Ante Tomi Graanin pokorni
 biblioteka AMBROZIJA
knjiga 151.
glavni urednik: Nenad Rizvanovic
Ante Tomi Graanin pokorni
copvright  za hrvatsko izdanje V.B.Z. d.o.o.
10010 Zagreb, Draevika 12 tel: 01/6235-419, fax: 01/6235-418 e-mail: info@vbz.hr www.vbz.hr
za nakladnika: Boko Zatezalo
urednik:
Nenad Rizvanovic
lektura i korektura: Ivana Zima Gatar
grafika priprema: V.B.Z. studio, Zagreb
tisak:
Tiskarna Ljubljana, Ljubljana, 2006.
Ante Tomi Graanin pokorni
 biblioteka AMBROZIJA
knjiga 151.
copyright  Ante Tomi i V.B.Z. Ali rights reserved.
Copyright  2006. za hrvatsko izdanje:
V.B.Z. d.o.o.
Zagreb
CIP - Katalogizacija u puBflKaciji s^.                   ^
Nacionalna i sveuilina knjny^jttb- Zagreb             '
UDK 821.163.42-92               <SzJl^&^s&
TOMI, Ante
Graanin pokorni / Ante Tomi - Zagreb ; V.B.Z., 2006. - (Biblioteka Ambrozija ; knj. 151)
ISBN: 953-201-601-5 300720029
sadraj:
7         UPANIJSKA PANORAMA
8         Dalmacija za odrasle i napredne 12         Luftmadrac u erekciji
17         Mladene, pazi bager
20         Projektantski ured Mujo & Haso
24         avo u Imotskom
33         PRIZORI IZ OBITELJSKOG IVOTA
34         Maliani na crno
39         Kako sam se odrekao Sotone
42         Every sperm is sacred
46         Klub boraca, pionirska kategorija
51         Pravo ja, klju u ruke
55         Stari prdonja u pederskoj majici
59         Omiljeni izborni predmet
53         Udao se sin
67         Junferi s bogoslovije
72         Vlaj u Americi
77         PISMO PIEM, TINTA Ml SE PROLI
78         Dobar dan, ovo je pljaka 83         Poker s policijom
89         Horror kod rakijskog kazana
94        Vjera u Boga i hrvatska droga
100        Med dakle postojim
105        Pisac s onog svijeta
110       Svijet je bolesno mjesto
115        Majka se ne amortizira
120	Pravednik meu kokoima
125	Program za zbrinjavanje roaka
129	Trgovina stara dvije tisue godina
135	DAS KAPITAL
136	Srea ispod epa
140	Veliko korporacijsko srce
143	Bitak u boci
146	Sputenih gaa na Svjetskom prvenstvu
150	Gabriel Garcia Karlobag Karlovac
	Virovitica Marquez
153	Dijete za predsjednika
155	FUCKING HRVATSKA
156	U ime oca i sina
159	Drugi put me nemojte oslobaati
163	Pijetao u vinu
167	Azilanti su gori od gnoja
172	Magisterij iz daktilogarfije
176	Nije se smijelo rei da si pika
180	Teci Eufrate, Tigrise teci
184	Dravni interes lino i personalno
188	Ivice Beskimanovii
192	Besmrtnici s velikim penzijama
upanijska panorama
Dalmacija za odrasle i napredne
Doba je godinjih odmora i svi ste, jasno, dobrodoli u Dalmaciju. Nama bi ovdje, dodue, bilo zgodnije da ste novac koji namjeravate potroiti na ljetovanju naprosto poslali potanskom uplatnicom, ali ako ste ve doli, stisnut emo se malo, nai e se postelja i za vas. Smeta li vam ako vas stavimo u garau? Tamo je ve jedna obitelj Nizozemaca, brani par s troje djece, ali oni su kod traktora, vas emo smjestiti na drugu stranu, na luftmadrace ispod police s alatom, pesticidi-ma i herbicidima, vreama sjemenja i rasparenim blatnjavim gumenim izamama. Koliko to kota? A sluajte, gospodo draga, apartman kota, ako nemate para, to ste uope dolazili na more. Zahod? Ma, koji zahod, gospodine, vidi ume oko nas...
I tako se vi smjestite u garai kod jedne krasne obitelji negdje na Visu i dva tjedna kenjate iza grma, dok vas visoka suha trava kaklje po guzi, i trudite se ne razmiljati o zmijama, jeevima i crnim udovicama. Mislite da vas nitko ne vidi, ali svako jutro gazda izae na terasu i veselo vam mahne.
"Kako ide?"
"A evo, moe nekako."
"Triba li papira?"
"Ne treba, hvala."
"Ako ita triba, nemojte se vi ustruavat pitat", ree on srdano. "Mi smo tu zbog vas... Da posli ne priate kako van je u nas bilo loe."
Srce su ti Dalmatinci, ali, znate, i oni su samo ljudi. Nemojte to zaboraviti. Ima nekih stvari u vas koje njih nesumnjivo smetaju, samo im njihova pristojnost i aneoska dobrota ne doputaju da vam kau. U nastavku ovog teksta dao bih vam nekoliko savjeta, uglavnom jezine naravi, kojih biste se svakako morali pridravati na godinjem odmoru.
Pod jedan, vrlo je vano, ako ste se poli okupati, nemojte kazati: "Idem u vodu." Ili, ako se raspitujete o temperaturi tekuine u koju se upravo bacio va brani partner, ne smijete upitati: "Kakva je voda?" Voda je Sutla, Kupa, Korana, Mrenica, gazirana i negazirana Jamnica, voda je ponekad u pluima ili u koljenu, ili je probila iz vae kupaonice u stan susjeda ispod vas, voda je, da oprostite, na Bundeku i Jarunu, ali to kamo ste doli ljetovati, u Sukoanu ili u Mimicama, nije voda, nekakav banalni ha-dva-o, nego more. Dalmatinci su zbog neega, moda i iracionalno, vrlo osjetljivi na tu razliku, a vi je lijepo prihvatite i nemojte se praviti pametni. Nemate nikakva razloga poinjati sitniave polemike o kemijskom sastavu Jadrana. Kada odete na zimovanje u Austriju, slubenika na skijalitu svakako neete upitati: "Kakva je voda?", je li tako? E, pa ako ste se ve navikli da snijeg nije voda, nauite da je i za more prikladna samo jedna imenica  more.
Zatim, deklinacija imena vaih domaina. Pozove li vas na veeru neki, na primjer, Mate, a vi kaete: "Idemo na veeru kod Matea", Mate e moda i zaaliti to vam je ispekao skue na gradelama. Pogrijeili ste pade na njegovu imenu i to njemu moe biti vrlo bolno. Vi idete na veeru "kod Mate", makar negdje opet moete rei i da
idete "kod Matota". Nije uvijek jednako. Kada va mali na plai, na primjer, uzme lopaticu od nekoga Stipe, reenica: "Mislave, vrati Stipetu njegovu lopaticu" negdje e izazvati smijeh kupaa, a drugdje je opet, na Hvaru, recimo, savreno ispravna. Nema jasnog pravila kako se dek-liniraju imena u Dalmaciji, od mjesta do mjesta je drukije, ali potrudite se malo, naulite ui, nemojte biti oholi, upijajte lokalni govor. Pogledajte kako to radi Milan Bandi. Znate li vi uope da je Bandi zapravo Hercegovac? Eto vidite, a po govoru nikad ne biste rekli, jel'da?
Ne oekujemo od vas da to odmah perfektno nauite, jer to nije ni lako. itav svjetonazor je u jeziku i od vas bi, naravno, bilo previe oekivati ga da usvojite samo zbog dva tjedna godinjeg odmora. No, pokuajte makar svojim jezikom ne ivcirati lokalno stanovnitvo. Vidite, Dalmatinci govore muevno, otresito i malo nemarno i to je stvar s kojom se, naravno, moete rugati, kako se u "Veernjoj koli" prekrasno izruguje Zlatan Zuhri. On je tako paljivo i s ljubavlju napravio svoju karikaturu Dalmatinca da to nijednog od nas uistinu nee pogoditi. tovie, jako nam se svia. Ali, dopustite s druge strane da je i nama ovdje dolje smijena jezina tankoutnost Sjeverne Hrvatske te se, barem dok ste na odmoru, suzdrite od umanjenica.
Vjerujte, svaki va deminutiv raskrvari nam uho. Nemojte, recimo, od konobara traiti "kavice" i "pivice". Imajte razumijevanja, ovjek je jutros od est na nogama i ne treba mu vae preseravanje s tepanjem za kavu i pivo. Ako ete jo rei "vineko", bolje stavite kacigu na glavu. U Zagrebu ili Krapini je moda slatko uti da je netko negdje jeo "ribice", boe mili, ima svakakvih perverznja-ka, ali taj izraz e u Bakoj Vodi ili Brelima izazvati posvemanju zgranutost personala restauracije. Ako traite ribice", najbolje emu se moete nadati je porcija girica ili
gavuna. I pravo vam budi, bolje niste ni zasluili. Jer, ako ete i zubaca od etiri kila nazvati "ribicom", to je, oprostit ete, uvredljivo.
Takoer, nemojte mijeati vrstu plesa i popularne latinoamerike glazbe naglaenog sinkopiranog basa i bogatih udaraljki s umakom od ukuhanih rajica i mediteranskih zaina na maslinovom ulju  salsa nije isto to i ala. A ne dao vam bog da alu, recimo, zamijenite s keapom. To vam ne bih savjetovao ak ni ako imate dopunsko zdravstveno osiguranje. Dalje, ako biste na odmoru jeli dinje, najbolje to vam moemo savjetovati je da na trnici naprosto pokaete prstom na uti plod, jer Dalmatinci, da zbune neprijatelja, imaju nekoliko naziva za to voe. Negdje je "cata", negdje "pipun", negdje "milun". Ono pak to vi zovete "dinja", ovdje je lubenica, s izuzetkom ibenika i okolice, kako ve ibenani u svemu moraju biti mimo normalnog svijeta, gdje lubenicu zovu "entrun".
Jedan od grubljih jezinih nesporazuma koji vam se moe dogoditi u Dalmaciji jest i da vam jednog dana, na primjer, doe netko s uznemirujuom vijesti da se vaa supruga "pokarala" s nekim na plai. Dogodi li vam se tako neto, to nije razlog da ubijete i nju i njega. Stanite, duboko uzdahnite, rano je za odlazak u brano savjetovalite, Centar za socijalni rad, razvod i podjelu imovine. ovjek vam je naime rekao da se vaa supruga posvaala, a ne da je, naoigled sviju na plai, ak i pred maloljetnicima, spolno opila s nekim naoitim Dalmoem.
Eto, nalo bi se vjerojatno jo toga to bih vam mogao savjetovati, ali ovdje u se zaustaviti. Jer, vidite, pored svih dobrih savjeta, nitko vam ne moe dati jamstvo da neki mamlaz na plai nee ipak skontati da ste vi purgeri i uzeti vam dvjesto pedeset kuna za sat iznajmljivanja sandoline.
'Jtfrfl*
Luftmadrac u erekciji
Vidjeli ste to bezbroj puta. Kad netko ude u more, otpliva nekoliko metara dalje od svih i stane u mjestu, rukama samo lagano veslajui da se odri na povrini, a na lice mu se spusti neki zamiljen, malo kao i sentimentalan izraz. to on tada ini? Mokri, naravno. Znate ve kako more na neobian nain potie tu fizolo-ku potrebu. Svi to radimo, a neki bezobraznici ak i gledaju, djetinje oarani, kako se njihova uta mokraa rastvara dolje u plavetnilu. ovjeka tada valja ostaviti na nekoliko sekundi, jer znamo kako je neugodno prekidati mlaz iz mjehura. Nemojte mu prilaziti, a i dosta je lo trenutak da zaronite izmeu njegovih nogu.
Pravilnikom o sigurnosti na ureenim kupalitima, meutim, ovo je maleno veselje odnedavno izvan zakona. Jedna marljiva inovnica u Ministarstvu prosvjete i sporta zakljuila je naime da dosta pianja u moru. Kakve to veze ima sa sigurnou na kupalitima? Stvar je oita. More se zagrijava mokraom kupaa. Onda se od toga topi polarni led. Razina mora raste. Dok praznite mjehur u pliaku Bavica vi to moda i ne uoavate golim okom, ali ako nastavite s tim divljatvom, ve kroz kojih dvadesetak godina gradovi uz more, Marseille, New Orleans, Singapur, svi redom e biti potopljeni. Kod nas e se more, procjenjuje se, podii sve gore do Korenice. Glavno jedriliarsko natjecanje u zemlji bit e Udbina Match Race.
Morali smo dakle odluiti - ili da ovaj tren prestanemo piati ili da se lijepo pozdravimo s Primotenom. Ministarstvo prosvjete odgovorno je odluilo umjesto nas, a nije to jedino dobro to smo dobili njihovim vrijednim zakonskim aktom. Po novome, izmeu ostalog, zabranjeno je i jesti i piti na ureenim kupalitima. I to isto valja pozdraviti. Neki sendvi ili sladoled, krika lubenice ili breskva jo bi nekako i mogli proi, ali na neodgojeni narod, vidjeli ste, im doe na plau, istog asa naloi rotilj. Kolone kupaa sputaju se prema plai, koji s teleim butom, koji sa svinjskom polovicom preko ramena. Pa onda posijeku jednu do dvije esmine, kamenjem ograde dio ala, upale vatru i uei, oiju crvenih od dima, prevru komade na gradelama. Miris oprljenog mesa pritom im tako razjari apetit da upravo ne mogu doekati da bude gotovo pa jedu brzo i pohlepno, uope se ne obazirui to je ostalo od ognjita. I onda, jasno, od njihova rotilja kasnije izgori ezdeset hektara borove ume, makije i niskog raslinja, nekoliko vinograda, a vatrogasci jedva spase selo. A nai junaci nita. Zvau kotlete pod tamarisima i ba ih briga za poar. Tko je zapalio umu, pita ih. etnici, kau. Bestidniji od njih ak e priati kako su vidjeli jednog s kokardom kako je s kantom benzina protrao pored njih...
Temeljem Pravilnika o sigurnosti na ureenim kupalitima, klasa 620-01/05-03/223, urudbeni broj 533-11-05-1, od 27. travnja ove godine zabranjeno je kupati se u neprimjerenom kupaem kostimu. Ministarstvo detaljnije ne opisuje kakav je primjeren kostim, njihova formulacija ostavlja puno mjesta nagaanjima. Ali nekakav e se red, nadamo se, ipak znati. Da kupai, na primjer, barem na javne plae, vie ne dolaze bez kravate. Ili da se ne dogodi, a znalo je i toga biti, da se ovjek kupa bez arapa. Korisna je napokon i uredba da kupai ne smiju
biti pijani ili drogirani. Pijani i drogirani kupai su prava napast jer obino, u stanju kakvom jesu, precijene vlastite mogunosti. Otplivaju, na primjer, i do kilometar i po, a zapravo su neplivai. Ili zarone pa ih po dva dana ne vidi.
Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta, valja priznati, ovim Pravilnikom uvodi red u jedno podruje u kojemu je dosad bilo puno diletantskih improvizacija. Jedni su, da se metaforiki izrazim, plivali slobodnim stilom, drugi prsno, a trei su se izvalili leno kao da se ta stvar ba nimalo ne tie. Neki bi ak doli na plau s lopaticom i grabljicama, iskopali sebi malu rupu pa zabili glavu u pijesak. Ministar Primorac jedini je imao volje i smionosti da se suoi s problemom. Zasukao je kupae gaice i prihvatio se posla. Pozdravimo ministra Primorca: Hura! Hura! Hura!
Premda, iskreno govorei, ja mislim da se tu mora jo dosta toga napraviti. Ima jo puno nepravilnosti i java-luka na naim plaama pa bih Ministarstvu uputio nekoliko smjernih sugestija da se razmotre ako ne za ovu, a onda barem za iduu sezonu. Pod jedan, prskanje na plaama. Ne treba, vjerujem, posebno opisivati problem, svi ste doivjeli tu neugodnost. Zaputi se u more lagano, oprezno prua noge, podie se na prste odgaajui onaj stravini trenutak kada e ti neki siuni val liznuti jaja, a onda se neka budala pored tebe zatri za balunom i svega te polije. Sloit ete se sa mnom da ovjek vjerojatno nikad u ivotu nije blie ubojstvu kao u ovakvim prilikama. Molim da se u Pravilnik o sigurnosti na ureenim kupalitima unese da se u more ne smije ulaziti bre od 0,3 km/h, a da udaljenost izmeu kupaa, ne raunajui djecu u pratnji roditelja, mora biti najmanje deset metara.
Zatim, djeje kopanje u pijesku takoer je doseglo zabrinjavajue razmjere. Ne govorim, dakako, o uobiajenim igrama maliana, kada naprave dvorac s plitkim jarkom uokolo, ili kada izdube neku besmislenu rupu dubine petnaestak centimetara i napune je morem. Govorim o pravim grobovima koji nastanu kada se udrui njih nekoliko malih zlikovaca. ovjek ne pazi, zamisli se nad sladoledom od umskog voa i marelice s okoladnim preljevom i mrvicama ljenjaka, da bi u jednom trenutku otkrio kako lei na dnu bunara i zaprepateno gleda plavi krui neba gore visoko. Nijemaca i domobrana poslije drugog svjetskog rata valjda nisu toliko pobacali u krake jame, koliko je njih upalo u djeje rupe na plaama. Pravilnikom Ministarstva obrazovanja svakako bi valjalo ograniiti njihovu dubinu. Ili barem da gadovima daju manje lopatice.
Napokon dolazimo do meni moda najuasnije pojave na plaama. Predmeti na napuhavanje. Doete, na primjer, s obitelji na plau, a do vas je druga obitelj. I njih i vas ima jednako, ali njima treba etiri puta vie prostora. Ispoetka su se inili pristojnim i skromnim ljudima, no onda su poeli puhati, jedan luftmadrac, drugi luft-madrac, amac, lopta, kolo, dupin, labud, aligator, kit ubojica, zebra, mravojed... itav plastini zvjerinjak poskakuje uokolo, a oni i dalje pusu, i pusu, i pusu... Koliko im zraka treba za njihove plane rekvizite, vama je jedva ostalo za disanje. Zemljina atmosfera se praktino prepolovi dok oni zavre i modri u licu beivotno popadaju po tlu.
Ti predmeti, ako pretjerate s njima, uistinu mogu biti i zdravstveni problem. Plua vam kolabiraju dok ih sve napunite zrakom. A ne moete ih napuhane donijeti, jer su nezgrapni za noenje. Pokuate li s pumpom na benzinskoj crpki, oajno ete ustanoviti da vam luftmadrac u erekciji,
da se tako izrazim, ne stane na stranji sic. A ako poete pjeke, itav grad e gledati za vama. Da ne govorim o tome da od velikog napuhanog dupina neete vidjeti kud idete pa e vas udariti kamion...
O svemu ovome volio bih da pozorno razmisle u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta i ponesu se trezveno i odgovorno kao i do sada. Hvala.
Mladene, pazi bager
Znate, naravno, basnu o cvrku i mravu. E, pa Mladen Grdovi je, ini se, cvrak  pjeva, a nema kuu. Ezop i La Fontain bili su u pravu, ne moe pobjei od sudbine, nema na ovom svijetu sree za umjetnika. Premda se ovaj cvrak zbilja pokuao otrgnuti svom tegobnom usudu i uloio cijelih etristo tisua eura u pet apartmana u Kozinu, bageri Ministarstva zatite okolia, prostornog ureenja i graditeljstva ipak su ga ostavili bez iega, s gitarom na pustoj hridi, zamiljeno zagledanog u puinu. I to sad? Nita. Idemo... je'n... dva... je'n... dva... tri... etiri: "Sve to triba za ljubav je ena, ovik i moreeee/ I jedna mala kua od soli na obaliii..."
Eh, ti Dalmatinci, kupaju se, pjevaju i ba ih briga. Kao materijalist, dodue, ja nemam previe razumijevanja za umjetniki ivot. Meni su pare iznad svega, prije svakog posla pitam za honorar i da meni srue pet apartmana, vjerojatno bih obolio na ivce od bijesa. Ali, Grdoviu je lako. "Nije u oldima sve", pjeva Mladen bezbrino. Kad je ovjek, jebi ga, boem. Hoda u poderanim japankama, kroz stare bermude se eka po preponama, kilji u sunce i daj mu samo dvije slane srdele i au vina i on je sretan. Ili je barem takvu poruku posljednjih dvadesetak godina slao svojim pjesmama. Sad je tu romantinu bijedu dobio uivo. Ruenjem bespravnih apartmana kao da su se Grdoviu perverzno osvetile sve glupe
dalmatinske pjesme o srei u neimatini. Toliko je revao da je lijepo biti bez iega, da je valjda i Bogu dosadio. "Hoe li biti siromaan - dobro", rekao je Bog. I poslao mu bagere u Kozino.
Zeznute su dalmatinske pjesme. Bile tradicionalne ili novokomponirane, sve govore o svijetu koji je ieznuo, po prilici, sredinom devetnaestog stoljea. Sloite li ih sve u niz, bez da ijedna dvaput svira, to bi valjda itav tjedan, dan i no tamburalo, a da ni u jednoj jedinoj sekundi ne < saznate ama ba nita o stvarnosti pod vaim prozorom.; kraj ardina. Oliver Dragojevi, na primjer, premda ima; dosta dobar motorni brod, u pjesmama i video spotovi- i ma vesla. itav se olimpijski osmerac nije naveslao kao j Oliver. Vinko Coce, s druge strane, radije e motikom I okopati masline, nego u susjeda upitati motokultivator. i Goran Karan, opet, ne zna za elektrinu struju. Neka mu | dogori svijea, tugovat e u mraku, umjesto da ustane i pritisne prekida na zidu. Na repertoaru klape Dalma-cijacement, to istiem kao poseban kuriozitet, nema ni jedne jedine pjesme gdje se spominju betonske kue. Tu, osim toga, nema tekue vode, kanalizacije, telefona ni centralnog grijanja, uope, dalmatinske pjesme totalno su neuvjetne za stanovanje. Sluate li dalmatinske pjesme, tradicionalne ili novokomponirane, savreno je svejedno, teko ete shvatiti to tom narodu, koji ustrajno jai magarad, treba nekakva autocesta.
Evo, jo malo i opet e neki jubilarni Splitski festival. Svake je godine, ini mi se, jubilarni. Matrice za novih etrdesetak pjesama, dvostruki cd i kaseta, festivalski orkestar, scenografija Ivice Propadala, Dolenieva reija, sponzori u prvim redovima, pjevai sjajni od krljuti, menaderi u trenirkama, hostese koje je neki umrkani stilist zamotao u zavjese, sve je gotovo za jo jedan debilni estradni falsifikat ivota u Dalmaciji. Opet e se jecati neto o
kamenim kuicama, o uljevitim ribarskim rukama, o majkama u crnini, vinu u bukari, ulju u svii, o galebovima, cvrcima, empresima i srdelama, opajdare u tanga-ma lelekat e o djevojakoj kreposti, a papci u ferrarijima kako "nije u oldima sve". Dobro, nauo sam poneto o eskapizmu u umjetnosti, ali je isto malo udno da u tisuama pjesama ba nijednom nisam uo nita to se doista tie naeg ivota ovdje. tovie, kako ivot u Dalmaciji, sa steajevima, kolapsom privrede, nezaposlenou, korupcijom, kriminalom, divljom gradnjom i zaputenim deponijama, biva uasniji, um-ca-ca um-ca-ca ki je, ini mi se, sve neobuzdaniji.
A onda se jednom dogodi konkretan ovjek u konkretnoj situaciji, Mladenu Grdoviu Ministarstvo prostornog ureenja srui bespravne apartmane, i taj balon mu prsne u lice. Uzrujani pjeva psuje etnike i komuniste i poziva se na prijateljstvo s premijerom, na navodno nemale zasluge koje je uinio pjevajui mu u predi-zbornoj kampanji. Odjednom vie nema male kue od soli... ba kao to je nikada nije ni bilo, jer koji bi kreten gradio kuu koja bi se otopila na kii... nema rasuenih leuta, crnog vina, poljubaca pod borovima, suza u djevojakom oku, sutona na moru i brancina na gradelama, nego imate sve to Dalmacija doista ivi, divlju gradnju, ovinizam, korupciju i nepotizam. im su banuli bageri pod njegovu kuu, pjeva vie nije vladao situacijom. Nije, jasno, mogao graevinskim inspektorima rei: "Ajmo, svi ruke gore!", jer nije ovo disko klub Aurora u Primo-tenu u tri ujutro. Grdovi upravo nije mogao nita, kada smo se ve iz sredine devetnaestog stoljea hitro prebacili na poetak dvadeset prvog. Welcome to Dalmatia, draga publiko. Idemo... je'n... dva... je'n... dva... tri... etiri: "Da-aalmaaatiiinaaac saaam, tuuu saaam sjeeebaaan jaaa..."
jektantski ed Mujo & Haso
Dvaput moda ili tri puta u ivotu, ne vie od toga, netko me, neki susjed, prijatelj ili tetak, pozvao da pomognem naliti betonsku plou na njegovoj obiteljskoj kui ili vikendici, a ja se nisam na vrijeme sakrio i nije mi padala na pamet uvjerljiva isprika pa bih doao sutradan rano ujutro u starim hlaama i poderanim tenisicama na gradilite, a domain bi mi jo bunovnome gurnuo lopatu u ake. Okupljeni mukarci prvih sat vremena izvanredno bi se zabavljali gledajui me kako ubacujem pijesak u mijealicu. Zapravo, ubacujem je moda poneto pretjerano rei. Kao Mister Bean mahao bih dugakom alatkom u neoekivanim smjerovima i rasipao pr-inu uokolo, bjesnei zbog uskog okruglog otvora na mijealici, a majstori zidari, veterani s njemakih visokograd-nji, tiho bi se smijuckali i proricali mi stranu budunost. Jer, morate razumjeti, u imotskom kraju, gdje se ovo dogaa, smatra se stranim hendikepom kada je netko nespretan s lopatom. Tko nije za lopatu, nije ni za enidbu. Pleme ga prezirno odbacuje kao to e Aboridini, na primjer, odbaciti mladia koji ne umije kopljem pogoditi koalu.
Onda bi nekako dolo podne, a iz neke bi gostionice u plitkim modrim loncima ene donijele komade puee janjetine pa bismo svi oprali ruke i posjedali za stol improviziran od dasaka pod oblinjom murvom. Kao autsajder
s beznaajnim socijalnim ansama, ja bih se smjerno smjestio na kraju klupe i uglavnom utio, a ako bih togod i kazao, to se u drutvu ne bi raunalo ozbiljnije nego da se oglasio eljugar na grani iznad naih glava. Mualjivo bih dakle glodao janjeu lopaticu, ispunjen krivnjom da nisam zasluio svoj obrok, zadivljeno gledajui kako mukarci s akalicama u zubima odmjeravaju graevinu na kojoj su upravo nalijevali drugu ili treu betonsku deku i zajedno s vlasnikom autoritativno razgovaraju o rasporedu prostorija u njoj - ondje e biti spavaa soba, do nje jo jedna, naprijed kuhinja s blagovaonicom, otraga kupaonica i pajza...
"ekaj, a di su ti skale?" upita netko znatieljno.
"Skale?" zgrane se domain i momentalno problijedi od uasa. Vidi, uope nije mislio na to. Napravio je kuu na dva kata, a nema stubita. Na svom kraju stola ja se kratko zacerekam zamiljajui ga kako se uz fasadu, po ukrasnom brljanu vere u spavaonicu i sve se glave u asu okrenu prema meni. Prekaljeni me gastarbajteri strogo pogledaju. Tko je meni, bijedniku, dozvolio da se smijem? Da moda ja ne mislim da je ovo neka zajebancija? U mrtvoj tiini sada svi pola minute po prilici gledamo nesretnu kuu. Ja bih neto rekao, ali se ne usudim. Uto najiskusniji majstor uzme plosnatu zidarsku olovku iza uha i rairi pred sobom masni papir u kojoj su to jutro u duanu mjeovite robe zamotali tirolsku.
"ekaj, ovako emo", kae brzo skicirajui, "ovo je jedna spavaa... ovo druga... kuina i primaa... kupaonica i, evo ga... skale!"
"A pajza?" upita vlasnik kue plaho.
"E, kume, poseri ga, ne more. Ili pajza ili skale, odlui se."
"A, ekaj, da provamo banj stavit na ovu stranu, a ku-inu...", umijea se netko i tu se, najprije na papiru od
tirolske, a kasnije na papirnatoj vreici iz koje su istresli breskve, zametne ivahna drutvena igra, kao malo sloeniji krii-krui. Spavae sobe etaju sa sjevera na jug, kuhinja ide malo istono, malo zapadno, a kupaonica panino tri po itavom unutranjem obodu kue. Graevinski se konzilij napokon usaglasi s rjeenjem u kojemu se neoekivano nalo mjesta i za stubite i za smonicu, tek to dimnjak prolazi tono po sredini djeje sobe, a u kupaonicu se ulazi preko balkona...
Vjerujte mi, ne pretjerujem, vidio sam bezbroj ovakvih kua. Vidjeli ste ih, naposljetku, i vi, barem u novinama. Ono komarno ilegalno naselje kua za odmor u Viru pokraj Zadra, onaj graditeljski karcinom koji vlast godinama maloduno gleda kako se iri golom kamenom nizinom ispod Velebita - za itavo mjesto ja bih se dao okladiti da nije bilo ozbiljnijeg plana od nekih grubih crtea na karniclima. Jutarnji je prije nekoliko dana tako donio fotografiju vikendice potpredsjednika Sabora. Ta naranasta strahota izgleda kao da su je ad hoc projektirala dva sezonska radnika iz Varea poslije etvrte gajbe mlakog Oujskog. Projektantski studio Mujo & Haso. itavo se to emerno zdanje, od temelja do sljemena, ruga ideji sklada i sustava, reda, lijepog i loginog, zakonima ljudskim i matematikim, svemu onom znanju koje je ovjeanstvo briljivo skupljalo posljednjih nekoliko hiljada godina, sva se civilizacija, ukratko, ini uzaludnom kada vidite tu kuu.
Potpredsjednik Sabora vjerojatno je zavrio nekakav fakultet, ali njegova vikendica nepogreivo odaje kako prezire obrazovanje. U osnovi on nije nita bolji od mojih zemljaka gastarbajtera s etiri razreda puke. Kada god vidite da je neki osioni diletant, vjerojatno bez jasnog plana, tako neto sazidao, moete pretpostaviti da ovjek mrzi knjigu. Studij arhitekture za njega je gubitak vremena.
Medicina takoer. Ako slomi nogu, takav netko obino e otii nekom arlatanu vidaru da mu namjesti kost. U svemu to on radi prepoznat ete duboku, posvemanju nepovjerljivost prema kulturi, a kada se nekoliko tisua takvih nade na jednom mjestu, dobijete vikendako naselje bez kanalizacije, gdje se razigrani otomansko-tajer-ski stil dosjetljivo proima s korejskom secesijom.
Najljepe u ovome ipak je da su se u Viru, besramno krei i graevinske i sanitarne propise, skuili i neki stvarno vani ljudi u ovoj zemlji. Moete jasno vidjeti u kako smo dubokom dreku kada i vlast ljetuje u smradu iz prekrcanih crnih jama. Pritajili su se unutra pa diu na trsku.
avo
u Imotskom
Rano UJUTRO trojica neobina izgleda stubama uz trnicu popela su se na glavnu imotsku ulicu. Jedan tridesetih godina, suhonjav, rid, kovrav, dugih ruku to su virile iz modrog odijela koje kao da je uniteno u kemijskoj istionici. On se prvi poletno popeo, utim otrcanim picaricama gotovo skoio na plonik etalita Stjepana Radia, podignute se brade ponosno osvrnuo lijevo i desno niz ulicu i zadovoljno coknuo...
"Intresting... Intresting liti taun."
Nekoliko koraka iza njega, pomaui si tapom, mrzovoljno je epao drugi, stariji, u pranjavim sivim hlaama i bijeloj koulji, blijeda nadula lica i crne, zalizane, masne, uoljivo obojene kose, sa sijedim korijenom to je na razdjeljku virio iz tjemena. Napokon, i iljata bradica bila mu je sasvim sijeda.
Trei u ovome drutvu, sitno gazei za ovim sa tapom, bio je gavran. Zapravo, teko je to rei. Po svemu je izgledao kao ovjek, ali je u njegovoj pojavi, u otrom, velikom, kao vosak utom nosu, u crnom dugom kaputu i hlaama koje su mu u naborima padale preko cipela, bilo neto, da tako kaemo, gavranasto. I za policijski izvjetaj kasnije e to ponoviti svi oevici nemilih zbivanja to su taj dan pogodili ovaj tihi dosadni gradi.
Za poetak, bilo je udno, premda to gotovo nitko nije primijetio, kako su ptice na stablima uznemireno zacvrkutale
kada su se pojavila njih trojica. Divlje, zagluujue struganje, koje ni najzaneseniji ljubitelj tih ivotinja ne bi nazvao pjevom, zaulo se s drvoreda du ulice. Rii s ko-vrama pohotno se nacerio, onaj sa tapom iskrivio je lice od nelagode, a gavran je otro, zapovjedno pogledao oko sebe i cvrkut se u trenu zaustavio.
Preli su ulicu. Rii je ponizno pritrao i otvorio hotelska vrata lagano se naklonivi. Uli su u predvorje.
"Gud morning", poelio je ridokosi recepcioneru pa iz depa modrog sakoa izvukao maleni naranasti turistiki prirunik i nespretno promucao: "Moulim uas, trebamo tri jednoukrevetne soube."
"Nema", kazao je kratko recepcioner.
"Iksjuzmi?"
"No rums."
"O, maj gad!", zgranuo se gost.
"Kako to nema?", javio se promuklo stariji sa sijedom bradicom.
"Tako, nema. Sve zauzeto", rekao je recepcioner, a onda zastao mislei: "ta zajebaju, govna, ovi govori naki, a ovi ita..."
"I nema nikakue ens da netkou mouda danas oud-lazi? Gou houm?"
Recepcioner je odmahnuo glavom da nema anse. Mukarac s bradicom zamiljeno je pogledao u strop i iznenada se zaula nekakva lomljava gore u hotelu. Potom tresak nekih vrata. S napola odjevenim sivim balonerom i kovegom u ruci niz stepenice se s krikom skotrljao terenski agent Zagrebake pivovare.
"Ou, jedna souba ipak fri!", viknuo je zadovoljno rii u modrom odijelu.
Onaj obojene vrane kose svejednako je zurio u plafon. Ponovno lomljava. U hotelsko se predvorje, sa slomljenom
tiklom na lijevoj cipeli, sruila inspektorica Ministarstva poljoprivrede i umarstva, a redatelj dravne televizije, koji je u Imotskoj krajini snimao dokumentarac o samoukoj osamdesetogodinjoj kiparici, pao je na dno stuba jo s pjenom za brijanje na jednom obrazu. Tri sobe u hotelu neoekivano su se ispraznile. Recepcioner je sumnjiavo uzeo osobne dokumente doljaka. Onaj s bradicom, koji je govorio naki, bio je Nijemac, Helmut Mayer. Gavranu je bilo ime Milisav. Milisav Jovanovi, s putnom ispravom izdanom u Policijskoj upravi Stara Pazova, a ridokosi, koji se zvao Armando Diego Maradona, bio je nikaragvanski graanin.
Hotelski slubenik upisao ih je u knjigu gostiju, dao im kljueve soba, a onda, tek to su oni zamaknuli stepenicama, nazvao policiju. Smatrao je svojom graanskom dunou prijaviti ove mutne tipove jer mu, jasno, nije promaknulo da je jedan od njih Srbin, a zna se dobro to su Srbi nama napravili. Deurni s druge strane telefonske linije pohvalio je njegovu budnost i za desetak minuta poslao mlaeg inspektora u civilu, kojega je recepcioner poznavao budui da se oenio njegovom roakinjom.
Inspektor je zapisao brojeve soba i popeo se gore. I nema ga. Deset minuta. Petnaest. Dvadeset. Recepcioner se ve zabrinuo. Kad, evo ti napokon inspektora Mladena, nosi glavu pod rukom.
"Stipe", kae glava pod inspektorovom rukom, "provjerio san ji, sve je u redu, ali ti isto javi ako bude tagod
nova.
Stipe, u prvi tren ne shvaajui to se ovome dogodilo, posluno klimne, a onda ga, tono se ree, obasja svjetlo spoznaje i on se uasnuto, bez glasa srui na pod iza pulta. Tamo je leao i nekoliko minuta poslije, kada su trojica stranaca sila stepenicama i zastala da na recepciji uzmu nekoliko besplatnih turistikih broura.
"Evo, to ti je naslijede socijalizma", rekao je Nijemac Mayer dvojici drugova pokazujui na beivotnog recep-cionera. "Propalica lei i nita ne radi."
"Gospodaru, dopustite", javio se gavran Milisav Jovanovi, inae udovite u judeokranskoj predaji poznato po imenu Balan, "ja mislim da je to ipak otomanska navika".
Crvenokosi Armando Diego nije nita rekao. Samo mu se smaragdnozeleno lijevo oko nervozno okretalo u svim smjerovima. Upueniji bi u te stvari ve po tome mahnitom oku prepoznali laljivca Ataroha. Dvojica demona u pratnji svoga gospodara Sotone izala su na toplo svibanjsko jutro i proetala stotinjak metara do Ujevieva trga. Smjestili su se za jedan stol pred kafiem, dok je gomila prestravljeno zurila u njih, jer su u gradu, naravno, ve svi uli za inspektora bez glave i goste koji su skupa s prtljagom popadali niz hotelske stepenice.
Diegu se vidljivo sviala ta panja te je slao poljupce djevojkama, sve dok gospodar nije rekao da ga to ivcira. Crveni Ataroh uzeo je zatim bacati u zrak i u usta loviti kikiriki koji je konobar ostavio pred njima, ali mu je to brzo dosadilo pa je cijeli sadraj zdjelice, moda i stotinu zrna, hitnuo u zrak i sve ih, do jednoga, doekao u razjapljenim eljustima.
"Diego!", zareao je Sotona kojega je muio njegov viestoljetni giht.
"Vot?", promumljao je ovaj punih usta, drobei kikiriki zubima.
"Prestani."
Balan se kretavo zacerekao.
"Dobro je", rekao je Sotona konobaru kada mu je ovaj krenuo vratiti ostatak.
"Fala, gospodine", kazao je konobar zahvalno, spremajui u dep novanicu od tri tisue kuna.
"Modro jezero", javio se gavran, pokazujui fotografiju u turistikom letku. "Ja bih to svakako elio vidjeti."
Uz lijepe kamene trokatnice hodali su Starevievom ulicom prema zapadu, a Ataroh je polutiho pjevao pjesmu za koju je znao da e nervirati gospodara...
"Pliz alou mi introdus majself
Ajm e men ov velt end tejst
Ajv bin eraund for e long, long jir
Stoul meni e menz soul end fejt."
"Ide li za nama?", upitao je Sotona Balana, ne obazirui se na Diegove provokacije.
"Tu je, messire", apnuo je Balan osvrnuvi se.
Doekali su ga u parku. Tonije, Diego ga je doekao. Izletio je preda nj iza jednog rascvalog jorgovana, skaku-ui u svome tijesnom modrom odijelu i utim picari-cama pa ga s dva direkta odalamio po nosu.
"Vot du ju vont?... Vot du ju vont?", ponavljao je bijesno sa akama u boksakom gardu.
