BIBLIOTEKA HRVATSKI^ POVIJESNI ROMAN
Urednica AVENKA URI
Struni suradnik KREIMIR NEMEC
Grafika urednica ELJKA SAMBOLEK
Naslovnu stranicu i crtee izradio ZVONKO GRBAI
Korektor DRAEN PLEVKO
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina biblioteka, Zagreb
886.2-31
ENOA, August
Diogenes  / August enoa ; priredio Miroslav icel. - Zagreb : kolska knjiga, 1994. - 342 str. ; 20 cm. -(Biblioteka Hrvatski povijesni roman)
Str. 317-331: Roman Diogenes Augusta enoe / Miroslav icel.
931130105
ISBN 953-0-60413-0
Tisak: TIZ ZRINSKI  d.d. akovec
August enoa
Diogenes
Priredio MIROSLAV ICEL
m
kolska knjiga, Zagreb, 1994.
DIOGENES
Historika pripovijest XVIII. vijeka
Uvodna rije
Historika pripovijest Diogenes izala je u hrvatskom originalu bez predgovora i napomena. Ma da sam djelomice bio namislio da svojoj pripovijesti dodam i objanjenja, ipak sam to propustio, pa makar i uz pogibao da u svoju knjigu izvri neopravdanu prigovaranju. Prvo i prvo, nije obiaj u beletristikoj knjievnosti veih kulturnih naroda da se proizvodima ove vrsti doda historiki komentar, drugo -mnotvo tih biljeaka naraslo bi bilo do drugoga sveia, a to ne bi bilo podesno. Pa ipak se donekle kojem, barem za neka objanjenja, da ih nisam iznio. U drugim literaturama obi\je naunih predradnja (monografija, karakternih skica, kulturno-historikih studija) olakava piscu hi-storikih pripovijesti znatno njegov trud: za pojedine odsjeke povijesti stoji mu na pomo itav niz tiskanih djela. Hrvatski novelista mora se kod obradbe domovinske povijesti boriti s veim potekoama. U novije vrijeme radi se dodue oko izuavanja domae povijesti vrlo revno i ozbiljno, te se pokazuju doista izvrsni rezultati, ali do potankih prikaza, koji su za beletristu najzgodniji, nismo jo dospjeli. Novelista se stoga mora sam pozabaviti s prouavanjem vrela, mora tono prostudirati tampana izvorna djela, mora se zadup-sti u prainu neizdanih vrela, mora skupljati s mnogo truda i muke po svim kutovima razasuta zrnca iz genealogije, heraldike i kulturne povijesti, da uzmogne svojoj pripovijesti podati istinski reljef. Sve je to posao koji vrlo umara i nije nipoto ugodan, tim vie to veliko mnotvo vanredno zanimljive grade lei zakopano u praini arkiva, pa je tek novije doba stiglo do toga da digne njihovu koprenu. Moram
ovdje spomenuti jo jednu nepriliku. Kod veih kulturnih naroda, koji su svoju povijest prouili do najsuvinijega detalja, takove su historike pripovijesti publici pristupanije, jer je veliko mnotvo itaa pomou popularnih povijesnih knjiga te pomou umjetnosti tako dobro upoznalo historike karaktere i dogaaje, da su opirna tumaenja posve suvina. Kod nas Hrvata tome nije tako. Beletrista mora publici podati jedinstvenu i umjetniki pravilnu tvorevinu, koju ne smiju smetati nikakova opirna povijesna objanjenja; a na ita unato tome zahtijeva tono tumaenje povijesti, kako je temeljito poznaje tek vrlo edan krug. Radi li novelista prema pravilima umjetnosti, opisuje li dogaaje samo u kratkim i zbijenim obrisima, onda ita odmah pita: Stoje tu istina, a to poezija? to vie, koji e taj hitri kritiar, mjesto da i on proe barem vrela, rei o neosporivim, njemu dakako nepoznatim injenicama i linostima, da su prikazani neprirodno i izvjetaeno, da odaju previe manire ili tendencije, i kako li ve glase svi ti nitavi struni izrazi penny-reportera. Postaje li beletrista previe glagoljiv u svome historikom prikazivanju, onda je zaao u povijest i promaio je svoju umjetniku zadau. Daje ta alternativa vrlo neugodna, o tome nee valjda nitko posumnjati; a najbolje to osjea knjievnik koji svoj poziv ne shvaa kao zanat nego kao ozbiljnu i svetu zadau ivota u slubi domovine.
Ta me je okolnost ponukala da u njemakome prijevodu svoje pripovijesti natuknem kao uvod neke injenice i da s nekoliko rijei razjasnim odnooj ove poezije spram istine. Toga mi nee, nadam se, nitko zamjeriti, budui da se radi o tako sudbonosnu, a i zamanu obratu nae povijesti, to su ga dosada slabo prouavali, a jo manje osvjetlavali u publikacijama. Kod novelistike obradbe historike grade iz prolosti moga doma postavio sam naelo da se drim istine to vjernije mogu, a od nje da se udaljim u nebitnim tokama samo onda kad to zatrae pravila umjetnike strukture; prizore i lica dodao sam iz svoje vlastite mate samo ondje gdje nam se povijest veim dijelom iznevjerila, a to se tie ponajvie ljubavnih intriga. Ali
i toj tvorevini svoje vlastite fantazije nastojao sam podati nijansu onoga doba. Ova historika tonost, koliko je samo mogua, moe barem kako tako sluiti kao pomagalo u onoj neprilici naih knjievnika spram publike, o kojoj sam gore govorio. I u ovoj pripovijesti nisam se iznevjerio svome naelu. Iz zaboravljenih, poutjelih listova latinskih memoara, iz saborskih rasprava, iz oporuka, ugovora, pisama i rodoslovnih tabela probudio sam na ivot ovo davno iezlo pokoljenje i predveo itau na oi radnju, koja se prije 150 godina doista odigrala; pa ako moje djelo moda pogaa koji opravdani prigovor glede umjetnike izvedbe, to ipak mislim da se mojoj historikoj savjesti ne bi moglo opravdano nita prigovoriti. Hou ovdje posve iskreno navesti izvore iz kojih sam crpao svoju pripovijest. Glavno nalazite bile su Annuae (memoari) darovitoga, ali i slavinoga kanonika Baltazara Krelia, omaan rukopis pun najzanimljivijih pojedinosti i otroumnih primjedaba koji trijeznu itau prua ivu sliku ondanjega doba i karakterizira sve politike Jaiseurs-e anno 1750. - ne iskljuivi ni samoga spletkara kanonika. Nadalje sam potraio savjeta u ondanjih saborskih rasprava. Dragocjenu su mi gradu davali jo: genealoko djelo Ivana Nagua, memoari grofa Oria, Kre-lieve Notitiae praeliminares, valovnice, oporuke, netam-pana cehovska pravila iz 17. i 18. stoljea, povijest banova i, napokon, da se stvari poda dolina tafaa, povijest Marije Terezije. Prikazana slika vjerna je i istinita. Mene kod toga prikaza nije zavodila nikakova jednostrana tendencija, nikakova predispozicija, nikakovo strastveno stranarstvo; nisam unosio u nj nikakvoga kasnijega miljenja, a bilo je to i suvino. Da pojedinim linostima stavim u usta osjeaje svoga srca za svoj narod i za domovinu - toga se ipak nisam mogao odrei, ali i u tom pogledu nisam poinio anakronizma, jer zlovolja, koja je prelazila ve u oaj, dala sije oduka u dosad dakako tek slabo poznatim satirama i paskvilima tadanjega doba, te iz redaka njihovih dopire koja ta duboko osjeana patriotska tualjka.
Istina, slika je tmurna, ali ne moe ni biti vedra. Bilo bi nezgrapno paliti nekoliko malih lui gdje vlada bezutjena
no: poljepavanje i divljenje samima sebi nisu nego beskorisna pomagala slabih dua, a samo jasno upoznavanje sebe najsigurniji je putokaz poboljanju. U pisca se kod reprodukcije tako nemilih dogodovtina bude i te kako bolni osjeaji, ali tjei ga to to u toj nonoj slici nalazi svijetle i radosne toke, to otkriva znaajeve koji su se, proeti najiom domovinskom ljubavlju bez obzira na svoj vlastiti interes, borili protiv intriga i sile.
Vjerna je i istinita u toj pripovijesti itava politika situacija, poloaj stranaka, spor sveenstva i plemstva, istinit je protuzakoniti postupak sa statutom granice, pa saborska bura nastala uslijed prevarenih nada, i istinita je igra sa Slavonijom, proizala iz privatne gramzivosti, pa pamflet protiv Buana, pa prituba vrabaca, pa spletke Klefelda i grofice Bacan, vjerna je smotra u Ptuju, pa ulazak namjesnika Bacana, pa njegovo pohlepno spekuliranje, vjeran je sablanjivi prizor izmeu Klefelda i Tausija na Markovu trgu, vjerno izmirenje grofice Sermage, pa bakanal kod lijepe Tereze, pa osveta duhovitoga Jankovia. (Nai e se koji taj kome e se stvar priiniti teatralnom, a ipak je istinita, istinit je ak i opis pojedinih ivih slika; kod toga moram spomenuti da sam estetskim zakonima za volju morao znatno ublaitijarke boje istine. Pojedine slike nikako se ne mogu iznijeti u tampi.) Istinito je premjetenje Kle-feldovo, skrbnitvo nad Adamom Bacanom. Cehovski prizori prikazani su vjerno prema pravilnicima. Gotovo sva lica, pa ak i cehovski ljudi, historiki su i karakterizirani prema pronaenim uporitima, gotovo svi su dogaaji historika istina. Uzato sam nastojao da koliko mogu imitiram ton ondanjega naina razgovora.
0 ideji pripovijesti ne trebam troiti rijei, ita e je bez mnogo muke i sam pogoditi i razabrati da ostaje navijeke istinita ona stara rimska Historia vitae magistra.
A..
I.
Kasna jesen nadvi se nad kraj, dnevi postajahu krai i krai, sivo, mutno nebo steralo se nad Zagrebom, danju i nou padala je jednakim mahom lijena kia, da su ve krivudaste ulice promoene bile, a sa drvene strehe kopale su debele kaplje jamice u zemlju. Katkad dunu vjetar, skinu silu uta lia s drveta i baci cijelu plohu kinih kapljica u okna graanskih kua. Ve se je i pomalo mrailo, a na ulici jedva je bilo vidjeti ovjeka. U to neugodno, kiovito doba istaknu ovelik nos iz svoga duana u Mes-nikoj ulici estiti majstor Mijo Magi. Velik, pozlaen klju pokazivao je strancu da gospodar Magi pravi i popravlja kljue, brave i lokote, tj. da je bravar ili, kako cehovska knjiga veli, poljar. Strancu, rekoh, jer domaim ljudima nije trebalo toga kaiputa. Magi, ta potena, poneto svojeglava dua, bio je svim Zagrepanima i suvie poznat, po svojoj radinosti, po svom trbuhu, po svojoj debeloj kesi, po trista paprenih ala, a osobito po svojoj zidanoj kui u Mesnikoj ulici. Premda ovjek dosta odreit van kue i u zboru, nije se mogao zvati potpunim kue gospodarom, jer je njegova slabija polovica, vrijedna gospodarica Kata, krepkom rukom drala domae ezlo, emu opet gospodar Mijo nije prigovarao, znajui da mu je ena estita, revna, ako i neto zubata. Gospodar Mijo ljubio je mir nadasve te se je pomno uklanjao svakoj prilici koja je u njegovoj kui probuditi mogla ma i najmanju bunu. Vrijedno ga je bilo gledati kad je pod oblim svodom svojih duanskih vrata stajao i, pucajui jezikom, u svijet buljio. Lice bijae mu
plosnato, iroko i jako, nu nimalo debelo, nos razveden i tubast, a lice i nos rumeni kao vazmena pisanica, to od zdrave krvi, to od silna napora. Ni najzlobniji klevetnik nije smio Magiu prigovoriti daje moebit pijanica, jer mu je gospodarica Kata vrie mjerila i toila, a nema sumnje da je Kata na kaplju znala koja li je prava Mijina mjera. Crne oi bravara sijevale su vatreno i odvano, osobito kad nije vidio ene; im se ona pojavi pred njegovim licem, ublailo bi se to junatvo, a oi bi postale blage i krotke. Uostalom pokrivala je tu vrijednu bravarsku glavu gusta, crna, na elo naeljana kosa, crne obrve duljile su se nad oima poput dviju crnih crta, a pod nosom crnjeli se podrezani brkovi, neto ui od usta. To lice virilo je dakle dne 25. listopada 1750, to jest na dan svetoga Kripina, iz duana i, kad je podeblja kaplja pala na majstorov nos, stegnue se obrve, stisnue se male oi, i bravarska glava povue se brzo natrag u bravarnicu kao pu u svoju kuicu kad dirne u njegove roice. Krupni, debeli majstor okrene se na peti poneto zabrinuta lica. Uto otvorie se u zatku bravarnice mala vrata i iznenada pokaza se rumeno, na-bubreno lice pod crnom maramom, ponajprije dakako poneto izvrnuti nos, zatim male sive oi, a najzad dosta debeo podbradak.
- Miko! Miko! - ozva se na vratima tanahni glas enskoga grla neobino otro.
- ta je, duice draga? - zamrmori bravar smjerno.
- Ti, ini mi se, zvijezde broji, Miko!
- Ne brojim, duice, gledao sam samo na ulicu.
- A ta ti, dragi Miko, ima na ulicu gledati - produlji gospodarica Kata otrije. - Valjda ima i u kui koga gle-
kdati, a kako je nebo oblano, i onako ne vidi zvijezda.
- Kia, kia, zlo vrijeme - otpenta bravar zabrinut.
- Kakva te kia mui? Pada, pada i nek pada. II je hoe moebit u reeto skupiti? Evo ide mrak. Posla je, mislim, dosta bilo. Baci kladivo, utrni vatru. Valjda nee kod ulje-nice lokote graditi? Amen, Miko, amen! Nema li mene, svoju enu? Ili nisam ve vrijedna da me pogleda, a?
I
-  Oh! Oh! - prosvjedova po zakonskoj dunosti debeli bravar.
-  Oh! Oh! - ree Kata ujedljivo - kako si to teko iz-mucao. Znam ja, kakov si svetac.
-  Katice, Katice! - odvrnu bravar kao uvrijeen - ne grijei due. Ti, pa nikoja. Dvadeset smo, hvala bogu, godina oenjeni, pa reci, nisam li vazda po jednom, po pravom putu iao, jesam li ikad za vlas na desno ili na lijevo koraknuo?
- I ne daj bog! - zaviknu Kata - ta, bog i vjera, iskopala bih ti oi il bih te krstila kuhaom!
Uzdahnuv mrva, odgovori prevjerni Mijo:
- Meni je za dijete. Kasno je, pogibeljno je. Gledao sam, ne ide li Marica, naa premila Marica. Je li to pravo, da djevojka toli dugo van kue ostaje? Samo neka doe, samo neka, ja u joj pokazati...
-  Nita joj nee pokazati, dragi Miko - izlanu Kata visoko zamahnuv rukom. - Ti vrlo dobro zna daje Marica kod gospe varoke sudinje Baboajke, svoje kume, pa kakva od toga pogibelj?
- Da, da, draga Katice, ti isto pravo govori, ali...
-  No ta? Kakov ali? - ree poneto bijesno ena uz-dignuv glavu.
- Mi smo majstori... mi smo ljudi graanski, gospa va-roka sudinja... to su gospodski ljudi, a za nau Maricu nije gospotina. Pa kad tako navikne na gospodsko drutvo i vidi te kojekakve navade, zapuit e joj se glava od oholosti, i zlo po nju.
- Toga ne daj bog! Zato sam ja tu - viknu majstorica lupiv dlanom ponosito u svoja dosta bujna prsa: - da joj takva ta puhne u glavu, kuhaom bih joj istjerala vraga. Ja sam purgarica, i ona e biti purgarica, ako bog da, i to nam je dika. Pa jes' uo, stari? Ne mijeaj se u tue posle...
Gospodar Mijo razvali poneto udno oi, ne mogui shvatiti kako bi njegova ki za njega tuim poslom biti mogla.
- Da, da - nastavi vrijedna bravarica - djevojke idu pod komandu majke, djeaci pod komandu oca...
- Al mi nemamo djeaka - opazi bravar smjerno.
- Jesam li ja kriva? - odvrnu Kata ujedljivo.
- Tko zna? - izmrmlja gospodar kroz zloradu alu.
- Bena! Bena! Idi zbogom! - planu vrijedna gospodarica - kakve su ti to ludorije na jeziku? Je 1' to za tvoju staru glavu? islo u ruke, islo! Nu sad mi je dosta. Pobrini se radije da dobije valjana djetia. Posla su pune ruke, a nema pomonika otkad smo pijanog Grgu otjerali. Ja ne dam ter ne dam da se ti u kasnu no mui. To je proti cehovskoj navadi i bojoj odredbi. Ako si po danu uljio ruke, zasluio si po noi mir i, kad odzvoni zdravamarija, ide kladivo u kut.
Te poneto ljubezne, ako i otre rijei majstorice Kate osokolie plahu ud bravara, pa e on neto krepe:
-  Eh! Eh! Katice draga! Misli li ti da se rado u no trapim, i pilim, i kujem? Nisam lud. Valjda ne veselim se sam svojoj teti, svomu nemiru. I ako se muim, samo je radi toga, jer je Magi prvi bravar u Hrvatskoj, i nisam rad da slaem za svoj posao, gdje sam ga obeao. Pa kakva sramota da me tko drugi svlada, a gospoda da se od mene odvrnu. Ni za ivoga boga. Moj otac bio je bravar, i ja sam. Naa kua je od starine na glasu radi potenja. A ja da budem najgori? Toga ne daj bog!
- I ne daj - potvrdi Kata.
- Pravo si rekla - produlji bravar - pravo, draga Kato! Pitam te, tko pravi i podbanu i biskupu i varokomu sucu sve kljue, kljuanice i lokote? Magi. Je 1'? Stari, vrijedni, poteni Magi. Pa da drukije bude? Kap bi mi pala. Ta ima dakako druge cehovske brae koja na to vrebaju. Tu ti je imun Babi, ona samoborska grabeljiva ptica, tu ti je Fran Mikuli, koji misli da je pojeo svu bravarsku mudrost jer je bio ak do njemakoga Graca po nauku, ter misli da stara majstorija, hrvatsko tvrdo kladivo, ne vrijedi upljega boba. Tu ima i drugih. Al ja se, Kato, ne dam. He! - i pritom dignu majstor Mijo desnu aku uvis - ova ruka je potena, ovo kladivo bije ve sto godina po
nakovalu i nije skovalo kriva kljua. Star sam, da! E, tako je! Vrijeme ne eka. Sina nemam, tako je boja volja, koja nije dala nego da jedna enska mladica nikne iz tvojeg krila. Al tako mi potene glave, ako mi ne moe bravarom biti sin, jer ga nemam, moja Marica nee poi nego opet za potena bravara. Vidi, Grga je bio fina glava, dobra ruka. Radio je kao da si ga navio, od zore do mraka, radio je fino i dobro, al ta nedjelja, ta, oprosti mi bog grijehe, nesretna nedjelja, ta je bila za njega kuga. Kad je prinjuio vinu, pio je tri dana i bjesnio kao pseto, koje se je otrgnulo od lanca.
- I grdio je majstorovo vino i majstoriino zelje, i izbio do krvi egrta, pa na posni dan jeo suhe kobasice - nastavi urno Kata; - kakvo poteno djelo, kad nije potena dua! Jedanput, dva puta, jo bi mu se oprostilo bilo, ali kad to ide dan na dan, kad je ta pijanica po zagrebakim krmama bubnjala da moje jelo ne valja ni za psa, jelo majstorice Kate, eh, onda, uje, Miko, ne bi ni bijesu dua mirna ostala, a bome ni meni. Dobro je da smo ga otjerali, i sram bilo majstora Kurata da je pijanoga Grgu k sebi uzeo kad ga je djetika skuptina osudila zbog pijanstva, da plati jedan veliki pehar vina za kaznu.
-  ta e? - izvrnu bravar dlanove i pokunji glavu. -Da dignem graju u cehu, da se zavadim s Petrom i Pavlom? Mir i bog, rekoh si, pa priapnuh bratu kovau, Jurju Gospoiu, mladomu cehmetru naega velikoga ceha, neka mi priskrbi potena djetia. Deset puta sam mu govorio, al djetia nema. Sve mi veli: Priekaj, brate poljaru, dok bude dobra namjera.
- Dobra namjera! - nasmijei se Kata - valjda o sudnjem danu, jer ve tee drugi mjesec otkako sam otjerala Grgu, koji mi je priio smrdljivo zelje i krteno vino. Oprosti mi bog taj grijeh! Al ja ne vjerujem ni tomu bratu kovau. Taj va veliki ceh, dragi Miko, nije jedna dua, ve samo jedno tijelo. Srebrnari, bravari, sabljari, kovai, pa sad su se tomu prikupili i pukari. I jedan i drugi kuje, istina je. Al drugo je srebro, drugo eljezo, drugo je srebrna lica, drugo eljezna potkova. Niste sloni, ne. Jedan hoe finiji
biti od drugoga, jedan pametniji od drugoga, pak se svaate i grizete, oprosti, boe!
- Nikad nije bilo svae u cehu - prosvjedova Mijo.
-  Naoko nije, dakako! Nu to je samo od sramote pred svijetom. Al ovako iz prikrajka ujeo bijes vraga, kova bravara. Vjeruj mi, Miko, ni Gospoi nije ist.
-  Nemoj tako na Gospoia, Kato - ree Mijo. - Juraj je potenjak, al zlo je to da danas u to nemirno vrijeme mladi ljudi idu radije pod puku nego k majstoru. Ta valjda se dobro sjea kako je sve kao ludo pobjeglo u vojsku kad je gospodin ban poveo nae hrvatske ete u Belgiju. A molim te, koga bijesa ima hrvatski djeak u Belgiji posla, ondje za devetom gorom? Recimo pravo, vrijeme je zlo. Starina se vie ne potiva, novotarija kui svijet, i bog zna to emo jote doivjeti.
- Istina, vrijeme je zlo - poniknu majstorica glavom. Dok su mu i ena tako u govoru bili, primicahu se
tri isto odjevena ovjeka bravarovu duanu. Najmanji izmeu njih, ovuljak krupan i jak, plavokos i rumena lica, odjeven u modro sukno, otvori ponizno vrata, potisnu glavu unutra, zatim zavue se vas u duan, a za njim i druga dvojica.
-  Hvaljen budi Isus! - pokloni se doljak uro Robi, pukar i stari djeti velikoga ceha.
- Na sve vijeke. Amen! - odvrati majstor Mijo. - Kakva je dobra namjera namjerila vas, potene cehovske ljude, pod moj majstorski krov?
A uro e dalje pokloniv se duboko:
-  Mi, gospodine, imamo dvije ili budi tri rijei vaoj milosti govoriti, ako nas hoete posluati. To je to, to smo vaoj milosti bili obeali, da emo vaoj milosti potena mladenca za djetia majstorskoga dovesti. Evo smo ga doveli, i vidite ga. - I pritom pokaza uro na visoka, lijepa mladia crne kose, koji je kao svijea kraj starog djetia stajao, zatim nastavi kao da ita litaniju: - Zato prosimo da mu date takovu postelju na kojoj nee umrijeti ni od zime ni od vruine, i da mu date takovu ponjavu s kojom moe proi, i da se djeti ne protegne dulje nego je ponjava
duga; ako mu noge ozebu, da ne krivi nas. Hoemo pako njega tako zdrava i frika od vae milosti potrebovati na petnaesti dan, kakvoga smo ga vaoj milosti amo doveli. I molimo vau milost, da nam date za nae potene cehovske novce jednu pintu dobra stara vina.
Majstor Mijo ispravi se vrlo ozbiljno, doim je gospodarica Kata radoznalim okom iz prikrajka motrila mladenca, koga su cehovski ljudi po navadi i po cehovskim artikulima doveli bili za djetia. Mijo odvrnu vrlo sveano:
-  Ovo ste mi, poteni cehovski ljudi, za moju potrebu po navadi doveli ovoga potenog mladenca za djetia majstorskoga, da mu dadem djela do petnaestoga dana, pak vas pitam, kojega je kraja i varoa sin, ima li kojega plemenitoga ceha djetiki list i ima li izmeu plemenitoga naega zagrebakoga ceha obrana majstora za jamca.
Na to odgovori pukar, pokloniv se duboko:
-  Neka je znano vaoj milosti da je ovomu potenomu mladencu ime Josip Juratovi i da je rodom iz Samobora u naoj kraljevini Hrvatskoj. Djetiki pako list, koji smo na ove svoje ive oi vidjeli i koji je na dekan majstorski od rijei do rijei proitao, ima pod pravim peatom od plemenitoga ceha kraljevskoga varoa krievakoga, a za obranoga metra i poruka ima gospodina cehovskoga majstora uru Smetika, kovaa.
-  A ufate li se vi, Josipe Juratoviu - zapita sveano bravar mladia - obdrati kako je potrebno i dostoji se?
Visoki mladi pokloni se kao vojnik i ree zvonkim, jasnim glasom:
- Ufam se, vaa milost, ako je boja volja.
- Pak vi po bojoj volji primite se djela do petnaestoga dana pod ovim mojim majstorskim krovom. Tako budi, i slava bogu! A vama, moji dobri cehovski ljudi, koji ste mi po naoj cehovskoj navadi za moju potrebu doveli ovoga potenoga mladenca, budi hvala i pinta dobra stara vina. Pak jer je vrijeme zlo i put dalek, budi vam cehovski troak za pintu na dar. Doite sa mnom u moju komoru, a moete i vi, Josipe Juratoviu. Nu prije preporuite se ovdje gospodarici za komoricu i postelju, gdje ete prebivati do
petnaestoga dana i dulje, ako je boja volja. - Majstor ode sa cehovskim poslanicima na vrataca na koja je Kata u-nila bila, a Josip, zgrabiv svoj omani sveanj, ree gospodarici Kati:
-  Budi moja potena glava preporuena vaoj milosti: gdje je djelo, da je jelo, da mi se kroji i broji kako se moja ruka za vau kuu znoji, da ima kamo poloiti glavu, i evo mi je Bog svjedok i mati Boja, da od mene pogreke biti nee ni u kui ni izvan kue, ni u misli ni u inu, da u biti pokoran i posluan kako se kranskomu mladencu dostoji! - Po tim rijeima poljubi Josip majstoricu Katu u desnu ruku, a ona, oito dirnuta tim estitim poklonom, odvrati blagostivo:
- Pomozi bog, Josipe, u toj kui. Ako bude dobro djelo, bit e dobro jelo. Neka vas nije strah, jer je ova kua dobra i stara. Sada pako doite u ime boje da vam pokaem komoricu vau!
U istoj, obijeljenoj sobi gospodara Magia smjesti se zamalo cehovska druba za stol. Nije tu bilo bogatstva ni sjaja, ali u toj sobi sijevala je divna istoa, bilo je sve spretno i udesno kao daje lagodan, milen duh sterao ovuda mironosna svoja krila. Du zidina nizale se duge drvene krinje, koje su sluile i za ormare. 0 zidu visio je majstorski list gospodara Magia, zdesna slika svetoga arhan-dela Mihajla, njegova svetitelja, a slijeva svetoga Tome biskupa, muenika i zatitnika velikoga ceha zagrebakoga. Sred sobe irio se je velik hrastov stol pokriven bijelim bjelcatim stolnjakom, po njem iroki kositreni pladnji, srebrna uljenica i ogroman vr od kositra, udno nakien znakovima bravarskima. elo stola je sjedio sam majstor, na drugoj strani majstorica Kata, podalje uro Robi i drug mu Janko otari, srebrnarski djeti, i dolje naproti majstoru novi kalfa Josip Juratovi. Majstor prekrsti se pobono, a za njim ostali, i kad je gospa Kata stavila na stol silnu zdjelu zlatolikih ganaca i itavu butinu, rumenu poput ruice, ree Magi sveano:
- Bog blagoslovi djelo i teake, bog blagoslovi jelo i ne daj nam nikad ni bolje ni gore!
- Amen - odgovorie svi.
Ve je bio majstor zasukao rukave i nabrusio velik no da ga zabode u masnu butinu, kad neta iznenada vani zatropota, vrata se otvorie i skokom unie djevoje od jedno sedamnaest godina, a za njom pristara baka.
- Hvaljen Isus! - ree djevojka zvonkim glasom, ali se brzo zaustavi i porumeni dovrh ela spaziv za stolom goste.
- Jesi 1' ula, Marice - namrgodi se majstor - toga da mi vie ne bude. Kad se mrai, mora da bude potena graanska djevojka kod kue.
Marica porumeni jae, pristupi plaho k ocu i ree po-ljubiv ga u krupnu ruku, na koju je suza sa njezina oka pala:
- Dobar vee, dragi oe, i oprosti, ako sam krivo uinila. - Zatim poljubi majku i pokloni se gostima. No tek je rekla rije, dotisnu se krezuba baka do Magia i uze, maui rukama i glavom, dokazivati:
- Hvaljen bog i dobar vee, majstore i potena majstorice, i vi ostali poteni ljudi! Nemojte Marici zlo govoriti. Njezina milost, gospa varoka sudinja Baboajka, lijepo vas pozdravlja i moli vas da ne bude zamjere to je Marica toli kasno dola. Djevojka da nije kriva, ve njezina milost, gospa sudinja. Jer da znate, njegova milost gospodin varoki sudac ima danas gostiju iz kaptola, pak je trebalo i kako zasukati rukave da preasna gospoda ne prigovaraju naoj kuhinji, jer se razumiju u slatka jela. Pak je njezina milost gospa sudinja rekla: Jesi li ula, Marice, ti giba gibanicu kao nijedna u naem plemenitom gradu. Ba te je kuma Kata poteno nauila. A ti ostaj mi tu na pomoi, jer te ne putam, nikako ne putam, a bude li kakve zamjere od tatice, ja sam kriva, nisi ti, pa te moe Babika otpratiti. I bog i dua, potovani majstore - cmoknu stara Babika jezikom - Marica je nagibala sirovnjau da bi je aneli jeli, a preasna gospoda sve su prste oblizavala. Al rekla im je gospa sudinja daje gibanica Mariino maslo, pak da ste uli tu hvalu i diku, da se je sirotica crvenjela kao rak. Sad znate, da nije kriva Marica, i njezinoj milosti, gospi sudinji, bi vrlo teko bilo da mora sirota Marica radi
nje uti koju alnu rije. I sad sam sve rekla, i svim skupa elim laku no!
-  No, no, no, stanite, Babiko - ree majstor, dignuv ruku, baki koja se spremala na odlazak - izruite njezinoj milosti, gospi sudinji, naoj dragoj kumi, lijep poklon i pozdrav. Kad su rauni takvi i Marica joj bila na pomoi pri potenu poslu, nije dakako mogla ranije kui doi, pa je i pravo, daje ostala. Zato joj od mene nikakve zamjere, ve hvala da se je pred gospodom tako opotenila. Vama, draga Babiko, lijepa hvala da ste mi doveli dijete, pa na put ded'te vri staroga.
- Ne, ne, ni za ivu glavu, potovani majstore - branila se baka - ta mislite, moja stara glava nije za to.
-  Nemojte tako, Babiko - nasmjehnu se Kata natoiv brzo vri - vino daje jakosti, kreposti, boji je to dar. Pijte, znam da vam je nae vino slatko; bar ste ga se ve dosta puta nahvalili.
-.Lijepe komedije - nahahaka se starica i uhvati vri
- jo e, pomozi mi sveti Bla, ljudi po gradu bubnjati da je Babika pijanica. Ta vi znate kakvi su zagrebaki jezici, potari ih sveti kri! Al bih lagala, da vam pokudim kapljicu
- nastavi baka silno potegnuv i gladei suhonjavom rukom trbuak vria. - Da, Magieva kuhinja, Magieva pivnica, Magieva djevojka, tomu nema para u naem kraljevskom gradu. Nek tko doe, pa neka kae da ima, ala bih ga... sad laku no, slatku no! Znam da e biti kod kue kaice, to sam se evo zabrbljala! Sad laku no! Sad laku no! -To rekav, isklipsa Babika hrlo na vrata i ne doekav odzdrava.
Babika bila je istinu rekla. Marica bijae djevojka prelijepa, puna, jedra i zdrava kao rumena, mirisava breskva. I govorio je cijeli Zagreb da nema ni gospodske ni graanske keri u gradu, koja bi se kraj Marice pokazati smjela. Od glave do pete kipio je u toj mladici puni ivot. Put joj bijae glatka i sjajna; punano, suoblo lice cvalo je ljupkim ruicama; crvene usnice drhtale su ko i velike maline na grmu; fino pri kraju neto uzvinuti nosi pokazivao je veliku odvanost, niz strmo elo prieljana sjajna kosa izlazila
je u dvije guste plete, svezane crvenim vrpcama, a one oi, one velike oi, kojima su pod dugim uzvinutim trepavicama crne zjenice drhtale i sijevale kao munja, kao iva vatra! Djevojka ne bijae krupna, ali sve tijelo, svako udo bijae puno, oblo i draesno. Marica bijae obuena u plavetnu haljicu, preko prsa bila je prevezala tamnocrven rubac, oko vrata vili joj se gusti nizovi koralja. Tako je gledala smijeei se uzdignute glave u svijet, a taj blaeni smijeh na njezinu licu titrao je kao leptir na punoj, rascvaloj rui. Djevojka sjednu u kut na krinju i poe zvjedljivo promatrati goste, koji su od toga nenadanog prizora umuknu-li bili.
- Doi blie, sjedi do mene, Marice! - ree Magi neto blae svojoj jedinici, koja se u hip kraj njega smjesti. Bravar motrio je svoje edo osobito zadovoljnim okom, a gospa Kata sjedila je nagnute glave i, sloiv ruke na krilu, gledala je i gledala svoju ker okom toli sretnim i blaenim kao da sniva o raju.
- Moji dragi cehovski ljudi - prihvati Magi - znam da ste edni i gladni, pak evo je baka Babika zakrila put naemu poslu, nu sad je put ist, i bog pomozi!
- Vaa milost, gospodine majstore - pokloni se uro -molimo da nam oprostite, da smo vam toli kasno na toliku nepriliku...
- to navija, dragi Duka - nasmjehnu se Magi - kanda si prvi put u mojoj kui. ast i potenje naoj cehovskoj navadi, ali kad ljudi veselo zajedno sjede i kad se pije i jede, onda ne trpim nikakve cifrarije.
- Tako je - potvrdi Kata. - to je na stolu, to je ponueno od srca, bez ceremonije. Zato jedite i pijte!
Majstor Magi uozbilji se opet, rastegnu usnice, stegnu obrve te se dignu na junake noge i pograbi snanom rukom veliki kositreni vr.
- Ej, Joso Juratoviu - progovori sveanim glasom ra-stegnuv opet obrve - ovo ide vas. Skupite svoju mladu pamet, napnite svoje ui i zapiite si svaku rije za uho, jer sam ja majstor iskuan, jer je ovo kua stara i potena.


- Jest, boga mi - potvrdi Duka glavom, zatisnuv velik ganac u usta.
Joso dignu se na te rijei i, pokloniv se majstoru duboko, ostajae nijem i poboan.
- Vi, dragi Joso - nastavi bravar - niste prhnuli u ovu kuu kao imi nit ste pali kao kamen preko krova, ve su vas doveli na prednja vrta dva potena vaa brata, a jamac vam je zagrebaki majstor, komu ast i potenje. Iako sam stari cehovski majstor i rotni graanin, iako imam, hvala bogu, svoju zidanu kuu u plemenitom ovom varou, ja velim ter velim da nas je gospod bog svih sagradio od iste zemlje. Zato budi daleko od ove kue svaka gospotina i tatina. Mir i bog neka je uva, da bude svaki ovjek, ma kojega roda sin, u njoj sretan i veseo, bio on egrt, kalfa ili majstor. Ljubav i potenje nudam vam u ovom vru, napijte se slatko, i neka bude grlo pritom glatko. I da ste zdravi i pravi pod ovim mojim krovom, da ne uradite nikad kriva kljua, ve da potenim djelom otvorite svaija vrata i srca. I to da znate, da kalfu ne cijenim za slugu ve za sina. Na, tu primite pa se u dobro zdravlje ljudski napijte.
Gospodar srknu iz vra pojae i preda ga kalfi, a ovaj, drei vr, odgovori:
-  Bog da mi je svjedok i majka boja i cijeli nebeski dvor, da od mene vaoj milosti sramote biti nee, da u biti u ovoj potenoj majstorskoj kui to i pela u konici, da je neu ostaviti, ako je vaa dobra volja, makar i kuga dola. Da bog pozivi i blagoslovi majstora, da bog pozivi i blagoslovi majstoricu, da bog pozivi i blagoslovi i ovu potenu majstorsku djevicu i sav dom i sav rod u srei i zdravlju i da bog da majstoru o zadnjoj uri zlatni klju u raj nebeski.
Po tima rijeima potegnu Joso tri puta i povrati vr majstoru.
Magi, Kata, a i Marica gledahu novoga kalfu nekim udom, nekim zadovoljstvom, kako mu je glatko tekla rije. I uistinu Joso bijae lijep mladi. Visok kao jablan, jak kao hrast, pun kao jabuka, dizao je svoje okruglo crveno
lice nekim ponosom uvis. Iz tamnih mu oiju sijale se iskre
-  sve je u njem bilo puno ivota, snage i zdravlja, a opet seje rumenio na njegovu licu neki djevojaki stid, drhtala je neka ljupka plahost, kojoj su sasma protivne bile njegove pune, rei bi gvozdene miice.
- Eh, jeste li uli, Joso - prihvati majstor radoznalo -vi tu govorite kao iz knjige, a gdje ste k bijesu te slone litanije nauili?
-  Po svijetu, vaa milosti - odgovori Joso.
- Po svijetu? Zar ste vi bili u svijetu?
- Jesam, vaa milosti.
-  Daleko, pod pukom, zar vojnik?!
-  Da, vojnik.
- I tukli se?
- Do krvi.
- Da ujemo, sjednite.
-  Nije tu mnogo pripovijedati - nasmjehnu se mladi.
- Bio sam u Petrinji kad je ban dizao ete u Belgiju. Nije mi zaista puka bila na pameti. Al jedne veeri, ta znate kako to kadto pukne u ovjeka, bilo nas je vie zajedno. Bilo je tu i vojnika krajinika. Pismo na sretan put naim junacima. Tad e jedan izmeu njih: Lako piti, teko se biti. Ti e tu ostati, pa kovati, pa piliti, pa piti ter piti, al mi idemo u daleki svijet. Nato mu ja: E, to bih ba i ja znao. Ti? nasmija se on. Vidite, to me je peklo, ja da sam gori od njih. Da vidimo, viknuh, idem s vama i ja. Svi se zaudie, al uistinu poao sam za bubnjem bana Karla Bacana u Belgiju.
-  U Belgiju! Pak u kumpaniji gospodina bana! - lupi majstorica dlanima izvaliv na Josu oi.
- Pak recite vi meni, mladi Juratoviu - rei e majstor
- kakva je to zemlja, kad ste ve ondje bili?
-  Ej, vaa milosti - odvrati mladi - s koje ju strane gledate: lijepa je i nije lijepa. Ravna kao dlan, ah, gdje je moja Okika gora? Kue, palae, crkve, to je udno, da, al znate: ondje sve ovjeka zebe, i ljudi ga zebu. Riblja krv. To se u mirno vrijeme ne bi ni potuklo. I otkud? Pije se samo pivo, samo kuhani jamen. Gdje je tu naa ze-
lenika, pomislih sto puta. Nije tu ivota za naega ovjeka. Bijes me onamo ponio. Bio sam mlad, i srdilo me je da me dre za kukavicu. Tukao sam, haj, boe moj, da su sve kosti pucale, nisam se bojao ni vraga. Sad su krajinici dakako drukije govorili i kapu skidali preda mnom. I gospodin ban me je pohvalio uiniv me pae strametrom. To je sve lijepo bilo, al napokon mi i dosadilo. Jer, tako se esto pitah: Zato i za koga ti Joso, Hrvat, Samoborac, nosi i pali svoju puku po Belgiji? Koji te je bijes navrkao da ovdje ubija ljude? Gdje je tvoja kua, tvoja zelengora, tvoja kapljica, tvoja majica? Daleko, daleko! Pa to ti Belgijanci hoe? Bio sam ondje u Gentu, tako se zove jedan njihov veliki grad, u kvartiru kod krojaa. ta vi hoete? upitah jednom pri veeri gospodara. Kroja me nekako udno pogleda i ree: Svoji biti, po svojoj pravici ivjeti. E, to je pametno, pomislih. Ljudi nisu ni zli. I samoborski sudac govori uvijek da svoje pravice uvati valja. Tad spazih da sam na kriv put zaao. Bena si, rekoh sebi. Al sam i okajao svoj grijeh. Jednom provali pijana eta carskih vojnika u stan moga gospodara da mu oplijeni sve, da mu otme i mladu, lijepu enu. Bilo mi je dosta. Nisam mogao gledati toga razbojstva, ve se maim sablje, pa udri desno, udri lijevo, sijeci krivo, sijeci pravo. I tako otjerah pijanu eljad iz kue. Jer kad si se upisao u vojnike, a ti se tuci u horu i na mjestu gdje general kae. Nu ovako pljakati, tuu ovjeku pripraviti nesreu kad nema oruja, to je grehota i sramota. Nu recite sami, gospodine majstore, nije li kako rekoh?
- Da, poteno ste radili, poteno govorite - kininu Magi, koji je vrlo pozorno sluao estoko kazivanje mladia.
-  Nu tom prilikom - nastavi ovaj - malda nisam zaglavio. Moj kroja bijae i kako sretan i, zahvaljujui mi se do crne zemlje, ree: Vi ste, gospodine strametre, potena glava, i sto puta vam hvala. Bog vas blagoslovio i dao vam sve u vaoj domovini, lijepu kuu i dobru enu. Zahvalih mu se kroz smijeh kraj punog vra, i ve sam bio zaboravio te hajduke. Al ne zaboravie oni mene. Jedne noi, kad sam u vanu poslu bio kod kapetana, vraao
sam se nebrian kui. Al kad prolaah kraj male uske ulice, a no je tamna bila, provali iz zasjede paklena eta. Jedan me osinu toljagom po leima, a drugi maem preko glave, te se odmah sruih omamljen, samo sam uo nekoliko rijei talijanskih. Leah tako do drugoga jutra. Na glavi mi bijae dosta teka rana, na, evo brazgotine - ree Joso nagnuv glavu. - Ja dakako izjavih sve kapetanu, te rekoh da to nisu bili graani, ve vojnici talijanske regimente, jer je sav svijet posumnjao bio na Belgijance, koji su na carsku vojsku silno mrzili. Leao sam pun mjesec, al sam hvala bogu i ozdravio. Tada, bilo je to okolo Miholja 1748, primicala se vojna kraju. Kolika je to po me srea bila kad izie zapovijed nek se pripravimo, jer da idu Hrvati kui. Tri dana prije Terezinja doe nas 3000 Hrvata natrag u Be. I tu je bila velika parada. Sama carica Marija Terezija nas je gledala, kako su nae ete junaki stupale. Visoka je to, lijepa gospa, sva u zlatu i srebru. Pred nama na konju ili su nai oficiri: barun Klefeld, obrtar uro Pogledi i etnik Baltazar Bui. Mi smo, boe moj, dizali glave uvis, sve je zemlja pod nama drhtala, a carica se je smijeila i glavom migala, pa nas Hrvate junake pohvalila. Da, pozvala je i nae oficire k sebi na objed, gdje joj je svaki smio poljubiti ruku, pa dobio lijep dar, da, svaki od nas dobio je carski dar, ja, strametar, tvrdu svijetlu kudu sa cariinom glavom. uvam je jote i sad. Veselio sam se toj paradi, al sam se sto puta vie radovao kad smo na zagrebakoj Ciglani obavili zadnju mustru pred gospodinom grofom Erdodom i kad nam se reklo da slobodno idemo kui. Ej, ala skoih, gospodine majstor, da pohitim k starici majci u Samobor, da joj predam punu kesu pritedena srebra, jer plijenio nisam nikada. Kad me je pako moja dobra starica kroz suze radosnice upitala: Sinko Joso, to e sad? I nije li ti ao carske slube?, tad odgovorih majci: Vjera, nije, majko moja. Nijeste me vi rodili da obijam tui svijet ubijajui ljude; meni se hoe moga posla, moga mira i jednom, ako bog da, moje kue i ene. Bolje biti bravar nego strametar. Budi po tvojem, nasmjehnu se majka, i tako sam se povratio svomu potenomu poslu
da se njim hranim i oda zla branim, da budem poten i estit.
Zavriv svoj govor, osovi Joso ponosito glavu i omjeri ivim okom cijelo drutvo. Mirno, pozorno ga je sluao gospodar Magi. U njegovom oku sijevalo je ono veselo zadovoljstvo, kao kad neta lijepa vidimo, neta skladna ujemo. Gospodarica Kata gledala je zamiljena preda se, a cehovski ljudi buljili otvorenih usta u mladog junaka zaboraviv majstorov obilni vr. Ali nada sve pozorno sluae ga Marica, koja se, stojei za oevim stolcem, na njegovo rame prislonila bila. arke joj se oi zapiljie u mladia, ni trenom da je trenula. Gledala je kako zdravi, lijepi mladac pri sjaju svjetiljke slobodno gleda u svijet, kako svaku svoju rije poprauje ivim kretanjem ruku, ivljim izrazom ozbiljnog lica. Sluala je jasni mu glas kako priprosto, ali opet zanosito govori o svom ivotu, o svom junatvu, o tuem svijetu, o vlastitom domu, o svojoj majci, pa kad god jae probuknu Joso, kad god pade poea rije, sijevnule bi njezine oi jae, sinula bi joj rujnija rumen na licu. Da, vidjelo se da ga rado gleda, da ga rado slua.
Gospodar Mijo nagnu glavu, proe lijevom dlanom preko lubanje, uzdignu palcem i kaiprstom desne ruke kratke brkove kao da cijelu Josinu pripovijest u duhu preiva. I opet podignu glavu, osovi se brzo na noge da je Marica plaho uzmaknula, uhvati vr, dignu ga i progovori sveanim glasom:
- Jeste li uli, Joso Juratoviu, ta ide vas. Hrvatska je, prava je, od srca je. Sluao sam vas kao to naega opata kad govori posnu prodiku. Lijepo govorite, fino govorite. Da se to tampa, bila bi knjiga. Eh, moj jezik je * klju koji ide samo u pravu bravu. Srea vas je bacala amo i tamo, pa eto ste pali s kiom i pod moj krov. Nu jeste li uli? Kia pada na strn, strn se pridigne preko noi, strn nosi zrno, to je i ovjeku blagoslov. I nije mi ao. Ako ste bravar, ko to ste bili strametar, pomozi bog! Kia je sreu donijela. To ja tako govorim bez ceremonije, ako sam i cehovski majstor. Pa dobro doli i dobro nali! Bilo
vam kod mene dobro, a meni dobro uz vas. Vi kao da govorite po srcu. Jezik vam je brz, estok. Uho mi veli, srce mi kae, da vam jezik ne lae. Ne bilo vam nikad gore nego to ja za vas mislim. I da pijemo za boji blagoslov. Da pijemo za ovu moju kuu, koja je vazda potena bila pa e, ako je boja volja, i ostati. I vi ju opotenili, da bog da. Bili ste ovdje, bili ondje, vidjeli cara i kralja, caricu i kraljicu, bili ste i pod carskim krovom. Visok je, je 1'? A ovaj moj, prosti boe, nizak, je 1'? Al poten, poten kao i carski. Tu nali djela i jela, tu poinka i pila, tu draga i mila i -nikakva zla, da bog da. Pa i to dao bog, da se i do godine kucnemo, a vi rekli: Bolji bravar nego strametar!
Svi zapanjie se na tu zdravicu i otkud Miji tolika rije. Kata se je krstila i premiljala, kako se je dragomu Miji danas otvorio jezik, a cehovski ljudi kimali su puni stra-hopoitanja glavom. Silno potegnu majstor iz vra i preda ga Josi obrisav brk. I Joso gucnu, postavi vr na stol, pa e ovako rei:
- Vaoj milosti hvala za ovaj dobri dan. Da, i pravo ste rekli, velik je svijet, i ja sam po njem dva-tri puta korak-nuo. Al kad sam onako ondje za devetom gorom bio sam, bez oca i majke, bez brata i kuma, kad nisam vidio svojega neba, ni svoje gore, ni svoje vode, kad sam gledao te visoke gospodske kue, da si iskrivi vrat, kad sam gledao kako se sve to sjaji i blijeti, tad rekoh u dui sam: Lijepo je, Joso, svagdje, da, sto puta ljepe neko kod tebe u domu, dino je to i slavno, al, pasja paro, to nije ono! A ta je ono? Na, evo, to tu na lijevoj strani kuca. Srce, dabome, srce! Kad se primi srebra i zlata, hladno ko i led, zebe te. Kad se primi srca, to je toplo, to grije. Eh, svoje je svoje. Svoja rije, svoja navada, svoja crkva, svoja majica i ovaj kraj gdje su te zibali, to je vie nego sve, nego sve na svijetu. To je tvoj dom. Lako je brbljati, kad uvijek u zapeku sjedi. Ali idi van, van u onaj iroki, daleki svijet, gdje stoji kao prst. To je drugo. Tu se sjea daljine, svoje daljine, to vrijedi vie negoli tvrde kude. Srcu ti je da ga gnjave i dave, srcu ti je da puca. Pitajte mene. Ta kad sam iz toga velikoga svijeta, od toga carskoga dvora do-
ao opet na nau medu, kad sam vidio nae torbe i pee, boe moj, davio sam se, badava, suze su mi frcale na oi kao ploha, i ja, strametar, jeste li uli, zagrlio sam staru vrbu i plakao u sav glas i vikao: To je moje, da, moje. Badava, svaka ptica ima svoje gnijezdo, svagdje je dobro, doma najbolje. To znam ja. I hvala vam. Pod vaim krovom, die poten duh, ba mi je kao da sam kod kue. Hvala, hvala i opet hvala.
Noobdija obilazio je ulicama. Bilo je dosta kasno. Doe i u Mesniku ulicu. Vrlo se zaudi. Kod Magievih jo gori svjetlo. I jote se vie zaudi. Kod Magievih se otvorie vrata u kasnu no, a iz njih izadoe dvije sjene, dva ovjeka kojim su se stope u starom blatu toli silno ispremijeale, da im po tragu ne moe raspoznati pravoga traga. To su cehovski ljudi, kojim se noge pomalo kriaju. I pjevaju, da, pjevaju. To jo kako. Al grde magistrat, slavni magistrat. Nije li grean taj svijet, ili - nije li jako Magievo vino? Noobdija je utio, pa je iao dalje, jer je pogibeljno mijeati se medu pijane ljude.
Doe i petnaesti dan. Bila je nedjelja. Kod Magia sjedahu svi za punim stolom. I majstor, i Kata, i Marica, i egrt, i Joso Juratovi. Tiho je bio minuo tjedan za tjednom, kladivo je padalo, pila je pilila, gvode se ljeskalo, majstor je gledao sa strane na Josine ruke i namignuo veselo Kati, a Kata mu zadovoljno odmignula. Pa je dobro. Dakle u nedjelju donio je egrt peenku, tusta purana na stol. ubava usta bijahu deku masna, a Kata e mu:
- Ti, nekrtena duo, zato si liznuo mast? - Deko je strano ludo pogleda. Tad se dignu Joso i prihvati rije:
- Evo je dospio petnaesti dan da radim pri vaoj milosti. Je li je moje djelo za vau milost il nije?
- Jest, Joso - nasmjehnu se sveano majstor. - Dobar ste strametar, al bolji bravar. Na, evo vam ruke, i bog dao, dugo za mojim stolom sjedili.
-  Hvala, vaa milosti - odvrnu Joso prihvativ ruku -to da bog da!
Majstor namignu, Kata odmignu, a Marica porumeni i prevali vri.
L
ii.
U svom stanu u Kuevievoj kui, a u gornjem gradu Zagrebu, sjedae velemoni gospodin Antun Jankovi Bribirski, kraljevski vijenik, ogrnut platem od bijela mousselina, gledajui nepomino u iljke svojih latenih cipela. Njegovo jako dugoljasto, pomno obrijano lice nije se maklo ni migom, njegovo sjajno modro oko nije trenulo ni trenom - sred sobe stajae kao ogromna pagoda od porcelana, oko koje je suh, malen vlasuljar uzvinuta nosa skakutao te, previjajui se, bijelu prainu na velemonu vlasulju sipao. Svriv svoj posao, stavi ovjeac runo ogledalo pred Jankovievo lice, koji na to kimnu glavom. Mali umjetnik skinu plat, pokloni se duboko i otkliznu utei na vrata. Gospodin Jankovi dignu se, pogleda na svoju zlatnu depnu uru - bilo je devet ura pred podne - zatim stupi pred veliko mletako ogledalo, koje je med dva prozora nad mramornim stoliem stajalo, i zaviri u nj. Van-redno flegmatiki stepe si velemoni gospodin kaiprstom i palcem nekoliko praaka sa modre svilene, srebrnim cvijeem vezene haljine i obrisa si bruseljskim rupiem rt svoga finoga nosa. Gospodin Jankovi bio je, sudei po licu, ovjek miran i hladan te je sve pred sobom gledao kanda ga se ovaj svijet i ne tie, ali pogledav se u zrcalu, nasmjehnu se lagacko, velike oi mu zasinue pritajenim bijesom, po licu mu zatitra neki avolski drhtaj. Gospodin Jankovi bijae od glave do pete Francez, tj. po odijelu -nipoto po tijelu. Haljina, prsluk, bijele svilene arape, svijetle izrezane cipele, vlasulja, jaice - sve to bijae po najnovijoj versaljskoj modi. Ali opet nije bio Francez. Njegove oi, njegovo energino lice, njegova iroka prsa i plea - sve je to odavalo hrvatsku koreniku, koja bi jaka bila ponijeti i gvozdenu halju viteke dobe, premda je i okretan i gladak bio. Te dvije vrlo oite protivtine injahu ga osobito zanimivom osobom, kojoj se nije moglo znati za krsni list, nu kojoj bijae na elu utisnut biljeg obilna duha. Gospodin Jankovi pozvoni srebrnim zvoncem. Slu-jja unie.
I
- Moju okoladu, Janko - ree gospodar ukratko.
U francesku livreju stisnuti Hrvat Janko pokloni se duboko, ali ne ode.
- ta je? - osvrnu se na njega Jankovi.
-  Pred vratima eka njegova milost, gospodin grof Kr-sto Ori.
- Reci mu, da ga ekam. Da mije vrlo drago. I okoladu, dvije okolade! Jesi li uo? - Sluga ode, i zamalo uvue se u sobu pristar gospodin, srednjeg stasa, okrugle glave, ivih oiju, podrezanih brkova, odjeven u crno hrvatsko odijelo. Pri vratima stavi kapu na stolac, a tap u kut te viknu, koraknuv prema Jankoviu, vrlo pronicavim glasom:
- Seruus, servus, magnifice. Kako zdravlje, kako zabave? He, he - zagrozi se grof Jankoviu prstom i sjednu smjesta na mekan stolac do prozora.
- ast i poklon, illustrissime amice! Kolika po me srea!
- Okani se franceskih komplimenata, carissime, reci mi lijepo hrvatski: Dobardan! Ja nisam ovjek nove vrsti.
' Doao sam sino sa Slavetia, pa evo me danas k tebi u pohode, jer bog i dua, htio sam ti dvije-tri ljudski u brk odrezati, ali vidi vraga, ti ve i nema brkova.
-  Na slubu sam, illustrissime - pokloni se kraljevski vijenik ceremoniozno.
-  Dragi moj Antune - prihvati Ori, prisjednik banskoga stola - kai mi ta je s tobom? Kakav si ti ovjek?
- Ne razumijem toga pitanja.
-  Bijesa ne razumije. Ti si, magnifice amice, pikor, da, pikor, koji ruci isklizne im ga uhvati. uti, sad govorim ja. U tebe ima pameti za deset glava, u tebe ima novaca na vagane, u tebe ima svega to bog komu dati moe, i ti bi mogao u naim saborima biti prvi, grom tvojega jezika vrijedio bi vie od sve druge brbljarije; pa ta radi? Sjedi sam, pui, ita knjige, lovi lov, plee, bog ti oprostio grijehe, a ne mari to po svijetu biva. A... kakav si ti ovjek? ta si?
- Hrvat - odgovori Jankovi.
- Ta koga bijesa sam ja? ta su i drugi? Hrvat, Hrvat u toj franceskoj makaradi!
-  Da - kimnu Jankovi glavom spustiv se na protivni stolac i prebaeiv jednu preko druge noge. - Hrvat ili, ako vam je drae, Diogenes.
Gospodin grof izbulji oi pa e na to:
- Ja se iz gimnazije sjeam nekoga odrpanog Diogena, koji je u bavi stanovao, al sudei po tvojoj svilenoj haljini, ne bih rekao da si mu ti prilikom.
- Rei u ti, illustrissime amice - odvrati Jankovi cupkajui manete - i nadam se da e moja logika toli dobra biti, koliko predavanje ma kojega patra zagrebakog jezuitskog kolegija.
- Da ujemo.
- Ti, nadam se, ne dolazi k meni za kortea prve, druge ili tree stranke, jer u nas ih ima aliboe sto, osobito od nesretne lanjske godine 1749. Zato ti i govorim posve kako mi je na sreu. No ako te je, illustrissime amice, moebit itko k meni poslao, ako si nehotice neijim glasnikom, velim ti unaprijed da sam pu, koga ni sva argumenta ovoga svijeta iz njegove kuice izmamiti nee.
- Ti si, carissime et magnijke, salva cum reverentia' luda - rasrdi se grof - je li Oriu Slavetikomu potrebno da bude ijim dounikom ili meetarom?
- To mi je drago - odvrnu mirno Jankovi. - Mene je spopala neka sjeta, neka dosada kad sam gledao to oko nas biva i u kakovo se je kolo naa domovina zaplela. Ne smijei se, istina je. Govorimo ad rem. Ponajprije uzmi tu nesretnu svau sa kaptolom, s kojim se stalii ljuto za-vadie. Kaptol je poslao deputaciju u Be, i sabor je poslao, jedan je drugoga grdio i ruio kod dvora. Zato? Kaptol hoe da bude i nadalje zapovjednikom dubikim kanonik, a velikai hoe da bude velika. Pa se o tom piu toli ozbiljne i uene rasprave da bi ovjek pukao od smijeha. To je prvo. Molim te, ne prekidaj me, sad ja govorim. Druga je nesrea Krajina, krajiki statut. ovjek bi svisnuo od jada kad pomisli kako ste se dali prevariti od onog ekog
1 Carissime et magnifice. salva cum reverentia (lat.) - predragi i velemoni, s dunim potovanjem.
!
Nijemca, baruna Klefelda, koji je kao s neba pao u Hrvatsku te se ko stjenica ugnijezdio u naoj regnikolarnoj kui. Prava ste djeca bili. Ponajprije je ta lija ispitala kanonika Adama Pataia i Vuka Kukuljevia, kakav je tko ovjek, pa onda vam ree: Vidite, dobri ljudi, Krajinu treba uredit', jer je neureena. Zato je ve i izraen statut. Primite ga. Vaa e biti korist. Vi ete imenovati u saboru sve krajike asnike pa moete imenovati svoje sinove, sinovce, kumove et caetera za generale, pukovnike i etnike. Moete im dati i debelu plau, jer e carica davati 40 000 forinti iz dravne kase za plau krajikih asnika. Svi ste ili na ljepak, svi: i blagajnik Franjo Kuevi, i protonotar uro Naji, i tvoj kolega Ivan Buan, pae i hitri podban Ivan Rauch, koga je previjani vaba obmanuo obeav da e njegovu sinu Pavlu i zetu Vojkoviu dati kumpaniju. Primili ste statut unanimiter, klicali ste od veselja. Pak ta bi? Kraljica vas je pohvalila rad vae pokornosti, samo je na prijedlog bana neke malice promijenila. Pro primo, imenovat e sve vie oficire sama kraljica, ne vi, pro secundo, imenovat e sve manje oficire, na vau preporuku dodue, ban, ne vi, pro tertio, plaat e svake godine za oficirske plae 34 000 forinti ova siromana zemlja, ne kraljica. Vi stiete pesti, srdite se kao djeca, al u saboru morate utjeti. Klefeld vam se smije, malo-pomalo dopuzne jedan Nijemac ili Talijan za drugim ovamo i postane kapetanom, majorom i pukovnikom. Eto vam jabuka. Rekoh vam u svoje vrijeme: uvajte se Klefelda, uvajte se Nijemca. Al mi se nasmijaste u brk, ja da sam nemirna dua, vrtoglavac, Klefeld potenjak. Eto vam potenjaka. Al nije to sve. Klicali ste od radosti kad se je vojvoda Hildburgshausen zahvalio na Karlovakoj i Varadinskoj generaliji. Sad je spaeno banstvo, vikaste, komu je Hildburgshausen krojio pravo; sad nam nee vie prkositi izmatici, kojih je Hildburgshausen zatiivao, pae na oficirsku ast podizao. Kratka vam je bila tu radost. ta je krajiki statut? No kojim se stara naa kraljevina cijepa na dvije pole, drak kojim se pol nae domovine ou'mlje ispod banske vlasti, vrata na koja se stranci na-
putaju jatomice u staru hrvatsku zemlju. A to ste vi zapeatili, vi Hrvati! Mi htjedosmo mirno trpjeti uz sebe narod grke vjere, koji je k nama pribjegao, i zajamiti mu njegovu vjeru, jer trpi to i mi. Al da, tko hucka taj narod proti nam, tko ga buni da se die na bansku ast? Klefeld i opet Klefeld. Naoko vodi se istraga proti buntovnicima, pro forma ili se moda nekoliko i objesi, al potajno piri Klefeld dalje. A vi svega toga ne vidite na zdrave oi! Vi ne vidite da taj Nijemac igra krivim kockama! A ban, gospodin grof Karlo Bacan? ta radi taj maarski velika za Hrvatsku? Sjedi lijepo u Beu, jede kod dvora, bere hrvatsku plau i upravlja zemlju tafetama sto i vie milja daleko. Gdje si uo za bana koji ne ivi u banovini? A biskup, gospodin Franjo Klobuicki, Erdeljac, koji je doao na asak iz tueg kraja u tui kraj da ovdje biskupuje i svomu bratu Antunu masne predije podjeljuje? Da, i to. Nije li hrvatsku tridesetnicu pograbila pounska komora? Et caetera, et caetera. Ovamo Maar, onamo Nijemac, a gdje je Hrvat u Hrvatskoj? Za plugom, pred upnim oltarom gdje-gdje. Ta nije li smijeno zvati se Hrvatom? A ja sam ipak ostao Hrvatom. Ded, illustrissime, okusi malo okolade - nasmija se Jankovi pokazav prstom na punu asku, koju je sluga meutim na stol postavio bio. utei posrknu Ori, a i Jankovi gucnu dva-tri puta iz svoje aske, zatim nastavi: - Ti zna, illustrissime, da sam puno bio po svijetu, da rado itam i po starim kronikama kopam. Vidio sam irom zemlje kojeta dobra, naao sam u kronikama staru hrvatsku slavu. Jezuite mi vele da sam slobodni zidar, plemii mi govore da sam jezuita, Nijemci mi vele da sam stara hrvatska tikva, a Hrvati me grde da sam franceska lutka. Al ja sam Diogenes, grofe, ja traim lampom Hrvate koji bi mogli zaboraviti na svoju korist, koji bi jaki bili shvatili da treba doprinijeti korist i opoj srei, koji bi jaki bili razumjeti da je ponajljepi dio besmrtnosti radnja za korist svoje domovine i svega ovjeanstva. Traio sam, traio sam, nita nisam naao. Otresoh se svijeta, zavukoh se u svoju bavu i odavle motrim taj svijet. Dua me pee kad vidim to su drugi uraditi jaki, to bismo mi bili jaki
uraditi, ta i u nas ima, hvala bogu, srca i glave. Al kanda nas je sudbina klijetima stisla, kanda... uh! emu i govoriti. Mi znamo samo za tue kumire, mi smo zaboravili starog hrvatskog Boga! Pa ja da se mijeam u vae zborove? U vae cjenkanje, u vae disputacije? Da mi se nasmijete! Je F? Nikada, nikad! Ja vas gledam iz prikrajka, pustite me ovdje. Nije li bolje zavui se u svoj zakutak i mirno puiti lulu? Nije li bolje previjati se besmislenim plesaem, koji preskakuje korakom sve jade i brige? Svijet ti se smije, jer da si danguba, mahnita luda, a ti se u dui smije svijetu koji se med sobom sam prodire. Nije li bolje srnuti u zelenu umu, juriti po svjeem zraku i ubiti iz puke jelena koji ti nije nita kriv? Ubij ga, odlanut e ti. Ubio si nevinu zvijer, jer ne smije ubiti grena ovjeka. Pustite me ovdje. Gorina ivota istjera me iz svijeta, gorina ivota napunja mi duu, al ta gorina pribavi meni, pustinjaku, i mira. Zemlja nam je veliko pozorite gdje ljudi alosne i smijene uloge predstavljaju; ja se omotah svojom savjesti kao kabanicom pa gledam vae komedije i tragedije, ja, hrvatski Diogen. Da, moja franceska parada. To mi je krinka, to mi je tit, biljeg, da ne spadam medu vas, da sam samo sjena vaeg gospodskog sjaja, nepristrana ironika jeka vae mudrosti. Ova modra haljina je nebeska livreja koja me rjeava naih spona, ja stojim medu vama kao samotna jela u grabrovoj umici. Kolika slast, da vam se mogu nasmijati od srca, a smijem se i ne plaem, jer sam uvjeren u dui da e kasniji vjekovi biti pametniji od vas i, smijeei se vaoj ludosti, popraviti ono to ste vi sagrijeili.
- Kasniji vjekovi? - promrmlja Ori tarui znoj s ela. - Ti kanda si negromant, kabalist. Gata u budunost. Pazi da te ne spale za vilenjaka. Ta zna da su Zagrepani jo prije petnaest godina palili vjetice.
- Prorok sam, i to po arobiji zdrave pameti, a ta pamet mi veli da se mora sve povratiti na zakon prirode.
-  Ti si franc-magon! - ree, pogledav ga udno, stari grof.
-  I franc-magon i licumjerac, zli duh pod nebeskim ruhom, aneo osvete sa noktima sotone, luda pod spodobom pametna ovjeka, pametnjak pod krinkom komedijaa, Francez haljinom, Hrvat duom, svana sujet indecis2, snutra tvrda jezgra.
-  Carissime, tvoje su prelekcije vrlo uene - uzdahnu Ori - al, salva venia, okupaj si glavu u mrzloj vodi pa izidi medu svijet, koji pod pametnijom formom isto misli i saaljiva to i ti, jer da zna, i ja sam stari Hrvat, nisam ua.
- Neu - odvrati odreito Jankovi.
- Nikad zar?
- Toga ne rekoh - nasmjehnu se Jankovi skoiv na noge - vrebam samo. Bude li zgode, provalit u iz zasjede i oinuti koga pandom.
- Pa onda?
- Zavui se natrag, da opet vrebam, opet provalim i opet koga oinem.
-  Hvala lijepa, ti si krvoedna zvijer - zakimnu Ori - ti bi samo pandom inuo sine fine dicentes3.
- Tako se pomalo oisti zrak.
- Al ako tebe tko osine, magnifice, il bar odrapi?
- Ubiti me ne moe. Koa mi je debela. Rani li me, imam predobar lijek.
-  Summa summarum - ree grof uhvativ se za trbuh -ti si propao ovjek, luteran, komedija, koga ne bi ni tinc-tura universalis naega apotekara, niti sveta voda naega biskupa Klobuickoga izlijeiti mogla, i ja sam velika luda da tu s tobom o niem evrljam.
- Ah, illustrissime - nasmjehnu se Jankovi poloiv ruku na grofovo rame - ti to samo veli. Veeras doi k meni na partiju aha i lulicu duhana.
-  Pa hou, neka te voda nosi, bar se mogu s tobom razgovarati hrvatski. Naim gospoama i gospodinama poela je ve materinska rije smrdjeti, pa samo franceski
2 Sujet indecis (franc.) - neodreen, neodluan ovjek.
3 Sine fine dicentes (lat.) - koji govore bez kraja.
- i pofrancueni hrvatski kavalir poleti prema mladiu, ogrli ga strastveno i poljubi ga ivo u elo.
- Klanjam vam se, milostivi branitelju i dobrotvore moj
- odvrati mladi pruiv elo na cjelov. Jankovi otkinu se od mladia, uzmaknu dva koraka, upre oi zadovoljnim pogledom u asnika pa e kroz laki posmijeh rei:
- Gle ti njega! Takova asnika nema cijela Krajina, junak od glave do pete, kanda su se vremena slavnoga Frana Frankopana povratila. ivo sam elio vidjeti svoga mladoga prijatelja, opet vidjeti Belizara Pakia, konjanikog asnika glinske banske regimente en pleine parade. Al istom sad poslui me poslije dugog vremena srea. I hvala bogu, te si doo; al sad te ne putam. Zbaci svoj mundur, zbaci prtljagu boga Marsa, ponaini se ovdje, sjedni pa istresi iz svoje torbe sve novice. Htio sam izii, al sad u ostati kod kue kad si kraj mene, bez tebe mije kua pusta bila.
- Ali, milostivi prijatelju moj - branjae se mladi - vai poslovi...
-  Kakvi poslovi - nasmija se Jankovi spustiv se na mekanu stolicu, zatim viknu: - Janko! Janko!
Sluga unie.
- Janko! Donesi domau haljinu za mladog gospodina. Skini mu zatim taj mundur. Priredi mu lijepo stan. Da, dvije lule i bocu bordeauxa donesi. Upamti dobro, inae...
Za malen asak povrati se Janko nosei na lijevoj ruci domau haljinu od modra sukna, pod desnim pazuhom prasnu crnu bocu sa zlatnim napisom, a u svakoj ruci drei kratku lulu. U jedan hip skinu mladi sablju, do-lamu, ogrnu se domaom haljinom izruiv slugi i kalpak, a uzev od njega lulu ter, smjestiv se na udobno sjedalo, prebaci noge. Mladi vladao se je uope kanda je u svojoj kui, poto gaje plahost prvoga sastanka minula bila. Kad je Janko, skupiv sav konjaniki presvuk, ve bio na vratima, doviknu mu Belizar:
-  Ej, prijatelju, ekaj. Neto si od mojeg mundura zaboravio. Na, nosi, dragane - nasmija se mladi pokazav iza rumenih punih usnica guste bijele zube - uzmi i to, dosta sam se toga bijesa nanosio. - Belizar uhvati pritom
svoju vlasulju za perin, skinu je u tren s glave i dobaci je slugi, koji je vrlo vjeto u zraku za perin uhvati i hladnokrvno preko ramena prebaci.
- Vi ete oprostiti, dobrotvore moj - okrenu se Belizar k Jankoviu proav svojom bijelom rukom kroz gustu, sjajnu vrankosu - da sam se i toga ludoga tereta rijeio. Morao sam taj nesretni pokrov nositi kod svake parade u Optuju, a mi smo ih imali trista, da me je gotovo zaboljela glava. Bio bih - nastavi mladi zapaliv lulicu o votenoj svijei - radije posrnuo u deset okraja sa Turcima, negoli se koio kao lutka kod te dosadne mustre, gdje nas je izmjenice i kia prala.
-  Oh! Oh! - nakalja se Jankovi natoiv dvije ae franceskog vina - ti se, moj brajane, silno junai, a jedva si potegnuo sablju. Pij kao husar, pui ko Turin! Sami smo, pa neemo, nadam se, danas nikamo u pohode, jer danas si moj i samo moj. A sad mi priaj, to si ondje za Sutlom doivio u kraljiinu taboritu i im se pohvaliti moe.
- Mislim, milostivi prijatelju moj - odvrnu mladi - da ste primili moje pismo, gdje sam vam sve potanko opisao.
-  Primio sam ga, dakako, al pismo je pismo, kratko, stegnuto, pa se kojeta zaboravi, kojeta preuti, ivi pako jezik leti bez obzira.
-  Sve po vaoj volji - kimnu mladi. - Vraajui se iz Bea kui, kamo mi asniki patenat za novoureenu glinsku regimentu poslati izvoljeste, saznadoh u Gracu da se kod Optuja sastavlja veliko vojno taborite, kamo e i nai banovci doi. Reklo mi se i to, da e svijetla kraljica glavom pregledati vojsku. Odijelo bio sam si ve dao nainiti u Beu, dobra konja sam imao jo od belgijske vojne, pa mi i vi, milostivi gospodine, pisaste neka po kraljevskom mandatu odmah krenem u Optuj. Upravo etvrtoga lipnja stigoh u taj grad i tu se smjestih u gostioni kod Zlatne krune. Nadoh ovdje i kapetana Krstu Vojkovia, Rauchova zeta, koji mi je potanje javio to se tu zbilo. Pjeake regimente Hilburgshausen, Forga, Molk, Keill i Deutsch-meister bjehu ve prije osam dana stigle onamo. Za banov-
ce pjeake i konjanike, u svem do dvije tisue ljudi, ree mi da su preko Krapine prije dva dana doli u tajersku, a da ih je doveo pukovnik barun Vjenceslav Klefeld. Ree mi i to, da e doi ban i biskup i mnogo hrvatske gospode, da emo se pred kraljicom i velikom gospodom vjebati po novoj mustri generala Dauna, koji bjee takoer doao u Optuj. Sluo sam Vojkovia i ne sluo, jer sam bio od puta veoma umoran. Samo to sam razumio od Rauchova zeta, da se svakako moram predstaviti pukovniku Klefeldu, koji e mi rei kojemu kadronu pripadam, da moram i pohoditi mladoga grofa Adama Bacana, koji da je manje po svom junatvu negoli po banu stricu postao premda neiskusan i golobrad, glinskim pukovnikom mjesto staroga Stjepka Pataia.
- Koji si je sam kriv - nasmija se Jankovi - da se je od Maara namadariti dao.
- Uinih - nastavi Belizar - kako mi Vojkovi ree. Na-vukoh na se tu zelenu, zlatom naikanu dolamu, nae stare modre hrvatske sa srebrnim gajtanima ipak su lake i spretnije bile, poklopim glavu nabijeljenom vlasuljom i natuem na nju taj iljasti kalpak. Ponajprije podoh Klefeldu. Poznavao sam ga poneto iz Belgije. Ne znam to je to, al mi taj ovjek nije nikako po udi, premda je prema meni uvijek, a i sada, gladak i sladak bio. Meni se duri taj vjeiti eer na licu i jeziku. Dugoljan Klefeld rastegnu svoj dugoljasti nos, proe rukom preko obrijanog lica, namjesti svoju prnjavu vlasulju i udari u govor o svem i svaem. Kako mi je u Beu bilo, da 1' se sjeam Belgije. Da sam junak, nu neka budem poboan, i to radite vi, magnifice domine! Mene je ta bablja prodika ve davila pod grlom, stojao sam ko panj, govorio sam malo, ni kihnuti nisam smio, premda sam imao kijavicu. Poslije podoh pukovniku grofu Adamu Bacanu. Vjerujte, da me je bilo isto stid. Gospodine i prijatelju moj! To pukovnik! Boe moj! Blijed, plav, suh, iskipio, tup, boe, nu, krljav, da ga otpuhne, pa jo nema ni prave brade ni brkova. To je dakle zapovjednik tvoje regimente, tvoj zapovjednik! rekoh sebi i porumenjeh dovrh glave. Ne razumijem, kako
su toga mladoga ovjeka, koji nije ni sanjao o ratu, o vojsci, mogli postaviti na elo pukovnije, osobito sad gdje je po novoj sistemi ureena, te se mora po Daunovu regulamentu izvjebati.
-  A moj Belizare - zaleti mu se u rije Jankovi - ti toga ne razumije? Ako si i mlad, dosta si zreo i bistra glava. Grof Adam Bacan vrlo je malo uio, al je za sve sposoban jer je velika. Njegov stric ban Karlo Bacan utisnuo ga je meutim u svoju hrvatsku regimentu. Al vjeruj mi, da je to samo prvi stepen, gdje Adam eka na neta viega. U Hrvatskoj ima jo dosta sinekura i masnih sluba, pa ako tudinci nas Hrvate grde i preziru, to opet vrlo rado primaju hrvatsku slubu i debelu hrvatsku plau.
- Da - ree Belizar porumenjev i stisnuv obrve - vidim to se u novije vrijeme zbiva kod nas, i ne jedanput me je neto zgrabilo za srce. Grof Stjepko Patai nije dodue nikakav Hanibal ili Aleksandar Veliki, al je opet ovjek ugledniji i iskusniji, a toga su istisnuli iz pukovnitva radi banova sinovca, neiskusna mladia.
- Nemoj tako - mahnu Jankovi rukom - mladi Bacan nije dodue za taj posao, al Stjepka Pataia nije mi nimalo ao. Sam si je kriv. Bijae prisjednik banskoga stola; to mu je bilo pravo mjesto, jer je vjet pravdoznanac, a u skuptinama je lijepo odreito govorio. Kad su se ono lani nai mudri dravnici od Klefelda prevariti dali radi Krajine i kad se je u saboru radilo o tom da se radi oficirskih plaa povea ionako nesnosni porez, skoio je Stjepko na noge te je u saboru nemilo okrstio te nove bogove hrvatske, koji ne znaju nego radi svoje koristi navaliti sve novo i novo breme na zemlju, koga sami ne nose. Svi su se poteni Hrvati tome junatvu veselili, a Karlo Bacan, pucajui od gnjeva, ukori Stjepka vrlo otro. Nu Patai, planuv, baci banovo pismo i baci i slubu svoju zagroziv se da e otkriti sve gadne, sebine spletke kojima se unitava od domaih ljudi sloboda nae kraljevine. Al uj, to se zbi: Za nekoliko mjeseci prestao se Stjepko junaiti i buiti, prestao drugovati se sa mnom, pa kad su novi asnici za banske regimente imenovani bili, doe i Stjepku Pataiu pu-
kovniki patenat. Staje to? upitasmo se svi. To je: Stjep-ko inio se banu i Klefeldu pogibeljan protivnik. Valjalo je dosadnoj osi istrgnuti alac, skinuti sa gospodina Stjep-ka patriotiki ugled. Klefeld ga uhvati u stupicu obrstarsku. Nu kad je tri mjeseca kanje trebalo nai mjesto za banskog sinovca, gurnu Klefeld Pataia s obrstarije, a za milost dadoe mu slubu civilnog komesara Krajine, a to e rei: Patai je pictus masculus, jer je ta ast samo komedija. Sad mrmlje i vie moj Stjepko i opet. Al ga nitko ne slua, nitko mu ne vjeruje. Uguie ga, ubie ga navijeke. To ti je kuga kod nas, Belizare, da se karakteri toli lasno istroe, da nae ljude mogu tudinci zamamiti zlatnom jabukom. Pa je 1' udo da nas malo cijene, da nam ne pripisuju nikakve vanosti? Da, Stjepka mi nije ao, ali alim svom duom potenjaka uru Pogledia.
-  Potenjak je i junak - planu Belizar - znam od vremena rata.
-  Eto, njega postavie kostajnikim pukovnikom. Spr-vine htjedoe nam zavarati oi. Svi krajiki asnici da e biti domai sinovi. A sad? Otjerae potenjaka Pogledia, a Klefeld, taj tuinski spletkar, prigrabi sebi kostajniko pukovnitvo sam. Poglediu ostavie plau, kao to se psetu ostavlja kost, a ast i veu plau dobi Klefeld. Vele dakako, sad je i Klefeld domai, jer mu je sabor dao in-digenat, al u nas su sve naturalizirane priselice Hrvati kad ima ta grabiti, al kad se ima ta dati, za domovinu rtvovati, ni vraji nee da bude Hrvatom. Ja ti to rekoh, dragi Belizare moj, jer e i ti doi medu taj svijet, jer e i na tebe doi napast. Znat e bar kakvi su ljudi, kako li se uvati valja. Nu sad mi kazuj dalje.
- Kad dooh Adamu Bacanu - nastavi mladi - dignu se to lijeno mrtvo puhalo, odjeveno svilenom spavaom haljinom, koraknu lijeno prema meni, prui mi tri prsta, pogleda me drijemnima oima i ree kroz nos: Drago mi je, dragi Pakiu, da vas vidim. Vi ste doli iz Bea? Lijepo, lijepo. Jeste li se ondje ljudski naaikovali, ta? Ondje je bar dosta prilike. Pa to je ionako metier konjanikog asnika. A ta steW bijesa potrudili amo i prevalili tolik
put? Bila je zapovijed, gospodine pukovnie, odvratih mu. Eh, nasmija se Adam mahnuv rukom, zapovijed! Mi bismo tu paradu i bez vas obavili bili. Vi ste se jo veseliti mogli. Drugo je kad je velika, plemi oficir, drugo je opet oficir plaenik koji se je za profunt rodio. Nu recite mi, jeste li uli kako u Hrvatskoj ito stoji, kakova mu je cijena i poto se dobiva kuruza? Mene to vrlo zanima, jer sam ba juer sastavio neke zgodne kombinacije. Da znate, ja sam vam vrlo dobar itar. Izvalio sam nehotice oi na toga svoga pukovnika. Obrstar, itar! Krv mi je skoila u lica. Nadao sam se da e sa mnom govoriti o vojnikim poslovima, a on mi govori o aikovanju bekom i kuruzi, te se udi da sam posluao kraljevsku zapovijed. ao mije, odgovorih, da vaoj milosti o tom nita javiti ne mogu, jer me ve od due vremena nije bilo u mojoj domovini, pa sam i nevjet tomu poslu. Ja sam vojnik, bio sam i u belgijskom ratu, te nisam imao prilike togod saznati o gospodarstvu. Nu mogu vaoj milosti i u tom biti na pomoi. Pisat u svojim znancima i roacima u domovinu. Ti e mi svakako javiti sve to vae gospodstvo saznati eli. Eh bien! Primam vau ponudu, dragi moj Pakiu, na-smjehnu se pukovnik vrlo ludo, vi ste, kako vidim, ovjek vrlo dosjetljiv i potpuno ste dorasli svomu zvanju. Da, vi ste dapae bili u ratu, je 1'? Dosadan posao i pogibeljan, je 1'? A po kakovu regulamentu ste ratovali, po starom ili po novom? Ja se opet stresoh od uda na to neobino pitanje i odvrnuh: Oprosti mi vaa milost, gospodine pukovnie, ali mi se nismo tukli ni po starom ni po novom regulamentu, ve onako, to bog da, desnicom rukom, kako je komu na pamet dolo, jer gdje se krv lijeva, prestaje svaka regula i ceremonija. No, nastavih ljut s te lude brbljarije, oprostite mi, gospodine pukovnie, jednu molbu. Sino stigoh u Optuj, al ne znam pod kojega kapetana spadam. Molim da mi milostivo naznaite moju etu. Pa to vi mene pitate, mon cher, udari pukovnik u grohot, ta vam ja znam za te vae krajike kumpanije. Da, zbilja, vi ste, mislim, konjanik. Na slubu, gospodine pukovnie, odgovorih, tako bar moja uniforma pokazuje! Da, da,
mignu Bacan glavom. Al ja se, mon cher, u vojnike poslove slabo razumijem. Moja draga ena Terezija bolji je husar nego ja. ekajte, pitat emo mojega adutanta. Zatim pozvoni pukovnik, i sluga unie. Zovni mi adutanta, ree Bacan. Za dva asa stupi u sobu mlad pjeaki asnik od glinske regimente i stavi ruku na klobuk. Mon cher, namignu mu pukovnik, evo je doo gospodin natporu-nik Belizar Paki, ne zna u koju kumpaniju spada. Ja mu toga ne znam rei, recite mu vi. To jest, odvrati asnik, prepokorno mi je javiti vaoj milosti, gospodinu obrstaru, da su asnici ve po svim kumpanijama razredeni i da nema prazna mjesta. Ta to je zlo, mon cher, obrati se pukovnik k meni, vidite da vam nije trebalo doi. Nu, nastavi adutant poslije nemile stanke, ako bih smio vaoj milosti predloiti. Predloite samo! viknu obrstar. Konjaniki satnik Teofan uvi, produlji pobonik brbljati, ovjek je nespretan, pa ne umije sjediti na konju. Regulai nam se krajinicima ionako rugaju da nismo pravi vojnici, a kod parade pred njezinim velianstvom mogao bi gospodin Teofan pasti s konja. Kolike sramote po nas. Bilo bi dobro da gospodin Paki predvodi Teofanov kadron, a sam Teofan morao bi meutim bolestan biti. Tres bien, mon cher,* pljesnu pukovnik rukama, vi ete, dragi Pakiu, voditi Teofanov kadron, pa kad je on takav magarei husar da ne umije sjediti na konju, a vi, gospodine adutante, napiite regimentsku zapovijed da Teofan etrnaest dana za bolesnika leati mora, svaki dan neka ga pohodi doktor i neka mu prepie rebarbaru. Pobonik sjede za stol, napisa zapovijed, a Adam je potpisa mirne due. Ja, poneto zbunjen s te dijetetike zapovijedi, zahvalih se pukovniku na tolikoj milosti i odoh. Pohodih redom sve asnike svoje regimente i jadnoga Teofana, koji je zbilja u postelji leao. Bijae poneto blijed. Premda nije umio ni itati ni pisati, bio je ovjek dobre udi, pa kad ga upitah je li bolestan, odmuca mi: Vraga bolestan, i kad ga dalje upitah zato pije zdrav zdravcat tu kiselu medicinu, odmuca mi opet: Kad je zapovijed od obrstara. Vojska stajala je pod atorima na optujskom polju. Nai banovci
stisnue se u svoj novi mundur, koji im nije nimalo po udi bio. Vjebasmo se tako dnevnice po Daunovu regu-lamentu. Bijeli regulai su nas pritom dakako nekako poprijeko gledali, jer da nismo pravi vojnici - mi kuri Hrvati sa crnim remenjem. Mene je to dosta peklo, al stisnuh zube i apnuh si: ekaj! Ve seje skupila sila hrvatske, tajerske i kranjske gospode, popova, vojnika i plemia. Iz Poege prispje banski namjesnik grof Ljudevit Erdodv i s njime gospoda hrvatska Adam Naji, Baltazar Magda-leni, uvrijeeni Stjepan Patai, bosanski biskup Franjo Tausi, zagrebaki kanonici Vuk Kukuljevi i Baltazar Kr-eli, doe napokon i na, to jest zagrebaki biskup, barun Klobuicki. Na dan etvrtog srpnja oko est ura po podne zagrmjee sa optujskog grada topovi, trijes za trijesom, grom za gromom. Diljem cijeloga tabora zaorie bubnji i svirale, zatrubie trublje. Pojedine ete se sjatie hrlo, asnici letijahu na konjima kao pomamni, i za malen as duljio se pred adorjem dugoljasti bijeli niz carske vojske, nad kojim su se vijorile ute zastave i ljeskale sjajne puke. Samo jedan okrajak vojske bijae neto crniji, to jest mi krajinici. Carica ide! orilo se po redovima u raznim jezicima. Bio sam eljan opet vidjeti lijepu vladaricu. Nu tek drugi dan je vidjesmo, jer je odmah krenula na grad zajedno sa svojim svijetlim drugom, carem Franjom i sa hrvatskim banom koji ju je iz Bea dopratio bio. Na gradu doeka je plemstvo, veliki asnici i sveenici, a na biskup govorio joj na pozdrav dugu latinsku oraciju koja, ini mi se, kraljici nije po volji bila. Mi se dakako mora-dosmo opet zavui pod svoje atore. Al zato probudi nas sutra zorom bubanj i trublja. Zvona poee zvoniti, grad bijae nakien zastavama, i nad vratima kod dravskoga mosta, koja bijahu zelenim granjem nakiena, itao se natpis: Na pojav kraljice Marije Terezije klikuju svi stanovnici grada. Ve smo dosta dugo u redu stajali kad iznenada dojuri dugi niz pozlaenih koija, a oko njega carski bijeli draguni. I opet zaorie bubnji, svirale i trublje, zastave se spustie, a iz koije izie kraljica i car. Mi Hrvati sta-jasmo dosta daleko te nismo mogli svega pravo vidjeti. Sred
polja stajae velik ator, a pod njim oltar. Onamo ude vla-darica da slua sveanu misu koju je itao biskup Klo-buicki, a sluili mu nai kanonici Franjo Tausi i oli. Premda je krupna kia curila, stajasmo strpljivo, veselei se da emo se vjetinom iskazati, jer sam se ve dogovorio bio sa svojim drugovima, to da uradimo. Pomislite, milostivi prijatelju, kako je u meni uskipjela krv kad nam Klefeld, dojezdiv na konju, dojavi, da e se danas pred caricom samo bijeli regulai vjebati, a mi kuri Hrvati istom sutra, jer bi s nespretnosti lako mogli pokvariti paradu tih bjelaa. Dakle pri paradama smo zadnji, al kad se zaistinu sijee i puca... prvi. krinuh zubima i gledah preda se nijem, ne marei za previjanje i skakutanje bijele vojske. Klefeld ree poslije Bacanu: Nu, hvala bogu! Ta bijela gospoda nisu se osobito iskazala. Daun seje strano srdio. Bar nee ni nam biti tolika sramota. Al drugi dan da ste nas vidjeli. Pod atorom na uzvienu mjestu sjedae kraljica, visoka, bujna i lijepa. Niz snano joj tijelo padae saborita haljina od modre svile, izvezena srebrnim ruama, a obrubljena hermelinom, na grudima treptjela joj je kitica alem-cvijea, a na ponosnoj glavi, sa koje se sputahu gusti, bjelilom posipani uvojci na puna gola ramena, na toj ponosnoj glavi blijetila je krunica od alema. Neto nestrpljivo sjedio je kraj nje car Franjo u maralskoj uniformi, oko nje bjee se skupilo kolo generala, biskupa, dvoranika, a i otmjenih gospoda, sve u svili i kadifi, sve u srebru i zlatu, i na ban Karlo Bacan, pomislite, u hrvatskom odijelu. Nije li udo? Sve je gledalo kako li e se ponijeti ti hrvatski divljaci. Kad trublja zatrubi, trgnuh se malko. Naprijed! zaori Klefeldov glas. Kostajnika regimenta poe se micati. Niz do niza, red do reda, tvrdo, krepko, pravilno, gledajui nepomino u kraljicu koja se je junacima smijeila. Ve bjee proao sretno granatirski bataljun majora Nike Grliia, ve i eta Vuka Jelaia, sad doe dubiki bataljun. Sve te popraene glave regulakih oficira digoe se uvis, i carica pogleda pozornije. Takova ta jo ne vidjee. Pred junakom dubikom etom jezdie na konju ljudina, starac bijele kose, plemenita lica, arka oka, sje-
dae ko saliven na*vatrenu vrancu, gotovo si mislio to je centaur. Na glavi stajao mu je klobuk sa zlatnim rubom, na nogama konjanike izme sa velikim ostrugama, a preko duge kanonike halje vijao se je pojas banske vojske - to bjee kanonik Adam Patai, potpukovnik kostajnike regimente. Prolazei kraj carice, zamahnu sabljom visoko i zagrmje: Junaci, desno gled!, uini poast, a kraljica Marija Terezija kimnu mu prijazno glavom. Regulai, da ste vidjeli, vaa milosti, regulai! Ta vapska gospoda su zijala u toga junakoga popa! Sad dodosmo mi, glinska pukovnija. Ponajprije pjeaci. Pukovnik grof Bacan kasao je dosta plaho pred etom, al se je eta drala hrabro. Daleko ve bjehu odmaknuli pjeaci ispred kraljice, dug nas je prostor dijelio od njih. Tako je bilo ugovoreno. Prvi kadron banskih husara vodio sam ja, drugi Pavao Rauch, trei Krsto Vojkovi, a etvrti Josip Erdodv, sin namjesnika. Jo stajasmo kao ukopani u zemlju. Trublja zatrubi... i kao vjetar, kao da nas je izbacio top, sunue nai kadroni poput oluje naprijed, bijesno letei da je grmjela zemlja, al ovjek do ovjeka, konj do konja kao na ici. Vjetrolike letjele ete, al pred cariinim atorom zagrmje zapovijed: Stoj!, i sva eta stvori se kamenim zidom, spusti zastavu, zatrubi, uini poast i odjuri opet u tren kao da je vragovi nose. Visoko domahnu nam kraljica bijelom maramom, a sav gospodski zbor udari u ivo klicanje. ta! Nijesmo li se mi Hrvati divno osvetili regulaima? Kraljica pozva nas sve konjanike asnike u ator. Naglo dignu se lijepa gospoda i pohvali nau vjetinu laskavom rijei velei da smo se pokazali ravnima redovnoj vojsci. Zatim imenova Klefelda na mjestu konjanikim pukovnikom.
