	D`in Volf, EGZODUS SA DUGOG SUNCA
	Preveo Aleksandar B. Nedeljkovi}
	
	BOGOVI, OSOBE I @IVOTINJE KOJI SE POMINJU U TEKSTU
	
	Nota bene. Imena osoba iz Trivigauntea, leta~a i bogova nisu u skladu sa konvencijama koje su na snazi u Vironu. Kao i u Kaldeu Dugog sunca, imena glavnih likova data su velikim slovima.
	
	ABAND@A, pukovnica vojske Trivigauntea, zapovednica uhoda, radi za generalisimu Sijuf.
	Aer, leta~ica, Shiatanova draga.
	Astra, nekada{nja {kolska drugarica Koprive.
	Mejtera Betel, krupna mrka `ena snenih o~iju koja je prikazana Svili tokom njegovog prvog prosvetljenja, sada mrtva.
	Pukovnik Bizon, prvi pot~injeni generalice Nane.
	Bitum, vojnik u Peskovom odredu. Ponekad su ga nazivali '[ejl'.
	Bongo, dresirani pavijan koga je Svila zapazio kad je kupovao Oreba.
	^e{lja, devojka koju je napadao jedan inhum.
	Dabrica, mrtvac u napu{tenoj stra`arskoj sobi.
	Savetnik Da`devnjak, novi ~lan Ajuntamienta. Izabrao ga je Poto.
	Dalija, bila je, u davno vreme, u~enica u palestri u Sun~evoj ulici.
	Desmidija, radila za Potoa na poslovima kontra{pijuna`e. Sada mrtva.
	Mejtera Drvenica, najstarija sibila u mantejonu Patere Sko~imi{a.
	\umbira, mlada `ena koja je izgubila jednu {aku u narodnom ustanku.
	Savetnica \ur|evka, nova ~lanica Ajuntamienta. Za tu du`nost odabrala ju je Nana.
	Eland, robija{, osu|en zbog ubistva.
	EHIDNA, boginja koja je organizovala zaveru sa ciljem da ubije svog mu`a, Pesa.
	Feja, Ehidnina debela k}er.
	Gavran, jedan od vojnih vo|a pot~injenih generalici Nani.
	Savetnik Galago, jedan od pre`ivelih ~lanova Ajuntamienta.
	Gib, ~ovek divovskog rasta. On je kupio Bongoa.
	GLJIVA, mlada `ena nastala iz zamrznutog embriona. Kupac tog embriona bio je Krv.
	Grian, leta~ koji se spasao od Trivigauntkinja.
	Guan, jedan od Paukovih agenata. Nosio je pu{ku sa debelom municijom.
	Majorica Hadale, oficirka koja je uhapsila Sabu.
	Kaplar HAMERSTON, najdra`i prijatelj Inkusov.
	Hart, Rogov prijatelj ranjen u borbama.
	Hieraks, Ehidnin mla|i sin, bog smrti.
	Hiraks, mrtvac u vratima.
	Hosaan, vidi pod '[ljuk'.
	Patera INKUS, augur koji je nasledio Ustavicu.
	IZVANA[, bog bogova.
	Mejtera Javora, najmla|a sibila u mantejonu Patere Sko~imi{a.
	Kamilica, Lastina pomo}nica.
	Patera Kvecal, mu`jak inhuma, jedne vrste `ivih bi}a koja su poreklom sa Zelene.
	Keder, ribar. Ubio ga je jedan pripadnik Urusove bande.
	Kerija, de~ak od ~etiri godine.
	Kipris, Pesova ljubavnica, boginja ljubavi.
	Kopito, jedan od dva Rogova sina blizanca.
	Ko`a, Kopitov brat blizanac, Rogov sin.
	Major Ko`an, zovu ga i 'Skin', jedan od Bizonu podre|enih.
	KOPRIVA, Rogova `ena, nekad bila u~enica u Svilinoj palestri.
	Krv, sin Ru`in, usvojio Gljivu i time postao njen o~uh. Glave{ina organizovanog kriminala. Ubio ga Svila.
	Majstor Ksipias, ~ovek koji je samoga sebe naimenovao za Svilinog telohranitelja.
	Lav, najve}i od Gljivinih 'linksova'.
	Lapor, ostareli batler Severnog Galeba.
	Lasta, direktor manufakture u kojoj se proizvode talusi.
	Latica, vidi pod 'Titi'.
	Savetnik Lemur, predsedavaju}i Ajuntamienta. Ubio ga je @dral. (Isto to ime nosio je, ranije, biolo{ki ~ovek koji se nalazio na toj istoj du`nosti.)
	Narednik Linsang, jedan od dobrovoljaca generalice Nane.
	Liskun, vojnik u Peskovom odredu.
	Savetnik Lori (poznat i pod imenom Loris), Lemurov naslednik.
	Ljam, trivigauntska ministarka rata, politi~ka saveznica generalisime Sijuf.
	Ljubi~ica, druga po visini devojka u Orhidejinoj ku}i.
	Maka, [enilina prijateljica u Orhidejinoj ku}i.
	Makak, nekada{nji Rogov {kolski drug.
	Matar, jedna od Sabinih pterovojnikinja
	Zastavnik Matak, mladi oficir koga je napao jedan inhum.
	Ma~e, bio je |ak u Svilinoj palestri.
	Mer, jedan od leta~a koji su poginuli od paljbe Trivigauntkinja.
	Mejtera MERMER, svojevremeno ku}na pomo}nica, tada se zvala Magnezija.
	Moli, Hamerstonova davno izgubljena dragana. Njeno puno ime glasilo je Molibdena.
	Molpa, poznata i kao Molpe, luda k}er Ehidnina, boginja vetrova.
	Mo{us, Krvov ljubavnik i prvi podre|eni, ubila ga Mejtera Mermer.
	Murtagon, slavni likovni umetnik, sada mrtav.
	Mejtera NANA, ma~ Ehidnin, tako|e poznata kao generalica Nana.
	Nizam, mlada pterovojnikinja koja voli `ivotinje.
	NJORKA, prorok Tartarosov.
	Mejtera Oran`a, u davnoj pro{losti bila je u~iteljica Nane.
	OREB, ptica, mu`jak, vrste 'no}ni vran'. Svilin ku}ni ljubimac.
	Orhideja, vlasnica javne ku}e u Lampionskoj ulici.
	Paka, mrtvac u tunelu.
	PAUK, Potov glavni hvata~ uhoda.
	Pero, de~ak koji je i{ao na ~asove u palestri u Sun~evoj ulici.
	PES, digitalizovana li~nost jednog tiranina.
	Narednik Pesak, komandir jedne grupe Hamerstonovih vojnika.
	Patera Pipak, ~ovek koji je umeo tako da zamera i zakera, kuka i zakukava, da je to postalo poslovi~no.
	Plavon~ica, jedna od `ena u Orhidejinoj ku}i.
	Savetnik POTO, jedan od pre`ivelih ~lanova Ajuntamienta.
	Resica, mali de~ak koji je ispalio hitac iz Mo{usovog pi{tolja igli~ara i tako na~inio ogrebotinu na licu Mejtere Mermer.
	Generalica Rimah, Sijufina na~elnica, odnosno {efica general{taba.
	ROG, naseljenik koji je preduzeo da napi{e Knjigu o Svili.
	Mejtera RU@A, ostarela sibila ~ija li~nost se integrisala sa li~no{}u Mejtere Mermer. Sada je mrtva.
	Generalica SABA, Trivigauntkinja koja je na ve~eri kod Svile posednuta Gljivinim umom.
	Sard, vlasnik zalagaonice u Sedlarskoj ulici, nedaleko od Orhidejine `ute ku}e.
	Kalde SVILA, mladi augur odgajen iz zamrznutog embriona. Kupac tog embriona bio je Kalde Tusah.
	Svra~ak, kasapin, Sklerodermin mu`.
	Severni Galeb, ~lan Inkusovog kruga crnih mehani~ara.
	Kapetan Serval, oficir koji je u Limni odglumio da hapsi Svilu. Obi~no se pominje samo kao 'onaj kapetan'.
	Sigada, vidi pod '@dral'.
	Generalisima SIJUF (ona to izgovara: Siuf), zapovednica oru`anih snaga Trivigauntea.
	Silah, k}er Rani (to je titula, `enski rod od re~i 'rad`a') od Trivigauntea.
	Majorica Sirka, zapovednica Trivigauntske prethodnice.
	General Skejt, Usiku podre|en, nominalni zapovednik Kaldeove garde.
	Skink, generalici Nani podre|en, osaka}en u borbama.
	Skleroderma, spisateljica. Ona je napisala mnogo kra}i prikaz seobe naroda iz Virona na Plavu i doga|aja koji su tom egzodusu prethodili.
	Patera Sko~imi{, augur mantejona u Ciglenoj ulici.
	Somer, leta~ica. Trivigauntkinje su je ubile.
	Sr`, piljar koji postaje vo|a kolonista na Plavoj.
	Sfiksa, Ehidnina najmla|a k}er, boginja rata.
	Shiatan, leta~ koga su Trivigauntkinje zarobile.
	Scila, Ehidnino najstarije dete, boginja vode.
	[ejl, vidi pod 'Bitum'.
	[ENILA, ro|ena k}er Kaldea Tusaha.
	Patera [koljka, pomo}nik Patere Sko~imi{a.
	[kriljac, vojnik u Peskovom odredu.
	[ljuk, voza~ lete}ih kola. On je dovezao Zumbulu do Erminovog hotela na randevu sa Svilom.
	Patera [tuka, stari augur ~iji je mladi pomo}nik bio Svila. Sada mrtav.
	Savetnik Tarsier, jedan od pre`ivelih ~lanova Ajuntamienta.
	TARTAROS, Ehidnin stariji sin, bog mraka.
	Telksiepeja, Ehidnina tre}a k}er, boginja u~enja.
	Tik, katahrest koga je Svila nameravao da kupi, ali se ipak opredelio da umesto njega kupi Oreba.
	Titi, jedan od Paukovih agenata, sada mrtav, odnosno 'mrtva', jer je nastupao i kao '`ena'.
	Komisionar Trematoda, vironski gradski zvani~nik nadle`an za pitanja diplomatije, ceremonije i protokola.
	Troter, vlasnik kr~me u kojoj se okupljaju najgori pijanci, blizu Juzgadoa.
	Trstika, `ena koja je pripremila telo Orhidejine k}eri za sahranu.
	Kalder Tusah, Svilin prethodnik, smatra se da je ubijen.
	Thiona, jedna od manje va`nih boginja. Nju prizivaju oni koji `ele da predskazuju sre}u gataju}i, gledaju}i u talog na dnu {oljice ili vinske ~a{e.
	Urus, jedan od Njorkinih nekada{njih drugara.
	Generalisimo Usik, zapovednik svih vojnih snaga Virona. Svila ga je naimenovao na tu du`nost.
	Patera USTAVICA, visoki, mr{avi augur koji se nadao da }e naslediti Kvecala.
	Vuna, jedan od ljudi podre|enih generalici Nani, sada mrtav; on je bio zadu`en za onu volovsku zapregu koja je sru{ila pro~elje @itne berze.
	Zvirka, klju~ar u Juzgadou.
	Zelenika, nekada{nja Koprivina {kolska drugarica.
	Zlatokrest, nekada{nji Koprivin {kolski drug iz istog odeljenja u palestri.
	Zumbula, Servalova supruga koja ga je napustila.
	Doktor @dral, pot~injen Aband`i; zbog njegove pogibije Sijuf je uputila Sabinu vazdu{nu la|u nad Viron.
	@ila, Koprivin najstariji sin.
	
	1. POVRATAK IZ SMRTI
	Ti{ina pro`eta jezom lebdela je nad razru{enom vilom. Mejtera Nana pa`ljivo je oslu{kivala, ne bi li ~ula, eventualno, {kljocanje zatvara~a pu{ke sa 'debelom' municijom; ali ~ula je samo stenjanje vetra i neujedna~eno pucketanje bele pregovara~ke zastave koju je, u znak primirja, dr`ala.
	"A jo{ u fejdan bili su na vlasti", re~e patera Ustavica. "In situ. Ajuntamiento, a?"
	Hodali su dalje i ubrzo stigli do mrtvog talusa, kome su od vatre pocrneli bokovi, a boja na njima se potklobu~ila. Nana, i pored vetra, oseti miris ribljeg ulja.
	"Mogao bi se on popraviti, hm, generale? Remont." Remora prstima skloni unazad jedan pramen duga~ke crne kose koji mu je bio pao na o~i. "Za razliku od nas biohemijskih, a? Pa ipak mi, ovaj, {aljemo njihove duhove u Glavni procesor. Ali ne bi bio istovetan duh u popravljenom talusu? U o`ivljenom, je li. Zbog mnogo novih delova."
	"Ako oni uop{te imaju duh", progun|a Mejtera Nana. Zastala je da pri~eka Ustavicu, koji se zadr`ao kod talusa. Koristila je to vreme da prou~i prozore ku}e koja je nekad bila Krvova.
	Ova njena primedba bila je na samom rubu jeresi, ali patera Ustavica je smatrao da je predostro`nije da se on vrati na raniju, bezbedniju temu. "Ako oni nisu, hmm, tamo? Ni Lori, ni ostali? Da li }e u tom slu~aju, ovaj, Bufalo..."
	"Bizon." Ona se okrete ka Ustavici. Lice joj je bilo stisnuto, a vrh delikatnog nosa bio je pocrveneo od hladno}e. "Pukovnik Bizon."
	"Da da, up-ra-vo on. Da li }e pukovnik Bizon", Ustavica neodre|eno mahnu rukom ka mestimi~no razru{enom zidu iza njih, "i njegovi, ovaj, vojnici, sa~ekati da se vratimo?"
	"^uo si moja uputstva, eminencijo."
	"Ali ako se zadr`imo du`e, a? Ulazna vrata su provaljena. Razlupana u komade, zapravo."
	Mejtera Nana, koja je to zapazila jo{ dok su prolazili kroz sru{enu kapiju imanja, klimnu glavom.
	"Zna~i, nije stvar u tome da pokucamo, a? Problem nije pokucajne vrste." Ustavica se ozari. "Ali mo`da na ragastov? Kuc-kuc, pa pri~ekati. U~tivost."
	"Ja ulazim unutra", re~e mu ona ~vrsto, "i pretra`ujem. Ne pretendujem na to da diktiram pravac akcije tvojoj eminenciji. Ako uspostavim kontakt sa Ajuntamientom, zatra`i}u od njih da po{alju nekog po tebe. Ako to ne budem mogla, mo`da }u bar saznati kuda treba oti}i da bi se to moglo. [to se ti~e pukovnika Bizona, on je potpuno odan, moj najbolji oficir. Jedino se brinem da bi on mogao poslati patrolu unutra da nas potra`i, iako sam to izri~ito zabranila."
	"Razumem tvoju, hm, poziciju", re~e Ustavica, susti`u}i je. "Ako ~ovek ne o~ekuje da ga drugi poslu{aju, oni to i ne}e. Zapamtili smo to u sholi, svi mi. Me|utim, ako se on povu~e? U smislu odstupanja. Na{, hm, povratak u grad mogao bi da bude opasan. Pa i mukotrpan."
	"To pitanje se pred nama ne nalazi." Ona na trenutak zaboravi da je Ustavica drugi po stare{instvu u celoj Crkvi. "Pitanje je da li se neprijatelj vratio. Ne vidim le{eve."
	"Pa, tu su, hm, ovi, ovi..."
	"Da, tu su talusi. Trebalo bi, valjda, zapregnuti deset pari volova da bi se jedan talus odvukao. Ali nijedan ~ovek, ni biohemijski, a ni ve{ta~ki."
	"Pa, vojska je, zar ne? Na Kaldeovu, koliko ~ujem. Stranu."
	"Neki vojnici pre{li su na njegovu stranu, da. Drugi nisu ni ~uli za njega, pa nisu ni pre{li. Oni su ovde ratovali protiv svojih drugova."
	Ustavica klimnu glavom. "@alosno, da. Tragi~no."
	"Kad su telohranitelji ovog ~oveka, Krva, saznali da ga je Kalde Svila ubio, neki od njih napali su njega i njegovu vojsku. Tada su generalisimo Usik i generalica Saba zauzeli ovu ku}u na juri{."
	"Prekrasna je, hm?" Ustavica je, kao {to neki ljudi u potaji gaje neki porok, gajio tajno divljenje prema arhitekturi. "^ak i sad, ovako, o{te}ena. [teta. [teta. Mo`da ~ak i lep{a, ovako. Li{ena pretenzija. Bez ikakvog vulgarnog hvalisanja. Ru{evine su, hm. Romanti~nije? Poeti~ne." Ustavica uputi Krvovim izbrazdanim travnjacima zubat osmeh.
	Mejtera Nana prite`e ~vr{}e oko sebe odoru kalu|erice i po hiljaditi put po`ele da ima onu svoju kapu. "Kad bismo hodali malo br`e, eminencijo, mogli bismo se skloniti sa vetra, bez obzira na to da li se Ajuntamiento vratio ili nije."
	"Dakako, dakako."
	"A ja, iako ne prihvatam da je Bizon..."
	"Ta, hm, tela, generalice." Ustavica je hodao rame uz rame s njom, ali po{to je imao mnogo du`e noge, usprevao je jednim korakom da pre|e koliko ona sa dva. "Da nisi htela predlo`iti da im svima obezbedimo, ovaj, pogreb sa svim pobo`nim postupcima? To bi bilo, dozvoli da ka`em - nepogodno. Do krajnosti nepogodno!"
	"Sla`em se. Ali moralo je biti mrtvih, i to ne samo nekoliko. Vojnici Ajuntamienta, i Krvovi stra`ari, morali su pucati sa ovih prozora."
	Mejtera Nana zastade, onda po~e opisivati prizor na osnovu svojih nedavnih iskustava. "Na kapiju bi juri{ale lebdelice, a Garda bi, zajedno sa pterope{adijom generalice Sabe, povrvela kroz svaku provalu u zidu. Za njima moje trupe iz grada, nekoliko hiljada njih. Neki su sigurno poginuli, po mojoj proceni bar stotinu. Svakako su poginuli i neki od telohranitelja i vojnika. Vidi{ onaj niz rupa u zidu? To ti je paljba iz baz-mitraljeza koji se nalazio u kupoli jedne lebdelice. Taj je 'pro{tepovao' celo pro~elje zgrade, s kraja na kraj."
	"Ja, ovaj..."
	Najzad je i ona prekinula njega, bar jednom. "Mi bismo odneli svoje mrtve, ili se bar nadam da bismo. Ali njihove? Oni su se povla~ili pod vatrom, silazili su u te tunele o kojima je Pesak govorio. Zar bi vukli za sobom mrtva tela svojih? Nalazim da je u to te{ko poverovati, eminencijo."
	"Dozvoli, molim te." Ustavica pro~isti grlo. "Meni se ~ini da ste, ovaj, vi sklonili i mrtve sebe i mrtve njih, jelda, mada prizna}u da nisam stru~-njak za pitanja vojna."
	"Nisam ni ja. Mene je naimenovala Ehidna, to si sigurno ~uo. Ono malo znanja {to imam, stekla sam usput. U hodu."
	"Nanose}i poraze komandantima koji su bili neuporedivo - hm - {kolovaniji. Ja bih pretpostavio da mora postojati ne{to kao na{a shola, ali za oficire Kaldeove garde, {to, je li, sad zovemo tako, generalice, mada se ranije, molim te lepo, zvalo Civilna garda, ne? [to je bilo zgod-no ime."
	"Ja sam od njih i gubila, eminencijo. Imala sam gotovo isti broj poraza koliko i pobeda." Prolazili su pored Scilinog vodoskoka, sada okovanog tankim slojem leda.
	"Iako ne stru~njak", ponovi Ustavica, "nudim ovu, hm. Hipotezu. Zar ne}e trupe, dobro regulisane, sahranjivati svoje mrtve? Ljudi kojima raspola`e generalisimo jesu, razume{ ti mene, visoko - visoko... obu~eni. Mi dajemo po jednog kapelana na svaku brigadu. Sa razloga dobrih, je li, vojne po~asti i to. Pa, shodno tome, zar ne bi, ako }e{ me pratiti dobro sada, Mejt... generalice. Zar ne bi takva, hm, vojska, da ka`em, naterala ove tvoje, koji tada nisu bili pod tvojim pogledom neposredno..."
	"Da sahrane i svoje poginule? Mogu}e." Mejtera Nana, koja je bila veoma umorna, prisili sebe da hoda uspravnije; razgiba ramena. "Ne bih rekla da je trebalo neko nekog da natera. Ako se ne bi setili ranije, setili bi se ~im bi videli kako gardisti i Sabine pterkinje utovaruju svoje mrtve radi prevoza natrag u grad. Ali neprijateljski mrtvi? Gde su oni?"
	"U ovoj opusto{enoj, hm, vili, usu|ujem se predskazati. Ne bi niko izi{ao iz zaklona, zar ne? Pucalo se kroz prozore. To si sama, molim te lepo - rekla."
	Ona pokaza motkom svoje bele zastave jedno razvaljeno mesto na zidu. "Vidi{ ono gde je zid pao? Kroz to se vidi, i odavde, unutra{njost nekoliko soba, ali ni u jednoj se ne vidi ni jedno telo."
	"Pa ipak, hm..."
	"A i kroz vrata." Bili su ve} na domaku {irokog, terasastog, ukrasnog stepeni{ta koje je vodilo do ulaznih vrata Krvove ku}e. "Ta vrata bila bi branjena ja~e nego ijedna druga ta~ka. Odavde vidim ve} i selarijum. I nigde nijedan poginuli. Gde su oni?"
	"Ja bih predlo`io da su ih naknadno uklonile pobedni~ke, je li, trupe."
	Ona `ustro zavrte glavom. "Pe{adinci koji su pobedili nikada nemaju neku jaku `elju da uklone sa vidika tela onih koje su pobili. Nikada, eminencijo. Videla sam tu pojavu mnogo ~e{}e nego {to bih volela. Ljudi imaju svoj ponos; to je dobro za njihov moral. Ju~e me je major Ko`a preklinjao, bukvalno preklinjao, da ne dozvolim odno{enje le{eva koji su ve} danima le`ali po ulicama. Ako su tela odavde nestala, to je zato {to su njihovi prijatelji do{li po njih. Bilo bi zanimljivo videti ima li grobova iza ku}e. Pretpostavljam da bi ih tamo sahranili. Pokraj zida, {to je mogu}e dalje od druma. Da li ti je poznato, postoje li ba{te iza ove ku}e?"
	"Nikad nisam imao to, hm, zadovoljstvo." Ustavica po|e uz stepenice. "A ni Njegova Svesnost, rekao bih. On mi je to, ovaj, poverio, pre jedno dve-tri godine. Tada smo diskutovali o... mislim, kritikovali... Krvov uticaj. Nikad nisam bio posetilac me|u ovim demoliranim, hm, zidovima."
	"Nisam ni ja, eminencijo." Mejtera Nana prikupi suknju i po|e uz stepenice.
	"Ali sigurno, ali sigurno, generalice. Da `alim. @alim sad. Niti }u ikad prestati `aliti {to nisam, hm, u danima prosperiteta i mira, je li. A bilo je tako, da? Kontrast sa zlosre}nom sada{njicom. Prati{ me? Danas mo`emo samo zami{ljati... Vidi{ onu umetni~ku sliku? Fina. Vrlo lepa, je li. Pocepana. Mogla bi se restaurisati, ipak. U ve{tim rukama. Kao tali, a?"
	"Pa, valjda." Pogledom je pre{la preko upropa{}enog name{taja i po~ela pomno prou~avati senovite ulaze u dalje sobe. "On je ovde dr`ao `ene, zar ne? Taj r|avi ~ovek Krv ~ija je ovo ku}a bila. @ene - `ene koje..."
	"Dovoljno, dovoljno! Nemoj se Mejtero, hm, uznemiravati. Generalice. Nekoliko takvih. Samo odabrani kontingent. Tako je bar meni stavljeno na znanje prilikom na{eg, ovaj, mog htedoh te}i, ovaj, htedoh re}i, tWte-a-tWte, da? Sa starim Kvecalom. Da li te, hm, skandalizujem? Sa Njegovom Svesno{}u. Ja sam sklon da, ovaj, povremeno dozvolim sebi malo preveliku slobodu. Zloupotrebim jedno staro prijateljstvo. Moja mana, priznajem." Ustavica pri|e bli`e toj o{te}enoj Murtagonovoj slici da je prou~i.
	"Da li se ovde doga|alo?"
	"Misli{ sa `enama...?" On se osvrte ka njoj, sa poluosmehom. "Ne, nikako ovde."
	"Da li je ovde Kalde Svila ubio tog ~oveka po imenu Krv, i da li je ovde narednik Pesak ubio savetnika Potoa?"
	"Imamo mi jo{ lep{e u Palati, a? Ipak, i ova je lepa i mogla bi se, hm. Popraviti. U jednom od predsoblja, koliko sam ja shvatio, generalice. Mogu li pitati za{to `elite znati? Za neki, recimo, spomenik, neke vrste? Bronzana spomen-plo~a u spomen na doga|aj taj-i-taj, je li?"
	"Zato {to znamo da je ~ovek koji je bio vlasnik ove ku}e ubijen u njoj, eminencijo", objasni Mejtera Nana. "Taj Krv, sa savetnikom Potoom. Ako njihova tela nisu ovde, zna~i da ih je neko sklonio, ali da su to uradili generalisimo Usik ili generalica Saba, ja bih to ~ula. Le{ jednog ~lana vlade? Pa, svi bi se raspravljali {ta s njim treba uraditi. To bi do{lo, svakako, do mene."
	Njen ton postade o{tar. "A sad }e{ ti da uradi{ ne{to korisno."
	Ustavica, koji nije bio sviknut da neko od njega zatra`i uslugu na~inom tako kratkim i jasnim, okrete glavu i pogleda Mejteru o{tro.
	"Ne prime}uje se da ovde ima ikoga", re~e ona, "iako su moji obave{tajci... Nije bitno. Sla`e{ se da ovde nema nikoga?"
	"Svakako nema nikoga, u ovoj prostoriji, osim, dozvoli da ka`em - nas. A {to se ti~e, ovaj, ostatka zgrade, to, hm, mo`e biti dalje ispitivano."
	"Ja sam slu{ala pa`ljivo i nisam ~ula ni{ta. Tela mogu biti izlo`ena pogledu, ali mogu biti i skrivena iza name{taja ili ve} ~ega." Prili~no nemarno, Mejtera Nana dodade jo{ jednu re~: "Eminencijo." Zatim nastavi. "Ja }u pretra`ivati sobe na ovoj strani. Zamolila bih da ti pretra`i{ onu stranu. Sa ostalim delovima ku}e mislim da nema potrebe da se zamajavamo."
	"Ako, ovaj, ne bude tih tela, generalice", re~e Ustavica, zabaciv{i jo{ jednom svoj lutala~ki duga~ki pramen kose sa lica, "ho}emo li se vratiti odmah u, hm. Grad? Moglo bi biti mudro, ne? Ko zna {ta se sve nade{avalo u me|uvremenu, je li tako."
	Ona klimnu glavom. "Sla`em se. Onda }emo znati da su bili ovde i da bi se mogli opet pojaviti. Ostavi}u jednog Bizonovog oficira i nekoliko pe{adinaca da motre. Ali ako na|emo telo, makar samo jedno, onda }emo mo}i manje-vi{e pouzdano da zaklju~imo da se trupe Ajuntamienta nisu uop{te vratile. U tom slu~aju mo`emo se vratiti u grad i zaboraviti ovu ku}u."
	"Mudro, ovaj, re~eno." Ustavica je ve} hitao ka prvoj od soba koje su mu na ovaj na~in 'dodeljene'. "Ja }u te obavestiti istog trenutka ako otkrijem i~ije, hm, posmrtne ostatke."
	Mejtera ode u jednu sobu. ^inilo se da je to bila vlasnikova radna soba. Radni sto, masivan, od mahagonijevog drveta, bogato izrezbaren, stajao je prislonjen uz jedan zid; a du` zidova bile su mnoge police sa knjigama, i to, po sadr`ini (ona brzo pregleda naslove knjiga na polici koja se na{la prva pred njom, na visini njenih o~iju) uglavnom erotske, ako ne i pornografske: Tri device i njihova gospodarica, ^udesni poduhvati momka mu`evnoga i magarca njegovoga, Kad se prestala opirati...
	Mejtera Nana okrete le|a tim knjigama. Kakav li je bio `ivot pod takvim gospodarom? Ona poku{a, ali ne uspe, da do~ara sebi `ivot `ena koje su ovo podnosile. Bile su r|ave `ene, po mi{ljenju svitka; ali to samo zna~i da su komandovale sistemom odbrane daleko slabijim nego {to je njen.
	^udno, koliko se navikla da za sve koristi vojne metafore, u ovih nekoliko poslednjih dana.
	Ladice radnog stola najverovatnije bi mogle da joj ka`u mnogo o vlasniku, koji je sad bio potpuno bezna~ajan, a ni{ta o Ajuntamientu niti o osobama koje Ajuntamientu slu`e. Ona ipak otvori, nasumce, jednu ladicu, ovla{ baci pogled na hartije unutra - sve u nekoj vezi sa novcem - zatvori je i uveri se da ispod radnog stola, u prostoru za noge, ne postoji nikakav le{.
	"Generalice!"
	Ona se okrete tako brzo da se duga~ka, zvonasta suknja njene sve{teni~ke ode`de zavitla i zvonasto ra{iri iza nje; ve} je hitala kroz vrata, prema kuhinji. "[ta je, eminencijo?"
	On je susrete na vratima; jasno se videlo da je zadovoljan, i da to poku{ava prikriti. "Imam, imam. Du`nost. @alosnu..."
	"Na{ao si le{. ^iji?"
	"Pa, ovaj, pokojnog savetnika. Utisak je moj. Impresija. Ako ti ne}e biti neugodno da..."
	"Da ga vidim? To moram! Eminencijo, videla sam ja stotine le{eva od kad je ovo po~elo. Hiljade." A bilo je jedno davno vreme kad je njoj bilo gotovo nemogu}e da zakolje kozu; sada, dok se gurala pored Ustavice, ona pomisli da bi joj klanje koze te{ko palo i danas, a da bi joj sasvim nemogu}e bilo da prese~e grlo nekog ~oveka, pa makar to bio i najgori neprijatelj. A ipak, ona je sastavljala planove i davala nare|enja za akcije posle kojih su cele ulice ostajale zatrpane le{evima.
	"Ja sam preuzeo, razume{ ti mene, odgovornost. Slobodu sebi. Da ga malo dovedem u red, ne? Okrenuo ga na le|a, prekrstio mu ruke, pre nego {to sam pozvao tebe."
	Savetnik Poto le`ao je bukvalno pred njenim nogama, a ruke su mu bile prekr{tene tako da su skrivale ranu koju mu je Peskov te{ki metak napravio neposredno ispod grudne kosti. Potova duga~ka, siva kosa bila je ra{irena zrakasto po Krvovom bogatom tepihu, i Mejtera Nana, i nehotice, progun|a: "Izgleda iznena|en."
	"Iznena|en je nesumnjivo i, hm, bio." Ustavica pro~isti grlo. "Nije o~ekivao, a? Da ga ubije jedan od njegovih. I to sve u, hm, trenu. Tako mi veli moj protonotar. On se, ovaj, Inkus zove. patera Inkus. On je, ovaj, razume{ ti mene, podlegao. Hm. Iluziji. Za-bludi. Da je, tobo`, postao, umesto Kvec..."
	Ona kleknu pored le{a, rukom iscrta u vazduhu znak sabiranja, zatim uze od mrtvaca bu|elar i po~e vaditi zlatne kartice iz njega.
	"Poludeo ~ovek, pa to ti je. [enuo malo. Treba malo odmora, hm? Oporavi}e se on, vrlo skoro. Generalice - ovaj?"
	"Kao prvo", objasni Mejtera Nana, "ovde mo`e biti zna~ajnih dokumenata. Kao drugo, ovde ima para, ima deset kartica ili vi{e, a nama su pare veoma, veoma hitno potrebne."
	"A, pa, heh."
	Kartice i papiri nestado{e u njenom {irokom rukavu. "Gde je krv?" re~e ona. "Jesi li ti i njegovu krv po~istio pre nego {to si me zvao, eminencijo?"
	"Kroz srce, a?" Ustavicin glas, uvek nazalan, sada je zvu~ao pomalo pridavljeno. "U tom slu~aju ne bude mnogo krvi, a? Tako mi reko{e."
	Mejtera Nana po~e trljati mrtva~ev obraz, prvo blago, pa ja~e, pa vrlo grubo. "Ovaj je hemijski!"
	"Jah - paa..."
	Ona di`e pogled ka Ustavici. "Znao si."
	"Pod. Pod...ozrevao sam."
	"Ka`e{ da si ga prevrnuo na le|a, eminencijo. Ka`e{ da si mu prekrstio ruke. Onda si svakako morao primetiti da je ve{ta~ki."
	"Tada? Ja, pa, heh... potvrdio? Imao sam, dozvoli molim te jednu stvar - starog Kvecala. Obe}ao. Ne kazati. Ma, vi{e puta. On, hm, zna{. Poverava se meni? Za vrlo, vrlo de-li-kat-ne stvari... Finansije, sve. A ovo, ne."
	Najednom se Ustavica na{ao na kolenima pored nje. "Generalice, ovaj, generalice. Sami ovde, a? Nikog nema sem, ovaj, nas. Mogu li te zvati Mejtera?"
	Ovo je prenebregla. "Postavi}e se pitanje sahrane. Desetak pitanja, zapravo. Morao si imati na umu da }u ja saznati."
	"Jahhah - ovaj - theh. Pa da. Ne, me|utim, tako `urno. Ti si do krajnosti, ovaj, pronikla. Pronicljiva."
	"Onda, {to ne re~e odmah? Za{to one gluposti o krvi?"
	"Zato {to ja... Inkus. Patera Inkus. I stari, dozvoli, molim te, jednu stvar - Kvecal? Moj polo`aj tamo. De-li-ka-tan do, do krajnosti. Ugro`en. Mejtera, saslu{aj me, ja, hm, ja te molim. Da, ja te preklinjem. Apelujem."
	Ona klimnu glavom. "Slu{am. [ta je?"
	"Inkus, moj protonotar. Bio. Zna{ ga?"
	Ona zavrte glavom. "Pri~aj."
	"Naimenovan za Prolokutora. Naime, naimenovala ga Scila. Naime, on ka`e da ga je naimenovala Scila. On poverovao u to, je li? Ube|en. Ja razgovarao s njim ju~e, ali on - ti..."
	"Ja?" Tokom jedne sekunde Mejtera Nana imala je ose}aj da joj nedostaje neki presudni klju~ za razumevanje stvari. Onda joj 'svanu', i ona sede unazad, na tepih, podviv{i i prekrstiv{i noge; istovremeno, uhvati se obema rukama za glavu.
	"Mejtera? Ovaj, Generalice?"
	Ona di`e pogled ka Ustavici. "Mene je naimenovala Ehidna, pred hiljadama ljudi. Je li tako, eminencijo?"
	Ustavicina usta su se otvarala i zatvarala bez glasa.
	"Prema tome, ti zna{ da se to jeste dogodilo. Tako mnogo svedoka. Bila sam, {tavi{e, uspe{na, kao {to sam ka`e{. Bila sam komandant pobedonosac koga su bogovi odabrali za nas. ^ak i Bizon i onaj kapetan tako govore; zatim, postoji i patera Svila."
	Ustavica pokunjeno klimnu glavom.
	"Svako ka`e da je Svilu odabrao Pes Veliki za na{eg Kaldea; to ka`e i Mejtera Mermer. Uspeh je postigao i on. ^ini se, dakle, da su bogovi odlu~ili da biraju na{e vo|e, umesto da ih biramo sami. Pa, ako }e taj patera Inkus biti na{ novi Prolokutor, dakle Prvi govornik, on }e hteti da odabere sebi koadjutora po svojoj volji."
	"Ne samo, ovaj, to, nego. I gore od toga. Ako bi on, hm, zna{. Stari Kvecal. Dovitljiv. Lukav. Gledao ga na delu, ja, stotinama puta, a? Ajuntamiento je imao silu, ali on ipak nekako izgura ono svoje. Zaobi|e nekako. Izmanevri{e. I Lemura, i Lorija, sve njih. Starac, je li tako? Budalasti matorko. Misle oni. Za Njegovu Svesnost. Za Kvecala. Ali, lukav, Mejt... generalice. Vrlo lukav. Dubok."
	Ona na~ini jedan mali, ohrabruju}i zvuk.
	"Kompromis. Ja - ose}am to. Pam... ho}emo ne{to da se razumemo? Pametan ja nisam. Mada se trudim. Trudim. Neki ka`u - ra~una se ne trud nego u~inak. Nisam kao stari Kvecal. Ali iskustva, imam, imam. Konferencije, pregovori. I ja ovde vidim re{enje. Ve} vidim re{enje. Dozvoli, molim te - koadjutor. Da bude. Inkus. [ta mu fali? Pa to bi se svako slo`io. Stari Kvecal bi odmah, ovaj, vizuel... Konkretizovao. Sagledao bi celinu pre nego {to Inkus ka`e prvu polovinu prve re~enice. Stari, dozvoli, molim te, stari Prolokutor. Zna~i, {ta, ima da, ima da, je li. Umre. Godina, dve, i hajd. I zamenik uska~e na to mesto. Naprosto mogu da ga ~ujem kako bi on meni to rekao. Zato se nisam usudio, razume{? Da ti ka`em. Vidi{ u kakvoj sam ja, ovaj, hm. Nezgodaciji, molim te lepo. Stisci, da ka`emo. Jer, ovi. Lori. Galago. I svi ostali. Sve ti je to ve{ta~ko. Svi oni. Godinama sam naslu}ivao. Sastanci sa jednim, sa drugim, ponekad danima. Gledao ih iz blizine. Kvecal je s tim upoznat, mora biti."
	"Ali Njegova Svesnost nije hteo da govori o tome?"
	"Nije. Hm, nije. Suvi{e - ho}emo li re}i - osetljivo. A Inkus. Rekao sam ti?"
	"Ti si meni rekao da je Scila proglasila njega za Prolokutora."
	"A on posle ponudio meni..."
	Jedna ko{~ata {aka zabaci isti pramen kose unazad, i Mejtera Nana vide koliko se ta ruka trese. "Ponudio ti...?"
	"Pos, pos. Tavljenje. Mesto. Nije mislio", Ustavica proguta knedlu. "Nije mislio da vre|a. Bar po mojoj proceni. Da omalova`i, ne. Ponudio - ja sam odbio, naravno. Razume{ ti mene. Da ja budem njegov protonotar. Ja, ja, njegov, njegov..."
	"A, tako", re~e Mejtera Nana.
	"Mi smo, vidi, drugari, Mejtera. Saradnici, hm, u miru, a? Sin i k}er Udru`enja sve{teni~kog, zna~i, Crkve. Dogovori na{i, se}amo se, ista vizija. Prvi susret na{, zna~i, mene i tebe, to jest tebe i mene. Pamtim. Zaklela si se ti meni tada, sa o~ima, hm, goru}im. Da je mir tvoja prva `elja, ~im ispuni{ zadatak koji si od bogova dobila. Volju, hm, bo`ju. Ja se slo`io? Zakleo se na isto. Pa smo zajedno pri~ali sa brigadirom Erneom, i sa Kaldeom. Ti si heroj, hm, heroina. Kod narodnih masa. Kod {irokih masa. Kod populacije, razume{ ti mene. ^ak o podizanju statue se pri~a. U smislu spomenika. Tebi. E, zna~i samo jedna tvoja re~, tvoja podr{ka..."
	"]uti malo", re~e mu ona. "Ni trenutak vremena nisam imala da se priviknem na pomisao da su ~lanovi Ajuntamienta ve{ta~ki ljudi, a sad jo{ i ovo tvoje."
	"Ako bih, razume{ ti mene, ja, hm..."
	"Ma }uti!" Duboko je udahnula, provukla prste obeju svojih mr{avih {aka kroz kratku, sme|u kosu. "Kao prvo, ne, ne mo`e{ mi se obra}ati sa 'Mejtera'. Ni nasamo, niti bilo kad. Nameravam, ako mi Njegova Svesnost bude dao otpust, da se vratim u svetovni `ivot. Ja bih", ona jo{ jednom duboko udahnu, "mogla i da se udam. Vide}emo. A {to se ti~e tebe, ako je Scila odista proglasila tog pateru Inkusa za Prolokutora, onda on jeste prolokutor, bez obzira na sve mogu}e aran`mane koje bi mogli da smisle on i patera Kvecal. Lako mogu da zamislim da se mla|i ~ovek, veoma sveta~kog duha, povinuje ube|ivanjima starijega. Bio bi to, ako se gleda u izvesnoj svetlosti, ~in plemenitog samoodricanja. Ali ne bi izmenio ~injenicu. Taj mladi bio bi ipak na{ Prolokutor, mada ga mi ne bismo nazivali tako. A po{to je on predlo`io da ti bude{ njegov protonotar, jasno je da vi{e nisi koadjutor. Nema sumnje da je patera Kvecal sada koadjutor, i da je to najozbiljnije prihvatio. Pa, po{to je to sve tako, tebi }u se obra}ati sa 'patera'."
	"Draga moja mlada `eno!"
	Njen pogled ga u}utka. "Nisam ja tvoja, a ni i~ija, mlada `ena. Imam trideset {est godina, i mogu te uveriti da to, kod `ene, vi{e nije mladost. Ima{ da mi se obra}a{ sa 'generalice', ina~e }u u~initi tvoj `ivot daleko manje prijatnim nego {to jeste."
	Na udaljenom kraju sobe otvori{e se jedna vrata, i neko ko nije bio ni Nana ni Ustavica po~e da pljeska. "Bravo, draga moja mlada generalice! Izvrsno, zaista izvrsno! Trebala bi postati glumica."
	Taj se dogega bli`e njima, ~ovek mali, gojazan, sa blistavim plavim o~ima, veselim okruglim licem, i kosom toliko svetle boje da je bio maltene plavokos. "Ali ono drugo, da se mora{ navikavati na vladu sastavljenu od savetnika koji su hemijski ljudi, to neka te ne brine. Ja nisam hemijski, mada moram priznati da taj predmet ispred vas dvoje jeste ne{to otprilike takvo."
	Ustavica {umno, u`asnuto, udahnu vazduh: prepoznao ga je.
	"Ovaj augur i ja smo stari - ne mogu re}i prijatelji. Poznanici. Ti si, u to sam siguran, buntovni~ka, slavna, generalica Nana." Nepoznati po~e da se kiko}e. "Pretpostavljam da ti je cilj da stekne{ vrhovnu vlast, a u tom slu~aju bila bi vrhovna Nana. Vrhov-nana. Predsednica zvana Nana. Bez mana? To mi se svi|a! Ja sam savetnik Poto. Zavesa. Hteli ste sa mnom pri~ati?"
	
	U jednom trenu, tokom koga mu je srce maltene stalo, Svili se u~ini da je me|u narodom koji je stajao na ulici i klicao mu ugledao Zumbulu. Pre nego {to je mogao i{ta viknuti onima koji su ga nosili, ta `ena je okrenula glavu, i opsena se okon~ala. A bio je spreman, to uvide sada, sme{taju}i se opet udobno me|u jastu~i}e, da isko~i iz nosiljke.
	Trebaju mi nao~are, re~e on sebi. Moje stare nao~are koje ni slu~ajno ne mogu dobiti, ili neke nove.
	Oreb mu dolepr{a na rame. "Svila do-bar!"
	"Svila je izludeo, ve}", re~e on svojoj ptici. "Svila je lud, nerazuman. Pomislio sam za neku drugu `enu da je ona."
	"Ne vi-di."
	"To je ba{ i moja misao. Nekoliko puta sanjao sam da je moja majka `iva. Jesam li ti pri~ao o tome?"
	Oreb zazvi`da.
	"Onda kad se probudim, jo{ minut ili dva verujem u to, i budem sre}an. E, ovo je bilo tako." On se nagnu kroz jednu stranu nosiljke i obrati se glavnom nosa~u. "Nema potrebe da idete toliko brzo. Umori}ete se."
	^ovek se samo isceri i klimnu glavom.
	Svila opet sede udobno. Njihova brzina se pove}avala. Nesumnjivo su nosa~i smatrali da je to pitanje ~asti: kad ~ovek nosi Kaldea, mora da tr~i. Ina~e bi obi~an narod, koji nikad nije imao tu povlasticu, mogao pomisliti da nosi{ nekoga bezna~ajnog. A to je neprihvatljivo, jer nosa~i koji nose nekoga bezna~ajnog i sami su bezna~ajni.
	"Poslao sam dvadeset gardista da tra`e nju", re~e on Orebu. "To, dabome, nije dovoljan broj, jer da je dovoljan, ve} bi je na{li; ali nismo mogli izdvojiti vi{e, u ovoj situaciji kad nam se ^etvrta brigada jo{ odupire na severu, a Ajuntamiento jo{ dr`i tunele."
	Pominanje tunela navede Oreba da grakne sumorno.
	Nosiljka je odmicala brzinom koja je, prakti~no, bila puni trk, zatim se zanjihala, i u{la u krivinu, zanose}i se ni`im delom napolje. Iz Ulice sunca u|o{e u Lampionsku. Svila se nagnu napolje i re~e: "Muzi~ka ulica - mislio sam da vam je jasno. Jedan blok isto~nije."
	Glavni nosa~ opet isto onako zaklima glavom.
	"Ako je dvadeset gardista ne mo`e na}i, Orebe, onda ni ja, svakako, ne mogu; sino} nisam uspeo. Mi nismo uspeli, trebalo bi da ka`em. Zna~i, treba nam pomo}, a ja se mogu setiti tri mesta - ne, ~etiri - gde takvu pomo} mo`emo dobiti. Danas idemo na sva ~etiri. Po`ari su ve}inom uga{eni, a Mejtera Nana i Usik nastavi}e da se bore, zapravo, bolje, ako im se ja ne me{am u posao; zato, iako je doktor rekao da treba da budem u krevetu, i iako se od mene o~ekuje da posvetim svaki minut drugima, a ni{ta sebi li~no, ja nameravam da ovome posvetim koliko god sati je potrebno."
	Sa novim zano{enjem i naginjanjem, nosiljka zaokrete u neku ulicu jo{ u`u, koju Svila nije prepoznao.
	"Sve je u rukama bogova, bojim se. Ja u njih nemam poverenja - ~ak ni u Izvana{a, koji, ~ini se, ima poverenja u mene; pa ipak, jo{ bi se moglo desiti da nam se oni osmehnu."
	"Na|e mala?"
	Pro{la ga je `elja za govorom, ali silina ose}anja navede ga da ka`e jo{ jednu re~enicu. "[ta li je on uop{te hteo s njom!" Dok je to izgovarao, nosiljka je projurila pored jedne prodavnice u ~ijem su izlogu bili jedna citra i jedan pra{njavi fagot.
	Ali ih Svila, Kalde od Virona, nije video.
	