"Ne udarajte! Ne udarajte, ja san va!", dreknuo je s tla stariji, zaputeni mukarac hvatajui se za krvavi nos.
"Ne udaraj, on je na!", viknuo je gavran Milisav veselo.
"Hi iz uan ov as!", cijuknuo je Diego.
"Ja san vas dozva", rekao je na koljenima, zbog alkoholizma prerano umirovljeni profesor latinskog Petar K. "Ja san iz crkve ukra avle Isusove i trnovu krunu da vas dozoven."
"A ti si, znai, taj?" rekao je Mayer.
"Ja, ja glavon, Gospodaru tame."
"Pa to si me zva?"
"A eto, za avla."
"uj, za avla."
"Neki mi crv ua..."
Koji crv:
"Da, koji crv?", sumnjiavo e Balan.
"Vi vorm?", ponovi Ataroh.
"Budimo precizni."
Gavran prhne u zrak, spusti se sotonistu na rame pa mu gurne uti kljun u nos. Proeprka ondje nekoliko trenutaka dok je ovaj vritao od uasa, a onda lagano uze izvlaiti utog, blatnjavog crva iz ovjekove glave. Izvlai on, izvlai, izvlai, izvlai i izvlai, itavih sedamnaest, a moda i osamnaest metara, ovisno kako ga mjerite, naposljetku je imao taj gadni crv. Umirovljeni profesor ostane cvilei na zemlji, dok je crv uvijajui se pobjegao u grmlje.
"Uzmi me. Uzmi me sa sobom, Gospodaru", zajeca sotonist.
"Zato da te uzmem?"
"Uzmi me, popizdit u od dosade."
"Pa kako u te uzet kad si iv? Ja ti uzimam samo mrtve", razumno e Sotona.
Ovaj uze gorko ridati, a Balan se saali na jadnika te mu prisno apne...
"Ubij se."
"Jes", sloi se Ataroh, "kil jorself."
Petar K. pogleda ih svu trojicu oima punima nade pa ustane, zatri se urlajui prema rubu jezera i baci se u ponor.
Sotona i njegova dva druga oprezno se nagnu preko ruba.
"A avle ti Isukrstove, jesi vidio budale", ree Balan.
"Pur stjupid ful."
"Prestani vie s tim engleskim", obrecne se Gospodar na Diega.
"Oprosti", kae Diego.
"Oemo li ga uzet?", upita Balan jo gledajui jadno izlomljeno tijelo koje se zaustavilo dolje na jednoj litici.
"A koji e nam kurac", kae Sotona.
Vratili su se zatim u hotel i do mraka se odmarali u svojim sobama. Sotonu je bolio palac na nozi i postao je izvanredno neraspoloen. Samo je u jednom trenutku, negdje oko osam naveer, uo glas koji mu je iz daljine donio vjetar. "ava e mi pomo", kazao je netko oajno i Princ tame je pozvao Balana k sebi.
Goran B., etrdesetdvogodinji kondukter, sjedio je sa enom ispred televizora u primaoj sobi u svojoj kui u Vinjanima Gornjim i nezadovoljno gledao papir koji mu je taj dan doao potom. Goran se ve godinama ali na bolove u kraljenici, ali invalidska ga komisija ustrajno odbija poslati u penziju. Evo, danas su ga ve etvrti put odbili.
"Pa nadi nekoga. Valjda ti neko more pomo", rekla je njegova ena.
"A koga u na", kazao je kondukter oajno. "ava e mi pomo."
Samo to je on to rekao, na prozor njegove sobe spustio se veliki crni gavran, pogledao ga i lagano mahnuo krilom prema njemu. I stvar je bila rijeena. avao mu je pomogao. Goran B. imao je sve uvjete za invalidsku penziju. Malo poslije, kad pokua ustati iz naslonjaa, otkrit e da je nepokretan od pasa nadolje.
Armando Diego Ataroh za to se vrijeme spremao za izlazak. On je jedini od njih trojice imao poleta zabavljati se pa je otiao u jednu imotsku diskoteku i razvratno plesao, na divlji ritam turbofolka uvijao se i oko djevojaka i oko mukaraca, penjao se na ank i razbijao boce, a naposljetku ga je, kao metak u srce, pogodila pjesma Dare Bubamare...
"Neka pukne grom, nebo da presee,
Jer iz oka mog reka suza tee."
Muzika se u tom trenutku zagonetno zaustavila i pjesma je krenula otpoetka. Pa jo jednom. I opet. I opet, i opet i opet, ta su se dva stiha ponavljala, dok je demon Ataroh sjedio na anku ozareno gledajui preda se i plakao. Ramena su mu se tresla, brada drhtala, a on se guio u suzama. I ne samo on. Prvo se slomila jedna djevojka iz Podbablja. Pa njezina starija sestra. Pa jedan iz Riica. Pa jedan par, momak i cura iz Runovia. I za etvrt sata cijela je diskoteka tukla glavama o zidove, ogledala i toko-ve neutjeno ridajui na pjesmu Dare Bubamare. Takav je to straan pla bio da su se neki tek sutradan popodne umirili.
Sotona je u sobi negdje do jedanaest mijenjao programe na televizoru i kada nije naao nita to bi elio gledati, zapalio je hotel.
I to je po prilici sve to smo od ove trojice iz podzemnoga svijeta mogli vidjeti u Imotskom.
Zapravo, ne. Narod se sutradan u zoru okupio na misi, gdje se molilo za istjerivanje avla. Puna je crkva bila, kao nikad u to doba. Cijela se Imotska krajina, re bi, prestraeno skupila u hramu Bojem. Velik dio njih nije ni mogao ui, nego je ostao pred vratima. Tu u crkvenom dvoritu nekoliko je njih vidjelo dvojicu, jednoga rideg u uskom modrom odijelu i jednoga crnog kao gavran. Skrueno su se molili zajedno s ostatkom vjernikog mnotva, rukama sklopljenima na prsima, podiui pogled u nebesa, sve dok nije dola ispovijed na red.
"Ispovijedam se Bogu svemoguemu i vama brao da sagrijeih vrlo mnogo, milju, rijeju, djelom i propustom. Moj grijeh...", kazao je ridokosi i udario se akom u prsa. I kada se udario, lagano je podrignuo, a iz usta mu je izaao smrad po trulim jajima.
"Moj grijeh!", ponovio je on i opet se udario i podrignuo, a nekoliko se njih zgadeno okrenulo.
"Moj preveliki grijeh", kazao je ridokosi trei put i tako je zasmrdilo da se narod pred crkvom Svetog Frane panino razbjeao.
Prizori iz
obiteljskog
ivota
Maliani na crno
ena tiho ude u sobu gdje se etverogodinji djeak na podu igrao s kockama. une do njega i pomazi ga po kosi.
"Franjo", pone ona, "mama ti ima neto vano rei."
Djeak znatieljno podigne glavu i pogleda je bistrim oima.
"Imam jednu dobru i jednu lou vijest", kae mama.
"Ajde, daj prvo lou", kae mali, a ena se nakalje i drhtavim glasom ree...
"Tvoj otac je Stjepan Tuman."
Mali problijedi od uasa.
"Koji Stjepan Tuman? Onaj...?"
"Onaj Stjepan Tuman", potvrdi ena i postieno obori glavu.
"Srca ti Isusova!" opsuje djeak. "A koja je dobra vijest?"
"Pa, vidi... On nee da te prizna."
"Nee da me prizna za sina?"
"Ne... Mislim, da. On kae da ti nisi njegovo dijete."
"Yes!" odahne djeak. "Dobro je... Sluaj, mama, nemoj se vie zezat s tim, to si rekla sad meni i nikomu vie. Jesi li me ula? Jo mi samo treba da u vrtiu saznaju da je taj tikvan moj... Nego, jesi li ti sigurna da on ba ne eli da me prizna? to ako se predomisli i doe nam kasnije praviti probleme?"
"Nee, kae."
"Nije mi to drago", zavrti djeak zabrinuto glavom. "Stjepan Tuman, moj tata?! ovjee, koje sranje!..."
Ovako nekako zamiljam da je ona nesretnica koja Stjepana Tumana tui za oinstvo njezina djeteta trebala razgovarati sa svojim sinom. Umjesto da se noktima i zubima bori da njezin jedinac dobije asno prezime osnivaa hrvatske drave, trebala je, barem ako mene pitate, naprosto zaboraviti tu stvar. Muka i ponienje koje ona i mali moraju otrpjeti, a sve da bi on za roditelja dobio jednog takvog slabia i luzera, takvu promaenu i beskorisnu osobu kakav je mlai sin pokojnog predsjednika, mi je sasvim besmislena. Zato ta ena tako bezumno ustrajava na vlastitoj pogreci, zato zaboga naposljetku sama sebi ne prizna da se zeznula? Ljubav je slijepa, kau. Kod nje je bila gluha, slijepa, mentalno retardirana i u kolicima, ali dobro, dogodi se. Uostalom, njezina stvar. Ipak, kada se ve ona prevarila s krumpirom od Stefa Tumana, mogla je bar dijete potedjeti toga uasa.
I uope, kad god je neka oajna ena preko novina prozvala nekakvu vucibatinu s kojom je nesmotreno zanijela i rodila, kumei da dijete dobije njegovo prezime i alimentaciju, ja nijednom dosad nisam vidio da je mukarac uistinu vrijedan enina sramoenja. O djetetu da i ne govorim. U posljednjih nekoliko mjeseci, sjetit ete se, nekoliko se takvih sluajeva zaredalo po naim novinama  Ljubo Cesi, pa Mladen Grdovi, pa onda onaj Stipe aija, pa onaj bezveznjak iz grupe Neki to vole vrue i napokon Stjepan Tuman. Neobinim se sluajem za roditeljstvo optuuju samo neki mukarci koje bi eventualno tek poslije modanog udara i potpune uzetosti jedne strane tijela poeljeli za roditelje.
Kada vidite sline sluajeve u svjetskom tisku, kada nekakve manekenke progone Micka Jaggera ili Borisa
Beckera da su im napravili dijete, to se da razumjeti. Ako nita drugo, dobro izgleda kad ti u dokumentima stoji "Ime oca: Mick Jagger". Ali, ovi nai, ova petorica nabrojanih, nemojmo se zezati, nisu vrijedni ni sedamdeset kuna sudskih biljega na tubi za dokazivanje oinstva. Da ja moram birati, da meni dovedu tih pet mamlaza, poredaju ih u vrstu kao na policijskom prepoznavanju i kau: "Evo, sinko, izaberi kojega god hoe da ti bude tata", ja bih rekao: "Oprostite, ako moe, ja bih radije ostao siroe."
Okej, znam to ete sada rei, svako dijete treba obitelj, jedan je otac, ali pustite vi ta "pozdravite moga tatu" preseravanja. Da mi je Mladen Grdovi otac, svega mi, ja ne bih volio da se to zna. Zamislite samo da ste dijete i da vam Mladen Grdovi doe na roditeljski sastanak. Tko bi sutradan preivio od zajebavanja u kolskom dvoritu...
"Mali, pije li ti tata?"
"Ne pije vie."
"A ne pije ni manje, ha-ha-ha..."
Ili na radiju, na primjer, da ujete: "Dragom sinu, u povodu odlaska na sluenje vojnog roka, s pjesmom 'Medu moj i eeru', sve najljepe eli njegov tata Silvestar Dragoje omi." Na pola puta do kasarne ja bih se na nekom stablu objesio od muke. A i to nije najgore. Vrhunac uasa ipak bi bio da mi je Ljubo Cesi otac. Pomislite, tata me, recimo, izvede u zooloki vrt, a druga se djeca zbog neega ponu zapanjeno skupljati oko nas. Ma, i to je previe. Dosta je da zamislim Cesia Rojsa kako se naginje nada me i pita: "Oe da ti tata kupi sladoled?" i mene istog trena hladan znoj probije...
Moje je miljenje, kao i uvijek, potpuno beznaajno i neobavezujue, osim toga, nelagodno se osjeam i to se dotiem nekih tuih intimnih drama, ali, uistinu, ne znam zbog kojeg bi to bezdunog oca njegovo izvanbrano dijete mrcvario po sudovima i vodio na DNK testove?
Vrijedi li to dvije tisue kuna alimentacije? Prezimena svakako ne vrijedi, jer zato bi itko elio prezime gada koji njega ne eli. Mogu, dakako, razumjeti bijes i povrijeenost ena koje su se odluile za tako muan postupak, ali njihov je inat zapravo slijep i u konanici tetan. Kao da odnosi oeva i djece i bez toga sudskog cirkusa nisu dovoljno uasni.
Znate to i sami ako imate djecu. Moete se koliko god hoete truditi da ugodite svom potomstvu, no ono e svejedno, obino oko drugog puke, poeti govoriti kako ga vi sramotite. A to je tek poetak! Jer, samo koju godinu kasnije dolazi "Rocky Horror Picture Show" u pedagokoj literaturi poznat i kao pubertet, kada e vae sunce, va ljubimac, osjeati jo samo duboki i iskreni prezir za sve to vi kaete i uinite. Samo to zinete, toj e se nezahvalnoj maloj ivotinji lice iskriviti od gaenja. Do korijena vlasi e mrziti sve to vi predstavljate. I to je sve savreno normalno. Dogaa se u divnim, savreno skladnim obiteljima.
A sada pomislite kako je to kada imate oca koji ne eli znati za vas? Kakav to pakao mora biti kada imate trinaest i ini vam se da se itav svemir urotio protiv vas? Kada se u djetetu dodatno razgori ona mrnja prema ocu, koju jo od vrtia nosi u sebi? Razumijem, ponovno u kazati, gnjev ena koje su ostale nosee s propalicom koja ih je ostavila i prirodna mi je njihova potreba za makar i sudskom satisfakcijom, ali isto djeteta radi, jer ono je valjda ipak vanije, nekako mi se ini da je bolje puno ne eprkati po tom emocionalnom dreku. Ljude ne moete natjerati da vas vole, stvar je sasvim izvan voljne kontrole i ako budala ne eli znati za vas, trebate zapravo biti sretni da ste ga se rijeili. I tko zna, ono to se sada ini stranim, moda za deset godina ispadne sjajno?
Sve ovo to govorim, svjestan sam, u neku ruku ide u prilog tuenim oevima, ali zapravo zato ne? Neka im bude. Jer, kome uistinu treba neki Stjepan Tuman za oca? Stjepan Tuman, Silvestar Dragoje, Stipe aija, Ljubo esi i Mladen Grdovi dobri su moda jo samo za reklamiranje kontracepcijskih pilula. Bila bi to divna kampanja, sloit ete se: gore da je njihov nasmijeeni portret, a ispod samo kratka poruka: "Shit happens!"
Kako sam se odrekao Sotone
Pet puta dosad bio sam krteni kum. Petoro maliana drao sam u naruju kada ih je upnik polio blagoslovljenom vodicom po upici, pet puta uime nekog djeteta spremno sam se, sigurnim glasom, makar mi neki od vas to zacijelo nee povjerovati, odrekao Sotone i svega sjaja njegova. I svaki put sam, jer je takav red, obeao sveeniku da u se, zajedno s roditeljima, zauzeti da moje kume dobije dolian kranski odgoj, da potuje oca i majku, da ne lae i ne krade, ne razbija igrake i ne gleda televiziju vie od dva sata dnevno. Iskreno, kasnije se nisam ba pretrgao oko toga, no ta djeca su opet postala vrlo solidni mali ljudi. Jedna je, da se pohvalim, ak od-likaica, s prosjekom pet-nula-nula. Rekao bih da kao kum imam vrlo visok postotak uspjenosti. Kako mi ta stvar dobro ide, postao sam moda i pomalo bahat. Peti put kad je bilo, pamtim da su roditelji s druge strane krstionice prestravljeno gledali kako nonalantno, s jednom rukom drim njihovo edo, a ja sam podigao palac i vedro im namignuo, u stilu, "nemate brige, sve je pod kontrolom, ovo sam ve radio".
Premda sam, moram priznati, kum postao samo zahvaljujui vrlo osobitim okolnostima. U to vrijeme, poetkom devedesetih, naime, bilo je malo kvalificiranih kumova. Bilo je to deficitarno zanimanje, na birou nisi uvijek mogao nai ljude toga profila. Tko je imao sve sakramente, nedjeljom je obino u nekoj upnoj crkvi, ili ak dvije, u
svom najboljem odijelu svjedoio neijem primanju vjere. Krstili su se redom, djeca i odrasli, ponekad i itave obitelji, krstila su se poduzea, ogranci Hrvatske demokratske zajednice, itavi kvartovi i naselja. Bila je to masovna akcija, otprilike kao cijepljenje protiv arlaha i djeje paralize. Koliko je njih u to vrijeme, od '90. do '95-, razrijeeno istonog grijeha, Kaptolu bi zapravo bilo puno zgodnije da je unajmio kakav poljoprivredni avion, napunio tankove blagoslovljenom vodom i prskao narod redom, kao usjeve.
ao mi je samo da tada nisam vidio kako je kada se krste odrasli. Pretpostavljam da njih kumovi ipak ne dre na rukama. Nenad Ivankovi, recimo, dosta je krupan mukarac i teko mi je zamisliti da je njega netko donio do krstionice. Osim, naravno, ako za kuma nije uzeo nekog vozaa viljukara. tota se toga, uostalom, promijenilo od vremena kada sam ja skupio svoju neveliku kolekciju sakramenata. Mene su, recimo, krstili jedne tople lipanjske noi 1970., u treoj smjeni, dok je sve okolo spavalo. Da nas je milicija zaustavila, moji bi se dosta namuili objanjavajui da nisu krijumari djece. Bio je to zapravo ilegalan in. Kumova se dobro ne sjeam, ali lako moe biti da su se zvali Prle i Tihi.
Kojih desetak godina kasnije, u treem osnovne, ispovjedio sam se i priestio u modrim hlaama od kamgar-na i bijeloj koulji sa znatnim postotkom sintetikih vlakana. Hlae od kamgarna, ispeglane na crtu, bijela koulja i razdijeljak na lijevoj strani mojoj su babi bile i ostale vrhunac muke elegancije. Fotografirali su me tada prije nego u otii u crkvu nekakvom uasnom polaroidom kamerom, u stavu mirno, pokraj filodendrona, i ta je slika kod svih koji su je vidjeli, bez ostatka, izazvala bezuman, upravo predinfarktni smijeh. Slino su me uslikali i tri godine kasnije, u estom razredu, na krizmi, samo to sam tada drao svijeu s trobojnicom i dvije granice aspara-
gusa. Kako je bio konac svibnja i vrlo toplo, svijea mi se otopila i nekako tuno klonula preko ruke, ali ja sam ve bio bolje volje, jer mi je kum, tren prije nego e me fotografirati, tutnuo jednu dosta respektabilnu novanicu u dep na prsima. "Da ima za kavu", rekao je on ozbiljno, a ja sam gledao u objektiv i lukavo odutio da mi u estom jo ne pijemo kavu.
I tako, s tim bogatim fotomaterijalom doekao sam devedesetu i ostvario plodnu karijeru peterostrukog kuma. Sto znam, samo je Boris Deulovi bio uspjeniji od mene. Suze nam udare na oi kad se danas sjetimo koliko smo tih godina izjeli po krstitkama. ir bi nas unitio da je potrajalo. panjolski kolonisti u Srednjoj i Junoj Americi valjda u itavom stoljeu nisu toliko Indijanaca preveli na katoliku vjeru, koliko je u pet godina ovdje kr-teno partijskih sekretara, oficira i oficirua, ministara i ministarki, narodnih poslanika, ambasadora, prvih tajnika i drugog diplomatskog osoblja. Krstili su se novinski komentatori, kasnije odana pera dravotvorne tampe. Zatim glumice i fotomodeli, sportai, pjevai, filmski redatelji i dramski prvaci. Tih se godina nekako krstio i Go-ran Ivanievi. Ne znam tko je njemu bio kum. Ja sluajno nisam, a nije ni Boris.
Elem, prolo je desetak godina otada, Ivanievi je u meuvremenu ipak osvojio Wimbledon... a koji, uoite taj detalj, nije osvojio kao nekrst... pa se i oenio i dobio djevojicu. Malenu je ovih dana neki sveenik negdje odbio krstiti. Kler je izgleda postao izbirljiviji u pitanju pastve. Zakljuili su valjda da imamo dosta katolika. Da nas je vie, ne bi valjalo. Svi su kapaciteti popunjeni, bar dok se ne zavri onih desetak tisua zapoetih crkava. Mala se Ivanievieva mora malo strpjeti. Osim ako moda jo negdje neka upna crkva ne radi u treoj smjeni.
Every sperm is sacred
Vjerojatno bi bilo zgodno imati petnaestoro djece, samo to biste ih morali nauiti da na prsima uvijek nose akreditacije s imenima. Bez toga bi, ini mi se, moglo biti dosta nezgodno. Legli ste, na primjer, s novinama na kau poslije objeda, a neka djevojica, sjedei malo dalje na sagu podvinutih nogu, odijeva lutku. I dugo je ne primjeujete, sve dok vam se u jednom asu ona nekako ne pojavi negdje na rubu svijesti i vi osjetite da je tu neto udno. Pogledate djevojicu i shvatite da ne znate kako se ona zove. Ne znate, za pravo rei, ni je li dijete vae ili je moda negdje iz susjedstva dolo. Ne, zakljuite, nee biti da je susjedova, viali ste je ve po stanu. Malena je, nema sumnje, vaa, ali kako joj je ime i kad se rodila, u koji razred ide i je li prieena, koje je djeje bolesti preboljela, upravo niega se o njoj ne moete sjetiti i to vas ve malo ivcira.
"Milice!" dreknete vi.
Dijete se ne okree.
"Katarina!"
Opet nita.
"JadrankaL. Marija!... SlaviceL. Ivana!"
Napokon, curica shvati da se njoj obraate i bojaljivo vas pogleda.
"Ti, vrae!" viknete ozlojeeno. "Kako ti je ime?"
"Blaenka, tata", ree dijete plaho.
"Blaenka, kae. Ajde, ba mi je drago da smo se upoznali."
Petnaestoro djece, moete li to zamisliti? Sto dvadeset razreda osnovne kole proi s njima i ezdeset razreda srednje, desetak tisua domaih zadaa zajedno s njima napisati i tek moda neto manje idiotskih pjesmica za nauiti napamet. A onda doe gripa i vama petnaestoro djece u tri ture itava dva tjedna zajapureno bunca u postelji, limun kupujete direktno od veletrgovaca, a ipkov aj kuhate u loncu za iskuhavanje vea. Imate li petnaestoro djece, za ferije ih neete nikamo voditi, jer bi tjedan na moru ili negdje Alpama za sve njih stajao priblino koliko i itavo hotelsko poduzee. Ostanete dakle kod kue, u kiselom smradu trideset tenisica. Kad biste imali petnaestoro djece, pokuajte zamisliti koliki bi vam ormari za cipele trebao. Nisam valjda rekao ormari...?
Na razmiljanje o ovoj neobinoj temi potakao me zajedniki dokument to su ga predstavnici gotovo svih vjerskih zajednica u Hrvatskoj prije nekog vremena potpisali za zabranu pobaaja. Da ja imam petnaestoro djece, svima bih njima bio uzoran vjernik, boguugodan i halal. Jer su i oni sami, naposljetku, vrlo esto odrasli u slinoj obitelji. Mnogi je na sveenik, primijetili ste moda, zagovarajui vjernicima poveanu proizvodnju potomstva, mi-mogredno ispriao i dirljivu priu kako je u njegova oca i matere bilo njih devetoro, ili trinaestoro, ili sedamnaest, ili koliko ve ena moe roditi prije nego iscrpljena umre u etrdeset treoj. I oni su, kae pria, bili siromani, ali sretni. Ma, nemoj. Kako to da nijednom od tih popova nije palo na pamet da je moda ba mnogolana obitelj pravi razlog da su oni postali to to su postali. Ne ini li se vama ta stvar loginom? Oni su zavrili u sjemenitu, naprosto jer u kui nije bilo kruha za njih devetoro. Kada se tako neki sveenik pohvali da je njemu i brat sveenik,
a tri sestre da su asne, to iz toga uope zakljuiti? Moete, naravno, dobrohotno zakljuiti da su oni zacijelo vrlo pobona obitelj, ali naao bi se svakako i neki zlona-mjernik koji bi primijetio da je veleasni imao razumne roditelje, koji su tako odgovorno planirali djecu, da se njih petoro kolovalo od crkvenih milodara.
Popovi i hode, meutim, ne razmiljaju o tim stvarima. Neki od njih zapravo i ne vole puno razmiljati. Prekrie ruke na trbusima i dre se ueno, ali uistinu su tikve, glupe i beutne. Kada govore o abortusu, na primjer, oni ga doivljavaju kao nakaznu obijest. ene koje su pobacile, kada njih sluate, redom su kurve to su sa sadistikom nasladom usmrtile plod u sebi. One su zle. Vjerski poglavari, svejedno je iji, u sebi obino nee nai ni trun aljenja za stranu fiziku i emocionalnu traumu oajnica, koje su to moda uinile zato jer negdje za dvije i po tisue kuna rade dvanaest sati sedam dana u tjednu, sa svakom treom nedjeljom slobodno, i ne smiju izgubiti taj posao. Ne, one moraju roditi, a Caritas i Merha-met e se valjda pobrinuti za ostalo. Za svih petnaestoro, ako treba. Pa i ako koji od njih bude i malo blesav, nema veze, dat emo ga u sjemenite.
A sve je to, dakako, zbog svetosti ivota. Svi su se vjerski vode u Hrvatskoj oko toga u pet minuta sloili. S druge strane, rat je trajao etiri godine, a da oni uope nisu komunicirali. Tisue su zagnojile po breuljcima, a ho-dama i fratrima i protama ni na kraj pameti nije bila svetost njihovih ivota. tovie, poticali su vjernike da pucaju u druge vjernike, da ih otjeraju iz kua, da im opljakaju i zapale selo, blagoslovili su tenkove i haubice, grlili se sa zloincima. Pravoslavni sveenici tjerali su svoje vjernike protiv pastve katolikih pastira, koji su se opet svojim autoritetom zauzimali za granatiranje damija. I ukrug i svaki protiv svakoga. Zar to nije neobino? Isti oni to su
danas silno uzrujani to se u ginekolokim ordinacijama usmruju ljudski embriji, prije koju godinu nisu imali ba nikakvih problema to je netko u Graacu metkom u zatiljak ubio staricu. Ubiti je tada bilo tada boguugodno i halal, biti ubijen jo i vie, smrt je bila sveta. Dosta mi je tajanstveno kada se dogodio obrat da je sveenicima svet postao ivot.
Klub boraca,
pionirska
kategorija
Kad sam ja iao u kolu, za veliki odmor gotovo uvijek ste mogli pogledati dobru tunjavu u dvoritu. kolskom hodnicima ranije bi se pronio glas kako se neki, na primjer, Mate iz estog C zavjetovao da e promijeniti lini opis nekom Joku iz petog A, a Joko je opet po svojim opunomoenicima poruio Mati da e mu se mlade krvi napiti, pa bi se svi deki, a i pokoja curica, od onih to su se ve tada palile na nasilnike i koje e puno kasnije vjerojatno postati muterije SOS telefona, okupili iza zgrade da gledaju kako se dva mamlaza valjaju u praini. Uinali smo svoje sendvie od parizera i zadovoljno srkali "Dvojni C", dok su Joko i Mate, zajapureni, raupani, krvavih noseva i poderanih modrih akih kuta, predano mlatili jedan drugoga.
Slubeno su postojale tri discipline. Najpopularnije je bilo potui se "na ake". Bezuman, neosvijeteni boks, u kojemu protivnici prilaze jedan drugome panino maui rukama u svim smjerovima, cijenio se kao vrhunsko bo-rilako umijee. kolski ampion u ovoj disciplini smatrao se najjaim uenikom uope.
Potom je dolazilo nekakvo rudimentarno hrvanje, koje je aka populacija, barem u Imotskoj krajini, zvala "na povaljivanje". Glagol "povaliti" u tim smo godinama, kako vidite, koristili u vrlo ednom znaenju. Borba u ovoj disciplini po pravilima je zavravala kada jedan protivnik
zarobi drugoga ispod sebe, sjedne mu na trbuh, prikuje mu ruke uz tlo i ovaj planim glasom prizna: "Predajem se!" Ako djeak na tlu ne eli priznati da je izgubio, onome gore propozicije doputaju da iz usta pusti tanak mlaz sline po njegovu licu. To ponienje obino demoralizira oborenog na zemlju i on se zaista preda, ali nekad ga opet razjari, da on skupi snagu koju moda nije ni znao da ima, zbaci protivnika sa sebe i borba se, na golemo veselje okupljenih, nastavi.
Napokon, treu, najmlau disciplinu zvali smo "na karate". Ono to smo mi zvali karateom jednostavno je ukljuivalo sve opisano u prethodne dvije plemenite vjetine, samo to je jo valjalo vritati na kineskom. Ili barem da zvui kineski. Kako nitko od nas nije govorio kineski, togod da si rekao, nisi se mogao prevariti.
Bogzna to je meni bilo kada sam pomislio da bih mogao biti dobar u karateu. Rekao bih da je krivo to da sam se volio smatrati progresivnim mladim ovjekom. Novi trend u temanju, uvozna roba, k tomu, inio mi se da vie odgovara mojoj naravi od obine, seoske tunjave. Moda sam se malo i sramio svojih predaka koji nisu od toga napravili umjetnost i filozofiju kao Istonjaci. Mnogi su se, uostalom, tako navukli na karate, pria o tomu kako se budistiki redovnici mlate istom onom predanou s kojom oni katoliki prave sir, uinila je da zviz-nuti nekoga nogom u glavu dobije neki lijepi smisao.
Elem, ja sam mislio da je to kao izmiljeno za mene i ba tu disciplinu sam izabrao kada sam u etvrtom razredu jednom Teu poruio da u mu jebati sve po spisku. Taj jeTeo, da ne bude zabune, bio pristojan djeak, sve dotad smo nas dvojica bili u odlinim odnosima, nije bilo upravo nikakvog razloga da se potuemo. No, neka je sotona valjda ula u mene, poelio sam nekoga razbiti i
traei prikladnog kandidata, sjetio sam se njega, slabunjavog i malenog.
Nali smo se dakle u dvoritu na velikom odmoru, u krugu znatieljnika, nas dvojica, jedan nasuprot drugome, a itava borba trajala je moda etiri sekunde. Teo je kratko kriknuo i plasirao jedan jedini, ali kvalitetan udarac nogom u moje prepone, "na nezgodno misto", kako bi rekla moja baba, a ja sam jeknuo i sruio se. Publika se sa svojim sendviima i sokiima razoarano razila, dok sam ja ostao leati na zemlji. I mislim da sam ba u tom asu, s nosom u praini, shvatio kako sam ja zapravo jedan intelektualac i pacifist, zagovornik mirnog rjeenja sukoba. To je bio posljednji put da sam se potukao, prije dvadeset pet godina.
Prizvao sam u uspomeni ove trenutke prije nekoliko dana, itajui o djeci koju tuku, ucjenjuju, zadirkuju ili na neki drugi nain zlostavljaju vrnjaci u kolama. Potreslo me, kao i sve vas vjerojatno, oprotajno pismo osmogo-dinjaka koji se namjeravao baciti s prozora zbog djeaka koji ga je maltretirao pa sam se pokuao sjetiti jesam li ja u toj dobi imao slinih problema.
Djeji psiholozi, da su se tada bavili bullvingom, svakako bi me oznaili kao moguu rtvu. Ja sam bio udak, smotan, tjelesno nerazvijen i imao sam klempave ui. Odrastao sam medu ljudima koji nisu na glasu kao osobito pitomi. Po svemu, najbolje to meni se moglo dogoditi u koli je da me vrnjaci objese na mesarsku kuku. A opet, nita mi se ozbiljno nije dogodilo, imao sam sretno djetinjstvo. Nisu me tukli, bar dok ja to nisam sam zatraio. Kada sam odabrao politiku miroljubive koegzistencije, kolskim temerima to nije smetalo. Oni su se izmeu sebe znali zabaviti, divljaki su nasrtali jedni na druge, a nas crve prezrivo su ostavljali na miru.
Ne pamtim ni da sam ja, ni bilo tko koga poznajem, u koli doivio ita nalik onome to se danas zove bully-ing i ba zato, da ste me prije samo tjedan dana pitali to mislim o tome, zacijelo bih vam kazao da se u tome jako pretjeruje. Rekao bih vam jo da smo izmislili problem za koji do juer nismo ni znali da ga imamo, ba kao to smo izmislili da treba kupovati pitku vodu u plastinim bocama. Zloesto bih dodao da smo povodljivo uvezli pojam za koji uope nemamo rije u naem jeziku. No, tada sam vidio oprotajno pismo osmogodinjaka samoubojice, a sluajno imam djeaka jednake dobi, i to mi je slomilo srce.
O djeci nemam predrasuda. Znam, recimo, da nisu nevina. Nervira me kad neka uiteljica, teta u vrtiu ili slaboumni djeji pisac ponu umiljato meketati o divnim, iskreni i bezazlenim klincima. Ruku na srce, netko i sa sedam godina moe biti pogana osoba. tovie, u toj dobi netko e moda biti i zloestiji nego kada odraste. Oblikujui svoje nazore, stalno usporeujui svoje postupke s postupcima drugih, jer upravo i nema drugog naina da oblikujete nazore, djeca budu uasni konformisti. Ona ive u svojim malim diktatorskim svjetovima u kojima svi moraju biti isti, moraju se slino odijevati i eljati, imati sline torbe i pernice, igrake, moraju slino govoriti...
Tek puno kasnije djeca e shvatiti da nije bogzna kako uljudno kreveljiti se pokazujui prstom na nekoga tko je drukiji. Oni nemaju ba nikakvo potivanje za razliitosti, tovie, da bi dokazali svoju odanost grupi, spremno e, a ponekad i sa sadistikom nasladom, kanjavati onoga koji je razliit. Uistinu, kada bi bili kadri takvo to napraviti, sedmogodinjaci bi vjerojatno otvarali konclogore.
Ali opet nisam siguran da takvo ponaanje treba sankcionirati. Moe biti da sam u krivu, ali ja ne doivljavam osobito loim kada se djeca meusobno zadirkuju i izazivaju,
rugaju se jedni drugima. Ja elim da moja djeca upoznaju zlo, pa i da ponekad, zato ne, osjete zlou u sebi. To je uzbudljiva emocija i ja im je ne elim uskratiti, ak ni kad bih mogao. Potrudit u se, jasno, da njih dvoje postanu dobre osobe, ali bih volio i da naue biti bezobrazni. Ima, znate i sami, trenutaka kada je to vrlo korisno znanje. Ukratko, s ovom priom o bulh/ingu mislim da moramo biti vrlo paljivi i znati za mjeru.
Premda je, priznat u jo jednom, dosta teko odrediti pravu mjeru kada imate osmogodinjaka koji eli umrijeti.
Pravo ja, klju u ruke
Oglas je, ne pamtim vie, bio za teaj samopo-moi, transcendentalne meditacije, reikija, autogenog treninga, hipnoze, regresije ili neega sasvim esnaestog. uvao sam ga negdje medu papirima i zagubio. Sjeam se samo natpisa: "Otkrijte pravo ja!", a dolje, sitnije: "Mogunost plaanja u tri rate." Znam da nije bilo skupo. Mislim, ako uzmete u obzir da na kraju dobijete pravo ja. Neto to je Hegelu trebalo pola ivota da shvati, ovi su nudili za dva mjeseca. Pravo ja, klju u ruke. Dostava besplatna. Za razumnu svotu, u tri obroka, inilo mi se, vrijedilo je sresti tog zagonetnog stranca, tu pametniju, sretniju, armantniju i naoitiju osobu koja desetljeima ivi u meni, spava, jede, hoda i tuira se sa mnom, koja plae sa mnom kada gledam tune filmove i jaue kad cupkam dlaice iz nosa, toga boljeg, pravog ja s kojim se dosad nisam imao ast upoznati.
Na oglasu je bio broj telefona koji zbog neega nikad nisam nazvao, a imao sam puno pitanja organizatorima teaja. Pod jedan, razumije se, ako ne naem pravo ja, je li oni vraaju pare? Zatim, naravno, to ako mi se pravo ja ne svidi? Otkrijem li, na primjer, da moje pravo ja glasa za Demokratski centar, je li neuljudno kazati da ga ne bih uzeo? Sto ako je moje pravo ja pljunuti Mladen Grdovi, ili voli nositi ensko rublje, ili je baptist ili hare krina, ilegalni pakistanski useljenik, to ako navija za Dinamo?
Ej, narode, ubio bih ga da navija za Dinamo! A dosta bi mi teko palo i saznanje da moje pravo ja ne bi uzelo vie od dvjesto kuna u "Milijunau". Neugodno bi me se dojmilo i da slua grupu Scorpions i da mu je omiljena knjiga "Mali princ". Napokon, ak i da ne bude nita od toga, da mi se moje pravo ja svidi, to ako se ne svidi mojoj eni? Ili mojoj djeci? Ja doem i slavodobitno reem: "Evo ga, djeco, ovo je va pravi tata", a djeca udri u pla.
Potom, to ako na teaju sluajno naem tue pravo ja? "Oprostite, to nije vae pravo ja, nego od jednog Miroslava iz suprotne smjene." Osim toga, to ako mi veliina mog pravog ja ne bude odgovarala? Ako mi bude usko u ramenima, a rukavi prekratki? Moe li se pravo ja prati u vemaini i je li postojano na visokim temperaturama? Skuplja li se po duini? Daju li garanciju na pravo ja i imaju li ovlateni servis? Gdje se mogu kupiti rezervni dijelovi za pravo ja? Je li uz doplatu mogue dobiti pravo ja koje perfektno vlada portugalskim...? Pitanja su mi se danima rojila po glavi dok sam se spremao telefonirati ljudima, a onda se oglas, kako sam ve kazao, zaturio negdje meu papirima, lako moe biti i da sam ga bacio, i ja sam potpuno zaboravio na tu stvar. Sve do prije neki dan.
Napunio sam trideset pet godina, razumno pretpostavio da mi je u najboljem sluaju ostalo jo toliko i uplaio se da sam sve dosad, tko zna, moda ivio neijim tuim ivotom. Ta pojava zacijelo vam je poznata, dosta je uobiajena kod okruglih roendana, osobito meu mukarcima. Sa enama je lake, one kad su nezadovoljne obino samo sjednu i plau da nemaju to obui, a mukarci bi odmah itavu kuu zapalili. Kao u "Frank's Wild Year , ako znate tu pjesmu od Toma Waitsa, kad do juer sasvim regularan tip sjedi u parkiranom autu s druge strane ceste gledajui svoj dom u plamenu, a onda se zaputi prema sjeveru, mislei kako nikad zapravo nije podnosio tog
psa. Dobro, ovo je moda poneto radikalan sluaj krize srednjih godina, nije ba ni sasvim zakonit, no osjeaj vam je svakako poznat, onaj neobini trenutak kad svi zvukovi oko vas nekako ieznu i vi se zaueno okreete, nije vam jasno kako ste se tu nali, osjeate se tjeskobno i tue u svom ivotu, odjea koju nosite nije vaa odjea i posao kojim se bavite nije posao za vas. Gledate neku djecu kako se smiju i pomislite kako biste dali sve na svijetu da samo na sekundu moete biti oni. Ovo je iz jedne pjesme Boba Dvlana.