- Koji je dakako sve vae zasluge sebi pripisao? - ree Jankovi ironiki.
-  Dakako - odvrati ivahno Belizar - pokloni se kao maak i promuca, da je sve uinio to su mu slabe sile i velike zapreke dale. Pukovnici predstavie nas redom, i svakomu bude dozvoljeno da poljubi kraljicu u ruku. Nekako mi uzigra krv kad klekoh pred lijepu carevu gospodu, kad prihvatih tu njenu, punu ruku. Jeste li, zapita
me kad se digoh, roak pokojnoga biskupa Pakia? Na slubu, kraljevska svjetlost, pokojni biskup bosanski bijae mi stric. Vi ste vodili prvi kadron glinskih konjanika, je 1' te, natporunie? Na slubu, kraljevska milosti, kapetan kadrona je naglo obolio. Tu sam dakako lagao, al bila je regimentska zapovijed. Lijepo ste se ponijeli, junaki, kao da ste bili u ratu. Bio sam, kraljevska svjetlosti. Gdje? U Belgiji. Dakle pod vaim vodstvom, gospodine bane, okrenu se carica k banu. Na slubu, vae velianstvo, ree ban pokloniv se, gospodin je Paki vrlo mlad, al je velik junak. Gospodine bane! nastavi kraljica, ja tujem junatvo i moja je volja da se svuda nagradi, jer ne ljubim protekcije. Zato elim da gospodin Paki bude kapetanom. Po elji vaega velianstva i po svojoj banskoj vlasti imenujem gospodina Belizara pl. Pakia kapetanom. A ja u mu uvijek sklona i prijazna biti, doda carica, i kimnuv.milostivo, ostavi ator sa carem i dvoranicama.
- Jesi li uo, Belizare - zaskoi ga Jankovi - ti si rano razmahnuo krila, pazi da te sunce ne opri.
- Ah, milostivi prijatelju - nasmijei se mladi kapetan - krila su mi jaka, a ja ne idem pod sunce. Nu da zavrim pripovijest koja vam je jamano ve dosadila.
- Nipoto, jer se tebe tie.
-  U atoru zaostae generali, biskupi, gospoje i naa hrvatska gospoda. Svi me zaokupie kao ose i poee estitati mi na tolikoj kraljevskoj milosti. Biskup Klobuic-ki potapa me po ramenu i ree: Vas, dragi mladi prijatelju, eka jo velika srea i lijepa budunost. Ostajte junakom i budite vazda vrijedni cariine milosti. Jedva da je to biskup izreko, izvi se iz toga jata prekrasna visoka gospoja, krasna, velim, kakve jo ne vidjeh u svom ivotu. Upirui svoje velike, crne, sjajne oi u mene, skupiv pune rujne usnice u smijeak, pristupi k meni i progovori mi franceskim jezikom: Vi mi, gospodine kapetane, niste jo predstavljeni, predstavit u vam se ja, a k tomu imam nekakvo pravo. Ja sam Terezija grofica Bacan, roena Illyeshazy, vaa obrstarica, i kad je vae junatvo nalo
pred carskim licem toliku milost, moram vam estitati i ja i zahvaliti vam se na vaoj vjetini. A u znak toga priznanja primite, gospodine kapetane, od vae obrstarice tu kitu rua, jer valjda znate da su nekad gospoje pobjednike na junakom turniru nagraivale vijencem. To rekav, preda mi prekrasnu kiticu cvijea, ja je poljubih u ruku, a sve drutvo udari Micati Vivat!
-  Oh! mladi prijatelju! - dignu se nato brzo Jankovi, i licem mu drhtnu neki nemir - ti napreduje letimice. Gledaj kako ga gospoda glade... i gospoje... pae i kraljevska svjetlost. Malda nisam zabrinut, ljubomoran, jer kanda se otimlje mojim uzdama, Belizare.
- Kunem vam se, milostivi prijatelju - skoi mladi kapetan dignuv ruku - da nemate razloga biti ni ljubomorni ni u strahu.
- Zavri, zavri, Belizare - odvrati Jankovi spustiv se opet na sjedalo.
- Sad u zavriti u tri rijei - ree mladi. - Ponajprije izvadih moga jadnoga Teofana iz postelje, bacih rebarba-ru kroz prozor i donesoh mu bolju medicinu, dvije boce ampanjskoga vina to mi ih posla obrstarica.
- Opet obrstarica - nasmjehnu se sarkastiki gospodin Antun.
- Jo onoga dana bijae velika ast na vie mjesta. Car i kraljica pripravie sjajni objed na optujskom gradu te pozvae sve vee asnike, biskupe i velikae. I na biskup pripravi objed sveenicima, gdje ga je zamijenio kanonik Baltazar Kreli, nas pako asnike banskih krajikih eta poasti pukovnik Klefeld. Pri tom stolu vodae kolo major Vuk Jelai po imenu samo, zapravo je zapovijedala gospoja Terezija Bacan, koja je ivim alama razigravala asniki zbor, te se je stari kanonik Patai grohotom smijao toliko da mu je sve podbradak skakao amo-tamo, pa kad ga vesela Baanka upita zato da nije poao na biskupov objed ve medu ovu iskvarenu vojniku eljad, odvrati starac kroz smijeh: U kaptolu sam kanonik, u taboru vojnik, ergo mi je ovdje sjediti, pri em se nadam da u koju tu razvraenu duu istrgnuti eljustima pakla.
-**
Baanka dala je toiti ampanjca do mile volje, a naim starim porunicima sve su se pjenili brci. Napokon dignu gospoja au i ree glasovito: Da ivi glinska regimenta, ponajprije husari, a poslije muketiri, a napose da ivi mladi, najmlai kapetan gospodin Belizar plemeniti Pa-ki, na koga je svijetla kraljica vlastitom rukom danas prosula svoju milost! Vivat Paki zagrmjee u glas drugovi moji, a kapetan Vojkovi, bocnuv me u rebra, priapnu mi: Belizare! ini mi se da ti je Terezija jo milostivija nego Marija Terezija. Menije asti i suvie bilo, te umakoh kradomce. Znajui da je vjebama kraj, izmolih od pukovnika dopust ter doletjeh k vama, milosti vaa. Naa gospoda ostat e jo koje vrijeme u Optuju, jer e biti ondje, vele, banska konferencija. Sad vam evo vjerno ispriah sve, a vi mi milostivo recite to je pravo, to li je krivo bilo.
- Belizare! Sinko! - ree gospodin Antun ganutim, sveanim glasom, prihvativ stojeeg pred njim mladia za obje ruke. - Belizare, sjea li se onog asa kad si kleao pred posteljom svoga strica, vrijednog starca? Kraj postelje stajah i ja. Sjea li se ta je umirui starac, poloiv bla-goslovnu desnicu na mladu ti glavu, jasnim glasom govorio: Belizare, ree, menije poi, srce mi polake kuca, Gospod me zove. Ti ostaje sam, ti dragi sin dragog mi brata, koga je smrt prerano pokosila. Bijah ti drugim ocem, kad ti malo zatim preminu majka. Skupio sam za svoga dugoga vijeka dosta zemaljskog blaga, poteno sam ga skupio. Namirem ga tebi, jer te ljubim, jer si dobar i poten, al jo si mlad, vrlo mlad. Sluti mi se kojeta. Stara vrlina jenja, u naoj zemlji vije se vrzino kolo, svaki se otimlje za njim. Hrvati zaboravie da su Hrvati. Pohlepa za zlatnim teletom, pohlepa za tatom asti izbrisa iz njihove due onu ljubav za staru slobodu, onaj junaki ponos, onu istu prostodunost koja je korijenom sree i zdravlja. Vidi, ja sam ostao stari Hrvat, kako me je majka rodila. Oh, Belizare moj! to ostaj i ti, i bit e sretan. Ti e biti bogat, ti e biti svoj. Nikomu se ne klanjaj doli bogu. Svojeg bogatstva ne rasipaj u pustinju, sij ga u dobru zemljicu. Pomozi gdje pomoi treba, ma i u svijetu ne naao hvale. Bog e plati-
ti. Pomisli da ti je svaki ovjek brat, da je grijeh ostaviti brata u bijedi. A da ne bude bez tapa, da mlad ne posrne, evo ti dajem uvara, gospodina Antuna Jankovia, moga prijatelja, moga uenika. Zakuni mi se da e ga sluati. To ree pokojni biskup, jel' 1? A ti proplae, ti prisegnu da e me sluati kao sin to slua oca. A zna li to sam tad u srcu prisego ja? Da e sva moja briga, svaka misao, sav ivot biti posveen tvojoj srei, da u te paziti i uvati ko da si mi sin. I s tom prisegom prihvatih pred dobrim starcem tvoju ruku. Belizare, sjea li se toga asa?
-  Oh, kako da se ga ne sjetim, ta toga asa ne sjetiti se znailo bi zaboraviti najsvetiji as svoga ivota, zaboraviti svoj ivot - ree mladi stisnuv ivo Antunove ruke, a u arkim mu oima, koje pune ljubavi i tovanja nepomino gledahu kavalira, zadrhtae sjajne suze. - No - nastavi mladac - blizu e biti dvije godine to seje sve to zbilo, a jesam li ime povrijedio svoju zakletvu budi u domu, budi u tuem svijetu?
-  Nisi, Belizare!
- A ta me moj milostivi zatitnik sjea te zakletve? Ta samo onim doziva se u pamet prisega, koji su skloni povrijediti je.
-  Ne ponuka me sumnja ni nepouzdanje da te onoga asa sjeam, ve briga za tvoju sreu. uj! Ti evo postaje potpunim muem, ti si koraknuo u svijet. Fantazija ti je iva, volja jaka, srce arko, pregnue silno. A bogat si, vrlo bogat. Ti si koraknuo u svijet, nu, jesi li pomislio kojim e putem poi: jesi li promislio gdje daje u ovom svijetu tvoje pravo mjesto, gdje ti je dunost, gdje ti je cilj ivota? Zna li tko ti je prijatelj, tko li neprijatelj? Jesi 1'?
- Mislio sam o tom, da - kimnu mladi zamiljen - ali ta pitanja teka su, vrlo teka.
- Jesu, mladi prijatelju moj, al ih rijeiti valja. Jer je greno, jer je lakoumno baciti se slijepo u more sudbine, privezati se na lomna krila varave sree. Tko si ne odgovori na sva pitanja svjesno, poteno, taj nije savren ovjek.
- Istina je.
- Gledaj oko sebe, gledaj svoje vrnjake, nau mlade. 0 em umuje to budue pleme nae? Ja moram ivjeti, vele, jerbo sam iv, pa kad sam ve iv, hoe mi se ivjeti lagodno, dobro. A ta je lagodno? im manje brige, im manje muke, im manje posla, im manje nauke, jer misli jedu ovjeka. Od misli posijedi kosa. Posao te ubija, nauka mui. A emu sve to? ivot je ko i ljestve, na koje se sve vie popinje, sve sretniji postaje. Treba li tomu rada? Nipoto, tomu se hoe junatva, smionstva, drzovitosti. Da se mukom i naukom moe stei srea, luda je samo utjeha kmetskomu sinu. Uspjeh opravdava sve na svijetu, a uspjeti se moe samo pomou sretnika, kojih je visokoro-dena majka na sreu rodila. Prijateljstvo, rodbinstvo, protekcija pokretaice su svijeta, zato i ne treba muke, ne treba nauke koja sanja uvijek o cilju ivota, a napokon nije nego islo godina, dana i asova, komu je narav propisala medu. Ne pita se za cilj, ve za vjetinu ivota.
Eto, tako umuje naa mlade. Zar nije tako? Prosudi posljedice, gledaj u praktiki ivot. Svaki mladi koji je visoka roda zna da mu je u zemlji priuvano mjesto. On to smatra'svojom povlasti, svojim pravom. Ne pita on kakovo je mjesto, ve pita samo da li nosi zlatnih kamata. Ponudi mu mjesto generala, primit e ga, ponudi mu mjesto velikoga upana, primit e ga, naini ga opatom, opatovat e, postavi ga banom, banovat e. Za dunost ga ne boli glava, za njegove dunosti neka se brinu kmetski sinovi, znanja i ne treba, znanje zamjenjuje vlast, vlasti se ne smije opirati. Mirnom duom svlae i oblae ti ljudi svakim danom novo ruho, lakoumno skau od jednog mjesta na drugo. Obiteljska sveza nije im nego sredstvom da okrijepe svoj poveljeni ceh, a taj svoj ceh smatraju oni narodom, skup svojih livada, oranica, vinograda smatraju domovinom, bezobzirnu svojevolju smatraju svojom slobodom. Gdje je tu ona sveopa ljubav koja u svakom ovjeku nazire brata, gdje svaki sve a svi svakoga ljubiti moraju, gdje heroizam da jedan rtvuje svoju sreu za sve, gdje sadanji smrtnik radi za sreu buduih vjekova, gdje ona sveta
svijest da i bogata ima dunost raditi u drutvu za drutvo, da mu valja ustrajati i ozbiljno raditi na onom mjestu, na koje ga nuka dua, na kojem ga ima uuvati vjetina? Malo, ah, vrlo malo toga ima u ovoj zemlji. A zato ide sve na zlo. Svatko navlai ope poslove na svoju korist te misli daje to njegovo pravo. Sebinost rastvorila je gotovo sve due nae kraljevine. Gdje ima zdunosti, gdje ljubavi za ope dobro, gdje? Vrzino kolo je naa zemlja osobnih strasti, gdje je svaki spreman rad svoga probitka utamaniti drugoga. Lakoma je bjesnoa gdje jedan drugoga grabi za srce. Razdor kipi medu plemstvom, sitne zavade rode plamenom silne mrnje, najljepe sile se stroe za nita, a zemlja uzdie, zemlja plae, jer je Bog skinuo s nje bla-goslovnu ruku, i nita, nita ne moe uspijevati. A stranac to zna, stranac to vidi. eljan plijena, dovue se kradomice, pazi i trai, zaviri svakomu u duu, baca posvuda mree. I koliko je ve ugrabio plijena, jao, koliko! Gdje spazi slabia, sebinjaka, privee mu se na duu, kupi ga i uini robom tue lakomosti. Zato vrijedimo toli malo? Jer si sami kopamo grob za tuu plau. Zato nam ne cvate zemlja? Jer slijepi obaramo vlastitom rukom starostav-no hrae rodnoga kraja. A ja to vidim, ja to gledam, ja, uenik tvojega strica, starog Hrvata koji mije zasadio klicu potenja, klicu ljubavi za ope dobro, za domovinu nau. Ja to gledam iz prikrajka, daleko od zavade svjetske. Srce mi puca, krv mi kipi. Ti me udno gleda, da ti toli ozbiljno zborim, ni ne tuvi cilja moga govora. Oh, Belizare moj! Zna li zato ti tako govorim? Ja neu da i ti bude kakvi su drugi, ja neu da bude lo. Nikoga nemam na svijetu. Tu stojim sam, okresan dub. Samo za te jote ivim, da te uvam, da spasim svetu batinu tvojega strica. Ideal moga ivota jest da u to razvraeno doba izae ispod moje ruke ovjek savren, starog hrvatskog srca, novog prosvijeenog duha, komu e dua pregnuti samo za dobrim, komu e se dua boriti proti zlu, koji ovu zemlju gdje ga je majka rodila ljubi i die, koji ne gleda ni desno ni lijevo, ve junaki napreduje ravnim putem, komu je ljubav ovjeanstva svetom dunosti, a taj ovjek si ti. Hoe li,
Belizare? - zapita tronutim glasom gospodin Jankovi uhvativ za obje ruke mladia, koji je tihim zanosom sluao rijei svoga zatitnika.
-  Hou, tako mi boga - odvrnu kapetan poloiv ruku na srce. - Znam to sam duan svijetu i domovini, to li pokojnomu stricu, to li vama, velemoni gospodine! U mojoj dui ivi vazda ideal potpune, savrene muevnosti, i propao bih od sramote kad bi me tko jednom, i to pravom bijediti mogao, da sam suvian na svijetu.
- Dobro tako! Pravo govori - progovori veselo Jankovi - nu da govorimo jasnije. Ja elim svakako, da bude samostalan ovjek i da bude otac obitelji. Da, da, bez obitelji nema pravoga ivota. Ja, evo vidi, nisam se te sree doepao. Nu pustimo tu staru priu. Ti si sada vojnik i valjan vojnik. Tvoj pokojni stric je htio da slijedi tradicije svoga roda koji je vazda junakovao branei domovinu, al moram ti spomenuti da mu se naao dalo kad su nau krajiku vojsku poveli u daleke krajeve. Osvjetlao si sebi junatvom lice, postao si kapetanom po cariinoj zapovijedi, tebe eka moda generalija, ekaju redovi, eka barunstvo ili grofovstvo i odmetnitvo od tvoga plemena.
-  Ne govorimo dalje o tom, milostivi prijatelju moj -ree mladi asnik ozbiljno - zadajem vam tvrdu vjeru da e mi biti prva briga da postanem ovjekom kako si ga vi elite. Znam ja u em stoji pravo plemstvo, prava slava. Pustite me da jo koje vrijeme budem asnikom. Ja ne ostah vojnikom, dat u ostavku, jer mnogo sam gledao kako se sve navraa na tui kalup, i sve mi je to dosadilo.
-  Ogrli me - kliknu zanosito Jankovi - vidim da si potenjak, da si dobra dua. Idi zaklonjen vojnikim ruhom jo malo u svijet. Gledaj hladnim okom kakovi su ljudi, pogledaj im dui do dna i vrati se poslije iz svijeta sa vrijednom drugaricom na moje srce. Al pazi na tom putu, uvaj se ena.
- Ta vi ete mi biti na pomoi - nasmjehnu se mladi.
III.
Kad se Vojna krajina poela preustrojavati poput redovite vojske, kad je stara narodna vojska hrvatska rasputena bila, doleti u Hrvatsku, tu inae prezrenu zemlju, sila kojekakvih regulakih oficira Nijemaca, Talijana, eha, Valona i drugoga roda ljudi. Namjesto starih Baka-a, Pataia, Frankopana i drugih Hrvata koji su vodili vojsku na Turke, osvanue sad, gdje je Slavonija bila oiena od Osmanlija, gdje je Ture krvave glave uzmaklo bilo preko Dunava, Save i Une - osvanue ujedanput Hild-burgshauseni, Klefeldi, Petazzi, Marquiere, Scherzen i cijela litanija dosele neznanih junaka, koji su po novoureenim krajikim pukovinama zapovijedati imali. Bilo ih je, rei bi, u Zagrebu cijela naselbina. Ljudi, malo mislei, gledali su taj pojav nekom radoznalom bezbrigom, i doetak njihova mudrovanja bijae naprosto rije daje to cariina volja, umniji ljudi pako, koji su gledali kako se ti doljaci bane i ire, klimali su glavom slutei da se izdaleka iza brda novotarija valja koja se upravo ne slae sa pravom kraljevine. U regnikolarnoj kui na Markovu trgu stanovao je tada barun Vjenceslav Klefeld, pukovnik kostajniki i pobonik bana grofa Karla Bacana, koga gotovo nikad nije bilo u Hrvatskoj. Barun bijae uope dua cijele te krajike reformacije. Reklo se da mora u Zagrebu stanovati, da izvjeba mlade krajike asnike po novom regulamentu, i zbilja postupahu i okretahu se u dvoritu banskoga dvora mladi krajinici cijeli dan. Strani regulaki asnici bili su, kako barun ree, doli samo na pomo za novu mustru, a poslije da e otii. Nu to poslije bilo je bez kraja i konca, doljaci ostae, obukoe i krajiki mundur, i sve se inilo da im te hrvatske sinekure gode. Klefeld bijae uope hitar, domiljat i oprezan ovjek, kavalir gladak i sladak, po jeziku van reda dobroudan i prijazan. Hrvatske poslove, premda stranac, pratio je velikom panjom, zagovarao je Hrvatsku vazda vrlo ivom rijei, i kad stee napokon i hrvatski indigenat, proglaivao seje oito Hrvatom, premda je samo vrlo slabo hrvatski natucao. S te gotovo demonstrativne
prijazni za domau stvar posta Klefeld vrlo popularan kod svih stranaka. Bijae to ovjek beke kole, izvjeban u dvorskoj strai. Srea mu poslui te ga grof Karlo Bacan, diui se sa hrvatskim etama u Belgiju, uze za pobonika, a na taj nain doe i u hrvatsku krajinu, zemljite neobraeno dodue, al po njegovim nadama u zlatne ruke. Klefeld bijae spiritus familiaris odsutnoga bana, koji je, ivui vazda u Beu i zaokupljen dvorskom strankom, na sve ruke radio da se proti pravu kraljevine uvede vojnika krajika uprava, traei ipak svagda zakonsku formu i izliku. Tu enju za Hrvatskom, te nove nade probudi u Klefeldu kanonik Baltazar Kreli koji je, bivi glavarom hrvatskoga sjemenita u Beu, esto bio kod bana te tom prilikom hrvatski ivot uvelike hvalio poboniku. Doav u Zagreb, gdje je ve i Krelia naao, stao se je mudri Nijemac obzirati na sve strane. Posao ne bijae mu upravo teak. U prvi mah spazi da se plemstvo i sveenstvo poprijeko gleda, da se kanonici i velikai mrze do bjesnoe.
- Taj razdor inio mu se veoma zgodnim. Stara latinska rije Kad se dvojica svaaju, veseli se trei uje se dodue ve medu kolskom djecom, ali ostaje istinita i medu zrelim muevima. A na tom temelju gradio je Klefeld svoju osnovu.
-  Svoju zar? Ta nije li bio pobonik banu, maarskomu velikau? Svakako. Klefeld je i silno dopisivao sa banom, ali je i sluao tajne naputke bekoga vojnoga vijea. Sluao je dva gospodara, i uprvo zato bio je svoj. Daleko od Bacana mogao je i na svoju, tj. na beku ruku raditi, pa je i radio. Bijae uostalom sluga dravnomu sustavu, koji sve u jednoj, neodvisnoj aki skuplja, pa tako je varao i bana, koji opet nije kraj sve poslunosti mogao zaboraviti da je Maar i velika. Ali ako se pravo rauna, sluio je samo sebi, svojoj kesi. Domovine, naroda, takvi ljudi i nemaju.
Od kanonika Krelia i Pataia sazna smioni doljak brzo Ahilovu petu svakoga hrvatskoga velikaa i dostojanstvenika, znao je to li svakomu na udicu baciti valja, da, prouio je obiteljsko ivovanje svakoga. Prouiv sve te dravne i obiteljske tajne, ostavi u jedan mah stranku pre-asne gospode kanonika na cjedilu. Trebalo mu je drugih
prijatelja, trebalo mu je saveza onih velikaa i plemia kojim je tada u rukama bio hrvatski sabor. Zato je taj ovjek, koji prije nije drugovao nego s kanonicima, ujedan-put poeo ulagivati se podbanu Ivanu Rauchu, Ivanu Bu-anu, protonotaru Adamu Najiu, Franji Kueviu, Josipu Magdaleniu. I zbilja ih savlada svojom bistrinom. Pomogao im je osujeivati kod bana zahtjeve kaptola i biskupa te je plemstvo poticao na ivlju agitaciju proti sveenstvu, obeavao im je vojnike sinekure za sinove i roake, i tako ih neopazice strpa u svoju nevidivu mreu. Samo banskoga namjesnika grofa Ljudevita Erdoda nije nikako uloviti mogao. Grof Ljudevit bijae bogata i velika, komu je vazda bila na pameti rije Noblesse oblige, koji, imajui po sebi mnogo ugleda i samostalnosti, nije mario za velike asti. Ne bijae dodue izvjeban i uen dravnik, ali je imao dosta zdrava uma, ne bijae u njega dodue velike pokretne sile i krepke volje, ali je ivjela u njegovoj dui uspomena praotaea imuna, Ivana, Petra i Tome Erdoda. Sumnjivim okom gledao je on na taj novi nejasni pokret u Hrvatskoj, to manje uputao seje u bjesnilo stranaka, da, ne jedanput htio je pustiti to bansko namjesnitvo, da ga nije od toga odvraala ena, stvor dosta tate naravi, koja je htjela poto-poto kolo voditi u drutvu i dostojanstvom prva biti medu velikaicama. Ponizno i slatko priblii se tomu ovjeku Klefeld, ali banski namjesnik doeka ga toli prezirnim okom, toli hladnim jezikom, obori ga svojim aristokratikim ponosom toliko te je Nijemac odmah poparen uzmakao videi da mu tu nema pazara. Zato je drugdje radio jae. I zbilja prevari plemstvo. Nije sabor hrvatski stvorio i primio krajiki statut. Kradomce, za zatvorenim vratima, skova ga bez znanja banskoga namjesnika s Klefeldom aka velikaa i posla ga u Be, da je to volja stalia. Ali ban izbrisa iz statuta sve toke koje su mogle velikaima zlatnih plodova nositi, i tako ga potvrdi kraljica. Krajika diploma bude poslana saboru zagrebakomu, koji pri svem tom nije imao drugoga posla nego davati novaca. Sabor pobjesni s Klefeldove prijevare, bura zavlada plemstvom, htjedoe diplomu baciti ad acta - ali
Klefeld povrati se k sveenikoj stranki, naputi crkovnjake da s neprijateljstva proti velikaima sa najniim plemstvom rade i glasuju za sve to u diplomi stoji. Klefeld pobijedi opet. Smijeei se sluao je kako ga nedavni prijatelji proklinju, kako biskupu i kanonicima dovikuju velikai: Vi ste izdajice domovine i domae slobode!
Bilo je negdje poetkom studenoga godine 1750. U svom kabinetu etao je Klefeld, straga sloenih ruku, poniknute glave amo-tamo. Bijae ovjek visok, suh, tankih dugih nogu i ruku, poneto zgrbljena tijela. Obrijano, uto lice bijae mu dugoljasto, suho, brada iljasta, usnice tanke, elo usko, visoko, obrve debele, a male, ute oi nestalne. Pukovnik se je vazda smijeio. Smijeh, taj biljeg naivnosti, najbolja je krinka da zakloni pred svijetom svoje osjeaje i misli. Samo kad je Klefeld bio sam, kad je govorio sa enom ili pred vojskom, bijae mu lice ozbiljno, a i ovaj put je bilo. Valjda se je bio odnekle povratio, jer je imao na sebi samo dugi modri krajiki prsluk sa srebrnim rubom, a uske hlae bijahu utisnute u visoke izme s ostrugama. Na stolu stajala je sablja, pukovniki kaput i eir na tri roga. U veliku sjedalu do pukovnikova stola sjedae mu ena, gospoja barunica Margareta Klefeld, u crnu svilu odjevena. Bijae to gospoja dosta vremena, sitna i suha. Njezino lice bilo se je izim velikog crvenoga nosa zaudo zguvalo u nebrojene borove. Bilo je dugoljasto visoko. Usne bijahu gospoji pukovnici debele, brada pod ustima kao odsjeena, a iza usnica strili joj rasklimani iljasti zubi. inilo se je da je gospoja vrlo nervozna, jer su asomice njezine crvene, guste obrve esto zadrhtale, a sive joj acave oi vrlo ljuto pomirnule na pukovnika. Kosa te gospoje, koja je suhe dugoljaste ruke bila sloila u krilo, kanda nije njezina, ve kupljena bila, pa ako gospoja pukovnica svoga zakonskoga druga nije premaila godinama, jamano nije ni mlada bila.
- Vjenceslave - prihvati gospoja dosta otro.
-  ta je, draga Margareto? - odvrati Klefeld zlovoljno ni ne pogledav energine ene.
- Jesi li zaboravio to ti rekoh?
- Nisam, duo.
- Al kanda jesi.
- Velim ti da nisam.
- Ne vidim bar uspjeha.
- Strpi se malo. ekaj!
- Ve dosta dugo ekam.
- To nije lahak posao.
- Da sam ja mukarac, bio bi laki.
- Ve ti rekoh da se tu hoe opreza.
- Pa tako govori Klefeld, taj svemogui, slavljeni Klefeld?
- Dravni poslovi i udaja keri posve su razline stvari.
- Dakako! jer u tebe volje, energije nema.
- Molim te, uti ve jednom - rasrdi se pukovnik.
- uti, uti, to su uvijek tvoje rijei - porumeni gospoja - valjda zna da tu nema mnogo ekati. Naa Amalija nije dodue pupoljak-----
- Znam, al je opet rascvala rua - promumlja obrstar.
-  Sacrebleu! - prodere se Margareta - takovom li se ironijom govori o jedinici! Amalija je posve pristala. Njena je stasa, njene naravi kao to ja. Treba joj mua.
Pukovnik ne ree nita, ali kod rijei kao to ja osinu okom nehotice enu i licem drhtnu mu porugljiv posmijeh.
-  to bi bilo: Bergena? - produi estoko drobna barunica.
- Ne govori mi o njem.
- Zato? Nema li dosta koneksija u Beu? Danas - sutra -----
-  Ima dosta mogue rodbine - potvrdi pukovnik. - Al ta je Bergen? Barun, da! Grb mu je veoma aren, al sve imanje stane mu u dep. To je kapetanska mjesena plaa. S tim kukavnim krajcarima ne moe ni edan neenja ivjeti, a kako da usto hrani nau ker, barunovicu, koju je, nota bene, njezina majka i- barunovicom uzgojila. Kod mene, kod kue se to da, mi prolazimo kako-tako, premda nemam ni imanja ni imetka; ali preko godine opet kane po koja vanredna kapljica u moj dep. Nu od toga, draga Margareto, ne daju se, bar zasad, dvije obitelji hraniti, osobito ovdje, gdje tim nadutim Hrvatima ipak nekakov
vanjski sjaj pokazati moram. Pa ta je kapetan Bergen? Govorimo iskreno. Pustolov. Rado pije, rado se karta. Ljubi lijepe pse, konje i djevojke i pun je dugova. Ima dodue u Beu mogueg zatitnika ili zatitnicu, ali to nije gotov novac, to ti je zvonko, prazno plemstvo, nu, kao to na primjer moje i tvoje - otresnu se Klefeld.
- Vjenceslave! - zaari se pukovnica - jesu li to dokazi tvoje vjerne ljubavi?
- Okanimo se svake sentimentalnosti - ree suhoparno pukovnik - dosta smo stari, a napokon je istina to rekoh. Bergen nije mu za moju Amaliju, jer ja kao dravnik drugamo smjeram. Takova enidba ne slae se nimalo s mojom politikom osnovom.
-  Opet politika! A gdje ostaje ljubav?
-  Okani se lakrdije, draga Margareto! Kakva ljubav? Naa Amalija ne zna za to. Ona e poi za onoga koga joj mi oznaimo. Po udaji sa Bergenom izgubila bi ona, izgubili bi mi, a ja elim da po svojoj udaji dobije neto i ona, da dobijemo i mi.
- Ne razumijem te pravo.
- Dakle, sluaj - ree Klefeld staviv se pred svoju enu, koja je opet sjela bila. - Ti predobro zna kakva mije uloga u ovoj zemlji od dvora dodijeljena, kakova mi je ovdje zadaa. Valja mi slomiti u ovom zabitnom kraju onaj stari kineski zid to ga rogoborna hrvatska gospoda svojim pravom zovu, iskriti taj korov starodavnih zaralih privilegija, po kojim je plemiima slobodno vikati o dravnim poslovima, o kojima nema govoriti nego vladalac. Ta pred-suda ula je ljudima dakako u krv. Zato ovjek ne smije udariti najuri, nego polagano, oprezno, jer je uspjeh toga velikoga sistema tim sigurniji.
- A to se to tie Amalije?
- Polako, draga Margareto, odmah e vidjeti savez. Ja sam sada kostajniki obrstar, primljen u hrvatsko plemstvo, ja sam dapae totumfactum1. Ispod uzde Maara bana ve sam se izvinuo, pouzdanik sam carskoga dvora i voj-
Totumfactum (lat.) - koji sve ini; koji sve moe; faktotum.
noga vijea, stojim na svojim nogama. Sad mogu dalje raditi na svoju ruku. Te velikake vikae pako moram potui njihovim orujem, pod formom njihovog umiljenog prava. Donekle sam ih ve namamio na led i otricom krajike regulacije odero lijep komad njihovih zapraenih perga-mena. Bijesni su na me, dakako. Prakaju se kao ribe u mrei. Valja da si stvorim u njihovu saboru stranku, valja da njihovo kolo oslabim, razdrobim, rastepem. Tomu se hoe ugleda, koneksija, novaca. Evo, tu e mi najbolje sredstvo biti Amalijina udaja. Razumije li me sad? Vidi da se za svoje dijete brinem. Odluih privezati po naoj jedinici svoju obitelj kojoj hrvatskoj plemenitoj porodici, koja ima puno imetka, puno rodbinskog saveza. Amalija mora dakle biti kvasac mojoj politikoj stranci. Ona mora svoga buduega mua i cijeli rep njegove porodice odvratiti od tih starih hrvatskih predsuda, tim u se jae ovdje ugnijezditi.
-  Osnova je posve dobra. Slaem se potpunoma. Nu nije laka. I sam ree da se je plemstvo na te iskivilo, da ti one uvrede nikako oprostiti nee. Jesi li ve na koga pomislio?
- Kuao sam. Svrnuh ponajprije okom na Josipa, sina banskoga namjesnika Ljudevita Erdoda. To su ljudi bogati, ugledni. Namjesnik ne spada Buanovoj svojti, ne gleda ni nadesno ni nalijevo, ena mu je slavina, tata. Priskrbih sinu kapetanski patenat, premda je mladi jote nezreo. Grofica se je veoma veselila te me osula dokazima svoje prijaznosti.
-Pa?
- Ali grof je prema meni hladan, vlada se prezirno, zazire od mene. Kad sam jednom prilikom natuknuo kako bi dobro bilo, da se plemstvo cijele monarhije svee enidbom i udajom u jednu cjelinu, odvrati mi oholo da je to vrlo muno; plemstvo svake kraljevine da ima osebnih tradicija; novo militarsko plemstvo, kojega se stvaraju danas cijele kumpanije, da nije ugledom ravno starim velikaima, koji imaju i silna imetka, doim diplomirani asnici samo toliko zlata imaju koliko na kianki njihove sablje visi. On

. '&u\
i-- -
bar da ne bi nikad dao keri takovu zelenu plemiu, niti sina takovoj jueranjoj plemkinji. To je, mislim, dosta jasno.
- To je bilo drzovito - planu pukovnica.
-  Svakako. Taj aristokratiki hrvatski Krezo odbio je moju tajnu navalu dosta prostakim nainom. No ja mu se i poneto osvetih. Rasuo sam ponajprije glas da e banski namjesnik biti zapovjednikom jedne banske krajike pukovine, a on povjerova, i u Beu se zbilja radilo za to. Al u horu zaprijeih to ja. Namjesnik ne dobi zapovjednitva, te sada puca od jada.
- Al to ima od toga naa Amalija?
-  Istina, nita, jer je osveta samo negativna stvar, ne nosi ploda. Nu uj. Nadoh drugu osobu.
- Kako se zove?
-  Kapetan Belizar Paki.
- Sjeam ga se, al ga poznajem slabo.
-  Poznam ga ja. Nema u tom kraju ljepega mladia. Poten je, prostoduan, stidljiv kao djevojka, al usto od-vaan kao lav. Po svijetu steko si je dosta nauka, te nije toli okorio, tvrdoglav Hrvat, i njega e se moja namjera lake prihvatiti, jer dakako o politici nita ne zna i ne pripada nijednoj stranci. Od starog je plemena, od svoga strica biskupa naslijedio je silan imetak, ima i mnogo i daleke rodbine, malih plemia koji e u saboru uz njega pristati. U Optuju odlikovala ga carica, lijepa ga eka budunost, a treba da se u njem astoljublje jo vema budi. Ne znam je li naa Amalija dosta jaka oarati ga ...
- Vjenceslave! - planu opet pukovnica.
- Miruj! Mi tu govorimo posve hladno. Ne znam, rekoh, hoe li ga Amalija svladati, al svladat e ga astoljublje. Taj mladi ti je alem, ovjek bez predsuda, taj mladi bit e neodoljivo oruje u mojoj ruci.
-  Kad ga ti hvali - ree barunica - mora da je zbilja takov, i ja tvoje namjere posve odobravam. Nu kako da se doepamo toga zlatnoga zeta?
-  I o tom sam mislio. Sada slui u glinskoj regimenti, gledat u da ga premjeste kostajnikoj, mojoj. Pa pomisli
1 to. Stara Sermaica mu je na krstu kuma, a kuma i kanoniku Kreliu, naemu prijatelju. Kreli trai po meni doi do nekakve asti, jer je van reda slavian. Sermaica ivi u stranoj zavadi sa podbanom Rauchom radi vjeitih parnica, sveenika stranka mrzi stranku u kojoj je Rauch, koji opet mene mrzi. Novi rektor jezuita Stjepan Pepel ispovjednikom je tvojim i stare Sermaice. Skupi sve te niti pa reci, ne dadu li se lako spresti u onu vezicu kojom emo mladog Belizara privezati naoj Amaliji.
- Vjenceslave, en verite2, ti si pravi pravcati diplomat. Daj da te poljubim.
Klefeld primi vrlo ivahni poljubac svoje njene drugarice dosta hladnokrvno i strese se nekako.
U taj par stupi u sobu crkovnjak, visok, fine umne glave, kanonik Baltazar Kreli.
- Hvaljen Isus! - pozdravi doljak gospodare, doim je gospoja Margareta od straha uzmakla, te se ljuto zaarila da ju je poboni kanonik zatekao pri toli oitu izrazu ljubavi.
- Navijeke - odvrati Margareta - u dobar as dodoste, reverendissime. Vi ste nam jedini spas. Radi se o prevanu poslu.
- Da ujem! - odvrati Kreli zaustaviv se sred sobe.
- Dobro mi doli, preasni prijatelju - zakri pukovnik daljnju raspravu - moram za poslom, ali Margareta priopit e vam cijelu osnovu natanko. Budite nam vi na pomoi, vi ste desna ruka biskupa Klobuickoga.
- Drage volje, gospodine pukovnie, ako moje slabe sile-----
- Nemojte tako - mahnu pukovnik rukom. - Idem sada, al prije moram vae preasno gospodstvo upitati, ima li kakovih novica iz Bea? Vi ih najprije doznajete.
- Pukovnik grof Adam Bacan doao je u Zagreb i svratio se u biskupski dvor.
- To je neta posve obina - nasmjehnu se Klefeld -jer je i banov sinovac posve obian ovjek, itar, cincar, nevjea.
2 En verite (franc.) - istinito, uistinu.
-  Eh - slegnu kanonik, smijeei se, ramenima - gospodin pukovnik predobro zna da danas u Hrvatskoj osobna vjetina nije nikakvim mjerilom, i ba Adam Bacan je tomu najoitijim dokazom. Postav pred nekoliko mjeseci glinskim pukovnikom-----
- Staje? - dignu pukovnik pozorno glavu opasav sablju.
-  Postao je pred nekoliko dana ujedno posjednikom banskoga stola.
- Adam Bacan, prisjednik banskoga stola? - zapita u udu Klefeld.
- Da - potvrdi kanonik.
- Ta nema mu neg' dvadeset i etiri godine.
- Istina je.
- Plitak je, nevjet!
- I to je istina, al je sinovac bana Karla Bacana.
- Nu kraljiini savjetnici?
-  Tim je Adamova ena, grofica Terezija, dokazala da je bar ona sposobna za prisjednicu banskoga stola, ako i nije njezin zakoniti drug. Meutim, ini mi se daje ta ast samo privremena.
- Kako to? - prepa se Klefeld.
-  Ban i njegov namjesnik grof Ljudevit Erdodv ne gledaju se milo. Ve tri puta htjede Erdodv poloiti ast, navlastito kad mu ne dadoe regimente.
-Pa?
-  Pa bi jednom tu ast zbilja mogao baciti, a Adam je moda kandidat za takav sluaj.
- To nije mogue - planu Nijemac.
- Sve je mogue - odvrati kanonik, koji je meutim sjeo bio na stolicu donesenu od domaice - da, uvaite i to, gospodine pukovnie. Grof Adam Bacan donio je podbanu Ivanu Rauchu od kraljice zlatnu kolajnu, vrijednu jedno 2000 forinti.
-  Rauchu?
- Da, Rauchu. Vrlo dobro se paze, podban je kolovoa plemstva u saboru. Razumijete li?
- Ta zar Bacani misle da je Hrvatska njihova sinekura?
- Ne znam, ali svakako trae si ovdje izdano gnijezdo.
- Da, da. Vrijeme je, preasni prijatelju, da se izvinemo vodiljci toga bana, koji Hrvatima iz Bea diktira svoju apsolutnu volju.
- Istina je, a upravo te njegove apsolutistike namjere mogu nam sluiti za Arhimedovu toku.
-  A dii bi ga mogo vaom i mojom priinom biskup Klobuicki, koji je svakako ovjek bekoga dvora.
- Bi, al aliboe ga nema u Zagrebu. Poao je pohoditi svoju rodbinu u Eperje.
- teta. Piite mu.
- Hou.
-  Nu sada ostajte zbogom i sluajte to e vam moja ena rei. Sutra pohodit u vas, reverendissime.
- Al u mom dvoru, podveer, da vas nitko ne spazi.
IV.
Ljuta bijae zima pod konac pedesete i poetkom pedeset i prve godine. Visoko je jo u mjesecu oujku leao snijeg oko Zagreba i u cijeloj okolici. Prvih dana toga mjeseca imao se je sastati sabor, al kako su putovi snijegom zatrpani bili, prispije vrlo malo velikaa i poslanika u Zagreb, i namjesnik banski odgodi sjednice do 26. oujka. Ali doe travanj. Jug zapuhnu, sunce udari svom estinom na zemlju i zbrisa, rei bi, u jedan hip sa krajine snjeno ruho. Potoci pjenjahu se ko bijesni atovi. Sava se razli svom zagrebakom dolinom, i dugo udena zelen niknu po drveu zagrebakoga gorja.
Pred podne nekoga vedrog dana poetkom travnja brzala su tri mlada asnika na konju iz grada prema estinama, gdje je u ono doba vladala gospoda barunica Julijana Ser-mage, roena Moskon, starica vele pobona, al i vrlo vesela, od jedno ezdeset i devet godina, koja je od smrti svoga mua Josipa udovala, tj. od godine 1746.
Razigrani proljetnim suncem i svjeim zrakom, skaku-tahu konji asnika vrlo veselo po putu kraj jezuitske filijale
svetoga avera. Dvojica od tih mladia bijahu Hrvati krajinici, a obadva kapetani, kako se to moglo razabrati po zelenom im odijelu i asnikim kapama. Jedan od njih, neto krepi, bijae Belizar Paki, a drugi, slab plavokos mladi, Josip grof Erdodv, sin banskoga namjesnika. Trei je'bio, rei bi, stranac. Imao je na sebi jo bijelo odijelo regulake pukovine baruna Molka te je nekako porugljivo gledao na krajike haljine svojih drugova. Nije se ipak rei moglo daje bio ljepi od njih. Sve dranje bilo mu je nekako prisiljeno, nenaravsko. Sjedio je na konju kao drvena lutka, skakutao je u sedlu vrlo smijeno, a svoje tijelo nagibao je naprijed kao neizvjeban konjunik, doim su drugovi uz njega letjeli lako, junaki, al opet graciozno i sigurno. Obrijano lice regulakomu asniku bijae iroko, plosnato, a nos stisnut i irok. Ni piknjice duha nijesi vidio u tom utom, lijenom obrazu, u tima praznim modrim oima. Samo oko tankih, irokih usta igrao je neki prezimi smijeh, neka drzovita oholost koja na prvi pogled svakoga vrijea. Taj trei kapetan bijae gospodin barun Antun Bergen, koji je sa pukovinom Molk kao porunik doao bio k optujskim vjebama, ali se je poslije po milosti Klefeldovoj i po pri-" jateljstvu svojih bekih roaka uuljao bio za kapetana u novoureene banske krajike ete. Ako si vjerovao njegovim rijeima, bijae silan junak, premda nije nikad pripovijedati znao u kojem li je boju steko junake lovore. Vladao se je van kue vrlo gospodski, barunski, ali kod kue, tako bar priahu ljudi, jeo je crni vojniki kruh. Pripovijedao je uvijek o svojim visokorodenim tetkama i bogatim strievima, ali nikad o svojem imanju koje bi po svoj prilici stalo bilo u njegov lijevi dep. Smijao seje sam svojim vrlo plitkim dosjetkama u sav glas, kao da konj rza, govorio je polagano i odsjeeno kroz nos, a svaki bi svoj govor poeo frazom: Kod nas u Beu. Po njegovu vlastitu mnijenju bijae najbolji jaha, pliva i plesa, vanredan vjetak mau. Priao je da mu je lako predobiti svaku enu i da je mogao deset puta oeniti prve krasotice i milijunaice beke, premda nije nikada reko zato se nije oenio i zato je amo doao u tu daleku, prezrenu, divlju Hrvatsku, koja
mu nekako nije mogla omiliti, jer sve to je ve preko pol godine bio imenovan krajikim kapetanom, nosio je i sad bijelu regulaku uniformu koja ga, ree, ini mnogo zanimljivijim.
- Belizare - prihvati mladi Erdodv - razumije li taj poziv stare barunice Sermage? Svetkovina, zabava! Poto, zato?
- Rekla je - odvrati Belizar - da pripravlja svetkovinu jer je kraljica porodila zdravu ker, kako nam to prije etiri dana u Zagrebu topovi javie.
- A vjeruje li zbilja da je to? - zapita Erdodv.
- Da pravo kaem, ne vjerujem - slegnu Paki ramenima
- pae se udim baruniinoj rastronosti.
- Je 1' te? - potvrdi Erdodv.
-  Barunica Julijana je krtica - nastavi Belizar - nije nikad pripravljala zabava, ljutila se na tvoju majku i na samoga biskupa to prireuje plesove, jer da je to put u pako.
-  Da, da! - ree Erdodv. - Pa pomisli, kad joj je sin Troilo uzeo poslije smrti prve ene Anku Drakovievu, udovu poekoga velikog upana Petra Keglevia, koliko se stara ljutila jer nije izabrao vee bogataice, premda su Sermai ionako silni bogatai.
- Da, sjeam se predobro - nasmija se glasno Belizar
-  c'etait une affaire ardente1'. Troilo je kadto silan romantik i nije mario za sve protestacije stare barunice, koja mu nakon nenadane enidbe doviknu neopranim jezikom: Sinko, sinko! Gdje ti je pamet, da si za toliko svoga bogatstva kupio toli malo enskoga mesa!
- Da, da - udari Erdodv u glasovit smijeh, jer je grofica Anka dosta tanana i eterina.
-  Messieurs! - opazi Bergen, koji je dosada fiukajui sluao razgovor svojih drugova - majo?, taj baruniin epigram smrdi po vaem hrvatskom luku. Kod nas u Beu zaodijeva se i najdelikatnija konverzacija parfumom.
1  C'etait une affaire ardente (franc.) - Bila je to estoka afera.
2 Mafoi (franc.) - vjere mi.
-  Dragane moj! - odvrati mu prostoduno Belizar -barunica Julijana je ena stare ice, ta ti govori vazda bez kolonjske vode.
-  Pa molim te - produi mladi Erdodv - to ima barunica Julijana slaviti slavu toga carskoga poroda? Nit je ona ban, niti biskup, niti banski namjesnik. To je i moj gospodin otac opazio.
- Mes camarades! - istisnu Bergen iz nosa - emu vam ta luda filozofija? Uistinu ste vrlo smijeni. Pitam ja, poto i zato. Briga mene! Zabava e biti, ja se rado zabavljam, pozvan sam. Eh bien! Idem. ta vie? Veselim se bez kraja i konca. Ce sera pour moi un spectacle delideiu. Gorim od radoznalosti. Une soiree croate4!. Neuveno. Ovdje blizu Turske, u toj domovini vukova, un cercle aristocratique5. Rad sam vidjeti te vae divlje comtesse i barunice, tu patvorenu komediju. Ha! ha! ha! Kod nas u Beu-----
- Kod vas u Beu - progovori Belizar odreito, poneto smrknuv elo - ima, kako vidim, takoer neopranih jezika, gospodine kapetane, a moj obiaj je ponajprije gledati, a poslije suditi. Ne znam, je li to obiaj i kod vas u Beu.
Pri tim rijeima osinu Belizar okom Bergena koji, oboriv oi i stisnuv zube, ni cigle ne ree. Svi umukoe naas mukom.
Za malo vremena progovori najmlai izmeu njih:
- Dragi kapetane Bergene. Recite mi, zaboga, ta e vam ta bijela regulaka haljina? Vi ste ipak krajiki asnik. Ljudi vam silno zbog toga prigovaraju.
-  Mladi drue! - ree Bergen prezirno oinuv biiem konja - ovjek se nerado ostavlja svojih tradicija. Neka ljudi brbljaju! Prosto im bilo. Znate li, grofe, to znai regulako srce pod krajikom uniformom? Evo mene! Obucite mi deset vaih graniarskih kaputa, srce mi kuca ipak po regulakom taktu. Kod nas u Beu nose same bijele uniforme.
3  Ce sera pour moi un spectacle deliceux (franc.) - Bit e to za mene divan prizor.
4  Une soiree croate (franc.) - hrvatska veernja priredba.
5  Un cercle aristocratique (franc.) - aristokratski krug.
- Zaudo mi je mori cher baron - progovori otrije Paki pritegnuv konju uzde - da ste se uope odluili zaviriti u ovu kanibalsku zemlju. Uvaavam posve vae tradicije. Da sam ja na vaem mjestu, bio bih si pritedio tolik put, bio bih reko: Kod nas u Beu cvatu peeni pilii, kod nas u Beu ivi se bolje, ostat u ... kod nas u Beu.
-  Cher capitaine! - odvrati ujedljivo Bergen - znate 1' franceski? Jel' vam poznata rije noblesse oblige! Vidite, carica je zapovjedila da idem u vau zaputenu zemlju. Ja sam plemi i moram caricu sluati.
- Kod nas veli se kraljica - opazi Belizar.
-  Kod vas, ali ja poznajem samo caricu - odreza Nijemac. - Carica vrlo dobro zna da ovim zemljama treba uljudbe, reda i naina, ne bi li po vremenu njezini stanovnici ravni bili ostalim ljudima. Zato nas posla carica iz Bea amo. Vi vidite, da je to od nae strane samo puka rtva.
-  Vi ste doista veleduni, dragi kapetane, i mi vam moramo od srca hvaliti za toliko veleduje. Znam da je kod vas u Beu ivot mnogo ugodniji, da se kod vas u Beu mnogo bolje jede, pije, spava, pui-----
- I ljubi, cher camarade - nasmijei se Bergen zlobno.
- A zato? - upita Erdodv naivno.
- Jer kod nas, dragi Josipe - ree Belizar - nije ljubav na pazaru kao to u Beu.
- To jest, vi ne znate to e rei savoir viure - viknu njemaki barun - al molim, vi se oito varate. Svuda su sve ene jednake, sve to zavisi o vjetini mua. Gdje su muevi nespretniji, ondje su ene dakako kreposnije. Nova reorganizacija, nadam se, popravit e i tu sredovjenu predsudu. Ja bih se okladio-----
- to? - zapita Belizar brzo.
- Da e mi svaka postati rtvom.
- Nijedna domaa, ma bila i graanskog roda.
- Dvadeset cekina!
- Pedeset - planu Belizar.
- Primam - udari Bergen u grohot - to e mi ba dosta biti za novu krajiku uniformu. Kod nas u Beu-----
- Izgubio bih jamano okladu - opazi Belizar zlobno.
- Nu ta ste mi ono rei htjeli? - nastavi Bergen.
-  Da, zbilja! Sve je kod vas u Beu lijepo i fino, a vi dodoste s veleduja da nas uljudite. ta emo, na primjer, od vas nauiti, dragi barune?
- ta, ta? - propenta barun - kulturu, finou.
- Barune, barune! - nasmijei se Belizar - sve sumnjam da ste tu frazu nauili iz vojnikog katekizma ili dnevne zapovijedi. Govorimo praktinije. ta?
-  Valjani nain vojevanja, novi reglemenat, okretnost vojniku, junaki duh.
-  Pa vi sve to znate? - umijea se hladnokrvno mladi Erdodv.
- Bez sumnje - nato e Belizar - bar po teoriji. Vidite, barune, ja sam premalo vremena bio u Beu a da ondje neta nauim. Nisam imao kad. Al sam bio u Belgiji, u Bavarskoj, u Italiji. U Italiji gledao sam u knjige, u Belgiji vjebao sam se sabljom, al zaistinu, dragi barune, zaistinu. Vidio sam prave pravcate krvi, a sva zrna bijahu od olova. No meni to nije nita nova bilo. Mi Hrvati znamo taj posao odavna. ao mi je da ste se potrudili amo-----
Govor bivao je sve otriji i otriji, i moebit bi i otrica bila imala posla da tu nisu mladi asnici u taj par doli bili pred estinski grad, gdje ih je veliko drutvo ve nestrpljivo oekivalo.
Dok su tri kapetana putem tako u govoru bila, mijealo se po estinskom dvoru vrlo raznoliko drutvo. Od due vremena ve nije ovdje bilo gosti, jer je stara barunica Julijana bila gospoja vrlo tedljiva. No danas bijae sve veselije, jer se je domaica bila izmirila sa sinom Troilom i sa njegovom enom Ankom Drakovievom, koja je bila nevinim uzrokom materinskog gnjeva. Uz zid najvee sobe naproti vratima sjedae stara barunica u naslonjau, a
noge obuvene papuama poivahu na suknenu jastuku. Kraj svih svojih godina drala seje dosta junaki. Lice bilo joj je i sad puno, rumeno, grahoraste oi sijevale su bistro u svijet motrei otro pojedine osobe drutva, a u samim karakteristinim crtama toga gotovo mladog lica pokazivala seje snaga uma, energija, svijest i ponos, da, ovjek bije bio smatrao mladom enom, da nijesu ispod crne fine kape provirivale srebrolike vitice. Domaica bijae obuena u crnu svilu, jer od smrti pokojnog mua baruna Josipa Sermaa, prisjednika banskoga stola, tj. od g. 1746. nije gospoja Julijana nosila nego crninu. Oko nje bilo se je razredilo ostalo drutvo kao to zrake oko ognjita. Ponajprije umni kanonik Baltazar Kreli koji bi kadto neto apnuo, to je ona, njegova na krstu kuma, svagda glavom potvrdila. Nadesno joj koila se je barunica Margareta Kle-feldova smijeei se milostivo na sve strane, premda joj nije nitko gledao crvenog nosa. Kostajnika pukovnica imala je na sebi haljinu od svijetle zelene svile naikanu crvenim vrpcama a visoka nabijeljena kosa bijae posuta crvenim vrpcama kao to nevaljana livada divljim makom. Klefeldica gurnula bi kadto njeno u rebro barunicu Ama-liju, jedinicu svoju, djevojku visoku, uskih ramena, bez plastikih forma, koja je svoje duge suhe ruke dosta hladnokrvno sputala niz utu haljinu to je na njoj samo visjela Baronesse Amelie, tako je zvae i majka, bijae djevojka udnovata: u irokom i dugakom voskoliku licu, koje te je sjealo oevih crta, vidjelo se neko drijemno ne-hajstvo, neka mramorna hladnoa, bijae to kao ledena kora na kojoj badava trai iskru osjeaja; a i velike zjenice svijetloutih oiju ni da su trenule trenom. Pod visokom nabijeljenom kosom uspinjalo se je visoko elo, na kojem si razabirao neko ozbilje, neki promiljeni mir. Ali kad joj se tko priblii i ree prijaznu rije, prisili se AmaMja na umiljat toboe smijeh, oi joj zasinue tad kao maki, a od dugog nosa do irokih usta pojavie se dvije crte, s kojih te kadto srce zazebe. Do Klefeldovih smijeila se mlada barunica Anka Sermage, ena gospodina Troila, Julijanina sina. Iz njenih tamnih oiju blijeskalo je tiho, lagodno bla-
enstvo. Oko njenog joj tijela sapinjala se malena svilena haljina, duga iljasta ivota, kratkih rukava, iroke saborite suknje, sve odijelo bijae nakieno bijelim bruseljskim ipkama, a u nabijeljenoj kosi drhtale su ljubice prosute alemom. Bijae to glavica fina poput kipa od kararskoga mramora, a pravilna usta, taj rimski nosi, to oblo razvijeno elo odavalo je karakteristini tip plemena Drakovieva. Danas drhtala je laka rumen na njezinim licima. Mu joj bjee se pomirio sa majkom, a ona je bila povodom zavade, to jest ljubav, silna ljubav. Napokon osvanu joj poslije dugo godina prvi dan sree. Koliko je mlada muka pretrpjela! Prsobolja srvala joj je prvog mua, grofa Petra Keglevia, poeo je bacati krv. uvala ga je vjerno u njegovu gradu Klenovniku, gdje ga u 28. godini ugrabi smrt. I posta udovom. Tad je zavoli Troilo Sermage. estoko opirae se tomu savezu stara barunica, ali sinje prkosio majci i uzeo Anku. Majka ih zavre i kukavno ivljahu mladi na ima-njiu Mikovu. Sad im oprosti, sad se pomirie. Zato je mlada barunica vesela. Jo je tu kaljucala slabana dama, ena banskoga namjesnika, nekoliko pristarih plemikih usidjelica koje ivljahu o milosti velike gospode, a naokolo po vrtu skakutao je mladi enski svijet, vesela eljad trgajui cvijee i pjevajui bez kraja. Sin domaice, visok, jak ovjek ozbiljna lica, etao je na trijemu s pukovnikom Klefeldom i kanonikom Adamom Pataiem. Kod prozora govorae potiho komesar banske krajine Stjepko Patai s grofom Krstom Oriem, doim je banski namjesnik, savren aristokrat, nekom udnom bezbrigom sluao iroko razlaganje debelog prepota zagrebakog egetka, komu se je sa strane krupni kanonik Vuk Kukuljevi pokadto milosrdno nasmijeio. Mladi plemiki svijet, gospodiii, vojnici i nevojnici, stajahu ponizno u polukrugu, jer zabava jo nije zapoela bila. Samo od glavne saborske stranke, od Raucha, Najia, Buana, Bacana i Kuevia nisi vidio ni muke ni enske due. Zadovoljnim okom gledala je barunica taj svijet oko sebe, kojemu je, rei bi, bila vladaricom.
- Umirite se - ree u pol glasa smijeei se Kreliu -ova je zgoda za va posao vrlo dobra. Potpuno odobravam vau osnovu. Valja da ojaamo nau stranku, tim emo privezati uza se mladoga Pakia, ljubimca kraljice. I rektor Pepel razloio mi je opirno stvar, a ja vae namjere potpuno odobravam. Znam da je Nijemcu Klefeldu samo do hrvatskih novaca, dragi kanonie, nam je pako do vlasti. Je 1? E da, da, ujest u ja Raucha i svu njegovu druinu za srce.
- Al kako da ponemo, barunice gospo? - upita Kreli.
- Prepustite to meni - mahnu Julijana rukom - nisam ja badava bila dvorskom gospojicom jo kod cara Leopolda Prvoga, gdje su se spletke gradile po panjolskoj modi. Znam ja, kad bude hora. Pak je Belizar i moje kume, ne zna nita o svijetu. Prepustite sve to samo meni.
-  Madame la baronne - istisnu Klefeldica iza lepeze, poto je svoju jedinicu opet gurnula bila - situacija vaega dvora je uistinu romantina, ba je to opazila i ma petite Amelie. - Amalija osinu utim okom majku udei se rijeima, kojih nikad nije ni izustila bila.
-  Lijepo je tue, da - potvrdi stara barunica - ro-mantiki? Toga ne znam. Prestara sam, ima mi ezdeset i devet godina. Da 1' je sve to i romantino, to neka ispita mladi svijet, na primjer moja draga Amalija.
Amalija odvrati, pokloniv se ironino:
-  to je zapovjedila vaa milost, da ispitam roman -tinost?
Sada je gurnu Margareta silno, a Julijana, nasmijehnuv se ironiki, okrenu se Kreliu:
-  A propos, reverendissime. Adam Bacan je opet kod biskupa?
-  Da, milostiva kumo, tj. u biskupskom gradu, jer biskupa nema. Doveo je etrdesetero svoje sluinadi, pa se to jede i pije.
-  I ena Terezija je s njime, ki ugarskog zemaljskog suca?
- Na slubu.
- Kakva je to ena?
- Mlada, bjesomuna Maarica, tri puta jaa od svoga mua i tri puta pametnija.
- Eto nove zabave za gospodu zagrebaku. U trijemu upita Klefeld baruna Troila:
- Polazite li skoro na pounski sabor?
- Za malo dana.
- Hoe li i Bacan?
- Bez sumnje.
-  Quo baro regni6 - opazi kanonik Patai.
-  Znate li, barune, ta znai taj zlatni lanac poslan Rauchu?
-  Valjda nagrada za glasovanje o krajikoj diplomi -odvrati Troilo poneto zlobno.
Gospodin egetek lupao je neprestano pred namjesnikom po svojoj trbuini.
- Je li to, vaa ekselencijo, istina da e nas biskup Klo-buicki skoro ostaviti?
-  Mogue - odvrati hladno grof - i nije opet mogue. Ako postane nadbiskupom, ostavit e nas, ako ne postane, zagrebaka je biskupija vrlo masna.
- Vrlo logiki - nasmjehnu se Vuk Kukuljevi, ali egetek, nezadovoljan tom logikom, potjera dalje:
- To je dilema za koju svatko od nas zna, al vaa ekscelencija je banski namjesnik.
- Al nisam ban. Ban stanuje u Beu.
Uto zazveknue ostruge. U sobu unidu tri mlada kapetana te podu ravno pred domaicu. Belizar pokloni se duboko i poljubi kumu u ruku, a ova ga pogladi po elu, poklon mladog Erdoda bijae poneto ceremoniozan, a Bergen naheri glavu nalijevo i baci desnu nogu za sobom u zrak, da se je na licu barunice Anke pojavio lagan po-smijeh.
- Eh, bien! Drago mi je da ste doli, messieurs! Budite samo veseli! Mesdames7, messieur^, to je gospodin kapetan
Belizar pl. Paki, moje kume. Boe, nisam li stara, Be-lizare! - nastavi Julijana osobitim naglasom: - Voila la baronesse Amelie de Klefeld!
Mladi kapetan pokloni se muei, a barunica Margareta odzdravi mu toli umiljatim poklonom, da su sve vrpce na njezinoj glavi zadrhtale poput crvenih zastavica.
-  Pod tvoju komandu stavljam svu mlade - ree barunica - ti e biti maitre de plaisii^. A kako se vama, barune Bergen, mili na kraj?
-  Passable, madame la baronne10 - pokloni se Bergen - kod nas u Beu-----
-  Kod vas u Beu je dakako ljepe - zaustavi mu barunica rije - znam; bila sam kod carskoga dvora kad vas jo nije ni bilo na svijetu. Al vjerujte, mon cher baron11, i kod nas se da ivjeti. Mi hranimo i sebe i tue goste koji dolaze amo traiti svoju sreu.
Zaariv se, pokloni se kapetan, a oficiri ponamjestie se podalje od barunice.
- Vrijeme je - ree barunica Kreliu, zatim viknu jasnim glasom: - Ruice!
Na taj poziv unie, sitno koracajui, lijepo djevoje od jedno esnaest godina. Bijae puna i gipka kao puncat pupoljak na tananoj petlji. U tom djevojakom licu vladala je udna odvanost, a opet je bilo fino zaokrueno kao kiparskim dlijetom. ovjek bi bio rekao da je to prava prilika proljetnoga posmijeha, da nije u tim velikim crnim oima vladalo ozbilje duha. Bijae odjevena ruiastom, priprostom haljinom, a u crnoj nenapraenoj kosi stajahu dvije rumene rue. Ozbiljno pokloni se Ruica barunici i gostima.
- Ruice draga - ree starica posegnuv u dep - evo ti kljua, donesi mi iz moga ormara velik tok od crne koe.
Djevojka uze klju, pokloni se opet i ode, ali po cijelom drutvu razlee se neki amor s te ljepote djevojke.
6 Quo baro regni (lat.) - kao velika kraljevine.
7 Mesdames (franc.) - gospode.
' Messieurs (franc.) - gospodo.
9 Maitre de plaisir (franc.) - ravnatelj zabave.
10 Passable, madame (a baronne (franc.) - Podnoljiv, gospodo barunice.
11  Mon cher baron (franc.) - dragi moj barune.
- Tko je cette petite'? - upita radoznalo Klefeldica.
-  Moj sekretar - odvrati Julijana, da su je i mladi kapetani uti mogli - pravi alem-kamen. To vam djevoje vlada mojim imanjem. Skoro nijesam vidjela toliko pameti i potenja. Ne mogu bez nje ivjeti.
- A odakle je? - opetova Margareta.
- Domaa, Hrvatica, plemika ki. Mati joj rano umre. Otac bijae pod Josipom Rabatom major u Karlovakoj Krajini i prijatelj mojemu pokojnomu gospodinu. Siromah pade u bici ostaviv malo pusto imanjce. Uzeh djevojku k sebi, uzgojih je. Al vjerujte, ta ima srca, i koliko li sretan onaj komu e biti enom. Da, da, gledajte vi samo, mlada gospodo oficiri, ta vam vrijedi za generala, pitajte samo preasnoga gospodina Krelia.
Kanonik potvrdi baruniine rijei glavom, i stoga gledahu svi gosti, osobito mladi mukarci, Ruicu pozornije kad se je povratila nosei velik tok od crne koe, i gdjegdje pojavi se udan apat. Barunica poljubi djevojku u elo i ree joj:
- Zovni mi sina.
U sobu unie mladi barun Troilo, ovjek od jedno trideset godina, a za njim ostali gosti. Barunica Anka zaari se silno, i prsa joj se nadimahu nemirno.
Sve drutvo umuknu. .
-  Mesdames et messieurs! Ljubezni gosti! - prihvati barunica podignuv glavu - dobro mi doli u ovoj kui, koja je dosele bila tiha i nijema. Veselim srcem dodoste, jer znam da sam vam mila, veselim srcem vas oekivam, al ne samo radi vas ve radi sebe. Nu oprostite mi tu sebinost. Stara sam, puno sam preivjela, puno prepatila, imam dakle prava da se pod stare dane veselim, a imam i razloga. esnaestero ive djece porodila sam svomu pokojnomu gospodinu Josipu, a to nije ala. Petnaestoro sam ih pokopala, boja bje to volja. Ostao mije ovaj jedini sin, jedina grana naega plemena. Stekosmo, hvala bogu, dosta zemaljskog blaga, moemo i hraniti obitelj. Troilo se oeni, to znate svi, i dobio je sina. Koliko li se tada veselih. Al mlada umre mu ena Maksimilijana Prainska. Ljuto li me
zaboli srce. ta ete, kad sve pleme stoji na jednoj granici. Sin moj bijae mlad, iv. Vrijeme je ilo, a ja mu rekoh: eni se opet. I oeni se sin, al proti mojoj volji. Oi ga zanijele za mladom udovicom, ovom groficom Ankom Keglevikom, pa izgubi pamet. Nije dodue udo, udovica bijae lijepa! Ne stidi se nimalo, Anko. Ja rekoh: Ne, sin ree: Da! i ostalo je da, jer se napokon mu eni, a ne mati, i bolje je, da se ene ne ene, ve udavaju. Zgrijeila sam, istina, bijah ohola, lakoma. Ispovijedam svoj grijeh. Bijah bogata, sinu ne dadoh nita. Odbih ga od sebe. Al on je poteno ivio na kukavnom imanjcu sa potenom enom. ast njemu, ast njoj! Napokon mu je u bijedi porodila sina. Sirota. A ja to uh. Mesdames et messieurs, porodila mlada baruna Sermaa. Srdila se ja il ne srdila, naa je krv. Pa zdrav, pa jak, samo da ga vidite, a krstio gaje preasni gospodin Kreli, komu sam ja kuma. Srce mi je apnulo: Bako, krivo si uradila, i dola je milost boja na me, i dola je ljubav na me, i dole su suze na me. Djeco! - okrenu se starica druom rukom i suznima oima k Troilu i Anki - doite k meni, oprostite mi, zgrijeila sam, doite, ja vas ljubim, ja vas blagosivljem!
Troilo i Anka klekoe pred staricu, a ona se sputila na koljena i zagrli sina, i zagrli Anku, koja je kroz pla stariine ruke cjelivala. Opet se dignu starica te e rei Anki ovo:
- Anko, keri moja! Oprosti mi! Rekoh jednom sinu da je preskupo to ensko meso kupio, sad velim, prejeftino ga je dobio. Al ja u sve popraviti. Sve je ovo vae, sve. Staja? Mene kanda ve i nema. Pak na - ree stara otvoriv zaklopac toka, iz kojeg gusti nizovi alema arobno zasinue - to sam drago kamenje dobila od svoje majke, a ona opet od svoje. Staro je, prastaro. Nosila sam ga na svojoj svadbi, uvala ga dosad, ni prvoj eni sina nisam ga dala. Bilo mi je kadto dosta zlo, gladovala sam, al nisam toga kamenja dala. Sveta je to uspomena i presveta, nije jer je to alem, i alem je kamen, ali jer je taj dragulj sijevao i prababi mojoj i svim iza nje, pa neka sijeva i tebi. Uvijek neka ti bude dua ista ko to je sad, pa rodi momu sinu
djece, rodi sve same djeake, al i jednu djevojku, kojoj e dati ovo drago kamenje! - Starica stavi drago kamenje Anki na vrat, a zatim se osovi na noge i viknu:
- Mesdames et messieurs! Pomirismo se! A vi se veselite, to vam srce daje! Puno vam budi srce, pune ae! Tuga bjegni iz ovoga dvora, radost sterala ovuda krila. ivjeli Troilo i Anka Sermage!
-  Vivat Julijana Sermage - zaori klicanje dvoranom iz sto ganutih srdaca, a svana udari glazba u ivo, glasovito sviranje.
- No - ree barunica Kreliu - gotovo mislim da sam jote u dvoru Leopolda Prvoga.
Glasovito zvonila je glazba gorom i dolom sa estinskog grada, glasovitije zvonile su kristalne ae, a srebrene zdjele savijale se pod bremenom izabranih jela to stranih po versaljskoj kuhinji, to domaih po sokakoj knjizi. Barun Bergen dokaza sada potpuno svoju junaku narav, kojoj su oitim svjedokom bili tuni ostanci cijele vojske raka, riba, telia i raznovrsne ivadi. Gospodin Bergen jeo je s tolikim zanosom, da je zaboravio i svoju frazu kod nas u Beu, i da je imao brkova, sigurno bi njegovi najmasniji bili. Ta vanredna simpatija za baruniinu kuhinju morala je naravski uroditi i simpatijom za baruniinu pivnicu, i kako je Bergen moda jakost vina hrvatskog i'franceskog mjerio bekim mjerilom, smuti mu se poneto kavalirska glava od toga krivog rauna.
Gozba se napokon svri, a gosti razidoe se vrtom i lijepom okolicom oko grada, mladi dakako s mladima, stari sa starima. Djevojke letjele po umi hahakajui kao divlje golubice, a i tu ukoenu Amaliju bila je Ruica uhvatila za ruku te povukla u nestano djevojako kolo. Upravo je i Belizar htio po svojoj komandantskoj asti povesti etu mladih ljudi za djevojkama, kad se na kunom pragu pojavi stara barunica u svojim papuama te mu doviknu:
- Belizare! Sinko! Pusti na asak mladu gospodu! Znat e junaci i bez tebe kako treba. Dodider amo! Podupri me svojom rukom. Imam ti dvije-tri rei. Oprostite, gospodo! Odmah u druga za vama poslati.
* Mladi kapetan pristupi k starici i poda joj smjerno ruku.
- to zapovijedate, milostiva kumo? - upita mladi.
- A gdje ti je tutor, gospodin Jankovi? Zato nije doao?
-  Nije ga u Zagrebu. Pa vaa milost ionako zna da on ne polazi nikakovih drutva.
- Da, da - mahnu starica rukom - taj hrvatski Dioge-nes sjedi i po ljetu u zapeku pa prevraa bezbone knjige. Ne daj bog, Belizare, da se i ti za njim povede. Ja nerado gledam da se premnogo ita, i sto puta sam ve radi toga ukorila Ruicu. No sad o drugom poslu, mon cher. Ja se, pravo rei, na tebe srdim.
- A im sam, milostiva kumo, zasluio taj ukor?
- Jer si lakouman, jer ivi od dana do dana.
- Kako to?
- A ta ti misli, ovjee boji, zato su ljudi na svijetu? Zato je Bog stvorio muko i ensko? Idite i mnoite se, veli i Sveto pismo. A ti valjda nema kad da si odgovori na takovo pitanje. Odgovori sada.
- Ja ne znam - odvrati Belizar smeten - to da odgovorim, milostivo kumo.
- Pa ti, ti da si kapetan? Ti da si bio u Belgiji, u Beu? Ti ivi u Zagrebu?
- To jest - nastavi Belizar ozbiljno - pa da pravo reknem, nisam o enidbi jo ozbiljno ni mislio.
Barunica izvali na njega oi.
- Sad ne znam jesi li odvie zao ili odvie dobar. Sve-| jedno. Hore ne valja premaiti. Sad je tebi hora. Ti se mora eniti.
- Ne branim se. -Pak?
- Nije bilo zgode.
- Hvala bogu! Nije bilo zgode? Trai li ti moda svoju mladu kod Urulinka u Zagrebu? Nije li te sram takova ta kumi rei? Nema li dosta djevojaka?
- Ima, al-----
- ta al? Pa se primi jedne. II ekaj! Vidim, ti nisi diplomat. Ja sam bila na carskom dvoru. Bi 1' ti pomogla?
-  Slobodno.
- Dakle i ovo ovdje - i pritom pokaza barunica na srce - nije ti jo zakapareno?
-  Nije.
- Eh bien! Jesi li vidio danas baronesu Amaliju?
- Jesam - odgovori mladi neto se trznuv. -Pa?
- Ne poznam je. Jo nisam rijei s njom progovorio.
- Pa tomu i ne treba rijei. Jedno oko, pa je dosta.
- Tudinka je.
-  ta je zato! Zar to mora uvijek biti i i vi? Neka se krv kria. Uzmi je pa e biti ika i vika. Gledaj mene. Sermage! To dolazi iz Franceske, otkuda li? Jesam li tuda? Pa molim te, katkad je takov i ili vi gora hulja i izdajica nego kakov stranac. Dakle?
-  Milostiva kumo - istisnu mladi nekako zlovoljno -baronesa Klefeldova ne poznaje mene, ja ne poznajem nje, prije svega-----
- Ta to je, i kako te ona pozna! Ti si joj ideal, zna li ta je to ideal? Ne moe te se dosta nahvaliti, kako lijepo sjedi na konju. Plae, plae, uzdie za tobom. Jesi li uo, grenie? Pa pomisli to joj je otac, karijera! Da, da, ve vidim te mladog generala.
-  Plae? Uzdie? - lupnu kapetan nogom - al ljubav, kumo, ljubav!
- I ta e doi kad ti porodi prvoga sina.
-  To je prekasno! Ne, ne, barunice, kumo, danas ne mogu, ne mogu. Sutra, posutra, na godinu, ta ja znam! Moram se predomisliti.
- Eh bien! Tvrdoglave! Dajem ti kratak rok za to tvoje predomiljanje. Al jedno mi mora obeati. Hoe li?
- Ako se slae s mojim potenjem.
- Slae. Ti mora danas bar govoriti s baronesom.
- Hou.
-  Ljubezno?
-  Ljubezno.
- Parole d' honneur12?
12 Parole d'honneur (franc.) - asna rije.
- Parole d honneur!
- Idi. Dajem ti dopust. Budi pametan.
-  Hvala lijepa, i ljubim vam ruku, milostiva kumo! -pokloni se mladi poljubiv staricu u ruku ter pohiti brzo za mladei. Za asak pojavi se barunica Margareta. Nos kanda joj je drhtao od radoznalosti.
- Eh bien, chere baronne? - zapita staricu.
- Le premierfort est attaaue13 - nasmija se stara.
- Et les chances de victoire14?
- Laforteresse estfortement armee, mais elle sera prise, certainement prise15.
-  Moda druga ljubav?
-  Nipoto.
- Et quoi done16?
-  Mladenaka plahost!
- Ha, ha, ha! C'est preane ridicule. Un officier des hus-sards comme une pucelle17.
-  Pustite vi mene, draga barunice, i ne naglite. Ja se razumijem u diplomaciju. Hajdmo u vrt.
Barunice Sermage i Klefeld pooe laganim korakom
u vrt.
Meutim doe Belizar do istine sred umice, gdje djevojke i mladii podno breuljka kraj puta bacahu lopte. Pravi kapetan bijae tu Ruica. Kretala i previjala se poput vjeverice, smijala se da se uma orila, a oi su joj plamtjele od nestane radosti kao dva krijesa. Ali uza sve to bijae mila, edna i stidljiva. Kraj nje stajae u kolu Amalija kao prikovana, lijeno i nespretno bacajui loptu.
-  Ah - viknu mladi Erdodv spaziv Belizara - evo ide na maitre de plaisir.
-  Je li vjet i loptanju na univerzalni genie? - upita Bergen.
13 Le premierfort est attaque (franc.) - Prva je utvrda napadnuta.
14  Et le chances de victoire (franc.) - te izgledi na pobjedu.
15  La forteresse est jortement armee, mais elle sera prise certainement prise
(franc.) - Tvrava je dobro naoruana, ali bit e osvojena, sigurno osvojena.
16 Et quoi done? (franc.) - Pa ta onda?
17  C'est presaue ridicule. Un officier des hussards comme une pucelle (franc.) -I         To je gotovo smijeno. Husarski asnik kao djevica.
-  Poneto - odvrati Belizar. - Priuio sam se toj igri poneto u Belgiji. Samo da su lopte ondje gvozdene i olovne bile.
Bergen zauti, a Belizar nastavi:
- Mesdemoisett.es, predloio bih vam da poemo do Kraljiina zdenca, mjesto je divno i romantino.
- Pristajem, kapetane! - pljesnu Ruica rukama. - Kra-sota je to, gospojice moje. Al prije moramo u grad po svoje ogrtae, bit e hladno.
- Hou ja - skoi mladi Erdodv.
-  Ne, ne, ne! hvala, dragi grofe, ta vi toga ne znate, sve je to pod mojim kljuem ... i vae sablje! Gospojice, izvolite! - I kao lastavice otprhnue djevojke.
-  Pa ta veli, Bergene, o naim djevojkama? - ree Erdodv.
- Puh - isprijei se poneto vinom razigrani Nijemac -modela za Rafaela i Rubensa nisam medu njima naao. Sve proizvodi srednje ruke.
- Al Ruica ipak, kapetane - primijeti mladi natporunik Gregoroci.
- Je 1' i vama stara barunica kumom, cher ami, te se drite njezina evanelja? Tomu idealu vae seoske pokrajine trebalo bi obui hlae. To je nevaljan djeak, bez ikakve gracije.
Belizar porumeni i skupi obrve, ali uto doletjee djevojke sa svojom robom.
- Gospodo, izvolite - pokloni se Ruica njeno - vojska je na okupu; razvrstite se, pa onda hajde u romantiki kraj.
Belizar, pristupiv k Amaliji, pokloni se duboko.
-  Ako dozvolite, baroneso, pratit u vas ja do izvora crne kraljice.
Porumenjev poneto, pokloni se Amalija ceremoniozno i poda mladomu asniku ruku.
- Vi ste, baroneso, prvi put u ovom kraju? - upita Belizar djevojku.
- Prvi put - odgovori ona.
- A kako vam se svia ta pokrajina?
- Lijepa je, poneto divlja.
- I ljudi su divlji, je 1'? - nasmjehnu se Belizar.
- Ima ih, al nisu svi - progovori Amalija podignuv plaho oi.
- Vi biste ovdje ostati htjeli?
- Ako sudbina odredi.
- ta je sudbina?
- Vi se valjda alite, gospodine Pakiu. Kako da vam ta rije nije poznata?
- Poznata jest, al nije jasna. Ljudi svata razumijevaju pod sudbinom.
- Djevojke uvijek samo jedno - odvrati Amalija pogledav sa strane mladia.
-  Molim, baroneso, zar nema nikakve volje, nikakve
odluke?
- Naa volja je najslabija kad se rodi. Mi smo bez oruja.
- A od ega postaje ta slaba volja?
-  Katkad je naravska te nam nie iz due, katkad u-mjetna jer nam je nanukaju drugi.
- A koju vrst volite vi, baroneso?
-  Vi me, gospodine kapetane, ispitujete kao aia. Mogla bih vam rei da toga ne znam, jer jote prilike imala
nisam.
- Mogli biste rei, baroneso - odgovori mladi, koga je otri duh nelijepe djevojke sve vie zanimao - nu ja ne traim to biste mogli rei, ja elim znati to volite.
- Eh bien! Ja volim prvu vrst, ja volim nenadani sluaj,  romanu je sluaj svakako zanimiviji nego nerazborita
riprava. Nije li? Recite sami.
 - Oprostite, vojnik nema suda o romanima. Nu po em se poznaje taj sluaj? Tko jami daje sluaj samo prividan, da nije kombinacija?
Djevojka pogleda kapetana udno.
-  Zato me pitate za to jamstvo? Ja vam ga ne mogu bez primjera tumaiti. To se moe samo gledati, utjeti. Tumaite mi narav i silu munje kad vas osine.
- Recite mi primjer, baroneso, pokaite mi ga. Baronesa slegnu ramenima i sagnu se da ubere cvijet.
-  Dragi gospodine kapetane - ree cupkajui cvijet -vi kanda niste bili pri dananjoj svetkovini. Ne znate li da se takovu primjeru, da ga ovjek dobro razumije, hoe vie nego oi?
- Vam je dakle strast i sudbina svejedno?
-  Dakako.
- Pa kako moete vi o strasti toli hladno odgovarati?
-  Jer moram edna biti - ree djevojka ivlje - ja odgovaram kako me pitate.
- Kako da vas pitam?
- Pa to vi mene pitate, kapetane? Ja bih vam to rekla. Al neu, jer ne smijem.
- Molim vas zato.
-  Vaa filozofija ubija uvstvo. to da vam govorim o rui, kad joj niste jaki osjeati mirisa.
- Da govorim romantiki?
-  Nemojte, zaboga, ja vam to zabranjujem. To je opet samo filozofija, samo u arenim frazama. Tko govori vie od jedne rijei, lae.
Nelijepo lice djevojke planu udnovatim arom, usne joj se pootvorie, velikim elom munu udna odvanost, a zjenice, rairiv se neobino, sijevnue od asa do asa. U taj par ne bijae runa. Kao arobit kip Gorgone stajae proti mladiu, kao kamen naproti njoj Belizar.
