Što je Linux?
Kada pitam svoje prijatelje i poznanike nešto o operativnim sustavima Linux, najčešći odgovori koje dobivam su "prvi put čujem za to", "zar to nije ono za hakere?" ili "čuo sam, ali to je za profesionalce". Veoma rijetko imam priliku razgovarati s nekim tko je doista isprobao neku od distribucija Linuxa, a još rjeđe s nekim tko se njome svakodnevno služi. Živimo u društvu u kojemu u računalnome svijetu (nažalost!) dominiraju operativni sustavi (u nastavku teksta skraćeno OS) tvrtke Microsoft, konkretno Windows serija 95/98/Me/2000/XP/Vista/7. U osnovnim i srednjim školama veoma ćete rijetko imati priliku raditi s bilo kojim drugim operativnim sustavima osim s onima iz serije Windows. Na fakultetima je situacija nešto bolja, no rijetki se odlučuju isprobati nešto novo, osim ako nije riječ o obvezatnome dijelu nastavnog programa (a to je uglavnom rezervirano za studije iz IT branše). Ono što ovim tekstom želim objasniti je zašto bi se netko od čitatelja trebao ohrabriti i isprobati neku od distribucija Linuxa. No prvo nekoliko riječi o tome kako je i gdje nastao Linux.Zvijezda je rođena – u Finskoj
Jedan od razloga zašto Linux nije toliko prihvaćen i popularan upravo je način na koji je nastao. Prvi kernel (središnji dio svakog OS-a) napisao je Linus Benedict Torvalds 1991. godine i objavio ga u skupini za vijesti comp.os.minix, izjavljujući kako je riječ o malome projektu i kako bi želio znati što ljudi o njemu misle. Tada nije ni sanjao da će njegov mali projekt iz studentskih dana izrasti u jedan od najmoćnijih OS-a svijeta. Informacija koju malo ljudi zna je da se Linux isprva trebao zvati Freax. Ime je izvedeno kombinacijom engleskih riječi free ('slobodan') i freak ('entuzijast') te slova "x" koje je trebalo aludirati na obitelj Unix OS-a. Međutim, njegov prijatelj Ari Lemmke mislio je da to nije dobro ime, pa je bez njegovog znanja sve objavio pod imenom Linux. Iako je i sam Torvalds prvotno uzeo u obzir to ime, smatrao ga je previše egoističnim, no poslije se ipak složio s prijateljevim prijedlogom. Zvijezda je rođena...
Što Linux nudi?
Dakle, ključno je pitanje što Linux nudi i zašto bi se netko trebao njime koristiti. Mislim da ću vam to najbolje objasniti sljedećom pričom. Zamislite da ulazite u restoran koji je sagrađen i uređen baš onako kako biste vi htjeli. Na ulazu vrhunsko osiguranje, ali diskretno. U posljednji trenutak primjećujete natpis "Sva jela možete isprobati besplatno". Pomalo s nevjericom zbog natpisa koji ste upravo ugledali, malo detaljnije razgledavate unutrašnjost i zaključujete kako je restoran veoma solidno građen te da bi ga bilo prilično teško srušiti. Bacate pogled na namještaj i uočavate da ima više vrsta stolaca te odlučite isprobati neke od njih. Nakon što ste pronašli stolac po svojemu ukusu i smjestili se na njega te se nadivili bogato ukrašenim stolovima i zidovima, za oko vam zapinje prekrasan pogled kroz prozor i vi ste apsolutno oduševljeni ovim mjestom. Odjednom shvaćate kako je vrijeme za isprobavanje jela. Ipak, ovo je restoran, a vi ste gladni. Na stolu je gomila jelovnika i vi otvarate jedan na kojemu piše "Repozitorij". Ništa ne razumijete ili vrlo malo razumijete što piše, pa odlučite pozvati konobara. No nailazite na prvi problem. Logično bi bilo da je konobar već pored vas, ali nema nikoga! Najprije to činite bojažljivo i netko proviruje kroz vrata kuhinje, ali brzo nestaje. Odlučite ponovno pozvati konobara, ali ovaj put malo sigurnije. "Kako ti mogu pomoći?", ljubazno upita glas iza vas. Okrenete se i na svoje veliko iznenađenje shvaćate da vam se ne obraća konobar, nego gost za susjednim stolom. "Hm, pa njega maloprije nije bilo", čudite se u sebi. "Žedan sam", odgovarate mu. "Možete li biti malo konkretniji?", upita vas gost-domaćin. "Uh, pa naravno", pomislite u sebi, "ne može on znati što se meni pije." Odgovarate: "Popio bih pivo." "A koje pivo?", i dalje