U redu, priznajem, ja se na trideset peti roendan nisam ba ovako osjeao. Moj prijatelj Igor kae da sam ja krizu srednjih godina pregrmio jo u devetnaestoj i to nije sasvim neistinito. Osjeam se ugodno u svojim tridesetima, sretniji sam, mudriji i sigurniji u sebe, jasniji sam, ene mi ak kau i da bolje izgledam nego kad sam imao dvadeset dvije. Ali, opet, znate, okrugli roendani su uvijek prilika za propitivanje nekakvih gluposti kao to je pravo ja. to je to uope, to pravo ja, koje se teajevima prodaje u tri rate? Ili kad magazini piu o tome, koji su to autoriteti za pravo ja da vam suvereno poruuju da promijenite radno mjesto, smravite i poeljate ike na elu? Koji zajebant sastavlja one novinske testove, gdje na dvadeset pitanja odgovorite s a, b ili c, zbrojite bodove i dobijete jednostavno i nedvosmisleno tumaenje to je vae istinsko bie i u kojem se smjeru treba razvijati?
Kad bi ivot bio tako jednostavan, vjerujte, istog asa bi ga vrijedilo skonati. Pravo ja je za jednostanine organizme. Punoglavcu je pravo ja da postane aba, liinki da bude leptir, a vi zasluujete bolje. Ili moda ne zasluujete, sami odluite, ali ja znam da ne postoji takva osoba za koju bih sa stopostotnom sigurnou kazao: "Evo, to sam ja!" ak i da postoji, nisam siguran da bih je elio upoznati. Drae mi je vjerovati da sam vie ili manje sretno
 ->.

spojen od nekoliko osoba, koje ele razliite, ponekad i potpuno oprene stvari. Koje se nadvikuju u meni i ne podnose meusobno, koje iza leda ogovaraju jedan drugoga, da bi naposljetku opet nekim sluajem izabrale ono najbolje za mene. Pa ako i ne izaberu najbolje, nauio sam se nositi s tim. Velika je to stvar, ako mene pitate, nauiti sam sebi oprostiti za sva sranja, trideset pet godina radim na tome i dosta mi dobro ide.
Dosegnuti pomirljivost u nepomirljivosti razliitih linosti u sebi samome je moj recept za krizu srednjih godina. ao mi je nekih drugih ljudi kojima sam u prolosti nesmotreno nanio bol, ali sebe ba nimalo ne alim. Kada shvatite da nema pravog ja, nego da je svako vae ja jednako punovrijedno, nita to ste uinili nije bilo pogreno, svi su vai krivi potezi bili pravi potezi, svi su vai porazi zapravo bili pobjede. Pobijedili ste ve samim tim to ste ostali ivi pored svih tih budala koje se motaju po vaoj glavi i vuku svaki na svoju stranu.
Eto, s ovim sam mislima ja doekao trideset petu. Izljubio sam se s najbliima, a onda smo zajedno pojeli tortu koju mi je punica ispekla. Kasnije sam stavio da mi svira jedan stari album Krisa Kristoffersona, koji sam sam sebi kupio za roendan. Bila je tamo jedna prava pjesma za mene, jednog cool frajera koji je upravo uao u drugu polovicu tridesetih. Zove se "The Pilgrim: Chapter 33". Pa kae:
He's walking contradiction,
Partlv truth and partlv fiction,
Taking every wrong direction
On his lonelv way back home.
Stari prdonja u pederskoj majici
Motovunski filmski festival je tradicionalno divan, samo to sam ja ove godine s djecom. Dok narod oko mene besposleno miri u sunce, ja trim za bebom s vonom kaicom u jednoj ruci i licom u drugoj, i pognut izlazim iz kina aptom se ispriavajui ljudima jer se ba u pola filma, taman kad je bilo najuzbudljivije, moja malena istovarila u pelenu, a kasnije je uspavljujem, kroz prozor gledajui kako dolje na ulici radnici, seljaci i potena inteligencija raspojasano pleu.
Doi s djetetom od osamnaest mjeseci na najzabavniji tulum u zemlji, ukratko, nema znatnije anse da se plasira medu deset najinteligentnijih stvari koje sam napravio u ivotu. Ipak, bila je to vrijedna lekcija. Pet motovunskih dana jasno mi je dalo do znanja koje je moje mjesto na svijetu, to ja jesam i to nisam.
Ve sam prvi dan, uspinjui se zapuhan i znojan strmom motovunskom kaldrmom, to shvatio. Dvojica festivalskih volontera, mladih punoljetnika s irokez frizurama, pomagali su mi nositi prtljagu, jer znate kako je to kada s obitelji, sa enom i dvoje djece, negdje putujete na nekoliko dana. Tri kovega, ruksak, putni friider, nese-ser, djeja kolica i laptop.
Gazimo tako ja, svjetski poznati alpinist Stipe Boi, i dvojica nepalskih erpa prema vrhu, sa svim onim to treba da se jedan brak mit kinder uspjeno presadi iz svog
prirodnog stanita na neko drugo mjesto, a jedan momak, prijatelj mojih ljubaznih pomagaa, usput dobaci... "Majku ti boju, tip ima stvari k'o Britnev Spears."
Ta jedna jedina reenica, kratka duhovita opaska motovunskog volontera, koji ovdje vjerojatno nije donio mnogo vie od etkice za zube i nekoliko komada vea u maloj torbici preko ramena, u trenu me je osvijestila i shvatio sam kakav sam sredovjeni papak postao. Mislim, da se ne laemo, ja nikad nisam ni bio bogzna kakav cool tip, ali ovo je bio potpuni, bezuvjetni, sramni poraz svih mojih frajerskih uobrazilja.
Neobino je to, drage itateljice i dragi itatelji, malo moda i tuno, u jednom asu ima dvadeset i ini ti se da e ti itav ivot biti kao jedan uzbudljivi neprekinuti Woodstock, a samo asak kasnije vue putni friider s vonim kaicama i riolinom. Nisi ni primijetio kada ti se i kako to dogodilo. U malenom treptaju oka, uini ti se, od anarhista u vrei za spavanje na plai pod tamarisom pretvorio si se u malograansko udovite koje urla na recepcionara jer u sobi nema tople vode.
E, sad, to da ovjek napravi? Mogao bih se, dakako, kao oni ocvali bikeri u konim prslucima s resama, sa sijedim brinama, perinima i crnim "Born to be Wild" majicama rastegnutim preko trbuha, praviti kao da se nita nije dogodilo, ali nekako nemam volje za to. 'Trn too old for this shit", rekao bi Danny Glover u "Smrtonosnom oruju", a ja ga esto citiram, uvijek napola ozbiljno, s nekom sveanom autoironijom, sam sebi smijean u to sam se pretvorio...
"Napravit u vizit-karte", rekao sam prije neki dan eni, "AnteTomi, na poznati knjievnik". Ona me je, naravno, razumna, kakve bi supruge valjda i trebale biti, upozorila da je u ovoj zemlji previe debila koji ne bi razumjeli moj vic. Ona i inae vrlo esto bolje od mene zna
to mi je prilino, a to nije i kad valja prestati s majmu-niranjima. Dobro, gdjeto je moda i prerevna u tome.
Kada smo se raspakirali u Motovunu, recimo, nezadovoljno sam primijetio da mi nije u koveg stavila majicu s White Stripesima. Sve neke pederske La coste majice mi je spremila pa sad izgledam kao predsjednik Uprave Privredne banke, kao neki Bozo Prka na godinjem odmoru. Djeca po motovunskim kaletama pokazuju prstom i kikou za mnom. To mi je isprva smetalo, ali sad sam se ve navikao.
Uspavao sam bebu pa sad gol do pasa puim naslonjen na prozor, gledajui studentariju kako plee s druge strane ceste. Zbunjeni, pijani, prekrasni, beznadno se uvaljuju djevojkama, a "Once in a Lifetime" odTalking Head-sa zvui jednako uzbudljivo kao i prije dvadeset pet godina i nije se, rekao bih na prvi pogled, mnogo toga promijenilo. Pamtim sam sebe u potpuno istovjetnim prilikama.
A opet jest, drukije je. Oni, recimo, imaju ocean ilegalne muzike u mp3 formatu za koju su bili dovoljno pametni da je sasvim besplatno spre jedni od drugih, a ja sam asshole kojega e diskografska industrija opljakati za nekakve jubilarne, digitalno remasterirane albume u ogranienim nakladama, s knjiicom od trideset dvije strane i bonusom prethodno neobjavljenih pjesama i de-mo-snimaka koji, ruku na srce, esto nisu ni zasluili da ih itko normalan uje.
Nedavno sam tako kupio digitalno obnovljen prvi album Velvet Undergrounda, kao da je Andy Warhol, dok je glumio producenta te krasne buke, i u jednom trenutku makar poelio da ona bude poteno snimljena. Nizato, samo zato jer imam para za to, dao sam Universal Record-su stoetrdeset kuna za taj besmisleni cede i on sada stoji na polici iznad mog radnog stola kao neporeciv dokaz da mlade budale solidno zriju u stare budale.
Nemam, dakle, nita ozbiljnije zamjeriti tim klincima, u onim godinama to nas dijele ja nita osobito pametno nisam nauio. Ne smeta mi ak ni kada na manje od deset metara od moje postelje u etiri ujutro na dva puta dvjestopedeset vata razvale "Motore" od Divljih jagoda. Ne izlazim na prozor da im svima redom psujem majku, samo bi ih moda upozorio da su stihovi "U daljini uju se kao gromovi/ Autoputom prolaze kao vjetrovi" zapravo krivotvorina, jer Bosna i Hercegovina, domovina njihova omiljenog vokalno-instrumentalnog sastava, ni danas nema, a u vrijeme nastanka pjesme pogotovo nije imala, tako razvijenu cestovnu infrastrukturu.
Elem, ja imam trideset pet, a oni tamo s druge strane u prosjeku petnaest godina manje i vie ili manje skladno ivimo jedni do drugih. Dobro je jer nema zavisti medu nama. Oni se, razumljivo, ne bi mijenjali sa mnom, ali ni ja bogme ne bih vie spavao u atoru. Previe mi se svia ova udobnost, novac i potovanje koje sam nekako stekao u meuvremenu.
Neke stvari su mi u ivotu, dakako, dole u krivo vrijeme, no ne bunim se. Sada bih, recimo, sebi mogao priutiti Fender Stratocaster, vjerojatno i Harlev Davidsona, ali sam razumno zakljuio da to vie nije za mene. Imam dvoje djece i moram paziti da ne ispadam budala pred njima. Dobro, ki mi je jo mala i nita pod milim bogom, sreom, ne razumije, ali za sina, koji ima devet, sam uoio da me se povremeno srami. Ne zamjeram mu, sramio bih se i ja na njegovu mjestu.
Omiljeni izborni predmet
Rasprava o spolnom odgoju u kolama traje ve nekoliko mjeseci s neobjanjivom ravnodunou ire javnosti. Ljude koji su krvavo posvaani oko stvari koje obino nemaju nikakve veze s njihovim ivotima, koji gdjekad strastveno brinu tue brige, tuku se u gostionicama zbog neega u emu nemaju ba nikakvog osobnog rauna, kao da ne zanima seksualnost mladih. Nemaju stav o tome i ne nedostaje im. Fuka im se kako se adolescenti upuuju u intimne odnose. U redu, da im to netko donese na video kaseti, zacijelo bi sa ivom znatieljom pogledali, ali inae ne shvaaju zato bi trebali razmiljati o tome, u emu je problem. Djeca e im, misle valjda oni, bez iije pomoi nai ispravan put, krenut e kad im doe vrijeme mrijetenja instinktivno kao jegulje u Sargako more, i bit e razumni i oprezni, sami e se uvati.
Teko da bi ita bilo neistinitije. Djeca su, znamo, u ovome kao ni u emu drugome, nerazumna, lakomislena i ba nimalo se ne uvaju. Vi slaboumno elite vjerovati da se uvaju, ali skriveno u sebi i sami znate da ne. Strah vas je razmiljati o tome pa potiskujete tu misao. Osim toga, malo ste vjerojatno i srameljivi i ne znate kako biste s njima razgovarali o seksu. Jednom ili dvaput moda vam je i palo na pamet da bi trebalo neto napraviti, ali naposljetku opet niste, pokrili ste oi rukama i pustili ih da srljaju
nadajui se da e sve ispasti dobro. A naravno da ne ispadne dobro. Kakve ste popisane sree, od svih djevojaka u razredu, jedino e se vaa ki s maturalca vratiti nosea. Pa jo sa zadnjom protuhom u koli. Vi ste dvanaest godina krvarili nad njezinim domaim zadaama, vodili je na francuski i ekali ispred glazbene kole, a ona e vam dovesti koziavog heavy metalca utih zuba, u majici s natpisom "Slaver".
"Drago mi je", govori taj idiot pruajui ruku.
"Meni nije", kaete vi zlovoljno i ne pada vam na pamet da se rukujete s njim.
"Tata, Kreimir je muziar", javi se uto poniznim glasom vaa glupa jedinica.
"A je li?" upitate glumei ushit. "Upisat e obou na konzervatoriju?"
"Nas nekoliko sviramo death metal", objasni zet, koji je takav majmun da uope nije shvatio ironiju. "Grupa se zove Amputacija noge."
"Am-pu-ta-cija noge", ponovite vi mrano gledajui ker. Poelite u tom trenu razbiti neki tanjur i poete ve rukom prema kredencu, a onda se sjetite da ste ih jo prekjuer sve polupali.
No, nema vam koristi bjesniti. Osim ako do kraja ivota ne mislite jesti iz metalnih tanjura. Sto je bilo, bilo je. teta je uinjena. Kreimir e uskoro useliti u vaih etrdeset kvadrata u visokom prizemlju i sluati Black Sabbath na vaem stereu. Nasred dnevne sobe e mahati masnom kosom zaneseno svirajui nevidljivu gitaru, a vaa ki e ga, izvaljena u naslonjau, s dlanovima poloenim na golemom trbuhu, gledati s oboavanjem. Usprkos svemu, vi je jo uvijek volite pa ete njezinom dripcu od mua posuditi pare za tonski studio. Amputacija noge, koja je u meuvremenu promijenila ime u Poremeena psiha, e o vaem troku napraviti demo snimke, no od toga, razu-
mije se, nee biti znatnije koristi. Vi ete se lijepo pozdraviti sa svojim parama, a death metalac e zavriti karijeru kako obino zavravaju karijere death metalaca. Zaposlit e se kao skladitar u Pevecu. Jedino veselje koje e vama preostati u ivotu jest da e vam unuka nevjerojatnim sluajem ispasti bistro dijete. Krvarit ete nad njezinim domaim zadaama, voditi je na francuski, doekivati ispred glazbene kole i... ah, to da vam dalje priam.
Ovo je, naravno, moda malo radikalan primjer, ali vjerujem da ste shvatili zato je vano da vaa djeca na vrijeme dobiju neke teorijske spolne spoznaje. Ako je vama samima ve neugodno razgovarati o tome, ako ne moete pobijediti sram pred vlastitom djecom, korisno je imati nekoga nastavnika koji e im objasniti da je u onoj ljepljivoj mlijei desetak milijuna siunih gadova koji samo ekaju da im zeznu ivot. Da je opasno kockati se s njima. Da je seks, istina, ponekad prekrasan, ali da nekoliko kratkih asova slasti mogu biti uzrok desetljea muke. Da je dragi Bog, moda i nesmotren u svojoj dobroti, svakakvim nitarijama dao mogunost da se razmnoavaju i da ne bi bilo jako razumno s njima podijeliti tu radost. Spolnu higijenu i venerine bolesti da i ne spominjemo.
Zbog svega toga vrijedilo bi potroiti nekoliko kolskih satova, da netko inteligentan i odgovoran podigne haubu i djeci pokae motor. Dobro, ne ba doslovno, ali shvaate to elim kazati. Ta je stvar, sloit emo se, za vas svakako vanija i od rebalansa dravnog budeta, i od smjene ministra policije, i od toga ija su imena u zapeaenim optunicama Meunarodnog suda za ratne zloine, pa je nejasna posvemanja ravnodunost na to kakav emo spolni odgoj u kolama odobriti.
Crkva predlae jedan, a nekoliko civilnih organizacija drugi. Biskupi misle da se protiv tjelesnih iskuenja valja boriti postom, molitvom i batinama, a punkeri se s
druge strane uope ne bi borili. Oni e vam jedino savjetovati da ne budete ba jako drogirani u postelji. U redu, ovo je poneto uopena interpretacija ova dva stajalita, ali su oba, svaki na svoj nain, uistinu malo radikalna i ovjek ne zna za koji bi se odluio. Ponekad ti se do podne ini da bi ponovno valjalo uvesti muke i enske gimnazije u kojima ne bi bilo nikakvog spolnog odgoja, a poslije podne bi opet, uz spolni odgoj, predloio i izborni predmet za djevojice kojima se sviaju djevojice i djeake koje privlae djeaci. Koji put vam se dopadne crkveno rjeenje da se svima od trinaeste do dvadeset prve prepone zaliju u beton, a koji put pomislite kako bi u spolnom odgoju za djecu koja se posebno istiu trebalo uvesti i dodatnu nastavu, gdje bi ih uputili u zadovoljstva s lisicama, halterima i prezervativima s okusom vanilije...
Kako bilo, spolni odgoj je bitan, ali opet, kako bih rekao, ba i ne elite da vaem djetetu to postane omiljeni predmet. Neka bude etvorka na polugoditu, pa i solidna trojka, vi neete praviti galamu oko toga. Zabrinulo bi vas, priznajte, da vam sin ima ba sve petice iz toga. Da ode, na primjer, prijateljici uiti seksualni odgoj pa jo da ostane spavati tamo. Ili da vam ki doe i kae:
"Tata, nastavnica me izabrala za upanijsko natjecanje iz seksualnog odgoja."
"A di je natjecanje?"
"U Bakoj vodi."
"Ma, ne dolazi u obzir."
Jo vam samo treba da vaa mala svoje teorijsko znanje iz tog podruja praktino provjerava s nekim darovitim mladiem iz Vrgorca. Zapravo, kako god okrene, s tom stvari ste se zeznuli. Ali, tu se ve otvara jedno mnogo strasnije pitanje. Razmislite dobro, moda ni vi sami niste imali dobar spolni odgoj?
Udao se sin
Nedjeljni objed u jednom naem katolikom domu. Mama je ba odnijela tanjure za juhu i vratila se s teleom peenkom, a stariji sin ih sve sveano pogleda, roditelje, mlaeg brata u crnoj "Metalica" majici i sestricu umrljanu pinatom u stolici za bebe, baku kako zamiljeno jezikom namjeta zubnu protezu, pa ree...
"Tata! Mama! Ja se oenio!"
Tata zastane s viljukom iznad lijepog komada teletine.
"A je li? Pa za koga, bogati?"
"Za jednog dragog momka iz Knina", kae sin i na sam spomen voljenog bia licem mu se razvue osmijeh.
Mama zadrhti, prestravljeno pogleda tatu. Ovaj se smraio.
"Iz Knina?" ponovi on guei gnjev u sebi. "A iji je?"
"Na, tata. Hrvat."
"Ajde, dobro", ree tata pa zabode viljuku u meso. Vidljivo mu je laknulo. "Samo mi nemojte Srbe dovodit u kuu... Mladiu, jesi li upamtio", nastavi on pokazujui na klipana u "Metalica" majici, "to se i na tebe odnosi. Da ti ne bi palo na pamet da mi ovde kakvog Muslimana dovede za enu."
"Mua", ispravi ga mama.
"Svejedno", kae tata vaui...
Vjerujete li da bi se u bliskoj budunosti negdje u nas mogao dogoditi ovakav razgovor? Ja sam tvrdo uvjeren,
ve za koje desetljee najkasnije. Nacionalne netrpeljivosti ostat e zacijelo jednako uasne kao i prije dva stoljea, ali drutvo e prozraiti visoka tolerancija prema seksualnim manjinama. Takvo to uostalom ve se da vidjeti na trulom Zapadu. U Nizozemskoj su, na primjer, imali deklariranog homoseksualca za vodu desnice, kojemu ba nita nije smetalo ako bi koji mukarac popuio drugom mukarcu. Dapae, on je, prije nego su ga ubili, uzgred kazano, samo govorio da ne valja puiti pakistanskim useljenicima. ovjek je, to bi se reklo, cijenio jedino etniki iste, prave holandske tulipane. Takoer, u panjolskoj je prije nekoliko dana donesen zakon o legalizaciji homoseksualnih brakova, no budite oprezni ako ete po tome procjenjivati civiliziranost, stupanj uvaavanja razliitosti u njihovu drutvu. Pederi i lezbijke e se eniti i udavati, ali baskijski teroristi svejedno e i dalje detonirati bombe po madridskim supermarketima.
Ipak, da ne podcjenjujemo to to se dogodilo, jedna mala sloboda je ostvarena, jedan se faizam slomio, ili se barem slama, u samo nekoliko dana u Kanadi i u panjolskoj legalizirani su istospolni brakovi pa e valjda i u nas za koju godinu biti normalno vidjeti njih dvojicu, upravo vjenanih, u tamnim odijelima, kako se skupa s rodbinom i prijateljima dre za ramena u vlakiu u svadbenoj sali neke periferijske krme, ili u salonu namjetaja gdje kupuju neku stravinu ruiastu spavau sobu.
Premda su nai homoseksualci, treba primijetiti, u posljednje vrijeme malo utali u traenju svojih prava. Sve do prije neki dan tako se, primjerice, nije znalo hoe li se ove godine uope odrati parada homoseksualnog ponosa. Mislim, ja ba dobro ni ne shvaam smisao toga Gay Pridea, to je tu vrijedno nekakvog osobitog osjeaja samopotovanja, ali znate kako bismo rekli mi u Splitu - ako Niko Kranj-ar ve nosi majicu "Ponosan kaj sam purger", valjda se ni pederi nemaju ega sramiti.
Kako bilo, uspjeh panjolskih i kanadskih homoseksualnih aktivista bit e zacijelo vrijedan poticaj i njihovim kolegama u Lijepoj naoj. Ta nee valjda ovi nai sada odmahivati rukom na brak, kako ve odmahuju nevjenani parovi govorei: "Ah, to je samo komad papira." Nee valjda nai pederi i lezbijke, to se kae, i dalje ivjeti u grijehu. Zanimljivo je kako je veina ljudi homoseksualnost smatra prvorazrednim grijehom, nezamislivom tjelesnom opainom. Homoseksualci su, u oima "normalnih", perverznjaci, dekadenti u svilenim kunim ogrtaima sa zmajevima na leima, bolestan svijet. A oni su zapravo vrlo esto sasvim obine osobe koje ele neto tako konvencionalno kao to je brak. Odani su svojem partneru i ele da to drutvo prizna. Mnogi od njih su i predani vjernici i voljeli bi da to mogu obaviti u crkvi. Nema ba nikakve razlike izmeu vas i njih, pederi i lezbijke mogu biti i malogradani i ovinisti, zadrti, budale, u najkraemu nisu ni vee ni manje smee od ostatka ovjeanstva.
to bi sve mogli znaiti homoseksualni brakovi, kakve se nesluene mogunosti otvaraju s njima, meni se tek stidljivo odkrinulo prije neki dan, kada sam razgovarao s jednim zemljakom, kojega je silno zaintrigiralo novo kanadsko obiteljsko zakonodavstvo...
"ekaj, to znai da bih se ja sad mogao oenit za jednog Kanaanina?" upitao me on zamiljeno.
"Pa, ne znam, valjda bi mogao", rekao sam zbunjeno.
"Vidi, to uope nije loa ideja."
"Ali, samo malo, pa ti nisi... ili mi barem nisi rekao da jesi..."
"Ne razumije", prekinuo me on. "Ne bih se ja zapravo za njega oenio."
"Nego?"
"Nego zbog papira", rekao je taj praktini Imoanin jednostavno, udei se upravo da ja ne shvaam tu oi-glednost. "Da dobijem kanadsko dravljanstvo."
A meni se otvorilo pred oima. U trenutku sam mogao zamisliti itavu ljubavnu dramu izmeu plahe neiskvarenosti nekog kanadskog homoseksualca, nekog Pierrea, na primjer, iz Quebeeca, savjetnika u agenciji za odnose s javnou, i nekog naeg Marinka, recimo, malko sirovog seoskog momka iz Runovia, to na crno montira sputene stropove od gipsanih ploa. Mogao sam vidjeti svaki detalj njihove ro-manse, njezin uspon i pad, zanos i razoaranje, Pierrea to se nevino zaljubio u Marinkovu otresitost i njegove bicepse i ovoga naijenca koji uti i trpi, pokorno jede sirovu ribu u japanskim restoranima i slua Pierreove prijatelje kako oduevljeno blebeu o francuskim sirevima i free jazzu.
A onda Marinko dobije svoje papire i, ve na izlazu iz montrealske vijenice, napokon ree ono to mu je dvije godine stajalo na dui...
"Va te faire chier, pede!"
Ili, u slobodnom prijevodu s francuskog...
"Poserem se na tebe, pederu jedan!"
Pierre plae. Marinko odlazi iz loeg braka u potrazi za svojom pravom, heteroseksualnom budunosti. Medu njima je gotovo. Slijedi montana sekvenca. Pierre lei na kauu dekom pokriven do brade beivotno buljei u telefon na stoliu. Na drugoj strani grada Marinko sa enom na krevetu. Goli se grle neko vrijeme, a onda se on odvoji od nje, pogleda tuno u svoje prepone i ree...
"Ne znam to mi je, ovo mi se nikad prije nije dogodilo."
Pierre jo uvijek lei na kauu, bulji u telefon, blijed, uoljivo mraviji. Marinko ee pustim perivojem. Lie pokriva Montreal, uju se gudai u offu. Marinko, sjetna pogleda, zastaje. Razmilja neko vrijeme. Zatim potri prema govornici s druge strane ceste. Telefon na stoliu zvoni.
"Pierre, moja jedina ljubavi!" kae Marinko glasom koji drhti od suza, a i peder s druge strane, jer to bi drugo od pedera i oekivao, plae.
Ljubav je, dragi itatelji, neobina pojava.
Junferi s bogoslovije
Ne znate vi kakva je to ljepota, u ljetno predveerje, kad sunce nisko nad brdima rumenilom oblije kamenjar i makiju, pijuckati hladan gemit i igrati na balote. Zjog uz gostionicu, publika sjedi na prevrnutim plastinim gajbama od sokova, dok etvorica trbuastih gladijatora izludujue precizno valja i bespotedno bom-biza teke drvene kugle okovane avlima. Rezultat je etrdeset osam naprema dvadeset devet, na primjer, jer su njih etiri, vlasnik mjesnog duana mjeovite robe, kolokvijalno "zadruge", i upnik, protiv opinskog tajnika i potara, jo poslije ruka poeli. Krasni im sati prolaze neopa-zice i eljeli bi da nikad ne prestane njihovo druenje. Sva se slast ivota skupila u divnim asovima kad malo po-digne hlae, pognut se kratko zatri i lagano, kao dijete u postelju, ispusti balotu, a ona se pravocrtno sjuri niz duguljast zjog, jedva primjetno podrhtavajui na sitnom nabijenom pijesku, mekano lizne i odbaci protivniku balotu pa se zaljubljeno stisne uz crveni bulin.
"Fra Mladene, svaka ti dala!" vikne trgovac oduevljeno.
"Koliko je?" pita upnik s drugog kraja zjoga ne obazirui se na provokaciju. "Dva naa."
"Pu!" pljune opinski tajnik nezadovoljno. "Ajde, jo ovu da zavrimo pa iden kui."
"A di e sad", ree fra Mladen, "kad nismo nego smo poeli."
"Moran", kae tajnik. "eni san reka do do devet."
"Ako je ena u pitanju, svaka ast", kae upnik. "Prijatelju, razumin te."
Premda ga zapravo ne razumije. Otkud bi on razumio kako je to kad ena nekoga eka? Ali, uvijek je tako. Sveenik s odobravanjem i puno potovanja klimne tuem nastojanju da bude dobar suprug i otac, iako sam nema ba veze s tim. Vidio sam to nekoliko puta, kad bi igrali na balote, ili kartali brikulu i tresetu, upravo kad je najslae, netko bi ustao i otiao, jer je eni obeao ranije doi, a veleasni bi ga pohvalio zbog toga. Premda je on sam, gad bezobrazni, ostajao zadnji i u svojem je bezbrinom samakom ivljenju uvijek imao vremena i za balote, i za karte, i za mali balun i stolni tenis, i za herbarij i modele letjelica, koji god da je hobi izabrao.
Katoliki sveenici mogu spokojno zaspati na kauu poslije objeda s knjigom na prsima, ili otii brati paroge, skupljati minerale i promatrati ptice, ne strahujui od branih uasa. Nemaju malu djecu koja e gurnuti komad ice u utinicu, ni ene koja e im prijetiti razvodom ako ne odu u goste njezinoj glupoj sestri, a mater ih nikad nije upitala: "Sinko moj, kad se ti vie misli zenit?" ive mirno, bez stresa, ne poznajui traume roditeljskih sastanaka i bankovnog minusa te je zbilja nejasno koji je to vrag u njih u posljednje vrijeme uao, da su se ovako gorljivo raskokodakali o ukidanju celibata.
Laici u to pitanje zapravo ne bi smjeli dirati. Nekoliko sam puta na ovome mjestu zamjerio Crkvi to se runo mijea u intimu vjernika i nepoteno bi bilo da se ja sada mijeam u njihovu. Na sveenstvu je samome da odlui hoe li ukinuti taj drevni zavjet, no ako itko od njih elio posluati moje neobvezujue i beznaajno miljenje, bolje im je da zaute. Zar sami ne vide kako je celibat sjaj-
na stvar, kako bi bez svoje kreposne aure bili puno neza-nimljivije osobe?
Osobno, na primjer, ne bih volio da mi oenjeni sveenik blagoslovi kuu. Ne pitajte zato, ali ja znam da bi to bio baksuz. Kua koju bi blagoslovio upnik s branim prstenom na ruci, siguran sam, sutradan bi do temelja izgorjela u poaru od kvara na instalacijama. Sina da mi krsti netko oenjen, ja ne bih imao nikakve dvojbe  mali e zavriti kao depar i kokainski ovisnik, a moda se ak upie i u Hrvatsku stranku prava. Da mi upnik s gospodom doe estitati Boi, sa zdjelom fritula, recimo, da mi se njih dvoje pojave na vratima, ja im ne bih otvorio.
Ali, opet, premda ne bih volio da se vjenavaju, sveenike ne osuujem, tovie, malo mi se, rekao bih, i svia kad ujem da je koji od njih uzgredno bludno sagrijeio. Sasvim dobronamjerno, ba nimalo se ne naslaujui njihovim posrnuem, pristojno bih okrenuo glavu da vidim gdje netko od njih aikuje s kakvom gospoicom. Ovo sada, priznajem, zvui malo cinino, ali cinizam nekako, ini mi se, pomalo pripada samoj naravi katolike vjere. Katolike zabrane znaju biti velike i teke, ali za svaki grijeh moe dobiti oprost. Mnogi vjernici tako ponekad zeznu, unaprijed kontajui da e to u nedjelju okajati u ispovjedaonici. To moda jest malo licemjerno s jedne strane, ali je s druge aavo i ovjeno. ovjenije nego u nekim drugim crkvama, koje od vjernika moda manje zahtijevaju, ali su mnogo zadrtiji.
Tako bih ja s razumijevanjem gledao na slabost sveenika koji je popustio grijehu puti. Jer, znate, nije tim ljudima koji put ni lako. Kako ih ene gledaju, osvjedoio sam se prije nekoliko godina, kada sam jednom vodio nekakvu politiku tribinu s jednim naoitim i pametnim popom. Iz publike nas je pomamno gledalo... zapravo, vraga nas, samo njega... po prilici sedamdeset pari enskih
oiju. Politika tribina izgledala je kao maturalac friz-erske kole, mukaraca gotovo da i nije bilo. Samo su one, razvratnice, kao zaarane zurile u junfera s bogoslovije i prekidale ga pljeskanjem, jecajui od oduevljenja, kao da je Elvis Aaron Preslev osobno ustao iz groba, da samo za njih specijalno te veeri otpjeva "Love Me Tender". Nikada kao tada nisam osjetio takav bezumni tjelesni mag-netizam. Premda se on nije mene ticao, ja sam ga osjeao, prostorija je drhtala od njega. Netko bi to nazvao karizmom, ali ja bih se posluio nepristojnijim izrazom, nije ba za tisak.
Te sam veeri shvatio da sveeniki celibat nije ni upola straan kao to sam mislio. Jer, ne samo da se sveenik zavjetuje na istou, nego se jo mora braniti od ena koje upravo njegova istoa uzbuuje. Ljubav, proturjena kako samo ljubav moe biti, nastaje iz ljubavne nemogunosti. I ta se arolija ne smije razbiti, oenjen je sveenik neuzbudljiv poput svih nas drugih oenjenih bezveznjaka.
Ako sveenici dakle ne mogu ivjeti s celibatom, a teko je s njim ivjeti, meni bi bilo drae da ga kre potajno kao dosad. Da imaju enu, ali na crno. Neprijavljenu. Bez papira. Kao kad kupi auto u Posuju. Mogu, to se mene tie, imati i djecu, samo neka je ne zovu nezakonitom, jer ja uvijek kada ujem nezakonita djeca, pomislim da bi klince trebalo pohapsiti.
Sveenik s ljubavnicom, napokon, u puno je komotnijoj situaciji od oenjenog mukarca s ljubavnicom. ene naprosto ta dva zavjeta, sveeniki i brani, ne shvaaju jednako obavezujuim. Ljubavnice oenjenih mukaraca, kako znate, znaju biti vrlo zahtjevne. Neodgojeno trae da se razvede i oeni za njih, prijete da e ti banuti na vrata, a one osobito drske e i zanijeti pa privesti nesretnika na DNK vjetaenje. Tko je, meutim, ikada uo da je neki sveenik pozvan na dokazivanje oinstva? Sveenike
ljubavnice su plahe i smjerne, kako i prilii ljubavnicama tih svetih ljudi. One ne ele da se zna za njih. Pjevaju u crkvenim zborovima sputena pogleda, a ako im dragi na misi kriom namigne, one se zacrvene. Ne naputa ih krivnja da su ga navele u grijeh i odvojile od Boga i nikad ne trae brak. Sveenici zapravo imaju diskretne i neza-htjevne ljubavnice kakve ele oenjeni mukarci i to im nije dosta. Oni bi se sada enili. Recite i sami, zar to nije traiti kruha svrh pogae?
Vlaj u Americi
Posudili smo od susjeda kartonski kufer, a dolare saili u podstavu kaputa, dali su mi adresu strica Joze u Pittsburgu i evo me u Americi. Premda zapravo i nije bilo tako lako. O, ne, gospodine!
Da biste doli u Ameriku, morate najprije odgovoriti na bezbroj pitanja. Neka od njih tako su lukavo sastavljena da me to podsjetilo na psihotest koji sam jednom davno ispunjavao na regrutaciji.
"Jeste li sudjelovali u genocidu?" pitali su me, primjerice, u formularu za ulaznu vizu.
"Sranje, pomislih ivano grickajui vrak penkale, to da im odgovorim? I jesam i nisam, ne znam to bih rekao. Odgovorio sam da nisam, pa kud puklo. Ako budu provjeravali, pravit u se blesav. Srebrenica? Joj, oprostite, ne znam kako sam zaboravio na to. Sreom, nisu provjeravali."
Puste, dakle, oni mene u Ameriku. Moji kupe kartu preko Frankfurta za Cincinnati, a ja, koji se do Trilja etiri puta izgubim, lijepo se oduzmem do uasa. Sve e biti u redu, tjee me moji. Ako te tko bude togod pitao, kau, ti samo govori "yes". I stvarno bude sve u redu, doem ja nekako do Frankfurta, a tamo jo pitanja. Neka ljubazna starija gospoda, Amerikanka... imala je ime na pla-stificiranom kartoniu na prsima, ali ga nisam zapamtio... zamiljeno lista moj paso, a onda me prepredeno pogleda i upita:
"Who packaged your bags?" "Yes!" bubnem ja izbezumljeno.
"I'm sorry, do you understand what I'm asking you?"
"\/"  i" Yes!
"Who packaged your bags?" ponovi ona polako, naglaavajui svaku rije.
Ja se tu malo saberem i skontam da me pita tko je spakirao moj kartonski kufer koji smo posudili od susjeda.
"My wife" kaem.
Okej, klimne ona i nastavi. Je li prtljaga bila stalno sa mnom? Jesam li je ostavljao bez nadzora? Je li netko nepoznat mogao staviti togod u moj kufer? Ma kakvi, odgovaram spremno. itavo vrijeme sam sjedio na njemu. Nosite li neko oruje? Ne, samo litru domae travarice. Kad, u tom asu, iza njezinih leda, detektor na metal otrim pitanjem porekne sve to sam kazao. Automatski se zatvore sva vrata, a police officer u kutu diskretno stavi ruku na pitolj za paom. Djevojka s gumenim rukavicama uze premetati po mom kovegu, majice, gae, koulje, otvara loptice arapa... Pedantno eljade, sve vrati kako je uzela, vidim ja odmah, netko e se usreiti ako je oeni. Ima moda malo veu guzicu, ali boe dragi, koja Amerikanka nema malo veu guzicu? Napokon, ona iz depia na neseseru izvadi grickalicu za nokte s malim, ovolicnim noiem sa strane. Pobjedonosno se smijeei rasklopi ga visoko u zraku da ga svi vidimo. Meni udari crvenilo u obraze.
"Kako si mi mogla staviti grickalicu za nokte u kufer?!" sikem ja malo kasnije u mobitel eni.
"Zato?" upita ona nevino. "Je li sve u redu?"
"U redu je moj... da ti ne kaem to. Sad imam dosje!"
S reputacijom meunarodnog terorista, kolovanog u elitnim palestinskim kampovima, uem dakle u avion za
Ameriku i primjeujem da su svi malo hladniji prema meni. Vreicu kikirikija stjuardesa samo to mi nije bacila u krilo. Ali, opet, proe i to. Uem napokon u Ameriku. Cincinnati u Ohiu. Ispred aerodromskog altera s natpisom "Non-U. S. citizens" nas dvjesto pedeset po prilici ulizivaki se smijemo alama policijskog narednika Bru-cea koji vie: "Ne paniarite, ljudi, sve emo vas pustiti unutra." U to dolazi avion s velikom grupom domaeg stanovnitva, a sgt. Bruce, ispod natpisa "U. S. Citizens", rairi ruke i sveano se prodere: "Dobro doli natrag u Sjedinjene Amerike Drave, dame i gospodo! Nedostajali ste nam ovdje!" Iz grupe se zauje oduevljen pljesak. Dvije se bakice razdragano zakikou. Amerikancima je doista malo potrebno da budu sretni.
Jo jednom mi uzimaju otiske prstiju i fotografiraju me. Ponovno pitanja. Za koji drek sam doao? Jesam li ja normalan? Imaju oni dovoljno i svojih, amerikih propalica. Jo sam im samo ja nedostajao. I, bloodv hell, zato cijelo vrijeme skakuem? Moram na zahod, gospodine. Dobro, istina, nije ba ovako zvualo, ali ispod obrazine slubene ljubaznosti jasno sam mogao osjetiti kako brkati policijski slubenik ivani. Mi emigranti, nevaljalci jedni, sve emo mu krafne pojesti. Za susjednim alterom jedan je Pakistanac doao slubeno u Ameriku. "Pa est mjeseci?!" pita ga zapanjeni slubenik. Pakistanski biznismen u otuenim koledicama, s otrcanom crvenom Adidasovom torbicom... kao da nije preko oceana doao, nego je ba ovaj as iz teretane... ozbiljno klimne, a Amerikanac ga jo jednom sumnjiavo pogleda, zavrti glavom i duboko uzdahnuvi letargino zvekne ljubiasti ig u njegovu putovnicu. Vidi da je nesretnom ovjeku ve preko glave ovakvog ivota.