- Recite mi tu rije, baroneso.
- Ta rije ne izlazi prva od djevojke, u enskim ustima smije biti samo odzivom mukoga doziva.
Mladi se strese, koraknu, ali u taj par probudi ga grohotan smijeh. Belizar krenu glavom. Kraj potoia stajae Bergen, uz njega mladii i djevojke. Prstom pokaza na plahu pahuljastu guicu, koja se je izgubila bila od svoje majke te je brzala za njom.
- Ah, c'estjoli, c'estjoli18! - smijae se nakieni kapetan - quel charmant petit animal, n'est ce pas, mademoiselle Rosine? Quelle touchante idylle. C'est votre image19. Prava
18 Ah, c'estjoli, c'estjoli! (franc.) - Ah, to je lijepo, to je lijepo!
19  Quel charmant petit animal, n'est ce pas, mademoiselle Rosine? Quelle
touchante idylle. C'est votre image (franc.) - Draesne li ivotinjice, zar ne gospoice Ruice? Dirljive li idile! To je vaa slika.
prilika hrvatske djevojke. Ha, ha, ha! Sve, sve, sve su Hrvatice takve! Ovo je ivine pravi ideal Hrvatice.
arka rumen skoi Ruici na lice, suze na oi. Belizar zadrhta, problijedje.
- Barune - istisnu promuklim glasom - vae beke dosjetke smrde po hulji.
- Oho, monsieur Paki - isprijei se Bergen.
-  Smrde po hulji - ponovi Belizar - gospojice Ruice, dajte mi klju.
- Zato klju? - prepa se djevojka.
- Klju za nae sablje.
-  Kapetane, sili ste s uma - viknu Amalija - ta se mijeate u tue poslove?
- Pardon, to je moj posao. Ruice, klju!
- Ne dam - ree odvano djevojka.
- Jeste li vi Hrvatica? - upita Belizar. Djevojka se trnu i preda klju.
- A tko ste vi, barun ili grof? - zapita kroz smijeh Bergen.
- Vi ste bena, Bergen - zakrinu Amalija.
- Ja se zovem Belizar plemeniti Paki. Nit sam grof ni barun, al moj plemenski list je barem za etirista godina stariji od vae barunije.
- Belizare - zaustavi ga Erdodv. - Ne sjea li se mandata proti dvoboju?
- Josipe! Ni rijei! Nisi li Hrvat? Proti potenju naroda nema mandata.
-  Eh bien! - digao Bergen aku. - Kada da vas sasije-em?
-  Odmah! U umi za gradom. Ti, Josipe, pridri gospojice. Gospoda natporunici Gregoroci i Jelai djevero-vat e nam.
-  Kapetane - viknu Amalija - da vam reknem jednu rije?
- Zasada hvala, baroneso!
Neopazice uoe asnici u grad, uzee sablje i, dok je cijelo drutvo bilo skupljeno u drugom krilu, pohrlie Belizar i Bergen sa djeverima na livadicu za gradom. Zbacie
.. Belizar prui sablju na koju Bergen bijesno naletje ...
haljine, izmjerie maeve, postavie desnu nogu naprijed, a lijevu ruku za leda. Sad se prekrstie sablje. Sad navali zamahom Bergen, Paki ga odbi; navali na ruku, Bergen uzmaknu i zaletje se brzo na Hrvata, sablje kresnue, iskre planue, Hrvat ga odbi i kao munjom osinu Bergena po lijevom uhu. Krv potee. enska zavrisnu, Belizar pogleda na prozor, opazi Ruicu, ali u taj par skoi Nijemac da zaledice probode Hrvata, zasijee u ruku, ali ovaj se poput munje okrenu na peti, prui sablju na koju Bergen bijesno naletje i sam si je stjera u srce. Krv inu iz rane, Nijemac problijedje i srui se na zemlju, a sa grada doletje blijeda, zdvojna, plaui Ruica.
- Vi ovdje?
- Da, kapetane! Istrgla sam se. Poletjela sam amo. Bojah se za vas. Vi ste ranjeni. Krv vam ide. Boe! Boe! - uhvati se Ruica za glavu. Ali u tren skinu platnenu vezenu pregau sa sebe, razdera je u dvije pole, jednu dobaci asniku, koji je razgledavao Bergena, a drugu omota sama oko Belizarove ruke i sveza ju ruiastom svilenom vrpcom iz svoje kose. Mirno je junak gledao kako mu djevojka zavezuje ranu. Njegovo oko otimalo se za tim blagim licem, za tim njenim rukama, zatim joj poda ranjenu desnicu.
-  Hvala, draga gospojice, za vau brigu. Evo vam za hvalu desne junake ruke; ranjena je, al kad bude zdrava, ivlje e vam se ruka zahvaliti.
Djevojka ne ree nita, samo je zaarenih obraza, po-niknutih oiju gledala u zemlju. Dok su dva mlada kapetana bijesno na sebe navaljivala, poletje, opaziv ih, sluga, medu gospodu te poe vikati to mu je grlo dalo:
- U pomo! U pomo! Za gradom tuku se gospoda oficiri. Munja, rei bi, dirnu drutvo. Svi poletjee za grad. Tu
stoji Belizar zavezane ruke, tu lei krvav na zemlji Bergen.
-  Kume, za ime boga! - kriknu barunica, iza koje je drhtala Margareta.
-  ta je? - priskoi mrka lica Klefeld k natporuniku, koji se je bio sagnuo nad ranjenika.
- Mrtav! - mahnu Gregoroci rukom.
Sve se drutvo stvori kamenom, a Klefeld lupi srdito nogom.
- to sam uradio, kumo - ree mladi ponosito - pravo sam uradio. Kaznio sam ovoga stranea koji je prostim i podlim nainom grdio hrvatske djevojke. Daje mrtav, alim, al sam si je kriv.
- Gospodine kapetane! - ree namjesnik banski ozbiljno stupiv iz kola - vi znate za kraljevski mandat kojim je dvoboj otro zabranjen, vi znate i za stroge kazne kojima se povrede toga mandata kazne. Vi ste se bili, vi ste ubili druga i pogazili kraljevsku zapovijed, vi, vojnik, kapetan!
-  Da, uzvieni gospodine - odgovori Belizar odreito -ja znam za mandat, ja znam to me eka, al da ima sto mandata, sto puta uinio bih to isto to sam i danas, da se koji stranac podlom prostotom okalja kao to kapetan. Ne tajim nita niti u tajiti pred sudom. Nu da me i vi ne bijedite, svijetla gospodo, da mi vi, milostiva kumo, ne piete u grijeh to sam lijepu vam pokvario slavu, rei u vam zato li sasjekoh kapetana Bergena, a da cijelu istinu govorim, svjedoci su mi sva mlada gospoda, a ponajprije mladi grof Josip Erdodv, jamstvom je moja vojnika ast, moje staro poteno ime. Taj ovjek koji mrtav eno u travi lei, taj tudinac koji se je neznatan dovukao u ovu nau zemlju, gdje sije nalo njegovo pusto gospodstvo svagdanji hljeb to ga nije naao u svom domu, taj ovjek razbacao se je ovdje gdje je gostoljubno doekan bio, i uvrijedio je ovu estitu plemenitu gospojicu, uvrijedio je sve hrvatske djevojke pred nama rijeima kakovih nee uti ni od naeg seljaka. Pa ja da sam utio, da sam ostavio sablju svoju u koricama? A bi li ste je vi ostavili bili, gospodo slavna? Bih li vrijedan bio, milostiva kumo, prekoraiti va estiti prag da sam te poruge na vau hranjenicu, koja do svoga istoga imena nita nema, mirno sluao? ta sam mario u onaj as za mandat? Moje srce bijae uvrijeeno, ja se sjetih svoga plemstva i digoh se maem na drznika. A on, ranjen ve, zaletje se u as kad krenuh glavom na mene, da me iz potaje smakne, al se bolan narinu na moju sablju.
Ja ga ne htjedoh ubiti, al pravda je tako htjela. Sad neka me osude, al ovdje mi bar priznajte da sam pravo uradio.
-  Pravo si uradio, Belizare - ree barunica Julijana -noblesse oblige. U tebi jo ima stare viteke krvi. Pravo si uinio da si ga unitio. Hvala ti za moju Ruicu!
-  Hvala i vam, milostiva kumo - ree mladi poljubiv barunicu u ruku - vaa pohvala obodrava me te se ne bojim niega.
-  Gospodine kapetane - nastavi banski namjesnik ozbiljno - ne odobravam ni najmanje surovosti vaega druga. Nu pred sud morate, jer ste povrijedili zakon. Predajte mi svoj ma i zadajte mi tvrdu vjeru da neete ni koraknuti iz vaega stana, dok vas ne pozove pred sebe vrhovni auditor Banske Krajine.
- Tvrde mi vjere - ree Belizar, preda svoj ma i ode pokloniv se. Svaije su ga oi pratile, a najvie Ruiine, koja se potiho odulja u dvor da ondje svoje uzglavlje nakvasi vrelim suzama.
Sad ve nije bilo traga veselju. Leinu odvezoe u grad. utei, poniknute glave udalji se jedan gost za drugim, a Klefeld ree, vraajui se u Zagreb, svojoj eni Margareti:
- Bergen je bio prostak. On je odao sve nae miljenje. Ba nam ga na sramotu amo poslae. Sve nam je pokvario, sve.
- Ne kloni duhom, Vjenceslave - umiri ga nosata drugarica - i ja se srdim, al nije sve izgubljeno. Valja se strpjeti. Je 1' te, Amalijo?
Nasmjehnuv se hitro, potvrdi baronesa glavom majine rijei.
V.
- Belizare! Veliku si ludoriju uinio - ree gospodin Jan-kovi hodajui nemirnim korakom amo-tamo po sobi, ioim je mladi kapetan mirno sjedio u naslonjau. - To lije ala, mandat je strog, moe i zlo proi, a sve moje lamjere su pokvarene, sve.
-  Al ja nisam mogao, nisam smio nego tako uraditi. Da sam utio, ne bih se bio smio pokazati pred svijetom.
-  Istina, sve je to lijepo, sve je poteno, al je fatalno, tvoja sablja raskinu nesretnim sluajem svu moju mreu.
- Ta napokon nisam razbojniki radio. Ako me i zatvore na godinu dana, preboljet u tu dosadu koja moga imena nimalo ne sramoti.
-  Ne govori toli lakoumno. Samo da ne bude gore. Al samo da te iskopam, jer te svakako iskopati moram! No pustimo to zasada. ta ono ree o Klefeldovoj keri? Barunica Julijana ti je za nju govorila?
- Da, ponajprije o potrebi enidbe en general, a poslije o Amaliji en special. Morao sam s njome govoriti.
-Pa?
-  Govorili smo samo o filozofikim problemima. Ja nisam imao volje jasnije govoriti, a ona nije imala dosta hrabrosti, pa napokon nadode nesretni dvoboj.
-  A kakva je to djevojka? - upita Jankovi pogledav mladia ispod oka.
-  Definicija je - ree mladi - upravo nemogua, a i opis dosta teak.
- Je li lijepa?
- Dosta runa dapae. -Pa?
- Al djevojka je vanredno umna. Sprvine smatrah je obinom lutkom, borniranom mezimicom bornirane majke. Nu kad zadosmo dalje u govor, udah se otroumlju te djevojke i zaboravih gotovo da je runa.
- A kakva je znaaja, srca?
-  Ne mogu o tom izrei suda, nisam tomu ni vjet. U oima spazih joj kadto prosjev due i u druem glasu trag srca. Al naa konverzacija bijae za sada prekratka.
- Za sada?
- Ta valjda u imati prilike prouiti je poblie.
- Na tvravi? Kod profoza?
- A da, malda nijesam te nemile epizode zaboravio,    j
- Epizode? Hvala lijepa! Ti si van reda lakouman.     ?|
- Recite mlad, milostivi dobrotvore moj.
U ovaj par najavi sluga pukovnika Klefelda.
-  Klefeld!? - izvali Jankovi oi - rijedak zaista gost. ta e taj kod mene? Belizare! Molim te, zadi u svoju sobu. Ne treba da se ovdje s pukovnikom sastane. Je 1' te ranar danas pohodio?
- Jest! Klanjam se vaoj milosti - pokloni se mladi i ode na pokrajna vrata.
U sobu unie Klefeld. Jankovi pokloni se duboko, pukovnik udvorno.
-  Koli rijetka srea, barune - ree Jankovi.
- Da 1'je srea, ne znam, daje rijetka, vi ste krivi, uostalom, da ste mi zdravo - odvrati pukovnik podav domainu ruku.
- Izvolite sjesti.
- Hvala.
-  im vam mogu sluiti, barune?
- ut ete, magnifice. Govorit u jasno, kratko. Va tienik kapetan Paki pao je pod istragu.
- Znam.
- Posljedice mogu biti vrlo ozbiljne.
- Bojim se.
- teta, mladi je estit, hrabar.
- Pravi junak.
- Meni je omilio. ao mi je. Preestok je.
- Mlada krv.
-  Da, da - primijeti Klefeld igrajui se drkom svoje sablje - al sluaj je poneto ozbiljan. Ne radi se tu samo o dvoboju, koji je dakako takoer kanjiv.
- Da o em jote?
- Mladi kapetan je javno opravdavao svoj in, da, hvalio se njime, on je govorio vrlo prezirno o tudincima, prezirno o carskom mandatu, pae je rekao da bi to i opet uinio. To nije samo navala krvi, to je dapae i promiljaj, i po svim okolnostima teka povreda zakona.
- Na koju ga teka uvreda i prostota kapetana Bergena potaknu. To ete dopustiti, barune.
- Laissons ela1! Bergen je svakako prostak bio. Nu ne dooh da tu stvar juridiki raspravljam, ja o tom i nemam nita odluiti, jer sam ja pukovnik kostajnike regimente, kapetan Paki pako slui kod glinske. Nu kako me osobna simpatija vee uz toga mladia, kako i vae vrline, magnifice domine, vanredno tujem, dooh da vam ponudim svoju uslugu.
-  Vae rijei mi, barune, vrlo laskaju, i bit u sretan budu li mi vae usluge od koristi.
-  Nadam se da bi moja pomo mogla uroditi plodom, jer e vam poznato biti da moja rije u Beu poneto vrijedi.
- To znam i predobro.
-  Moram da razjasnim malo situaciju.
-  Izvolite.
- Al nadam se od vae diskrecije da ete o tom utjeti.
-  ela s' entend2.
- Svaki pravi prijatelj drave uvida da sadanji red dulje opstojati ne moe. Sto bunih plemikih skuptina, gdje svaka baca vladi klipove pod noge, to je svakako nerazumno. A ono to se pravom zove, nije nego privilegij velikake lakomosti. - Po ovim vrlo izrazitim rijeima zauti pukovnik.
-  Izvolite dalje - ree Jankovi.
- Govorim vam to posve iskreno, jer znam da ste ovjek uman, nepristran, jer vidim da se u halabuku stalia ne mijeate.
- Hvala na toj laski.
- Reforme su svakako potrebite. Mjesto zapletenog, zaralog stroja mora se postaviti nov, jednostavan.
-  Posao zaista vele muan.
-  Svakako, jer treba sto predsuda svladati i sebinost satrti.
- To je skoro neodoljiva prepona.
Barem ju je vrlo teko svladati. Prvi pokus tih jednostavnih reforma uinismo u Hrvatskoj Krajini: U Kar-
1  Laissons ela (franc.) - Pustimo to.
2 eta s'entend (franc.) - Razumije se.
lovakoj i Varadinskoj generaliji uhvatismo dobrano korijen. Za donjoslavonske regimente nije me strah.
-  Dakako, jer se je ondje narod jedva rijeio Turina te je prilino povodljiv.
-  No, recimo iskreno, ropske udi. Kamen smutnje je Banska Krajina. S te Arhimedove toke unituje nae namjere jedna stranka hrvatskog plemstva, za kojom stoje maarski velikai. Ne treba o tom ni mnogo govoriti. Valjda vam je jote u pameti sabor od mjeseca veljae, u kojem se vojnitvo i velikai na smrt povadie, kojemu je Ivan Buan podnio svoju buntovnu promemoriju proti krajikoj diplomi, te doviknu banu da ban nije apsolutan vladalac. Vikalo se dodue puno o slobodi domovine, nu povod toj viki bijae svakako prevarena lakomost, jer se htjelo dijeliti krajiku blagajnu od civilne, to bi bilo vrlo nezgodno za Buana, Najia i druge, koji, entre nous, zemaljskim novcem trguju. - I opet zauti pukovnik, kanda eka to e Jankovi odgovoriti.
-  Ja - ree ovaj - kako znate, ne nalazim se u kolu tih ljudi i ne znam za sve politike tajne, nu uo sam o tom burnom saboru.
- Pa vi to hvalite?
- Ja mrzim na egoizam.
-  To mi je drago. Vrijeme je da se tomu uini kraj. Skupiti treba sve ljude koji su nesebini, skloni novim reformama, te stvoriti u ovoj zemlji jaku stranku. Nekoji kanonici pristaju uz nas radi mrnje na velikae, al to je premalo.
- ta misli o tom ban? - upita Jankovi brzo.
-  Ban? Podaje se donekle intencijama bekoga dvora, donekle. ivi u bekom dvorskom zraku, gdje drugi vjetar piri nego na pusti.
- Bez sumnje - nasmjehnu se Jankovi.
-  Al on je maarski velika i ostaje maarski velika u svim okolnostima te tako balancira medu Beom i Po-unom.
-  I ja sam vaega mnijenja. Nu, oprostite mi, barune
- Vi me pitate poto sam doao? Evo. Budite vi Ar-himedom novoga sustava, voda nae stranke. Vi ste bogat, uman, rjeit, neodvisan rodoljub, a moete k sebi prikupiti sve malo plemstvo, koje je sito velikakih hira-----
Za jedan as uutjee obojica. Pukovnik promatrae ozbiljno Jankovia, a ovaj gledae mirno preda se. Iznenada dignu plemi oi i upre ih u vojnika.
-  Po ijem nalogu dolazite, barune? to vas ponuka neposredno da k meni doete? Zar nema kod nas na prodaju dosta Arhimeda, a znate li da sam ja na prodaju?
- Nemojte tako, magnifice! Simpatija za Belizara dovede me amo.
- Ah! Simpatija!
- Da, hou da spasim mladia od pogibelji, od propasti. Al k vratima tamnice moram nai klju. Taj klju je u vaem depu. Valjda razumijete taj logiki savez. Kupiti vas nisam doao. Tko se jednomu prodaje, toga moe i drugi prekupiti. Takav ovjek nije za dravnika. Dooh jer znam da ste umnik, rodoljub koji svojoj zemlji dobro eli.
- Al tko vas posla?
-  Ljudi koji vas poznavaju te dugo s vas ne skinue oka.
- Ljudi? Oprostite, to je iroka rije.
- To jest, ti ljudi nisu ovdje, a svakako su moguniji nego ovdjenji ljudi.
- A da odbijem?
- Ne bih kraj najbolje volje Belizara spasiti mogao.
- Barune, je 1' to jedini uvjet Belizarova spasenja?
- Jo jedan ima - ree pukovnik dignuv se brzo.
- Dakle dva? Je 1' to alternativa?
-  Moebit.
- Govorite iskreno, pa u vam i na prvi odgovoriti.
-  Dobro. Vi znate da sam otac. Bog mi je dao jedinu ker, koju nadasve ljubim. Razumijte me dobro. Ne govori na moja usta sebinost. Mi vojnici nemamo kuita, nemamo imanja, mi bludimo kuda nas vjetar sudbine nosi. Al obitelj imamo, koja nas vee s ostalim ovjeanstvom. Obitelji posveujemo sve svoje srce. Da ste oenjeni, znali
biste to znai ljubiti svoje dijete. Priznajem da sam stoga kadto preslab. Moju Amaliju spopala je strast koja e joj donijeti sreu il nesreu. Amalija ljubi Belizara estoko, strasno. Ja tomu nisam kriv, al moram eljeti da mi dijete sretno bude. Amalija nije bogata, nije ni lijepa, al je vrla, umna djevojka, u koje vie duha i srca ima nego ga svijetu pokazuje. Neu da govorim dalje. Oprostite. Pomislite da otac govori. Pa Klefeld vijedi mnogo u Beu, Klefeldovu zetu moe se mnogo, mnogo oprostiti.
Jankovi sluao je taj govor vrlo pozorno, vrebao je na svaku rijecu, na svaku slovku, da po zvuku vae iskrenost pukovnikovih osjeaja.
- Gospodine barune - odvrati ozbiljno - to bi dakle drugi uvjet bio?
-Da.
-  Na prvi mogao bih vam jasno odgovoriti, jer visi o mojoj volji, al na drugi, vjere mi, zasad ne mogu. Ja smatram enidbu sporazumkom dviju dua, slogom dviju volja. A Belizar ima svoju volju.
- Koja se podaje vaoj.
-  U ljubavi je volja neslomiva.
- Vi me dakle naprosto odbijate? - upita odreito Klefeld.
- Nipoto. Ali vai uvjeti su odvie kategoriki, prebrzi. Sjednite, molim vas, asak. Moram vam rei da nisam politik, da ivim daleko od drutva. Bi 1' vam togod obeati mogao kad nisam siguran uspjeha? Kad se ja primim kojega posla, moram nadvladati, jer neu da budem nadvladan, da budem svijetu na smijeh. Dajte mi vremena. Zaci u u drutvo, prouiti situaciju, ljude, njihove slabosti, a budem li jednom siguran da u osvojiti stalno, krepko mjesto, rei u vam: Evo me!
Pukovniku se razvedri lice.
-  Moram vam rei da ne pristajem na alternativu. I to radi Belizara. Po tom valja da se vladamo i kod drugog uvjeta vrlo oprezno. Promislite samo: Posve je naravski da se ljubav mladih olakati, poticati moe, al samo neopazice, jer Belizar ne bi nikada htio postati vaim zetom da sazna
da je Amalijina ruka cijenom njegova spasenja. Odvie je ponosit. Za drugo, pokvarilo bi prebrzo vjenanje politike vae osnove. Stranka koju rastepsti valja posumnjala bi odmah da sam va ortak, svrstila bi se krepko proti meni, a ja ne bih mogao osvojiti ni pedlja na politikom popritu. Strpite se zato, barune; pustite me najprije u lavlju jamu naih bogova Hrvatske, da se ondje nastanim, i na posao e uspjeti.
Klefeld je promatrao za toga govora pomno Jankovia.
- Vaa osnova je posve dobra. Pristajem.
- A enidba da bude strogom tajnom.
-  Dakako.
- Nu jednoga ne zaboravite. -ta?
-  Glavne svrhe! Odvratite pogibelj od Belizarove glave.
- To je naravski. Al ni rijei nikomu o tom to dogovo-rismo.
- Ni rijei.
Vesela lica ostavi Klefeld stan Jankoviev. Belizar, doletjev u sobu titnika, viknu:
- Je 1' Klefeld rad mene doao?
- Jest - odvrati plemi - pogibelj je ozbiljnija negoli mi-ljah.
VI.
Gospodin biskup Klobuicki bio je poao k svojim roacima u Eperje ili, pravo rei, gospodin biskup bio je pobjegao. Bilo mu je naime potajno dojavljeno da ga glinski pukovnik grof Adam Bacan sa svojom lijepom enom Terezijom pohoditi kani i na due vremena. To ga ponuka da skupi svoju prtljagu i da pobjegne na jedan as preko Drave. Klobuicki bijae dodue usprkos svojoj biskupskoj kapi kavalir. On nije gledao na tatine ovog svijeta onim otrim okom kojim je nekad gledao sveti Pakomije, da, u njegovom dvoru davale se i javne zabave. Nu sjedne strane
ljut da su u saboru toli estoko bili na nj juriali, ne pazei se s druge strane osobito sa obitelju Bacan, htio se je ukloniti doeku tih manje milih gostiju, i to tim vie jer je dobro poznavao neobinu ud mlade gospoje Terezije koja je fine svoje prstie mijeala u politike spletke - a tih je bio biskup sit, i jer je pritom razapinjala sve mree koje lijepa, manje pobona ena razapinjati moe. Uostalom, naloio je biskup na odlasku, neka se gostima da udoban stan i gospodska hrana dok ih god bude volja, a njega da ispriaju jer da ima mnogo privatna posla kod svoje rodbine, a poslije jo vie na pounskom saboru.
Glinski pukovnik doe zbilja sa svojom gospojom te se nastani u biskupovu dvoru. Zaudo bio je doveo i etrde-setero glava sluinadi i sve svoje pokustvo, kanda se posve u Zagreb preseliti kani, premda je Glina sijelom njegove pukovnije bila. U Zagrebu ne mogahu ljudi rijeiti te zagonetke, samo banski namjesnik, gledajui te udne goste ispod oka, poeo je kojeta nasluivati. Pukovnik Adam je meutim malo mario za to preklapanje, ve pode smjesta za svojim poslom ne pitajui to mu ena, lijepa Terezija, radi.
- Preputam vam politiku i zabavu - ree svojoj eni -a vi meni prepustite ito.
Terezija se nije na to nimalo ljutila smatrajui svoga mua samo potrebnim kompartom u drutvenom ivotu, po kom se slobodnije kretati moe. Grof Adam bio je vrsnim itarom. Potanko opitao se je, poto se u Zagrebu ito kupuje i prodaje. Smjesta pokupi znamenitu zalihu kuruze i ita te je dade preko Karlovca otpremiti k moru, stranom u Bakar, stranom u Senj, gdje je pae od trgovca Demelija brod najmio bio za otpremanje robe; dade dopremiti i slavonskog ita iz Siska. Ozbiljno posveti se grof Adam i gradnji novih itnica, to ga nije nimalo prijeilo ispitivati ima li u Zagrebu lijepih djevojka, i to neplemenitih, nevelikakih.
Grofica Terezija ivjela je na svoju. Prva joj briga bijae da ispita politiku atmosferu, da proui stranke, da ispita ud i mane pojedinih ljudi. Ona je to smatrala nekom za-

bavom, koja i po nju i njezine patrone dobrim plodom uroditi mora. Da si kako tako za dokolice prikrati vrijeme, bila je sa sobom dovela daleku neku roakinju, baronesu Eufrozinu Fejervarv, mladu i lijepu ali dosta siromanu duhom i novcem.
Terezija sjedila je upravo u svojoj sobi u biskupskom dvoru, pruiv se na meku naslonjau, zaudo slobodno. Prava Maarica, divna ljepotica. Sav svijet je zvae Dijanom, i bijae Dijana, to jest po svom obliku. Bila je via no obine ene, stasa gipka i tanka, ramena i grudi punih i bujnih, bijela joj put sijevala je u svojim oblim obrisima poput blijede biserine. Sve bijae oblo, njeno na toj prelijepoj eni. iroka haljina od bijela batista, ureena svilenim ipkama, plivala je niz to lijepo tijelo. Ispod dugih razrezanih rukava provirivahu dva puna obla lakta, doim su male ruke pune jamica poivale na krilu te nemirno cupkale pera rumene rue, na kaiprstu joj titrao ovelik alem, a drobne noice u papuicama od crvena baruna poivahu na mekoj podnoki. A taj kip! Ta glava! To puno lice bijae toli njeno zaokrueno, ta rumen na prozirnoj bjelini lica gubila se fino poput rumenila breskve, te tamno-rujne i bujne usne drhtahu tolikom eljom, tolikim arom, da bi pred tom slikom i slavan slikar svoj kist slomio bio. Magnetikom silom planulo bi joj naas to veliko, sjajno, crno oko pod zmijolikima obrvama, a as bi se spustile na nj te duge izvinute trepavice, i ar tamnoga oka ras-plinuo bi se u neodoljivu melankoliju. Kraljica bijae to, vrijedna s ljepote nositi zlatnu krunu, premda se je sada savijao bio nad bijelim joj elom dijadem rujna koralja, pod kojim je crna kosa neuredno u sto uvojaka padala na bijela ramena. Oko tih bujnih usnica, oko toga finoga ruinog nosia igrao je vazda neki zagonetni posmijeh, a pod prozirnim batistom nadimahu se pune grudi keri grofa Illveshaza, jedne od onih ena koje u tijelu Dijane nose srce Afrodite i pamet Minerve, mramoran umotvor proaren plamenom ljudskim, koja zna i hoe da svaki njezin smijeak dirne muko srce poput nebeske strijele. Za njom stajae djevojka mlada, vrlo mlada u haljini ti-
jesnoj od zelene svile. Malena okrugla glavica, nabubre-nih, rumenih obraza, crne kose, gledajui ukoenim okom preda se, kanda nita ne misli. Gospojica Eufrozina bijae za svoje godine neto premirna ali i prebujna.
- Dragi Najiu - ree vrlo maarskim naglaskom grofica naheriv malo glavu i poglednuv prijateljski ispod oka zrela, suha ovjeka u crnom odijelu, koji je pred njom ponizno stajao - vi ne znate koliko mi je drago da se opet sastasmo. Od optujske svetkovine nisam vas vidjela. Dobro mi doli, dragi Najiu - produlji grofica umiljatim glasom pruiv protonotaru kraljevine Hrvatske desnicu.
Naji rairi usta na smijeh i, pokloniv se, dotakne se ustima arobne ruke koja i njemu potjera krv u uto lice.
-  Illustrissima domina! - odmuca lijeiti inae prabi-ljenik.
- Da - zakri mu grofica koketno rije - vi traite grofa Adama, moga mua. Nema ga, kupuje valjda kuruze. Nita zato. Mjesto njega evo mene. Primate li moje zastupstvo, makar in publicopoliticis1? Razumijem se poneto u politiku.
-  Meni je presvijetli gospodin grof poruio-----
-  Da doete k njemu, je 1'? Al to bijah ja. Ne gledajte me toli udno. Nije to ljubovni sastanak. Fruzi - okrenu se grofica k djevojci - idi, moje dijete, idi na misu, ja danas ne mogu, imam posla i glava me boli.
Djevojka htjede groficu poljubiti u ruku, ali ova joj odmahnu rukom.
-  est bienl - I djevojka ode.
- Tako, amice Najiu, sjednite do mene. Pomislite da smo sad u banskoj konferenciji, a ja da sam ban. Vi ste protonotarius regnf, pa mi referirajte.
Naji pogleda enu u udu.
- Sjednite, velim vam - nasmjehnu se grofica. - Ili spadate li moda k opoziciji?
- Oh, nipoto, illustrissima - pokloni se Naji i sjednu.
- Vae zvanje je tegotno, je 1'?
' In publico-politicis (lat.) - U javnim i politikim pitanjima. 2 Protonotarius regni (lat.) - PrabiljeZnik kraljevstva,
- Zaista jeste. Cijela kraljevina poiva na mojim leima.
-  Miljah, u vaem depu - zagrozi mu se grofica prs-tiem. - Nita zato. iji je svijet? Pametne glave, a pametna glava ne raste na ljivi. Najiu, recite mi, nosi li pri-sjednitvo banskoga stola mnogo?
- Godinje plae-----
- A bah - mahnu grofica rukom - tko govori o plai? Ja imam 1200 forinti na godinu, to je pukovnika plaa,
no to pojedu moji konji, moje sluge. Ali mislim onako-----
nu, valjda dolaze pred banski stol vane parnice i bogate stranke. Vi me valjda razumijete?
- Razumijem - kininu Naji zaariv se malo - masne parnice, vrlo masne.
- Eh, bijesa! Tad je svakako bolje biti assessor tabulae banalis? negoli protonotarius regni.
- Rekao bih.
- Vama bi barem drae bilo? -Bi.
- Ban, stric moga mua, strano se na vas ljuti.
- Na mene? - prepa se Naji. - Zato?
-  Zato? Jer mu pravite opoziciju, ne sjeate li se krajike diplome i kase?
Naji zauti.
- Al ban mi ree da vas je teta, da ste pametna glava.
- Ja ne pravim opozicije banu ve drzovitosti Klefeldovoj, koji vara bana i uruje se bekim vojnim vijeem, gospojo grofice.
- Vi to znate? Ja slutim. Klefeld je zmija. Moj mu mrzi na njega, jer je taj Nijemac oito govorio da je grof Adam bena, da nije za pukovnika. Ban gaje povisio, sad ga izdaje.
-  Neharnik!
- Je 1' te? Vidite, smjer vae opozicije mili mi se. Nadate li se uspjehu proti kostajnikomu pukovniku?
- Bar dosele zatjerao sam ga u kripac.
3 Assessor tabulae banalis (lat.) - Prisjednik Banskoga stola (tj. lan vrhovnog sudita u Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji).
-  Vaa maska nije loa. Pridrite je. Recite mi, zato stanuje taj njemaki barun u zemaljskoj kui?
- Ne znam, al se ne da iz nje, kanda neta eka.
- Mislite li? Domine Naji! Recite mi, kako stoji zdravlje gospodina banskoga namjesnika?
- Godina najvie, i poi e za svojom enom.
-  U carstvo nebesko.
- Ja se bar nadam.
-  Namjesnik je zlovoljan.
- Jer je bolestan na prsima, razdraljiv.
- Htio se ve odrei asti?
- Klefeld ga je od toga odvratio.
-  Klefeld? Zar je prijatelj Klefeldu? - upita Terezija zlovoljno.
- Nije. Hotei se svezati s domaim plemstvom, pokuao je jednom da naprti svoju jedinicu namjesnikovu sinu.  Namjesnik ga odbi posve velikaki. Prezire ga.
 - im ga dakle sklonu?
 -  Valjda logikom. Klefeld mrzi na gospodina grofa  Adama, a namjesnik istisnu jednom u jarosti, da ga ban  bocka iglicama da odustane od namjesnitva, a prazno mjesto da zapadne banova sinovca.
- Ah! - ree grofica zaariv se.
- Razumijete li taj logiki savez, gospojo grofice?
- Lude bajke! Tko i misli na namjesnitvo!
-  Klefeld.
- Ima li ovdje potpore?
- Ima.
- Koju?
- Kaptol, barunicu Julijanu Sermage i sve njezine pristae radi krvnog neprijateljstva proti Rauchu, a sad si kani osvojiti jau potporu.
- Koju?
Naji umuknu, pogleda groficu pronicavim okom, kao  trgovac koji misli o cijeni prodane robe.
-  Koju? Recite. A zato utite? Ah, razumijem! Vi se kajete. Suvie ste mi povjerili ... bez jamstva, bez zaloga. J   17 - Grpfica ,skuiu.jdrafiocieni alem s Drsta. tisnu ea
protonotaru u ruku i nastavi: - Primite taj souvenir. Vjerujte mi, mnogo vrijedi. Vidite, takve stvari davaju se samo prijateljima, prijatelju valja pomagati, vi ste dorasli asti banskoga prisjednika, stric moga mua je ban, a evo moje ruke na vjeno prijateljstvo.
Naji se nekako smete, al nataknu brzo prsten i poljubi groficu u ruku.
-  Klefeld stekao je indigenat, a sad trai srodstvo sa vanom, bogatom obitelji hrvatskom.
- S kojom?
- Radi se o tom da se njegova jedinica udade za mladog bogataa Belizara Pakia.
- Za onog lijepog kapetana u regimenti moga mua? -skoi grofica na noge - to nije mogue.
- Jest ipak. To ima biti tajna, al Klefeldova ena je brbljava, rado se hvali.
- To ne smije biti, to se mora zaprijeiti ... odgoditi.
-  Odgoen je taj posao. Mladi Paki ubio je u dvoboju kapetana Bergena. Doi e pred ratni sud, nu sva je prilika da e ga Klefeld izbaviti.
- Al ja u kapetana unititi. Pisat u banu.
-  Probudili biste drijemajueg lava, koji bi nam vrlo nauditi mogo.
- Koga?
- Antuna Jankovia.
- Taj udak da je opasan?
- A ja dobro znam da je to vulkan to ga samo pokriva snijeg. Izbavite vi, primamite mladia.
Grofica sjednu, spusti glavu i stade razmiljati:
-  Dobro! Promislit u. uste li, Najiu, vi ste dakle na?
- Va - odvrati poslije aska Naji.
- Duom i tijelom?
-  Duom i tijelom, grofice.
-  U dvoru carskom biju dvije stranke boj. Sprema se svata. Nijemci hoe da nam otmu naa prava, nae povlasti, to jest, nama Maarima i vama Hrvatima. To ne smije biti, mine smijemp izgubiti vlast, jer je inae propalo
sve. Kod vas Hrvata kopali su prve lagume da dignu i vaa i naa prava u zrak. Vi ste slabiji. Prionite dakle ue uz nas, mi smo jai. Sloni moramo pobijediti.
- Da - kimnu Naji - al ban?
- ini se da sve po volji njemake stranke radi. Naoko samo. On je Maar i nee nikad zaboraviti svoga plemena. to po danu naoko gradi, to po noi tajno razgrauje. Al - prenu se grofica - zakunite mi se da ete zautjeti to ste evo uli.
- Kunem se - ree Naji ozbiljno.
-  Bien! - ree grofica. - Vi idete na pounski sabor. Dat u vam pismo za bana. Vi poznajete vojsku i vode.
- A u ijoj je vojsci biskup Klobuicki? - upita lukavo Naji.
ena ga pogleda.
- Zato to pitate?
- Napokon je biskup zagrebaki vana osoba.
- Svakako.
- Biskup je samostalan. Ima osobita naela. Ni nalijevo, ni nadesno.
- Ta Maar je!
- Jest, al desna mu je ruka Baltazar Kreli, ovjek uman, slavian, nestalan.
- Vaa opaska je dobra. Zapamtit u.
- Ja mislim promoveatur, ut amoveaiur4.
-  Optime dvdt dominatio vestra5 - potvrdi grofica.
- Tko je u kaptolu mehak, vrlo mehak?
- Bosanski biskup Franjo Tausi.
-  Ah, moj prijatelj Tausi. Recite mi, Najiu, je 1' Jankovi bogat?
- Vrlo bogat.
- Slavian?
- Nimalo.
- Tat?
- Ni najmanje.
4 Promoveatur ut amoveatur (lat.) - Neka bude promaknut da bude maknut.
5  Optime dbdt dominatio vestra (lat.) - Vrlo dobro je reklo vae gospodstvo.
- Pametan?
-  Osobito.
- Ljubi li ene?
- Nisam opazio.
- Je 1' vie Maar ili Nijemac?
- Neto Hrvat, neto Francez.
- Ta recite mi - lupi grofica nestrpljivo nokom - ima li bar ita i kuruze na prodaju.
- Ima vrlo puno.
-  Dobro je, Najiu. Sutra doite po pismo na bana. Ako bude to novica, javite mi.
Grofica se dignu, za njom protonotar.
- Klanjam se vaoj milosti! - pokloni se Naji.
- Adieu, mon cker! - prui mu grofica ruku na poljubac. - Adieu!
Kad zakapareni politik izie iz sobe, zaigra ironiki smijeh grofiinim licem, i tiho apnu kroz bijele zubie:
- Ali su ti Hrvati jeftini. Ha, ha, ha! Da vidimo, poto je kapetan Belizar! Ako nije preskup, pridrat u si ga ja.
VII.
Belizar, taj ivi mladi, pun duha, pun ivota, sjedae u svom stanu jo uvijek pod Damoklovim maem ratnoga suda, utjehe gospodina Jankovia primao je sladogorkim posmijehom, ali njegovo oko bi planulo kad mu je svaki dan pater kapucin Ambrozij donio lijepu kiticu rua svezanu ruiastom vrpcom. Mudri Ambrozij poklonio bi se svaki put duboko da mu je duga brada udnovato igrala, nasmjehnuo bi se dosta hitro, slutei moda da je nekako postillon d'amour pod rdavim habitom, te bi kiticu predao velikom gracijom. Nipoto ne htjede rei ime one osobe koja svaki dan alje mladomu sunju toli lijepe kitice, te bi na svaki cekin kapitana odgovorio slegnuv ramenima: enska je, mlada je, lijepa je, ali ne znam joj za ime. Kod
mise predaje mi kiticu i plaa svaki put misu za vae spasenje!
U to vrijeme zbivale su se udne po Hrvatsku stvari. udno je bilo i vrijeme. Na hrvatskom zemljitu rvahu se tada dvije protivne sile, dva sistema, dva strana diva koja su bila navalila na tu zemljicu i, rvajui se, gazila po njoj ne marei za ostanke te jadne, rasharane kraljevine - a ta dva diva zvahu se Poun i Be. Bijae mutno, nejasno kao u mutnoj bari, ivot nestalan, budunost neizvjesna. Svakako se je slutilo na velik preokret. Kao da je kuga dola na karaktere. Ljudi starih porodica mijenjahu svakim danom svoje mnijenje prema nadi, prema koristi. Nada bijae velika, uspjeh dvojben, al malo ih je od srca marilo iji li e biti uspjeh, mnogo ih se nadalo nipoto opem dobru, ve osobnomu probitku. Sabor bijae igrakom mo-gunika, visoko zvanje ciljem lakomih oiju, osobna vrlina i vjetina suvinim svojstvom, a staro hrvatsko potenje pustom tradicijom prijateljstva, Sila boga ne moli inila se svakomu rije posve naravna, i zato su mogunici ili, kako ih tada zvahu, bogovi Hrvatske brzali da jo i zadnje ostanke domaega prava ponesu na pazar, a dobitkom da si pune depove, i tako seje lagalo, denunciralo, klevetalo, jelo, grizlo, plelo i mljelo kod rodbine, tazbine, kumstva, kod dvora, vojnoga vijea i bana za veu ast, za veu slast. Gdjegdje ozvao bi se jo koji zdvojni, ironiki smijeh hrvatske due, ali brzo ga zaglui buka vrzinog kola, gdje si domai vuci otimahu ostanke tune kraljevine. Nadasve j pako isticahu se svojim gladom, svojom edom u Hrvatskoj Iva ugledna ovjeka, gospodin Adam Naji, prabiljenik, Ivan Buan, blagajnik kraljevine i prisjednik banskoga ^tola, ljudi veoma razline udi. Naji bijae odvjetnik, Jijae ovjek hitar, dosjetljiv i rjeit, Buan silovit, naprasit, Dezobziran. A opet se sloie imajui pred oima jedan cilj, alagajnu hrvatske kraljevine, koja je imala dovoljno novaca za njihove spekulacije. Sad estoki opozicionalci kao lavovi, sad ponizni robovi ko psi, provlaio se je taj nobile par /ratnim1 kroz sve mogue promjene i spletke, i ti bogovi
1 Nobile parfratrum (lat.) - Par plemenite brace.
bili bi sigurno postali i paama, da je Turin doao u Hrvatsku.
Tako su stajale stvari kad je gospodin Naji putovao s pismom lijepe Terezije na pounski sabor, gdje su se vani po Hrvatsku poslovi rijeiti imali. Preporuka Terezijina urodi izvrsnim plodom. Za kratko posta Naji desna ruka bana Karla Bacana te javi, na svoju veliku radost, i pobjedu drugu svom Buanu u ovom pismu:
Magnijice et carissime amice! Ti se valjda strano na me srdi, jer si eljan znati to se tu na dijeti radi, a ja utim. No ruke su toliko pune posla, ban je toliko toga naprtio na moja leda i jezik da ja jedva disati mogu. Meutim ad rem. Triumphavimus, brate! Krava je naa. Ponajprije sam tu pohodio bana i predao mu groflino pismo. Sprvine me nekako udnim okom pogleda, al napokon ree milostivo: Bene! Govorasmo prvo o kojeem, o hrvatskim dakle poslovima, a on mi je naznaio u svakom poslu direktivu. Da sam i ja kojeta zgodna ukrpao, moe si misliti. Opisao sam Klefelda i nau kaptolsku gospodu, da si ni snijegom nee oprati lica. Prije sabora sazvao ban konferencije sve hrvatske gospode i poslanika. Tu bijae palatin, judex curiae uro Erdodv, bio na banski namjesnik, na biskup, bosanski biskup Tausi, senjski oli, svi magnates possessionati in Croatia2, a i svi nai able-gati. Ponajprije govorilo se, da platimo 40 000 forinti na godinu za Bansku Krajinu. utio sam, a i drugi, ta e? Tako se zapovijeda, pa to napokon ne ide iz naega depa. Onda ti doe na red taj kukavni Senj. Boe moj! Kako ti ljudi viu! Boje se da e postati Krajinici, pozivlju se na stare pravice, hoe da budu slobodan kraljevski grad, jer da e se inae podati bekoj komori koja ionako gotovo cijelo Primorje dri a conjuratione Zriniana3. Neki nai, dakako senjski biskup, a i na locumtenens, vikahu da se mora molba Senjana uvaiti. Ban mi ree da tu ne smije biti radikalnoga zakljuka, jer da bi to dvor nerado gledao,
2  Magnates possessionati in Croatia (lat.) - Velikai s posjedima u Hrvatskoj.
3 A coniuratione Zriniana (lat.) - Od vremena urote Zrinske.
al s druge strane da budem oprezan, jer su Senjani donijeli cijelu krinju svojih pravica pa su glasno traili - ta zna kakvi su Primorci - da hrvatska kraljevina usvoji njihovu molbu. Ja sam tu smislio nekakov mvctum compositum. Senj e biti i kraljevski grad i pod krajikom komandom, ni frigan ni peen, a Maari zato (inter nos) puno ne mare al, sad amice carissime, pazi! Sad ide Slavonija. Proulo se neto da nekoja gospoda prigovaraju tomu da slavonske upanije biraju u maarski sabor u svojim skuptinama, a ne biraju kod nas collegialiter u zagrebakoj kongregaciji. uo sam da se palatin na takov govor strano srdi. I zbilja, digne ti se na konferenciji poslanik zagrebakog kaptola pa udri na Slavoniju. Da je od starine spojena sa Hrvatskom, da spada pod bansku vlast, daje toj vlasti povraena kako su Turci sretno istjerani, da bi morali Slavonci sa Hrvatima birati u zagrebakoj kongregaciji za pounski sabor, da je taj posebni izbor contra iura regni Croatiae*. Tu se je odmah umijeao virovitiki podupan pii. Mi spadamo pod bana, ree, i dolazimo u vanim poslovima na zagrebaki sabor. Ali kod vas je drukije. Varadinska, Zagrebaka i Krievaka upanija nemaju posebne skuptine kao to mi, ve se sve to obavlja u saboru. Nai poslovi su drukiji, a put do Zagreba je dalek i mi ne moemo svaki drugi mjesec k vama na skuptinu. Pa vae tri upanije imaju zajedniku kasu, mi pako posebnu. Drite opet svoje posebne skuptine, razdijelite svoje kase, sabor neka bude pravi sabor, pa emo svaki put doi. ta veli na to, amice Ivane? Zemaljska blagajna nama iz ruku? Kolik lucrum cessans! Te masne krave neemo pustiti, pomislih, pak udri. Da su argumenta piieva vrlo istinita i da ih treba uvaiti, nu radi Banske Krajine da se hrvatska blagajna dijeliti ne moe, pak da je najpraktinije neka ostane pri starom, neka Slavonci posebice biraju na pounski sabor salva auctoritate banali. Sve to sam predloio primio je sabor. Palatin bijae sretan, ban veseo, te me je poveo sa sobom u Godollo, gdje je praeses komore,
4 Contra iura regni Croatiae (lat.) - Protiv prava Kraljevine Hrvatske.
grof Grasalkovi pripravio veliku slavu Mariji Tereziji. Amice, toga nisam vidio u svom ivotu! Kako se tu pucalo, kako su tu rakete letjele u nebo, kako je grad iluminiran bio samim zvijezdama, a mi kako smo pili, pili, amice, samoga tokajca i ampanjca na vedrie. Jo su mi sad masni brkovi. Nu o tom drugi put. to sam ti pisao, pripovijedaj bogovima i lijepoj grofici Terezi. Nadam se da e biti zadovoljna, a valjda i ti. Kasu nam htjeli uzeti. Dakako! Da, reci joj i to da e joj za koji dan pisati ban radi kapitana Pakia. Zbogom.
Ad servitia paratissimus amicus Adamus N a j  i .
Tako pisae Naji, hrvatski sin, koji bjee prisegao da e uvati hrvatsko pravo, to uradi jedan od prvih dostojanstvenika domovine proti domovini! Na Varadinskoj, Karlovakoj i Slavonskoj Krajini poivala je ruka vojnitva, za asti u Banskoj Krajini otimahu se tudinci koje je morao plaati hrvatski puk. Primorjem upravljao je beki erar, Slavoniju preda domaa lakomost napol u ruke ugarske
- to bijae slika zemlje Hrvatske, u kojoj bjee presahnula jezgra, obumrlo srce koje umije ljubiti, uvati, uzveliiti domovinu svoju. Ali u taj par, gdje je sve rasharano, ras-krojeno bilo, u taj par planu uasniji plamen.
Bilo je u lipnju pod veer. Po ulicama letjelo je nekoliko konjanika, pred zemaljskom kuom stajao je bataljun pu-kovine baruna Molka - regulai. U to sumorno doba koracao je pukovnik Klefeld odjeven za put preko Markova trga prama Gospodskoj ulici. Njegovo lice bijae zabrinuto, glava poniknuta, duge ostruge i kriva sablja zveile su neobino silno po iljastom taracu. Upravo htjede za oak kraj vijenice kad se namjeri na ovjeka ogrnuta dugom kabanicom.
- Bon sofr, monsieur le baron5 - ree ovjek.
- Vi, magnifi.ce Jankovi! - uzmaknu pukovnik za korak.
- Kamo?
5 Bon soir, monsieur le baron (franc.) - Dobar veer, gospodine barune.
- K vama.
- To sam i ja htio.
- Vi kanda se spremate na put. Kamo?
- U Petrinju, Kostajnicu, jo ove noi.
- U kojem poslu? Zar na Turke?
- Na krajinike. Krajinici grke vjere digoe se listom, protjerae oficire, ubie mladoga porunika Gregorovia i grnu u skuptinu u Komogovinu, kamo ih pozva neki Tudor Kjug i pop Filip Trbuhovi.
- Ali to hoe ti ljudi?
- Ne znam - odvrati Klefeld slegnuv ramenima - valjda se srde na vau gospodu da ih slabo plaaju - doda pukovnik pogledav Jankovia ispod oka. - Ne mislite li i vi tako?
Jankovi omjeri Klefelda i ne ree nita.
- Pustimo to - nastavi pukovnik - zato ste me potraiti htjeli?
- Ta valjda za Belizara!
- A da! Muan posao. Luda, mlada krv u nevrijeme.
- ta je?
-  Posjeeni kapetan ima mogue rodbine. Vie se na sva usta. Muio sam se dosta. Jedva jedvice ishodih da e se istraga zasad odgoditi, da e se meni povjeriti. Strpite se dakle. Ne bojte se nita.
- Al mladi pogiba.
-  Vjerujem. Mislio sam na to i na savez s Amalijom. Neto sam ishodio. Svaku veer smije se Belizar proetati, da ga ne vidi svijet, al samo sred zidina grada. Potenu rije. Evo mu dozvole!
- Potenu rije.
- Vi me razumijete. uvajte mi moju kuu. Moja ena i ki lijepo e vas doekati-----
- Belizara dakako. To li mi htjedoste rei?
- Ne samo to. Doite sa mnom pred Dverce. Obojica izadoe na malena vrataca pred gradski zid.
- Ja moram sad u Krajinu - prihvati pukovnik - i ne mogu nita da radim. Radite vi. Posluajte me. Vi znate da se Naji i Buan dre podbana Raucha. On prezire
Buana, jer zna da se kupiti daje, daje Buan podmitljiva dua. Al ljudi rade toboe za njega, spadaju u istu stranku, tvore tvrdu falangu. Tu etu treba rastepsti, zavaditi.
- To je gordiki vor.
- Nije. ujte! Jednom, dok smo jo prijatelji bili, vozio sam se s podbanom u koiji. Govorismo o raznim karakterima i o Buanu. Neto je estok ovjek, rekoh, al stara potena dua. Mislite li, nasmjehnu se podban, a ja vam velim daje taj ovjek zasluio vjeala. Kako? Znate li vi da je on bio ortakom razbojnika, prostih razbojnika, da, i s njima je dijelio plijen? Odatle mu njegovo bogatstvo. Ja sam ga izbavio.
- Je 1' mogue? - pogleda Jankovi Klefelda.
- Dakako - nakesi se pukovnik - je 1' ta zavada gordiki vor?
- Nije! Ha, ha, ha! Tomu ne treba Aleksandra Velikog.
- Dakako! Potraite kakovo brbljalo, priapnite to kojoj enskoj, potisnite stvar u svijet, povadiste ih. Je 1'? A Buan bit e na.
Jankovi potvrdi glavom.
- To je jedno. U Pounu kuhaju se vane stvari. Klobu-icki nee se vie vratiti.
- Zbilja?
-  Zagrebaka biskupija je vano mjesto. ta mislite o Kreliu? Dugo je ivio u bekoj atmosferi. ovjek uman, bez feudalistikih predsuda. Stara Sermaica ima konek-sija. Samo da biskup ne bude nama protivan.
- Bon - ree Jankovi.
- Da, i na groficu Tereziju pazite. Ta Dijana, il da kaem Kleopatra je najopasnija. Sad znate, magntfice, po prilici sve.
-  Potpuna instrukcija - odvrati Jankovi.
-  Nu sada, chevalier, laku no! Idimo raznim putem. Nije dobro da nas zajedno vide.
-  Adieu, cher colonel, sretan put. Vi uguite bunu, a ja u kopati lagume.
Nije dobro da nas zajedno vide.
Klefeld odmaknu brzim korakom, a Jankovi stajae dugo, dugo na tom mjestu gledajui kroz noni mir tu lijepu zemlju pred sobom, gdje seje u Savi ljeskao zlatni mjesec.
VIII.
Gospoja Julijana Sermage sunala se je pri otvorenom prozoru sjedei na mekoj stolici. udno su se stare oi podale u to plavetno nebo, u to zlatno sunce. Promiljala je valjda, hoe li ga dugo gledati. Govorila je malo, kratko, premda se je dosta drutva u njezinoj sobi sakupilo bilo. Barunica doe juer iz estina u Zagreb, valjda po vanu poslu, a kad god je barunica bila u svojoj kui u Zagrebu, uvijek je bilo i suvie pohoda. Nu, hvala bogu, znala je starica rei Ruici kad su svi gosti otili bili, to je opet bila procesija. Ne znam to im je. Da sam bar mlada djevojka, onda dakako ima uvijek osa na med. A, prosti mi, boe, zasad jo svetica nisam, ako se i raju nadam. Danas sakupie se oko nje kanonik Kreli, gospoja barunica Klefeld, varoka sudinja Baboajka, rektor jezuitskog zbora pater Pepel, gospodin poneto suhonjav i duga iljasta lica; uz te sjedee goste etao se sobom i baruniin sin, a Ruica sjedae u kutu vezui vezak, jer stara barunica nije mogla ni asak ivjeti bez nje.
- Istresite mi svoje novice, djeco - poe stara - al sve lijepo redom, sve lijepo lagano. Pamet mi je stara, slaba, i nisam rad da mi se govor mijea kao repa i zelje. Nu, to mi nosite?
- Ah - skupi Klefeldica svoja usta u porugljiv posmijeh - niste li, draga barunice, uli za taj veliki skandal?
- Kakov skandal?
- Podban i Buan posvadie se na smrt.
-  Rauch i Buan! - dignu Sermaica glavu i rastvori oi.
- Da - nastavi pukovnica - Zagreb je toga pun. Obrst-lajtnantica Kuevika pripovijedala mi je cijelu stvar. Po-
mislite! C'est drole1. Pripovijeda se po gradu kako je Buan bogataem postao. Ha, ha, ha! U kumpaniji je bio s razbojnicima koji su robili i krali. S njima se je dijelio pa postao bogat.
- Ah! - trgnue se svi.
- Vjeala da je zasluio, i bio bi objeen da ga nije podban izbavio. A svu tu historiju da je Rauch nekomu pripovijedao.
- Ta je 1' mogue? - prekrsti se starica.
- Imagines vous ce scandol2!
-  Bogovi e se poklati - nasmjehnu se Kreli.
 - Da - ree Troilo - savez je rastepen.
-  Eto - umijea se debela sudinja - pa ljudi vele da samo magistrualci kradu.
-  Ljudska je kleveta velika - opazio pater Pepel - al su i grijesi veliki.
- Buan se je zakleo da e se Rauchu strano osvetiti - probrblja pukovnica.
- A da! - nasmijei se domaica gladei zadovoljno svilenu haljinu - vjerujem, vjerujem. Tabula banalis! Ne mri se, Troilo, i suci su ljudi. Nu ta vam pie gospodin pukovnik, draga barunice?
- Bunu izmatika sretno su uguili, pukovnik e se skorim povratiti, estoricu objesili, opor ih pohvatali.
- Da, da - progovori sudinja - juer su, ujem, tu ne- kakova popa Filipa u gvozdu doveli na magistrat.
-  Muketiri generala Keilla okrstili su ljudski krivo- vjernike.
 -  Deo gratias?! - proapnu Pepel.
- A to su ti izmatici htjeli, recite vi, reverendissime  Kreli - upita barunica.
-  Meni je tu stvar pripovijedao moj drug Patai, koji je sa namjesnikom iao da umiri buntovnike. Rekoe da ih oficiri tuku, njihovoj se vjeri rugaju. Da im otimlju konje,
1  C'est drole (franc.) - To je smijeno.
2  Imaginez-vous ce scandal (franc.) - Zamislite tu sablazan.
3  Deo gratias (lat.) - Bogu hvala.
da moraju iz jedne kue dati po etiri vojnika, a za svakoga mundur kupiti, da njihovi ljudi dobivaju samo pol plae, da su oni i vojnici i kmetovi. Tomu da su kriva zagrebaka gospoda, a oni da bi davno propali bili da ne bude milosti gospodina baruna Klefelda.
-  Oh, molim - suprotnu se pukovnica - moj mu ne pomae krivovjerce, on je dobar katolik.
-  A kako ih smirie? - upita Troilo ustaviv se pred kanonikom.
- izmatici se razidoe mirno, jer im Keill obea da im nee nita biti i da e njihove tube poslati Vojnom vijeu.
- Pa ih pohvatae, objesie? - istisnu iznenada Ruica zaariv se brzo.
-  Naravski - odvrati Pepel. Barunica stisne usne, pogleda patra sa strane i ne ree nita.
- A propos, chere baronne4 - progovori starica - to radi moja Amalija?
-  Merci, zdrava - odvrnu Margareta lukavo.
- Vesela?
- I kako! La chose est en train5.
- Kapetan je dakle toan?
-  Dakako.
Ruica dignu glavu, zadrhta, problijedje.
- A parnica?
- Pas de chose6. Vjenanje i pardon doi e u jedan dan. C'est seulement une precaution7.
-  panjolska diplomacija - kimnu Julijana. Pukovnica htjede neta rei o tom delikatnom pitanju,
ali pogledav Krelia zauti. Svi umukoe kao da su si med sobom na nepriliku. Na sreu, ozva se zvono sa tornja Svete Katarine. Pater Pepel pode odmjerenim korakom do barunice, pokloniv se duboko:
- Bog s vama, vaa milosti, zvono me zove u crkvu.
4  A propos, chere baronne (lat. franc.) - Zbilja, draga barunice.
5  La chose est en train (franc.) - Stvar se razvija.
6  Pas de chose (franc.) - Nita od toga.
7  C'est seulement une precaution (franc.) - To je samo mjera opreznosti.
-  Zbogom, dragi patre, zbogom - mahnu mu Julijana rukom.
-  I ja u s vama - dignu se debela sudinja - ljubim ruku vaoj barunskoj milosti.
-  Ostajte zdravo! - nasmjehnu se Julijana.
- A sjeme za onaj lijepi graak poslat u sutra vaoj milosti.
- Dobro, dobro! Neka ga Ruica primi.
Sudinja i pater odoe pokloniv se na sve strane, a barunica e na to:
-  Ruica, ded molim te! Ogledaj se malo po kui. Bez tvoga oka i onako kua nije u redu.
Djevojka dignu se naglo i zaari se kanda oklijeva, kanda dre.
-  ta ti je zaboga? - pogleda je barunica pozorno - ti dre, moje dijete?
- Nita, nita! - ree djevojka.
- Idi, idi, molim te, duice! - Pokloniv se, ode Rua na mala tapetna vrata.
- Da idem i ja? - zapita Troilo neto mrko.
- Nipoto, sinko! Za tebe nema tajne.
Mladi barun sjedne hladnokrvno na Ruiino mjesto i poe prstima po ivaem stoliu bubnjati.
- Zrak je ist - progovori Julijana. - Sudinja je brbljav-ka, patru je pred oima samo cilj njegova reda. Ruica je vrlo pametna, ne treba joj sve znati. Da nastavimo dakle poglavlje o Amaliji i Belizaru. Taj roman je svakako zani-miv, draga pukovnice. Nu ta je?
-  Pukovnik je u Beu razjasnio gospodi da e Belizar j njegovim zetom biti, da emo s njim dobiti veliko bogatstvo
i Jankovia. C'est une raison d'etaf. Htjedoe djeaka pardonirati, al to je Klefeld zaprijeio, jer je napokon mlada krv, pa kako su takovi ljudi prevrtljivi, mogao bi nas ostaviti Jna cjedilu.
- Dakako - nasmjehnu se Julijana.
8 C'est une raison d'etat (franc.) - To je dravni razlog.
- Ishodi dakle da se njemu predade istraga, a Belizaru da se dade samo kapljica slobode, da se naime moe sastati s Amalijom. Ako je uzme, bit e pardoniran, ako je ne uzme ... propao.
-  Dakle un mariage parforce9 - opazi Troilo.
-  Posve logiki - potvrdi kanonik.
- Ta vi valjda priznajete, gospodo - uesti se poneto pukovnica - da se nekakovo jamstvo traiti mora? Jer to nam je napokon Belizar bez Amalije? Nita. Jer na cjedilu nee Amalija ostati; u rezervi imamo majora, zrela ovjeka, komu djevojka ne bi protivna bila. U takovom sluaju ne bi me ni najmanje zanimalo hoe li Belizar ostati ili propasti. - Tu kanda se tapetna vrata maknue.
- Dolazi li esto? - upita barunica.
- Svaki dan - odvrati pukovnica - igra s Amalijom ah, gitaru, prepire se o mjeseini i to ja znam.
- A o ljubavi?
-  Formalno jo o tom nije govora bilo. La declaration n'estpas encorefaite10. Mladi je poneto plah. Al ako moja Amalija nije bogzna kakova ljepota, to umije koketirati duhom i jezikom. udim se djetetu, bavi se vrlo rado matematikom i stihovima. Njezino je naelo: Hou da budem gospoja, da budem dama. Ali kako vam umije Belizaru sentimentalna biti, zaudo, kao u franceskoj komediji. Taj njezin pokret, taj njezin drui glas, ha, ha, ha! C'est ma-gnifique! Odakle tebi to? zapitah je. Toga vi ne razumijete, chere mama, odgovori ona, to je praktina filozofija ivota, ja sam dotjerala ve donle da mi pomae vezati kitice i drati vunu.
-  Pravo rekoste - nasmjehnu se Troilo - la chose est en bon train11! Samo da Belizarova strast, ako je ima, ne postigne prerano cilja.
- Vi ste zlobni, barune - skupi Klefeldica usta - moja Amelie zna daje u tom poslu glavna stvar enidbeni ugovor,
9  Un mariage parforce (franc.) - enidba na silu.
10  La declaration n'est pas ancore Jaite (franc.) - Do ljubavne izjave nije jo dolo.
11  La chose est en bon train (franc.) - Stvar se dobro razvija.
koji dobiva tek poslije ceremonije valjanost. Elle se gardera des sottises.
- Oprostite - ponovi Troilo - u toj toki prestaje praktina filozofija. Mlada je.
- Pa ta? - pukovnica e kroz lukav smijeh - ce serait une raison de plus pour un mariage12. Ta nema li sto primjera gdje je ceremonija samo potvrda prolih dogaaja? - Kreli, smrknuv se, nakalja se silno pa e pitati:
- Dolazi li kapetan Paki sam?
- Rijetko kada.
- Da s kim? - upita kanonik opet.
- Sa ... Jankoviem - ree pukovnica oklijevajui.
- ta veli taj udak? - progovori Julijana.
- Teko ga je predobiti - primijeti Kreli.
- Mislite li? - zapenta pukovnica, pentajui tisnuv svoj rubac pred usta - ah, kakvi ste vi diplomati! Ima i za njega puteva. Sdaleka ini nam se moda neodoljivim, al sbliza ...
- Sbliza? - ponovi u udu Troilo.
-  Eh, sve ete vidjeti po uspjehu! Uostalom, c'est un homme superbe, magniflque13. Toga moramo imati u svom kolu poto -poto.
- Ja vam elim svaku sreu - ree Troilo pogledav vano kanonika.
-  Hm! Hm! - spusti stara glavu predomiljajui, ali je brzo dignu:
- A propos! Reverendissime, nikakvih vijesti iz Pouna?
- Vijesti iz sabora nisu povoljne. Ban i Naji pokvarili su nam mnogo.
- Ah - mahnu barunica - ne pitam ja za tu saborsku halabuku. Za biskupstvo pitam. Pisala sam, dragi Baltaza-re, za vas, jo nema odgovora.
- I Klefeld je pisao - zaleti se barunica - i Jankovi.
- Ja ne znam nita - slegnu Kreli ramenima - al tolika milost-----
12  Ce sarait une raison de plus pour un mariage (franc.) - To bi bio razlog vise
za brak.
13  C'est un homme superbe, magnifique (franc.) - To je izvanredan ovjek, di-yan,
-  ta - ree barunica - Klobuicki nee ostati. A tko je sposobniji za to mjesto od vas? Tko? - Kanonik se pokloni muei.
U taj as zarui pred kuom koija, i zvonce najavi da ide netko barunici u pohode. Troilo se dignu brzo, pridignu se i stara barunica; sluga, otvoriv vrata iroko, najavi:
-  Presvijetla gospoja grofica Terezija Bacan!
- Terezija Bacan! - trznue se svi.
Svila zauti pred vratima i za asak stupi u sobu krasna maarska grofica u tamnoj svilenoj haljini, ogrnuta mantiljom od bijelih ipaka. Lakim, elastinim korakom koraknuv, pode prema barunici i, nasmjehnuv se prijazno, pokloni se domaici osobitom gracijom.
-  Pardon, madame la baronne - progovori Terezija smjerno - to sam prekoraila ovaj dini prag ovako iznenada. Al vi ete mi oprostiti, vaoj pokornoj slubenici koja se vaemu gospodstvu preduboko klanja, kad saznate da me je prean posao amo doveo, kojega ne mogoh odgoditi. Dolazim iz Pouna, kamo sam na nekoliko dana pola bila. Njegova preuzvienost judex curiae grof uro Erdodv preda mi vano pismo da ga predam banskomu namjesniku, koji aliboe u Jastrebarskom lei, ili, ako njega ne naem u Zagrebu, velemonom g. barunu Troilu Sermage, koga evo na sreu nadoh. - Pri tim rijeima izvadi Terezija iz depa pismo, preda ga Troilu, na to se ovaj nakloni.
-  No veselim se - nastavi Terezija - da mi je taj vele-vani, ne znam kakove naravi posao dao tu sretnu priliku da se toli dinoj gospoji smjerno poklonim. - Te je rijei Terezija govorila toli ivo, brzo, udvorno i milo, daje svatko zanijemio. Drutvom bila je zavladala neka tjeskoba, kad toli arobna zatonica protivne stranke banu u to skromno kolo, gdje su se raspredale tajinstvene niti. Troilo stojae ko kamen. Kreli povue se u zadak, Klefeldicu stresla je tajna groznica, a barunica Julijana izvaljivala, stojei sred sobe, oi na tu nepozvanu gostinju.
- ast je na mojoj strani - pokloni se napokon starica ceremoniozno. - Toli dian pohod, ma bio s kojeg razloga,
gospojo grofice, mojoj kui je samo dika, i drago e mi biti
- doda starica smijeei se slatko - da ne odnesete sanka, dozvolite da oboje sjednemo. - Uz poklon sjednu grofica odmaknuv guste uvojke svoje nabijeljene kose te preletje kradomice okom drutvo, nato joj Troilo predstavi pukovnicu.
- Ah, tres chere baronne - progovori nekom prijaznou, koje ironiju nije Klefeldica ni spaziti mogla - eto nove i rijetke sree! Da ste mi zdravo - prui joj Maarica ruku
- mi bi se ee morale sastajati, ta nai muevi su drugovi. Oh, moj grof tuje gospodina pukovnika osobito.
-  I ja si to rekoh ne jedanput, madame la comtesse -nasmjehnu se pukovnica.
-  Nu sad ostajem u Zagrebu, bit e, hvala bogu, vie prilike. Vae zdravlje - okrenu se Terezija k domaici -milostiva gospojo, je izvrsno.
- Hvala bogu, samo noge, noge.
- Al vaa radost. Unuad vaa, je 1'? Barunici Anki nema para. Izvrsna dama. Ja vam estitam, gospodine barune! Da, zbilja! Koliko imate djeice?
- Dvoje - pokloni se Troilo.
- elim vaoj milostivoj gospoji majki da ih barem doivi deset - nasmijei se lukavo grofica.
-  Vi dolazite iz Pouna, comtesse - poe Julijana -kakvih ima novica?
-  Novica? - slegnu Terezija ramenima te e kao razmiljajui - ekajte. Uistinu, glava mi se mijea od svega te nisam upamtila potankosti. Bijah samo naas ondje, onako en passant. ta? Za politiku ne pitam. Ne razumijem se u te spletke. A drugo? Zabave, plesovi, dvoboji. Voild tout. Ah! - krenu Terezija malko glavom prema Kreliu kanda ga je tek sada opazila. - Reverendissime dragi! Nisam vas ni opazila! Da ste mi zdravo! Zbilja! estitam vam od srca!
Svi se prenue, kanonik se zaari iznenada.
- Sad mi dolaze novice u glavu - nastavi grofica - zbilja habemus papom, dobismo nova biskupa.
- Koga? - upita Kreli koraknuv korak, doim mu Kle-feldica radosno namignu. Grofica pogleda ga otro i ree zatim polagano:
- Tausija.
Kanonik problijedje na smrt, Julijana zinu, a Klefeldica stisnu oi, samo Troilo stajae kanda nita nije. Grofica okrui poniknute glave i stisnutih usta cijelo drutvo okom.
- A vas, reverendissime - produlji Terezija - imenovao je g. barun Klobuicki na odlasku arcidakonom gorikim.
Griznuv si usne, pokloni se sveenik.
- Oh, bilo je borbe za to biskupsko mjesto - progovori grofica igrajui se svojim uvojcima i gledajui preda se. -Klobuicki bio je Zagreba sit. Mrzio je politike spletke. Hoe da ivi mirno ko pravi kavalir. Postao je kalokim nadbiskupom. Kad se to proulo, naleti itavo jato patrona i klijenata radi biskupstva zagrebakog. Pisama, tafeta et caetera. Ali Tausi nadvlada. Bosanski je biskup va zemljak, da se ne tuite na nas Maare, ovjek dobar, bez strasti, dosta naobraen. Ta vi ste ga, reverendissime, koliko mi se reklo, sami preporuili za bosanskog biskupa, bit e dorastao i za zagrebakog. Nu pardon, messieurs i mesdames, ja vam tu kradem dragocjeno vrijeme, a mene ekaju vani poslovi kod kue. Jo jednom, oprostite, gospojo barunice! Moj poklon! Nadam se da je to bio poetak trajnu poznanstvu. Zbogom, gospojo pukovnice, moj pozdrav gospodinu Klefeldu! A vi, magnifice, pozdravite mi svoju milu groficu! Adieu, reverendissime! Primite jo jednom moju estitku. Adieu!
Umiljato pokloni se grofica drutvu uz milen posmijeh i, kanda vila po sobi lebdi, uminu uzdignute glave na vrata. Jo jedva utihnu um svilene halje, oivlje drutvo dirnuto, rei bi, munjevnom iskrom, samo kanonik Kreli stoja-e blijed, poniknute glave poput kamena kipa, te mu na visokom blijedom elu nabreknu krupna ila.
-  Tausi biskup - uzdahnu kroz jar Klefeldica - quel scandal! Tko je Tausi?
- Hm! Hm! - promuca starica izbuljiv oi u svoje krilo i druom rukom gladei svilenu pregau - da, skandal!
Kume! Baltazare! Reverendissime, doite amo! - Kanonik pristupi k starici. Ona ga uhvati za obje ruke, dignu glavu i ree kroz pla: - Jeste li uli, propali smo! Tko je taj Tausi? Pa vi toli pametni, toli ueni! Uh! - stara se usprijei na rukama, izvali oi, podignu prst - znam ije je to maslo. To je podban, to je on! Al ekaj!
- Varate se, majko - pristupi ozbiljno Troilo - to je arena zmija, grofica Terezija.
- A! - otvori starica usta prema sinu - Baanka? Kako to misli?
- Da - ree Kreli - pravo je reko barun, Tausi je orue Bacana, slijepo ih slua. Budi boja volja. Prvu bitku izgubismo! Ne klonimo!
- Al pamet, al zasluge, al zahvalnost? - upita starica.
- Toga nema na svijetu - ree kanonik.
- Zato ste ga preporuili za bosanskog biskupa?
-  Da ne bude zagrebakim - ree kanonik. - Prevarih se. Tausi, moj krvni neprijatelj, je biskup, veina kaptola dri se biskupa, biskup se dri Bacana.
- Bacani su Maari - potvrdi Troilo - zakljuak je pravilan.
- Ja se vaoj hladnoj krvi udim - propenta ljuto pukovnica.
-  Da logiki mislim? - slegnu Troilo ramenima - to je moj obiaj, barunice.
- A to pismo? - upita Kreli.
- Da vidimo - ree Troilo i dignu pismo uvis - dekret! Kraljevski peat! Da itamo natpis: Presvijetlomu gospodinu grofu Ljudevitu Erdodv Moslavakom, banske asti namjesniku i-----
- I? - podignu Kreli glavu.
-  Generallajtnantu Banske Krajine - produi Troilo -to je nov naslov.
- To nije mogue - skoi pukovnica na noge.
- Jest - ree Troilo - evo itajte!
- Razumijem - nasmijei se Kreli gorko - to je melem umiruemu Ljudevitu, neka miruje ... do smrti.
-  Zbogom, barunice - ree Klefeldica - ja idem pisati muu. Rat na no!
- Zbogom! - apnu Julijana zamiljena - rat-----
-  Mir, majko! - odvrati Troilo ozbiljno - ta velite vi, reverendissime?
-  ekajte da promislim - mahnu kanonik rukom.
Svi bijahu zapanjeni, svu kuu zaokupi gluha prepast, samo jedna je dua u svojoj komorici, zatisnuv lice na uzglavlje, ljuto, ljuto plakala - Ruica.
IX.
- Fruzika - ree grofica Terezija sjedei u svom kabinetu
- zovni mi grofa.
Mala Maarica ode i za asak ude grof Adam lijenim korakom u sobu.
-  Comtesse - ree grof izbuljiv samrtne modre oi u svoju enu - vi mi poruiste da doem.
- Da, cher comte! Vi ete izii iz kue?
-  Makar.
- Molim vas, na putu ste mi. Odlazite - zijevnu Terezija
- jeste li poruili po udaka?
- Jesam.
- Jeste li napisali dopusni list?
- Dakako, grofice. elite li jo neta?
- Nita.
- Bien! Adieu!
- Adieu!
Grof izie iz sobe. Ne prodoe dva aska, a pred vratima zazveknue ostruge. U sobu navali mlad, jak konjaniki porunik uzvinutih brkova. Oi sijevahu mu bijesno, grofica ne trenu trenom.
- ta je to, Reziko? - ree asnik grofici baciv otvoreno pismo kraj nje na stol. Grofica pogleda ga mirno.
-  ta je to, Reziko? Govori! - lupnu mladi nogom. Grofica uzme lijenom rukom papir, zaviri u nj i ree hladno:
- Dopust na tri mjeseca.
- Jesam li ja traio dopust?
- To zna pukovnik.
- Tvoj mu - zakipi oficir.
- Tvoj zapovjednik.
- Zmijo! To su tvoji prsti. Zato me od sebe tjera?
- Kad si mi na putu.
- Ja! Uh!
- Ti si luda! Putuj! Treba 1' ti novaca?
- Ne treba. Ne idem na put.
-  Mora! Na, uzmi ovu kesu cekina. Idi u Be. Ondje ima lijepih djevojaka. Vidi da nisam ljubomorna.
- Do bijesa tvoji cekini - zakrinu oficir baciv joj kesu pred noge - ja hou tebe.
- Ti si lud.
- Tebe hou, nikoju drugu.
-  Kojim pravom? Jesi 1' moj mu? Ja sam grofica, a ti?
-  Fuj! Poslije svega tako govoriti! Tebe u ubiti, sebe ubiti.
- Ha, ha, ha!
- Ne rugaj mi se!
- Kako zaboga ne bih? Ti si dijete.
- Reziko! - krinu asnik - nemoj! Ja ti velim, nemoj! Ja slutim na to ide. Ja sam kojeta nauo ... za nekakvog mladog Hrvata. U mom srcu kipi bijes. Valjda me poznaje? Tako mi boga - i kao mahnit skoi prema zidu, o kojem su visjele dvije srebrom okovane kubure. Al kao zmija inu grofica uvis, postavi se pred oruje, obrve joj se stisnue, oi zabljesnue demonskim arom.
- U kraj! - zaviknu dignuv glavu.
- Ne - rairi mladi van sebe ruke - ne dam da te drugi ljubi, tebe, tu lijepu, tu divnu enu.
-  U kraj, bijesnie! Pozvonit u da te odvedu profozu. Mjesto u Be, poi e u zatvor.
- A ja u te izdati grofu, muu - osovi se porunik na-,..._ smjehnuv se hladno i porugljivo.__
- Ah! - ciknu Terezija zaariv se od gnjeva dovrh glave i skoi kao furija k stoliu te, uhvativ bi, zamahnu prema mladiu, da joj je bijela ruka sijevala poput svijetla oblaka. - Kukavice, kukavice! Fuj! Ti meni tako? Meni, koja te je uinila asnikom, koja ti plaa dugove to ti ih naprtie konji, karte, ampanjac i nevaljale djevojke, koja je bila toli slaba, toli slijepa ... oh, boe moj, boe moj! - zavrti Terezija glavom, da su crni uvojci oko njezine glave letjeli kao ljutice zmije. - Na koljena! Na koljena! - zakrijeti Terezija dignuv bi, i oi joj planue mahnitim bijesom -hoe li?
-  Mladi problijede, zadrhta, na elu mu nabreknue ile, prestravljen izbulji oi i - srui se na koljena:
- Evo me, Reziko!
Premetnuv bijele lakte, naheriv glavu, promatrala ga je lijepa ena uz porugljiv posmijeh.
- Kukavice - ree - hoe li me izdati?
-  Neu, oprosti.
-  A zna li to bi grof uinio? Otjerao bi te batinom. Ja ne pitam to on radi, on ne pita to ja radim. Digni se, kukave!
Mladi se digne.
-  Poberi kesu. Mladi je pobere.
- A sad idi na put, nezreli djeae! Nije ni vrijedno da se s tobom-----
- Ii u, Reziko! Al mi oprosti!
-  Na - odgovori otro grofica pruiv mu ruku na poljubac. - Ludo! Usijana glavo! Misli li ti da sam samo za tebe na svijetu? Da nemam drugoga posla nego s tobom ljubakati? Jesi li zaboravio zato sam amo dola? Da moram pod svaku cijenu uhvatiti pod svoju mreu to vie slijepih Hrvata, ta za nau svrhu. Vidi li koliko si lud? Idi putuj! Zabavljaj se koliko zna. Vidi koliko sam dobra? Ti si mi sada na putu. Nisam li te mogla pod kakvom god izlikom dati zatvoriti na tri mjeseca, da mi ne smeta? A jesam li to uinila? Ne, dajem ti dopust, dajem ti cekine. Priznaj da si neharnik, kukavica.
- Jesam - propenta mladi.
- Al uje li! - zagrozi mu se grofica biem - ne pravi mi suvie dugova! I nikakvih skandala ... inae poi e za porunika u Liku. Povrati li se kako treba, nai e opet Reziku. Sretan put! Adieu!
- Takov oprotaj - ree mladi oklijevajui.
- Idi, andore - mahnu Terezija rukom, i porunik ode pokunjen.
Grofica disae teko, sjajne joj bijele ruke drhtahu jo i sad od jarosti, kao kad se previja glatka zmija, a od asa do asa munu joj okom iskra. Pode pred zrcalo, popravi si objema rukama bujnu kosu mrmljajui pritom kroz zube estoku cigansku melodiju, zatim izvadi iz ormara pismo i zataknu ga u svoja njedra. U sobu uleti Fruzika i ree da ide neki nepoznati stranac u franceskom odijelu. Grofica se lecnu.
- Dobro je, Fruzika! Otii!
Za as unie gospodin Jankovi, odjeven u odijelo od ljubiasta baruna po najnovijoj franceskoj modi. Drei ljevicom drak tananog maa, a desnom svoj eir na tri roga, pokloni se lijepi kavalir duboko te e rei:
-  Antoine de Jankovi est a vos ordres, madame la comtesse1.
- Bonjour, cher chevalief - pokloni se grofica vanredno umiljato - mille remerciments3! Agreez* - zavri pokazav mu stolicu, na koju se kavalir uz poklon spusti. Grofica nastavi:
-  Oprostite mi moju smjelost, jer nisam gospodarica vaega vremena.
-  Ne znam kojemu bi gospodaru bilo moje vrijeme dragovoljnijim robom nego vaoj krasoti.
1  Antoine de Jankovi est a vos ordres, madame la comtesse (franc.) - Antun
Jankovi stoji vam na raspolaganju (oekuje vae zapovijedi), gospoo grofice.
2  Bonjour, cher chevalier (franc.) - Dobar dan, dragi viteze.
3  Miile remerciments (franc.) - Tisuu puta hvala.
4  Agreez (franc.) - izvolite.
- Bit e vam udno da vas dadoh pozvati, chevalier, iz vaega mira k meni. No vi ste neenja, a etiketa, kako znate, ne doputa da udata ena pohodi neenju.
- Posve sam vaega mnijenja, grofice - pokloni se Jan-kovi.
- Moram vam odmah rei zato vam dosaujem. elim od vas kupiti ita.
- ita? - trnu se Jankovi u udu.
- Da! Ha, ha, ha! to gledate toli udno - zavrti od smijeha Terezija glavom - moja proza obli vas ledenom vodom, je 1'? Da, ita. Vi, ujem, imate veliku zalihu.
- Imam.
- Eto vidite! Moda se pogodimo. Moj mu, grof Adam, koji se je ovdje nastanio-----
- Zar stalno? - brzo e Jankovi.
-  Hm, da! Koliko bude mogue - smete se grofica, ali brzo produlji. - Grof Adam, hotei prometu te lijepe blagoslovljene zemlje koristiti, odluio je pokrenuti ivlju trgovinu sa itom.
-  Odluka zaista hvale vrijedna - opazi kavalir.
- N'est-ce pas5? - kimnu gorifica glavom lupajui lepezi-com po haljini - grof, da vam taj posao poblie razjasnim, ovjek je pun dobre volje, eljan rada. Vojnika karijera ne godi njegovu zdravlju, et vous consentirez? da se vojni-tvo samo za vrijeme rata radom nazvati moe. 0 politici neu da govorim, jer, ako i o toj visokoj umjetnosti nita ne razumijem, toliko sam opet razabrala daje to beskrajan put, posut trnjem, mrea u sto vorova zapletena, iz koje izlaza nema, pa se napokon ovjek samo ozlojedi. Eto, na materijalni rad, za sreu zemlje nitko i ne misli, ljudi misle da je taj svijet prauma, stvorena od Boga, koja sama od sebe rodi, deklamuju o idealnim ciljevima, ali dosta. Grof Adam dao seje na uzvelianje prihoda, otvorio je hrvatskoj trgovini ilu k moru, i po tom e vam se posve naravskim initi ono to vam je moda u prvi mah paradoksno bilo.
' N'est-ce pas? (franc.) - Zar ne?
1 Et vous consentirez (franc.) - I vi ete pristati?
Kavalir ... pa itar! Grof vam je htio to sve sam razjasniti, douo je naime o lijepom prirodu vaih imanja, al prean vojniki posao, vi razumijete da ovjek neku vanjsku formu imati mora radi predsude svijeta, vojniki posao pozva ga onamo, te mi naloi da ja s vaim gospodstvom obavim taj posao, da vam po drugi put ne dosadimo.
- Ne znam - nasmjehnu se Jankovi - bih li bogu hvalio na prenosti vojnikoga posla, koja mi dade priliku cjenkati se sa toli divnom trgovkinjom, ili da se pokajem da ne moram drugi put doi, te bih vas, grofice, dva puta vidjeti mogao; gotovo me dua nuka da ugovorim danas samo pol posla, a pol drugi put, to jest, ako budete i vi zastupnikom gospodina grofa Adama.
- Ja se plaim te trgovine, chevalier, jer ste preudvoran trgovac, a takovi su ljudi nepopustljivi.
-  Au contraire, comtesse7! Ja se plaim, posao e po mene svakako biti lo, vaa neodoljiva vjetina obalit e mojemu itu cijenu.
-  Ne udite se mojoj vjetini. Od malena bavila sam se gospodarstvom. Al k stvari. Koliko imate vagana ita? - upita grofica izvadiv papir i pisalo.
-  Nekoliko tisua, ukoliko se sjeam, dvije tisue, ta li?
- Poto vagan?
- Po forintu.
- Pristajem, al dakako dovedeno u Zagreb. -Da.
- A kuruzu?
- Danas ne mogu zalihu oznaiti, drugi put u. Grofica osinu kavalira okom pa, izvadiv iz njedara papir,
nastavi:
- Pardon! Jo jedno! Grof Adam eli se svakako osigurati glede roka dostave, jer brodovi ekaju u Senju i Bakru. Zato obiajemo sa svakim prodavaocem sklopiti pismen ugovor po ovom formularu po prilici - ree grofica pruiv kavaliru papir. - Molim vas, itajte. - Kavalir uze papir,
' Au contraire, comtesse (franc.) - naprotiv, grofice.
razmota, uze itati, al na prvi pogled trnu se. Grofica pako promatrala je iza dugih trepavica, poniknute glave i uprijev zubie svoje u lepezu, pozorno kavalira.
-  Comtesse! - skoi kavalir na noge.
- ta vam je, chevcdier? - dignu se kao u udu grofica.
-  Ovo nije itarski ugovor, ovo je bansko pismo kojim se istraga proti kapetanu Pakiu odgaa na godinu dana te mu se dozvoljuje da moe slobodno poi kamo mu drago.
- Mon Dieu - viknu Terezija kao smetena - eto ludosti, izmijenila sam pisma.
- Al kako to pismo dolazi u vae ruke?
- Valjda od bana, iz Pouna ga donijeh.
- A tko ga ishodi? -Ja.
-Vi?
-  Da. Nu ne razumijem, kako vas je stvar toliko potresla? ta je vama do Pakieve istrage?
- Meni, grofice, meni? Al ne, ne, grofice, to je ala, fina izlika, taj itarski posao je dosjetka, komedija.
-  Komedija? Chevalier!
- Da, jer ja sam zatitnik, prvi prijatelj mladoga Pakia. Njegova sudbina tie se mene kao i moja.
-  Ah! vi? - zaudi se naoko grofica. - Tres bien, tres bien! Ova sluajna izmjena urodila je dobrim plodom -pljesnu Terezija rukama.
- Sluajna zar? - pogleda Antun otro groficu.
-  Parole d'honneur6, chevalier! Paki slui u regimenti moga mua, poznajem ga od optujske vjebe.
- Znam.
-  E vidite. Mladi je vri. Junak. ula sam za njegovu nesreu. Proburazio je Nijemca koji je vrijeao gospoje. Ja ne mogu gledati Nijemca. Bilo mije ao. Molila sam bana. Voild tout!