	"Ovo je kuhinja?" Mejtera Nana se osvrtala iznena|eno. Bila je to najve}a kuhinja koju je ona ikada videla.
	"Postoje, hmm, alternative", re~e Ustavica. "Jo{ je cela, a? Jednako, ovaj, bez potpisa Sfikse sabljaste."
	"Nalazim da je udobna", proglasi Poto. "Kao prvo, ima u njoj hrane, mada su tvoje trupe, draga moja mlada generalice, odnele grdnu koli~inu. Ja hranu volim, pa i ako ne mogu da je jedem. Kao drugo, ja sam dobar doma}in, nastojim da se moji gosti udobno ose}aju, a ovu kuhinju lako je zagrejati. Obratite pa`nju na ovu plemenitu pe}, i na ovaj sanduk za drva, koji je pun. Ja sam sre}no imun na promaju, ali vas dvoje niste. ^vrsto sam re{en da vama bude udobno. One druge prostorije nude ledene ~ari dru{tvene lepote. Ovde se mo`e dobiti toplota i ~aj, pa ~ak i supa." Opet se zakikotao. "A sve to su stamene vrline stare negovateljice; a re~ 'nana' mo`e da zna~i i takvu osobu, a ne samo biljku nanu, to jest metvicu, poznatu i kao mint. Ina~e, u ovoj kuhinji postoji i veliki izbor o{trih no`eva, a mene uvek ohrabruje prisustvo o{trih no`eva."
	"Nije mogu}e da si ti ovde sam", re~e Mejtera Nana.
	Poto se isceri. "A da li bi me napala ako jesam?"
	"Svakako ne."
	"Ima{ azof, onaj slavni, koji si od Svile dobila. Ne}u te pretresati da ga na|em, sada."
	"Njega sam ostavila kod pukovnika Bizona. Kad bih sa belom zastavom primirja do{la naoru`ana, ti bi imao pravo da me ubije{."
	"To pravo imam u svakom slu~aju", re~e joj Poto. Dohvati jedan {tap iz gomile naslaganog drveta za potpalu i prelomi ga. "Zakoni rata {tite vojske i njihovo pomo}no osoblje. Ovo tvoje je pobuna, nije rat, a pobunjenike ne {titi ni{ta sli~no. Ovde prisutni patera zna da je to tako. Divi mu cufa."
	"Ja - ovaj - pa - pozivam se na sve{teni~ko, hm, zvanje. Na ovu mantiju."
	"Ti to i mo`e{, ima{ to pravo, jer se nisi borio. Generalica ne mo`e jer se borila. Sve jednostavno i jasno."
	Po{to mu oni ne odgovori{e ni{ta, Poto nastavi. "Kad smo ve} kod mantije, zaboravih re}i da se ratni zakoni odnose samo na one vojnike i njihove pomaga~e koji nose uniformu svoga grada, kao {to, na primer, nosi generalica Saba. Ti, draga moja generalice, nisi u uniformi grada Virona. Posledica je to da iako ja ne mogu napasti tvoje vojskice dokle god primirje va`i, ipak imam pravo tebi da polomim obe te nogice, ako mi je volja, i da ti zavrnem taj vrati}. Sedite, imamo onaj zgodan sto~i} tamo. Da ja nalo`im vatricu i pristavim kotli} ~aja."
	Seli su. Ustavica je oko nogu pritegao bogati ogrta~ koji je nosio preko mantije; Mejtera Nana sela je na isti na~in kao {to bi sedela u svojoj kenobi: delikatne {ake sklopljene u krilu, glava pognuta.
	Poto je izvukao ka sebi jedno od lo`i{ta te pe}i, naslagao u njega drva, a onda pogladio jedan {tap namenjen za potpalu. [tap najednom planu, ne samo na vrhu kao {to bi buktinja, nego celom du`inom. On ga hitnu u lo`i{te i gurnu to lo`i{te nazad u pe}, {to je bilo pra}eno besnom {kripom gvo`|a.
	"On, ovaj", za{aputa Ustavica, "razume{ ti mene, spletke pravi da nas podeli. Jedna strategija... osvedo~ena? Elementarna. Ja }u se, generalice, dr`ati uz tebe, a? Ako }e{ ti, hm, analogno tome..."
	"Mejtera. Obra}aj mi se sa 'mejtera', molim te, kad smo sami."
	"Uistinu. Uistinu! O, soror neque, ovv-aj, hmm, enim ignari sumus ante malorum. O passi graviora, dabit Pes his quoque finem."
	Poto je sipao vodu u ~ajnik. Ne okrenuv{i glavu, on re~e: "O{tar sluh imam. Ne recite posle da vas nisam upozorio."
	Mejtera Nana di`e glavu. "Ako je tako, ne moram poja~avati glas. Jesi li ti stvarno savetnik Poto? Do{li smo da pregovaramo sa Ajuntamientom, a ne sa bilo kojim slu~ajnim prolaznikom. Ako jesi, ~ije je ono telo bilo?"
	"Jesam." Poto stavi ~ajnik na ringlu pe}i. "Moje. Ima{ jo{ pitanja?"
	"Svakako. Jesi li spreman da obustavi{ sve ovo krvoproli}e?"
	"A, to tebi smeta, je li?" On izvu~e jednu stamenu, tvrdu, trono`nu, okruglu stolicu bez naslona i sede na nju, tako te{ko da se pod zatrese.
	"Kad vidim kako ginu dobri, hrabri vojnici? Kad vidim kako neko ko je do pre sekund-dva bio prepun `elje da me poslu{a, sad le`i na ulici, u gr~evima i krvi? Da, smeta mi!"
	"E, meni, vidi{, ne smeta, i ne razumem za{to bi trebalo. Niti sam ikad razumeo. Hajde da ka`emo da je to jedan dar. Postoje ljudi koji mogu da slu{aju muziku celo ve~e, a onda da odu ku}i i zapi{u sve, svaku notu; tako|e postoje ljudi koji mogu da tr~e br`e i dalje nego konj. Da li si to znala? Moj dar je manje zapanjuju}i, ali doneo mi je lepe uspehe. Ne ose}am onaj bol koji ne ose}am. Je l' se to zove tautologija? To je 'logija' koju sam ja od `ivota nau~io. I, evo, ja ti je dajem besplatno."
	Ustavica klimnu glavom. Njegovo lice, i ina~e otegnuto, sada se oteglo vi{e nego ikad. "Ja, ovaj, potvr|ujem da mo`e to, mislim, u tu rubriku. Svrstati se."
	"Savetni~e."
	"Da, pa, naravno. Hm. Savetni~e. Nije mi namera bila da, ovaj..."
	"Hvala. Ja sam jedini ~lan koji se silom probio u sastav Ajuntamienta, ili bar jedini koji je to morao. Lemur i Lori bili su bra}a. Lemur je mrtav. Ne mora{ se praviti iznena|en, znam da zna{. On je popunio Ajuntamiento svojom rodbinom, to su sve ro|aci. Uradio je to jo{ pre nego {to je ovaj, ovde prisutni patera ro|en. A ja put pod noge i banem pred njega. Nastupim otvoreno i po{teno. On je bio upravo u~lanio i Galagoa, koji mu je rod drugog stepena, i to ne po krvi. Dok sam mu ja, me|utim, bio znatno bli`i ro|ak. Ka`em ja njemu tako, a on: primedba }e se uzeti u razmatranje. Nedelju dana kasnije - za to vreme se {to{ta de{avalo. Ni{ta ozbiljno, znate. Samo je poslao jednog ~oveka da me ubije. Ja sam se postarao da nam meso tog ~oveka bude poslu`eno na ru~ku, a desert je bila njegova glava u {erbetu sa limunom. Lemur, kad je to video, trgao se unazad, a ja sam malo {erbeta zahvatio prstima i pojeo ga. Slede}eg dana polo`io sam zakletvu. Savetnik Poto. Moji ro|aci su uskoro otkrili da sam koristan prijatelj, a ne samo neugodan ro|ak."
	Mejtera Nana klimnu glavom. "Ponosi{ se time {to si koristan, kao {to i treba da se ponosi svako ko jeste koristan. Sada ima{ priliku da bude{ od velike koristi celom na{em gradu."
	"Mi smo, dozvoli, molim te, jednu stvar, otisnuli se, ovaj, u ovaj poduhvat u dobroj veri", ubaci Ustavica. "Generalica je do{la nenaoru`ana. Moj, hm, poziv, zabranjuje oru`je. Takvo je, bar, moje mnenije, mada, na{, ovaj, Kalde, mo`da misli druga~ije. Ja te pitam, savetni~e, da li ti, ovaj, sli~no. Jesmo li mi pregovara~i? Ili, ovaj, zarobljenici?"
	"A ti bi da ide{ pre nego {to tvoj ~aj bude gotov?" Poto mahnu ka vratima. "U~ini taj opit, patera."
	"Moja du`nost me, hm, vezuje."
	"Onda jesi zarobljenik, ali ne moj. Draga, mlada generalice Nano, zar ne bi volela znati kako to ja uspevam da budem `iv u kuhinji a mrtav u dnevnoj sobi?"
	"O~igledno vas je bilo dvojica." Ona je iz d`epa izvadila brojanice na~injene od velikih drvenih perli i po~ela ih propu{tati kroz prste; prijali su joj ti dobro znani oblici.
	"Ne, samo sam jedan, a taj jedan nije ni tamo ni ovamo. Po{to nas je zahvatilo starenje, savetnik Tarsier nam je napravio nova tela, od hemijskih ljudi. Prvo takvo dobio je Lemur, a mi ostali kasnije, kad je kome postalo potrebno; tela kojima mo`emo raditi, ne ustav{i pri tom iz kreveta. Ja ne mogu u`ivati u hrani, ali jedem. Primam hranu intravenozno, evo ba{ u ovom trenutku."
	"A {ta je bilo sa tim ve{ta~kim ljudima?" Mejtera Nana uspela je da odr`i ~vrstinu glasa. "Sa njihovim umovima?"
	"A ja mislio pita}e{ me da li je drugima napravio i vi{e od jednog."
	"Ne. To o~igledno jeste, ili neko jeste. Ali ti si ovo telo dobio od druge osobe. I - dao si da se izmeni, da bi li~ilo na tebe, zar ne? Moralo je tako biti. Jesi li imao pristanak te osobe koju ste uzeli?"
	"Logi~no pitanje bilo bi da li smo svi mi pretvoreni u po dvojicu." Poto udari pesnicom po stolu. "Nisi ~ak pitala ni odakle mi ova drva za lo`enje. Kako da pregovaram sa nekim ko se ne dr`i poente?"
	Ustavica po~e: "Ja, ovaj..." ali Poto nastavi. "Znam kako. Tako {to }u ja da ubadam jedan po jedan poen. Dabome! Uskoro bih mogao da ubodem tako da ti poen izi|e na le|a." On se okrete Ustavici. "Da, patera. Hteo si re}i...?"
	"Ja sam, hm, naga|ao, savetni~e, kako si uspeo ono drvo upaliti onako, ovaj, bez napora. Pa se nadam da nam ti da{ neku, je li, eks-pli-kaciju toga."
	"Nemam nameru da sedim ovde i jednom kasapinu obja{njavam hemiju. Zar vama dvoma nije jasno da kad vam jednom ka`em {ta `elim, ja vi{e to ne `elim? [ta }e{ ti uop{te ovde? Draga generalica Nana je, posle Svile, glavni vo|a. Za{to si ti tu?"
	"Da, hm, pa, da posredujem. Njegova Svesnost, i, razume{ ti mene, ovaj..."
	"Da donese mir", saop{ti Mejtera Nana. "Kalde Svila ponudio je da svi vi zadr`ite va{e savetni~ke polo`aje, u skladu sa Poveljom. Dakle, ustavno. Imaju}i u vidu sve {to se desilo, ja smatram da je to veoma velikodu{no."
	"Do`ivotno?"
	Ustavica dodirnu njenu ruku; Mejtera Nana veoma lako protuma~i zna~enje tog gesta. "Postoji li takva ustavna odredba? Koja bi omogu}ila da neko ima do`ivotni mandat? Ako postoji, pretpostavljam da bi mogla biti iskori{}ena." Ustavica odmahnu glavom: ne. Njegova kretnja bila je minimalna, ali ju je Mejtera Nana uspela videti.
	Poto se {iroko osmehnu; to je bilo tako neo~ekivano, da se Mejtera Nana na trenutak zapita nije li, nehotice, obe}ala Ajuntamientu povratak na vlast.
	Vide}i taj osmeh, Ustavica se sav ozari. "I bolje! Od toga! Moramo, hm, prijatelji biti, ne? Prijatelji mogu sklopiti mir, neprijatelji, hm, ne."
	"Pogre{no tuma~i{ moj izraz lica, patera."
	"Ho}emo jednu stvar? Ja ga, dozvoli, mo-lim te, pozdravljam i odobravam. Izraz. Vremena ima, za razumevanje, sada dovoljno. Ako ja mo`da i predlog dam, savetni~e? Generalice? Moja `elja, duboka, iz srca. Da se mi, ovaj, sve~ano okupimo u ovom, je li, momentu, i ponudimo svoju zajedni~ku molitvu. Uputimo. Na imena devet velikih. Peticiju na{u, takore}i, da..."
	"Dosta!" uzviknu Poto. "Ja dr`im klju~, a on se tu razbrbljao. Tebe je, generalice, poslao Kalde Svila. Ta~no?"
	"On bi odobrio ovaj moj dolazak, svakako. Danima smo poku{avali da uspostavimo neki kontakt sa vama savetnicima preko na{ih stakala. Ja sam pomislila da bismo mogli poku{ati i na ovaj na~in."
	Kad Poto ni{ta ne odgovori, ona dodade: "Njegovu eminenciju odabrali su da do|e ovde u svojstvu posrednika va{ brigadir Erne i na{ Kalde. Koliko je meni re~eno, ubrzo posle toga i Njegova Svesnost ponudio je svoje usluge, zbog ~ega smo svi bili, a i sada jesmo, veoma radosni. U tom smislu ja bih se nadala..."
	"Ne mo`e{ ti govoriti u njegovo ime", re~e joj Poto. "Mo`da misli{ da mo`e{, ili da ovde prisutni patera mo`e, ali nije tako. Ja njega poznajem odavno; zlobniji i nepredvidljiviji ~ovek u ovom gradu ne postoji. U tome ga ne nadme{ujem ~ak ni ja. Ti si generalica, je li?"
	Ona klimnu glavom. "Proglasila me Ehidna bo`anska, u teofaniji. Moja uputstva", ona ih u svojoj svesti prepravi, u interesu mira, "bila su: sru{iti Alambreru i obezbediti da grad Viron ostane lojalan Scili. Ako pita{ kakav je moj polo`aj u na{oj komandnoj strukturi: Kalde Svila je predsednik na{e vlade, civilni i ujedno vojni. Generalisimo Usik je na{ vrhovni vojni zapovednik. Ja komandujem naoru`anim narodom, a general Skejt komanduje Kaldeovom gardom."
	Poto se sitno zakikota. "U tom slu~aju, ti ima{ ~vrst pregled vojne situacije. Ja nemam. Lemur je bio nama glavni za vojne stvari. Objasni mi u kakvim smo okolnostima, generalice, pa da po~nemo zajedno."
	"Ozbiljno to ka`e{?"
	On se zanjiha od neke zabavljenosti kojoj nije davao glasa. "Nikad ozbiljniji."
	"Kako god `eli{. Posle Ehidnine ofidijske teofanije, imali smo oko trideset hiljada pe{adinaca. To ne zna~i da je svedoka bilo toliko, nije bilo ni upola toliko, ali mnogi koji su od drugih ~uli {ta se desilo, pridru`ili su se nama. Neki od njih bili su pripadnici Garde, ali nijedan, koliko je meni poznato, iznad ~ina kapetana. Vi, Ajuntamiento, pozvali ste vojsku da se ume{a, ~ime ste dobili ne{to oko sedam hiljada vojnika, pored dvadeset ~etiri hiljade pe{adinaca u va{oj Civilnoj gardi."
	"Nastavi", re~e joj Poto. "Ni{ta od toga nije sasvim ta~no, ali zanimljivo je."
	"Moje brojke za Gardu poti~u od generalisima Usika, koji je svakako bio u polo`aju da zna. A brojke o vojsci, od narednika Peska, vo|e onih hrabrih vojnika koji su uvideli da njihova vernost uistinu treba da bude na strani Kaldea."
	Potovo lice bilo je i sad razvu~eno u {iroki osmeh. "Izvini {to te prekidoh."
	"Htela sam re}i da smo mi, od tada, dobijali na snazi, a vi gubili. Do kraja prvog dana mi smo maltene dostigli snagu od pedeset hiljada, na kojoj danas stojimo. Pedeset hiljada pod mojom komandom. Te no}i, sve brigade va{e Civilne garde pre{le su na Kaldeovu stranu, sve osim ^etvrte. ^etvrta i Tre}a, koja je bila pod komandom generalisima, dr`ale su Palatin. ^etvrta brigada, pod komandom brigadira Ernea, isterana je odatle drugog dana u severna predgra|a."
	"Gde se i sad nalazi."
	"Tako je. Mi smo se morali boriti sa po`arima u gradu, sa stotinama njih, a osim toga, morali smo se organizovati, {to je bio ogroman posao. Kad se Alambrera predala, dobili smo hiljade pu{aka sa debelom municijom, kao i stotine hiljada metaka za njih. Trebalo je obezbediti da sve to dospe u ruke ljudima dobrog karaktera. Osim toga, postoji ose}anje da bi ^etvrta brigada mogla pre}i na na{u stranu kroz dan-dva. Kalde Svila i generalisimo Usik tog su mi{ljenja, a i ja. Re~eno mi je da u to veruje i Njegova Svesnost."
	Ustavica pro~isti grlo. "Dakle, dozvol'te jednu stvar - brigadir Erne bio je taj koji je mene zamolio da - iniciram? Da pokrenem ove pregovore. Ja sam, ovaj, posle toga, nedugo posle toga, potra`io i na{ao Kaldea, koji ih je odobrio. Ja mogu, hm, sposoban sam, i, je l' ho}emo ne{to? Ovla{}en. Po mi{ljenju brigadi..."
	"Sada nisi", re~e mu Poto. "Generalice, da li bi ti mogla slomiti ^etvrtu brigadu? Pretpostavimo da Svila to naredi."
	"Svakako, za dva do tri sata. Pa i manje, ako bih imala nekoliko talusa i letelica, a ne samo moje ljude. Ali mi bismo radije da ne do|e do takve bitke. To se samo po sebi razume, jer imamo u vidu gubitak ljudskih..."
	"Ne razume se!" re~e Poto i prezrivo frknu. "Ja ne prime}ujem da se to samo po sebi razume! Je li krvoproli}e ono {to tebe zaista uznemirava?"
	"Pa ja mislim da bi trebalo da uznemirava svakoga."
	"Tu si u pravu, ali i nisi. Krvoproli}e ne bi uznemirilo mene, ali za{to da ne preuzmete na svoju stranu pet hiljada prvoklasnih gardista ako mo`ete? Mi bismo to u~inili. Jesu li to jedini razlozi, generalice?"
	"Bi}u iskrena. Postoji jo{ jedan vid. Vi, a kad to ka`em imam u vidu vladu, dakle Ajuntamiento, dr`ite jo{ mre`u tunela, gde ste zavukli glavninu vojske i nekolicinu gardista."
	"Nekolicinu - blizu hiljadu."
	"Ako ostavimo njih po strani, mora biti da imate oko sedam hiljada vojnika tamo dole."
	Potov kez se pro{iri.
	"Vi{e od toga? Pa dobro, ako ti ka`e{. Sedam hiljada je bila na{a procena. U svakom slu~aju, ako se duboko upetljamo u napad na ^etvrtu, {to, ina~e, i ne bi trebalo da bude na{ glavni cilj, vi biste mogli izi}i iz tih tunela i napasti nas s le|a. Po izve{tajima koje sam ja dobijala, potrebna su bar ~etiri moja borca da savladaju jednog va{eg vojnika, {to zna~i da va{ih sedam hiljada - to je brojka o kojoj smo raspravljali - jesu ekvivalent mojih dvadeset osam hiljada. Nismo smatrali da to mo`emo rizikovati. Mogla bih dodati da ni sad ne smatramo."
	Poto zaklima glavom, upadljivo, pa i preterano poletno. "Negde u toj gomili prazne pri~e bilo je jedno zrnce koje je izgledalo inteligentno, draga moja generalice. Rekla si da vi zaista `elite da uni{tite ne na{u Gardu, to jest ono {to je od nje preostalo, nego nas. Zbog ~ega ne si|ete u tunele, po nas?"
	Ustavica je izgledao duboko potresen. "Da li ti, hmm, savetni~e, misli{? Da je ovo produktivno?"
	"Mislim da jeste. Vide}e{. Odgovori mi ako mo`e{, generalice."
	"Zato {to su tuneli suvi{e lako branjivi. Ja u njima nisam bila, ali su mi opisani. Desetak vojnika mo`e dr`ati takav polo`aj protiv stotinu boraca koji napadaju. Ako budemo prisiljeni, mi }emo ve} na}i neki na~in, kopa}emo lagume odozgo, i tako dalje. Ali radije bismo da to ne radimo; zato sam ovde. Postoji jo{ jedna stvar. Pominjao si uni{tavanje ^etvrte. Mi to, o~igledno, ne `elimo u~initi. A jo{ manje `elimo uni{tavati vojsku koja ovome gradu veoma zna~i. Znamo da..."
	"Zapanjuju}a si ti `ena." Poto odma~e tronogu stolicu i pre|e preko velike kuhinje, do pe}i. "@ena koja govori razumno kad god joj to odgovara, a ne ~uje da je kotli} proklju~ao."
	"@ene, uglavnom, govore razumno, ako su mu{karci voljni da ih ~uju."
	"Ili bar generalice, generalno, govore tako. U pravu si za ^etvrtu, i u pravu si za vojsku i za nenapadanje tunela, mada o celini situacije nema{ pojma. Ja sam na{ glavni uhoda, da li si to znala? Ja sam komandovao svim Lemurovim uhodama, a sada imam i Lorijeve." Opet se kikotao nekoliko trenutaka. "A kad pogleda{, to su uglavnom isti ljudi, generalice, iste osobe. Nego, zar ti zaista zami{lja{ da svi borci u ovom gradu jesu ili na{i ili va{i? Pa nisi, valjda, toliko neobave{tena." On podi`e sa ringle veliki bakarni ~ajnik iz koga je izbijao mlaz vodene pare.
	Mejtera Nana skupi i napu}i usne.
	"Ima, vidi{", po~e Ustavica. "Ima, hm. Minijaturno? Minimalno. I nekih drugih, tek da se ka`e. Nekoliko stotina..."
	"Pribli`no dvesta", re~e ona. "Dvesta pterovojnikinja pod komandom generalice Sabe, koja tako|e raspola`e vazdu{nim brodom. Dve stotine je, kao {to njegova eminencija re~e, vrlo mala snaga, mada uz vatrenu podr{ku iz vazdu{nog broda ~ak i vrlo mala snaga mo`e, mo`da, da postigne vrlo mnogo. Generalica Saba je, uzgred re~eno, ponudila da nam pomogne kad budemo krenuli na ^etvrtu."
	"Ba{ je ljubazna." Poto donese proklju~ali kotli} na njihov sto.
	"Nije prema vama, savetni~e. To uvi|am. Ali jeste prema nama. To je gest kojim vladarka Trivigauntea `eli da poka`e svoju dobru volju prema novoj vironskoj vladi, i mi taj gest visoko cenimo."
	"Diplomatija vam je na visini." On podi`e ~ajnik sa stola.
	"I jeste. Tek je u za~etku, pa ipak, na visini je." Mejtera Nana ustade. "Ovde je potreban i ~ajnik, a i ~aj. Tako|e {e}er, mleko i limun, ako njegova eminencija uzima limun. Idem ja da to potra`im."
	"A ja upravo htedoh da pitam da li mi je lice pra{njavo."
	"Molim? [ta ka`e{, savetni~e?"
	"Da li je pra{njavo. Pogledajte pa`ljivo, molim vas. Mo`da bi trebalo da pri|eno prozoru, gde bi svetlo bilo bolje."
	"Ne vidim ja nikakvu pra{inu." Nju zahvati uvi|anje, iznenadno i neprijatno, da na tom licu, iako se pokre}e sa toliko `ivosti, nema topline ba{ nimalo. Dobro znana metalna maska Mejtere Mermer imala je u sebi ~itav jedan svitak pun poniznosti i saose}ajnosti; a ovo lice, iako debelju{kasto i rumeno, ostalo je hladno poput zmija Ehidninih.
	"Bilo je u magacinu godinama, zna{." Poto zabaci telo unazad pod nemogu}im uglom i po~e{ka se po vrhu nosa vrhom 'kljuna' kotli}a, iz koga je i sad sna`no izbijala para. "Ja sam najmla|i ~lan Ajuntamienta, generalice. Jesi li znala to?"
	Mejtera Nana zavrte glavom odre~no.
	"Pa ipak, rekli su mi da je po njihovom mi{ljenju ovo lice suvi{e mlado, i zatra`ili da ga zamenim." On uspe da se nagne jo{ vi{e unazad. Mlazi} klju~ale vode po~e curiti iz kotli}a. "A ne zna{ ni o Raninoj hordi."
	"[ta mu nedostaje?"
	"Mom licu?" Poto upre vrhom kljuna kotli}a sebi u lice, kao da ho}e pokazati o ~emu govori. "Pa, bilo je sme{teno u magacin. Ja govorim, za{to me ne slu{ate? I sad, eto, nemam ni pribli`no onako o{tar vid kao donedavno. Mo`da mi je ostala neka pra{ina u o~ima."
	Pre nego {to ga je Mejtera Nana mogla zaustaviti, on podi`e kotli} jo{ vi{e, nakrenu ga, i voda pote~e dole na njegov nos i pravo u njegove otvorene o~i. Ustavica uskliknu "O, bogovi moji!" a Mejtera Nana odsko~i od {i{tanja i prskanja uskipele te~nosti.
	"E, tako. Sad bi trebalo da bude dobro." Poto sede opet uspravno i normalno, i pogleda je kroz plave o~i, veoma ra{irene; onda po~e naizmeni~no stiskati i otvarati kapke, da istisne preostale klju~ale kapljice. "Jeste, sad je mnogo bolje. Sve vidim. Nadam se da }e{ to mo}i i ti, draga moja generalice mlada. Rani je ve} pokrenula svoju hordu, a to ti je {ezdeset hiljada tih `ena koje su joj pe{adija i petnaest hiljada koje su u njenoj konjici. Nemam na raspolaganju luksuz da iz diri`abla osmatram kretanje neprijatelja Virona, ali ~inim koliko mogu. Sedamdeset pet hiljada boraca, a to su sve trupe koje su ve} o~vrsnule u bitkama, plus njihovi pomo}ni odredi, plus kolone sa ukupno petnaest hiljada tovarnih kamila, plus radni bataljon od deset hiljada mu{karaca." Poto se okrete Ustavici. "U Trivigaunteu, mu{karci su svi kao ti, patera. Tvoja 'shola'. Nemaju oru`je. Naime, tako se bar smatra."
	Ustavica se pribrao. "Da li ta obimna i, hm, respektabilna sila mar-{i-ra? Mar{ira, veli{ ti, molim te lepo? Pa onda pretpostavljam da nije krenula na ovu stranu, ina~e biste vi. Ajuntamiento. Ve}, je li, heh. O uslovima predaje?"
	Poto se opet sitno zasmeja.
	Mejtera Nana se isprsi. "Ja se ne bih smejala, savetni~e. Njegova eminencija sasvim dobro ka`e. Ako nam je Rani uputila toliko veliko poja~anje, tvoja strana nema nikakvih izgleda."
	"Upravo kao {to sam se pla{io", re~e joj Poto. Jo{ jednom podi`e kotli}. "[ta misli{, da li se dovoljno ohladila?"
	"Za pravljenje ~aja?" Ona uzma~e jedan korak, nehotice. "Ne znam, ne bih rekla."
	"Ne, nego za pranje o~iju, da bi bolje videle. Mislim da si u pravu, klju~ala voda dugo zadr`ava istu vrelinu."
	"Ja sam do{la pod zastavom primirja!"
	On posegnu ka njoj, pokretima koji su bili mnogo br`i od onih koje bi jedan gojazni ~ovek trebalo da bude u stanju da izvede. Ona se munjevito okrete i dade se u bekstvo; oseti da je Poto samo vrhovima prstiju uspeo da doka~i njenu mantiju. Be`e}i svom silinom, samo pedalj ispred njega, ona sti`e do vrata i baci se kroz njih. Jedna ruka je poduhvati odozdo i podi`e kao jagnje; a druga je obuhvati tako da su joj sada obe ruke bile pritegnute uz telo, du` bokova. Lice joj se na{lo pritisnuto u tkaninu plesnivog mirisa.
	Poto re~e, glasom koji je zvu~ao kao da dolazi iz neposredne blizine: "Donesi je unutra."
	Ne tako blizu, Ustavica je ne{to zapo~injao i mucao. "Stani, pa - to nap, nap, rosto ne mo`e - ta `ena je sibila! Ne mo..."
	"Ma, }uti", re~e mu Poto. "Presavij je unazad, Pau~e. Nateraj je da gleda gore, u ovo."
	Najednom je dobila i svetlost i vazduh. ^ovek koji ju je uhvatio bio je visok kao Ustavica, ali {irok i masivan kao Poto. On je uhvati za kosu. Spustiv{i se na jedno koleno, on je prebaci preko drugog.
	"Sine moj", re~e ona, di`u}i pogled ka njegovoj te{koj, neobrijanoj donjoj vilici. "Shvata{ li ti {ta radi{?"
	Taj ~ovek, za koga je pretpostavila da se zove Pauk, baci pogled na jednu stranu; tamo gde je pretpostavljala da se nalazi Poto. "Je l' dobro ovako savetni~e."
	Ona prevrte o~ima na sve strane, Potoa ne prona|e. Debeli prsti nisu joj dopu{tali da okrene glavu.
	Potov glas dopre iz daljine. "Stavi}u kotli} jo{ malo na vatru. Ne}emo da se ohladi dok ti ja saop{tavam pravila."
	Ustavica u|e u njeno vidno polje; izgledao je visok kao kula, dok se naginjao nad njih dvoje. "Ja, ako i{ta. Mejtera. Generalice. Ako i{ta ja mogu...?"
	"Mo`e{", re~e ona. "Javi Bizonu {ta se dogodilo."
	"Vra}aj se ti na tvoje mesto", re~e Poto Ustavici, koji nestade. "Zar se nisi pitala, draga moja generalice", re~e Potovo vedro, okruglo lice, sad nasuprot Paukovog, "kako se to dogodilo da ja budem tako blizu mog sopstvenog le{a? Niti {ta je bilo sa Krvovim telom? Krva je ubio, no`em, tvoj prijatelj Svila. Hajde da ga vi{e ne nazivamo 'Kalde'. Vreme za toliku ljubaznost je pro{lo."
	"Pusti me da ustanem, pa }u rado pitati."
	"Ne}e biti potrebno. Krvovo telo je ve} odneto, vidi{. A ti vidi{, a? Za sada jo{ vidi{. Ja sam naredio da se moje mrtvo telo ne dira, zato {to mislim da }emo mo}i da ga popravimo. Do{ao sam i odneo ga; ja li~no, zajedno sa nekoliko mojih najpouzdanijih lovaca na uhode. Pauk je njihov {ef. Upotrebio bih vojnike, ali oni su, izgleda, stra{no osetljivi na svako pominjanje Kaldea, iako ~ovek to ne bi pomislio kad ih pogleda."
	Iz daljine Ustavica po~e dozivati. "Savetni~e? Savetni~e!"
	Ona sklopi o~i. Ako nikada vi{e ne}e imati vid, onda poslednji prizor koji njene o~i gledaju ne bi trebalo da bude visoka, ~a|ava tavanica kuhinje u ovoj razru{enoj vili. Nego: Ehidna. Lice Ehidnino u svetom prozoru. Lice njene majke. Bizonovo, sa hitrim o~ima i kovrd`avom crnom bradom. Njena soba u kenobi. Deca u igri, i to grupa Mejtere Mermer, zato {to je ona uvek `elela njih, a ne starije devoj~ice koje ima ove godine niti starije de~ake koje je vodila pre nego {to je umro patera [tuka. Njorkino lice, tako ru`no i tako ozbiljno, dragocenije od cele hrpe zlatnih kartica. Bizonovo. Kavezna ulica, i vojna lete}a vozila iz kojih {tek}u mitraljezi dok beli pastuv tutnji ka njima.
	"Jesi li ~ula to, draga moja generalice?"
	"^ula - {ta?" Mejtera Nana otvori o~i i seti se, tek tada, naknadno, da bi joj klju~ala voda mogla biti svakog trenutka sipana u njih.
	"Reci joj, patera! Reci joj!" Poto se kikotao kao devoj~ica od dvanaest godina, smeh ga je toliko obuzeo da je jedva uspevao govoriti.
	"Pa, ja sam, predlo`io. Ho}emo li re}i, zamenu."
	"On ho}e da dospe na tvoje mesto. E, {to je sme{no - sme{no je."
	Ona poku{a ne{to da ka`e, ali primeti da joj se o~i pune vrelim suzama, parodija o~igledna i jeftina do nepodno{ljivosti. "Ne, eminencijo. Ali... ali hvala."
	"On, da ka`em, Poto. Savetnik. On ho}e da postigne, tvoju, tvoju, hm, saradnju, da? U tom smislu, ja sam hteo ukazati da ti... da bi mene, ovaj, spasla. [ta god on ho}e."
	"Ali ja te i ovako mogu naterati da radi{ {to god ja ho}u." Poto se vratio. Podi`e kotli} nad njeno lice. "Ono {to }u ja sad da radim isto je {to je ona radila godinama. Prosvetarski posao." On prasnu u smeh, pokri usta slobodnom {akom. "Sad }emo da isperemo pra{inu. Da sagledavanje bude jasnije. Jesam li objasnio pravila?"
	"Ovaj, nisi."
	"Postavlja}u pitanja. Vaspitno-obrazovna pitanja. Ako njeni odgovori budu kako treba, odlo`i}emo kupanje o~iju. Ili ako ti umesto nje odgovori{. Spremni? Pau~e, a ti? Kad vidi{ da se kotao naginje, mora{ da je dr`i{ ~vrsto, ali i da skloni{ svoje prste od mlazi}a vode."
	"Sasvim spreman, savetni~e."
	"Po~e}u jednim lakim pitanjem. To je najbolji pristup, zar ne? Ako zaista `elimo da deca nau~e. Ako ne}emo da se samo pravimo va`ni, da 'dokazujemo' kako smo pametniji od njih. Dakle: jesi li poznavala Svilinog prijatelja, doktora @drala?"
	Ona opet sklopi o~i. Uvide da joj razmi{ljanje ne uspeva najbolje. "Poznavala? Ne. Mejtera Mermer pomenula ga je jednom, kao ljubaznog doktora koji je dozvolio da se ona poveze njegovom nosiljkom. Mislim da ga nikad nisam videla. Sigurna sam da nisam imala nikakav susret sa njim."
	"A nikad i ne}e{. Mrtav je." Poto je zazvu~ao kao da je time zadovoljan. "Sad si ti na redu, patera. Da ~ujemo?"
	"O @dralu, je li molim lepo? Doktoru? Ne uspevam da se, hm, prisetim."
	"Bio je uhoda. Hajde da priznamo tom jadniku ono {to je zaslu`io. Bio je majstor uho|enja; neki ~ak tvrde, najbolji uhoda trivigauntske vladarke. Trivigaunte je imao vi{e obave{tajaca u Vironu nego u ma kom drugom gradu. Ima ih i sad, ali su bez {efa. [ta misli{ ti, Mejtera, za{to je to tako? Vi{e uhoda nego Urbs ili Palustrija?"
	"Mogu samo da naga|am." Usta su joj bila suva; ona poku{a da proguta knedlu, ali ne uspe. "Rani je `ena, a svi ostali gradovi oko na{eg imaju mu{ke vladaoce. Mo`da je ona bolje osetila koliku opasnost predstavljate ti i tvoji ro|aci."
	"Nije lo{e. Mo`e{ li ti i bolje, patera?"
	"Ja, ovaj, prevara."
	Poto se sitno zakikota. "Dva poena za ovo. Nastavi."
	"Njegova, je li, Svesnost. Rekao mi. Ne ba{ tim re~ima, razume{. Nema planina. Prvi, ovaj, prvi..."
	"Cilj", re~e Poto, poma`u}i mu da se izrazi.
	"Ta~-no. U, kako bi rekli, prole}e. Nije jo{ mnogo ostalo, a, savetni~e? Zima je, dozvoli jednu stvar, molim te. Po-~e-la."
	"Generalice, ovo je tvoja oblast. Pretpostavimo da ima{ ve}e snage i suo~ava{ se sa protivni~kim manjim snagama. Da li bi radije po{la u napad preko pustinje ili preko planina?"
	"Radije bih videla pustinju", re~e ona, izbegavaju}i pravi odgovor.
	"Ne mo`e{ videti ni pustinju ni planine odavde, a ako ne bude{ davala odgovore, ne}e{ videti vi{e ni{ta." Kotli} se nagnu malo.
	"U tom slu~aju, po{la bih radije preko pustinje."
	"Za{to?"
	"Zato {to bi borbe u planinama bile kao borbe u tunelima. Postojali bi tesnaci kroz koje se mora pro}i, a u njima bismo morali razbijati neprijatelja ~eono. U pustinji, mogli bismo ga zaobilaziti."
	"Tako je. patera, nisam ti dao dovoljno prilike da se istakne{, zato sad pitam prvo tebe. Dva grada, kojima }u je dati imena Viron i Trivigaunte, razdvojena su jednim jezerom i jednom pustinjom. Jezero je veliko; dodu{e, u poslednje vreme se smanjuje, a postaje i pomalo slankasto. To je situacija, a pitanje je slede}e. Ako je Vironu najlak{e da napadne, od svih gradova, ba{ Trivigaunte, koji grad je Trivigaunteu najlak{e da napadne? Razmisli pa`ljivo."
	"Njima? Naj..." Ustavicin glas je drhtao. "Pa nas, valjda. Viron."
	"Saglasna, moja generalice?"
	Dok je Ustavica govorio, ona je po~ela kratku molitvu Ehidni; sada promrmlja zavr{nu frazu i odgovori: "Moglo bi biti i drugih odgovora, ali ovaj je najverovatniji. Viron."
	"Stavljam kotli} opet na vatru", re~e joj Poto. "Ne zato {to si polo`ila, nego zato {to bi mogla pasti ve} na slede}em pitanju, a ja `elim da voda bude dovoljno vru}a da obavi posao. Slu{aj pa`ljivo, jer idemo sa geografije na aritmetiku. Slu{aj, i razmi{ljaj. Jesi li spremna?"
	Ona prisili um i usne. "Valjda jesam."
	Poto se nasmeja. "A ti, patera?"
	"Ja, ja bih... `eleo, savetni~e..."
	"Ma, ostavi to za kasnije. Vreme je za aritmetiku. Evo. Trivigauntska Rani ima u Vironu sedamdeset pet hiljada ljudi. Elitnih trupa. Takozvanoga Kaldea generalica ima pedeset hiljada, i to ljudi koji nisu pro{li vojnu obuku. Izdajnik koji zapoveda Kaldeovom gardom ima nekih osamnaest hiljada sposobnih za slu`bu, ali je njihova lojalnost pod znakom pitanja. Ako su te ove brojke zbunile, ne zameram ti. Da li bi `elela da se ja ovde zaustavim i da ponovim te brojeve?"
	"Da ~ujem dalje."
	"Sti`emo do su{tine. Rani, sedamdeset pet hiljada. Ti, pedeset hiljada. Usik, osamnaest hiljada. Sve su to borci, naoru`ani biolo{ki ljudi. Me|utim, Ajuntamiento, koji je protiv sve te tri sile, ima osam hiljada i dvesta vojnika i hiljadu boraca, ispod zemlje, a ima i pet hiljada boraca na povr{ini. Pitanje glasi: ko je na vlasti u Vironu? Odgovori, patera."
	"Pa - heh. Vi ste, vi ste. Ajuntamiento."
	"Za ovo, jednu kap", re~e Poto. "Donosim kotli}."
	Mejtera Nana ~vrsto za`muri. Ste`e zube. Kap klju~ale vode, samo jedna, pade na njeno ~elo. Zaklju~ana u svoj privatni ko{mar straha i bola, ona za~u otvaranje vrata, ali to kao da je bilo ligama daleko. Progovori jedan novi glas, tonovima sipljivog starca: "[ta je ovo?"
	Ustavica, van sebe od radosti: "Va{a Svesnosti!"
	Poto, gotovo nemarno, re~e: "Ovo je fino iznena|enje, a rasporedio sam stra`u uokolo, jesam. Pa, ne mari, jedan zarobljenik vi{e, za{to ne."
	Ona razma~e kapke, za{kilji malo, nagore. To sasu{eno stara~ko lice nadneto nad nju vi|ala je ranije, ali samo izdaleka; tada nije opazila kako mu o~i svetlucaju.
	"Oslobodi je!" prasnu Kvecal. "Odmah da si je pustio! Sad!"
	Pauk upita: "Savetni~e?" Ona se poku{a osmehnuti.
	"^as je zavr{en, za sada. Mo`da }emo |ake pozvati na novi ~as, uskoro, zato oni treba da razmi{ljaju o gradivu." Zvu~ao je ljutito.
	Pauk ustade, a ona pade na pod.
	"Razgovarao sam sa tvojim ro|akom Lorijem", re~e Kvecal Potou, "i do{ao sam da i tebi saop{tim novosti koje sam preneo i njemu. Ako ti posle toga odlu~i{ da mi oduzme{ slobodu kretanja, to je rizik koji sam sam prihvatio."
	Poto re~e Pauku: "Ovaj stari lisac je Prolokutor, Prvi govornik za bogove. Ako }e ta ~injenica tebi predstavljati problem, ka`i."
	"Sve {to naredi{, savetni~e."
	"On vredi koliko dve ove generalice i deset ovakvih mesara. Nemoj to zaboraviti. Matori, kakve si trikove sad smislio?"
	Mejtera Nana se br`e-bolje podigla na noge, nastoje}i da ne nagazi rubove suknje.
	"Nikakve, savetni~e. Dogodila se teofanija dok sam prinosio `rtve u Velikom mantejonu." Mejtera Nana dobi dva utiska jednovremeno: da se Kvecal nikada ne uzbu|uje i da je uzbu|en sada.
	Poto frknu i ostavi na sto kotli} iz ~ijeg kljuna je vijorio mlaz vodene pare. "Jo{ jedna, a? Ko je bio ovog puta? Sfiksica?"
	Kvecal zavrte glavom. "Pes."
	"Pes je mrtav!"
	Kvecal se okrete od Potoa. "Mejtera, bio je bog Pes Veliki. Pes Gospod na{, otac sedmoro glavnih. Ako ne on, onda njegov duh. A zapravo je tako ne{to i nagovestio, on sam, svojim re~ima."
	
	2. ZOVE SE HOSAAN
	On li~no je ova vrata bio zatvorio, iznutra, i zamandalio; to je bio poslednji postupak u procesu egzorcizma, a isteriva~ demona bio je on. Ali ako ova vrata (u senci, vrlo te{ko primetna, na bo~noj strani zgrade koja je nekad, davno, bila mantejon i za koju mnogi slabo obave{teni prolaznici nesumnjivo i sad misle da je mantejon) slu`e za ulazak mu{terija koje ne `ele da ih iko vidi kad dolaze kod Orhideje, onda bi trebalo da je u blizini neko ko }e, na njegovo kucanje, do}i. Po letnjoj navici, on prvo za`mirka, pa tek onda di`e pogled da oceni kolika je {irina sunca, koje se u ovo doba dana ve} su`avalo; ali nije bilo potrebe da `mirka, nebo je bilo prekriveno oblacima tamnim od ki{e ili snega. Osim toga, sunce je bilo zaklonjeno i trivigauntskim vazdu{nim brodom, koji je lebdeo iznad grada; imao je boju mumije.
	On pokuca opet. Njegovi nosa~i spustili su nosiljku i sad su se odmarali. On po~e razmi{ljati: sme li da rizikuje da ga oni vide kako kuca i lupa na jedna vrata, a iznutra se ne odaziva niko? [ta bi rekao komisionar Da`devnjak o posledicama koje takav doga|aj mo`e imati na njegov presti` i njegovu popularnost? [ta bi Usik rekao? Da li bi u tom slu~aju glavna tema razgovora u gradu postalo to, umesto rata?
	Sme{kao se ovoj misli, kada se vrata otvori{e. Pred njim je bila jedna mala, sasvim neprivla~na `ena, preko ~ije je prosede kose bila vezana izbledela krpa. "U|... oh. Ovde nije vi{e to, patera."
	"Ja sam Orhidejin duhovni savetnik", re~e joj Svila ~vrsto. "Pusti me unutra." @ena uzma~e; on zakora~i unutra, zatvori vrata za sobom i zamandali ih. "Vodi me do nje."
	"Ja ovde ~istim." Pogledom je odmeravala Oreba, sa neodobravanjem.
	Svila, u sebi, priznade da bi ovom mantejonu dobro do{lo ~i{}enje. Di`e pogled, nakratko, ka pozornici, da vidi da li je nova pozadinska kulisa jednako svetogrdna kao ona ranija koju je on svojevremeno sasekao na komade; uveri se, sa nelogi~nim zadovoljstvom, da je samo nepristojna.
	"Ona }e biti u svojoj sobi, al mo`da jo{ nije ustala."
	"Vodi me do nje", ponovi on, pa dodade: "Odmah!"
	"Al da kucam ja ne}u", re~e mala `ena, deluju}i zapla{eno.
	"Dobro, nije bitno", re~e on i progura se pored nje, napred. "Pamtim ja kako se ide donde." Krupnim koracima po|e preko mantejonskog dvori{ta; u sko~nom zglobu ose}ao je samo vrlo mali bol, pa i to tek povremeno. Na onom stepeniku sedeo je onda i razgovarao sa Mo{usom. Mo{us je mrtav, sada. Uspomena na Mo{usovo lice u mukama.
	Dvori{te, iako napu{teno, nije bilo 'prazno', po njemu su bili razbacani ostaci hrane koje su kljucali, nastoje}i jedni druge da oteraju, golubovi i vrane; puno boca, prosutog pi}a, slomljenog stakla. Oreb je, ve}i od najve}e vrane, o~arano gledao taj prizor, naginjao i okretao glavu.
	Na onom drvenom stepeni{tu le`ao je, ne tako davno, Fidejin nagi le{. Nije imalo smisla danas gledati jesu li se zadr`ali tragovi krvi, niti ih preskakati ako jesu. Svila se po~e penjati, pogleda odlu~no usmerenog ka galeriji, gore.
	Kako je jaka tada bila njegova vera! Onaj Svila bi se sad ve} uveliko molio, uveren bez imalo sumnje, kao dete, da bogovi ~uju svaku re~; prvo bi uputio jednu molitvu Molpi, po{to je ona pokroviteljka ovog dana u nedelji; zatim bi se pomilio Pesu, a Pes je, me|utim, jednako mrtav kao {to su i @dral, Fideja i Mo{us. Ali ponajvi{e bi se onaj donedavni Svila molio Izvana{u, iako ga je Izvana{ upozorio na to da mu ne}e slati nikakvu pomo}.
	Pa ipak, taj Izvana{ do{ao je da ga isceli kad je on, Svila, le`ao na domaku smrti. Osim toga, Izvana{eve ta~ne re~i glasile su ne da pomo}i ne}e biti, nego da Svila ne treba da o~ekuje nikakvu pomo} - {to nije sasvim isto.
	Obodren ovim mislima, on produ`i hod {kriputavom galerijom do onih vrata koja je @dral svojevremeno otvorio kad je dolazio da pregleda Fidejino telo. On pru`i ruku da ih otvori, ali otvori{e se sama, iznutra.
	On po~e da trep}e zapanjeno; udahnu vazduh {umno. Oreb, koga je malo {ta iznena|ivalo, zazvi`da, pa re~e: "Dravo, mala."
	"Zdravo, Orebe. Zdravo, patera. Svi blagoslovi vama dvojici, u ovo popodne, i to sve, ve}, redom."
	Svila se nasme{i i na|e da mu je osmehivanje lak{e nego {to je o~ekivao; a ne bi se ni imalo {ta dobiti, naravno, grde}i je. "[enila, drago mi je {to te vidim. Pitao sam se gde si. Poslao sam ljude da tra`e tebe i Njorku."
	"Mislio si da sam zavr{ila sa ovim." Izraz na njenom grubom licu ravnih, pljosnatih obraza bio je takav da ga ni u kom slu~aju nije bilo lako pro~itati, a njene re~i zvu~ale su nezadovoljno.
	"Nadao sam se da jesi", re~e Svila obazrivo. "I sad se nadam da jesi - i da je ono sino} bila poslednja no}." Ali ako bogovi ne mare za to, za{to bi njemu bilo stalo? On odgurnu tu misao od sebe.
	"Niko nije do{o sino}, patera. Nije bilo posla ni za druge cupi. Ti sad misli{, r|a, a? Znam po na~inu na koji me gleda{. Ne, nisam je uzimala jo{ od one sahrane. U|i, u|i." Ona zakora~i unazad i u stranu.
	Svila u|e u sobu, dobro paze}i da izbegne njene isturene sise.
	"E, sad se ti pita{ koliko }e to potrajati. Pitam se i ja. Nisi znao da sam prava pravcijata ~itateljka misli, a?" Ona se osmehnu, a on, od tog osmeha, po`ele da je zagrli.
	Umesto da je zagrli, samo klimnu glavom. "Veoma dobro zapa`a{. Da, to sam se pitao."
	Oreb oseti da je dovoljno dugo bio izostavljen iz razgovora. "De Njor-ka?"
	"Ne znam gde je Njorka. @eli{ da bude{ u mojoj sobi, patera? Pa, onda sedi, da popri~amo kao onomad."
	"Moram razgovarati sa Orhidejom, ali ako `eli{ da popri~amo i nas dvoje, mo`e."
	"Nismo u obavezi. Ni{ta, idemo, ona se verovatno ve} obukla, manje-vi{e. Njena soba je onamo." [enila ga povede jednim hodnikom koga se Svila se}ao samo mutno. "Mo`da bih mogla da svratim kod tebe sutra, na razgovor? Ali ti vi{e nisi na onom mestu u Ulici sunca, a?"
	"Nisam", re~e Svila, "ali }u da svratim tamo, ~im odem odavde. Da li bi volela sa mnom?" Po{to [enila nije odgovorila, on dodade: "Imam nosiljku; nastojao sam da {to manje optere}ujem sko~ni zglob."
	Bila je {okirana. "Pa, ne mo`e{ ti sebi dozvoliti da te ljudi vide sa mnom!"
	"Spusti}emo zavese."
	"U tom slu~aju mo}i }emo da razgovaramo i u nosiljci, a? Va`i."
	I Svila je, u me|uvremenu, doneo jednu odluku. "Voleo bih da bude{ uz mene dok razgovaram sa Orhidejom. Va`i?"
	"Sigurno, ako me `eli{." Ona stade pred Orhidejinim vratima. "Nadam se, samo, da je ne}e{ razbesneti."
	Pomi{ljaju}i na strah one male `ene u prizemlju, Svila pokuca. "Jesi li nameravala ba{ sad da izi|e{ u grad, [enila? Mo`emo se dogovoriti za susret u neko kasnije vreme, ako je sad nepogodno."
	Ona odmahnu glavom. "Videla sam te kroz moj prozor, pa sam nabacila ovu haljinu, to je sve."
	Orhidejina vrata se otvori{e. Orhideja se, u crnom penjoaru koji je Svilu `ivo podsetio na onaj ru`i~asti koji je nosila kad je primila njega i @drala, zablenula otvorenih usta u njega.
	On otr`e pogled od velikih praznina u njenoj ode}i. "Mogu li popri~ati s tobom kad dovr{i{ obla~enje, Orhidejo? Hitno je; ina~e te ne bih uznemiravao."
	Debela `ena uzma~e; kretala se kao da je o{amu}ena.
	"Hajde, patera", re~e mu [enila i po|e ispred njega, unutra. "Mo`e ona da nabaci ne{to da se malo bolje umota." Orhideji [enila re~e: "On je zeznuo nogu, se}a{ se? Trebo bi da sedi."
	Orhideja se pribrala dovoljno da povu~e ~ipkaste rubove penjoara jedan drugome u susret, na pokrivaju}i taj na~in mesnate obline koje su se morale opet pojaviti onog trenutka kad ona ispusti penjoar iz ruku. "Ja... ti si Kalde, sada. Novi. Svi pri~aju o tebi."
	Oreb se javi da to potvrdi. "Ri~a Svi-la!"
	"Bojim se da jesam. Ali ipak sam isti onaj ~ovek. Potrebna mi je tvoja pomo}."
	[enila ~vrsto re~e: "Izvoli, sedi, patera."
	"Da, oh, da, sedi, sedi. Da l' da te zovem Kalde ili patera?"
	"Ja bih, ipak, radije da stojim dokle god ti i [enila stojite. Mogu li re}i da mi je zadovoljstvo videti te ponovo? Vas obe. Tragao sam za [enilom, kao {to joj i rekoh; u me|uvremenu sam upoznao toliko novih li~nosti - komisionare u Juzgadou, i tako dalje - da mi vas dve do|ete kao stare prijateljice."
	"Dobre prijateljice", re~e [enila, sev{i brzo na kau~ prekriven zelenim somotom. "Nikad ne}u zaboraviti kako si se usprotivio komisionarima kod Krva." Ona se okrete Orhideji. "O tome sam ti pri~ala, je l' tako?"
	"Jest, ali, Kalde, ja nisam mislila da }u te ikada vi{e videti. Mislim, ne da razgovaramo."
	On odmah ulu~i priliku. "Videla si me kad smo se Zumbula i ja vozili kroz grad, a i mi smo videli tebe. Jesi li od tada videla Zumbulu?"
	Sev{i uz [enilu, Orhideja odre~no odmahnu glavom.
	Svila zahvalno sede. "Ne mislim joj ni{ta na`ao - ni najmanje. Naprosto `elim da je na|em."
	"Sigurna sam da ti nema{ ni{ta protiv nje, Kalde. Kazala bih ti kad bih znala."
	[enila re~e: "Mene }e{ pitati ve} kroz koji trenutak. Ne pamtim kad sam poslednji put videla na{u Zu, ali bilo je davno. Mo`da dva meseca. Mo`da i vi{e."
	"Nema mala?" upita Oreb.
	Svila okrete glavu da ga pogleda. "[enila je, zapravo, samo jedna od osoba koje smo poku{avali da na|emo. Ja se nadam da }u sada saznati bar ne{to o ostalima."
	"Zva}u te Kalde", saop{ti Orhideja. "Nekako mi je lak{e tako. Bio je ovde jedan zelemba}, raspitivo se o Zumbuli. Jesi to znao?"
	"Ja sam ga i poslao, barem posredno."
	"I za [en je pito. I za Njorku." Orhideja pogleda [enilu, kao da se pla{i da ne odaje suvi{e.
	"Ali vi mu niste ni{ta rekle. Ne mogu vam zameriti na tome. Na va{em mestu, verovatno bih i ja u~inio isto."
	Orhideja ustade, {to njoj nije i{lo ba{ lako. "Zaboravljam moje lepo vaspitanje. Da l' bi voleo ~a{u vina? Pamtim ono kad si mi reko da ti je `ao {to ima{ samo vodu, a ja sam tad htela stvarno samo vodu. I ti si mi doneo, a bila je stvarno dobra voda. Ima{ dobar bunar, ti."
	"Ne bih vina, hvala. Rekla si pripadniku Garde koji je do{ao ovamo da ne zna{ gde su Zumbula, [enila i Njorka. Znam da si mu morala to re}i, jer, da si mu ikakve informacije dala, one bi bile prenete meni i bilo bi mi re~eno iz kog su izvora. Kao {to rekoh, veoma je verovatno da bih i ja postupio isto kao i ti, da sam bio na tvom mestu. Danas, po podne, palo mi je na um da bi ti mogla re}i ne{to vi{e meni, li~no, nego nekome koga ne poznaje{ i u koga nema{ poverenja; zato sam, evo, tu. Pretpostavljam da je [enila bila ve} ovde, kad je gardista do{ao da te ispituje. Je li to bilo ju~e?"
	Orhideja klimnu glavom. [enila re~e: "Ja sam kriva za to, patera. Ja sam je zamolila da ne kazuje nikom." Slede}ih pet-{est sekundi }utala je, samo grickaju}i donju usnu. "Zbog onog drugog ~oveka. Zna{ na koga mislim, patera? Bio je i on kod Krva, ali nije ubijen kao taj debeljko. Onaj visoki ~ovek. Video me je i ~uo moje ime."
	Svilin ka`iprst iscrtavao je, vrhom, male krugove na njegovom obrazu. "Smatra{ li da je o tebi znao dovoljno da preduzme potragu za tobom ovde?"
	"Ne znam. Poku{ala sam da se setim svega {to je Krv rekao, i ne se}am se da je i{ta tako kazao. Ali mo`da je rekao ne{to ranije, ili kasnije, ili sam, ~ak, ~ula pa zaboravila. Ali video me je i znao je ko sam."
	"U tom slu~aju", re~e Svila polako, "iznena|uje me da si se vratila ovamo."
	Orhideja nasu ~a{icu rakije. "Nije joj to tako glupo kao {to ti misli{, Kalde. Ako bi neko nai{ao, mi bismo joj rekli, pa bi imala vremena da se sakrije. Tako smo u~inili kad je nai{o zelemba}, jelda, [an?"
	"To je tako, patera. A i morala sam, manje-vi{e sam morala. Nisam imala para uop{te..."
	"O tome moram popri~ati s tobom; podseti me kad po|emo."
	"Osim {to sam imala ne{to malo ovde, a tu mi je i nakit, osim ovog prstena." Ona podi`e ruku i pokaza prsten, na kome se rubin `ario kao da je tog trenutka ispao iz kova~evog ognji{ta. "Mislim da vredi gomilicu kartica, a isto misli i Orhideja."
	Orhideja nagla{eno zaklima glavom.
	"Al sam ga dobila od Njorke, a njemu sam obe}ala da nikad ne}u da ga prodam. I stvarno ne}u. Pamti{ kad smo ti i ja pri~ali u prednjoj sobi one tvoje male ku}e, patera?"
	"Da, pamtim. Ali me iznena|uje da ti pamti{."
	"Pa, u po~etku nisam pamtila, ali mi se posle nekog vremena vratilo. Ho}u da ka`em, imala sam na sebi moje najbolje komade, min|u{e od `ada i ogrlicu, ali se to izgubilo u isto vreme kad i moja dobra vunena haljina."
	Svila klimnu glavom. "Patera Ustavica rekao je da je Mejtera Nana naterala Krva da ti da onu od {enila, koju si tamo obukla."
	"Aha. Ispri~a}u ti neki drugi put kako sam izgubila onu drugu i moju ogrlicu. Ali htedoh re}i da su me od tih min|u{a bolele u{i, dole u tunelu. Skinula sam ih i dala sam ih Njorki, a on ih je stavio u d`ep." Za}utala je, ali su se njena prsa uzdizala i spu{tala dramati~no.
	"Kad na|em Njorku, podseti}u ga da ti ih vrati."
	"Ne{to treba da ti ka`em o njemu. Ne}e{ poverovati, al ja }u ti svejedno re}i. Al ne sad."
	"U redu. Ka`i mi kad bude{ smatrala da treba." Svila se opet okrete Orhideji. "Dozvoli mi da pitam ponovo. Zna{ li gde je Zumbula? Ima{ li ikakvu ideju o tome?"
	Odmahnuv{i glavom, Orhideja dade svoju ~a{icu rakije [enili. "Popij, bi}e ti bolje." Oslobo|eni ~a{ice, Orhidejini prsti, sa mno{tvom prstenja, po~e{e da se gr~e. "Patera, meni je potrebna jedna usluga, i to mi je veoma, veoma potrebna. Jo{ od kad sam te videla ispred vrata, poku{avam da smislim kako da te pitam. Kad bih znala i{ta {to bi ti pomoglo da na|e{ Zu, rekla bih ti odma i onda bih pitala. Al ne znam. Ali imam dobre veze, ljude koji znaju mesta za koja zelemba}i nikad nisu ~uli. Zva}u ih {to pre budem mogla."
	Oreb prelete sa Svilinog ramena na [enilino. "De Njor-ka?"
	"Upravo tako glasi moje pitanje", re~e Svila. "Rekla si tom gardisti da ne zna{ gde je Zumbula, i to je bila istina. Lagala si kad si mu rekla da ne zna{ gde je [enila. A Njorka?"
	Orhideja odmahnu glavom. "Poslala sam ja dva-tri tipa da se raspituju. Kod njega su [enini visuljci, to ona istinu ka`e. Znamo da je tu negde. Razgovarali smo s momcima koji su ga videli. Je l' tako?"
	[enila klimnu glavom.
	"Ali kao da niko ne zna gde on }ori. Jedan moj prijatelj mu je reko da ja o}u da ga vidim, i Njorka je odgovorio: do}i }e mo`da, kasnije. Al nije do{o." Orhideja se kucnu prstom po ~elu. "Ka`u da je malo {ano-du{o. Pri~a sva{ta."
	"Javi mi ako do|e, molim te. Va`i? ^im do|e, tog trenutka."
	"Sasvim, Kalde. Mo`e{ se osloni{ na to. Da ga i zadr`im ovde dok ti ne do|e{?"
	"Osta}e on", ubaci [enila. "Bi}e u mojoj sobi."
	"Da, ho}u", re~e Svila Orhideji. "Ti si meni ponudila nekoliko usluga, i ja ho}u da ih iskoristim sve. Silno `elim da znam gde se nalazi Zumbula. @elim tako|e da znam gde je Njorka, a i da ga zadr`i{ kad do|e. Znam da je on nekada bio ~est posetilac ovde. Ka`e{ da bi `elela neku uslugu od mene. U ~emu se sastoji?"
	"Krv je mrtav. To ka`e [en, ali pri~a se i po gradu. Pri~a se - je l' sam mnogo zagazila?"
	[enila proguta gutljaj rakije. "Pri~a se da si ga ti ubio, patera. Tako su mi rekli neki ljudi u njegovoj ku}i pre nego {to su borbe zavr{ene."
	Orhideja ustade i zakora~i ka Svili. "Ovo je moje." Glas joj je bio hrapav od emocija. "Ova moja ku}a. Ali sam je kupila pomo}u para koje mi je Krv dao, a morala sam da potpi{em ne{to."
	Sa zaka{njenjem, ustade i Svila. "[ta je pisalo?"
	"Ne znam. Bilo je to u njegovoj ku}i, onoj izvan grada. On je ponekad dolazio u grad da vidi ljude, ali naj~e{}e je bilo druga~ije, on te samo pozove, a ti ode{ kod njega na razgovor. Ako mu je neka osoba simpati~na, on po{alje lebdelicu po nju. Tako sam se prvi put u `ivotu provozala lete}im kolima."
	Svila pomisli na svoje putovanje iz Krvove vile do mantejona u Sun~anoj. Klimnu glavom. "Da ~ujem dalje."
	"Pri~ali smo, zna{, kakvu }u ku}u osnovati, gde se nalazi, koliko je velika, kakve devojke sam ve} pripremila. Onda on izvu~e jedan papir i ka`e: potpi{i ovo. Ja potpisala, a on je zavuko negde i dao mi pare. Tapiju sam dobila, tapija je na moje ime, al sad je on mrtav, a ja se pitam o onom papiru. O}u da zadr`im ovu ku}u. Kad bi je izgubila, to bi me ubilo. Sto posto. Nema vi{e njega, i sad ja ne znam kako stojim, al bih se ose}ala mnogo bolje ako u mom uglu stoji i Kalde."
	"Stoji." Svila po|e ka vratima. "Ima{ moju re~, Orhidejo; ali sad moram i}i. To jest, moramo, ako sa mnom ide i [enila."
	"Samo da uzmem kaput." Bila je ve} na nogama. "Nosiljka ti je pozadi? U Muzi~koj? Vidimo se tamo."
	Dok je silazio, stvaraju}i potpeticama brzi zveket na stepenicima, Svila se nije uspevao setiti da li joj je potvrdio da je nosiljka tamo; {tavi{e, da li joj je i{ta odgovorio.
	