Napokon, evo mene u Americi. Stric Jozo lijepo me doekao, zaposlio me u svojoj firmi. Rano ujutro, nas
dvojica u kamionu za smee pjevamo ustake pjesme da se cijeli Pittsburg ori. Posao je dobar. Ludi Amerikanci nove novcate stvari bacaju, ne biste vjerovali to se sve nade. Stric prije neki dan naao nekakav stetoskop pa smo nas dvojica jedan drugoga pregledali. Ovdje mora tako, jer puno ljudi nema socijalno osiguranje. I to jo da vam kaem? uvajte mi Hrvatsku.
-  P
E a
$   0
a  o E
.12 c a. ?
Dobar dan, ovo je pljaka
Potovani     gospodine     dravni
odvjetnice,
Ljudi, primijetili ste vjerojatno, nigdje nisu tako nervozni kao u redu u banci. Uete i u prvi as moda ne osjetite napetost u prostoriji, svi se ine mirni dok premjetaju teinu s jedne noge na drugu, lupkaju kreditnom karticom ili legitimacijom po dlanu, ili se hlade tednom knjiicom kao lepezom, ili kradomice jezikom pokuavaju izvui mesno vlakno to se zavuklo izmeu zuba, ali ako negdje neoprezno stanete i netko samo nasluti da vi ugroavate njegovo prvenstvo ispred altera, zarei kao vukodlak na vas...
"Gospodine, ovdje je jedan red za sve."
"Oh, oprostite", kaete vi uvrijeenome povlaei se na kraj dugakog reda graana, a on podmuklo gleda za vama i isto mu je ao to ste se ispriali. Osjetite u njegovu pogledu kako bi vam rado noktima izvadio jetra i jo je onako krvavu i toplu poderao.
"Jesi li ti vidio bezobraznika", kae neka ena.
"Ma, ba", ukljui se i neki penzioner, "kao da smo svi mi ovdje blesavi."
I tu se zametne kratka, ogorena rasprava o moralnom posrnuu zapadne civilizacije, dok vi na kraju reda uko-
eno zurite preda se, zamiljajui kako biste im svima lijepo opalili nogu u guzicu.
Stojim ja tako u utorak oko podne tri etvrt sata u banci i u mislima sam ve ivotinjski zaklao itavu poslovnicu, etiri doivotne robije plus obavezna mjera psihijatrijskog lijeenja, a onda napokon doem na red pa me jo i slubenica iivcira.
"Kako to mislite da nemate krupnih novanica?", govorim ja jedva se kontrolirajui da ne ponem vikati.
"Eto, tako, oprostite", ree ona, "mogu vam ovo isplatiti samo u novanicama od dvadeset kuna."
"etrnaest tisua kuna u novanicama od dvadeset? Pa to vi mislite, gospodo, da sam ja s viljukarom doao?"
"Gospodine, molim vas, nemojte vikati."
"Ja viem!? Gospodo draga, vi jo niste uli kako ja vi..."
Bum! Nisam ni zavrio reenicu, kad je neto zagluno prasnulo. Bum! Jo jednom. Stakla su se stresla, a komad buke otkinuo sa stropa i rasuo od udarca o pod ba pokraj mene. Moda samo za centimetar me promaio. Uplaeno sam se trgnuo zaklanjajui glavu rukama i pognut okrenuo, vidjevi tada na vratima mukarca s crvenom bejzbolskom kapicom, tamnim naoalama i velikim crnim pitoljem u ruci. Bankovni slubenici, primijetio sam, vjerojatno naviknuti na ovakve situacije, ve su prepadnuto polijegali po sintetikom tepihu iza altera. Jedna u mini-ci dosta se zgodno naguzila iza velikog printera.
"Ovo je pljaka. Samo budite mirni i nita vam se nee desiti", rekao je mukarac s crvenom kapom i naoalama za sunce sabranim poslovnim tonom, autoritativno koraajui prema alterima i naoko nezainteresirano arajui pitoljem po prostoriji. Vidjelo se kako vlada sobom i da mu ovo vjerojatno nije prvi put, da imamo ast raditi s profesionalcem, no mi smo se svejedno uplaili. Neki je djedica sveano podigao ruke, kao da se predaje partizanima
na Bleiburgu, a ja sam sebino pomislio kako je srea da me slubenica jo nije isplatila.
"Vi", pokazao je pljaka pitoljem na enu iza printe-ra. Stranjica u minici se promekoljila.
"Vi, vi", ponovio je on. ena je uplaeno izvirila.
Tek sam tada shvatio daje to ona to je mene posluivala.
"Otiite do sefa i napunite ovo", zapovjedio joj je kriminalac izvukavi odnekud dvije crne najlonske vree.
"Ne znam hoe li dvije biti dosta", rekla je ena posluno uzimajui vree preko staklene pregrade.
"Nabijte malo", kazao je on, a ja sam se malo trgnuo.
Neto u tonu njegova glasa, ne znam tono to, ali kao da sam ga negdje... Pogledao sam paljivije mukarca pod crvenom kapom, mogao je stajati na metar i pol od mene...
"Mislave?" Pljaka me je zapanjeno pogledao, tren ili dva razmiljao, a onda se razvedrio.
"Ante!", kazao je on podiui naoale da me bolje vidi.
"O, jebo te ivot, jesi li to ti?!"
Mislav M., prezime u mu, iz razumljivih razloga, preutjeti u ovoj prii. Nisam ga vidio... ekaj malo. Osamnaest godina, od treeg gimnazije, kad ga je policija odvela jer je prebio razrednika.
"Sta je s tobom?"
"A, vidi, gura se nekako", kae Mislav.
"U tebe?"
"Nije loe."
"Ona zadnja knjiga ti nije bila ba bogzna to."
"Nije ti se svidjela?"
"Ma, mogao si ti to bolje."
"Ne znam, moe biti...
"Nego, daj, priaj, ovjee, to je novoga u tebe? uo sam da si se oenio."
"I razveo."
"Ajoj!"
"Da, zna kako je, ja malo due zagnojio u zatvoru, a ona kod kue sama."
"A nije lako eni kad je sama..."
"Tono tako", sloio se Mislav.
"Ma, nita joj ne zamjeram. Ostali smo u dobrim odnosima. Napokon, ona je majka moje djece."
"Koliko djece ima?"
"Dvije curice."
"Ajde, ba lijepo."
"Gospodine", obrati se meni tada moleivim glasom ona slubenica vukui dvije crne vree prepune novca, "vi ga poznajete, recite mu da ovo ne radi."
Ja je zgranuto pogledam. E, ba mi je glupaa krasno dola na volej.
"Oprostite, gospodo", odgovorim joj prijekorno, "a to ste vi to meni lijepoga napravili da bih ja vama sada vraao uslugu?"
Mislav preko stakla uzme od nje one vree, ja virnem u jednu.
"I meni ste jo rekli da nemate krupnih novanica", reem ja slubenici, a ona se sva zajapuri od gnjeva.
"Ima li sekundu", upita me tada Mislav, "da mi po-mogne ovo odnijeti do auta?"
"Nisi daleko parkirao?"
"Tu iza ugla."
"Ajde, daj."
Uzmem ja one vree i krenem prema vratima, a Mislav otvori preda mnom i jo na izlazu napravi dugi venk pitoljem po poslovnici.
"Gospodo", ree, "bilo mi je zadovoljstvo poslovati s
vama.
Izaemo mi na ulicu, a Mislav zatakne pitolj za pas i uzme jednu vreu od mene. Bilo je dobrih dvadeset kila u svakoj, jedva smo se dovukli do njegova Forda Escorta.
"Dobar ti je ovaj posao", govorim ja.
"Pa kako kada, nije uvijek ovako. Bude dana da ne zaradi ni da pokrije benzin i municiju. Vidi i sam po novinama, svaki dan se pljaka, teko je vie i nai banku da nije probijena. Upadne unutra s pitoljem, zakurac, oni od jutros ve dvaput opljakani. I sve je gore i gore. Kako nikada nikoga ne uhvate, svako malo se neki amater ubaci."
"Policija ne radi svoj posao."
"Tono tako. Policija ne radi svoj posao pa se svakakve budale polakome za lakom zaradom", ree Mislav gorko, otvarajui prtljanik.
"Automehaniari, trgovci, krovopokrivai, nastavnici, domaice... danas svi misle da znaju opljakati banku... Eto ga, majstore", ree on skidajui rukavice i bacajui ih u auto.
"Treba li ti para?"
"Neka, hvala, drugi put."
"Bilo mi je drago da sam te vidio."
"I meni isto."
"Hvala ti puno."
"Nema na emu."
Zagrlimo se mi i poljubimo, on ode, a ja ostanem na parkiralitu, razmiljajui koliko da traim od policije za informaciju o pljakau banke. Morat e, bogami, dobro odrijeiti kesu da ja odam svoga kolskog kolegu.
Onda, gospodine Bajiu, koliko biste vi ponudili?
Va Ante Tomi
Poker s policijom
Potovani   gospodine   ministre K i r i n e ,
Nekolicina nas svakog etvrtka do u sitne sate igramo poker, jedan mesar, redovni profesor na elektrotehnici, vlasnik pizzerije, policijski inspektor i ja. Nije to neko ozbiljno kockanje. Vie se zabavljamo, rijetko kada netko dobije ili izgubi vie od pedeset tisua eura. Znate i sami kako je, narod nema para, a mi smo petorica sasvim prosjenih graana.
Profesor nam ide na ivce jer je oprezan i odustaje ako nema barem tri iste, vlasnik pizzerije zapravo vie nije vlasnik pizzerije, ali to za sada znamo samo nas petorica, mesar je hipohondar i smeta mu duhanski dim, a policajac, koji se zove Vie, za prijatelje Majami Vie, voli blefirati. Mi ga milostivo ostavljamo u vjeri kako je izvrstan u tome, premda je poznato da Vie, uvijek kada se gradi da u ruci ima sjajne karte, a ne dri nego par sedmica, u jednom asu, vjerojatno nesvjesno, stane neto pjevuiti.
Elem, prije dva tjedna, negdje oko tri ujutro, ve potkraj partije, ja u jednom dijeljenju dobijem dvije dame, ali kako sam tu veer ve skupio nekakav sitni od sedamnaest tisua i nije strano ako dio izgubim, odluim krenuti dosta otro. Stavim tri hiljadarke na sredinu stola.
"Ja ne idem", ree profesor razoarano bacajui karte.
"E, to sam mogao i mislit'." "I meni je dosta za veeras", kae mesar maui dlanom ispred lica.
"Ante, ajde posudi mi pare", zamoli me vlasnik pizze-rije poniznim glasom.
"Mladene", govorim mu ja, Mladen se on zove, "sa-beri se, mala ti studira u Zagrebu."
"Imam zemlju na Brau", ne da se on.
"Gdje?"
"Kod Supetra."
"Je li dozvoljena gradnja?"
"Nije."
"Onda etaj."
Ostanemo dakle Majami Vie i ja. On me gleda svojim malo stisnutim, pronicavim policijskim oima i superiorno se smijei kao da me je upravo uhvatio gdje razbijam staklo na kiosku.
"Onda, 'oemo li, dragi?" govorim mu ja, a on nita ne ree, nego samo veselo zamahne glavom, kao da bi kazao "eh, koji si ti lopov!", pa posegne za novanicama pred sobom i izbroji...
"Tvoje tri", kae, "i jo dvije preko."
"Ono", govorim ja, "ta je to, Kirin uranio s boinicom?"
"uti i igraj."
"ivcira te kad priam?"
"Nita mene ne ivcira", ree Vie nervozno bubnjajui prstima po stolu, "nego igraj." "Tvoje dvije i jo dvije", podignem ja.
Mesaru ba u tom trenutku otro zapiti sms poruka od ljubavnice i on se uljudno ispria zbog uznemiravanja.
"Nema nita", kae policajac ispitivaki zurei u mene.
"Ba nita. Sranje od karata", potvrdim mu ja.
"Kurva si ti."
"Prvoklasna, moj Vie. Prevarit u te, a da nee ni znati to ti se dogodilo."
"ubre jedno", protenje inspektor, a onda ustro, prije nego se predomisli, izbroji dvije hiljade i doda jo jednu... dvije... tri... etiri hiljade. Osamnaest hiljada eura sada lei pred nama dvojicom i ja se ve mislim povui. K vragu, jo sam u dobitku, ne treba mi ovo, mislim u sebi. Kad u tom asu Majami Vie jedva ujno, kroz zube zatuli...
"Mislili su neki, ve nas nee biti. Ni veselje svoje nisu znali kriti. Raselit nas triba da nas manje ima..."
"A je li? Tako znai stoje stvari", pomislim ja i sve one pare koje sam imao pred sobom odluno gurnem na sredinu.
"Sta je to?" pita Vie zaueno.
"A ta ti misli?"
"Ja nemam toliko!"
"Stvarno, on nema toliko", umijea se vlasnik pizzerije.
"Nije ti fora."
"Nema veze", govorim ja, "dat e mi koliko ima i jo neka stavi...", zamislio se na trenutak. "Znaku i pitolj!"
"Molim?!"
"Policijsku znaku i slubeni pitolj."
"To jo uvijek ne vrijedi toliko", kae mesar.
"Kako kome. Meni vrijedi."
"uj, pa ne moe to trait' od mene", promuca Vie, "znaka i pitolj su mi kruh, to mi je sve to..."
"A onda nita. Baj, baj, Vie", prekinem ga ja i ve krenem da u pokupiti plijen, kad on drekne... "Stoj!"
Ja makinalno dignem ruke uvis.
"Oe li i futrolu?" upita on vadei pitolj ispod pazuha.
"Ne treba."
Tresne on orujem na stol, a onda i znakom, i pogleda me nekom mjeavinom uasa i gnjeva.
"ta ima? Brzo", ree.
"A nita, dvije tetke", odgovorim mu ja pokazujui karte, a on momentalno ublijedi, zakovrne oima i bez svijesti se srui sa stolice. Bubne koliko je dug i irok po podu.
"Boe dragi, kako je on uope proao sistematski na policijskoj akademiji", zaudio se mesar gledajui beivotnog slubenika Ministarstva unutranjih poslova, s kartama koje su mu ispale iz ruke i rasule se po podu. Siromah je ak imao par desetki. Skupio sam novac sa stola pa ustao, prekoraio obeznanjenog inspektora i otiao pjevajui...
A sad evo opet nova zora rudi,
Posli dugih lita Hrvatska se budi,
Tu na naoj zemlji na se barjak vije,
Crven bijeli plavi vie se ne krije.
I tako ja od prije etrnaest dana imam Vicinu znaku i pitolj, a on svaki dan zove da me pita za zdravlje. Sve izokola nas dvojica kao razgovaramo, brbljamo o glupostima, ali ja ujem napetost u njegovu glasu...
"Ej", kae, "ta ima u tebe?"
"Nita, evo, gledam televiziju. U vukovarskoj gimnaziji, zamisli, uveli brid u izbornu nastavu."
"Ma, daj", zaudi se on toboe. "Vrlo zanimljivo."
"Ba zanimljivo", sloim se. "Ali, uj, to je Vukovar, to e im brid? Neka daju djeci neto to e im biti korisno u ivotu. Na primjer, predvojniku."
"Da, ima pravo", sloi se Majami Vie, kao to bi se vjerojatno sloio i da sam mu rekao da su se Crnogorci iskrcali na Jupiter.
"Nego", pone on oprezno, "zna zato te zovem?"
"Zbog pitolja i znake?"
"E."
"Nema problema, pazim ja na to."
"Dat e mi revan."
"Paaa... razmislit u o tome."
"Nemoj me zezat."
"Ne, dobro, zezam te. Dat u ti revan."
Dva tjedna on eka na taj uzvratni susret, dok ja nosim njegovu znaku sa sobom i legitimiram gospoice. Zgodna je to stvar za upoznavanje mladih dama. Zaustavi je na ulici i sve mic po mic. Dobar dan. Osobnu kartu, molim vas lijepo. Ljubica, je li? Lijepo ime. A gdje radite? Ime oca, ivko. Da, da... A imate li momka, Ljubice? Kako, to se to mene tie? Pa, eto, tako razgovaramo, nije valjda zabranjeno...
Drugi put sam zaustavio jednu u autu i zamolio je da mi pokae trokut, a ona otvara prtljanik. Ma, ne, govorim joj ja namigujui, mislio sam na drugi trokut. Ta mi je odalamila amar.
Pitolj nisam puno koristio, tek jedan put. Kad je Lju-bii pobijedio Davidenka, vjerujem da se moe nazvati opravdanom upotrebom vatrenog oruja, izaao sam na terasu i spraio okvir u nebesa.
"Ma, zamisli", pria mi ena sutradan za rukom, "mrtav galeb nam dolje u vrtu. I to ga je netko izgleda metkom ubio."
"U ime Oca i Sina...", prekriim se ja zgranuto i desnom i lijevom, "kakvi sve manijaci hodaju oko nas."
Za sve ovo vrijeme moj kartaki pajda Vie strpljivo eka da nas dvojica ponovno sjednemo za stol. Proli tjedan nije mogao doi jer je od djeteta uhvatio nekakvu virozu s visokom temperaturom i povraanjem, a ovaj tjedan...
E, vidite, to je razlog zbog kojega vam piem, gospodine Kirin. Prije neki dan uprava policije je zabranila svojim zaposlenicima da se kockaju i opijaju, a kako e Vie vratiti slubenu imovinu ako nas dvojica opet ne zaigramo poker. On je to, kunem vam se, izgubio prije dva
tjedna, kada reeni propis nije bio na snazi te je opijanje i kockanje jo bilo doputeno.
Kao posluan, savjestan slubenik, on se sada prirodno skanjuje sjesti za kartaki stol.
Molim vas, gospodine ministre, dopustite nesretniku samo dva dijeljenja, a ne da kao budala ee s praznom futrolom ispod ruke.
Unaprijed zahvalan, AnteTomi
Horror kod rakijskog kazana
Uvaena gospoo ministrice,
Ne znate vi, ili moda i znate, kako je u naim selima kada doe jesen. Vrhovi brda osvanu u oblacima, na itav svijet se spusti siva zavjesa kie i sve pod njom potamni, zeleni empresi budu gotovo crni, a uta trava posmedi, sve su stvari beivotne i bez boje, osim sjajnih crvenih gumenih izmica kolske djece to gaze lokvama.
Fermentacija eera u alkohol zgodno se podudara sa sumranim jesenjim raspoloenjem. U kiselkastom vonju u pljesnivim konobama mlado vino se otae u bave od rosfraja, a smei i ljubiasti mulj od gnjilih zrna kuha u bakrenim kodovima i destilira u bistru lozovau zbog koje se poneki seljak i prije vakta na onome svijetu susreo s pokojnim ocem i materom.
Bura fijue, oganj prodire grabove cjepanice i suhu kukuruzovinu, dok se curak vrue rakije kroz istu gazu toi u pletenke, a narod zgrbljen na stoiima oko usijanog kotla ljuti krumpire peene u eravi i aptom pripovijeda o vjeticama, vukodlacima, vampirima, ukletim duama ubojica koje ba nekako u ovo doba stanu etati selom.
Doista, neka samo procuri prva rakija, netko e se ve, obino kod neke ruevine obrasle kupinom, na pustom
krianju, u pono, pod hladnom srebrenom svjetlosti mjeseca susresti s nekom bijelom sablasti.
"Kad u neka doba", ree oevidac stranim glasom, "vukodlak!"
"Ivanka, vodi dicu le!"
"Nemoj, aa, pusti da i ja ujen!"
U studenim jesenskim noima vukodlaci zavijaju na seoskim krovovima, vampiri beumno lete po golim stablima, vjetice pretvaraju mlijeko u krv, a samoubojice iz bunara cvile da im plati zadunicu. udovita izranjaju iz sjenovitih uglova i krue pustim sokacima, nekome obi-jesno kucnu na zamagljen kuhinjski prozor, a drugome ukradu prut ili kakav komad alata iz garae...
Moj brat i ja ove subote peemo rakiju. Kuhamo ocijeeni mot, dok kia sitno kucka po limenoj strehi. Stis-nuli smo se oko kotla, vruina nam na licima, a studen po leima, pa pripovijedamo o politikim prilikama u zemlji
i sire.
Nevolja je velika. Europska e nam zajednica, vrag je odnio, zabraniti ovo veselje. Pod plavom zastavom sa utim zvijezdama nema, kau, domae rakije, nego nesretni narod loe samo industrijske otrove. Tako vam je to. Kad god mali ovjek ima neku svoju sitnu radost, vlast mu je, bez nekakva jasna razloga, tek tako, sadistiki, ukine. A to njima u Bruxellessu smeta naa lozovaa od etrdeset pet gradi? Mi je napravimo, mi popijemo i za tri dana vie ni ne pamtimo da smo je imali. Ne pamtimo kad popijemo, za pravo rei, tota toga, ali dobro, nije u tome stvar, nego, recite po dui, sedamdeset litara, kao da je to neka koliina. Pa ja bih jo u osnovnoj koli, u treem razredu, na velikom odmoru, za marendu, maznuo po pola litre.
"Tomiu, opet si pio", kae uiteljica prijekorno.
"Ti, kurvo, uti", odgovorim joj ja pospano diui glavu s klupe.
Gospodo ministrice, govorim vam kao roditelj roditelju. Ne dajte nau rakiju. Ona je odgojila bezbrojne narataje naih najboljih mueva, bila je s nama i u porazima i u pobjedama, s njom je, makar u fusnotama, ispisana itava naa vojnika, politika i kulturna historija. Ona je tajni sastojak nae povijesti, svi oni iracionalni momenti, neobjanjivo genijalni ili neobjanjivo kretenski postupci naih vladara, ratnika, umjetnika, slavnih uenjaka i izumitelja, bili su, vjerujem, veim dijelom nadahnuti ovim destilatom.
Trbuasti rakijski kazan, kraj kojega upravo sjedimo moj buraz Tomo i ja, jedan je od posljednjih biljega naeg nacionalnog integriteta. Gotovo da bih uzeo kanticu boje i na njemu napisao: Ovo je Hrvatska!
"Hoe li to, momci?!" vie nam dolje s ceste susjed Joskan.
"Ajde, doi malo k nama", zovnemo ga mi.
Joskan, naravno, ima drugog posla, krenuo je moda u ambulantu po lijekove za enu koja je teki srani bolesnik, ili ima zakazano roite u nekoj od nebrojenih imovinskih parnica koje je zametnuo sa svojom pokvarenom, nezasitnom rodbinom, no kad je rakija posrijedi, on slua glas iz svog srca i laganim korakom, blagom uzbrdicom dotri u nas. Stisnuo se na klupici do Tome koji mu dodaje aicu jo vrueg alkohola iz kune radinosti, da on, kao znalac, prosudi o njegovoj kakvoi. Zatvori Joskan, dakle, oi i najprije kao srameljivo primakne bie-rin usnama, a onda odrjeito trgne, jedva se primjetno strese, cokne jezikom i pohvali... "K'o grom! Bit e, djeco, neto od vas."
"Da je ostavimo jo malo!"
"Ma kakvi", ree stari autoritativno, "skidaj kotao, sad je taman kako treba."
Tomo i ja se zaueno pogledamo, jer rakija je upravo tek prije nekoliko minuta procurila. Ono to smo natoili naem dragom susjedu je takozvana prvina, sedamdeset postotni alkohol, isto tehniki gledano, kerozin.
"Ja bih je isto jo koji minut pustio", kae moj brat stidljivo.
"A dobro, ti valjda bolje zna", ree Joskan malo kao i uvrijeeno vraajui mu aicu. Tomo mu ponovno natoi i on opet spremno potegne.
"Jeste li oenjeni vas dva?" pita Joskan.
Mi klimnemo.
"A imate li djece?"
Opet klimanje. "U njega osmero", kaem ja pokazujui Tomu, "a u mene sedamnaest."
"ta sedamnaest!"
"Sedamnaestoro djece. Sve curice."
"Ne valja." kae Joskan zamiljeno.
"Ali, sluaj", nastavi, "posluaj mene, nemoj vie muiti enu. Ako ne ide, ne ide."
"Ma, dobro govori", sloim se.
"Oe popit jo jednu?"
"To se, sinko dragi, ne pita."
Oprosti, kaem toei starini treu aicu, a on zum! Nismo ni vidjeli kad ju je popio.
"A jesam li ja vama", ree Joskan, "priao kako sam prije tri godine, ba nekako u ovo doba, rakija se pekla, gore u brdu, na kraj sela sreo vukodlaka!"
"Boga mi, Joskane, ja se ne sjeam da si nam to priao."
"Vukodlak, moji momci", kae on vrtei glavom.
"Kako je izgledao?" upita Tomo preneraeno.
"uj, kako je izgledao!" namrti se Joskan.
"Pa zna valjda kako vukodlak izgleda."
Kia sitno tue po limenoj nadstrenici, suha grabovi-na pucketa u ognjitu, a Joskan ponovno doda aicu jer se takva strana pria s vukodlacima bez runde upravo i ne moe izgovoriti.
"Vukodlak", kae on tihim glasom liui gornju usnu. "Uzeo mi vozaku dozvolu."
"Vukodlak ti uzeo vozaku dozvolu?!"
Susjed Joskan turobno klimne, a Tomo upitno pogleda rakijski kotao, kao da se pita to to nas dvojica pravimo.
"Eto ga, momci moji, pamet u glavu", ree Joskan pa s mukom ustane. Napravi nekoliko teturavih koraka us-tranu kao da plee kolo, a onda se srui i otkotrlja niz mokru travu sve dolje do ceste. Tomo i ja uplaeno skoili na noge, no on ve ustaje i pozdravlja nas visoko podignutom rukom.
"Dobro je", ree i malo kao vukui desnu nogu ode za svojim poslom, a mi gledamo za njim.
to e ostati od njegova ivota jednom kada mi uemo u EU?
To ja vas pitam, gospodo ministrice vanjskih poslova i europskih integracija, to e moj siroti susjed Joskan imati kada mu vi i vai pajdai iz Bruxelessa zabranite domau rakiju?
Razmislite o tome.
Srdano Va, Ante Tomi
Vjera u Boga i hrvatska droga
Potovana gospoo Delpont,
Dava lipi odnijo i vas i onoga izdajnika Sanadera skupa svami, a o Mesiu, brate, da i ne govorin. Prole nedi-lje, etvrtak iza podne nekako bilo, ja u garai ba gledan neki elektromotor od ventilatora ta mi je ujac Draen do-nijo, nebili se moglo napravit za vrtit janjce otoga. Maina dobra, korejska, ajnc a, more tao odnje, samo je triba dobro uzemljit da ne trese pa da te janje ne ubije. Jebiga, nije u interesu da zbog dvakila peenog glavu izgubi, jeli tako? Kad, unika doba, ujen ja kako se vanka narod us-trka. Pusta vika, nebi da se kua zapalila. Izaden ja prid garau, a tamo Nikica, rodijakmi od ene, neete ga vi znat, ogrnijo se zastavon ki da e na utakmicu i samo ta ne tri nizcestu.
"Nikice!" viknen mu ja. "O, Nikice, prosa je Dejvis-kup, od nedilje si se moga vie i prisvu!"
"A ti ne zna?", zaustavi se on.
"ta?"
"Gotovinu je ujtilo, ovie!"
"Antu Gotovinu?!"
"E."
Kad san ja to ujo, miloga mi Isukrsta, umal me nije lag strevio.
"Sad je bilo na vijestin. etvorka je odma sazva hitni sastanak Stoera doli u Monaku."
"Ajde, saekaj minut, iden i ja stebon."
Sili mi u Monaku, gledamo televiziju, daju slike otela di su uvatili generala, niko nita ne govori, boemiprosti, ki da je kogod umro.
"Ljudi, ne mogu virovat, pa ja san ovdi bijo na godi-njen!" vikne samo unika doba Robi.
Mise svi okrenili prema njemu.
"Di si bijo na godinjen?" zaudijo se etvorka.
"Ovdi", govori Robi i pokazuje na televiziju, "u iston ovon otelu, ovo lito na olti."
"Pa nije ti ovo olta, konju! Nega Kanari."
Robi se malo bolje zagleda u televiziju.
"A, je", kae, "uinilo mi se zbog suncobrana. U nas su isto bili vaki modrikasti."
A mi, kolikogod nas je bilo u gostijoni, usmij.
"Ajmo, ljudi", govori etvorka, "dosta je bilo pizdarija. Vi se ovde zajebajete, a general Gotovina je pa u ruke zloinake meunarodne zajednice. Triba brzo radit. Jasan ve zva nae doli u Katelin. U nedilju se sprema velianstveni skup potpore na splickoj rivi."
"Pa di u nedilju", kae Robi, a vidi da mu neto nije pravo.
"ta fali nedilji?"
"Ma, mislijo san u subotu zaklat gudina. Ali, dobro, nita, uredu je."
etvorka ga strogo pogleda. njin se nije za alit jer se liijo od postreumatskog sindroma, a ni prije rata, pravo zare, nije bijo ba udobre sa ivcin. Kako je pogleda Robija, samo smo ekali oelimu otkinit glavu ili emu samo izvadit oko.
"Dobro, reka san, u redu je", ponovi Robi.
A ublidijo, evo, ki ovi zid ovde. etvorka okrene glavu odnjega.
"Ajmo", kae, "kosve ide sauton?"
"Ja ne mogu, elave su mi gume", reen ja.
"Ja bi ia ako emo podilit za gorivo", javi se Nikica.
"Gorivo e ti Stoer nadoknadit", kae etvorka. "Samo donesi raun."
"Onda nema problema."
A avla nema problema. Tako je i zadnji put bilo. uvaj raun, a para nikad. Ali, koto srni re.
I tako mi poli sudva auta, naprid etvorka, Robi i brat-mu Marijo sa enon, koja je na povratku s velianstvenog skupa neto tila kupovat u Emeceti, a izanji u Nikiinon Opelu ja, Nikica, Karlo i Brzi. Karlo i Brzi itavin puton jedan drugomu dodavali neku malu cigaru i kreveljili se. Sve in, brate, bilo smino. Nisi moga ljucki ni razgovarat odnji.
"Ba mije drago da idemo na velianstveni skup", go-vorin ja. "Danas moramo bit ki jedan. Vjera u Boga i hrvatska sloga!"
"Svi smo mi Ante Gotovina", kae Nikica, a Brzi sa zadnjeg sica dobaci...
"Vjera u Boga i hrvatska droga!"
I opet njizi dva udri usmij. Dobro ji napo puta nismo izbacili.
etvorka u Dicmu ijo na prozor, samo mu noge ostale u autu, pa sve do Splita mava hrvackon zastavon. A zastava, ja ne znan dasan u ivotu toliku vidio, svako malo nami pokrije oferajbu. Kod Klisa umal u provaliju nismo odletili.
Doli mi u Split. Skoro zakasnili na velianstveni skup, jerbo je Robi najprije promaio ulaz u grad, pa dok smo parkirali, ve bilo podne i kvarat kad smo doli na rivu.
Karlo i Brzi otili na evape i taj dan vie ji nismo vidili. Stojimo mi na rivi, a etvorka se okrie pun sebe i svako malo podie kaji ki da mu gae spadaju.
"Budite vi ovde", ree, "a ja se iden sekund javit Rojsu."
"ekaj, iden ija stebon", govorin ja. "Ba bi volijo upoznat ovika."
"Nemoj, stani ovde", kae etvorka. "Drugi put ute upoznat njin."
Ode on, a ja ostade ki posran. Neu mu to lako zaboravit. Kad se posli nekoliko minuta vratijo ljut jerbo mu nisu dopustili da govori na velianstvenon skupu, ba mi ga nimalo nije bilo a.
"Eno Tompsona!" vikne Robi.
"Di!?"
"Tamo, ispod one palme!"
"Krvi mi, Tompson! Tompsone! O, Tompsone!" zovne ga Nikica koliko ga grlo nosi pa rairi ruke i zapiva "Jasenovac i Gradika stara, to je kua Maksovi..."
A Tompson se zbog neega zacrveni ki rak i utee od nas. Uto pome velianstveni skup. Ljudi govore, koji napamet, koji s papira, ali dojednom to klizi ki pjesmica. Vidi se ta je inteligencija.
"A je i unas ima ueni ljudi", govorin ja Nikici.
"Ih!" kae Nikica.
Jedino etvorki neta nije pravo. Stoji on i skoro ni ne aplauzira, gleda pridase i mui. Samo se u jednom trnu prenijo pa gleda nekog ovika ta je sta sa strane.
"Ma, gledaj ti njega", govori etvorka. "Gledaj ga, mo-lin te Bogon, u emu je on doa na velianstveni skup."
"Koga?"
"Onoga tamo kod onoga kafia, ta se obuka u plavu vindjaknu, bile gae i crvene postole."
"Pa nisu ba crvene. Vie su, onako, smekaste."
"A i gae mu nisu skroz bile, nego ki malo bacaju na..."
"Gledaj ti njega, mater mu etniku jeben", neda se etvorka, a glas mu se trese kako se naljutijo. "Provokator! On e meni obuen u jugoslavensku zastavu do na velianstveni skup potpore generalu Gotovini. Odo muse ja malo krvi napit..."
Ni njega taj dan vie nismo vidili. Za pravo re, jo uvik ga nismo vidlili. Jedino ta smo iz novina saznali da je protiv njega podignuta kaznena prijava jerbo je napa policajca u civilu.
Zavrijo skup i ja i Nikica ponovno u auto. Nijedan nita ne govori jo pod dojmon od velianstvenog skupa. Tek iza Klisa javi se on prvi...
"Nian broja, ali moglo je bit oko dvista iljada ljudi."
"Bilo je, ja mislin, i jae otoga."
"Nemoj, nije", kae Nikica, "ti si subjektivan."
"A ta misli", govorin ja, "da je bilo sad sve nas koliko nas ima u aute pa pravo u Brisel, a?"
"Karli Delpont?"
"E."
"Na vrata da joj doemo?"
"E. Da vidi koliko nas ima. Da mi nismo aka jada ki ta ona misli."
"I da mi znademo bit i gori nega ta jesmo", istakne Nikica.
"Ba tako."
"To bi bilo super."
Vozimo se mi tako nazad u selo, uto i kia lagano poela padat.
"Nego, Ante", upita mene unika doba Nikica, "di je tano Brisel?"
"Kako di je? Pa u vicarskoj."
I
"Uuuu", zavrti Nikica glavon. "Za toliki put morat emo podilit trokove benzine."
"Nema problema, dogovorit emo se", kaen ja.
Tako, gospodo Delpont, ako ovi dana ispridkue vidite sivi fordeskort, devedeset drugo godite, to smo ja i rodijak mi od ene Nikica.
Vidimose, Ante Tomi, Proloac Donji
Med dakle postojim
Cijenjeni   gospodine   Primorac!
Kao ministar znanosti vjerujem da niste propustili nedavno objavljene rezultate istraivanja o korupciji na naim sveuilitima, gdje se otkrilo da studenti u strahovitom postotku moraju kupovati knjige od svojih profesora.
Ne znam kako ete se boriti s akademskim reketom, gdje fakultetski nastavnici, kao mangupi to su nekada prodavali cigle, omladini besramno uvaljuju svoje traljavo, veim dijelom prepisano znanstveno tivo u jadnom uvezu.
Zacijelo ste se i sami dosad sreli s nekim takvim bijednim lupeom. On smiono naamara nekoliko stotina stranica citata, gdjeto s navoenjem izvora, a gdjeto i bez toga, neka mu ih uboga Ankica Tuman prepie uisto, pa ih dade tampati u nekim boe te sauvaj runim sjajnim koricama s nekakvim koopernim naslovom, da bi zatim, suoen sa alosnom istinom da tu idiotariju nitko priseban ne bi kupio u knjiari, ucjenjivao studente.
Plaa mala, ena ne radi, pa se doktor lijepo dosjetio: tko ne kupi knjigu, nema potpisa.
Vi biste na ispit?
Ha, ha, pokakljate me da se nasmijem.
Vidjeli ste to, Dragane...
Mogu li vas zvati Dragan?
Ma, znao sam da ne mogu, samo se zezam...
No, vidjeli ste tu stvar, pa i sami ste napokon, premda je u to teko povjerovati, zavrili nekakav fakultet i zacijelo je i u vaoj kutiji s papirnim otpadom za reciklau zavrio poneki vrijedni znanstveni doprinos stanovitog sveuilinog autoriteta.
Nemojte mi rei samo da se skanjujete baciti knjigu?
Meni to nije nikakav problem.
Kada se naviknete, vjerujte, ide lako, ja dnevno bacam dvije do tri. ak i neke koje sam sam napisao.
to je mukarac bez brkova?
Ma, zaboli me, da oprostite, neka stvar, i za mukarca i za brkove, samo mi skuplja prainu na polici.
A znate to mi je najdrae?
Kada mi neki autor napie posvetu, raunajui kako u ba zbog nekoliko lano ganutljivih redaka na treoj stranici biti osobito paljiv prema njegovoj knjizi. Takve mi je jo najslae baciti.
Elem, da se vratim na temu, a ne da kruim kao kia oko...
Evo, sad se ne mogu sjetiti oko kojega grada krui kia u onoj poslovici. Nije ni vano.
Dakle, korupcija na sveuilitima.
Imao sam i ja jednog takvog profesora, jednog B. Neu mu napisati puno ime, jer znate kakva je ta sveuilina mafija. Doekaju vas u mraku pa mlate smotanim seminarskim radovima.
Joj, ministre, kako je taj B. izvlaio novac iz nas, siromanih studenata iz provincije. Najprije bismo izgubili pare na remiju u studentskom domu, a onda bi nas jo i on oderao za med.
Da, da, dobro ste uli.
Med.
Kakav med?
Pa domai. Ja i ne znam da ima neki industrijski.
B. je inae drao kolegij iz povijesti filozofije. Ali, znate kako bi on to lukavo radio. Dri on, recimo, predavanje o Parmenidu.
"Za Parmenida", pone B. sveano se uspravljajui za katedrom, "bitak je jedan, vjean i nepromjenjiv".
Tu sada nastupa dramska pauza. Profesor nas sve znaajno pogleda nadmono se smijeei.
"A za to se jo, drage kolegice i kolege", nastavi on napokon, "moe kazati da je jedno, vjeno i nepromjenjivo?
Med!
On je jedan, jer takvog meda kakav je u nas u okolici K., na cijelom svijetu da ga traite, nema. A vjean je i nepromjenjiv jer se med, ako ga pravilno uvate na suhom i toplom, nikada ne kvari. Pet tisua godina star med, da ga iskopate iz nekih ruevina na Kreti, nee biti nita loiji za jelo od onoga koji su vrijedne pelice juer donijele u konicu.
U tom medu je parmenidovski bitak, jedan, vjean i nepromjenjiv, kolegice i kolege."
Bio je senzacionalan taj B. On je u svemu nalazio med, kod Heraklita, Talesa, Sokrata, u Platonovim dijalozima, Aristotelovoj Poetici, u Zenonovoj aporiji kod njega se utrkivale pela i kornjaa... nijedan grki filozof, u najkraemu, bez meda ne bi spoznao bit, a o sluaju da i ne govorimo.