- Da, da - ree kavalir - al-----
- Vi ete mu predati to pismo, htjedoh mu ga poslati; al evo zgodne prilike.
8 Parole d'honneur (franc.) - asna rije.
- Al mladi nije rijeen neprilike. Odgoena je samo. Zato to nije potpuni pardon?
- Hm! - ree grofica - udni ste. Posjeeni kapetan ima mnogo vane rodbine. Pa Klefeld?
-  Klefeld?
-  Bila bih uspjela, al velim vam: Klefeld. Ti Nijemci! Umirite se. Pomislite! Odgoeno na godinu! Za godinu se to zaboravlja. I u najgorem sluaju ima mladi kapetan kad prodati svoje imanje i pobjei u Mletke. Al - ree Terezija - ja u mu i taj put u Mletke pritedjeti. Ne bojte se. Dajte mu pismo. Nadam se da u ga vidjeti. Sjetite ga optujske kitice.
-  Comtesse! Vi ste plemenita dua - poljubi Jankovi Tereziju u ruku - mladi zahvalit e se svakako, al prije hvala vam od mene.
-  Al na itarski posao stoji - nasmjehnu se lukavo ena.
- Dakako, grofice; teta, vjena teta da se ne posvetite politici.
- Zato?
- Zastidjeli biste senat Mletake republike.
-  Oh, chevalier, jesam li spletkaricom?
- Nipoto.
- Pa emu ta rije?
-  Mletaki senatori su avolski diplomati, vi biste bili aneoskim.
-  Chevalieur! Chevalieur! - lupnu ga grofica koketno lepezom po ruci. - Au revoir! Adieu! Dajte mladiu pismo!
- Hou! Al gotovo bih mu zautio postiljona.
- Zato?
- Jer ... jer ... vas bog nije stvorio na zemlji.
- U paklu?
-  Kraj svoga prijestolja. J'ai l'honneur9! - pokloni se Jankovi i ode.
! J'ai l'honneur (franc.) - ast mi je.
X.
Svatko seje udio. Kapetan Belizar Paki iao je u pol bijela dana en pleine parade svom pukovniku u pohode. Ta govorilo se da e biti ustrijeljen. Koji je tu sveti Petar opet kumom bio? Poo je veseo, vratio se veseo. A grofa Adama nema u Zagrebu, u Bakru je. Boe moj! Boe moj! Gospodi je sve slobodno - i ovjeka ubiti. Belizar doe kui, ude u svoj kabinet. Na pragu porumeni. Kraj njegova stola sjedio je Jankovi igrajui se sa kiticom rumenih rua.
-  Ti si porumenio, Belizare! Zato? - doviknu mu Jankovi.
-  Milostivi gospodine! - zapenta kapetan, a Jankovi domahnu mu kiticom i ree: - Doi amo pred mene!
Kapetan se priblii.
-  Grofica bila je sama, je 1'? Belizar potvrdi glavom.
- Je 1' lijepa, ta?
- Ah, jeste! - uzdahnu Belizar.
-  Nesretnice - skoi Jankovi - izgubio si glavu.
-  Gotovo.
- Ti si djeak. Ah! ti veli?
- Kako ne bih!
- Skrajnje je vrijeme da se oeni. ta je bilo? Kazuj!
- Dooh, poklonih se. I najglasovitiji slikar je mazalo.
-  Dalje! Dalje! Ne elim nego raport bez usklika i pjesnikih figura.
- Zahvalih se. Ree mi da sjednem do nje. Prihvati mi ruku, pogleda me okom. Mozak mi se zavrtio. Magnifice! Pitam vas, jesam li kukavica? Pjevajui letio sam pred belgijske topove, pjevajui otimao zastavu. Al ta ena ...
- Dalje.
-  Dalje? ta da kaem! Govorila mi je glasom toli njenim, toli mekanim.
-ta?
-  Zato me je spasila. Da sam hrvatski junak, Hrvati da su od starine junaci. Ova zemlja daje lijepa al nesretna. Da joj Belije otimlju slobodu. Da treba odvanih branitelja,
takov da sam ja. Govorila je sve ivlje i ivlje, sve ivlje mije stiskala ruke i ...
- I? - skoi Jankovi plaho.
- Morah joj se zakleti.
- Nato? Zato?
- Da u vazda braniti pravo svoga doma proti spletkama i-----
-I?
- Da e mi ona poblie saopiti kako.
- Kada? Gdje?
- Veeras u njezinu vrtu kod svetoga avera, kamo me pozva.
- Na veeru?
- Mislim.
- Janko! - zovnu Jankovi. Sluga ude.
- Zapovijedate, milosti?
- Veeras nek se pripravi konj mladoga gospodina. Je si 1' uo? Idi. - Sluga ode.
-  Belizare - ree Jankovi dignuv kiticu - poznaje li to?
-  Poznam - porumeni mladi.
- Od koga je?
- Ne znam.
-  Belizare! Prije grofiine veere poi e sa mnom na kapucinsku veernjicu.
- Ja? Na kapucinsku veernjicu? A zato?
-  Car tel est mon plaistr1 - ree Jankovi strogo.
Bilo je prema veeri. Upravo umukoe orgulje. Kroz oble prozore male kapucinske crkve na Dvercima padahu sunane zrake na kameni tarac. Veemjica se je svrila, svijet seje razilazio iz crkve, pojedine osobe zaostae da produe
Car tel est mon plaisir (franc.) - Jer me je tako volja; jer tako hou.
zapoetu molitvu. Blie ulaza stajae iroka starinska ispovijedaonica sa drvenim reetkama. Da si zavirio u njih, bio bi vidio dvije sjene, dva mukarca stisnuta u kut. Sad je prolazio crkvom stari pater Ambrozij. Zlatne sunane trake padahu mu na bijelu dugu bradu, da se sijevala poput zlatnih niti. Zgrbljen stajae starac blizu ispovije-daonice gledajui pozorno oko sebe, drei veliki klju crkvenih vrata. Samo jo jedna enska glava kleala je u klecalu. I ta se dignu da ode. Plahim korakom priblii se patru, a na licu starca zaigra dobroudan posmijeh. Sad okrenu djevojka lice prama svjetlu - u crnim joj oima bijesnu udan plamen, pun svetoga osjeaja, na trepavici drhtala je arka suzica. Sunano zlato savijalo se oko tog mladog aneoskog lica, koje je arobnim miljem u stid za-tjeralo sve po oltarima slikane svetice i anele. Ta djevojka bijae Ruica. Kao na prstima pristupi k fratru, dignu svoj laki ogrta i iznese ispod njega kiticu ivih rua.
- Ah! - ozva se uzdah iz ispovijedaonice, al brzo uminu.
- ta je? - uplai se djevojka.
- Nita, nita, gospojice - odgovori kapucin - valjda vjetar il imi.
- Patre! Evo, ponesite to Belizaru! Na vam i za misu.
- Ponijet u, draga gospojice, al ta mi dajete taj novac za mise? Ta pomogle su, Belizar obilazi slobodno po gradu.
- Jo nisu - zavrti djevojka tuno glavom - pusta je to izlika, zamka.
- Je 1' mogue? - zaudi se starac.
- Vjerujte, ja to znam. Kako mu je?
- Dobro.
- Polazi li esto? Al utite. Pita li vas, tko mu daje cvijee?
- I kako. Htio me je podmititi. Al ne zna nita. I gospodin Jankovi me je pitao. Al ja ne rekoh nego da to pri svakoj veernjici daje dama. Da, poljubio je cvijee preda mnom.
- Poljubio! - zaari se djevojka - oh, oe, itajte, molite, i bude li spaen, sagradit u vam nov oltar.
- Da Bog da.
- Zbogom.
- Bog vas blagoslovio, gospojice.
Lagano ode djevojka. Kapucin jo jednom obie crkvu, pokloni se pred glavnim oltarom, utrnu svijeu i da zakljua vrata - al ga netko spopa straga za rame. Ambrozij, lecnuv se, krene glavom. Pred njim stajahu Jankovi i Belizar.
- Vi, magnifice? - uzmaknu kapucin.
- Da, patre, dajte Belizaru kiticu, pritedjet ete si put.
- To nije lijepo! Vi ste mi ugrabili tajnu iz zasjede. 0-dakle?
-  Iz ispovijedaonice - ree Belizar.
- To nije lijepo.
-  utite! itajte dvije mise! Bog e vas usliati, vi ste dobra dua. Nosite udilj kitice, a Ruici ne recite nita.
-  Neu - nasmjehnu se kapucin - laku no, gospodo - i zakljua vrata.
Mlaak blijetio je kroz ljetnu no. U arobnom prodo-lu Svetoga avera drhtalo je njegovo svjetlo nad gustim ivicama, nad vitim drveem, ljeskalo se u umeoj vodi potoia, a jabuka crkve sv. avera plamtjela je od mjeseine kao zvijezda za kojom se o blijedom nebu previhaju crte crnoga gorja. Jo dvije-tri bijele seljakinje stupahu hrlo putem, ali i te uminue u sjenu, i zatim umuknu sve. Iznenada zau se drumom topot konjskog kopita. Zagrap-ce doleti konjanik, konjaniki asnik - po odijelu rei bi kapetan banskih krajikih husara. Nono svjetlo sijevalo je na sjajnim dugmetima, na svijetloj sablji, na ostrugama. Lica nisi mogao razabrati, pokrivala ga je crna krinka. asnik doe do zagiba ceste. Tu stojae podno brijega, medu jablanima, sred vrta zidana, nevelika kua. Konjanik side pred ivicom s konja i povede ga u dvorite. U taj as priskoi momak, uze mu uzde iz ruku i mahnu rukom prama otvorenom trijemu, na kojem se bijeljelo ensko
ruho. Konjanik pode brzo uz stube. ena odleti ispred njega za kuu, gdje je medu drveem stajala grabrova sjenka, u koju su prodirale zrake mjeseca.
-  Zdravo, Belizare! - apnu ena - ve sam se ljutila na vas. Miljah da neete doi. Al emu ta maskarada? Skinite krinku.
Konjanik je skinu.
- Chevalier! - zavrisnu Terezija uasno, zgledav o mjeseini lijepo Jankovievo lice, koji, stojei poput kamena, upirae sjajne modre oi u enu.
- Da - odgovori ukratko.
- Kojim pravom dodoste amo?
-  Onim, kojim pozvaste Belizara.
- Vi ste sotona.
- Nainite me anelom.
- to vas dotjera?
-  Ljubomor.
- Jeste li poludjeli?
-  Gotovo pomahnitao. -Vi?
-Ja.
- Zovnut u slugu. Idite.
- Slobodno. Ubijte me. Ne idem - ree Jankovi krepko. ena uzmaknu zgrnuv rukama na grudima lako nono
odijelo. Pootvoriv usta, spusti glavu, upre oi u lanog vojnika kanda mu neku tajnu izvaditi kani iz due. Ali on ne trenu trenom.
- ta je to? ta je to? - planu Terezija.
-  ta? Ta rekoh vam: ljubomor. Ljubim Belizara kao brata, kao sina. Njemu sam posvetio sve, svoj ivot bih dao za nj. Al jednog mu ne dam, ma da bi on propasti morao.
-ta?
- Vas! Da, vas! Oh, grofice Terezijo, kad vas neki dan prvi put smotrih, kad-----
- Ima 1' to komedija biti? - osovi se grofica ljuto.
- Ako vi poeste komediju, ja u zavriti tregedijom -zakrinu Antun. - ta! Razmislite! Vi pozvaste Belizara na
sastanak, ja to saznah, ja, zatitnik njegov, ja, protivnik vae stranke. Komedija! Oh, mogao bih je pripraviti, avolsku komediju. Dovesti amo svjedoka, staviti vau sramotu na svaija usta, pogaziti vae ime, a pakleni grohot bio bi svretak te komedije! Al ja ne uinih toga. Ne pustih Belizara amo. Zato? Ne srdim se na vas. Zato? Pogazih politiku svoju. Zato? Jer vas ljubim, ljubim, ljubim; jer je jedna iskra vaeg arobnog oka dovoljna bila, da ovo moje hladno srce, koje od svoje mladosti nije drhtnulo osjeajem, prometne vulkanom, moju krv lavom. utite, oh, zaklinjem vas, utite, dajte da vas oboavam nijemu, pustite da se naslaujem dalje dvojbenom nadom, jer me uas spopada kad pomislim da bi jedan drhtaj tih divnih usta mogao na me baciti prokletstvo. Sve u vam rtvovati
... sve-----
Grofica gledae kavalira u udu, ali pri zadnjim rijeima se trgnu, oko joj zasinu i usnama letnu neizvjestan posmijeh.
- Ne - ree ena druim glasom - govorit u. Ja nisam mramoran kip. ena sam, iva sam ena. Odgovorit u vam. Istina je, Belizar je plah, lijep djeak, a ... ja ... vas ... ne drite ... blagosivljem - i Terezija uhvati Antuna za ruku.
- Pustite me da odahnem, da se saberem, da svoju sreu vaem. Terezijo! Tko je dugo u mranoj tamnici amio, ne smije ujedanput pogledati sunca. Dajte da blaena zbilja istjera iz moje due i zadnje ostanke dvojbene nade, koja me amo dovede.
-  Sjednite do mene, Antoine, smirite se - tisnu ena njeno na kamenu klupu okrenuv lice pol pram mjesecu, koji joj strastveno oko stvori crnim dijamantom. Zatim mu stavi ruku na elo i ree u pol glasa: - Smirite se, elo vam gori, vruica vas grabi.
- Da budem hladan? Mogu li biti hladan? Znam, zato je tvorna sila u vama skupila svu zemaljsku krasotu. Da mene u jedan tren, u jedan hip odteti za sva moja pusta ljeta, za kojih hladan proti ljubavi pogrijeih. - Kavalir dignu se po tim rijeima i poe promatrati lijepu enu,
koja je utjela da je promatra. Poput mramorna kipa sjedae Terezija. Divna joj glava bijae prignuta na prsa, crna joj se kosa razlijevala na bijela ramena, ruke je bila kao na molitvu sloila u svoje krilo. Tako je gledala preda se, a mjeseina drhtala je bujnim svjetlom na tim sjajnim ramenima, na toj glatkoj kosi, mjesec gledao je, kao kroz tanan oblak, kroz bijelu prozirnu haljinu pod kojom su se burno nadimale Terezine grudi. Bilo je kanda se sama plai svoje strasti, kanda tu sjedi rtva bez volje, kanda tu dre srna u mrei.
- Terezijo! - ree kavalir meko, poloiv joj njeno ruku na rame. ena kao da zadrhta, poe malo-pomalo dizati glavu prema kavaliru te ga je gledala licem toli nevinim, okom toli tunim, a sladogorak posmijeh drhtnu tim malim usnama.
- Terezijo! - opetova kavalir - o em mislite, zato utite?
-  Razmiljala sam o tom - poe ona blagim glasom -to se je zbilo. Pitala sam se, je li to dobro, je li zlo, a srce mi odgovori: Bilo ta bilo, ovako mora biti. Vi ste me prevarili, iz zasjede me saletjeli, al hvala bogu za to. Ako je to moja propast, oh, onda si ne elim spasenja, jer ne moe biti bolje i ljepe. Gledajte onaj srebrni oblai, koji o pol neba trepti, al nek popuhne vjetar, uminut e. Takva sam ja. Ja ne pamtim nita, ja ne mogu nita htjeti, vi ste nabacili zlatnu mreu koja me stee Herkulovom silom. A ena sam. Oh, Antune - dignu lijepa ena ruke - meni nema lijeka, moje srce nije nego kaplja rose koja pada u arki pijesak Sahare ... al vi ... molim vas, uz-maknite, idite!
- Nikad! - odsijee odreito kavalir.
-  Strah me je rad mene koja sam blaena, strah radi vas, Antoine, uste li, radi vas. Da se prevarite, da znate prolost mojega srca.
- Ne pitam za vau prolost. Krasota je vjena, bez poetka, bez doetka, ona nema minulosti, a, stvoriv vas divnu, savrenu, htjede boanstvo stvoriti ivi kip besmrtne krasote. Mene hvata groza, ja sam izgubljen, Terezijo!
-  Groza? Izgubljen? - dignu se brzo ena.
- Da. Bio sam sagradio svoj ivot, oseban ivot. Plamen vaega oka obori tu lomnu zgradu poput strijele. Ne ostae nego ruevine.
-  Na kojima rue cvatu - ree grofica naheriv glavu i staviv neopazice svoju bijelu ruku na Jankovievu.
- Da sam to znao, ne bi mi noga bila prekoraila toga praga.
- Idi! Idi! - osovi grofica glavu.
-  Ne idem! - ree Antun energino, poljubiv groficu u usta.
-  Idemo - nasmjehnu se ona upiv ga njeno ruicom - idemo, Antoine. Sprodimo se vrtom. No je krasna. Vjetri piri. Ohladit e ti krv.
- Idemo - ree kavalir pritisnuv ruku ene jae k sebi.
- Priznaj da si doao s avolskom namjerom.
- Ne pitaj! Uz tebe postaje grenik anelom. utimo o prolosti.
-  Da, utimo. Odsad vjerujemo u sudbinu. Nije li nas lijepo sastavila?
- Da je Belizar doao?
-  utimo o prolosti, dragi. Al ekaj, to se ne da preutjeti. to e Belizar rei?
- Nita.
- Ne vjeruj.
- Vjerujem. Belizaru se otimlju oi drugamo.
- Ti me vrijea.
- Ta tebe je vidio samo kratak as.
- A drugu?
-  esto.
- Koju? Jankoviu zape rije.
- Eh! Amaliju.
- Klefeldovu? - ustavi se Terezija. -Da.
- Fi done! Hvala bogu, te nije doao.
- Zato?
-  Jer me je stid. Djeak nema ukusa. Al to ne smije biti. Belizar ne smije uzeti Amaliju. To je prvi uvjet nae ljubavi.
- Poznaje li ljubav uvjete? - zaustavi se kavalir.
-  Ovaj put da! C'est mon prestige1!
- Molim za komentar.
- Ti si zbilja slijep. Sad vjerujem da me ljubi. Tvoja te je dosjetljivost ostavila.
-Kako?
-  uj! Klefeldi su moji krvni neprijatelji. Belizar neka uzme Amaliju. Mu povjeruje eni sve ... i ureeni rendez--vous. Je 1'?
- Ti si odvie logina.
- Ljubav otri pamet. Pomisli! Ta tajna je otrovna strijela u ruci Klefeldovih proti meni, dakle proti tebi.
- Istina je!
-  Vidi, dragane - probrblja ljubezno Terezija vukui Jankovia dalje u vrt. - Zakljuak je posve jasan. Mi se ljubimo, jer se moramo ljubiti. N' est-ce pas?
-  Certainemenl?.
- Toj ljubavi ne smije nita smetati. Je 1'?
- Svakako.
- Savez Amalije sa Belizarom bi nam smetao.
- Sigurno.
-  Dakle, ne smiju se Amalija i Belizar uzeti. Reci je 1' tako?
-  Nema prigovora.
- Eto na! - produlji grofica zibajui se harmoniki i koracajui bijelim puteljkom vrta. - To je logika ljubavi, logika srca, naih srdaca - pritisnu Terezija jae k sebi kava-lirovu ruku. - Pa molim te, budimo iskreni, jer prolost ne spada pod kritiku. Zato sam pozvala Belizara?
, - Valjda na sastanak?
- Bon! S kim da se sastane?
- Ta - ustavi se Antun - ta s tobom!
2  C'est mon prestige (franc.) - To zahtijeva moj ugled.
3  Certainement (franc.) - sigurno.
-  Ha, ha, ha! Tko to ree? Ne, dragane, ne! - poljubi Terezija Jankovia u usta - sa Fruzikom, sa mojom roakinjom koja ljubi, ljubi, ha! ha! ha! Oh! Gdje ti je diplomacija?
- Ah - trnu se kavalir - to je mletaka spletka? Tko je Fruzika? Vidje li je Belizar?
- Nikad. ta zato? Fruzika je puna, jedra djevojka, Belizar mlad, prevrtljiv konjaniki asnik. Te premise slau se posve. Pa je Fruzika potena, priprosta, pobona, ne bi ni za ivu glavu zanemarila misu, umije i kruh pei, no, velim ti, Belizar bit e joj bog.
- Ali hoe li ona njemu biti boicom?
- Kako ne bi! Mora.
- Rei u ti da je mladi svojeglav.
- Prepusti to meni. Za okladu! Pa to zahtijeva i na interes!
- Interes? Prevedi mi tu rije u jezik ljubavi.
- Kanda ljubav nije najapsolutnija sebinost! Ja te na primjer ne bih nikomu na svijetu dala.
- Al Belizar i Fruzika?
- Jesi li moj?
- Od glave do pete.
- eli li da budem uvijek uz tebe?
-  Naravski.
- Klefeld radi da moga mua iz Zagreba makne. Za muem moram i ja. Je li?
- Da! - ree Jankovi pogledav enu sa strane.
- Klefeld ili ja, ta alternativa stoji pred tobom. Biraj!
- Poludjela si. Tko i bira medu koprivom i ruicom?
- Par cons^uence4 moramo Klefelda dii u lagum. -Da.
- Unititi radi nae ljubavi njegovu stranku.
- Da, da! Ded dalje.
- A oit biljeg toga saveza mora biti savez Belizara sa Fruzikom.
Par consequence (franc.) - prema tome.
-  Vrlo logiki, al se ne smijemo prenagliti. Klefeld je lija.
- Dakako! Polagano! Oprezno! Neka Belizar tjera komediju dalje.
- Al on ne zna da je to komedija.
- Je li svaki glumac svjestan lakrdija?
- A ta ono pismo?
- Vjeruj, ja sam jaka ishoditi pardon.
-  Zato nisi?
- Zar ti je ao? Bi li se mi ovuda etali?
-  Pravo ree.
- Ti si na? -Va.
-  Hladno mi je, Antoine - ree ena skupiv na prsima haljinu - vratimo se.
-  Ljubav gori.
-  Da, gori, ali pardon, ja neu biti slamom niti okres-nicom, ja hou da budem zvijezdom, vjenom lui. Apres5, apres! Oh, ti si sotona - zagrli grofica kavalira.
-  Eh, pako i nebo se sloie - odvrati kavalir poljubiv groficu.
- Laku no.
- Laku no.
- Ja elim dovijeka tvoja biti, zato ti velim danas: Laku no! - i grofica mahnu bijelom rukom. Kavalir poklopi konja i odjuri, a grofica, nadnesav se preko ivice, gledae za njim, i kad se bio izmakao njezinim oima, ote joj se grlu:
-  Ha! ha! ha! Razapeh golubu mreu, uhvatih orla.
XI.
-  Kato! Kato! - zovnu majstor Magi jedne nedjelje po podne podupirui laktima glavu i gledajui u tom pun vr pred sobom.
- ta je, Miko? - dovere se majstorica.
"' Apres (franc.) - poslije.
- Kato, sjedni do mene!
-  Evo sjedim.
- Jesu 1' ti zdrave oi?
- Jesu, hvala bogu.
- Pa ta si vidjela?
ena izbulji na bravara oi.
- Sad vidim tebe.
-  Vidi, vidi! Zato ne pitam, ve: ta si vi-dje-la? -Stara zakrenu ramenom.
- No, ja mislim Maricu.
- Ah, Maricu! Eh! Da! Marica! - uzdahnu stara.
- Vrijeme je, Kato. Meni se ini da je u djevojci uzigrala krv. Gvode treba kovati dok je vrue, a vrijeme ide bez obzira.
-  Istina.
- ta veli za Joka?
-  Hajde de! Kanda su se rodili jedno za drugo, rekla mi je sudinja Baboajka poslije zadnje veernjice.
-A ti?
-  Pa da! Da! Samo kad bi on ... to je vrag, valjda ga mi neemo prositi za djevojku.
- Bijesa - lupi bravar akom po stolu - ta prije nek se prevrne svijet. Ali reci, je 1'? Rado se gledaju, ta? ena to bolje vidi.
- Hm! Kako nisam vidjela? Kad god ga opazi, porumeni dovrh glave i potare lonac. Prije nije nikad slomila lonca. Na, to ti je to.
-  Dakako, to je to - nasmjehnu se lukavo bravar - a on, velim ti, a on pravi za velike brave male kljueve, a prevelike kljue za male brave, a opet je bravar, pasja para, takvoga jo nije vidio ceh.
-  Poludjeli su, to znam.
-  A dakako da su pamet izgubili. Gle, ta je to? -naluknu se bravar kroz stranji prozor u vrt.
- Vidi, vidi - ree Kata skunjiv glavu - u vrtu su.
-  Da, tu stoji on, stoji ona. ekaj da vidimo.
- Da vidimo. Kako je gleda, da je pojede.
- No, a ona? Cukorom bi ga posipala. Neta se pravdaju.
- Ja ti velim, stari, to ti je to!
- Ha! ha! ha! Kato! Kato! Zna li kad smo mi ovako?
- Idi zbogom! Gdje su ta vremena!
- No, pa je 1' ti ao?
- Da mije ao bilo, ne bih te bila uzela. Vidi ga. Valjda bi se drugi naao bio.
- Drugi? ... Drugi?
- Eh, ludo! Kad si ti prvi doao! Ha! ha! ha!
- Ha! ha! ha! Jo joj se hoe i sad ciganije. No ti i Marica slika i prilika.
- A ti i Joko slika i prilika.
-  Pak? Hoe li Marici uz Joka biti zlo kad je onakav kakov sam bio ja?
-  Boe daj, da joj bude ko to je meni. Samo je plah! Uh! Plah! Ne znam kakvi su to sad mukarci.
- Jesam li ja takov bio?
- Bijesa si bio. Opuvaj me sveti kri!
-  Ve lani mi se ta historija motala po glavi, premda ih jo nije bilo pri srcu zapeklo. Rekoh: Joko, vi ste fin ovjek, a ruka kako valja. Znate ta? Vi ste za kalfu prepametni. Pak budite majstor. On me udno pogleda i ree: Vaa milosti, ja sam siromah, a ja mu nato: Pa u ja platiti majstorsku taksu. Ja to i predloih u cehu, i zakljueno je bilo uiniti ga majstorom, i da e dobiti majstorski list kad predloi svoje ogledno djelo. Al mi on ruku poljubi, i suze su mu ile na oi: Kako u ja od vas, majstore, kad mi je kanda sam se pod vaim krovom rodio? Pak dobro, pak budimo skupa, nasmijan se ja. Skupa jesmo, al nismo tako kako ja mislim. Na prolo Tominje, 1751, bila je kvaterna cehovska misa. No, valjda e se prije opametiti, miljah. A ja! Majstori su lijepo stajali pri oltaru nadesno, djetii nalijevo, a Joko pri vratima, jer se kao mladi majstor nije oenio, i platio za kazan dvije tvrde kude bikovine u majstorsku ladicu. Boga mi, mene je bilo stid.
- No, ti je nisi platio.
- Nita, pa nita! K bijesu! A ja neu drugoga zeta jer ga poznam, jer je to suho zlato. Al ja sve ekam i ekam,
pa nita. Ne znam to to prtlja s tim oglednim djelom. Mjesec za mjesecom tee, a rie i slae i studira, jer to da mora biti neta nova ree, ega prije nije bilo.
- Zna li, stari, staje? - nagnu se Kata na Mijino rame. -No?
-  Boji se. Siromah. A ta ti je Marica, bog mi oprosti grijeh, lijepa djevojka, i gotov poso, i kua i pokoja kuda.
-  Istina je - lupi Mijo po stolu - ena ipak dalje vidi! E, pa nek se prevrne svijet. Zovni ga. Al ti izidi.
Zaas ude Joso u sobu.
- Joso, sjednite. Pijte! Joso gucnu iz vra.
- Joso! Vi ete se moi preseliti amo u prednju kuu.
- Ta nema mjesta. Kamo?
- Tijesno je straga. Mi smo stari. Bit e mjesta u Mari-inoj komori.
- A Marica?
-  Otii e. Bravar imuni iz Samobora ju je zaprosio - ree Mijo mirno gledajui preda se.
- Maricu? - ree problijedjev Joso i skoi na noge, zatim e mirnije. - E, pa idem i ja.
- Kamo? - pogleda ga Mijo otro.
- U svijet.
- Tko vas tjera?
- Nitko.
- Zato?
- Zato, zato? Jer ... jer moram.
- Ta bit e u kui mjesta ...
- Al meni e biti tijesno - ree Joso davei se.
- Zato, pasja paro? - lupi Mijo akom po stolu.
- Eh, to je tako, moram - odvrati Joso drui.
-  Sjednite! Pijte! ta bi bilo da se pobratimo? Nu da! Obojica smo majstori: ja stariji, ti mladi! Pa zdravo, brate! Ti si luda, velika luda! Na, gledaj, gledaj! Pa bi li ti ostao da Marica ostane?
- Da ostane? - zaari se Joso - al onaj imuni?
- Ti si luda! Do bijesa imuni!
- Do bijesa! - kliknu mladi potegnuv iz vra ljudski.
-  Ima li pet prsti, ima li do dva oka, ne ari li ti se ta pe pri srcu? Govori, govori!
- Eh, eh! Kako se ari, kako, dragi, predragi majstore!
- A jesi li jezik po putu izgubio? A ta Marica, ta je? Srdi li se jako na te?
- Srdi? Boe moj! Tko vam tu la ree?
- Pa idi, idi bre i reci joj da na buduoj kvaternoj misi nee vie dvije tvrde kude platiti - nasmija se starac obrisav dvije krupne suze.
Juratovi skoi, zagrli starca koji se mal' nije uduio, pa izleti na vrata. U malom vrtiu za kuom stajae Marica zalijevajui svoje cvijee. Gospa Kata, kako su ve enske radoznale, zavue se kroz kuhinju na vrataca te se zakloni za velik badanj, gdje se obino skupljala kinica i kraj kojega se je ogromna vinova loza razapinjala. Bila je naslutila da e takova ta puknuti, pa da uje, da vidi. Usop-ljen navali mladi majstor u vrt; opaziv djevojku, zaustavi se te ne mogae nego istisnuti:
-  Marice! Marice!
-  ta je, zaboga, majstore Joso - odvrati djevojka polijevajui udilj cvijee, nu kad opazi kako se Joso izobra-zio, dignu glavu, pusti kantu i rei e:
- Boe moj, to vam je? Vi ste se negdje preplaili.
- Jesam bome, Marice - potvrdi Joso glavom.
- A od ega?
-  Od prevelike sree.
- Kakve sree? - zaudi se djevojka.
- enim se - pljesnu mladi rukama.
- enite se - trgnu se Marica nekako nemirno i pogleda Josu velikima oima - pa dobro, pa dobro. I sretni bili. Nu bog zna, je li enidba prevelika srea.
- Ba sam doao da vas za to upitam.
- Mene, ta znam ja o tom poslu?
- Ipak. Vi znate kakva je koja djevojka, pa mi recite...
- ta? - zapita Marica estoko.
- Vi poznajete srebrnarovu Anku - pogleda ju Joso ispod oka. Djevojka problijedje i proe rukom preko ela.
- Da ... da - zapenta - poznam.
-Pa?
-  Dobra je, dobra - potvrdi Marica, i suza joj doe na oko.
- Al da ja Anke neu, ve drugu?
- Koju drugu? - upita Mara ee.
-  Pogodite. Ne znate? Ta, ta ... no vas ... vas, draga Marice!
-  Mene? ... Mene? - porumenje djevojka i tisnu obje ruke na srce.
-  Upravo me je tata poslao nek vas pitam da li biste se srdili ...
Marica pogleda ga udno, toli udno. I sjede na odsjeen panj, zakloni si keceljom lice i udari u sav glas plakati, da joj je sve glava skakala od plaa.
- ta je, zaboga? - priskoi mladi. - Vi se zbilja srdite?
-  Ah, srdila! to bih se srdila - odgovori kroz pla djevojka - tako mi je srce puno, toliko sam sretna, boe moj, boe moj! Majko nebeska! Hvala ti, jer, jer...
- Nu, jer? - drhtae Joso od radosti.
-  Jer - pusti djevojka kecelju dignuv glavu i kliknuv kroz pla i kroz smijeh: - Ta ja sam samo za to boga molila
- baci se mladome bravaru u naruje - na, uzmi me, Joso, uzmi me - ree privinuv se k njemu - da me neuzme, poginula bih od alosti.
Mladi pritisnu je k sebi, uhvati je za bradicu, dignu joj glavicu, i u taj par cmoknu poljubac.
- Lijepe historije! - ispuknu se gospa Kata iza badnja.
- To je cmoknulo da su se svi vrapci usplaili. Takve se tu stvari kuhaju, a meni ni beknuti! Lijepo! Lijepo! Zar sam ja nita? A?
Mladi se brzo raskinue i stajahu zaarena lica pred majkom kao osueni grenici.
- A? Sad ne znaju nita! Je 1'? - podboi se stara tobo ozbiljno - hajd, hajd unutra pred tatu na sud, vi nesretne, ljubljene moje vjerice. Joj si ga vam! - i Kata gurala je pred sebe njeno oboje mladih u sobu pred bravara.
-  Na, tato - ree - evo ti ih. Vrapce su mi usplaili u vrtu. To je cmoknulo kak da je puka pukla. Sudi im ti.
Starac pogladi trbuh, dignu nos, a obrve se udno u tom rumenom licu savie.
- Kad su toliki grenici, neka si sami sude - nasmjehnu se majstor.
-  Pa dobro, tatice - zagrli Marica skokom oca i ree kroz suze - naa kazna budi: Ja ne smijem od njega, on ne smije od mene.
-  Kad donese Joso svoj majstorski list, imat e pop posla. Amen! - lupi majstor akom u stol, a starica doda tarui pregaom suze:
- Ha, ha, ha! Sad ste si kvit.
I stari i mladi pooe poslije toga stranoga suda kapucinima u veernjicu, da se pomole bogu. Izlazei iz crkve, priapnu Kata mimogred staroj Babiki to da se je poslije objeda zbilo i neka to dokae gospoji sudinji i zaboga nikomu drugomu. Al je tu tajnu na pravu objesila. Babika joj ne ree ni: Zbogom!, kako ju je jezik svrbio, i kad je poneto kasno kui dola, opazi da je gospoja sudinja tu novinu ve prije jedne ure saznala, premda Kata nikomu o tom ni ive ne ree.
-  Ej, Babiko moja - ree sudinja kad starica na nju izbulji oi - vidi, tvoj jezik je bri nego tvoje noge.
Drugoga dana pako pripovijedao je sav grad, pod tajnu dakako, da Juratovi uzimlje Magievu Maricu. Babika pako je ve zaizvjesno znala kakovu e haljinu imati mlada na svadbi.
XII.
Po gornjem gradu letjela su etiri hrla konja, plemenita, vatrena, tankonoga, a i vraka, jer su im ispod potkova vrcale iskre. Ali plemenitije bijahu osobe koje su na tim konjima sjedile. Na gipku bijelcu, komu su uzde na tursku zlatom okovane bile, sjedilo je vitko tijelo uznosite gospoje. Pero naherenog joj eira vijalo se veselo u zraku, bujna joj je kosa treptjela niz zobun od tamnorujne kadife, duga
crna suknja letjela je za njom kao zastava na vjetru. Vjere, ta ena kanda nije sjedila na konju, kanda je plovila zrakom. Smijala se, evrljala je, vrtjela nestano glavom, ali ta mala noga toli je vrsto zatisnuta bila u stremen, mala ruka toli je ljuto drala pozlaene uzde, to elastino, oblo tijelo sjedilo je toli sigurno na sedlu, da se je svatko divio brzini i spretnosti konja, ali jo vie divnomu profilu, estokomu zanosu mlade amazonke, ta arkoj njezinoj dui se je krilati konj inio prelijenim. Uz nju jahae vranca kavalir ispravljen ko svijea, jak kao gvode, lahak kao pero, prava slika umne finoe i aristokratike elegancije, a grofica Terezija svrnula je ne jedamput na svoga susjeda okom, iz kojega je plamtjela ujedan as ona smjesa strasti, ponosa i sebinosti, koji ljudi esto ljubavlju zovu.
Drugaiji bijae drugi par, koji je iao stopama prvog. I Belizar jahao je izvrsna vranca. Ponositi junak bijae nekako razdraen, stiskao je usne, mrio lice, kadto se nasmjehnuo djetinjastoj susjedi, i njegov se dobri konjic negdje udio da mu je gospodar svaki posmijeh popratio udarcem malena bia. Eufrozina, sjedei na pitomu zelenku, gledala je plaho u grivu drei objema rukama uzde: Kad bi konj skoknuo, izvalila je od straha oi i skupila obrve te viknula nekoliko maarskih rijei. eiri na tri roga skakutao je po toj maloj obloj glavici, doim je bujno tijelo, sapeto u dugu zelenu jahau haljinu, neprestance podrhtavalo.
- Zato idemo kraj regnikolarne kue, grofice - zapita Jankovi Tereziju - ta put Opatikom ulicom krai je u va zaselak?
-  Car tel est mon plaisir - nasmjehnu se ena lukavo.
-  Razumijem - Jankovi e, opaziv da na prozoru zemaljske kue stoji pukovnik Klefeld sa svojom enom.
Terezija im se umiljato nakloni, a i kavalir skinu u-dvorno eir.
- ta razumije? - ree Terezija potie.
- Ti eli da javni prizori ono potvrde to se po cijelom gradu govori.
-ta?
-  Da sam rob u tvojoj mrei, najobjesniji prevrtljivac u Zagrebu i glasnik tvoje stranke. Ti eli da nas Klefeldovi zajedno vide.
-  Pa da - ree Terezija - ja to elim, a govorkanje po gradu nije li istina?
- Nije jo cijela.
- Kako to? - planu grofica, ali se brzo dosjeti - ah, da. Apres apres, mon cher. Ja te ljubim, al ovaj put nije to samo prolazna strast ve duboko uvstvo. To isto elim od tebe, i zato traim garancija. Uspjeh nae stranke, za drugo savez Belizara s Eufrozinom. Ti ljubi njega, ja ljubim nju; da si ja osiguram tebe, moraju mladi nerazdruivo spojeni biti. Po mojoj iskrenosti moe vidjeti koliko te ljubim.
-  udna si ti ena, Terezijo, tvoja logika je i u strasti neoboriva. Ja sam nestrpljiv, a tvoja dva uvjeta su vrlo delikatna, itu mnogo vremena.
- Jesam li ja tomu kriva?
- Da tko?
- Tvoja malodunost. Ne rekoh li ti, primi kakovo vano dostojanstvo. Ja u ti ga priskrbiti. Stavi se na elo moje stranke, obori protivnike. Oeni brzo Belizara s Fruzikom.
- Ti si za politiku preestoka. Ja ne smijem u javnost, ja ne smijem primiti slube. U potaji se bolje ruje. Ljudi ne znaju pravo to sam. Jedni vele da su me ugarski velikai podmitili, drugi me dre skutonoom bekim, veina ih veli da sam pustolov, roue, da sam nita, a nitko ne zna da sam tvoj.
- Antoine, poljubila bih te zato.
- Doi e vrijeme pa u demaskirati svoje baterije i satrti protivnike nae ... tvoje u prah, al slube neu. emu? Bogat sam. Da si napitim brigu? Da si sam ukradem ono vrijeme to ga s tobom probaviti mogu? Ce serait une demence1! Ja ne smijem iz zasjede ... radi Belizara. Ti poznaje taj bijesni boj, ti zna da je sudbina moga tienika jote napol u ruci Klefeldovoj, za kojim jai mogunici

Ce serait une demence (franc.) - To bi bila ludost.
stoje. U jedan mah ga treba saletjeti, oboriti, dii u lagum, toga tudinca, a dan njegove propasti bit e dan tvoje pobjede i Belizarova spasenja. A reci, smijem li mladiu otkriti spletku?
- A ti mu nita ne ree o Fruzi?
- Rekoh, dakako, al na svoj nain. Opisah mu njezinu tugu, njezinu zdvojnost, probudih u njegovom srcu milosre, suut, ta valjda zna da zemlju prije uzorati mora, a poslije tek sijati moe. Iz milosra moe lako nicati ljubav, a mnogo lake kod mladog konjanikog asnika bez idealnih pretenzija.
- Tvoj duh je otar kao britva, Antune - ree grofica zadovoljno promatrajui kavalira - im te vie sluam, tim si mi drai. Ti si neobian ovjek, smjer tvoje strasti ne zaodijeva se pustim frazama koje se samo radi etikete govore, kao to slabo kajui se grenik moli dosadnu pokoru. Vidi, ti si mi tekar razjasnio to ti je prava idealna ljubav, zemaljska dakako, i im se razlikuje od platoni-kog matanja. Al d propos. Poduila sam Fruziku, zato urekosmo roite.
-  Lijepo! Al ti velim igra je pogibeljna! I Klefeldovi ga snube. Kad se razjasne osjeaji medu Fruzikom i Beli-zarom, mora djevojka na neko vrijeme otii.
- Nipoto. Tko jami za mladia?
- Ja, koji te ljubim i koji se neu maknuti s mjesta jer te ljubim.
- Bien - kimnu Terezija smijeei se - taj zalog primam. Gospoda i gospoje dooe govorei tako do zaselka gdje
seje one noi sastao bio kavalir sa groficom. Siav s konja, predadoe ih slugi koji ih je dopratio bio, a sami zadoe dalje u vrt. Grofica i Jankovi sjedoe na trijem te pro-duljie, gledajui krasnu pokrajinu, svoj govor, mladi pako pooe zajedno dalje u vrt. Belizar koracao je utei uz nijemu Eufrozinu, oboje gledali su pred sebe u zemlju. Napokon dooe i do grabrove sjenke gdje je kavalir plamen srca svoga otkrio bio Tereziji.
- Gospojice - ree kapetan - nije li vas volja ovdje malo otpoinuti? Vi ste se putem itavo umorili.
-  Hou, gospodine - odgovori djevojka plaho i spusti se na klupu - pravo rekoste, umorna sam. Ja nisam tomu vikla.
- Vi ste valjda vie ivjeli na selu, vama ta gospodska buka ne prija.
- Pogodiste - potvrdi Fruzika glavom i pogleda iskrenim okom mladia - ja sam vam seoska djevojka. Vina sam gospodarstvu. Znam to valja raditi u vrtu, u mlijenici, u pelinjaku, al te parade, te duge uske haljine, tu napra-enu kosu mrzim do boga.
Te rijei acnue poneto mladia, te pogleda djevojku ispod oka.
- A zato ste ostavili selo?
- Eh, to je tako: Mati mi umre. Otac oeni se po drugi put, a mauha me nije rado gledala ne hotei imati uz sebe na naom malom imancu drugu gospodaricu. Otac zamoli groficu Reziku neka me uzme k sebi da me se rijei. Tu mi tijelo utegnue u te komedijake haljine, stisnue noge u uske visoke cijepele, rekoe mi da ne smijem pjevati pastirske pjesme, da ne smijem vie govoriti: Hvaljen budi Isukrst, ve samo: Bonjour! Eto na, tako je bilo. Al boga mi, to je dosadno. Nu ta ete, sila boga ne moli. Kui ne mogu se povratiti, jer je otac zaloio imanje. Rezika ima sto drugih poslova, a ja sam sama, boga mi, sama ko na ovaj mali prst.
Kapetan, pozorno promatrajui djevojku, prenu se, i smijeak prezira proletnu njegovim licem.
- Zar nemate nikoga koji vam je drag? - upita brzo kapetan.
- To jest - poe djevojka, ali, zaariv se, umuknu kanda se je neemu dosjetila i pogleda mladia udnim okom, ali ga brzo obori i jo udnije uzdahnu.
-  Ja sam nesretna, vrlo nestretna - progovori kanda deklamuje.
- Zato? - namrgodi se kapetan.
- Jer se moja elja nee ispuniti - recitirala je djevojka dalje sve gledajui u zemlju.
- Kakva elja?

- elja mojega srca koje kuca za mlada plemia, a on toga ne zna - govorae Fruzika kao papiga.
- A tko je to? - uzbunjen e Belizar.
-  Tko? - opetova Fruzika estoko naravskim glasom dignuv glavu, i crne joj oi planue plamenom. - To niste vi! - skoi djevojka uvis, a skoi i kapetan.
- Ne, ne, ne! - lupi Fruzika nogom - prisegla sam mu, prevarila bih ga, boga ne bih vidjela, ne, neu da tu govorim ko papiga, da laem. Oh, boe moj! boe moj! - zarida mala pokriv si rukama lice.
- Gospojice Fruziko - pristupi kapetan k mladoj i primi je za ruku - govorite dalje - ree blago, ali djevojka zavrti glavom.
- Gosnojice Fruziko, govorite, jer u sad sve javiti grofici.
-  Oh, nemojte, ako boga znate - pade mlada drui pred kapetanom na koljena i uzdignu zdvojno ruke - nemojte Reziki nita rei, ubila bi me, smilujte se, rei u vam sve - poe, nagnuv glavu, aptati i plaho se ogledavati, poto ju je kapetan dignuo bio - samo ona da me ne uje, samo ona. ujte - progovori hrlo i tiho - htjedoe da vas prevarim, da!
-  Prevariti?
-  Nauie me kao papigu da vam govorim koliko vas ljubim, a ja vas ne ljubim. Htjedoe da vas predobijem, da me oenite, jer ste bogata, a ja sirota, al vas ja neu, ja ne traim novaca. Ja ljubim drugoga, ja ljubim uboga plemia, susjeda naega imanja, a to ne zna nitko nego on i ja. Ja sam mu se zaklela, on meni. Pak da laem, da laem? Da vas prevarim, da njega prevarim? Da govorim ono ega u srcu nema? Ne, ne i sto puta ne! Jezik mi je gorio kad sam poela svoju lekciju govoriti, i bilo mi je da e srce pui. Na, eto, sad je sve izilo, sve sam vam rekla. Propala sam, al se ne dam prodati, ne dam! - osovi mlada Maarica ponosito glavu, i suzne joj oi zabljesnue ivlje.
Belizar gledae djevojku nepomino. Na njegovu licu pojavi se gnjev, pojavi se milosre. Bijae u neprilici. Napokon se neemu dosjeti:
-  Niste propali - ree odreito - ne klonite duhom, gospojice. Vi ne ljubite mene, ja ne ljubim vas ...
- Ah! - uzdahnu veselo djevojka.
- Da, vi ste potena djevojka, i ja sam potenjak. Nema li tu dosta razloga da budemo prijatelji? Vi predobro znate da je teko boriti se goloruku proti otrovnim strijelama. Tu samo pamet pomae, pomau prijatelji, a vjerujte, ja sam vam prijatelj. Ne znam hoemo li uspjeti, jer velika sila ide na nas. Nu zakunite se da neete nikomu ni pisnuti o tom to smo govorili, da ete biti veseli pred svijetom, da ete uiniti sve to budem htio.
Pouzdanima oima pogleda djevojka mladia:
- Ja sam sirota bez pomoi, nemam nego svoje potenje; tim potenjem, vaim potenjem kunem se da u sve uraditi po vaoj volji. Bilo ta bilo, podajem vam se slijepo.
- Dobro, podajte mi ruku, pa budite veseli.
Dok su mladi ovako u govoru bili, raspletao se je na trijemu ivahan razgovor medu groficom i kavalirom.
- Razmirica medu podbanom i Buanom nije mi nikako po udi - ree lijepa ena. - Uvai, Antune, to je granata koja je pala u nau stranku te je, puknuv, slogu pokvarila.
- Ali ako je Buan zbilja takov, ako je ortaio s razbojnicima? Moe li se ma kakova stranka pouzdati u takova ovjeka? Tko ga nee podmititi?
-  0 tom se sada i ne govori, cher Antoine, podban je moda pravo govorio da je Buan zasluio vjeala, pa moebit ih se po vremenu i dobavi, al sad je Buan faktiki ovjek velika ugleda, ima prijatelja, nama ga zasada treba u saboru. Jo je sva srea da mu je Naji prijatelj, a on je u mojoj plai. Samo da znam odakle ta paklenska spletka polazi. Jamano od Klefelda.
- Mogue. Bar je morao brbljati.
- Vidi, to je zlo. Naa je stranka uskolebana. Podban je izgubio kod banskoga stola tri parnice proti Sermaici,
Oroslavje stoji za podbanova zeta, Krstu Vojkovia, na kocki, Buan je bio referent. Stara barunica Julijana kli-kuje, a u takovom sluaju se na naoj stranci jadikuje.
-  Reci mi samo, chere Therese, zato se ban srdi na sabor, koji se bekim osnovama iznova opire, te su morali Raucha poslati u Be da bana umiri.
-  Ban da se srdi? Ha, ha, ha! - nasmije se grofica. -Mora se srditi, pro forma. Ne rekoh li ti da se ne smije pokazati oitim protivnikom njemakih nauma? On se toj opoziciji dapae veseli. On e vazda ostati ugarski velika.
- Razumijem, ma chere, no dosta politike. Glava me boli, poljubi me. Oh, kako je tu lijepo! Taj svjei zrak, taj prelijepi kraj.
- Zar ne? Taj lijepi kraj da prepustimo Klefeldovoj svojti?
-  Nikada! - viknu Jankovi strasno.
- Zato? - saleti ga grofica.
- Jer se tebi mili, jer se ti ovdje stalno nastaniti kani.
- A kad je tako, laskavce, zato u tebi nema vie energije?
-  Eto, Terezija zaboravila je moje rijei.
-  Radi tebe sam ih zaboravila.
- Pa ti se meni udi? I kod mene je isto. Mislei uvijek o tebi, zaboravljam politiku. Um mije gotovo otupio. Tvoja me slika prati u snu i na javi. Pomislim li na te, zaboli me srce kanda mije aneo no urinuo u nj. Da se otresem tih uspomena, bacim se u vrtlog burnog ivota, pravim trista ludorija. Ljudi me proglauju luakom, a ja im se smijem i ne mogu doekati asa da tebe opet ugledam. Tolik sam ti siromah, a bogataica nee da mi udijeli novia. Poljubi me, tvoja je ljubav sotonska.
- Na ti, ukroeni lave, pa uti. Gotovo mije ao da sam Dejaneira pa da od tebe, Herkula, uinih krotka pastira. Ti zna da mi je idila dosadna.
- U tvojoj dui drijema boanstveni ditiramb. Ja da sam pastir? Ha, ha! Ja u taj ditiramb probuditi kad zadrijema politika.
- Pa ta emo tada, Antune?
-  Pisat emo memoare o svojim doivljajima, romane za budua vremena.
- U stihovima? Bit!
- U prozi, duo! Al grof Adam?
-  Luae! Jesam li ja Eva? Ne zovu li me Dijanom? Po tom spadam u mitologiju i nemam posla sa svetim pismom. Ah, gle, tu idu mladi. Voyons. Kako li se Fruza ponijela? Bojim se. Tvrda je glavica, a lekcija teka.
-  Nemaj straha! - nasmija se kavalir - gle, vodaju se pod rukom. Djevojka se smije.
-  Govori povjerljivo. Tres bien!
-  Eto, niste napokon sve skupa Eve, ako i ne spadate u Sveto pismo?
-  A zna li ti, da sva naa vjetina polazi od dijaloga sa zmijom, i ti si zmija, Antune.
- Zato me grije u svom srcu?
-  Pa da me i otruje svojim zubom, da vidim gotovu smrt, opet bih te grijala.
-  Ja nisam trova, ti valjda misli po Svetom pismu mudar ko zmija.
- Dakako - udari grofica u grohotan smijeh - i... i blag kao golub, je 1' te? Ha, ha, ha! Nu - nagnu se grofica s trijema prema mladima - vi ste veliki prijatelji prirode. Jeste li mnogo nabrali bilja?
- Imajui kraj sebe ruicu, zaboravih na ostale trave -naali se Belizar.
-  Eto, taj mladi govori arapski - okrenu se Terezija prema Antunu. - Belizare, jeste li moda koran itali ili ste u umi zebu uhvatili?
- Tko e traiti zebe po umi kad ima u rukama zla-tokrilu utvu?
-  C'estfait! C'estfait2! - klikovae grofica. - Fruziko, je 1' ti dobro?
-  Vrlo dobro - odgovori djevojka. Antun pogleda iza ramena grofice mladia, pogleda djevojku. Zaudi se nemalo.
C'estfait (franc.) - gotovo je.
- ta utite, kavalire? - okrenu se grofica naglo.
-  Koliko srea da sam one noi mjesto Belizara amo doo.
- Zato?
- Jer toli lijepa ramena imate. -Epa?
- Gledajte mlade, gledajte nas. Vaa politika je pobijedila.
- Ah! - nasmjehnu se Terezija poput Sirene. Kavalir pogleda na svoju uru.
- Vi idete? - upita ga grofica.
- Da, kasno je. A vi?
-  Ja ostajem. Neu se vratiti. Al vi, molim vas, idite, idite da priuvate pameti za nau politiku. Adieu!
- Adieu, comtesse!
-  Eto, kako je va kapetan Fruziku umiljato poljubio u ruku. Qaja.it des progres3.
- A ona se crveni kao bour. Oh, oh, oh! - nasmija se kavalir.
-  Jednom bar u ivotu mora djevojka porumenjeti. Adieu!
XIII.
utei dojezdie kavalir i kapetan k svojoj kui u Gospodsku ulicu.
- Belizare, staje? - upita ga ozbiljno Jankovi - govori, zato si mrk.
Belizar ne odgovori.
-  Govori - opetova Jankovi.
- Znam sve.
- I ja znam da sve zna. Pa?
-  Milostivi prijatelju! Ja sam toga slijepoga mia sit.
- Jer si slijep. Ne zna li za pogibelj koja prijeti?
1 Cafait des progres (franc.) - to napreduje.
- Znam. Neka. Neka me sude. Bolje i to, nego-----
-  Nego ... Oh, moj Belizare! Dotle li je dolo? Treba li u tebi buditi sebinost? Zar ti nema za nikoga ivjeti? Zar nema osobe -?
- Oh, utite! - zaleti mu se mladi u rije. - Oprostite! Zbilja sam slijep.
- Nisi li nikad itao kako Turci ulaze u prorokov raj?
- Nisam.
-  Preko mosta od samih otrih britava. Jesi li me razumio? Al govorimo slobodno. Ako ustreba, moe li se odluiti nalijevo il nadesno?
- Poznaje li srce alternativu? Ne mogu.
- Ti nisi jak da zaboravi sebe, da rtvuje sebe kad valja izbaviti zaviaj? Jesi 1' ti moj Belizar? Moj uenik? Vojnik koji je u tuoj zemlji metao glavu na kocku? Hoe li mali David sablju dii na cijelu regimentu Golijata, koji imaju jo i duge puke?
- Jesam, mogu, hou rtvovati sve - ree mladi smeten i lupi nogom u zemlju - ah, zato ono spomenuste-----
-  Pogledaj me dobro, Belizare! - ree kavalir spopav kapetana za ramena. - Ti si bolestan.
- Bolestan, ja? - izvali mladi oi.
- Vrlo bolestan. Tvoji ivci dru poput munjevine. Ja ti velim, ti si opasno bolestan, vidi ti se na licu, ti e dugo bolovati, ti mora lei.
- Al oprostite!
- Ja ne opratam nita. Vidi, jo nikad za ivota nisam te umolio za koju milost.
- Kako? Vi mene za milost?
-  Ja te molim, pokorno molim uime pokojnog strica, reci da si bolestan i bit e zdrav, oh, i kako zdrav. Uini mi tu ljubav.
-  Ali - suprotnu se mladi u udu - zato bolestan, kako bolestan?
- To li je pouzdanje u mene! Ti pita za razloge? A za djevojku ne pita, za mene ne pita, za domovinu ne pita? Boji li se da ti snujem kakovo zlo?
Mladi bijae ljut. estoko je uzvijao brie, teko disao, kadto zveknuo ostrugama.
- E pa! Trista! Jesam, jesam bolestan, ako nisam lud!
- ivio, tvoja bolest silno napreduje; hoe li lei?
- Ta, trista, hou.
- Poslat u lijenika.
- Zadavit u ga.
- Sluat e ga. Ne boj se rebarbare!
- Ah, vidim - uzdahnu mladi - da idem preko mosta od britava.
- Adieu! - poljubi Antun kapetana u elo - ja idem pohoditi pukovnika ...
-  A ja u postelju - odvrati Belizar kiselo i odulja se na tapetna vrata.
Dok seje to zbivalo, sjedae u ovelikoj sobi regnikolame kue Klefeldova obitelj na okupu, i to za velikim okruglim stolom, na kojem su dvije votanice gorjele. Gospodin pukovnik, poneto zlovoljan, prebirao je velik kup slubenih spisa, u ustima bijae mu lula, barunica plela je vrlo pobono arapu itajui usto sentimentalan roman, pri emu bi kadto uzdahnula i oi prevrnula, baronesa Amalija ispisivala je pako iz raznih franceskih i njemakih knjiga epigrame i stihove koji su se vrlo zgodno u konverzaciju uplesti mogli. U sobi vladala je tajna tiina.
- Papa - progovori iznenada Amalija - ti suvie lista, ve imam migrenu, upravo ekscerpiram Opitza, tvoje listanje mi smeta.
- Dobro! Dobro! - ree pukovnik listajui dalje.
- Papa - opazi barunica - tvoj duhan smrdi, fi done, i ja imam migrenu!
-  Dobro! Dobro! - zamrmlja pukovnik, zatim pogleda na veliku stajau uru pa e hladnokrvno:
- Belizara jo nema.
-  Ni Jankovia - doda barunica - neoprostiva nemarnost.
- Papa - umijea se Amalija - ekanje mi dodijava, zavri jednom tu stvar.
- Pravo si rekla, Amalijo - potvrdi barunica omotav nit vune oko kaiprsta. - Situacija postaje pogibeljna, navlas to openje sa groficom Baankom, na primjer danas.
- Glede toga budi posve mirna, draga Margarete ja si mogu to vrlo dobro tumaiti.
- Al ja ne mogu - odvrati barunica otro.
- Doputam - ree pukovnik - al to su muki rauni. Treba mi u ovaj par Jankovi pomoi vie no ikad. Maarica mi je posao sa banovim listom poneto pokvarila, al ja u pritegnuti uzicu. Presija je svakako potrebna. Moglo bi brzo i do katastrofe doi. Banskomu namjesniku nema spasa. Allons, pripravite se. Je 1' oprema zgotovljena?
- Nije posve, cher papa - odgovori Amalija - jo mi fali ipaka.
- Tvoje ipke su ve lijep dio moje plae pojele, draga Amalijo - ree Klefeld kiselo.
- Toga ti ne razumije, papa, - ree barunica. - Amalija plemenita Pakika ne smije u drutvu zadnja biti.
- Amalija plemenita Pakika - uzdahnu djevojka - vidite, to me srdi.
- A zato? - upita pukovnik.
- Jer si u svoje marame neu moi ni uvesti nad moje ime barunsku krunu. C'est une circonstancejacheuse, n'est ce pas, mama1?
-  Sans doute, chere Amelie2!
Pukovnik odbijao je sve jae dimove iz svoje lule.
- A propos - ree Amalija gotovo ujedljivo - taj mladi Paki ne zna se ni pravo vladati u svijetu. Ja sve od dana do dana ekam na formalno oitovanje ljubavi, ekam a ne ujem od njega nego retoriko arkanje. Ni ljubavnog pisma nisam jote primila c'est terrible3 ...
-  Oprosti mu te ceremonije, Amelie, ti ovdjenji ljudi nisu jo toliko uglaeni koliko mi, ni vjeti udvaranju.
1  C'est une circonstancejacheuse, n'est-ce pas, mama (franc.) - To je neprijatna
okolnost, zar ne, mama?
2  Sans doute, chere Amelie (franc.) - Bez sumnje, draga Amalijo.
3  C'est terrible (franc.) - to je strasno.
Pomisli da je Paki bogat, vrlo bogat, pa k tomu lijep i poten.
- Ma da, da - ree djevojka - al te formule stoje u svakom romanu, valjda je Paki itao za svoga vijeka kakov roman.
- Miruj, ve nee dugo ekati - utjei je otac. U taj par stupi kavalir u sobu. Svi se prenue.
-  Moj poklon, barunice; bon soir, cher colonel4, da ste mi zdravo, draga baroneso! - pozdravi drutvo poloziv kao kakov domai ovjek eir i rukavice na stolac.
- Dobar veer, magntfice! - odzdravi pukovnik, a barunica, zataknuv svoju iglu u arapu, kimnu glavom, doim se djevojka udvorno pokloni.
- Sami? - upita Klefeld.
- Da, sam. Belizar je bolestan. Lei.
- Opasno? - zapita gospoja.
- Vrlo opasno - odvrnu Jankovi - lijenik je kod njega.
- C'est facheivc! Pauvre Belisar5! - ree mirno djevojka. - Nadajmo se da e bolje biti.
-  Nadajmo se - opetova lako smijeei se Jankovi -ali nekoliko mjeseci e bolest trajati, i trebat e mu polagane, ustrajne oporave. Tako bar veli lijenik.
- Nekoliko mjeseci? - smrknu se pukovnik - to e Ama-liji vrlo nepovoljno biti.
-  Ah - uzdahnu djevojka - ti zna, papa, da ljubavi mnogo prijegora treba.
S te nauene fraze lecnu se gospodin Antun, ali ga sa-letje barunica.
- Valjda se je kod etnje sa groficom Baankom pokvario?
- Varate se, barunice - suprotnu se kavalir - obolio je dodue kod etnje, ali nije radi etnje. Uostalom, opaam da danas poneto hladnim naglasom govorite. Ne marim ispitivati zato.
-  Chevalier! I ja vidjeh Belizara s prozora.
4  Bon soir, cher colonel (franc.) - Dobar veer, dragi pukovnice.
5  C'est facheux! Pauvre Belizar! (franc.) - To je neugodno! Jadni Belizar!
- Ne govorite o politici, gospojice - nasmijei se Antun.
- Vi i sve izvraate na politiku - odvrati mu uz posmijeh djevojka - valjda i ljubavni sastanak.
- Dakako. Al nisam ja kriv, ve politika koja se pojavlja pod najraznijim formama. I to je politiko pitanje, kako u vaemu gospodinu ocu nasamu dokazati. Ljubomoru tu nema razloga.
- Ljubomoru? Ja ne poznajem te rijei - slegnu Amalija ramenima.
- Ljubomor je mladi brat ljubavi, a vijekom ne stoje si razdaleko.
- Ne poznajem toga srodstva.
- Ni brata ni sestre?
- Govorila sam samo za brata.
- Al neto vas je acnulo, i po vaem nehajnom, mraz-nom glasu bih rekao, da znate i za ljubomor.
- Molim vas - umijea se pukovnica - govorite da vas i drugi ljudi razumiju.
- Margarete! - opomenu je pukovnik.
-  Pardon! - pokloni se kavalir - prijeimo na drugu, vrlo popularnu temu. Vi ste valjda uli o skandalu ...
- Skandalu? - izlanu barunica. - Govorite, molim vas!
- 0 skandalu - nastavi Antun namignuv okom neopa-zice pukovniku i izvadiv iz depa papir - o skandalu koji se je dogodio gospodinu Buanu. Jeste li uli o tom, sav Zagreb je Buana pun, a ovakov paskvil naoe prilijepljen na vie mjesta u gradu.
-  itajte, molim vas - dignu barunica glavu.
- Molim vas - dignu se pukovnik s velikim interesom.
-  Hrvatskim jezikom je pisano, barunice.
-  Nita zato! Za takove skandale dosta hrvatski razumijemo - nasmije se barunica. - ula sam o tom sino kod barunice Julijane, koja se vrlo ljuti te svu krivnju pripisuje podbanu Rauchu i-----
- Pukovniku Klefeldu, tako bar Buan po Zagrebu vie - nasmija se Jankovi - nu vi rekoste, a ja u itati:
Velemonomu i plemenitomu gospodinu Ivanu Buanu, Tabulae banalis6 assessori, Regnicolaris cassae perceptoif, na vjenu uspomenu, neka si je za prozor djene:
Hrvatska je sretna kraljevina,
Jer je ona porodila sina
Komu nema para Turska, Kina.
Znate V, ljudi, kako mu je ime,
Koj' zna eti i sred ljute zime,
Koj' zna s krivom pravu kocku mijeat,
Iz utikefino vino preat?
Koj' li kravu etir' puta muze,
I cekine vadi samo iz kuruze,
Koko vadi prazne iz posude,
Iz slanine cijedi tvrde kude,
Komu rastu bijeli marijal
Ter se smije bosanskomu pai,
Jerbo njegva vragometna srea
Velika je, a bez kraja vrea.
Znate li ga? To je Ivan Buan,
ast i diku Hrvat mu je duan,
Zemaljskim se zove blagajnikom,
Slavnog banskog stola prisjednikom,
Koj' nam kasu toli lijepo uva,
Pri tom sebi masnu juhu kuva,
Koj' zna suho rebro slatko glodat,
Obim strankam sudski votum prodat,
Koj'zna pojest meso, rebra, kosti,
Pak eludac opet nema dosti.
S razbojnikom koj' zna plijene dijelit,
Stoje crno, vrlo lijepo bijelit,
Koj' zna Nijemcu, daje udo, arat,
Zakleti se Ugrom, Ugre varat,
Samo svoje da si kude broji,
6  Tabula banalis (lat.) - Banski stol (tadanje vrhovno sudite u Kraljevini
Hrvatskoj).
7 Regnicolaris cassae perceptori (lat.) - uvar kraljevinske blagajne, blagajnik.
Ma/car vrag mu zadnju pravdu kroji. Raduj mi se, naa kraljevino, Buan Ivan nije V dijete fino?
Potpis: Felvc Croatia.
- Kako vam se ini ta laskava apostrofa? - zapita Jan-kovi omjeriv drutvo.
-  Ha, ha, ha! C'est magnifiques - zagrohota barunica toli silno da joj se je klupko daleko podom otkoturalo.
- Uistinu otrovna strijela sa vedra neba - nasmijei se zlorado Klefeld.
-  Va hrvatski jezik - nadoveza Amalija drei rubac pred ustima - jest dodue surov i nespretan za svako tanko, uzvieno uvstvo, al za takve grube, neotesane ale kanda je stvoren. Pa to je itao sav svijet?
- Sav svijet - potvrdi kavalir.
-  Quel scanddPM - zagrohota iznova barunica. - Mais pauvre Buan estfoudroue10!
-  Buan je tu estitku dobio potom - ree kavalir -pomislite njegov bijes. Pjena mu ide na usta, a ljudi pucaju od smijeha.
- A ja da sam tomu kriv? - pokaza Klefeld kroz smijeh prstom na sebe.
- Eh, tako bar Buan vie - nasmija se Jankovi glasno - ja ... ja toga ne vjerujem, dragi barune.
- Zato se barunica Julijana srdi? - zapita Margareta.
- Zato, boe moj! Buanovom priinom izgubio je pod-ban Rauch sve parnice proti njoj.
- Chevalier - opazi iznenada pukovnik - poimo u moj kabinet. Imam s vama vana razgovora. Barunica e oprostiti.
Kavalir pokloni se damama i pode za pukovnikom u kabinet.
8  C'est magnifique (franc.) - to je velianstveno.
9  Quel scandal (franc.) - kakve sablazni.
10  Mais pauvre Buan estfoudroue (franc.) - ali jadni Buan je smrvljen.
- Sjednite, magntfice - ree suhoparno Klefeld spustiv se na stolac - dovedoh vas amo, jer dalji razgovor o tom predmetu nije za ene. to god dugu kosu ima, sve je brbljavo. udim vam se, vi se smijete.
- Zato ne bih?
- Taj paskvil potekao je iz vaeg pera.
- Po vaoj inspiraciji. Je 1' vam ao?
- Nimalo.
- I ja mislim.
-  Chevalier, naa stvar stoji zlo.
- Tko vam to ree?
- Kaptol zagrebaki izgubljen je za nau stvar. -Ah?
- Zaista. Biskup Tausi slijepo je orue obitelji Bacan, kanonici gotovo svi idu za njim. Bilo je gdjegdje opozicio-nalnog duha medu tom preasnom gospodom, nu kad pomo bana provizorskomu sinu stavi zagrebaku mitru na glavu, pohrlie mu svi u susret i zavapie: Mea culpaU Jedini Kreli, ovjek uman, uen, samostalan, opire se biskupu. Al zato mu slabo srea slui. On, koji seje nadao biskupstvu zagrebakomu, bude na odlasku po Klobu-ickom nagraen arcidakonatom gorikim. Tausi uniti imenovanje, stvar je dola do cara. Kreli razvio je silu uenosti i znanja u toj raspravi pa je formalno i pobijedio, al nagnan moralnom torturom svojih drugova, morade se odrei arcidakonata te ivi u zavadi sa biskupom, sa cijelim kaptolom. Eto!
- Oprostite, pukovnie - zakri mu Jankovi rije - vi govorite posve pravo, al neta nam je Kreli sam pokvario. On je pametan i uen, al slavian i estok. emu je bilo potrebno da se ta neznatna stvar, neznatna du point de vue d'une politique, donese pred carski prijestol? emu je trebalo uspiriti toliko strasti radi osobnih interesa?
- Da, na svaki nain je pogrijeio zavadiv se sa cijelim svijetom. No zbilo se, i jakost stranaka promijenjena je. Uspjeh dvorskih namjera svakako je dvojben, a to u taj kritini par!
-  Situacija nije dodue vrlo povoljna, al nema razloga da zdvojimo.
-  Imamo, magniflce - ree hladno Klefeld - i ja traim od vas veih garancija, vie radinosti.
-  udim vam se, pukovnie, ne razumijem vas.
- Sad ete uti.
-  Molim.
-  Pamtite li jote na dogovor?
- Vrlo dobro.
- Vi obeaste pristati uz one namjere koje ja zastupam, obeaste da ete stvoriti stranku, da e Belizar oeniti moju ker, dosta je od toga prolo vremena, a dosele ne vidjeh nikakova uspjeha. to je to, molim vas? II je to vaa plahost, il ne marite za to raditi, il vas je, kako se po Zagrebu govorka na sva usta, lijepa Baanka posve zaplela u svoje mree?
-  Oprostite - odvrati udvorno Jankovi.
-  Oprostite vi, da svrim - odmahnu mu rukom pukovnik. - Vidite li taj papir? To je optuba proti Belizaru. A ovo pismo ovlauje me nastaviti istragu. Sve visi o mom izvjeu.
- Znam.
- elim da se udaja moje keri kraju privede. Neu da dalje ekam. Za nekoliko dana neka se obavi vjenanje.
- ao mi je. Ne moe biti.
- Nastavit u istragu, presluati krivca i spisati osudu - ree pukovnik odluno.
- Vi toga neete.
- Tko mi brani?
-  Opasna bolest Belizarova. Hoete li na smrt bolesna ovjeka izvui na silu iz postelje i suditi?
Pukovnik se trnu.
-  U interesu vae keri je da se strpite dok mladi ne ozdravi. Pa znate li, gospodine barune, ja nisam vian sluati takov govor. Govorim vam posve logiki. Vi vrlo dobro znate da sam ovjek neodvisan, da imam i koneksija. Ne
mislite da me je strah privezao uz vas, nadam se da e novi red po nas korisniji biti. Voild la raison11.
- Al Belizar je u mojim rukama! - istisnu pukovnik.
- Bez sumnje - nasmjehnu se nehajno kavalir - u ovaj par. No rei u vam da ga i grofica Baanka snubi za svoju roakinju ...
- Je 1' mogue? - problijedi pukovnik.
-  Da, a vi ete mi dopustiti da je obitelj Bacan u ovoj opasnoj situaciji, kako izvoljeste sami rei, zasada jaa od vas, da bi mogla za Belizara ishoditi potpuni pardon, a grofica e ga ishoditi im Belizar ude u tazbinu Bacana. Eto, pogibelj nije tolika. Belizar bi uzeo gospoicu Fejervarv, ja bih preao u tabor Maara, i to u as kad se ima isprazniti mjesto banskoga namjesnika, jer Ljudevitu samo jo koji mjesec ivota ima, a vi, gospodine pukovnie, mislim, ibate eljnim okom na bansko namjesnitvo. Eto, pogibelj nije tolika. Al idimo dalje. Uzmimo, neka Belizar smjesta oeni vau gospojicu ker. Zar je to jamstvo da e moja politika po vaoj struji veslati? Nimalo. Vi proti svome zetu valjda ne biste izrekli smrtne osude, makar ja i postao zatonikom politike pounskih velikaa. Taj zet je, nota bene, bogat, a ja u spisati enidbeni ugovor. Eto, pogibelj nije tolika! Pa molim vas, budimo iskreni, Belizar je mlad, lakouman konjanik, po mojoj uputi uzet e Amaliju jer ja tako hou. No vi ete mi dopustiti, a to ste valjda ve na svoje oi vidjeli, da baronesa taj savez ne smatra strasnim zahtjevom srca svoga, da joj je, poto joj je konani uspjeh po naoj politikoj kombinaciji osiguran, svejedno hoe li za nekoliko mjeseci prije ili kanje poroditi majuna plemenita Pakia.
-  Chevalier, vaa je logika demonska, ne mislih je nai-----
-  U Hrvatskoj, je 1' te? - nasmjehnu se kavalir. - Ah, barune! Vrlo sam pomno uio mletaku historiju, a mi Hrvati nismo uope tupi i nespretni ljudi; ako se okanimo sebinosti, ako zavirimo malko u knjige i svijet, jaki smo
" Voila la raison (franc.) - eto to je razlog.
uhvatiti se u kotac sa ma kojim tuinom koji se nabacuje drobnim novcem svoje civilizacije. Nu ta ja duljim taj govor? Belizar je bolestan, bolesni ljudi se ne ene.
- Al - opazi neta skromnije pukovnik - sve to razumijem, al ne shvaam vaega urovanja sa maarskom groficom. Ta vi ste joj seladon.
- Recite, oboavatelj koji umire kraj njezinih nogu. Dakako.
- Al oprostite-----
- Oprostite, to je opet vrlo logiki. Da vam kaem. Lukava Maarica cijeni vanost Belizarova imetka i moju skromnu osobu ko goder i vi. Ishodila je bansko pismo bolje nego vi, ne dodue potpuni pardon. Tim pismom htjela je pribaviti Belizarovu harnost i ujedno zaubudue drati ga na uzici. Da, tovie, ta lijepa strastvena Maarica htjela je ujedan mah nositi feudalne tenje velikake politike i namiriti eu svoje strastvene krvi, htjede strau predobiti mladia. To opazih ja. Vidite, tu je bila pogibelj. Jer konjaniki asnik i prekrasna ena, koja ne troi puno fraza! Kad klone mlada, neiskusna vojska, mora iskusna rezerva u boj! To je vama, vjetu vojskovoi, sigurno poznato. Ja sam iskusan, to si moete misliti. Bacih se u boj medu groficu i Belizara. Ona primi moj strastveni boj, jer je bolje uhvatiti marala negoli kapetana. To je posve naravski, navlas kod grofice kojoj, ve navijeke ceremonijom svezanoj, ne mogu biti na pameti van privremeni, korisni ljubovni savezi. Ja, oprostite mi tu drzovitu rije, imam jo i sad neku vjetinu in rebus amatori is, to su posljedice mojih versaljskih studija. Dadoh se zasunjiti i, toboe savladan strau, uhvatih nju za srce, sad je moja. To vam je pria o trojanskom konju. Pobijeen toboe, pobijedih. Al zamalo planu opasniji boj. Ah! ta Terezija je sotonska ena. Ona vam gradi kombinacije i sred najvee bure svoje krvi. Ve miljah da e moj dobri Belizar u potpunom redu uzmaknuti u tvravu Amalijina srca, al Terezija nala na njega novu etu, eljade bornirano al jedro, ilo, veselo, Eufrozinu Fejervarv. Vi ste sluili kod draguna pa znate da konjaniki asnik ne trai od djevojke
pameti. Je'l? Belizar neka uzme Fruziku, dosjeti se avolska grofica, to neka je peat moje i njezine ljubavi.
- A vi? - skoi pukovnik na noge.
- Rekoh, posve logiki, da e Belizar poi za Fruziku.
- To smjedoste rei?
- Zar sam imao rei: Nije mogue, Belizar e uzeti ker gospodina Klefelda, najveeg neprijatelja grofice Terezije Baanke? ta?
Pukovnik ne odgovori.
- To bijae puko primirje, izvinuto nemilim naruajem mlade Madarke ... u vaem interesu.
- U mojem? - izbulji pukovnik oi.
- Dato. Dok se ne popuni mjesto banskoga namjesnika, ne smije se odluiti koju e djevojku Belizar uzeti.
- Zato?
- Jer elite vi biti namjesnikom a i grof Adam Bacan.
- Tko vam to ree?
-  Grofica Terezija.
- Ona? Tko joj to ree?
- Moebit Lucifer. Da, i to. Vama treba stranka. Vi velite da je nemam.
- I nemate, i niste je ni poeli stvarati.
-  Boe moj! Prije treba rastepsti protivnu stranku, da od njezinih podrtina stvori svoju. In turbidofacile piscari12. U sloni tabor bogova Hrvatske bacih bombu, paskvil proti Buanu. Pukla je. Medu bogovima zavlada mrnja, bijes, osveta, gotovo rasulo. To je poetak. Terezija zdvaja i ree mi, neka uz njezinu pomo stvorim stranku.
-1 ona?
- Dakako. Ja stvaram za sebe stranku. Orii su moji, stari Hrvati kojima priapnuh fraze proti Maarima: Regna sumus, non mancipia13', Regnum regno non praescribit le-ges14. Osobito Krsto Ori. Drakovii su napola moji, sje-
12  In turbido facile piscari (lat.) - U mutnom je lako loviti.
13 Regna summus, non mancipia (lat.) - Kraljevstvo smo, a ne tue vlasnitvo.
14  Regnum regnis non praescribit leges (lat.) - Kraljevstvo kraljevstvu ne
propisuje zakon.
tio sam ih biskupa i bana Dure Drakovia koji je nagibao prema Beu. Stjepan Patai je moj, jer nema slube. Mali turopoljski plemii, mnogo ih ima, svi su moji, jer im velikai Erdodv kvare mede u turopoljskom lugu. Uhvatit u jo koga kanonika azmanskoga. Eto. To je moja stranka. Terezija misli da je za nju, vi znate da je za vas. Ja stojim na srijedi. Boj plane, a ta srednja stranka zakrenut e na ... vae krilo.
Klefeld skoi i zagrli Jankovia koji, uzmaknuv, viknu:
- Pardon, ne zadavite me, jer inae moja vojska ne bi imala vode.
- A koga ete, gospodine Lucifere, namamiti od bogova. Podbana?
- Nije mogue. Ne znam im.
-  Buana?
- Nije vrijedno. Slui onomu koji mu vie plaa i zaboravlja za dananji gro jueranju uku.
- Da koga?
- Najia.
-  Najgoreg?
- Dakako. Recite, i najopasnijeg. Fikal je. Njegovu jeziku ne treba nikad kolomaza. On e braniti svakoga. So-fistici njegovoj nema primjera. Dokazat e vam jasno da je najprostiji razbojnik zasluio raj na zemlji. Pokadto bacit u mu kost, nek je gloe. On vam je pouzdanik Terezijin. ekajte, jo nije sve iscrpeno. Dat u predloiti u saboru neka se istrijebe po kraljevini svi vrapci.
- Vrapci? emu?
- ekajte! Vidjet ete! Svi e se medu sobom poupati!
- Radi vrabaca?
- Dakako, jer-----Jankovi htjede nastaviti kad se pred
vratima ozva krupan glas. Jankovi se dignu, pukovnik krenu glavom:
- Tko je to?
Sluga unie i najavi gospodina Buana.
- Buan? U to doba? - pogleda Klefeld u udu kavalira.
-  Pukovnie - ree brzo Jankovi - dajte mi zaklona. Svakako me Buan ne smije ovdje vidjeti, jer me smatraju zasada indiferentnim ovjekom.
- Eno vam tapetnog zaklona - pokaza pukovnik rukom u kut, a Jankovia nesta za tapetom.
- Dobar veer, gospodine barune - zatrubi siloviti glas debela rumena gospodina, dugih crnih brkova i sijede kose, koji provali na vrata ne marei kako mu izme silno riplju.
- Dao bog, magnifice.
- Vi me poznajete, ja sam Ivan Buan, Ivan plemeniti Buan.
- Drago mi je, uo sam za vas.
- To me malo kota - odmuca perceptor regni - poslae me-----
-Tko?
-  Locumtenens.
-  Locumtenens umire u Jastrebarskom.
-  Svejedno. Dakle me poslae drugi - ree Buan zlovoljno - gospoda stalii i redovi kraljevina-----
- Et caetera! A po to? - zapita otresito Klefeld.
-  Da vas pitam, gospodine pukovnie, kojim pravom vi u ovoj kui stanujete.
- Kojim pravom? ta vas je briga?
- Briga? Ah! Jer je to naa kua, jer su stalii i redovi kuu kupili za bana i za svoje zborove, nipoto za vojnike kvartire.
- Dobro rekoste. A ban me namjesti ovdje da uvjebam banovce po Daunovu regulamentu.
- Namjesti? Zar vi mislite da ste ve banski namjesnik. Oho! Polako, gospodine pukovnie, prije mora ipak dozreti, a banovce ste davno izvjebali.
-  Molim vas, to elite?
- Javiti vam da stalii za prolo vrijeme nikakve stcfrn-bine ne trae, pod jedan ipak uvjet.
- A taj uvjet?
- Da se odmah selite iz ovog stana koji vam ne pripada kao to ni ptici kukavici lastavije gnijezdo.
- Jeste li uli - zadrhta pukovnik problijedjev od gnjeva i pograbi bi - tko vas je nauio potenja? Provaliti kasno uveer u stan baruna i kraljevskoga pukovnika kao u razbojsku spilju! Mislite li vi da je tu umski zaklon onih vaih ortaka, s kojima ste plijen dijelili?
-  Barune - planu Buan, i krv mu skoi dovrh ela -za ove rijei odgovorit ete mi drugdje.
-  Svagdje na svijetu.
- Taj pakleni glas polazi od vas.
- uo sam ga i ja, i to od onih koji znadu daje to istina.
-  Tko je, recite mi, tu potvoru rastrubio, tko napisa onaj prokleti paskvil?
- Ah, zato ste amo provalili? Stanje bio samo izlika?
- Nije! Dooh i rad jednog i drugog.
-  Ja u vam odgovoriti na jedno i drugo. Tko to ree neu vam kazati, tko napisa paskvil ne znam, a radi ovog mog stana u zemaljskoj kui ne primam nikakove opomene od vas, najmanje u to kasno doba. Ako mi gospoda stalii i redovi togod poruiti imaju, neka to ine pismeno, kako se pristoji, a ja u na to odgovoriti ta mislim. Sad mi se nosite - pokaza Klefeld Buanu biem vrata.
- To ete mi platiti - dignu Buan pest.
-  II vi meni. Saznat e ban za vau prostotu. Nosite se.
Buan nataknu bijesan kapu i ode, a pukovnik baci se ljut na svoje sjedalo. Zaas otvori se tapetni zaklon, iz kojega se kavalir izvue.
-  ta velite vi na to, chevalier? Nije li to skrajna prostota? - progovori jedva diui od jada pukovnik.
-  Oh! mene to vrlo veseli! C'est magnifique - odvrati Jankovi.
- Kako?
- Ne znam zato se srdite. Ne vidite li u toj Buanovoj jarosti, u toj opomeni radi stana bonum ornen15? Buan se srdi, bogovi se povadie, izgubie glavu. im ea njihova jarost, tim vea vaa nada. Molim vas, smirite se.
\
15 Bonum omen (lat.) - dobar znak.
Njihovo je rasulo gotovo, sad poinje moja organizacija. Molim vas, dogovorite stvar sa barunicom Julijanom, koja ima kod dvora velikih prijatelja. Buana valja nekako umiriti i svu krivnju svesti na podbana. Ja u skupiti svu vojsku i paziti na groficu Tereziju. Adieu, cher colonel! Laku no. Vrijeme je kratko.
-  Magnifice - poda mu pukovnik ruku - naao sam danas genijalna ovjeka. Vie ste vredniji negoli sam vas prije cijenio. Javit u sve to u Be. Vas ide vano mjesto u ovoj zemlji, vaa e mi ruka biti najbolja potpora da provedem u Hrvatskoj novi sistem. Nu potrebno je da sjednem na stolicu banskoga namjesnika. A dokopam li se te asti, vi ete biti podbanom, sadanjega znat u istisnuti, moda i samoga bana.
-  0 tim vaim prijedlozima neu govoriti, pukovnie -nasmija se Jankovi. - Drugi put.
- Pozdravite mi Belizara, neka brzo ozdravi.
- Da ga osudite na smrt?
- Ah - nasmijei se Klefeld.
- Razumijem. To bijae otar manevar da ispitate jakost i razredbu moje vojske?
- To jest. Ja nisam lagao.
- Pardon! Nisam toga mislio. Vi ste govorili istinu, bez zle namjere, te me prisiliste da budem iskren, da vam otkrijem svu svoju osnovu. Recite mi bar, je li dobra?
- Da ne moe bolja biti.
- Ponosim se vaim priznanjem, jer sam se vaoj vjetini i veleumu vazda klanjao, kao to se klanjam i sad. Nu molim vas, utite. Al sad zadnji put: Laku no.
Gospodin Jankovi koracao je vesele volje od zemaljske kue prema svomu stanu gledajui u to jasno nebo osuto zvijezdama. Na putu susretne se sa ovjekom.
- Dobar veer, magnifice Jankovi - pozdravi ga ovjek. - Gdje ste bili?
- Ah, barune Troilo? Bon soir! Bio sam kod Klefelda.
- Po podne kod Baanke, naveer kod Klefelda. Ja vas ne razumijem.
- A opet to nije zagonetka. Ja idem u svako drutvo, da se zabavljam.
- I nita vie?
- Nita. Htjedoe me zavui u politiku. Neu. Ja ne pripadam nijednoj stranci.
-  Da ste manje duhovit, vjerovao bih vam.
- Da to mislite o meni?
- Vi idete kao pelivan po uetu.
- Juste milieu. Al molim vas, kojoj stranci pripadate vi, amice Troilo?
-  Nijednoj.
- Pa se ne bavite politikom?
-  Dapae, vrlo.
Jankovi uzmaknu i pogleda baruna Sermaa otro:
-  Oprostite! Vaa gospoja majka------
- Jest, moja majka, a ja sam valjda punoljetan.
-  Bez sumnje. Al ta ste?
-  Glas vapijuega u pustinji.
- Vi, Troilo? Parole d'honneur?
- Parole d'honneur!
-  Dajte mi ruku, prijatelju, mi emo o toj pustinji opirnije govoriti. Soyons amis16! Al molim vas, ne brinite se za me. Drite me slobodno za pustolova, za rouea ali nipoto za magarca.
XIV.
Grof Adam Bacan bijae po svom uzgoju dakako ovjek posve velikake udi, ali usto vrlo spekulativne naravi. Za politiku uope mario je i nije mario. Njemu je godilo gospodovati, al velike brige bijahu mu zazorne. To suvie uzrujava krv, znao je obino rei te se je divio eni si, kojoj nije smetao u niem, da joj od kavalkada, etnja, zabava, plesova, konja, toaleta jo i za politiku ostaje vremena.
' Soyons amis (franc.) - budimo prijatelji.
- Draga grofica - ree joj - ja sam vie puta razmiljao po kakvu vi koledaru ivite. ini mi se da vai dani imaju etrdeset i osam ura, koliko ste toga kadri izraditi. teta da niste mukarac, po vaim talentima, po vaoj odvanosti i okretnosti imate potpuno pravo na jai spol.