	"Ako ne}ete, oni vas ne}e terati", re~e Njorka slu{aocima. "Mislite da su bogovi gomila zelemba}a? Ne teraju oni nikoga ni na {ta. A i za{to bi? Kad ho}e da ti u~ine uslugu, oni ti ka`u: uradi tako i tako, zato {to }e ti to biti dobro, svide}e ti se. A ako ti ka`e{: ovo je ne{to sumnjivo meni, oni ti odgovore: dobro, nema problema, da}emo nekom drugom. Se}ate se Kipris? Nije rekla: idite na brdo i re{ite sve ono tamo. Nego je rekla: ako o}ete, idite, a ja }u dr`ati ulicu. E, sad je tako. Nisam do{o da teram nekoga na ne{to. Nije ni Tartaros."
	Jedan od slu{alaca upita. "A {ta treba sad da radimo?"
	Slepi bog ~ija je {aka bila na Njorkinom ramenu pro{aputa: "Reci mu da se priprema."
	"Za po~etak, treba se spremate", re~e Njorka. "Treba se navikavate na to da }e idete na jedno novo mesto. Tamo }e biti bolje, bi}e stvarno la}ano, ali sva na{a imovina koja je ovde ima da propadne. Tamo ni sunce ne}e biti isto, nego }e biti kratko sunce, koje se nikad ne gasi. Treba da mislite o tome, i zato sam ja ovde, da po~nete da mislite, ljudi. A evo {ta da misli{: {ta }e ponese{, koga da povede{. I, sa tim ljudima po~ni da razgovara{ polako. Ako si kao ja, trebaju ti prijatelji. Reci im. Svaki ~ovek treba da povede jednu `enu, i svaka `ena da ima ~oveka. Samo de~urlija ne mora imaju nikog."
	Jedna `ena sa velikim nosem povika: "Ovamo!" i Njorkini slu{aoci mu okrenu{e le|a i po|o{e polako na tu stranu. Ubrzo su se rasporedili u dve kolone; u rukama su nosili spremne pu{ke sa debelom municijom.
	"Ovo je pro{lo dobro", {apnu Tartaros.
	"Nisu mi poverovali." Njorka umorno po|e nazad i nadole, u tunel; ali na ovom nivou tuneli su bili ve}inom otvoreni prema nebu. U njima su postojali zidovi, ali i vrata i prozori. Njorka ni sad nije imao jasan stav o tome da li je to dobro ili lo{e.
	"Vera se u ljudima ukorenjuje sporo", pro{aputa bog, "zbog ~ega ne treba `aliti. Neki su ve} u~inili prvi korak, samo zbog tvog ube|ivanja."
	Njorku ogreja ose}aj zadovoljstva. "Ako ti misli{ da je ono bilo dovoljno, ono {to smo postigli tamo gore, ja se ne bunim. Nego, da l' da maznem ne{to za jelo, za nju? Reko sam da o}u."
	"Mora{, tako|e, maznuti {to vi{e kartica."
	Njorka povede slepog boga oko le{a jednog gardiste, na ~ijim o~ima i ustima se crnelo mno{tvo muva napola uko~enih od hladno}e. "Kad ti ne da{ da ih ja tro{im, Stra{ni Tartarose."
	"Bi}e nam potrebno mnogo kartica, i to brzo. Zar ti ne objasnih?"
	"Jesi, jesi objasnio, da osposobimo jedan {atl za sletanje." Njorka se nasme{i toj pomisli. "^ini mi se da jesi."
	"E, dobro je. Tvoj um ozdravljuje. Kradi hranu, ako `eli{, Njorka, ali kradi i kartice gde god stigne{."
	
	Dok se njihova nosiljka kretala laganim trkom niz Sun~anu ulicu, [enila re~e: "Volela bih da me ispovedi{. Mo`e ovde? da l' }e dovoljno dugo potrajati vo`nja?"
	"Zavisi od toga koliko ima{ da mi ka`e{." Svila je bio izrazito svestan da je njen kuk pritisnut uz njegov. Priseti se jednog pravila po kome sibila ne sme da se vozi u nosiljci sa mu{karcem; po~e pomi{ljati da bi trebalo uvesti simetri~no pravilo, a i sprovoditi ga strogo - da augur ne sme da se vozi u nosiljci sa `enom. "Svakako bi ispravnije bilo u mantejonu, gde ne bismo bili u vremenskoj stisci."
	"Zna{ ~ega se bojim? Da ne usko~i opet neka boginja u mene. Za Scilu zna{, je l' tako?"
	"Razgovarao sam sa paterom Inkusom. On mi je rekao da si bila Scilom posednuta - to je bio jedan od razloga zbog kojih sam se toliko trudio da te na|em - i da je ona, kroz tebe, postavila njega za novog Prolokutora."
	[enila klimnu glavom; taj njen pokret izgledao je, u ste{njenom prostoru nosiljke, maltene sablasno. "Toga se se}am, pomalo. Ali on je o tome toliko pri~ao i pri~ao, kasnije, kad me je ona pustila, da je meni sad te{ko da se setim {ta sam ta~no rekla. To bi ti Njorka mogao kazati."
	"Pita}u ga kad ga na|em; ali prolokutorstvo je briga Udru`enja sve{tenika, a ne civilne vlade. Drugim re~ima, ja se za to ne pitam ni{ta vi{e nego ma koji drugi sve{tenik, a kao Kalde ne pitam se uop{te. Da li je Njorka bio jedina druga osoba prisutna?"
	"Bio je i Keder, al on je mrtav."
	"A, tako. Ja nisam hteo da pitam tog pateru o svedocima. Kao {to sam rekao, to je tema koja mene doti~e samo kao jednog augura me|u mnogim drugim augurima. Mogu}e je da ja vi{e uop{te i ne}u biti augur, kad ova stvar dospe pred sve{tenstvo."
	Silk je nekoliko trenutaka }utao, gledaju}i rasplinuto pred sebe. "Ako je istinito to {to taj patera tvrdi, a ja sam sklon da mu verujem, onda je stvarno velika nesre}a {to Scila nije svoju `elju objavila u vreme kad su bili prisutni drugi auguri i sibile. Ve}ina sve{..."
	[enila mu upade u re~. "Ne bih imala ni{ta protiv da opet bude Kipris. Ali Scila je bila stvarno gruba. Tako sam izgubila haljinu, a i ogrlicu od `ada. Ma, po{la bih ja na jezero da je potra`im, ali sam prili~no sigurna da ju je neko ve} na{o. Nego, vidi, je l' ne mo`emo mi to i na nekom drugom mestu, koje nije mantejon? Kipris me ukebala kad sam bila u mantejonu, a Scila kad sam bila u njenom svetili{tu na jezeru. Poku{a}u da se dr`im malo podalje od takvih mesta, neko vreme."
	"A, to ti misli{. Pa, ~uj, ako ne gleda{ ka svetom prozoru, ne mo`e{ biti posednuta - tako je, bar, Kipris nagovestila." On se, prekasno, seti da u Scilinom svetili{tu na jezeru Limni nema svetog prozora. "Mogu}e je, naravno, da postoje i neka druga sredstva", nastavi on sakato, "ili da je samo Kipris ograni~ena na taj na~in."
	"Zar vas mu{ke nikad ni{ta ne posedne?"
	"De{ava se to, itekako. [tavi{e, mu{karci mnogo ~e{}e bivaju posednuti; tako je, bar, navedeno u hrazmolo{kim Spisima. Mu{karce obi~no posedaju mu{ki bogovi, kao {to su Pes, Tartatos, Hieraks i Izvana{, ili sporedna mu{ka bo`anstva kao Katamit. Tako je i sa prosvetljenjem. Mene je prosvetlio Izvana{; nije Pes, mada izgleda da se u narodu pri~a da je to bio Pes." Silk propusti da napomene da je Pes mrtav.
	"Pitala sam zato {to..."
	Njihova nosiljka stade, spu{tena blago na neravnu povr{inu ulice. Oreb odgurnu zavesu kljunom i nestade.
	"Zadr`a}u se du`e unutra", re~e Svila glavnom nosa~u. "Mo`da bi najbolje bilo da vam platim sad."
	[ef nosa~a se trapavo nakloni, neprestano motre}i, iskosa, {ta rade njegovi ljudi, koji su pomagali [enili da izi|e iz nosiljke. "^eka}emo mi, Kalde. Nije nam te{ko."
	Svila izvadi nov~anik. "Mogu li vam dati ne{to da se osve`ite dok ~ekate?"
	"Neka, hvala, ne treba." [ef nosa~a je uzmicao.
	"Kako god `elite."
	Ba{tenska kapija bila je otklju~ana; Silk je otvori i propusti [enilu da u|e prva. "A ja se upla{ila da im ne da{ ne{to mnogo", {apnu ona, prolaze}i pored njega, "Pa da se ponapijaju."
	Time je obja{njeno za{to je vo|a nosa~a odbio novac, re~e Svila sebi, zatvaraju}i kapiju; ne dolazi u obzir da nosa~i Kaldeove nosiljke budu pijani. On na~ini mentalnu zabele{ku da ubudu}e uzima u obzir sklonost ni`ih klasa ka preteranom pi}u.
	"Ima li tu ikoga?" re~e [enila. Osvrtala se, zavirivala u senicu od letvica i puzavica izgra|enu u dvori{tu, gledala prema bunarima, prema trnastim `bunovima sa bobicama, prema svenulim `buni}ima paradajza pod prozorima mantejona; gledala je i sasu{enu smokvu, i kru{kicu na kojoj vi{e nije bilo nijednog lista, pa i okopanu zemlju crnicu gde je Mejtera Mermer nekad imala nekakve, makar i sasvim slabe, leje sa povr}em.
	"U ovom trenutku? Ne znam. Pretpostavljam da je patera Gulo jo{ na bojnom polju - ili, bar, nadzire ono {to je ostalo od Erneove brigade. Mejtera Mermer je verovatno u kenobi; to }emo ustanoviti kad te ja ispovedim i kad sa time svr{imo."
	
	"Ne}e{ nas dugo dr`ati sa {a~icom ljudi", re~e Mejtera Nana Pauku. "Pukovnik Bizon ima ih pet stotina."
	Pauk se tiho nasmeja. Ime mu je, kao {to je ona jo{ pre pola sata zaklju~ila, odgovaralo dobro, i predobro; podse}ao ju je, stvarno, na debelog, dlakavog pauka koji posmatra svoju mre`u u nekom prljavom kutku.
	Kvecal re~e: "Ovaj nas vodi dole, u tunele."
	Dok je on to jo{ govorio, Pauk otvori jedna vrata. Ukaza se niz stepenika, grubo isklesanih, koji su vodili nani`e, u tamu. "A ti zna{ za tunele, matori?"
	"Pa, iz njih sam izi{ao, malo~as. Jesi li ~uo kad sam rekao Potou da sam razgovarao sa Lorisom?"
	"Za tebe je on savetnik Poto." Pauk im pokretom ruke, u kojoj je dr`ao pi{tolj igli~ar, pokaza da krenu. Bio je dve pune glave vi{i od njih dvoje. "Aj sad silazite dole, lepo sami, da ne bih ja morao nekog da poguram nogom u dupe."
	"Ja ne mogu hodati brzo, sine moj", re~e Kvecal, teturavo polaze}i prema stepeni{tu. "Zbog mene }e svi spori biti."
	U njegovom drhtavom glasu Mejtera Nana oseti neku notu koja joj dade iracionalnu nadu. "Devetoro velikih bogova kazne svaku nepravdu nanetu augurima i sibilama", upozori ona Pauka, "a njihova osveta je brza i stra{na. A {ta bi tek mogli u~initi nekome ko zlostavlja Prvog govornika, u`asavam se i da pomislim."
	Pauk se isceri, pokazuju}i zube neobi~no krive. "Pa ti se u`asavaj, slobodno se ti u`asavaj, generalice. Zato nemoj da gurne{ matorog i da potr~i{ preko njega. Ajde, sad, `ivlje. Ovaj visoki ide iza tebe, a ja iza njega. Idemo da svi lepo ~ekamo dok savetnik Poto i moja dru`ina ne donesu njegovo mrtvo telo."
	Ona po|e niz stepenice, pridr`avaju}i se jednom rukom za drvenu 'ogradu', to jest rukodr`a~ du` stepeni{ta; ~inilo se da je i prljav i nepouzdan. Ustavica, iza nje, re~e: "Ovo je ono gde, je li, molim te. Gde je, hm, Kalde. Onaj podrum, u kome, ovaj..."
	"Narednik Pesak", re~e mu ona. Tupo sjaktanje koje je bilo Kvecalova }elava glava nestalo je u tami; ona ubrza korak, iako su stepenici bili visoki, a ona upla{ena da }e se stropo{tati niz njih. "Narednik Pesak dr`ao je ovde Kaldea, {est sati ili du`e. Ispri~ao mi je on to."
	Ustavica nalete na nju s le|a. "Pardon! Heh, gurnuo..."
	"Ajde dalje", zare`a Pauk.
	Zvuci njihovih glasova aktivirali su tupe zelene svetiljke, ne{to dalje u hodniku; u polumraku je razaznala redove polica sa nekim pra{njavim teglama, i ne{to {to je li~ilo na napu{tenu ma{ineriju. Nehotice promrmlja: "Nema ga."
	Pauk je to ~uo. "Nema - koga?"
	"Njegove svesnosti." Zastala je, po~ela govoriti preko ramena. "Pogledaj i sam. Trebalo bi da je na ovom stepeniku ispred mene, ali nije." Pri toj poslednjoj re~i, blistava ptica zvana nada zapeva u njenom srcu.
	
	"Tu li si!" uzviknu Mejtera Mermer vide}i Svilu, koji je upravo izlazio iz hladne privatnosti senice; kroz puzavice, gusto upletene u re{etku od letvica, zaista se nije moglo videti ko je unutra. "Neki ~ovek je do{ao, patera. Tra`i tebe. Ja sam rekla da nisi tu, ali on ka`e da je tvoja nosiljka na Sun~evoj."
	Svila uzdahnu. "Ovako je jo{ od Fejdana. Nema sumnje da je do{ao zbog ne~eg izuzetno hitnog."
	"To i on re~e, patera." Mejtera Mermer zaklima glavom energi~no. Njeno metalno lice blistalo je u sivoj svetlosti dana. "A sigurno i jeste va`no. Do{ao je letelicom."
	[enila izi|e, i njen osmeh pretvori se u zurenje. "Zdravo Mejtera. [ta ti je bilo s rukom?"
	"Ba{ lepo od tebe {to pita{!" Ona mahnu patrljkom. "Moja ruka je u dobrom stanju, k}eri. ^uvam je u ladici, umotanu u ~ist pe{kir. Ali ostali... Treba da po|emo, patera. On te ~eka ispred kenobe. Do{ao je kroz ba{tu i pokucao na vrata tvoje stambene zgrade. Mislila sam da tra`i pateru Guloa."
	"Ja sam ispovedao [enilu", objasni Svila. "Bojim se da ga nismo ~uli."
	"Ja jesam", saop{ti [enila, "ali mislila sam da je to na ulici. Za~ulo se dok sam ti govorila o..." On je u}uta, pokazav{i prst ispred usta.
	"Zove se Hosaan", nastavi Mejtera Mermer. "Mislim da je stranac, ali on ka`e da te poznaje. Ka`e da te je jednom prilikom vozio, i da je bio na brodu s tobom na jezeru. Pa, gde }e{ sad?... A, zaboravila sam. On ne mo`e pro}i tamo."
	Te poslednje re~i uputila je Svilinim le|ima koja su ve} odlazila. Svila je tr~ao, mada je pri tom i }opao; za{av{i u uzani prostor izme|u severozapadnog ugla mantejona i jugozapadnog ugla kenobe, on nestade.
	"Postoji jedna kapija", objasni Mejtera Mermer [enili, "koja omogu}ava prolaz iz Srebrne ulice u de~je igrali{te. Ali ti i ja mo`emo kroz kenobu."
	Ona se pope na prag i otvori kuhinjska vrata. "Moja unuka je tu, unutra. Upravo sam joj spremila da ne{to prezalogaji, kad sam videla tog ~oveka. Poznaje{ li ti nju?"
	"Tvoju unuku?" [enila zavrte glavom odre~no.
	"Mo`da bi i tebi prijalo malo kuvane govedine?" Mejtera Mermer sti{a glas. "Ja mislim da je za nju dobro da razgovara sa drugim biolo{kim devojkama. Ona je bila, hm, zaklonjena od sveta, mislim da se to mo`e tako re}i. A pateri imam ne{to da ka`em pre nego {to taj ~ovek ode s njim. Imam da zatra`im od njega jednu uslugu, veoma veliku, veoma veliku."
	
	Na Srebrnoj ulici, Svila je ve} razgovarao sa 'tim ~ovekom'. "Za tobom nisam tragao", re~e on. "Bilo je to glupo od mene, neverovatno glupo. Poslao sam gardiste da pro~e{ljavaju grad, u potrazi za tobom i za jo{ nekim ljudima, a tebe sam potpuno smetnuo s uma."
	"Mo`emo razgovarati u mojoj lebdilici, Kalde." Hosaan je bio sitan, mr{av, sa vrlo budnim o~ima. "Ima}emo vi{e privatnosti, a i skloni}emo se sa ovog vetra."
	"Hvala." Svila ukora~i u letelicu i dopusti sebi da utone u fotelju oblo`enu crnom {tavljenom ko`om.
	Poluprozirni 'krov' letelice podi`e se, sa prigu{enim uzdahom, i sklopi se iznad njih. Naleti ledenog vetra koji je uporno ka`njavao Viron prestado{e, bar za njih dvojicu.
	"Da su tvoji gardisti potra`ili mene, na{li bi me." Hosaan se nasme{i, zauzev{i svoje mesto, voza~ko, na prednjem sedi{tu. "Ove stvar~ice nije lako sakriti."
	"Pretpostavljam da nije. Pojurio sam da te vidim ~im sam shvatio ko si, zato {to ho}u da te pitam gde je Zumbula. Ti si nju dovezao u Erminov hotel na hieragdan, na susret sa mnom."
	Hosaan klimnu glavom.
	"Na osnovu tvog imena - koje mi je Mejtera Mermer saop{tila - zaklju~ujem da si Trivigauntovac. Je li to tako? Doktor @dral je rekao jednom prilikom da si ti njegov zamenik, odmah ispod njega u lancu komandovanja. Ve}ina uhoda koje je on zaposlio bili su, izgleda, Vironci, ali bilo bi prirodno da on oko sebe ipak ima i nekoliko ljudi iz svog rodnog grada, u koje mo`e imati puno poverenje."
	"Samo mene, Kalde. Me|utim, u pravu si; da nas je bilo vi{e, bili bismo daleko delotvorniji."
	"Zna{ li gde je Zumbula?"
	"Ne. A rado bih znao." Hosaan duboko udahnu. "Zna{, Kalde, skinuo si veliki teret sa mojih ple}a. Mislio sam da }u morati da istra`ujem koliko zna{, i da preduzimam mere da ne sazna{ vi{e nego {to je neizbe`no. A pokazalo se da si znao sve."
	Svila odmahnu glavom. "Ma, ni slu~ajno. Doktor @dral i ja ne{to smo se dogovorili. Ja sam njemu rekao sve {to sam saznao ili pogodio o njegovim aktivnostima, a on je, zauzvrat, odgovarao na moja pitanja o njima. Bio sam pogodio vrlo malo, a i on mi je vrlo malo rekao, tako da nisam doznao ~ak ni njegovo pravo ime."
	"Zvao se Sigada." Hosaan se gorko osmehnu. "A to bi trebalo da zna~i 'onaj koji je zgodan, ali i skroman, ponizan'."
	"A nije bio ni jedno, ni drugo. Hvala." Svila klimnu glavom. "Sigada. Za mene }e on zauvek ostati doktor @dral, ali drago mi je da znam kako je on pamtio sebe. A ni tebe nisu zvali Hosaan kad si radio kod Krva, siguran sam."
	"Ne. [ljuk."
	"Aha. Nisi dao Mejteri Mermer to ime; rekao si joj pravo. Nisi mogao znati da je doktor @dral meni ispri~ao o tebi, zato {to nikako nisi mogao pri~ati sa njim izme|u na{eg razgovora u tardan po podne i njegove pogibije u hieragdan ujutro."
	"Rekoh ti da nisam znao koliko zna{, Kalde."
	"Tako je." Svila po~e preturati po d`epu mantije; uzalud. "Zna{ li da nemam brojanice, nikakve? Kad sam bio siroma{ni augur, imao sam brojanice u d`epu, ali novac ne. Sada imam novac, ali brojanice ne."
	"Pobolj{anje. Mo`e{ ih kupiti."
	"Ako na|em vreme kad su prodavnice otvorene, i ako mogu u}i u prodavnicu, a da se oko mene ne po~ne gurati ogromna gomila ljudi. Rekao si da mi ne}e{ re}i ni{ta {to ne bude{ neizbe`no morao; ali o~igledno si do{ao sa namerom da mi ka`e{ da si uhoda iz Trivigauntea."
	"Tako je. To sam nameravao da ti ka`em zato {to bi ti ionako bilo jasno na osnovu vesti koje sam do{ao da ti saop{tim. Generalisima Sijuf sti`e da te poja~a, sa hiljadama vojnikinja. To je i za mene novost, upravo sam doznao." Hosaan se okrete u sedi{tu, tako da je sad bio licem u lice sa Svilom. "To zna~i da je tvoja pobeda osigurana, Kalde. Ako ne bude{ potu~en pre dolaska Sijuf, onda ne}e{ mo}i biti potu~en nikada." Za~u se boja`ljivo kuckanje po 'krovu' vozila, i Hosaan re~e: "To je ta sibila."
	Svila se okrete i vide metalno lice Mejtere Mermer, ni pedalj daleko od njegovog. "Pusti je unutra, molim te. Ne mogu ni da zamislim da i{ta ka`em {to ne bih `eleo da i ona ~uje, niti da ~ujem i{ta {to ne bih mogao njoj preneti - osim onog {to mi neko ka`e na ispovesti."
	Krov letelice uvu~e se u levu i desnu stranu, a Mejtera Mermer u|e; njena duga~ka, crna suknja i {iroki rukavi lepr{ali su na vetru. "Govorila sam, patera, ali me nisi ~uo."
	"Nisam", re~e Svila. "Nisam te mogao ~uti, Mejtera." On pokretom ruke pokaza Hosaanu da zatvori vozilo, {to ovaj i u~ini.
	"Ne `elim da prekidam, ali vide}i te u ovoj ma{ini, pomislila sam da bi mogao oti}i. A..."
	"Pa, mislim da bismo lako i mogli oti}i, ali ne bez [enile. @elim da je povedem sa sobom. Da li je ona u kenobi?"
	Mejtera Mermer klimnu glavom. "Oti}i }u po nju za~as, patera. Ona jede."
	"Ali prvo ho}e{ ne{to da mi ka`e{. Da li je to o njoj, ili..." Svila je oklevao. "O tvojoj unuci, Mejtera?"
	"Zapravo sam `elela da te zamolim za ne{to, patera. Shvatam da ste ti i ovaj inostrani gospodin imali konferenciju, koja je va`na. Ali ovo moje ne}e dugo potrajati. Samo da pitam, pa idem."
	"Hosaan je iz Trivigauntea", re~e joj Svila, "kao i tvoja prijateljica, generalica Saba. Oni su na{i saveznici, kao {to sigurno zna{, a ja sam od Hosaana upravo saznao da {alju nove trupe nama u pomo}."
	"Pa, to je predivno!" Mejtera Mermer se osmehnula, tako {to je glavu zabacila i nagnula desno. "Ali posle takvih vesti, moj problem~i} izgleda}e sasvim bezna~ajan, bojim se."
	"Ja sam siguran da ne}e, Mejtera. Nisi ti od one sorte koja zbog bezna~ajnih problema dosa|uje drugim ljudima." Hosaanu Svila dodade: "Sada `elim da ka`em da je ova Mejtera meni bila ono {to si ti bio doktoru @dralu, ali i mnogo vi{e. Ja sam u ovaj mantejon do{ao pravo iz shole, i posle manje od godinu dana patera [tuka je umro. Ova Mejtera me je bar jednom dnevno spasavala da ne napravim budalu od sebe." On zastade, odlutao u uspomene. "A voleo bih da je takvih prilika bilo i vi{e, zato {to ipak jesam pravio od sebe budalu ~esto, uprkos svemu {to je ona mogla u~initi."
	"Pravila sam ja i spletke protiv tebe", priznade Mejtera Mermer. "Nisam te mrzela, ili sam bar govorila sebi da te ne mrzim. Ali sam ti pravila prepreke i smetnje na razne male na~ine, govore}i sama sebi da je to za tvoje dobro." U njenom glasu oseti se hitnost. "Nemam pravo da tra`im uslugu. Znam to. Pa ipak..."
	"Naravno da ima{!"
	"To je ne{to {to ne mogu sama. Kamo sre}e da mogu. Molila sam se da mi bogovi daju sredstva za to, ali jo{ ne mogu. Zna{ li ko je Lapor, patera?"
	"Ne bih rekao." Svila, koji je poznavao mali broj hema, za~as iscrpi svoju mentalnu listu. "Mu{ko?"
	"Mu{ko, patera."
	"Nije mogu}e da je dolazio na na{a `rtvovanja. Ne se}am se kad sam poslednji put video ijednog hema tamo - osim tebe, naravno."
	"Nije ih mnogo preostalo", ubaci Hosaan, "ni ovde, ni u mom gradu. Je li on vojnik?"
	Mejtera Mermer zavrte glavom. "On je ku}ni poslu`itelj. Radi za ~oveka po imenu Severni Galeb. Ne vi|am ga ~esto, ali sam oti{la kod njega ju~e, sa mojom unukom, i..."
	"Ka`i, ka`i, Mejtera."
	"Pokazala sam mu moju ruku. Onu koju je moj - zna{..."
	Svila klimnu glavom, nadaju}i se da je to uspeo izvesti na ohrabruju}i na~in. "Siguran sam da je bolje da se na tome ne zadr`avamo, Mejtera. Pokazala si mu tvoju ruku."
	"Donela sam je u jednoj korpi, zamotanu u pe{kir, zato {to u njoj postoji te~nost koja bi mogla iscuriti. To je i sad vrlo dobra ruka. Ali ne mogu je pri~vrstiti na mesto."
	"Razumem."
	"Lapor ka`e da postoji jedna radionica za to, mada bih ja o~ekivala da mora biti ~itava fabrika. Ka`e da je to dosta daleko odavde, preko krivog mosta. Tamo, navodno, prave taluse, ali ih i popravljaju. Uglavnom popravljaju, ka`e on, zato {to je tako mnogo vremena potrebno da se jedan talus napravi, i tako mnogo para. Mi hemijski ljudi u su{tini nismo kao talusi. Mi smo napravljeni u svitku kratkog sunca, mi vidimo i mislimo znatno bolje, i ne sagorevamo riblje ulje", ona se nasmeja nervozno, "niti i{ta tako. Lapor smatra da bi oni mogli uraditi ovo za mene. Mogli bi da mi nameste ruku na mesto odakle je odse~ena... ako bih imala dovoljno para. To ne bi bilo skupo kao pravljenje novog hema ili talusa; naprosto, opravka."
	"Da. Da, naravno. Trebalo je i sam da pomislim na tako ne{to, Mejtera. To se zove 'zavarivanje', je li tako?"
	Hosaan re~e: "Kad popravljaju letelicu, tako ka`u."
	"Nije stvar samo u tome da se metal ponovo spoji, patera. Postoje cev~ice unutra, veoma malene, i `ice, i ne{to kao niti - oni ka`u da su to 'vlakna' - kroz koja proti~e svetlost. Vidi." Ona posuvrati rukav svoje beskorisne desne ruke i podi`e patrljak. "Lapor smatra da bi oni to mogli uraditi. On je jednako star koliko sam ja bila, patera, i, koliko ja vidim, de{avaju mu se gre{ke u razmi{ljanju. Ipak..."
	Svila klimnu glavom. "To ti je jedina prilika. Razumem."
	"Lapor bi mi dao pare kad bi imao, ali on je veoma siroma{an. Taj Severni Galeb njemu ne daje nikakvu platu, samo ode}u i mesto za stanovanje. A kad bih ja i imala pare, ka`e Lapor, oni mo`da ne bi primili posao, osim za vrlo veliku svotu."
	"Veruj mi, pomo}i }u ti, Mejtera. Idemo tamo, {to pre mo`emo. Dajem ti re~ za to."
	Ona iz praznog rukava izvadi veliku belu maramicu. "Tako mi je `ao, patera." Po~e tapkati o~i. "Ne mogu ja stvarno da pla~em, to ve} odavno ne mogu. A ipak, ose}am se tako. Ima tako mnogo posla, sad kad ste oti{li i ti i patera Gulo i Mejtera Nana, i kad imam da se brinem i oko moje unuke, a sve samo jednom rukom."
	Svila donese jo{ jednu odluku. "Pove{}u i tebe, Mejtera, tako da ne}e{ ni ti boraviti u mantejonu, bar neko vreme. Pove{}emo i Gljivu. Potrebne ste mi obe, a osim toga, opasno je da boravi{ ovde sama; za nju, jo{ opasnije. Ho}e{ li po}i sa mnom, ako ja to zatra`im od tebe? Imaj u vidu, ja sam i sad augur ovog mantejona."
	Ona di`e pogled ka njemu, sa novim sjajem iza izgrebanih, suvih so~iva njenih o~iju. "Svakako ho}u, patera, ako zatra`i{. Samo }u morati malo da dovedem stvari u red, da sklonim {to{ta. I da stavim saop{tenje na vrata, da bi deca znala."
	"Dobro. Postoji na Palatinu i Kaldeova palata, a ne samo Prolokutorova. Sigurno pamti{ vremena kad je u njoj stanovao neki Kalde."
	Ona klimnu glavom.
	"Ponovo je privodim nameni. Prespavao sam poslednjih nekoliko no}i u Juzgadou, ali to je uvek bilo samo za privremeno snala`enje; ako }e Viron imati novog Kaldea, taj }e morati da bude u Kaldeovoj rezidenciji. Za po~etak, moram negde primiti generalicu Sijuf, kad do|e. Mora}e se negde po`eleti slu`bena dobrodo{lica ne samo njoj, nego i njenim trupama, o ~emu moram javiti generalisimu Usiku {to pre. Hiljade novih boraca; to }e svakako izmeniti njegove planove."
	Svila se okrete Hosaanu. "Koliko nam vremena ostaje do tada? Mo`e{ li mi dati neku procenu?"
	"Ne ta~nu, Kalde. Nisam siguran kad je krenula iz Trivigauntea. Sijuf je, ina~e, poznata po `estokom mar{iranju."
	"Nedelju dana?"
	"Ne bih rekao." Hosaan zastade. "Mo`da tri ili ~etiri dana."
	"Patera." Mejtera Mermer dodirnu Svilinu mi{icu. "Ne mogu stanovati u istoj ku}i sa mu{karcem, pa makar on bio i augur. Znam da se ni{ta ne}e... Ali Udru`enje..."
	"Mo`e{ ako je bolestan", re~e joj Svila ~vrsto. "Mo`e{ spavati u istoj ku}i, da bi ga negovala. Ranjen sam u grudi - pokaza}u ti ranu ~im stignemo tamo, mo`e{ mi i promeniti zavoj. Oporavljam se i od preloma sko~nog zgloba. Njegova svesnost da}e ti posebno odobrenje, uveren sam; ili }e dati njegov koadjutor. Hosaane, da li bi nas ti mogao odvesti do Juzgadoa? ^etvoro nas."
	"Nema problema, Kalde."
	"Ja u ovom trenutku nemam na raspolaganju nijedna ovakva lebde}a kola, osim gardijskih, a ona su potrebna Usiku. Mo`da bih mogao da iznajmim tebe i tvoju lebdelicu - popri~a}emo o tome.
	"Mejtera, idi i obavi sve neophodne pripreme, i prika~i taj papir na kapiju. Nadao sam se da ovde prinesem `rtvu, a onda da odemo do 'Petla', ali obe te stvari mora}e da ~ekaju. Sutra, mo`da.
	"Hosaane, idem i ja na trenutak u mantejon, dok ona sve to obavi; onda }emo pokupiti Gljivu i jednu mladu `enu koja je do{la ovamo sa mnom. Tako|e }u platiti mojim nosa~ima."
	
	"^ula sam ja da ti ima{ jednu pticu za ku}nog ljubimca", re~e Saba, pogledom odmeravaju}i Oreba; bila je to `ena masivno gra|ena, upadljivo nalik na razlju}enu krma~u.
	Svila se nasme{i. "Nisam siguran da je 'ku}ni ljubimac' pravi opis. Ve} danima ja poku{avam njega da pustim na slobodu. Ishod toga je da on sad dolazi i odlazi kako njemu padne na pamet, pri~a {ta ho}e i, sve u svemu, ~ini se da je njemu mnogo bolje nego meni. Danas se vratismo u onaj moj mantejon, uglavnom da bismo ga, uz pomo} Mejtere Mermer, provetrili malo. Tamo sam, uzgred budi re~eno, doznao neke va`ne vesti, koje }u ti saop{titi za koji trenutak."
	"Dabome." Saba pucnu prstima. "Vi sveti ljudi mo`ete, navodno, da saznate bo`ju volju tako {to gledate u ov~ija creva, je li tako?"
	"Jeste. Neki od nas su u tome bolji nego neki drugi, naravno, a za mene niko nikad ne re~e da sam bolji od proseka. Zar vi u Trivigaunteu nemate augure?"
	"Ne se~e!" re~e Oreb, nastoje}i da dobije uveravanja o bezbednosti.
	"Ne tebe, pti~urino jedna sme{na. Sigurno ne tebe." Svila se opet osmehnu. "Ja sam njega nabavio za prino{enje na `rtvu, zna{; pa, iako sam kasnije odlu~io da on za te svrhe ne}e biti upotrebljen, on se i sad pribojava da bih se mogao predomisliti. Nego, htedoh ti re}i, u mantejonu sam u{ao u stambenu zgradu da vidim nisam li tamo ostavio brojanice u fejdan uve~e. Trebalo je malo~as da ti ka`em da mi je on odleteo s ramena ~im sam izi{ao iz nosiljke.
	"Dakle, u|em ja u kuhinju, zato {to ja ponekad na ulasku u kuhinju ispraznim d`epove i ostavim sva{ta i koje{ta na kuhinjski sto. Kad, na ormanu stoji on. 'Tica ku-}i', ka`e on meni, sto posto zadovoljan. Kad sam polazio odatle, on mi je opet bio na ramenu."
	"Deluje kao dobar borac", re~e Saba i zavali se u fotelju ~iji su drveni delovi bili pro{arani intarzijama od slonova~e. "Vi ovde imate toliko mu{kih boraca. Poku{avam da se naviknem na to. Ve}ina je sposobna da se bori stvarno dobro. Ima}u i ja neke vesti za tebe, Kalde, ~im mi ti ispri~a{ svoje."
	"Evo samo jo{ ne{to. Istinu da ti ka`em, bojim se da }e{ odjuriti odavde onog trena kad ih ~uje{, a hteo bih da te pitam o augurstvu u Trivigaunteu. Osim toga, [enila nam kuva kafu, bi}e razo~arana ako je ne popijemo. A htela bi i ona da se upozna s tobom; ti si pomogla u njenom spasavanju - ona je bila me|u taocima u Krvovoj ku}i." Vide}i da Saba ovo ne razume, on objasni: "To je bila ona vila izvan grada."
	"A, da. Pa, mi smo tebe hteli da izvu~emo, Kalde."
	"Ali ste spasili i [enilu, i pateru Inkusa, i majstora Ksipiasa - ti, i generalisimo Usik, i nekoliko hiljada boraca generalice Nane, moram re}i."
	Saba klimnu glavom. "Mi smo tamo bili mali deo, ali smo doprineli koliko smo mogli. A gde je ta Nana, ina~e?"
	"Ona se trudi da pretvori hrabru, ali neuve`banu i nedisciplinovanu masu dobrovoljaca u ratnu hordu sposobnu za dobro dejstvovanje, pretpostavljam. To sam poku{ao i ja, u znatno manjem obimu - sa majkama dece koja dolaze u na{u palestru, na primer. Ne zavidim joj na tom zadatku."
	"A, mora se s njima i o{tro, ponekad", re~e mu Saba, izgledaju}i kao da u tom pogledu u`iva. "Ima trenutaka kad smo drugari, kad smo svi borci zajedno. Ali ima i trenutaka kad mora{ da ih oplete{ korba~em."
	Svila se mudro uzdr`a od pitanja {ta je to 'korba~' i {ta bi to zna~ilo da nekoga 'oplete{'. "O augurstvu", re~e on. "Na osnovu tvojih re~i, ja zaklju~ujem da se ono ne upra`njava u Trivigaunteu? Je li to tako?"
	Saba jedva primetno nagnu glavu na jednu stranu. "Vi poku{avate da pridobijete bogove da vas vole, tako {to seckate `ivotinje. Mi, ne. Bez uvrede."
	"Ni najmanje nisam uvre|en, generalice."
	"Ja sam stara kampanjerka koja ka`e ono {to misli, i ne pretvaram se da sam ne{to vi{e. Ili manje. Naprosto, jedna stara vojnikinja. Ali stvari ovde idu tako nekako, da ja moram da postupam kao neki, tobo`, ambasador. Pa, kad je tako, trudim se koliko mogu." Ona se nasmeja bu~no. "Ali to moje 'koliko mogu' prili~no je slabo, zato ka`em bez okoli{enja. Va{i obi~aji meni izgledaju naopaki, i stalno ~ekam da se preokrenu. Evo, recimo, vidi nju." Pokaza [enilu, koja je u{la sa poslu`avnikom. "Ovde razgovaraju jedno mu{ko i jedno `ensko, a ko im donosi kafu? @ena. Ja ne ka`em da toga nema kod nas; biva; ali ne ~esto."
	"Ali da se vratimo na..." Svila prihvati {oljicu. "Hvala, [enila. Ti ovo nisi morala, a ja nisam siguran da generalica Saba to shvata. Dobrota i uslu`nost ponekad izgledaju sli~no, iako su, zapravo, veoma razli~ite pojave. Zar ne}e{ sesti?"
	"Ako vama to ne smeta."
	"Naravno da ne. Bi}emo sre}ni da ti bude{ u na{em dru{tvu; a ja znam da si veoma `elela da upozna{ generalicu Sabu. Ona komanduje Raninim vazdu{nim brodom."
	"Znam." [enila uputi Sabi osmeh divljenja.
	"Ona je bila jedan od tvojih spasitelja. Posle mi je generalisimo Usik rekao da bi bio odu{evljen kad bi takvu delotvornost, kakvu pokazuju njene pterovojnikinje, video kod neke brigade na{e Garde."
	"To su odabrane `ene, svaka pojedina", re~e Saba Svili samozadovoljno. "Konkurencija za prijem u ovu moju jedinicu vrlo je `estoka. Od deset kandidatkinja primimo jednu."
	"Ja bih da se vratim na augurstvo. Ako se ~ini da suvi{e insistiram na tome, nadam se da }e{ mi oprostiti; obu~avan sam za augura, i ne verujem da }u ikada sasvim izgubiti zanimanje za tu stvar. Ali pre toga - da li bi bilo mogu}e da se ja nekad popnem u tvoj vazdu{ni brod?"
	Saba namignu [enili; brutalno lice, na trenutak predano humoru.
	"Jedan od na{ih |aka - zove se Rog, a ovde, za sada, radi kao glasnik, to jest kurir - rekao mi je, tu nedavno, da je sanjao kako leti. A sanjao sam i ja, samo nisam to priznao Rogu, {tavi{e nisam priznavao ni samom sebi dok sam razgovarao s njim."
	"Tica leti!" saop{ti Oreb.
	"Ta~no. Mi, maltene svaki put kad podignemo pogled, vidimo poneku pticu; a svakih nekoliko dana nai|e i pokoji leta~, {to je dokaz da se to mo`e. Kad sam bio de~ak, zami{ljao sam da oni nama dovikuju: 'Mi mo`emo leteti, a vi ne!' ali po{to su tako visoko, mi njihove re~i ne ~ujemo. Znao sam da je to nerazumno, ali taj ose}aj me nikada nije sasvim napustio."
	"Rilo do-bro." Oreb nasko~i na Svilino rame i pokaza da mu je krilo ozdravilo.
	"On neko vreme nije mogao da leti", objasni Svila. "Ne verujem da se, pre tog incidenta, osobito ponosio svojim krilima."
	"Iznenadi}u te, Kalde", re~e Saba. "Dobrodo{ao si da poseti{ moju vazdu{nu la|u u svako doba. Samo me obavesti kad dolazi{, da bih obezbedila da na brodu bude sve po pravilu slu`be."
	"Naravno." Svila otpi iz {oljice, zastade da se divi delikatnom porcelanu, koji je spolja bio bogato ukra{en pozlatom, a unutra sadr`ao ne samo kafu nego i sliku Scilinu.
	"Kad bi to bilo vino, ja bih ti rekla da }u ti naka~iti krila poput onih koja dobijaju moje devojke", Saba se divlja~ki iskezi, pokazuju}i zube donje vilice, "i da }u te onda gurnuti napolje. Ali nama kobajagi diplomatama nije dozvoljeno da pravimo takve {ale."
	Svila uzdahnu. "Razmi{ljao sam ja i o tome. Nisam uop{te siguran da bih imao 'petlju', ali mo`da bi trebalo da poku{am."
	"Nemoj. Ostao bi osaka}en za ceo `ivot, ako ne bi poginuo. Moje devojka po~inju sa jednom platformom koja bi popunila ovu sobu celu. Ja... ko je ono!"
	"Ko?" Svila se okrenuo ka vratima; [enila tako|e.
	"Pojavilo se neko lice u tom ogledalu." Saba ustade, jo{ dr`e}i {oljicu. "Neka `ena koje nema u ovoj sobi i koju nisam nikad ranije videla. Sad je bila u ogledalu!"
	"Ne sumnjam ja da si je videla, generalice." Svila ostavi kafu.
	"Vi ste ovu palatu tek danas vratili u upotrebu, je li tako?"
	"Pa, uistinu, pre manje od jedan sat. Mejtera Mermer i..."
	"Tajni prolaz." Sabin ton bio je kategori~an, kao da ne dopu{ta nikakvo raspravljanje o tome. "To ogledalo slu`i da neko sa druge strane viri kroz njega; ve} su po~eli da uhode. Ima tu najmanje jedan tajni prolaz, a mo`da i vi{e. Vi|ala sam takve stvari kod ku}e. [ta radi ova devojka?"
	[enila je pri{la ogledalu i dohvatila {akama levu i desnu stranu bogato ukra{enog, izrezbarenog okvira. "Ba{ je pra{njavo", re~e ona. "Bile su navu~ene navlake protiv pra{ine na sve ovo, ali se pra{ina ipak uvukla." Zastenja od napora i podi`e ogledalo sa kuke; iza oglegala je bio bezli~ni malter, samo ne{to svetlije boje nego onaj levo i desno.
	Svila je ustao u isti mah kad i Saba. Dohrama do zida i po~e da ~uka zglavcima prstiju po zidu; zvuk je svuda ukazivao na stamenu masu iza. Saba je zuirila netremice, a njena velika usta kretala su se kao da `ele ne{to kazati.
	"Da ja vratim ovo na mesto, patera?" upita [enila.
	"Ne, ne. Ili bar ne jo{. Ja }u vratiti, a mo`e i majstor Ksipias. Nego mo`e{ li ti njega da spusti{ na pod, a da ti ne ispadne?"
	"Pa, valjda mogu. Ja sam od onih malo ja~ih."
	Potpetice Sabinih ugla~anih jaha~kih ~izama zveknu{e jedna o drugu. "Izvinjavam se, Kalde. Idem ja sad. Stvarno mi je veoma `ao za ovo."
	"Ne idi jo{", re~e Svila `urno. "Va{a generalisima Sijuf dolazi nam sa hiljadama..."
	Sabi {oljica ispade na skupoceni tepih, po kome se (a i po njenim sjaktavim ~izmama) prosu crna kafa. "Pa to je vest koju sam ti htela preneti! Zar - zar si to video u svinjskim crevima?"
	