A bit smo, dakako, spoznavali i mi u klupama, ili su nam je barem studenti sa starijih godina otkrili.
B. je naime imao konice, bio je ak, mislim, i nekakav predsjednik pelarske zadruge. Dolazio je povremeno
na fakultet nateen od pelinjih uboda, a seminari kada bi nam ih vratio bili su ulijepljeni medom.
No, bit je, da ne duljim, bila ova kako trite ba i nije pretjerano cijenilo parmenidovski bitak, on se prepredeno domislio da nama prodaje svoje proizvode.
Drugi su nas profesori ucjenjivali da kupujemo njihove knjige, a kod B. bi proao na ispitu samo ako si pazario desetak staklenki, u suprotnome...
"Ho, ho, dragi kolega", sarkastino bi kazao vraajui vam indeks, "koncentracija vam nije ba najbolja. Kao da vam nedostaje meda u prehrani."
Najesen se vraamo na fakultet, a on ve na prvom predavanju zapisuje narudbe.
"Tomiu, koliko ete vi meda ove godine kupiti?"
"Neto sam mislio, profesore, da uzmem sedamnaest kila."
"Da vam ne bude malo?"
"Pa dobro... ako malo i pretekne, zapiite mi za svaki sluaj dvadeset pet."
Tiina je u prostoriji. Stari profesor svojim starim nalivperom kripavo zapisuje: Tomi 25. U zagradama: istie se.
"Kragika, da vas ujem?"
"Profesore, ja bih uzela etrdeset", javi se Kragika, poznata treberica.
"Izvrsno. Izvrsno, Kragika."
B. pie: Kragi 40. U zagradama: posebno se istie.
"I, profesore..." "Izvolite, Kragika." "Ja bih, ako moe, uzela i malo propolisa."
"Naravno, kolegice. Kako da ne. Dapae, koliko da vam stavim?"
"Pa, tako, deset litara."
"Vidite, kolegice i kolege", ree B. nakon to je zapisao narudbu, zaarafljujui nalivpero, "propolis emo nai i kod Spinoze, u njegovu Teoloko-politikom traktatu, a spominje ga i Berkelev u svoja Tri dijaloga izmeu Hilasa i Filonusa..."
I opet pone kao i lani, med kod Leibnitza i Descar-tesa na kontinentu, ali i na otoku, u Lockea i Humea. tovie, jedino u emu se inae nepomirljivi empiristi i racionalnisti mogu sloiti jest da je med supstancija, neposredno spoznatljiva istina. Med je i po sebi i za sebe. U svim dokazima Boje egzistencije...
Sto je med znaio Heideggeru i Wittgensteinu, naalost nismo saznali, jer se B. nagodinu vie nije pojavio. Dimom je tjerao pele iz konica, pa se nesretnik uguio, no nama se jo dugo inilo da njegov duh poput roja gnjevnih radilica zuji fakultetskim hodnicima.
Eto, gospodine ministre, ja sam vam ispriao svoj sluaj, a vi vidite moe li se tu ita uraditi. A cijenio bih i ako, kao mnogo puta dosad, nita ne uradite. Zapravo nita ne oekujem od vas, samo se sprdam.
Budite mi pozdravljeni, Ante Tomi
Pisac s onoga svijeta
Potovani   gospodine   Bikupiu,
Vjerojatno pretpostavljate zato vam piem i ve vas vidim kako se mrtite. E, pa moete biti mirni, ne piem vam zbog dravne stipendije za pisce. Ostavite to, ministre, za niskotirane autore. Ja milosti ne traim niti bih vam je dao. O drugoj stvari bih vam priao.
U ponedjeljak popodne prolazio sam Ulicom LavaTol-stoja, moda znate gdje je ta ulica u Splitu? Od Vukovar-ske se vijugavo sputa prema Pazaru presijecajui etvrt lijepih, premda malo oronulih etverokatnica. Posljednjih mjeseci tu se ivahno obnavlja te je svako toliko neka zgrada pod skelama. Hodam ja tako pokraj jedne takve skele u Tolstojevoj pa se u sebi nasmijem aavom upozorenju na njoj, crno naslikanom ekiu to u crvenom trokutu malo ukoso pada teom stranom, ve kako zakon fizike propisuje, nadolje.
"Eh, da", pomislim ja, "padaju kia i snijeg, zrele kruke, lie s listopadnog drvea i vlade u Junoj Americi, pa to ne bi padali i ekii." I, to se dogodi, nisam ni zavrio ovu vrijednu misao, mene neto bubne u glavu i zacrni mi se pred oima. Zadnje to sam uo, negdje gore s krova, bilo je, ini mi se...
"Ljubo, jebo te eki, da te jebo, jesam li rekao da se to ne baca, ubie jednom nekoga dolje!"
No, nije dugo potrajalo, moda sekundu ili dvije, zbunjeno sam ustao i uhvatio se za zatiljak, a bol je tamo neobjanjivo nestala. Napravio sam korak ili dva, osvrnuo se oko sebe. Neka je ena vritei trala prema skeli. Jedan penzioner s vreicama u rukama kleknuo je pokraj mukarca to je beivotno leao na ploniku, a djevojka utegnuta u uskoj trenirci, to je na vratima videoteke preko puta upravo na mobitel razgovarala s nekim, rekla je...
"E, nee mi vjerovati, ovdje sad, preda mnom, tipa ubio eki s krova... Majke mi, mrtav mrtavcijat."
Pridem ja znatieljno malo blie mjestu nesree. Jo dobro ne vidim siromaha od gomile to se uas skupila oko njega. Jedino to vidim, gle, sluajnosti, ovjek ima iste cipele kao ja. I smee arape. Smee samtane hlae ba kakve ja nosim. Povirim preko glava okupljenih, kao ono, sunce ti arko, pa to sam stvarno ja!
Leim dolje na asfaltu sklopljenih oiju, s nekim idiotskim osmijehom kao da mi je u ustima tetin kola za koji se moram pretvarati da je fenomenalan, a onaj penzioner to je prvi doao naginje se nada me.
"Ne die", kae penzioner, "trebalo bi mu dati umjetno disanje."
"Nemoj ti, djede, molim te", mislim se ja. "Dovde se osjeti da nisi oprao zube."
"Gospoice", obratim se onoj iz videoteke, "dajte mu vi, mladi ste."
Gospoica ima krasne, napuene mesnate usne, vidi na njoj da je struna u umjetnom disanju. Ali, ona se niti ne osvrne na mene.
"Gospoice..." Opet nita. Kao da ne uje to govorim. Meni je tu sad ve neto sumnjivo.
"ivio kralj Petar Karaorevi!", viknem ja iznenada koliko me grlo nosi i jo visoko podignem aku, a ljudi ponovno ni da me pogledaju.
Ravnoduni na moj rojalistiki ushit, upravo kao da me nema, svejednako ljubopitljivo zure dolje u moje tijelo i penzionera to mi je zabacio glavu, zaepio nos i uhvatio puhati zrak u plua. Stisnem oi od gaenja... itali ste zacijelo o izvan tjelesnom iskustvu onih koji su doivjeli kliniku smrt. E, pa to vam je iva istina. Stoji sa strane zapanjeno promatrajui kako se trude da te oive i navija da im uspije, ali nekako bez ara, kao da gleda utakmicu afrikih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo ili triler s Nicholasom Cageom. Ba te briga hoe li neka propalica pucati u leda Nicholasu Cageu. Ti vie ne pripada tome svijetu i zapravo ti je svejedno.
Vidite, gospodine ministre, ja sam humorist, ili se barem to trudim biti, a u humoru je uvijek nekako skrivena svijest o prolaznosti. Humor je sav u trenutku, to doe nenadano, boanstven i predivan, digne se kao val i zapljusne vas ugodom, a onda nepovratno iezne. Ne moete istim ljudima dvaput ispriati istu alu. Prvi put bude lijepo, drugi put neugodno. Ba zato u klasinoj humoristikoj literaturi, kod Twaina i Haeka, nai ete neke od najjetkijih reenica o uzaludnosti naih ivota. Smijeh je, osim toga, smrtan i zato jer je dijelom tjelesna slast. On je u oputanju miia, u zraku to buno izlazi iz plua. Ne moete se smijati ako ne diete. O emu bi dakle mogao razmiljati jedan kliniki mrtav humorist gledajui sa strane kako neki penzioner svojim pjegavim rukama ustro pritie njegovu prsnu kost? Znate o emu sam ja razmiljao? O tome kako je svijet pokvaren.
Penzioner, ubre jedno, znate to je napravio? Ukrao mi je novanik. ini se da sam samo ja uoio kada je on, masirajui mi toboe srce, kriomice zavukao ruku pod moju jaknu, izvadio mi lisnicu iz depa i hitro je, kao zmija, gurnuo u svoju najlonsku vreicu na tlu.
"Ej, ostavi mi novanik, tih etiri hiljade kuna mi je draga obiteljska uspomena!" viem ja.
Ali, badava, ponovno me nitko ne uje.
"Nita", ree stari razoarano ustajui i podiui vreice. "Nema mu pomoi."
Gledam ga kako stoji nad mojim mrtvim tijelom glumei tronutost. ini mi se kako gotovo mogu uti kako u sebi broji do dvadeset, da bi se napokon neopazice izvukao iz gomile pa zakoraao umornim i tekim korakom ovjeka nemonog pred smru. Krenem za njim, a on, tek to je zamakao iza ugla, osvrne se plaho oko sebe pa zadovoljno potri sitnim koracima, sretno se cerekajui utim zubima. Na trenutak sam, moram priznati, mislio da poem za njim, pa da ga plaim u snovima i u gluho mu doba zveckam tanjurima u kuhinji. Ali, onda ipak odustanem.
Kako sam vam ve kazao, gospodine ministre, kad ste mrtvi, nije vam vie stalo ni do ega. Barem ako ste humorist. Ima knjievnika, dodue, to piu za vjenost i njima, slaem se, treba dodijeliti dravne stipendije za stvaralatvo, ali ovo to ja radim, ova niska i bezbona zadovoljstva u loim vicevima, danas jesu, a sutra nisu. A ja, iskreno, i ne traim vie od toga. Mene ne zanima biti besmrtan u svojim djelima. Ja bih, ako moe, radije bio fiziki besmrtan. Kao Dragutin Tadijanovi.
Neki pisci ve sada mjerkaju ulice koje e zahvalno potomstvo jednom nazvati po njima. Obuku se lijepo oni i ene pa zadovoljno eu s rukom pod ruku i sve gledaju nee li sluajno na nekom vidjeti zidu modru plou sa svojim imenom. I namjerno ne uzimaju stambeni kredit, lukavo raunajui kako e im Ministarstvo kulture poslije njihove smrti obnoviti rodnu kuu sa spomen ploom. Meni su sve to budalatine. to me briga za rodne kue naih klasika? Ne osjeam ni srh elje da vidim Krlein
sudoper ili Andrievu seiju. Vratio sam se, napokon, do svoga lesa na ploniku u Tolstojevoj ulici. Polako je padao mrak pa sam zakljuio da je dosta zajebancije, moji su se sigurno ve zabrinuli to me nema. Vratio sam se u svoje tijelo i otvorio oi, a gomila je uzdahnula.
"iv je!" viknula je oduevljeno ljepotica iz videoteke.
"ta je?! Je li igra meka?" rekao sam mrzovoljno ustajui.
Glavobolja mi se vratila i bio sam gladan.
Poao sam nai onoga penzionera da mu se malo krvi napijem.
Samo to sam vam htio ispriati, gospodine Bikupiu, da vi i vae ministarstvo ne trebate osjeati ba nikakvih obveza prema meni.
Srdano vas pozdravljam, Ante Tomi
Svijet je bolesno mjesto
Cijenjeni   gospodine   Mudriniu,
itao sam knjigu u kafiu danas oko podneva, kada mi je dola poruka na mobitel. Kratko je zapitala, no svejedno me omela, prekinuvi me usred uzbudljivog poglavlja. Ja te neugodnosti ne znam ignorirati.
Moda je neto vano, pomislio sam.
Ali, bilo je to samo upozorenje nekog vaeg anonimnog slubenika: "Potovani, elimo vas podsjetiti da imate nepodmirena dugovanja za koritenje usluga T-Mobi-lea. Molimo vas da ih to prije podmirite. Va T-Mobile."
Opsovao sam i izbrisao poruku, vratio se itanju, ali tivo mi, autobiografski zapisi Boba Dvlana, mimogred-no kazano, nekako vie nije bilo slatko, vaa mi je telefonska kompanija upropastila uitak.
Sklopio sam knjigu i razmiljao o vama.
Iskreno, gospodine Mudriniu, vi meni nikada niste djelovali kao odve umna osoba, ali ja oito grijeim. Da me je prije nekoliko godina netko upitao, kazao bih mu da e vaa karijera biti svrena prije nego uvenu gladiole od Tumanova pogreba.
No, dugo nakon to je i zadnji hadezeovski privredni genijalac oekivano skonao u inovnikom sivilu ili u zatvoru, vi jo uvijek na tajanstven nain opstajete kao predsjednik Uprave najvee telekomunikacijske tvrtke u
zemlji. Drite se unato dramatinim mijenama u firmi i nedvojbeno je da ste se lijepo snali u meunarodnom kapitalizmu, ba kao to su vam u devedesetima perfektno odgovarali HDZ-ovi orangutanski poslovni obiaji.
Korporacijska civilizacija nije vas zatekla nespremna, vai su njemaki poslodavci zacijelo zadovoljni s vama, pametno skrbite o njihovu ulaganju.
Nikada nisam upoznao nijednog, ali vjerojatno je vrlo ugodno biti dioniar T-Coma. Pokuavam zamisliti takvog nekakvog pjegavog crvenokosog Nijemca o ijoj investiciji vi, Mudriniu, brinete.
Taj neki Klaus iz Baden Badena, recimo, ima ezdeset godina, no djeluje mlade zahvaljujui povru i bijelom mesu, teretani, sauni, solariju i injekcijama botoxa, generalno uzevi, jednom dobrom ivotu koji mu omoguavaju milijuni zadovoljnih kretena u T-Comovim kolonijama.
U ovim tunim jesenjim danima kada se mrak brzo spusti, on je sebe moda poastio s dva tjedna odmora negdje u tropskom pojasu. Na Sri Lanki, primjerice, on sada na trijemu pred bungalovom na plai u bijeloj lanenoj koulji pije martini to mu ga je donio neki krasni dvanaestogodinji Hindus.
Ajme, majko!
Ti tamnoputi mravi maloljetni Hindusi vrane kose i bisernih zubi, zbog njih vrijedi preletjeti nekoliko tisua milja. ovjek ne moe oka skinuti s tih arobnih djeaka, tako su dragi, plemeniti i krotki. Klaus je ve naumio kako e ovome svome siroetu na rastanku, za svu dobrotu kojom ga je malian nesebino zasipao, darovati veliki ruiasti runik T-Coma.
U suton na trijemu Klaus, dakle, dokono gricka maslinu iz martinija zurei u rumen to se razlila po oceanu. Zadovoljan je sobom. No, i ne sluti da ga netko gleda iz oblinjeg ipraja. Tko je ondje?
Ne lezi vrae, Tamilski tigrovi.
Otkud sad oni, ne znam, ali ba su mi zgodno doli za ovu priu. Neka zalutala jedinica, tridesetak njih u mas-kirnim uniformama i prljavim turbanima na glavama vire kroz visoku paprat, neobrijani, krezubi, izgladnjeli, nervozni, s kalanjikovima u znojnim dlanovima i nekim novim raketnim bacaima koje su im nedavno poslali njihovi prijatelji iz Langleva u Virginiji, United States of America.
Dioniar T-Coma upravo nita pod milim bogom nema protiv njih, tovie, on ni ne zna da postoje nekakvi Tamilski tigrovi, a da ih je upoznao, moda bi ak i podrao njihovu pravednu borbu. Ali, znate kako je, s tim bezumnicima se ne da razgovarati. Oni ve tako dugo tumaraju praumom, da im je postalo svejedno na koga pucaju.
Neka se samo smrai i Klaus ode na poinak, s nejasnim e motivom ispaliti u osvijetljeni prozor bungalova protutenkovski projektil, koji e prodorno fijuknuti kroz mlanu tropsku veer, razderati mreu za komarce i eksplodirati u spavaonici. Lijeni i korumpirani cejlonski policajci sutradan se ujutro nee ni potruditi da shvate to je medu pougljenjenim ostacima jednom bilo njemaki turist, a to njegov dvanaestogodinji prijatelj domorodac.
Neki e policajac to popodne, kada se vrati s posla, nevano za priu, razveseliti enu neoekivanim darom s prizorita dvostrukog ubojstva, samo na jednom kraju malo nagorjelim lijepim ruiastim runikom...
Kakva je ovo blesava pria, pitate se vi sada, gospodine Mudriniu?
Pa, gledajte, taj korporacijski kapitalizam u kojemu ste se nenadano sjajno snali, dizajnirana realnost u kojoj ruiaste latice snijee po gradovima, moda i nije tako pouzdan kako se ini. U centrali kompanije, iz ureda na
vrhovima staklenih poslovnih tornjeva, vi to moda ne vidite, ali kolonije su uvijek nesigurne.
Ne mislim samo na neke polulude gerilce iz praume, to su se zbog neega nazvali kao NBA momad, nego openito govorei, svijet je bolesno mjesto prepuno za-vidnika koji samo vrebaju zgodan trenutak da vam otmu vau sreu. Oni nisu organizirana, ozbiljna politika snaga, Karl Mara je bio u krivu kada je mislio da se njihov oaj moe kontrolirati. Oni uistinu ne ude za socijalnom jednakosti. Ne, oni samo ele vae povre i bijelo meso, tere-tane, saune, solarije i botox, pa svako toliko, obino s nekim nevinim povodom, provali iz njih, razlije se kao kanalizacija ulicama neki crni gnjev.
Vidjeli ste nedavno u Francuskoj. Mislite da ste sigurni, sve je okej, a onda vam nekakvo marokansko kopile jednu no zapali Peugeot 607.
Shvaate o emu vam govorim, Mudriniu?
Jednom sam vas moda podcjenjivao, no sada znam da ste bistar ovjek, ne moram vam crtati da se nikada zaista ne moete opustiti... Ali, zapravo, kad bolje razmislim, ne znam zato sam zabrinut za vas.
Ma, vidite u emu je stvar!
Kada sam dobio onu SMS poruku od vae kompanije, cijeli je problem u tome to nisam mogao odgovoriti na nju. Nema broja na koji moete uzvratiti na opomenu. Molim vas da upozorite svoje suradnike na to. Politika je T-Coma, naposljetku, otvorenost prema korisnicima.
Kada netko od njih meni ljubazno poalje: "Potovani, elimo vas podsjetiti da imate nepodmirena dugovanja za koritenje usluga T-Mobilea. Molimo vas da ih sto prije podmirite. Va T-Mobile", ja bih njemu rado srdano odgovorio: "Odjebi, konju!"
Da sam to mogao, nikad vam ja ne bih pisao, gospodine Mudriniu.
A sada oprostite, volio bih se vratiti Dvlanovoj autobiografskoj prozi.
Iskreno,
va zahvalni pretplatnik, Ante Tomi
Majka se ne amortizira
Potovani   ministre   zdravstva,
itate li vi osmrtnice?
Ja redovito. Ujutro uz kavu prouavam skamenjena, prepadnuta lica iz starih osobnih isprava, ponekad jo s tragom iga policijske stanice na desnom gornjem rubu fotografije, i ba mi je zanimljivo vidjeti koga taj dan pouzdano neu sresti u gradu.
Osmrtnice bez slike s indignacijom odbijam itati. Doputam da vi moda mislite drukije, ali ja upravo ne mogu pojmiti moralnu niskost obitelji koja je tedjela na pokojniku. Znam da nije sve u novcu, ali, opet, drago mi je vidjeti kako su se ljudi potrudili da to ispadne estito, na diku i njima i umrlome. A cijenim, to mi je moda jo najdrae, i kada pod sliku stave neku pjesmu, neki domiljat srok, nekoliko stihova, poetsku minijaturu poput:
"Uvenuo si, cvijete mili.
Srce moje za tobom cvili",
ili "Zbogom, dragi dida
Cijelo selo sada rida",
ili na primjer, kada neki oaloeni vjerovnici napisu:
"Otiao si na nain ruan
Sto hiljada ostao nam duan"...
Makar i ne poznavali toga koji je umro, priznajte, ubode u prsi, kosne vas kada tako neto proitate. Takav je snaan pjesniki ivac u naem narodu, shvatite to tek itajui osmrtnice.
I tako, da ne duljim, gledam ja osmrtnice prije nekih mjesec dana i otkrijem da mi je umrla jedna tetka. Nita strano, dalji rod, gotovo je nisam ni prepoznao na slici. Mutno se sjeam samo nekih zamazanih mentol bombona kad bi nam dola u goste i kako su brata i mene, ne znam zato, tjerali da joj kaemo hvala. Ali, dobro, odem ja na sprovod, jer znate i sami kako su sprovodi vani u ivotu obitelji. Obnove se, makar samo na sat, pokidane veze medu roacima, vidite neke ljude na koje ste ve malo i zaboravili. Nije da su vam, ruku na srce, neto specijalno nedostajali, ali bude vam zbog neega drago to ste ponovno s njima. Saznate to je novo u njihovim ivotima, pomalo se pravite vani, pokazujete jedni drugima fotografije djece, netko uto ispria i kakav vic pa se svi potiho kesimo u pogrebnoj povorci.
Elem, hodamo mi u dostojanstvenom dvoredu za lakiranim sandukom, poljunenom stazom izmeu empresa, kad iza mene jedan tetak... nije zapravo moj tetak, nego... nije vano. Mirko se on zove.
"Ljudi, jebi ga", ree on iznenada zabrinutim apatom, "recite mi vi ta da radim".
"ta je bilo?"
"Materi mi je slabo. Ne moe napraviti pet metara, a da se ne zapue i oznoji. Mi je vodili u lijenika, on nas poslao specijalistu u bolnicu. Da vam ne priam nairoko, staroj treba ugraditi pejsmejker."
"to joj treba?"
"Ugraditi pejsmejker. Srce joj je slabo. Nee, kae doktor, due od pola godine ako joj ga ne ugradi."
"Pa, koliko to kota?", upita stric Luka.
"Dvije tisue eura", protenje tetak. "Mislim, ne kota nita ako ima vezu, ali ovako je dvije tisue eura."
"ubre jedno", prosikem ja ogoreno, "nita mu ne daj!"
"Ne razumije u emu je stvar", objasni mi stric Luka tiho. "Mirkova mater Milena ima njemaku penziju, a Mirko i ena su nezaposleni. Ako ne ugradi pismejker..."
"Pejsmejker."
"Svejedno. Ako on ne ugradi to, kako se zove, i Milena umre, gotovo je, nema vie prebijene kune u kui."
Pogrebna se povorka upravo tada nekako zaustavi pokraj svjee iskopane rake i sveenik mrzovoljno promrmlja molitvu, pokropi sanduk, a iza jednog spomenika izviri neobrijani truba i gotovo do neprepoznatljivosti iz-masakrira "Tiinu".
"A kolika joj je penzija?" upita, diskretno se nagnuvi, stric Luka tetka Mirka.
"etristo eura", kae tetak teko uzdahnuvi.
"Pa opet dobro", ree stric raunajui u glavi, "ako plati pismejker, uloena sredstva ti se vrate u manje od pola godine."
"Mama ti se amortizira", dobacim ja apatom, a tetak me nesigurno pogleda.
"ekaj, a koliko ona moe ivjeti s pismejkeron?"
"A dvije, tri godine, to ja znam."
"Kako ne zna, pa je li daju garanciju?", naljuti se stric Luka.
"Ne daju."
"Ma, vidi bogati", kae stric cinino, "uzeli bi ti pare, a ne daju garanciju. A iji je taj aparat, tko ga pravi?"
"Ne znam ni to, doktor mi je objanjavao, ali nisam dobro uo. Neka japanska firma, ini mi se."
"Japanci!", nasmije se stric posprdno.
"Odjebi to." "Misli?"
"Ma, naravna stvar", ree ovaj uvjereno. "Ne moe to Japanac napraviti."
"Ali, umrijet e mi mater."
"A jedna je mama", dodam ja raznjeeno, a tetak Mirko rezignirano zauti piljei preda se.
Do kraja vie nita nije kazao. Malo kasnije smo se, dodue, i rastali.
Prolo je od toga mjesec dana ili moda malo manje. Utorak ujutro ja otvaram novine, svoju omiljenu rubriku, a tamo teta Milena. Pjesmicu joj nisu stavili, jer tetak Mirko nikad nije imao smisla za te stvari, a ni sestra mu, premda radi odline tapiserije. Ali, slika je tu. Tetka mrko gleda ispod nabranih obrva na fotografiji iz pasoa. Sjeate se kako su u onim starim pasoima fotografije bile upljom zakovicom uvrene za koricu?
Sprovod bio u srijedu popodne. Ove se jeseni naredali jedan za drugim pa vie i nema to priati s roacima. Ono svjeih viceva to smo imali potroilo se zadnji put. Stojimo stric Luka i ja malo dalje od ostatka drutva dok truba svira "Falu". Jednog dana, Boga mi dragoga, netko e ga umlatili trubom.
"I ta je bilo?", pitam ja strica, "Mirko nije htio platili
pejsmejker?"
"Tu je pesmejker", kae Luka zagonetno.
"Gdje?"
On pokae bradom na sanduk koji su dvojica grobara upravo sputali u pravokutnu rupu u ilovai.
"Platio budala", kae Luka, "a stara umrla na operacijskom stolu."
"Mirko dao dvije hiljade eura, a mama umrla?" Stric Luka klimne.
"Pa je li lijenik vratio pare?"
Stric opet nita nije kazao, nego me samo prezrivo pogleda. Kao da kae: "Eh, sinko moj dragi, gdje ti ivi?!"
Lopata mokre zemlje tada je bubnula o mrtvaki sanduk, tetak Mirko je slomljeno zaridao, a stric Luka i ja smo oborili glave, gotovo posramljeni njegovom nesreom. Kao da je to mala stvar? Vjerojatno e se siromah morati negdje zaposliti, a usput je i dvije hiljade eura bacio u rupu u zemlji. E, jebem li te, ivote...
Morao sam vam ovo ispriati, gospodine ministre, da vam ukazem kakva je strana korupcija u naim bolnicama. Da se razumijemo, ja nisam protiv obiaja da lijenici uzimaju mito. Zaboga, plae su male, ene vazda nezadovoljne, austrijski pansioni u sijenju svake godine sve skuplji. Nekoliko neoporezovanih tisua mjeseno svakome dobro doe.
Sve to stoji, ali bi bilo dobro da se i u ovoj djelatnosti uvede malo reda, da se zna tko moe uzeti novac od pacijenta, a tko ne moe, koliko je tono cijena odreene zdravstvene usluge, i ne da vam netko, kao mom tetku, uzme pare i slua pejsmejker koji sada hrda dva metra pod travom.
Bi li se mogao u bolnicama, na primjer, uvesti neki alter za reklamacije?
Ili makar da donesete uredbu da se onaj koji takvog lijenika prebije kao vola u kupusu izuzima od kaznenog gonjenja.
Eto, toliko.
Puno pozdrava, Ante Tomi
Pravednik meu kokoima
Gospodine   obankoviu,
Pria to slijedi moda e vas iivcirati. Ako se to dogodi, meni e biti drago.
U ponedjeljak naveer malo prije ponoi, napola spavajui u naslonjau, gledao sam kasne vijesti o otkriu virusa ptije gripe u Slavoniji. Na televizoru su se nizale poznate slike policajaca kako preventivno lome vratove peradi. Sve sam to ve bio vidio u ranijim vijestima. No, ovo je bilo drukije.
Odjednom, na moje golemo uenje, jedna je patka ukrala kapu nekom policajcu i preko itavog je dvorita bacila drugoj patki. Ova je dobacila kapu pijetlu. Pijetao je dodao puranu. Puran se sakrio pod stog kukuruzovine u dnu dvorita. I sada itava jedinica specijalne policije stoji oko stoga kukuruzovine i moli purana da izae i vrati ovjeku kapu...
"Izai, neemo ti nita", govori u kukuruzovinu policijski zapovjednik namigujui kolegama, a mene tada probudi neko lupanje. Trgnem se i shvatim da sam sanjao. Bunovno gledam oko sebe, a lupanje se ponovi. Dum!... DumL Dum!
Neki sitan glasi zatim zavapi... "Ljudi!... Ljudi!" Dum!... Dum!. Dum! "Pomagajte, ljudi, ako boga znate!"
Koji je vrag u ovo doba, pomislio sam zlovoljno. Nije se valjda susjed, avo odnio i njega i dilera koji mu prodaje smee, ponovno predozirao. No, otvorio sam vrata, a tamo nikoga ivog nije bilo. Gledam ja lijevo  nita. Gledam desno  nita. Zatvorio sam vrata i krenuo u kupaonicu, a ono opet. Dum!... Dum!... Dum!...
"Brao! Hrvati! Pomagajte!" cvili netko.
Otvorim ja ponovno, i ponovno prazno stubite. Desno nikoga, lijevo nikoga. "Spaavajte, dobri ovjee!" javi se jo jednom onaj glas, sada negdje kao odozdo. Pogledam ja dolje, a tamo, na mojem otirau, koko. Smea, domaa, malo raupana.
"Prijatelju dragi, molim te", kae koko moleivo, "sve nas pobie."
Stajao sam nekoliko asaka ne vjerujui to se dogaa.
"Drue", nastavila je ona, "svega ti na svijetu, spaavaj.
Cijelo selo su pobili, a ja, evo, od prekjuer popodne, sve po mraku, bjeim. Umorna sam, gladna i vie mi ni do ega nije. Sve da i mene sada zadave, vie mi je svejedno. Ostavi li me, ja u ti bome ovdje, na tvom pragu krepati."
Sagnuo sam se pa je dobro promotrio i pipnuo joj elo. Nije imala suzne crvene oi, kljun joj nije curio, temperatura se inila normalna.
"Nee mi donijeti neistinu u kuu?"
"Neu, vjere mi moje."
"A koje si vjere?"
"Katolike."
"Ajde, upadaj!"
Koko je ula u hodnik malo vukui desnu noicu. Pokazao sam joj da skrene u kuhinju. "Tko je to?" pitala je moja ena iz sobe.
"Nitko, ljubavi. Spavaj."
"to bi htjela?" pitao sam nenajavljenu gou, gledajui hranu u kredencu.
"Nita posebno za mene ne mora spremati. Ako ima malo nekog zrnja, ja zadovoljna."
"Imam itne pahuljice."
"Divno."
Istresao sam dvije ake pahuljica u plastinu zdjelicu i stavio na pod pred nju, a koko je uzela pohlepno kljucati.
"Ima li ti neko ime?"
"Sofija", rekla je ona kroz zalogaje.
Dola je iz Slavonije, ispriala mi je kasnije, kada je pojela. Otac, mati, brat, sedmero sestara, itav njihov kokoi-njac i sva perad u selu, svi su sada bili mrtvi. Bjeei kroz vonjak, spasili su se samo ona i tetka joj Marija, a onda je i tetka sino poginula pod nekim turskim leperom, pretravajui autocestu. Gas joj je drhtao dok je opisivala kako su policajci, jezivo se cerekajui, lomili vratove njezinoj rodbini, prijateljima i susjedima, odreda pristojnoj, normalnoj domaoj peradi to je udarniki nesla jaja. Nitko od njih do prije dva dana nije ni uo za ptiju gripu. Nisu se druili sa zaraenim labudovima...
"Osim Mije."
"A tko je, oprosti, Mijo?"
"Mijo je jedan pijetao", objasnila mi je Sofija, "koji bi se upicanio pa odlazio labudovima na jezero. Budala, to da ti priam, kokoi mu nisu bile dovoljno dobre. Jadnik se sramio onoga to jest pa se motao oko labudica i stalno priao kako je ovu ili onu povalio."
"Pa je li on mogao donijeti gripu?" "Ma, vraga! Kao da je njega ijedna labudica i blizu pustila ksebi."
"I, dobro, to ti sada planira? Mislim, nemoj misliti da te tjeram, ali ni ovdje nisi sasvim sigurna."
"Nema problema", rekla je koko, "ja ti sutra idem. Naveer mi je trajekt za Italiju."
"uj, Italiju?!"
"Tamo je, rekli su mi, zasad jo sigurno."
Napravio sam joj leaj na podu u dnevnoj sobi i ostavio je da se naspava.
"Nego", upitao sam je jo samo izlazei iz sobe, "nisam znao da kokoi govore?"
"E, moj prijatelju", rekla je Sofija umorno uvlaei gla- . vu medu krila, "u nevolji svata otkrije da zna."
Ujutro me probudila buka iz dnevne sobe. Jo u pidami oteturao sam tamo, kad, to ti je za vidjeti, moja ena, dvoje djece i koko Sofija pleu na "Do the Funky Chicken" od Rufusa Thomasa.
"Rufus Thomas, ovjee! Nema boljega od ovoga", kae Sofija.
"Znam", govorim joj ja stiavajui stereo, "i ja volim Rufusa Thomasa i itav Staxov katalog ezdesetih, ali jeste li vi normalni, pizda mu materina?! Hoete da nam policija upadne ovdje?!"
Naravno, nije prolo deset minuta, nama zvoni na vratima. Susjed Jozo namjestio strogu isljedniku facu. "Oprosti, molim te", kae Jozi nadvirujui se preko moga ramena, "kao da sam uo nekakvo kokodakanje tu kod vas."
"Nije, Jozo", govorim mu ja. "ena ti jutros nije navraala."
Zalupim mu vrata pred nosom, a on tamo na stubitu pone siktati...
"Sluaj, Tomiu", kae, "znam ja tebe i tvoje folove. Ako ti ima neku koko tamo u stanu, nee te Bog spasiti. Neu ja zvati policiju. Ne, ne, dolazi Jozo sam s pukom da i tebe i nju na mjestu ubije."
Ostatak dana proveli smo opreznije. Sin je upozoren da u koli pred djecom nita ne lane o Sofiji, koja je, na sreu, bila prosjeno visoka domaa koko te se nije morala saginjati prolazei pokraj prozora. Uglavnom je uala pokraj muzike linije sa slualicama na uima, sluajui "Eggs of Your Chickens" od Flatlandersa, "Chicken Blues" Mississippi Johna Hurta, "Chicken Shack" Blues Brothersa, "Dixie Chicken" Little Feala, "Chicken Reel" Nitty Grittv Dirt Banda, "Ain't Nobodv Here But Us Chicken" Lousa Jordana i, naravno, "Chicken Skin Mu-sic" od Rya Coodera. Nikad ne bih pomislio da je u mojoj kolekciji CD-a toliko pjesama o peradi.
ena se nita nije ljutila to sam pustio koko u kuu. tovie, rekla je da sam njezin heroj i poljubila me. A susjed Jozo nas je itav dan vrebao s prozora. U jednom sam trenutku i ja izaao na prozor i iznervirano mu viknuo... "Sta je, pederu?!" A on, debil, nita nije rekao, nego je samo podigao ruke kao da dri puku i bezglasno opalio metak u mene. Pokazao sam mu srednji prst i navukao zavjese.
Priekali smo mrak da izaemo iz kue i iznijeli Sofiju pokrivenu u nosiljci za bebu. U trajektnoj luci naao sam se s dobrim prijateljem, pomorskim asnikom, koji ju je smjestio u svojoj kabini. "Gospodine Schindleru, jeste li zadovoljni?", upitala me je ena dok smo maui s doka ispraali Kraljicu mira put Ancone. Eto, tako je bilo, gospodine Cobankoviu, a vi i va stoer za borbu protiv ptije gripe moete me lijepo... eh, da vam ne kaem to.
Biljeim se bez tovanja, AnteTomi
Program za zbrinjavanje roaka
Potovani gospodine ukeru,
Proitao sam prije neki dan u novinama da vaa vlada planira zaposliti novih tri tisue i osamsto slubenika u dravnoj upravi, da je u proraunu ve predvieno gotovo milijardu kuna za njihove plae i da ste vi naprosto oduevljeni to je toliko mladih ljudi eljno dravne slube pa vam piem zbog jednog svog roaka. Mile se on zove. Momak ima dvadeset est godina i estit je, drag, posluan, ali onako, malo je glu... nesiguran. Siromah, prolo je vie od sedam godina kako je kolu zavrio, a posla nigdje. Zapravo, on bi se tu i tamo i zaposlio, ali to nije nikad potrajalo dulje od mjesec do dva. Kako je zavrio za automehaniara, najprije smo ga dali u jedan ovlateni servis Renaulta. Vlasnik servisa, neki Mikuli, igra balote sa stricem Slobodanom pa mu je jedne subote kazao da dovede maloga u ponedjeljak i da ga ostavi tjedan dana za probu. Ako se pokae dobar, Bogu hvala, Mikuli uvijek treba radnike. Doao Mile u ponedjeljak i ostao nekako do iza podneva, kada su mu kazali da vie ne dolazi nakon to je jednog Megana spustio s dizalice ne znajui da je majstor pod kolima. etiri rebra ovjeku autom slomio i probio mu plunu maramicu. Mile ga je, kae, uo kako cijue, nego je mislio da se to ukljuio alarm.
Drugi put, a to je bilo poslije moda pola godine nakon nemilog incidenta u Renaultovu servisu, teta Biserka nala nekog soboslikara preko enidbenih oglasa. Nije se udala za njega jer je on, sluajno se otkrilo, ve bio oenjen, ali je tip bio voljan uzeti Milu za naunika. I to je lijepo timalo tri tjedna po prilici. Mile je marljivo mijeao boje, verao se po ljestvama i mazao zidove vapnom, sve dok ef jedno popodne nije morao voziti mater u bolnicu pa ostavio Milu samog da neku djeju sobu ofarba u boju ciklame. Vratio se ovjek da vidi to je na Mile napravio, a tamo, cijela soba u zelenoj boji.
"Je li ti ovjek lijepo rekao da stavi boju ciklame?", derali se mi svi skupa na Milu.
"Je", kae Mile pokunjeno.
"Pa to ti onda nije bilo jasno?"
"Pa nije rekao koji dio ciklame hoe, cvijet ili stabljiku."
Koji mjesec nakon toga kuma Slavica iznajmila je poslovni prostor jednom pogrebnom poduzeu. S vlasnikom je dogovorila neto niu najamninu, ali uz uvjet da ovaj zaposli Milu. Mile mjesec i pol dana doekivao muterije i bio uljudan s njima, slubeno suutan i susretljiv, sve dok jednom prilikom neki ljudi nisu otvorili sanduk i tamo, umjesto pokojnog oca, Josipa Z., umirovljenog profesora zemljopisa, nali Helenu G sopranisticu koja je pokopana dva dana ranije.
Kada se klupko poelo odmotavati, otkrilo se da je u grobu Helene G. lei Luka R., diplomirani inenjer umarstva, dok se u vjenom poivalitu Luke R. smjestio Ivica D., tajnik Hrvatskog karate saveza, iji je grob opet zauzimala Zdenka R, lijenica stomatologije. U grobu Zdenke E nije bilo nikoga. Prazan koveg. U pogrebnom poduzeu mjesecima su prevrtali raune, nespokojni da im se nije koji klijent negdje zagubio. Na kraju su ipak
krivotvorili poslovne knjige. Svi su pokojnici timali, a roak Mile dobio je otkaz.