-  Pustite, cher Adam, da budem enom. To je svakako po vas korisno, jer inae ne bih mogla vaom enom biti. Vjerujte, situacija ene nije nipoto loa ako je mu obziran i pametan kao to vi. ena je mnogo lukavija, mnogo dosjetljivija negoli muka glava, pa ako je nije svladala luda kakova, to jest, ustrajna strast, razumije se Evina ki bolje u prouavanje ljudi nego gospoda Adamovi sinovi. Moja narav vam je takova, ja mrzim mir, ja mrzim na ludorije, moja krv me jari k poslu. Vi znate da idem za ozbiljnim ciljem, premda sav svijet ne smatram nego i-grakom. Znam da u mene ima snage da poluim te svrhe koje su usko vezane sa vaim probitkom, sa koriu nae obitelji. Pritom se i zabavljam, a to je, kako znate, mladoj eni apsolutno potrebno. Ne daj mi bog duga asa, poludjela bih.
-  Zabavljajte se, chere comtesse, koliko vas volja. Ja velim samo to da bih ja od toliko napora poginuo. Point des emotions1! A recite mi, Terezijo, to vam se opet mota po vaoj lijepoj glavici?
- Mon Dieu! - slegnu grofica ramenima - vama govoriti znai po vodi pisati. Ja sam ve dosta toga nabrajala i toliko puta.
- Ti zna, draga, da sam nervozan. Presretan sam kad mogu zaboraviti to sam uo - odvrati grof gledajui kroz prozor, a Terezija omjeri ga sa strane pogledom punim prezira.
- Nisam li Tausija potisnula na zagrebaku biskupiju? Ne radim li udati nau Fruziku? Ne zaokuplja li me najvaniji posao, da tebe uinim banskim namjesnikom?
- Ta jo je Erdodv iv!
Point des emotions (franc.) - samo nikakvih uzbuenja.
- Ne brini se zato; stari Tirolac, lijenik Penzinger ovjek je iskusan, pa veli da Erdodv nee doivjeti proljea.
-  Ma to mi se ini - opazi neto zlovoljno Adam - kao da gavrani oblijeu oko jelena na smrt ranjena. I vjeruj, ta ast zadaje mnogo brige, mnogo troka. Moram je primiti, ako je dobijem. Noblesse oblige. I stric bi rada.
-  Vous me fachez, comte2. ta briga? Nisam li ja tu? ta troka? Nemamo li novaca pour cette bagatelle3? Vjerujte, svaka zabava, svaka gozba nosi nam stostruke kamate. Nu prepustite to meni. Borba nije laka. Njemaka stranka upire se silno da moje osnove osujeti.
- Ja prolazim kraj toga vrlo zlo. Pukovnik sam i banski sudac, za jednu nogu vuku me amo, za jednu tamo, jer se plemstvo i vojnitvo poprijeko gledaju.
-  Vi ste dapae, dragi grofe, kolos od Roda: jednom nogom stojite na jednom kraju, drugom nogom na drugom alu. Nije li to uzvieno? Nije li to i vrlo korisno za nae agitacije?
Grof pogleda enu kanda se uvjeriti eli govori li grofica ozbiljski ili kroz finu ironiju, zatim e hladnokrvno.
- Vaa prispodoba je vrlo uzviena, al rodijskim kolosom ne mora da je ugodno biti, jer ovjeku utrnu pritom noge.
-  Taisez vous, taisez vous*! - lupnu grofica zlovoljno noicom -jer u inae povesti strogu istragu - zagrozi mu se Terezija napol od ale prstiem - ne znate li da imam svoje uhode, da je na vaem rovau puno toga?
Grof se poneto uznemiri.
- Ne bojte se - nastavi smijeei se grofica - bit u blaga, vrlo blaga, ali budite pametni, grofe.
- Da, Terezijo - dosjeti se grof - pozdravlja vas Jankovi.
-  Hvala.
- Taj vas ovjek, ini mi se, ljubi.
-  Dakako. Vjerujte da mi je to vrlo drago. Jankovi je vrlo zabavan ovjek, un vrai chevalier. Nu sada podjeljujem vam dopust. Al ekajte, potpiite ovaj papir.
2  Vous me fachez, comte (franc.) - Vi me ozlovoljujete, grofe.
3  Pour cette bagatelle (franc.) - za tu sitnicu.
4 Taisez-vous (franc.) - utite.
- Staje to? Dalji dopust andoru? Zato taj ovjek vue plau? Koliko ve vremena sjedi u Beu?
-  Potpiite, molim vas. Njegova majka mi je pisala. Boleljiv je, siromah.
Grof potpisa brzo, dignu se i upita:
- Mogu li ii?
-  Slobodno.
- Adieu, chere comtesse!
- Adieu, cher comte!
Grof Adam bijae u velikim poslovima malen, ali u malim velik. Tu ga nije boljela glava, tu je dapae imao neto energije, jer je bio zanesen za sitne pustolovine. Iziav iz sobe svoje ene uzdahnu, i lice mu se nekako razvedri. Bijae slobodan, bijae svoj, iz njegove glave uminue sve parnice banskoga stola, sve pukovinske zapovijedi. Volj-kim korakom koracae prema Opatikim vratima, izie u Jurjevsku ulicu te zakrenu u oveliku zidanu kuu - u ceh svetog Olimpa.
Taj udnovati ceh nije imao puno lanova, jer nije lako bilo doi u nj. Hvalevrijedna svrha bila je jasno izraena u stihovima koji su zlatnim pismenima ubiljeeni bili na zidu ovelike sobe, plavetnom masti omazane i osute utim zvijezdama, to je imalo oznaiti nebo. Klasino naelo olimpijskog ceha glasilo je:
Summum mundi trinum: Mulier, tabacum, vinum, Et qui curat de pluribus, Maximus est asinus5.
Bogovima koji su amo dolazili bilo je strogo zabranjeno govoriti o ozbiljnim, pametnim stvarima, da im se nebeska pamet ne izmui. Svaki cehovski bog imao je i svoje dunosti, ali openit bijae zakonom utvren uvjet da je svatko morao ispiti bar jednu pintu vina, koja se u tom
5 Summum mundi trinum:/ Mulier, tabacum, vinum. / Et qui curat de pluribus I Maximus est asinus (lat.) - Najvie je trojstvo na svijetu: ena, duhan i vino. / A tko se stara za vie od toga, / najvei je magarac.
pofarbanom nebu nektarom zvae, a ispuiti kesu duhana, komu ovdje veljahu nebeski zrak; ambrozija bogova sastojala se pako od butine, od pilia, gusaka, purica, ostriga, pateta, kojih je obilje uvao cehovski Ganimed, islueni grofovski kuha sa brijega rijeke Seine. Sred sobe stajae dugaak pozlaen stol na modru sagu, kojim je sva soba pokrivena bila, a oko njeg visoke stolice, gdje bjee na svakoj obiljeje boga naslikano. Na svakom mjestu sijevao je zlatan vr sa znakom boga, nad svakim mjestom visjela je malena lula. U toj sobi uo si samo boanska imena. Suhi onaj krljavi ovuljak, koga ostali ljudi zvahu Najiem, nosio je ovdje ime Herkula, debelog crvenog Buana krstili su ovdje Amorom, vragoljastog kicoa uru Rafaja Satumom, Jupitrom bijae debeli Krsto Ori, Eolom suhi kaljavi prisjednik suda Ivan Juri, Marsom bojaljivi gradski senator Sale, Merkurom poneto sporo mislei Stjepko Patai, a gospodina Adama Bacana zapade ime Plutona. Bilo je tu i mladih bogova, kapetana, porunika i gradske i upanijske gospode, a svaki od njih ponosio seje boanskim kojim imenom, svaki bog nosio je na glavi i svoju boansku kapu. Boica dakako nije bilo u tom nebu, ali zlobni jezici govorahu da ti bogovi trae svoje Venere, Dijane, Junone, Veste i Cerere izvan Olimpa, a bilo je dosta ujedljivih epigrama u salonima medu estitim plemikim gospojama, bilo je i prilino jasnih natuknica u posnim propovijedima gospodina gradskog upnika. Za to nije bogove nimalo svrbjela dua.
Kad grof Pluton stupi u Olimp, ve su o zidovima gorjele dvije velike svjetiljke od uta mjeda, jedna u spodobi sunca, druga u spodobi mjeseca. Merkur odbijao je pod svojim krilatim eirom iz lule guste dimove, Mars je bio upravo pod svojom kacigom potegao silovito iz vra, a dva mlada porunika, Kastor i Poluks, igrahu fiukajui partiju landsknechta, doim je krljavi Herkul pod lavljom koom bijesno srkao ostrige.
- Servus, besmrtni bogovi! - pozdravi grof Pluton stu-piv u nebo, te natue smjesta paklenu krunu na svoju glavu.
- Servus, amice Plutone! - odazvae se besmrtnici, samo Herkul zamrmlja neto kod svojih ostriga.
-  Do bijesa! Zar se tako polazi nebeski ceh? Vidim mnogo bogova kojih ovdje nema. To je, amicissimifratres6, supina negligentia7! Skandal! ta ete, niti Jupitra nema, vidi se da riba od glave smrdi. Ja se sve bojim da e giganti nae nebo turmirati. - Nato izvadi grof Pluton trublju, zatrubi, i zaas pojavi se na pragu cehovski Ganimed.
-  Commandez, monsieui* Pluton?
- Vr burgundskog nektara, dobaci mi, Ganimede! Nebeski pivniar donese vr, Pluton posrknu i pljucnu.
-  Fi done! Ganimede, ti si objeenjak kao to nai vojniki liferanti, tvoj nektar ne vrijedi ni puljiva boba, te je najgora ironija na geslo naega drutva. Da su nebeski zrak i boice takove kao ovaj nektar, do bijesa moje boanstvo. Tako mi kudronje Cerbera, bacit u tu paklenu krunu i postat u svetim Kripinom. uje li, Ganimede, uvaj se, poslat u te na dvadeset godina teke robije na dno Tartara da s Danaidama bave puni.
-  Oh - ree debeli Mars stisnuv nos - i na nebeski zrak smrdi kao ugana krpa. Danas, bogme, nije vie vrijedno bogom biti.
Ganimed umaknu hrlo, a Merkur skinu ljut svoju izmu i baci je za pivniarom, nu pogodi na nesreu sunce koje malda se nije pomrilo.
- A propos - prihvati opet Pluton - gdje je na Amor, kamo je djeo svoju trbuinu, te mu luk i strelica ovdje besposlice lee?
- Ne govori o tom tvoja paklena ekscelencija - cmoknu krljavi Herkul ...
-  Pij, nesretni sine - zakri mu Merkur rije - zar ti toli malo statistike zna? Zar nije Pluton car? Zar se caru veli ekscelencija? Pij za kaznu, otplahni hunc lapsum sta-tisticum u svoje grlo.
6 Amicissimifratres (lat.) - predraga brao; brao i prijatelji.
7 Supina negligentia (lat.) - krajnja nemarnost.
8 Commandez, monsieur (franc.) - zapovijedajte, gospodine.
- Pardon - zagrohota Herkul ispiv pol vra - ne govori tua diabolica majestas9 o naem tunom Amoru. u mu je prekipjela na onu lopovsku poeziju to mu je Klefeld djenuo za prozor, Amor je pae morao poslati po brijaa, da mu stavi rogove.
- Ha, ha, ha! Divna li prizora - nasmija se Kastor dignuv glavu karata - rogati Amor! Jeste li to ikad uli?
- I ti piskuta, Kastore? - zapita Pluton. - Ti si danas homerike volje.
- Da, da! - potvrdi Kastor rasporediv karte - velika ona namigua Fortuna namiguje mi danas bez kraja i konca. Na, gledajte, monsieur Pluton - pokaza porunik na kupi cekina koji je pred njim stajao.
- Eh - ree Merkur uzmaknuv svoj krilati eir na iju
- uvaj se, Kastore! Fortuna nije najkreposnija enska. Ima ti tri bataljuna adorateura.
Vulkan zatrubi opet. Ganimed unie.
-  Ganimede, vraji pivniaru, odnio te' Belzebub i As-tarot, donesi mi porciju ambrozije to je krmci iskapaju rilom iz matere zemlje. Gomoljika donesi.
- Do vraga! - planu Poluks skoiv i baciv karte na stol
-  dvije zemaljske mjesene gaze unaprijed otpuhnula mi je podmitljiva bludnica Fortuna ispred nosa. Na, bozi, gledajte - nastavi bijesan, izvinuv prazne depove - ni pare, ni prebijene pare! Morat u prodati srebrne ostruge da si kupim profunta.
-  Ha, ha, ha! - hahaknu Herkul zlorado, mirei lijevim okom iznad vra - strijela je pukla medu blizance. Poluks prebire flautu toli elegino kao maak na krovu.
- ta preklapa, Herkule - mahnu Mars rukom - tvoje prispodobe vazda hramlju. Ti nema pojma o poganskoj, rectius boanskoj teologiji, Fortuna je Poluksu okrenula leda, kod karta je nesretan, ali zato je sretan u ljubavi, njegova boica Vesta, koju samrtnici zovu lijepom kitniar-kom Anetom, vije se oko njega kao ruica oko bora.
1 Tua diabolica majestat (lat.) - tvoje avolje velianstvo.
- Nebeski marale - odvrnu Herkul - tebi je nektar pomrsio sve niti tvoje pameti. Historija svijeta je tebi Amerika prije Kolumba. Zar ti nije poznato daje Vesta prije osam dana po noi utekla iz Zagreba?
- Vesta? - izbulji Mars oi naheriv kacigu.
- Ta jest - planu kroz pla Poluks - i ostavi mi itavo breme neplaenih rauna.
- Oh! To je divno - rastegnu se Pluton. - Vesta utekla. Kakve moraju te vestalinke biti, kad je boica takova! Nita zato, Polukse, kucni se, pij! Zapisao si svoju duu vragu! Ti si genijalan momak! Ja, pakleni car, platit u ti iz svoje privatne katulje dugove i izgubljenu gazu, i to u utom zlatu, nipoto u novim bankama koje fantazija bekoga ministra proglauje novcem.
-  Grand merci, votre majeste infernale10! - pokloni se Poluks. - Ganimede, dobaci mi jedan vinograd ampanj-skog nektara da in effigie11 utopim svoju Vestu.
Zaas pucali epovi, slatka pjena ikala je uvis, iza oblaka maglolikog dima sijevale su ampanjske staklenice zvekeui glasno, zaarene glave bogova zibale se amo i tamo, a iz promuklih grla nebeske druine orila se udnovata himna:
Brada raste kozi, A vam, slavni bozi, Vinska perjanica; Tko je eljan vode, Neka k bijesu ode, Budi koludrica. Pamet savrena Vinoj', duhan, ena. Nec cura de pluribus, Ne sis magnus asinus12!
10 Grand merci, votre majeste infernale (franc.) - Velika hvala, vae pakleno
velianstvo.
1' In effigie (lat.) - u slici. 12 Nec cura de pluribus, / ne sis magnus asinus / (lat.) - Ni za Sto vie ne
brini, da ne bude veliki magarac.
U taj par otvorie se nebeska vrata. Svi bozi izbulji-e kroz nebeski zrak svoje maglovite oi, a mali Herkul, komu je lavlja koa nahero stajala, podignu se na prste svojih sabljikastih nogu.
- Pater Jupiter! - zagrmi bijesna druina, i Poluks baci ampanjsku staklenicu u zid Olimpa, da su zlatne kapljice prsnule na Merkurovu glavu.
-  Avete! Avete! Pleno titulo nebeske besposlice - zakrijeti debeli Krsto Ori stupiv u nebo - vi, kako vidim, postite vragometno.
- Gloria tibi13, Jupiter - zaviknue Kastor i Poluks, sko-iv uhvatie Jupitra za noge i ponesoe ga na ramenima do njegova prijestola.
-  ekte, ekte - kriae pater Jupiter previjajui se i maui objema rukama - doveo sam vam boanskog kandidata; pred vratima stoji. Merkure, dovedi ga u nebo!
Merkur otklipsa pred vrata, i za jedan as pomoli se na ulazu Antun Jankovi smijeeeg se lica.
- Aaa! - zinue bogovi od uda, a Najiu pade lavlja koa s glave.
-  Jus candidationis14 pripada meni, vaemu nebeskomu cehmetru - dignu se Jupiter - ja kandidiram ovoga ovjeka za boga.
-  Decretum! - viknu Merkur. Jankovi pode dva-tri koraka dalje, obie radoznalim okom nebeski prostor pa e, smjerno pokloniv se, ovako:
-  Pardon, messieurs eternels15! Ja, nepozvani gost od proste zemaljske gline, uvukoh se u vae olimpijske dvore. Doputam da je to bezobrazno, al ne zamjerite elji slaba smrtnika daje pregnuo doepati se neba i daje smio uiniti jednim skokom taj gradus ad Parnassum16'. Nadam se da me neete baciti napolje, jer znam da ste vele utivi, a budite uvjereni da sam pred vratima stepo sa svojih postola
13  Gloria Ubi (lat.) - slava tebi.
14  Jusius candidationis (lat.) - pravo predlaganja.
15  Pardon, messieurs eternels (franc.) - oprostite, gospodo vjeni (bogovi). '6 Gradus ad Parnassum (lat.) - korak do Parnasa.
zemaljski prah. Ha! ta vidim? Da, da: Omne mundi trinum: Mulier, tabacum, vinum17! Da, to je jedina istina. Neka mi doe koji Aristotel, nek mi svojim krivim silogizmom izbrie te zlatne rijei. Takvomu pokusu nasmijat u se u brk! Dajte mi lulu, dajte mi vr, dajte mi... ah - ree Jankovi popraviv se - vi tu nemate ena, vae nebo malda nije ka-pucinski samostan.
Naji gledao je Jankovia nekako sumnjivim okom.
- Al to je raj, pravi raj - nastavi Jankovi zapaliv lulu. - Ovdje nema politike? Dua mi die lake. Ovdje nema filozofije? Blaeni prostore! Ovdje nema znanstvene brige? Da poludim od radosti! Oe Jupitre, Marte, Merkure i vi ostali, ne tjerajte me odavle, primite me. Vidjet ete da sam u vaoj struci savren.
- Kako emo ga krstiti? - upita Poluks.
- Jupitra imate? - zapita Jankovi. -Da.
- I Merkura? -Da.
- Marsa? Saturna? Eola? Baka? Kastora? Poluksa?
- Sve, sve.
Jankovi se zamisli, ali brzo zaviknu:
- Zovite me Prometejem.
- Oho - suprotnu se Naji - Prometej bio je Titan.
- Prvi buntovnik - potvrdi Mars - prvi slobodni zidar i neznabog, i da je Gutenberg prije njega ivio, bio bi Prometej sigurno branio slobodu tiska.
- Da, da - dignu se Pluton - Prometej ukrao je bogovima nebesku iluminaciju te je zato poslan u Sibir.
- Oprostite, gospodo bogovi, poznavao sam djevicu koja se zvae Aurora. Bilo joj je ezdeset godina, bila je runa, jo i sad me s te uspomene preskakuje smrt. Moje e ime biti samo Quid pro quo.
- Bene! - lupi Jupiter akom u stol - vivat Prometheus! Al se uvaj. Okani se slobodnjatva.
17 Omne mundi trinum: mulier, tabacum, vinum (lat.) - Tri su stvari na svijetu: ena, duhan, vino.
- Vivat Prometheus! zazveknue ae. Skokom skoi Jankovi na pozlaeni stol; visoko podignu svoju lijepu glavu, oko sokolovo sijevae od divljeg zanosa, licem drh-tae udan, zagonetan posmijeh, a desna mu ruka za-mahnu zlatnom kupom. Sred oblaka od dima, sred zabu-enih lica mamurnih bogova stajae kavalir kao pobjedan polubog, kao vladalac Olimpa u sjajnoj, blistavoj livreji rokokoa. I progovori jasnim, zvonkim glasom:
Bogovi silni, bogovi jaki! Drmajte nebo, drmajte svijet! Zlatna ta aa vaoj u aki, Vjenosti prave to vam je cvijet. Pitam ja, bozi, otkle sam doo, Kamo moj otac po smrti proso! Marim, to radi u zemlji crv! Primi to danas srea ti daje, U oka dok ti svjetlilo sjaje, ilam dok bjesni arka ti krv. to li e doi, tko vam to zna? U zdravlje vae pijem sad ja!
Spaliti sve u mudrice knjige, Drznostje slijepa hladni taj um, Sve u pameti prognati brige, Put moj je slasti iroki drum. Slast vam je ivot ljudskoga roda, Slau se stjee prava sloboda, Slau se hrani due nam dah; Glava me moja nimalo boli, Stoje gori, to lije doli, Hou V bit aneo, hou V bit prah. to li e doi, tko vam to zna? U zdravlje vae pijem sad ja.
ivilo slavno krilo Citere! ivio vina plameni krije!
Bezbriga neka svijetom se stere, Poudna oka svijetli nam bijes! Naeg ivota prave su mede enskoga oka ruine vjede. U slast se preni dua nam iva, Poljubac plani, vino nek pliva, Gromko se ori bakantski pjev. Svatko uivaj to mu se da, U zdravlje slasti pijem sad ja!
-  Bravissimo! - udari Jupiter pljeskati, da mu se je podbradak tresao od smijeha.
- Bravissimo! - udari cijelo drutvo u gromko pljeskanje.
-  Vjerujete li sad, besmrtni kolege, pokle sam dekla-movao svoj confiteor, da sam filozof i iluminat koji bi smio zapaliti i voju lulu o vjenom suncu?
-  Ne, ne, ne! - zavrti Herkul glavom, da mu je lavlja koa po tjemenu skakala - ti, amice, nisi niti politicus, niti metaphisicus, kako sam isprvice sumnjao.
-  Oh! - ree Prometej - ne vjerujte da nisam drzovit, da nije Eva ugrabila one rajske jabuke od zmije, bio bih ja strgo nebeski plod. Hoete li me jote poslati u Sibiriju?
-  Ne, ne, ne! - mahae mali Jupiter rukama. - Dobro nam doao, carissime amice!
-  Bien! - pokloni se Prometej siav sa stola i strese veselo glavom, ali u taj par susretne se njegovo oko sa tamnim, pronicavim okom vremena mua koji je ponik-nute glave pod spodobom Neptuna dosele neopaen u kutu sjedio. Taj ovjek bijae barun Maleni. Prometej se neto acnu.
Jo jednom krenu prama Neptunu glavom, ali iz oka morskoga boga sijevnu strahovit prezir. Brzo obrati se Prometej k bunom drutvu gdje se je Kastor popeo bio na stolac.
-  Bogovi - ree mladi - dozvolite da vam predloim prijedlog. Dominus Prometheus primljen je sveano u olimpijski ceh. Po naim statutima mora svaki bog imati boicu, koju mu dosuuje srea. Prometej je velik grenik, jer je
dosele bar naoko ivio pustinjakom. Sad znamo da je vuk pod janjeom koom. Neka mu drijeb dosudi boicu! Hoete li?
- Hoemo - vikae drutvo, a pred svima Jupiter.
- Al ja neu - usprijei se plamena oka Prometej - vi slabo shvaate moja naela. A i ti, Jupitre? Per deos immor-tales18! Zar si zaboravio bijelog bika Evrope, zlatnu kiu Danaje, snjenog labuda Lede i arku strijelu koja spri gospojicu Semelu? Mafoi! ice tvoje pameti poputaju silno, gromovnie moj!
- Jesi li Endimion? - upita ga Merkur.
- Pa! Ludorije! - nasmija se Prometej lakoumno - moja narav je toli openita da mrzim na monogamiju. Ja slijedim filozofiju leptira, koji od cvijeta do cvijeta skae. U zlatnu gajbu me hoete zatvoriti da prozijevam svoje dane pjevajui uvijek jednu te istu notu. II vas je spopala mahnita misao uvesti ovdje Ijubovni dvor kralja Renea? Ja velim: Vive tout le monde19! i neu da rtvujem svoju slobodnu volju vaoj lutriji. Ne brinite se za me! Vei sam ja junak od vas svih.
- Znamo - priapnu mu mirnuv Herkul - vaa boica zove se ljubomorna Dijana.
-  Herkule - odapnu mu potiho Prometej - ti bi se morao zvati Argusom. Poljubio bih te za to ime, da si djevojkom.
- Ne dirajmo vie u Prometeja, taj vragoljan naveo nam je nepobitna argumenta - podignu se Pluton. - To poglavlje je za danas svreno.
-  Nipoto - usprotivi se Herkul - mi jo imamo dvije vakancije.
- Koga? Koga? - zapitae bogovi.
- Ta uli ste da je Vesta Poluksu uskoila.
- Vidi, istina je - ree Jupiter - a druga vakancija?
- Pluton jo nema Proserpine. Sve nam obeaje od dana do dana da e je ugrabiti, al eto jo nema nita.
18  Per deos immortales (lat.) - za besmrtne bogove.
19  Vive tout le monde (franc.) - ivjeli svi.
- Istina - ponovi Jupiter - Kastore, donesi zlatan lonac, gdje se nalaze imena svih zagrebakih krasotica. Bogovi, mir! Lutrija otpoinje! - Jankovi gledae taj prizor udnim okom. Kastor postavi pozlaenu aru na stol.
- Polukse, vuci! - zaviknu Jupiter. Mladi porunik za-suknu rukav, posegnu duboko u aru i iznese za mrtve tiine papiri.
- Proitajder, Kastore, ime ljepotice koju e Vestin udovac morati osvojiti - namignu Jupiter. Kastor uze papir od druga i proita glasno:
-  Barunica Margareta Klefeld. Grohot zagrmi Olimpom.
- Trista mu jada! Tko se je toli mrsko poalio? - lupi Poluks ljutit nogom u pod i istrgnu papir iz ruke druga. - Na ast vam va Olimp, na ast vam vaa litanija boica! Zar se tu dijele i Megere? Ja protestiram. Veto, bogovi! Zbogom! - I baciv svoju boansku kapu, odleti Poluks iz Olimpa doviknuv prije Ganimedu:
- Pluton e platiti.
- A hoe li i ti, pakleni kralju, zbijati alu od svemogue volje gospoje Fortune? - zapita Jupiter uzvinuv obrve.
Pluton stegnu obrvama.
- To jest - nasmijei se - ako me zapadne koja od mojih podanica, kakova furija, prijei u svakako u opoziciju, jer moj vraji ponos ne doputa da sklopim ime mesal-Iiance20.
- Gospodo bogovi - opazi Herkul - vidim da su temelji naega moralnoga poretka duboko podrovani kad se proti zakonima stavljaju uvjeti.
- Al ako su zakoni ludi, neovrM? - odvrati Pluton.
- Ta onda bi esto na zemlji svi ljudi morali biti u vjeitoj opoziciji - opazi Prometej zlobno - to valjda zna Herkul po svojem zemaljskom iskustvu.
- Protestiram - skoi Herkul - nikakva govora o zemaljskoj politici.
Une mesalliance (franc.) - brak s osobom niega reda; nejednaki, neravnopravni brak.

-  Znate ta? Da ne bude bune u Olimpu - dignu se Prometej - neka koji od vas predloi Proserpinu.
- Bene - potvrdie Pluton i Jupiter u jedan mah.
-  Ja u predloiti - istaknu se Kastor - no smijem li posegnuti medu plebejke?
- Dapae - kimnu Pluton.
-  Bon, ne znam poznajete li najljepu graansku djevojku u Zagrebu?
- Da ujemo - podignu senator Mars nos.
- Zove se Marica Magieva, bravarska ki u Mesnikoj ulici, krasno dijete, a avolske, ini se, naravi. esto je vidjeh kad je ila iz crkve.
-  Hm! - zaklima senator Mars - pazite, to je dodue prelijepa ali i preotra djevojka, te bi se Pluton mogao promijeniti Ikarom.
-  Kakve su to zemaljske misli - rasrdi se Pluton - ja da se zapreka plaim? Meni su dapae drage. Primam. ivjela Proserpina! - dignu Bacan vr.
- ivjela Proserpina - odazvae se svi, i ae zveknue silno.
-  Nu za danas bi dosta bilo - ree Mars izvadiv uru -ve je pono. Morfej ide po svijetu.
-  ta - viknu Herkul - kakvi su to zemaljski govori? Sramota! ta je pono? Nismo li vjeni? Ima li za nas vremena? Ja predlaem da nam Mars rtvuje svoju zemaljsku uru.
- Da, neka rtvuje! - zavika drutvo.
-  to se estite - dignu se Mars - mislite li da mi je toga srebrnoga luka ao? Ne znate li da sam na zemlji zagrebaki senator? Evo na! Al ta ete s njim?
-  ekaj! - ree Herkul - Kastore, objesi ga ondje na zid. Tako! Sad visi. Uzmi pitolj! Mjeri! Razbij taj zemaljski asomjer!
Plamen planu, gronijfnniiu^^aTa-rastresnu se na sto mrvica.
-  ivjela vjenost! - kriknu Kastor dignuv pitolj - i pijmo!
- Pijmo! - zaruknu drutvo.
Brada raste kozi! A nam, vjeni bozi, Vinska perjanica!
- Gdje je Prometej? - viknu kroz viku Pluton.
-  Ha, ha, ha! Dragovoljno ode u Sibiriju - nasmija se Herkul isprijeiv rumeni nos iz dima - pijmo!
Za velike buke proti Marsu istisnu se Neptun kradomice iz Olimpa, a za njim izmaknu Prometej. Kod gradskih vrata stie Jankovi baruna. Obojica uoe u grad. Kad bjehu odmakli od urulinske crkve, stavi kavalir barunu ruku na rame. Maleni krenu glavom.
-  Vi, gospodine Jankoviu?! ta ete? Pustite me na miru! - ree Maleni prezirno, ali se kavalir stavi pred njega.
-  Neu mirovati, barune, dok mi ne reknete zato ste me motrili u Olimpu toli prezirnim okom.
- ta se to tie vas? - slegnu barun ramenom. - Jesam li duan kazati ovomu ili onomu zato mi je simpatian il nije?
- Oprostite, barune, rije simpatian nije ovdje zgodna, to je samo quid pro qudzl da me se otresete. Va pogled bijae upravo preziran, a svaki prezir mora imati povoda.
- Pa da, prezirem vas.
- Molim, zato?
- Jer vas ne mogu tovati.
- Oho, barune, na tu rije mogao bih odgovoriti sabljom, kojoj sam vrlo vjet.
-  Izvolite!
- Neu.
- Vi ste moebit veleduni?
- Nimalo. Ja vas tujem, vrlo tujem.
21 Quid pro quo (lat.) - uzimanje jednoga kao da je drugo.
- ao mi je da vam ne mogu vraati milo za drago.
-  Oprostite da se i sad moram na vas objesiti poput pijavice. Vi me prije gledaste drugim okom.
- Prije da!
- Okom suuvstva, nekim, rei bi, i radoznalim i simpatinim pogledom.
-  Pogodiste.
- Vi kao da ste htjeli u mojoj dui uhoditi neko tajno uvstvo, neke sakrivene misli?
- teta vaeg otroumlja. Da, tako je kako rekoste.
- A sad me gledate kao kakovu nitariju.
- Ja nisam vidio svojih oi.
Taj preokret vaega osjeanja pojavi se danas prvi put ... u Olimpu, je 1'?
- Da - odsijee barun.
- Ah! - dosjeti se Jankovi - razumijem. Vi prezirete sve bogove?
- Najvie vas.
-  Zato to prvenstvo? Ne bih li ja imao pravo vas prezirati? Ne nadoh li vas u Olimpu?
- To vam brani va klasini Confiteor. Ja stojim i gledam. Castis omnia casta22!
- Ha, ha, ha! Zar drugi ne pjevaju istu notu? Ja bijah samo zgodna rije njihove misli. Zato sam ja poglaviti predmet vaega prezira?
- Za Titana koji se po blatu valja premalen je i prezir.
- A ta zasluuje morski bog koji na kopnu zijeva pa gleda kako se morski psi prakaju, mjesto da trozubom podjari buru? Vi utite? Vi me gledate? Mislite li vi da Titani ne umiju plivati, i sred najljue bure plivati i srvati neobine valove? Oh, razumijem, to jest, moje srce vas razumije. Mi govorimo hrvatski. Nije li se Spasitelj spustio u predvorje pakla? Al ujte buku! Mamurni bogovi idu. Vi dobro poznate baruna Troila Sermaa. Pohodite ga. Ondje emo se vidjeti, a meutim itajte marljivo Machiavellijevu knjigu II principe. Zasad ne traim vaega tovanja. Laku no!
22 Castis omnia casta (lat.) - istima je sve Cisto
XV.
Bilo je podne. Koso padahu sunane zrake kroz visoke prozore na fino izrezane parkete velike sobe u kui Serma-iinoj prepleui svoje zlato kroz dugake zavjese i kradui se kroz tamnorujne tapete, u koje su zlatni ljiljani tkani bili. Sunano svjetlo igralo je i na ogromnoj pei od rao-druljaste gline, kojoj je nakitom bila viteka kaciga. Na visokoj stajaoj uri, koja je nepromjenljivim mjednim licem pokazivala smrtnicima brzinu vremena, kratkost ivota. Na prozorima arile se u drvenim krinjicama rumene pelargonije, samo je jedan kaktus perio bezobrazno svoje bodljike u zrak. Bijae voljko i tiho u toj sobi kao u crkvi, bijae toli prijazno u tom polumraku kao daje prostor pun milih genija, kao da ti dobri duhovi sjede na visokim, naoko razmjetenim stolicama presvuenim smeim damaskom. A opet je u tom velikom prostoru boravio samo jedan genij, ali iv, ali lijep - tu je sjedila do prozora Ruica, poniknute glave, navodei na nit zrna crnog granata, koji je na suncu sijevao kao crne joj oi. Dua te djevojke kao da je nadahnjivala ivotom cijelu tu gospodsku prazninu. Pokad-to dignu djevojka glavu, otkloni kosu sa lica i pozirnu iz prozora na te lijepe zagrebake breuljke, na tu prostranu zelenu savsku dolinu. Pozirnu, uzdahnu kao od teke misli i spusti nanovo glavu. Ujedanput usplaie je neiji koraci. Trznuv se, podignu glavu i opazi pred sobom gospodina Jankovia, koji se udvorno pokloni. Djevojka porumenje, dignu se i odzdravi smjerno.
- Va sluga, gospojice - pozdravi je Jankovi - oprostite da vas ovdje bunim.
- Oh, velemoni gospodine, taj posao nit je prean, nit je ozbiljan - ree djevojka ozbiljno, smijeei se. - Vi valjda elite govoriti s milostivom barunicom?
- Da, i s njom i sa mladim gospodinom barunom.
- Stara barunica po svom obiaju drijema u svojoj sobi, a mladi gospodin izvezao seje prije jedne ure sa barunicom Ankom, povratit e se dakle skoro. elite li da barunicu probudim?
Ujedanput uplaie je neiji koraci.
-  Sauvaj, boe - mahnu kavalir rukom - pustite je, gospojice, neka drijema. Ako dozvolite, priekat u ovdje asak, to jest, ako vam ne smetam!
- Nipoto, velemoni gospodine, izvolite sjesti. - Kavalir sjednu, a i djevojka spusti se na svoje mjesto. Razgovor zape na asak, za kojeg je Jankovi Ruiino lice promatrao. Djevojka, premda poniknutih oiju, osjeala je te poglede te se nekako zbuni.
- Ele krasnih li pelargonija; takovih jo ne vidjeh.
- Zbilja su lijepe. Ja sam ih uzgojila. Imala sam i vie, al na alost uvenue.
- Dakle vam je to mila zabava?
- Dakako! Sve vrijeme to mi preostaje od kunoga posla posveujem cvijeu.
- Zabava zaista ugodna.
- Da! Taj mili miris, taj divni raznoliki ar, ti toliki oblici nukaju nas da se divimo obilju prirode, koja nam kraj sve svoje razlikosti pokazuje udesan sklad. A navlas poljsko cvijee. ar je dodue bijedi, cvijee je manje, al forme su toli njene, sastav i prijelaz boja toli harmonian.
- Vi se dakle bavite i biljarstvom?
- To jest, ja poznajem domae bilje ukoliko je potrebno za ljekariju. Ah, vi biste se smijali mojoj ljekarni. Nu ta ete? Nai seljaci u estinama smatraju me vraaricom, te imam s njima dosta posla. Oni mi beru bilje, a ja im varim lijek. Tko e ih i lijeiti, kad nema lijenika blizu. Gradski ljekarnik srdi se na me, veli da mu kvarim posao. Nu emu da ubogi puk daje skupe novce za ono to moe dobiti i bez novaca? Al meni vam je cvijea kadto ao. Molim vas, unititi ujedanput toliko lijepih glavica! Ja se uope vie puta na ljude vrlo srdim.
- A zato?
- Sve se mora unitavati na korist ovjeka. Pticu ili srnu mora ubiti iz puke, zato? Daje ovjek pojede. Veliajni hrast mora posjei, zato? Da si kuu sagradi. Ljepotu poljskoga cvijea mora nemilo zgnjeiti, zato? Da otjera glavobolju.
-  Zar si elite vremena zlatne dobe, gdje su potoci mlijekom i medom tekli?
-  Ha, ha, ha! Ta toga nije nikad ni bilo. Ja sam vam dobra pelarka, pod mojom komandom stoji i baruniina mlijenica. Po tom dakle ne mogu vjerovati u ma kako lijepe bajke. Al me srdi da ljudi premalo ljepotu i dobrotu prirode cijene. Boe! Kada tako u rano jutro izaem u taj svijet, kad mi lica gore i prsa se napiju ista zraka, kad se rosa krijesi, kad je lie zelenije, kako to godi dui, kako je to lijepo! Ne jedno rekoh naim damama: Nauite modu od prirode, ta vam najljepe slae boje, smilja forme. A gospoje smiju mi se. Zeleno lice i modro lie na slici, to je vrak ljepote, jer nije naravno. Molim vas, crni tulipan! Koliko vike radi toga uda. A da si Crnica lice bjelinom mae, i to bi moda lijepo bilo. Barunica se srdi da si ne bijelim kose. Neu. Kad budem stara, doi e bjelilo od sebe.
-  Nu kako dolazi taj kaktus u vau zbirku? - upita kavalir, koji je djevojku sve veim udivljenjem sluao bio.
-  Zalutao je amo taj drzoviti bodljikavi grbuljak. Po-klonie mi ga. Doao je preko mora. Pustite ga, i on je sinak prirode. Samo tri dana cvate, al kako! Milina! Zna, siromah, da je ruan, al jednom na godinu iznosi divan cvijet. To vam je kao rugoba od ovjeka, koji hoe jednim inom pokazati da i u njem krasnih misli i osjeaja ima. Bodljikav je dodue, svi mali grbavi ljudi su obino bodljikavi, al zato mogu i plemeniti biti.
-  Ljubite li, gospojice, rue? - zaleti se Jankovi iznenada pozorno motrei djevojku.
Ruica se prenu i pogleda ga velikim oima.
- Rue? - zaudi se i doda, poniknuv nie, blae: - Zato me pitate za rue?
- Ulo mi je u pamet. Mladi ljudi ljube rue.
- Ne rekoh li vam da ljubim svaki cvijet?
- Da, al osobito rue?
- Zato me to pitate? - ponovi djevojka porumenjev.
- Jer znam da ih osobito gojite.
- Po emu to znate? - zadrhta djevojka.
- Po ... po oltaru Majke Boje u kapucinskoj crkvi.
- Tko vam ree da su moje?
- Ne znam, ne pamtim. Dooh sluajno u crkvu. Divio sam se ruama, pitao sam ije su. Rekoe mi, vae, al ne pamtim tko mi ree.
Djevojci se jae nadimala grud, oi su joj bludile nestalno. Ujedanput se dignu i ree:
-  Oprostite! Valja mi prigledati sluinad i ... nije li se barunica probudila.
- Ostajte, gospojice - potisnu je Jankovi njeno na mjesto - molim vas lijepo, ostajte. Ljudi su valjda vidjeli kako Bogorodici rtvujete rue, pa to je lijepo, to je plemenito. to ste se smutili?
-  Nita, nita! Kad zapovijedate, ostat u. Nije lijepo da se sve pronosi svijetom - nasmjehnu se kroz smetnju djevojka.
- Ah, da su rue lijek! - uzdahnu Jankovi.
- Zato?
- Moebit bi pomogle.
-  Komu?
-  Momu jadnomu Belizaru.
-  Belizaru? - skoi djevojka, problijedjev, na noge. -ta mu je?
-  Bolestan.
- Zaboga, opasno?
- Bojat se je-----
- ega?
- Oh! moda i-----
- I? - izvali djevojka drui oi.
- Smrti - promrmlja Jankovi spustiv glavu.
-  Smrti! Smrti! Majko Boja! - uhvati se djevojka za sljepooice - zato me nisi sluala?
- Al ima lijek - progovori Jankovi potiho, kroz smijeh, naheriv glavu.
- Koji? Koji? - prui Ruica prema kavaliru ruke, i kroz suze planu radostan posmijeh.
- Ta vae rue, to mu ih svaki dan aljete! - doda ka-^_ valir njeno......................______.........................._.............^^.....^....................._ ... __
Slabi drhtaj letnu Ruinim njenim tijelom. Stegnuv ramena, spusti glavu na burna prsa, na duge trepavice skoie joj suze, i sitni drhtavi prsti poee trgati granate to ih je nanizala bila. utei promatrao je Jankovi djevojku. Napokon usta i primi je za ruku.
- Ruice - ree mekim glasom - znam ja za sve. Polagano pridignu djevojka glavu i uprije svoje velike
sjajne oi u kavalira. Sladogorak smijeak pirnu tim mladim licem kao smijeak rue koja se stidi sama svoje ljepote, kao drhtaj leptirovih krila kad iza bure sjedne na rosni cvijet.
- Je 1' opasno bolestan? - huknu Ruica.
- Zasada jest, al nee umrijeti.
- Nee? Hvala bogu! Al tko me oda - zapita ivlje - pater Hieronvmus, je 17
- Nije, nije! - zavrti Jankovi glavom svejednako drei mladiinu ruku.
- Da tko?
- Vi sami.
- Tko me je vidio?
- Ja i ... Belizar.
- On! - planu Ruica. - Gdje?
- U kapucinskoj crkvi, kod veernjice.
- Pa to ree, to ree?
-  Nita, htio je skoiti kao lud iz skrovita, al ga ja uhvatih za rame.
-  Hvala vam, chevalier - stisnu djevojka Jankovievu ruku, i guste suze poee joj kapati s lica.
- Zato, gospojice?
- Bolje je tako. emu troiti nade? Vidim da sam ludo uradila. Oprostite mi.
- Al vi kanda ste bolesni? Vruica vas spopada. Gdje vam se pojavila bolest?
-  ta ja znam - strese djevojka ramena - dolo je na mene. Glava mi se zavrtjela.
- Zar je bolest tu? - pokaza kavalir na elo.
- Nije.
- Zar tu? - pokaza na srce.
- Tu? - poloi mladica ruku na lijevu stranu. - Da, tu e biti. Bilo mi je, da je neto lagacko u srcu kljunulo. Stresoh se. Zazeblo me je. I glava je gorjela, gorjela. Htjedoh se zaguiti. Poletjeh u umu, plakah, pa mi je lake bilo. To je zlo, vrlo zlo.
- Al kako je dolo? Kada?
- U estinama, kad je probo kapetana. Vi toga ne znate?
- Znam, znam.
- Oh, bila sam ljuta. Dakle, mi Hrvatice da smo zadnje na svijetu? Glupe, lude nevaljanke? Pa taj smijeh! I od svih tih hrvatskih gizdelina ne planu nitko, da, i oni, Hrvati, udarie u smijeh. Ali Belizar se dignu. Ba ko u starim naim kronikama.
-  Tad vas je to kljunulo u srce? - zapita Jankovi, a djevojka potvrdi glavom.
-  aliboe.
-  aliboe? Te rijei ne razumijem bar tom prigodom. Tumaite mi to, molim vas.
- Vi, velemoni gospodine - ree djevojka turobno i pro-stoduno - hvatate se svake rijei nemilo, vi ste mi izmamili tajnu koje nisam nikomu htjela odati. Zato ste to uinili? Vi znate sve, pa u vam rei ... al neu - nastavi ozbiljno i uzdignu ponosito glavu.
- Molim vas. II nemate li pouzdanja u mene?
- Ovdje nije govora o pouzdanju - ree Ruica - da vidite da vas krivo ne sudim, rei u vam svoje misli, svoje osjeaje. Ali pod jednim uvjetom.
- Pod kojim?
- Zakunite mi se da neete o tom ni rijece rei.
-  Ni Belizaru?
- Ni njemu. Zakunite mi se da neete uope, da neete Belizaru rei da ste danas sa mnom govorili, i otkrit u vam svoju duu.
-  Kunem se, gospojice! - podigne Jankovi ruku.
- Dobro. Sluajte. Od onog krvavog dana u estinama smutila mi se dua, uzbunilo se srce moje, a donle sam mima bila. Nisam znala staje na me dolo, al svaka ilica drhtala je u meni, pred mojim oima komeao se je ovaj
svijet u nestalnom svjetlu. Miljah da sam bolesna. Da, oboljeh, al kako? Ime Belizarovo dodirnulo mi se je uvijek srca ugodno, bilo mije kanda ujem izdaleka skladan zvon. Barunica mi je esto priala o starim junacima, ja sam dosta toga itala u starim kronikama. Sve mi se je inilo da je Belizar pobratim takovih potenih hrvatskih junaka, da je preostao od prolih vjekova. Jer ... ja ne poznajem dodue vaega miljenja, nu kad svrnem okom na veinu te mlade gospode, ne moe mi ni jedan izmamiti onog tovanja koje je enska glava duna iskazati ovjeku junaku. Njihovo tepanje, njihovo previjanje, ta velika briga za malene, nitetne poslove, te plitke dosjetke uz glupo smijanje, ta nebriga za vane poslove domovine, za lijepe i korisne znanosti, sve je to toli nenaravno da mi duu napunjuje dosadom. I ja sam plemkinja, ki junaka potenjaka, al moja priprosta pamet ne shvaa da bi to slijepo, nenaravno oponaanje tudinstva znailo plementi-nu. Eto, Belizar nije kao to vei dio nae mladei. Njega moram tovati, i s toga poitanja, od harnosti, iljala sam mu kiticu kojom se nagrauje junak.
- Samo tovanja, gospojice? - zapita kavalir.
-  Sad znam da je i vie tovanja bilo, al to je jote nemirno u mom srcu drijemalo.
- A kako se je probudilo?
- Bijah nemirna, douh da Belizaru prijeti pogibelj. Radi mene! tovie, jednog dana pohodi nas Klefeldica i javi barunici da e Belizar oeniti Amaliju. Ree to potiho, fran-ceski, al u mene je fino uho, ja razumijem franceski. Kao da me je gvozdena aka zgrabila za srce, zamagli mi se. Mraz me dimu od pete do glave, nejasno svjetlo pred oima bude mi jasno, a o tom svjetlu vidjeh mlada ovjeka. Belizar Amalijin! Kao da je sto guja siktalo u moje uho. Oh, tad outjeh svim srcem da sam nesretna, vrlo nesretna! - zaplae Ruica.
- Zar ljubav srce nesretnim ini - zapita Jankovi ganut.
-  Dok mi je ljubav besvjesna bila, bijah blaenom, al ljubav se osvijesti i donese mi vjene jade. Ja sam mnogo o tom razmiljala, ja vam kazujem iskreno sve misli, jer
me srce nuka da ih nekomu kazati moram. Moebit je to ludo od mene, moebit nepristojno! ta znam ja! - zajeca djevojka staviv dlanove na lice.
- Smirite se, dijete moje - utjei je kavalir.
- Oh, ve sam se smirila - ree djevojka odreito spustiv ruke sa suznih oiju. - Ako mu je to spasenje, ako mu srce tako veli, blagoslovi ga Bog! Ja u se udilj za njega moliti Bogu, udilj nositi ga u srcu i u pameti. Znam da je to ludo od sirote djevojke, ali ta ete tu, tu - pritisnu ruke na srce - tu nema pameti! Nu vidite, rua mu vie ne smijem iljati. Zato ste mi to veselje pokvarili, zato je morao saznati-----
- Ruice draga, dobra Ruice moja! - stavi kavalir ruku na mladiinu glavu - bolestan je, aljite mu udilj rue, molite Boga za njegovu sreu. Pomislite, ovdje ga e*ka smrt, ondje ga eka sud. Cvatue rue neka su mu slutom sree, spasenja. Ne plaite se zazora. On ne smije znati da vam je znano da je vau tajnu otkrio, niti vi ne smijete znati pred ivom duom da vam je Belizar uhodio trag. estok je, a nad glavom visi mu ma. Pater Hieronvmus mora utjeti. Donijela sudbina to mu drago, ja vam se kunem da Belizar ne ljubi Amalije.
- Al e je morati uzeti. Kroz ona tapetna vrata ula sam kako je Klefeldica rekla: ili Amaliju ili smrt.
- Vi ste to uli?
- Jesam, tako mi boga.
-  Ruice! Vae srce je isto kao kristal, vaa dua je divna. Hvala vam! Hvala! ujte me ... al eto baruna Troila! utite! Ne odajte se! Kanje!  Ah, dragi barune! Evo me! - ree kavalir poav prema ulazu, na kojem se je pojavio barun. Ruica meutim se ukloni na tapetna vrata.
-  Zdravo, Antune! - uhvati ga Troilo za obje ruke. -Nadao sam se da e doi.
-  Gdje je mlada barunica?
-  Ostala je u estinama.
- Sami smo, dakle? -Da.
-A kako poslovj?
- Dobro. -Tko?
-  Za sada Maleni, Franjo Kuevi, Drakovi, Franjo Patai, Antun Bedekovi, Nikola krlec et caetera.
-  Lijepa litanija. Gdje?
-  U Kurilovcu, kod Malenia. -Kada?
- Za osam dana.
- Bon. Svi tvrde vjere?
- Svi kunu se jednim geslom.
-  Kojim?
- Felvc Croatio1. Doi u moju sobu, rei u ti vie.
- Stani, a tvoja majka?
-  Za nju se ne boj, Antune; majka mi je dobra stara Hrvatica koju je samo mrnja na podbana jedan as zaslijepila bila. Ja, Anka i Ruica pokrstismo je, progledala je. Od te strane ne boj se nita. Doi da se dogovorimo dalje.
XVI.
Grofica Terezija poivala je u svom naslonjau. Bila je nekako blijeda, glavu je sputala na naslon. Kraj nje stajao je debeo elavac krupna nosa. Desnom je rukom drao grofiinu ruku, lijevom uru, u koju je ispod gustih obrva buljio. Podalje sjedio je Naji.
-  Doktore, ta je? - uzdahnu grofica nestrpljivo.
-  Bilo vam leti kao pomamno, milostiva grofice!
- Je 1'? - ree grofica staviv ruku na glavu. - Oh, glava e mi pui.
- Umirite se, grofice, nema pogibelji! Alteracija. Prepisat u vam.
- Prepiite! Pomozite, dragi doktore! Eno ondje u drugoj sobi vam je pero i papir.
Felvc Croatia (lat.) - sretna Hrvatska.
Doktor pode u drugu sobu kojoj su otvorena vrata stajala nedaleko od naslonjaa.
- Najiu! - mahnu grofica potiho protonotaru - doite blie!
Naji se primaknu.
- Govorite, molim vas, hrvatski, da nas taj stari doktor Tirolac ne razumije. Dakle? Nai poslovi zlo stoje?
- Ovdje bar, da. Stranka naa se rasprila od Buanove afere. Ljudi nas ostavljaju. Znate li da su mene premamiti htjeli?
- Ah - ree grofica kao u udu, al prui brzo Najiu ruicu - vi ste potena dua. Plaa vas nee minuti. Al ni u Beu ne stoje nai pioslovi dobro.
- Ah! - poplai se protonotar problijedjev.
- ta ste problijedjeli? Ta to nije za junaka. Al taj doktor dugo pie. Da, zbilja, u Beu, rekoh. Carski vijenik Koller nam kvari raune. Hoe da nam naprti Nijemca. Jezuitski rektor Pepel poao je k njemu ad referendum. Nosi sa sobom promemoriju. Sve mi se ini daju je sastavio Kreli, ta nemirna dua. Bekomu dvoru mili se osnova. Mi bi mogli propasti, Najiu!
Protonotar poeo se nemirno na stolici vrtjeti.
- Ne budi vas strah, prijatelju. Samo asak da zavlaimo posao. Imam osnovu. Poite po Klefelda, neka doe.
-  Po Klefelda? - uzmaknu Naji izbuljiv oi.
- Valjda me razumijete.
-  Ne razumijem nita.
- Valja se s njime nagoditi, predobiti ga. Ne tedite zlata, pia mi ban, jer je Klefeld gladan. Idite, neka doe.
Uto povrati se doktor.
-  Svaku uru jednu licu, milostiva grofice.
-  Hvala vam, dragi doktore! Poloite recept na stol! Vi ste moj spasitelj.
-  Preporuujem se prepokorno vaoj milosti - pokloni se doktor uzev eir i tap.
- Adieu, cher docteur, adieu! - mahnu mu Terezija glavom.
Doktor ode, i grofica nastavi.
-  Idite k biskupu. Ponesite mu ovo pismo. Sve neka odmah ovrsi. Protisnite u svijet frazu da grof Adam kani prijei k dvorskoj stranci.
- Al nai pristae?
-  Nasmijat e se od srca. To jest, u dui. Idite, ta tu sjedite? Recite Klefeldu neka odmah doe.
- Ne bi li ipak ...
-  Nita. Mi se moramo pomiriti. Mogla bi se stvoriti trea, hrvatska stranka. Medu vama ima mnogo nemir-njaka koji mrze na Klefelda i na mene.
- Idem - ree Naji i udalji se brzo.
Po ivahnom drhtanju grofiinih vjeda vidjelo se da pukovnika nestrpljivo eka. Bijae u taj as toli uzrujana da je posve zaboravila na glavobolju, jer - miljae grofica - bog zna hoe li Klefeld doi. Kad god se uo korak pred vratima, trznula bi se Terezija. Kad se vrata otvorie, kad se na vratima Fruzika pojavi, planu grofica:
- A tko te je zvao, ludo?
- Al draga roakinjo, ta ja ... - izbulji djevojka nevine oi u lijepu enu.
- uti! Eno na stolu lei recept! - pokaza Terezija zlovoljno rukom na stol - to da se ponese ljekarniku! Brzo! Idi!
Fruzika uze plaho zagonetni propis tirolskog doktora i odulja se brzo iz sobe. Sad zazveknue ostruge. iva rumen skoi grofici u lice. Nema sumnje, to je Klefeld.
-  Dakle je ipak doao! - apnu zadovoljno Baanka. Da, u sobu stupi suhi, visoki Nijemac u punoj odori
banskih kostajnikih pjeaka i pokloni se ceremoniozno. Na prvi pogled zadrhta on, zadrhta Maarica kao da je ocjel udarila o kremen. Terezija mahnu mu ljubezno rukom neka sjedne. Pukovnik sjede.
-  Dobro doli, barune! Vi ste moj neprijatelj.
- Ja? - branio se Klefeld.
- Point de railleries, cher colonel1! Da oznaimo najprije situaciju kakova jest. Vi ste moj neprijatelj, ja vaa nepri-jateljica. 0 tom nema sumnje.
Point de railleries, cher colonel (franc.) - Nemojmo se aliti, dragi pukovnie.
- Ja vam se udim, grofice.
- To nije od potrebe. emu troiti vrijeme tatom etiketom? Stvar je napokon posve jasna. Nas oboje elimo postii isti cilj, al ponuka je razna. Tu ne moe biti govora
0 prijateljstvu. Pomislite si dva utrkaa koji usporedo lete prema istoj meti. Tko prvi dospije, dobit e zlatnu nagradu. Mogu 1' ti ljudi biti prijatelji? Ne mogu. A ja bih se htjela sprijateljiti s vama, dragi barune - doda grofica blae.
-  Meni e osobito drago biti - izbulji Klefeld od uda oi.
-  Molim, samo nikakvih fraza! Raisonnons2! Nema tu razgovora o dobroj volji, dragi pukovnie - nasmija se ljepotica - svaki ovjek eli postii cilj bez zapreke, svaki ovjek mrzi zapreku, a mi smo jedno drugomu zaprekom. Da sam toli luda da govorim o kakovim osjeajima, to bi moje rijei bile pukom ironijom kojoj biste se vi, toli uman
1 dosjetljiv ovjek, morali nasmijati, a ja, hvala bogu, nisam ta kukavica da vas uvrijedim staviv ujedno sebe na ruglo. Nae prijateljstvo mora da se osniva na umu, na hladnu razboru.
Hitri inae Klefeld bijae u velikoj zabuni sa te vrlo hladne iskrenosti grofiine. U udu pitao je sam sebe na to to smjera, zato ta nenadana ponuda koja ga je uistinu u prvi mah zabuila.
- Vi se gradite nevjetim - nasmjehnu se koketno Terezija - nemojte, molim vas, da gubimo vrijeme. Stvar je prena, pogibelj velika.
- Pogibelj za nas oboje? - pokaza pukovnik u udu prstom na sebe.
-  Da. Vidite, tu se sjeam priice od svoje mladosti. Moda ste je i vi uli? Dva djeaka posvadie se radi jednog oraha, iji li e biti. Trei nadode, da im toboe sudi. Kako je sudio? Sebi uze zrno, a svakomu od pravdaa ostavi pol prazne ljuske. Vidite, ta dva djeaka smo ja i vi. To jest, ja zastupam svoga mua.
- Al oprostite, tko bi mogao biti taj trei djeak?
2 Raisonnons (franc.) - da promislimo.
-  Hrvati, gospodine pukovnie, Hrvati!
- Hrvati? Kakovi Hrvati? Gdje su Hrvati?
-  Ne varajte se, barune! Istina je, to hrvatsko stablo ini vam se okljatrenim panjem. Mnogo grana posjekli su Turci, mnogo lia skinuo je i Be i Poun, i sada kanda to drvo nije za drugo nego da si netko od njega istee kolibu. Pita se samo, da 1' Be, da 1' Poun? Al preko noi moe stablo potjerati mlade grane. Ne varajmo se, nijesu ga rastoili crvi, izjeli mravi, meusobne raspre poticane od raznih vlasti ofurile su dosta te stare hrvatske korenike te uzgojile generaciju koja ne zna ta je znaaj, ta li dosljednost. Al ima dosta tvrdih, zabuenih glava u kojima je budno staro predanje, koje se dre ljuto svoga staroga zavjeta te ele skupiti ono to su druge vlasti razdrobile i time otele hrvatskomu tijelu snage. To su vam oni mali ljudi koji ne trae slube, koji nee da naue ni njemakog ni maarskog jezika, il te jezike naue samo za to da prislukuju to mi govorimo, ljudi dosta bistra duha, jer Hrvati nisu napokon glupai, ako su i neto surovi. A mislite li da ti ljudi miruju? Imam pouzdanih vijesti da rade na nau, na vau propast.
- Al kako bi uspjeti mogli?
-  Njihova metoda je osobita. Jedno vrijeme rei bi da drijemaju, al iznenada planu, viu, utjeu se bezobzirnom smjelosti samomu vladaocu, koji im poputa jer i oni imaju svojih okorjelih zemljaka u dvoru, te je muan rad dugog vremena uniten. To je taj trei djeak. Hoemo li se dati osramotiti, odnijeti praznu ljusku? Ne bi li bolje bilo to slatko zrno podijeliti?
-  Hvala vam na iskrenosti, milostiva grofice - pokloni se udvorno pukovnik - dozvolite da i ja budem iskren. Prije rekoste da smo neprijatelji, ja to priznajem, al ne mogu nikako dopustiti, da to nae neprijateljstvo polazi iz osobne mrnje. Mi se borimo na jednom zemljitu, za dva razna naela. To je povod nae protivtine. Kako je mogue podijeliti slatko zrno?
- Oh, nadala sam se tomu prigovoru - potvrdi grofica, smijeei se, glavicom - al dragi barune, mi zaboravljamo
same sebe. to*znai biti robom principa? To vam je neka luda portvovnost po kojoj ovjek postaje bezvoljnim tokom velika stroja. Princip mora naoj osobnoj koristi sluiti. To vam je ta zagonetka koja se ponavlja svagdje u svijetu. Molim vas, taj patriotizam, taj zanos, ta vjernost, sve te toli hvaljene vrline? Zavirite im u duu. to ete nai? Devedeset devet puta sebinost, jedanput ludu tatinu.
- Tolikoj praktinosti, od toli divnih usta, nisam se nadao.
-  Zabranjujem svaku sentimentalnu opasku, barune! Vidite, na tom temelju moemo sklopiti savez na zajedniku obranu.
-Kako?
- Prepustite mojemu muu bansko namjesnitvo, vi ete dobiti Varadinsku i Karlovaku generaliju. Namjesnitvo ne nosi nego 2000 forinti, generalat nosi vie; ne govorimo o plai. Sluimo naoko raznim principima, al uistinu sluimo sebi, budimo ortaci, ugnijezdimo se u toj zemlji, ste-cimo imanja, ni Be ni Poun nee vladati Hrvatskom nego na osobni probitak.
- Govorite li vi istinu? - zapita Klefeld uprijev oi u Te-
reziju.
-  Mogu li se takve stvari za alu govoriti, barune? -odgovori grofica ozbiljno. - Parole d'honneur!
- A jamstvo uspjehu?
- Ban grof Karlo Bacan. Pukovnik poe razmiljati.
- Kombinacija nije loa. Al u Beu-----
- To je va posao. Znam da Koller svoje prste u tom poslu ima.
- Vi znate ... - dignu se od uda pukovnik.
- Dakako - nasmija se Terezija glasno. - Al to je vaa briga. ekajte - zatisnu ena svoj kaiprst u elo - smislimo togod. Recite, na primjer, Kolleru da ste mojim ljubov-nikom.
-Ja?
- Eh, od ale! Molim vas, zar ste toliko stidljivi? II biste alili biti mojim ljubovnikom?
- Ja uope o takvim stvarima ne mislim, grofice.
- Vi?! Vi?! Ha, ha, ha! Zar mislite, dragi pukovnie, da vaa neprijateljica ne zna za vau Ahilovu petu? Drite li toli malo do moje diplomacije? Ja znam, na primjer, za priicu o nekoj lijepoj udovici-----
- Molim vas, utite - ree barun porumenjev od neprilike - pa tko bi to vjerovao, ja ... i vi?
- Oprostite, zato? Vi ste ovjek dosjetljiv, a ene imaju vie puta hira. U svijetu su sve kombinacije mogue, a svatko gleda na svoje oi. Uostalom, znadu u Beu za vae donjuanstvo.
-  Grofice - progovori pukovnik poneto razdraeno, stisnuv vjede - prijeimo preko tih dosjetaka i govorimo o svrsi vae hipoteze.
- Oprostite mi moje zlobne opaske, gospodine Klefelde, govorimo tako: Grofica Baanka ljubi pukovnika Klefelda, dakle ga slua, groficu Baanku slua grof Adam Bacan koji se pokorava elji svoje ene. Grof Adam zastupa bansku vlast, ini to mu ena kae, ena ini to joj Klefeld kae, par consequence, grof Adam radi sve po Klefeldovoj volji. Ja mislim daje to nepobitna logika. To piite Kolleru, a ja u stricu svoga mua. Jeste li zadovoljni?
Pukovnik gledae preda se, zatim omjeri pronicavim okom enu i ree:
- Jesam, grofice! Mir s vama! Evo vam ruke. U vaim dokazima ima toliko istine, da im nema prigovora. Nikad ne vidjeh toliko otroumlja kod ene. Divim vam se i alim da niste muka glava.
-Ah!
-  Ne znam, vi biste bili postali ili vojskovoom ili diplomatom.
- Ha, ha, ha! - pokaza lijepa ena svoje bijele zubie i potisnu se, nagnuv glavu, jae na naslonja - to mi govori sav svijet. Al ja ... ja sam radije enska -
- Zato?
- Jer, kako predobro znate, ene vladaju svijetom.
- Pa kad ste* ve enska glava, alim-----
- Molim vas, ta?
- Da carskomu vijeniku ne mogu pisati nego o hipotezi.
- Don Juane! - zagrozi mu se grofica prstiem. - Jeste li uli, ja vas se plaim. Vaa ud pokazuje se opet. Nu nita zato - dignu se grofica naglo, i bijela ramena sinuse joj poput bisera - evo ruke! Mi smo prijatelji, pravi prijatelji, barune. Evo, kako su ljudi ludi. Mrze se, more ih dijeli, ree na se, a kad tamo, ne treba nego nekoliko rijei, i malda se ne zagrle.
- Istina je, istina! - probesjedi ivahnije pukovnik.
-  Ha, ha, ha! - nasmija se gospoja umiljato. - Adieu, cher colon ... cher general! Adieu.
-  Danas u otpremiti pismo. Za tjedan dana ovrit e se, nadam se, vaa volja.
- Naa srea!
XVII.
U maloj sakristiji kapucinskoj, omazanoj modrom bojom stajae pater Hieronvmus, sagnut nad otvorenu krinju, u koju je crkveno ruho slagao, jer seje i zadnja misa svrila bila. Duga brada kanda e pasti u krinju, a dobroudno lice redovnika bijae mirno i zadovoljno.
Ujedanput ozva se iz prazne crkve jeka jakih koraka. Starac krenu glavom i spazi pred sobom gospodina Antuna Jankovia.
- Hvaljen Isus, magnifice - okrenu se kapucin i prignu na poklon glavu uzmaknuv svoju crnu kapicu, obrisa sa ela znoj i zataknu zatim svoj modri rubac u iroki rukav halje - zakasnili ste na misu.
-  Eh, dragi moj oe Jerolime - odvrnu mu Antun -znam, nu danas su me drugi poslovi zaustavili te dooh samo na skok k vama.

- Drago mije, magnifice - nasmijei se kapucin - znam da niste neznabog, kako ljudi za vas govore. Kako gospodin kapetan Belizar?
- Mislim da mu je neta bolje, al se pomalo oporavlja. Upravo danas oekujem doktora koji je juer po podne bre-bolje morao ii u Jastrebarsko gospodinu banskomu namjesniku.
- Siromah grof - zaklima Jerolim glavom - onomad bio je jastrebarski gvardijan kod nas pa je pripovijedao da se grof Ljudevit ne moe maci s postelje, pa da se vie ni dii nee. ivot mu ide sve nakrae. Bog ga okrijepio! - doda starac dignuv malko kapicu.
- Recite mi, oe Jerolime, je 1' rektor Pepel poao u Be?
- Jest, juer - potvrdi kapucin glavom.
- Je 1' bio s biskupom prije odlaska?
- Nije. On je onako iznenada otiao. Saznao sam daje prije pohodio kanonika Krelia.
- Jeste li bili, patre, kod Magia?
-  Dakako.
- I opomenuli ga radi Marice, kao to vam rekoh?
- Jesam, sve, kako mi rekoste. Stari bravar nasmijao mi se i, lupiv akom po stolu, rekne: Ej, da mi gaje, pak bio on turskoga cara sin, savio bih ga akama u tatski klju. A Kata! Kata! Nabrusila si nokte i djela kuhau za pas. Al nema tu straha, jer Mariino srce stoji pod lokotom mladog bravarskog majstora Juratovia, potenje joj ima bodljike otrije od jea.
- Jeste li spomenuli ime?
-  Nisam. Sauvaj bog, samo neka paze, jer ako su i Mariini nokti otri, to umiju gospoda od besposlice smiljati kojekakove putove pa se ne boje ni sile ni prevare. I ve se je pokazalo da paziti treba.
- Zato?
- E, taj veliki gospodin obilazi oko bravarove kue kao maak oko vrele kae. Doao je u bravarov duan, kupio je ve deset lokota bogzna zato. Da, i to: Marica dolazi na misu u kapucinsku crkvu, pak od nekog vremena dolazi i taj veliki gospodin.
- Oh - apnfl Jankovi - moj Pluton postao je poboan, polazi kapucinsku crkvu; - zatim nastavi glasno: - Pazite mi vi, patre Jerolime! Ja u toj poganskoj gospodi ve posvijetliti.
- To jest, ako mu mladi bravar ne slomi kosti. Meutim uzdajte se samo u mene. Znam da e taj lav, koji ruei obilazi, dobiti batina.
- Dobit e, ako> bog da. To sam htio saznati, dragi Jerolime. Ve me negdje doktor eka. Zbogom!
- Blagoslovio vae gospodstvo Bog - pokloni se kapucin smjerno, pridignuv kapicu. Ve je bio Jankovi na vratima kad mu Hieronvmus doviknu:
- Magnifice, magnifice! Vidi ti, stara, luda pameti!
- ta je? - okrenu se kavalir.
- Znate li ta? Ruica plae dan i no.
- Zato?
- Barunica hoe da je uda za svoga provizora.
-ta?
- Da, da! Hoe da se osigura da joj djevojka ne ode od
kue za drugoga.
- Za provizora?! Boe moj! A to veli djevojka?
- Ni da je ivu zakopaju, nee.
-  Pravo je, recite joj neka ne popusti, neka se uzda u mene! Molim vas, dragi patre, podupirite vi, jer mene valjda vie vremena nee biti u Zagrebu. Jo veeras odlazim.
- Hou, magnifice, bila bi je teta.
- Na nikakav nain. Al sad zbogom!
- Bog vas pratio!
Hrlim korakom pode Jankovi prema svojemu stanu kanda ga vaan posao zove.
Uniav u sobu, baci eir, skinu ma s boka i zovnu slugu koji se smjesta odazva gospodarovu dozivu.
- Je 1' konj spreman, Janko?
- Jest, vaa milosti.
-  Moje putno odijelo?
- Sve u redu.
- Visoke izme, puke, no?
- Kako ste zapovjedili.
- Da, je 1' doktor kod mladoga gospodina?
- Jest, od pol ure.
- Dobro. Konj neka stoji osedlan. Za pol ure odoh.
- Nee li vas nitko pratiti, vaa milosti?
- Nitko. Je 1' tko pitao za me?
- Bio je ovdje gospodin Troilo Sermage. Ree da ne moe ekati vae milosti.
- Dobro! Janko! Sluaj me! Dok mene ne bude, da nisi, izim doktora i patra Jerolima, ni ive due pustio u stan. Ti e spavati pred vratima mladoga gospodina, pazit e ga kao oko u glavi. Jesi 1' uo?
- Jesam, milosti!
- Ako tko pita, reci da sam otiao u Zagorje u lov. Ako doe kakovo pismo, poloi ga onamo na sto.
-  Razumijem.
- Dobro. No ako bi se to neobino zgodilo, ako ti togod vana rekne pater Jerolim, a ti daj osedlati konja, konjuar uro neka poleti to moe u Kurilovac u dvor gospodina baruna Malenia i neka ondje preda ovaj prsten. Ondje e ljudi znati gdje se nalazim. Al ti da se nisi maknuo iz kue.
- Bit ete slueni.
- Dobro! Idi, ekaj!
Gospodin Antun Jankovi proe zatim na desna vrati i preletjev za dva-tri aska svoje sjajne salone, koji su rasvijetljeni sumornim svjetlom za nj zijevali, ude u kabinet gdje je na postelji pod svilenim pokrivaem na meku uzglavlju leao Belizar, blijed, iznemogao, sklopljenih oiju. Zavjese bijahu napol sputene, a u polumraku mogao si samo nejasno razabrati sjajne modre tapete, arene fran-ceske sagove i posoblje od pozlaene mjedi. Za malim stolom sjedae debeli doktor te je od duga asa itkao Plu-tarka, pri em je vie puta zadrijemnuo.
Doktor Penzinger, Tirolac, vrlo omane trbuine, debele elave glave i vesela crvena lica, bijae uope dua vrlo dobroudna, aljivac bez para, inae ovjek dosta fin i vrlo naobraen. Za svoje vrijeme razumio se je u lijeniko zvanje kao malo koji njegov drug. Premda stranac, nade po svojem potenju, po svojoj vjetini i po svojoj vrlo aljivoj flegmi velik broj prijatelja medu Hrvatima. Uistinu imao je samo dvije pogreke. Govorei hrvatski - a muio se je tim jezikom dosta - mijeao je spol jezika strahovito. Vazda bi rekao: bijela zec, lijepi ena, otac je rekla i vie toga. Zato je Penzinger volio govoriti latinski, ne klasiki, dakako, jer je materinski jezik slavnoga Cicerona zaodijevao nekim tirolskim karakterom. Drugoj mani bijae krivo hrvatsko vino koje mu je bilo toli slatko, koje je ujedno toli jako. Penzinger imao je, to sa svoga zvanja, to sa obilnog prijateljstva, dosta prilike porvati se sa tim silovitim prijateljem, i valja rei da nije nikad odolio aici. Posljedice pako toga vinskoga zanosa bijahu vrlo dugake peroracije u koje je obilje laske gospojama uplesti htio, gdje se je pako njegov jezik obino zapleo.
Svjetlo, mirei kroz zavjese, igralo je na njegovoj elavoj glavi, na slabim ostancima bijele mu kose, na oblom crvenom nosu koji je krupnim oarima od srebra osedlan bio.
- Doktore! - apnu Jankovi svrnuv okom na drijema-jueg mladia - doktore! ta radite?
Penzinger se strese, zavrti glavom i izbulji oi iznad oala.
- Mag-mag-nifice - zapenta Tirolac -ja itam Plutarka.
- Vrlo pozorno, kako vidim.
- 0 da, da!
- Pustite ga zasad! Belizar drijema. Doktor potvrdi glavom.
- Kako mu je?
- Hm, dobro! Neto slab! - slegnu doktor ramenima -al dobro da ste doli, magnifvce, eljno sam vas oekivao.
- A ja sam radi vas eljno htio kui. Molim vas, doite amo u salon da ne probudimo Belizara. Polako!
Obojica oduljae se na prstima iz sobe, pri em je Tirolac svojom trbuinom udno pelivanio.
- Tako - ree kavalir - zatvorite vrata, sjednite.
- Kako je mladi? Molim vas, govorite mi ukratko. Prea mi je. Moram otii za uru, za pol ure.
- To jest - ree doktor tarui svilenom maramom znoj sa ela - Belizaru, da pravo reknem, nije toliko zlo koliko meni.
- Vama?
-  E da! Za sve moje etrdesetgodinje prakse nije mi se nametnuo takav casus, a mislim, da ga nije ni Hipokrat doivio.
- Molim vas ukratko, doktore! - lupnu Jankovi nestrpljivo nogom.
-  Ja govorim epigramatiki, magnifice. Ja sam vazda obiavao lijeiti ljude da ozdrave i ne umru, a sad lijeim ovjeka da boluje i ne umre.
- Al vi ste vjetak.
- Gratias humillimas, magnifice1, al se pri svem svojem fundamentalnom znanju vragometno znojim. Sprvine bio je mladi uvjeren da sa njegovom bolesti alu zbijate pa mu je to poelo dodijavati, mladi vatreni konjic poeo je od stida uzde trgati. Vi rekoste: Dete vi sad, doktore, neka onako oboli, to onako bilo je mojemu znanju gordiki vor, ja sam kuao, propisivao da se pojave male alternacije, daje gospodin kapetan poneto oslabio, pa zbilja misli daje bolestan. Mlada njegova fantazija mije pritom dakako najvie pomogla. Dao sam mu knjigu itati gdje se opisuju kojekakove grozniave bolesti, a sada je gotov malade imaginaire2. Da vi niste onako divan ovjek, da Belizar nije onako vrstan mladi, da mu ti krokodili u ljudskoj spodobi ne rade o glavi ili bar o srei, ne bih ja toga inio ni da mi date onoliko zlata koliko vae moja doktorska trbuina. Al molim vas lijepo, magnifice, koliko e to vremena trajati? Ja tu ne vidim ni konca ni kraja. Stranka
Gratias humillimas, magnifice (lat.) - Najskromnije zahvaljujemo, velemoni. : Malade imaginaire (franc.) - umiljeni bolesnik.
dvorska i velikalka kolju se tu bez prestanka i nije nade da e se to griskanje skoro svriti, a Belizar bi napokon ipak morao jednom ili umrijeti ili ozdraviti.
- Da, da, dragi doktore, vae umovanje je posve istinito, stvar e se uskoro na dobro rijeiti, strpite se malo. Ja odlazim za vanim, vrlo vanim poslom. Nee me tu biti nekoliko dana. Predajem vam Belizara, predajem vam svoju kuu. uvajte mi ga, ne pustite nikoga blizu. Jo jednom vam velim, doskora doi e do katastrofe.
-  I meni se ini da e skoro doi do nekakve krize -ree Penzinger flegmatiki.
- ta znate vi o tom? - pogleda ga nekako u udu Jankovi.
- Ja ne znam ta vi znate, velemoni - odvrati flegmatini Tirolac, izbuljiv kroz oale oi na kavalira i nasloniv bradu obrijanog lica na bjelokosni drak svoga tapa - al znam da grofica Baanka i pukovnik Klefeld pletu alijancu.
- Doktore! Jeste li sili s uma? - sunu Jankovi uvis. Rumeno mu lice problijedi kao platno, a u oima zadrhta grozniav plamen - to nije mogue.
- Ja nisam siso s uma, i to jest mogue - ree Penzinger ne maknuv migom.
- A odakle vam ta avolska misao? - istisnu Jankovi na drue usnice.
-  Ipsissima verba, magnifice, ipsissima verba3!
-  Doktore, ne govorite zaboga epigramatiki ve jasno - priskoi kavalir pograbiv Tirolca za oba ramena.
- Juer bijah kod grofice. Zvala me je radi migrene.
-  Dalje.
- Nadoh kod nje Najia.
- Dalje.
-  Ona me posla u drugu sobu da joj neta prepiem. Najiu, ree grofica, govorite hrvatski da nas taj Tirolac ne razumije, a vi znate da po mojim govorima...
-  Dobro. Dalje, dalje!
3 Ipsissima verba, magnifice, ipsissima verba (lat.) - vlastite rijei, velemoni, vlastite rijei.
-  Nai poslovi zlo stoje, nastavila je grofica. Poite po Klefelda, valja se s njim nagoditi, predobiti ga. Ne tedite zlata, pia mi ban, jer je Klefeld gladan. Tako govorae isprekidanim, grozniavim govorom grofica, a ja to nehotice sluah u drugoj sobi prepisujui joj umirujui praak. Poslije odoh i ne znam ta je bilo, nu vidio sam kako je Klefeld vedra lica izaao iz njezine kue.
- Vi ste to vidjeli?
-  Dakako! Ja ne zatiem prstiju u politiku, ja nisam spletkar, al toliko razumijem da dandanas u vaoj zemlji puno ciganije ima. Gle, rekoh, to e moga magntficusa zanimati, koji se drui i s groficom i s barunom. Imam vam mnogo zahvaliti, mognifice. Bio sam siromah vojniki lijenik, vi mi pomogoste te sam sada svoj i ugledan ovjek, zato sam prema vama iskren i pripovijedam vam sve, da se vaoj velikoj dobroti bar poneto oduim.
Jankovi etao je nemirno po salonu griskajui usne, cupkajui manete. Zatim izie brzo na trijem i doviknu slugu.
- Janko! - ree uzrujanim glasom - daj odsedlati konja, ne idem nikamo.
- Bit ete slueni - odgovori zapanjeni sluga.
- Nije li to ciganija preko vae glave? - zapita doktor.
- Jest! Hvala vam, dragi doktore! Sto puta hvala! - ree kavalir pruiv starcu obje ruke - vi ste stranac, vi toga dakako ne moete utjeti kao to mi, al ste potenjak koji estito slui kruh pa nas i tuje. Kamo sree da su svi stranci takovi. Al u razbiti tu spletku. Nu kako? Kako?
-  sjednu kavalir na naslonja uhvativ se za glavu. -Paklena je to spletka koju je toj poudnoj Evinoj keri sam avo priapnuo. Doktore, tjerajte svoj posao dalje, samo sad. Molim vas! Ako ikad, treba nam u taj par bistra uma!
- I opet poe kavalir estoko etati po sobi poniknute glave.
- Mislimo malko, mislimo - ree doktor.
-  Da, da - nasmija se porugljivo kavalir - im dulje razmiljam, tim jasnije vidim. Ja stojim na lagumu koji me moe podii u zrak. Al ta rekoh? Mene?! ta je meni do mene? Al do ovog mladia, do ove zemlje! Oh! - lupi
nogom podignuv pest - da sam Prometej, da skinem te lane zvijezde sa neba svoje domovine!
- Mislimo, mislimo! - opetova doktor - mitologike elje tu ne pomau. Ta vi ste otroumni, vi ste dosjetljivi. Ja, ja nisam diplomat, al srce mi igra kad mogu razbit kakovu ciganiju.
- Ah! - planu kavalir osoviv glavu, i oi mu zasijevnue radosnim svjetlom.
- No, no, jeste 1' ta nali?
- Jesam! Ha, ha, ha! - nasmija se kavalir - nadam se da e moj lijek pomoi. Doktore, vi morate ovaj put biti diplomatom.
- Ja, oprostite - trnu se Tirolac, namjestiv svoje oale.
-  Morate.
- Al dragi magnifice, ja u uz vas poludjeti. Ponajprije zapovjediste mi neka lijeim ovjeka da bude bolestan, sad da budem diplomatom.
- Vi ste lijenik u kui Klefeldovoj?
- Jesam.
- Dobro poznati?
- Vrlo dobro, jo iz Bea.
- Je 1' vam mnogo do te kue?
- Ja je polazim, jerbo sam lijenik.
- Pa da je izgubite?
- Izgubio bih je, ako je vaa korist.
- I nali bi drugu?
- Dakako.
- Dobro.
- Sad doite, da vam razjasnim vau diplomatsku za-'dau.
- Sveti Eskulape, oprosti mi grijehe - uzdahnu Tirolac i pode za Jankoviem.
XVIII.
Jednu uru vie od sela Kurilovca na zapad protee se Vrhovolje, kraj brenat, ispresijecan dolinama, pokriven
s vee strane hrastovom umom, gdjegdje i vinogradima. Uzbrdo, nizbrdo ide put u mjesto Dobranac, gdjeno crkva i drveni upni dvor stoje na osamljenu vrku. Daleko se prostire odavle vidik u Pokuplje, a oko zapinje ak o Jam-nici. Blie prelijevaju se zeleni breuljci, a po njima bijele se rasute kuarice turopoljskih plemenitih seljaka gorskoga kraja. Ni blizu nema plemikoga dvora, a puk je ovuda jak kao to i stabla drevnog hraa koje se kraj puta die pod nebo. I kao to taj hrast nie, raste i razvija jake grane i trese sa sebe itav dad plodonosna zrnja, kako poslije to granato stablo padne te nedodirnuto od sjekire lei kraj puta dok se ne pretvori u zemlju, tako i taj puk, ne marei za svijet, ivui, rei bi, van svijeta, nie, ivari, te se putajui za sobom slino potomstvo vraa neopaen u zemlju. Kraj je divlji, samotan, zadi ovamo, nitko te nee vidjeti, svijet e te zaboraviti, a puk e te u udu pogledati, nu jedva pitati tko si.
Bilo je u mjesecu listopadu 1752, kad je u to gorsko zaklonite zabludila eta udnih lovaca te se smjestila bez velike vike i buke na maloj istini sred guste ume u malenu prodolu, gdje se je nekoliko oborenih hrastovih divova protegnulo bilo po zemlji. Naokolo prostiralo je umsko iroko granje ugodnu sjenu, sunce nije prodiralo do dna istine, samo su mu ive zlatne zrake prodrhtavale zelenim liem koje seje gdjegdje svijetlim zelenilom arilo, gdjegdje u sjeni tamno stajalo, a nad istinom vidio si samo krpicu modroga neba. Po blinjim hrastovima stajahu privezani gospodski konji, a kraj njih leahu sedla, sred istine pako gorio je velik oganj, oko kojega se bjehu, stojei, leei, sjedei, razredili lovci, kraj kojih su leale puke i lovaki noevi. udnih li lovaca! Puni su oruja, sve konjanici u tom breuljastom kraju, ujutro digoe se amo, a nijedan nema u svojoj torbi lovine, nijedan daje izbacio puke, pa ve su sjeli kuriti vatru, pei na drvenu ranju meso, ve su poeli vaditi ep omanim uturama. udnih li lovaca koji nemaju ni hajkaa, ni pukara, ni slugu, ni pasa. Bog zna to li ta gospoda uloviti kane.
Prigaeno gustim granjem, danje svjetlo sipalo se drui na lovaku etu. Tu, na oborenu hrastu, sjedio je poniknute glave barun Maleni, gospodar dvora kurilova-koga. Lakti mu poivahu na koljenima, crne mu se oi zabuljile u vatru, brkovi mu visjeli kao orlova krila. Bog zna kakove se misli savijale po borovima njegova ela, koje nije podnosilo vlasulje. Kraj njega u travi leae na trbuhu poduprt laktima mladi grof Fran Patai, ovjek irokih plea, velike glave, nad kojom se je savijala crna glatka kosa. Prema Pataiu stajae raskreenih nogu Fran Kuevi, obla glava prosjede, kudrave kose, protisnuta lica, gledajui modrima oima kanda e pojesti vraga. 0 blinji hrast naslanjao se pod nabijeljenom kosom stasiti barun Troilo Sermage. Skakutavi Antun Bedekovi, prisjednik banskog stola, obrao je neprestano drveni raanj tarui rukama znoj sa zavinuta nosa. Na panju prema njemu sjedila je, motajui palce, bijela glava, lice od mjeda - Nikola krlec, komu bi kadto zadrhtnuli bijeli podrezani brci, doim je Vuk Jelai leao na leima te podvinutih pod glavu ruku u nebo buljio, rnobrki Krsto Stolnikovi etao je, drei se pod rukom sa visokim kanonikom Ivanom Kukuljeviem, amo-tamo. uro Pogledi promatrao je, sjedei na bavici, sumornim okom cijelo kolo, a njegovo oko gubilo se medu stabalje hraa gdje su mladi i stari plemii ljivari u polumraku zapodjeli bili ivahan razgovor.
I bjeloglavi Nikola krlec dignu se, lice mu se zaari, sva eta prikupi se muei oko vatre, a starac e im tako:
- Plemenita brao! Mi dodosmo loviti lov. Tko je lovac, to li je zvijer? Lovci smo svi tu kraj ove vatre. to smo? Znate li jote, sjeate li se jote? Ja bih rekao: Hrvati smo, stari dobri Hrvati. II nismo?
- Jesmo! - dignu Maleni ruku.
- Jesmo! - odazva se itavo drutvo.
- A ta lovimo? - nastavi starac - jelena, srnu, zeca...
- Vuka i lisicu - zakrinu Kuevi.
- Vara se, brate - produlji krlec - ne povedosmo pasa.
- Pse ostavismo u gradu - izlanu Vuk Jelai.
-  Da - planu starac - mi stari Hrvati pobjegosmo iz grada u ovaj umski zaklon, pod vedro boje nebo gdje je zrak ist, gdje nema izdajnikog uha, pobjegosmo amo da potraimo ... ah!... domovinu svoju. Tu, gdje jo ne krijete arene papige, gdje soko vije visoko gnijezdo, tu jote stoji, tu ivi Hrvatska.
- I hrvatski ljudi - skoi Maleni.
- Regna sumus, non mancipia1 - podignu Kuevi pest.
- Ja sam star - Nikola e dalje - i amo sam morao doi, amo donijeti stare kosti da je potraim. A zato? Jer nam je otrovana krv, jer nam je presahnulo srce, jer je djedovsko potenje pred oima svijeta postalo ruglom.
-  Da, ruglom! - udari se mladi Franjo Patai akom u elo.
-  Mi se grizemo, mi se koljemo - ree krlec - mi se, brao - starac se dignu visoko, njegovo tamno lice zadrhta, njegova se zjena rairi irom - mi se prodajemo strancu, sebe i svoje pravo.
Mrtva tiina zavlada, za koje je starac plamenim okom okruio drutvo. Druim glasom nastavi:
- A to vidi Bog, na stari hrvatski Bog, bog potenja, Bog pravde! A to veli Bog? Nita. utei odvraa lice svoje od nas, utei odvraa od nas desnicu svoju, a stranci trgaju se za staru djedovinu nau, rastepoe kolijevku nau da nam sagrade ... mrtvaku krinju. Al ja sam stari Hrvat, star sam i iv, ja viem do Boga: Ne!, ja viem: Ave resurrecturis2!'