	3. PRVA TEOFANIJA NA TELDAN
	Tri zahuktana dana po{to je Sabina prosula kafu na tepih, piljar Sr` napusti prijatna razmi{ljanja o predstoje}oj paradi, zbog koje se pijaca tog dana imala zatvoriti ranije, i zagleda se u umornog proroka koji se bli`io njegovoj radnji. "Njorka?" re~e Sr` i zagladi kecelju isprljanu od vo}a. "Zar nisi ti Njorka?"
	"Taj sam." Prorok se, u nastojanju da se koliko-toliko skloni od vetra, nasloni na Sr`ov veliki uli~ni sto natrpan pomorand`ama i drugim vo}em, ispred du}ana.
	"Prijatelj si Kaldeov. Ka`u."
	"Valjda jesam." Njorka se po~e{ka po donjoj vilici, odavno neobrijanoj. "Svakako imam naklonosti za njega; a i doneo sam mu ovna kad je Kipris do{la. Ne znam, dodu{e, ima li on naklonosti za mene. Ako nema, ne zameram mu."
	Sr` obrisa nos rukavom. "A prijatelj si i generalice Nane."
	"Sad je svako njen prijatelj. Koliko ~ujem."
	"Rekla mi Skleroderma. Zna{ je? Kasapinova `ena."
	Njorka zavrte glavom odre~no.
	"Ona zna tebe. Ka`e da si dolazio u Svilin mantejon, na Sun~evoj."
	"Aha. Znam gde je."
	"Ka`e da si sedeo u jednoj ba{tici tamo i razgovarao sa njom. I sa generalicom Nanom. O'{ pomorand`u?"
	"Pa, hteo bi ja, al paaara nemam. Nemam za tro{enje."
	"Ma uzmi nekoliko. ^ekaj, ej, da}u ti kesu." Sr` pohita u zadnji deo piljarnice, a Njorka diskretno uze jednu kru{ku i kliznu je u svoj d`ep.
	"A sad ide{ okolo i pri~a{ o Pesovom planu. O'{ banane? Prave banane iz Urbsa?"
	Njorka zaviri u cenu. "Ne", re~e.
	"Ma, d`abe. Ne}u ni{ta ti naplatim."
	Njorka se uspravi, pune}i vazduhom grudni ko{, dubok i velik kao bure. "Da. Znam. Zato i ne}u. Slu{aj. Ja bi tvoje banane ukrao, zna{? To je la}ano. Ja bi ti ukrao banane i jo{ bi ti iz kase pokrao pazar, jer ja sam ti takva sorta. Ja sam ti majstor lopov, a Tartarosu trebaju kartice za ne{to {to planiramo da uradimo. Al da mi da{ banane, to ne dozvoljavam. Previ{e su te ko{tale, ne bi bilo u redu."
	"Ali..."
	"]uti." Njorka je ve} po~eo da lju{ti jednu pomorand`u; odvajao je komade blistave kore, prstima jakim i prljavim. "Imam jednu ribu u Orili, o kojoj kao treba da se brinem. Gladna je, a nije navikla na glad ko ja. Zna~i, ako o}e{ stavi{ pomorand`e i mo`da dva-tri-~etri-pet krompira u to kesu, ja b' ti bio zahvalan i to bi odneo njoj. Ne banane, me|utim; a-a. Al prvo oguli ove {to dolaze da kupuju. Aj', ~eka}u ovde, pa kad oni odu, ako dadne{ kesu, pone}u je."
	"To je Njorka prorok", {apnu Sr` nekima koji su se po~eli okupljati na ulici, oko njegove tezge. Po~e se stvarati gomila. "Dvanaest `utih jabuka, gospo|o? I dve glavice kupusa! Svakako! Vrlo sve`e i vrlo jeftino. Sve`o}a - jeftino}a."
	Nekoliko minuta kasnije, on re~e Njorki: "Ja bih da te povedem kod Svra~ka. Zna{, Sklerodermin mu`. ^im se vrati moj de~ko. Svra~ak }e ti dati da klopne{ zalogaj-dva mesa, siguran sam."
	
	Dvesta ili vi{e ljudi ~ekalo je Njorku u Orili, a jo{ stotina je do{la za njim, prate}i ga ukorak. Tartaros pro{aputa: "Umoran si, Njorka, moj noktolateru, i ozebao."
	"To si dobro rek'o, Tartarose Stra{ni."
	"Iz tog razloga mogao bi nestrpljiv biti."
	"Ne ja. Bivao sam ja umoran i ozebao na nekom krovu, dok oni okolo pretra`uju sa psima."
	"Upozoren budi. Ovog puta nagrada je ve}a."
	Njorka se progura jednim ramenom napred, i tako obojica pro|o{e kroz gomilu. Zaustavili su se pred jednom prodavnicom ~ija su vrata bila zatvorena, a prozori zapre~eni daskama zakucanim unakrst. To je bilo njegovo odredi{te. Kese koje je nosio Njorka spusti na trotoar. "Slu{aj, narode."
	Gomila utihnu.
	"Ne znam {ta vi 'o}ete, al znam {ta ja 'o}u. 'O}u da ostavim ovu hranu kod jedne `enske unutra. Ona je gladna. Neki momci na pijaci dali mi ovo za nju. Ko je hteo da me vidi... evo, vid'li ste me. Ko je hteo da me ~uje, eto, i ~uli ste me. Ako neko 'o}e ne{to drugo, onda, ja kad ovo njoj odnesem, mo`' pri~amo."
	Neko iz mase dobaci: "Da prinese{ ne{to na `rtvu!"
	"E, jesi blesav ti? Ja augur nisam." Njorka po~e lupati pesnicom u vrata. "Hamerston! @ivlje malo!"
	Vrata se otvori{e; vide}i vojnika tako visokog, gomila u}uta sasvim. "Ej, ej, nije taj na vladinoj strani!" povika Njorka br`e-bolje. "On radi za bogove isto kao i ja, ali kad smo dolazili ovamo..." Poku{a da se seti kad je to bilo; ali iako je jasno pamtio kako je gledao Hamerstona kako se iskopava ispod nekoliko tona kamena nastalog raspadanjem 'brodske stene', nikako nije uspevao da stegne svoj um oko podatka: kad je to bilo, kog dana. "Ono kad se Alambrera predala. E, pa, mnogi su pucali ba{ na njega, i to ko, trupe, pa smo odlu~ili da se zavu~emo malo ovde."
	Iza njega Hamerston pro{i{ta: "Pitaj da li je patera tu." ^ulo se to vrlo jako i daleko, kao da je olujni oblak poku{ao da mu ne{to '{apne' u poverenju.
	"Patera Inkus!" viknu Njorka. "Tra`imo tog stvarno svetog augura koji se zove patera Inkus. Neko je pomenuo `rtvovanje. Je l' tu patera Inkus?"
	Nekoliko glasova iz zadnjih redova zagalami: "Ti prinesi. Ti prinesi `rtvu!"
	Iza Hamerstonovih le|a, Zumbula zapita `urno: "Je l' u tim kesama hrana? Daj ovamo."
	Tartaros {apnu: "Ka`i im da ho}e{", i te re~i, nekim ~udom, nadja~a{e graju okupljenog naroda.
	Njorka je bio ovim toliko iznena|en da se okrenuo da pogleda. "[ta pri~a{ ti... ovaj... ma dobro, Stra{ni Tartarose. Kako god ti ka`e{." Podi`e obe kese, dade ih u ruke Hamerstonu i sastavi {ake u 'trubu' oko usta. "Prine}u `rtvu. Ostvari}e vam se!"
	"Kada?" ^etvorica podigo{e iznad glava jedno prepla{eno jare sme|e boje, ~ije je nesre}no blejanje bilo vidljivo, ali ne ~ujno.
	"Sada, Njorka, no}ni~e moj."
	"Sada!" ponovi Njorka.
	Jedan mr{avi ~ovek, ~iji su kaput i {e{ir nekada bili skupoceni, zapita: "Ti tvrdi{ da bo`ju volju izvr{ava{. Da li }e do}i neki bog?"
	Njorka pri~eka da ~uje neku potvrdu toga od slepog bo`anstva koje je bilo uz njega; ali potvrda ne sti`e.
	Drugi prihvati{e ovo pitanje. "Da li }e bog do}i?"
	"A {ta vi mislite?" dobaci im Njorka, tonom izazova, i stotinu rasprava i sva|a po~e istog trenutka.
	Iza masivnog zelenog tela Hamerstonovog, Zumbula upita: "A gde }e{ to da uradi{?"
	"Ja mislio ti jede{."
	"Pa i jede", re~e Hamerston brundavo. "^ujem ja nju."
	Buka se poja~avala; pedeset mu{karaca dovikivalo je razne zahteve, kao i desetak `ena ~iji su glasovi 'pra{tali' jo{ ja~e. Njorka promrmlja: "Tartarose Stra{ni, ka`i mi {ta da im ka`em, ina~e mo`e ovde sva{ta da bude."
	"Zar ne kazah, no}na ptico moja? Treba da prinese{ `rtvu, svejedno da li meni ili nekom drugom bogu."
	Njorka re~e Hamerstonu: "Skloni se s tih vrata. 'O}u vama oboma ne{to da ka`em, al ne}u njoj da se obra}am kroz tebe."
	Vojnik hitro iskora~i na ulicu, {to donese novih nekoliko trenutaka ti{ine izazvane strahopo{tovanjem. Najednom otkrivena pogledima, Zumbula brzo sa`vaka i proguta, pa obrisa prste o prljavu haljinu. "Mislim da je ovo bila nektarina, i mislim da sam progutala ko{ticu. Kosku. Ne pamtim da sam je ispljunula. Mo`da sam je sa`vakala. Telksice, al je dobra bila!"
	"Ti pojedi sve to {to ima tu", re~e joj Njorka. "Ja mora idem u Sun~evu."
	"Idem i ja!"
	Njorka zavrte glavom. "Ja nisam augur..."
	Tartaros {apnu: "Povedi i vojnika, i ovu `enu."
	"Ali mora}u da `rtvujem ne{to. I Scila Pr`e}a je od mene to tra`ila. Njena je namera bila verovatno da ja njoj prinesem na `rtvu Kedera."
	"Treba}e mi ogrta~, kupanje, i {minka - ne udaraj me! Ako me udari{ jo{ jednom ja }u... Ja }u..."
	"Polazite vas oboje", re~e joj Njorka, "i to sad odmah."
	On zakora~i napred, u gomilu. "Slu{aj ovamo! Ej, ti{ina! Slu{aj ova-mo!"
	Hamerston ispali jedan 'debeli' metak iz pu{ke, u vazduh.
	"Ne dolazi nijedan bog! Vi ste hteli da ja prinesem ne{to na `rtvu, zato }emo oti}i do ulice Sun~eve i uraditi to kako valja. Ali nijedan bog ne}e do}i!" Poluglasno dodade: "A i da do|e, vi ga ne biste videli, tupanderi."
	Krenuli su, ipak, za njim, uzanom ulicom, pokazuju}i vi{e strahopo{tovanja prema njemu nego prema zastra{uju}em vojniku pored njega koji je sa sobom vukao, nepopustljivim zahvatom, ra{~upanu mladu `enu koja se, obu~ena samo u crvenu svilenu haljinu, sva tresla od hladno}e.
	Sa najvi{eg stepenika Svilinog mantejona Njorka im se opet obratio. "Rekoh vam da boga biti ne}e. Vi mene malo zezate, a? Prinesi `rtvu ovoga minuta, sad! Poka`i nam nekog boga, Njorka! Klepe}ete mnogo. Mislite da bise mogli ovako da me zezate, kad bih ja mogao bogove da cimam kako ja ho}u? Ne mogu ja to. Ne mo`ete ni vi. Ono {to ja vama imam da ka`em, glasi: vreme je."
	On isuka no`ekanju sa dr{kom od mesinga. "Ovim ja mogu va{e koze da se~em. Nije to ni{ta. Mogu li da izre`em sebe iz ovog sveta? To je va`no. Razmi{ljajte o tome. Niko osim vas ne mo`e vas naterati na razmi{ljanje; ~ak ni bogovi."
	"@rtvuj!" povika neko.
	"^ak ni bogovi!" dernjao se Njorka ogromnim glasom. "Ali oni vas mogu ugasiti ako ne budete mislili, je l' to jasno? Ili vas mogu naprosto ostaviti da umrete, jer ovaj svit je gotov! Meni je to Tartaros rekao!"
	Gomila se uskome{a. "Jeste ikad videli na ulici mrtvu ku~ku? I kako njeni mladunci jo{ poku{avaju da isisaju bar malo mleka? E, to ste vi! I to sam ja!" A preko ramena Njorka re~e: "Otvori ta vrata, Hamerstone."
	Vojnik savi jedan prst, debeo kao }uskija, oko kvake od kovanog gvo`|a, i po~e je okretati nadole, a zatim i sve ja~e drmati, tako da se ~inilo da }e vrata svakog trenutka ispasti iz {arki. "Zaklju~ano", re~e on.
	"U tom slu~aju... razvaljuj. Dobro }e nam do}i drvo."
	Hamerston pusti kvaku i povu~e pesnicu unazad, ali Zumbula uzviknu: "^ekaj! Ide neko!"
	Slede}eg trenutka Njorka za~u ~angrljanje i {kripu stare brave, pa masivno tup! od pomicanja reze. On uhvati kvaku i povu~e vrata ka sebi.
	"Patera!" uzviknu Hamerston i kleknu kao otac koji ho}e da zagrli de~aka koji ne voli da ga neko odi`e sa zemlje. Zagrli Inkusa, rukama koje su mogle polomiti rebra biku.
	^ak se i Njorka nasme{i. "Zdravo, patera. Gde si bio?"
	Zumbula, u nedoumici izme|u prilike za bekstvo i prilike za trajno izbavljenje, za koju je ose}ala da se bli`i, podgurnu Njorku. "Je li to on? Onaj o kome Hamerston pri~a sve vreme?"
	"Jeste. O'{ se raspravlja{ s njime o tome? Ne}u ni ja."
	Upiru}i prst u Inkusa, on saop{ti: "Ovo je taj augur o kome sam vas pitao. Sad mo`emo imati pravog augura, a on }e mo`da dopustiti meni da pomognem. Treba}e nam drva za oltar, shvatate? 'Aj da po|u neki od vas, i da donesu drva. Kedrovinu, ako je mo`ete na}i, a ako ne, onda bilo kakva drva."
	Iz Hamerstonovog zagrljaja, Inkus se pobuni. "Njorka, sine moj!"
	"Moramo, patera. Voli{ da mnogo ljudi gleda kako ti prinosi{ `rtvu? Evo ja sam ti doveo tri stotine, ~etiri stotine ljudi. Hamerstone, popusti malo, skrca}e{ ga."
	Zumbula zabrza tako da su njene re~i proletale u dugim nizovima kao jata upla{enih pti~ica konopljarki. "Patera, znam na {ta li~im, znam kako grozno izgledam, ali ja nisam od one vrste koja bi ikad podigla kapu za ovakvog tipa ili ~ak pristala samo da razgovara s njim, a oni ponekad ho}e samo da razgovaraju, zna{, ali ovo sad {to vidi{, ovo nisam ja, ja imam i pare i dobru ode}u, makar da ~ovek to ne bi rek'o kad me sad pogleda, a imam i nakit, nakit, a poznajem i ljude, zna{, ljude koji su voljni da mi izi|u u susret za ne{to, u svako doba, komisionare i brigadire, a znam i Kaldea, stvarno ga poznajem, on je izuzetno dobar prijatelj moj, ali ovaj ~ovek ovde i ovaj vojnik prisiljavali su me da boravim u jednom ledenom }umezu sa pacovima, mora{ mi pomo}i patera, ka`i im da..."
	Njorka joj pritisnu {aku na usta. "Ona je sklona da tako lupeta, patera, pa i du`e, al mi nemamo vremena za sve to. Hamerstone, pusti ~oveka. Uvedi ga unutra, do oltara. Mislim da mo`e{ i da ga nosi{, ako }e{ se zbog toga ose}ati bolje."
	"Ja sam se molio", uspe Inkus da izgovori, hvataju}i vazduh, dok ga je Hamerston podizao, "ja se moljah jutro celo, padah na kolena sa jecajima najtu`nijim - nemoj da me ispusti{, Hamerstone sine moj, ramena su ti ne{to klizava - za znak naklonosti Scile Talasne ili bilo kog drugog boga; za najmanju trun~icu podr{ke, za najmizerniju mrvicu oja~anja u mojoj bogomdanoj misiji."
	"A mo`da si i dobio, kaz'o bih ja", re~e mu Njorka. "[ta misli{ ti, Tartarose Stra{ni?"
	Slepi bog ga, za kratko, stisnu za {aku. "Pusti tu `enu da ide slobodno kud ho}e, Njorka, noktolakteru moj. Ja }u te sad ostaviti. Popravio sam, koliko je bilo mogu}e, o{te}enja u tvom umu."
	Njorka se okrete, iako je znao da boga ne mo`e videti.
	"Tvoj }e um uskoro sam zale~iti preostala o{te}enja. Objasnio sam ti zadatak koji ima{. U~io si i bolje nego {to sam se nadao. Uperi pogled u sveti prozor, Njorka, noktolateru moj."
	"Plan je da se isprazni ceo svitak, Tartarose Stra{ni. Al ja to ne mogu sam!"
	"Gledajte svi u ekran, Njorka. U sveti prozor. Ovo je poslednje uputstvo od mene."
	Njorka potonu na kolena. Kroz otvorena vrata vide da u udaljenom kraju mantejonske dvorane po~inje neka srebrna svetlost. "Sklanjaj mi se s puta, Hamerstone! Mora da gledam prozor."
	"Zbogom, Njorka. Neka ni ja ni ti ne zaboravimo nikada sve one molitve koje si mi upu}ivao na no}noj strani, dok sam ja oslu{kivao nevidljiv u tvom staklu."
	Njorka ustade, sam.
	"Pa, ti pla~e{", re~e Zumbula. Pri|e mu i zagleda mu se u lice izbliza. "Njorka, ti pla~e{."
	"Rek'o bi da je tako." On po~e prstima brisati o~i iz kojih su lile suze naveliko. "Ja nikada nisam im'o oca."
	"A, ja sam imala oca, i imam, ali on je prava svinjska guzica." Vernici su se gurali pored njih, donose}i drva. Neki su se zaustavljali, zurili.
	"Mora da se popnem i uradim to tamo. Ti ako si re{ila da ide{, idi. Ne}u te spre~avati."
	"Slobodna sam da odem kad god ho}u?"
	"Jesi, Zu. 'Aj, kibaj. Kloparaj."
	"U tom slu~aju }u... ne, to bi bilo blesavo. 'Aj, zdravo, Mlatko." Njene usne ovla{ dodirnu{e njegove.
	"Njorka, sine moj!" Inkus je stajao pored oltara, gde je pazio da drva budu {to bolje slo`ena za vatru. "Imamo drva ve} i iznad na{ih stvarnih potreba. Reci im da dalje ne pridonose drva bli`e."
	Njorka im re~e, sre}an {to ima {ta da radi.
	Inkus se pope na Svilinu govornicu, zvanu 'ambion', i tamo se uspravi i izdi`e ~ak i na prste, toliko da je bio, sada, prividno ve}i od svoje stvarne visine. "Blagoslov jednog svetog augura svima vama i svakome pojedinome od vas, deco moja. Ti{ina tamo u zadnjim redovima! Ovo je mantejon, ku}a sveta, besmrtnim bogovima predana." Ovo je bio onaj ~as o kome je sanjario jo{ od detinjstva.
	"Hamerstone, sine moj. Najbolje je pobo`ne darove svoje ponuditi plamenu koji je potpaljen neposredno zracima nebeskim blagotvornim. To nam nije dato u ovom danu tame. Ako zaviri{ u riznicu na{u, a ona je odmah iza svetog prozora, na}i }e{ mo`da vatrilo, posudu od metala ili ~ak od skromne terakote, gde se sveta iskra ~uva uvek, da poslu`i ako nai|e ~as ba{ ovakav."
	"Polazim, patera."
	Inkus usmeri pa`nju opet na kongregaciju vernika. "Na ovoj ta~ki, deco moja, isku{enje me zanosi veoma da otkrijem vama moj identitet, kao i mnogostruke i mnogobrojne peripetije i dogodov{tine koje me doneso{e kona~no i napokon do vas. Uzdr`a}u se, do~im. Augur sam, vidite. Ja sam onaj augur koga je Scila Preobilna odredila da bude slede}i Prolokutor, sa zadatkom potpunog uni{tenja Ajunta..."
	Pola minuta klicanja nateralo ga je da pri~eka sa nastavkom te re~enice.
	"Ja sam osim toga - mogu li re}i 'ratni drug', Njorka? Ja sam sapatnik barem, Njorkin."
	Iz dvorane Njorka uzviknu: "Drugar pravi!"
	"Hvala ti. Premda obuzet, kao {to bi trebalo da vam bude jasno, jadom i `eljom da se veroispovedanje smirenije nastavi, stigoh pomisliti na ovaj mantejon, mantejon na{eg novog Kaldea, kao na mesto na koje bih se mogao povu}i, da molitvama i kontemplacijom poku{am doku~iti nesaznatljive puteve bo`ije. Nisam ovu zgradu video, ali sam o njoj mnogo slu{ao, tokom ovih malobrojnih dana otkad su Njorka, i moj dragi prijatelj Hamerston..."
	"Na{ao sam, patera." Hamerston pokaza glineni lonac sa bo~nim prorezima. Videlo se da unutra ne{to goruca ili se `ari.
	"Njorka, jesi li do{ao da mi poma`e{? Takav }e biti postupak, je li?"
	Jedan glas, prividno bez tela, re~e: "Mora on da ih ubija."
	"Onda i ho}e, i to sa mojim blagoslovom. Ali sa liturgijom {ta }emo? Njorka?"
	Njorka se pope stepenicama do oltara. "Ja ne znam re~i, patera. To }e{ morati ti."
	"I ho}u. A ako }e pomagati Njorka, za{to bi moj dragi prijatelj Hamerston bio isklju~en? Prinesi svetu vatru ovom gorivu, Hamerstone, zamolio bih te.
	Nabavio sam klju~, dakle, do{ao u mantejon ovaj, i zaklju~ao se unutra, ubrajaju}i i bla`eno {kriputanje brave u duhovno blago moje. Do|oh, velim, u traganju za ti{inom, re{en da se molitvi i razmi{ljanju posvetim. Ti{inu na|oh, a i mir, i sat za satom na kolenima provodih, najskromniji molilac pred bogovima besmrtnim. To je praksa koju i vama preporu~ujem bez ikakve rezerve."
	Jezi~ak plamena pojavi se me|u cepkama drveta na oltaru, na mestu gde je Hamerston nastojao da duvanjem raspiri iskrice iz vatrila.
	"Bio sam od svakog prekidanja bezbedan. Tako sam bar mislio. Onda ste vi banuli, masa ustalasana, i uzdigli me na ovaj sveti ambion. Kako jasno bogovi zbore! Scila Nadilaze}a uzdi`e me do prolokutorstva. Sad, evo, i upozorenje sti`e da Prolokutor - ja - ne mo`e sveti usamljenik biti, ma koliko za mirom ~eznuo. Molite se za mene, deco moja, kao {to se ja molim za sebe. Ne dajte mi da ikad zaboravim lekciju koju sam dobio!
	Njorka, sine moj. Ima{ li `rtveni no`?"
	Njorka opet pote`e istu no`ekanju iz ~izme. "Samo ovo, patera."
	"Onda to dovoljno mora biti. Donesi da ga blagosiljam." Njorka donese no` i Inkus ga stvarno blagoslovi, iscrtavaju}i prstima u vazduhu iznad no`a znak sabiranja. Pre nego {to je to dovr{io, Hamerston je ve} bio prisiljen da uzmakne jedan korak od plamena koji se razbuktavao.
	"U svetom obredu koji bi kudikamo ispravniji bio, trebalo bi da ja svakog donosioca pitam kome od Velikih devetoro, ili kom drugom bogu, prinosi svoju lepu `rtvu. Danas, me|utim..."
	"Tartarosu!" povika neko iz prepune dvorane. "Taj je stalno na njemu!"
	"Nisu crne", re~e Njorka, upu}uju}i re~i tom ~oveku.
	Inkus sve~ano klimnu glavom. "U ovim okolnostima to nesavr{enstvo se mora po strani ostaviti. Nisu ni bele. Ali te `ivotinje nisu ni crne, kao {to moj donedavni ratni saborac opravdano re~e. Iz tog razloga, svaka `rtva bi}e ponu|ena svim bogovima."
	Inkus baci pogled na prvu `rtvu, pa se okrete ekranu, podi`e i ra{iri ruke, pa povika dramati~no: "Primite, o, svi vi bogovi, na `rtvu prineto ovo fino svinj~e. I govorite nam, preklinjemo, o vremenima koja }e do}i. [ta nam je ~initi? Va{a i najmanja re~ }e... Va{a...re..."
	Nije dospeo dalje.
	U srebrnom zra~enju ekrana zaplovi{e mrljice izbledele pastelne boje, koje su mogle biti samo senke ili utvare ne~ega, opti~ke varke, poreme}aji vida, kapljice blede azurne i blede ru`i~aste boje, koje su se rascvetavale samo da bi odmah i svenule, prose~ene mlazevima bisernog sedefastog sjaja ili ebonove crnine.
	Njorka, koji je ve} bio uzmahnuo no`em visoko iznad praseta, sada ispusti no` i pade na kolena. U~ini mu se, samo na tren, da je razaznao neko lice na levoj strani ekrana. Zatim drugo lice, sasvim druga~ije, na desnoj strani. Jedan glas mu po~e ne{to govoriti, ali glas kakav Njorka jo{ nikad nije ~uo, pro`et tutnjavom mo}nih ma{ina. Glas koji ga po~e hvaliti i podsticati da potra`i nekoga ili ne{to. S vremena na vreme, ali u znatnim razmacima, uspevao je da razume, ili mu se bar pri~injavalo tako, poneku re~, poneki termin njemu poznat: duh, augur, plan. Posle toga nastupi ti{ina.
	Na kolenima je bio i Inkus, koji je ispred sebe sklopio i skupio {ake, a u ekran gledao licem deteta.
	Svinj~e je nestalo; mo`da je bilo uvu~eno u ekran, ili je, naprosto, strugnulo u mantejonsku pomr~inu, a odatle u vetrovito zimsko jutro.
	Hamerston je stajao u krutom stavu mirno, a desna {aka bila mu je pru`ena koso uvis ka slepoo~nici, u vojni~kom gestu salutiranja.
	Pro{lo je neko vreme, koje je moglo biti kratko ili dugo, po zavr{etku govora sa staklenog ekrana, na kome vi{e nikakvih boja nije bilo; u tom vremenu vladala je ti{ina; okupljeni vernici u prepunoj sali stajali su kao kipovi, tu u starom mantejonu u Ulici sun~evoj, kipovi sa izbuljenim o~ima i otvorenim ustima.
	Onda po~e galama. Oni mu{karci koji su sve odgledali sede}i, sad su sko~ili na noge; neki koji su gledali kle~e}i, sad su se pentrali na crkvene klupice i po~injali po njima da ple{u i |ipaju. Neki su kukali i zavijali kao da ih ne{to u`asno boli. Neki su kricima prolamali dvoranu kao da su u zanosu ili ekstazi. Jedna `ena pade u epilepti~nom napadu, po~e se bacakati po podu, u gr~evima kao muva koju je neko oborio i delimi~no zgnje~io; krvava pena po{la joj je na usta, zato {to je sopstvenim zubima kidala svoj jezik i usne; ali niti ju je ko primetio, niti je ikog bilo za nju briga.
	"Oti{ao je", re~e Njorka, i dalje netremice zure}i u sveti prozor, koji je, me|utim, ostajao potpuno prazan. Zatim glasnije, dovoljno glasno da ga ~uje Hamerston: "Nije vi{e tu. To je bio on, zar ne? Pes."
	Hamerstonova ~eli~na desna ruka spusti se iz salutiranja ravno dole i zveknu o telo, zvuk kao siloviti sudar ma~eva.
	"Da li je iko... Da l' si ga ti razumeo, patera? Zvu~alo je kao da je pri~ao o... o..." Neki ~ovek, Njorki sasvim nepoznat, ispru`i ruku i po~e ovla{no pipkati Njorkin kaput kao {to bi pipao sveti ekran.
	"Imao je naklonosti za mene", zaklju~i Njorka smeteno. "Tako nekako je zvu~alo: kao da on ima naklonosti za mene." Nije ga ~uo niko.
	Inkus se pridigao na noge. Teturavim koracima dovukao se do govorni~kog balkon~i}a; po~e da otvara i zatvara usta, izgledalo je da usnama oblikuje neke re~i, ali od huke i buke naroda nije se ~ulo ni{ta. Posle nekog vremena on se, pokretom ruke, obrati Hamerstonu, koji gromovitim glasom pozva na ti{inu.
	"Zadatak je moj..." Inkusov glas se oja~ao do nekakvog pridavljenog cijukanja; on sad pro~isti grlo. "Zadatak je moj razja{njenje sadr`ina {to ih je izgovorilo bo`anstvo." Vra}ao se polako u svoj uobi~ajeni pomalo 'pevaju}i' ritam govora, i uz to sticao ve}e pouzdanje, kao i ja~inu glasa. "Poruku njegovu da razjasnim, da se mi u njoj razaberemo, dakle, i zapovesti njegove da prenesem."
	Jedan ~ovek u drugom redu viknu: "Bio je to Pes, zar ne?"
	Inkus klimnu glavom, pri ~emu mu obrazi zadrhta{e. "Jeste. Gospod Pes, otac Svitka i graditelj bogova." Ovu gre{ku ne primeti{e ni slu{aoci, ni sam Inkus.
	"On je govorio meni", re~e Hamerston Njorki. U njegovom glasu svitala je zora radosti. "Imao sam ja prilike njega da gledam, jednom, ranije, na jednoj paradi, ali iz daljine. Ovog puta, on je govorio meni. Ovako kao {to ja govorim tebi; i dao mi je jedno nare|enje."
	Njorka otupelo klimnu glavom.
	"Mora biti da je patera to ~uo. Zar ne? Sigurno je ~uo. Godinama }emo mi pri~ati o ovome, kako se Pes nama obratio i kako mi je dao nare|enje. Meni i pateri."
	"Pre nego {to bih otpo~eo egzegezu", re~e Inkus, ~iji je glas sad bio jo{ ja~i i pro`et autoritetom koji sasvim uti{a vernike. "ja }u vama poveriti jednu istinu koja nije op{tepoznata, a koju saznadoh i ja tek danas. U molpindan je Veliki Pes teofanijom udostojio o... onog ostarelog ~asnog augura koji je nebrojene decenije proveo na mestu Prolokutora, Govornika prvog. Du`nost ta njegova preneta je na mene voljom Scile Spasiteljke, koja }e se nesumnjivo postarati o tome da njegova verna slu`ba, koja se toliko odu`ila, bude nagra|ena onom slobodom od svih briga koja jeste mirisni parfem duboke starosti. I ta je teofanija, priznajem, bila ono {to me je poslalo u potragu za smireno{}u, kao {to vam ispripovedah. To uznemiruju}e obave{tenje da se Otac sedmoro bogova ispoljio pred onim koga sam ja nesmotreno bio spreman da sagledam kao takmaca."
	"Da li je rekao ne{to o meni?" upita Njorka, tonom napola mole}ivim, ali i napola prete}im, pribli`avaju}i se ambionu. "Jeste, rekao je ne{to, a? [ta je rekao?" Hamerston se ispre~i ispred njega.
	"Moljah se Pesu", nastavi Inkus, obuzet divljenjem. "Navaljivao sam da on uvidi pravednost moje kandidature, i suzama to potkrepljivao. A sada kako jasno sagledavam taj manji plan, ugra|en tako da poslu`i kao pokreta~ ve}eg plana! Jer Pes Veliki je prvo blagoslov svoj dao Prolokutoru dosada{njem, a onda i novom." Inkus pokaza jednim prstom ka svom stomaku. "Obele`je je dejstava bo`ijih to da ona, ma koliko neo~ekivana mogu biti, u kasnijem razmatranju budu sagledana kao savr{ena i neizbe`na.
	A sada po~injem vam poveravati bo`anske re~i koje nam je Pes Veliki kazao malo~as."
	
	Visoko iznad onog zrna boje mumije, koje je bilo vazdu{ni brod generalice Sabe, ali ipak punih pet stotina lakata ispod niskih zimskih oblaka, leta~i koje je Kalde Svila upravo uporedio sa jatom roda jahali su na neujedna~enom vetru severcu.
	Gledaju}i iz sredine njihove formacije, Shiatan je prou~avao svoje drugare. Pogledi svih njih bili su usmereni ka oblacima, kao {to je i o~ekivao, ili ka isu{enim sme|im njivama, srebrnim kon~i}ima potoka, ili ka jezeru koje se toliko smanjilo; nikakva krizna situacija, pa ~ak ni neposredno nare|enje - makar do{lo i od samog boga - nije moglo nadja~ati navike koje su se kod njih mnogo godina u~vr{}ivale, niti ih naterati da onaj narod koji se dole namno`io, a koji je njima poznat pod nazivom 'tovar', to jest 'Brodski tovar', smatraju va`nim.
	I sam Shiatan osmotri oblake i o~ita instrumente, a onda izgubi zanimanje za to. Duga~ka `uta i sme|a kolona u mar{evskom rasporedu pribli`ava se gradu, sa juga. Vi|ao je on sli~ne parade i ranije, i nije mnogo razmi{ljao o njima i njihovom eventualnom zna~aju; vojne jedinice na mar{u mo`e{ zaustaviti nekom lavinom, poplavom, {umskim po`arom, mo`e{ poslati oluje da ih razjure, ne manje delotvorno nego {to bi to u~inile flote. Nijedna vojska nikad nije uspela pre}i Planine-koje-gledaju-u-planine; i svi su izgledi da to nijedna nikad i ne}e. Sasvim bi druga stvar bila ako bi se ovde, u sredi{njem prostoru broda, pojavile horde kao {to je ta dole.
	