Dugo nakon toga nije izlazio iz kue. Moda i dvije godine leao je u zamraenoj sobi. Slabo je jeo i malo spavao. Vjerovao je da je u onom praznom kovegu ipak bilo nekoga i da e mu tajanstveni mrtvac ve jednom doi u san. Naposljetku ga je spasila teta Nevenka. Energino je upala u Milinu u sobu, razmakla zavjese i izvikala se da je dosta izleavanja. Ona mu je nala posao.
"Javi se ovom gospodinu", rekla je pruajui Mili papiri s imenom i brojem telefona.
"'Ko je on?", upitao je Mile slabanim glasom.
"Serviser semafora."
Mile je proveo itavih deset dana na tom poslu i vjerujem, gospodine ministre, da vam ne moram ni priati kakav je to uas na kraju ispao. Sada je ve vie od godinu i pol nezaposlen i svima nam je teko zbog njega. Tata mu je u invalidskoj penziji, a mama nikad nije radila, voljeli bismo da nekako zbrinemo nesretnika. Dravna sluba za njega bi bila savrena. Dravnim je slubenicima posao nezahtjevan jer imaju kretena za poslodavca pa kada smo u novinama vidjeli vijest o tri hiljade i osamsto novih inovnika, nekoliko se nas, neovisno jedni o drugima, sjetilo naeg roaka. On bi bio jedan valjan, malo lijen, malo tup birokrat. Trebao bi dodue svladati nekoliko vjetina, no mi smo se ve pobrinuli oko toga.
Prije neki dan, na primjer, radili smo s peatima. Ja sam upirao igom u ljubiasti jastui i pruao ga njemu pred usta.
"Hukni!"
"Huuu!"
"Jae!"
"Huuuuuuu!!!"
"Dobro je!"
Tako smo u dva popodneva svladali peatiranje.
Sa stricem Slobodanom Mile je proao teaj uinanja bureka. A znate ve kako nai dravni slubenici uinaju burek? Burek je leao u ladici pisaeg stola i Mile ga je morao jednom rukom lagano kidati i jesti, dok je drugom toboe neto pisao.
S tetom Biserkom tjedan nakon toga vjebao je odnose sa strankama.
"Dobar dan, dola sam po izvod iz matine knjige roenih."
"Dobar dan, izvolite sjedite. Recite mi, molim vas, vae ime i prezime i kada ste i gdje roeni."
"Ne, ne, ne, ne i ne! Glupane jedan!", povikala je teta Biserka razjareno. "Koliko puta sam ti rekla. Kae se: 'Doite sutra, danas smo zauzeti."
S kumom Slavicom Mile je svladao sram od uzimanja mita. Ona bi, glumei stranku, spustila plavu omotnicu na stol, a Mile bi, kao sluajno, gledajui kroz prozor, omotnicu pokrio knjigom.
Jo nam je ostao najtei dio obuke. S tetom Neven-kom Mile sutra poinje vjebati kako pretrpati radni stol registratorima i ivano puhati, bubnjati prstima po stolu, uurbano hodati od ureda do ureda, bespomono iriti ruke, uvrijeeno zuriti u ekran kompjutora, kako, u najkraemu, uiniti da izgleda kao da dravni inovnik ima posla preko glave.
Proe li i ovo veliko iskuenje, a svi smo u obitelji uvjereni u uspjeh, na roak Mile e, gospodine ukeru, biti savreno spreman na sve izazove dravne slube. Ne kaem, ne morate ga odmah staviti za efa svog kabineta jer pretpostavljam da i vi imate nekog glupog roaka za to mjesto, ali ako biste ga stavili za zamjenika naelnika Porezne uprave, vjerujte mi, momak vas ne bi razoarao. Oekujui va pozitivan odgovor, srdano vas pozdravljam, Ante Tomi
Trgovina stara dvije tisue godina
Uzoriti   gospodine   Bozaniu,
Vama ne moram posebno objanjavati to je to konkurencija. U dvije tisue godina koliko postoji, vaa se firma mnogo puta ogledala u slobodnoj trinoj utakmici religijskih uvjerenja.
Razliiti su proroci uokolo nudili svoje robe i usluge, no va duan nikada nije ostao bez muterija, premda se ak i niste osobito trudili iriti asortiman proizvoda ili modernizirati poslovanje.
Dobro, ne kaem, nije vam uvijek bilo lako.
Od crkvenog raskola nema vas na ruskom tritu, pa je i Muhamed uzeo Bliski istok i sjevernu Afriku, potom Martin Luther, koji je otiao od vas, ukrao softver i registrirao vlastito poduzee, pa kojekakve manje, ali uvijek neugodne sekte to svakodnevno niu  svi su lakomi na vae krvavo steene milodare.
Razumijem sve to ste napravili zbog zatite svojeg poslovnog interesa. Osniva kompanije je, istina, bio milosrdan ovjek koji je propovijedao da treba ljubiti brata svojega, ali to je naivac imao od toga? Skonao u trideset treoj bez kueta i maeta i jo su mu se rugali dok je umirao. Njegov je tragini primjer bio jasna poruka i nadahnue.
To se vama vie nije ponovilo.
Trite se otro kontroliralo, pa i ognjem i maem ako je bila potreba. Ako se ve s kakvim bezvjernikom nije dalo nalijepe, za primjer drugima bi mu izvadili oi, raskomadali ga i zapalili na lomai.
Poteno, gospodine Bozaniu. Neka se zna to je red.
Ako vi negdje hiljadu godina imate trgovinu, ne mogu sada nekakvi, to ti ja znam, Hugenoti iznijeti tand pa sloiti nekakve svoje svete sliice, krunice i raspela pod tendom i, ajmo, navali narode, spas due u po cijene, ponuda vrijedi do isteka zaliha. Biznis nema brata svojega, s konkurencijom treba biti nesmiljen. Opusti li se malo, netko ti odmah zabije no u leda.
Evo, primjerice, vi niste zapravo traili puno - neka sve radi normalno est dana u tjednu, al' sedmi je, nedjelja, va. ak ni pola radnog vremena niste bili otvoreni, a dumani su vam i to htjeli zeznuti. Nedjelja ujutro, misni dan, a kolone se automobila uputile put periferije.
"Kamo ide ovaj svijet?", zavapite vi oajno.
U Mercator, uzoriti.
Na Mercator. Po zalihe.
Nekakvi Mercatori, Konzumi, Getroi, Kerumi, Emez-zete, Tommvji, kako li se danas sve, Boe sauvaj, zovu ti heretici, posluju ne potujui dan Gospodnji, a narod im, ne zovete ga vi uzalud stadom, ide kao mutav, utrkuju se s trgovakim kolicima tko e vie potroiti. I sve neki mladi svijet, radno sposobno stanovnitvo, imaju para.
Vama na misama ostale samo neke babe u crnini, runo ih, brate, i vidjeti, sloile se u crkvenim klupama kao vrane na dalekovodu, a da ih sve okrene ne bi pedeset kuna iz njih istresao. U novaniku nemaju nego odrezak od penzije i sliku svetog Ante.
Remeta donese vreicu s lemozinom pa broji za stolom u sakristiji...
"Dvadeset, trideset, pedeset, sedamdeset, osamdeset..."
"Dobar nam je inkas ove nedjelje", dobacite mu vi zadovoljno skidajui misnicu.
"Brojim lipe, uzoriti", upozori vas remeta.
Za to vrijeme na drugom kraju grada milijuni se slijevaju u ua blagajni trgovakih centara. Graani, umjesto da se krijepe vaim propovijedima i u mislima predaju Bogu, kontempliraju hoe li uzeti mortadelu s maslinama ili bez njih. Vi im nudite Kraljevstvo nebesko, a oni itaju deklaracije na deterdentima i raunaju jesu li dosta potroili za kvalifikaciju u nagradnoj igri trgovakog lanca.
Kako se boriti protiv toga?
Pa ne moete vi predanim vjernicima dijeliti turistike aranmane. Mercedes S klase tko prije izmoli milijun Zdravomarija?
Ne budite smijeni.
Ne moete, osim toga, ni kao nekad to je bilo, ubijati herezu. Takvo nekakvo vrijeme dolo da vam ne bi dopustili da sjekirom odrubite glavu eljku Kerumu. Nije da se to mnogima ne bi svidjelo, ali zakon je da se ne smije. I to sada? Zatvoriti ih nedjeljom, naravno.
Vidite, gospodine Bozaniu, kada sam prvi proitao to vi predlaete, onako, privatno govorei, ne mogu rei da mi se ba jako svidjelo, ali razmiljajui due o tome... da znate, to uope ne bi bilo loe.
Ne, uzoriti, to je upravo sjajna zamisao i ja sam vas u tome spreman svim srcem podrati... Pod stanovitim okolnostima, naravno. Kakvim okolnostima, pitate? Pa, gledajte, to s konkurencijom i mene mui. Ja sam, kako ste moda nauli, pisac. Dobar pisac, ako mi je doputeno primijetiti. Naalost, nisam jedini. Ne poimam zato, to to ima u ludim knjigama, a nema u mojima, ali, eto, itaju se i drugi. Narod je stado, ne zna prepoznati prave vrijednosti, nego ita neke... ah, da vam ne nabrajam.
E, sad....
Slua li netko ovo to mi razgovaramo?...
Ja bih posebno istaknuo jednoga Miljenka Jergovia, ne znam jeste li uli za njega?
Dobro, nije vano.
On je isto dobar pisac i vole ga, moda, i vie nego mene.
Zapravo, kritika ga sigurno vie voli.
Jedna glupa krava, na primjer, svaku njegovu knjigu hvali u nebesa, a mene redovito, da oprostite, posere.
Osim toga, Jergovi pie kao blesav. Jednom sam bio kod njega i sve sam se okretao po stanu, neu li u nekoj sobi vidjeti da netko trika na kompjutoru, kao Alexandre Dumas to je imao, majstorska radionica Miljenka Jergovia, on im skicira likove i zaplet, a oni dalje rade sami. Ali, nema nikoga. Izgleda da skot stvarno sve sam pie. Kad sam to shvatio, mene je hladan znoj probio. Bilo mi je jasno da nemam nikakve anse.
Da ne duljim, evo to bih vam ja predloio, gospodine Bozaniu.
Va se problem zove Kerum, Emezzeta, Getro, Metro, Tommy i tatijaznam, a moj je Miljenko Jergovi. U prolosti, ja sam, istina, imao stanovitih problema s Crkvom, ali ako se dogovorimo oko ove stvari, mislim da bismo od sada mogli puno bolje suraivati.
Dakle, ja bih se svojim ugledom novinskog komentatora zauzeo da se vama nedjeljom zatvore trgovaki lanci, a vi meni nekako sredite da se... hmm... zatvori Miljenko Jergovi...
Pa tako, na jedno etrdeset godina...
Dobro, moe i trideset, ali da mu ne date pribor za pisanje. Mislim, stvar nema smisla ako on izae s etiri hiljade stranica zatvorskih memoara.
Eto, gospodine Bozaniu, to bih vam predloio, a vi razmislite nekoliko dana pa mi javite to ste odluili.
Dodao bih jo samo da sam se ja vjenao u crkvi, a Jergovi nije.
Hvaljen Isus i Marija! Ante Tomi
(0
(0
(0
a
Srea ispod epa
Coca-Cola   je    organizirala nagradnu igru u kojoj e dobitnici biti otkriveni satelitom. Netko e otvoriti bocu, a negdje u centrali kompanije zasvijetlit e, pretpostavljam, crvena tokica na satelitskoj snimci Hrvatske i operater e, sa samo nekoliko klikova miem, hitro  locirati  sretnika.   Zum  Liko-senjska upanija. Zum... zum  Graac. Zum... zum... zum  Ulica blei-burkih rtava broj tri. Zum  stan Orekovi. Trolana komisija nagradne igre, s javnim biljenikom, dvije hostese i nekolicinom fotoreportera ulazi u stan, u kojemu je . O. (34), otprije poznat policiji, cijelo jutro vagao i pakirao marihuanu i ba je maloprije uzeo Coca-Colu iz friidera da se osvjei. Menader korporativnih komunikacija sveano mu uruuje kljueve Hvundai Tuscona, dvadeset tisua kuna i dvije ulaznice za utakmicu Hrvatska -Brazil, dok . O. miri s bocom u jednoj ruci i dointom u drugoj i nije mu ba bistro to se dogaa, osim da je, sva je prilika, opet neto zajebao.
"Pronai dobitnu bocu, a mi emo pronai tebe", kae proizvoa gaziranih sokova. Dobro, lijepo od njega, ali vjerojatno ima i onih koji ne bi eljeli da ih nadu. Mislim, tu se ugroava privatnost, ljudska prava. Nain izvlaenja dobitnika u najmanju se ruku moe nazvati policijskim. Zamislite, na primjer, da je general Ante Gotovina jo u bijegu. Pet se godina ovjek skriva od vlasti, a
i
onda se zezne kupujui Coca-Colu na benzinskoj pumpi. Ili da Coca-Cola, recimo, pronae sretnog dobitnika u opatijskom hotelu, a on je u to vrijeme, prema onome to je rekao eni, trebao biti na slubenom putu u Vinkovcima. ena mu sutradan otvori novine i nita joj nije jasno, sve dok negdje na slici, u drugom planu, iza mua koji se kiselo osmjehuje primajui nagradu od predstavnika Coca-Cole, ne uoi... koga, molim vas lijepo? Svoju najbolju prijateljicu.
Uenik markira s kontrolnog iz latinskog. Putem kupi Coca-Colu. Kako e on sutra razredniku objasniti gdje je bio? Tko e mu vjerovati kad kae da je morao otii baki u bolnicu?
Braa Ivica i Libero Matekovi otmu sina generala Zagorca i dre ga na tajnoj lokaciji. General Zagorac ne eli platiti otkupninu. Svi su nervozni.
"Isuse, kako sam oednio", kae u neko doba Ivica. "Ajde, donesi nam neto da popijemo."
"to da donesem?", upita Libero.
"Paaa... to ja znam. Donesi nam dvije Coca-Cole."
Libero Matekovi ne znajui, sluajno kupi Colu sa satelitskim predajnikom. Zum... zum... zum... i eto ti vrae, propade im otmica.
Vidite, bezbroj je naina da vam neka nagradna igra zezne ivot. Pa i bez Coca-Cole. Konano, u svakom trenutku u ovoj zemlji organizira se, neu pretjerati ako kaem, pet stotina nagradnih igara. Trgovaki lanci i dnevne novine, televizijske i radijske emisije, telekomunikacijske kompanije, pivovare, tvornice okolade, proizvoai namjetaja, sanitarija i bijele tehnike, kompjutorske tvrtke, banke, ak i dravne i javne ustanove, omamljuju vas snovima o lakim parama, novim automobilima, televizorima i putovanjima za dvoje. Kada biste se htjeli tome ozbiljno posvetiti, mogli biste cijeli dan izrezivati kupone, guliti
etikete, skupljati epove i slati SMS kodove, profesionalizirati se kao igra nagradnih igara i potroiti pet hiljada kuna potarine i telefona, sa zrelim izgledima da dobijete Moulinexov mikser, DVD o dinosaurima i majicu "uja je zakon".
Ljudi znaju biti veoma strastveni u tome. U malim su oglasima prijanjih godina nudili i po dvadeset hiljada kuna za tapi sladoleda sa stanovitim slovom. Pomamivi se za glavnom nagradom, Mercedesom A klase, obitelji su derale sladolede dok im usta nisu utrnula, a kada ih vie nisu mogli jesti, znam i za takve sluajeve, otapali su ih u kipuoj vodi. Reenica "Hoe da ti tata kupi sladoled?" tih dana nije izazivala osmijehe na licima maliana. Tvornica je nagradom igrom uinila da im se smui, jer sam sladoled, vanilija, jagoda, umsko voe, okoladni preljev, mrvice ljenjaka, ono po emu sladoled jest to jest, mnogima vie nije bio vaan. etiri male bukove letvice, s utisnutim slovima imena tvornice, L, E, D i O, bile su esencijalne.
"Imam D i O", povjerio mi se tada jedan znanac. "Odlino", rekao sam mu. "Sada ti jo nedostaju dva I i T."
"Ne... Kako?", zbunio se ovjek.
"Pa da sloi cijelu rije: I-D-I-O-T."
Drugi te opet nagovaraju da skuplja epove i guli etikete s boca. Guljenje etiketa s boca meni je, uz grickanje plastine liice za kavu i bacanje zguvanog papirnatog rupia u pepeljaru, jedna od odurnijih navika u kafiima. Svejedno, doe pie, a netko za stolom kae...
"Daj da ti skinem etiketu."
"Ne dam."
"Ajde, to si peder."
"Neu, ne volim to. Hou vidjeti to pijem, a ne da preda mnom stoji bezimena boca."
Ode li, meutim, na minutu u zahod, on iskoristi situaciju pa je skine.
"Ipak si je ogulio", kae mu ti prijekorno.
On se pokajniki nasmijei.
"Pa jesi li barem togod dobio?"
"Nisam."
"Kretenu."
Luzeri koji sudjeluju u nagradnim igrama pivovara meni su moda jo najuasniji. Znam jednoga koji je u posljednjih deset godina skupio valjda pet milijarda pivskih epova. Potom je poslao pivovarama natrag toliko lima da je tanker mogao napraviti, a sve to je dobio zauzvrat bila je jedna kapa, privjesak za kljueve i lijeenje od alkoholizma o troku Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Pritom moram istaknuti da on uope nije bio klasini pijanac. Ne, on se propio samo zato jer je htio putovati u Portugal i imati veliki plazma ekran u dnevnom boravku. Nagradne igre unitile su mu ivot.
Opet, koliko god bile tetne i koliko vas god ivciralo besmisleno ponavljanje jednoga iscrpljenog marketinkog trika, nagradne bi igre moda mogle biti korisne u nekim drugim stvarima. Gledam, na primjer, prije neki dan apia u ovim novinama gdje igra koarku i mislim, zato ljudi, bilo koji ljudi, svi punoljetni graani RH su pozvani, ne bi skupljali tapie sladoleda, pivske epove ili izrezivali novinske kupone, pa da u finalu nagradne igre jednoga dana izvuku da budu gradonaelnik Osijeka. Koga god da izvuku, ne bi se zeznuli kao s ovim koarkaem.
Veliko
korporacijsko
srce
Rijetkost je danas nai dobrog ovjeka, nekoga stvarno spremnog u svakoj prilici pomoi blinjemu, ovjeka plemenitog, samilosnog i velikodunog, nesebinog i portvovnog kao to sam, evo tek primjera radi, ja. Trebate zbilja vidjeti kako se ja ganem kada vidim prosjaka na ulici, nekog siromaha, recimo, to se izvalio na kartonu ispred duana. Ba prije neki dan jednom sam takvom u koaricu dobrostivo spustio svoj kupon za nagradnu igru Osjeke pivovare. Automobil, skuter, kuno kino, Plav Station, vikend u panjolskoj i mnotvo drugih vrijednih nagrada samo tako sam ostavio nepoznatom ovjeku na cesti. Drugi put opet ispred kafia mi je doao romski djeak s medicinskom dokumentacijom iz koje se ne ba sasvim jasno vidjelo da njegov tata treba nekakvu hitnu operaciju, ini mi se da je bila titnjaa na stvari. Mene je to tako dirnulo da sam mu dao koticu breskve. "Evo ti ova kotica breskve, drago dijete", rekao sam mu, "pa je stavi u zemlju, pognoji je i zalijevaj, a kada iz-raste maleno stabalce, vrijedno ga plijevi, prskaj i podre-zuj i za kojih desetak godina imat e mnogo ukusnih i zdravih plodova od kojih e tvome jadnom starom ocu biti puno bolje."
Djeak je otiao neutjeno plaui, a ja sam bio tako potresen vlastitom dobrotom da se i sada... evo, pogledajte!... najeim od toga. to u, takav sam ovjek. Do prije pola godine, da spomenem i to, redovito sam ostavljao
ostatke od naeg ruka ispred susjedovih vrata, sve dok me on nije usrdno zamolio da to vie ne inim. A jednom sam i nekom slijepcu pomogao da prijee ulicu, no to je bila greka. On, naime, uope nije elio prijei ulicu, nego je iao u sasvim drugom smjeru. Ali, to nije vano. Vana je namjera. Tako ja uvijek volim rei. Uope, od mene ete uti mnogo korisnih savjeta kako treba djelovati za nae zajedniko dobro. Ako ima rakijski kotao vika, kaem ja, daruj ga nekom klubu lijeenih alkoholiara. Kolekciju starih pornografskih asopisa odnesi u oblinje sjemenite. Bavi li se sportskim padobranstvom, ne zaboravi donirati svoje organe...
tota bih vam tako mogao lijepoga savjetovati, ali da ne biste pomislili da se hvalim, radije bih se spomenuo jednog drugog dobroinstva. Vidjeli ste vjerojatno tu stvar u novinama, koje god novine da itate, Jutarnji ili Veernji, Slobodnu, Novi list, Globus, u svima je, bez razlike, na etvrtini stranice otisnut plaeni oglas u kojemu je svekolikoj novinskoj publici ove zemlje objavljeno da je T-mobile... ili kako se ve to poduzee danas zove... darovao milijun kuna skijaima s invaliditetom. Oglas u formi novinskog teksta, do u zadnje slovo jednak, s jednakim naslovom i podnaslovom, s istom fotografijom i tekstom ispod nje, izaao je u svim novinama. Da ih stavite sve preda se, mogli biste simultano itati cijelu dirljivu priu o slijepim i slabovid-nim malianima, koji dobrostivoj telefonskoj kompaniji imaju zahvaliti da im vie nee biti uskraene snjene radosti. Bog zna koliko su te reklame stajale T-mobile, ali ja mislim da svakako nisu puno manje od onoga to su dobili invalidni skijai. Oglaavajui vlastito djelo milosra telefonska je kompanija, vjerujem, potroila znatan dio od svote koliko je to djelo samo po sebi vrijedilo.
Moe biti da sam ja staromodan, ali nekako mi se sve ovo ini vrlo neasnim. Ne znam, moe biti da su u korporacijskom kapitalizmu ovakve stvari uobiajene, ali jednom
davno nas su uili da je pristojno biti skroman i samozatajan. Odgojeno se eljade ne treba hvaliti svojim dobrim djelima, jer ih on ini samo zato jer mu je njegovo srce tako zapovjedilo. Istinska je velikodunost ovjekova unutarnja potreba, kojoj ne treba vanjski poticaj. Dobro se ne radi zbog drutvene poasti, nego je ono samo u sebi zadovoljno s tim to je dobro. Ovo sada zvui strano uzvieno i sam sebe mrzim zbog toga, volio bih da se mogu oputeno aliti kao u uvodu ovog teksta, ali prostatvo telefonske kompanije, njihov besramni reklamni humanizam, priznajem, slomio je moj smisao za humor.
Kada sam u srijedu ujutro listajui novine shvatio da sam vidio pet u dlaku jednakih tekstova s naslovom "T-Mobile pomae skijaima s invaliditetom", uhvatila me je mala snaga. Moe vam se initi da pretjerujem, ali kada netko napravi reklamu od toga da pomae slijepu i slabo-vidnu djecu, kada tu slijepu i slabovidnu djecu razvali na etvrtinu stranice u svim novinama koje su taj dan izale, posrijedi je svinjarija daleko preko ruba dobrog ukusa. Razumno je upitati, recimo, zato jeT-Mobile uplatio samo milijun kuna? To je, naravno, potovanja vrijedna svota, ali ona je mogla biti uveana za trokove novinskog oglaavanja, koji u ovome sluaju nisu neznatni. tovie, trokovi oglaavanja su toliki da je razumno sumnjati da sav smisao pomaganja skijaa s invaliditetom zapravo i jest u tome da se stvar oglasi. Telefonsko poduzee, shvati naposljetku, napravilo je dobro djelo tek zbog njegove marketinke vrijednosti.
A moda bi me, tko zna, i prevarili da nisu stvar dali ba u sve novine. Da je oglas izaao samo u jednima, moda bih pomislio: "Vidi, ak i taj bezobrazni T-Com, koji je odjednom podijelio sedamsto otkaza, ponekad uini neto plemenito." Brojnost reklama, meutim, sasvim je razgolitila njihovu stvarnu namjeru. Vana je namjera. Tako ja uvijek volim rei.
Bitak u boci
Svakakve se strahote dogaaju u pijanstvu, tunjave, ubojstva i razbojstva, silovanja, rodoljubna poezija. Razuma pomraenog rakijom gdjekad napravi neke vrlo udne stvari. Sutradan zapanjeno pokuava proniknuti zato si obrijao obrve, otkud tvoj friider na ulici, to te natjeralo da poupa susjedov paradajz, hvata konobara za testise ili pristupi Nezavisnim demokratima. Moj znanac bio je potpuno zgranut kada su ga obavijestili da je prethodnu no pokuao korumpirati prometnog policajca nudei mu svoj gebis, a Boris Dvornik lijepo se zaudio kada je iz novina saznao da je telefonski razgovarao s Batom ivojinoviem. Dvornik "odgovorno tvrdi kako se, zbog popijenog alkohola, ne sia ama ba niti jedne rii" koju je razmijenio sa starim prijateljem. Moda bi zbog ovog nemilog incidenta trebalo razmisliti o novom Zakonu o telefoniranju? Moda bi se upotreba telefona trebala ograniiti samo na osobe s nula promila u krvi? Moda bi policija trebala oduzimati mobitele, iskljuivati pijance iz telefonskog prometa, moda bi o troku Ministarstva unutranjih poslova RH valjalo organizirati edukativnu akciju "ako pije,
ne zovi
Boris Dvornik morao bi dakle poeti piti vodu. Na naem tritu velik je izbor ukusno dizajniranih prozirnih plastinih boica, u friiderima u dnu samoposluivanja svatko e nai etiketu koja mu je najblia, vodu kojom e
izraziti individualnost i slobodan duh, vodu koja e ga predstaviti kao modernu, dinaminu osobu to pije stojei, u hodu. Sjedim pred lokalom... a gdje bi ti drugo i mogao biti, dere se moja ena... i gledam djecu kako prolaze, svaki, beziznimno, sa svojom bezbojnom uturicom u ruci i mobitelom na arenoj platnenoj vrpci oko vrata. To se danas nosi. Prije petnaestak godina jako biste se zaudili da vidite nekoga gdje hoda s flaom vode ili, jo gore, s telefonom na ogrlici. Da sam ja 1990. objesio telefonski aparat na prsi, da sam se zakitio nekim crvenim modelom Iskre iz Kranja, legitimirali bi me i pozvali bolnika kola tek to bih provirio na ulicu, no ovjeanstvo lomi okove i grabi naprijed u sjajnu budunost, u kojoj nam se neslueno otkrivaju potrebe za koje do juer nismo ni znali da ih imamo.
Do juer, recimo, ako ste bili edni, dosta je bilo staviti dlan pod slavinu. Voda vam se prelijevala preko prstiju, bistra, hladna i sasvim besplatna. Pohlepno biste je pili, ne biste se mogli nasititi njezina finog okusa, dok ovi klinci, primijetio sam, danas samo sitno gucnu i brzo zaepe, kao da im nije voda, nego dvanaestogodinji viski u plastinim bocama od pola litra. to se moe razumjeti, voda iz duana, s plavom etiketom gdje je mudrija iz marketinke agencije nadrobio neto o kalciju i magneziju, neto to ete eventualno razumjeti tek nakon etiri semestra kemije, nije jeftina. No, tu dolazimo do aljivog paradoksa. Voda s plavom etiketom upravo nije nita drukija od one na slavini. Za tri kune u duanu kupit ete pola litre neega na emu pie da je "prirodna izvorska voda", ali to je injenica koja zapravo vrijedi za svaku vodu u ovoj zemlji. Ono to vam curi iz vodovodne cijevi nije, dakako, proizvedeno elektrolizom, nego je iz iste ilovae i vapnenca, teklo je pod istim korijenjem bukava, kroz paprat i gnjilo lie, iz istih je planina i jednako dobro za pie kao i ono u boci iz samoposluge.
Voda, kako valjda prilii tekuini bez boje, okusa i mirisa, donedavno je bila anonimna. Trudom i zalaganjem marketinkih strunjaka ona se danas zove Studena, Gorska, Bistra, Jana i Cetina, Sveti Rok, Miral... U friiderima u dnu samoposluivanja poredane su bezbrojne boice neega to je, sa sasvim neznatnim razlikama koje ne mogu prepoznati vae okusne bradavice, uvijek isti, notorni ha-dva-o, osnovnih stvari, kako je jo prije est hiljada godina uoio Tales iz Milesa. To da su poeli boce puniti bitkom pa je k tomu to postao takav biznis da i Dario imi ima punionicu, meni je bjelodan primjer da nije svaki progres nuno dobar. Malo me, da budem sasvim iskren, i prepadne to nam budunost donosi, koji je praelemet kojega e sljedeeg poeti pakirati - vatru, zrak, zemlju? Koja je idua stvar u okoliu koju e zatvoriti u nerazgradivu ambalau i reklamirati kao "prirodnu" i "izvorsku"?
Kad sam ja bio mali, mangupi na uglu prodavali su prolaznicima cigle. Tko bi se pobunio da mu ne treba cigla, dobio bi je u glavu. Ovo s vodom u duanima dosta je slino tomu. Nitko vam, dodue, nee zavitlati bocu u glavu, nema fizikog nasilja. Ovdje je nasilje tek duevno, nasilje televizijskih i novinskih reklama, ali je zato pljaka tisuu puta spektakularnija. Izraunajte sami, za est kuna u samoposluivanju ete kupiti dvije male boce, litru vode sa nekakvim zvunim naslovom. No, za istu svotu vodovod vam negdje prodaje i itav kubik tekuine potpuno jednakog sastava. U kubini metar, toga se valjda sjeate iz osnovne kole, stane ravno tisuu litara vode. Moe se dakle vrlo precizno, matematiki izraziti, mi smo danas ravno tisuu puta blesaviji nego u vrijeme kada je bilo dovoljno pruiti dlan ispod slavine. Krenete li rukom prema maloj prozirnoj boci u friideru u dnu duana, razmislite samo o jednoj stvari  tako ste blesavi da vam nogometai prodaju vodu.
Sputenih gaa na Svjetskom prvenstvu
Tek to su doli u Njemaku, nai su reprezentativci sljedovali crijevnu zarazu od nekih, osnovano se sumnja, kremnita koje su pojeli u etvrtak naveer pa sada sputenih gaa oajni sjede na klozetskim koljkama, dok izvjestitelji sa Svjetskog nogometnog prvenstva, najbolja pera naeg sportskog urnalizma, s mikrofonima i kamerama i blokovima za pisanje deuraju ispred njihovih vrata. Zabrinuto prate razvoj situacije i izravno se javljaju u program s lica mjesta, iz hotelskih nu-nika u Wolfsburgu.
"Ivice, jesi li dobro?"
"Ngh", protenje centarfor s druge strane vrata.
"Sto je rekao? to je rekao?", upita znatieljno novinar Sportskih novosti, koji se nije uspio uvui u tijesnu pret-prostoriju nunika.
"Rekao je 'Ngh!'", dobaci kolega s Hrvatske televizije.
"Sto mu to znai?"
"Ivice, to ti to znai?"
"Uoah!", uzdahne Ivica.
"Sada je rekao 'Uoah!'", ree u mobitel reporter Jutarnjeg lista, koji je otpoetka ove afere u stalnoj vezi s urednitvom u Zagrebu.
"Sluaj, ne moemo tako raditi", razbjesni se deurni urednik u Zagrebu. "Ja zatvaram zadnje izdanje i treba
mi za naslovnicu njegova ekskluzivna izjava. Je li 'Ngh!' ili 'Uoah!'?"
"Stavi 'Uoah!'"
"Je li meka stolica?"
"Meka."
"Znai, Oli i Balaban  meka. to je sa imiem?"
"imi - tvrda."
"Pro?"
"Pro nije iao na stranu."
Tako se iz minute u minutu prati zdravstveno stanje u naem kampu. Nacija je na nogama, milijuni zure u ekrane i otvaraju novine proklinjui zlokobni crijevni virus koji se okrenuo protiv hrvatskih interesa. etiri godine priprema za najveu nogometnu priredbu, sav trud, iv-ciranja, pare, sve je sada na kocki zbog jednog sumnjivog deserta i jedne jedine, da oprostite, srake. Nakon svega ubija nas sekiracija jesu li nai deki kakili. I kakve smo usrane sree, ta e probavna agonija potrajati iduih mjesec dana. Hrvatski e reprezentativci istravati na teren iscrpljeni proljevom, znojni, blijedi i drhtavih nogu, glatko e izgubiti sve tri utakmice u kvalifikacijskoj skupini i osramoeni se vratiti u domovinu. Moete li im ikako pomoi? Zapravo, moete. Znate kako navijai s tribina ponekad bacaju vrpce toaletnog papira. E, pa u ovome sluaju to e biti humana gesta.
Kaete mi da sam zloest? Dobro, jesam, no stavite se na moje mjesto. Ne volim nogomet, a ve pola godine trpim maltretiranje televizijskih reklama za pivo i LCD televizore, i nagradne igre i bezbrojne posebne emisije u kojima strunjaci s malom maturom analiziraju igru ove i one reprezentacije. Ovo posljednje je najgore, mentalno potpuno iznurujue. Deset minuta programa s nekim trenerom i bivom nogometnom legendom, psihiki me sasvim uniti. Njihov rjenik, Isuse!
Primijetili ste moda kako svi nai nogometni autoriteti zbog neega neumjereno vole broj jedan. Na primjer, za Brazil uvijek igra JEDAN Ronaldhino, Milan u svojim redovima ima JEDNOG evenka, a u Arsenalu je JEDAN Thierrv Henry, kao da bi uope moglo biti da su u reprezentaciji Brazila dvojica Ronaldhina, u Milanu trojica evenka, a u Arsenalu ak sedmorica Thierrvja Henrvja.
Neuspjesi Real Madrida ne trebaju nas zavarati, kau dalje nai nogometni znalci, jer to je ipak JEDAN Real Madrid. Mi smo u Francuskoj '98., u borbi za tree mjesto, istiu oni, pobijedili JEDNU Nizozemsku. Nijemci, osim toga, imaju JEDNU svoju igru, ba kao i Talijani koji takoer imaju JEDNU svoju igru, a ni za Argentince se opet ne bi moglo rei da nemaju JEDNU svoju igru. Sve to zapravo trebate znati kada govorite o nogometu je da s vremena na vrijeme ispred imenice, bilo koje, savreno je svejedno, lupite broj jedan/jedna/jedno...
"Bit e to JEDNA teka utakmica, igramo protiv JEDNOG Brazila, ali i mi imamo JEDNU svoju igru i svoje igrae kao to su JEDAN Dado Pro i JEDAN Robert Kova."
Ljudi iz nogometa sve moraju istaknuti, jedan Brazil, jedna Barcelona, jedan Dado Pro, sve je jedno, jedinstveno, one of a kind. To je, naravno, idiotski, jer ako je neto jedno, onda je samo jedno. No, u nogometnom svijetu kraljuje neumjerenost. U jednoj novinskoj anketi ak su sedmorica naih reprezentativaca rekla kako oekuju da Hrvatska pobijedi u finalu Svjetskog nogometnog prvenstva. Misle li oni to zbilja ili je netko od njih moda donio kokain na pripreme?
Nevolja je, meutim, da i mi pomalo postajemo taoci te neumjerenosti. Televizija, na primjer, organizira utakmicu izmeu pjevaa i bivih nogometaa. Pjevai koji su
se tu okupili uglavnom ive s roditeljima, pue tatine cigarete, potkradaju mamu, ulijevaju do pet litara u rezervoar, prodaju izmeu sedam i jedanaest cedeova po albumu i znaju za Do, Re, Mi, Fa i So, a dalje ne bi pa da ga ubije. No, televizija ih je nazvala Zvijezdama i oni su se u trenutku prepoznali u tome imenu i spremno odazvali pozivu.
Da mene netko upita da igram nogomet za Zvijezde, mene bi bilo malo sramota. Pa i svakome bi normalnom to bilo neugodno. Ali, televizija je ipak nala nekolicinu njih, ljudi bez skromnosti, blagoslovljenih darom da ne spoznaju niti e ikada spoznati vlastitu beznaajnost. Skupili su ih, objasnili im da su slavni, da se moraju odgovorno ponaati jer se srednjokolke ubijaju zbog njih i mamlazi su u to izgleda stvarno povjerovali. Nevjerojatno je lako zapravo napraviti zvijezdu. Odjene mu sintetiki dres s natpisom Zvijezda i on se kooperi okolo, gleda kriomice okree li se tko za njim, a da proe Mick Jagger, vjerojatno bi mu viknuo:
"ta je, Jaggeru, pi..., ta se ne javlja?!"
Gabriel Garcia Karlobag Karlovac Virovitica Marguez
Prijatelj mi pripovijeda kako ga je stanoviti nakladnik upitao za savjet. Dosjetio se ovjek osnovati ediciju lektirnih naslova, no prije ipak malo uzeo prelistati te knjige. Davno je bilo kad je on iao u kolu, a ni tada, ruku na srce, nije puno uivao u lijepoj rijei. tovie, kada je dohvatio Krleinog "Hrvatskog boga Marsa", moe biti da mu je to bilo prvi put u ivotu, jer ga je knjiga ba iznenadila. Proitao je napreskok nekoliko stranica i isto se zaudio koliko je loeg hrvatskog u toj knjizi. tovie, gotovo ga razgnjevilo da u kolama daju neto tako nepismeno.
"Zna, primjetio sam kod Krlee puno nekih rijei koje djeca danas ne razumiju", izjadao se naposljetku reeni nakladnik mom prijatelju. "Fikal, soldat i ta ti ja znam, pa sam neto mislio, ne znam kako se tebi ini ta ideja, da ja to malo popravim."
"Kako da popravi?!" zgranuo se moj prijatelj.
"Pa tako", kazao je poduzetnik nevino, "da umjesto fikal stavim odvjetnik, umjesto soldat vojnik i tako..."
"Ti bi preveo Krleu?!"
"Popravio", ispravio ga je izdava.
"Nemoj to ni sluajno napraviti."
"Misli?"
"Razapet e te ako to uini", rekao mu je moj prijatelj razumno.
"Huh!" uzdahnuo je nakladnik. "A ja sam mislio da je to super ideja. Hvala ti to si me upozorio... Nego, zna..." Reci.
"Taj Krlea. Puno, brate, dadae. Bih li bar to mogao malo ispraviti?"
"Marjane", kazao je moj prijatelj polako da ga izdava moe razumjeti, "tampaj knjige i nita ne diraj."
Sjetio sam se te anegdote prije neki dan prolazei ispod reklame razapete preko ulice. Hrvatsko narodno kazalite, pogledao sam ovlano, poziva da na jubilarnom pedesetom Splitskom ljetu pogledamo predstavu "Pukovniku nema tko pisati". Proao sam nekoliko metara, a onda zastao i pokuao se sjetiti odakle mi je poznat taj naslov? Kao da sam neto slino itao? Nije li ono Garcia Marquez napisao knjigu koja se tako nekako zvala? Vratio sam se pod reklamu, podigao pogled i vidio da je zbilja Marquez posrijedi, Gabriel, nema drugoga. "Pukovniku nema tko pisati"? To je valjda nastavak "Pukovniku nema tko da pie", pomislio sam.
Ali, nije, doznao sam uskoro. Predstava na Splitskom ljetu stvarno je "Pukovniku nema tko da pie", samo to je intendant trlji, ili netko bistar kao on, zakljuio da to ne zvui dovoljno hrvatski. Milan trlji je nacionalno svjestan dramski umjetnik, a i redateljici Delmestre ne bi bilo drago da ljubitelji kazalita medu lanovima Hrvatske iste stranke prava pomisle da je to nekakav srboet-niki komad, te su malo popravili naslov.