ljubazno pita gospodin za susjednim stolom. Sada se već pomalo ljutite na svojeg susjeda, iritantan je s tim pitanjima, ali u posljednjemu trenutku odustajete od komentara, znajući kako je ipak u pravu. "Ožujsko od 0,33 u ljubičastoj boci", ovaj put posprdno precizno odgovarate. "Samo povucite ručku ispod stolca s lijeve strane i otvorit će vam se hladnjak u kojemu ćete naći to što tražite." S nevjericom gledate u svojega gosta-domaćina, ali zbog nečeg u njegovome pogledu znate da se ne šali. Okrećete se nalijevo i ugledate ručku za koju ste do sada mislili da je tek ukras. Povlačite je i voilà... hladnjak je otvoren! "A u tri pivske boce, pa imam hladnjak ispod stolca, gdje ćeš bolje, hej! Ali čekaj, hm... tu je samo jedna vrsta boce i to bez etikete." Tek što vam je ta misao prošla kroz glavu, ugledate gomilu dugmadi podijeljenih sustavno u nekoliko skupina. Nakon što ste malo proučili o čemu se radi, vidite da je dovoljno redom pritisnuti dugmad "Ožujsko", "Ljubičasta" i "0,33", da biste dobili ono za što nikada ne biste pomislili da je moguće. Ubrzo otkrivate kako cijela ona gomila "ukrasa" nisu samo ukrasi, nego da itekako imaju svoju svrhu i funkciju. Jelovnici nisu samo jelovnici, nego i oni imaju svoju funkciju. Uskoro ste se i najeli i napili. Kada ste malo zapeli, pomogli su vam gosti za susjednim stolovima. To je nešto sasvim drukčije od onoga na što ste navikli, ali zbog toga nimalo lošije. Dapače, ovdje je sve po vašem i jedva čekate da sve ispričate svojim prijateljima...
Koju Linux distribuciju odabrati?
Još uvijek vam nije jasna priča s restoranom? Evo prve poveznice:
znate da za svakog ljubitelja određene kuhinje postoji i restoran u
kojemu se poslužuju jela iz te kuhinje. Ako volite kinesku hranu, idete
tamo gdje je nude. Zasigurno nećete zastati ispred kamp-kućice na kojoj
na lošem bosanskom piše "Fast fud" i na još lošijem kineskom pitati
imaju li pekinšku patku. Je li tako? Ista je stvar i s distribucijama
Linuxa. Svaka od njih ima određenu posebnost, a na vama je da najprije
saznate što zapravo želite i zatim se informirate na internetu (na
službenim stranicama distribucija, forumima, blogovima, IRC-u) koja
distribucija nudi ono što vam treba. Nije previše bitno koje računalo
imate. Gotovo da nema računala proizvedenog u posljednjih deset godina
na kojemu ne bi radila bilo koja distribucija Linuxa. Pojedine su
distribucije namijenjene upravo starijim računalima i izvrsno rade na
njima.
Za sve one koji tek počinju preporučujem distribucije Ubuntu,
OpenSUSE ili Fedora, a za one s nešto slabijom konfiguracijom Xubuntu
(derivat distribucije Ubuntu za slabija računala). Trenutačno postoji
velik broj distribucija od kojih su neke veoma dobre i jednostavne za
instalaciju, ali ove koje sam nabrojao najraširenije su u uporabi i
najlakše je pronaći nekoga tko će vam pomoći ako negdje zapnete. S
vremenom ćete steći znanje i izgraditi ukus, tako da ćete znati što vam
se sviđa i sami lako izabrati nešto od ponuđenog. To je kao kada se
zasitite jedne vrste hrane, pa počnete eksperimentirati s drugom ili ih
počnete kombinirati!
Instalacija operativnog sustava Linux
Prvi susret s nekom od distribucija Linuxa obično je instalacija, budući da računala još uvijek rijetko dolaze kupcu u ruke s predinstaliranim Linuxom. Danas je instalacija distribucija Linuxa mnogo lakša u odnosu na onu od prije dvije-tri godine, a pojedine distribucije lakše je instalirati nego bilo koji Windows OS. Predlažem da prije instalacije distribuciju isprobate preko LiveCD slike na CD-u. Ništa se neće instalirati na računalo, a ujedno ćete provjeriti kompatibilnost s hardverom računala na koji namjeravate instalirati Linux. Moći ćete isprobati i aplikacije s CD-a, bez straha da ćete uništiti postojeću instalaciju OS-a s kojom se trenutačno služite. Prilikom odabira LiveCD-a odaberite desktop inačicu ovisno o vrsti procesora koji imate u računalu.