	4. MA^EVI SFIKSINI
	Stoje}i kruto u sve~anoj odori od somota boje ~aja, Kalde Svila proklinjao je, u mislima, sebe {to nije obezbedio stolice - naime, {to se nije postarao da neko drugi obezbedi stolice. Njegovo je o~ekivanje danas bilo (izvrstan dokaz, re~e on sebi, naivnosti, i potpune nespremnosti za du`nost koja mu je nametnuta) da }e Kvecal, Usik, Saba i on - i Mejtera Nana, ako bude prona|ena - zauzeti svoja mesta na ovoj platformi i da }e se ubrzo posle toga pojaviti ta vojska koju je grad Trivigaunte poslao u pomo} narodu Virona.
	Desilo se, dabome, druga~ije. Desilo se to da je ~ak i visoko disciplinovana horda generalice Sijuf, sa~injena od sedamdeset pet hiljada `ena i mu{karaca, ostala ta~no ono {to jeste: masa od sedamdeset pet hiljada osoba. [ta tek re}i o hiljadama konja i Devetoro-bogova-znaju koliko kamila.
	Kamila!
	Kao de~ak, Svila je veoma rano postao religiozan, i tada je smatrao da je Sfiksa ponajmanje privla~na od svih boginja; mu{kobanjasta, sa grivom tamne oker i sme|e boje, vi{e lavica nego `ena. Sad se ~inilo da lavovi nemaju nikakve veze sa ratovanjem u stvarnosti, a konji, mazge i kamile imaju, itekako. Konji, mazge i kamile su ljubimci Sfikse Ubodne; Svila bi ih danas vrlo rado prihvatio (ili, ~ak, guske, gerbile, kuni}e), kad bi se samo taj njihov dolazak ve} jednom ostvario.
	Nalet ledenog vetra potrese trijumfalnu kapiju. Bila je na brzinu sklepana i morala je, maltene sigurno, pasti, ako ovaj zimski vetar dune samo mal~ice ja~e; {tavi{e, bilo je verovatno da }e pasti u svakom slu~aju, ako se Sijufina vojska ne pojavi uskoro.
	Valjda bi trebalo da postoji, u tolikoj gomili sveta oko po~asne platforme, bar neko ko mo`e i ho}e da donese stolice. Svila zaklju~i da bi trebalo prvo da uputi takvog 'nekog' da obezbedi sedi{te Kvecalu, koji je ve} u poodmaklim godinama, a stoji na nogama, evo, ve} skoro jedan sat; onda bi naru~io stolice za Usika i Sabu, pa i za sebe. Jo{ pet minuta ovog dre`danja, i on }e si}i sa tribine, dograbi}e nekog komisionara za okovratnik i zatra`i}e stolice. To se mora uraditi, i uradi}e se - u tome je cela pri~a.
	Vetru{ina opet navali na njih sve, i Svila ste`e zube. @uta pra{ina dala je vetru desetak vidljivih tela, vazdu{ne vrtloge koji su se 'klizali' du` zidina Alamede. Jedna traka ukrasne zelene hartije otkide se od trijumfalnog luka, provu~e se kroz vetar uzlazno, gipkim talasanjima, i za nekoliko sekundi nestade u pravcu ukotvljenog vazdu{nog broda.
	Iz vazdu{nog broda trebalo bi da bude lako oceniti kad }e trupe stvarno da stignu, razmi{ljao je on. Da je imao na raspolaganju samo jo{ jedan dan, mogao je urediti da se daju nekakvi signali: da se sa prve, prednje gondole ispru`i zastava ~im prethodnica umar{ira u grad, ili da se upali }up za pravljenje dimnog signala, ako je nastalo zaka{njenje. On, na sopstveno iznena|enje, uvide da nije izgubio ni{ta od one odu{evljene `elje da se popne u taj vazdu{ni brod, bez obzira na du`nosti kojih ima sve vi{e i bez obzira na ovaj zimski vetar. Ba{ kao i Rog (momak koji bi najbolje mogao, u ovom trenutku, na}i stolice, ili bar nekakve sanduke), on je ~eznuo da leti kao {to to leta~i uspevaju.
	Danas je bilo leta~a mnogo. Vi{e, zaklju~i on, nego {to je ikad ranije video. ^itavo jedno jato, nalik na jato roda, upravo je iskrsnulo iza vazdu{nog broda. Koji li to grad {alje njih u patrole du` sunca, i {ta li je to {to takva patrola mo`e, zapravo, da u~ini?
	Hujanje i fijuk najavi{e novi talas vetra, koji po~e brisati preko Alamede i tresti izre{etane topole zasa|ene du` glavne ulice ispred zatvorskih zidina. Desno od njega Saba se ukruti; on sam drhtao je bez ikakvog stida. Ogrta~ zakonite vlasti lepr{ao je oko njegovih cevanica, platno se talasalo kao jezero Limna; ceo ogrta~ bi poleteo i zalepr{ao iza njega kao zastava da ga Svila nije pridr`avao oberu~ke. Pre nekoliko sati, kad ga je u Juzgadu obukao, taj komad ode}e, tako duga~ak, sa takvim obiljem debele tkanine, doneo mu je ose}aj toplote, nametljive i maltene gu{e}e; Svila je tada bio u velikom isku{enju da tako luksuzan, debeli ogrta~ odbaci i da na paradu po|e samo u jeftinoj (a to zna~i i tankoj) augurskoj ode`di koju je i sad ispod ogrta~a imao; majstor Ksipias i komisionar Metilj ubedili su ga da to ne u~ini. Da je sve ostalo kao u Juzgadou, do sad je ogrta~ trebalo da bude sasvim mokar od znoja; umesto toga, Svila se na{ao u situaciji da silno pri`eljkuje da ima i kapu, ili bilo {ta sli~no, na glavi. Saba ima svoju vojni~ku kapu boje pra{ine, Usik ima visoki {lem od zelene {tavljene ko`e. On nema ni{ta.
	Onaj njegov stari slamni {e{ir sa {irokim obodom, koji je nosio dok je popravljao krov, nestao je - u Krvovoj vili izgubljen, kao i Mejtera Nana. Novi slamni {e{ir, tako|e sa {irokim obodom, kupljen na jezeru, tako|e je nestao, ostao je u onoj sobi iz koje je talus ugrabio Svilu. Kapica patere [tuke, crna kalota koju je [tuka nosio zimi, ostala je u mantejonu - Svila se jedva usu|ivao i da je dodirne, od kad ju je [tukin duh ispustio na odmori{tu tamo{njeg stepeni{ta.
	Svi su oni sada mrtvi: [tuka, Krv i onaj talus. Drugi i tre}i od njegove ruke poginuli.
	Zar ova Sijuf i njene vojnikinje ne}e nikada do}i? On po~e pogledom pretra`ivati nebo iznad vazdu{ne la|e, da bi, eventualno, video bar deli} sunca. Onaj umiru}i leta~ kazao je da oni, leta~i, 'gube kontrolu'. A koje to lance mo`e{ potezati i na taj na~in 'kontrolisati' sunce? Koja to krma usmerava plovidbu sunca?
	Ali sunce se nije videlo, skriveno, naravno, prete}im oblacima. Bilo bi detinjasto `aliti se {to je zima do{la, najzad, u danima kad kalendar ka`e da bi trebalo da je ve} pola zime pro{lo.
	Uskoro }e prole}e, osim ako se zima otegne isto onako kao leto koje je, pre nje, potrajalo tako nenormalno dugo. Ako u prole}e ne padnu dobre ki{e, pa{}e on sa vlasti; ako se kukuruz idu}eg leta sasu{i i uvene, ne}e ni{ta du`e `iveti ni on, novi Kalde Virona, od bogova naimenovan. On do~ara sebi sliku kako Zumbula i on be`e iz grada, na brzim konjima; ali Zumbula je izgubljena, jednako kao Mejtera Nana, a osim toga, on o konjima ne zna ni{ta sem ~injenice da mogu biti prineti Pesu na `rtvu i da to ne bi bilo nedoli~no. Naime, mogli bi, kad bi Pes bio `iv, ali Pes je mrtav.
	Da li je i Zumbula mrtva? Svila opet zadrhta.
	U daljini zasvira vojna muzika, vrlo slabo ~ujna; njegov sluh ipak uhvati jasne, hrabre glasove truba i topot konjice.
	Neko, mo`da je to bio Usik, re~e: "Ahhh." Svila oseti da mu se lice razvla~i u osmeh, sre}an {to nije on jedini bio nestrpljiv i namu~en. Desno od njega Saba promrmlja: "Ja bih ti mogla odrediti jedinice, kako koja nailazi, i za svaku ispri~ati pone{to od njene istorije, ako `eli{."
	On klimnu glavom. "Da, ja bih bio zahvalan, generalice." Bio je u isku{enju da pita o leta~ima ovoga svita, jer bi ona, kao zapovednica vazdu{nog broda, mogla znati o njima ne{to zanimljivo - mo`da ~ak i korisno. Ali bio bi vrhunac lo{ih manira ispoljiti, sada, zanimanje za bilo {ta osim za vojnu mo} Trivigauntea.
	Tamno lice jedne mlade `ene (posle kratke nesigurnosti on prepoznade da je to Rogova devojka, Kopriva) pojavi se na levoj strani tribine. Dovoljno glasno da i Svila ~uje, Kopriva upita: "Va{a svesnosti, da li biste `eleli sesti? Ima ovde jedan ~ovek koji iznajmljuje stolice na rasklapanje."
	Kvecalovo lice se ozari. "Kako je to ljubazno od tebe, dete moje! Ne, imam ja ovaj moj {tap, zvani bakulus; tako da mi je bolje nego drugima." (Ovo nije bilo sasvim ta~no; Usik je dr`ao svoj te{ki ma~ ispred sebe i naslanjao se na njega kao na {tap za {etnju.) "Patera Kalde nije te sre}e", nastavi Kvecal. "Da li bi `eleo da ova devojka iznajmi stolicu za tebe, patera Kalde?"
	Naravno da bi bilo nezamislivo da on sedi, a Prolokutor stoji. Svila re~e: "Mnogo ti hvala, Koprivo, ali ne}e biti potrebno."
	"Upravo sam doneo odluku", re~e Kvecal Koprivi, "da iako ne `elim jednu stolicu, rado bih uzeo dve. Jednu za mene i jednu za pateru Kaldea. Ima{ li ti dovoljno para za dve?"
	Kopriva mu re~e da ima, i nestade u gomili.
	Sa Sviline desne strane Saba progun|a: "Vi mu{ki nemate izdr`ljivost kao `ene. To je biologija, nema se tu ~ega stideti, ali pokazuje za{to smo mi `enske najbolja pe{adija." Svili obrazi po~e{e da gore; mala promena u dr`anju Kvecalovom nagovestila je da je ~uo i on, i da sad ~eka da ~uje {ta }e Svila odgovoriti.
	A {ta bi sam Kvecal odgovorio? Sabina primedba grani~ila se sa neoprostivom nadmeno{}u, nesumnjivo, a pravedni bogovi ka`njavaju nadmene ljude - tako su, bar, njega u~ili u sholi. On malo razmisli i zaklju~i da je to jedna od malobrojnih stvari kojima su ga nau~ili, a koja izgleda neporecivo istinita.
	On se osmehnu. "Sasvim si u pravu, generalice, kao i uvek. Nijednom posmatra~u ne mo`e proma}i da `ene izdr`avaju daleko vi{e nego mu{karci, i hrabrije."
	Desno od Sabe, Usik promrmlja: "Na{ Kalde ima slomljen zglob stopala. Zar nisi primetila koliko hramlje?"
	"Auh, to mi je oti{lo s pameti, Kalde", re~e Saba, zvu~e}i kao da se istinski kaje. "Izvinjavam se, zaista."
	"Nema{ se za {ta izvinjavati, generalice. Iskazala si jednu neospornu ~injenicu. Sfiksa i Scila bi se mogle izvinjavati zbog ~injenica, mo`da - ali obi~an smrtnik?"
	"Svejedno, ja... eno, idu."
	Prve jaha~ice, visoke `ene na `ustrim konjima, ukazale su se na vidiku, ali zvani~nici sa tribina mogli su ih videti zasad samo kroz trijumfalni slavoluk. Svaka je nosila po jedno vitko koplje, a na koplju izdu`enu trouglastu `utu zastavicu odmah ispod vrha. "Prate}a ~eta", re~e Saba Svili, niskim tonom. "Sve one su plemenitog roda; osim {to obavljaju sve redovne vojni~ke du`nosti, tako|e daju telesnu stra`u za Rani."
	"Ja ne znam ni{ta o tim stvarima", re~e Svila naginju}i se ka njoj, "ali zar ne bi pu{ke sa debelom municijom bile ubojitije od tih kopalja?"
	"Vide}e{ ih bolje kroz koji trenutak. Levo od sedla svaka ima i pu{ku, koja je zavu~ena u duga~ku futrolu. Koplja su za juri{, zato {to pucanj iz pu{ke, konju iznad u{iju, dovodi do toga da se konj upani~i."
	Svila klimnu glavom, ali po~e razmi{ljati, i nehotice, o izve{tajima koji su do njega ranijih dana stizali, a u kojima se govorilo da su Mejtera Nana i njeni dobrovoljci, juri{aju}i na konjima na lebdelice u Kaveznoj ulici, pucali iz igli~ara. Dalo bi se pretpostaviti da srazmerno tihi pucanj pi{tolja igli~ara ne uznemirava konja u istoj meri kao pucanj iz pu{ke, koji stvarno odjekuje na{iroko i nadaleko. Pa ipak, bar po njegovom utisku, ~ak i mali igli~ar, kao {to je bio Zumbulin, sa ukupno peseset ili stotinu iglica, bio bi nadmo}no oru`je.
	Pojavi se Kopriva, donose}i stolice na rasklapanje sa platnenim sedi{tima. Kvecal prihvati jednu i sede, a Kopriva drugu pru`i Svili.
	On je uze i pokaza Sabi. "Zar ne bi rado sela na ovo, generalice? Samo izvoli."
	"Nipo{to ne!"
	"Mogli bismo sedeti naizmeni~no, ako `eli{", istrajavao je Svila. "Odmori{ se ti neko vreme, pa ja neko vreme, i tako dalje."
	Ona zavrte glavom odre~no i ste`e usne; a Svila spusti stolicu, neupotrebljenu, izme|u njih.
	Prate}a ~eta jahala je u koloni po tri naporedo. ^inilo se da jaha~ice pomno gledaju publiku du` ulice. Svila je otprilike prebrojao tu ~etu i zaklju~io da ih ne mo`e biti vi{e od dvesta. Vojnikinje iza Prate}e ~ete nisu imale koplja, nisu bile tako podjednake visine, niti su imale tako dobre konje; ali su jahale po deset naporedo, a predvodila ih je oficirka u pra{njavom starom ogrta~u, na najboljem konju koga je Svila ikada video.
	"Generalisima Sijuf", progun|a Saba. "Ona je Ranina ro|aka i po o~evoj i po maj~inoj liniji."
	"Va{a vrhovna vojna zapovednica."
	Saba klimnu glavom. "Vojni genije."
	Osmotriv{i taj orlovski profil, Svila zaklju~i da bi to itekako moglo biti istina, i da je svakako istina u dovoljnoj meri da Sijuf bude dragocena saveznica; genije ili ne, zra~ila je odlu~no{}u i inteligencijom. Nije se mogao ne zapitati {ta su generalisimi Sijuf napri~ali o njemu, i {ta ona sad misli o njemu, nesigurnom, mladom vladaocu jednog grada koji je, gledano iz Trivigauntea, inostranstvo. Nagon da prstima pro~e{lja i zagladi neurednu kosu, kao {to bi uradio tokom razgvora sa Kvecalom, bio je prakti~no neodoljiv. Tokom nekih pola sekunde, Sijufova i on gledali su se o~i u o~i.
	Onda je Saba salutirala, na {ta je Sijuf odgovorila tako|e salutiranjem, ali nemarnim; tek posle toga je Usik salutirao inostranom vojskovo|i, u skladu sa protokolom koji je bio dogovoren u tardan. Iza nje, disciplinovane mlade `ene po~e{e izvla~iti sablje i dizati ih ispred lica okrenutog za pozdrav nalevo; prvi red, pa drugi, tre}i, i tako sve dalje i dalje, bez i najmanjeg obra}anja pa`nje na kovitlanje vetra i `estoku hladno}u.
	"Generalisima Sijuf ja{e na ~elu svoje regimente. Stupila je u oru`ane snage pre osamnaest godina, sa ~inom natporu~nice, a ta jedinica sada je poznata kao Generalisimina pomo}na laka konji~ka..."
	Saba za}uta; Svila, drhte}i, upita: "Da?"
	"Tvoj narod ne kli~e, Kalde. Ni pribli`no koliko bi trebalo. Generalisima ne}e biti zadovoljna."
	On zgrabi tu priliku. "Mo`da se pla{e da }e vam upani~iti konje." Detinjasto, ali prija, bar minut-dva.
	Kad se ve} ~inilo da }e ta konjani~ka kolona biti beskrajna, ukaza se {iroki prekid koji je, o~igledno, zna~io da je zavr{ena Generalisimina pomo}na laka konji~ka brigada. Nai|e zastava Trivigauntea, `uta, sme|a i crvena, koju je nosila jedna oficirka na konju, a pratila po~asna stra`a o~igledno povu~ena iz Prate}e ~ete; iza toga nastupala je vojna muzika, ona koja je Svili dala prvu nagove{taj da je kolona blizu. Muzi~ari su i{li pe{ke, mar{iraju}i precizno kao na slici iz neke knjige o vojnim paradama; bili su svi mu{karci i svi sa bradama. Klicanje naroda upadljivo se poja~alo dok su oni prolazili u svom paradnom poretku.
	"Ovi su stvarno vrlo dobri", re~e Svila Sabi, nadaju}i se da }e opet uspostaviti prijateljske odnose. "Veoma su ve{ti. Na{em narodu se, izgleda, svi|a njihova muzika."
	"Ja sam stari borac, Kalde."
	U sebi, Svila se zapita koji su to ratovi navodno bili, pa se u njima moglo postati 'stari borac'; koje je to bitke generalisima Sijuf navodno dobila i time dokazala da je 'vojni genije'. Ali glasno re~e samo: "Da, shvatam to."
	"Tvoj narod navija za ove zato {to su mu{karci. Vi zami{ljate da mi dr`imo na{e mu{karce vezane lancem u podrumu, ali gotovo sve na{e pomo}ne trupe su mu{karci."
	"Sa bradama", re~e Svila. ^inilo se da je to bezbedan komentar.
	"Ta~no. Ti brije{ bradu da bi vi{e li~io na `enu. Ne kritikujem te ja zbog toga, u tvom polo`aju uradila bih ja isto. Ali mi kod ku}e ne dajemo mu{karcima da briju brade. Mogu samo da ih potkresuju ako `ele, a pripadnicima pomo}nih trupa to je obaveza. Ali im je zabranjeno da bradu obriju ili da iz nje ~upaju dlake."
	Svilino lice se malo tr`e od nelagodnosti na te re~i. On se ponada da Saba to nije primetila.
	"Tek od pre dvadesetak godina dozvolili smo im upotrebu makaza", nastavi ona. "Kad sam ja bila poru~nik, oni nisu smeli ni kresati brade, pa si mogao da vidi{ mnoge sa bradama do pojasa, i du`im. Tad im je bilo dozvoljeno da bradu zadenu pod opasa~, ali neki ljudi su smatrali da je to preterivanje. Ideja je bila da je mu{karca sa bradom lak{e zaklati. Uhvati{ ga za bradu i trgne{ je nagore."
	"A, tako", re~e Svila, i u mislima poni{ti odluku, donetu nedavno, da po~ne pu{tati bradu.
	"Ovo sad su Dragune princeze Sajle. Zapazi}e{..."
	Usik je prekide. "Ne bih da se upu{tam u raspravu, generalice, ali ne verujem da ih stvarno kolju na taj na~in. Ili, bar, ne ~esto. Mu{karci su mnogo ja~i od `ena."
	Saba pokretom ruke pokaza vojnikinje 'dragune' koje su jahale ispred njih. "A konji su ja~i od mu{karaca, Generalisimo."
	Svila se tiho nasmeja.
	"Zar mi ne veruje{, Kalde?" re~e Saba, bore}i se sa osmehom. "To je istina, kunem se, u na{em gradu. Mi odgajamo bojne konje jo{ od kad je Pes prvu ciglu polo`io, a na{i konji ne samo {to su ja~i od `ena, nego su i..."
	"Mudriji od va{ih mu{karaca", dovr{i Svila njenu re~enicu. "U to ne sumnjam nimalo."
	"Ko je mudriji od mu{karaca?" upita jedan novi glas. "Po mom mi{ljenju, svako."
	Svila se okrete da pogleda. Na tribinu je stupila generalisima Sijuf. "A, tu si ti", re~e Svila, pru`iv{i joj ruku. "Pla{io sam se }e{ biti zadr`ana. ^ast je pozdraviti te kona~no, ~ast i veliko zadovoljstvo. Dobro do{la u Viron. Ja sam Kalde Svila."
	Ona se rukova nespretno s njim, bez osmeha. Njena {aka bila je tvrda i suva, i ne onako jaka kao {to je on o~ekivao. "Radost moia da vidim tvoi divni grad, Kalde Svilo. Glavninu `ivota provela na iugu. Tvoi grad samo ime na moim mapama, do pre nedelju dana. Znam da mi lo{a smotra. Kad mar{iraiu, ne mo`e{ ih terati da uve`bavaiu paradu. A ni kad ratuiu."
	Svila je uveri da je ogromno impresioniran ovim {to je dosad video, i predstavi je Kvecalu i Usiku.
	"Vide}emo tvoie trupe posle moih", re~e ona Usiku. "Pro{li pored njih, ~ekaiu. Ah, stolicu za mene ima{, Kalde. Pa, hvala." Ona sede izme|u Svile i Sabe. "Ovo zaista dobro do{lo. Budna od tri uiutru, u sedlu od pet. Dva konja izmorila. Morao tre}i za ovo."
	"Veoma je lepo od tebe {to si nam se pridru`ila posle mar{a", re~e joj Svila iskreno. "Svi smo mi ~uli izvanredne stvari o tebi. Bilo nam je veoma stalo da te upoznamo."
	Sijufin pogled bio je na njenim trupama. "Ia ne do{la za tebe, Kalde Svilo. Ia do{la za mene. Uskoro borimo zaiedno. Tako ka`e? Ili to zna~i bori ti mene, a ja tebe?"
	"Ne, savr{eno dobro si rekla. Zajedno }emo se boriti protiv Ajuntamienta, ako budemo morali. Ja bih mnogo vi{e voleo da to ne moramo."
	"I ia. Oba." Sijuf nama~e kapulja~u na glavu i navu~e preko kolena stari ogrta~, sav isprugan od ki{a.
	Neko vreme su svi }utali. Svila se pretvarao da posmatra paradu, u kojoj je sad nastupala pe{adija, privla~ne mlade `ene koje su pozdrav ulevo, tribini, upu}ivale tako {to su nosile pu{ke sa debelom municijom uspravno uz levo rame i mar{irale krutim korakom koji je Svilu podse}ao na ples sibila prilikom prino{enja `rtve.
	Zapravo je uglavnom prou~avao generalisimu Sijuf i preispitivao sve {to je rekla, kao i sve {to je on rekao njoj. Njena je kapa bila ~ista i dobro oblikovana, ali ni u kom slu~aju nova, a njen ogrta~ neskriveno prljav; nesumnjivo je stvarno menjala konje, kao {to je i rekla, ali nije menjala ode}u. ^izme su joj bile izgrebane, ali ne mnogo prljave. Mamuze na njenim ~izmama bile su (on se odva`i da uputi jedan neupadljiv pogled prema njenim i Sabinim nogama) mnogo ve}e od Sabinih.
	Bez ikakvog oklevanja proglasila je tu stolicu svojom. Svila poku{a da stavi sebe u ulogu jedne od tih bezizra`ajnih `ena koje mar{iraju pored tribina. Jesu li one sada posti|ene {to njihova generalisima sedi? Smatraju li da je to znak slabosti?
	Da li bi on to ocenio kao znak slabosti, kad bi nekim ~udom bio ~lan Sijufine horde? Porazgovarao je o ovome, sam sa sobom, i zaklju~io da ne bi. Kad neko sedi, a svi drugi moraju da stoje, to je siguran znak da je taj neko najvi{i po rangu; a ode}a na Sijufi progla{ava da ona ne mora nikome polagati ra~une za svoj izgled, ne sme joj zameriti nijedan narednik-siled`ija, nijedan pukovnik sklon da vi~e kao bojna truba. Svila se u ma{ti vinu sa te platforme, do jedne od gondola vazdu{nog broda, pa odatle osmotri paradu. Dakle, tamo dole su tribine; na tribinama mnoge ugledne li~nosti Virona i Trivigauntea. Ko je glavni? Ko tamo komanduje svima ostalima?
	Sijuf, dabome. Ona sedi; levo od nje sedi Kvecal i stoji Svila; desno od nje stoje Saba i Usik. Drugim re~ima, desno od nje su predstavnici vojnih vlasti, trivigauntskih i vironskih, a levo od nje su predstavnici vironskih civilnih vlasti, i to: verskih i lai~kih. Kad do|e vreme da vironska vojska pro|e u mar{evskom poretku, nesumnjivo }e ste}i isti taj utisak.
	"Da li ovde na severu uvek tako hladno?" upita Sijuf, prite`u}i ogrta~ jo{ ja~e oko sebe.
	"Nije", re~e joj Svila. "Imali smo vrlo dugo leto, i vrlo toplo."
	"Kamo sre}e da tada do{li u tvoi grad, Kalde. Kad bila mala, u~itelji mi govorili da ovde na severu zima. Nau~ila da tako pi{em na ispitima, ali ne verovala. Zbog ~ega na severu tako?"
	"Nemam poima", re~e Svila, i razmisli. "U~io sam i ja to, u sholi, kao i ti, ali koliko se se}am, nikad mi nie palo na um da se zapitam zbog ~ega je tako. Istinu da ti ka`em, ja sam prihvatao prakti~no sve {to mi je u sholi re~eno, sve, pa i neke stvari u koje je trebalo da posumnjam."
	"Sunce." Sijuf pokaza prstom, ali ne pogleda uvis. "Ono po~inje na istoku i zavr{ava na zapadu. Znam da mi to samo tako ka`emo. Mo`da vi ovde govorite druga~ie. Ali sigurno: od Isto~nog pola do Zapadnog pola, ili, od Zapadnog do Isto~nog. Svane dan vama u Vironu, tai isti svane malo kasnie i nama u Trivigaunteu. Ta~no?"
	"Ta~no", re~e Svila. "Naravno da je ta~no."
	"Onda {ta vi to radite, pa va{ dan tako hladan?"
	Saba se nasmeja, a i Svila i Usik za njom.
	Kvecal kao da ni{ta od toga nije ~uo. Kroz polusklopljene o~i posmatrao je, kao da se duboko uneo u misli, redove `ena koji su prolazili ispred njega. Gledaju}i ga postrance, Svila oseti u njemu neku potrebu, neku `udnju, koju on sam nije ose}ao; neko vreme se ~udio tome i domi{ljao {ta bi moglo biti, a onda se seti da je Saba rekla da se u njenom gradu ne prinose `rtve. Udru`enje sve{tenika postoji i tamo, ali je sigurno da se u mnogo ~emu razlikuje, mo`da nosi i sasvim drugi naziv; svaka od ovih mar{iraju}ih `ena je, u tom slu~aju, potencijalni konvertit - mogla bi se preobratiti u vironski, doli~niji oblik religioznosti. Onda nije nikakvo ~udo da ih Prolokutor Kvecal 'guta' o~ima tako gladnim. Ispraviti versku orijentaciju ~ak i jednog malog dela tog trivigauntskog mno{tva bilo bi izvanredno postignu}e, slavni zavr{etak jedne duge karijere pune visokih priznanja. Hiljade i hiljade `ena, gotovo sve mlade, a savija se, dabome, mlado drvo - opis koji se na Sabu ne bi mogao primeniti nikako.
	Kao da ju je ovo pore|enje u Svilinim mislima navelo da progovori, Saba re~e: "[ta misli{, Kalde? Fina `enska brigada?"
	Usik izjavi da su njegovi utisci vrlo povoljni.
	"Koliko im je godina?" upita Svila, iznenadiv{i i samog sebe, jer uop{te nije nameravao ni{ta da pita.
	"Uzimamo ih sa sedamnaest", re~e mu Saba. "Vojna obuka traje godinu dana. Onda budu raspore|ene u jedinicu gde }e ostati. A ostanu - godinama."
	"Da li to zna~i da se moraju opredeliti za vojni~ko zanimanje? [ta ako neka ne}e?"
	Saba pokaza prstom. "Vidi{ onu sa velikim cokulama? I onu visoku tamo, sa jednom trakom?"
	"Na kraju reda? Vidim."
	Saba opet pokaza prstom. "I ona mala debela tamo. Eto njih tri nisu htele."
	"Aha. Iznena|uje me da tako dobro poznaje{ ove vojnikinje, generalice. Da li je ova grupa u nekoj vezi sa posadom tvog vazdu{nog broda?"
	"Nije, Kalde." Saba baci pogled preko Sijufine glave, sa onim istim suzbijenim osmehom koji je Svila ve} jednom primetio kod nje. "Po ovakvom vremenu, svi moraju biti u brodu, na svojim mestima. Ja sam ove tri pokazala slu~ajno, ali sam rekla istinu. Jer, ko `eli da bude pe{adinac? Niko."
	Svila baci pogled ka Usiku; borci u Vironu bili su svi dobrovoljci.
	Jo{ jedna vojna muzika, zatim nekoliko stotina konja bez sedla, koje su gonili mu{karci na drugim, osedlanim konjima. Vide}i Svilin zbunjen izraz lica, Saba objasni: "To su rezervni konji. Kad konj pogine, jaha~ica mora dobiti drugog, ili nastaviti da se bori kao pe{ak."
	Sijuf di`e pogled ka Svili. "Zar tvoia konjica nema rezervne konje?" Uporan pogled njenih o~iju zbunjivao ga je.
	Usik brzo re~e: "Na{a je praksa da damo po dva konja svakom konjaniku. On ih neguje, ali i ja{e, i to naizmenice jednog, pa drugog, osim ako jedan po~ne da hramlje. U mirnim vremenima, on ja{e jednog konja danas, drugog sutra, i tako dalje."
	"Ti, generalisimo. Bio konji~ki oficir? Kod nas to samo `ene, kod vas i mu{ko oficir, ne?"
	Usik joj se malo nakloni. "Tako je, generalisima. Ne, nisam bio konji~ki oficir, niti je to ve}ina mojih oficira bila. Mi imamo samo po jednu konji~ku ~etu u svakoj brigadi, osim u Drugoj koja sada ima dve. Moj sin je konjanik, me|utim."
	Prvi put Sijuf se osmehnu; vide}i taj osmeh, Svila je lako mogao zamisliti kako njeni pot~injeni rizikuju `ivot samo da bi taj osmeh zaradili. Ona re~e: "Nadam se da }u ga videti. Sutra ili prekosutra. Govori}emo o konjima."
	"Njemu }e to biti ~ast, generalisima. Na nesre}u, trenutno mu nije dobro."
	"A, tako." Ona se opet okrete paradi, a njen glas postade ravnodu{an. "@alosno da se de~aci moraju boriti ovde."
	Posle tog krda konja, nastupile su mazge koje su vukle artiljeriju. "Ja o~ekivao kamile", re~e Svila.
	"Konji i kamile se ne sla`u", re~e ona rasejano. "Najbolje dr`ati ih razdvoieno. Mule vi{e..." Ona pucnu prstima.
	"Mule su tolerantnije", re~e Saba. "Otrpe}e prisustvo kamila mnogo bolje nego ve}ina konja."
	"Zar ih stvarno treba osam, za vu~u tog jednog velikog topa?"
	"Na va{oi ulici od finih kamenih plo~a? Ne. Ali preko pustinje gde nema druma, ponekad i mnogo vi{e od osam. Onda se pozajmljuiu od iedne zaprege drugoi, pa se ~eka. Videla ia iednom kako {esnaest mula ne uspevaiu izvu}i iednu haubicu iz blata. Sre}om, ne na ovom mar{u, ina~e ne bi sad ovde."
	Saba upita: "Zar nisi zapazio da su posade topova me{ovite, Kalde? O~ekivala sam da postavi{ pitanje o tome."
	Poslednji top ve} je {tropotao kolovozom ulice, ispred tribine. Posle toga nai|e duga~ka trostruka kolona malih zapre`nih kola; svaka kola vukle su po dve mazge, a ko~ija{ je na svakima bio mu{karac.
	Svila re~e: "Navikao sam ja da sara|ujem sa `enama, generalice. Sa Mejterom Mermer i Mejterom Nanom u mom mantejonu, pre nego {to sam postao Kalde - a i sa Mejterom Ru`om dok nas nije napustila. Va{e me{ovite posade meni izgledaju normalnije nego..." poku{avao je na}i neku neuvredljivu frazu, i zavr{io sakato. "...nego ono drugo, naime kad su samo mu{karci ili samo `ene."
	"Mu{ki teraju mazge i nose granate", re~e Saba. "Njihove sposobnosti za te poslove su maltene jednake sposobnostima `ena. @ene pune i ispaljuju topove."
	Sijuf upita: "Gde generalica Nana? Ne re~e li sad 'Matera Nana' za nju? Ili to dve razne?"
	"Ne, to je ista osoba. Ona je i sibila, i generalica, kao {to sam ja i augur i Kalde." Bio je u isku{enju da pomene svoju `elju da se uskoro ratosilja onog prvog.
	"Ona mar{ira sa svoim trupama danas?"
	"Na`alost ne." Bezobzirna la` poslu`ila bi najbolje, ali on nije bio voljan da takvu izgovori. "Na{e borbe sa neprijateljem traju, generalisima."
	Ako je Sijuf i{ta posumnjala, nije to pokazala, ni najmanje, izrazom lica. "@ao mi {to ie ne sretnem. Slede}e vidi{ kamile."
	Svila, koji je vi|ao ponekad jednu kamilu, ponekad mali karavan od desetak ili najvi{e dvadeset njih, nije ni zami{ljao da u celom svitku mo`e biti toliko kamila - ne stotine, nego hiljade njih, nebrojene kamile, konopcima vezane u kolone od po tridesetak. Na ~elu svake takve kolone jahao je, na kamili ne{to krupnijoj, po jedan ~ovek. Kamile su, hodaju}i, neprestano ispu{tale zvuke nalik na gun|anje ili stenjanje. Piljile su u sve oko sebe, nadmenim o~ima, sa lica nalik na Ustavicino.
	"One su, uglavnom, nosile hranu", objasni Saba, "kao i je~am i ra` za konje i mazge. Sada im je teret lak."
	Bila je to jedna od najosetljivijih tema. "Morate shvatiti da u Vironu hrane ima vrlo malo." Svila je pa`ljivo tra`io svoj put izme|u stupica. "Mi smo odu{evljeni {to vas imamo, i u~ini}emo najvi{e {to mo`emo da ishranimo va{u vojsku; ali `etva je bila lo{a, a na{i seljaci po~eli su da prave sebi zalihe hrane, umesto da je pu{taju u prodaju, zbog ovih borbi."
	"Nama poznate va{e te{ko}e", progovori{e Sijufina kapa boje pra{ine i ple}a malo pogurena. "Sla}emo u okolne predele grupe za pribavljanje hrane."
	"Hvala", re~e Svila. "To je vrlo ljubazno od vas."
	Usik se zagleda u njega netremi~nim zurenjem.
	"A to me podse}a", nastavi Svila `urno. "Planiram jednu malu, neformalnu ve~eru za ve~eras u Kaldejskoj, a to zna~i Kaldeovoj, palati." Nije mogao privoleti sebe da ka`e 'u mojoj palati'. "Svi ste pozvani, nadam se da }ete mo}i da do|ete. Nemamo jo{ pravu kuhinju, ali smo sredili da se iz Erminovog hotela donese hrana za ovu ve~eru; Ermin slu`i najbolju hranu u gradu, ili, bar, u`iva takav ugled."
	"Ia }u morati povesti sa sobom iednu {tabnu oficirku", re~e Sijuf, okrenuv{i se ka njemu. "Tako zahtevaiu na{i obi~aii. Mogu li ia to?"
	"Naravno. Ona }e biti veoma dobro do{la."
	"Onda do|em. Saba isto, ako ti `eli{."
	"Svakako `elim", re~e Svila.
	Saba, oklevaju}i, klimnu glavom.
	Usik re~e: "Na mene se mo`e{ osloniti, Kalde."
	"Hvala. A ti, Prolokutore?"
	Uz pomo} {tapa, Kvecal se podi`e na noge. "Ja nemam hrane, patera Kalde. A o tome }e se voditi razgovor, zar ne?"
	"Naravno da }emo razgovarati o tome; mora}emo, i o tome i o mnogim drugim stvarima. Ti raspola`e{ mudro{}u, Prvi govorni~e, koja nam mo`e biti potrebnija nego hrana."
	"U tom slu~aju, bi}u tamo. Mo`da i sa nekim predlozima."
	
	5. ^OVEK IZ GLAVNOG PROCESORA
	Signal dat rukom obezbedio je da grupa ostane uporedna sa ljudskom strujom koja je proticala dole; Shiatan to poja~a daju}i signal 'Dva istok' i preko {lema. Jedan po jedan su se saglasili, a Shiatan je na svojoj mentalnoj listi potvr|ivao jedno po jedno ime: Grian, SomFr i Aer jo{ su voljni da prihvate njegovo vo|stvo. Ispru`enom, krutom desnom rukom, sa dlanom okrenutim nadole, Shiatan na~ini pokret kao da udara {amar po vironskim krovovima na~injenim od drvenih letvica ili od naslagane trave. "Silazak." Vrhovima prstiju prema ~elu. "Vi mo`ete za mnom ako `elite."
	Aer }e gotovo sigurno hteti.
	Da li je taj ~ovek sa imenom ptice njorke tu negde, me|u `ivim pravougaonicima koji tako sporo mar{iraju kroz grad? Da li je on tamo jedan od gledalaca, jedan od onih ~ije se klicanje sti{alo do sitnog cvrkuta u ogromnosti neba? U svakom slu~aju, taj Njorka jeste pojedinac, samo jedan me|u sli~nima kojih ima mnogo hiljada hiljada. Kao i na samom po~etku ove misije, Shiatan re~e sebi da bi trebalo da bude ponosan i vi{e nego ponosan; za poduhvat tako izuzetno te`ak, gotovo nemogu}, Glavni procesor je odabrao njega.
	Mogu}nost da ih Glavni procesor {alje u ovo zato {to `eli da ih uni{ti mora biti odba~ena bez ikakvog razmatranja, kao i jednako velika mogu}nost da ih {alje zato {to su njih petoro potro{ivi, oni bez kojih se mo`e.
	Desna ruka pru`ena, prsti sastavljeni u kupu. 'Ja letim na istok.'
	^etiri sagla{avanja. Svi pristaju.
	On je pre nekog vremena po~eo kru`enje nad ovim gradom. Njih petoro mora}e uskoro da slete, da skinu krila i sklone ih na bezbedno mesto, da se obrate stanovni{tvu na zajedni~kom jeziku, postavljaju pitanja, ube|uju. Bez obzira na to da li je on ~udotvorac ili bund`ija, njegovo te~no vladanje raznim jezicima bilo je, nesumnjivo, jedan ~inilac.
	Ima li tu neko polje veliko, dobro, blizu grada i ljudi, ali ne previ{e blizu? Ispod njega, jedna ku}a sa {iljatim krovom boje pustinje isko~i iz zemlje kao pe~urka.
	Ispru`ena desna ruka, dlan ravan, pokreti nadole. 'Nadole.'
	^inilo mu se da mo`e pro~itati karakter svakog svog pratioca po na~inu na koji reaguju na njegove predloge. Grian okleva, on ho}e da prvo odmeri kakvi su izgledi za uspeh ili katastrofu; tek onda pristaje. Somer gleda su`enim o~ima, a njene ruke ostaju smrtonosno mirne. Mer se naprosto izgubio od `elje za pustolovinom. Aer se zabrinula za sudbinu svih njih osim sebe.
	Na ovoj visini, mogao bi ih neko pogoditi iz vatrenog oru`ja ~ak i malog kalibra, a takvo oru`je - pu{ke - vidi se na sve strane; bradati ljudi podi`u {atore pod nadzorom mnogobrojnih osoba koje imaju, sve do jedne, to naoru`anje. On podseti sebe da, kad slete, ne}e uop{te biti va`no da li su tovari naoru`ani ili nisu. Svaka rulja mo}i }e da ih umlati kamenjem i motkama, ako po`eli. Zapravo, ~injenica da su ovi tovari naoru`ani pu{kama na neki na~in je i dobra, manje je verovatno da }e se upla{iti.
	Pokaza ispru`enom rukom i pesnicom. 'Sever.' Dva prsta nadole, rastavljena. 'Zavr{iti let.'
	"Aj, Somer." Napeto lice, suve usne, o~i nadsvo|ene.
	"Aj, Mer!" Spu{ta se on ve}, prebrzo, i odu{evljen {to je tako.
	"Aj, Grian." Odabira mesto.
	"Aj, Aer." Ona je zabrinuta za njega, ne pla{i se da }e on pasti sa neba nego da }e se spotaknuti pri sletanju.
	Zemlji{te travnato, pomalo neravno. Nema vi{e vremena za ma ~iji karakter ili za ma kakve planove. Protivpotisak, noge dole, stopala sastavljena, ruke spremne da se do~ekaju u slu~aju pada, koji bi morao biti pravo napred.
	Mer ve} sleteo, zako~io precizno, u najpovoljnijem trenu, i u nekoliko skokova sasvim usporio i stao. Jeste nerazumno hrabar, ali nikada Sunce nije pode{avao ve{tiji leta~ od njega. Sada i on, Shiatan, mora da sleti tako, da se do~eka na noge i ostane na nogama, bez pada, ina~e }e izgubiti i ovo malo preostalog autoriteta. ^etiri lakta ni`e; zako~i toliko da krila izgube svaki dalji uzgon. Po~inje pad zvani kovit. Ali padaj u vetar. Uspelo!
	No, ve} slede}eg trenutka novi nalet vetra umalo da ga obori.
	Grian, Somer i Aer sleteli su dok je on skidao sa sebe krila i PM. Aer je sletela mo`da i previ{e blizu njega. Somer je sletela 'na ~etiri ta~ke'. Grian je padao punih osam lakata, a kad je tresnuo, krila su mu se lu~no presavila.
	Velike `ene potr~ale su prema njima sa onog terena gde su podizani {atori. Njih je gonila, sustigla i prestigla jedna `ena na konju.
	"Mir!" On podi`e obe ruke, dlanovima napred. "Mi koji bogovima slu`imo, nikakvo zlo ne mislimo."
	Jaha~ica zauzda konja; u njenoj ruci je pi{tolj. "Nema bogova osim boginje jedine!"
	Zar se u bazi podataka potkrala neka gre{ka? "Mi smo njeni podr`avaoci i sluge!"
	Desetak `ena visokih kao kule okru`ilo ih je, neke samo blenu u njih, a neke su uperile ka njima pu{ke, koje su kratke, ali imaju velika usta cevi; neke o~igledno ~ekaju uputstva one na konju.
	"Mi smo iz Glavnog procesora", objasni Shiatan. "Glavni procesor, dom boginje. Po njenom nare|enju do{li da na|emo Njorku." U sebi se pitao koja li je to boginja.
	"Mi }emo vam pomo}i, ali prvo morate va{e oru`je da date nama." U o~ima `ene na konju vidi se da ne{to ra~una.
	Aer progovori: "Ne pu{k, ne no`."
	Pa`nja `ene na konju istog trena se preusmeri na nju. "Jesi li ti zapovednica ovih?"
	Aer odmahnu glavom. "Leta~i." Ona se dodirnu vrhom ka`iprsta po donjoj vilici. "Aer ja sam. Svi lete."
	Mer stade uz njih, nose}i u rukama svoja krila i pogonski modul. U stopu za njim do{la je jo{ jedna gomila ogromnih `ena. "Svaki je jedan", re~e Mer. "Pet jednih."
	"Predajte oru`je", re~e Meru `ena na konju.
	Stav{i iza Mera, Somer ispru`i ruke. "Moje. Ovim ubijam."
	Opet ra~unanje. "Ti si vo|a."
	"Da. Vodim sebe."
	Mer re~e: "A ja sam vo|a svoj. Nema oru`je. Nema pu{ka. Ti da{?" Jedna od velikih `ena se nasmeja bu~no, a konj se od toga upla{i, po~e povijati vrat veoma nadole i topotati kopitima u mestu.
	"Mir, ti!" Jaha~ica prite`e uzde, a onda osmotri leta~e. "Merhaba! Betifham arabi?"
	Aer i Mer pogleda{e ka Shiatanu, ali on samo sle`e ramenima.
	Jaha~ica vrati pi{tolj u futrolu i si|e s konja. Po~e se osmehivati, ali ne bez ne~eg osvetni~kog, {to je davalo njenom licu posebno svojstvo. "Mi smo ovo po~eli kako ne valja i ne treba", re~e ona Aeri. "Hajde da po~nemo od po~etka i budemo prijatelji. Leta~ice Aer, ja sam majorica Sirka. Komandujem prethodnicom Horde grada Trivigauntea. Ne mogu vam po`eleti dobrodo{licu u ovaj grad, jer ovo nije moj grad. Moj grad je na jugu odavde. Nadleteli ste nas mnogo puta, sigurno to znate."
	Aer klimnu glavom i osmehnu se. "Divno!"
	"Ovaj ~ovek", re~e majorica Sirka i pokretom glave nazna~i Shiatana, "do{ao je da tra`i nekog Vironca, tako|e mu{karca. Da li ti tra`i{ neku `enu?"
	Somer re~e: "Mu{k. Gde mi da na|emo Njorku?"
	Grian, koji nije ni skinuo PM sa sebe, re~e polako. "Mi nismo kao ti, @eno."
	"A ne bih ja ni o~ekivala da ti bude{ kao ja, mu{kar~e mali. E, sad me dobro slu{ajte. Vi ste..."
	Njen glas utihnu i nestade; pretvorila se u naslikanu figuru, u sivu sliku na bezli~noj ravnici. Shiatan oseti pokrete svojih usana i obraza, koji su se dogodili tu|om voljom; neko mu je razvukao usta u ogroman osmeh.
	Aer se zablenula u njega, o~ima koje su se iskola~ile toliko da su bile velike kao i njena usta. Sada, kad su sve druge boje pobegle, plavetnilo tih o~iju jo{ je blistalo. Neko drugi pru`i ka njoj Shiatanove ruke, a ona, negde u daljinama, vrisnu.
	Sev i gromovit zvuk pucnja toliko su ga zaprepastili da se, maltene, probudio; na tren su boje opet bile stvarne, a ono obliveno skerletnim crvenilom {to se sru~ilo pred njegove noge bila je Aer. On oseti kako ga neka sila baca o zemlju i ostavlja u bespomo}nosti i tami, na rubu zaborava.
	Somer svojim dodirom ubi jednu, drugu; Mer se borio juna{tvom o~ajnika, ali novi pucnji riknu{e i obori{e to dvoje u prvi zagrljaj njihov. Grian, koji je jo{ i sad nosio na sebi krila, uzlete uspravno uvis. Hteo bi i on, Shiatan, da poleti; ali nema PM na sebi, a ruke su mu vezane. Okrete se i vide svoja krila i po~e ih ritati i gaziti.
	
	"Da ja malo razmislim, patera." Mejtera Mermer nagnu glavu na jednu stranu. "Generalisima iz Trivigauntea, i jo{ jedna `ena, ali toj drugoj ne znamo ime. Pretpostavljam da }e biti `ena."
	Svila klimnu glavom. "Mislim da se u to mo`emo pouzdati."
	"Ne znamo koliko koja od njih jede. Verovatno jedu izobilno. A tu }e biti i generalica Saba i generalisimo Usik. Gledala sam ja njih, poje{}e oni brdo hrane. Da li }e i njih dvoje dovesti sa sobom jo{ ponekog?"
	"To je dobro pitanje." Svila razmisli. "Usik gotovo sigurno ho}e, ako Sijuf dovodi neku iz svog {taba, onda verovatno i Saba, to je dosad ukupno {estoro."
	"I svi vrlo je{ni."
	"Tu si u pravu, siguran sam, ali Njegova svesnost i ja ne}emo jesti mnogo, a ti ne}e{ jesti ni{ta."
	"Jesam li pozvana?" Bilo je te{ko pro~itati izraz lica Mejtere Mermer.
	"Nego {ta. Ti si doma}ica, ne samo te ve~eri, nego i doma}ica cele ove ku}e - palate, htedoh re}i."
	"Mislila sam da bi [enila mogla to raditi, patera."
	"Ona je gost." Svila se udobnije smesti u veliku fotelju ~ija su leva i desna strana imale oblik 'krila' pru`enih unazad. Bilo mu je sasvim jasno da }e uskoro morati iz nje da ustane. "Ona je ovde samo zato {to joj mo`da preti opasnost."
	"Ta devojka zaista poma`e. Sve {to joj ka`em, uradi, i gleda {ta bi jo{ mogla raditi. Ponekad moram da je zaustavljam, da joj zabranjujem da radi dalje, patera."
	"A, sad razumem. Ti si se pla{ila da ja nju ne}u pozvati, ili da }u zatra`iti od nje da radi kao konobarica ili tako ne{to. Pozvana je - ili }e, bar, biti pozvana ~im je vidim. Ho}u da prisustvuju i ona, i tvoja unuka, i majstor Ksipias; do Ksipiasa }u poslati Roga, da mu ka`e."
	"Ja dr`im ~asove iz aritmetike." Mejtera Mermer uzdahnu. "I sad bih `elela brojati na prste, ali ne mogu. Imam samo pet prstiju, a sa generalisimom Usikom i svim tim stranim oficirkama imali smo {est osoba. Ti i Njegova svesnost, to je osam. Stari majstor ma~evanja, devet. [enila, deset. Gljiva i ja, dvanaest. Ako }e{ pozvati jo{ nekog, onda svakako ne samo jednog nego bar jo{ dvoje, patera. Trinaestoro za stolom, to nije sre}an broj. Ne znam zbog ~ega, ali obi~aji nala`u da, ako treba, pozove{ bilo koga sa ulice da bude ~etrnaesti."
	Svila ustade. "Ne, dvanaest }e biti dovoljno. Sada hodi sa mnom. Zamolio sam Hosaana da doveze lete}a kola, a mislim da sam ih i ~uo pre nekoliko trenutaka."
	"Kuda?... Ne mogu ja da idem odavde, patera. Ne u situaciji kad dolazi toliko ljudi ve~eras."
	Svila je ovo o~ekivao; on sada zamisli da se tako raspravlja sa Sijuf, i odmah zauze ~vr{}i stav. "Naravno da mo`e{. I naravno da }e{ i}i. A sad, donesi tvoju ruku."
	"Ne. Ne." Mejterina jedina raspolo`iva ruka ste`e rukonaslon njene fotelje tako ~vrsto da joj se tapacirung nadi`e izme|u prstiju kao testo. "Ne razume{. Dobar si ti ~ovek. Predobar, ako }emo istinito. Previ{e dobar i prema meni, kao {to si oduvek i bio. Ali ja moram hiljadu poslova obaviti izme|u ovog trenutka i po~etka te ve~ere. U koliko sati }e po~eti? U {est?"
	"U osam. Razumem ja sve to, Mejtera, i upravo zato idemo u radionicu o kojoj je govorio taj poslu`itelj - kako se zove?"
	"Lapor. Patera, ne mogu."
	"Dabome da ne mo`e{. Kad ima{ samo jednu ruku. Morala bi uglavnom samo da govori{ [enili {ta treba da se radi. Iz tog razloga, idemo da ti pri~vrstimo desnu ruku na mesto gde treba da bude. Sama ka`e{ da posla ima dosta; sa dve ruke, mo}i }e{ da uradi{ dvaput vi{e nego [enila, a ne samo upola koliko ona, kao sad."
	Nije sa~ekao da ona odgovori; odmah je krenuo odlu~nim koracima ka vratima. "^ekam te napolju; nameravam da pitam Hosaana za{to njihova generalisima govori onako. Budi dole kroz pet minuta, sa rukom; jesi ~ula?" Ve} iskora~uju}i u hol, on dodade: "Ti, i [enila, i tvoja unuka. Povedi i nju."
	Mejterin zavr{ni vapaj, "Pateraaa..." prese~en je zatvaranjem vrata. [iroko se cere}i, Svila othrama preko celog hola i sa garderobe u foajeu uze dodatni ogrta~ od jednostavnog crnog ov~ijeg krzna.
	Ulazna vrata se otvori{e ka unutra pre nego {to je on stigao do njih, i Hosaan zakora~i u hol, sa Orebom na ramenu. "Tvoj ptican je bio napolju, Kalde. Izgleda da nije uspeo na}i otvoren prozor, pa sam ga uveo unutra."
	"Lete male", graknu Oreb i delimi~nim rasklapanjem malo 'zamaha' krilima. "Tica vidi."
	"Lete, na vreme si video, sme{na ptico. Dolazi ovamo."
	Oreb presko~i na Svilin {a~ni zglob. "Ljudi si-|u!"
	"On je leteo oko vazdu{nog broda", objasni Svila. "Sada ga verovatno razume bolje nego ja. Iz broda spu{taju ljude u ne~emu {to je kao ogroman pti~ji kavez, pomo}u koga, isto tako, podi`u ljude i robu u brod; to Oreba, reklo bi se, zanima." Oklevao je, onda mahnuo prema jednom duga~kom divanu. "Hajde da mi sednemo na trenutak. Hteo bih ne{to da te pitam."
	"Naravno, Kalde."
	"Mogli bismo ovo i u tvojoj letelici, ali imam ose}aj da }e se tamo ve} na}i neko ko }e `eleti da razgovara sa mnom, a ja ne bih da me prekidaju. Jesi li gledao paradu?"
	Hosaan klimnu glavom. "Jesam, a gledao sam i tebe na onoj tribini, Kalde, za slu~aj da me pozove{."
	"Dobro. U tom slu~aju, video si kako razgovaram sa generalisimom Sijuf i sa generalicom Sabom. Uzgred budi re~eno, poznaje{ li ti njih dve?"
	"Misli{, li~no, Kalde? Ne, ne poznajem ih. Znam kako izgledaju."
	"Nisi nikad razgovarao sa njima?"
	Hosaan odmahnu glavom.
	"Ali si putovao. Ti si rodom ba{ iz Trivigauntea?"
	"Jesam, Kalde. Tamo sam ro|en. Ti bi, dodu{e, bio nerazuman kad bi i{ta {to ja ka`em prihvatao nekriti~no kao celu istinu. To ti je jasno, nadam se."
	"Dobar ~o-vek!" branio ga je Oreb. "Ljudi le-te. Si|u!"
	"Naravno. Meni je sasvim jasno da tvoja osnovna odanost jeste ona prema tvom rodnom gradu."
	"Jeste. Ta~no je da sam putovao vi{e nego {to ve}ina ljudi proputuje za ceo `ivot. Mogu ti pri~ati o nekim mestima gde sam bio, ako `eli{, ali ti ne mogu za svako mesto re}i ta~no {ta sam radio tamo."
	Zadubljen u misli, Svila klimnu glavom. "Ovde u Vironu mi ponekad ka`emo da neko govori 'vironski' kao da je to zaseban jezik. A nije, naravno. Mi samo imamo neke idiomatske izraze koji se u drugim gradovima, bar koliko ja znam, ne koriste. Osim toga, mi neke re~i izgovaramo malo druga~ije. Ja o drugim gradovima znam vrlo malo, ali ne bih bio iznena|en ako i oni imaju neke takve posebnosti."
	"Imaju. Mislim da znam {ta }e{ me pitati, ali nastavi."
	"Ima li ikakvog razloga da mi ne odgovori{ o tome?"
	"Nema nijednoga."
	"Dobro. Hteo sam re}i da postoje uistinu drugi jezici, sasvim razli~iti od na{eg. Latinski, na primer, ili francuski. Imamo mi izvesne knjige na francuskom i na latinskom, {tavi{e u Spisima postoje odlomci na tim jezicima, zbog ~ega su oni od interesa za nau~enjake pa ~ak i za obi~ne augure kao {to sam ja. Dalo bi se pretpostaviti da ima nekih gradova u kojima narod govori tim jezicima, ovako kao {to mi koristimo vironski jezik."
	"Zajedni~ki jezik", re~e Hosaan. "Tako ga putnici prete`no nazivaju, a i mi u Trivigaunteu."
	"A, tako." Svilin ka`iprst opisivao je male krugove na njegovom obrazu. "U tom slu~aju ti bi, iz tvoje perspektive stranca, kazao da i Viron i, recimo, Palustrija govore zajedni~kim? Palustrijski li~i na vironski toliko da ponekad nekoliko minuta razgovara{ sa ~ovekom pre nego {to pouzdano zaklju~i{ da li je Vironac ili je Palustrijanac. Tako su bar mene u~ili u sholi."
	"Ta~no su rekli, Kalde."
	"Vrlo dobro. Dakle, ja mogu zamisliti neki strani grad u kome se govori neki drugi jezik, recimo latinski. Isto tako mogu zamisliti neki grad kao {to je Palustrija, u kome se govori zajedni~ki jezik. Naslu}ujem, mada ne mogu dokazati, da su mnogo ve}e razlike u govoru izme|u Vironaca vi{ih dru{tvenih slojeva i nekog vironskog prosjaka ili ciglara, nego {to su razlike u govoru, recimo, vironskog trgovca i palustrijskog trgovca. Ono {to ne mogu zamisliti jeste grad u kome neki gra|ani govore tim jezikom za koji ka`e{ da je 'zajedni~ki', a neki drugi govore latinskim ili nekim tre}im."
	Hosaan klimnu glavom, ali ne re~e ni{ta.
	"Lju-di lete!" proglasi Oreb, gube}i strpljenje, po{to se njegov vlasnik toliko raspri~ao. On odsko~i sa Svilinog ramena i polete po holu palate, u spirali, sve vi{e. "Lete! Lete! Male! Lju-di!" Onda opru`i krila i po~e se spu{tati dugotrajnim 'klizanjem' poput jedrilice. "Si-|u!"
	"Neka nam Pes Veliki bude vodi~!" uzviknu Mejtera Mermer silaze}i niz stepenice. Sa njom su i{le [enila i Gljiva. "[ta je to u{lo u tvoju pticu, patera?"
	"Ne znam", re~e Svila, uveren, me|utim, da ipak zna. "Hosaane, Oreb je do{ao kod tebe dok si bio u letelici, zar ne?"
	"Spustio se na naslon jednog sedi{ta, Kalde, i po~eo govoriti. U po~etku ga nisam razumeo."
	"To je jo{ jedan jezik, ili, bar, jo{ jedan na~in izgovaranja zajedni~kog jezika." Svila se nasme{i ironi~no. "[ta je govorio?"
	"Stvari kao 'Svila u|e, Svila u|e, tica ne'."
	Svila klimnu glavom. "Kreni ti sada i ~ekaj nas u vozilu. Sa podignutim krovom. Ne znam koliko }e ~ekanje potrajati, nema svrhe da se smrzava{."
	Hosaan izi|e, a [enila upita: "Idemo li, patera?"
	"Za koji trenutak. Hajdemo svi u biblioteku, molim vas. Orebe, gde su ti lete}i ljudi i lete}e devojke koje su 'si{le'?"
	Oreb odskakuta u jedan ugao, gde je stajala trbu{asta vaza, i o{tro je kljucnu nekoliko puta.
	"Na severoistoku, Gljivo", re~e Svila. "Jesi li videla ovo?"
	Njeno lice sli~no lobanji okrete se prema njemu kao {to bledi pogrebni ljiljan okre}e svoj cvetak prema suncu. "Let, Svilo?"
	"Leta~i, rekao bih. A to su ljudi koji lete na krilima napravljenim od ne~ega {to li~i na gazu."
	[enila dodade: "Kao pterovojnikinje Trivigauntea, osim {to su krila ovih leta~a du`a i izgledaju kao da su lak{a."
	No}ni vran slete Svili na rame.
	"Jo{ jedno pitanje, Orebe. Tamo gde su sleteli ti lete}i ljudi - da li su tamo bile i neke ku}e?"
	"Ku}a sad! Brzo ku}a!"
	Svila izvadi maramicu iz d`epa, rastrese je i prebaci je kao draperiju preko svojih ra{irenih prstiju. "Ovako?"
	"Jes jes!"
	"Sedite, molim vas", re~e Svila, obra}aju}i se trima `enama. "Gljivo, da li bi ti mogla meni u~initi jednu veliku uslugu, a i tvojoj babi? Prona|i {ta to muvaju ti leta~i?"
	Ona ne odgovori. Svila re~e: "Pretra`i pa{njake severno i isto~no od grada, gde Ranina vojska podi`e {atore. Mislim da Oreb na to misli kad ka`e 'brze ku}e'. Leta~i su po sletanju verovatno skinuli krila sa sebe, ali bilo bi normalno da su ostavili bar jednoga da ta krila ~uva."
	"Kao {to patera ka`e, to je za nas oboje, Gljivo." Mejtera Mermer je potap{a po kolenu. "Ne znam za{to je va`no, ali sam sigurna da mora biti."
	[enila primeti: "Znate, `elela sam ovo da gledam jo{ od trenutka kad ju je ona Trivigauntkinja ugledala u ogledalu. A sad, eto, gledam, ali ni po ~emu ne prime}ujem da li ona to radi. Trebalo bi, ljudi, da nari~ete neke ~arobne re~i, i da prskate kapljicama parfema sliku Telksiepeje."
	"^udo - ili magija, ako je `eli{ tako zvati - jeste u na{oj Gljivi", re~e joj Svila.
	"Njorka veruje u bogove, patera. On je, na svoj na~in, zaista religiozan i zna da sam ja imala Scilu u sebi i da je ona komandovala svima. Ali ovo {to sad vidim ne bi ubedilo Njorku da se ovde stvarno ne{to de{ava."
	"Njorku", ponovi Gljiva Mukorica iznenada.
	Oreb nagnu glavu na jednu stranu kao Mejtera Mermer. "De Njor-ka?"
	Gljivin glas, ravan, bez ikakvog naglaska, kao da je dopro iz neke pusto{i s one strane Vaseljene. "Gde Njorka je... Svilo? Lancem moje ruke. Noge jaka krila gaze."
	