- Ave resurrecturis! - zagrmje drutvo, zagrmje uma, zagrmjee hrvatske gore.
-  Ni lijevo ni desno - planu starac - to nam je pravi put. Ja vam govorim onom rijeju koju smo pili iz majine sise, onom rijeju kojom se molimo Bogu. emu nam druga rije? emu nam drugo pravo? Bog nas je stvorio takove, ostajmo takvi.
- Amen! - viknu kanonik Kukuljevi.
1  Regna sumus, non mancipia (lat.) - Kraljevstvo smo, a ne tue vlasnitvo.
2 Ave resurrecturis (lat.) - ivjeli oni koji e uskrsnuti.
- Zato se zavjerismo na tu vjeru, zato dodosmo amo -ree krlec - svi dodosmo, jedan nas je izdao ... Antun Jankovi.
- Nije - izie pred starca barun Troilo - za njega jamim vam ja. ujte me, brao! Moje ime nema pri repu i ili vi, ja se zovem Sermage.
-  Pustite te ie i vie na miru - nasmjehnu se Po-gledi gorko - cijelu ih koaru moe danas dobiti za pu-ljiv gro. Svana huj! Snutra fuj!
- Moj otac je bio Francez - progovori Troilo - ali ja sam Hrvaticu siso. Nosim u sebi dvojaku krv, ali samo jedno srce, i ovo srce dat u rado zemlji gdje ugledah svijet. Ipak sam neto pridrao od franceske mode, i Jankovi se je nauio franceski. Pazite to u vam rei. Recite pravo, maleni smo. Na nas idu veliki.
- A mi emo na velike! - koraknu naprijed Kuevi.
- Jesi 1' ti David, dragi Kuevi? - nasmjehnu se Troilo. - Sablja ne prudi, otar je i um. Tomu se zakleh ja, toga se dri Jankovi. Njega nema, rekao je da e doi. Ne znam zato ga nema. Al hulja nije. To mi srce kae. Zato pustimo to. Klanjam se tebi, vrijedna starino - okrenu se prema Nikoli - sve je istina to si ti rekao. Al pita se, kako. Ne sunimo u propast, ne lupimo glavom o zid, kako Kuevi misli. Pameti treba. Skupimo se u se. Dosta nas ima. Pro-tiskujmo se ljutim klancem, izii emo na kraj. Ako propadnu Hrvati, propalo je hrvatsko pravo, ako ostanemo ivi, ivjet e naa sloboda. To je franceski, ili recite da nije istina!
- Istina iva! - klikoe svi u jedan mah.
-  Istina da, brao - dignu se Maleni. - Treba 1' vam rei kako stojimo? U koga ima srca, ne bi mogao odgovoriti nego plakati. Treba 1' vam izbrojiti sve nevrijedne sinove koji se odmetnue od naega stabla? Porumenjeli biste. To je, da se ubijamo sami. A u ovo nesretno prodajno doba skupila se evo, daleko od spletke i hina, aka hrvatskih plemia, jerbo se sjetie da su Hrvati. Malenu tu etu nuka potenje u boj! Dugaak bit e taj boj, lagano, oprezno valja
stupati naprijed. Ni osobna strast ne muti nam vida, ni strastveni zanos ne prevari nam due, i onim orujem, kojim se bore proti nama, onim borimo se mi proti njima. Poite u upanije, u sabor, u crkvene zborove, u pukovine svoje i ondje sluite domu. Budna nam dua neka ima vazda pred oima da pobijediti moramo, pa ako ne mi, a ono naa djeca, unuad naa. Al zato ne kloni vam dua! Ta to je prava nesebina plementina due, koja ne trai ni ploda od drveta to ga je zasadila, ve se veseli da e muka oca osladiti ivot djeci. Prokleta bila ona sebina enja koja e svetinju pogaziti grenom nogom, prokleta ona luda tatina koja se hvata tuih obiaja, jer da su domai prosti, jer da samo izdajstvom vlastitoga plemena ovjek savrenim biti moe. Sloimo srca i ruke, zakunimo se pred licem bojim da emo stajati vjerno i tvrdo na pravu domovine nae.
-  Ko da je munja dirnula etu, digoe svi svoje ruke, klikoe svi iz svega grla: Kunemo se!, a stari Nikola krlec, komu suza zatrepti u oku, rairi ruke:
-  To da je zakon nama i najsvetiji zapis naemu potomstvu. A mi se prenimo u sveti taj boj. Hora je blizu, zgoda je dobra!
-  U boj! U boj za svetinje nae! - izvinu se gromoran klik iz due plemstva, i svi se prihvatie rukom, i svi se izljubie bratski, te zagrliv se od srca klikoe: ivio hrvatski dom!
Dugo jote zamorio je govor po umskoj tiini, a ptice u udu gledale te neznane goste koji im kvare pokoj i mir. Al kad prva zvijezda na nebo skoi, ozva se topot konja medu breuljcima. Neopazice razidoe se gospoda, apostoli hrvatske budunosti u doba zdvojenja. Samo oganj sred istine plamae jote. Amo dovue se mlado pastire pod prostim gunjcem i pjevae udne pjesme o bijelim vilama i grijae se o gospodskoj vatri.
XIX.
Pukovnik Klefeld proe podveer od svoje kue prema Mletakoj ulici. Oko tijela bila mu je omotana duga kabanica od tamna sukna, na glavi mu je stajala kapa, na nogama mu nisu ovaj put zveketale ostruge, jer je imao lake izrezane cipele. Klefeld, koji inae ne bi nikad iziao nego pod vojnikim ruhom, nije danas imao na sebi ni najmanjeg znaka svoje asti. Pred oniskom kuom, koja bijae irinom okrenuta prama ulici, zaustavi se pukovnik, uhvati oprezno kvaku i utisnu se u kuna vrata. Oprezno uspinjao se ovjek uz drvene lomne stepenice, pode drvenim trijemom dalje i pokuca na niska vrata.
- Slobodno! - ozva se iznutra glas.
Klefeld otvori vrata, sagnu glavu i unie u sobu. To o-nisko zaklonite bijae obijeljeno vapnom, samo su tavanice bile omazane tamnocrvenkastom bojom. Posoblje bijae tu vrlo udnovato. Do zida irila se iroka postelja pokrivena turskim arenim gunjem. Kraj nje drijemala je na visokoj stolici zelena papiga, a pod njom bio se je savio ri maak. U kutu bio se naherio irok ormar pun pranih knjiurina, na ormaru stajahu dvije mrtvake glave, a medu njima nadjevena sova staklenih oiju i rairenih kreljuti. Kod prozora bijae utisnut velik stol, za kojim je sjedio gospodin doktor Penzinger u crvenoj domaoj halji pod bijelom spavaom kapom. Starac puio je voljko kratku lulicu te se bio zadubio u poutjele listove latinske knjige. Samo kadikad bi podignuo glavu te posrknuo iz velike boce vina, koja se je udnovato krijesila u slabom svjetlu uljenice. Kad pukovnik unie, okrenu starac svoje debelo lice prema
njemu.
- Ah, dobar veer, gospodine barune - pozdravi ga Ti-
rolac - koja ast u to doba.
- Zdravo, dragi doktore! - nasmija se Klefeld baciv kabanicu na postelju i spustiv se na stolicu.
- Ta - zinu doktor - ta vide moje oi? Vi ste se danas preobrazili u civilna ovjeka, ja bih vas prije smatrao neka-kovim kramarom negoli pukovnikom. ta to znai?
- Molim vas, utite, dragi Hipokrate, dajte mi radije lulu svog izvrsnog duhana i kaplju svog izvrsnijeg vina da se okrijepim, a poslije saznat ete i vie.
- Evo vina, milostivi gospodine, a lulicu napunit u vam odmah - odvrati doktor i, dosegnuv finu lulicu sa police, napuni je i preda Klefeldu, koji je zapali te poe zadovoljna lica odbijati dimove.
- Prije svega - prihvati pukovnik - da ujem va referat
0  Belizarovu zdravlju. Ta se bolest zavlai nadugo, moja ena i kerka dosauju mi neprestano, a ja bih elio da se stvar im prije svri, bud enidbom, bud osudom.
- Gospodine barune - uzvinu doktor obrve -ja potpuno razumijem vau brigu, nu na alost mogu vam samo to odgovoriti to vam ve vie puta rekoh. Bolest se razvija polagano, i bolesnik e se polagano i oporavljati. Ozdraviti hoe svakako. Al vi znate to su ivci, one najtanje niti naega organizma kojih ni znanost jo pravo prouila nije. Mladi gospodin Paki boluje od ivaca. Tu lijenik ne moe oznaiti trajanje bolesti, niti dan krize ili prekreta bolesti,
1  mnogo je trebalo vremena dok sam naao pravu dijagnozu. Ne pomau tu ni kojekakvi dekokti, tinkture, praci i pilule. Terapija je tu poglavita pomo, pozorno oko lijenika mora pratiti svaku i najmanju mijenu bolesti.
- A odakle, molim vas, toli krnom mladiu bolest od ivaca?
-  Povodi toj bolesti - produlji lijenik ex cathedra tumaiti - nisu vazda mehanike nego, esto, psihike naravi. Prevelika radost, preveliki strah, nenadana pogibelj, vjeko-vita briga, urode veom stranom takovom bolesti. Mogue je daje tomu ponositomu i slavinomu mladiu potresao ivce onaj krvavi sukob u estinama i prijetei mu s toga sud. Ja u zaista gledati da Belizar im prije ozdravi, nu u vaem interesu moram vam rei da se ukloni sve to bi ga moglo sjetiti povoda bolesti, da, niti vaega lica ne smije vidjeti, jer bi se bolest opet prevrnula nagore. im bude bolje vrijeme, morat emo ga otpraviti na selo, u goru, gdje ima smrekovih uma, da se okrijepi. Zlovoljan je vrlo. Hoe da ostavi vojniku slubu.
- Toga ne moe dok ne bude parnica svrena.
-  Znam, to mu rekoh i ja. im se pako oporavi, javit u vam to odmah, gospodine pukovnie.
- Bien! Znam! - mahnu Klefeld glavom. - Vi ste Nijemac, morate dakle raditi na nau korist. Pa ete i vi dobiti svoj dio.
- Dakako - potvrdi doktor.
- Ja se potpuno pouzdajem u vas, jer evo, iskusih ba u najnoviji as uspjeh vae vjetine.
- Kako to? - izbulji doktor oi.
- Ljubavni napitak, to ga pripraviste i po staroj suevoj slukinji poslaste bravarovoj Marici, koristio je i kako.
- Ah! - zaudi se doktor, pogledav plaho vojnika.
- Vi ste pravim Kolumbom. Kad ste one veeri za aom svoga izvrsnog vina poeli nabrajati sve zagrebake ljepotice i u svom plebejskom aru viknuli da nema medu gospodskim svijetom takve ljepote kakova je graanska ki Mara Magieva, odluih ui u trag toj bravarskoj Veneri. Lijepa je, boga mi, prelijepa i podobna razveseliti ovjeka u tihim asovima dokolice za sve one kine i brige to ih se mora nagutati u slubi. Ja sam okoliao i vrebao, i nadoh zbilja vjetu glasnicu, onu staru baku koja slui kod varokog suca, ta mi je i sada postillon d'amour kod Marice. Djevojka dri se dodue kanda me ne vidi, kanda o svem nita ne zna, al...
- Al? - dignu se doktor zinuv od radoznalosti i straha.
- Danas, dragi doktore, danas imat u prvi rendez-vous. Lijeniku munu licem pritajena radost.
- Danas! - kimnu doktor dva-tri puta glavom. - Bene! Bene! Aha! Sad razumijem vau civilnu makaradu. Vi ste, pukovnie, mezimac sree. Vi ste zarobili Marsa, Merkura, sada ... evo i Amora. Za vas se otimlju svi bogovi.
- ovjek koji iskazuje javnosti toliko slube ima i pravo na privatnu slast. Je 1'?
- Ha, ha, ha! Koje ovjek kod kue ne nalazi. Razumijem.
- Ha, ha, ha! TempipassatP! Svijet je toli lud da nikad ne mjeri mladosti due, ve samo starost tijela. Al par dieu - prenu se pukovnik pogledav na uru - vrijeme leti, ve je i hora, a ja tu brbljam. Da, dragi doktore, znate li zato sam ponajvie doao? Zahtijevam od vas da o toj ljubavnoj epizodi utite, da ne pisnete nikomu, najmanje mojoj eni i Baanovima.
- Evo potene rijei, ni ivoj dui neu pisnuti o tom. Toga mi nije rei trebalo.
- Dobro! Hvala vam! Laku no!
- Laku no, barune, i dobru sreu! - pokloni se doktor kod vrata duboko.
No bijae mrka, oblana. Na nebu nije bilo ni zvijezde ni mjeseca, a po kuama nijesi ve vidio lui. Kroz sivi polumrak samo si razabirao crne gromade kua, a nadaleko nije bilo glasa ljudskoj stopi. Pritiskujui se uz kue, poulja se pukovnik pognute glave u Visoku ulicu, u koju su izlazili vrtovi kua Mesnike ulice. Pred niskim drvenim plotom, iznad kojega je stara jabuka irila grane, zaustavi se Klefeld, taj novi Romeo, razigran ljubavnim plamenima. To bijae stranji dio Magieva doma. Za jabukom dizala se ovisoka prigrada prednje kue. Malen prozor na toj prigradi bijae irom otvoren u dvorite. Sve bijae tiho, ni mi da seje makao. Jabuka pod kojom stajae ogromna mlaka, puna kinice, bila je tik prozora zasaena i vrlo visoka, a i grane razilazile se od stabla visoko iznad zemlje. Sad se neta zabijelje na prozoru, ali brzo uminu. Pukovnik podignu glavu.
- Za plotom su ljestve - apnu sa prozora glas.
- Babiko, vi ste?
- Da, popnite se na jabuku, ostajte meutim na njoj. Gospa Kata jo nije legla.
Pukovnik skoi preko niskog plota, uhvati ljestve, pode jedno est koraka dalje i prisloni ih na jabuku. Pozorno pope se stari mahnitac ljestvama na jabuku i stisnu se na drugu granu.
' Tempi pasati (tal.) - prola vremena.
- Staje? - apnu prema prozoru.
- utite - odazva mu se glas -jo nije vrijeme. Ostajte na miru.
Pukovnik sjedae nepomino dosta visoko nad zemljom. Tako proe deset asaka. Ujedanput skoi drugi ovjek preko plota. Pukovnik zadrhta, pope se za granu vie da se zakloni liem. Neznani ovjek pode dalje i mahnu prema prozoru.
- Zaboga, gospodine porunice, - apnu Babika - uklonite se na jabuku! ta ste i prerano doli? Od jabuke moi ete lako u prozor.
Pukovnik se strese od strave i ljutosti. Je li to paklena opsjena? Porunik mu je nuzljub. Babika ga vara. Da bar ta hulja nije prerano dola. Lijepe svetice, te graanske keri! Prokletstvo! Da ga otkrije tu, porunik pukovnika na jabuki. Koja sramota! Od bijesa uzavri mu krv, da pukne od jada! Do vraga i ta nesuena ljubav! Samo dok porunik zae u prozor, spustit u se, umovae bijesni Klefeld i zakrinu zubima, spustit u se i brusiti pete. Kod udovice ipak nema tih vratolomija. Meutim dospije drugi ovjek na prvu granu jabuke.
- Malo vie - aptae mu iz prozora glas. Porunik pope se vie, pukovnik skutri se jae i stisnu zube. uj! Sad neto zauti dolje u grmu, sad padoe ljestve, sad se zaklopi silovito prozor. U kui buknu mukao amor. Kle-feldu poe se pomalo jeiti koa, znoj mu skoi na elo. Jedva diui pogleda pod sebe, gdje je na grani uio porunik. Oh, daje samo uzmaka, uzmaka, al drvo je visoko, ljestve srui sam pakleni duh, prozor zatvoren. Pukovnika zazebe dua, a i porunik kanda je pod njim drhtao. Sad si ve razabirao iz kue glasove sve jae i jae, sad se otvorie vrata. U vrt doletjee mukarac i okrupna ena, drugi mukarac skoi iz grma.
- Do vraga - planu Magi - to se to po noi vere po potenoj kui? Duhovi nisu ...
- Bit e valjda lopovi - odazva se jarosni glas Kate.
- uro, Janko! - viknu majstor u kuu - potecite brzo u Visoku ulicu. Postavite se pred plot da nam te ptiice
ne uteku, jer su negdje u vrtu sakrite. Vrebao sam ja ve treu no na te zlosine, a oni miljahu da spavam. Bog im se smiluj dui! Na mijehe u ih derati! Joko, jesi li napunio puke?
- Jesam - odgovori Juratovi.
U taj par kvrcnu pod porunikom grana. Valjda od straha. Bre prihvati se za druge grane, da se popne vie. Neto ga gurnu u rebra, noga, ta li! Petu je utio. Za-glavinja, da e pasti. Al se prenu, inu uvis i ujedno lupi akom u nekakvo crno ivo klupko koje duboko zastenja ali ni rijei ne ree.
- Ha - viknu majstor Magi - evo ih na drvetu! Momci, sprijeda i straga naperite puke.
Na drvetu neta muklo zaruknu. Porunik kanda se pope jo vie. Ljuta ga aka spopade, stisnu je ljuto i uz-vinu se na treu granu, gdje je pukovnik sjedio prislonjen leima o stablo.
- Jedan, dva, tri! Pucajte! - pljesnu odozdo Magi. Neta zviznu, neta pljusnu u lie, neta padae ko ploha - sad sprijeda, sad straga. Neta vrisnu, neta ruknu, drvo kvrcnu, a na treoj grani zabjesni ljuto rvanje. Porunik spo-pa pukovnika za prsa, pukovnik porunika za kosu. Zubi zakrinue, miice nabreknue, sad pade aka ovamo, sad onamo, sad se uhvatie u klupko pa se trzaju, pa se gnjee - gotovo ih izdaje dah.
- Jedan, dva, tri! - pljesnu Magi, i opet prsnu vodena strijela sprijeda i straga iz trcaljke u rvajue se klupko. Grana se zanjie, puknu, skrha se, a s visoka drveta pljusnu ivo klupko u mlaku, da je mutna voda prsnula uvis.
Kao strijele oborie se mukarci na klupko. Nije sad pljutila kia, padala je tua.
- Ej, jesu li slatke jabuke? - vikae Magi. - Dete, djeaci. Bum! - neta zaruknu.
- Nisu, majstore, dozrele, treba ih smekati - hahaknu egrt Janko - udri! - Opet neta zaruknu, i voda zapljuti kao kad abe poskakuju u mlaku. I sinu lu u tu tamu, kalfa uro iznese lu. udesna li prizora! Oiani Janko dri zasukanih rukava batinu poput puke, mladi majstor
Juratovi plamena oka da zamahne u mlaku, starac Magi se nagnu, dri objema rukama kraj kvrgaste drenovae, a medu njima boci se majstorica Kata, oi joj sijevaju kao maki, nosnice dru, rei bi plamen joj iz nosa lie, a usnice joj trepeu grevito.
Strahotna li prizora! Tajnovito svjetlo stere se vrtom i obasjava blizu zelen, donje grane jabuke. A dalje je mrak. Al pod jabukom, jao, pod jabukom! Smiluj se, boe! Tu je mlaka, a iz te mutne kaljue diu se dva iva stvora, dva jadnika, obljuzgana, izgrebena, omrljana, die se pukovnik Klefeld, die se tobonji porunik - grof Adam Bacan. Pogledae se, trznue se, toli ljuto ne pogleda bazilisk baziliska. Jadnici, i kakovi jadnici! Kal im je pokrio lice, voda kapa sa kose, sa brka, joj, kako im je pri dui? Al zanjiha se gospa Kata dva-tri puta gornjim tijelom - i prasnu podboenih lakata, da joj leti kapa ko pijetlova kresta, da e je zadaviti gnjev.
- Jabuke krasti - viknu Kata - jabuke krasti kad su ve obrane? Fuj! Tko ste, to ste, ha? Gospoda, gospoda? Fuj! Poto, poto, zlotvori, pitam - lupala je Kata po dlanu, da su joj okrajci od kape drhtali kao lie o vjetru. - A, govorite, odmah govorite - isprui svoj kaiprst prema zemlji. - 0 - uznjiha Kata dva-tri puta glavu, izbulji oi i podboiv se snova - poznam ja vas ptice po blatnom perju. Gnijezdo, je 1'? Golubica, je 1'? Moj plod, moju krv? - lupi se dlanom u prsa - uh, da bi vas grom, oprosti mi bog grijeh. Vidite li to su moji nokti? Otri, a? Mislite li vi da sam je devet mjeseci teko nosila i kroz muke na svijet rodila i do djevojke ushranila rad vas, za vas, za vau igru? Za koga? Za tog starog klepavca valjda, koji stoji u mlaki kao grbavi kolac u plotu? Ili za onaj gingavi stvor, za onaj ispreani limun? I toga vraga! A ona sirotica, opuvaj je Bogorodica, niti ne sanja o tim vrajim noktima, ve mirno spava kod svoje kume. Znate li sad gdje rastu kuhae? Znate li gdje cvate drenovaa? To, to! Moju Maru! Fuj! Sram vas bilo, i sram vas bilo!
- uti, eno! - ree ozbiljno bravar baciv batinu i obrisav si rukavom koulje znoj sa ela. - Vi ste, vidim gospoda,
velika gospoda. Dobar veer, gospodo, i laka vam no! Jer, do vraga, nema vee gospotine od potenja. Po tom je zabogar bogataem, a bogata siromakom. Doi mi osa na cvijet, ni vrea cekina nee oprati sramote. Vi ste gospoda, vi imate srebra i zlata, i ime i asti, mi smo bokci, mi imamo eljezo, tvrdu grudu i svagdanji kruh. Al vae potenje nije bolje od naega. Tu smo jednaki. Da, nae je vee, jer nemamo zlata da zaodjenemo svoju sramotu. Vi pazite da vam je pleme isto ko plemenita kruka, ko plemeniti konj, a mislite li vi da nam je dika kad kroz sramotu ude u nae ile kaplja grofovske krvi? A ja! Ja sam Magi, bravar Magi, i moj otac je bio Magi, i moj djed Magi, i ovo je od sto pedeset godina Magieva kua. Trista mu, neka izie koji gospodski brk, nek mi dokae crnu piknjicu od sto pedeset godina na imenu Magi, pak u sam zapaliti svoj krov. Osladite svoju voljicu medu svojima, a nas pustite na miru. Svoje ste dobili, pa laku no!
- Laku no! - ree Juratovi gnjevno u kolu i zasukav rukave - da znate, gospodo, Mara je moja. Bit e mi zakonska ena, jeste li razumjeli? Ta desna ruka potukla je ve pokojeg estitog junaka o suncu u pravednom boju, znat e i kukavice po noi. Ja sam bio vojnik, sad sam slobodni graanin, i tko mi krivo dahne o Mari, skrhat u mu kosti ma bio i boji sin. Laku no, laku no, trista vam muka - pokaza Joso na izlaz lupiv ljutito nogom.
Klefeld jedva daje dihao, Bacanje drhtao kao iba, oba gledahu u zemlju. I pokupi se jedan, i pokupi se drugi, te kao kad usplai maka, sunue obojica kroz plot iz vrta.
- Barune - apnu Adam na ulici - po vas padoh u ovu stupicu, krvava osveta do groba!
- Do groba, grofe - zakrinu pukovnik - vai su to prsti. I pognute glave uminue dvije sjene na dvije strane u
tamnu no, ali svaka odnese batine svoje.
- Barune, po vas padoh u ovu stupicu, krvava osveta do groba!
'?
.^igS*6

XX.
0 podnevu za nekoliko dana koracae gospodin Jan-kovi lake noge, vedra lica preko Markova trga. Pred vratima Svetoga Marka sustavi ga barun Troilo Sermage.
- Antune! - ree mu uvrijeen - ti nisi odrao rije, ti nisi doao u Kurilovac.
- Hvala bogu da nisam.
- Zar si krenuo vjerom?
- Amice! Ne rugaj se sam sebi - nasmija se Jankovi -vi ste kraj masne peenke, pri punom vru deklamovali o pravima kraljevine, a ja sam raskopao lagum koji nas je svih imao dignuti u zrak.
- Ne govori mi ciganski kao delfijski Apolon.
- Ovaj put govorim istom prozom.
- Koje aliboe ne razumijem.
- Vjerujem. uj. Maarica Terezija bila se je pomirila sa Nijemcem Klefeldom.
- Nije mogue!
- Jest.
- Pod kakovu cijenu?
- Za nae glave. Svakomu pol.
- 0, kletog izdajstva!
- Ti si djetinje udi. ta se esti? Oni rade za sebe, mi za sebe. To je uspjeh proste logike. Da vidimo ija je pamet bolja. Ah! - kliknu kavalir, i oko mu sijevnu arom demonske radosti - razdero sam tu Nesovu halju u dvije pole, prije nego je bacie na nas da se nakvasi naom krvi, razderao sam je, velim ti, na dvije pole kojih ni Penelopa sastavila ne bi. Klefeld i Bacan mrze se vie no ikad. Je 1' bolje da nisam iao u Kurilovac?
-Ti ... tisi?
- Ja! - uzdignu Jankovi ponosito glavu - jer vojskovoa sam ja. Vi, moja eta, stojte u zaklonu. Zbogom!
- Stani! Kamo e?
- Idem Klefeldu.
- Klefeldu? I opet ara?
- Zbogom! Ja te ne poznajem. Idi mi s puta. Ja ni ne znam kojoj stranci pripada. Idi mi s puta, velim ti.
- A kojoj pripada ti?
- Nijednoj, ili, da ... stranci srca i uma.
Naprasito provali kavalir u kabinet pukovnika koji je napola obuen na postelji leao.
- Bonjour, cher colonel, vae zdravlje?
- Dobro, dobro! - odvrati zlovoljno pukovnik.
- Vaa dobrota je kisela. ta vam je?
- Nita.
- Ipak. Al pustimo to. Imate li vijesti od Kollera?
- Dosele nemam.
- Taj pater Pepel kanda nije za politikog agenta.
- Glava me boli.
- Te mi rijei pokazuju put do vrata. Oprostite da se ne dam baciti napolje. Korist nae stranke ite da vam dosadim.
- Glava mi puca. Samo danas okanite se politike.
- Oprostite. Vi tjerate politiku noja koji zatie glavu u pijesak dok ga lovci tuku. Sutra nam je propast.
- Vi ste uvijek pun paradoksa.
- itajte, molim vas, to pismo. Primih ga juer iz Bea. itajte, ma vam glava pukla, pukovnie. Osobito ove pod-brisane retke. Situacija opasna. Primirje. Ne razumijem, da nai nekako poputaju. Klefeld gradi sa Dijanom ljubavne spletke. Bit e prijevara. Pepel ne zna potanjih obavijesti. Ne stojimo dobro. Bojat se je svaega. Budite zaboga na oprezu.
- Tko vam to pia? - skoi Klefeld problijedjev.
- Toga vam neu rei. Ne pita se tko ve to.
- A vaa iskrenost?
- Iskrenost? Oprostite, pukovnie, vi mi se, kako vidim, rugate. Vi ste viknuli u goru: Iskrenost?, a gora vam odjekuje: Iskrenost?
- Radi Dijane zar? Vi ste ljubomorni.
- Jesam. Pa je 1' udo? Dijana je toli krasna, toli duhovita da vrijedi ljubomora.
- Al to nije istina, to je podla denuncijacija.
- Vjerujem, dragi barune - nasmija se kavalir. - Terezija Baanka velika je izbiraica. Oprostite.
- No eto! Pa emu vike?
- Nije ljubav ve politika. Jer da znate, ja idem dosljedno k svojemu cilju. Neprijatelj sam nagaanja, gdje stojim, tu ostajem.
- Ne razumijem vas - zapenta pukovnik.
- Oh, dragi pukovnie, kako to? Ta vi ste mudar ovjek. Staje s vaom pomirbom sa Terezijom?
- Gospodine Jankoviu - zadrhta pukovnik.
- ta je s vaom pomirbom? Jer tajiti ne moete da ste se mirili.
- Do bijesa i pomirba, odnio je vrag! - planu pukovnik.
- Da, sad! Ali prije dva tjedna. Barune, vi niste neusko-lebiv zastupnik partije. Hoete li da taj list proitam naoj stranci? Da vam pokvarim sve? To li imamo oekivati od vas, mi, domai ljudi koji uz vas pristajemo?
- Al tko vam to ree? - zakrinu pukovnik.
- Ne pitajte tko ve to! Imate li obraza jo i sada tajiti? Niste li se preko nas mirili sa Terezijom? Vi utite. Vidite da je istina. Pa ne znate li da bi to varka biti mogla?
- Varka?
- Da. Zavarati vam htjedoe oi da vi nita ne radite, a ona da ima vremena raditi proti vama, proti nama.
- Da je to istina? - prepa se Klefeld.
- Pa vi dvojite da je to istina? Oh, barune, barune! Slijepi ste na zdrave oi. Ona vas hoe izigrati, uiniti nemoguim u oima vae stranke, da, vae. Naa stranka sastoji se od vie ljudi vrlo pobonih, koji mrze na nemoral, na skandal.
- to to mislite? - uhvati u strahu Klefeld kavalira za ruku.
- To znate vi predobro. ta? Jabuka? Pono? Marica! Mlaka! Batine!
-  Chevalier, vi ste avo, avo! - zakrinu pukovnik, a vjede poee mu drhtati od prepasti. - Ja sam rtva mi-stifikacije.
- rtva Terezijine varke.
- Al njezin mu!
- Moe biti ortak njezine varke.
- No i on je, do vraga, odnio batina.
-  Za politiku pobjedu prima ovjek rado i nekoliko batina.
-  Oh, da je to mogue - uhvati se Klefeld za glavu -da ta zmija...
-  Ta zmija uva tajnu ko to i ja i drugi koji su pri tom bili. Mi da zautimo skandal, ona da u zgodan as izigra proti vama zadnju kartu.
- Chevalier, hoete li da poludim?
-  Nipoto, ja sam vam samo dokazao da ve jeste poludjeli. Oh, da sam ja zloban, ja bih to iao pripovijedati u sav glas - poe Jankovi govoriti glasnije - u drutvu gospoja, da to dojavim ... barunici Margareti - apnu Jankovi potie kroz zloban posmijeh.
- utite, za ime boga, utite - drmae pukovnik kavalira za ruke - moja ... Margareta-----
- Iskopala bi vam oi, znam - kimnu Jankovi glavom.
- Al ta ste doli? ta hoete - istisnu barun zdvojno
-  da vam priskrbim pardon za Belizara, bezuvjetan pardon?
- Sauvaj boe! - slegnu kavalir porugljivo ramenima
- za prvo, dragi barune, ne bi bilo plemenito od mene da vam u tom kripcu iznukam pardon. Za drugo, obeajete mi tu neta to niste ni jaki uiniti.
-Ja?
-  Niste. To bi zaprijeila Baanka, koja je u ovaj par moguni]a od vas.
- ta hoete dakle?
- Prije svega priznajte da niste pametno radili.
- Da, da, priznajem.
- Zatim obeajte da ete ubudue pametnije raditi.
- Obeajem.
- Da ete mrziti groficu i grofa.
- Kunem vam se.
- Okanite se svake konspiracije sa naim neprijateljima.
-  Parole d'honneur!
- I mene u svem posluati.
- Hou! - dahne barun satrven.
- Bien! Sad zbogom, i lijeite svoja leda.
- Sotono!
- Adieu, cher colonel!
XXI.
Jedva bjee Jankovi doao kui, kad mu Janko najavi da neki ovjek s njim govoriti eli.
- Neka unie - odgovori kavalir.
U sobu unie ovjek odjeven u odijelo od crne kadife i pokloni se duboko.
-  ast mi je predati vaemu gospodstvu ovo pismo od presvijetle gospoje grofice Baanke.
- ta ste vi? - upita kavalir primiv pismo.
- Komornik groflin, na slubu, i ekam na odgovor. Jankovi skinu omot i poe za sebe itati:
Antune!
Ne razumijem te. etrnaest dana nisam te vidjela. Gotovo ne mogu ivjeti bez tebe, kanda mene nema, ili, ako se sjetim da sam iva, proplaem od zdvojnosti. Mogla bih ti nabrajati politikih razloga, daje kritian as, da naoj stranki treba i koliko radnje, imala bih ti kojeta rei za Belizara ... al neu, neu. Srce mi ne da, srce koje uistinu kuca za tebe. Doi, molim te, doi! Ne ubijaj me! Moj mu je bolestan, lei. Doi skoro, brzo ... odmah. Tvoja.
Dijana.
- Recite, prijatelju - odgovori kavalir hladno, rastrgnuv pismo na mrvice i baciv ga u kamin - recite milostivoj grofici, da nemam kad pohoditi je.
Komornik se pokloni i ode, al se za nekoliko asaka povrati i preda drugo pisamce:
Antune!
Ti nema kad? Za koga? Za mene. Ti mora imati kada, ti mora, jesi li uo, ti mora doi. Da doem ja, ja, gospoja? Takvi li ste vi kavaliri, vi Hrvati! Svijet govori za vas da ste divljaci, ja toga nisam vjerovala. Imam li vas odsad smatrati onim istim okom kojim vas smatra ostali svijet? Doi ili ne doi, ljubi ili ne ljubi, ja te opet ljubim, pa ne ljubi, velim, al doi makar i ne ljubio.
Dijana.
Jankovi nasmjehnu se malko.
- Prijatelju, recite grofici da u se predomisliti, zbogom. Kavalir se meutim nije dugo predomiljao. Za pol ure
unie posve mirna i ozbiljna lica u groflin kabinet. Terezija bijae sama. Stegnuv svoju poniknutu glavu medu bijela ramena, sjedila je ena u visoku naslonjau mrko gledajui preda se. Usne joj bjehu stisnute, vjede crvene kao od plaa, trepavice su joj treptjele, a usnice igrale bez stalna cilja, na krilu joj je leala knjiga, a na njoj bijela ruica, jedna od sitnih prebaenih noica virila joj je ispod bijele domae haljine, a podno nogu leali su ostanci rastrganih rua. Kavalir stajae asak mirno, grofica ni daje trenom trenula.
- Na vau zapovijed, milostiva grofice! - progovori napokon Jankovi nestrpljivo.
-  Zapovijed?! - promrmlja Terezija pogledav ga ispod oka, ali ne maknuv makom. - Zar se tako ljubi?
-  Ljubi? - zaudi se Jankovi. - Miljah da nee biti govora ni o ljubavi ni o politici.
- Da o em?
- 0 itu.
- Antoine! - planu Terezija skoiv uvis i baciv knjigu na pod. Kavalir je brzo dignu, poviri na naslov.
- Poezija! ta! L'amour dompte1! Ukroena ljubav. Da, miljah da me pozvaste radi ita. Moji su hambari puni, a nema kupaca. Hoete li? Dat u ga jeftino, jeftinije nego prvi put.
- Antoine.' Antoine! Tako li se ljubi? - uskipi lijepa ena, i drobne rumene usnice poee joj drhtati.
-  Ja ljubim lavicu, ja ljubim golubicu, al' ne ljubim
-ta?
- Zmije - odsijee Jankovi hladno.
- Za ime boje! Jeste li s uma sili? - priskoi grofica i uhvati Jankovia za ruku gledajui ga prestravljenim okom; al ovjek osta miran kao mramor.
- Ja vam se divim, grofice - omjeri je kavalir porugljivim okom. - teta da ste grofica.
- Zato?
- Vi biste bili velikom umjetnicom, to jest: dramatinom.
- Komedijaicom, zar? - uzmaknu Terezija.
- Ima i traginih glumica.
- Oh, chevalier, sretna sam da sam grofica, premda u-mjetnost ljubim.
- Zato?
- Jer bih imala neodoljiva suparnika, vas.
- Mene? Kako to?
- Kad vi Prometeja glumite, moraju i bogovi poniknuti nikom.
- Ah! To vam priapnu va uhoda Naji! Svejedno. Ludovanje slui nam donekle utjehom.
- Ludovanje dozvoljava nam neku slobodu, slobodu bez meda.
- Ta samo to je prava sloboda.
- Vi ste eljni oboriti ne samo sve bogove, ve i boice s Olimpa.
- Naji je staro brbljalo. Dakako. Prometej, juriajui nebo, nije imao kad biti galantnim te razlikovati muki i enski nebeski spol.
- Vi mrzite na monogamiju.
- A vi je ljubite?
- Tko je zmija?
- Svakako vi.
- Po em? Kako?
- Oprostite mi dalje opravdanje mojega mnijenja. Hoete li ita ili neete?
- Ja hou opravdanje - lupi grofica nogom.
- Pa dobro. Sjednimo, vele sam umoran. Dozvolite.
- Izvolite - zakrinu Baanka.
-  Stvar je posve kratka, posve obina. Ja dooh prvi put k vama. Vi me pozvaste. Izvolite si to zapamtiti. Nadoh prekrasnu enu. Jezik vam govori o poslu, oko vam gori strau. Mukarci su dakako naivni, sebini, umiljeni. I ja miljah da taj ar oka mene ide. Nu vi ete priznati da se mukarci kadto punim pravom uzohole, jer je strast dama vie puta toli openita da se ni ne zna koga to ide. Kao to sto drugih, uradih i ja. I bio bih luda da nisam planuo. Nije to ala, najkrasnija Evina ki! Da, da! 0 tom nema sumnje, to nije laska niti galanterija. Upalim se, zaljubim se upravo ljudski. Mrzio sam na grofa Adama, jer je ubrao najkrasniju jabuku iz vrta Hesperida. Vi ete se tomu smijati. Oprostite mi moju hrvatsku prostodunost koja vjeruje da strast moe biti trajna. Ima neka franceska fraza: franchir la haie2 veli se, mislim, a taj izraz ne poznaje u velikom svijetu nikakovih zapreka.
-  Molim vas, molim vas, okanite se hladne filozofije. Ako sam ja grenica, to niste vi bog da me muiti smijete.
- Oh, vi ste divna grenica! Kamo sree da ste iskrena kao to ste lijepa. Al vi ste jabuka sa zlokobnoga rajskoga drveta. Nu emu to arkanje? Ja sam bdio mislei samo o vama, spavao snivajui samo o vama, da, bio sam tolik rob da sam zaboravio kraj vas svaku ozbiljnu misao, a vi?
L'amour domptee (franc.) - ukroena ljubav.
2 Franchir la haie (franc.) - preskoiti ogradu (ivicu).
Drei me u zlatnoj mrei svoje krasote, hinei ljubavnu strast na tim bogolikim obrazima, nasmijeiv svoje bujne usne u ruin pupolj da bi ovjek poludjeti htio, vi, sapev me bijelima rukama kao da je dahnuo dahom kip medi-cejske Venere, vi, kojoj hou rtvovati budunost mladia, kojoj sam postao i stjegonoa u vrevi politike od koje vazda zazirem, vi ste se, lijepa gospo, preko moje glave pogaali sa krvnim si neprijateljem, sa Klefeldom, a rtva da budem ja!
- Jao, ne govorite o tom! - vrisnu ena i srui se na koljena pred kavalira. - Da, zgrijeila sam, ne tajim toga. Proklet onaj as u koji mi munu mahnitom glavom ta zlokobna misao. Al nije nita, vjerujte, nita. Sve je prolo, sve.
-Sve?
-  Da. Moj mu planu gnjevom na Klefelda, Klefeld na njega. U dobar as! Ne znam kako, zato, po me je srea. Ta imam vas, imam tebe, Antune moj! Oprosti! ta da radim? Vidi, ja plaem, kleim pred tobom. Kunem ti se da Klefelda mrzim.
- Zaludu! Ne vjerujem, al se udim vaemu dramatskom talentu. Tko zna, neete li sutra i Klefeldu tako govoriti. Oh, to je podlo, Terezijo! To je kukavno, Terezijo! - dignu se Antun.
- Terezijo! da - klimae ena strasno glavom - reci mi samo Terezija. Grdi me, psuj me, al reci mi Terezija. Oh, da se jo i sad zovem Terezija Illyeshazy, da mogu baciti to mrsko ime Bacan to mi ga kruta volja oca narinu, daleko od sebe, kao otrovnu zmiju! Nije to, kako si rekao. Razumij me, shvati me. Da, u mojim ilama kipi nemirna krv, krv mojega plemena. Ja ljubim borbu, ja ljubim strast, bila to ljubav, bila to mrnja, bila to spletka, bila to sila, bila to osveta, bilo spasenje. Ne mogu mirovati, ma da me satre. Pa traim, pa vrebam da naem posla za ovu plamteu duu. Ljubavi ne nadoh, to jest ljubavi koja je jaka sagnuti enu na koljena. Kamo da pregnem? Uhvati me elja za vlau, gospodovati mi se hoe. Eto, bacih se u vrtlog politike, i hvala bogu, jer na tom putu tebe nadoh.
- Pardon - ree Antun - nipoto na putu politike, na putu trgovine.
- Rugaj se, rugaj se! Ti ima pravo rugati se, i po tom vidi koliko sam slaba. Ispovjedit u ti sve: Sto puta sam hinila ljubav sa prolazne strasti, sa hina, da, koli sam grena, politike koristi radi. Nu moje srce ne bijae pritom nego kugla usijana gvozda koja brzo ohladni. I tvoga Belizara htjedoh premamiti, al vii genij stavi tebe medu mladia i mene, jer ako strast sree donijeti moe, po tebi postadoh sretna, sa tvoga pojava drhtnu mi srce u pravi ivot. Prije sam brojila svoju ljubav po danima, sad mije vjenost prekratka. Sad mi ti ispunja duu, sada ne traim drugoga posla. Ne znam im si me predobio. Pitah se vie puta o tom i sama: Je 1' to njegova vanjska ljepota, je 1' to njegov visoki um, otrina duha, njenost srca? Ne znam po em, al znam da sam svladana, i ako sam radila prehiniti Klefelda, to ne bijae nego da uzmognem ostati tu kraj tebe. - ena svrnu plahim okom svojim kavalira koji ju je, stojei poput mramorna kipa, mirno promatrao.
- Vi ste ve ljubili, grofice, to vidim i predobro. Vaa strast govori toli brzo, toli vjeto; samo vjebanjem stjee se takova sila. Gledajui vau ljepotu, kanda gledam sjajnu morsku glainu, pa se pitam: ta li poiva na dnu mora, da li biser, da li ubojiti zub morske zmije? Vjerujem da me ljubite, jer da me ne ljubite tako kleei, tako drui, tako blijedei i plaui, bili biste zadnja ena na svijetu, tim grenija im ste duhovitija. Ja vas se plaim, jer bih vas htio ljubiti, a bojim se ljubiti vas, jer vam je um za enu preotar; otrina uma izjeda srce. Vjerujem, rekoh vam, daje vaa ljubav poela, tko mi jami da nee sutra prestati ljubav?
-Ja.
- Vae ime je Strast, moe li strast imati volje?
- ta trai od mene, ta trai? - skoi grofica na noge udariv rukama u svoje prsi.
- Jamstvo traim, grofice.
- Ta nije li ljubav najvee jamstvo?
.. J,
- Ljubav? - otresnu se smijeei Antun. - Valjda nisam dijete! uva li plamen kuu od poara? Vi ste vie puta ljubili, naoko ljubili, vi ste valjda svakomu govorili to i meni, a poslije? Osta od tog ljuvenog ara samo aka pepela. Jamstvo je realne naravi, tu nema fantazije ni uvstvovanja. Ja vas elim ljubiti, al osiguran po vama proti vama.
- Ta ti govori o uvstvu kao o itarskom ugovoru.
- Ja govorim bez fraze i mrzim komediju. Ja ne primam sitnih blistavih novaca, ja traim teko isto zlato. Ja traim potpunu pokornost, Terezijo, bez svakog prigovora, i pravo ubiti vas ako zmijski slaete.
- Antoine! Antoine! - zadrhta grofica izvaliv oi. Grofica htjede dalje govoriti, ali iznenada stupi u sobu
grof Adam u domaoj haljini zavezane glave. Obaav okom cijeli prizor i zakopav ruke u svoje depove, ree Adam ravnoduno:
- Ala ste me preplaili, te se digoh sa postelje da vidim ta je. Bon jour, cher chevalier! Vi pripovijedate, kako se ini, grofici zanimivu priu.
-  Bon jour, cher Pluton, to jest, dragi grofe! udim se vaemu otroumlju. Pogodiste. Pripovijedah kontesi priicu o pononoj jabuci.
Grofica pogleda kavalira u udu, Adam se trnu i stisnu oi zapentav:
- 0 ja-bu-ci?
- Da, koja raste u vrtu Hesperida. Al ta vam je, grofe? - pristupi Jankovi blie.
- Meni je da ste arena zmija, chevalier! Ti vrtovi stoje moda u Mesnikoj ulici, a ne paniji, je 1'? - apnu grof potiho.
- Mogue - odvrati mu potiho kavalir maknuv ramenom.
-  Glava me boli - progovori Adam glasno. - Grofice! Chevalier! Doite u moj kabinet na okoladu, pa igrajte ah. Vele da je matematika lijek od zubne boli, moda je ah od glavobolje.
- Ta ti si danas vesele volje - istisnu Terezija otro ga gledajui.
-  0, vrlo, vrlo vesele volje - potvrdi grof ravnoduno i [priapnu Antunu: - Ni rijei o nonoj aferi.
- Da, ah je prelijepa igra - ree Jankovi uhvativ Te-|reiju za ruku.
XXII.
Dne 24. listopada 1752. sasta se u Zagrebu sabor kraljevine. Gospoda velikai i poslanici nisu ba veselim srcem ili u taj zbor, jer ih nije onamo zvala nikakova velika nada ni za ope dobro ni za privatnu korist. Stranke stajale su jedna proti drugoj na no, a u istoj stranci kipjela je medu pojedincima mrnja i zavist. Sve bijae razrovano, razjadeno i rastepeno. U svaijem srcu plamtjela je elja za osvetom, i ta jarost zavue se i u kue, u obitelj, medu ene koje su potajno jarile podzemni oganj, ali opet nije buknula raspra ivim plamenom. Spletke bijahu izmuile svakoga, nikoga ne bijae volja izii oito na junako vidjelo, tiho reio je jedan na drugoga, a borba stranaka ] spade na pustu borbu za slube i asti. Badava je kuao biskup Tausi pomiriti Ivana Buana sa podbanom Ivanom Rauchom, Rauch bijae odvie ponosit, Buan pako ne mogae nikako zaboraviti strahovite one uvrede, koja je meutim istinita bila, biskup Tausi pako, ovjek dodue dobroudan, niti je imao odvanosti niti onog ivog duha koji umije ukrotiti stranaki bijes. Namjesnik banski, umirui, nije mogao doi na sabor da mu predsjeda, ve to pravo prisvoji grof Adam Bacan, ne zna se kako. Svijet seje udio, mrmljao, jer je to bilo neuveno u Hrvatskoj. Nikad nije banskoga namjesnika zamijenio na saboru koji vii inovnik, vazda biskup zagrebaki, a svijet je to podnosio tim tee jer je svatko poznavao mlaku ud grofa Adama, jer se nitko nije nadao da e pod njegovim okriljem procvasti najmanja srea kraljevini, u kojoj je krajiko vojnitvo i plemstvo proti sebi stajalo ko dva zakleta vraga. Nu svijet je utio. Adam bijae roak bana Karla Bacana, ijom voljom posta i glavarom sabora, biskup Tausi nije
smio niti pisnuti niti htio traiti svoje navadno pravo, ta Bacani bili su mu pomogli da se popne na zagrebaku biskupsku stolicu. Klefeld bijae do dna srca uvrijeen, ali, budui pukovnikom banskih krajinika, nije htio zametnuti oiti boj proti banu, koji se nije javno protivio dvoru i njegovim namjerama, premda je potajno sam proti svojim odredbama rovao. Ona pako aka Hrvata koja je drukije mislila negoli ban i Klefeld, koja je u srcu nosila tajnu svijest o pravu i slobodi kraljevine, nit je htjela niti smjela izii na poprite dok si ne nasnubi vie pouzdanih pristaa, jer je u ono doba trebalo pozorno birati; toliko bijae ud pojedinaca nestalna, toliko se je jedan plaio drugoga. Mnogo je pako bilo ljudi koji od same ljutosti nisu marili za nijednu stranku ivui daleko od sabora i skuptina po svojim dvorcima i obraujui u zabiti svoja polja. Bijae to mutno ivovanje uoi nove sisteme, koja je stare obiaje i zakone srvati prijetila, bijae to openita anarhija, te ovjek nije znao gdje stoji. Zato i ne doe mnogo poslanika na sabor, i, ne smijui ta ozbiljna raditi od straha nije se glavna skuptina kraljevine bavila nego malicama kojim uistinu i nije trebalo sabora. utei posluae stalii kraljevske otpise, a medu njima iznova strogu zapovijed vladarice da je dvoboj pod najteim kaznama zabranjen i da se svi krivci bez milosti kazne. Samo jedan udan i znamenit edikt bude po saboru izdan, da se naime u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji svi vrapci istrijebiti imaju i da e zemlja za svaku glavu ubijena vrapca plaati jednu krajcaru. Poslije toga junakoga ina razie se mlitavi sabor, za koji se nije ni pravo znalo da vijea. Ali njegova uspomena probudi uskoro silnu hajku i buku, i zamalo nije se u Zagrebu govorilo nego o vrapjem saboru.
Jednog ponedjeljka, kad je na Markovu trgu obini tada sajam bio, stajala je velika hrpa graana na oku buljei u ogroman, velikim pismenima tiskan papir koji bjee prilijepljen o zid.
- Kakva je to opet naredba? - ree pleati postolar To-mai tarui palcem crveni nos - ta hoe opet slavni magistrat od nas?
- Samo da nije nova kakova daa - opazi mudro mali ostrugar Kukac.
- Ne daj bog, metre Tomaiu - ree oha Gapari
-  mi smo ionako doli u vraju preu, i ako je komu od nas ostala koja kudica u depu jo od boljih vremena, i tu e nam ispreati.
- He! He! - zavrti se sitni kroja Zebovi - dragi ljudi, dragi ljudi! Vane stvari, ve-velevane stvari. Moj mali prst mi veli, ah, ta znate vi, kad sam onomad gospodinu sucu Baboaju ponio nove hlae, znate, govorio sam s kuharicom. ta znate vi?
- A ti? - okrenu se Tomai flegmatiki. - Moj dragi Kozibradoviu, ti se razbacuje medu susjedima uvijek svojom mudrijom kanda pri tebi pamet na rifove raste. Ali tvoj mali prst, ini mi se, takov je magarac, kakov mu je gospodar. Ako si bolji od nas, itaj to je ovdje natampano.
Kroja zaari se silno i, oinuv postolara ljutim okom, primijeti:
- Moj dragi susjede grubijane, misli ti mudrost dolazi od itanja i pisanja i da ovjek bez toga kolnikoga bijesa ne moe imati svoje soli u glavi? itanje i pisanje samo je zato na svijetu da se kolnici im hraniti imadu. Al ja mjerim gospodi svojom ovom rukom hlae, pa tko dolazi u toli odlino drutvo? Ja znam to na tom papiru stoji ako i ne umijem itati.
- Id' zbogom, blebetalo! Bijesa zna! - rasrdi se oha.
- Samo da imamo koga koji bi nam tu litaniju protumaiti mogao. Ha! Evo majstora Juratovia. Taj umije itati. Juratoviu, Juratoviu!
-  ta je, gospodo potovani majstori? - zapita mladi bravar stupiv medu graane.
-  Ded'te proitajte nam ta je tu natampano - ree ostrugar.
- Drage volje.
Juratovi okrenu se k zidu, dignu glavu, dok seje ostala zvjedljiva eta oko njega stiskala, i uze glasno itati:
Prepokorna i preponizna pronja svih ubogih i nevoljnih vrabaca hrvatskoga kraljevstva Njezinoj kraljevskoj svjetlosti!
- Koga bijesa? Vrapci? - zaudi se ostrugar. Juratovi nastavi glasno:
Akoprem je mudrost velike gospode visoka kao toranj Svetoga Kralja, to je katkada toli duboka da bi stala pod ostruge svetoga Kritofa, i vrabac bi joj vie puta reko: -Bog ti daj zdravu pamet.
- Koji je to bijes? - uzdignu kroja svoj nos.
-  Hm! Ba ne pie ludo - nasmjehnu se postolar. -Ded'te dalje, kume Juratoviu.
Juratovi produlji:
Pametna glava, ako nema pametnijeg posla, ide perje ehati ili palce motati, ali mi, prepokorni podanici i prepo-nizni vrapci, tunim okom gledamo da i na visokoj jabuci tikve rastu. Mudrosti puhne katkad u glavu ludorija - s doputenjem govorei, i grom pukne katkad u koprivu. A ta kopriva smo mi, prepokorni i preponizni vrapci, kako je gore reeno. I puko je grom u nas. Mi smo drobne, male, kutrave ivinice na svijetu, bez pravoga krova, i nemamo nita na sebi nego svoju sivu uniformu. Mi nemamo glasovita grla kao to gavrani, vrane, avke, papige i kako se svi ti pernati narodi zovu, ali krvava bijeda nuka nas da zacvrkuemo iz dubine svoga smetita i da protestiramo ovom svojom preponiznom instancijom proti krvnikoj sili koja prijeti istrijebiti do korijena, cijeli vrapji rod. Kad su naime gospoda stalii i redovi bili zadnji put u svojem saboru u Zagrebu, bilo im je vrlo dugo vrijeme i nije im nikako moglo doi na pamet to bi korisna za ovu kraljevinu odluiti mogli. Vikalo se mnogo o sili, o razbojstvu, kako ovaj i onaj otimlje tue, i jer nije nitko od gospode kriv biti htio, dogovorie se da su vrapci krivi i da ih orujem istrijebiti valja. Strahovitijeg ina nije bilo otkad svijet postoji. Nae vrapje srce potreslo seje kruto, nae sivo perje najeilo se strano u svojoj vrapjoj skuptini za upnikovim majurom, gdje ujedan glas zacvrkutasmo da se naprosto operuati i zaklati ne damo. Premiljavajui
duboko u svojoj vrapjoj pameti razne pute i naine kako da svoj siromani vrapji puk spasimo, mislili su nekoji od nas da idemo tuiti k sudu, al da - mi siromasi nemamo groa za mito; drugi su opet pomislili na osvetu, da gospodi pojedemo svu penicu i ne jedemo vie ni kukaca ni gusjenica. Nu vrapje srce nije osvetljivo, i mi se odvie ponosimo a da zaboravimo zato nas je dobri Bog stvorio. Mi neemo da ivimo na svijetu bez potena posla kao mnogi ljudi, kojih ovdje spomenuti neemo. Mi nismo ni buntovnici, i tujemo zakon. Zato podnosimo ovu prepo-niznu instanciju, u kojoj smo ivim glasom svojega kljuna opisali sve jade svojega vrapjega srca. Mi imamo pravo ivjeti i hraniti se u ovoj zemlji, a to je pravo staro i tvrdo. Za prvo: itamo u Svetom pismu da seje Spasitelj svijeta prispodobio sa vrapcem, dakle mi ne moemo biti zadnji stvorovi u ovoj zemlji.
Za drugo: Hrvatska kraljevina od starine je kranska, pak se mora u njoj tovati to je u Svetom pismu zapisano.
Za tree: Jesmo mi vrapci ove kraljevine uope ivinice vrlo edne, koje ne traimo nego nekoliko zrna, niti preo-timljemo gospodi asti, ni slube, ni imanja, jer takova to medu vrapjim pukom i nema.
Za etvrto: Nae meso ionako ne valja za gospodske patete, i mi mislimo da sve to nije nego osveta gospoje grofice Terezije Baanke, jer smo po svojoj nesretnoj naravi pripovijedali po svim krovovima da grofica svaki dan ljubovnike mijenja.
Za peto: Mi smo vrapci najbolji teaci gospodi, jer ubijamo sve crve, kukce, hrute, gusjenice, i ako polje i drvo rodi, samo je to naa krvava muka.
Za esto: Na je eludac vrlo malen, i vrlo se udimo da gospoda nisu blie oko sebe pogledala, gdje bi nali bili i koliko grabeljivih ptica kojim nije dosta nekoliko zrnaca, ve jedu na obroke cijelu kraljevinu. Kad se to sve uzme na um, kad se pomisli da nije nitko duan dati si oguliti kou, kad se pomisli da u ovoj kraljevini mnogo pametnijega posla ima negoli tui vrapce, to moramo jednoglasno protestirati i rei gospodi samo to: Ako naa
vrapja glava vrijedi samo krajcaru, to mnoga ljudska ne vrijedi ni krajcare, i zato prepokorno molimo da se taj gospodski zakon uniti i da se nama, koji smo stari stanovnici u ovoj kraljevini, dopusti slobodno ivjeti.
-  To, to je ludorija! To je sramota i grehota - viknu kroja.
- Aha - nasmija se oha - valjda zato, jer gospodi hlae iva. Ta ti si reko daje to vana stvar.
- A dragi ljudi - nasmija se Tomai tarui svoj nos -znate li tko su ti vrapci?
-  Eh - planu ostrugar - ba nije teko pogoditi, i ja sam se rodio u vrapjem gnijezdu, u kmetskoj kui.
- Da, da, fino pie, pametno pie! Onako na dlanu, je 1', krojau?
- Ja, ja u vas tuiti - viknu kroja - da sramotite-----
- uti, kozja brado! - planu Juratovi - da ti ne slomim rebra. Jesmo li mi to pisali? Tako li govori graanin? Pazi da ti lokotom ne zatvrdim tvoju gubicu. Ludo jedna!
Za pol ure po tom razgovoru potovanih graana us-plahirie se sve piljarice na Markovu trgu, kramari izletjee pred svoje tacune buljei u svijet, pitajui se ija li kua gori. Ali nije gorjela kua, ve je gradski senator, poglaviti gospodin Sale, doletio sa katelanom i dva gradska stra-ara, bijesan kao vepar, te je sa svojom druinom poeo na vrat na nos trgati sa zida prepokornu instanciju vra-baca kraljevstva hrvatskoga diui pesti u zrak i grozei se piljaricama koje su sve pucale od smijeha gledajui taj nepojmivi bijes senatorskoga gospodstva.
Zaludu je bjesnio potovani senator, zaludu su panduri trgali taj nesretni corpus delicti neobinom za to nebrzo doba brzinom, poput munje razletjee se vrapji glasovi po cijelom gradu. Na sto mjesta bjee prilijepljeni, po kuama rastreseni, pae i lijepa Terezija nade na svom stolu taj zlokobni papir, na kojem je od nepoznate ruke pripisana bila opaska da je ta udnovata predstavka na latinskom prijevodu poslana kraljici Mariji Tereziji i da joj je dodan obilan komentar.
Lijepa Terezija drhtae od jada; oi joj sijevahu poput zmije, obilni uvojci vrankose igrahu poput Meduzine glave. Podvinutih laktova etala je amo-tamo po sobi, i gdje je njezina noica naila na najmanju stvarcu, satrla bije od jara.
- Adame! Adame! - dokriknu priguenim glasom svomu muu koji se iz svoga kabineta dovue lijenim korakom.
- ta je, ma chere? - zapita grof.
- itaj ovaj pamflet, itaj!
Grof svrnu okom na papir i ree mirno:
- itao sam, grofice!
-  itao! itao! Pa nita! Ti to govori toli brutalnim mirom da bi me bijes zaguiti htio.
- emu graje? Ja mislim tako: II nije istina to vrapci piu, emu da se moja kreposna ena ljuti? II je istina to se tue pie, pa mojoj miloj eni utjeti treba. Nije li to posve jasno? Ti ravna politiku, ja sam ti tu ministarsku lisnicu posve prepustio i ne pitam kojim putem ide do cilja.
- Oh, grande merci, cher comte1 - zagriznu ljepotica svoje zubie u rujne usne. - A zna li da e to pismo doi pred cariino lice, zna li ti daje to strijela naperena na nas u najnezgodnije vrijeme, zna li sve to-----
-  Sve e to moja lijepa Terezija svojim otroumljem popraviti.
Grofica zamrmlja neto kroz zube, zatim e glasno:
- To je opet Klefeldova ruka; al tko napisa taj pamflet? Ah! - dosjeti se lupnuv se po elu - te je retke napisao zlopaki Kreli. Fruziko, Fruziko! Moja koija neka se spremi!
- Kamo e? - upita grof.
- K biskupu Tausiju.
Grande merci, cher comte (franc.) - velika hvala, dragi grofe.
XXIII.
Na dan 14. veljae 1753. brijao je ljut sjever ulicama Zagreba, visok leao je po gradu snijeg. Pred banskom kuom stajahu putne saonice, a uz njih dva banovaka husara. Po sobama gospodina pukovnika Klefelda prolazili su ljudi amo i tamo. U svom kabinetu spremao je pukovnik robu za put. Bijae zlovoljan. Zabrinuta lica dolazila i odlazila barunica Margareta, doim je Amalija, pritisnuv svoje elo na hladno staklo, stojala kod prozora i okom slijedila lepranje pahuljica. Kanonik Kreli hodao je poniknute glave po sobi, do vrata pako ekao je vojniki asnik, ordo-nanca pukovnikova.
- Gospodine porunice! - ree Klefeld - molim vas, skoite odmah do gospodina Jankovia i umolite ga u moje ime neka se potrudi na asak k meni.
- Na slubu, gospodine pukovnie! - ree asnik dotak-niv se rukom klobuka i ode.
- Meni nije drago, da u ovaj par odlazite, barune. Sad je najkritiniji as - ree Kreli.
-  Oh! nemojte mi govoriti, reverendissime, al moram. Vojnik sam. Dolo je kao grom s vedra neba - odvrati barun. - Nu situacija nije pogibeljna, ini mi se. Carica je dobila pamflet i promemoriju, savjetnik Koller svojski radi.
- Ne govorite mi o tom nesretnom pamfletu - ree mrko kanonik - dosta me je stajao jada.
-  Pregorite ih, reverendissime, za volju nae stranke. Vjerujte mi da je to naim protivnicima smrtna rana bila. Dvorski krugovi uzeli su to za javno mnijenje u Hrvatskoj, te se ozbiljno radi o tom da se koterija velikaka rastepe i da bogovi Hrvatske padnu u Tartar. Samo da dobijem vlast u ruke, ja kriv ako ne prione sve uz nas.
-  No ja, ja, to u ja? - ree kanonik. - Biskup je na mene zamrzio kao na ivoga vraga te mi je oito nabacio da sam ja sastavio pamflet, i premda se zakleh i prekleh da nisam, kako i zbilja nisam, jo i sad dri da sam ja taj
nepoznati autor. Recite mi, zaboga, tko je sastavio to pismo?
- Ne znam uistinu.
- To nije mogue. Baanka bijedi vas, vi da ste zaetnik pamfleta.
-Ja? Nipoto! Doao je iznenada, i dobro nam je doao. Molim vas, recite mi, kad vam padne u krilo lijepa jabuka, pitate li tko je drvo zasadio?
- Vi ni ne sumnjate, barune?
- Ja nisam imao kad o tom razmiljati.
- Dakle ja u ostati rtvom?
- Za vrijeme samo. Ne bojte se, plaa vas eka. Zgoda bit e i previe. Nu molim vas, reverendissime, udaljite se meutim u sobu moje ene, jer Jankovi nee da se oito zna da Mpada naoj stranci. Za sada vojuje pod obrazinom. Da, molim vas, drite se stare Sermaice, kume svoje, potjerajte je na ivlje dopisivanje s dvorom.
-  Ne znam to joj je - odvrati kanonik - al otkako je dobila svoje parnice proti podbanu, nekako je tvrde glave.
- Prianja li uz protivnu stranku?
- Nipoto, ona se uope nekako odmie od stranaka i kad zapodjenem razgovor o politikoj akciji, odvraa mi: Pustite me na miru; drugi put; vidjet u; eh, ja sam stara! I tako dalje. - asnik prijavi Jankovia. Barunica, kanonik i djevojka uklonie se brzo u drugu sobu, a unie Jankovi.
- ta, vi putujete, barune? - zapita kavalir.
- Putujem, na alost.
- Kamo, zaboga?
- U Bansku Krajinu. Preksino primih banski mandat da imam smjesta krenuti u Krajinu, jer se glasa da se nova buna sprema. Moram putovati od mjesta do mjesta u Kostajnikoj i Glinskoj regimenti, potanko istraiti sve, i ne smijem se povratiti dok ne izvedem svu istragu na kraj, a iza toga moram stante pede u Be da predloim banu sve spise. Ne vjerujem da u se prije dva mjeseca vratiti.
- A vi o toj novoj uroti niste nita uli?
-  Nita, velim vam, ta sve je mirno, kako ujem. Ne znam je li to opet kakova denuncijacija.
- udno! - zaklima Jankovi glavom.
-  Zato vas i pozvah ovamo. Molim vas, bdijte vi, dok mene ne bude ovdje. Pratite svaki korak naih protivnika koji su, kako se ini, ljuto poraeni.
- Ja vam velim da ve zdvajaju. Reprezentacija vrabaca zasadila im je otar trn u srce.
- A taj trn naotriste vi?
- Ja? Oprostite! Ja sam ga samo itao kao i drugi ljudi.
- No, ne govorimo o tom, neu vas dalje ispitivati niti imam kad. Al i Kreli zdvaja. Bijede ga da je on spisao pamflet. Medu njim i biskupom bukla je strahovita mrnja.
- Vrlo alim da nekriv podnosi Tausijevu osvetu. Taje sumnja osujetila sve njegove slavine nade. Al taj va mandat, taj mandat!
- Jest svakako nespretan. Ja u od same ljutosti nekoliko buntovnika dati vie povjeati.
- Hvala bogu te nisam krajinik.
- A propos! ta radi Belizar?
-  Za nekoliko mjeseci ozdravit e posve. Pie mi iz Primorja da mu zrak vrlo prija.
- Ta nervozna epizoda mi je vrlo nemila.
- Ne govorimo o tom. U horu izii e sve na vau volju. Vi se valjda sjeate naeg dogovora?
- Da, al vi poznajete ene ... no pustimo to. Jo jedna, a ta je glavna. Ja u po ekspresu svojoj eni svaki dan javiti gdje se nalazim, a ona e to javiti vama. Oekujem od vas bar svaki drugi dan po jedno pismo da budem au faiti da pohitim ovamo, ako ustreba ...
Za jednu uru odbrzae saone pukovnika Klefelda iz Zagreba put Banske Krajine. Ve je bio daleko od glavnoga grada kad seje od Zagreba ozivala neobina zvonjava.
- ta je to? - zapita Klefeld pobonika.
- Valjda je umro koji kanonik.
U taj par sjedio je Antun Jankovi kraj lijepe Terezije igrajui njezinom lepezom, dok je ona vezla zlatan vezak svrnuv kadto okom na kavalira. U tren zatutnji zvono Svetoga. Kralja ... i zvono Sv. Marka, i sva zvona zagrebaka.
- ta je, zaboga? - potrese se grofica.
Kavalir dignu se brzo.
- Ne pamtim da je sutra kakov svetak. ' - Ta ne ujete li da to za mrtve zvoni.
- Da, uistinu, grofice, da vidimo, komu to zvoni? - ko-raknu Jankovi prema vratima koja se u taj par otvorie. Bez daha navali Fruzika u sobu.
- Teto! Teto! - viknu mlada - tafeta je dola iz Jastre-barskog. Grof Ljudevit Erdodv je umro.
Kao strijela skoi Terezija na noge.
- Umro! Ha! A Klefeld je na putu u Krajinu, odakle se prije dva mjeseca vratiti nee. Fruziko! reci to grofu, neka odmah otpremi banu tafetu.
- Ah, sad razumijem banov mandat - apnu pred sebe Jankovi.
- A sada neka svi vrapci cvrkuu da se ljubimo - ogrli Terezija strasno kavalira.
- Ljubimo? Igramo?
- Na dan Belizarove svadbe posve u tvoja biti.
XXIV.
Bilo je ve i deset ura ujutro, a Antun Jankovi protezao se je jo svejednako na svojoj mekoj postelji. Na sagu do postelje leahu rastresena raspeaena pisma. Ruiasti billet dota1 grofice Terezije, politika jadikovka pukovnika Klefelda iz Petrinje, dugako pismo Belizara i poziv barunice Margarete. U sobu stupi na prstima Janko i pomirnu jednim okom na gospodara.
- Ej! ta miri na mene, Janko! - progovori kavalir otvoriv oi - jesi li mi togod ukrasti htio?
Ja? - zinu Janko vrlo glupo - ne daj bog! Jesam li takovu rije od vae milosti zasluio? Gledao sam samo da li vaa milost jo i sada spava?
-A to ti je do toga?
Billet doux (franc.) - slatko (milo, njeno) pisamce.
- Ve od pol ure eu dva gospodina pred vratima kao mededi u gajbi.
-Tko?
- Barun Maleni i barun Troilo Sermage.
-  Reci im neka udu - zapovijedi Jankovi dignuv se na lakat.
Oba baruna uoe u jedan mah.
- Dobro jutro, Antune!
- Dobro jutro, gospodo - zijevnu kavalir - sjednite.
- Antune! Ti si straan ovjek - ree Troilo.
- ta je, zaboga? - izvali domain oi.
- Ti spava - prihvati Maleni - a oko nas rui se svijet.
- Svijet? Kako?
- Dolo je pismo iz Bea - produlji Troilo.
- ta pie?
-  Da je Adam Bacan postao banskim namjesnikom -doda Maleni.
- Zbilja? - ree Antun mirno.
- Da, Klefeld je poraen, al smo poraeni i mi.
- Ah! manite se! - nasmija se Jankovi.
- Zbilja? Manite se? Kakve su to, zaboga, rijei - ree jarosno Troilo.
-  To znai da ste djeca. Adam je locumtenens. Bene! To sam ja tako i htio.
- To jest, tvoja milosna Terezija je htjela - skoi Maleni ljutit.
- Htjela, jer sam joj ja dopustio.
- Za koju plau? - zapita ironiki Troilo.
- Troilo? Jesi 1' uo? Okani se takovih rijei - zagrozi se Jankovi prstom. - Klefeld je svakako vea zmija, /riter duo mala ... et caetera2.
- Tvoja diplomacija ne valja - Troilo e.
- Nije iskrena - produlji Maleni.
-  Ha!, ha! ha! Ala ste djeca. Diplomacija, pa iskrena! Oprostite - viknu Jankovi skoiv s postelje - moram se obui da idem Tereziji estitati. Da, Tausi je uspio.
- Ti si izdajica.
- Efijalte!
- Divna li je vaa retorika - nasmija se Jankovi - ded'te dalje. utite? Zaudo! Klefeld zbilja nita ne zna i smatra situaciju vrlo povoljnom. Kreli pie u Be na krivu adresu. A tvoja majka?
- Ve ti rekoh daje naa, al ti nisi na. Tebi je enska suknja smela oi.
- Doputam da mije vrlo teko braniti se, jer je Terezija divna ena. Vas bi jur odavna bio odnio bijes. Nu ja se neu ni braniti. I emu? Po plodovima ete ih poznati. Priekajte. Plod jo nije dozreo. Vivat Adam locumtenens! velim zasada ja.
- ovjee! Jesi li poludio? - dignu Troilo pest.
- Ja u danas kod tebe objedovati, dragi Troilo - ree Jankovi mirno.
-  Ajdmo, Maleniu! - rasrdi se Troilo - to nije na ovjek.
-  Stani, mome! - zahohota Jankovi obukav gornju haljinu - zeca bih svakako htio jesti i raka. Reci to Ruici. Jeste uli, sad je ali kraj. Skupite vau etu. Da mi je ovdje kod sveanog uvoda novoga namjesnika, da bude pokorna. Neka se klanja do crne zemlje. Kratko, tiho i lijepo. Hajdmo sad! Sutra ste moji gosti. ampanjac mi je dobar. Tu emo piti u zdravlje Terezije, nove namjesnice. Ha! ha! ha! Hajdmo! Terezija me sigurno eka. Dakle, Troilo, ne zaboravi zeca i raka.
Oba hrvatska baruna pooe u udu za kvalirom iz kue, a ovdje im se Jankovi duboko pokloni i krenu ravno prema stanu Adama Bacana. Uav u Terezijinu sobu, nagnu Jankovi glavu, poljubi ljepoticu u ruku i ree smi-jjeei se:
-  C'estfait! N'est ce pas? Nous sommes vai^ueurs3! Terezija kanda je u ovaj par porasla za pol glave, zjenice sijevahu joj divljom radosti. Stajala je tu poput carice.
2 Inter duo mala...et caetera (lat.) - izmeu dva zla...i tako dalje.
3 C'estfait! N'est ce pas? Nous sommes vainqueurs! (franc.) - Gotovo je! Zar ne? Mi smo pobjednici!
- Da, Antune, pobijedismo.
- A ja estitam novoj namjesnici, to su iskrene rijei prepokornog roba - poljubi je Jankovi po drugi put u ruku.
- Hvala vam, iskrena hvala, znam da i vi pritom imate velikih zasluga! Jer tko je otkrio da u kasi Klefeldove regimente mnogo od onih novaca fali to je krajiki puk uplatio za uniforme? To gaje ubilo.
- Molim vas, Terezijo, u menije samo planuo pravedni gnjev. Ja to morah uiniti.
- Antune, vi ste zlata vrijedan ovjek. U Beu saznae za sve. Ve je bila vaga proti nama, al to je odluilo tim vie to je porunik Grlii potvrdio da Klefeld spekulira sa pukovinskom kasom. To mu je skrhalo vrat. Na svaki nain uvjerih se, dragi moj Antune, da osjeaje svoga srca nisam bacila pod noge beutnika, kojih danas na stotine ima.
- Vae uvjerenje mi veoma laska, grofice.
-  Iz koje knjige ste opet te fraze nauili, Antune? -namrgodi se Terezija. - Ja ne trpim ceremonija. Dosadne su mi. Al jeste li uli, to jest, jesi li uo, ja se ne alim, ja sam strasna ena. Sad sam ja gospodarica. Ja ne vjerujem tvomu obeanju, ja ne vjerujem tvojoj ljubavi dok joj ne rtvuje Belizara.
- I opet? - ree zlovoljno Antun.
- I opet, pita? Dapae vie no ikad. Ja elim saznati rok, na koji e se Belizar eniti. Ja ti rekoh, sad sam ja gospodarica. - Po tim rijeima pogleda Terezija Antuna otrim, odvanim okom.
-  Oh! - uzmaknu kavalir - ima li u rjeniku ljubavi i takovih goropadnih rijei? Zar vam je gospodstvo toli jako da ga ne bi bura oboriti mogla?
- Ne bojim se toga, jer si ti moj saveznik. Al ja te elim privezati jae. Rok mi kai, rok.
Poduprijev bradu rukom, gledae kavalir Tereziju.
- Zato uti, o em misli?
- 0 tvojoj krasoti.
- Ne zalazi mi stramputice. Imat e kada razmiljati o mojoj krasoti i gledati je koliko te volja. Naznai mi rok.
- Bien! - ree Antun odluno - za mjesec dana iza instalacije novoga namjesnika slavit emo vjenanje Beliza-rovo.
XXV.
Barunica Margareta Klefeld stupi naglo u sobu stare Sermaice. Bijae vrlo uzrujana, to si mogao razabrati po crvenom licu i po naherenoj koafiri. U sobi nade samo patra Pepela i Ruicu.
- Barunica kod kue? - zapita gospodski.
- Jest, milostiva barunice, i namah e doi. Kod svoje je unuadi.
- Idite po nju, molim vas - puhnu pukovnica spustiv se svom silom gnjeva svoga na stolicu.
Ruica ode, a jezuit stupi pred pukovnicu, pokloni se smjerno i ree:
- Dobar dan, gospo barunice.
- Dobar dan, patre, dobar dan - osinu ga barunica o-kom - ili, recite radije, zao dan, ta rije bolja je prema situaciji.
- Zao dan! Toga ne daj Bog!
- Ne daj! Ne daj! Kad gaje ve dao! II mislite daje to ala? Mu mi lei kod kue u vruici. Ki mi gine i vene, a ja, ja, ah, ja sirota, ja plaem od gnjeva, od bijesa, od ljutosti. Oh, taj skandal! Pravi skandal. Vi, patre, niste upravo za nita na svijetu.
- Oprostite - uzmaknu Pepel sklopiv ruke - ali kanda vas je danas opsjeo neisti duh.
- Svejedno, isti il neisti duh, ja vam velim da niste za nita. ta ste radili u Beu? A?
- Sve to je mogue bilo.
- To jest, nita. To se vidi po uspjehu. Bilo je i ludo vama povjeriti toli vaan posao.
- Hm, gospojo barunice, ja nisam kriv. Gospodin carski savjetnik ve je bio napisao dekret za vaega mua, samo je trebalo da ga potpie carica.
-Pa?
- Jednog dana doe Koller smuena lica od carice. Eto, ree mi pokazav mi dekret nepotpisan i crnilom prebri-san. Banje ve otpremio dekret za svoga sinovca Adama Bacana, a Klefeldov prebrisala je carica. Zato? upitah prestravljen. Eh, velike su na njega tube stigle, ba u zadnji as. Meetari s vojnikom kasom.
- To je la, vi laete, patre!
-  Ta zaboga - trnu se pater - ne rekoh toga ja ve savjetnik Koller, a njemu carica.
-  I Koller lae i ... - prasnu bijesno pukovnica skoiv na noge.
- Opuvaj nas Bog! - skunji se pater ogledav se na sve strane - crimen laesae majestatis1. utite, jer ...
- Oh, tko je to bio, tko? Da ga imam! Prosta denuncijacija!
- Dokazima, ree mi Koller zlovoljno, tima dokazima pokvarena je za ovaj put cijela naa ekspedicija. Mi smo izgubili veliku bitku.
- Ja idem sama pred caricu - planu Klefeldica, ali u-muknu jer je upravo stara Sermaica sa Ruicom stupila u sobu.
-  Ah! Bien venue2! - progovori stara barunica naoko prijazna - vi ste se, kako sam sdaleka ula, sa patrom ljuto pograbili. ta ste doli, patre? 0 politici mi ve ne govorite. Ja sam te ludorije sita. Volim baviti se svojom unuadi.
- Opuvaj me Bog politike - pokloni se pater - nije meni na pameti vremenita srea, ja dooh u poslu vjenoga blaenstva. Dooh vam, milostiva barunice, javiti daje novi oltar to je vaa pobonost i dobrota izvoljela posvetiti naoj crkvi dovren.
1  Crimen laesae majestatis (lat.) - zloin uvrede velianstva.
2  Bien venue (franc.) - dobro dole.
- Pa ga platiti treba, dragi rektore, je 1'? - upita stara barunica. - Dobro, napiite samo raun i dajte ga Ruici, ta e vam ga isplatiti. Na, Ruice, evo ti kljueva od kase. A to ste se, zaboga, popravdali sa barunicom koja je toli pobona i dobra?
-  Chere baronne! - zaleti se Klefeldica starici u rije -ja sam ba dokazala gospodinu rektoru daje imao ostati kod svoje krunice i ostaviti se posla kojega ne razumije ... to jest politike. Pater pokvario nam je sve kombinacije. Adam je postao banskim namjesnikom, a moj mu, pomislite - udari pukovnica u pla - ostao je na cjedilu. To, to vam htjedoh kazati i rei, daje to sramota i grehota, i da ta zemlja nije vrijedna da se ovjek za nju brine.
-  Oprostite - osovi jezuit glavu, i lice mu se zaari -ve vam jednom rekoh da sam posve nekriv, da imate krivca drugdje traiti. Kad seja po svojoj svijesti odluim na koju stvar, to radim za nju svom ustrajnosti, svakim sredstvom. I tu sam poteno radio, ali...
-  Dosta - lupnu starica nogom - ve sam rekoh da u ovoj svojoj kui ne trpim nikakovih politikih prepiraka. Umirite se, draga barunice, sjednite, ja vas alim radi vae nesree i, govorei po dui, moram priznati da mi Bacani nisu nimalo dragi, osobito nije ona bezbona Terezija koju Zagrepani Dijanom zovu. Ali jedno vas molim, ne govorite krivo o naoj zemlji, jer, jer, bome sam i ja Hrvatica i ne sluam takovih rijei rado. Ja pae mislim da bi oni zahvalni imali biti zemlji, koji amo dolaze te ovdje trae svoj kruh, pa napokon ne moe svatko biti car. Tako mislim po prilici ja, ne zamjerite, pa se umirite.
- Da se umirim! - plakala je Klefeldica dalje - nije samo to mojemu muu nije priznana zasluga, Bacani idu i dalje.
- to su vam skrivili?
-  to? Mojoj keri hoe da otmu vjerenika. Da, ona zlokobna Terezija, na koju vi punim pravom toliko mrzite, hoe da mladoga Pakia ugrabi za svoju nekakvu siromanu roakinju, a zato, jer je bogat. Ta niste li i vi sami zatitnica te sveze?
- Jesam i elim vaoj Amaliji svaku sreu, al to znate valjda da mi enske glave imademo toliko snage, da svakoga mukarca predobiti moemo. Neka se dakle Amalija dri, neka ga ne pusti iz ruke.
- Ah - uzdahnu pukovnica - draga barunice, ini mi se daje prekasno. Sve me je strah da su ga ve premamili. Ali neka se uvaju, moj Klefeld pokvarit e im tu sreu. Zar oni misle da moj mu nema vlasti? Dat e mladia ustrijeliti... ustrijeliti!
Starica pogleda otro pukovnicu, jezuit otkrenu lice, a Ruica, problijedjev na smrt, stane glavinjati i klonu na stolicu.
- Ustrijeliti? - zapita Julijana.
- Da - ree ukratko Klefeldica - hoe, da se osveti Ba-anki. Sve je pripravljeno. im se povrati u Zagreb, imat e birati smrt ili Amaliju.
- Al da ga pardonira carica? Vi ste vrlo odreiti, gospojo barunice - opazi rektor.
- Svakako odreitija nego vi, dragi patre. Pardonu nee biti vremena, gdje je Be? ta zna carica? Moj mu ga ima u rukama.
- Belizar Paki imat e dakle udne snuboke, muketire sa punim pukama? uste li, to se zove: amourparforce*. Ustrijeliti! Hm! ao bi mi bilo mladia. Ruice, de isprati gospodina rektora!
- Oh, draga barunice - produi pukovnica kad je jezuit, pokloniv se, sa Ruicom otiao bio - dooh traiti vau pomo. Moja Amalija gine, nesretna je. Va gospodin sin je prijatelj Jankoviu. Neka mu govori, neka ga sklone. Mladi, ujem, oporavlja se, vratit e se skorim.
- Zar vam nije Jankovi obeao Belizara?
- Jest. -Pak?
- Baanka se je hvalila javno da, bilo to bilo, Belizar nikad Amalijin biti nee. A to je moja ki ula, u njoj probudi se ponos, i zaklela se da Belizara iva imati mora.
! Amour parforce (franc.) - ljubav na silu.
Ustrijeliti ga moe Klefeld, ali Belizar je svoje glave, a i Amalija hoe ga iva.
- Govorit u sinu, vidjet emo - dignu se Sermaica i pogleda pukovnicu ispod oka - ustrijeliti! Hm! Govorit u sinu.
Bilo je podveer. Kavalir se je vraao kui. Ujedanput dou kako ga netko potiho zove.
-  Magnificel Magnificel
Jankovi krenu glavom i opazi kapucina oca Jerolima.
- Vi, oe? to elite?
- Molio bih vas za nekoliko rijei.
- Govorite!
- Evo pogledajte, magnifice, pogledajte si ovaj nakit -apnu kapucin izvadiv tok izpod halje. Jankovi podignu zaklopac i pogleda u udu redovnika.
- Odakle vam nakit, oe? - zapita kavalir.
-  Mnogo je vrijedan, je 1'? Sami dijamanti! Ja se u to ne razumijem.
- Dapae divan nakit. Ali...
- Rei u vam. Neka plemenita gospoja u velikoj je neprilici. Treba joj novaca. Zato me umoli neka to drago kamenje prenesem k vama da ga kupite ... moebiti za kakovu gospoju, ree ona, jer seja u to ne razumijem. Dat e vam ga jeftino.
- Ja da to kupim? Kako je toj gospoji ime? Kapucin slegnu ramenima.
- Oe Jerolime! Doite u moj stan. Takvi se poslovi ne sklapaju na ulici. - Obojica zadoe u kuu, i za malo vremena odulja se kapucin kui nosei pod haljinom kesu cekina. Da, poso bjee sklopljen. Kavalir kupi drago kamenje. On! Neenja! Za koga? Ta moebit za lijepu Tere-ziju.
XXVI.
Ujutro jedne nedjelje koracahu poslije rane mise gospoda majstori velikoga gradskoga ceha Opatikom ulicom prama kui Petra Grkovia, srebrnara i staroga ceh-metra.
Na licu im je bilo vidjeti da ih eka neobian, vaan posao, jer su potovani majstori glave visoko dizali, oi silno izvaljivali i veliajno klimali glavom govorei u pol glasa. Da je pako ta sveanost neobina, vidjelo se i po sveanom odijelu, po suknenim dolamama u kojima su se estiti majstori silno znojili.
Prijazno doeka ih na pragu cehmetar, malen ovjeac, iz ijeg je uglastog i navoranog lica i crnih oiju sijevala neobina dobrota. U velikoj sobi stana motala se urno gospoja Grkovika u svom suknenom zobunu, niz koji je visio velik srebrn lanac. Ve bijae dugaki cehovski stol pokrit bijelim stolnjakom. Na njem stojae otvorena cehovska krinja od orahova drva, velik diplom, dugaka, bojama lijepo ispisana majstorska knjiga koju je ceh jo g. 1647. dao o svom troku prirediti, peat, pero, crnilo i majstorski list. Svaki ree cehmetrici svoj Hvaljen Isus i upita je za zdravlje, pa hoe li kie biti, a ona odgovori ljubezno svakomu:
- Na sve vijeke! Zdravlje je dobro, kad nije gore, i kie da nee biti, ako bog da!
Sad se ve skupie svi, svi sjednue na drvene stolice za dugakim stolom: kutravi pleati kova Mato Mihalini sa kvrgastim licem, Franjo Bankovi, ovuljak elav, iljasta nosa i brade, po cimeru bravar, stari sjedokosi sabljar Juraj Barilar i dalje kovai Juraj Smetiko, Josip uni, bravari Niko Markui, ime Kurat i brbljavi pukar Joa epi. Svi ti estiti majstori skupie se ovdje u punom zboru, samo ne bijae Mije Magia i Jose Juratovia. Cehmetar zakalja dva puta, zastrue petom po podu. - Tiina zavlada, i majstor Grkovi rei e ovo:
- Ljubav i potenje svakomu bratu prvi put! - te se duboko nakloni i poda susjedu desnu ruku, i rije i ruka obredi cijeli majstorski stol. A zatim e Grkovi opet:
- Ljubav i potenje svakomu bratu drugi put! - i poput jeke odazva se cijeli majstorski stol.
- Ljubav i potenje svakomu bratu trei put! - progovori sad srebrnar jae, i jae zaori cehovski pozdrav po sobi, doim je gospoja Grkovika podvinutih ruku, stojei pred prozorom, gledala u sobu. A srebrnar e opet:
-  Ovo smo se nali, plemenita cehovska brao, pred ovom naom otvorenom ladicom kao na dananji dan, kako je bio cehovski dogovor, za cehovskim poslom, svi hvala bogu zdravi i ivi, trijezni i iste pameti, kako se potenim cehovskim ljudima dostoji. Pak ja vas na potenu rije molim i prosim da sudite po dui ni desno ni lijevo, ni za zlobu ni za prijateljstvo, ve pravo i zdravo. I sada molim vas, potovani majstore Smetiko, da dajete na glas mladomu cehmetru da ceh eka i hoe sluati rije. - Sveano dignu se kova i, dotaknuv se sa tri prsta cehovske knjige, pokloni se duboko i izie na vrata, ali se brzo povrati s kovaem urom Gospoiem. Mladi cehmetar pozdravi poklonom zbor te stavi na stol velik sveanj pod peatom.