Grafičko sučelje (GUI)
GUI je u sklopu Linuxa riješen vrhunski, kako tehnološki, tako i za oko. Uređivanje grafičkog sučelja jedna je od prvih radosnih aktivnosti prilikom otkrivanja Linuxa, naročito za one korisnike koji su prije upotrebljavali Windows OS i htjeli promijeniti izgled grafičkog sučelja, ubrzo shvativši da je to nemoguće, osim ako ne instaliraju dodatni softver koji često dovodi u pitanje stabilnost sustava. Linux ima generički grafički sustav koji se zove "x windows", a preko njega se mogu instalirati razni podsustavi. Najpoznatiji su Gnome, KDE i Xfce. Međutim, najveća je poslastica Compiz Fusion, kompozitni upravitelj prozorima sa skupom alata za njegovu instalaciju i konfiguraciju. Ako vam se ne sviđa Compiz Fusion, uvijek možete isprobati Emerald ili Metacity. Gotovo da ne postoji ništa što na svojemu elektroničkom ljubimcu ne možete zamijeniti nečim drugim, ako vam se prvo ponuđeno rješenje ne sviđa. U tome leži jedna od najvećih prednosti Linuxa – za sve imate alternativu. Sjećate li se Ožujskog od 0,33 u ljubičastoj boci i lijepo dekorirane unutrašnjosti restorana točno po vašemu ukusu?
Instalacija upravljačkih programa i aplikacija
Izrazito mi se svidjelo to što za distribucije Linuxa ne morate
instalirati nikakve upravljačke programe zasebno. Jednostavno
priključite kabel i sustav sam obavi sve što je potrebno. Nakon toga
rijetko je potrebno ponovno pokrenuti sustav. To nije ni slično
proceduri na koju ste navikli – traženje upravljačkih programa na
internetu, njihovo preuzimanje, instalacija i restart računala – ali
zbog toga nimalo lošije, dapače. Zapravo, prilično sam siguran da će
vam se svidjeti (niste navikli na stolac-hladnjak, ali biste ga voljeli
imati, zar ne?). Naravno, ako je hardver kompatibilan i podržan. Ako
nije, prilično lako možete pronaći upute za instalaciju na internetu.
Ako još uvijek nemate vlastito računalo ili planirate kupiti novo,
najprije provjerite njegovu kompatibilnost s Linuxom. Tko zna, možda
ćete ga već nakon čitanja ovog članka poželjeti instalirati i isprobati.
Instalacija
aplikacija na spomenutim distribucijama također je veoma jednostavna.
Aplikacije je moguće instalirati na više načina: preko središnjeg
repozitorija, terminala ili nekog od formata paketa (npr. deb ili rpm).
Još se uvijek može na dobar stari način preuzeti i kompajlirati izvorni
kôd te pokrenuti instalacija preko skripte, ali sada je to iznimka.
Autentičnost repozitorija provjerava se enkriptiranim ključevima, kako
bi se isključila mogućnost da aplikaciju preuzimate s neželjenog mjesta
(proces se odvija diskretno u pozadini i javlja se tek kada nešto nije
u redu).
Veliki dio softvera na Linuxu potpuno je legalan i
besplatan. Dakle, nema traženja i preuzimanja crackova, riskiranja da
ćete dobiti kakvog podmetnutog trojanca i slično. Nabrojat ću vam neke
od poznatih aplikacija s kojima se bez problema možete koristiti:
Mozilla Firefox, OpenOffice, AbiWord, Evolution, FreeMind, Frostwire,
Brasero, VLC Media Player, Skype, GIMP, Picasa, Scribus, Inkscape
Vector Graphisc Editor, Empathy, Eclipse, VirtualBox, Xchat IRC,
KeePassX itd. Sjećate li se natpisa o besplatnome probavanju svih jela
na ulazu u restoran?
Sigurno je i stabilno
Najveće su prednosti Linux OS-a njegova sigurnost i stabilnost. Već
po zadanim postavkama nakon instalacije, sustav je za većinu korisnika
veoma siguran i najčešće nije potrebno dodatno osiguravanje sustava
(bilo instalacijom dodatnog softvera, bilo mijenjanjem postavkâ).