	6. U PAUKOVOJ MRE@I
	"Zaista, ovaj, napu{teni? Samotni? Ili su tu i neke druge, hm, u{i? U ovom mraku i, razume{ ti mene, bu~nosti. Bu~nosti? Buci. To je, je li, pitanje."
	"Ne znam. Nemam na~ina da to ustanovim. Mo`e{ li ti?" Pitanje o kome je Mejtera Nana u sebi raspravljala bilo je: da li bi bilo nedoli~no da ona legne da spava pre patere Ustavice.
	"Ja, heh, ne. Ne mogu nikako, priznajem."
	"Da li ti ima{ neku tajnu koja bi omogu}ila Potou i drugim savetnicima da se vrate na vlast uprkos bo`joj volji?"
	"Ja bih, dozvoli, molim te, jednu stvar. Generalice? Bezbednije, je li. Da, da ne. O takvim, razume{ ti mene, temama."
	"Svakako bi bilo, eminencijo, kad bi je ti imao. Ima{ li je?" Poku{avala je da zaboravi koliko je `edna.
	"Ni slu~ajno. Nisam blizak militarnoj problematici, moli}u lepo."
	"Pa, nisam ni ja, eminencijo; prema tome, nek nas prislu{kuju do mile volje." Ona izu cipele: ekstaza. Slede}ih pola minuta raspravljala je sama sa sobom da li da izuje i duga~ke, crne ~arape, ali samokontrola je preovladala. "Toliko je vremena pro{lo, da je Bizon, do sada, sigurno ve} preuzeo komandovanje. On, ili neko drugi, ali najverovatnije on. On je bio moj najbolji oficir, potpuno postojan u krizi, ali ne mnogo ma{tovit. Ako na|e nekog malo kreativnijeg savetnika, sa njim }e se Ajuntamiento veoma lo{e provesti."
	"Ja sam naprosto natopljen odu{evljenjem pred, hm, takvim izgledima."
	"I ja sam, eminencijo. Samo kad bi stvarno tako bilo." Ona se nasloni na zid.
	"Ti }e{ mi, ovaj, zamerati."
	"Nikad, eminencijo."
	"Ti, ili drugi. Nikad ne biva da ponestane, hm, kriti~ara. Patera Pipak. Ima onih koji }e da nalaze manu, uvek. Ti }e{, ovaj, uzdignuti svoj glas, da ja kao posrednik moram biti ne. Pri. Strastan."
	Ona osloni skr{tene ruke na kolena, a glavu na ruke.
	"Uzvrat moj na takvu izjavu bi}e, ovaj, generalice, da jesam. Nepristrastan. 'Non-partizan', ha? U na{em sada{njem slu~aju, a i {ire. Nije to bila, dozvoli, molim te, pristrasnost. Nego, je li, objektivnost. Ja sam ~ovek mira. Tako sam se, hm, izjasnio. Pod pregovara~kom zastavom, a? Uz savetovanje sa brigadirom Erneom. I podjednako sa Kaldeom Svilom. Doveo sam jednu izuzetno va`nu... tebe, generalice. Na raspravu o, ho}emo li jednu stvar? Primirju. Majstorstvo diplomatije? Trijumf, {tavi{e. A da li su na{e dve osobe uva`avane? Jesu li? Nisu!"
	"Ja bih da se opru`im, ako tebe to ne}e uznemiriti, eminencijo. Prikupi}u suknju oko nogu."
	"Ne, ne, Mejt... generalice. Ja jedva i da vidim gde si ti u ovoj mra~noj... u mraku. Tamnome. Postoji jedan sukob koji se nikakvim posredovanjem zata{kati ne mo`e, da?"
	"U ovom slu~aju posredovanjem nismo postigli ni{ta."
	"Govorim o sukobu izme|u dobra i, hm, zla. Da, zla. Kao crkveni ~ovek, augur kome je sudbina namenila, ovaj, sudbinu ne{to grandiozniju. Ali koji kao i svaki augur, ponekad, ~ekaj, molim te: gre{i. Ponekad malo priglupo zazvu~i, a? Ali na kraju pametno ka`e, je l' da. Ne mogu biti posrednik u svim sva|ama, jer ne mogu u toj jednoj. Ali sam uneo svoje ime na spisak, dakako. Na jedan spisak. Odavno. Ja sam za stranu dobra. Ne mogu zatvarati o~i pred zlom. Niti ho}u. Niti mogu niti ho-}u."
	"To ti je dobro." Mejtera Mint, me|utim, zatvori o~i. Jedina svetlost u izdu`enoj, goloj prostoriji bila je duga~ka traka vodenaste zelene boje koja se provla~ila ispod vrata; sklapanje o~iju trebalo bi da donese vrlo malu razliku. Donelo je, ipak, jedan veliki mir.
	"Ako... heh... ovaj... Dozvo... hm", re~e Ustavica. Tako ga je, bar, ~ula. Pro~elje @itne berze stropo{tavalo se veoma sporo, a Nana je ~ekala da padne na nju, nemo}na da se pomakne.
	
	Probudila se sa trzajem. "Eminencijo?"
	"Da, generalice?"
	"Neke snove {alju nam bogovi."
	"Ah da, ne-sum-nji-vo."
	"Da li je iko ikad tvrdio da sve snove {alju bogovi? Da je svaki san poruka od bogova?"
	"Ja - heh. Pa, ne pamtim ba{, razume{ ti mene. Posveti}u pa`nju tom, hm, pitanju. Mo`da. Veoma mogu}e."
	"Jer ja sam upravo imala jedan vrlo obi~an san, eminencijo, ali mi se ~ini da ga je mo`da poslao neki bog."
	"Neobi~no. Ekstra-or-dinarno. Ako nije neskromno da, hm, pitam? Bez namere da se na, hm, me}em. Ali voljan da slu{am, ako."
	"Sanjala sam da stojim na ulici ispred @itne berze. Zgrada je padala na mene, ali ja nisam mogla da be`im."
	"A, dakle, tako."
	"To se i jeste desilo, u stvarnosti, pre nekoliko dana. Sru{ili smo je, vukli smo je pomo}u volovskih zaprega. Ja sam tad mogla da be`im, ali nisam `elela. @elela sam da umrem, i zato sam samo stajala na tom mestu i gledala kako se zgrada ru{i na mene, a onda me je Gavran izvukao iz opasnosti. Umalo da pogine, kao i ja."
	"A, ovaj, je li. Zna~aj? Ne uvi|am ga, generalice."
	"Mislim da je neki bog poku{ao da me podseti na to da ja, po{to sam tada odabrala da poginem, ne treba da se pla{im smrti sada, jer ni{ta {to oni meni mogu sada uraditi nije gore od ru{enja onog pro~elja na mene, a to je sudbina koju sam bila namenila sebi samoj, nedavno."
	"Koji bog, hm? Koji bog, generalice? Ima{ li iole ikakvo naslu}ivanje?"
	Znala je, po promeni u Ustavicinom glasu, da se on uspravio. Uspela je, bar privremeno, da ga izvu~e iz njegovog 'napada' samosa`aljenja. Jo{ kad bi neko izvukao nju... To je `arko `elela. "Nemam ni najmanju slutnju koji je to bog meni ukazao takvu naklonost, eminencijo, pod pretpostavkom da je bio ijedan. Ne se}am se ni~ega {to bi poslu`ilo kao nagove{taj."
	"Nijedna `ivotinja, a?"
	"Nijedna, eminencijo. Samo ulica i komadi gra|evine koji se ru{e na mene. Bilo je posle spuzastora, i ja se samo se}am kako su ti blokovi materijala izgledali mra~no naspram nebeskih zemalja."
	"Nije, dozvoli, molim te, jednu stvar - nije Vladar dana, Pes, bog Sunca, je li? Gospodar Dugog sunca i tako dalje. Tartaros, mo`ebit? No}ni bog. Mra~no kamenje, bog mraka. Mo`da slepi, hm, mi{evi?"
	Mejtera Nana zaokrete glavom na takav na~in da je vrh njenog o{trog, malog nosa na~inio kratki, odre~ni luk. "Nijedna `ivotinja, kao {to rekoh, eminencijo. Ni jedna jedina."
	"Dobro, da mi to pitanje, heh. O-stavimo. Barem za sada{nji trenutak. Po strani, je li. Marginalizujemo. U mom, ne neznatnom, je li, iskustvu, potpis, potpis, je li, boga, ~esto je nala`en osvrtanjem. Razgledanjem {ire, dakle, slike. Hajde da mi razgledamo {ire, Mejtera. Koji je dan ovo, a?"
	"Danas?"
	"Pa, hm, kako bih rekao - dana{nji. A koji je bio onda, je li, molim te? Koji dan si ose}ala da je bio u tvom, hm, snevanom do`ivljaju?"
	"Misli{, koji je dan bio kad se stvarno dogodilo?"
	"Ne. Da li ti se u snu ~inilo da je neki, hm, odre|eni dan, je li? Da li si bila, ~ekaj, molim te, jednu stvar, svesna kalendara?"
	"Ne, eminencijo."
	"Koji je dan danas? Mislim, dok vodimo ovu kon-ver-zaciju."
	Koliko puta su njihovi otmi~ari zastali da jedu, koliko puta se spavalo? Tri puta? ^etiri? "Nisam sigurna." Mejtera Nana po~e se kajati {to je uop{te pomenula taj san; ona dopusti da joj o~ni kapci padnu.
	"Naga|aj, generalice. Koji dan?"
	"Hieragdan ili teldan, valjda."
	"Mrtva tela, hm? Le{inari?"
	"Ne. Samo nebeske zemlje, zgrada, blokovi koji se ru{e."
	"Ogledala, majmuni, jeleni? Karte, {oljice za ~aj, ili, ~ekaj, molim te: kanap? Ijedno par~e obojenog kanapa? @ivina, ni{ta te vrste?"
	"Ne, eminencijo. Ni{ta te vrste."
	"Prostor, kudikamo, prostraniji, razume{ ti mene? Nebeske zemlje, a? Nisi bila nesvesna, hm, njih?"
	"Znala sam da su tamo, eminencijo, i zapravo su mi izgledale na neki na~in zna~ajne, mada ne mogu re}i za{to."
	"Progres nam je ovo, ne? Na-pre-dak, molim lepo. Iskorak. A stvar se odista dogodila? ^ekaj, molim te - u stvarnosti? Pala zgrada, tebe, hm, spasli?"
	"Da, to je bilo kad su borbe tek po~injale. Ho}u re}i, eminencijo, da se ti dani sada nazivaju 'po~etak'. Ali mi smo tada imali utisak da se borimo ve} dugo, i da smo mi koji smo prvi krenuli u borbu - prvoborci - ve} stekli veliko iskustvo." Mejtera Nana zastade, zagledana u uspomene.
	"Bili smo kao deca koja su po{la u palestru pre godinu dana. Po~inje nova {kolska godina, i ta deca se ose}aju kao stari majstori {kolovanja, veterani. Daju savete mla|oj deci, pona{aju se pokroviteljski prema njima, a istina je da se i sami nalaze tek na po~etku {kolovanja."
	Ustavica zagun|a u znak saglasnosti. "Prime}ivao sam ja, dozvoli, takve pojave."
	"A sada, vidi{ - pre nekoliko dana, kad smo ti i ja polazili u tu ku}u iz koje je Kalde ranije spasen, bilo je jedno zati{je u ratu. ^etvrtu brigadu smo sabili u ugao, ali niko nije bio voljan da kidi{e na nju ba{ tad. Ose}ali smo da se Erne koleba, a ti si nam to potvrdio. Ajuntamiento se pozavla~io u ove tunele, a mi koji smo o tome razmislili, uvideli smo koliko }e biti te{ko iskoreniti ih. Ponadali smo se da bi mo`da mogao biti na|en neki drugi na~in. Zato sam po{la s tobom."
	^ekala je da Ustavica ne{to ka`e, ali on je }utao.
	"Po~eli su da se pojavljuju neki ljudi, da istupaju. Do|u i ka`u nam kako su se hrabro borili, {ta su sve u~inili. A ja ih gledam i razmi{ljam: ko ste, kako to da vas nijednom videla nisam, ako ste bili borci tako slavni? Bizon je uradio sve, u~estvovao u gotovo svakoj borbi.
	Vuna tako|e. Vuna je silan doprinos dao, nikad nije izbegavao borbu; nije ni govorio ve~ito 'uradi}u to, generalice', kao Bizon, ali kad se desi da nas neprijatelj odbije, i ja se osvrnem i vidim da je samo jedan na{ ~ovek ostao tamo, jo{ puca, iako su svi ostali uzmakli, a zelemba}i - to zna~i pripadnici Garde, eminencijo, pripadnici Civilne garde - nadiru i tako su blizu da ih on mo`e maltene rukom dodirnuti, e, tad sam znala da je to Vuna.
	Posle, u tim razmi{ljanjima, do|em do ~injenice da je Vuna poginuo, pa zapitam sebe: gde su sada oni koji su jahali u juri{ sa mnom, gde je ona \ur|evka koja nam je dovela sve svoje konje, iako ni{ta na svetu osim tih konja nije imala? Nadam se da je `iva, eminencijo, ali nismo je uspeli na}i, a za to vreme sami su se 'na{li' nebrojeni navodni junaci koji ne prestaju da se hvale svojim podvizima, a ja ih se ne se}am uop{te. Skink je predvodio jedan napad na Palatin, i odnelo mu obe noge. Gde li je Skink? A gde je onaj div sa onako krezavim zubima? Ne pamtim kako se zvao, ali znam da sam dizala pogled ka njemu, bio je visok sigurno dvostruko vi{e od mene, pa sam se pitala ko je to bio dovoljno veliki da ga udari ~ak tamo gore, i ~ime ga je to udario i tako mu izbio zube, i {ta se desilo posle."
	"Kako se zvao?"
	"Taj div, eminencijo? Ne se}am se. Ma~ak? Ili, Ma~or, ili tako ne{to. Ne, Gib, eto setila sam se. Gib. To je re~ koja mo`e ozna~avati mu`jaka neke `ivotinje iz roda ma~aka. To bi upu}ivalo na Sfiksu Re`e}u, pokroviteljku Trivigauntea. Ma~ke su njene, pa i lavovi. Ali Gib se nije pojavio u mom snu."
	"Ko te spas, ovaj, spasio?"
	"Taj se zvao Gavran, ali gavranovi nisu svetinja ijednog boga, zar ne, eminencijo? Orlovi su za Pesa. I sokolovi, jer sokolovi - ili jastrebovi? - su ne{to kao mali orlovi. Drozdovi i {eve su za Molpu, ali gavranovi ne umeju da pevaju. @ivina je za Telksiepeju, kao {to ti, eminencijo, re~e malo~as, ali - ~ekaj.
	Setila sam se, eminencijo. Ja sam se prise}ala na{ih spiskova, zar ne? Spiskova, a ne `ivotinja i njihovog izgleda. Gavran, me|utim, veoma li~i na no}nog vrana, a jedan takav je ljubimac na{eg Kaldea. Kalde je njega nabavio sa namerom da ga prinese na `rtvu onom bogu koji ga je prosvetlio. Narod pri~a da je to bio Pes, izgleda da su gotovo svi uvereni u to, ali ja sam pitala Kaldea o tome i on mi je rekao da nije bio Pes, nego jedno od manjih bo`anstava, poznato kao Izvana{. Ja o Izvana{u ne znam mnogo, eminencijo. Ti o njemu sigurno zna{ mnogo vi{e, ali svakako su no}ni vrani sveti njemu. Ili, ako nisu, moraju biti dovo|eni u vezu sa njim odsad, zato {to je na{ Kalde izabrao ba{ tu `ivotinju za `rtvu Izvana{u. Zar nije tako, eminencijo?"
	Ustavica ne odgovori.
	Mejtera Nana pomisli da bi mogla ustati i po}i da pogleda nije li Ustavica oti{ao nekud. ^inilo joj se da je poslednjih nekoliko minuta spavala, iako je govorila glasno; ali ko da ustane kad je predivno, neuporedivo lepo le`ati tu, jer Bizon je u susednom krevetu, hr~e tiho, a Njorka bdije nad njima. "Njorka?" pozva ona tiho. "Njorka?"
	Njorka }e im vode doneti, sigurno ho}e, ako ona zatra`i, jednu bocu bistre, hladne vode pravo sa izvora, i ~a{e. Ovog puta glasnije: "Njorka!"
	Da, Majko. Evo me.
	
	"Njorka, sine moj?"
	"Izvini patera." Podrhtavaju}i u svetlosti popodnevnog sunca, Njorka opet upravi pa`nju ka Inkusu. "U~inilo mi se da sam ne{to ~uo."
	"@eleo si sa mnom komunicirati?"
	"E, vala, tooo. Kad smo bili u mantejonu, objasnio si {ta je on rek'o." Njorka se ose}ao nelagodno me|u elegantnim zgradama palatinskim, na~injenim od sivog kamena; sve do ovog trenutka on je taj deo grada pose}ivao samo da bi krao.
	"Ja sam preduzimao silne korake u smislu obja{njavanja smisla, svakako. To je moja sveta du`nost, pa sam ulo`io znatan napor u tuma~enje bo`anskih namera."
	"Ma, bio si jasan ko polimer, patera", izjavi Hamerston privr`eno. "Jo{ pre nego {to si zavr{io, stekao sam utisak da razumem svaku od onih re~i koje je Pes izrekao."
	Neki glasovi zatra`i{e od njih da stanu. Stado{e.
	"To su biolo{ki ljudi, ali sa pu{kama sa debelom municijom, patera. ^uo sam ja njih kako dolaze iza nas, ali sam se nadao da se ne}e petljati u na{a posla."
	Pla{e}i se da }e biti uhap{en, Njorka progun|a: "[ta, je l' sad zabranjeno da ~ovek pe{a~i uzbrdo."
	Do tad je komandir patrole ve} primetio Inkusovu crnu ode`du. "Izvinjavamo se, patera, ali ovaj vojnik, znate. Pri~a se da su neki vojnici na na{oj strani. Da li je ovaj?"
	Hamerston klimnu glavom. "Jeste ovaj."
	"Doista, sine moj." Inkus uputi patroli jedan zubati osmeh. "Ima{ moju ~asnu augursku re~, koju ti dajem i kao tvoj - da ne ulazimo sad u to. Ima{ moju svetu re~ da narednik Hamerston ~ezne za svrgavanjem Ajuntamienta koliko i ja."
	"Ja sam narednik Linsang", re~e vo|a patrole. "Idete li u veliki mantejon, patera?"
	Inkus odmahnu glavom. "U Palatu prolokutora, sine moj. ^iji sam stanar ja." Njegov glas postade poverljiv. "Meni je ~ast u~injena da teofaniju vidim. Veliki Pes li~no ispoljio je tu dobrotu prema meni. Nije to prvi put, to je drugi put da bogovi budu tako dobri prema meni. Te{ko }e{ ti u to poverovati, znam, ali te{ko sam poverovao i ja. No, oba ova moja pratioca behu prisutni prilikom druge teofanije, ~iju }e autenti~nost odlu~no potvrditi, to ti jem~im."
	Jedan od Linsangovih vojnika, koji je dotad dr`ao pu{ku uperenu u Njorku, sada je podi`e ka nebu. "Zar nisi ti Njorka? Njorka prorok?"
	"Taj sam."
	"On tumara po celom gradu", objasni vojnik Linsangu. "Svima govori da se spreme za Pesov plan. Ka`e da mu je Tartaros rek'o da to radi."
	"Jeste, rekao mi je", saop{ti Njorka stameno. "I Pes `eli da ja nastavim to da govorim narodu. A ti, bor~e? Jesi li spreman za polazak? Spreman da se odrekne{ celog ovog svita?"
	Linsang upita: "Pa, {ta je to Pes rekao? Ako je dozvoljeno da ja to..."
	"Neispravno jeste", re~e Inkus, "ali nije protivno kanonu. @elite li svi vi da ~ujete re~i Oca bogova?"
	Nekoliko njih potvrdi{e da `ele.
	"A ho}ete li nas pustiti, kad ~ujete, da nastavimo svojim putem izvr{avanja svetog zadatka?" upita Inkus, koriste}i ste~enu prednost.
	Linsangovi borci zaklima{e glavama. Bili su to mladi}i ispod dvadeset godina; da su borci, a ne civili, videlo se samo po tome {to su imali pu{ke u rukama i trake obojenog platna vezane oko ~ela i glave.
	Linsang se usprotivi. "Ja moram prvo da ~ujem {ta ka`e ovaj vojnik. Hamerston? Tako se zove{, naredni~e?"
	"Ja!" uzviknu Hamerston, ~ija je pu{ka sa debelom municijom tako|e bila uperena ka zemljama na nebu, a kundak oslonjen o kuk.
	"Jesi li za Ajuntamiento ili za Kaldea?"
	"Za Kaldea, naredni~e."
	"A {ta misli{ o Ajuntamientu?"
	"Ako bi mi Kalde ili ovaj patera ovde naredili da ih ne pobijem, ja bih se uzdr`ao. Ali ako se ja pitam, ima da ih pobijemo do poslednjeg."
	Jedan od boraca re~e: "Jedan vojnik je ubio savetnika Potoa. Tako smo ~uli."
	Hamerston se isceri i zabaci glavu malo unazad. "Nisam ja bio taj, ali ako ga sretnem, ~estita}u mu."
	"U redu." Linsang odlo`i svoju pu{ku kundakom na plo~nik. "Mo`ete u Palatu prolokutora, patera, al prvo da nam ka`ete {ta je Pes rekao."
	"Bojim se da to ne}e mo}i tako", re~e Inkus. "Nisi hteo prihvatiti moju svetu re~, sine moj, nego si navaljivao da se Hamerston izjasni li~no. A tako se zadesilo, mada kod besmrtnih bogova ni{ta nije stvarno slu~ajno, da je Hamerston pre samo nekoliko trenutaka saop{tio da je u celosti razumeo poruku tog boga, dok je moj drugi pratilac, Njorka, `eleo potpunije tuma~enje."
	Inkus se okrete proroku. "Zar nije tako, Njorka? Govorim li ta~no?"
	"Istinu zbori{, patera. Mo`da sam ja glup; malo ko je to rekao kad sam ga ja mogao ~uti, ali mogu}e je da jesam. Ali ovo je bilo va`no, a jednim delom se odnosilo na mene. Mora budem siguran da sam ga dobro ~uo, da bi uradio t-~no ono {to je rek'o."
	"Ah, da je takva glupost ra{irenija, dobro bi bilo. U Hrazmolo{kim spisima stoji da bo`anska mudrost ~esto, u u{ima smrtnih ljudi, zvu~i kao nerazum. Istraj u takvoj gluposti, sine moj, istraj postojano, pa }e{ u Glavni procesor primljen biti." Inkus klimnu glavom krupnome vojniku. "Govori nam, Hamerstone, sine moj, i nemoj se pla{iti da }e{ u ne~emu zalutati ili ispustiti neki sveti nalog. Svaku takvu nevinu gre{ku ispravi}u ja, mada ne o~ekujem da }e se ijedna desiti."
	"Ja to ne umem tako dobro kao ti, patera, ali potrudi}u se najbolje {to mogu. Samo da prvo malo razgibam misaone putanje." Slede}ih osam ili deset sekundi Hamerston je bio nepokretan kao kip.
	"U redu, pripremio sam. Dogodilo se kad je onaj biolo{ki ~ovek donosio prase. Prvo su se pojavile boje, je li tako? Onda lice Pesovo. Po~eo je tako {to je blagoslovio sve prisutne i dodao da svako ko je do{ao zato {to je Njorka tu - to je zna~ilo, svako sem tebe, patera - ima dvostruki blagoslov od njega, jedan za dolazak i drugi kao sledbenik Njorkin. Jesam li dosad rekao ta~no?"
	Inkus klimnu glavom. "Divljenja dostojna jeste tvoja ta~nost, Hamerstone, sine moj."
	"Onda je rekao da nam daje ovu teofaniju zato {to mu je njegov sin kazao {ta se sprema u tom mantejonu. Ali nije rekao koji sin."
	"Stra{ni Tartaros", re~e mu Njorka tonom pouzdanog znanja.
	Inkus, upozoravaju}im pokretom, di`e prst. "Nije to izri~ito rekao."
	"Mo`da i nije, al ja sam samo malo pre toga razgovarao s Tartarosom, pa ko bi drugi bio."
	"Rekao je da je njegov sin dao Njorki nare|enja, i da su to ispravna nare|enja, i da }e se on i njegov sin postarati da vesti o tome stignu do svih. Mi smo mislili da je taj Pesov plan stvar neke daleke budu}nosti, a zapravo je ve} nastupio trenutak za iseljavanje odavde..."
	"Nastavi, sine moj."
	"@ao mi je, patera. Tad je po~eo da govori o meni, a ja sam se, na neki na~in, zagrcnuo. Bio je to najva`niji trenutak mog `ivota, zar ne? Mislim, kad bih bio unapre|en u vi{i ~in, ili tako ne{to, to bi zaista prijalo. Ali ovo je bio Pes. Ja sam tada samo otprilike shvatio {ta mi govori, a ti si kasnije objasnio, i sve se uklopilo, bilo je kao da ga slu{am iz po~etka. Ja smatram da smo u ratu, i da su svi dobri ljudi na Pesovoj strani. A to zna~i, taj njegov sin..."
	"Stra{ni Tartaros", ubaci Njorka.
	"I Kalde, i Njorka, i, naravno, ti, patera. Na toj strani sam i ja. Pes je govorio, dalje, kako je Njorka ranjen kad je bio u podzemlju s nama, kako je mnogo truda ulo`io u rad na ostvarenju njegovog plana, i kako }e poslati nekoga iz Glavnog procesora da mu pomogne."
	"Sa Pola, kaplare. Tim izrazom se poslu`io taj bog li~no. A da se Glavni procesor nalazi na Polu, to ja priznajem bez oklevanja."
	Njorka pri|e malo bli`e. "Da pomogne meni? Ja sam taj kome }e neko da pomogne?"
	"Da, ti si, a pomo} treba da dobije{ i od mene. On je rekao da }e ti dati odlikovanje za dosada{nji rad, ~im obavi{ slede}i zadatak. Samo tu je patera ne{to rekao meni, {to ja moram ponoviti, da bi ovi biolo{ki koji nas slu{aju razumeli. Pes je bog nas, hema. On je bog svega {to je nuklearno-hemijsko i digitalno. To mora{ prihvatiti ako `eli{ da sagleda{ odakle Pes dolazi. Je li tako, patera?"
	Inkus sve~ano klimnu glavom.
	"Jer Pes je rekao u ~emu }e se sastojati Njorkino odlikovanje. Kad god bude, u budu}nosti, video i{ta takvo kao {to sam ja, zna}e, odmah, kako to dejstvuje. Koji su delovi, koja namena, kako {ta radi. Pes namerava da sve te podatke strpa u Njorku, zato {to }e biti potrebni za sprovo|enje plana."
	Linsang i drugi borci blenuli su, otvorenih usta, u Njorku. Sa svoje strane, Njorka se trudio da izgleda ponizno.
	"Tada je dao neposredno nare|enje meni, i to ne samo zato {to sam se zadesio u blizini. Nikad nisam ni pomi{ljao da bi se i{ta sli~no moglo desiti meni. Pitao sam pateru o tome u mantejonu, i on ka`e: da nisam ja bio onaj pravi, onaj koga je Pes hteo, ne bih se ni zatekao u mantejonu, nego bi se pojavio neki drugi limenko. Me|utim nije se pojavio nijedan drugi, nego ba{ ja. Patera ka`e da je to verovatno zato {to smo on i ja, znate, kao bra}a, i bli`i nego bra}a, a on je sveti augur; ~im je to rekao znao sam da je tako.
	Pesu je potreban jedan vojnik. Koji }e biti taj? Vojnika ima na hiljade. Pa, bi}e prijatelj ba{ onog augura, to je logi~no, zar ne? Onog augura koga je Scila izabrala da bude novi Prolokutor, dabome. Bog ne mora da razmi{lja o takvim stvarima, nego ih naprosto zna. Meni je rekao ovako: Njorka }e u po~etku mo`da imati male te{ko}e. Ostani uz njega i poma`i mu da prebrodi te`a isku{enja. Ti si mehanizam, poma`i mu, a on }e pomagati tebi. I eto, tu smo, i patera i ja, nastojimo da mu pomognemo."
	Linsang upita Inkusa: "Je li to bilo sve, patera?"
	"Sve? Ja bih rekao da je to bilo vi{e nego dovoljno, sine moj. Ali ne, nije bilo sve. Ka`i nam i ostatak, Hamerstone."
	"Rekao je da je pre nekog vremena, pre ~etrdeset godina, znao da }e umreti..."
	"Umreti?" upita Linsang sa nevericom.
	"Tako je rekao. Video je da mu se smrt pribli`ava, pa je na neki na~in uzeo male delove sebe i posakrivao ih u razne biolo{ke, da ne bi mogli biti prona|eni. Onda je umro, i ve} neko vreme, prili~no dugo, je mrtav."
	Inkus pro~isti grlo. "Svi vi, a sli~no tome i ja, moramo sagledati sve te{ko}e koje prate nastojanje boga da sara|uje sa ljudskom vrstom. On se nama mo`e obra}ati samo onim re~ima koje obi~an smrtnik mo`e pojmiti. Upotrebom re~i umreti, Otac bogova hteo je da nagovesti svoju obnovu. Najplemenitije drvo me|u svim drve}em, ono koje opisujemo imenom 'zlatni pljusak', svetinja je Velikoga Pesa. Nemogu}e je da ne znate ~injenicu tako osnovnu."
	Linsang i jo{ neki od boraca klimnu{e glavom.
	"Pretpostavimo da {uma zlatnih pljuskova mo`e da razgovara sa nama. Zar ne bi ona rekla: 'Da bih ja, sveta {uma, mogla ostati mlada i sna`na, moje ostarelo drve}e mora se sru{iti, iako je vekovima stajalo. Na mesti njegovom nek izraste novo, mlado. Ja, {uma, traja}u.' Hamerstone?"
	"Razumem ja to, patera. Rekao je, dalje, da sad, kad izvr{enje njegovog plana po~inje, on sebe opet sastavlja u jednu celinu. Rekao je da je on, Pes, sada, zapravo, samo svoj sopstveni duh, utvara sebe, ali po{to }e jedan po jedan biti pronala`eni mnogi njegovi delovi, on }e se uskoro upotpuniti i biti Pes ponovo. @eli da mi njemu u tome pomognemo. U ovom trenutku `eli da prona|emo jednog odre|enog biolo{kog ~oveka, a to je patera Sko~imi{, zato {to je kod njega deo za Viron. U mantejonu se zateklo mo`da pet, {est stotina biolo{kih, ali kad im je patera objasnio celu stvar, nijedan nije znao da ka`e ko je taj Sko~imi{ i gde bismo ga mogli na}i.
	Zato im je patera rekao da ne ostanu u gomili, nego da se razi|u i da se po~nu raspitivati kod naroda po celom Vironu gradu, a kad na|u Sko~imi{a, da ga dovedu Njorki. Onda je rekao Njorki da Udru`enje sve{tenika ima dokumentaciju o svemu tome, gde je koji augur, {ta radi, i tako dalje; i da se dokumentacija ~uva u Palati prolokutorskoj, i da je on, patera, ume prona}i i ~itati. Godinama je radio sa tim papirima, zar ne, patera? Zato smo i on, i ja, i Njorka krenuli tamo, da pogledamo, i evo nas."
	"Veli~ajnost dikcije ti je nedostajala, Hamerstone sine moj, ali sadr`inu si preneo odli~no." Inkus osmotri Linsanga i ostale borce. "A {ta }e biti s vama? Mi stremimo k ostvarenju diktata Oca sedmoro bogova. Mo`ete li vi nama pomo}i? Nijedan sveti augur ne mo`e sve ostale poznavati. Ima nas daleko previ{e za to. Zna li iko za nekog pateru Sko~imi{a? Zborite."
	Niko ne prozbori.
	