- Ljubav i potenje vama, plemenita brao - ree doljak - i dika naemu patronu, svetomu Tomi, biskupu i mueniku! Evo, zato je danas rije. Znano je svima kako se je jo lanjskoga ljeta s plemenitim cehom pogodio poteni Joso Juratovi, bravar, za dvadeset tvrdih kuda i za jedan snaan objed, da bude zapisan za cehovskog majstora, i da je te kude platio i da je zapisan za majstora pod tim zakonom, da ima kao na dananji dan dati cehu djelo na ogled i snaan objed. Evo sam stavio pred ceh to djelo, pod cehovskim peatom, vi mu sudite po dobrom srcu i zdravoj pameti. I ako mu nema falinge, vi ga primite, jer je poten, kako je cehovski zakon. Jo u za njega rei i to: Niti se on klati bez posla po danu, niti pije po krmama po noi, nikad nije bio pri sudu, niti pui kad je sveta misa ili veernjica, ter se svake godine ispovijeda. Jo ga nisu vidjeli na ulici sa koijaima tukui se, nit pred vra-
tima stojei i sa enskim glavama zla glasa govorei. Prav je i zdrav, a ja sam mu poruk. Znano vam budi i to da e od danas za etrnaest dana uzeti u sveti zakon potenu djevojku Maricu, cehovskoga majstora Magia ker. To vam budi znano i preporueno.
- Ovo ste uli rije - ree Grkovi - i znate staje. Pogledajte je li cehovski peat cijel.
Majstori nagnue glavu nad smotak i rekoe:
- Cijel.
- A vi, cehovski majstore i mladi cehmetre - nastavi srebrnar - vi ste nam porukom da je to ogledno djelo radio svojom mukom i rukom bez iije domisli i primisli, bez tue pomoi.
- Tako mi ovih oiju i mojega potenja, njegova je ruka i muka - poloi Gospoi ruku na prsa.
- Pa dajte, neka plemeniti ceh vidi staje - ree Grkovi. Smetiko skinu peat te iznese veliku, umjetno iaranu
bravu na dva kljua, tako nainjenu da su oba kljua ila u jednu kulju, tako daje trebalo ponajprije otvoriti jednim, a poslije drugim kljuem. Po bravi bijahu fino skovani ljiljani, a i kljuevi skovani sa spodobu ljiljana.
-  Vi, majstore Kurate, a i vi, Bankoviu, sudite je li djelo po redu i cehovskom pravilu, i nije li se Juratovi mijeao u posao srebrnarski ili kovaki proti cehovskomu zakonu, a prosto je svakomu cehovskomu majstoru da djelo oima premjeri i svoju rije rekne.
Bankovi pograbi objema rukama bravu i kao da e svoj nos u nju porinuti, doim je Kurat mirno kraj njega stajao. Mali bravar prebaci djelo sad na jednu, sad na drugu stranu, poe po njem kucati prstom mjerei je, jesu li strane skladne, jednako duge i iroke, je li djelo vrsto i krepko. Zatim utaknu prvi, utaknu drugi klju, obraao ih amo-tamo, sad polagano, sad bre. Bankovi mirkao je amo, mirkao tamo, klimao glavom kao da mu neta nije pravo.
- Hm! - ree - te cifrarije srebrom uloene gotovo spadaju na srebrnara - i prui bravu pred Grkovia. Al ceh-metar, nagnuv se malko, odgovori:
-  A da! To nije srebrnarija. Jer glavno je brava od gvozda.
- Da, glavno je brava! - potvrdie svi.
- Pak - nastavi Bankovi dignuv prema Kuratu iljasti nos - to je, mislim, novotarija; staro je pravilo: u jednu kulju ide jedan klju, a ovdje idu dva. emu to?
- Eh - zavrti Kurat glavom - sve to je pametno i poteno dobro je, ako je i novo. Novo jest, pak je niklo u Juratovievoj pameti. Zato da ovjek za dva kljua naini dvije kulje, kad ne treba nego jedna, a opet se krinja ne moe otvoriti nego sa dva kljua od dva ovjeka. Ja velim plemenitom cehu - lupi Kurat akom po stolu - ovo djelo valja, i dika ruci majstora, cehovska je. To velim ja po srcu i pameti, i neka se tko digne i neka mi rekne u poteni brk da to nije ist, fin, tvrd, poten bravarski posao, pa mu ja velim ter velim da ne govori iz due i da nije majstor. Bez svake zamjere! I molim plemeniti ceh da djelo ide od ruke do ruke, neka svaki sam vidi i sam sudi.
Mali Bankovi skunji se na te vrlo odreite rijei, majstori pregledae redom Juratovievo djelo, i svaki kimnu glavom, i svaki ree:
- Valja.
Nato e cehmetar Grkovi:
-  Ovo ste ogledali djelo, plemenita cehovska brao, i svi ste se sloili u tom da gaje nainila majstorska ruka. I ako vam je pravo, recimo: Vrijedno je i dostojno da bude Joso Juratovi pravi cehovski majstor, a brata bravara Markuia, kanoti pismenoga ovjeka, molimo da ispie ovaj majstorski list i neka stavi pod pismo veliki peat ceha. Potovanoga pako brata mladoga cehmetra molimo neka poeta u stan novoga majstora da ga pozdravi, i neka doe pred ovu cehovsku ladicu, jo da ga pita gdje e biti postrt stol za na snani objed. Ovako je izilo dobro, dika naemu svetomu patronu.
Dotaknuv se knjige, ode Gospoi ponesav sa sobom pozlaenu tablicu ceha. Zakratko povrati se opet sam, blijed i stupi pred ladicu.
- Gdje je Juratovi? - zapita ga srebrnar.
- Pobjego, pobjego - dahnu Gospoi.
- Pobjego! - skoie svi u udu na noge.
- Govorite, kako? - produlji Grkovi.
- Tako. Ja doem Magiu i reknem: Hvaljen bog! A oni nita. Djevojka plae, stara si tare oi, stari nijem pred sebe gleda. Gdje je Juratovi? pitam. Stari mahnu rukom, mlada nije znala nego: Joj, joj!, a stara mi ree: Uteko, jutros, ostavio na pismu neka ga ne traimo, daje poten
- voda ga odnijela - i da e opet doi - daleka mu kua! Otpirio kao vjetar, ponio sve.
-  Lijepe dike za ceh! - nasmija se zlorado Bankovi -lopovskog mu potenja! Vi ste ga cifrali, reko sam ja - i ponosito pogleda mali bravar srebrnara, doim je cehme-trica odletjela da susjedima dojavi sramotu.
- Juratovi pobjego! - zaudi se srebrnar maui glavom
- ta bio bih za njega dao desnu ruku.
- E, ja sam vazda govorio - ree Bankovi.
-  ta si reko? - planu Kurat. - Nita nisi reko. Tko zna ta je i je 1' se osramotio. Ne crni ga prije, dok ne zna je li zbilja vrag.
- Tako je - potvrdi srebrnar.
Barunica Julijana Sermage leala je u svojoj ipkama osutoj postelji due nego obino. Ruica bi je svako jutro probudila u est, zimi u sedam ura. Takov bijae kuni red. Danas ujedanput barunica istisnu svoje staro lice iza finih okrajaka iroke, velike kape, protre si oi i pogleda na starinsku uru koja je stajala na stoliu kraj njezine postelje.
- ta? Osam ura i etvrt! Je 1' mogue? Usred ljeta! A gdje je Ruica! udno!
- Ruice! - viknu starica, al nitko se ne ozva.
- Ruice! - viknu Julijana jae i poneto srdito. Ni glasa. Sad se pridignu, uhvati zvonilo kraj postelje i zazvoni. U sobu ude komorkinja.
- Zato nema gospojice Ruice? - zapita stara.
- Jo je danas ne vidjeh, vaa milosti, i dosta sam se tomu udila.
- Idi u njezinu sobu! Pogledaj stoje! Moda je bolesna. Reci joj neka doe.
Komorkinja povrati se zaas i ree slegnuv ramenima:
- Nema plemenite gospojice. Soba je prazna.
- Da gdje je?
-  Pitala sam sluge. U rano jutro da je izila, valjda u ranu misu kapucinima. Bila je ogrnuta kabanicom.
- Kabanicom, sad, u ljetu? Pa gdje je ve rana misa? Obuci me, Dorice! Da vidimo!
Barunica side iz postelje. Komorkinja navue joj svilene nogavice, papue od crvena safijana i prebaci joj iroku domau haljinu od damaska. Starica kleknu na klecalo to je medu dva prozora pod raspelom od slonove kosti stajalo, izmoli jutarnju molitvu, prekrsti se tri puta i koracae dosta brzim i jakim korakom kroz svoje dvorane u Ruiinu sobu. Soba bijae prazna, postelja otkrita, namjetaj u neredu. Barunica otvori ormar. Sve u redu. Kraj postelje stojae svijenjak, a u njem tek komadi svijee. Po podu lealo je nekoliko praznih papiria, vrpca i jedno pero. Inae nita. Barunica zamahnu glavom. Ve htjede izii iz sobe, kad joj oko iznenada zape na odrezini uta papira koja je na stolu stajala. Julijana pristupi blie, uze papir i proita: Milostiva barunice! Otila sam u svijet. Morala sam. Ne traite me. Ne mislite da sam neharnica, al srce mi ree: - Mora! - i ja sam krenula na put. Ne proklinjite, blagoslovite svoju nesretnu, do groba harnu kerku Ruicu.
-  Ruica! Ruica! Pa to meni, meni! - vrisnu starica klonuv na stolicu i pokriv dlanima lice. - Ne, ne, ne! To nije mogue! Zar je sve potenje staroga koljena izumrlo na ovom svijetu? Hrvatska plemika ki, ki junaka! Oh, da joj je otac iv! Al bolje daje umro, bolje. To bi ga spravilo pod crnu zemlju. Ta ne bih je bila dala za anela, a sad ... Kamo? Zato? S kim? Uh, sramotnica jedna bez obraza! - planu starica - glatka zmija koju sam grijala na svom
srcu. Otale, otale iz moje pameti! Da je se vie ne sjeam, jer bih je morala prokleti.
Poslije veernjice imao je Babikin jezik silna posla. Sve se je znojila pripovijedajui na Markovu trgu. Da, sad se zna sve. Te sramote nije vidio svijet. Seljaci Duhovljani doli u grad i rekli ta je. Na svoje oi su to vidjeli, na svoje oi. Grijeh je i pripovijedati. Sodoma! Gomora! Rano ujutro vozili se na kolima iz grada put tajerske, tko? Mladi majstor Juratovi. Jadna Marica! Jadni Magi! Pa s kim se je antikrst vozio? Sa gospojicom Ruicom Delievom. Jeste li uli? Sa plemenitom gospojicom! Plemenitom? Fuj! To da je plemenito? A to smo mi koji nemamo taj figov list od magaree koe, na kojoj je ispisan grb? Boe moj! Boe moj! Pa taj svijet jote stoji, jo nije pukla strijela! Milostivi bog je predobar. Hvala bogu da smo mi takve kakve jesmo, i da smo proste. Da, da, oholost, gospotina! uvajte keri svoje, uvajte ih zaboga, opak je svijet. Evo vam primjera, i laka vam no. Da, Ruica Delieva pobjee sa Josom Juratoviem. Kamo, zato? To neka bog zna.
XXVII.
Jutrom devetoga srpnja 1753. bijae po Zagrebu silne urbe i trke. as je letio na konju po Ilici koji asnik banskih krajikih husara da ponese pismo u biskupski grad, as je jurila sjajna koija u kojoj seje sijevao velika, odjeven gotovo u zlato, tu su opet posavska kola polagano dovucala seoskoga upnika, komu si od naloga silne praine jedva razabirao halju i lice. Po Vlakoj ulici iao je truba biskupskih banderijalaca. Kod svakog oka bi stao te trubljom sazvao katane. Po gornjem gradu koracao je postolar Tomai znojei se pod ogromnim pernatim klobukom graanske garde, lupajui po dugakom bubnju neka garda ide pod oruje; cehovi hrlili su u crkvu po svoje zastave, gradski katelan bio je iz svih vinograda sakupio prangije te smjestio ih kod gradskog tornja u kapucinskom
vrtu, a gospodin senator Ladislav Sale etao je u tijesnim hlaama i koulji po svojoj sobi itajui naglas svoju latinsku oraciju, dok mu je gospoja senatorica na dolamu nova srebrna dugmeta priivala. Napokon ozva se od gradske iglanice silna bubnjava. ete banskih krajinika krenue iz svoga taborita prema Trgu Harmice. Bilo je blizu devet ura, sunce ve je nemilo prilo, praina bijae strana, da te zagui, a putem pade od ege nekoliko vojnika bez svijesti. Danas ima se sveano uvesti presvijetli gospodin grof Adam Bacan, namjesnik banske asti u kraljevini Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji, po preuzvienomu gospodinu Franji Tausiju, biskupu zagrebakomu, koga je kraljica pritom imenovala za svoga povjerenika. Banski namjesnik bio je zato otiao iz Zagreba, a imao je biti dopraen od Ludbrega preko Sesveta Laskom ulicom u glavni grad kraljevine.
Premda su stranke meusobnom mrnjom na sebe kipjele, ne htjede se opet nijedna oteti starodavnom obredu, ono kolo velikaa pako, koje imenovanje banova sinovca smatrae pobjedom, gledalo je da ta sveanost bude to sjajnija, to ljepa, dobro znajui da se upaljiva ud Hrvata lake premamiti daje vanjskim sjajem, uzdajui se povrh toga u onu nerijetku manu ljudskoga znaaja, po kojoj se ovjek nejak, esto i proti svojoj dui, klanja ma kakvoj osobi, samo ako je vanjskim biljegom vlasti odjenuta ter jaka dijeliti milost ili nemilost, korist ili tetu.
Ve dva dana prije bjehu stalii poslali pred namjesnika deputaciju u Ludbreg, i to baruna Marka Pejaevia, kanonika Stjepana Puca i Ivana ajia, podupana krie-vakog, da ga uime sabora pozdrave i pozovu u glavni grad. Du zemaljske ceste ekahu upanijski suci i puna kola vlastele, i im bi se koija Baanova pribliila, grunue prangije, a plemstvo vikae:
- Vivat locumtenens!
im se je Adam blie primicao Zagrebu, tim vie mu se prikljui koija, a kod Sesveta ve se je vijao za njim nedogledan rep pratilaca. Kod Vrbovca doeka namjesnika Pataiki banderij pod svojom zastavom, sve lijepi, birani
ljudi u crvenim dolamama na konju, a pred njima Stjepko Patai, kod Bojakovine pridrui mu se zeleno konjanitvo Drakovia, a kod Sesveta slobodnjaci biskupa zagrebakog, plavetni husari nakieni bijelim gajtanima pod pernatim kalpakom, na kom je bilo itati. E.Z., to jest Epi-scopus Zagrabiensis1.
Sdaleka opazi zvonar Svetoga Kralja provod, i zatutnji veliko zvono nad gradom, a za njim sva ostala zvona. Sa Kalvarije i kapucinskog vrta zagrmjee mali topovi. Pozor! U red! orio se irom Tridesetnikog trga glas krajikih zapovjednika, i sve gue i gue jatila se naloga radoznale svjetine. Sad dojuri zagrapce prednja eta biskupskih husara do mosta kraj Manduevca. Tu stajae etnik iman Vojkovi na elu krajikih banskih konjanika, kojima si nadaleko vidio areno odijelo, crvene hlae, zelene dolame i visoke kalpake, nad kojima je gusta perjanica treptjela. Vojkovi zaletje se poput munje na svom bijelcu pred etu, podignu sablju i viknu:
- kadron pozor! - i banovake trublje zatrubie, bubnjevi na konjima zagrmjee, i zastava se spusti na poast.
Sad doe namjesnik. Umoran, poneto zlovoljan, sjedae na lijepu zelenku. Bogata surka od plavetne svile izvezena srebrom, sjajna dolama od crvene kadife orubljena kuno-vinom visijahu lijeno na tom nevatrenom tijelu; kalpak kanda mu je bio prevelik, natisnut u elo, a bijela perjanica nagibala se vrlo udnovato na lijevu stranu. Sve seje inilo da ga ta slava ne veseli osobito. Oko njega jatili se na konju velikai u arenom sjajnom kolu, Stjepko Patai u mavenoj svili na crnu arapinu nosei na bijelom kalpaku zlatnu elenku, podban Rauch sputenih brkova, sigurna oka, od glave do pete obuen u crn barun, sjedei na bijelcu, general grof Kazimir Drakovi, Franjo Kuevi, Orii, Je-laii, Erdodv i sila drugih, a uz njih poskakivo je poneto smijeno karlovaki zapovjednik grof Benvenuto Petazzi, komu se je vidjelo da ga talijanska majka nije rodila za tu tijesnu krajiku uniformu.
Na Mandueva^kom mostu zaple se provod u ljuto klupko. Slobodnjaci konjanici otimahu se za prvenstvo, biskup htjede da njegova eta bude svakako prva, al toga ne dopustie banderijalci erdodski, drakoviki i patai-ki, te tako sunu sva rulja neobuzdanih konjanika jednim mahom u usku ulicu i u bok bataljunu banovakih pjeaka koji je upravo, drei puku na poast, bubnjevima i svi-ralama pozdravljao banskoga namjesnika. Grof Adam, stisnut nemilo, mrgodio je zlovoljno lice bojei se da ga vjerni zelenko ne strese, ali na sreu baci se dosjetljivi Vojkovi sa svojim kadronom medu banderijalske takmace i pjeadiju i povede Adamovu drubu brzim kasom kroz Ilicu na Mesnika vrata u grad, gdjeno namjesnik zakre-nu u Drakovievu kuu, sretan da e se rijeiti te sveane gungule, ali tu ga na vratima spasenja pograbi plemeniti magistrat zagrebaki, i senator Sale izgovori Adamu sveanu posnu prodiku od najmanje pol ure, da Adama glava silno zabolje te, tarui rupcem elo, priapnu grofu Dra-koviu:
-  Cher comte, cette fete est si magnifique quej'en de-viendmifom1!
Drakovi ne ree nita, ali stisnu udnovato usne.
Hrlim korakom penjao se je Adam uza stube gdje ga je ekalo plemstvo da mu preda zastavu kraljevine, ali Adam ne ree na sve poklone gotovo nita, kimnu samo pokadto glavom, uze brzo zastavu iz Rauchove ruke, prisloni je uz zid i primijeti da je strana sparina, pri kojoj su se gospoda radi njegove neznatne osobe vrlo izmuila, te da ih ne eli oteti udenomu miru, poto ionako vei dio posla preostaje za sutranji dan.
- Adame! - ukori ga Terezija - ja ne razumijem tvoje mlitave udi. Ti kanda ne haje za sve to tu biva. Oh, da je u tebi moja dua! Da zna kako mi je igralo srce kad sam s ovoga prozora medu gospojama gledala kako te uvode u vlast, kako ti se sve klanja, kako te sve slavi,
Episcopus zagrabiensis (lat.) - biskup zagrebaki.
2 Cher comte, cette fete est si magnifique, q\xe fen deviendrai foux (franc.) -Dragi grofe, ova je sveanost tako divna da u poludjeti od toga.
kad pomislih da sam ja u tom kolu prva. Da, dananjim danom slavi naa politika pobjedu, a sutra zasjest emo na prijestol slavno i veselo, da e ti Hrvati pamtiti svetkovinu koju im pripravi Terezija Baanka.
Oko plamae lijepoj eni plamenom ponosa, radosti i samosvijesti, doim je namjesnik, proteui svoje noge, zijevao.
-  Reziko! - ree Bacan - radi i priredi to te je volja! Zapali makar na svetkovinu cijeli taj grad, al mene, molim te, pusti na miru. Ja sam ti vrlo kukavan maitre de plaisir. Uzmi si zato Jankovia. Taj se u te poslove bolje razumije. Ja idem da nauim u postelji svoj sutranji govor, a poglavito da zaspim. Laku no, ma chere!
Grof Adam odulja se u svoju spavaonicu, aTerezijino oko otprati ga pogledom punim prezira, i uz demonski posmijeh apnu lijepa ena:
-  Pa to da je mu? Zato ne smijemo mi ene i pred svijetom vladati? Al da, pravo ree: Jankovi je izvrstan maitre de plaisiv. Sutra priredit e Dijana Zagrepanima bakanal kakova nema ni u Olimpu.
Puncat je Markov trg. Ljudstvo gleda pozornim okom na uru Svetoga Marka, koja daleko zaostaje za radozna-lou svijeta. Prostor pred banskim dvorom je ist. Na lijevoj strani od banskih vrata stoji kostajnika regimenta u punoj paradi. Oruje sijeva, zavratnjaci se rumene, na klobucima trepti zeleno lie. Pred kumpanijama stoje asnici opasani srebrnim pojasom, upirui se o svoju sablju. Pred njima na konju sjedi pukovnik - Klefeld. Usne mu dru, lice kanda mu je posivjelo, ljuto bulje oi u zemlju, nemilo trza ruka uzdu. Klefeld, zakleti vrag Bacanu, mora danas spustiti sablju na poast ovjeku plitku, koji mu je preoteo ast, mora zapovijedati svojoj eti da uini Bacanu poast! Oh, zmije mu jedu srce, pakao plamti u dui, a on mora da mirno sjedi na konju. Sad se dovue
do gradske kue na oku i graanska garda korakom nejednakim. Visoke ogromne izme gazile su neskladno nemili zagrebaki tarac, veoma crvene haljine padale su vrlo nejunaki niz tijelo, visoke guste perjanice zibale se kao klasje o vjetru nad irokim, iljastim klobukom, ispod kojega je na lice curio znoj, a potena leda savijala se pod teretom nepouzdane kremenjarke. Pokoji krajiki brk zatrepti od posmijeha, kadno junaci vidjee kako se gospoda graani pod nepriroenom paradom znoje. Ve se razmjestie i cehovi, upanijske deputacije pod zastavama i gradski magistrat, pred kojim se je nadimao sudac Ba-boaj drei vrlo dostojno svoje drveno ezlo. Svi prozori bijahu puni enskoga svijeta, a navlas u banskim dvorovima. Ponosito promatrae Terezija tu sveanu vrevu arkim svojim okom. Vidjelo se da se uti vladaricom. Samo pokadto odzdravi milostivo kojemu velikau ili kininu nehajno kojoj gospoji kraj sebe. Sad svrnu okom na trg i sretnu se s drugim - s Klefeldovim okom. Njoj sijevnu oko - njemu zadrhtae vjede - i Terezija pokloni mu se uz slatki posmijeh toli milostivo, toli ponizno, da mu je srce od bijesa puknuti htjelo. Odbi deveta. Sad je hora. Ljudstvo zaa-mori. Pobonik banovaca doletje na konju do pukovnika i priapnu mu nekoliko rijei.
- Ne! - odreza Klefeld srdito.
Za dva-tri asa pojavi se na zagibu Markove ulice est biskupskih konjanika i iza njih pozlaena koija biskupa zagrebakog na etiri konja.
- Ha, eto biskupa! - zamrmori svijet - kraljevski komesar dolazi.
U taj tren viknu kapetan graanskih eta:
- Pozor! Puku uz rame! Na poast! - i graanski bubnji zabubnjae silno, ali brzo okrenu Klefeld konja i kriknu bijesno:
-  Pukovino, pozor! Puke do nog'! Mir! - i banovaki kundaci spustie se ruei na tarac.
Ljudstvo se zaudi toj raznolikoj komandi. Biskupova koija ustavi se pred banskim dvorom. Iz nje izie biskup Tausi u ljubiastoj svilenoj halji i biskupov tajnik Paxi,
skruena lica. Ali biskup ne ude u dvore ve korakom pra-ma pukovniku i ree mu dostojno i mirno:
- Znate li vi, gospodine pukovnie, da sam danas kraljevski komesar, na mjestu kraljice, i da mi vojska ima prezentirati puku?
Pukovnik ni da trenu, ve hladno i prezirno odvrati biskupu:
-  Gospodine biskupe! Brinite se vi za svoje popove i ne zabadajte svojih prsti u vojnike, jerbo ste magarac.
Tamna rumen zali lice biskupovo, a tajnik problijedje. Medu asnicima stade apat.
- To ete mi platiti, prostae tuinski! - dignu biskup prst i pohrli ljutit u dvore. Svjetina se uskomea, gospoje se nagoe iz prozora, a general Drakovi, opaziv na pragu sobe Tausija blijeda lica, plamteih oiju, poletje prema njemu i zapita:
- ta je, excellentisime!
- ta? - dignu Tausi glavu i pogleda otro Drakovia
-  onaj Nijemac, va pukovnik, nazvao je zagrebakoga biskupa, kraljevskoga komesara, magarcem. To je crimen laesae majestatis! Generale, ja traim zadovoljtinu!
-  Generale! - viknu Terezija zlurada oka, priskoiv -ta sramota naoigled svijeta mora se kazniti. Ja to hou.
- General istrait e krivnju pukovnika - odvrati Drakovi udvorno grofici.
- Tako? - planu biskup. - Ja elim zadovoljtinu na mjestu. Zar je zagrebaki biskup va kaprol? Jesmo li dotle doli, gospodo vojnici?
- Molim - izlanu general.                            
- Gospodo! Zaboga, umirite se - skoi Rauch medu njih
- o tom budi poslije rije, sada je hora poi po namjesnika.
- Skandal! - krinu Terezija Aleksandri Keglevievoj -to e Nijemac skupo platiti.
- Idite po gospodina namjesnika - uzdahnu biskup ljutit.
est velikaa pode po grofa Adama u Drakovievu kuu i doprati ga u banske dvore. Sada zabubnjae krajinici i graani, i jedni i drugi uinie poast i-----Klefeld spusti
sablju sjedei ukoen, ali avolskim prezirom gledajui Adama Bacana, koji mu pozdrav domahnu rukom. Na ste-penima doeka ga biskup i pokloni se presmjerno grofu. Obojica uoe u dvoranu zelenim suknom obloenu. Do zida stajahu na uzvienu mjestu dva pozlaena stolca, a nad njima pripeti grbovi Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. U polukrugu bilo se razredilo gospodsko kolo. Nadesno kalpaci, perjanice, sablje, dolame, glave ivih oiju, duge brade, sitnih brkova, crne kanonike halje i zlatni krstovi, a med njima fino lice Baltazara Krelia. Nalijevo evala je ljepota sred svile, dijamanta, ipaka i nabijeljenih uvojaka, rumena, smijeea se lica, rujne usne, draesne oi, a pred svima divna Terezija poput kraljice u halji od bijele svile, u kojoj sijevahu utkane srebrne rue. Adam spusti se brzo na lijevi stolac, biskup polagano na desni, te izvadi, na-taknuv oale, iz depa dugaki papir.
Polagano, jednozvunim glasom sricae biskup iz hartije slavu grofova Bacana, kojim da nema ravnih na ovom svijetu.
Ravnoduno gledao je Adam preda se, ali Kreli pri-apnu smijeei se drugu svom Pucu:
- Ali se biskupov tajnik Paxi namuio te Baanske slave! Da ju je biskup bar nauio itati.
Sad zavri biskup svoj dugaki govor i ree uzvienim glasom:
- Ja, Franjo Tausi, bojom i apostolske stolice milou biskup zagrebaki, opat Blaene djevice topuske, slavne upanije breznike vjekoviti knez, njegove cesarske i kraljevske svjetlosti vijenik, umijetam tebe, preuzvienoga i presvijetloga gospodina grofa Adama Bacana za namjesnika banske asti u kraljevini Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji. Vivat!
- Vivat! - odazva se plemstvo dosta umjerenim glasom. Naglo se dignu Bacan i ree:
- Inclyti status et ordines*! Da mi je sila dana toli puno i mudro govoriti koliko preuzvienomu gospodinu kome-
3 Inchjti status et ordines (lat.) - slavni stalei i redovi.
saru, moje rijei ne bi imale mjere da se kraljevskoj svjetlosti i vaoj dobroti zahvalim. Nu ja velim ukratko: bit u strog i pravedan, blag i milostiv, a moja e briga biti da vazda pazim na pravo i sreu ove kraljevine i zapovijedi previnjeg prijestola. Hvala vam!
-  Vivat! - ozva se potie glas plemstva koje se brzo poslije toga obreda razie. Na rastanku stisnu Terezija biskupu ruku i ree:
- Vi trpite za nas! Klefeld zna koliko ste radili o tom da moj mu bude namjesnikom. Zato vas je obruio. Strpite se, ja u vas osvetiti.
- Hvala, milostiva grofice! - odvrati biskup -ja ne traim osvete, ja traim pravicu, trait u je od same carice, jer jo nismo doli toli daleko da smije tudinac biskupa zagrebakog toli runo osramotiti.
Iz prozora banskih dvorova sijevalo je u ljetnu, oblanu no sto i sto svjetala. Adam Bacan i ena mu Terezija bjehu se ve udomili u tim dvorima, a njihov zakleti vrag - Klefeld, koji je toliko vremena probavio bio u toj kui, koji je mislio da e ovdje vjekovati, morade ve prije nekoliko mjeseci preseliti se u privatan stan, da se dvorane sjajno prirede za novoga banskoga namjesnika. Dugim islom otvorenih soba strujila je danolika svjetloba. U kristalnim trorunim svijenjacima drhtahu o zidu mirisave votanice sipajui svjetlo po latenom podu, po arenim tapetama, po tekim svilenim zavjesama i sjedalima od rujnog damaska, a plameni svijea odraavahu se od blistavih ploa mletakih zrcala koja su skladno razredena bila. Tu cvatu srebrni Uljani na modroj tapeti, tu savijahu se na zidu rumene, zelene i ute arabeske raskonog istoka o prigaenom svjetlu modruljaste svjetiljke, ondje bijae soba ukraena rujnom tapetom na kojoj se rvahu zlatni lavozmaji, i u svakom kutu zelenjela se mirta, cvao je emin i rua, zibao se blijedi limun i arila se zlatolika narana. Najvema sjala
i je plesna dvorana. Sa stropa visijae o pozlaenu lancu ogroman svjetiljnjak od bruena stakla u spodobi velike zvijezde, oko koje je titralo sto manjih zvjezdica. Poput nebeske duge lijevalo se areno svjetlo kroz taj umjetni blistavi kristal oarujui strop i zidine. Tu kanda si uao u nebo starih bogova. Gledaj nad sebe. Na tamnim, zorom prosinutim oblacima sjedi u zlatnoj koljki Venera, napol krijui, napol otkrivajui divno tijelo tono buji i cvate poput mlade ruice, kosa joj pliva niz vrat kao eeno zlato, oi joj zamiru od plamena milja, a usne joj cvatu, leptir bi se spustio na njih; smijeei sputa glavicu natrake kao da drijema. Voljko vuku golubice koljku plavetnim nebom kud lete zlatokrile ptice, rujni leptiri, kud lebde amoreti sipljui na caricu ljepote rumene rue, doim na vrhu koljke stoji uzdignutih krilaca, letee kose, mali, mili, zlopaki Amor bacajui zlatne strelice na nesretnu zemlju. - Gledaj nie po zidovima. Tu grabi Pluton Pro-serpinu snanim rukama te je povlai u plameno carstvo, ovdje nie iz sinjega valovja divno tijelo Anadiomene, tu grli srebroliki labud Ledu koju prodrhtava boanska ljubav, ondje na brdu Idi stoji mladi pastir Pari drei zlatnu
I jabuku, gledajui pomamno tri nebeske enske. Bajno drhtalo je svjetlo po tim slikanim bogovima, bajnije po vrevi ivih ljudi koja se je uz lagodnu glazbu umei propletala sjajnom dvoranom. ta li tu zbaci, to li tu skupi hir, ludost sudbine? Tu smijei se nevino lie priproste ljivarske
g keri izvaljujui oi; ondje se mrgodi stara bradata koreni-
I ka hrvatska. Veseli li se, srdi li se toj komediji? Ovdje kilji stara njemaka majorica preko dugoljastog nosa. Ta da, ona je najvanija osoba, a drugo je smet. Gle one dvije djevojake glavice! Stiu se i udno gledaju kako si porunik banskih husara uzvija brk. Jedva ga ima, ali boe, vit je, tanan je, a haljina mu se divno privija uz tijelo, i mi smo djevojke. Gle onog banskog pjeakog zastavnika koji u kutu zavlai debelu glavu u crveni zavratnik. Sad zijeva! Ah, sad se je nespretan zapleo u svileni rep stare grofice koja ga zmajskim okom osinu. Boe moj! Od Dubice!
Volio bi hrkati, ali regimentska je zapovijed da se mora en pleine parade znojiti na plesu. Da je bar gdjegod utura! Adam stoji drei ruke na trbuhu i bulji u svjetinu, oko njega previja se nekoliko hrvatskih kameleona bez uniforme po franceskoj modi, u uniformi po starinskom kroju. Bez sumnje su ga prije grdili, bez sumnje trae od njega slubu, jer mu se dive kad kihne, jer plau kad ga zaboli na nogi ulj. Eno bogate ocvale ljepotice, gleda pod lepezu, a ispod nje na njemakoga bombardirskoga kapetana krupnije vrsti koji joj logiki dokazuje da je ona ruin pupolj. Ona barunica pod napraenim tornjem, a bez zubi, ujeda svakoga jer je nitko ne gleda, pa grdi potajice i namjesnika, jer zahtijeva od svakoga gosta za ples ulazninu od 34 krajcara. Suhonjavi onaj fikal gleda vrlo ozbiljno preda se i istrauje nije li konati dep njegove surke poneto rasparan, jer kani pri veeri amo zakloniti bar bocu od purana ili glavu odojeta. Svila umi, ostruge zvekeu, smijeh hahae i hihoe, oi sijevaju, jezik brblje, versaljska halja, franceski ma, krajiko crveno sukno, kriva sablja, brk, brada, visoka koaflra, muko, ensko, mlado, staro, runo, lijepo - sve se to mijea i huji i bruji. Ali ondje - ah, ondje pod onim zrcalom! Da, neka potavni to zrcalo, stid je svakoga zagledati se u to bezono zrcalo kad je vidio ensku koja pod njim sjedi. To nije rua, rua je blijeda, to nije liljan, liljan je stidan, to nije tulipan, tulipan ne mirii milenim dahom, to je prebujno za proljee, premlado za ljeto, zrela rajska jabuka, a nije jesen, to nije zima, jer te ee jae od sunca. emu je i stavila tu krunu od alema na sjajnu vrankosu? ta je taj alem? ta su joj oi, te divne munjevne oi, emu pliva niz junonska uda ta meka bijela svila, ta put joj je meka, bjelija. ena se smijei, ali od toga posmijeha zazebe te srce i pomilja da se raj sa paklom zdruiti moe, ljepega poroda ne bi im ljubav jaka bila iznijeti na svijet. To je Terezija, Dijana. Poput vladarice sjedi tu sluajui kako joj kavalir Antun Jankovi apue dosjetke mahnitoga srca, a ona uiva, grud joj se nadimlje, i pokadto otplati mu trud potajnim pogledom ispod svilolikih trepavica.
- Danas je sveani uvod! Blizu je rok! - apnu Tereza.
-  Vi me toga sjeate. Bih li jote ivio, da toga ne pamtim? - odvrati kavalir.
- Sretna sam da vladam, i stidim se da vladam. Sretna, jer vladajui mogu ostati uz tebe, stidim, jer mi se mu vladarom zove. A ti?
- Ja prokleh ve dane da imaju toliko ura, i prokleh ure da imaju toliko asaka, i alim samo da ne ivimo u vijeku grkih bogova to nam se eno po zidovima prikazuju.
- Ti bi valjda htio biti Jupitrom koji je svakim danom mijenjao dragu.
- Nipoto. Htio bih biti Marsom.
- Zato? Da ti priskrbim veu aru?
-  Nipoto. Da mi se dogodi ono to Marsu, koga je Vulkan skovao u zlatne lance sa svojom vlastitom enom Venerom.
- Vous etes un aimable jriporl - nasmjehnu se Terezija ispod oka lupnuv ga lepezom po ruci.
U taj par doleti pred nju Eufrozina bez daha. Lica se arila djevojci ivim rumenilom, oi su joj sijevale udno.
-  Teto! Teto! - pljesnu mlada dlanima - molim vas, popravite mi cvijee na glavi. Sad na e poeti menuet, ve me eka kapetan Vojkovi.
I mlada nagnu glavu, Terezija popravi joj cvijee, te ko lastavica otprhnu Eufrozina u vrevu.
Lagano otegnutom mjerom razvijala seje glazba menueta, a parovi postupahu sveano po latenom podu, da asomice stanu te se duboko poklone.
- Zato ne pleete vi menueta, grofice? - upita Jankovi.
- A vi to mene pitate?
- Ta, da.
- Nepoznajete li moje krvi koja poskakuje pomamnim ciganskim taktom? Ja bih tim glazbenicima slomila sve te lijene gusle, flaute i fagote. Al molim vas, dajte mi ruku. Taj nesretni medvjedi menuet otegnut e se dobrano, i jo je dosta vremena do predstave. Poimo u tursku sobicu.
4 Vous etes un aimable fripon (franc.) - vi ste mala hulja.
Ondje nas nitko ne buni. A propos! vi ete kod soupera5 sjediti kraj mene.
- A grof?
-  Sjedit e elo drugoga stola. I domain i domaica duni su zabavljati goste, svaki na svojem kraju. Vi me razumijete.
- Potpuno.
- Pa dobro. Hajdmo!
Terezija provue svoju kroz kavalirovu ruku, i oboje pooe laganim korakom kroz sobe gdje su starija gospoda sjedila oko stolova igrajui karte.
Sretno zamaknu Terezija u tursko zaklonite, a za njom Jankovi.
- Sjednite do mene - ree grofica - da evrljamo. Sjednite!
- Terezijo! - odvrati kavalir jednako stojei - vi ste pobijedili, vi ste htjeli pobijediti rad mene, je 1'?
- Da. Al emu taj ozbiljni glas?
-  Dokai mi to. Ishodi pomilovanje za Belizara, ti to moe.
- Mogu - pogleda ga u udu ena - dapae mogla bih odmah. Ban mi dade nekoliko svojih potpisa na praznu papiru, carte blanche6, tu mogu napisati to me je volja. Ni mu mi o tom ne znade nita. Al sada neu pardona ispisati. Belizar dobit e svoje pomilovanje tek iza vjenanja s Eufrozinom, ili, ako ne bude vjenanja, dobit e smrtnu osudu.
- To bi ti uinila?
- Bih, zato ne?
- To da je tvoja ljubav?
- Jest. Ja te hou k sebi privezati navijeke. Bojim se tvojega uma. Znam da mladia ljubi. Ja te drim u akama, ja te ne putam.
- Terezijo!
- Badava. Ni rijei vie.
5   Souper (franc.) - veera.
6 Carte blanche (franc.) - Cisti potpisani papir, na kome posjednik moe
napisati to god eli; neograniena punomo.
- Al da ja prestanem ljubiti? - ree kavalir pogledav je ispod oka.
Grofica se trnu, ali to ne bijae uzdrhtaj strasti.
- Tada, tada - zapenta - ti si lud, to nije mogue. Hajdmo u dvoranu!
- Hajdmo! - ree kavalir mirno.
Ve bjee zamrla tihana glazba, uminuo ukoeni menuet kojemu se je glaviti zastavnik iz Dubice nemalo udio, jer nije nikako razumjeti mogao zato li se ljudi toli teko klanjaju. Eh, gdje je tu kolo? Dok je vreva blistavog svijeta umila amo i tamo poput morskih talasa, stajahu porunici Kastor i Poluks kraj vrata dvorane evrljajui medu sobom.
- Mnogo plesao?
- Malo.
- Zato?
- Etiketa nek ide k vragu.
- Zato?
- Pol sata morao sam se klanjati milostivoj grofici Alek-sandrini, koja ima kosu od kudjelje, zube od porculana i oko od stakla.
- Bar si se mogao nadiviti ljudskoj umjetnosti.
- Hvala lijepa. Ne ljubim patete od stara skosana mesa, ma bila i zainjena kolonjskom vodom. Ja volim narav.
- Tjei se. Dijana trai tu rtvu od nas samo prije ponoi.
- A poslije?
- Vratit e nam milo za nemilo. Po predstavi veerat e mladi svijet nasamu sa lijepim franceskim komorkinja-ma po Dijaninoj zapovijedi. Onako sans gene7. Tu te eka silna odteta za porculan, za kudjelju i staklo.
' Sans gene (franc.) - bez ustruavanja.
- A la bonheur! Vive la mesalliance?! Al vidi, vidi! Na dubiki zastavnik Glii stoji ondje u kutu kao na kordun-skoj strai. Poimo do njega. Da vidimo kako se zabavlja.
Porunici pooe k zastavniku.
- No, Gliiu - ree Poluks - kako ti se mili ples.
-  Dobro, vrlo dobro, gospodo porunici - nasmija se dubiki junak sladogorko.
- Kako se zabavlja? - produlji Kastor.
-  Dobro, vrlo dobro - uzdisae Glii tarui arenom maramom sa ela znoj.
- Ti toga jo nijesi vidio? - Poluks e.
- Boga mi, nijesam, otkad me je rodila majka.
- Eh, toga nema u Dubici - lupi ga Kastor po ramenu.
- Boga mi, nema.
- Doi ti poslije k veeri s nama.
-  ast! - pokloni se zastavnik neta veselije uvi za veeru.
- Nisu ove gusle za tebe.
-  Eh, boga mi, nijesu. Sve mi po glavi zvrnda i cilie, a muka mi je koraknuti jer je pod klizak ko led.
- Ha, ha, ha! - nasmija se Poluks - zar u Dubici nose potkove na izmama?
- A nose, boga mi.
- uje li! - htjede Kastor dalje, a trublja zatrubi, znak da valja poi u komediju.
U zadnjoj sobi, koja je dosele zatvorena bila, dizalo se drveno pozorite zalijepljeno zlatnom hartijom, zaklonjeno plavetnom zavjesom po kojoj bijahu posute zlatne zvijezde. Vreva grnu onamo i razmjesti se po stolicama. Kastor i Poluks povukoe Gliia sa sobom. Sitno zaciliknue gusle, pomalo uzvi se zastor. est zlatokrilih nimfa u kratkim bijelim suknjicama skoi u lovor-gaj na pozorite.
- Jeste li uli? - apnu Glii. - Da ih nije stid! Vrtei se na noicama, oblijetahu nimfe gaj traei amo
i tamo.
1 A (a bonheur! Vive la mesaUiance! (franc.) - U dobar Cas! ivio nejednaki (neravnopravni) brak!
- ta su zaboga izgubile? - zapita Glii.
Sad se spusti zgora medu vile vrai i priapnu svakoj neta u uho.
-  Gle, gle toga pasoglavca - ree Glii - odakle se je iupao? Kao daje ptica.
Na pozorite doe starac i eljnim okom promatra vile.
- ta e taj?
Vile opkolie starca. Svaka prui ruku. Starac mai se depa, daje svakoj po cekin, a vile se poklone smijeei i opet pruie ruku.
- Gle, jo im nije dosta. Ala su gladne!
Starac daje i daje i daje, a one trae i trae i trae, pa se smijee, pa ga grle.
- Takovu grdobu!
Ve isprazni starac depove. Kad najednom planu plamen. est mladih pastira izleti. Vile pribjegnue k njima. Starac izvali oi. Vile poljubie mlace.
- Da ih nije stid! Pred tolikim svijetom.
Starac da e za njima, ali posrnu, padne, vrai mu sjedne za vrat, a straga pojavi se pod prozirnim ruhom Venera i blagosivlje mlade, koji se strastveno grle.
- Pravo mu je, magarcu - planu Glii - al prosti, boe, i one nisu bolje. Sve bi ih poslao k profuzu.
Kastor i Poluks pako previjahu se od teka smijeha na Gliieve opaske.
Dvoranom blijeti gospodski stol. Visoke koare od pletena srebra, a u njima bujno voe, umjetni tornjevi od arena eera, bujna dimea se jela na srebrnim zdjelama, zlatno i rumeno vino u vrevima od kristala. Veselo slade si gosti grlo slatkim jelom, obilno tee vatreno vino, a glazba gudi da je milota, a svijet evrlja, amori, mrmlja i klie.
- Gdje su mlada gospoda asnici - zapita Antun Te-reziju.
- Vesele se za punim stolom ondje u drugom krilu avec mesfilles de chambre9.
- Ah! - zaudi se Jankovi.
-  Que voulez vous? Chaque age a ses passions et veut avoir des concessions10. ujete li zveku? Ah, to je veselje, bez uzde, bez spone, bez stege, to je ljubav, to je krv, to je ivot! N'est ce pas? - pogleda Terezija kavalira mahnitim okom, a on zadrhta i pokinu glavom.
ivlje je igrao biser ampanjskog zlata u sjajnim aama, a lijepa Dijana, arka lica, plamteega oka, podignu kupu i viknu:
- Gospodo slavna! Uime ljubavi, uime radosti, uime slobode pozdravljam vas sad. Divan je to dan, dan nae slave i pobjede, a mi je slavimo u ovoj tvravi, u banskim dvo-rima koje otesmo juriem. Zar nije pravedno da junaka vojska slavi pobjedu svoju u otetoj tvravi? Da, slavimo je punom mjerom, slavimo je bez dosadne stege i etikete. Dosta je bilo danas ceremonija, sad neka osvane slobodni as! Nek se to arko vino toi u vau slast, nek vam umi vesela glazba po burnom taktu, nek vam slatki razgovor ljubavi osladi srce. Pa mrgodio se mrki ukoeni prijekor hinjene pobonosti, ja kliem ipak od srca:
-  ivjela ljubav, ivjela sloboda, ivjela slast! - Lijepa Dijana primaknu zlatnu pjenuicu rujnim usnama, iska-pi au do dna i podignu uvis sjajni kristal.
-  Vivat Diana! - zagrmi dvoranom pomaman urnebes, ae zabljesnue, ae zazveknue, kroz bune zvukove, pomamne glasove orilo se iz stotine razigranih grla:
-  Vivat Diana! - a od drugog krila, gdje je mahnita mlade plivala u slobodnoj slasti, ozivala se promukla jeka: Vivat Diana!* A ona? Visoko uzdignula glavu pod blistavom alem-krunom, crno joj oko sipa strijele divlje radosti po tim uzburkanim valovima pomamnoga drutva, lica joj se arila od divlje strasti, usne joj drhtale kao od vruice, a
9 Avec mesjllles de chambre (franc.) - s mojim sobaricama.
10 Que voulez vous? Chaque age a ses passions et veut avoir des concessions (franc.) - ta ete, svako doba ima svoje strasti i hoe da ima svoje uspjehe.
grudi se nadimale silovito od bijesa raskoi. Iz toga oka, iz toga smijeha plamae prezir. Tu kao da je stojala vladarica koja prima poklone poludjelog robija. Sve jae i jae brujio je amor kad se ujedanput pojavi na vratima blijed, prestravljen doktor Penzinger i namignu Jankoviu. Kavalir skoi, pohitje k vratima. Doktor priapnu mu rije, Jankovi problijedje, protrnu, i ve da ode za starcem. Ali ga pogodi oko Terezije.
- Chevalier! Kamo? - viknu domaica. Antun se lecnu i, pohitjev k Tereziji, priapnu joj:
- Adieu! Moram.
- Sad? ta je? Vi ete ostati.
- Ne mogu.
- Vi ete ostati - pogleda ga ena strasno i bijesno.
- Adieu!
- Antoine - uskipi Terezija potiho - za cijenu nae ljubavi!
- Makar se sruio svijet!
- Antoine! - apnu Terezija gotovo plaui - molim, ostajte.
-Ne.
- II se bar povratite! Molim vas!
- Hou - ree kavalir poslije aska.
- Parole d'honneur? - uhvati ga Terezija za ruku.
- Parole d'honneur! Adieu! - odvrati kavalir izvinuv se i odjuri za doktorom.
- ta je to zaboga? - upita Jankovi druim glasom starca kad obojica izadoe na trg, ogrnuti kabanicom.
- Pti je odletio - odvrati zdvojno starac.
-  Kako? Kamo? Govorite, za ime boje! Doite brzo, poimo u va stan.
Za nekoliko asaka sjedahu obojica u doktorovoj sobi.
- Tako je bilo - istiskivae doktor teko poimljui zrak. - Sretno spremih mladia od Primorja na vae imanjce kod Varadina. Bilo je i vrijeme. Klefeld ima po Primorju svojih uhoda te je vrebao na mladia. Nu, hvala bogu, sretno ga oteh oima tih izdajica, premda mije opora ud Belizarova dosta muke zadavala. Ne znam ta je bilo, mladi oboli
zbilja, a njegova bol imala je svakako svoj korijen u dui. uvao sam ga kao novoroene. Belizar bivao je sve mrznijim i udljivijim. Nerad dodijao je njegovoj krilatoj dui, a k tomu morila ga je, kako mi se ini, ljubavna strast. Pridigoh ga, hvala bogu, poeo se je oporavljati u svjeem gorskom zraku. Po itave dane obilazismo zelene ume, a on je mene pritom ispitivao o bolesti svojoj, o silama prirode i o svaemu, da sam se znojio kao dae pred profesorom.
- Molim vas, govorite, zaboga, krae - skoi kavalir na noge.
- Odmah. Jednog dana odvezoh se u Varadin po lijek da se pripravi pred mojim oima. Povrativ se, doem u dvore, al Belizara nema. Upitah plahu sluinad ta je. Sluga mi odgovori: Neki glasnik donese oko podne pismo, ne zna se otkle. Kad ga Belizar proita, kanda e pobjesniti. Mahnit poleti niz stube u staju opasav prije sablju, izvede konja, poklopi ga i, ne rekav nikomu nita, odleti bez traga.
- Kamo zaboga?
- Toga nitko ne zna.
- Boe moj! ovjek je poludio. Prije hore u taj kritiki as!
- Oh, meni je bilo da e mi pasti kap.
- Samo da nije doao amo! Samo da ga nepromiljena pamet ili avolska kakova spletka nije zanijela u Zagreb. Doite, molim vas, k meni, ne asimo aska. Mu puklo nebo nad nama, ja moram Belizara nai.
Dok je buna zabava umila u banskim dvorovima, sjedae barunica Amalija sama u velikoj sobi zlovoljno premeui listove knjige. Oekivala je majku koja se je imala povratiti iz Graca od svoje rodbine, doim je pukovnik neta boleljiv sjedio u svojoj sobi piui opirno izvjee proti Adamu Bacanu, koji da si je za kratko vrijeme od nekoliko mjeseci od svoga imenovanja do namjetenja
stekao nespretnim vladanjem silu neprijatelja namjestiv glupe, nepouzdane ljude, radei svojevoljno i na korist svojih prijatelja i u sudbenim poslovima. Da to to bolje dokae, priloio je Klefeld omano islo tuba iz raznih strana Hrvatske te nije ni propustio potanje opisati i vladanje grofice Terezije. Svriv svoj posao, zapeati Klefeld smotak koji je sutra imao poslan biti u Be, kamo je upravo putovati htio, i to u svojim poslovima, barun Maleni, koga Klefeld zamoli neka papire ponese savjetniku Kolleru, premda Maleni nije ni slutio da e sa sobom ponijeti opirnu denuncijaciju. Krajiki asnik od ordinancije, ljutei se kako se njegovi drugovi kod Baanke lijepo zabavljaju, poeo je za stolom u donjoj sobici pukovnikova stana pomalo drijemati, a uz njega i dva-tri krajika vojnika, koja su vazda morala pripravna biti na pukovnikovu zapovijed. Ujedanput uleti u kuna vrata ovisok ovjek kojega se lice nije moglo razabrati u polumraku.
- Je 1' obrstar kod kue? - zapita ovjek razdraenim glasom.
- Jest! Al ne prima nikoga! Tko ste? ta ete? - skoi asnik na noge.
-  Ne pitajte! Stvar je vana, ja moram s pukovnikom govoriti.
- Ne putam vas - viknu asnik. Ali ovjek skoi skokom na stube gurnuv asnika, te naperi proti njemu kuburu kad je za doljakom poletjeti htio. Za jedan tren pope se uza stube, otvori naglo vrata, a Amalija, skoiv na noge, vrisnu:
- Za ime boga! Belizar!
- Da, baroneso - ree mladi blijed, razjaren - gdje je pukovnik?
-  Moj otac radi, boleljiv je - dahnu baronesa - vi ne moete s njime govoriti. Sutra!
- Moram, baroneso, danas, sad, u ovaj hip.
U sobu nahrupi asnik, ali mu Amalija nehotice mahnu neka ostane pred vratima.
- ta hoete? Vi ste bolesni? Smirite se, zaboga!
- Ja sam zdrav, ja sam miran, s pukovnikom hou govoriti - drhtae Belizar.
- Je 1' to pozdrav zarunika? - ree barunica ujedljivo, osvijestiv se poneto.
- Pustimo to, gdje je pukovnik? - kriknu Belizar lupiv nogom.
- Gospodine kapetane! - planu djevojka. Susjedna vrata se otvorie.
- Kakva je to vika? - ozva se promukli glas, i na prag stupi Klefeld. - ta? Belizar! Ovdje? U to doba? Kapetane! Kako ste smjeli? Ja miljah da ste bolesni.
- Zdrav, gospodine pukovnie - osovi se kapetan vojniki mrkim okom gledajui baruna. - Va delikvent doao je da vam se prijavi, da se stavi pred sud.
- Pred sud? - izvali od uda pukovnik oi.
-  Da. ujte. Bijah na imanju moga dobrotvora. Prekjuer doe mi pismo iz Like Krajine, pia ga natporunik andor Szabo. Ree da je sramota da se otimljem sudu, i da bih davno suen bio da me ne titi enska suknja, grofica Terezija Baanka, koja da je rad mene uskratila njemu svoju milost... dosta! Vi ete razumjeti, gospodine pukovnie, da je to gadna sramota za junaka, tim vea jer mi ta kukavica pie da to pogovaraju svi krajiki asnici. Vi znate daje to la i kleveta. Ja toga ne mogu, ne smijem podnositi, jer sam poten ovjek, hrvatski plemi. Ozdravio sam, sudite me, ja to zahtijevam, zato pohitjeh ovamo. Sudite me!
- Belizare! Vi ste s uma sili - prepa se Amalija - ah, nesretan onaj as kad ste na kapetana trgnuli sablju.
- Morao sam da obranim potenje hrvatske plemkinje.
- Koja toga nije vrijedna bila - ree razdraenim glasom Amalija -jer je pobjegla u svijet sa prostim ovjekom, graaninom.
- Baroneso! - kriknu Belizar izbuljiv oi iz blijeda lica - to nije istina, to nije mogue! Ruica Delieva ...
-  Da, Ruica Delieva pobjegla je sramotno - potvrdi pukovnik.
Mladi zadrhta, njegovi pogledi bludahu po sobi poput divljega ognja.
-  Oh, to je strano! To je grozno! - zakrinu bijesan, uhvativ se za srce.
- Belizare! - ree Klefeld meke - opametite se, evo vam zarunice!
- Belizare! - opetova Amalija.
asak buljio je kapetan pred sebe, zatim podignu glavu i, uprijev oi otro u baruna, ree mirno:
- Gospodine pukovnie! Ja govorim slubeno. Ja traim sud, sudite me! - kriknu - makar me stajalo glave.
-  Dobro - odvrati Klefeld i pode prema vratima koja otvori. - Gospodine porunice! - viknu napolje.
asnik unie.
- Gospodine porunice. Uzmite dva momka i povedite gospodina kapetana Pakia u kasarnu, u zatvor, gdje e ostati dok mu ne pukne sud.
- Evo oruja! - ree Belizar poloiv sablju i kuburu na stol. - Laku no, gospodine pukovnie, va sluga, baroneso - pokloni se Belizar ozbiljno. - Gospodine porunice, hajdmo!
-  Laku no! - dahnu u udu pukovnik, Amalija pako
pokloni se hladno.
- Staje to? - zapita Klefeld svoju ker kad bjee kapetan otio. Djevojka slegnu ramenima.
- Al sad ga imamo, sad je tvoj! - nasmjehnu se Klefeld, razabrav se.
- Tim bolje - ree Amalija mirno.
Jankovi ude s doktorom u svoj kabinet. Odmah za njima doleti Janko. - Milostivi gospodine! - izlanu sluga prestravljen.
- ta je? - zapita ga kavalir.
- Znate li ta sam vidio? -ta?
- Prije malo vremena, oh, boe moj, boe moj!
-  Govori, k vragu!
- Vidio sam kako straa iz Klefeldova stana vodi u zatvor -
- Koga? - problijedi Jankovi i pograbi slugu za prsa.
-  Naega mladoga gospodina!
-  Oh! - planu Jankovi kroz pla uhvativ se za kosu, a doktor pade ne pisnuv na stolicu.
- Je 1' prije ovdje bio? - zapita tresui se Jankovi.
- Nije.
- Oh, doktore! doktore! - krinu Jankovi - propao sam. Nesmotrena strast mladia razbi u tren sve moje nade, sve!
Srvan od ljutih jada srui se kavalir na stolicu i, pokriv lice rukama, jecae kroz pla:
- Belizare! Belizare! Zato si mi zgazio srce?
-  To, to, to je ludo, vrlo ludo! - poe brbljati doktor tarui suze - to je supina dementia11.
- Vaa milost - nastavi Janko planim glasom - da... zaboravih javiti vam...
- ta? - osovi kavalir glavu.
-  Onaj smotak papira na stolu...evo...isto sam lud... mene je to poparilo.
-  Tko je donio papir? - skoi kavalir k stolu i poe skidati zamot.
- Pater Hieronvmus.
Druom rukom drei papir poe kavalir itati pismo. as mu porumenje, as mu problijedje lice, a doktor poe radoznalo dizati nos. Kavalir stavi hrlo papir u stol, pode pred ogledalo i ree grozniavim glasom:
- Doktore! Vidite, kosa mi je raeljana, je 1'?
- Je... jest, magnifice - rastegnu doktor od uda lice.
- Valja popraviti, da - udari kavalir u mahnit smijeh, uze ealj i poe popravljati kosu. Zatim stane pred doktora i zakrinu:
- Je 1' dobra moja frizura?
Supina dementia (lat.) - vrhunac ludosti.
- Je...jest, magnifice! - zinu plaho Tirolac.
- Bienl Vi ete ovdje spavati. Janko, priredi modri kabinet. utim da e mi u noi vae pomoi trebati, ja idem na ples!
-  Ples? - skoi doktor na noge kanda ga ujela guja i pogleda kavalira sumnjivo iznad naoala.
-  Da - potvrdi Jankovi kroz hinjen mir - na ples k divnoj Dijani.
- Ta sad...sad? - uzmaknu doktor pogledav sa strane Janka koji mu nijemo odgovori kaui kaiprstom na elo.
- Da - nastavi Jankovi - zarekoh joj se da u se vratiti. Vi znate za rije Noblesse obligeU Moram - istisnu Jankovi. - Laku no!
- La-a-ku no! - zapenta doktor pokloniv se duboko. Kavalir ode, a starac pode na prstima do otvorenih vrata,
pogleda plaho pa e Janku:
-  Poi za gospodarom. Moglo bi biti nesree. Mije... mijea mu se.
- Boga mi, mijea mu se - zaplaka Janko.
Kao elektrinim svjetlom dirnuta poletje Terezija prema vratima, na koja unie Jankovi.
-  Oh, ti si moj! - apnu ena pruiv mu obje ruke, i lice joj planu arom.
-  Zar sam smio Tereziji krenuti vjerom? - pokloni se kavalir udvorno, mjerei okom bijesnu eljad koja je uz svirku hahakala i lijevala u se ampanjsko vino - bio bih doao, da i nisam obeo.
- Reci, zato si otio?
- Malica! Na imanju Horvatska izgorjela mije itnica. -Ah!
- Mislio sam daje bogzna ta! Al pustimo to. Veselimo se. Dobre sam volje - istisnu kavalir udnim glasom.
- Ti si danas udan! - pogleda ga grofica.
- Uzrujan, zaljubljen. Gdje je grof?
- Spava u svojoj postelji.
- Ha, ha, ha! Je 1' Maleni ovdje?
- Jest, ondje, vidi ga u treoj sobi.
-  Pardon, Terezijo! Imam mu dvije-tri rei. Sad u se vratiti.
- Al brzo - zagrozi se ena prs tiem - il u ja doi. Kavalir se pokloni i pode kroz vrevu put tree sobe. Prolazei kroz turski kabinet, gdje je samo na divanu
hrkao omani Sale, dou za sobom apat.
-  Chevalier!
Kavalir krenu glavom. Pred njim stajae zdvojna lica Eufrozina.
- Ah, vi, gospojice?
- Da, ja alosna - potvrdi mladica glavom, zatim apnu ogledav se pomno: - Imam vam povjeriti tajnu, stranu tajnu! Al da nas nitko ne uje.
- Govorite.
- Al taj! - pokaza Eufrozina prstiem na senatora.
- Mrtav je. Govorite samo.
- Pa ujte! Stajah u vrevi nedaleko od Terezije. Do nje bio je Naji. Neta aptahu latinski, a ja razumijem nekoliko rijei latinski. Najiu! apnu mu Rezika, doite poslije u turski kabinet, rei u vam neta radi Belizara. Svakako doite. Staje to, pomislih ja, to moram saznati jer ga potujem, a potujem i vas, vi ste toli, toli dobri. Ja se dakle zavuem amo za ono gusto cvijee i granje. Ni iva me dua nije vidjela, a ja ni dahom dahnula. Zbilja dooe i sjedoe eno onamo. ula sam svaku rije. Pomislite. Ta to je strano.
- ta? ta? - zapita radoznalo kavalir.
-  Rezika ree: Najiu! Kapetan Paki doao je u Zagreb. Pismo na koje naputih andora koristilo je, acnulo je mladu usijanu glavu. Sad je u naim akama. Ja elim da stvari bude kraj. Evo vam dva blanketa sa potpisom bana. Na jedan mi napiite pardon za kapetana, a to e dobiti ako uzme Fruziku, na drugi blanket napiite zapovijed da se kapetan mora odmah odvesti pod straom na tvravu Kufstein u tamnicu, a to e dobiti ako ne uzme
Fruzike. Ja sam vam drhtala kao iba, srce mi je pui htjelo, a nisam smjela pisnuti. Naji uze blankete i ree: A ta Jankovi? A Rezika: On je fantast koji za mnom luduje, rei u mu: Kufstein, i sve e biti dobro. Ja hou tako, taj mije ovjek po volji kao to muha pauku. Vidite, toga nisam pravo razumjela - doda djevojka prostoduno.
- Ah! - zaudi se kavalir.
- Nije li to strano - zapita Eufrozina naivno uvrijeenim glasom - imaju li ti ljudi srca? Vidite, oni e nas prisiliti... oni...
-  Gospojice Eufrozino, vi ste divna djevojka - poljubi je kavalir u ruku.
- Ali molim vas...
-  Molite boga, vi ste potena djevojka! Hvala vam! Zbogom!
Kavalir poleti prema Maleniu u drugu sobu opaziv da ga Terezija trai. Potiho progovori Maleniu dvije-tri rijei, na koje barun glavom kimnu, i zaas etao je Jankovi po dvorani vodei pod rukom lijepu Dijanu. Ujedanput, kao da se je neemu dosjetio, istrgnu se naglo, pohitje smjelim korakom prema velikomu stolu u najbunije kolo gostiju, gdje su uz mahnite pjesme zvonile ae. I primi kupu i dignu je.
- Silentium12! Jankovi govori - viknu Naji.
- Prijatelji! - kliknu kavalir jasnim, al druim glasom - najdivnija ena naega vijeka, divna Dijana, doekala nas je danas u svom hramu. Zaarala nas je svojom ljepotom, zapanjila nas svojim sjajem, opsipala nas je svojim obiljem, uinila nas navijeke svojim robovima. Ne bi li sramota bila da joj ostanemo vjeiti dunici, da ne pokuamo oponaati onaj raj ljubavi, slobode i veselja, gdje vladaju Venera i Bako? Ne, to ne smije biti. Ja kliem: Revanche! Za etrnaest dana pripravit u u vae ime slavu divnoj Dijani, a na tu slavu pozivljem vas svih. Hoete li?
-  Vivat Diana! Vivat Jankovi! - riknu drutvo, i vino potee stolom, ae razletjee se na komade.
12 Silenttum! (lat.) - Tiina!
- Toite, gospodo! - kriknu Jankovi - pijte taj nektar to nam ga daje Dijana, ja u ga piti, makar otrovom bio.
U tamnu no brujila je bijesna halabuka koribanta, hahakanje milosrdnih hetera kojima je Dijana razveseljiva-la arku krv otmjene mladei. Cilik i zveket, prasak i grohot, cjelov i apat, urlik i vrisak, sve je to ula mrka no, ugrijana lica, mamurne oi, raskidane rue, zlatnu pjenu, potajni mig, svilu, kadifu, zlato, kristal, arke grudi
- sve je to gledala kroz prozore mrka no - a nadaleko po mranim ulicama grada, po nonoj tiini razlijegala se bura pravoga bakanala.
Naproti arkim prozorima banskih dvorova stajae ovjek. Leima bio se prislonio uz kameni stup Majke Boje te je mutnim oima buljio u kuu - zastavnik Glii.
- Hm! - ree sebi - hm! Je 1' to bilo, il nije bilo? Je 1' to pakao, je 1' raj? Jesu 1' to aneli ili vrazi? Uf! Glava mi puca. Gdje sam, do vraga? Ova crna kuetina bulji u mene vatrenim oima kao avet. Ne' me, ne'! Jok! - mahnu Glii rukom -jok! Ja sam tu, ti si ondje. Doi blie, ako si junakog srca. Jesam li skokom na vrata? Onako ic--mic! Ha, ha, ha! Uf! - uhvati se za glavu - to vino, pa to jelo, pa te djevojke! Toga u Dubici nema. I ne daj, boe! uj! uj! Idu, idu moji pakleni dusi! ibaj, Gliiu, ibaj!
- Zastavnik prenu se na noge, zaletje na drugu stranu, i zaas uminu nestalna mu sjena u mrak Markove ulice.
XXVIII.
Zagreb bijae pun govora o bakanalu lijepe Terezije. Tko je pri toj sjajnoj, raskonoj, u Zagrebu dosele neuvenoj svetkovini bio, pripovijedao je dakako o tom trista udesa i nije se mogao dosta nahvaliti divote, samo je zastavnik Glii leao punih osam dana u svojoj postelji proklinjui svu ljepotu i viui: Ne bojim se vraga, ne bojim se Turina, al kod druge takove enske batalije pao bih na mjestu mrtav. Toga u Dubici nema. Na razan nain su
dakako govorili ljudi kojih nije bilo pri slavi. Lakoumni zvjedljivci, koji se manje bojahu vraga, raspitkivahu pomno
0  pikantnim potankostima te novotarije, i mnoga slabija dua odlui u sebi da e se okaniti opozicije proti Bacanu koji je dnevice sipao bez obzira nove dekrete i slube. Novi taj sjaj, nova rasko koju je lijepa Terezija bacila bila medu lako upaljive Hrvate poput udice, ugrabi mnogu ribicu. Drugi ljudi, staroga kova, krstili se zgraajui se od tih skandaloznih prizora; pater Pepel govorio je in camera caritatis1, da seje Zagreb promijenio Sodomom, stara Se-rmaica dokazivala je daje vidjela puno svijeta, daje dosta boravila na carskom dvoru, ali takove sablazni da nije nikad doivjela. Nu bilo je i trijeznih ljudi koji su bistrim okom proniknuli Terezijin plan, da naime iz temelja ras-kopati radi stari, trijezni i priprosti hrvatski ivot, te mjesto njega uvesti raskono mahnitanje kojemu se ini moral ludom predsudom; ti ljudi znadahu da samo iz morala niu zdravi i ozbiljni karakteri, a promjenljiva rasko, ivo pregnue za slatkim uitkom da od ovjeka ini kukavicu. Malo znati, nita ne raditi i dobro ivjeti, plijeniti po volji, bijae geslom one dobe, geslom kojega se rado prihvaa ljudska slabost. Ti ljudi, zdravo mislei, zaklanjahu u gnjevnom srcu uspomene starohrvatskoga ivota, ti ljudi proklinjahu Antuna Jankovia daje on, ovjek toli bistar
1  uman, postao slijepim skutonoom grofice Terezije i kolovoom bakanala.
Sav svijet pako pitao se radoznalo ta li znai revanche, kako li e se dosjetljivi Jankovi oduiti slavnoj ljepotici, kraljici svojega srca. Znalo se je da e to biti neta neobina, ali o pripravama nije se nita saznati moglo, premda je dan za danom uminuo, premda se je rok slavi sve blie primicao.
Jednoga dana pred podne pokuca kavalir na vrata pukovnikova kabineta. Klefeld dignu se naglo im opazi Jankovia, komu je lice posve veselo i bezbrino bilo.
1 In camera caritatis (lat.) - u povjerenju, u uskom prijateljskom krugu.
-  Bonjour, dragi pukovnie! - ree Antun baciv svoj eir na stol - dooh da vas, barunicu i barunovicu pozovem na maskaradu koju u budue nedjelje pripraviti.
- Na maskaradu? Oprostite! - ree pukovnik hladno -ja nisam prijatelj maskarada.
- Al evo glave moje da ete ovaj put doi - nasmijei se Jankovi spustiv se lagodno na naslonja.
- Oprostite, chevalier, za takove poslove imate lano vi i grofica Terezija, ja imam ozbiljnijeg posla.
- Par exemple2?
- Imam izrei proti kapetanu Pakiu sud - odvrati pukovnik ujedljivo.
- Ah, zato vas glava boli? - opazi Jankovi ravnoduno, bubnjajui prstima po stolu - imate li ptia u gajbi? uo sam. Hvala bogu!
- Vi velite hvala bogu? - zaudi se Klefeld - gospodine, vi, mahniti poklonik moje neprijateljice Baanke, i vi ini mi se da zbijate od mene alu, i udim se da ste uope amo doli.
- S vama je vrlo teko govoriti, dragi pukovnie - slegnu Jankovi ramenima. - Ja nerado troim puno rijei, a naj-dosadnije mi je sve moje ine tumaiti. Baanka drijema mirno na vulkanu, a ja sam je uljuljao. Da, Maleni seje sino povratio iz Bea. Je 1' kod vas bio?
- Jest - odvrati neodluno pukovnik.
- Dobro je. Dakle vratimo se k maskeradi. Ca sera un coup d'etat3! Otrovna strijela u srce naih neprijatelja.
- Al do vraga! Ja vas ne razumijem - ree obrtar po-gledav plemia sumnjivim okom.
- Eh! I opet! - razljuti se kavalir. - To sve je toli jasno. Belizar stavio se je prije roka, ja dakle moram sve na vrat na nos pripraviti da se jednom svri na ugovor. Menije to osobito drago, jer je grof Adam za kratko vrijeme svoga vladanja poinio toliko budalatina da ga u lagum dii treba. Znate li, dakle, zato pripravljam maskeradu?
2  Par exemple (franc.) - Na primjer.
3 Qa sera un coup d'etat (franc.) - Bit e to dravni udar.
Pukovnik mahnu u udu glavom.
- Da iznenada, na oi lijepe Dijane, zaruimo Belizara sa Amalijom. Ha, ha, ha!
-  Chevalier! - uzmaknu Klefeld.
- Pa da, zaboga. Vi si elite Belizara, vi ga imate u akama, imajte ga. Menije pravo. ta me gledate sumnjivo? Valjda znate koliko se vaoj mudrosti klanjam, da vas ne drim toli ludim da ete pustiti ptia iz ruke kad ste ga sreom uhvatili. Menije to dapae drago.
- Al Terezija? I ona e ondje biti?
- Dakako! Sve e stranke doi na maskaradu. Terezija? Znate li ta ona misli? Da e se poslije maskarade Belizar sveano zaruiti sa Eufrozinom Fejervarv.
- Ah! - trnu se Klefeld pogledav sa strane prostoduno lice kavalira. - Al Belizar? Hoe li on pristati?
- Moja volja mu je zakon. Ja u zarunike predstaviti drutvu. Ljubio il ne ljubio Amaliju, Belizar je plemi i nee pogaziti rijei koju javno izrekoh.
-  Al kako da ga dovedemo na ples? Vi znate da je u zatvoru.
- Ta ne pozvah li vas na maskaradu? Belizar neka obue masku, recimo, na primjer, maltekoga viteza. asnik jedan pod krinkom neka ga prati, postavite slobodno i dva vojnika pred kuna vrata. Vi, ini mi se, jo i sad sumnjate. Ako hoe da utekne, ili ako ne bude zaruka, dajte ga drugi dan ustrijeliti. Ta vi ste pukovnik, vi imate vlast. Ne vjerujete li mojoj rijei?
- Vjerujem! - pristupi Klefeld Jankoviu i poda mu ruku - primam vau ponudu; pod vojnikom pratnjom, pod maltekim ruhom doi e Belizar na maskaradu, da se zarui sa Amalijom ili...
-  Ili da bude sutradan ustrijeljen. est bien. Vidite, pukovnie, ne treba nego jasno govoriti. Oh, vjerujte mi, Terezija je ljua od korpiona. Kolike slasti za mene kad se bude morala sama probosti svojim aocem. Poimo gospojama, dragi pukovnie, da se dogovorimo radi kra-bulja koje emo uzeti na se - uhvati kavalir pod ruku pukovnika koji nehotice pode za njim.
-  avo! Nijem avo! Ne, ne! Antune! to je preruna maska - ree zlovoljno po podne istoga dana grofica Terezija Jankoviu, koji je kraj nje na stolici sjedio ovijajui kiticu cvijea svilom.
- Terezijo! - odvrati Jankovi gledajui svejednako u cvijee -ja vidim da u tebi kipi maarska krv. Al ovaj put ne trpim opozicije. Ja sam svoj plan tako razredio, svaka i najmanja promjena pokvarila bi ga posvema. Dakle se, draga Terezijo, pokoriti valja. Ja u doi pod maskom crnoga sotone i moram do ponoi biti nijem da mi nitko ne ude u trag. Ti e doi pod presvukom bakantice, tvoj mu?
- Pod spodobom Plutona; ta zna da e doi cijeli Olimp.
- A pomisli, kakvu masku odabrah Klefeldu? -Kakvu?
-  Masku odrpanog filozofa Diogena, koga je prijeka sudbina stjerala u praznu bavu. Ha, ha, ha!
- Ha, ha, ha! - previjala se lijepa grofica od teka smijeha. - Ti si genijalan ovjek, Antoine!
- Ljubav za tebe, elja za tvojom krasotom otkrilila mi je fantaziju, Terezijo! Belizar bit e dakle malteki vitez, a Eufrozina mlada Turkinjica. Kad zatrubi trublja, uklonit e se oboje za zastor, a ta e poslije slijediti, zna i sama. Eufrozina i Belizar bit e svoji, i grom sa vedra neba oinut e Nijemce. Ha, ha, ha!
- Ha, ha, ha! Poljubi me, Antoine, primi kaparu na buduu nagradu.
-  Nipoto, Terezijo! - skoi kavalir pruiv joj kiticu -neu da te poljubim, ja neu da se kapimice priuim onoj slasti koja samo onda ini od ovjeka besmrtnika ako je jednim mahom posrkne.
- Ti si pobjesnio - lupi ga Terezija kiticom po ruci.
-  Ah, moja mahnitost zove se Terezija - uzdahnu kavalir.
- A opameti li se?
-  Ne daj mi bog nikada pameti. Adieu, ma chere! -poljubi je kavalir u ruku - au revoir! Maleni me eka, ti zna kakva ga je vana uloga zapala.
- Au revoir, mon cherfou4! - kininu Terezija nasmjehnuv se poput anela.
Zaas stupi Jankovi u svoj stan. Sjedei do prozora ekae ga kapetan grof Franjo Patai. Opaziv domaina, skoi mladi na noge.
- Zdravo, dragi grofe! - uhvati ga Jankovi objema rukama - no? Sve u redu?
- Sve.
- Jeste li predali Belizaru moje pismo?
- Jesam.
- Je 1' ga proitao?
- Od poetka do kraja. -Pa?
- Dobro je.
- Vi ete ga pod straom amo dopratiti iz zatvora. -Ja.
- On e imati ruho Malteza. -Da.
-A vi?
- Ta kako je ugovoreno: masku prosjaka.
- Doite rano.
- Ne bojte se.
- Dajte, radi vee sigurnosti, da vai krajinici napune puke otrim nabojem.
- To je Klefeld i zapovjedio.
- Je li? Dobro je.
- Ree i to, neka sutra bude eta spremna, a i sveenik.
- Da ustrijele Belizara, je 1'?
- Po svoj prilici.
i     4 Au revoir, mon cherfou (franc.) - Dovidenja, dragi moj bezumniCe.
XXIX.
Nedjelja osvanu, doe i veer, rok maskerade i pobjede slavne Dijane. Pred stanom Jankovievim stajahu kraj irom otvorenih vrata etiri Crnca drei ogromne zublje. Crveno svjetlo steralo se drui u tamnu no, a o tom svjetlu ljeskalo se crveno svileno odijelo Crnca. iroke stube bijahu pokrite perzijskim sagom, a postrance zelenjele se bujne narane, nad kojima plamahu svjetiljke od ruina stakla. Na pragu vrata stajae visok Kinez maui iljastim eirom i sabirui ulazninu u svilenu vreu. Svaki gost morao je platit' ut cekin, a taj prihod bjee namijenjen plemenitoj svrhi; tako je bar bilo upisano na pozivu. Bajno je sijevala dvorana, ali to ne bijae dvorana, to bijae perivoj. 0 stropu savijali se dugaki vijenci od rumenih rua. Du zidova zelenjelo se i cvalo istono cvijee, hla-dovite palme, tankolisti empres, arke pelargonije i bijele kamelije na spodobu zelenih dubaka. U svakom dupku stajahu dva pozlaena stolca presvuena grimiznim da-maskom, kraj svakoga dupka stajahu na mramornim stupcima girandoli od pozlaena tua sipljui svjetlo po bajnoj dubravi, od svijenjaka do svijenjaka vijahu se lanci od bruena kristala blijetei prizmatikim svjetlom. Iza zelenoga grmlja plivahu umni zvukovi glazbe kojoj se ozivae zdaleka druga, iz dalje dvorane, poput harfe Eolove. Poi dalje. Malena je soba ator od grimizne kadife osute zlatnim zvijezdama. Na srijedi visi svjetiljka od plavetna stakla. Poi dalje, eto salona. Bogati gobelini, prikazujui etiri dobe godita, pokrivaju zidine. Tu stoje meki stolci na tankim nogama od pozlaena bronca, stolovi uloeni mramornim mozaikom, a na njima ogromni svijenjaci od fran-ceskoga srebra, u kojima drhtahu crvenkaste votanice. Poi dalje i stani. Ruino svjetlo stere se prostorom kroz kristalne svjetiljnike u spodobi liljana. Po podu prostrti su debeli crveni sagovi da i ne outi zemlje. Oko dvorane niu se sjajni stupovi od bruena kristala, na kojima poiva pozlaena kuba. U etiri kuta stoje etiri tritona od mramora medu rumenim, plamenim cvijeem kaktusa i sipa-
ju iz koljaka kolonjsku vodu. A svuda oko hrama vije se ruino grmlje osuto cvijeem. Grlice lebde od grma do grma, iz gustine oziva se slavuj, ali sred hrama na visoku pijedestalu stoje od kamena Amor i Psyche, kako se grle, kako im splivaju usne. To je hram raskoi. Poi dalje - ali ne moe. Pred tobom stoje zatvorena visoka vrata, zastrta crnim suknom, a na njima bijela uasna slova: Aux enfers1! - U pakao!
Po dvoranama brujio je areni svijet pod krinkom od crne kadife, varava, brbljava vojska od sjevera i juga, od istoka i zapada, u svili, kadifi, zlatu, grimizu - u krpama. Debeli Turin vodi koludricu, fratar se ali sa vilom, meded drai krasnu Rimljanku. Otelo laska zagrebakoj seljaki-nji, a dimnjaar apue slatke rijei Dezdemoni, doim se Pierrot i Harlequin gone po dvorani. Eto, sad ide olimpijski ceh - ali zaudo, ovaj put s boicama. Bog zna tko su te boice! Gle kako drobni Herkul pod lavljom koom, upirui se o tap, hramlje! Boe, oprosti mu tanke noge! Jadna debela Dejaneiro, koja kraj njega koraca, idi u koludrice! Oh, ta to je na Amor u crvenoj halji sa krilima od bijela papira. udna li kontrasta, Amor ima kanoniki trbuh, a Psvcha kraj njega suhu bolest. Borme i senatorski debeli Mars je doao pa se vraki znoji pod uzajmljenim oklopom carskoga oklopnika. Nisu li ona dva skakutava mladia u haljincima od plavetne svile sa zlatnom zvijezdom na srebrnoj kapi Kastor i Poluks? Jesu. Sad ide Pluton, na glavi mu arka kruna, za njim Merkur, Jupiter, ide cijeli olimpijski ceh, a sad - ide vrag, uistinu ivi ivcati vrag! Rutav je, crnje od glave do pete, vrh ela stre mu zavinuti rogovi, iz usta visi mu dug crven jezik, a za njim povlai se strana repina.
- Zdravo, Jankoviu! - apu maske, al vrag ne odgovara, vrag samo milostivo klima glavom. U dvoranu stupi kotkinja vodei pod rukom poneto omanu vestalku.
- Majko - apnu kotkinja - vidi li gdjegod maltekoga viteza?
1 Aux enfers (franc.) - U pakao.
-  Ne vidim jote, Amalijo - odapnu vestalka - strpi se! Ha, eno ga, sad ulazi sa prosjakom.
I zbilja, malteki vitez pod dugom bijelom kabanicom sa crvenim krstom unie, a uz njega odrpan prosjak sa tapom.
- Zaudo - ree kotkinja - eno tu je jo nagrnulo jato prosjaka na vrata.
- Zbilja! Pa svi su obueni kao Fran Patai.
- Da, udno - ree vestalka - svi prosjaci kao i on, samo to pratilac ima crven pojas.
- Koji je to bijes, Kastore - ustavi se Poluks - gle one lude maske to eno na pragu stoji. Duge kose, duge brade, pod sivim plastom dri prostu svjetiljku, a u njoj zapaljenu lojanicu kao kakov koija.
- uti, Polukse, to je Klefeld.
- An! Uklonimo se na drugu stranu.
U jedan hip utihnue maske od uda, svaije oko okrenu se k vratima, svaije usne apnue:
- Tko je ta divna ljepota?
Po latenom podu koracae ravno dvoranom ena visoka, laka i gipka kao vila, veliajna kao boica. teta da joj krasno lice zaklanja polukrinka od crne svile. Divno se istiu od grimiza bijele punane grudi, oble ruke neza-klonjene zavidnim rukavom, a na sjajnim ramenima sapi-nju grimiz-rue od alema. Obilje crnih uvojaka skakue niz snjena, milo zaokruena plea, a vrankosom proplee se zeleno vinovo lie, arke rumene jagode. Pod tunikom povlai se suknja - same bruseljske ipke - straga duga, da se divni okrajci daleko steru po podu, sprijeda kratka, da vidi drobne, pune noice u crvenim sandalama, da vidi i njeni gleanj oko kojega se viju zlatni obruii. Niz ramena pada eni skupocjeno tigrovo krzno, mala ruka joj dri pozlaen tap. Tako lebdi ponosita dvoranom, a duboko klanja se areni svijet.
- To je Baanka - apnu Krsto Vojkovi eni svojoj Anki Rauchovoj - a ona plaha Turkinjica za njom je mala Eufrozina.
Dvoranom koracae ena visoka, laka i gipka kao vila, veliajna kao boica.
- Divna ena! Da je moja! - uzdahnu Kastor. Bakantica pode ravno prema vragu, oko draesnih usna
pojavi se umiljat posmijeh, a iza krinke sinuse oi ivim plamenom.
- Bon soir, cher diable2! - apnu bakantica pruiv meku ruicu vragu, koji se ceremoniozno nakloni.
- Gle - ree Merkur Herkulu - vrag se plai enske, premda je iz njegove kole.
- Amice! - odvrati Herkul - stara je istina da je uenik mudriji od uitelja.
- Ljudi - pristupi Mars - nema li nigdje nektara? Ja sam vrlo edan.
-Jesi li slijep, nebeski marale - nasmija se ispod krinke Merkur - eno ti nose mali Crnci u srebrnim aama po dvorani madeiru koja je svakako bolja od nektara to nam ga na lopov Ganimed za skupe obole prodaje.
- Izjedo ga Cerberus - ree Mars i pohiti za madeirom. Bakantica privinu se njeno vragu.
- Oh, hvala ti, hvala, Antune moj! - aptae ena dr-uim glasom -toliko slavlja jo ne doivjeh nikada. Moje srce igra od zanosa, moja dua mi veli da tekar danas sred ove divote slavim svoj pir. Sve, sve to posveuje tvoja ljubav meni!
Vrag potvrdi glavom.
- Htjedoh zabuiti, iznenaditi taj kukavni svijet nevienim udom - nastavi ena - ali tvoja me mata daleko natkrili. Pobijeena sam, a ta pobjeda dokazuje mi silu tvoje ljubavi. Od danas si moj, moj duom i tijelom. Jesi li, reci? - trnu bakantica strasno vragovu ruku.
Vrag opet kimnu glavom i pritisnu njenu joj ruku na srce.
U jedan hip otpoe glazba, skladni zvukovi sterahu se bajnom dvoranom, a areni svijet razredi se redom, razvrsti se kolom, prepletao se skladnim, promjerenim taktom da je sve blistalo, umilo, sijevalo.
2 Bon soir, cher diable (franc.) - dobar veer, dragi avole.
- Ples otpoe - ree bakantica - mi smo svijetu na putu a svijet nama, poimo pod crveni ator. - I pooe. Razdragana bakantica spusti se na sjedalo pruiv pred sebe nehajno noice, a vrag sjede do nje.
- Srce da mi pukne od radosti, ivci mi igraju pomamno
- ree ena pritisnuv ruke na grudi, i o plavetnom svjetlilu bijesnu joj iza krinke grozniav pogled. - Nijesam se mogla doekati toga dana, te svetkovine ljubavi i osvete. Oh, kolika slast po mene! Gotovo se plaim te katastrofe, sve ini mi se ko daje san. Svren je boj, a Klefeld, onaj demon koga mrzim, koga prezirem, pred mojim licem uoi mojega slavlja uniten, satrven! Tolike raskoi ne doivjee bogovi. Al posve moram unititi toga Nijemca, dokraja, jer je na putu naoj ljubavi. Hoe li?
Vrag kimnu da hoe.
- Oh, po sto puta hvala, Antune - istisnu ena ispod krinke i stisnu strastveno ruku vraga koje se poneto trnu
- samo tebi imam zahvaliti toli sjajnu pobjedu. Ti si moj, ti si vrijedan mene. Moj mu prevelika je kukavica a da si tako osvjetla lice, on mije samo krinkom, ti si mi srcem, njega kanda i nema.
U taj par stupi u crveni kabinet Diogen i podignu svoju svjetiljku prema bakantici. Ali ova skoi i planu ljuto.
- ta trai, odrpani mudrace? Zar ljude? Diogen potvrdi glavom.
- Tada se nosi otale! Ovdje su samo bogovi i vrazi -pokaza ena Diogenu vrata, a oi blistahu joj poput zmije
- tu nema mjesta kukavnim mrtvim stvorovima. Znaj da je samo besmrtnicima dano srkati po volji iz zlatne ae raskoi, znaj da u bogova ima strijela kojima su jaki oboriti drzovite ljudske nametnike sa nebeske visine. Otale, ne muti tog slavnog olimpijskog mira.
Diogen pogleda enu, udari u paklen, neobian grohot da je enu dua zazebla, pokloni se vragu i ode.