Virusi koji napadaju Windows OS ne mogu vam gotovo ništa, a ono malo
virusa koji postoje za Linux više služe kao pokazna vježba ili dokaz da
je Linux OS ipak moguće zaraziti. No ne brinite, mogućnost da zarazite
sustav bilo čime doista je veoma mala. Od "upada" s interneta štiti vas
jak softverski vatrozid. (NAPOMENA: neke distribucije ne instaliraju
vatrozid odmah, pa je to potrebno učiniti naknadno!)
Jedan od
razloga zašto je Linux OS toliko siguran je to što je pravi
višekorisnički sustav. To znači da vi inače radite kao korisnik, a kada
pokušate mijenjati postavke OS-a, instalirati aplikaciju ili uređaj,
sustav će vas zatražiti tzv. root-zaporku. Root ('korijen') je naziv
koji se u Linux zajednici upotrebljava za administratora sustava. To je
veoma bitan aspekt sigurnosti, jer se velik broj problema koje imate s
Windows OS-ima pojavljuje upravo zbog toga što u njima uvijek
raspolažete s pravima administratora sustava. To je pogrešno! Na Linuxu
vi birate na kojemu ćete stolcu sjediti, direktorskom ili radničkom.
Sjećate li se da ste u restoranu mogli izabrati više vrsta stolaca?
Jedino
što vas još može podsjetiti na sigurnost, uz root-zaporku koju
upisujete iz navedenih razloga, utipkavanje je imena korisnika i
njegove zaporke prilikom ulaska u sustav. Nema glupih pitanja o tome
jeste li sigurni da ste baš vi pokrenuli taj program, kao ni upozorenja
o programima koji mogu ugroziti vaš sustav. Pitanja kao što su "Jeste
li sigurni?" rijetka su na Linuxu. Gotovo sve promjene stupaju na snagu
odmah (to je odlično za iskusne korisnike, a za one manje iskusne
katkad malo problematično). Osiguranje restorana diskretno je, sjećate
li se?
Ako ste jedan od korisnika koji često isprobava nove
aplikacije ili uređaje, jedna od stvari koje vam kod Windows OS-a
zasigurno ide na živce potreba je za ponovnim pokretanjam sustava
(restartom) nakon instalacije. Dobra je vijest da je kod Linux OS-a
takva radnja rijetko potrebna. Restart je doista nužan onda kada se
instalira novi kernel. Koliko je Linux stabilan OS može vam pokazati
činjenica da ga kao primarni OS rabe sve financijske burze (osim
Londonske koja se sve do ove godine koristila Windows rješenjima, ali i
ona upravo prelazi na Linux), državne agencije kao što su NSA, CIA i
FBI u SAD-u te državne službe poput njemačke vojske i francuske
policije. Ono što javnosti nije toliko poznato je da je i sam Microsoft
jedno vrijeme na određenome broju svojih servera imao platforme Linux,
kao i to da se čitava filmska industrija (Hollywood) služi Linuxom za
renderiranje cool efekata viđenih u filmovima kao što su trilogija
Matrix, Titanic, Deep blue sea, Man in black i dr. Kao i svaki moderni
OS, Linux omogućava i tzv. cluster, strukturu u kojoj više računala
djeluju kao jedno. Većina takvih najmoćnijih svjetskih računala rade
upravo pod nekom od distribucija Linuxa. Na ljestvici 500 superračunala
Linux je vodeća platforma (80% takvih računala radi s Linuxom, a s
Windows OS-om tek 1%). Značajno je napomenuti da svi mission-critical
serveri rade na nekom od *nixa, u velikoj većini na Linuxu.
Kako da znam da je Linux za mene dobar izbor?
Na to je pitanje teško dati odgovor. Linux nije za vas ako
odgovarate sljedećemu opisu: igrate velik broj igara na računalu,
radite s aplikacijama koje stvaraju sadržaje u flash-tehnologiji,
profesionalno se bavite grafičkim dizajnom (Photoshop, AutoCAD i sl.),
radite u području koje zahtijeva softver koji ne postoji na platformi
Linux ili ste ponosni vlasnik nekog vanjskog uređaja ili komponente
računala koja radi samo s Windows OS-om. Linux također nije za vas ako
ste osoba koja nije spremna učiti, pitati, istraživati te ako želite
sve na gotovo. Tada vam treba restoran s konobarom.