	Pucnji probudi{e Mejteru Nanu. U prvi mah, dok je le`ala `mirkaju}i u tami, nije znala kakvi su to zvuci bili; bila je gladna i `edna, nejasno svesna hladno}e, a zatim svesna da joj je ve} dugo hladno i da je u snu drhtala. Stra`njica i ple}a, pritisnuti o tvrdi brodski kamen njenom, dodu{e, malom te`inom bili su joj uko~eni od zime; stopala su joj se smrzavala.
	Ona se podi`e u sede}i polo`aj. Njena soba u staroj kenobi u Ulici srebra bila je najmanja i najgora, kroz plafon je proki{njavalo pri svakom pljusku; pa ipak nije bila toliko mala i opaka da nema bar prozor kroz ~iju je istanjenu zavesu promicao poneki prami~ak svetlosti ~ak i u najmra~nijoj no}i.
	Tri o{tra udara, u nejednakim razmacima. Padaju slike sa zidova? Ona se priseti jednog doga|aja iz svog detinjstva: neka stara slika ra|ena vodenim bojama pala je sa zida kad je `uti kanap na kome se dr`ala najzad satrunuo sasvim; u padu je oborila jo{ jednu sliku, i jednu malu vazu. Jednom drugom prilikom ~ula je konja koji je poku{avao kopitima da provali svoju pregradu u {tali i da pobegne. Ovi pucnji zvu~ali su tako nekako.
	"Hm, generalice?"
	Ustavicin glas; izgovor malo kroz nos, koji joj vrati u se}anje celinu nedavnog razgovora. "Da. Da, eminencijo."
	"Bila si, ovaj, upoznata, je li, ho}u re}i, sa zvukom vatrenog oru`ja? Tokom proteklih, razume{ ti mene - borbi."
	"Jesam, eminencijo. Do neke mere, moglo bi se re}i, upoznata." I protiv svoje volje, ona po~e razmi{ljati koliko je Ustavica bilo, koliko je augura i sibila na Ehidninu teofaniju reagovalo tako {to su se zavukli u najbezbednija mesta koja su mogli na}i i ostali tamo. Patera Svila nije postupio tako. (Znaju}i njega, nije bilo ni najmanjih izgleda da postupi tako.) Pateri Svili proleteo je igli~asti metak kroz prsa, zarobljen je, onda je uspeo, nekako, da 'okrene' Usika i celu tre}u brigadu, {to je doprinelo, vi{e nego ijedan drugi pojedina~ni doga|aj, uspehu njihove pobune. Ali koliko je ve}i, mnogo ve}i broj onih koji...
	"Ovaj, generalice?"
	"Da, eminencijo, razmatrala sam to pitanje. Vrata su debela i prili~no tesno uglavljena, a zidovi su brodski kamen. Ti ~inioci mora biti da su uticali na kvalitet zvuka pucnjave, koji je dopro do nas."
	"Ti, dozvoli jednu stvar - veruje{ da su to bili pucnji, a?"
	"Ja obuvam cipele, ekselencijo." Pipanjem ih je tra`ila u tami. "Ako }emo biti izvedeni odavde..."
	"Dabome." Ustavica je zvu~ao veselo. "Kvecal, a? Stari Kvecal. Hte-doh re}i: Njegova svesnost."
	@ednija nego ikad, Mejtera Nana liznu suve usne. "Njegova svesnost, eminencijo?"
	"Spaseni, a? Do{ao je da me izv... Da nas izvu~e odavde. Ili je, vidi{ ti, molim te, poslao nekog. Prevejan je on, a? Duboke su njegove igre, to ti je stari Kvecal. Veliki majstor za karte, u oba, hm, primenljiva zna~enja te re~i."
	Ona poku{a sebi da do~ara sliku kako se stari prolokutor bori, dr`e}i u rukama pu{ku sa debelom municijom, protiv Pauka i Paukovih 'lovaca na uhode', ali u tome ne uspe, nimalo. "O~ekivala bih da je Bizon ve} poslao izvi|a~e u tunele, eminencijo. Ako imamo sre}e, ono je malo~as pucao neko od njih. Ali ~ak i ako primete ova vrata, mo`da ne}e mo}i da ih otvore."
	Jo{ jedan pucanj, sada, nesumnjivo, to.
	"Primeti}e ih, generalice. Ja za to, heh, jem~im. Moj, razume{, gamadion."
	"Tvoj gamadion, eminencijo?
	"Nemate to vi sibile. Ali mi sveti auguri. Augur~ine, a? Nosimo {uplji krst Pesov. Rasklopni. Alatka za testiranje svetog prozora, molim lepo. Pritegne{ kontakte, izvr{i{ pode{avanja, sve te, sve te operacije, razume{ ti mene {ta ti ja govorim. Ali je zlatan, je li. Moj. Koadjutorski. Sa draguljima. Nije ba{ kao Kvecalov, ali, hm. Ali dragulji. Uglavnom ametisti. Lanac - zlatan. Ispod moje tunike, {ta ka`e{ na to, generalice? Vadim ga samo kad prinosim `rtvu, da?"
	"Znam kako izgledaju ti gamadioni, eminencijo."
	"Ja sam ga malo, hm, gurkao, gurkao ispod vrata, Mejtera. Napolje, pa ga vratim unutra. Pokretni predmet, razume{ ti mene. Sija na svetlosti, privla~i, dozvoli, molim te - pa`nju."
	Ona ode ka vratima (usput se spota~e o Ustavicu, zbog ~ega umalo da padne), uze jednu cipelu u ruku i po~e njome o{tro udarati po vratima.
	"Izvrsno, ovaj, iz-vrs-no. Sredstvo je, je li, primitivno, ali ali... Ah!"
	Kuka na spolja{njoj strani zazveketa i vrata se otvori{e ka unutra. Njihovom razmahu zasmetalo je samo Ustavicino telo. Robusni Pauk zare`a: "Kakva je to galama?"
	Svetlost u tunelu bila je tako slaba da Mejtera Nana nije morala `mirkati. "Ja sam lupala cipelom po vratima. ^uli smo pucnje i nadali smo se da }emo biti oslobo|eni."
	"Hajde." Pauk pokaza pomo}u cevi igli~ara.
	"Mi potrebujemo, hm, prehranu", re~e Ustavica. "Sli~no tome i vodu, ovaj, pitku."
	"Ne'{ dobije{ ni{ta ako se ne pomakne{ odatle."
	"Ne bi ti smeo da nas pobije{", saop{ti Mejtera Nana. "Mi smo dragoceni taoci. [ta bi onda rekao..."
	On je dohvati za mi{icu ruke i naglo je povu~e u hodnik. "Ja sam, vidi{, jak."
	"U to nisam nikad sumnjala." Oprobala je rame, pribojavaju}i se da je i{~a{eno.
	"Jak sam kao hem. Mo`da ne kao hem vojnik, ali kao obi~an hemijski jesam. Razume{, sibilka? Zna~i, ne moram ja da pucam u vas dvoje. Ima dvadeset, trideset drugih stvari koje bi mog'o uraditi." Jedan od Paukovih ljudi dosa|ivao se stoje}i u hodniku; u njegovim rukama bila je pu{ka sa debelom municijom, izglancana, svetlucava. "Voljan sam da probam dve-tri. Ti se svideo kotli} savetnika Potoa? A to nije bilo ni{ta, to se on {alio. Takav je on. Kod mene nema {ale. Hvatamo mi prili~an broj uhoda."
	"Drago mi je {to to ~ujem." Mejtera Nana se pla{ila da joj ne}e biti dozvoljeno da obuje cipelu; sada je ~vrsto namesti na nogu. Oseti ~udne, male trnce trijumfa zbog toga.
	"Puno sam nau~io, rade}i na njima. Jo{ nijedan nije bio tako tvrd da ja iz njega ne izvu~em sve {to ho}u. Onamo, ej. Ne zaustavljaj se."
	"Ja sam u, je li. Iscrpljenosti. A i `e|i. Ono {to se fizi~ki... ajoj!"
	Ustavicu je gurnuo u le|a ~ovek sa pu{kom, koji sada re~e: "Jednom sam ritao jednog mrtvog tipa toliko, da je na kraju ustao i pobego."
	"Bogovi - razume{ ti mene - Pes. Tartaros, a?" Ustavica je odmicao koracima neujedna~enim, ali brzim; Mejtera Nana po~e zaostajati za njim.
	"Sporije tamo!"
	"Jahhh... sam se molio. Brojanice, a? Dok je, hm, generalica, bila u usnulom stanju."
	"Trebalo je da me probudi{", re~e ona. Pauk je gurnu u le|a.
	"Nikad! Nije u ob-zir dolazilo..." Remora stade kao ukopan. Po~e{e da ga guraju u le|a. Mejtera Nana, koja je bila pomalo kratkovida, po~e `mirkati ne bi li bolje videla, kroz vodenastu svetlost, {ta se to nalazi ispred njih.
	"Neko mrtav", re~e joj Pauk. "Jedan od mojih."
	"Je li to bilo to pucanje koje smo ~uli?"
	Pauk je gurnu napred. "Jest. Taj je ~uvao va{a vrata." Opet je gurnu u le|a. "Sestro, nau~i da pomera{ dupe napred malo br`e, ina~e ima da nau~i{ mnoge druge stvari koje ne bi htela."
	Ona se naglo okrete i suo~i s njim. "Ve} sam saznala ne{to, i to ono {to sam htela. Veoma htela, {tavi{e."
	Udario ju je nadlanicom po licu, tako da se okrenula opet, ali sad i pala. Taj {amar je odjeknuo bu~no kao pucanj pu{ke. "Di`i je", re~e on Ustavici.
	Ustavica ju je podigao i poneo na rukama, kao da nosi dete. Teturavim koracima nastavio je kroz tunel. Kad su se pribli`ili mrtvacu, ~ovek sa pu{kom uhvati Ustavicu za ruku i re~e mu da stane, a Ustavica postavi Mejteru Nanu na noge. "Pla~e{, a", re~e joj Pauk.
	"Da. A ne bi trebalo", odvrati ona. "Jer ja znam da }e na{ ~as do}i. Mo`da bi trebalo, umesto toga, da pla~em za tobom, ali to }e biti kasnije, ako ikada i bude."
	Ustavica je kleknuo pored le{a; zatim je ustao odmahuju}i glavom. "Duh se, hm, ratosiljao svoje mesnate ku}e."
	^ovek sa pu{kom re~e: "Hteo si da govori{ nad njim?"
	"Tu sam nameru, vidi, molim te. Imao. Prekasno je sad."
	"A ni on nije nikad verovao u to."
	Mejtera Nana re~e: "U tom slu~aju trebalo bi da pla~em nad njim. Kratak `ivot i nasilna smrt u ovom jadnom mestu. Mo`ete to i napisati na njegovmo nadgrobnom kamenu: ovde le`i onaj koji nije tra`io od bogova nikakvu podr{ku, pa nije ni dobio."
	^ovek sa pu{kom se kratko nasmeja. "Mo`da bi i mogla malo da otpla~e{. Pau~e, {ta ka`e{ ti na to?"
	"Stvarno bi mogla malo. Dok ~ekamo."
	Ustavica se odva`i da pita: "Da sednemo? Mo`e? Moje noge, vidi{, mlohave."
	"Sedi ti. Uskoro }e oni."
	"Ako misli{ da }e nai}i Bizonovi izvi|a~i, sigurna sam da si ta~no kazao", re~e mu Mejtera Nana.
	Pauk skide kapu i po~e provla~iti ~e{alj kroz masnu, prosedu kosu. "Ti misli{ da su ga oledili Bizonovi momci? Jesi luda."
	"Ne verujem ja da ti uop{te zna{ ko je Bizon."
	"Vraga ne znam. Imam ja svoje ljude svuda u va{oj strukturi. Misli{ da nemam?"
	"Mnogo ti hvala." Ona obrise rukavom poslednju suzu. "Dobro nam do|e svako ko nam se priklju~i."
	Pauk se nasmeja. "Dobro do|e? Pa, oni nam javljaju sve {to vi radite, svaki va{ potez."
	"A dotle rade i za nas, i bore se za nas, jer moraju, da ne bi bili otkriveni." Ona sede pored Ustavice. "Pretpostavljam da bi oni voleli da se uzdignu na neke polo`aje u na{im savetima. Da bi to postigli, morali bi dobro da rade i dobro da se bore."
	"Naga|aj ti do mile volje", zabrunda Pauk.
	"Ti si, ovaj, uveren ~vrsto da ovoga nije, razume{ ti mene, ubio. Neki od ljudi, je li, boraca. Pukovnika Bizona."
	"Siguran. Sibi, kako to da moji momci vas ne uspevaju da rasture sasvim?"
	"Zar to nije o~igledno? Ne uspevaju zato {to mi ni{ta ne krijemo. Vi `elite saznati na{e tajne, a samo su dve, vrlina i predostro`nost. Eminencija i ja smo se nadali da }emo uprili~iti neki mir u kome biste i ti i tvoje uhode mogli `iveti. Ali sad mira biti ne}e. Mi..."
	"Aj sad }uti!"
	"...}emo vas iz korena uni{titi. Zavu}i }emo se u ovu jadnu rupu i boriti se, prona}i }emo podvodni brod u kome ste..."
	On je ritnu.
	"...dr`ali Kaldea..."
	On je ritnu opet, a ona vrisnu.
	Ustavica sko~i na noge. "Stvarno, ja - ne}u, ja ne mogu tolerisati, hm, ovo. [utiraj mene, ako ti se {utira." Pauk ga gurnu, i Ustavica izgubi ravnote`u, saplete se o le{, i pade.
	"...i baca}emo kamenje na njega sa povr{ine, ili ga uhvatiti u mre`u", dovr{i Mejtera Nana. "Eto, ako si `eleo na{e planove, to su na{i planovi. Tvoje uhode nemaju ni{ta vi{e od toga da ti jave."
	"Tvrda si ti devoj~ica."
	"Ja sam potpuna kukavica", re~e mu ona. "To sam shvatila otprilike jedan sat posle onog trenutka u kome je Ehidna proglasila da sam ja njen ma~. Juri{ali smo na Alambreru. Mo`da bi ta~nije bilo re}i da smo poku{avali da juri{amo. Ja - da ti ka`em?"
	Pauk ostavi ~e{alj. "Slomi}u te."
	"To ve} jesi. Vrisnula sam, zar ne? [ta ti jo{ treba za potpuni trijumf? Moja smrt?" Ona ra{iri ruke. "Pucaj!"
	"To }u drugom prilikom, mo`da." Pauk usmeri pa`nju na Ustavicu, koji se pridizao u sede}i polo`aj i trljao potiljak. "Ti, patera. Tebi ka`u 'eminencijo', a?"
	"Ti me mo`e{ i jednim i drugim zvati. Ili, ho}emo jednu stvar? Nijednim. Ja kad bih imao da biram, opredelio bih se za ovu drugu, hm, opciju. Ne pri, ovaj, ne pri`eljkujem nikakve po~asne oblike oslovljavanja s tvoje strane."
	"Mogao bi i ti umreti, patera."
	"Sves, ovaj, svestan toga veoma. ^ekaj, molim te: pa, razmi{ljao sam. Dok sam, ovaj, nosio generalicu. Ne junak, a? Kao ona."
	"Eminencijo, hrabra nisam ni ja."
	"Jesi, Mejtera - ovaj, generalice. Jesi, jesi, je-si. Premda bi se moglo zamisliti da toga nisi svesna. Ja, do~im, ne, neee-ne. Bio i Erneov, dozvoli, zarobljenik. Pri~ao sam ti, a?"
	"Pri~ao si mi da si s njim pregovarao, ne da si bio njegov zarobljenik."
	Ustavica pogledom zatra`i dozvolu od Pauka, koji re~e: "Ma, mo`e, ja b' reko da imamo vremena."
	"U, dozvoli, molim te, palati. Ja ve~erao. Upozoren, zna{? Rekao jedan pa`. Garda sti`e. Ja mislio, oni `ele da me, hm, konsultuju. I ni{ta, ~ekam ja da stigne slatko za mene. Kad oni na, na, nahrupe unutra, razume{. Gde je Prolokutor? Tako oni. Ja poku{am objasniti. Njegova svesnost, je li, dolazi i odlazi kako na|e za, hm, shodno. Kad oni, uhapse. Mene, je li. Vidi, molim te, tu stvar: ruke vezane iza le|a, i tako dalje. Ali ispod ogrta~a? Apelujem ja da se taj ustupak meni u~ini, i... Oni se smiluju za toliko. I, hajd' mar{ napolje."
	Ustavica zastade da proguta. "Upla{en, generalice. Veoma obrvan emocijom straha. Zebnje, takore}i. Kukavica. I, pitanja, razume{ ti mene? Pitanja. Upiti. Da ~itam, je li, izjave koje nikad nisam dao. Branilac samome sebi. Udarali me. Ka`u, {to la`e{. I pljas. I jo{, jo{ takvog, hm, tretmana."
	Mejtera Nana klimnu glavom. Ve} se po~elo prime}ivati da joj je desni obraz nate~en. Ali o~i su joj bile pune saose}anja. "@ao mi je, eminencijo. Stvarno `alim {to se to desilo."
	"Onda ka`u: ubi}emo te. Prislone mi igli~ar na glavu. I sve tako. A ja, kukavica, izgubim, razume{ ti mene, kontrolu. Creva, je li, isprazne se. Ode}a - unere|ena. Ka`em: govoriti sa brigadirom moram. Uporno ja to njima. Poznajem ga. Poznavao sam ga, je li? U boljim danima. Da, u boljim danima. I doprem ja do njega kona~no. Prekid vatre, ka`em ja. Obustava, takore}i. Primirje? Mogu to srediti, je li? Kalde je augur. Ali da me puste. Razgovor preko stakla sa, hm, savetnikom. Lorijem. Savetnikom Lorijem. On ka`e, pustite ga. I oni, dozvoli, molim te: oni mene puste. Brigadir Erne. Me pusti. Drugar sa kojim sam, je li, svojedobno pri~ao. ]askao? Laku konverzaciju imao. U deset, dvadeset ranijih prilika. Zabave, prijemi, ve~ere. Rekla-kazala, kvocanje preko vina. A sad, izudaran, mokar, hm, smrdljiv. Ali slobodan. Ah, slobodan."
	Pauk se nasmeja.
	"Vratim se u palatu, da? Upla{en. Stra-vi~no upla{en. Po gradu ve} streljaju augure, je li? I sibile. Ja to, ovaj, nisam gledao. Tartarosu hvala za to. Zahvaljivao Tartarosu Tamnome {to mi o~i mrakom zakrili, da ne vidim to. Ali sam, obrati pa`nju, molim te: znao. Rekli mi. Za streljanja. Osetio ja i metak, na sebi. Iglice me udarale u le|a, deset, dvadeset puta, u, hm, tri ulice, da tri. Otprilike tri. Jaki udarci. Mrtav dvadeset puta. Vratio se u palatu, oprao se. Oslu{kivao sve vreme. A za{to? ^emu oslu{kivanje?" Ustavicini ko{~ati prsti splitali su se, i rasplitali, i opet pravili nove ~vorove.
	"Moj, ~ekaj, molim te: uspon. Kao mlad de~ko, bio pa`. Shola. Augur. Moja majka, je li? Postati Prolokutor jednog dana? Majka i dve-tri tetke. A i otac. Akolit, radni sto u palati, svakih godinu-dve na vi{e, razume{ ti mene, mesto. Otac umre. Radim dalje, pa`ljivo, da? Pa`ljivo, trud veliki. Uvek oprez, ne stvoriti neprijatelje, da? Dugo radno vreme. Tetka umre. Radi i ~ekaj, da? Koadjutor umre. Ali, gle - mla|i od starog Kvecala. Umre za stolom, molim te lepo. Klonuo na dokumentaciju, umro. Koadjutor, majka. Tada ve} stara, da? Vrlo. Ali o~i blistaju, Mejtera. Ovaj, generalice. Njene o~i blistaju." Ustavicine o~i ispunile su se suzama.
	"Nema potrebe da ovako mu~i{ sebe, eminencijo."
	Pauk re~e ~oveku sa pu{kom: "Idi vidi {ta ih je zadr`alo." Taj ustade, klimnu glavom Mejteri Nani i po~e se udaljavati niz tunel.
	"Majka..." Ustavica se zagrcnu, onda se `estoko zaka{lja, iz dubine plu}a. "Pardon. Pardoniram se. Majka, je li, umre, generalice. Dakle, tada svi mrtvi. Majka, otac, obe sestre. Ali ne maj~ina, ovaj, vizija. O mojoj budu}nosti. Prolokutor. Za{to se pla{iti? Batina, da, tako|e. Ali njene vizije ponajvi{e." Ustavica za}uta.
	Obuzeta o~ajni~kom `eljom da promeni temu, Mejtera Nana upita Pauka: "Kuda ide taj ~ovek? [ta ~ekamo ovde?"
	"Nosila." Pauk premesti te`inu sa jedne noge na drugu. "Za ovoga." Pokretom ruke pokaza le{.
	"Odne}ete ga na sahranu?"
	"Operem se ja." Ustavica nije ~uo da su njih dvoje po~eli o ne~em drugom razgovarati. "Gra|ansko odelo. Po|em iz palate. [to pre sam mogao. Odem u Erminov hotel. Jer bi Kalde mogao tamo do}i. To sam znao, znao. Iz njegovog, hm, pisma."
	Mejtera nana klimnu glavom, pretpostavljaju}i da je to bilo neko pismo upu}eno Ustavici.
	"U Erminov. Tamo pijanci. Gra|ansko odelo, da neko ne puca. Nosa~ ispusti ne{to na ulici. Sko~ kao zec. Umreti, nikad Prolokutor. Njen duh, a? Njena avet. Njena vizija za mene."
	"Nije mi palo na um da vas dvojica ~ekate sredstvo za prenos le{a", re~e Mejtera Nana Pauku. "Postupak opravdan, ali videla sam toliko drugih mrtvih koji su ostavljeni da le`e tamo gde su pali."
	On pro~isti grlo. "Imamo mi jedno mesto. Vide}e{."
	"Ovde dole?"
	"Da. Nekih osam ili deset lanaca odavde."
	Mejtera Nana pokretom pokaza ka le{u. "Jesi li imao naklonosti za njega, Pau~e? Mora biti da jesi."
	"Bio je dobar, a sara|ivao je sa mnom nekih deset godina."
	"Onda ne bi zamerio ako ja pokrijem njegovo lice?"
	"A-a. Slobodno."
	Ona to uradi. Prvo je ustala i zagladila crnu suknju svoje sve{teni~ke ode}e, onda je kratkim koracima pri{la boku mrtvaca, kleknula, ra{irila prljavu maramicu koju je uzela iz svog rukava, i polo`ila je preko mrtva~evog lica. "Neka Pes Veliki oprosti tvom duhu."
	"Nestalo je, ovaj, vizije", re~e Ustavica, nikom odre|enom. "Mesto, mesta{ce, administrativno, hm? U finansijama. Najverovatnije. Finansije. Ne."
	"]uti, zamukni ve} jednom", re~e mu Pauk. "Vidi{, sibi, postoji jedno mesto gde su kopali jedan od tih tunela. Namestili su velika vrata, kao {to je ve} bio njihov obi~aj. Vi|ala si takva."
	Mejtera Nana klimnu glavom.
	"Ov-vaj, mu~enik, razume{ ti mene? Nije bilo, hm, nijednog mu~enika ve}..."
	"Kopali su pedeset, {ezdeset koraka i odustali. Ne znam za{to. Prestali, u zemlji. Ispod grada smo, a grad le`i uglavnom na zemlji."
	"Ispod grada? Mislila sam da nas vodi{ ka jezeru."
	"Mo`da }emo vas odvesti tamo, ali zasad ostajete ovde, gde se mi, ina~e, ponekad sastajemo. Sa savetnikom Potoom, na primer, a kad nekog ukebamo, ostavimo ga naj~e{}e u onoj }eliji gde ste vas dvoje bili. Valjda je to nekad bila ostava za ne{to, al..."
	Za~uli su gromki pucanj pu{ke sa debelom municijom, oslabljen udaljeno{}u, ali nedvojbeno prepoznatljiv.
	"Izgleda da je Guan ne{to ubio", re~e Pauk Mejteri Nani.
	"Ili su ubili njega."
	"@estok je to momak. Ume da se brine o sebi. Gde ono stadoh?"
	"Kako sahranjujete druge `estoke momke." Ona uzdahnu. "Bilo je zanimljivo. Volela bih da ~ujem vi{e o tome."
	"Nema problema." Pauk sede licem u lice s njom, dr`e}i pi{tolj igli~ar i sad u desnoj ruci. Kad se udobno smestio, on podi`e pi{tolj. "Mogao bi ja ovo da sklonim. Ne}ete vas dvoje sko~iti na mene."
	"Ja, ovaj, nameravam", progun|a Ustavica.
	"Heh! Ne verujem." Pauk uvu~e igli~ar u d`ep kaputa. "Kao {to rekoh, sibice, postoje jedna velika vrata, a ja za njih znam re~. Savetnik Poto mi je otkrio kako ona glasi. Bilo je to davno. Zna~i, ti u|e{, a dalje nema ni{ta, samo zemlja. Dole, bli`e jezeru, gde su tuneli dublji, idu kroz stene ili kroz brodski kamen, ali ovde gore, uglavnom kroz zemlju."
	"Jasno mi je."
	On dodirnu rukom zid od brodskog kamena. "Iza ovoga je zemlja. To znam po na~inu na koji je napravljeno. E, vidi{, kad nekog ubiju u gradu, a nemamo kome da ga damo, donesemo ga ovde. Tako|e, ako neko umre ovde dole, {to se samo jednom desilo."
	Mejtera Nana, koja je sad tako|e sedela, pokretom glave nazna~i le{.
	"Dobra si. Dvaput, eto, sad se drugi put desilo. Ali ranije, ranije je bio samo jedan slu~aj. Neko iz moje dru`ine je ranjen gore, donet ovde, i ovde umro. Mi kopamo pravo napred u zemlju dok rupa ne bude dovoljno duga~ka. Imamo polimer namotan u trube. Rupu oblo`imo polimerom, a i le{ zamotamo u polimer, pa ga gurnemo unutra." On je pogleda upitno, a Nana klimnu glavom.
	"Onda zazidamo rupu zemljom, jasno? E, sad, svako ima ~akiju." On izvu~e iz d`epa veliki no` na presavijanje, sa dr{kom od jelenskog roga. "Na par~e papira napi{emo tipovo ime i pone{to o njemu, i to pribodemo njegovom ~akijom na to mesto u zidu, da ne bi kopali opet tu za nekog drugog."
	"A i kao memorijal", re~e Mejtera Nana. "Mada ne verujem da }e{ ti to priznati."
	"Dobro ne veruje{, sib. Ne}u. Ali stariji tipovi ko {to sam ja imaju neke koristi od toga. U|emo u tunel i pogledamo cedulje, i onda mo`da ka`emo novim momcima ne{to o ranijima. Na primer, imali smo tipa koji se zvao Titi. Taj je bio sklon da obu~e haljinu i da se na{minka kao {to rade topli drugari. Kao {to ti, sibi, ne radi{. Ono: puder, karmin, parfem."
	Ona klimnu glavom. "Znam za to, i nimalo me ne vre|a pominjanje takvih stvari. Nastavi."
	"Titi je umeo za pola sata da se picne tako da bude najlep{a `enska u gradu. Kosu je pu{tao malo du`u, al tako ude{enu da bude kao kad `enska ima malo kra}u. Ne ovo ko {to si ti o{i{ana, ne toliko, ali kratku. Da Titi nije riknuo, da je sad tu, ti bi poludela kad bi videla tu njegovu kosu. Ne bi znala gde si."
	"Takva osoba morala je biti veoma korisna tebi."
	"Naravno. A u stvari je bio mom~ina, opasan. Jednom smo radili na slu~aju jedne grupe iz Urbsa. Znali smo ko su oni i {ta su im zadaci, al {tos je bio da vidimo kako i s kim rade. Mi u ovom poslu stalno tako pu{tamo neke. Pazili smo da oni 'saznaju' stvari koje je savetnik Poto `eleo da Urbs veruje. Uvali{ im sa dobrim garnirungom i oni pape sve. E, ali. Jednog dana jedan od njih uvali Titiju onu stvar, na silu. Prati{ me, Mejtera?"
	"Mislim da te razumem."
	"Mogli smo da ledo{emo tipa. Al mi to ne radimo ako se ba{ ne mora."
	Ustavica di`e pogled. "Zato {to, hm, nepovratno. Je li. Posle nema, je li, nazad?"
	"Dobro to re~e, patera. Patera iz partera. E, taj tip iz Urbsa je bio cicija te{ka, umro bi samo da u{tine paru. Tako|e, sposoban da lo~e rakiju do dizastora, a ne zaboravi ni{ta. Taj im je bio nadaren. Al ako bismo mi njega oledili, oni iz Urbsa bi samo poslali novog, i ni{ta.
	Zato ja smislim da ga zeznemo. Prvo se Titi pomiri s njim i oni izi|u na dva, tri mesta, da budu vi|eni zajedno. Onda Titi ode kod zelemba}a i ka`e: jedan me silovo. Jedan Urbonja. Zelemba}i povedu Titija da poka`e ko.
	Ja sam znao celu {emu, kao i Titi. Tipa sam uvuk'o da lju{timo pokericu. I to sam namestio da on dobija. Ne mnogo, al ipak ozbiljnu lovu, da se navu~e."
	"Ovaj, nepo{teno, je li, kartanje? Hmm, varanje?"
	"Razumemo, Pau~e. Varao si u pokeru?"
	"Nego {ta bi drugo. Al ne da ja dobijem, nego da on dobija. Pa onda ja ipak malo dobijem, pare pre|u kod mene, pa onda izgubim sve to i jo{ malo vi{e, i tako. Da ga zadr`im. Ja kao ustanem, pa ka`em, ti si mene odr'o, dosta je bilo, a on: ma sedi, ma sedi, jo{ samo jedno deljenje. A ja sam znao da }e Titi pustiti zelemba}e da ga vodaju na dva-tri pogre{na mesta, pa tek onda po}i na pravo.
	Banu oni unutra i Titi uperi prst i cikne ko dve `ene: 'Ovaj! Ovaj me! I ba}i zgrabe tipa i ka`u: 'Ime? Prezime? Ti si za buvaru.'"
	"Silovanje je veoma ozbiljna optu`ba", re~e Mejtera Nana. "Taj agent je mogao dobiti jamu."
	"Pa, nama je cilj bio samo da tip ostane na robiji do Pesovog dana. Ne vi{e od toga. E, sad tip do~epa stakli}e i krljne ih o dasku, pa sko~i da izmasakrira Titija, a vi~e: 'Latice, Latice, {'a si mi to uradila, kako si mogla.'"
	"Upotrebio je praznu vinsku bocu kao oru`je, je li? ^iji je jedan deo odlomio udarcem o sto?"
	"Ne vinsku, al otprilike si skontala, sibi." Pauk se tiho nasmeja. "Titi ga pi~ne u glavu tako da tip odleti na mene i obojica se patosiramo. Onda kao za`ali: jao, {to udarih ~oveka. Ba}i skembaju tipa i odvuku ga u buvaru na dugo, dugo. I ni{ta ne ukapiraju. E, to je lepota. Ni{ta ne ukapiraju. Takav glumac kao Titi, nema mu ravnog. Nenadma{an je bio. E, kad bih ja mogo da na|em drugog istog takvog."
	"Pa ipak taj nenadma{ni glumac Titi je mrtav", re~e Mejtera Nana setno. "Mrtav i sahranjen u tom tunelskom zidu koji si nam pomenuo, jer nije imao gde drugde biti sahranjen, po{to nikom drugom nije bilo stalo do njega. Da nije tako bilo, ne bismo sad o Titiju pri~ali. Kako je izgubio `ivot?"
	"Nad'o sam se da ne}e' ispituje{ ti mene, sibika."
	Osmehnula se. "Povu}i }u to pitanje ako po~ne{ da mi se obra}a{ sa 'Mejtera'. Ho}e{ li biti tako dobar?"
	"Mo`e, mo`e." Paukova po~e masirati neobrijanu donju vilicu. "A nameravo sam da ti ispri~am, i da nisi pitala. Tragedija je {to neki momci izblebe}u neprijatelju. Naravno da je to blentavo. Al de{ava se..."
	"Zar tako da nastrada Titi, tvoj prijatelj?"
	"Pa, ne ba{ prijatelj. Ali nedostaje mi. Ja sam ga doveo. Ja sam ga prvo na{'o, a onda ga uzdigo iz najgorih stvari. Ubrzo je bio pravi majstor. Svi su znali ko je Titi i niko se nije ka~io s njim. Al izgleda da su Urbonje na{li nekog ko je po{'o s Titijem, a onda mu zavrnuo cevku."
	"@alosno. Savr{eno sam shvatila za{tio ne voli{ kad se ljudi smeju. Mogu li pitati i o ovome?" Ona pokaza ka le{u. "Kako se zvao?"
	"Peka." Dok su se sekunde polako cedile pored njih, Pauk je zami{ljeno zurio u lice pokriveno maramicom. "Bio je to momak prili~no svestran, zna{? Za pri~anciju, provalu, dronje, i druge na{e poslove, dizanje pe~ata..."
	Ustavica di`e pogled.
	"Sve igre u gradu, koju god ti zna{ da pomene{ on je u njima bio dobar. Ponekad je znao da pretera, pa da smuti i mene."
	Pauk se sada obrati Ustavici. "Patera, hteo sam te pitat da l' bi ti govorio za njega."
	"Molitvu? Za, ovaj. Pekarija? Peka. Ja, pa ve} sam se. U sebi. Dok smo, hm."
	"Ne, nego kad ga budemo gurali u rupu", re~e Pauk. "Za njega i, onako, za sve ostale ovde."
	"A, hm, pa da. Bi}e mi ~ast da, da to."
	"A Guan?" upita Mejtera Nana. "Zar ne}emo sahraniti i njega? Zar ti ne bi `eleo da se eminencija pomoli i za njega? Mo`da to mo`emo pretvoriti u grupni obred."
	"Guan jo{ nije za led."
	"Nego {ta je." Ona uzdahnu. "Gde su ti ta nosila?"
	"Ma, do}i }e Guan za minut-dva."
	"Ovaj, mi, u smislu `e|i, je li? A mogli bi i, hm, kad bi ne{to jeli, je li."
	"I ja sam za to", re~e Mejtera Nana. "Ka`e{ da ima{ nosila tamo negde, Pau~e. Tamo gde su nosila, moglo bi biti i vode i hrane, zar ne? Ako je tako, za{to ne oti}i na to mesto?"
	"Da, da, ovaj, na..."
	"Vi ste jeli i pili no}as, pretpostavljam. Ti, Guan, Peka i ostali. Mi nismo."
	Pauk se uzdi`e na noge. "Dobro, vas dvoje, neka vam bude. Idemo. Ba{ da vidim {ta je zadr`alo te kerove."
	"Hmm, voda? I, jednu stvar da se razumemo: ne{to za jelo?"
	"Ma, nema da fali. Dobi}ete vodu i njamu. Ceo bunar ima tamo. Treb'o sam vam dam malo, jo{ sino}. Je l' mo'{ ti da ustane{, patera? A ti Mejtera?"
	"Ja }u mo}i sasvim dobro, hvala na pitanju, Pau~e."
	"Ja, ~ekaj, ~ekaj, molim te. Upozorenje. S moje strane", re~e Ustavica dok se, uz Paukovu pomo}, dizao na noge. "Slede}i put ako se desi. Incident, je li, onakav. Da neko udari generalicu. Ili mene. Ja, ja napadam, da? Mu~enik za veru. Nema ga, ali komemoracije. Nikad pod veo zaborava."
	"Ne}e to biti", re~e Mejtera Nana Ustavici energi~no. "Nema vi{e toga izme|u Pauka i nas; udarci, mr`nja, to je pro{lost. Zar ti nije jasno, eminencijo?"
	"Hajde", re~e Pauk i po|e tunelom. "Jel vam se klopa ili ne? A za njih, kladim se da nisu ledosani."
	"Meni, ovaj, zabranjeno."
	"Pravila Udru`enja sve{tenika zabranjuju sklapanje ma kakvih opklada", objasni Mejtera Nana, "ali ja sam spremna da ta pravila prekr{im, pa nek me sustigne kakva god kazna. Tvrdim da su svi oni mrtvi. I onaj koga si poslao po nosila, i Guan. Jednako su mrtvi kao i Peka. Prihvata{ li opkladu sa mnom?"
	"Apsolutno", re~e Pauk, kome je igli~ar opet bio u ruci. "Imam jednu karticu koja ka`e da sam u pravu."
	"Ne treba meni tvoja zlatna kartica. Meni su potrebni odgovori na tri pitanja. Mora{ mi obe}ati da }e{ na sva tri dati potpun odgovor. Bez la`i, bez izbegavanja. Bez poluistina. [ta `eli{ dobiti od nas ako izgubimo? Nemamo nikakav novac, ili bar ja nemam."
	Pauk stade i sa~eka da ga ona sustigne. "Ne znam, sibi, ovaj, Mejtera. Mejtera je ispravno, a? Mada vi jedna drugoj ka`ete 'sib'."
	Ona klimnu glavom. "Ka`emo jedna drugoj ponekad 'sib' zato {to je to skra}enica od re~i sibila, {to zna~i sestra sve{tenica. Za razliku od re~i 'mejtera' koja bi trebalo da ozna~ava onu sibilu koja upravlja kenobom, to jest radi kao stare{ina kenobe. Od kad je preminula Mejtera Ru`a, u mojoj kenobi postoji samo jedna sibila, a to je Mejtera Mermer. Ona je po stare{instvu iznad mene, zato }e ona biti stare{ina ~im jo{ jedna do|e tamo. Ja }u se njoj obratiti sa 'Mejtera' slede}i put kad je vidim, pod pretpostavkom da je Mejtera Ru`a sahranjena."
	"I ti, a? Pa, ni{ta, `ao mi je, Mejtera. Eminencijo, `ivlje to malo."
	"Eminencija ima kod sebe zlatni gamadion sa umetnutim dragim kamenjem", re~e Mejtera nana. "On }e mo`da pristati da taj gamadion bude moj ulog u ovu na{u opkladu. Poku{a}u ga ubediti."
	Pauk odmahnu glavom. "Mog'o bi ja to da maznem i onako."
	"To bi svakako mogao, ali bi to zna~ilo da si ga ukrao. Iako Tartaros Mra~ni, ~iji vilajet ovo svakako jeste, va`i za pokrovitelja lopova, nimalo ne verujem da bi odobrio kra|u ili otimanje od augura, {to svi drugi bogovi svakako osu|uju. Ako, me|utim, osvoji{ gamadion na opkladi, to }e biti po{teno ste~ena tvoja imovina, pa se ne bi morao pla{iti bo`je osvete."
	"Dabome. A ti misli{ da ja ne bih pobedio."
	"Mislim da ne bi", re~e Mejtera Nana. "Ne}u te zavaravati, Pau~e. Sigurna sam, koliko god mo`e biti siguran neko ko ih nije ba{ video da le`e mrtvi, da oni jesu mrtvi. Ako se opkladi{ sa mnom, mora}e{ odgovoriti na moja pitanja, po jedno pitanje za svakog mrtvog."
	"Va`i, re}i }u ti {ta b' ja `eleo, Mejtera. Ali zva}u te 'generalice'. Eto s kim ja ho}u da se kladim: sa pobunjeni~kim generalom. Je l' ja to mogu? Patera se kladi."
	"Svakako da mo`e{. I ja bih, zapravo, vi{e tako volela."
	"Ti misli{ da sam ja lopov. Znam po na~inu na koji si govorila malo~as. To je prava istina, a, generalice?"
	"U govoru ponekad koristi{ u vrlo velikoj meri `argon, Pau~e, a tako se sporazumevaju ponajvi{e lopovi. I prostitutke, sa kojima sam ja imala prilike da razgovaram nekoliko puta; a i one, bar ve}ina njih, ho}e da ukradu, kad im se u~ini da nije opasno."
	"To ho}e gotovo svako", re~e Pauk, sa ~vrstim uverenjem.
	"Mo`da. Ako je tako, onda nije ~udo da su bogovi tako slabo naklonjeni nama."
	"Al ja nisam lopov. Umem govoriti i tako, zato {to mi puno sara|ujemo sa lopovima. Uhode se ne muvaju oko ljudi kao {to si ti, generalice, ili kao {to je ta druga sibila, mejtera. Ona ne zna ni{ta {to bi njima bilo od koristi, kapira{? Ti, dodu{e, zna{ pone{to, ali da bi se uhoda muvao oko tebe, morao bi smisliti prokleto dobro obrazlo`enje, ina~e bi se ti brzo po~ela pitati: za{to je ovaj tip stalno blizu mene?" Pauk zastade da do|e do daha.
	"Vidi. Otputuje{ u neki grad i `eli{ tamo da zaviri{ u pone{to. Za to ti treba pomo} nekog me{tanina. U osamdeset posto slu~ajeva anga`ova}e{ za taj posao nekog lopova. Osim toga, kad nam je potrebna sve`a krv, koga regrutujemo? Potra`imo nekog lopova. Ne uvek, ali naj~e{}e."
	"Razumem. Pau~e..."
	"Ka`i, ka`i."
	"Pa, dobro, kaza}u." Mejtera Nana duboko udahnu. "Da li si ti bio lopov, ranije? Da li si tako dospeo do posla lovca na uhode?"
	On joj se isceri, pokazuju}i krive, po`utele zube. "Na osnovu ~ega pretpostavlja{ da mom odgovoru mo`e{ verovati, generalice?"
	"Umem da ocenim karakter."
	"A ja umem da la`em."
	"Itekako bi mogao, i to bi mogao ve{to, tako da bih stvarno bila zavarana. Ali ti ne}e{ lagati, ne mene, ne sada, o ovome. Jesi li bio? To se, dodu{e, mene ni{ta ne ti~e, a ako }emo po{teno, postoji jedan lopov kome sam ja dr`ala nastavu svojevremeno, kad je bio dete, i to dete koje sam ja veoma volela. On se zove Njorka."
	"Znam ga", re~e Pauk.
	"Zna{ ga? To mi nije palo na um, ali sad kad si to rekao, naravno, o~igledno je da bi ga ti morao znati. Da li je on... Jedan od tvojih?"
	"To bi te {trecnulo, a? Nije. Njorka ne}e da radi ni za koga osim za samog sebe, a sem toga, suvi{e je `estok za moju struku. A ja, ina~e, lopov nikad nisam bio, nego sam bio zelemba}. Veruje{?"
	"Ako ka`e{ da je tako, verujem, bespogovorno. Mogu li te zapitati za{to si oti{ao iz Kaldeove garde?"
	"[ta, opet se zove tako? U moje vreme se zvala tako, a onda su promenili. Mene su izbacili. Da ne ulazimo u pitanje za{to."
	Ustavica, koji je, sustigav{i ih, ~uo gotovo ceo razgovor, ubaci: "Nikad se to, ovaj, nikad. Sem na ispovesti, a? Jedino tamo."
	"Ne}u pitati", obe}a Mejtera Nana.
	"^inove su mi otkinuli sa uniforme i za{ili na le|a. Mogu ti poka`em o`iljke. Tip po imenu Dezmid me uveo u ovaj posao. On je umro. Evo ve} dva'es dve godine ja slu`im Vironu tako {to 'vatam uhode. Ne znam koliko sam ih stig'o da nabodem, ili da doprinesem da budu nabodeni: tri'es, ~etr'es njih. Mo`da i vi{e. A ima veliki broj drugih koje mi ne}emo da zgrabimo, a mogli bismo kad god nam volja. Ja ti to ka`em zbog onoga {to bih ja `eleo da bude moj deo opklade. Ja se dr`im savetnika Potoa, zna{? Dvaj'z dve godine ja radim za njega, uz'o me je kad nisam imao dva komadi}a kartice da stavim jedan na drugi. Ja sam njegov ~ovek, i uvek }u biti."
	"U tom slu~aju, nadajmo se da je mogu}e uprili~iti neki mir koji bi dozvolio savetniku Potou da ostane na du`nosti."
	Pauk klimnu glavom. "Naravno. U redu, da popri~amo o toj opkladi. Kao prvo, o ta tri pitanja. Pretpostavimo da ti mene pita{ ko su moji momci, oni koje sam ubacio kod tebe tako da vi sad mislite da su va{i. Ja ti njihova imena ne mogu kazati. Uvi|a{ da je to tako? Ja te ne}u lagati, generalice, ali ti ne}u ni kazati."
	"To razumem. Ne}u zatra`iti da izda{ svoje prijatelje."
	"Dobro, evo {ta ja `elim. Ako va{a strana pobedi i ti se oslobodi{, da ne nabodete ni mene, ni moje prijatelje {to smo vas uhodili, niti {to smo vas ovako dr`ali ovde."
	Mejtera Nana zausti da ne{to ka`e, ali Pauk podi`e ruku. "To nije sve. Nego i da nas pustite da nastavimo da radimo isti posao za Viron. Bi}emo mi vama potrebniji nego {to sad mislite. Ako ovo pristanete, ja }u vam re}i {ta je bilo ranije, i da}u vam dosjea."
	"Ja pristajati ne mogu. Prihvatila bih ja ovu opkladu kad bih mogla, i to rado, bez ikakvog oklevanja. Ali to su stvari za Kaldea i za novi Ajuntamiento, a ne za mene."
	"Ter, ovaj, termini. On je, vidi{, rekao? Generalice, pitao je tebe. A ne rekonstituisani Ajuntamiento, niti Kaldea, da?"
	"Ali on misli da ja prihvatim u ime cele na{e strane. U ime Kaldea, generalisima Usika, pa ~ak i Trivigauntkinja. Zar ne, Pau~e? Ja li~no rado }u ti dati moju re~, kao {to ve} rekoh. I, evo, dajem je, bez obzira na to da li }u pobediti ili izgubiti. Ali ne mogu obavezati i Kaldea, niti budu}i Ajuntamiento, onaj koji jo{ ne postoji."
	"Ali }e{ dati obe}anje, generalice? U svoje li~no ime?"
	"Bespogovorno. Da}u i dajem."
	Pauk trzajem palca pokaza ka Ustavici. "Reci mu da poka`e tu |in|uvu. Pesov krst. Mo`e{ se na njemu zakleti."
	"Ako `eli{. Ho}e{ li mi odgovoriti na tri pitanja, ako dobijem opkladu? Potpune, ~estite odgovore?"
	"Svakako. Na to }u se ja zakleti, ako `eli{."
	"Ne}e biti potrebno."
	Ustavica je za to vreme izvukao gamadion ispod mantije. Mejtera Nana polo`i ruku na taj sveti predmet. "Ja, generalica Nana od Horde Virona, koju neki nazivaju pobunjeni~ke ili prevratni~ke snage, ja koja sam tako|e Mejtera Nana od mantejona u Sun~evoj ulici, zaklinjem se da u slu~aju na{e pobede ne}u kazniti niti poku{ati da kaznim ovog ~oveka, Pauka, niti njemu podre|ene, za njihove delatnosti u prikupljanju obave{tajnih podataka za Ajuntamiento u sada{njem sastavu. Dalje se kunem da }u sve u~initi da ne dozvolim da ih ma ko drugi ka`njava, sve, osim {to se u tom cilju ne}u poslu`iti silom. Najzad, aktivno }u se zalagati da oni zadr`e svoju ulogu - dakle, da ostanu kontraobave{tajna slu`ba, i da nastave slu`iti gradu Vironu, kome su i do sada verno slu`ili. Ja }u uraditi ove stvari bez obzira na to da li }u moju opkladu sa Paukom dobiti ili izgubiti."
	Ona uze vazduh. "Je li ovo zadovoljavaju}e?"
	"Trebalo bi da poslu`i."
	"Veliki Pese, svedok budi! Ehidno ofidijska, ti ~iji ma~ sam ja, svedok budi! Scilo svetlucava, pokroviteljko na{eg svetog grada Virona, svedok budi!"
	"Dobro, dovoljno." Pauk joj pru`i ruku. "Imamo li opkladu? Da je potvrdimo rukovanjem." Sve~ano se rukova{e, pri ~emu je njena {aka, manja, bila obavijena debelom, mi{i}avom, dvaput ve}om njegovom {akom.
	"E, dobro, mogu odma' sad da ti ka`em: siguran sam. Ve} smo skoro stigli." On mahnu rukom. "Vidi{ onaj pobo~ni tunel tamo napred? U|emo u njega, stara stra`arska soba je samo ~etri-pet koraka daleko. Da se njima ne{to desilo, vid'li bismo ih ve} odavno."
	Ona zavrte glavom. "Naprotiv. Kamo sre}e da si u pravu, ali nisi. Oni bi ~uli na{e glasove i izi{li bi da vide ko je."
	Slede}ih stotinak koraka dovedo{e ih do ulaza u popre~ni tunel. A na prvom koraku u njega, ona vide stopala nekog ~oveka kako vire iz jednih vrata. "To }e biti Guan", re~e Mejtera Nana.
	Pauk ra{iri ruke, zaustaviv{i i nju i Ustavicu. "To je Hiraks. Ja uvek |anim tipove cipele, kao i ribine. Cipele govore vi{e nego ma koji drugi deo. Mnogi znaju da je tako, ali to {to oni znaju, ne menja ~injenicu da jeste tako."
	"Zar onaj drugi ~ovek nije bio sa Hiraksom, Pau~e? Gde je taj?"
	"Unutra." Pauku dah kao da zape u grlu. "Verovatno samo korak-dva unutra. Tipa koji ulazi ne ubija{ ~im ga vidi{ na vratima, nego ~eka{ da u|e. Pa ako proma{i{, a on po~ne da be`i, ima{ vremena da puca{ jo{ jednom."
	On se okrete Ustavici. "Ti po|i napred, patera. Izvuci Pesov krst i dr`i ga tako da oni vide, a ruke uvis. Ne}e oni pucati u tebe, augur si, u ode`di, ne nosi{ pu{ku niti i{ta tako. Ne}e ili ja bar mislim da ne}e. Reci im da imam generalicu. I da nas puste na miru, ina~e je oledim."
	Ustavica je izgledao sasvim oja|eno.
	"Hteo si da umre{ ovde, u dubini zemlje, zar ne?" upita Pauk. "Pa, evo ti prilike. Polazi, dok te nisam ja spuco. Oni ne}e; ja 'o}u!"
	"Mora biti da oni ve} znaju da smo ovde", re~e Mejtera Nana. "Morali su nas ~uti. Ako nisu ni{ta dosad, ovo poslednje su ~uli sigurno." Pauk ne odgovori; njegov je pogled bio na Ustavici.
	"Pa, ja, hm, dobro, polazim." Ustavica se malo izma~e, podi`e ruke i po|e ka vratima.
	"Pesov gamadion pokazuj, da ga oni vide", re~e mu Mejtera Nana.
	Ustavica je taj savet prenebregao, ako ga je uop{te i ~uo. Gledala ga je kako zastaje na pragu, zatim ulazi. Nije se ~uo nikakav pucanj.
	"U stara vremena ovde su sedeli vojnici, uvek budni i spremni za polazak ako negde izbije neka nevolja", re~e joj Pauk. Glas mu je bio promukao i blizak {apatu. "To je bilo pre Garde. Tako mi je savetnik Poto ispri~ao jednom prilikom, a on bi trebalo da zna."
	Posle toga su stajali jedno pored drugog, u ti{ini. Nijedan zvuk nije dopirao iz stra`arske sobe. Niotkuda ni najmanji {um, izuzev gotovo ne~ujnog uzdisanja prohladnog vetra kojim je tunel bio ispunjen.
	Posle du`eg vremena Pauk re~e: "Trebalo je da mu ka`em da malo pogleda {ta sve ima unutra. Al on se, izgleda, setio i sam da to uradi."
	"Idem i ja." Mejtera Nana po|e ka ulazu.
	"Malo sutra!" Pauk je uhvati za ruku. "Radi}e{ kako ja ka`em, a ja ka`em da ne mo`e{ tamo."
	"Eminencijo!" povika ona. "Jesi li dobro?"
	Slede}ih nekoliko sekundi njene re~i odjekivale su {uplje od sivih zidova; Mejtera Nana zaklju~i da su ona i Pauk sada jedina `iva ljudska bi}a u dometu glasa. Onda Ustavica iskora~i iz ulaznih vrata, nastoje}i da ne nagazi mrtvaca. Pru`i ka njoj bocu napravljenu od debelog stakla neujedna~ene boje. "Voda, Mejtera! Ovaj, generalice. I to, razume{ ti jednu stvar - pitka. I ~ista. ^is-ta, koliko ja mogu oceniti njene, je li, kvalitete."
	Pauk prasnu: "Nema nikog unutra?"
	"Ne - pa - mrtvi. Dva, plus ovaj, ovaj koga opa`ate na, hm, ulazu. Percepirate. Iz pu{ke sa debelom, svi. Mo`da, ho}emo jednu stvar? Iz dve. Ili svi iz iste. Pu{ke. Savr{eno mo-gu-}e. Na{i, je li, sadruzi. Ju~era{nji, pa i raniji. Jedan je, ono pti..."
	"Guan."
	"E, Guan, da. Kakvo mu, hej, ime dade. Snabdeo si ga imenom, stvarno." Pri{av{i joj dovoljno blizu, Ustavica pru`i Mejteri Nani bocu. "Njemu je ispala iz ruke, to, ovaj, mislim ja. Procena. Moja. ^ini mi se. Kad je, kad su ga, mislim. Vrhunac `ivota. Pa se ne{to i prosulo."
	Ona je ve} nategnula bocu i po~ela da pije vodu; nije se trudila da mu odgovori. Voda je bila prohladna, ~ista i neizrecivo predivna. Celoga `ivota u~ili su je da Scila Talasna, boginja vode, jeste prva me|u sedmoro velikih bogova; ali tek sad je Mejtera Nana uvidela koliko je to ta~no i koliko je va`no.
	