"Pukovniku nema tko da pie", uzgred, jo je prije tridesetak godina preveo Milivoj Telean i to je izvanredno napravio. Zavretak te male knjige, kada pukovnik kae da e jesti govna, ma koliko ga puta proitao, mene svaki put udari poput amara i za to je svakako dijelom zasluan i taj sjajni hrvatski prevoditelj. Djelo je, uostalom, dosad tampano u nekoliko desetaka tisua primjeraka i u naoj je
kolektivnoj memoriji upisano pod naslovom "Pukovniku nema tko da pie". Taj prijevod naposljetku zacijelo su i koristili kada su u HNK Split adaptirali roman. No, sve je bilo uzaludno. Prepadnuti valjda da im netko od brojnih ljubitelja kazalita medu lanovima Hvidre ne bi zbog toga otkazao pretplatu, u splitskom su kazalitu odluili da bude "Pukovniku nema tko pisati". Gabrielu Garcfji svaka ast, ali malo previe dadae.
Ba prije nekoliko tjedana u biblioteci Veernjeg, medu najboljim naim romanima dvadesetog stoljea, izala je "Bolja polovica hrabrosti" od Ivana Slamniga. Dopustite da vam proitam ni vie ni manje nego prvu reenicu te velike knjige: "Odluio sam da se zaustavim i da se smirim." O dadakanjima kod Krlee ve je bilo govora. Mogli bismo zatim navesti i Tina Ujevia, koji pjeva "tamo da putujem, tamo da tugujem." Mogli bismo, da uzmemo ediciju "Pet stoljea hrvatske knjievnosti", nai jo etri-sto milijuna do pola milijarde slinih primjera da hrvatski pisci, prihvatimo li trljieve jezine norme, nisu znali hrvatski. A Strlji i nije usamljen primjer. Ova zemlja je puna ljudi koji inae pasivno vladaju materinjim, ali spremno i autoritativno nastupaju u lingvistikim debatama po birtijama.
"uj", ree mi poznanik prijekorno, "pa nee mi valjda rei da je Tin Ujevi pisao dobrim hrvatskim?"
"A ti e moda meni rei", odgovorim mu protupi-tanjem, "da hrvatski zna bolje od Tina Ujevia?"
Podigao je obrve i zautio, kao to bi napokon trebali zautjeti svi ti mudrijai koji nas svakodnevno maltretiraju pitanjima poput: je li ispravno vau-vau ili je duhu hrvatskog jezika ipak prikladnije av-av? Pored takvih tipova, u ovoj zemlji naposljetku doista vie nee imati tko da pie.
Dijete za predsjednika
Meu imenima takozvanih javnih osoba, sportaa i umjetnika koji podravaju predsjedniku kandidatkinju Hrvatske demokratske zajednice, u novinama se proli tjedan nalo moje bezvrijedno ime. Taj oglas zbunio je mnoge koji me znaju ili itaju. Znam da zvui otrcano, ali ljudi me zbilja nazivaju i zaustavljaju na ulici pitajui je li to istina, nagaaju da posrijedi svakako mora biti neki drugi Ante Tomi, ne ide im u glavu da bih ja svoj s mukom steen, maleni novinarski i knjievni ugled dao ugraditi u kampanju te gospode. Koristim ovu priliku da otklonim sve nedoumice  istina je, ja podravam Jadranku Kosor.
Zato? ujte, teko je to rei u jednoj reenici. Mnogo je razloga zbog kojih smatram da je ona doista zavrijedila da nas vodi iduih pet godina. Onako, bez nekakvog posebnog reda, mogao bih vas, na primjer, uputiti da pogledate posljednji Globus, gdje se predsjednika kandidatkinja dala uslikati kako grli plianog medvjedia. Taj medo, objasnila je novinarima, pratio ju je kroz cijelu kampanju i ini se da je zbilja vaan lan njezinog predizbornog tima. Kada tako neto vidite, pravo pitanje vie nije moe li ena biti predsjednik. Stvar je, ini mi se, puno intrigantnija. Kosoriin pliani suradnik stavlja nas pred ozbiljniju civilizacijsku kunju, da za prvog ovjeka u dravi izaberemo dijete. Uistinu, zato mi ne bismo bili prva zemlja u itavoj povijesti, kojom e upravljati maloljetna osoba? Zamislite samo, zar ne bilo zgodno imati predsjednicu koja e odijevati lutke,
skupljati salvete, preskakati latik i mnogim se svjetskim dravnicima omiliti svojim ljupkim tepanjem? Zato Pantov-ak ne bismo ofarbali u ruiasto, veleposlanike doekivali intoniranjem "Zeke i potoia" i povremeno ih odlikovali najviim dravnim priznanjem, Redom Danice s likom Ivice i Marice? Meni se to ini vrlo zanimljivim izazovom.
Objanjavajui prolaznicima kako se moje ime nalo medu onima koji podravaju Jadranku Kosor, isticao sam kako je ona, bez sumnje, draga i posluna djevojica, uzorna i u nastavi i u izvannastavnim aktivnostima. Funkcioniranje dravnog aparata, osvjedoili smo se u sluaju smjene efa Protuobavjetajne agencije, gdjeto moe biti muno i frustrirajue. Premijer vue na jednu stranu, a predsjednik drave na drugu. S Jadrankom Kosor, meutim, to je sasvim iskljueno. Moda se, ne garantiram, ponekad i dogodi neki nesporazum s Banskim dvorima pa ona demonstrativno sjedne na pod i uhvati ljuti to udarati akama po tepihu, ali ne sumnjajte da e Ivo Sanader to znati rijeiti. Predsjednika kriza bit e okonana prokuanim nainima tradicionalne pedagogije: premijer e predsjednici ukinuti deparac i zabraniti crtane filmove, a u osobito tekim situacijama moda je i otjera u krevet bez veere.
S tom enom, ponavljao sam posljednjih nekoliko dana svima koje je zanimalo otkud moje ime pored njezinog imena, dravna e politika biti djeja igra. Kao otac dvoje djece na jednoj strani i humorist na drugoj, ja vam upravo ne mogu preporuiti prikladniju osobu. Dajte svoj glas za Jadlanku Kosol, pledsjednicu Lepublike Hlvatske.
p. s. Neka to ostane meu nama. Onaj Ante Tomi s novinskog oglasa Jadranke Kosor zapravo nisam ja, ali sam zakljuio da mi je pametnije praviti se blesav. Raunam, kad su me ve zamijenili za drugog ovjeka, moda bih se, tko zna, mogao utrpati u neki etverosobni stan koji Ministarstvo branitelja gradi za stradalnike Domovinskog rata. Meni su kvadrati ispred politike.
Fucking Hrvatska
skupljati salvete, preskakati latik i mnogim se svjetskim dravnicima omiliti svojim ljupkim tepanjem? Zato Pantov-ak ne bismo ofarbali u ruiasto, veleposlanike doekivali intoniranjem "Zeke i potoia" i povremeno ih odlikovali najviim dravnim priznanjem, Redom Danice s likom Ivice i Marice? Meni se to ini vrlo zanimljivim izazovom.
Objanjavajui prolaznicima kako se moje ime nalo medu onima koji podravaju Jadranku Kosor, isticao sam kako je ona, bez sumnje, draga i posluna djevojica, uzorna i u nastavi i u izvannastavnim aktivnostima. Funkcioniranje dravnog aparata, osvjedoili smo se u sluaju smjene efa Protuobavjetajne agencije, gdjeto moe biti muno i frustrirajue. Premijer vue na jednu stranu, a predsjednik drave na drugu. S Jadrankom Kosor, meutim, to je sasvim iskljueno. Moda se, ne garantiram, ponekad i dogodi neki nesporazum s Banskim dvorima pa ona demonstrativno sjedne na pod i uhvati ljuti to udarati akama po tepihu, ali ne sumnjajte da e Ivo Sanader to znati rijeiti. Predsjednika kriza bit e okonana prokuanim nainima tradicionalne pedagogije: premijer e predsjednici ukinuti deparac i zabraniti crtane filmove, a u osobito tekim situacijama moda je i otjera u krevet bez veere.
S tom enom, ponavljao sam posljednjih nekoliko dana svima koje je zanimalo otkud moje ime pored njezinog imena, dravna e politika biti djeja igra. Kao otac dvoje djece na jednoj strani i humorist na drugoj, ja vam upravo ne mogu preporuiti prikladniju osobu. Dajte svoj glas za Jadlanku Kosol, pledsjednicu Lepublike Hlvatske.
p. s. Neka to ostane medu nama. Onaj Ante Tomi s novinskog oglasa Jadranke Kosor zapravo nisam ja, ali sam zakljuio da mi je pametnije praviti se blesav. Raunam, kad su me ve zamijenili za drugog ovjeka, moda bih se, tko zna, mogao utrpati u neki etverosobni stan koji Ministarstvo branitelja gradi za stradalnike Domovinskog rata. Meni su kvadrati ispred politike.
Fucking Hrvatska
U ime oca i sina
itelji Fuckinga u Gornjoj Austriji referendumom su odluili ne mijenjati naziv mjesta, unato njegovu opscenom znaenju na engleskom jeziku. U inat aerodromskim carinicima koji namiguju listajui njihove pasoe i turistima to im obijesno kradu putokaze, ravnoduni na trailicu Google, koja zainteresiranima za njihovo ljupko selo nudi detaljne informacije na vie od trideset milijuna porno sajtova, ti ponosni ljudi ne odustaju, nego hrabro i samosvjesno ustraju na svome estitom imenu, koje se uostalom prvi put spominje jo u dalekom jedanaestom stoljeu. Njima se, poruuju, svia ivjeti u Fuckingu. Ne srame ga se. tovie, istiu da je Fucking zdrav, ist i dobar za odgoj djece.
A neete vidjeti da su ba svi tako tvrdo ukopani u svome identitetu, ak i ne samo kada govorimo o naseljima. Neki se rode s jednim imenom, a na mramornoj ploi koje desetljee kasnije ukleu im neto posve drukije, i to nije uvijek sasvim bezazleno, kao na primjer kada se netko zove Robert Zimmerman, a onda u neko doba odlui postati Bob Dylan. Ili kada se Senad Galijaevi probudi kao Senna M. Promjena ponekad doe poslije munog dvoumljenja nekoga komu su zbog imena umanjene socijalne anse, anse za kolovanjem, zaposlenjem ili napredovanjem. Zbog pogrenog imena ponekad se neete oeniti ili udati, a nisu nepoznati sluajevi ni da se gubila
glava. Dosta dobra ilustracija ovoga je na donedavni ministar zdravstva, doktor Andrija Hebrang.
Njegov tata, koji se zove ba kao i on, jednom davno, prije vie od pola stoljea, bio je komunistiki monik, visoko u partijskoj nomenklaturi, jedan od onih to su '45. u jahaim izmama upadali u nacionalizirane graanske salone. Onda su ga njegovi drugovi s nejasnim optubama uhapsili i pogubili. Hebrang je na dugo vrijeme bio izbrisan iz historije, na fotografijama gdje je nekada stajao u monografijama se pojavljivao sablasni antiki stub. Bila je to strana pria, kakvih je u tom stranom vremenu bilo na tisue i teko je nai suut ba za svakoga. U Heb-rangovu sluaju meni je jo tee, jer je ovjek bio, kako smo rekli, vaan ovjek. Njega je pogubio sustav koji je sam pomogao sagraditi, dola mu je glave komunistika pravda koju je sam zagovarao. Ako ve Andriji Hebrangu nije smetalo kada se komunistika pravda krvavo obraunavala s buroazijom i kulacima, nije lako sasvim se uivjeti u tragediju da se ta pravda naposljetku krvavo obra-unala s Andrijom Hebrangom. To to se dogodilo Hebrangu ja vidim, po prilici, kao nesreu u lovu, kao kada se netko sluajno nastrijeli vlastitom pukom.
No, stvar koja je svakako za osudu i s im moe suosjeati je da je stradala i Hebrangova obitelj. Supruga mu je zavrila u zatvoru, a troje malodobne djece je ivjelo u bijedi, u neprijateljskom okruenju. Da nisu promijenili prezime, valjda bi skapali od neljudske mrnje reima. Na ministar zdravstva u to se vrijeme zvao Markovac, pod tim je imenom zavrio gimnaziju, to mu je ime moda i spasilo ivot. U Gornjoj Austriji ljudi mogu hrabro i samosvjesno zadrati ime svoga mjesta, ma kako ono sramotno zvualo. No, ovdje se zbog te sramote gubi glava. Ovdje fucking Hebrang, da bi preivio, mora postati Markovac. Ali, dobro, bilo pa prolo, ne ponovilo se.
Ipak, ponavlja se. Proe dakle pola stoljea pa jo i malo vie i u novinama vidi da se ministar zdravstva Andrija Hebrang izrugivao s nekim televizijskim novinarom koji se jednom, navodno, zvao Jovanovi, a danas se zove, ne znam, Ipsilon. Drug Markovac naao se dakle izrugivati s drugom Ipsilonom. Bilo mu je nevieno smijeno da je netko svoje obiteljsko ime, koje sumnjivo srpski zvui, promijenio u prikladnije, dolinije, hrvatsko Ipsilon. Prolo je dosta godina, ministar je stariji ovjek i moda se dobro ne sjea nekih epizoda iz doba momatva, kada se s krivim prezimenom nisi mogao upisati u kolu. Kada su oni to se pogreno zovu ostajali bez posla, kada su ih izbacivali iz stanova, zatvarali i ubijali. Taj dragi starac, na ministar, isto bi se zaudio kako se^od tog vremena u ovoj zemlji malo toga promijenilo.
Jugoslavija ministrove mladosti i Hrvatska devedesetih uistinu u mnogoemu su bile sline drave. Tek to su se dravni neprijatelji jednom davno zvali Hebrang i Dilas i jo nekolicina, a danas je to itava jedna etnika skupina, koja se prepoznaje po osebujnim prezimenima kao to su Jovanovi, Milutinovi, Arsenijevi, Aksentijevi, Milo-evi i slino. Mnogo tih fucking Jovanovia, fucking Mi-lutinovia, fucking Arsenijevia i slinih fucking Srba let-jelo je sa svojih poslova i iz stanova, dio je otiao iz zemlje, dio ipak ostao u zemlji, ponekad i na dva metra dubine, a oni najlukaviji su promijenili ime. Ba kao i nekadanji gimnazijalac Andrija Markovac. Tako je to u ovoj zemlji otkad pamtimo. Ljudi su toliko izlueni da vie ne znaju kako se zovu. Ponekad i doslovce.
Od ministra zdravstva, koji je tu stvar osobno iskusio, oekivali bismo ipak malo vie razumijevanja za taj problem. No, osvjedoili smo se da tom lutku mnoge stvari ne ulaze u njegovu drvenu glavu i zapravo sve to jo moemo poeljeti je da mu premijer Sanader, onako po austrijsku, jer on to zna, budui da je ivio tamo, napokon kae: fuck off.
Drugi put me
nemojte
oslobaati
Jedanaesta godina tee kako je rat zavrio, a ja ne prestajem razmiljati o tome vremenu i dogaajima. Evo, sada u ba napisati jo jedan tekst o tome. Zato? Bit e svakako da sam glup, kada se bavim neim to odavno nema nikakva utjecaja na moj ivot. U posljednjih jedanaest godina dobio sam djecu, gubio stare i upoznavao nove prijatelje, svaao se i pomirivao, putovao, otkrivao muziku, napisao nekoliko knjiga, filmskih scenarija i kazalinih komada, a broj novinskih lanaka ne bih znao ni ugrubo prebrojiti. I sve me to prirodno mijenjalo.
Spoznajno i uvstveno oblikovala su me nova iskustva, osobe, knjige, filmovi i ploe, televizijske serije, pa vie nisam onaj ovjek kakav sam bio 1995. Nitko nije. Ni Tom Waits vie nije onaj ovjek koji je napisao "Christmas Card From a Hooker In Minneapolis". To je tako. Gledamo naprijed, ostavljajui svoju prolost iza sebe i svakog jutra nad alicom espressa razmiljamo u emu bi nas na vlastiti ivot taj dan mogao iznenaditi.
No, gotovo uvijek, barem na ovim geografskim irinama, s druge strane anka prene nas glas nekakva uhranjenog ratnog vojnog invalida sa Sportskim novostima pod rukom, koji je podigao kaiprst i svima u lokalu uzvieno objavio: "E, ali ja sam se borio!" A ti zaueno podigne glavu s kave. Pa to onda, pomisli u sebi. Takve
stvari, naravno, nema smisla naglas izgovarati jer se nema volje svaati s budalom. Ali, uistinu, to bismo mi vie s tim da se netko prije jedanaest godina borio? Ja se, na primjer, svaki dan borim. Ovaj as, dok ovo piem, borim se s bijelim ekranom i lijenou, vie u muci nego u veselju strpljivo gradim ovaj tekst.
Neki se elektriari za to vrijeme bore s kvarovima na dalekovodima, lijenici se bore s bolestima, studenti s ispitima, advokati se bore u sudnicama, ribari na otvorenom moru, nogometai na stadionima. ivot je svakodnevna borba i tko bi se vie osvrtao na nekoga besposliara koji na ime sumnjive invalidnosti svakog mjeseca od Jadranke Kosor dobiva pet tisua kuna i s trosjeda se bori jo samo s udovitima iz Play Stationa? to me briga za njega? Jedanaest godina, ej! Daje komponirao "Hey Jude" pa ivi od tantijema, da je osvojio Wimbledon ili snimio "Apokalipsu danas", ve bi svima dosadio. "Ohladi malo, prijatelju", rekli bi mu. Davno je to bilo, mnogo je vode prolo ispod mosta, tko bi se vie sjeao. Ja, recimo, ne pamtim ni to sam prole godine napisao.
Otvorim ponekad neki stari tekst u kompjutoru i ivo se zapanjim vlastitim reenicama, sasvim sam zaboravio kada je to bilo. Kako bih onda pamtio da je netko prije dvanaest ili petnaest godina mjesec ili dva uao na nekakvom brdu i ondje sretnim sluajem zaradio neku laku bolest, to je sluaj sa znatnim brojem naih ratnih invalida?
Sto u mom ivotu odavno vie ita znai nekakav domobran, koji je zbog izvanrednih okolnosti upalu plua pretvorio u siguran mjeseni prihod do kraja ivota, premda bi u civilu za istu stvar jedva dobio dva tjedna bolovanja? Dobro, ja razumijem zato se on toga svega tvrdo sjea. ovjek se naprosto plai da Jadranka Kosor ne zaboravi na njegovu mirovinsku uplatnicu. Ali, to se to mene tie?
"E, moj, Tomiu, drukije bi ti pisao da te nisu takvi ljudi oslobodili", napisao mi je otprilike jedan itatelj proli tjedan na sajtu Jutarnjeg i naljutio me. To u naglas izgovoriti. Zrtvovat u svoj mir da bih se svaao s budalom. Idemo vikati jedan na drugoga. Kako bi izgledao moj ivot da me Davor Domazet Loo, Branimir Glava, etvrta gardijska brigada ili netko peti, nije oslobodio? togod vam taj glagol znaio. Graanskim zanimanjem sam novinar i pisac. to bih radio da nije bilo Davora Domazeta, Branimira Glavaa i etvrte gardijske? istio bih tale negdje u Vojvodini, a naveer na slamarici molio za zdravlje i dug ivot Slobodana Miloevia? Ne bih. Bio bih vjerojatno... pa sad, novinar i pisac.
Rat je nesumnjivo donio veliku sreu Ljubi esiu, Anti Jelaviu i Vladimiru Seksu. Kad se njih trojica osvrnu po svoj svojoj nepokretnoj i pokretnoj imovini, jasno mi je zato se s ponosom sjeaju toga vremena. Kada Jadranka Kosor milki po kosicama ratnu siroad, ne trebate mi objanjavati to je nju raznjeilo. Ta joj je siroad donijela vrlo lijep ivot, njezina je zahvalnost razumljiva i ljudska.
Da me ne biste pogreno shvatili, mene veseli drutveni uspjeh ovo troje zaslunih Hrvatica i Hrvata, ne zavidim ni njima ni protuhama koji su zajebali invalidsku komisiju, drago mi je to su se ljudi snali i ne moraju svako jutro ustajati i odlaziti na posao, ali oni, oprostit ete, nisu moje drutvo. Nemojte me mijeati s njima, neskromno e vam moda zvuati, ali ja sam bolji.
Dravi ne dugujem ba nikakvu zahvalnost. Ni za to od onoga to se dogodilo u devedesetima ne mislim da je bitnije odredilo moj ivot, jednako kao to ga nije odredilo nikome tko vrijedno radi svoj posao i svakog jutra s nestrpljenjem eka ime e ga vlastiti ivot taj dan iznenaditi. Moj buraz bi gradio hidroelektrane, a ja bih pisao
novinske lanke, knjige i scenarije, tko god da je na vlasti. Ni on ni ja zacijelo ne bismo imali problema veih od onih koje sada imamo. Stvari u ivotu tako naprosto idu, mimo drava ili ak protiv njih.
Ona znamenita Kennedvjeva o tome to biste vi dali domovini i to bi domovina dala vama, meni uistinu ne znai mnogo, jer jer je moj raun kod domovine uglavnom pasivan. Ne zaduujem se kod nje, a porez svake godine ohoho preplatim. No, ne alim zbog toga. Zadovoljan sam, da kucnem u drvo, to mi ide i to sam ist, bez repova. Osjeao bih se dosta mizerno da Domazet Loo, Glava i etvrta gardijska odreuju mjeru moje slobode. Nikada je nisu odreivali i nee. Ako oekuju moje hvala, mogu im rei da nemam na emu. Kako god da se zvala drava u kojoj ivim, ja bih se sam borio za svoju slobodu i sigurnost. Svakog dana iznova.
Pijetao u vinu
Recept za pijetla u vinu, u poglavlju "Jela od ivine", u "Velikoj Politikinoj kuvarici" iz 1929. godine poinje reenicom: "Dajte devojci da petlu zako-vrne vratom, oerupa ga i oisti mu utrobu." Tako se to nekada inilo u boljim kuama, gadne i nasilne poslove gospode bi zapovjedile djevojci. Gazdarica bi se moda od uasa onesvijestila da to pokua, rastrali bi se da joj stave mirisne soli pod nos, a seljaka sluavka svojim oblim bijelim rukama zadavi ivinu u drvenom koritu u dvoritu, ravnoduno i bez truna kajanja, izmiui se tek da je ne ogrebe kandama, i dri je tupa, nepromijenjena izraza sve dok se zadnji put lagano ne trne.
Smrt je uvijek neugodno gledati, svejedno o ijoj se radilo. Prije petnaestak godina ovdje je tako dola potreba da se eliminira, da tako kaemo, stanoviti broj graana srpske nacionalnosti. Okolnosti su vam, vjerujem, poznate, dio tih ljudi se maui orujem preprijeio na cestama, malo su i popili, kako se obino popije u takvim situacijama, pa su bili neugodni i, objektivno uzevi, prilino precijenili vlastitu snagu i znaaj. to emo, dogodi se i to ponekad. I sad, kako smo rekli, trebao ih je netko ubiti, ili barem zaplaiti, naprosto, maknuti s kolnika. Dio graana hrvatske nacionalnosti spremno se javio da obavi taj posao, kupili su automatsko oruje od vercera i stranim se glasovima grozili da e razjuriti srpsku bandu dok
si rekao keks. I medu njima je bilo, razumije se, dosta njih koji su malo popili.
No, uskoro se otkrilo da to ne ide ba lako. Jer, znate, nije zgodno pucati u ovjeka. ak ni ako je pravoslavne vjere. Oine ga rafalom po prsima, a on padne, pa krk-lja, pa se dri za krvavu ranu, trese se i iznemoglo zove enu ili majku. To traje u vraju mater i naposljetku gotovo ti bude ao da si pucao u kopile. Ostanu ti za itav ivot ti trenuci kada je on umirao pred tobom. Osim toga, neoprezno bi, pa i budalasto, bilo iskljuiti mogunost da pravoslavac puca u vas, pa ste onda vi taj koji padne, krklja, trese se i stenjui zove majku i enu. Kad smo trijezno promislili o tome, shvatili smo da trebamo profesionalca koji e to napraviti umjesto nas. Kako bi to rekli u "Velikom Politikinom kuvaru", nama je trebala djevojka.
Sreom, bilo je nekih vrijednih Hrvata u inozemstvu, koji su se smjesta javili da bi pomogli. Konkretno, iz Francuske je tako dola nekolicina gospode to su sluili u Legiji stranaca. Mladii, nae gore list, izuili zanat u tuini i stekli znatno iskustvo u ubi... pardon, unitavanju ive sile i materijalno-tehnikih sredstava, spremno su se odazvali na vapaj iz domovine. Ti junaci, kvalificirani za rad i s dugim i s kratkim cijevima, okretni i s bajunetom i s runim granatama, u stanju ubiti ovjeka, ako je potreba, i znakom Nogometnog kluba Oraje, doista su u malo vremena rijeili na mali problem. Dio Srba su ubili, dio njih potjerali, a dio upisali na katoliki vjeronauk. Nije ugodno znati sve krvave detalje tog posla, mnogi od nas, hvala lijepa, za njih ne bi ni eljeli znati. Ako su nai sokolovi zapalili neku kuu previe ili grekom likvidirali nekog penzionera, nama je dosta bilo rei da je rat, a da je u ratu ponekad poeljno ono to je u miru socijalno nedopustivo.
Mi smo dali "devojci da petlu zakovrne vratom, oerupa ga i oisti mu utrobu" i nismo eljeli gledati kako ona to radi. Moda bi nas uasnula tupa ravnodunost ubijanja, ili bismo se moda prepali ubojiine mahnitosti. Shvatili bismo da ubijanjem prelazi granicu koju pristojan ovjek ne smije prijei, da je to gadan, uznemirujui in s kojim ne moe ba svatko ivjeti. Lijepim i sveanim priama o domovini skrivali smo se od tog uasa i to se neko vrijeme ak i nekako dralo.
Ali, onda su, kao kada rijeka izbaci le utopljenika, te strahote isplivale pred nama i zgranule nas. Svakakvo se ratno smee posljednjih godina tako naplavilo po naim novinama, a posljednji sluaj, to da se otkrilo da je jedan od naih "heroja, ne zloinaca" u Francuskoj ima debeo policijski dosje, uistinu ide u red veselijih. tota se toga se u ratu dogodilo emu se ne moemo smijati, no ovome je doputeno. Hrvatski je vitez u prolom ivotu, dok jo nije bio hrvatski vitez, otimao ljude i pljakao, a javnost se nala silno zauena kada je to saznala.
Sto je, meutim, u ovome to bi nas trebalo uditi? ovjek nije otiao u Francusku da ui antropologiju na Sorboni. Ljudi, on je bio u Legiji stranaca, ubijao je uroenike i palio njihove kolibe po bivim francuskim kolonijama. U toj mnogostruko odlikovanoj vojnoj jedinici ne zavri ako si propao na studiju oboe na konzervatoriju. Za Legiju stranaca treba malo ozbiljnije propasti. Kroz itavu se njezinu slavnu prolost u nju briljivo novaio svjetski olo, neki ljudi koji su preli granice koje se pristojan ovjek nikada nee odvaiti prijei. Napokon, naeg sokola smo kao takvoga i prigrlili kada smo prije petnaestak godina imali onaj mali cestovni problem sa srpskom manjinom.
Ako hoe valjano obaviti takav posao, naprosto mora biti bezobziran. Naslov onog filma nema veze s istinom 
nema oficira i dentlmena. Mogu oni navui bijele rukavice i zakititi se zlatnim gajtanima, ali ono to rade u osnovi nije puno drukije od mesarske prakse. I zato vam se nema koristi sada iudavati, to ste trebali znati prije nego to ste naruili pijetla u vinu.
Azilanti su gori od gnoja
Dopustite da vam ispovjedim jedan svoj uas. U moje su susjedstvo doselili neki ljudi, njih petero, brani par srednjih godina, dvojica djeaka, jedan od desetak i drugi od, tako, petnaest godina, i sasvim mala djevojica, iz Kutine.
Kupili su stan u zgradi preko puta. U ponedjeljak je to bilo. Kamion kutinske registracije parkirao je u naoj ulici i to, dakako, nije prolo neprimijeeno od nekolicine starijih graana koji uvijek deuraju na prozorima i balkonima. Barba Dragan, vojno lice u penziji, motrio ih je slubenim dalekozorom i uas alarmirao sve nas kada su ovi krenuli iskrcavati namjetaj.
Izvirili smo van i zgranuto ih gledali gdje unose friider, televiziju, kau i fotelje, stolice, krevete, kutije, mnogo kutija, nikad ne biste pomislili da neki bijednici iz Kutine mogu imati toliko stvari.
"Dobar dan", viknula je u jednom trenutku barba Draganu ena iz Kutine, a barba Dragan se namrtio i uvrijeeno zatvorio prozor.
"Jesi li vidio bezobrazluka", izjadao mi se poslije ogoreno taj umirovljeni zastavnik. "Jo mi krava i 'dobar dan' kae."
Mi, znate, ne volimo strance. Nije nam drago ni kada netko doe na nekoliko dana, a ne da jo kupi i stan u naoj ulici. Posebno ne netko iz Kutine. Zapravo, do ovog
sluaja nismo ni znali koliko su nam mrski ljudi odande. Ba nas je uzrujalo kada su doselili. Jer, recite i sami, to mi znamo kakvi su obiaji ondje u njih? Jesu li oni neki kriminalci? Vole li ukrasti? Peru li se u Kutini? Mijenjaju li ve? Kakve su im seksualne navike? Boe sauvaj, jo samo treba da nam donesu neku svoju neizljeivu kutin-sku bolest ovamo...
"Ne smijem ti ni rei ta sam jutros proitala u novinama", govori mi juer na stubitu teta Zora, barba Dra-ganova ena.
"ta, teta Zoro?"
"Momak u Kutini ubio strica i strinu."
"U ime Oca i Sina...", prekriim se ja zaprepateno.
"Iz puke", nastavi teta Zora. "Jednim metkom oboje ih smaknuo."
"Jednim metkom?!"
"Zamolio ih da stanu jedno iza drugog."
"Majko mila! I sad ta gamad doselila ovdje, vrata do nas."
"Nita mi ne govori", ree Zora.
"Ante", zove mene u tom asu ena, problijedjela kao kreda. "Mali nam se vani na ulici igra s klincem iz Kutine."
Ja izletim na prozor.
"Andrija! Andrija, brzo u kuu!"
Evo, pogledajte, i sad se stresem dok vam ovo priam. Sino sam se probudio, moglo je bili dva iza ponoi, i oajno mislio to da napravim. Moda bih trebao pisati Mesi-u ili Sanaderu, ili ministru policije, ili zdravstva, sanitarnoj inspekciji, gradonaelniku, nekome ve, da zaustavi doseljavanje iz Kutine.
Mi ne dolazimo k njima, daleko im lijepa kua, pa to oni imaju dolaziti k nama, aptao sam rastrojeno u mraku. Ja sam danas ovjek unitenih ivaca, moje strpljenje je pri kraju. Svega mi, vidim li jo jednom da se onaj ku-
tinski mulac igra s mojim malim, to nee zavriti bez prolijevanja nevine hrvatske krvi...
Huh! Zeza se, Tomiu, kaete vi. Pa dobro, zezam se. Ovo sam, naravno, sve izmislio. Premda, sasvim iskren da vam budem, Kutina i njezini stanovnici su mi se jutros malo smuili. Upravo iz te munine nastao je ovaj ksenofobini uvod.
Vlada Republike Hrvatske, ako niste o tome vidjeli vijest u novinama od petka, odluila je smjestiti Centar za azilante u Kutini. Neke azijske siromahe, prije nego ih deportiraju, trebalo je na nekoliko tjedana staviti negdje u icu i nekome se u Vladi uinilo zgodnim da to bude zgrada prometne policije na ulazu u Kutinu.
No, lokalna vlast i graani su se razbjesnili zbog te odluke. Gradonaelnik Davor mega, dodue, silno se trudi da ne kae to ga zapravo ljuti, no na jednome mjestu u tekstu opet sitno izviruje njegova istinska frustracija. Pravo je graana, poruuje on ogoreno Sanaderu i Kiri-nu, "da budu upueni u pitanja koja su vana za njihov ivot i uvjete ivota njihovih obitelji".
Ta je tvrdnja nedvojbeno istinita, no to ona znai u ovom pojedinanom sluaju? Da je Vlada, na primjer, odluila sagraditi nuklearnu elektranu, to bi svakako utjecalo na uvjete ivljenja ondje. Ili da se netko dosjetio da se ivotinjske strvine spaljuju negdje u okolici, i to bi se svakako loe odrazilo na kvalitetu ivota i znatno bi snizilo cijene poslovnih prostora u Kutini.
Ali, na koji bi zagonetan nain nekoliko desetaka ilegalnih emigranata natrpanih u dvoranu s posteljama na kat moglo sjebati taj draesni hrvatski gradi? Da stvar bude apsurdnija, podsjetimo i da Kutina ima petrokemijsku industriju. Tu se proizvode umjetna gnojiva. Susjedstvo tvornice umjetnih gnojiva, sloit emo se, teko bi se plasiralo medu deset idealnih mjesta za odgoj djece. Ali, gradonaelnik
mega ne prosvjeduje zbog toga. On ne bi maknuo umjetni. Njemu i njegovim sugraanima smeta jedino azi-lantski gnoj.
Azilanti vjerojatno ne miriu najugodnije. Kada ih policija otkrije negdje na graninom prijelazu ili u zabaenom kutu nekog robnog terminala, baterijskom ih lampom osvijetli uurene ispod sanduka na kamionskim prikolicama, istjera ih iz vercerskih hladnjaa i kombija. Iza tih iranskih, kineskih ili turskih jadnika je obino nekoliko tisua kilometara puta i bogzna na to sve smrdi taj izmueni svijet. Ali, znate to, ja bih svejedno radije sjeo i ruao s njima, nego s Davorom megaem.
S azilantima bih imao o emu razgovarati, njih bih potovao. Jer, to to su oni pokuali je junatvo za koje sumnjam da bih imao hrabrosti. Moete li uope zamisliti oaj onoga koji je prodao sve to je imao i dao svoj ivot u ruke verceru pa se danima, preko planina i pustinja, promrzao trucka u mranom skrovitu pod kartonskim kutijama i nema ba nikakve garancije da ga policija negdje nee otkriti, ili da ga vercer nee izbaciti u nekoj umi, ili ak i ubiti. On je riskirao vie nego e itko od nas ikada riskirati i ja mu se divim zbog toga.
Za one iz Kutine, s druge strane, za bijednu gomilu ravnodunih na tuu nesreu, osjeam samo prezir. Muan mi je njihov strah od ljudi koji upravo nisu nita drukiji od njih. Ti Iranci, Kinezi, Turci, tko li ve, samo su, kao i svi, eljeli bolji ivot za sebe i svoju djecu, a nije im se posreilo. Moete se zacijelo zamisliti na njihovu mjestu, ja sam vas u u uvodu ovoga teksta sasvim lako zamislio. Ilegalni useljenici su ljudi poput vas, zato ih ne elite pokraj sebe? Bilo bi mi drago mi se javi netko iz Kutine i objasni mi to. Inae, ako vi ne elite ivjeti s azilantima, ni ja zapravo ne bih elio ivjeti s vama.
Uzgred reeno, glavni urednik novina koje drite u ruci napokon je usliio jednu od mojih bezbrojnih molbi za pomilovanje, tako da sam nakon gotovo etiri godine kontinuiranog izlaenja ove kolumne dobio cijeli tjedan odmora. Vidimo se za etrnaest dana.
Magisterij
iz daktilografije
Nikad prije nisam tako neto napravio i sam sebe nemalo sam iznenadio kada se to dogodilo. Rekao bih da su tome krive meni inae potpuno nesvakidanje okolnosti. Prije dvije godine po prilici prijatelji su me nagovorili da poem s njima na Poljud, na utakmicu Hajduk - Dinamo. Ne sjeam se vie zato sam pristao, jer me nogomet ba nimalo ne zanima. Prolazei pokraj stadiona sve do prije koju godinu sam, recimo, mislio da je to neka stanica za tehniki pregled vozila ili tako neto. Kako bilo, Boris Deulovi je kupio karte za zapadnu tribinu, sluajno, upravo uz sveanu lou pa smo, ekajui da vjeni derbi pone, mogli gledati zaslune privredne kriminalce i pronevjeritelje dravnih para i interesa kako se penju do svojih besplatnih mjesta. Znate ve kako izgleda sveana loa na bilo kojem nogometnom stadionu? Da bez razmiljanja, redom pohapsi sve to se tamo zateklo, ne bi se puno prevario, tih dvjestotinjak kvadrata tribine vrijedi, brat bratu, sto pedeset godina robije.
I sada dolazi udni trenutak, kada sam uinio neto za to bih se, da ste me prije pitali, zakleo da nikada ne bih mogao napraviti, neto, mislio sam, potpuno suprotno mojoj prirodi. U sveanu lou je uao predsjednik Hrvatske stranke prava, a ja sam iz gomile, ne mislei to radim, iz sveg glasa, koliko me je grlo nosilo, zaurlao:
"Magistre apiu!"
Drutvo oko mene prvo me zaprepateno pogledalo. Onda se poelo cerekati.
"Magistre apiu!" ponovio sam obijesno, osokoljen smijehom prijatelja i susjeda na tribini, dok se magistar a-pi ozareno osvrtao tko ga to eli pozdraviti. Njegovu razdraganost poslije smo komentirali kao oit znak posvemanje duevne zaostalosti.
I tako je zavrila ta moja mangupska zgoda. Priznajem, nije bogzna to, ali ja je se s veseljem prisjeam i prepriavam. Jedan jedini put u ivotu sam osjetio kako je to kada bezimen u masi vie ludosti, ponijelo me div-ljatvo gomile i lagao bih kada bih rekao da mi se nije svidjelo. Samo o tome vrijedilo bi napisati itav tekst, no to u ostaviti do neke druge prilike. Ovoga bih puta o drugome, o tome kako su se svi oko mene, poznati i nepoznati, sjajno zabavljali dok sam vikao, kako je "Magistre apiu!" toga popodneva na Poljudu zvualo kao ludo dobar vic.
Zato i ne, uostalom? ovjeka su uhvatili da je prepisao magistarsku radnju i to se inilo prekrasnim povodom za bezduno podjebavanje. Rugali smo se gospodinu magistru, kao i uvijek to se rugamo kada se netko bez jasna razloga umisli, ili se zakiti s neim to mu ne pripada. Nije moda ljudski ni kranski, ali bi na ivot, osobito ovdje na Mediteranu, bio puno tuniji da povremeno ne izludimo nekog jadnog redikula to se lano izdaje za biznismena, opernog pjevaa ili atletskog prvaka. To da je netko prepisao magisterij bilo je dosta ridikuloz-no, ili nam se barem tada tako doimalo.
Prolo je, meutim, dvije godine, a magistar api je pred Opinskim sudom u Splitu osloboen svake krivnje za svoju znanstvenu krivotvorinu. Od Suda u Splitu ve smo navikli na svata, svakakav je ljam od tamo izaao pobjedniki podignutih ruku, no nakon ovog, potpuno burlesknog sluaja, moda bismo trebali razmisliti da tu ustanovu napokon ponemo, kako je i red, financirati iz
prorauna za teatar. Ovdje je naime dokazano da je api prepisao, navodi optunice bjelodano su potvreni, ali sudac Robert Peuti u tome ne nalazi ba nita zazorno i osudujue. "Velik dio znanstvenih radova na naim sveuilitima je prepisan pa nitko zbog toga kazneno ne odgovara", kazao je lakonski taj sudski autoritet.