U franceskom salonu vodio je pod rukom prosjak sa crvenim pojasom vestalku i kotkinju.
- Grofe! - apnu vestalka da joj druica ne dou nita
- vi ne uvate sunja.
- Ne bojte se, barunice, eno kako kavalir evrlja u hramu raskoi sa mladom Turkinjicom. Moje ga oko prati posvuda. Odavle nema izlaza nego zaruniku baronese Amalije.
- Jeste li mu pokazali smrtnu osudu koju vam dade moj mu?
- Jesam.
- to ree?
- Mehak je. Sve e biti dobro.
- Hvala vam. Al prije hore ne smije Maltez skinuti maske.
- Naravski.
- Baanki bit e to no u srce.
- Dakako. Paki je i dobra partija, bogat je.
- Ta to je ono. Vi ste na. Vama mogu iskreno govoriti. Taj savez je apsolutno potrebit za nau stranku koju su mnogi sramotno ostavili, kao na primjer stara Sermaica. Pa nemamo li pravo svojoj keri pribaviti ugodnu gospodsku budunost?
- Naravski - potvrdi prosjak i, okrenuv se zatim prema kotkinji, upita:
- Vi ste, baroneso, zamiljeni, razdraeni, zar je tomu razlog budua srea, ljubav?
-  Da, moji ivci igraju - odvrati djevojka - veselim se osveti koja e zastii groficu. Znam daje htjela imati Pa-kia, a ja u joj ga preoteti, najljepoj, prvoj eni. Moja kaprica je pobijedila, a sve moje vrnjakinje ubit e zavist.
- Kaprica? - zapita prosjak. - Niste li ljubavlju sklonuli Pakia?
-  Ne znam. Dosele bar medu nama nije bilo govora, moda emo poslije o tom govoriti. Sada je glavna naa briga da se katastrofa povoljno rijei, a tako i mora biti, jer je Paki u akama mojega oca.
Prosjak se trnu i produlji:
- Al vi ete mi dozvoliti da rije ljubav neta znai.
- Da - odvrati djevojka - al ja tu rije shvaam sa filozofskog gledita, ima nekih vanjskih znakova strasti koji
se obino pokazuju kad se djevojka sastane s mukarcem koga rado vidi. Al ti znaci nisu ba apsolutno potrebni.
- Ah, vi ste vrlo mudri za svoje godine.
- To mi rekoe ve i drugi. Uostalom, ne mislim da u nesretna biti. Paki je lijep, mlad i bogat, pa ta vrst mukaraca mili mi se veoma.
- Vrst, a ne pojedinac?
- Molimo vas, to ljubimo, zar samu osobu? Nipoto, ve ono to je zanimivom ini, na primjer ljepota, bogatstvo, i tako dalje.
- Vi uistinu mislite vrlo trijezno.
- A tako i valja.
Za ruinim grmom u hramu raskoi govorila je Turkinja neto Maltezu, ivo maui rukama.
- Oh, da znate, kapetane, koliko se bojim Rezike. Po-bjesnit e. Sve je prireeno za svadbu. Kakove li mi je nauke govorila i vjebala me, oprostite, kao kakova konja. Ta ona e me otjerati.
- Ne bojte se, zato se ve pobrinusmo - odvrati Maltez.
- Rei e da sam neharnica, premda sam se od njezinih hira dosta gorkih suza nauila. Pred svijetom nosim svilu, a u kui sam gora od sluavke.
- Vi unaprijed neete plakati, gospojice - nastavi Maltez.
- Bilo to bilo, ne mogu drukije. Bi li poteno bilo da proti svojoj i proti vaoj volji reknem i laem pred bogom da vas ljubim, pa onamo ljubim ja drugoga, a vi ljubite Amaliju. Je 1'? Vi je ljubite. Pa molim vas, siliti koga na ljubav, prijetiti mu se vjenom tamnicom. To je runo, to je naopako, toga ne podnosim.
- Dakako - ree Maltez i doda uhvativ Turkinju za ruku - u vas je estito, isto srce, bog vas blagoslovio, gospojice, bog vam dao ljubav i sreu.
I Maltez poljubi Turkinju u ruku.
U taj par zaumi glazba jae.
Jedan od prosjaka proe kraj Diogena i apnu:
- Je 1' hora?
Diogen potvrdi glavom da jest.
Prosjak uminu, za asak presta glazba i gromoran, mukao, zvonolik zvuk razlijegao se sveano bajnom dvoranom da se je svakomu potresla dua. Dvanaest puta zazvoni gromorni zvuk.
- Gospodo! - viknu Crnac na vratima - pono je, izvolite u hram raskoi da prinesete rtvu ljepoti!
arena svjetina grnu jatomice prema hramu gdje svjetlo jae zasinu, gdje je vodomet ivlje bacao mirisave kaplje. Pred hram dovede vrag i bakanticu. Radoznalo ekao je svijet ta e to biti. Silovit prasak prasnu, svjetlo zadrhta, i u jedan hip ieznu kip Amora i Psvche. Pijedestal osta prazan. Tad uze vrag lijepu bakanticu za ruku, povede je na pijedestal te poloi krasan vijenac pred divne joj noge, a Crnac viknu glasovito:
-  U ime moga gospodara ast i slava kraljici slasti i radosti, slava ljepoti bez para!
- Slava ljepoti! - zagrmi mnoina i pohrli da baci cvijee pred noge divotnoj eni koja je ponosito, poput boice, stajala pod zlatnim krovom sred plamteeg cvijea, sred blijeteih kristalnih stupova, ozarena arobnim titranjem ruinog svjetla. Bakantska glazba zarui mahnitim taktom, bakantica podignu zlatni svoj tap i baci krinku daleko od sebe kliknuv:
- Evo vam kraljice!
- Vivat Theresia! - planu mnoina kao dirnuta munjom. Divna, neodoljiva bijae ta ena, to arobno lice osuto arom divljeg veselja, u kojem je titrao smijeak da e ti zamrijeti dua, to crno oko toli veliko, toli silno, toli sjajno kao to blijesak mjeseine u tamnoj vodi, kao to proplamaj munje na crnome nebu, kao to titraj jutarnje rose na cvatuoj rui. amor uda i zanosa zamrmori dvoranom, a ona gledae poniknute glave smjerno i milo u tu arenu vrevu prekrstiv bijele ruke na burnim grudima kanda se sama stidi svoje ljepote. Ali u tren planu joj oko, osovi se glava, zadrhtae usne, zavitla se crna svilolika kosa, i podignu zlatni svoj tap:
-  Hvala vam! Ljepota prima va poklon, robovi moji, vas robija sa zlatnog Olimpa, vas robija od dalekog istoka,
vas robija sa vjeitog leda, i tvoj poklon, vrae iz crnoga pakla, koji si zapalio sve kresove svoje, koji si digo iz Tartara sve pomamno milje da tone dua, da gine, da plam-tee grudi ne znaju nego dahnuti: Slava ljepoti i slasti! Vjena je lijepost i neodoljiva, jaka svemonom silom razbiti paklena vrata. Na noge tko mi je rob, ja u vas voditi u boj! Aux enfers! -1 skoiv sa pijedestala poletje ena prema crnima vratima koja u tren topotom zinue.
- Aux enfers! - cikahu pomamno gosti tiskajui se klupkom za lijepom glavaricom svojom. Ujedan mah zaklopi-e se za gostima vrata.
Drutvo se nade u tamnoj dvorani zastrtoj crnim suknom. Sa stropa te uasne rake visijahu tri svjetiljke od tamna modra stakla, koje sterahu uasno svjetlo nad kra-buljima.
- Sjednite, gospodo! - zagrmi otajstven glas i gospoda posluae, a medu njim bakantica koja se u prvom redu, uz vraga, spusti na sjedalo.
Tiha, ljupka glazba zazuji kao daleko talasanje mora.
U zatku dvorane dignu se zastor, pozorite sinu. Lijepo se prikazuje kraj. Priprosta krasna ena izie u seljakim svitama i zasadi sred kraja malo stabalce te ga gleda dugo i dugo. Stabalce raste i raste, sve ivlje rasla i glazba, sve ivlje smijee se obrazi ene. Visoko poraste stablo, zeleni se bujno u tri divotne grane, visoko, iroko buje miloglasni zvui, a blaenstvo sijeva eninim licem. Sad e procvasti. Ali smre se nebo, zaruknu bura, udari grom. Jedna grana se drvetu kri, glazba gromori poput oluje, a ena plae, trga si halje upa si kosu. I opet prosinu sunce. Lie i cvijet lee po zemlji, tuno visi okrhnuta grana. Glazba zvoni sve tie, kanda oluja jenja, i raspline se u milu tualjku, a ena klekne, plae i ljubi plaui otrunuti cvijet. I opet zeleni se stablo i cvate, ah radosti silne, zlatne dozrijevaju jabuke. Sve jae i jae zastruji skladba zvukova i plane u radostan klik, a ena presretna pritiska ruke na radosne grudi. uj! Koli slatko se oziva zamamljiva pjesma. Gle, gizdave izlaze vile. Oko stabla uhvati se kolo. Hrlo viju se vile i laskaju eni i pjevaju slade i slade, da,
svaka je nuda zlatnom kupom. A ena gleda, gleda i srkne, od uda joj se sklapaju vjede, i glazba zvoni sve tie i tie, ena klone sve nie i nie - i pade u udan tvrdosan san pod svoje stablo - glazba zamre. Veselo poskakuju vile i upaju plodove zlatne, za njedra ih meu, oplijenie stablo i pobjegnu hrlo u svijet. Kroz san trne se ena, protare oi, progleda, skoi - i glazba silovito zabruji. Svuda rumeni se plod, svud cvate cvijet, ali njezino stablo - oplijenjeno, pusto. Proplae, da zdvoji, da umre, a zvukovi glazbe kanda ti raskidaju srce. Jo jednom pozirne tunim okom na stablo. Prene se, smijei se, pohiti tamo! Cvijet, cvijet, ah, opet je procvao cvijet, i trea se grana zeleni. Lice se smijei, oi joj plau, i grli stablo, grli ga, ljubi ga da grane dru od milja i vedrim krajem prelijevaju se burni veseli zvui.
Tad spusti se zastor.
- ta je to? - zapita vestalka kotkinju. - Ti si uena.
-  Ne razumijem te dosadne alegorije, majko! Hoe li skoro?
- uti! Gle! Zastor se die.
Da, zastor se digao, i glazba zasvira ljuljanku. Po po-zoritu klipsa malen djearac, velike su mu ostruge, velika sablja, ogroman kalpak - a on je malean, malean, i ne bi se mogao drati na nogama da ga na uzici ne vode dva ovjeka. amor buknu dvoranom.
- Mama! - uhvati Amalija majku za ruku - taj djearac je prilika banskomu namjesniku, sablja, kalpak, odijelo, a ona dvojica, ah, to kanda su Buan i Naji.
-  Ah, c'est magnif^ue3! - Sve vei postajae nemir, i brzo spusti se zastor, i brzo dignu se opet, a glazba udari u bakantski glas.
Na zlatnima kolima sjedi razgaljena bakantica, kola vue eta mukaraca, velikih, malih, starih, mladih, ozirui se za poudnom enom, bakantica baca svakomu rukom cjelov, a odostrag riva kola onaj mali djearac pod kal-pakom.
3 Ah. c'est magnifique (franc.) - Ah, to je velianstveno!
- Baanka! - aptahu svi, a Terezija zadrhta na stolcu, griznu se u rumene usne i zakrinu k vragu.
- Infame! Qu'avez vousjaif?
Zastor se spusti, i iz tmine apnu joj kavalirov glas:
- uti! Varka je oima, sad ide tvoje slavlje, a vragovima smrtna strijela.
Tiina, ni glaska, sve je tamno, sve mrtvo, ni daha ne uje.
- Revanche! - zagrmi glas, i neviena ruka trgnu zastor sa pozorita. iva svjetloba planu u tamnu dvoranu!
Za ime boga! Tko je to? Dva mlada para stoje grlei se njeno, Belizar u ruhu prosjaka sa crvenim pojasom grlei Ruicu, i bravar Juratovi djevojku Maricu. Mnoina zaori od uda, od bijesa, bura zakipje, o plavetnom demonskom svjetlu zatalasae glave poput burnoga mora, ali pred pozorite skoi Diogen, podignu svjetiljku i viknu glasovito baciv bradu i krinku:
- Evo, to su vam ljudi!
- Antoine! - zavrisnu ko ranjena zvijer Terezija i poletje kripei i drui prema Diogenu - ti si bio Diogen? To je paklena varka. A tko bjee vrag?
- Revanche, madamel Gospodo, evo vam zarunika, kapetana Belizara Pakia i Ruice Delieve! Evo estitog graanina Juratovia sa estitom djevojkom Magievom. Evo vam ljudi!
- Al tko je vrag? - zakrinu Terezija uhvativ kavalira za ruku.
- Izdajstvo! Smrt za izdajstvo! - zariknu Klefeldov glas sred burne mnoine - kapetane Pataiu, gdje ste, povedite sunja u zatvor. Sutra neka se strijelja.
-  Eno vraga! - pokaza kavalir prstom. Terezija krenu glavom, kriknu iz dna mahnite due i klonu na koljena -iz crne odore vraga bijeljelo se jarosno lice pukovnika kraj kojeg leae bez svijesti kotkinja. Ali kao zmija uzvrtje ena glavu.
4 Infame! Qu avez vousfait? (franc.) - Neuveno! to ste uradili?
-  Ne - kriknu promuklim grlom istrgnuv iz njedara hartiju - taj suanj je moj, taj suanj e jo ove noi na vjenu robiju u Kufstein, neka ga satire pomalo smrt.
-  Ni u Kufstein ni u smrt - zagrmje kavalir staviv se proti silnoj graji bjesneeg drutva, kojeg se blijeda lica u sumraku plavetnog svjetla komeahu kao nona hajka duhova - pred oltar e Boji! Ha! Ha! Pobjesniste, je 1'? Vai nokti se pere na moje grudi, vae oko plamita poput baziliska, vaa dua uzavre otrovnom pjenom, i skoiste gotovi zgaziti me mahnitom nogom, al ja, hrvatski plemi, ne bojim se vaega bijesa. Da, to su ljudi. Kapetan Paki posijee drzovita stranca koji prostim slovom obrui hrvatsku djevojku, sve hrvatske ene. On je Hrvat, vojnik i plemi, on je staroga plemena sin. Pod kazan je imao pasf, a vi ga zgrabiste. Glavu je imao izgubiti, vi ga tedaste, da, obrekoste spasiti ga ako se slijepo podade vama, ako svoje srce, svoju snagu, svoje blago, svoju ast, ako se sav prodade jednoj od vaih keri. Divne li pravice! Prav je ako se proda, kriv je ako ostane ovjek. Oh, da, pravici su zavezane oi. Ali on ne htjede tako, ja, njegov prijatelj, njegov zatitnik ne htjedoh tako, jer je to nedostojno ovjeka. Oplijenite ovjeka, uzmite mu sve, al u jadno ne dirajte srce, u duu; tko nam srce krade, razbojnik je, komu primjera nema. Oh, vi pokazaste biljege kojima se ljubav javlja, taj slaani smijeh, taj vreli dah, taj tihi apat, zlatne te mree hinjene strasti, gvozdenu stupicu beut-nog uma, sve pokazaste nam, samo srca, srca nikad! To vae srce bijae kamen, tvrdi i okrutni kamen koga nee produpsti suza zdvojenja, to ga moe uzgrijati samo prolazni ar grozniave poude, bijes podle lakomosti. Zavirih vam u duu, okusih otrinu vaega maa. Zastrep-jeh. Vi ste mogui, vi ste silni, mi maleni, slabi, u vas je sve, u nas nita. Ja ljubim toga mladia ko to ljubim zaviaj svoj. Njega htjedoh spasiti, izbaviti rodnu si zemlju. Kako? Goloruk da hvatam sablju, razgaljena prsa da stavim pred drijelo nabita topa? Vae prezirno lice mi kae da od nas traite plementinu kakvu. Nu mislite li vi da od onog silenog plama to ga Promete] ote bogovima vjenim
nije iskrica pala u nau glavu? Da nemamo duha ni glave, mi, barbari na turskom meau? Vama da je pamet plementina, nama ludost? Ne, gospodo moja. Zub za zub, oko za oko! Od vas se nauih kako vojevati valja, vama istrgoh oruje iz ruke, vae oruje perim evo na vaa prsa. Kameleon da sam? Jesam, moram. Karakter da nisam? Jesam. U mojoj dui plamti vjena neugasiva lu: Ljubav mojega roda koja mi svijetli bespuem mranog varavog ivota. Ne raskinuh glupom akom zapletaje mudre vam mree, zamrsih je tako da si je sami raskidoste. A sad u vam rei to je ljubav. Zar ona blistava lijepost koja sred hinjenog velija vjetakom glumom zamamljuje oi, koja divne darove nehajne prirode iznosi na mudri pazar, koja za hladni probitak daje bez srca arku krv i plameni dah? Ne! To je hin, to je gluma, to je grijeh! Ovamo gledajte, ovu djevojku na glumakoj pozornici, ta je svjedoicom prave ljubavi. Nju obrui stranac koga posijee Belizar, i ta plemenita obrana zanijeti u njezinu srcu ljubav, bogoliku ljubav. Ne ree mu nita, plaei se njegova bogatstva, al ljubila ga je toli ivo, toli isto, ko to se aneli ljube. I dok se vi trgaste za njegovo srce, dok ga je moja hitrost pritiskala na postelju hinjene bolesti, za koju himbu mladi nita znao nije, dok sam ja pisao proti vama pamflete i dizao utvrde vae u lagum, dok ste spremali mladiu groznu dilemu: neljubljenu enu ili smrtonosnu puku, za sve to vrijeme staje radila ona? Hoete li vjerovati ako vam reknem? Oh, sirota je, ki hrvatskog junaka, plemia; ivjela je od milosti. Nije nita imala nego dragocjeni nakit od svoje majke, i svoju ljubav, vredniju od dragog kamena. I uze tu zadnju uspomenu svoje obitelji i proda je, nije znala komu. Evo ga, gledajte taj dragocjeni alem, potajno kupih ga ja. A zato ga proda? Da pobjegne u svijet, da prevali jadna gore i dole po neznanom kraju. Vi ste uli za to! Kolika sramota, vikaste svi, i ona je znala da e kleveta ovako vikati, al ona je utjela ne rekav nikomu rije, podnosei prikor i ruglo, trpei svu pakosnu zlobu, ona je utjela bojei se da vaa himba ne uniti divnog joj nauma. Da, pobjee, s kim? S ovim potenim grada-
ninom. Raspnite ga, vikae za njim svagdanja glupost. Zato pobjegoe? Radi bluda li? Ne! Taj krepki, valjani graanin, taj iskuani po svijetu junak otprati ovu potenu plemiku ker pomou zadnjeg njezinog novca u Be. Pred koga? Pred kraljicu Mariju Tereziju, kojoj dika i ast! A djevojka kleknu pred kraljicu, razgali joj kroz pla svoje ljubee srce i ree joj sve, jeste li uli, gospodo, sve! Al ne ree vaega imena, ne ree vae varke. Kraljica pridignu djevicu, kraljica zagrli Ruicu, kraljica proli vrele suze sa tolike ljubavi, Marija Terezija, vladarica tolikih milijuna, viknu kroz suze: Pardon pukovniku Pakiu, koga poznajem za valjana junaka, al vea junakinja ti si, Ruice! Ni u Kufstein ni u smrt, evo pardona - kliknu kavalir dignuv visoko papir pod peatom: Maria Theresia regina'. - Ni u Kufstein ni u smrt, pred oltar, a zatim na elo pukovine, vama na sramotu i zator!
Kavalir omjeri plamenim okom dvoranu, ni ilica ne trepnu drutvom, sto oi buljilo je u njega, a svaijom krvi hmilio je leden mraz.
- Al ne - nastavi Jankovi - nee taj hrvatski plemi buditi vae zavisti. On se je odreko slube. Sa druicom srca svoga poi e u tihi zaselak da goji ono stablo to ga vidjeste danas, da goji, uzvelii i die rodni nam kraj: hrvatsku zemlju. 0, budite pravedni! Bog nas stavi ovamo, od boga nam je pravo da budemo svoji. Ne mrzimo vas, al dajte nam da moemo ljubiti svoje. Daleko ste vi pred nama, mi elimo za vama poi, al nikad pod vae noge, uste li, nikad. Dajte nam mudrost i uljudnost svoju, al na ast vam va raskalaeni bijes, vae mito, va drijemak kojim od ovjeka inite kukavicu, ostavite nam nae pravo, nae potenje, nae srce. Staro je, dobro je. Ne mrzimo vaega plemena, zdravo ovjeje srce ne zna za mrnju. Znajte, u tom ljutom boju vojevae uz nas poten starac Nijemac, potena maarska djevojka, a mi ih ljubimo jer smo ljudi. Mraz vam je pao na obraz, ali smirite duu svoju, vi koji niste Hrvati, a i vi koji ste zaboravili da ste Hrvati. Ovdje smo sami, ne uje nas nitko, i neka nitko ne dozna vaega poraza. Podignimo ruke svi koji smo ovdje, za-i
kunimo se sveanom kletvom da za ivota nee nitko odati to seje zbilo u ovoj dvorani, zakunite se - podignu kavalir ruku i pogleda drutvo bistrim okom. I sve se ruke digoe, i svi viknue:
- Kunemo se!
- Al da ne mislite da sam pred vama glumio glumu, da vidite da imam uza se vojsku, kliem: Vjeita borba za nae pravo! Vivat regina! Vivat Croatia! Tko se odazivlje mojemu glasu?
Iz kola stupi dvadeset prosjaka i malteki vitez. I skinue krinke, a na vidjelo izioe junaka lica hrvatskih plemia koji se zaklee u kurilovakoj umi. Svi klikoe u jedan glas:
-  Vivat regina! Vivat Croatia5! Jo ree barun Maleni:
-  Iz Bea nosim vam vanu vijest. Kraljica odlui da se pukovnik Klefeld premjesti iz Zagreba u Karlovac za pukovnika, i jerbo, kako se vidi, vladanje gospodinu grofu Adamu Bacanu teke muke zadaje, daje mu kraljica za suvladara sa jednakim pravom iskuanog hrvatskog sina Nikolu krleca!
-  Vivat krlec! - zagrmi drutvo; Klefeld poniknu, Terezija skunjiv se na sjedalu slomi od ljutine svoj pozlaeni tap, a grof Adam baci paklenu krunu pod stolac apnuv:
- Do vraga! Eto, to ti je kad ovjek enu slua.
- Hvala vam, gospodo moja - pokloni se kavalir udvorno - da ste me poastili. Nam se je dijeliti, meni spremati svatove. Al da, vi pitate za svoj novac, za svoje cekine, navlas gospoja grofica Terezija Bacan i gospodin pukovnik Klefeld, koji dadoe svaki 50 cekina. Skupila se itava hrpa zlata. Poklonih je Ruici, povratih joj i dragocjeni ures djedova. Ruica uze nakit, al odbi zlato, a ja ga poklanjam Marici Magievoj, jer sam joj pri svatovima kum. estita je djevojka, to vam mogu posvjedoiti gospoda Klefeld i Bacan. Laka vam no. I bit e mi drago ako se kadikad sjetite hrvatskog Diogena.
Vivat regina! Vivat Croatia! (lat.) - ivjela kraljica! ivjela Hrvatska!
Trenom se otvorie vrata, u crnu dvoranu nastruji obilje svjetla na arenu hrpu prestravljenog svijeta poput uasna smijeha sudbine. Van! Van! Sva je rulja nagrnula van kripei, kipei, mrka, blijeda, zdvojna, vesela, vedra. Van pojurie te satrvene due hrlo, bijesno, kao da im sjedi za vratom vrag. I Dijana - oh, ona! Jo jednom pogleda kavalira, jo jednom! Sav jad, svu bol, sav gnjev, sav otrov, svu mrnju ovoga svijeta skupi u crne arke oi, i mahnita munja bijesnu iz sumrtvog joj lica na kavalira, a taj bijes oka pretvori je rugobom - pretvori je furijom. Ali uznosite glave uhvati kavalir tu munju mirno na svoje bistro, modro oko i ne trenu trenom. ena poniknu, odjuri kroz hram raskoi ko da je tjeraju zmije. Kroz hram? Plaho svrnu okom na pijedestal. Razvaljen leae hram taj na zemlji. Bjei, bakantice!
- Gospojo grofice! - viknu za njom krijetei glas Krste Oria - izgubili ste u guvi svoje lijepo tigrovo krzno. Evo vam ga!
Ali ona uminu bez traga, a stari se Ori povrati k Jankoviu pa e mu kroz suze i smijeh:
-  Ti, ti si velik ugursuz, dragi Diogenes, rectius Pro-meteus! Poteno si nas oinuo i metlom otjerao iz Olimpa. A pravo si uinio, pravo. Bijasmo bene. Na ruke, sad sam tvoj, i stotina drugih je tvoja. Potena si dua. Prije sami Savli, sad smo sami Pavli. Vivat Croatia!
- Vivat Diogenes! - klikovae suznih oiju zaostalo kolo hrvatskoga plemstva, i svi se zagrlie od srca.
Sljedee nedjelje ne bijae sretnijeg ovjeka od patra Hijeronima. Kad je iao velikomu oltaru naigati svijee, zatrepti suza radosnica u oku staroga kapucina. Ta pred tim svijeama udat e se danas i Ruica i Marica. Tad neta zatropota silno. Radoznalim okom naluknu se starac na
crkvena vrata. U putnoj koiji odjurie Klefeldovi iz Zagreba.
- Sretan put - nasmjehnu se kapucin i povrati se u crkvu.
XXX.
Jesenje, bujna, lijepa jesen kad rumeno groe viri iza zelene loze, kad umska zelen zarudi, kad se gora odijeva maginim modrozelenkastim sijevom nad kojim zatreperi sunano zlato. U estinskom dvoru do Zagreba bijae velika slava, premda ne mnogo gostiju, a tu slavu priredi barunica Julijana novovjenanicima Pakiu i Ruici, Juratoviu i Marici. To bijae stariina volja, tako je moralo biti, premda je bravaria u sto neprilika bila kad je sjedila medu takvom i tolikom gospodom. Drutvo side u vrt, sve dva po dva, sve gospoda vodei gospoje pod rukom. Jankovi vodae staru barunicu, Troilo Anku, Belizar Ruicu, a omani doktor Penzinger mladu Maaricu Eufrozinu. Smjerno se poklonie Magievi i Juratovi na oprost.
- Dobro, dobro - ree Julijana Marici kad ju je poljubila u ruku - drago mi je bilo da ste mi doli u goste, dragi poteni ljudi moji, i pohodite me esto, a kad bude trebalo kume, da ste doli po mene. Ti e, Marice, dobiti dobra, vrijedna mua, i zasluila si ga. Zbogom! Zbogom! Sretno, djeco moja! - pogladi starica mladu majstoricu, arku od sree i stida, po glavi.
Malo-pomalo odoe strani gosti, obitelj i Jankovi, Fru-zika i doktor ostae sami. Julijana se, klimajui glavom, neta zagrozi Jankoviu prstom, a prislukujui i smijeei se koracahu za njima Troilo sa Ankom; stari Tirolac puhao je silovito tarui rupcem znoj sa ugrijanog lica, doim je Fruzika nagnute glave radoznalim okom mirila na Ruicu, koja je glavu prislonila bila na Belizarovo rame i sluala poniknutih oiju onu blaenu priu ljubavi, koja ne zna za prolost, ne zna za budunost; pater Hieronvmus pako gledae u zalazee sunce gladei bradu.
-  Jeste li uli, magniftce - prihvati Julijana - ja vas bome nisam drala za takova prefriganca. Ali jeste, bog vas blagoslovio. Ba ste uinili dobro kransko djelo, jer Ruica, no, tu sam ja othranila, uste li, ja! Pa je pravo tako! - Zatim se okrenu Ruici: - Nu, ta apuete? Hoete li skoro tu ispovijed svriti? Boe, boe! Bog zna ta si pripovijedaju. Ha, ha, ha! Znam, znam, i ja sam se tako ispovijedala. Djeco, budite pametni - zagrozi se stara, smijeei, prstom - budite pametni!
- Oh, ta pamet od sebe dolazi - dometnu smjerno pa-ter.
- ta znate vi? I taj jo govori - udari Julijana u grohot. Mladi stajahu oborena lica, nijemi, a Fruzika izvinu se
doktoru, doulja se do Ruice i pogleda joj udno u oi.
-  Kako ti je? - zapita potiho Ruicu koja nita ne odgovori.
- ta vi zato pitate - zagrohota doktor, koji je meutim doklipsao bio. - Kako joj je? Za to nema rijei in vocabulario linguae humanae1.
- Na, na, gledajte, dragi Jankoviu - pokaza barunica prstom na Fruziku - kako to cure gleda u Ruicu kao vrabac u prozor. ekte! ekte, Fruziko! Doi e vrag po svoje. Ve sam pisala u Maarsku po toga vaega slatkoga Maara, im ste od fine Baanke pobjegli k meni. Ne bojte se, i kod vas e biti danas Evropa, sutra Amerika.
- Majice - pristupi Anka - evo ide koija, valja se vratiti u Zagreb.
-  Da, da - nasmjehnu se Troilo - pustimo mlade na miru.
- Requiescant in pae2! - apnu kapucin.
- Hajdmo, hajdmo! Ve je kasno! Uh, na toga Belizara se srdim! Morao mi ju ukrasti! Al nek si je nosi, neka! Tako je na svijetu.
- Zbogom! Pak nas skoro pohodite! Budite pametni! A vi, magniftce? - okrenu se k Jankoviu - hoete li s nama?
- Jo asak u ostati, milostiva gospo. Dooh na konju.
- Vi ete im lekciju dati, je 1'? No, tu bih htjela uti... vi... vi ste pravi! Laku no, djeco, laku no!
1  In vocabulario linguae humanae (lat.) - u rjeniku ljudskog jezika.
2 Requiescant in pae (lat.) - Poivali u miru.
,f
Kod prozora estinske dvorane stajahu, obimljui se blaenim zagrljajem, Belizar i Ruiea - a podalje Jankovi. Mladi plemi zadubi poglede svoje u oi mlade ene koja ga je gledala toli pobono, toli milo, da e mu se rasplinuti dua. udno im je negdje pri srcu bilo.
- Jesi li sretan, Belizare? - zapita kavalir mladia.
- Ja nisam vrijedan da sam toli sretan, da imam toli junaku enu - odvrati Belizar poljubiv mladu si enu.
-  uti, uti! - apnu stidno Ruica - svaka je ena takova kad od srca ljubi. Je 1', prijatelju na?
-  Jest - potvrdi kavalir - i ja sam poznavao takovu ensku, tvoju sestru, Belizare! Tvoja bijae prilika, moja zarunica. Kad si jo djearcem bio, ote je smrt. Zna li sada zato te toliko ljubim?
Belizar priskoi, poljubi kavalira u ruku, i dvije vrele suze padoe na Jankovievu ruku.
- Bog vas blagoslovio - ree Jankovi ganutim glasom - ljubite se do groba, samo ljubav uzvisuje ovjeka do zvijezda. Al ljubite i cijeli svijet, a prije svega taj divni kraj koji vas je rodio. Siromaan je, mnogo mu treba ljubavi. Na ovoj grudi trajte poteno dane svoje, za nju radite, nju mi branite; ne mami vas tata ast, ne zaslijepi vas sjajno tudinstvo. Ostajte to jeste, i ne dajte da vam djeca budu drugo nego to ste vi.
- Kunemo se! Takvi emo biti! - odvratie mladi ivahno.
- Zbogom! Zbogom! - oprosti se tronutim glasom kavalir.
- A kamo vi, dobrotvore na?
- Hrvatski Diogen vraa se u svoju bavu.
- Da nas ostavi? - zapita Ruica.
- Nipoto - stisnu joj Jankovi ruku - da pazi kroz kulju bave jeste li dobri i pametni, jeste li dobri Hrvati! Zbogom!
Kroz mrak bregova ozivao se topot kavalirova konja -i uminu. Jo stajahu kraj prozora mladi. Na nebu zatrepti zvijezda, vesela zvijezda. Ta vidjela je prvi cjelov ljubavi, vidjela je da u toj zemlji ima srca, due, potenja, da ima ljudi.
1878.
Roman Diogenes Augusta enoe
Kad je August enoa 1878. godine tiskao historiku pripovijest XVIII. vijeka - roman Diogenes, ve je bio objavio impozantni i uglavnom najznaajniji dio svoga opsenoga knjievnog opusa: publicistike tekstove pisane iz Praga, najvei broj pjesama, feljtone Zagrebulje, komediju Ljubica, petnaestak pripovijedaka, mnogo kazalinih lanaka i knjievnih osvrta, te tri povijesna romana: Zlatarovo zlato, 1871, uvaj se senjske ruke, 1875, i Seljaku bunu, 1877.
Prisjetimo li se da je tijekom 1880. i 1881. godine poeo objavljivati i peti povijesni roman, ovaj put s tematikom iz 14. stoljea, Kletva (dovrio gaje, poslije njegove smrti, Josip Eugen Tomi) - nije naodmet upitati se: zato je enoa najvie stranica svoga golemog knjievnog stvaralatva objavio upravo u anru povijesnog romana ili pripovijetke.
Odgovor treba potraiti u enoinu shvaanju knjievnog poziva, odnosno njegovu poimanju zadatka i funkcije knjievnosti. A o tome, osobito o znaenju povijesnog romana, enoa je pisao nekoliko puta: od programskih lanaka do predgovora pojedinim svojim romanima s povijesnom tematikom.
Temeljna razmiljanja o problemu smisla knjievnosti enoa je najjasnije iznio u poznatomu programskom lanku Naa knjievnost, objavljenomu u asopisu Glasonoa 1865. godine. Uz bitan prigovor da aktualna knjievna djela hrvatskih pisaca ne djeluju dovoljno, ili gotovo nikako na na socijalni ivot, drugim rijeima ne govore
o suvremenim drutvenim prilikama i odnosima, te uz vrlo strogu kritiku ocjenu dotadanjega proznog, novelisti-kog stvaralatva jer () otkad se Bogovi novelistici iznevjerio, nema pripovijetke spomena vrijedne (...) - enoa e nedvosmisleno naznaiti i to on trai od knjievnosti. To je, prije svega (...) Zadaa osnaiti i utvrditi narodni ivot na dva bitna naina: popularnim za iri puk pisanim (u odgojno-prosvjetiteljskom smislu) djelima, te izvornim, vrhunskim umjetnikim ostvarenjima u prozi i poeziji, i to s tematikom koja realno izraava i opisuje ivot, proli i sadanji, hrvatskoga naroda.
Protivei se ve do kraja izbanaliziranoj novelistici s tzv. hajduko-turskom tematikom, kao i posve izmiljenim i neoriginalnim motivima pisanima o toj temi, enoa zagovara takve sadraje koji e hrvatskom itateljstvu istinski prikazati stvarne povijesne dogaaje njegova naroda. Svjestan je pri tome daje (...) uenje drugih dijelova nae povijesti munije (...), jer - kako istie - tu se moraju lica i kulturno stanje tonije ocrtati, tu nisu dovoljne fraze o asnom krstu i slobodi zlatnoj (...) - enoa, praktiki, zahtijeva realistiki pristup knjievnoj tematici, baziranoj na stvarnim ivotnim izvorima - bilo iz prolosti ili sadanjosti.
Nakon ovoga postaje nam jasnije i zato je ba grada iz hrvatske povijesti, odnosno anr povijesnog romana (ili pripovijetke ) enoi bio najprivlaniji. Smatrajui - kako pie u predgovoru Diogenesu - da knjievnik ne smije () svoj poziv shvaati kao zanat, nego kao ozbiljnu i svetu zadau u slubi domovine - a to znai da knjievno djelo ne moe biti bez odreene tendencije i poruke - enoa je posve prirodno zakljuio kako je najbolji nain da se vlastitome narodu predoi njegov stvarni ljudski: intimni, nacionalni i drutveni identitet - taj, da ga se ostvari na sadrajima iz autentinih izvora njegove povijesti, ali - to enoa nikad ne zaboravlja istai - literarnim, umjetnikim sredstvima, dakle povijesnom pripovijetkom ili romanom.
Ako je u spomenutomu programskom lanku pisao vie o svom opem shvaanju zadatka knjievnosti, usput tek spominjui znaenje povijesnog romana, proze ili poezije (povjestice!) uope, o tome kako je historia vitae magistra (fraza koju je nekoliko puta ponovio u razliitim svojim tekstovima) odreenije je o tome pisao i u predgovorima svojih povijesnih romana, ali i u drugim lancima i kritikim osvrtima. Tako 1874. u Vijencu objavljuje svoje vienje tog problema: (...) U historikom romanu mora analogijom izmeu prolosti i sadanjosti narod dovesti do spoznaje samoga sebe. Zato ima sto prilika. Pusto hvalisanje praotaca, krvava slava prolih vremena nije zadaa naeg historikog romana. Prikazati valja sve grijehe, slijediti vrline. Ciceronova rije: Historia vitae magistra - malo e gdje boljeg mjesta nai no u povijesti Hrvata i Srbalja.
Poruka je enoina vie nego jasna: povijesni roman idealan je literarni oblik u kome pisac na specifian, umjetniki nain moe izraziti, realizirati vlastitu viziju prolosti, sadanjosti i naznaiti eljenu slutnju budunosti vlastitog naroda. No pri tome nikad ne smije smetnuti s uma temeljni predloak: povijesnu injenicu. Pronai idealni spoj izmeu povijesne zbilje (bez obzira na to kakva je ona u pojedinim segmentima) i umjetnike fikcije, odnosno vlastitog svjetopogleda, to je - po enoinu miljenju - najhitnija pretpostavka za uspjeni ostvaraj stvaralakog ina kad je rije o povijesnom romanu - a sve u svrhu podizanja i aktiviranja nacionalne (u tros-majerovskomu narodnjakom smislu) svijesti u irokim hrvatskim graanskim redovima koje je upravo enoa formirao svojim djelima.
To to je u lanku u Vijencu tek marginalno naznaio, u predgovoru veoj pripovijesti (zapravo romanu!) uvaj se senjske ruke izriito istie: (...) Znam da pripovijetka nije kronika, ve umjetna cjelina koja oivljava tvorna sila pjesnikova, nu ne nalazim razloga da se pjesnik iznevjeri povijesti ako je ona po sebi zgodna i spretna novelistikoj izradbi. Prema tome sam za svoj roman Zlatarovo zlato uio
to pomnije povijest i karakter one dobe, a to sam uinio i kod Senjske ruke. (...)
Oigledno, enoa stalno inzistira na svojevrsnoj realistikoj poetici u najirem znaenju te rijei - to znai na umjetnikoj objavi ivotne istine i stvarnosti - ma kakva ona bila. A jo i prije toga, 1872. u predgovoru svom romanu Zlatarovo zlato, objavljujui ga te godine u zasebnoj knjizi, enoa objanjava detaljnije svoju metodu u pisanju proze s povijesnom tematikom: () Premeui u arkivu grada Zagreba stare zapraene artije u koje od sto godina nije bila ruka dirnula, naidjoh i na ljutu i krvavu pru medju silnim podbanom Gregorijancem i gradjanima zagrebakim. Starina Kreli znao je za tu pravdu, ali nije joj znao razlog. A ja otresi prainu, i eto pred mojim oima crno na bijelom: zato se podban i Zagreb zavadie i zato da je silni velika pao. Eto ti gotove pripovijetke, viknuh radostan i naotrih pero. Stao sam slagati listine, itat i itat do zlovolje. Kupio sam ovdje, kupio ondje, prebirao zapisnike, raune, uio knjige i stare i nove. Kopao sam da iskopam ruevine staroga Zagreba, kopao da uskrisim iz groba stare Hrvate kakvi bijahu u zboru, u domu, na bojitu. I pomoe Bog. U dui mojoj oivjee davne slike, ja sam ih skupio, nacrtao, i evo ih pred tobom, tioe dragi. Gledao sam da bude to vjerna prilika onoga vremena. (...)
Slino enoa opisuje i svoje postupke u pripremi pisanja jednoga od, nesumnjivo, ponajboljih hrvatskih romana 19. stoljea - Seljake bune. Posveujui roman poznatomu dalmatinskom piscu, suvremeniku, Mihovilu Pavlinoviu kojega je vrlo cijenio, enoa obrazlae svoju ve i prije izreenu misao o tome kako se narod mora uiti ne samo na vrlinama, nego i grijesima svoje prolosti, opetujui Ciceronovu izreku o povijesti kao uiteljici ivota, a zatim objanjava detaljnije svoju metodu, tipinu za pripovjedaa realistike stilske formacije: kojom se sve gradom (od arhivske nadalje) sluio, da bi zakljuio: (...) Imajui sve gradivo pred sobom, pohodih, nosei tono mapu uza se, sve krajeve koji bijahu pozoritem bune. Tako mi bude jasan in, mjesto i vrijeme, svi povodi, svi karakteri, sve
potankosti - a istom onda dozri u mojoj dui potpuna slika 'seljake bune'. (...) Povijesti nijesam se iznevjerio. Nije mi toga ni trebalo. Sve su osobe u toj knjizi - pa i zadnji sluga
-  historine, svi uasni prizori, sva zlodjela krvnika su istinita, nipoto u kronici upisana, ve po svjedocima pred sudom dokazana. (...)
Tako je do 1878, kad objavljuje Diogenesa, enoa bio ve upotpunio svoju teoriju (poetiku) povijesnog romana
- nesumnjivo pod utjecajem slavnoga Waltera Scotta - ali i ne samo oformio, nego i praktiki tu teoriju i vrlo uspjeno primijenio na prva tri svoja povijesna romana.
to je, zapravo, enoa mogao nauiti od povijesnog romana Waltera Scotta?
Ako je suditi po enoinim namjerama, ali i konkretnim ostvarenjima, elja je pieva bila prije svega da, to je vie mogue, odnosno koliko mu doputa umjetnika struktura, literarnost djela - ostane vjeran autentinosti povijesnog dogaaja koji je predmetom njegove knjievne obrade.
A poznato je da je Scott u romanima prilazio prolosti temeljito oboruan arhivskom i svom drugom doku-mentaristikom gradom, pri emu je literarno odslikava-nu prolost obilno iskoritavao za usklaivanje (u smislu knjievne poruke itatelju) te prolosti s vlastitim ideolokim pogledima, stavljajui tako sadraje povijesnog romana u funkciju svog doba i misli.
S jedne strane, dakle, isti empirijski pristup gradi, a s druge nastojanje da se taj postupak, u osnovi realistiki, podredi, u ideolokom, svjetonazorskom smislu prije svega drutvenom trenutku u kojemu roman nastaje.
enoa Scottu zahvaljuje - u prvom redu - smisao za ozbiljnost i temeljitost u izboru izvorne povijesne grade, to razumijeva i nesumnjivu realistiku osnovicu cijele strukture povijesnog romana. Opisujui stvarne dogaaje i autentine povijesne linosti, a i to je enoa mogao nauiti kod Scotta, on istodobno uvodi u radnju i nepovijesne, bezimene junake, pa tako uz analizu javnoga (dakle povijesnoga) dogaaja, odnosno junaka, opisuje i privatni
a staro hrvatsko potenje pustom tradicijom prijateljstva, rodbinstvo bijae najbolji put do zemaljskog neba. Malo koga je boljela savjest. Kraljevina bijae jednom naeta, naeto i njezino pravo. 'Sila Boga ne moli' inilo se svakomu rije posve naravna, i zato su mogunici ili, kako ih tada zvahu, 'bogovi Hrvatske' brzali da jo i zadnje ostanke domaega prava ponesu na pazar, a dobitkom da si pune depove, i tako se je lagalo, denunciralo, klevetalo, jelo, grizlo, plelo i mljelo kod rodbine, tazbine, kumstva, kod dvora, vojnog vijea i bana za veu ast, za veu slast.
Dovoljan razlog da se, slijedei svoju definiciju povijesnog romana, enoa uhvati ukotac s tom temom: prikazati prilike i ljude, stvarne, povijesne, i izmiljene osobe, opisati atmosferu vremena, drutvenu i privatnu, zakulisne politike igre, javne i privatne manifestacije, karaktere ljudi, dobro i zlo - i izvui iz svega pouku za svoje doba: to je bio enoin cilj.
Ve i iz citiranog dijela predgovora jasno je da on, u osnovi, ne odstupa od pravila svoje poetike povijesnog romana: na pravim, vjerodostojnim izvorima graditi knjievnu strukturu romana. U uvodnoj rijei on to i izrijekom napominje: (...) Kod novelistike obradbe hi-storike grade iz prolosti moga doma postavio sam naelo da se drim istine to vjernije mogu, a od nje da se udaljim u nebitnim tokama samo onda kad to zatrae pravila umjetnike strukture; prizore i lica dodao sam iz svoje vlastite mate samo ondje gdje nam se povijest veim dijelom iznevjerila, a to se tie ponajvie ljubavnih intriga. Ali i toj tvorevini svoje vlastite fantazije nastojao sam podati nijansu onoga doba. Ova historika tonost, koliko je samo mogua, moe barem kako-tako sluiti kao pomagalo u onoj neprilici naih knjievnika spram publike, o kojoj sam gore govorio. I u ovoj pripovijesti nisam se iznevjerio svome naelu. (...)
U Diogenesu enoa e, slino kao i prvim svojim povijesnim romanima, nastojati, slijedom svoje poetike, konkretnim povijesnim dogaajima dati takav literarni oblik
kojim e, s jedne strane, zadovoljiti ukus italake publike, a s druge nenametljivo (iako s odreenom dozom di-dakticizma) izraziti svoju ideoloku, svjetonazorsku poruku.
Upravo zbog ovoga drugog razloga, bez obzira na konkretnu temu - u Diogenesu to su pedesete godine 18. stoljea, vrijeme preustrojstva krajina i nadmetanja politikih stranaka, posebno nenarodnih na raun Hrvatske - enoa uvijek istie jednu osnovnu opu temu svojih povijesnih romana: pokazati, utvrditi smisao, znaenje i potrebu gajenja aktivne ljubavi prema domovini i eni, zapravo obitelji kao temelju zdravoga narodnog ivota, to je i bilo poznato geslo narodnjake ideologije.
Ali, ta ljubav prema eni i domovini ima u enoe poneto drukiju konotaciju od poznatog variranja iste motMke u hrvatskoj poeziji sve do Kranjevia: naime, enoa te dvije kategorije ljubavi ne postavlja kao alternativu: jedno ili drugo; on ne trai da se ena rtvuje domovinskoj ljubavi (u ilirskoj varijanti domovina je iznad svega, i jedina), nego se zalae za sretan spoj jedne i druge opcije kao idealne pretpostavke prosperiteta narodnog ivota i uvrenja nacionalnog identiteta.
Da bi zamiljenu poruku i realizirao, enoa stvara odreenu shemu svoje povijesno-romaneskne strukture: najee vodi dvije paralelne fabularne radnje s linearno--progresivnom kompozicijom: jednu na povijesnoj razini, s povijesnim junacima, drugu na privatnom, ljubavnom ivotu (uglavnom puka, ali i u kombinaciji povijesnih i nepovijesnih junaka, plemia i graana) - da bi, na kraju, obje fabularne linije doveo u sretan i idealan spoj jedne i druge ljubavi.
Tako je to i u Diogenesu: opis nesmiljene borbe za vlast (ponajvie stranaca), intrigantstvo i karijerizam pojedinaca, politika podmetanja i nadmudrivanja izmjenjuju se s romantiarskim prizorima izmeu zaljubljenih osoba, koje do sretnog ostvaraja svoje ljubavi, zasnivanja obiteljskog ivota, moraju prijei niz ozbiljnih prepreka.
Dakako, da bi poruka bila to jasnija, pisac svoje likove otro i strogo razluuje: pozitivne od negativnih (u smislu
odnosa Hrvata i stranaca), dobre od zlih (u moralnom smislu), da bi u ovoj etikoj varijanti upozorio i na niz negativnih osobina i kod pojedinih Hrvata - to i uzrokuje mnoge povijesne hrvatske nedae!
Zbog toga su i opisi i karakterizacije junaka najveim dijelom statiki. Likovi, bilo povijesni ili izmiljeni, ve od vanjskog opisa, dakle prvoga itateljevog susreta s njim, iskljuivi su. Kad je rije o pozitivnim nositeljima radnje, oni e biti oslikani kao idealni, lijepi, nadasve dobri i hrabri. Mladi Belizar Paki, tienik glavnog junaka, hrvatskog velikaa Antuna Jankovia (povijesne linosti!), idealno zamiljeni nositelj hrvatske budunosti, junak, uzor morala, i vanjtinom zadivljuje: (...) u sobu navali visok mladi u odori asnika banskih krajikih konjanika. Njegov tanani viti stas isticao je ispod nespretne uniforme skladno tijelo poput belvederskog Apola. Ta prsa, te noge, te ruke ne bijahu krupne, da, gotovo se moglo rei daje to tijelo njeno, ali uistinu bijae ovjek od elika (...) Bijela vlasulja sa perinom pokrivala je aliboe vrankosu mladia, ali ga opet nije mogla toliko nagrditi, a da se ne istakne vanredna krasota suobla lica, koje se i gotovo djevojakim zvati moglo, da se nijesu pod tananim finim nosom vinuli crni brii, da nijesu pod crnima obrvama arko i odreito sijevala do dva crna velika oka, as blaga kao u djevice, as ljuta ko u lava. (...) Na istovjetan gotovo nain slinim epitetima ocrtan je i mladi kova Juratovi, iz obitelji graanskoga, obrtnikog stalea: () Visok kao jablan, jak kao hrast, pun kao jabuka, dizao je svoje okruglo crveno lice nekim ponosom uvis. Iz tamnih mu oiju sijale se iskre - sve je u njem bilo puno ivota, snage i zdravlja, a opet se je rumenio na njegovu licu neki djevojaki stid, drhtala je neka ljupka plahost, kojoj su sasma protivne bile njegove pune, rei bi gvozdene miice. (...)
I enski likovi - oni pozitivni - opisani su istom shemom. Ruica, koja e postati suprugom Belizarovom, () Bijae puna i gipka kao puncat pupoljak na tananoj petlji. U tom djevojakom licu vladala je udna odvanost, a opet je bilo
fino zaokrueno kao kiparskim dlijetom. ovjek bi bio rekao da je to prava prilika proljetnog posmijeha, da nije u tim velikim crnim oima vladalo ozbilje duha (...), a gotovo istim epitetima predstavljena je i Marica, kovaeva ki, koja e se na kraju udati za majstora Juratovia: () Marica bijae djevojka prelijepa, puna, jedra i zdrava kao rumena, mirisava breskva. (...) Put joj bijae glatka i sjajna, punano, suoblo lice cvalo je ljupkim ruicama; crvene usnice drhtale su ko i velike maline na grmu; fino pri kraju neto uzvinuti nosi pokazivao je veliku odvanost, niz strmo elo prieljana sjajna kosa izlazila je u dvije guste plete, svezane crvenim vrpcama, a one oi, kojima su pod dugim uzvinutim trepavicama crne zjenice drhtale i sijevale kao munja, kao iva vatra. (...)
Posve su drugaije opisani likovi koji pripadaju suprotnoj strani: uglavnom strancima, neprijateljima Hrvatske. Samo dva primjera uvjerit e nas u to. Barun Klefeld, Nijemac, jedan od protagonista germanizatorske, protu-hrvatske politike, ocrtan je gotovo karikaturalno: () Bijae ovjek visok, suh, tankih dugih nogu i ruku, poneto zgrb-ljena tijela. Obrijano uto lice bijae mu dugoljasto, suho, brada iljasta, usnice tanke, elo usko, visoko, obrve debele, a male ute oi nestalne (...), a mnogo bolje nije pod enoinim perom prola ni njegova supruga Margareta: {) Bijae to gospoja dosta vremena, sitna i suha. Njezino lice bilo se je izim velikog crvenoga nosa zaudo zguvalo u nebrojene borove. Bilo je dugoljasto visoko. Usne bijahu gospoji pukovnici debele, brada pod ustima kao odsjeena, a iza usnica strili joj rasklimani iljasti zubi (...) a takvih, u biti shematiziranih opisa, bilo pozitivnih bilo negativnih likova, istini za volju treba rei, pun je roman.
Ali, zasebno mjesto, kako individualiziranim opisima vanjtine, tako i motiviranjem njihovih postupaka, zbog specifino namijenjene im funkcije unutar romaneskne strukture, pripada likovima Terezije Bacan, ene banskog namjesnika Adama Bacana, Maara, obinog ovjeka, itara, Cincara, nevjee, te junaku po kome je i cijeli ro-
man dobio svoje ime Diogenes: Antunu Jankoviu, kraljevskom vijeniku.
Oba ta lika, naime, u svojim rukama, u kompozicij-skom smislu, dre konce cijele fabule: i one na povijesnoj, politikoj razini, i one koja dotie ljubavne epizode ovoga romana.
Terezija Bacan funkcionira u romanu na dva bitna razboja: s jedne strane ona predstavlja svojevrsno olienje politike, i uope sliku odnosa stranaca prema Hrvatima: licemjerna, proraunata, apsolutni vladar svojih emocija, koja e jasno istai kako joj je cilj [) po svaku cijenu uhvatiti pod svoju mreu to vie slijepih Hrvata (...); s druge strane Terezija je u funkciji poznatoj ve i iz prijanjih enoinih povijesnih romana: funkciji i n t r i-gantkinje, spletkarice, kojoj je osnovna zadaa zaplitati, podbadati radnju, motivirati postupke i usmjeravati sudbine drugih junaka.
Dakako, tako namijenjenom zadatku trebalo je podrediti i opis njene linosti. Ona mora biti fascinirajua, lijepa, drutvena, u dijalogu elokventna. Ve prvi susret itatelja s Terezijom slika je izvanserijske ljepote koja ima neodoljivu, opasnu snagu privlanosti: (...) Bila je vie no obine ene, stasa gipka i tanka, ramena i grudi punih i bujnih, bijela joj put sijevala je u svojim oblim obrisima poput blijede biserine (...) A taj kip! Ta glava! To puno lice bijae toli njeno zaokrueno, ta rumen na prozirnoj bjelini lica gubila se fino poput rumenila breskve, te tamnoruj-ne i bujne usne drhtahu tolikom eljom, tolikim arom, da bi pred tom slikom i slavan slikar svoj kist slomio bio. Magnetikom silom planulo bi joj na as to veliko, sjajno, crno oko pod zmijolikima obrvama. (...) I u svojim susretima - osobito s glavnim protivnikom Jankoviem -Terezija e javno deklarirati obiljeja svoga neobuzdanog temperamenta: () Da, u mojim ilama kipi nemirna krv, krv mojega plemena. Ja ljubim borbu, ja ljubim strast, bila to ljubav, bila to mrnja, bila to spletka, bila to sila, bila to osveta, bilo spasenje. (...)
Jednom rijei, Terezija je navjetaj (uz Klaru Grubaro-vu iz Zlatarovog zlata!) tipa fatalne ene, kakav e u hrvatskoj knjievnosti najpotpunije ostvariti Ante Kovai u liku Laure iz romana 17 registraturi. Prikazana ne samo kao izvanredna, sirenska ljepota i vulkanski temperament kome se teko oduprijeti, nego i kao prepredeni, snalaljivi politiar u svakoj situaciji, nenadmana u konverzaciji, politikoj i intimnoj, u povlaenju najboljih poteza i brzom reagiranju na slabe strane svojih protivnika -Terezija je (uz pukovnika Klefelda) u romanu glavni nositelj politike borbe stranaca za vlast u Hrvatskoj u onim burnim vremenima pedesetih godina 18. stoljea.
Takvoj snazi, okretnosti, pokvarenosti i domiljatosti mogao se suprotstaviti samo ovjek slinih kvaliteta, dakako, u moralnom smislu s pozitivnim predznakom: enoa ga donosi u liku hrvatskog Diogenesa - Antuna Jankovia Bribirskog. I on je linost koja moe privui panju, ba kao i Terezija, ne samo elokvencijom, pozom, nadmonim ponaanjem u drutvu, nego i odreenom zagonetnou svoje linosti: (...) Gospodin Jankovi bijae od glave do pete Francez, to po odijelu - nipoto po tijelu. Haljina, prsluk, bijele svilene arape, svijetle izrezane cipele, vlasulja, jaice - sve to bijae po najnovijoj versaljskoj modi. Ali opet nije bio Francez. Njegove oi, njegovo energino lice, njegova iroka prsa i plea - sve je to odavalo hrvatsku koreniku, koja bi jaka bila ponijeti i gvozdenu halju viteke dobe, premda je i okretan i gladak bio. Te dvije vrlo oite protivtine injahu ga osobito zanimivom osobom kojoj se nije moglo znati za krsni list, nu kojoj bijae na elu utisnut biljeg obilnog duha. (...) A on e sam sebe u dijalogu s Terezijom okarakterizirati kao ovjeka koga ljudi zapravo ne poznaju i nisu ga kadri definirati: (...) Ja ne smijem u javnost, ja ne smijem primiti slube. U potaji se bolje ruje. Ljudi ne znaju pravo to sam. Jedni vele da su me ugarski velikai podmitili, drugi me dre skutonoom bekim, veina ih veli da sam pustolov, roue, da sam nita. (...) Jankovi je, nedvojbeno, glavni movens enoine poruke, vrlo esto autorov komentator prilika i situacija, Pro-
metej hrvatske misli i izbavitelj Hrvatske koji e pri kraju romana izrei i temeljnu enoinu poruku strancima: raznim Klefeldima i Baanijima: () 0, budite pravedni. Bog nas stavi ovamo, od Boga nam je pravo da budemo svoji. Ne mrzimo vas, al dajte nam da moemo ljubiti svoje. Daleko ste vi pred nama, mi elimo za vama poi, al nikad pod vae noge, uste li, nikad. Dajte nam mudrost i uljudnost svoju, al na ast vam va raskalaeni bijes, vae mito, va drijemak kojim od ovjeka inite kukavicu, ostavite nam nae pravo, nae potenje, nae srce. (...)
Fabulu romana enoa razvija uglavnom na sukobu izmeu Terezije Bacan i Jankovia kao temeljnih protagonista: oni su nositelji intriga, privatnih i politikih, u prvome redu zbog njih se dogaaji kompliciraju, uslonja-vaju, retardiraju ili naglo razvijaju. No tu liniju konflikta prati istodobno niz povijesnih i nepovijesnih linosti koje, gledano u cjelini, odraavaju kompleksnost drutvenog ivota onog vremena pri emu je intimni ivot, i to svih drutvenih stalea ipak, unato svemu, osnovno polazite u ivotnim manifestacijama onih koji su direktno ili indirektno nositelji i povijesnih dogaaja. Stoga ovaj roman ne opisuje velike, panoramske prizore, ratove i sukobe na bojnom polju; roman je, praktiki, sav (tek uz poneke epizode) zatvoren u etiri zida, u interijere bilo banskih dvora, bilo privatnih plemikih kua i kurija, ili toplih graanskih, obrtnikih ambijenata i prije svega temelji se na dijalokom obliku kao osnovi dinamike i dramskog obiljeja radnje. Zasnivajui Diogenesa na principu konverzacijskoga povijesnog romana (tipino realistiki postupak!), kroz koji dolaze do punog izraaja i povijesne i intimne, nepovijesne (esto jo bitnije!) situacije koje, zajedno, iskazuju ne samo politike dogaaje nego i atmosferu   duha vremena oko polovice 18. stoljea - enoa zbiljski otkriva karaktere, naravi ljudi svih stalea od kojih se sastoji tadanje drutvo. Uski suodnos, proimanje povijesnoga (drutveno-politikog) i osobnoga (intimnog) temelj je, ve smo vidjeli, poetike uope svih enoinih povijesnih romana, pa tako i Diogenesa koji se,
na kraju, svodi ne samo na rodoljubnu, nego naglaenu etiku poruku:() samo iz morala niu zdravi i ozbiljni karakteri, a promjenljiva rasko, ivo pregnue za slatkim ivotom (da) od ovjeka ini kukavicu. Malo znati, nita ne raditi i dobro ivjeti, plijeniti po volji, bijae geslom one dobe, geslom kojega se rado prihvaa ljudska slabost (...) - enoina je konstatacija - i opomena.
Inae, najveim dijelom realistiki postupak tijekom romana naruen je znaajnije na njegovu kraju - kao ustupak itateljstvu: tada enoa uvodi u igru elemente pseu-doromantine, gotovo trivijalne proze: nagli nestanak nekih od bitnih junaka ljubavne fabule (Ruica, Juratovi), opisi raskonih bakanalija pod krinkama kod Terezije Bacan i Jankovia, gdje nastaje tipina romantiarska zamjena osoba, te iznenadno rjeenje sloene situacije, rasplet (carica Marija Terezija daje oprost okrivljenom Belizaru!) u kome, konano, nakon mnogih peripetija ljubavni parovi (dakako, iskljuivo pozitivni i moralno isti) postiu svoj ivotni cilj (Belizar-Ruica, Juratovi-Marica), a glavni junak ostvaruje potpunu pobjedu.
Diogenes posljednji je enoin dovreni povijesni roman: na neki nain on je i eksperimentalan i nov. Dok je u Zlatarovu zlatu prevladavala sentimentalistiko-romanti-na koncepcija, a u Seljakoj buni do punog izraaja dola izvanredna enoina sposobnost opisivanja masovnih prizora, u Diogenesu on je ostvario povijesni roman s najjae izraenim realistikim stilskim postupcima, unato neizbjenosti unoenja i romantiarskih stilskih elemenata. Moglo bi se, s malo smjelosti, utvrditi kako je enoa ba tim romanom (uz Prosjaka Luku) otvorio put realistikom romanu u hrvatskoj knjievnosti osamdesetih godina 19. stoljea.
Miroslav icel
L
Povijesna pozadina romana
Radnja romana Diogenes zbiva se od 1750. do 1754. godine, u vremenu kome je prethodilo uzbudljivo razdoblje dolaska na vlast carice Marije Terezije. Kako navodi suvremeni hrvatski povjesniar Trpimir Macan: - () Kada je na prijestolje dola Marija Terezija (1740-1780), izbio je tzv. rat za austrijsku batinu. Proti njoj su zaratile Pruska, Bavarska i Francuska pobijajui joj pravo na prijestolje. Rat je potrajao do 1748. U njemu je sudjelovalo mnogo Hrvata. Oni su za Austriju ratovali od Italije do leske, od eke do Nizozemske i sjeverne Francuske [Povijest hrvatskoga naroda, izd. kolska knjiga, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1992)
Nakon Karlovakog mira 1699. kada je turska vlast potisnuta iz Podunavlja, Habsburka monarhija u svojoj apsolutistikoj politici izgrauje na teritoriju Hrvatske Vojnu krajinu koju podvrgava pod direktnu vlast sredinjih organa Bekog dvora i organizira je kao zasebnu jedinicu Austrijske monarhije. U pedesetim godinama 18. stoljea (kad i zapoinje radnja romana) dolazi do preustrojstva Vojne krajine, a germanizacija je sve oitija: -() Ukidanjem starih kapetanija Vojna krajina je sredinom 18. stoljea potpuno militarizirana. U preureenoj varadinskoj vojnoj krajini (generalatu) osnovane su 1837. pukovnije krievaka i urevaka; u karlovakoj vojnoj krajini (generalatu) nastaju 1746. pukovnija lika, otoka, ogulinska i slunjska, a u Banskoj krajini 1749-1751. banske pukovnije glinska i petrinjska. U novoosnovanoj slavonskoj vojnoj krajini organizirane su 1747. pukovnije petrovaradinska, brodska i gradika.
Vojna krajina ureena je, dakle, prema sistemu novih pukovnija. Prva etapa njezine reorganizacije zavrena je 1754, kada je centralna vlast u Beu izdala tzv. Krajika prava (Militare Graentiz Rechte); na osnovu njih je izjednaen krajiki sistem Varadinskog i Karlovakog generalata, te ukinut posljednji ostatak krajike samouprave!...) [Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture, kolska knjiga, Zagreb, 1980).
To politiki vrlo ivo razdoblje u vrijeme reorganiziranja Vojne krajine, te pretenzije austrijske, ali i maarske (Slavonija!) na hrvatske teritorije u centru je panje ovog enoinog romana.
M. .
Povijesne osobe koje se spominju u romanu
Aleksandar Veliki (Makedonski) (356-323 prije Krista) - sin Filipa II. i Olimpijade (kerke epirskoga kralja), veliki osvaja Grke, cijele Male Azije, Egipta, Perzije...
Bacan (Batthydny), Karlo (1698-1772), grof, iz poznate maarske plemike obitelji (stric Adama Bacana) - hrvatski ban od 1743. do 1756.
Bacan (Batthydny), Adam, Venceslav (1722-91787), neak bana Karla Bacana; glinski pukovnik od 1750. i prisjednik Banskog stola; banski namjesnik od 1753. do 1756; od 1751. intenzivno se bavio prodajom ita na veliko, uglavnom u Italiju, preko Senja.
Bacan (Batthyany), Terezi/a, rod. Illeshazv - supruga Adama Bacana
Bedekovi, Antun (7-1758) -conferentiarum regni secre-tarius - biljenik Sudbenog stola Buan, Ivan (? 1700-1767) -prisjednik (assesor) Banskog stola; 1749. imenovan dvorskim upanom i kraljevskim savjetnikom; 1750. izabran za blagajnika Kraljevine; od 1761. do 1765. podban. 1752. godine pojavio se u Zagrebu anonimni letak protiv Buana s optubom da kao dr-
avni blagajnik uzima mito od stranaka u sporu.
Erdody, Ljudevit (de Ludovik), Moslavaki (1694-1766), potomak poznate velikake obitelji u Hrvatskoj, maarskog porijekla, poznate jo iz 15. stoljea - banski namjesnik, generalfeldmaral Banske Krajine (1749-1753), veliki upan poeki.
Franjo, Stjepan (1708-1765) -lotaringijski vojvoda; od 1736. suprug Marije Terezije; 1745. krunjen za rimsko-njemakog cara (Franjo I) - suvladar s Marijom Terezijom, ali samo po imenu.
Hildburgshausen, princ Josip Fridrich - knez Saski, krajiki pukovnik.
Jankovi, Antun, Bribirski (1736-1765) - hrvatski velika, kraljevski vijenik, krievaki podupan, prisjednik Banskog stola.
Keglevi, Petar (? 1660-1724) -iz poznate velikake hrvatske obitelji, bio general, upan poeki, banski namjesnik
Klefeld (Kleefeld), Vjenceslav -barun, austrijski asnik, ko-stajniki pukovnik, pobonik bana Bacana, zamjenik vrhovnog zapovjednika u varadinskom generalatu.
Kreli, Adam, Baltazar (1715-1778), zagrebaki kanonik, rektor bekog hrvatskog kolegija (sjemenita), Ijetopisac, posjednik ogromne biblioteke, autor poznatog djela-dnevnika Annue ili historija 1745-1767 u kojemu opisuje ljude i dogaaje svog vremena.
Klobuicki, Franjo Ksaver, Ivan Nepomuk od Zetthemiva (1708-?) - zagrebaki biskup i nadbiskup kaloki.
Kukuljevi, Vuk - prisjednik Sudbenog stola, generalni vikar biskupije zagrebake.
Magdalenu, Baltazar, barun (?-1763) - pripadnik poznate hrvatske velikake turopoljske obitelji; podupan zagrebake upanije, predsjednik Sudbenog stola (1744).
Marija, Terezija (Maria There-sia) (1717-1780) - hrvatsko-ugar-ska kraljica, rimsko-njemaka carica (1740-1780); udajom cari-inom za Franju Stjepana lotarin-kog (1736) dinastija Habsburg otad se naziva Habsburg-Lota-rinka dinastija.
Maleni, Kuriloviki Aleksan-der, barun (1716-1768) - arhivar, potpukovnik kostajnike pukovnije.
Naji, Adam (7-1761) - protonotar kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.
Ori, groJKrsto (1718-1782) - pravnik u krajikoj slubi, potpukovnik kostajnike pukovnije, istakao se u marijaterezijanskim ratovima.
Patai, grof Stjepan - iz poznate hrvatske plemike obitelji jo iz 15. stoljea; kostajniki pukovnik, vrhovni komesar Krajine.
Rauch, barun Pavao - pukovnik kostajnike pukovnije.
Rauch, Ivan - podban kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (od 1756), veliki upan zagrebaki i krievaki.
Sermage barunica Julijana, rod. Moscou, posjednica dobra Novi dvori kod Zapreia, supruga Josipa Petra (1688-1746), tajnika karlovakog generala grofa Josipa Rabatte.
Sermage, Troilo, Petar (1722-1771) - oficir, general u Vojnoj krajini, sin Josipa Petra i barunice Julijane Sermage.
Stolnikovi, Krsto - prisjednik Sudbenog stola, advokat biskupa Thauszva.
krlec (Skerlec Lomniki) Nikola (1729-1799) - protonotar hrvatskoga kraljevstva, veliki upan zagrebaki 1782, biljenik Sudbenog stola, blagajnik Kraljevine.
Tausi (Thauszu), Franjo, Baltazar (1698-1769) - bosanski biskup i biskup zagrebaki.
M. S.
Tuma
ablegat (lat.) - poslanik (naroito papinski); prognanik
ad acta (lat.) - medu spise; k ostalim spisima; dovreno
adieu (frane.) - zbogom
adoreteur (lat.) - oboavatelj
ad referendum (lat.) - da izvijesti
ad rem (lat.) - k stvari
Afrodita - starogrka boica ljepote i ljubavi
alteracija (lat.) - promjena, preinaka, izmjena
alternativa (lat.) - izbor izmeu dviju mogunosti
Amor - u rimskoj mitologiji bog ljubavi, istovjetan s grkim bogom Erosom
Anadiomena - iz morske pjene roena (pridjevak boice Afrodite)
Apolon - sin Zeusov; starogrko boanstvo sunca, pjesnitva i glazbe; simbol mladenake ljepote
a propos (lat.) - zbilja, u vezi s tim
Argus - div iz grke mitologije koji ima 100 oiju; preneseno: uvar koji sve vidi
Arhimed (280-212 prije Krista) -najvei matematiar staroga vijeka
Bako (Bakho) - u grkoj mitologiji: drugo ime Dioniza, boga vina, uivanja i plodnosti
bordeaux - vrst francuskog vina
borniran (franc.) - umno ogranien, glup, zalupan
(in) camera caritatis (lat.) - povjerljivo, u etiri oka
Cerber (Kerber) - troglavi zli pas iz grkog mita s repom i grivom zmaja; uva ulaz u podzemni svijet
Cerera - rimska boginja ratarstva i vegetacije
cher capitaine (franc.) - dragi kapetane
chevalier (franc.) - vitez, kavalir
Ciceron - veliki rimski govornik i pisac iz 1. st. prije Krista
collegialiter (lat.) - drugarski, kolegijalno
comtesse (fran.) - grofica
corpus delicti (lat.) - predmet koji dokazuje krivnju (zloin)
Danaja - lik iz grke mitologije, ki argejskoga kralja Akrizija i njegove ene Euridike; Zeu-sova ljubavnica koja je s njime rodila sina Perzeja
definicija (lat.) - odreivanje nekog pojma po njegovim svojstvima da bude razgovjetan; jasno tumaenje
Dejaneira, Dejanira - u grkoj mitologiji ki kalidonskog kralja Eneja, druga ena Herak-lova
Kreli, Adam, Baltazar (1715-1778), zagrebaki kanonik, rektor bekog hrvatskog kolegija (sjemenita), Ijetopisac, posjednik ogromne biblioteke, autor poznatog djela-dnevnika Annue ili historija 1745-1767 u kojemu opisuje ljude i dogaaje svog vremena.
Klobuicki, Franjo Ksaver, Ivan Nepomuk od Zetthemiva (1708-?) - zagrebaki biskup i nadbiskup kaloki.
Kukuljeui, Vuk - prisjednik Sudbenog stola, generalni vikar biskupije zagrebake.
Magdaleni, Baltazar, barun (?-1763) - pripadnik poznate hrvatske velikake turopoljske obitelji; podupan zagrebake upanije, predsjednik Sudbenog stola (1744).
Marija, Terezija (Maria There-sia) (1717-1780) - hrvatsko-ugarska kraljica, rimsko-njemaka carica (1740-1780); udajom cari-inom za Franju Stjepana lotarin-kog (1736) dinastija Habsburg otad se naziva Habsburg-Lota-rinka dinastija.
Maleni, Kuriloviki Aleksan-der, barun (1716-1768) - arhivar, potpukovnik kostajnike pukovnije.
Naji, Adam (?-1761) - protonotar kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.
Ori, grofKrsto (1718-1782) - pravnik u krajikoj slubi, potpukovnik kostajnike pukovnije, istakao se u marijaterezijanskim ratovima.
Patai, grof Stjepan - iz poznate hrvatske plemike obitelji jo iz 15. stoljea; kostajniki pukovnik, vrhovni komesar Krajine.
Rauch, barun Pavao - pukovnik kostajnike pukovnije.
Rauch, Ivan - podban kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (od 1756), veliki upan zagrebaki i krievaki.
Sermage barunica Julijana, rod. Moscou, posjednica dobra Novi dvori kod Zapreia, supruga Josipa Petra (1688-1746), tajnika karlovakog generala grofa Josipa Rabatte.
Sermage, Troilo, Petar (1722-1771) - oficir, general u Vojnoj krajini, sin Josipa Petra i barunice Julijane Sermage.
Stolnikovi, Krsto - prisjednik Sudbenog stola, advokat biskupa Thauszva.
krlec (Skerlec Lomniki) Nikola (1729-1799) - protonotar hrvatskoga kraljevstva, veliki upan zagrebaki 1782, biljenik Sudbenog stola, blagajnik Kraljevine.
Tausi (Thauszy), Franjo, Baltazar (1698-1769) - bosanski biskup i biskup zagrebaki.
M. S.
Tuma
ablegat (lat.) - poslanik (naroito papinski); prognanik
ad acta (lat.) - medu spise; k ostalim spisima; dovreno
adieu (franc.) - zbogom
adoreteur (lat.) - oboavatelj
ad referendum (lat.) - da izvijesti
ad rem (lat.) - k stvari
Afrodita - starogrka boica ljepote i ljubavi
alteracija (lat.) - promjena, preinaka, izmjena
alternativa (lat.) - izbor izmeu dviju mogunosti
Amor - u rimskoj mitologiji bog ljubavi, istovjetan s grkim bogom Erosom
Anadiomena - iz morske pjene roena (pridjevak boice Afrodite)
Apolon - sin Zeusov; starogrko boanstvo sunca, pjesnitva i glazbe; simbol mladenake ljepote
a propos (lat.) - zbilja, u vezi s tim
Argus - div iz grke mitologije koji ima 100 oiju; preneseno: uvar koji sve vidi
Arhimed (280-212 prije Krista) -najvei matematiar staroga vijeka
Bako (Bakho) - u grkoj mitologiji: drugo ime Dioniza, boga vina, uivanja i plodnosti
bordeaux - vrst francuskog vina
borniran (franc.) - umno ogranien, glup, zalupan
(in) camera caritatis (lat.) - povjerljivo, u etiri oka
Cerber (Kerber) - troglavi zli pas iz grkog mita s repom i grivom zmaja; uva ulaz u podzemni svijet
Cerera - rimska boginja ratarstva i vegetacije
cher capitaine (franc.) - dragi kapetane
chevalier (franc.) - vitez, kavalir
Ciceron - veliki rimski govornik i pisac iz 1. st. prije Krista
collegialiter (lat.) - drugarski, kolegijalno
comtesse (fran.) - grofica
corpus delicti (lat.) - predmet koji dokazuje krivnju (zloin)
Danaja - lik iz grke mitologije, ki argejskoga kralja Akrizija i njegove ene Euridike; Zeu-sova ljubavnica koja je s njime rodila sina Perzeja
definicija (lat.) - odreivanje nekog pojma po njegovim svojstvima da bude razgovjetan; jasno tumaenje
Dejaneira, Dejanira - u grkoj mitologiji ki kalidonskog kralja Eneja, druga ena Herak-lova
delikvent (delinkvent) (tal.) - poinitelj krivinog djela, prijestupnik
Dijana - staroitalska boica svjetla i ivota, isto to i grka boginja Artemida
dijeta (lat.) - sabor, saborovanje, saborska sjednica
dragun (franc.) - konjanik
edikt (lat.) - zakon, ukaz vlasti, propis, nareenje
Eftja.lt - ime Grka koji je u Ter-mopilskoj bitki izdao Spartance Perzijancima; sinonim za izdajicu
egoizam (lat.) - sebinost, samoljublje, pretpostavljanje vlastitog interesa opim interesima
eh, bien (franc.) - eh, dobro
ekscerpirati (lat.) - vaditi, ispisivati biljeke
Endimion - lijepi mladi iz grke mitologije
en generale (franc.) - openito
en passant (franc.) - usput, mi-mogredice
en plein parade (franc.) - u punom sjaju, sveano
en special (lat.) - napose
Eol - u grkoj mitologiji bila su dva Eola, no ovdje se misli na najpoznatijega - sina junaka Hipota, ljubimca bogova - vladara vjetrova, koje on drae pod kljuem i putae po vlastitoj volji; sjedite mu je bilo na otoku Eoliji
epigramatski (gr.) - kratko, zbito, saeto
erar (lat.) - dravna blagajna
Eskulap - u grkoj mitologiji bog zdravlja i zatitnik lijenitva
et caetera (lat.) - i tako dalje
ex catedra (lat.) - ueno, autoritativno, kao profesor s katedre
excellentisime (lat.) - odlinik, uzvieni
falinga (tal.) - mana, pogreka, nedostatak
fi done (franc.) - fuj
franc-magon - slobodni zidar. Slobodno zidarstvo (masonstvo) na mistinoj je osnovi organizirana zajednica za meusobno potpomaganje drutva iz redova aristokracije i bogate buroazije. Organizirana je u obliku tzv. loa, a na elu svake je veliki metar. Naziv su dobili po tome to se masonstvo organiziralo na tradiciji starih zidarsko-klesar-skih cehova.
Ganimed - u grkoj mitologiji sin dardanskoga kralja Trosa i njegove ene Kaliroje; bio je vinotoa bogovima na Olimpu
genie (lat.) - genije
gordijski vor - mitologijski: izvanredno zamreni uzao (vor) kojim je prema legendi frigijski kralj Gordije privezao jaram uz rudo svojih kola; po proroanstvu proroita onaj koji bi raspleo taj uzao imao je postati gospodar Azije; Aleksandar Makedonski, mjesto da uzao razmrsi, presjekao ga je maem; preneseno: vrlo zamrena stvar, nerjeivo pitanje
gloria Ubi (lat.) - slava tebi
gracija (lat.) - ljupkost, draest, skladnost, umiljatost, privlanost
Herkul - latinsko ime za Herakla, najveeg junaka grke mitologije, sina Zeusa i Alkmene; ovjek divovske fizike snage i svih ljudskih slabosti
Hesperide - u starogrkoj mitologiji keri titana Atlanta
Hetera - prijateljica, ljubavnica, u staroj Grkoj: obrazovana bludnica
hipoteza (lat.) - znanstvena pretpostavka, domisao, nagaanje
illustrissime (lat.) - presvijetli illustrissime amice (lat.) - presvijetli prijatelju indigenat (lat.) - podanitvo, dravna pripadnost inter nos (lat.) - medu nama iudex curiae (lat.) - sudski vijenik
Jupiter - u starorimskoj mitologiji vrhovni bog neba, gromovnik, zatitnik rimske drave; isto to je kod Grka bog Zeus
Junona - rimska boiea, ena boga Jupitra, istovjetna s grkom boginjom Herom, zatitnica rimskih ena
kabalist (hebrejski), preneseno: spletkar, intrigant - strunjak za mistiku
Kastor - u grkoj mitologiji sin spartanskog kralja Tindareja i njegove ene Lede; sva svoja brojna junatva izvodio je zajedno s polubratom Poliden-kom (Poluksom)
Kleopatra - u grkoj mitologiji ima vie ena s tim imenom, a isto tako i u povijesti; naj-
poznatija je posljednja egipatska kraljiea iz roda Pto-lomejevia, ljubavnica Cezara i Antonija
koaftra (franc.) - kapa, eir, frizura, ukras na glavi
Kolos od Roda - mjedeni, oko 32 metra visoki kip sunanog boga Helija na ulazu u glavnu luku otoka Roda (Rodosa): djelo kipara Haresa iz Lindosa na Rodu, u spomen obrane otoka od zavojevaa (304. prije Krista); smatra se jednim od sedam uda svijeta; podignut godine 285 prije Krista, ali ga je ve 227. prije Krista sruio u more potres
kompart (kompars) (tal.) - figura, statist
koneksija (lat.) - veza, spoj, utje-ajno poznanstvo
kongregacija (lat.) - bratstvo, udruenje crkvenih opina, vjersko udruenje
konverzacija (lat.) - razgovor, zabava
Krez(o) - vrlo bogati lidijski kralj iz 6. st. prije Krista; danas sinonim za posjednika velikog bogatstva
Landsknecht (njem.) - u srednjem vijeku vojnik plaenik. Ovdje vrsta kartake igre
leda - ena spartanskog kralja Tindareja koju je - prema mitu - obljubio Zeus, pretvorivi se u labuda; plod je te ljubavi Helena, zbog koje je izbio trojanski rat, i dva brata blizanca: Kastor i Poluks
locumtenens (lat.) - namjesnik
lucrum cessans (lat.) - izgubljena dobit
madame la baronne (franc.) - gospoda baruniea
madame la comtesse - gospoda grofica
mafoi (franc.) - vjere mi
magnifice (lat.) - velemoni
magnifice amice (lat.) - velemoni prijatelju
magnifice domine (lat.) - velemoni gospodine
maitre de plaisir (franc.) - ravnatelj zabave
Mars - rimski bog rata, zatitnik rimske moi, praotac Rima
Meduza - u starogrkoj mitologiji jedna od triju Gorgona; Gor-gona - strano ensko bie (sa ivotinjskim uesima, tupim nosom, iskeenim zubima, sa zmijama mjesto kose; od pogleda Gorgone ljudi bi se ska-menjivali
Megera - jedna od triju Erinija; preneseno: zla, svadljiva ena
Merkur - u rimskoj mitologiji bog trgovine, gotovo istovjetan s grkim Hermesom
mes camarades (franc.) - moji drugovi
mes dames (franc.) - moje gospode
mesdemoiselles (franc.) - gospoice
messieurs (franc.) - gospodo
metijer, metje (franc.) - zanat, struka, zvanje
Minerua - u starorimskoj mitologiji boginja mudrosti, pokroviteljica znanosti, umjetnosti i obrta
mistifikacija (gr. lat.) - prevara, obmana, varka, namjerno zavoenje u bludnju
mon cher baron (franc.) - dragi moj barune
monogamija (gr.) - brak s jednom enom, odnosno jednim muem
Morfej - u starogrkoj mitologiji bog sna i sanja, sin noi
mousseline (franc.) - vrst fine pamune tkanine
negromant (nekromant) (gr.) -
arobnjak, spiritist nektar - u starogrkoj mitologiji
pie bogova koje je davalo
besmrtnost Nes (ova halja) - u starogrkoj
mitologiji kentaur kojega je
ubio Heraklo, kada mu je ovaj
htio obljubiti enu Dejaniru nobksse oblige (franc.) - plemstvo
(plemenitost) obvezuje
oberstar, obrst (njem.) - pukovnik
parole d'honneur (franc.) - asna rije
paskvil (tal.) - sastavak klevetnikog sadraja, pogrdna satira, uvredljiv spis
passable, madame la baronne (franc.) - podnoljiv, gospodo barunice
patron (lat.) - zatitnik, pokrovitelj
Penelopa - ena starogrkog mitskog heroja iz trojanskoga rata Odiseja, koja je ostala vjerna svome muu za vrijeme njegove dvadesetogodinje odsutnosti
perceptio regni (lat.) - poreznik kraljevstva
peroracija (lat.) -javni govor, patetini govor
pictus masculus (lat.) - nakin-dureni ovjea, lutka u tu-
im rukama, figura bez znaenja
pinta (engl.) - mjera za tekuinu; pollitrenjak
Plutarh (oko 50 - oko 125) - grki historik, filozof najpoznatiji po svojim biografijama velikih ljudi Grke i Rima
Pluton - rimski bog podzemnog svijeta, istovjetan s grkim Hadom
postillon (franc.) - potanski momak
postillon d'amour (franc.) - ljubavni glasnik
praeses (lat.) - predstojnik
premisa (lat.) - pretpostavka, propozicija, jedan od sudova iz kojih se izvodi zakljuak
pro forma (lat.) - naizgled, za izliku, tek tako
profoz (tal.) - tamniar
profunt (tal.) - ivene namirnice, osobito za vojsku; vojniki kruh
Promete] - lik iz grke mitologije, sin Titana Japeta i boginje Temide, simbol borbe za napredak i sreu ovjeanstva
pro primo (lat.) - prvo
pro secundo (lat.) - drugo
Prozerpina - ki Zeusa i Demetre, ena Hadova, vladarica podzemnog svijeta
pro tertio (lat.) - tree
protonotar(ius) regni (lat.) - pra-biljenik kraljevstva
rabarbara - ljekovita i hranjiva
biljka
rectius (lat.) - ispravnije reverendissime (lat.) - veleasni roue (franc.) - razvratnik
sacrebleu (franc.) - dovraga
salva venia (lat.) - s doputenjem
sans gene (franc.) - bez ustruavanja
Saturn - u rimskoj mitologiji bog ratarstva, kasnije poistovjeen s grkim bogom Kronom
savoir vivre (franc.) - umijee ivljenja
seladon - vrst kineskog porculana
Semela - lik iz grke mitologije, ki tebanskog kralja Kaduma i njegove ene Harmonije; Ze-usova ljubavnica koja je na umoru rodila Dioniza
servus, magnifice (lat.) - sluga, velemoni
sinekura (lat.) - dobro plaena sluba koja ne zahtijeva nikakav ozbiljan rad
sofistika (gr.) - lukavstvo, zavaravanje, smicalice, izvrtanje istine
souvenir (franc.) - uspomena
stante pe(n)de (lat.) - odmah, smjesta, iz ovih stopa
summa summarum (lat.) - sve u svemu
Sizmatici (gr.) - krivovjerci, otpadnici, heretici
Tartar - u grkoj mitologiji dubok i mraan ponor pod zemljom, gdje osueni poslije smrti trpe vjene muke; pakao
tinctura universalis (lat.) - sveope mazivo, mast za sve bolesti
Triton - po grkoj mitologiji bog morskih dubina, sin Posej-donov
unanimitur (lat.) - jednoduno vakancija (lat.) - slobodno mjesto, nezaposjednuta sluba
Venera - rimska boica ljepote i ljubavi, istovjetna s grkom Afroditom.
Vesta - rimska boica domaeg ognjita i vatre
Vestalinke - uvarice svetog ognja u Vestinu hramu: nisu se smjele udavati i ogrijeiti o moral; grijenica bi bila iva spaljena
vivat (lat.) - ivio
ivot (etnol.) - struk, dio tijela
M. S.
Kazalo
DIOGENES 5
Roman Diogenes Augusta enoe (Miroslav icei)  317
Povijesna pozadina romana (m. .) 333
Povijesne osobe koje se spominju u romanu (M. .) 335
Tuma (M. .) 337

KOLSKA KNJIGA d.d. Masarykova 28, Zagreb
Za izdavaa Dr. DRAGOMIR MAERI
Tiskanje dovreno u sijenju 1994.
w-
111
BIBLIOTEKA HRVATSKI POVIJESNI ROMAN
I. kolo
Higin Dragoi CRNA KRALJICA
Milutin Mayer POSLJEDNJI SVOGA RODA
August enoa DIOGENES
Milutin Cihlar Nehajev VUCI
Eugen Kumii
UROTA ZRINSKO-FRANKOPANSKA