Linux je
definitivno za vas ako ne radite na gore navedeni način. Tada ste
zasigurno ljubitelj domaćeg ozračja i švedskog stola i treba vam
restoran iz našeg primjera. Možete se igrati i na Linuxu, ali je broj
igara, nažalost, ograničen. Proizvođači igara još uvijek ne proizvode
igre koje rade nativno na platformi Linux. No zato je tu aplikacija
Wine (Windows Extension) koja omogućuje instalaciju Windows programa.
Ne rade baš svi programi i igre, ali većina ih radi bez ikakvih
problema (npr. Photoshop, Counter Strike ili Call of Duty).
Linux zajednica
Ono što zovemo "Linux zajednica" predstavlja sve ljude koji
dobrovoljno pomažu drugim korisnicima Linuxa. Linux se ne može odvojiti
od Linux zajednice korisnika, to je kao restoran bez ljudi. Na
internetu možete pronaći sasvim pristojan broj stranica koje se bave
ovom tematikom i pomažu početnicima poput vas. To su uglavnom različiti
portali, blogovi i forumi. Velik broj početnika svoje vrijeme provodi i
na IRC-kanalima (npr. za Ubuntu na hrvatskome jeziku server je
irc.ubuntu.com, a kanal #ubuntu-hr).
Pritom nije potrebno
postavljati pitanja poput: "Imam jedno pitanje, može li mi tko
pomoći?", pa zatim pričekati dvije minute i otići. Pitanje postavljate
odmah i izravno: "Kako da stavim svoju sliku kao pozadinu na radnu
površinu?" Koliko ćete čekati odgovor ovisi uglavnom o tome u koje ste
vrijeme na kanalu. Navečer, kada ljudi nisu na poslu i koriste svoje
slobodno vrijeme, čekat ćete kraće. Isto vrijedi i za forume i blogove.
Čim netko ugleda vaše pitanje, odgovorit će vam ako zna. Većina
korisnika Linuxa veoma su susretljiva bića. Naravno da će biti
svakakvih, pa i uobraženih. No ne dajte se smesti – došli ste po
odgovor, a ne na psihoanalizu.
Ima i ljudi koji se tek počinju
koristiti Linuxom, oduševe se, pa zbog svojega neznanja preuveličavaju
stvari. "Čovječe, samo što ne kuha kavu i peče palačinke." Ma može i
to, ali kod vas još ne (što je, mislili ste da ne može?!). Uzmite u
obzir da su sve to ljudi koji svoje slobodno vrijeme posvećuju vama ili
nekome poput vas i da za to nisu plaćeni. Nikako nemojte "prijetiti" da
ćete se prestati koristiti Linuxom, jer ćete ispasti smiješni i bit
ćete na gubitku. Sjetite se komunikacije s drugim gostima u restoranu.
Sve će biti u redu ako se normalno ponašate.
Tiha voda brege dere...
(umjesto zaključka)
Iznio sam vam mnogo informacija iz kojih nije teško zaključiti da je
Linux stabilan, skalabilan, besplatan, siguran, fleksibilan i
prilagodljiv korisniku. Popravlja se i situacija s podrškom za novi
hardver, pa je podržano sve više uređaja koji imaju predinstalirani
Linux. Linux podržava široku paletu uređaja, čak i pojedini mobiteli
imaju prilagođenu inačicu Linuxa (npr. Nokia N900). U svakome slučaju
treba biti otvoren prema promjeni, prihvatiti činjenicu da je "Linux ≠
Windows" i da stoga nije realno očekivati da stvari budu onakve na
kakve ste navikli. Ako je nešto drukčije, ne znači da je lošije! Linux
se radi i raste s ciljem da bude bolji od drugih OS-a, a to se može
postići samo ako je drukčiji (pravljenje kopija nečije slike ne čini
nekoga umjetnikom, je li tako?). To ne znači da je baš na svakome polju
u tome i uspješan. Na većini jest bolji, no uvijek ima mjesta za
poboljšanja.
Kao što sam naveo još na početku, način na koji je
Linux nastao upravo je jedan je od razloga zašto nije toliko raširen,
ali upravo je zbog toga izvrstan: rastao je sporo, bilo je potrebno
dugo da dostigne kompletnost, no sve na zdravim temeljima. Važno je
napomenuti da su ga korisnici radili sami za sebe. To su mahom
entuzijasti, ljudi koji vole to što rade, što je možda i najznačajniji
čimbenik koji je Linux učinio tako dobrim OS-om. Uvjeren sam da će
polako ali sigurno, s godinama koje dolaze, zauzeti svoje mjesto na
tržištu. Tiha voda brege dere...
Robert Odakar