Odakle ta dobrohotnost, ja mogu samo naslutiti. Sudac Peuti, palo mi je na pamet, svrio je vjerojatno isti onaj pravni fakultet gdje je api postao magistar. Moda bi i njegovu diplomsku radnju vrijedilo pozornije prouiti? Moda bi se i u njegovom originalnom doprinosu velikoj pravnoj znanosti nalo nekih reenica, pasaa ili ak itavih poglavlja koji bi se otkrili sumnjivo slini neijim tuima. Dogodi se to ovjeku, ponekad i nesvjesno. Ja sam, na primjer, tako prije nekog vremena napisao roman "Kiklop", o jednom zagrebakom intelektualcu, Melkior Tre-si sam ga nazvao, izgubljenom u burnim povijesnim zbivanjima uoi drugog svjetskog rata. I znate to su mi kasnije otkrili? Neki Ranko Marinkovi, prvi put sam tada uo to ime, da je to ve napisao. Nevjerojatna koincidencija!
A drugi put, opet, uzmem malo gitaru, zezam se neko vrijeme i doe mi jednostavna fraza, E-dur, A-dur, zgodno je zvualo. I tada, vie da imam neke rijei uz koje bih svirao, nego to sam ozbiljno mislio skladati pjesmu, ponem pjevuiti: "I can't get no satisfaciton..." I to mislite, to se dogodilo? Ukljuim radio, a tamo neki Rolling Sto-nesi, ako sam dobro zapamtio, ba tu moju stvar sviraju. Do zadnje note me ljudi skinuli, totalni plagijat. Mislim se, hou li ih tuit? Ma, neu, pomislim, kakva korist od toga. Ako spis doe u suca Peutia, on e razbojnike osloboditi.
Taj splitski opinski sudac, sa svojim osobitim doivljajem autorstva, otvorio je mogunost da za znanstvenu karijeru, bilo kakvu, samo izaberite, hoete li pravo, fiziku, kemiju, povijest, sociologiju ili neto sasvim deseto,
trebate samo teaj daktilografije. No, zato ostati samo na znanosti? Zato to ne bi vrijedilo i u knjievnosti? Ili na filmu, na primjer? Posudite u biblioteci sabrana djela Ive Andria i prekucajte ih uisto, a nema toga puno, "Na Drini uprija", "Travnika hronika", "Gospoica", nekoliko tuceta pripovijetki i eseja, mladenaka lirika, spretniji u daktilopisu obavi to u dva mjeseca, i kada zavrite, istom onom logikom s kojom je Anto api postao magistar prava, vi se moete smatrati dobitnikom Nobelove nagrade za knjievnost.
Zatim, jeste li moda koji put, kad je bilo na televiziji, snimili i kunoj video kolekciji sauvali "Titanic", ili "Nepomirljive" od Clinta Eastwooda ili Coppolinog "Kuma"? Imat ete svakako neto od toga. Ne znam jeste li ili za tim, ali vi ste zapravo ni vie ni manje, ili barem nita vie ni manje nego je api magistar, dobitnik Oscara za najbolji film.
Mislite da ovo ne moe biti? Vama je sve ovo smijeno? Eh, djeco moja, tako sam se i ja smijao, dok je Ante api ganjao karijeru. Mi smo tjerali egu s njim, podje-bavali ga kao redikula u kolodvorskoj restauraciji, a on je vjerojatno ve prepisivao doktorat. I nije se obazirao na nas. Sto bi se i obazirao na neke luzere, koji misle da se uspjeti moe samo vlastitim trudom i pameu.
On je ve tada, uvjeren sam, znao da ga nikakav sud nee osuditi zbog onoga to je uinio. Pravaki je prvak dobro znao kako to ide u nas. U presudi Opinskog suda u Splitu sadrana je sama bit ovoga lopovskog drutva, njegov vrhovni zakon i istina - zato osuivati nekoga za krau, kada ionako svi kradu. Obrazloenje suca Peutia u osnovi nije nita moralnije ili nemoralnije od znamenite Rojsove uzreice: "Ko je jamio, jamio je." Ako ikad poelite sjesti u sveanu lou poljudskog stadiona, to je sve to trebate nauiti.
Nije se smjelo rei da si pika
Kad nas Europska zajednica nee, neemo ni mi nju. Tko ih ia. Mi zapravo nismo ozbiljno ni eljeli ui u to bijedno drutvo. Samo smo se zezali. Nama je lijepo i samima. Europska zajednica? Ma, dajte, molim vas, ta vam je. Na koljenima da nas mole da doemo, mi bismo ih odbili....
Ovakvom je smijenom, pubertetskom uvrijedenou dio graana doekao vijest da je Vijee ministara u Bruxel-lesu odgodilo poetak pregovora o naem pristupanju Uniji. Umjesto da prihvate poraz, ljudi bi sada htjeli da izgleda kao da se nismo ni borili. tovie, okolo e objanjavati da je upravo EU ta koja je poraena, mi njima, navodno, trebamo vie nego oni nama. "Neete u avoglave", poruuje tako europskim ministrima jedan novinar. Njemu to, pretpostavljam, zvui ponosno. Meni se ini jadno i glupo. Jer, tko je ikada spominjao to selo. Europa, to ja znam, uistinu nikad nije eljela ii u avoglave. Da avoglave jedno jutro zagonetno ieznu, volio bih objasniti tom novinaru, ba nitko u Bruxellesu to ne bi primijetio, nikome ne bi nedostajalo tih nekoliko jadnih kua u kamenjaru. A ne bi, neu vam lagati, nedostajalo ni meni. Kada vidite selo iz uvenog ratnikog napjeva, a ja sam ga jednom vidio, shvatite koliko su Srbi bili maknuli pameu u ono vrijeme kada su se upinjali da ga osvoje. avoglave na izvoru rijeke ikole doista su mogli napasti samo neki glupi i nepismeni etnici. U vrhu Europske
unije sjedi ipak bistrija i kolovanija eljad, nitko od njih ne bi poginuo zbog avoglava, ti ljudi e se snai i bez naih vukojebina. Snai e se moda i nae vukojebine bez njih, ali ja u tome, iskreno reeno, ne bih elio sudjelovati.
O Europskoj uniji uistinu nemam osobito lijepo miljenje, ali mi je vijest iz Bruxellesa ba teko pala. Zapravo, nije me toliko pogodila sama vijest o odgodi pregovora, koliko su me onespokojile budale to su samodopadno likovale zbog odgode. U srijedu mi se nije inio osobit problem da mi je Europa zakljuala vrata, sve dok u etvrtak ujutro nisam otkrio da su me zakljuali u kavezu s majmunima.
U Zagrebu sam se zatekao. Sjedio sam ispred kafia u centru i gledao neke nae ugledne desniare kako promiu plonikom u dobro saivenim tamnim odijelima i talijanskim cipelama od dvije tisue kuna. Svi su nekamo urili. Neki su ih novinari moda ekali. Grabili su brzim koracima, nosei na sebi u odjei i obui koliko prosjena etverolana obitelj ne potroi u mjesec dana, vjerojatno da bi negdje u neku kameru sveano izjavili da e radije jesti travu, nego pristati na sramotne ucjene Europske unije. Razmiljao sam kako u ih naveer u Dnevniku vidjeti kako govore da nama nitko ne treba, a nita na njima nee biti iz domaih tekstilnih pogona. Gledao sam dakle te pametnjakovie, to voze njemake limuzine od dvjesto tisua eura, a zaklinju se u puru i opanke i ba su mi pokvarili dan.
Ali, opet, turobnim okolnostima usprkos, mnogi su i ovog tjedna ostali vedrog i bezbrinog raspoloenja. U nekim se lokalima tako recimo slavio blagdan svetog Patrika, zatitnika Irske. Sluajno, ba na isti dan kada nas je Europa odbila, u nekim se kafiima toio Guinness i pjevao "Danny Boy" i "Rocky Road To Dublin". S takvim ludostima nema straha, ispunili smo sve uvjete za primanje u Uniju. Kada Unija jednog dana ipak doe u nas,
u udu e otkriti da mi ve slavimo sve njihove praznike, ak i one potpuno blesave, koje je izmislila pivarska industrija i proizvoai okoladnih bombona.
A kada tako neto vidim, onda se i ja razveselim. Recite i sami, zar nije divan na podaniki mentalitet i pomo-darsko oduevljenje s kojim smo prigrlili sve praznike koje nam je zapadni kapitalizam donio. Jo do juer blagovali smo peenu prasetinu i igrali badminton negdje na ledini uz rijeku za 27. srpnja, Dan ustanka naroda Hrvatske i Bosne i Hercegovine, i svakog 22. prosinca gledali direktan prijenos sveane akademije u beogradskom Sava centru, s lanicama armijskog ansambla to u sivomaslinastim minicama ozareno stupaju na "Hej vojnici vazduhoplov-ci", a danas dubimo bundeve za No vjetica, nalijevamo se tamnim pivom za St. Patrick Day i voljenima darujemo srcolike bombonijere na Dan zaljubljenih. Ponemo li za koju godinu klati tuke za Dan zahvalnosti, neemo vie ni traiti da nas prime u Europu. Tko ljivi Europu, nas e primiti u Sjevernu Ameriku.
Od svih novih zapadnjakih praznika meni je ipak najdrai V-Day, jedna potpuno nevjerojatna feministika priredba koja se i ove godine odrala u nekoliko naih gradova. V-Day, ako vam je sluajno promaklo o emu se tu radi, zapravo je dan posveen enskom spolnom organu. Puni mu je naziv Dan vagine. To moe biti bilo koji dan izmeu Valentinova i 8. marta, i zapravo je nejasno emu je tono posveen, seksualnom oslobaanju ili borbi protiv nasilja nad enama. Jedino to se zna jest da okupljenima valja itati "Vaginine monologe" amerike knjievnice, glumice i aktivistice Eve Ensler.
"ekaj, kakvi su to monolozi?" upitao sam prijateljicu kada mi je dola ushieno opisivati nedavno splitsko izdanje ove fete. "Mislim, ja znam, dapae i vidio sam da vagine imaju usne, ak i dva para usana, ali nisam nikad uo da neka od njih govori."
ena je na ovu moju opasku uvrijeeno uutjela, tako da nisam od nje vie nita uspio izvui. A silno me zanimalo. Vagine s kojima sam se ja imao ast upoznati meni doista nikad ni a nisu rekle. Pravo da vam kaem, ja bih se vjerojatno malo i prepao da mi je koja od njih togod zinula. Strah me je i zamisliti kako bi to izgledalo. Ja joj pridem, na primjer, a vagina kae:
"Gdje si, Ante, kuo stara."
Meni bi se, ja mislim, momentalno noge odsjekle.
Eve Ensler je, valjda zato to je ena, ipak bila sabrani-ja, sve je paljivo zapamtila i naposljetku napisala knjigu enskih ispovijedi o njihovom doivljaju vlastitog spolovila. Potrudio sam se nai i proitati to neveliko djelo i ne bih vam ga preporuio. Unato izazovnoj temi, radi se o zapanjujue neizazovnom tivu, kao literatura potpuno beznaajnom, zbrkanom pamfletu nevjesto sastavljenom od openitih feministikih istina. "Vaginini monolozi" su, kao to im samo ime kae, pizdarija.
Ali su, eto, postali velika fora. Holivudskim se glumicama zbog neega svidjela udakinja koja ih je napisala. A onda su se i neke pjevaice upecale. Pa se valjda i Sting zauzeo da se zatite vagine, zajedno s ozonskim omotaem i amazonskim praumama. Bono Vox je vjerojatno agitirao da se otpiu dugovi vaginama u Treem svijetu. Paul McCarthney se deklarirao kao prijatelj vagina... I naravno, bilo je samo pitanje asa kada e ta stvar doi i u nas i kada e neka naa glumica virnuti u gaice i na golemo zaprepatenje otkriti nevjerojatnu stvar  ona dolje ima istu tu stvar o kojoj Ensler pie!
Tako danas imamo V-day, vie i ne znamo koji po redu. Vagine ga diljem nae domovine proslavljaju sveano i radno. itaju se "Monolozi" i uva uspomena na doba mraka kada se nije smjelo rei da si vagina.
Teci Eufrate, Tigrise teci
Nije mi sasvim jasno to e u mom ivotu promijeniti perzijsko porijeklo Hrvata o kojemu e, po novome, uiti pukokolci. to to znai? Imam li ja tamo, oko Gangesa, gdje li ve, neku zemlju moda? Neku livadu ili umu da je prodam pa da kupim stan ovdje? Koja je inae praktina korist od toga da je ministar Dragan Primorac, istraujui na pedeset osam mukaraca iz Hrvatske, u etrdeset pet posto njih naao vie od dvadeset tisua godina star takozvani azijski, ipsilon kromosom? Hoe li mi taj izvanredni znanstveni nalaz priznati u zemljiniku ako se ja poelim uknjiiti na neki indijski hram boga Vine? Ili ako bih ja sruio, ne kaem da hou, nego samo glasno razmiljam, Taj Mahal, koji je bespravno podignut na mojoj parceli? to ako se otkrije da moja obitelj posjeduje dvije treine Pakistana? Stvar je, kako vidite, vrlo osjetljiva.
Otkriem azijskog podrijetla naega starog naroda ja sam se istog asa uhvatio raspitivati o avionskim linijama za Bagdad, jer jo koliko idui tjedan namjeravam tamo potraiti svoje roake. S kutijom napolitanki, dvadeset deka kave i vinjakom, koje mi je prodavaica u samoposluivanju ljubazno zamotala u bijeli papir, da najbliima ba ne upadnem praznih ruku, kucat u od vrata do vrata i pitati:
"Je li se vi moda mene sjeate?"
"Ante?! Pa jesi li to ti?!" viknut e napokon neki Ha-san i pustiti me u svoj stan te emo sjediti podvijenih nogu na ilimu u dnevnoj sobi, dok e nas Hasanova ena, a moja teta, Safeta, dua od ene, dvoriti ajem i datuljama. Listat emo stare fotoalbume Hasan i ja i malo plaui, a malo se smijui, prisjeati se sretnih dana kada su nae obitelji o troku sindikata skupa ljetovale u Basri. A onda e, prirodno, doi na red pitanje nasljedstva, nekadanji nasad narani naeg djeda Hamze, na primjer, na kojemu Hasan danas godinje izvue dvjesto tisua barela nafte. Ja u, jasno, smatrati da bih i ja trebao imati stanovitu korist od toga, a Hasan e opet misliti da ne bih. Isprva ljubazno, a onda sve drskije objanjavat e mi kako sam se ja svega toga odrekao u velikoj seobi naroda prije kojih hiljadu i trista godina, no ja u ustrajavati na svojim povijesnim pravicama, sve dok teta Safeta ne doe s isukanim jataganom iz kuhinje. Izai u naposljetku iz toga skromnog prahrvatskog doma u vrelo bagdadsko popodne i stisnutom se akom put rodakovih prozora prijetiti:
"Vrak vam mater, se vas bum tuil!"
Nebrojeno se mnogo toga otvara s velianstvenim genetskim nalazom ministra Primorca. Otkrit emo, na primjer, roake za koje nismo znali da imamo. Neake koje smo bezuspjeno traili preko Arene. Konano emo saznati na koga imamo plave oi. Morat emo, osim toga, igrati nove kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u Njemakoj. ekat e nas teke utakmice s Junom Korejom i Nepalom. Napokon, morat emo smiriti i pobunu u Kurdistanu i zaratiti sa Sjedinjenim Amerikim Dravama...
A sada ozbiljno, ako se uope moe biti ozbiljan kada je ministar Primorac u pitanju. To da je on u nekom lanku, kojem, usput, uope nije glavni autor, nego tek jedan od ak sedamnaest suradnika, na uzorku od pedeset osam mukaraca, u etrdeset pet posto njih naao stanoviti kromosom, je
ruku na srce, vrlo bijedna znanstvena referenca. Za tako neto ja mislim da ga ne bi trebalo pustiti ni do vedskog stola na nekom simpoziju genetiara. Razmetati se rezultatima koje si dobio na istraivanju tako malenog uzorka znanstveno je vrijedno, po prilici, kao kada bi netko napravio veliku predizbornu anketu na pedeset osam punoljetnih stanovnika Dugopolja ili Muca i objavio epohalni nalaz da Hrvatska demokratska zajednica osvaja devedeset osam posto glasova. Posrijedi je uistinu totalno beznaajan podatak koji zapravo jedva zasluuje deset redaka u strunom asopisu, a kamoli da bismo zbog njega pravili reviziju povijesnih udbenika za osnovne kole.
Sluaj vrlo slian ovome imali smo, moda ete se sjetiti, prije est ili sedam godina, kada je Branko Uvodi razgovarao s pokojnim Franjom Tumanom, a ovaj mu ponosno pokazao nekakvu oslikanu glinenu posudu koju je dobio negdje u Turskoj, nekakav keramiki pitar neznatno bolji od onih to se prodaju u Pevecu. Netko normalan u to bi zasadio geranij ili asparagus, no Tuman je taj crvenim i bijelim kvadratiima oslikani keramiki lonac smatrao za neporeciv dokaz azijskog podrijetla Hrvata i drao ga u svom uredu kao klju velike povijesne tajne. Dragan Primorac je, za razliku od pokojnika, zavrio nekakav ozbiljan fakultet, no njegovi su znanstveni zakljuci moda tek neznatno manje blesavi.
Sam je povod za njih, uostalom, mizeran. To da je netko uope uzeo za radnu hipotezu neslavensko podrijetlo Hrvata, svjedoi o njegovim runim traumama. U rjeavanju ovog problema meni se uistinu, puno prije povijesti i genetike, ini pozvanijom psihijatrijska znanost. Morate imati stranih problema s identitetom da biste se bavili takvim ludorijama. I te probleme ne smijemo podcijeniti. Nacisti su napokon bolovali od slinih boljetica
i lijeili se genetskom teorijom o arijevskom narodu koja je, pravo za rei, bila samo neznatno znanstveno neu-temeljenija od teorije Dragana Primorca. Povijest i genetika tradicionalno su omiljene znanosti svih nacionalista. to bismo napokon i dobili da se otkrije kako je nekakvo zamazano hrvatsko pleme prije tisuu i tri stotine godina dolo ovamo ba iz Azije? Znate i sami, u tih tisuu i tristo godina nema tko nas nije, doslovno ili u prenesenom znaenju, nabijao na kolac - Avari, Talijani, Turci, Njemci... Sto ako onaj famozni, azijski ipsilon kromosom u meni zapravo nije od prije tisuu godina, nego tek od onoga age to je prije tri stoljea s veseljem konzumirao svoje pravo prve brane noi na mojoj nevoljnoj kaurskoj ukun-ukun-ukunbabi? Narodi su se mijeali. Na uas etnikih istunaca, i Hrvati su se zaljubljivali u osobe druge nacionalnosti. Tko bi vie, nakon toliko vremena, mogao sto posto kazati da je netko u etristo sedamdesetom koljenu ba iz tog i tog sela ispod Himalaja. Napokon, je li to vrijedno ponosa. Mislim, meni to nita ne smeta, ali naim ovinistima vjerojatno ne bi bilo drago uti da su i Cigani iz Azije.
Dravni interes lino i personalno
Teroriste to su dali ivot za vjeru u islamskom raju navodno doekaju sedamdeset dvije djevice. To svakako mora da je lijep prizor za muenika to je svoje smrtno tijelo maloas ostavio sitno nasjeckano uokolo neke zapadne ambasade ili trgovakog centra. Djevojke se pod prozranim velovima uvijaju nudei junaku svoje netaknute tjelesne umiljatosti, a u denetu zacijelo ne poznaju probleme s erekcijom, i sve ono maltretiranje na plus etrdeset u palestinskom kampu za obuku. Urlanja, iscrpljujui marevi, hitra sastavljanja kalanjikova vezanih oiju i, napokon, uas onih asova s elektrinim upaljaem eksploziva u znojnom dlanu, ine se da su imali smisla pred vjenim erotskim blaenstvom.
No, ovdje se suoavamo sa zagonetkom za koju nisam uo kako je rjeavaju teroristiki teolozi. Djevianstvo je, kako znamo, jednokratna slast. Ako je uope slast, ali, dobro, uzmimo da jest. Muenik vjere dakle ima sedamdeset dva vrhunska seksualna zadovoljstva, ali to traje... koliko uope traje? Pohotniji moda obave cijelu stvar u est mjeseci, suzdranijima ostane za dvije ili tri godine. Kako teroristi obino umiru u ranim dvadesetima ili ak mladi, rekao bih da je puno vie onih prvih.
Siroti deko brzo isprazni sve frustracije od odricanja u vjerskim kolama i to dalje? Prolo je ono treperavo vrijeme ljubavnog zanosa, a djevice su postale zlovoljne utljive
ene, u njihov odnos s junakom se uvukla dosada. Matematikom vjerojatnou, osim toga, najmanje dvije od njih sedamdeset u svakom trenutku imaju one dane u mjesecu i sklone su divljim izljevima iracionalnog bijesa, ili se neutjeno rasplau samo ako je on ostavio otvorenu pastu za zube. A itava vjenost je pred njima. Ni enama ni mukarcu taj uas nikad ne prestaje.
Huh! Nisam ba siguran da to vrijedi smrti u devetnaestoj... Ali ne, samo malo, zato ja ovo itam?... Oprostite, krivi papir. Samo malo... ispriavam se... aha, evo ga... to je to dravni interes? Kako sam ja to shvatio promatrajui vie pozivanja na taj vrhunaravni autoritet u posljednjih petnaestak godina, stvar je vie ili manje proizvoljna. Nema recepta, dravni interes je po prilici kao pizza, togod stavite, prut, kulen, feferone, ananas, slane inune... sve prolazi. Za domovinu i narod ba sve moe biti od presudne vanosti, otkup penice, pravilno dojenje, borba protiv alkoholizma, Savudrijska vala i Miroslav Skoro.
Vidjeli ste, na primjer, naslovnicu korinog posljednjeg albuma, fotografiju na kojoj se umjetnik iskolaenih oiju znoji u patriotskoj ognjici? Njegovo se elo ari i vjede pote, premda, istinu govorei, kada je za domovinu prije nekog vremena valjalo proliti jednu drugu tjelesnu tekuinu, taj vojni obveznik je imao pametnijeg posla. Svirao je za drutvo u kutu. ovjek nema ni pet minuta fronta, ali nee dopustiti da ga to omete danas kada pjeva o svetosti domovine. On je autentini, estradni glasnogovornik dravnih interesa, a bez nekog jasnog razloga, tek zato to on je sam tako odluio.
A zato i ne, uostalom? Miroslav Skoro e uzeti neku sitnu paru za to, a domovina nee imati znatnije tete. Mislim, ja uistinu nemam nita protiv toga, pa i dunost je drave, ako emo pravo, da zbrinjava nemone sluajeve, invalide i netalentirane tamburae.
Zgodna je ilustracija ovoga o emu govorim i nedavna afera s ministrom Primorcem, ija su navodno spektakularna genetska otkria njegovi ponizni suradnici htjeli ugurati u program osnovnih kola. O ministrovim smo otkriima azijskih korijena naeg naroda ve pisali. To je vrlo zabavan vic, no viceve, znate i sami, nema smisla dvaput priati, pa emo se sada pozabaviti samo onim to je uslijedilo nakon to se svekolika nacija krepko i od srca nasmijala vlastitom perzijskom podrijetlu.
Ministar nam se lecnuo, upicio se, to bi rekla moja baba, i ponovno, preko suradnika, nezahvalnoj javnosti poruio: "Potovani kolege, samo na trenutak razmislite
0  istini, moralnim vrijednostima i dubini nakana ljudi, koji na ovaj nain ne samo da pokuavaju ruiti ugled ministra hrvatske drave, hrvatskih znanstvenika, a samim tim i Republike Hrvatske."
I evo ga opet, vi nekome kaete da je ovo ili ono, a on krene na vas tekom graevinskom mehanizacijom ministra hrvatske drave, hrvatske znanosti i Republike Hrvatske u cjelini. No, no, kae, ja sam dravni interes lino i personalno, podruje od posebne dravne skrbi, poticaj domaoj proizvodnji, zatitna cijena penice, ja sam mila si nam jedina, teci Savo, Dravo teci, sinje more svijetu reci...
Vie i ne pamtim koliko se ludorija u posljednjih petnaest godina branilo kao vrhunski dravni i narodni interes. Dragan Primorac i njegova smijena znanstvena teorija je u ovome doista neviniji primjer, jer smo vidjeli i konclogor u Dretelju, smaknua civila u Graacu i ivotinjska muenja ratnih zarobljenika u Lori, koji su se zakrilili jednakim alibijem. Kad god bi nekome pokuao kazati da je ubojica, lopov ili budala, on bi se sveano uspravio
1  rekao: "Ne, gospodine dragi, ja sam Hrvat!" Toliko je takvih samo radilo za nae zajedniko dobro, da zapravo i ne udi da nam je ovako loe.
Ali, opet, ponovit u, meni to uistinu ne smeta. tovie, ja mislim da je to lijep dokaz kako je Republika Hrvatska milosrdna, socijalna drava. Nemam nikakvih problema da proglasite dravnim interesom to god vam padne na um, Miroslava koru, Terezu Kesoviju, Nove fosile, akovake vezove, Jadranku Kosor, medugorske vid-jelice, fipaprika, NK Hrvatski dragovoljac, Antuna Vr-doljaka, pola milijuna branitelja, velebitsku degeniju, rumarin, Jadransko more, Dramski program Hrvatske televizije, mrkanje kokaina i iru Blaevia kao takvog. Meni je sve to super.
Veseli me da je znanstveni mediokritet ministar prometa, savreno sam spokojan da ivim u dravi koja e, bez razlike, velikoduno prigrliti sve i svakoga. Trpajte na tu pizzu to vam je volja. Pekmez od borovnica? Dajte ga ovamo! Evervthing goes. Tek to bih na kraju dodao jest da se ja ne bih, ni u kom sluaju, volio smatrati dravnim interesom. Na mene ne raunajte. Meni slobodno recite da sam kreten. Bit e mi lake.
Ivice Beskimanovii
Ivo Sanader ide u Europu otprilike kao neki seljak kada ide u grad u bolnicu. Zamislite seljaka, doao sa enom. Nju neto probada, nije sasvim sigurna je li u lijevoj ili desnoj nozi. Sad epa na jednu, sad na drugu. Lutaju tako njih dvoje, s torbama u rukama, neuki i izgubljeni, uplaeno zvjerajui, dugakim bolnikim hodnicima. Zbunjeno sriu natpise: "Uroloka ambulanta", "Psihijatrija", "Djeja kirurgija", "Radaona", "Deurna sestra", "Ne pljuj na pod"... I nadu naposljetku seljaci ordinaciju kamo su ih uputili i prije nego e ui jo jednom utvrde to e kazati. Da ne bi on rekao jedno, a ona drugo.
Casak kasnije eto ih unutra, na stol pred lijenika iz torbi vade sir, jaja, jedno sivo zaklano pile, bocu rakije i opleteni demion domaeg vina, a vrhovno bie u bijelom ogrtau samo zamiljeno uti. Nezadovoljno gleda rtvene darove na oltaru neko vrijeme u tiini, a onda ree...
"A prut?"
"Nema pruta, doktore", kae seljak brzo i ukoi se. Sav se zgrio. Vidi odmah, lae pokvarenjak.
"Eh, nema pruta!" nasmijei se doktor nadmono. "Oca vam lopovskog, to u ja s vama?"
Seljak se zacrveni, a ena mu, od uasa, brine u suze.
Idu tako Ivo Sanader i Miomir uul u Bruxelles, u sjedite Europske unije. Portir ih pita znaju li gdje su krenuli, a uul se samo samouvjereno naceri i digne ruku, kao
da bi rekao: "Nema problema, stari. Sve kontroliramo." Dva i po sata kasnije njih dvojica, iscrpljeni i gladni, jo uvijek bezglavo tumaraju beskrajnim hodnicima itajui natpise: "Europska komisija za smokve i datulje", "Ured za gutere i gmazove", "Sredinji odbor za crijevne zaraze i meku stolicu", "Visoki povjerenik za niskogradnju", "Glavni tajnik za sporedna pitanja", "Spremite za metle", "U sluaju poara razbij staklo"... Visoku delegaciju Republike Hrvatske ve obuzme neugodno uvstvo da se vrte u krugu. Ipak, nadu napokon kancelariju koju su trebali. Zaustave se na trenutak pred vratima da pritegnu kravate. Sanader se poslui uulovim eljem, uul Sana-derovim zubnim koncem. I usklade priu. Da ne bi jedan rekao jedno, a drugi opet neto sasvim suprotno.
Nekoliko minuta kasnije eto ih unutra. Ponizno se ke-sei nekom, ini se, nezainteresiranom euroinovniku, obeavaju da e uskladiti zakonodavstvo, prometnu signalizaciju, ugostiteljske normative, donijet e zakon, ako Europa to trai od nas, da svi moraju nositi ute cipele... Slubenik s druge strane stola u to se, meutim, trgne i prekine ih...
"A di je Ante Gotovina?"
"Nema Gotovine, gospodine", kae Sanader brzo. I ukoi se. Vidi odmah, lae seljak. Pa i uul, skamenio se ovjek i samo ivano trepe. Birokrat u sjeditu Europske unije, superiorno se cerei, gleda sad jednoga, sad drugoga pa ree...
"Eh, nema Gotovine! Sunce vam banditsko, to u ja s vama?"
Sanader se zarumenio od stida, a uulu zadrhti brada i pone tiho jecati...
Zaustavite sada ovaj kadar i pogledajte dobro ovu dvojicu osramoenih politiara. Primjeujete li koliko su slini? Njih dva brata uboga, sasvim lijepo moete zamisliti kako su se nali. Skorojevii u plavim odijelima, s briljivo
sloenim svilenim rupiem u depu na prsima, silno se trse ostaviti dojam svjetskih ljudi. Dentlmeni, operni pretplatnici, somelieri, frequent flvers. Razmeu se poznanstvima s monim ljudima i samozalj ubij eno prevru po ustima engleske fraze kao okoladne bombone, a onda se razotkriju u sitnim, idiotskim grekama. Kao kada netko odsjedne u luksuznom hotelu pa ukrade runik iz sobe.
Ima u naoj knjievnosti lik koji vjerojatno poznajete, u romanu "U registraturi", a koji, ini mi se, savreno odgovara opisu ove dvojice. Barem iz televizijske ekranizacije Kovaieva djela, sjetit ete se kumordinara Zora, umiljenog strica Ivice Kimanovia, seljaka koji slui u gospodskoj kui u gradu, etka odijela, lasti cipele i prazni none posude, a onda se povremeno vrati u selo, u iznoenoj odjei svog gospodara i hoda uokolo podignutog nosa, prezrivo njuei svoj glibavi zaviaj. E, tako se, po prilici, ponaaju ovi nai kumordinari, premijer i ministar diplomacije u ostavci. Ovdje su velika gospoda, a u Bruxellesu tako glupo i seljaki lau i izmotavaju se, da se ja sramim zbog njih.
Poznat vam je, vjerujem, taj osjeaj, kada se sramite zbog drugoga, kada vidite, na primjer, da je netko neto ukrao u samoposluivanju, ili kada gledate emisije Petra Vlahova, ili kada Jadranka Kosor izjavi da ne bi prijavila Gotovinu jer ga ne bi prepoznala. Neugodno vam je umjesto nekoga tko je, ili tako blesav, ili tako bestidan, ili i jedno i drugo, da sam ne poznaje neugodu. Tako se ja jadno i provincijski osjeam zbog vlasti koja vie od godinu dana mekee istu neuvjerljivu la da ne zna gdje je odbjegli osumnjienik Meunarodnog suda za ratne zloine.
Napokon, meni vie uope nije vano gdje je ta osoba. Sto se mene tie, Ante Gotovina moe za pedeset godina umrijeti od starosti pod lanim imenom negdje u
brazilskoj praumi. Mogu nas nikada ne primiti u Europsku zajednicu. Sve bi mi bilo drae od vlasti koja slabo-umno lae. Iskreno, vie bih volio da Ivo Sanader ve jednom u Bruxellesu stisne zube i kae: "Neemo vam izruiti Gotovinu", nego da i dalje glupo i sramotno mulja, kao laljivi nakupac to prodaje jalovu kravu.
Besmrtnici s velikim penzijama
Jesu li akademici zbilja besmrtnici? Ne znam, pravo da vam kaem, nisam nikad pucao ni u jednog akademika. Svakako, da mene sutra prime u Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti... Kaem u prenesenom znaenju, naravno, jer to ne moe biti ba sutra. Ja ovo piem u subotu, sutra je nedjelja, a nedjeljom, kako znate, HAZU ne radi... Elem, da mene sutra Akademija primi u svoje lanstvo i ja postanem jedan od naih besmrtnika, mislim da, za svaki sluaj, ipak ne bih prodavao grobnicu.
Premda bi svejedno bilo zgodno ui u drutvo najumnijih ljudi ove zemlje. Za koju godinu, jasno, jer to je vie ili manje starako zadovoljstvo, primaju uglavnom ljude u ozbiljnim godinama. lanovima Akademije lijenik je ve zabranio da jedu masnu hranu, otpisao im i slano i slatko, alkohol ni uti, a seks  ohoho, moj gospodine, kad je to bilo. I onda, kada ste se ve pozdravili sa ivotom i svim smrtnim slastima, neoekivano osjetite malo radosti pod stare dane. Doe vam potar s omotnicom sa igom najvie znanstvene i umjetnike ustanove u gornjem lijevom uglu. A vama od ganua grunu suze na oi pa spremno vadite iz vitrine ae za sebe i listonou... "Susjed, da nazdravimo. Ja u Cedevitu, a vi?" Od toga blaenog jutra sve vam se promijeni. Uete u mesnicu, a iza vas apu...
i
"To je onaj akademik."
"Koji akademik?"
"Onaj... onaj... kako se zove?"
"Ivo Andri?"
"Nije Andri, nekako se drukije zove."
Pa i mesar vas nekako lijepo, milostivije gleda. Do juer ste za njega bili uljivi profesor u otrcanoj flanelskoj koulji kojemu je, izazivaki se cerei, zamotavao loj, a sada baca na panj pred vama krasan komad telee pleke. Na trnici malo kasnije seljanka vam briljivo bira rajice. Srdano vam se javljaju neki ljudi s kojima se inae niste ni pozdravljali. Po cijelom kvartu ve se pronio glas o pismu to ste ga jutros primili od Akademije i svi ve znaju ono to je ve naem narodu najzanimljivije. Kolika vam je sada penzija.
Sto ete, takvi su ljudi. Ba ih briga jeste li vi u Razredu za prirodne znanosti, medicinar, filolog ili medu glazbenim umjetnicima i muzeolozima, no bez ostatka e znati da primate pet hiljada penzije i etiri hiljade mjesene nagrade preko toga. Premda se koji put, opet, naete istinski zaprepateni kako je netko upuen u va samoprijegorni, viegodinji znanstveni rad za dobro svoga hrvatskog naroda. ovjek zna sve o vama, citira lanke, naizust deklamira va doktorat, neskriveno vas oboava, ali taj na kraju obino pita da mu budete jamac za stambeni kredit.
U kafiu opet, nakon to su popili, svi se diu i govore...
"Ajde, Stipe, plati, ti si u Akademiji."
Akademijina penzija uini ljude neobino omiljenima. Ako nekom akademiku, ne dao Bog, umre ena, ve sutra se moe ponovno oeniti. lan HAZU ude u neki umirovljeniki klub na au malinovca, a tamo u kutu nekolicina penzionerki igra kanastu pa ga skriveki odmjeravaju, vragolasto mu namiguju, alju poljupce i ljubavne
poruke na malim roza papiriima. Nacrtan medo, a dolje pie: "Nek' ti ovaj medo ree koliko ti elim sree".
Sve to, dakako, moe biti i vrlo opasno. Jer ti asni umnici sve do prijema u Akademiju obino su skromno ivjeli od profesorskih plaa i nesigurnih autorskih honorara, a onda se iznenada, naivni, nali u prilici da im se svijet umiljava samo zbog njihovih para. U svojoj ezdesetoj ili sedamdesetoj otkrivaju rodbinu za koju prije nisu znali, a varalice ih zavode da uloe novac u nekakav nemogui posao. Pola stoljea su se zlopatili u nekakvom Ruderu Bokoviu, a nakon svega bi im doao redikul sa srednjom uzaludnom koji je napravio rotilj s vodenim hlaenjem.
Dobra je stvar da je tih akademika toliko da opet nije velik pritisak, uvijek moete otpraviti ovjeka kod nekog kolege. Njih nam, Bogu hvala, ne manjka, od ovog tjedna ih je 154 redovna u HAZU. Mi smo Hrvati takav jedan dobrostiv narod. U dva naa udruenja knjievnika registrirano je valjda sedam stotina lanova. Nema hercegovakog sela koje nije dalo barem jednoga generala, a branitelja Domovinskog rata tek je neto manje od pola milijuna. Zaslunih je graana svake vrste toliko da je iezla svaka, ak i teorijska mogunost da se, za priliku, zateknete u Uneiu u dva i trideset iza ponoi, a da vam ususret, klimava koraka, ne doe netko tko je nemjerljivo zaduio domovinu.
E, sada, pravo je pitanje, treba li nama ba toliko za-slunika, posebice akademika? Treba, naravno. Jer, gledajte, ope je poznato da nas nitko ne voli. Mrze nas kao pse. Nas Hrvate. Da, da, dobro ste uli. Nobelova nagrada, zaboravite na to. U vedskoj im vide: "ime oca: Ante", ovjek nema anse. Oscar, ista pria. U Los Angelesu to se strogo gleda. Nagradu Amerike filmske akademije moda i moe dobiti ako si rodom iz pravoslavnoga sela, Islama
Grkog, na primjer. Ali Islam Latinski, ovaj na  ma ne dolazi u obzir. I sad, to mi moemo napraviti kada nas tako otvoreno i bezono diskrmi... dismrki... ajde avlu, kako se ree.
Odgovor se sam namee. Ako nas ve u svijetu tako bezobrazno zaobilaze, to nama drugo preostaje nego da se sami astimo i slavimo...
"Ajde, ti Jure, evo, reemo, budi predsjednik Akademijina Razreda za drutvene znanosti."
"Kako, bogati, ja elektriar!"
"O, pardon, neemo te onda za drutvene, nego za prirodne znanosti."
I tako, malo po malo, skupi se i u nas uenih ljudi, akademika, razumiju se u sve to ih upita. Rjeavaju krialjku, sve redom, hoe okomito, hoe vodoravno. Neki e zavidljivci, dodue, kazati kako Francuska ima samo etrdeset akademika. Ali to nas briga Francuska. Da su Francuzi tako pametni, ne bi im se sirevi upljesnivili. Pa i ova sada pria, kako je neki Miroslav Radman akademik u Francuskoj, a u nas ga nisu primili. O tome sam zapravo elio pisati, nego mi se uvod, evo, malo oduio. to e nama taj Radman, pitam ja vas, drage Hrvatice i Hrvati? On je u Francuskoj pa eto mu tamo. Ne idemo mi vami pa ne morate ni vi nami.
Knjinica Zelina
540027423