	7. TAMNI MEHANI^ARI
	Svila se radoznalo osvrtao; bilo mu je te{ko da poveruje da ovaj ogra|eni prostor, ova grupa {upa i baraka ogra|ena `icom, proizvodi taluse. Na njegovom ramenu Oreb graknu razo~arano.
	"Po~inje ki{a", objavi [enila; prstima obeju ruku ona zabaci unazad kovrd`e boje maline i `mirkavo se zagleda u nebo.
	"Poku{avah ja da se setim odakle sam do{la", re~e Mejtera Mermer. "Mislim da nije uop{te ovako izgledalo." Govore}i to, ona blagim gurkanjem po~e usmeravati Gljivu da po|e ka stra`arskoj ku}ici, u zaklon.
	Ako su leta~i znak da dolazi ki{a, {ta li bi tek moglo zna~iti njihovo spu{tanje na zemlju? Da se celom svitku bli`i kraj? Svila odlu~i da ovu spekulaciju zadr`i za sebe. "Trebalo je odavno da te pitam o tome, Mejtera. Ispri~aj mi."
	"Nisam ja tada mogla ni{ta prizvati u pam}enje, i da si pitao; ne, dok mi jadna Mejtera Ru`a nije predala u nasledstvo moje nove delove. A o njima sam ti sigurno pri~ala."
	Svila klimnu glavom.
	"U tardan je bilo sedam dana od tog doga|aja. Delovi su mnogo bolji nego {to su moji stari bili, ali od kad ih imam, nisam ba{ sigurna koje su uspomene moje, a koje su bile Mermerine."
	[enila je odmah ispravi. "Obrnuto si htela da ka`e{, Mejtera."
	"Da, sasvim si u pravu, draga moja. A se}am se, evo ~ega. Bila je jedna dvorana sa zelenim zidovima. U njoj su bile palete ili mo`da metalni stolovi, ne mnogo veliki i ne vi{i nego {to je krevet."
	"Dolazi jedan stra`ar", re~e [enila, pokazuju}i prstom.
	"Na jednom takvom le`ala sam ja, a na sebi nisam imala nikakvu ode}u. Mo`da ne bi trebalo da pri~am o tome, patera."
	"Pri~aj. Nije nemoralno, a moglo bi biti va`no."
	"Poku{avala sam da se butujem. Pamtim da se jedna devojka do mene podigla u sede}i polo`aj i rekla da je naga, {to je i bila, itekako. ^im je to rekla, neko joj je doneo haljinu."
	Stra`ar stade pred njima i pozdravi ih sudaranjem oklopnih potpetica i pru`anjem desne podlaktice sa ispru`enom {akom vodoravno preko pu{ke. "Za mnom, Kalde."
	"Ne mo-kar", progun|a Oreb.
	"U pravu je on", re~e Svila dok su polazili. "Mo`emo li pozajmiti ki{obrane od nekoga? Ako }emo hodati izme|u ovih zgrada, a o~ekujem da ho}emo."
	"Nabavi}u vam ki{obrane dok budete razgovarali sa direktorom", obe}a stra`ar. Zatim isprednja~i lakim trkom i otvori vrata jedne ciglene gra|evine koja se nije mnogo razlikovala od skromne ku}e.
	"Mi mo`emo ~ekati napolju", re~e [enila Svili. "Mislim, u predsoblju ili tako ne{to, samo da nismo na ki{i."
	Svila odre~no zavrte glavom i u|e u recepciju, gde je predsedavala jedna `ena primetno prevelika, svojim telesnim razmerama, za to mesto. Ona se osmehnu i re~e: "Pravo unutra, molim, Kalde."
	"Da li }e biti dovoljno stolica? Nas ima ~etvoro."
	Iz sobe iza recepcije, jedan ~ovek oni`eg rasta, na ~ijoj glavi se prime}ivao po~etak }elavosti, re~e: "Ima tri fotelje i jedna drvena klupa sa naslonom. U|ite!" On pru`i ruku.
	"Zovem se Lasta, Kalde." Svila se rukova s njim, a onda mu predstavi Mejteru Mermer, Gljivu i [enilu.
	Lasta je klimao glavom i sme{kao se. "Molim, sedite, dame, sedi, Kalde. Vidim da hramlje{, a i ~uo sam o tome." On zatvori vrata. "Svako zna poneku zanimljivu pojedinost o tebi. Da ima{ pticu koja ti je ku}ni ljubimac; da si povredio nogu; da si predskazao pad Ajuntamienta. Siguran sam da si za sve te pri~e ~uo."
	Svila sede u ko`nu fotelju koja je bila postavljena ta~no naspram direktorove, nadomak direktorovog radnog stola. "A sad si iznena|en mojim `ivotnim dobom i hteo bi da me pita{ koliko mi je godina."
	"Pa, Kalde, to nije u mojoj nadle`nosti."
	"Imam dvadeset tri godine. A tebi mora biti da je..." on baci pogled na Lastine {ake, "...negde oko ~etrdeset. ^etrdeset pet, {est. Jesam li pogodio?"
	"Na sre}u, nisi. ^etrdeset tri."
	"Ta~no dvadeset godina stariji od mene. Mora biti da smatra{ da sam suvi{e mlad i neiskusan za rukovo|enje jednom gradskom vladom. Ja to i jesam, i znam da jesam. Moram se oslanjati na mi{ljenja iskusnijih. To je jedan od razloga {to je Mejtera Mermer sa mnom danas; tako|e jedan od razloga {to sam ovde i {to razgovaram s tobom, starijim ~ovekom, koji ima iskustvo {to ga ja ne posedujem, a potrebno mi je da se na njega oslonim."
	"Bi}u sre}an da ti pomognem na svaki mogu}i na~in, Kalde. Da li biste vi da popijete ne{to pre nego {to po~nemo? Kafu, vino, ~aj? Mlade dame? Sve to nam Kamilica mo`e doneti."
	[enila odmahnu glavom odre~no; Svila re~e: "Ne, hvala. Ovde se proizvode talusi?"
	"Da, ovde ih pravimo. To je na{ posao, jedini."
	Oreb ponudi svoje mi{ljenje o talusima. "Ni-su do-bri."
	"Ti{ina, pti~urino jedna sme{na." Svila se ja~e osloni u naslon fotelje, a {ake sastavi upiru}i jednu u drugu vrhovima prstiju. "Ne znam ni{ta o poslu, a ovaj va{ mora biti sasvim izuzetan."
	"Meni je obi~an", re~e Lasta i nasme{i se. "Odrastao sam okru`en njime, rade}i u na{im radionicama. Ali u pravu si, jedinstven je. Mi volimo da upotrebimo tu re~. Mo`e nam neko zameriti da time hvalimo sami sebe, ali to je ba{ prava re~: jedinstven."
	"Zato {to je talus osoba", nastavi Svila, "osoba, i po zakonu i stvarno. Postoje brodogradili{ta du` obale jezera, na kojoj sam ja boravio pre nekoliko dana. Tamo radnici naprave ribarsku brodicu; a kad je isporu~e, ribari joj docrtaju o~i i govore o njoj upotrebljavaju}i zamenicu 'ona'. [tavi{e, daju joj ime."
	Lasta klimnu glavom.
	"Brodica ima svoj karakter, kao {to ima i ova fotelja. Ova je udobna i solidna, sme|e boje, i tako dalje. Brodica mo`e ploviti rado ili nerado, biti postojana ili sklona da se ljulja. Ali nije osoba."
	Mejtera mermer pro~isti grlo, {to je zazvu~alo kao da neko stru`e zagorelo dno tiganja. "Da li }e{ ga pitati kako to oni uspevaju da sagrade talusa sa nekim odre|enim karakterom, patera? Ja ne verujem da oni to, zapravo, mogu. Ja nisam nikad..."
	"Ka`i, Mejtera."
	"Sagradila dete. Sa mu{karcem, zna{. Ali - koliko ja shvatam, ni mi ne mo`emo detetu dati karakter. Za dete u~inimo najvi{e {to mo`emo, ali sve ono dalje prepu{teno je bogovima. Ponajvi{e Molpi Oblikuju}oj i Pesu Gospodu."
	Lasta opet klimnu glavom. "Isto je i ovde, Mejtera. Narod misli da su svi talusi isti. To je zato {to nestru~njaku svi talusi zvu~e isto. Kad provede{ neko vreme sa njima, uvidi{ da oni ne govore svi stvarno jednako, mada svi zvu~e kao talusi. Kad treba da ispolje osobine kao {to su ~ast ili dosetljivost, razlike me|u njima mogu biti znatne. Kao {to si rekla, to zavisi od duha, a duh dobijaju od bogova."
	"Svi su oni dosadni", re~e mu Gljiva. Lasta kao da je zaustio da joj odgovori, ali se predomislio posle samo jednog pogleda u njene mrtva~ke o~i.
	"O jo{ jednoj razlici sam `eleo da pitam", re~e Svila. "Izme|u talusa i brodova ili ma kakvih drugih ljudskih proizvoda. Ako bih oti{ao u Limnu sa torbom punom kartica, mogao bih kupiti la|u; i ~im bih je platio, ona bi bila moja. Mogao bih zaploviti njome ili je ostaviti vezanu za dok. Mogao bih je, ako me je to volja, spaliti ili potopiti, ili pokloniti Mejteri, ili [enili, ili bilo kome drugome. A talus je osoba; prema tome, pretpostavljam da u onim gradovima gde je robovlasni{tvo zakonito, svako mo`e, ako ima dovoljno para, oti}i u fabriku kao {to je va{a i naru~iti jednog..."
	"To mo`e{ i ti ovde, Kalde", ubaci Lasta.
	"Aha. To je zanimljivo."
	"Do-brog?" upita Oreb.
	Mejtera Mermer re~e: "Meni se ~ini da sve to opisuje i moju nekada{nju situaciju, patera. Niko nije bio moj vlasnik. Oduvek sam bila slobodna, u to sam sigurna; pa ipak, oduvek sam radila sve {to mi ka`u. Tako i sad, uglavnom, ~inim. Po{tujem nare|enja pretpostavljenih, a kad sam bila mla|a, mislim da mi nije ~ak ni padalo na um da to uop{te dovodim u pitanje." Izgledala je zami{ljeno; glavu je pognula i naklonila nalevo.
	Oreb, da je ohrabri, re~e: "Ka-`i sad."
	"Ve}ina biolo{kih ljudi... Da li `eli{ ovo sad da slu{a{, patera? Mogla bih ti ja to pri~ati i kasnije."
	"Naravno da `elim. Reci nam."
	"Htedoh samo re}i da su i biolo{ka deca uglavnom takva. Ne ka`em da nema i r|ave dece. Dodu{e, glupi ljudi su skloni da govore kako su deca r|ava zato {to im to daje utisak da su oni sami puni vrlina. Zaista zle dece mali je broj. Radim sa decom ve} dugi niz godina i znam da je ve}inu mogu}e kontrolisati vrlo lako, samo sa ponekim ukorom i po nekoliko re~i pohvale." Ona zastade, podi`e glavu, uspravi ramena. "Isto tako i ve}inu odraslih; nije ba{ toliko lako, ali nije ni mnogo te`e."
	Lasta se tiho nasmeja. "Ona to dobro ka`e, Kalde. Ja ovde imam pod mojom upravom blizu dvesta zaposlenih, i u ve}ini slu~ajeva dovoljno je `estoko 'presli{ati' krivca ili dobro potap{ati po ramenu zaslu`ne. S vremena na vreme dogodi se, ali zaista veoma retko, da se neko poka`e kao stvarno lo{ radnik, da krade alat, i tome sli~no, i mi se onda takvog otarasimo. Ali to biva zaista retko."
	"Pomi{ljam na Lapora, patera."
	Svila klimnu glavom. Primeti, u tom trenutku, prve kapi one ki{e koju su sve ovo vreme ~ekali. Tapkale su po prozorskom oknu, zasad le`erno, ali ipak sve `ivlje.
	"Lapor ne prima nikakvu platu. Rekla sam ti."
	Lasta uzvi jednu obrvu. "Crni mehani~ari, Mejtera? Pominje{ li ti njih? Tako zvu~i."
	"Ne znam. Nisam razmi{ljala o tome. Samo htedoh re}i da Lapor izgleda kao izuzetan slu~aj - povinovanja. Poslu{nosti. To bi valjda trebalo tako nazvati..."
	Preostala ruka Mejtere Mermer ste`e, jo{ ~vr{}e, dr{ku nevelike korpe koju je dr`ala u krilu. "A ako se ta sklonost ljudi ka povinovanju mo`e koristiti za kontrolu nad njima, kao {to je ti, direktore, koristi{, onda, rekla bih, ljudima kao {to si ti nisu stvarno ni potrebni robovi, osim ako neko ho}e da se pravi va`an, ako mu prija da bude robovlasnik. Znam da ovo izra`avam na pomalo uvredljiv na~in, ali mislim da ti je jasno {ta ho}u da ka`em. A {to se ti~e crnih mehani~ara, zar nisu oni samo legenda? Ili, bolje re}i, prete`no legenda. Znam da je u pro{losti bilo nekih ljudi koji su se bavili tim crnim zanatom."
	"Po mom uverenju, jo{ postoji po gde koji takav, Mejtera. Mi koji se bavimo ovim poslom, ponekad ~ujemo izvesne stvari, pa, na primer, i o njima ~ujemo pone{to." Lasta se okrete Svili. "Kod mene nema okoli{enja, Kalde, i ja }u te pitati otvoreno: jesi li do{ao da nabavi{ novog talusa za gardu?"
	"Razmatrao sam tu mogu}nost", re~e Svila. "Nekoliko talusa, mo`da."
	Lasta se nasme{i. "Dobro. Vrlo dobro! Odu{evljen sam time. Govorio sam na{im radnicima da }e iz ovih nereda sigurno proiste}i neke nove narud`bine, i drago mi je {to se pokazuje da je to tako. Ali ti se pita{ za{to bi pla}ao za ne{to {to, kad se proizvede, ne}e mo}i da bude vlasni{tvo grada. Zar ne?"
	"Da, to se pitam. Tako|e se pitam kako da budem siguran da }e talusi koje grad Viron plati biti odani i poslu{ni."
	"To je dobro pitanje." Lasta prima~e fotelju radnom stolu i osloni se laktovima na sto. "Kao prvo, ako `eli{ biti potpuno siguran, ja ti takvu sigurnost ne mogu obe}ati. To ne mo`e niko. Ka`u mi da sada ima jedna radionica u Viku koja ljudima to obe}ava, ali oni iz Vika su la`ov~ine. Pretpostavi da ode{ u to brodogradili{te u Limni. Da li bi tamo{nji brodograditelji mogli da ti daju potpuno jemstvo da brod koji ti oni prodaju ne}e nikad potonuti, nikad se prevrnuti? Ni pod kojim okolnostima?"
	"Ne verujem."
	"Ni ja. Kad bi takvo jemstvo dali, bili bi la`ov~ine jednako kao oni u Viku. Evo jemstva koju mi nudimo. Ako neki od na{ih talusa izneveri va{e interese ili odbije da izvr{i legitimno nare|enje, u toku prve dve godine svoga rada za vas, mi }emo vam nadoknaditi celu svotu koju ste platili. Kad ka`em 'vi', time, sada, mislim na ovaj grad, Viron. Za tre}u godinu, nadoknada va`i, ali za ~etvrtinu manja. Vratimo vam tri ~etvrtine od onoga {to ste nam platili. Tokom ~etvrte godine, polovinu, a onda, ~etvrtinu."
	"Ni{ta posle pete godine?" upita Mejtera Mermer.
	"Tako je. Ali do tada }ete imati ve} pet godina verne slu`be jednoga talusa, nemojte to zaboraviti."
	Svila zami{ljeno klimnu glavom.
	"Ja bih rado imao tebe za kupca", nastavi Lasta. "To ne pori~em. Mi retko dobijemo narud`binu za vi{e od jednog talusa. Nama bi bilo pero na kapi ako bismo mogli re}i da smo od nove vlade ve} dobili veliku porud`binu. Evo {ta }u, dakle, uraditi. Rekao sam, badoknada cele svote u slu~aju ikakvih ozbiljnih problema tokom prve dve godine. Ali evo: za svakog dodatnog talusa produ`i}u to jemstvo za jednu godinu. Pretpostavimo da naru~i{ tri talusa. Da li o tome razmi{lja{, Kalde?"
	"Mo`da."
	"Onda, hajde da ka`emo tri. To su dva dodatna; zna~i, dobio bi sve pare nazad - za onog jednog koji napravi problem, ne za sva tri."
	"Razumem", re~e Svila.
	"Sve pare nazad za onog talusa koji izazove ikakve ozbiljne probleme tokom prve ~etiri godine. Posle toga, tri ~etvrtine, pa pola, pa ~etvrtinu, kao {to sam ve} objasnio. Bi}e{ potpuno pokriven, ili delimi~no pokriven... koliko dugo, Mejtera?"
	"Dvadeset pet odsto u sedmoj godini, patera", re~e ona Svili. "Posle toga, ni{ta."
	"Do-bro?" upita Oreb i povu~e kljunom jednu loknu Sviline kose.
	"Pa, ja bih rekao da je, u najmanju ruku, bezbedno. Ne de{ava vam se ~esto da vra}ate pare, direktore Lasto?"
	Lasta se osmehnu i opusti. "Ne. Kad bi se to ~esto de{avalo, mi bismo bankrotirali. Vratili smo nekome ~etvrtinu para pre petnaest... ne, pre {esnaest godina. Ja sam tad bio nadzornik u livnici. Smatrao sam da je slu~aj prili~no sumnjiv; svi smo, zapravo, znali da jeste, i da smo i{li na sud, verovatno bismo dobili. Ali u pitanju je bila samo ~etvrtina, mu{terija je pravio veliku galamu, a na{ tada{nji direktor `eleo je pokazati da mi svoja obe}anja dr`imo. Ne ka`em da mu je to bila lo{a politika, ali ka`em da je talus bio zloupotrebljen. Mu{terija ga je terao da sla`e cigle na gomile, a to je neprirodno."
	"[ta je prirodno?" upita Svila.
	"Borba i za{tita, isto {to bi se dalo o~ekivati od psa ~uvara." Lasta pro~isti grlo. "Mogu li govoriti o tebi li~no, Mejtera? Sa du`nim po{tovanjem, podsetio bih da si pomenula jedno va`no na~elo, a to je poslu{nost prema svojim stare{inama. Stvar veoma razumna, a `eleo bih navesti tebe kao primer."
	[enila re~e: "Mislim da to ne bi trebalo. Reci mu ne, Mejtera. Ne vidim da je to uop{te dobra zamisao."
	"Zato {to }u onda postati svesnija svoje prirode, draga? Ne verujem da }e to tako na mene delovati, jer sam je ve} veoma svesna. Mnoge sam ja, mnoge sate provela razmi{ljaju}i ko sam i {ta bogovi zahtevaju od mene. Ali ako postanem svesnija, makar i malo, zahvali}u direktoru veoma iskreno za taj uvid."
	"Ne pri-~a", posavetova Oreb Svilu.
	Svila se tiho nasmeja. "Ne}u re}i ono {to sam nameravao, to obe}avam. Ali }u re}i ovo. Stvari koje sam nameravao re}i, jednako su va`ile i za mene samog, i za svakog drugog u ovoj sobi. Samo sam mislio da bi bilo jasnije kad bi se pomenula ode}a."
	"Ode}a koja mi je data kad sam se probudila? Nisam stigla da o tome govorim, ali u pravu si. Posle nekog vremena ja sam se podigla u sede}i polo`aj. Od jedne druge devojke dobila sam svoju prvu ode}u. Mislio si da me pita{ kakva je to ode}a bila?"
	Lasta klimnu glavom. "Jesam."
	"Haljina, mala, jednostavna, crna. Prili~no kratka. I rublje." Mejtera Mermer zastade da bi se osmehnula. "Htela sam re}i da rublje ne}u da opisujem, ali bilo je tako jednostavno da tu i nema {ta da se opisuje. Crne cipele sa niskim petama, a ~arape kratke, mislim da nismo dobile duga~ke ~arape. Jedna lepa, mala kecelja od ~ipke, i odgovaraju}a kapa. Meni je lako da opi{em tu ode}u, zato {to su ljudi iz Erminovog hotela do{li u paterinu palatu neposredno pre na{eg odlaska, a sa njima i neke mlade `ene odevene isto kao ja onda, osim {to su imale jo{ i duga~ke ~arape.
	"Jesu li do{le da po~iste?" upita Lasta. "Da pometu, obri{u pra{inu?"
	"Draga [enila i ja smo to ve} uradile. Do{le su da operu sudove koji }e biti potrebni ve~eras, i da obri{u one zidove koje nas dve nismo stigle. Naime, ja se bar nadam da }e one oprati te zidove, kao i prozore u prizemlju. Ja sam to od njih zatra`ila."
	Lasta opet klimnu glavom. "Vidi{, Kalde, svako od nas je ro|en da radi izvesne stvari. Mejtera je ro|ena da mete i bri{e pra{inu, da pere zidove i podove, i ona to jo{ radi. Jesi li je morao nagoniti da se lati tog posla?"
	Svila odmahnu glavom.
	"Iznenadilo bi me da si rekao da jesi. Vidimo, dakle, to va`no na~elo koje `elim da objasnim. Kad je ~ovek ro|en da ne{to radi, i kad mu neko pru`i priliku, ni{ta vi{e nije ni potrebno. Po{to se svi bojite da }e njoj biti neprijatno {to govorim o njoj, hajde da pri~amo o ovoj tvojoj ptici."
	"Oreb", pojasni Oreb.
	"Niko ga ne tera da leti. On leti zato {to je to u njegovoj prirodi. Niko ga ne mora prisiljavati ni da govori. Ro|en je za govor."
	"Ri~a do-bro!"
	"Eto, vidi{. Pri~a dobro. E, pa, isto tako je talusova priroda da se bori i da {titi imovinu. Pru`i svojim talusima priliku da se bave takvim poslovima, i oni }e pristati. Ti sad misli{, {ta ako neki od talusa koje mi napravimo za tebe po~nu da ti stvaraju probleme; ali ti si Kalde, pa, ako oni stvore probleme tebi, stvori}e{ i ti njima, zar ne? Ti }e{ njih uhapsiti, razoru`ati; izvesti, na kraju, i na su|enje, zar ne?"
	"Pa, valjda."
	"Naravno da bi tako uradio. Prema tome, za{to bi oni pravili probleme, kad ti od njih samo tra`i{ da rade ono {to i ina~e rade? Ono za {ta su ro|eni?"
	"Bio sam, ne mnogo davno, u jednoj ku}i izvan grada, koju je ~uvao jedan talus. Gljiva mi je rekla da je talusa mogu}e i podmititi, ali da je za to potrebno spremiti mnogo para." Svila pogleda ka njoj, kao da o~ekuje potvrdu.
	"Mo{us je tako rekao."
	[enila upita: "[ta bi talus radio sa novcem?"
	Mejtera Mermer se odva`i da odgovori: "Radio bi, pretpostavljam, isto {to i ti i ja, draga."
	"Pitao si kako to mo`e{ da kupi{ ne{to ~emu ne mo`e{ biti vlasnik, Kalde." Lasta uze olovku, i to, koliko se moglo videti, samo da bi njome kuckao po tablici ispred sebe. "E, da ti ja objasnim, sada, tu situaciju, sa finansijske strane. Kad jedan talus bude dovr{en, od tog trenutka on, po zakonu, duguje nama onoliko novca koliko je njegova izrada ko{tala, plus petnaest posto."
	"Iako je grad platio?"
	"Tako je. Grad, vidi{, zapravo daje nama unapred pare koje bismo mi dobijali, malo-pomalo, od samog talusa. Mi tu ne zara|ujemo ni{ta vi{e nego {to bismo zaradili da smo istog talusa napravili bez narud`bine. To mi tako|e radimo, ali retko, jer kad ga proizvedemo za naru~ioca, dobijemo novac mnogo ranije, a osim toga, jo{ va`nije, ne moramo se brinuti da nam talus ne pogine pre nego {to stigne da otplati sebe."
	Svila klimnu glavom. Desnim ka`iprstom ocrtavao je krugove po obrazu. "Zna~i, tako."
	"Mi zahtevamo da nam se ugovorena svota isplati u celosti pre nego {to talus bude zavr{en. Kad ga zavr{imo, mi mu objasnimo da smo ga napravili zato {to postoji poslodavac koji `eljno ~eka da ga zaposli. To si ti, Kalde. Mi mu tako|e objasnimo {ta zna~i plata, koliku platu on mo`e razumno o~ekivati, i kakav bi varijabilni deo mogao da bude dodat njegovoj zaradi."
	"Ali ga ja, zapravo, ne pla}am. Je li tako?"
	"Vidim da si ve} ovladao ovom problematikom. Dabome da mu ne pla}a{ ni{ta. Pretpostavimo da se ti i tvoj talus dogovorite da on radi za pet kartica mese~no, {to je otprilike po{teno. Ti od toga odbije{ tro{kove koje, eventualno, ima{ za gorivo, odr`avanje i popravke. Ve}ina poslodavaca daje talusu municiju besplatno. Takav je obi~aj."
	Svila opet klimnu glavom.
	"Nama javlja{ koliko je ~isto zaradio talus tog meseca, ili nam on sam to javlja. Mi odbijemo tu svotu od talusovog duga prema nama. Posle izvesnog vremena, njegovo dugovanje bi}e u celosti odra|eno, pa }e talus mo}i da zadr`i za sebe ceo ~isti iznos plate koji zaradi."
	"Ako ostane `iv tako dugo."
	"Dabome." Lasta baci pogled preko ramena, ka prozoru iza sebe, gde je tapkanje ki{nih kapi preraslo u postojani, uporni pljusak. "Mo`da biste vi radije obi{li na{e radionice nekom drugom prilikom...?"
	"Patera", po~e Mejtera Mermer. "Ja ne..."
	Svila je prekide, ustaju}i i progovaraju}i naglo. "Pun sam `elje da ih vidim, a ne{to malo ki{e ne}e mi na{koditi, u to sam siguran. Uhvatio je mene onaj pljusak pre osam dana, pa ipak, evo me. Ali to ne zna~i da si ti obavezan li~no da nas vodi{, direktore. Mo`e to i neko drugi."
	"Da ne povedem jednog Kaldea u obilazak?" Osmehuju}i se {iroko, Lasta tako|e ustade. "Ne bih to propustio ni za kakve pare. Dame nas mogu ~ekati ovde, ako `ele."
	"Idem i ja", saop{ti Mejtera Mermer. "Moja unuka mo`e ostati ovde sa [enilom."
	"Ho}u i ja", re~e [enila. "Ho}u da vidim ovo."
	"U tom slu~aju Gljiva mora po}i s nama, patera."
	"Ja mogu leteti", re~e Gljiva Lasti sumornim tonom. "^ak i po ki{i. Ali oni ne mogu."
	Obe}ani ki{obrani bili su im ostavljeni na jednoj stolici u predsoblju. [enila uze jedan. "Patera, evo tebi jedan crn, ako ho}e{."
	"Neka ga uzme Mejtera", re~e Svila.
	Mejtera Mermer oka~i korpu o desnu podlakticu, uze taj ki{obran i rastrese ga. "Ka`u da donosi nesre}u kad ki{obran otvara{ u prostorijama, ali meni su se nesre}e ve} dogodile. Ne mogu zahvaliti tom ljubaznom mladom ~oveku koji nam je ovo doneo."
	"To je bio jedan od ovda{njih ~uvara", objasni Svila. "Kad pomislim, ba{ je ~udno {to ste vi za za{titu ove fabrike anga`ovali nekoliko biolo{kih ljudi, a nijednog talusa."
	"Imamo i talusa." Lasta uze `uti ki{obran koji mu je pru`ala [enila. "Zapravo, imamo sada dva, zbog ovih nereda. Oba su u stra`arskoj baraci."
	On pri|e vratima i otvori ki{obran. "Pro{li ste pored nje kad ste dolazili ovamo. Baraka ima prozore, tako da talusi mogu da motre na kapiju; ali oni se uglavnom oslanjaju na sluh, paze na neku eventualnu viku ili pucnjavu. Ima mnogo sitnih stvari kojima se na{i stra`ari bave, a koje }e svaki dobar biolo{ki ~ovek uraditi bolje nego ijedan talus. Kad bi ti poslao taluse, Kalde, da patroliraju ulicama, {to sada rade borci, svake no}i bi u gradu bilo po desetak ubijenih ljudi, a ne samo jedan ili dva nedeljno."
	Otvoriv{i zeleni ki{obran koji mu je [enila dala, Svila po|e za Lastom napolje, na ki{u. "To ti verujem; znam kakvi su talusi, imao sam posla s njima nekoliko puta."
	"Oni {tite fabriku no}u, a danju samo ~ekaju, spremni da krenu ako do|e do nekih ozbiljnih borbi, kakve su se dosad vodile uglavnom samo oko Alambrere i na Palatinu, {to ti je, uveren sam, poznato."
	Svila klimnu glavom.
	"Da li bi ih `eleo pogledati? Eno je stra`arska baraka." Lasta pokaza prstom ka jednoj drvenoj {upi, koja je bila spolja sva pohabana od dejstva vremenskih prilika.
	"Ne bih sada, hvala." Svila je morao govoriti glasnije da bi nadja~ao dobovanje pljuska po ki{obranu. "Mo`da kasnije. Ja bih sada da vidim kako se oni prave."
	"Dobro. Tamo te vodim. Samo }u po}i, sa izvinjenjem, malo ispred vas svih, da otvorim vrata."
	Lasta odma~e krupnim koracima, u ki{u; Svila je hramao za njim najbr`e {to je mogao. Kroz barice, koje su postajale sve dublje, gazio je cipelama ve} sasvim promo~enim.
	[iroka drvena vrata koja je Lasta otvorio propusti{e ih u ogromnu prostoriju ~iji je pod bio posut grubim peskom; tri ~oveka radila su u jednoj jami u podu, nekoliko koraka daleko od ulaznih vrata, osvetljeni samo jednom mutnom sijalicom koja je visila daleko iznad njih. "Ovo je livnica", objavi Lasta, dok su Mejtera Mermer i Gljiva ulazile u prostoriju, pod zajedni~kim crnim ki{obranom. "Kad vodim posetioce u obilazak, uvek po~injem od ovog mesta, zato {to sam i ja tu po~eo. Prosejavao sam, ubacivao lopatom, odlazio da obavim pojedine poslove izvan zgrade, i sli~no. Posao naporan i prljav, ali donosio sam ku}i neki novac, {to je ipak pomagalo mojoj porodici. Nijedan od mojih kasnijih poslova u `ivotu nije mi toliko prijao."
	[enila uzviknu: "Pravite onolike talus~ine od peska? Ne mogu da verujem!" Oreb odlete u mrak, na drugu stranu dvorane, da istra`uje.
	"Talus ima neke staklene delove, a oni se zaista prave od peska, ali to ne radimo mi." Lasta sklopi ki{obran i zabode njegov vrh, udarcem koji se jasno ~uo, u pe{~ani pod. "Ovo je livni~ki pesak, ne bi dao dobro staklo. Ali mi pojedine velike metalne delove izlivamo u pesku, {to ovi ljudi upravo sad pripremaju."
	On pokaza ki{obranom. "Vidite udubljenje koje je ostalo kad je izliveni komad podignut? Ovi okrugli predmeti zovu se 'jezgra'. Jezgra se prave od peska i skrobnog lepka; ta me{avina se komprimuje. Ako jezgra nisu postavljena ta~no kako treba, i ako nisu dovoljno jaka da odole kad rastopljeno gvo`|e po~ne da se sliva oko njih, ceo odlivak }e propasti. Ovi ljudi se pripremaju da izliju ~itavo jedno ku}i{te motora, Kalde." Na tu, poslednju re~, radnici digo{e pogled.
	Svila je poku{avao da uo~i Oreba u tami. "Reklo bi se da je ovo poprili~na hala, za samo tri radnika."
	"Kad budemo radili punom snagom, a to }e biti sutra ako dobijemo tvoju porud`binu danas, Kalde, ovde }e raditi osamnaest odraslih ljudi i {est de~aka. Morao sam poslati na nepla}eno odsustvo sve osim mojih najboljih ljudi, a ja to ne volim da radim."
	Lasta neupadljivo dohvati Svilu za lakat i povede ga dublje u zgradu. Tamo njegov glas izazva uklju~enje jo{ jedne sijalice. "Uistinu, svi moji radnici su dobri, a de~aci su pametni i uskoro }e i oni biti dobri radnici. Nama druga~iji i ne trebaju. Ne volim otpu{tanja, jer znam da, u ve}ini slu~ajeva, ljudi koje ja otpustim ne}e mo}i da na|u drugi posao. Ali kad bi i mogli, ja bih tek to mrzeo jo{ vi{e, jer bih tad ostao zauvek bez njih, a mi ne mo`emo tek tako uvesti nekoga sa ulice i dati mu da radi ovde. Obuka mora trajati godinama."
	Mejtera Mermer upita: "Koliko su stari de~aci?"
	"U ovim vremenima, uzimamo ih sa ~etrnaest. Ja kad sam po~eo, bilo mi je dvanaest." Svila za~u Lastin tihi uzdah. "Imali smo mi i tad otpu{tanja, ali nije bilo ovako r|avo kao sad. Ili, bar, naj~e{}e nije. Nikad nisam dobio priliku da idem u palestru, ali u na{oj ulici bila je jedna `ena koja je i{la; ona me je nau~ila da ~itam i pi{em, tokom onih razdoblja kad sam bio nezaposlen. Mo`da je neskromno {to sam to ka`em, ali sa brojkama se snalazim prili~no dobro. Ona je bila prijateljica moje majke i nije htela ni{ta da uzme za svoj trud, ali ja sam uvek smatrao da }u joj platiti, jednog dana, kad budem mogao. A kad je to vreme bilo na domaku, kad sam postao predradnik ovde, ona je umrla."
	Svila upita: "Mogu li ja ne{to re}i kao augur, a ne kao Kalde?"
	"Samo napred. Nisam religiozan, ali mo`da bi trebalo da budem."
	"U tom slu~aju, objasni}u ti da je ta `ena, koja ti je pomogla, dobila i sama pomo} od nekoga, kad je bila mlada; pomo} od neke ranije osobe, koju ti nikada nisi video."
	Lasta klimnu glavom. "Pretpostavljam da je to vrlo lako mogu}e."
	"Nije mogla vratiti dug toj osobi, kao {to ni ti ne mo`e{ njoj, ali poma`u}i tebi ona je svoj dug vratila. A ti, kad bude{ pomogao nekome, na taj na~in }e{ vratiti svoj dug. Mogu}e je da si to ve} uradio - nemam na~ina da to saznam."
	"Poku{ao sam, jedanput ili dvaput, Kalde."
	"Ka`e{ da nisi religiozan. Nisam ni ja, iako sam donedavno bio veoma religiozan. Po{to nisam, ne}u re}u da je to dodavanje pomo}i od jednog pokolenja drugom metod koji su bogovi odredili za izmirivanje takvih dugovanja, mada, mo`da, jesu. U svakom slu~aju, to je dobar metod, zato {to omogu}ava ljudima da, kad umiru - a to svako u ovom svitu mora - osete da su sve svoje ra~une sa svitom doveli u red."
	Mejtera Mermer re~e: "Mo`da je on ve} namirio ra~une, patera, tako {to je zaposlio te de~ake."
	Lasta slegnu ramenima. "De~aci se nama ne isplate, to je istina. Mi njima pla}amo jednu kartu mese~no, a oni nama ne vrede toliko. Ipak, mi to ne radimo iz milosr|a. Moramo dr`ati uz sebe neke takve, da bi imao ko da u~i na{ zanat. Kad ne bismo to radili, jednog dana bi nam zatrebali topioni~ari, ali topioni~ara ne bi bilo, nigde nijednog, ni za kakve pare."
	"Onda je dobro od vas {to ste... Otpustili te de~ake?" upita Mejtera Mermer. "Ili se to zove nepla}eno odsustvo? Omogu}ili im, u svakom slu~aju, da poha|aju palestru. A da ste im vi sami dr`ali ~asove, oni bi bili poslednji koje biste pomislili da otpu{tate."
	"Pa, i bili su poslednji", re~e joj Lasta kratko.
	[enila je gledala najve}u 'kutla~u' koju je Svila ikada video. Duboka posuda na kraju, oblo`ena kerami~kim plo~icama, bila je dovoljno velika da u nju stane ceo ~ovek. "Da li u ovome topite gvo`|e?"
	"Da." Lasta je opet bio onaj isti kao na po~etku, `ustar, sav okrenut poslu. "Greje se u onoj pe}i tamo." On pri|e pe}i. "Gorivo je }umur, uz dodavanje vazduha pod pritiskom; potrebne su velike koli~ine. Oni bunkeri koje ste videli du` zida kod ulaza, gde smo pro{li, jesu za pesak. Pri svakom livenju potro{imo izvesnu koli~inu peska; ovde nam je rezerva. U ovim bunkerima, me|utim, ~uvamo }umur i stari, otpadni ~elik. Ovu posudu od vatrostalnog materijala napunimo otpadnim ~elikom, spustimo u pe} i odozgo stavimo poklopac. Posle dovoljno dugog vremena, koje zavisi od toga koliko je otpadnog metala bilo u posudi, istim putem izvadimo posudu i izlijemo metal."
	Ne{to manja 'kutla~a' le`ala je sa druge strane ciglene pe}i; [enila posegnu rukom unutra i izvu~e jednu 'krastu' od `utog metala, nepravilnog oblika. "Ovo izgleda maltene kao zlato."
	Oreb nadlete to mesto, da ispita stvar pobli`e.
	"To je mesing", re~e joj Lasta. "Talusova glava zahteva nekoliko odlivaka, prili~no slo`enih, a mesing se lije lak{e nego gvo`|e, te zato glave pravimo od mesinga."
	Svila re~e: "Primetio sam da neki talusi nose {lem, a neki ne."
	"[lem je, zapravo, deo glave", re~e mu Lasta. "Moglo bi se to re}i i ovako: {lem igra ulogu gornjih delova lobanje. Da li bi `eleo {lemove na talusima koje }emo sagraditi za ovaj grad? Mogu to uneti u ugovor."
	"Ne znam. Pitao sam se da li {lem obezbe|uje bolju za{titu za glavu." Svila do~ara sebi u mislima sliku onog talusa koga je ubio pomo}u azofa za koji je mislio da je Zumbulin; treperavi diskontinuitet koji azofu slu`i kao se~ivo zasekao je talusa ispod jednog oka, pretvaraju}i metal u paru i nanose}i smrtonosnu ranu.
	"Ne obezbe|uje, ba{." Lasta pljesnu rukama i svetla postado{e ja~a. "Ovde ~uvamo kalupe za razli~ite konstrukcije glava. Napravljene su tako da se njihovi delovi mogu razmenjivati jedni za druge. Pretpostavimo da ti se dopada nos na jednoj glavi, ali misli{ da druga glava ima lep{a usta. Mo`emo ti napraviti, po istoj ceni, talusa koji }e imati oba. Izlijemo nos koji `eli{, tako|e usta koja `eli{, a kad se odlivci o~iste, uklopimo ih u jednu celinu."
	"Koliko je debeo metal?" upita Svila.
	"Dva do ~etiri prsta, zavisno od toga gde meri{. Mora biti bar dva prsta debljine, jer samo tako mo`e dovoljna koli~ina rastopljenog metala prote}i svuda." Lasta {irokim pokretom ruke, ponosito, pokaza red drvenih glava, prili~no otrcanog izgleda; bile su visoke maltene koliko on ceo. "Evo njih, Kalde, dvadeset i devet. Po{to su svi delovi svih njih zamenjivi, ukupan broj mogu}ih lica prakti~no je neograni~en."
	"Vidim. Da li je dva prsta mesinga dovoljno da zaustavi debeli metak?"
	"Ne pu-ca", posavetova Oreb sa [enilinog ramena.
	"Zavisi, Kalde. Koliko je daleko borac koji puca? Od toga mo`e veoma mnogo zavisiti. Va`an je i ugao pod kojim metak doleti. Ako metak ispaljen iz blizine udari pod pravim uglom, mogao bi probiti kroz dva prsta mesinga. Vi|ao sam takve slu~ajeve. Ali talus ima svoje mitraljeze, pa zbog toga, osim ako je ostao bez municije, nije verovatno da }e mu se ijedan borac `iv prima}i blizu."
	[enila se isceri. "Tako je!"
	"Ono {to smo mi ustanovili", nastavi Lasta, "jeste da retko koji borac uop{te ga|a u glavu. Grudna plo~a i prednji deo trbuha su ve}e mete. Ali od ~elika su. Pokaza}u ti nekoliko, u varionici."
	"Mo`e li metak kroz njih?"
	Lasta odmahnu glavom. "Nije mi poznato da se to ikada desilo. Ne}u re}i da je nemogu}e, to bi se moralo na testovima proveriti. Ali ako se ikada doga|a, mora biti da je veoma neuobi~ajeno."
	Svila se okrete [enili. "Ti i Njorka vozili ste se na le|ima jednog talusa, a on je tada nai{ao na neke vojnike Ajuntamienta u tunelu. Pri~ala si mi o tome."
	Ona klimnu glavom. "Da, a sa nama je bio i patera Inkus, patera. Kao i ovaj Oreb."
	"Kasnije i neki ranjeni vojnik?"
	[enila opet klimnu glavom. "Talus se zaustavio da puca; naime, ja bar pretpostavljam da se zato zaustavio, a Njorka je po~eo dodijavati pateri zamerkama - za{to ovaj ne prenosi Pesov opro{taj poginulima u tom tunelu. Videli smo gomilu mrtvaca oko sebe. U tom tunelu bilo je i svetla, a osim toga, neki od mrtvaca su goreli."
	"Razumem."
	"Patera je popustio, si{ao je sa talusa. Njorku je to... kako da ka`em. Nije mogao da veruje. Ali onda je talus primetio, i rekao nam da se popnemo svi, a patera je kazao, mo`e, ali samo ako ponese{ i ovog vojnika. Taj vojnik zvao se Kameni, to smo saznali kasnije."
	Mejtera Mermer zapita: "Zar nije posle ubijen taj ljubazni talus koji vas je pustio da ga ja{ete, draga? Mislim da si mi pri~ala o njegovoj smrti, i kako mu je sveti augur koji je jahao sa vama preneo opro{taj bogova."
	Svila klimnu glavom. "O tome naro~ito `elim da ~ujem, [enila. Kako je taj talus ubijen? Gde ga je metak pogodio?"
	"Mislim da nije metak, patera. Kameni je rekao da je to bio projektil. Neki od vojnika imali su te cevi za lansiranje - imali su baca~e. Posle sam i ja uzela jedan baca~. Oni su to ispaljivali na talusa."
	"Mora}ete mi oprostiti {to ne poznajem tu materiju", re~e Svila. Da bi ubla`io bol u sko~nom zglobu, on uzma~e unatra{ke do divovske 'kutla~e' i sede na njenu ivicu. "Nije mi poznato - u ~emu je razlika izme|u projektila i baca~a?"
	"Iz baca~a se ispaljuje projektil, Kalde."
	"Tako je. Otprilike isto kao {to se iz pu{ke sa debelom municijom ispaljuje debeli metak. Mo`da bi trebalo da se baca~ zove 'pu{ka sa projektilom'. Ali ne zove se tako."
	"Ti si imala jedno od tih oru`ja, [enila? Gde je ono sad?"
	"Ne znam. Kameni ga je poneo, da ga ispali na trivigauntske pterovojnikinje. To je bilo onda kad smo ja i Njorka bili u jami, Trivigauntkinje su letele po celom nebu, a ti si nam se obra}ao iz onih lete}ih kola koja su bila iznad nas, tako|e na nebu. Neko nam je povikao da se vratimo u tunel, a meni je to zazvu~alo kao stvarno dobra zamisao."
	Lasta re~e: "Projektil i metak, to su dve veoma razli~ite stvari, Kalde. Metak je samo jedan te`ak valjak od metala. On udari u metu, mnogo ja~e nego iglica, tako|e mnogo ja~e nego kamen iz pra}ke, ali to je samo zato {to je mnogo te`i od iglice, i {to leti mnogo br`e nego kamen. Projektili mogu u sebi nositi eksplozivno punjenje, zahvaljuju}i ~emu su sposobni da nanesu mnogo ve}u {tetu."
	"Ja mislim da su projektili i te`i", re~e [enila Svili. "Gledala sam kako vojnici nose po ~etrdeset, pedeset metaka debele municije, uvezanih u neke, kao, trake od platna..."
	"To se zove redenik", re~e Lasta.
	"Dobro. Zna~i, to su nosili na sebi, i hodali sasvim fino. A kad biste poku{ali borca da natovarite sa ~etrdeset ili pedeset projektila, ja mislim da taj ne bi mogao ni da ustane. Moj baca~ je bio fin i lagan kad sam ga na{la, ali posle, kad mi je Kameni pomogao da ga napunim, postao je stvarno te`ak."
	"Direktore Lasto."
	"Da, Kalde?"
	"Pomenuo si neki deo koji se zove grudna plo~a. Pretpostavljam da je to deo koji pokriva talusova, tako da ih nazovem, prsa."
	"Upravo tako, Kalde."
	"[enila ka`e da je, po mi{ljenju onog vojnika koji se sprijateljio sa paterom Inkusom, njihov talus poginuo tako {to je pogo|en jednom od tih stvari, jednim... projektilom ispaljenim iz baca~a. To su ispravni termini?"
	Lasta klimnu glavom. [enila re~e: "Tako se ka`e, patera."
	"Ali, ako sam je dobro razumeo, on je bio na talusovim le|ima u vreme kad je talus pogo|en. Kako je, onda, video?"
	Lasta se po~e{ka po donjoj vilici. "Pre`iveo je taj doga|aj, zar ne? Nesumnjivo jeste, jer ova mlada dama ka`e da je tek posle toga pomogao njoj da napuni baca~. Ako je bio u prilici da pogleda talusa u to vreme..."
	"^o-vek vidi", re~e Oreb samopouzdano. "Voj-nik."
	"U tom slu~aju, Kalde, ne bi mu bilo te{ko da razlikuje ranu od metka i ranu od projektila."
	Svila opet klimnu glavom, vi{e za sebe nego da bi to neko drugi video. "[enila, da li je rana bila na licu? Se}a{ li se?"
	"Ne, ne", re~e [enila. "Talus je posle pogotka jo{ pri~ao sa nama. Nisam sigurna gde je pogo|en, ali sigurno negde ni`e."
	Svila ustade. "Pomenuo si varila~ku radionicu, direktore. @eleo bih da je vidim - a i da zatra`im jednu uslugu. Mo`emo li sada po}i tamo?"
	Svi po|o{e. Napolju, Svila malo zaostade da postavi Gljivi jedno pitanje. "Rekla si nam da mo`e{ leteti i po ki{i." Sa zaka{njenjem, on otvori ki{obran. "A oni da ne mogu. Tim 'oni' htela si da ka`e{: leta~i?"
	Samo je zurila u njega.
	"Da li zbog toga pada ki{a posle prolaska leta~a? Zato {to joj oni na neki na~in ne daju da pada, dok su oni na nebu?"
	"Odgovori mu, draga", re~e joj Mejtera Mermer, ali Gljiva ne re~e ni{ta.
	Gacali su uga`enom stazom, sada punom vode, izme|u namo~enih drvenih gra|evina koje su lako mogle biti ambari. Lasta napomenu: "Voleo bih da ima{ bolje vremenske prilike za ovo, Kalde, ali opet, ~ujem da je farmerima ki{a mnogo, mnogo zatrebala."
	Svila nije mogao suzdr`ati osmeh. "Tako im je ljuto i hitno potrebna, da i sam prizor i zvuk ki{e ispunjavaju moje srce rado{}u. Sve ovo vreme, dok smo bili u tvojoj livnici, ja sam ki{u oslu{kivao; ni najbolja muzika svita ne bi me mogla toliko dirnuti. Ne verujem da [enila ili Mejtera Mermer toliko vole ki{u - znam da je Oreb ne voli - a pomalo se i brinem zbog na{e Gljive Mukorice, ~ije je zdravlje osetljivo; ali ja bih radije {etao kroz ovakvu ki{u, nego kroz najlep{e sunce."
	Lasta otvori vrata jo{ jedne neugledno sklepane gra|evine, iz koje izi|e obla~ak kiselog dima. Unutra se pokaza neki veliki, prljav platneni zastor. "Topioni~ki rad je prili~no grub i sirov, Kalde. U stara vremena ljudi su znali mnogo toga {to mi danas ne znamo. Ja provedoh dobar deo `ivota poku{avaju}i da se dokopam bar nekih njihovih tajni. Ovo {to }u vam sada pokazati bli`e je stvarima koje biste mogli videti na svitu Kratkog sunca. Ali prvo ra~ upozorenja. Ne smete gledati u proces. To zna~i: u plavu vatru za zavarivanje. Ta svetlost je suvi{e blistava. Od nje ~ovek mo`e oslepeti."
	Svila otrese ki{obran. "Kova~i spajaju gvo`|e tako {to ga zagrevaju i kuju po njemu. Gledao sam ih kao de~ak. Nisam oslepeo; dakle, ono {to vi ovde radite mora biti neki drugi proces."
	[enila zabaci mokre kovrd`e boje maline. "Pripazi ti da ni Oreb ne gleda, patera."
	"To svakako ho}u." Svila dodade zna~ajnim tonom, obra}aju}i se ponajvi{e Lasti: "Svi mi ponekad gledamo stvari koje ne bi trebalo. ^ak i ptice to ~ine."
	Lasta `mirnu i odvoji pogled od prou~avanja [eniline mokre haljine. "Ljudi ponekad misle da mi ovde koristimo taj drugi proces zato {to radimo sa ~elikom, a ne sa gvo`|em, ali to nije ta~no. Koristimo ga zato {to je primenljiv i kod ovih, vrlo velikih komada metala, koji se ne mogu savladati ~eki}em." Iza platnenog zastora pr{tala je svetlost tako silovita da su krovne grede bacale, svaka ponaosob, o{tre senke na donju, unutra{nju stranu krova.
	"Jedan od na{ih ljudi u ovom trenutku zavaruje. Sa~eka}emo ovde da on zavr{i, ako nema{ ni{ta protiv, Kalde. Onda mo`emo u}i, pa }u vam pokazati {ta on to radi i kako. On, koliko je meni poznato, zavaruje jednu grudnu plo~u."
	Stiskaju}i svojom jedinom {akom crni ki{obran pod kojim je do{la zajedno sa Gljivom, sada sklopljen, Mejtera Mermer zna~ajno pogleda Svilu.
	Svila klimnu glavom. "@elim to da vidim. [tavi{e, veoma sam `eljan da vidim, direktore. U vezi sa tim grudnim plo~ama, i sli~nim, pominjao si debljine. Koliko su debele?"
	"Tri prsta." Lasta podi`e tri prsta u vazduh.
	"Ja bih deblje. Barem {est. Mo`ete li vi to napraviti?"
	Lasta je izgledao veoma iznena|en. "Za{to...? Misli{, mo`emo li zavariti tako ne{to? Mogli bismo, ali bi du`e potrajalo. Zna~ilo bi to prili~an dodatni posao."
	"Neka bude tako", re~e mu Svila.
	Oreb zazvi`da.
	"Unesi to u na{ ugovor: grudne plo~e {est prsta debele. Kako se zove onaj drugi komad? Ispod grudne plo~e?"
	"Prednja trbu{na plo~a?" upita Lasta.
	"E, ta. Koliko je debela?"
	"Tako|e tri prsta, Kalde." Lasta je oklevao, pogleda zami{ljenog. "@eli{ da budu deblje? Valjda se i to mo`e uraditi, ali prili~no bi potrajalo dok mi na|emo ~elik tako debeo i dok smislimo na~in da ga savijemo."
	Oreb uzviknu: "Ne, ne."
	"Nikakva odugovla~enja ne dolaze u obzir, direktore. Vironu su ti talusi potrebni odmah. Shvatam da ih ne mo`ete isporu~iti danas, ali kad biste mogli, ja bih poveo sva tri, i platio vam odmah, i zahvalio se. Vi ovde spajate ~elik - to radi onaj radnik iza zastora?"
	Lasta klimnu glavom.
	"Onda napravite za mene grudne plo~e, kao i prednje trbu{ne plo~e, od po dva komada ~elika koji vam je ve} na raspolaganju: dva komada od po tri prsta debljine. Ovde prisutna Mejtera mogla bi mi sa{iti mantiju od dvostrukog sloja tkanine, kad bi to bilo potrebno. Zbog ~ega ne biste mogli i vi tako?"
	"Pa, ja mislim da mo`emo." Lasta pro~isti grlo. "Bi}e, me|utim, problema. Sa du`nim po{tovanjem, Kalde, moram ipak re}i da zavarivanje ~elika nije tako jednostavno kao {ivenje. Ali uradi}e se nekako. Mogu li pitati...?"
	"Za{to je to potrebno? Za borbu protiv vojnika Ajuntamienta u tunelima, naravno. Ja sam silazio u te tunele, direktore - ~ak sam se i borio sa jednim talusom tamo. Samo korak slobodnog prostora postojao je izme|u bokova tog talusa i bo~nih strana tunela. Vojnik koji bi se zavukao tako blizu, bio bi zaista vrlo blizu; a talusi koje `elim da vi sagradite za mene ima}e iza sebe mnogo na{ih boraca, koji }e im ~uvati le|a. Opasnost }e dolaziti s prednje strane, od vojnika sa oru`jem nalik na ono {to je [enila imala."
	"Sa baca~ima projektila", re~e ona.
	"Tako je. Sa baca~ima iz kojih se ispaljuju projektili." Svila sabra misli. "Glave me, ipak, brinu. Ka`e{ da ih ne mo`ete izlivati od gvo`|a?"
	"Ne mo`emo, Kalde. Obi~no ih obojimo u crno. Skoro uvek. To je zato {to se onda o~i i zubi bolje vide. Ako bismo ih izlivali od gvo`|a, ne bismo ih morali farbati, niti kasnije popravljati ogrebotine; zato smo to poku{avali. Ali gvo`|e ne}e da se ulije u kalupe tako slo`ene, ili, bar, ne dok mi ne nau~imo jo{ mnogo o kalupima."
	"Lo-{e!" Ble{tanje iznad zastora je prestalo; Oreb polete uvis, da zaviri na drugu stranu.
	"Jeste lo{e", re~e mu Svila.
	"Ali tebe brine snaga, Kalde. Otpornost na metke i sli~ne stvari. Iskreno da ti ka`em, gvo`|e ne bi bilo mnogo bolje. Moglo bi ~ak biti i lo{ije. Liveno gvo`|e je, po mnogo ~emu, divan materijal, ali je prili~no krto. Zato mi pokrivamo talusov trbuh i druge delove ~eli~nim plo~ama."
	"Patera? Direktore?" Mejtera Mermer gledala je ~as jednog, ~as drugog. "Zar ne bi talus mogao dr`ati ne{to ispred svog lica? Komad ~elika sa dr{kom, kao ki{obran?"
	Svila klimnu glavom. "Pa da gleda preko ivice toga. Da, to bi se moglo uraditi, siguran sam, Mejtera."
	"Postoji jo{ jedna mogu}nost, Kalde", re~e Lasta oklevaju}i. "Ona je tako|e iz starih dana. Primenjivala se ba{ u ovoj fabrici, ka`u mi, ali pre mog vremena. Mogli bismo poku{ati sa bronzom."
	Svila hitro okrete glavu i o{tro ga pogleda. "Zar nisu sada{nji talusi od toga?"
	[enila mu re~e: "Ne, od mesinga su, patera. Ono par~e koje sam uzela malo~as, se}a{ se? Rekao je: mesing."
	"Bronza bi bila mnogo ja~a, Kalde." Lasta opet pro~isti grlo. "I tvr|a. Mislim, prava bronza. Ovo je, hm, prili~no te{ko objasniti."
	"Objasni", re~e mu Svila. "Da}u sve od sebe da te razumem. Va`no je."
	"Recimo da po~nem od gvo`|a, mo`da }e tako biti jasnije. Ti i ja smo pri~ali o gvo`|u. O livenju gvo`|a, i tako dalje."
	Svila klimnu glavom.
	"Ono {to ljudi nazivaju gvo`|e, to su, zapravo, tri razli~ita materijala, Kalde. Naj~e{}a vrsta je mekani ~elik, a to je svaki ~elik u kome nema mnogo ugljenika. Kad se taj materijal valja, i od njega dobiju tanki slojevi, narod ka`e da je to 'lim'. Poznato je da se lim ponekad obla`e tankim slojem kalaja. Ali ogromna ve}ina ljudi nikada u `ivotu ne vidi debelu polugu samog kalaja."
	"Dobro."
	"Kad si gledao kova~a koji je iskivao potkovice, to je bio njegov materijal. On je verovatno rekao 'Ovo je gvo`|e', ali zapravo je to bio mekani ~elik, gvo`|e sa samo malom, malom koli~inom ugljenika. A ako u gvo`|u ima vrlo mnogo ugljenika, onda se ka`e da je to liveno gvo`|e. To je ono {to izlivamo u na{oj topionici, da ne ka`em - `elezari. Po livenom gvo`|u ne sme{ treskati ~eki}em, kao {to je taj kova~ radio; rasprslo bi se."
	"Pomenuo si, pamtim, da je krto."
	"Dabome, krto je; lomljivo. Liveno gvo`|e vrlo je korisno, koristi se za mnoge svrhe, ali ne mo`e{ od njega praviti oklop, niti glavu ~eki}a, niti i{ta tome sli~no."
	Lasta duboko udahnu. "Broj tri je kovano gvo`|e, a to je stvarno, ba{, gvo`|e, mada u sebi obi~no sadr`i i ne{to malo {ljake. Uzmemo liveno gvo`|e, od toga po~nemo; zatim iz njega izbacimo ugljenik, a on odlazi procesom sagorevanja. Dobijemo kovano gvo`|e. Ono je prili~no mekano, a osim toga, mo`e{ ga savijati takore}i neograni~eno. Uglavnom se koristi za kitnjaste prozorske re{etke i tome sli~ne stvari."
	"O bronzi mi jo{ ni{ta ne re~e."
	"Zato {to mislim da bi ovaj uvod mogao pojasniti stvari, Kalde. Vidi{, postoji dvadesetak, pa i vi{e razli~itih legura, za koje narod ka`e 'bronza' zato {to sve one li~e na bronzu. Ve}ina u sebi sadr`i znatnu koli~inu 'metala za lonce' - a to je me{avina olova i bakra; od toga su se nekad pravili lonci i {erpe - a kalaja nimalo. Kalaj je suvi{e skup. Pravi kalaj."
	Svila se poma~e nestrpljivo.
	"Iz tog razloga, prava bronza je tako|e skupa. Prava bronza, za razliku od onoga {to ti daju kad kupi{ 'bronzanu' figuricu nekog boga, jeste pedeset posto kalaj i pedeset posto bakar."
	"To je sve?"
	Lasta klimnu glavom. "Prili~no jednostavna legura, ali ima ~udesne osobine. Tvr|a je od ~elika, a maltene isto toliko jaka; mo`e se oblikovati ~eki}em, ali se mo`e i zavarivati; ma{inski se obra|uje lak{e nego maltene ijedan drugi materijal, osim livenog gvo`|a. Ja ovo znam zato {to mi i sad lijemo neke male delove od prave bronze, uglavnom le`ajeve tipa 'rukav' i one spirale zvane 'pu`' koje slu`e za potiskivanje drugog materijala. Ali kad sam ja bio de~ak, pri~alo se da su glave nekada izlivane od prave bronze; postojao je jo{ izvestan broj talusa sa bronzanim glavama."
	Svila se nasloni na ragastov vrata; bio je ve} umoran - {tavi{e, bio je umoran jo{ pre nego {to se parada okon~ala, a pred njim je tek bila ve~era sa gostima. On odlu~i da se, po svaku cenu, izbori za jedan sat sna pre osam sati ve~eras. Glasno re~e: "Mo`ete li da lijete bronzu - tu pravu bronzu - jednako dobro kao mesing?"
	"I bolje, Kalde. Lijemo te 'pu`eve' koje pomenuh, a njihove radne povr{ine onda izgla~amo ma{inskom obradom; zato znam. Bilo bi i br`e, jer izlivenim delovima ne bi bilo potrebno tako obimno ~i{}enje. Ali ko{talo bi vi{e, zbog kalaja."
	"Imate li vi taj kalaj? Sada, ovde?"
	Lasta klimnu glavom. "Da, zato {to ga koristimo, kao {to rekoh, za pravljenje prave bronze za te male delove."
	"Onda uradite tako. Upotrebite kalaj."
	"Mora}u povisiti cenu, Kalde. @ao mi je, ali }u morati. ^ak i ako naru~i{ dva ili tri."
	"Pa, povisi." ^eznu}i za onom foteljom od sme|e {tavljene ko`e, u kojoj je sedeo nedavno, Svila dodade: "Precizira}emo cenu kad se vratimo u tvoju kancelariju. Ne zaboravi, uz to, dvostruku debljinu grudne i prednje trbu{ne plo~e. O~igledno }e biti potrebna dodatna koli~ina materijala zbog toga, a i za ~eli~ne ki{obrane - {titove, trebalo bi re}i, valjda - koje je Mejtera predlo`ila."
	Gljiva iznenadi sve, re~ima: "Uskoro }e oluja da se zavr{i." Ona zatim dodade: "Umorna sam."
	"Ona bi trebalo da sedne", re~e Svila Lasti, "a i ja, ali prvo moram da te pitam za Mejterinu ruku. Ona je nosi u toj korpi. Mejtera, mo`e{ li mu pokazati ruku, molim te."
	"^o-vek se~e", re~e Oreb sa mesta na gornjoj ivici platnenog zastora, gde je ~u~ao. Svila nije bio siguran da li se te dve Orebove re~i odnose na ~injenicu da je Krv odsekao ruku svojoj majci, ili da je on, Svila, Krva ubio, svojeru~no... na~inom na koji se `ivotinje ubijaju prilikom prino{enja na `rtvu.
	Mejtera Mermer dodala je korpu Lasti; Lasta je podigao beli pe{kir i pogledao. Unutra je le`ala njena desna ruka, sada be`ivotna. On je podi`e. Po izgledu, bila je to ruka starije `ene. Iz zglavka je virio kratak valjak od nekog srebrnastog metala. "Izgubila sam izvesnu koli~inu fluida", re~e Mejtera Mermer, "ali ne mnogo. Postoje ventil~i}i koji to kontroli{u, kao {to, sigurna sam, zna{."
	On rasejano klimnu glavom.
	"Ali bi se cevi morale na neki na~in popraviti. Dve: ona koja dovodi i ona koja odvodi fluid potreban za pokretanje mojih prstiju."
	Svila re~e: "Veoma bih bio zahvalan, direktore, ako bi tvoja fabrika pomogla Mejteri koliko je najvi{e mogu}e. Ona vama ne mo`e platiti; ali bih ja mogao, ako nije suvi{e skupo. A ako jeste, na}i }e se neki na~in da vam bude pla}eno."
	"Ne brini o tome, Kalde." Svila vrati odse~enu ruku u korpu. "Vrlo rado }emo uraditi sve {to mo`emo za ovu Mejteru, u znak dobre volje prema tebi. Mo`emo spojiti te dve cevi, ovu koja prenosi pritisak i onu drugu, povratnu, mada }e to biti delikatan rad."
	Mejtera Mermer se osmehnu, lica ozarenog.
	"[ipke koje nose te`inu nisu nikakav problem. Naime, ja mislim da ne bi trebalo da budu. Ali, spolja gledano, ruka ne}e izgledati onako lepo kao pre. O`iljci uvek ostanu."
	"Meni to ne}e smetati ni najmanje", re~e mu Mejtera Mermer.
	"Te{ko}a... Pardon, Kalde", re~e Lasta i zatvori vrata iza njih, jedini izvor svetlosti sa njihove strane platnenog zastora. "Mejtera, da li bi podigla desnu ruku za trenutak? Treba Kaldeu da poka`em ne{to."
	Ona to u~ini, a Lasta po~e pokazivati prstom. "Gledaj ovde dole, Kalde. Mejtera, po`eli sada da pokre}e{ desnu ruku. Napregni se kao da ho}e{ da me uhvati{ za nos."
	Maju{ni treptaji svetlosti pojavi{e se u senovitoj dubini patrljka njene desne ruke; ta~kice ne ve}e od uboda ~iodom, koje Svilu ~udnovato podseti{e na one razasute dijamante koje je video ispod trbuha Svitka.
	"Aha! jesi li video, Kalde? To su staklene niti, kao vrlo fine `ice, kroz koje proti~e svetlost. Snagu za pokretanje njenim prstima daje jedna te~nost, {to je Mejtera i rekla, ali upravljanje dolazi kroz ove niti, tim svetlucanjem. Svako svetlucanje je po jedna poruka. Zajedno, sva ta svetlucanja poku{avaju kazati svim njenim {a~nim zglavcima {ta da rade."
	Svila neodlu~no klimnu glavom.
	"Pretpostavimo da postavi{ jednog ~oveka na vrh brda, trideset kilometara daleko odavde, i naredi{ mu da poja{e konja ~im vidi da se na jarbol Juzgada podi`e svetiljka. E, to je to isto na~elo."
	"Mislim da sam shvatio."
	"Kad obi~na `ica, koju mi ovde koristimo, bude prese~ena, mo`e{ prese~ene krajeve uvrteti zajedno, i problem je re{en. Ali kod ovih staklenih niti, koje nalazimo u hemijsko-nuklearnim ljudima, to ne bi uspelo. Mora{ imati jednu naro~itu alatku koja se zove optiko-sinapter. Mi je ovde nemamo, zato {to uop{te i ne koristimo staklena vlakna. Ne mo`emo je ni napraviti."
	Svila se trudio da ne primeti razo~arenje Mejtere Mermer. "Moramo, zna~i, da prona|emo jednu takvu alatku - i nekoga ko zna da je upotrebljava, pretpostavljam - i pomo}u nje da spojimo staklene konce? Je li tako? Tek onda }e popravka biti potpuna?"
	Lasta zavrte glavom. "Ako bi ona i{la naokolo sa desnom rukom koja visi samo o staklenim vlaknima, vlakna bi se, verovatno, otkinula. Treba prvo da joj zavarimo ruku; {to pre, to bolje. A posle, kad na|ete nekoga sa optiko-sinapterom, Mejtera mo`e da skine ruku sa svog tela, na uobi~ajeni na~in. Operator }e izvu}i staklena vlakna, sa oba kraja - tu ne bi trebalo da bude nikakvih problema."
	"Gde da na|emo takvoga?"
	"To ne bih znao, Kalde. Ako postoji u Vironu lekar specijalizovan za heme, on bi morao imati i optiko-sinapter, ali ja ne znam da li postoji."
	[enila pucnu prstima. "Ja znam nekoga!"
	"Zna{ li, draga? Zna{ li stvarno?" Glas Mejtere Mermer, obi~no sasvim smiren, drhtao je primetno.
	"Mo'{ se kladi{ da znam. Onom Kamenom bio je prese~en jedan takav stakleni kanap~i} na mestu gde ga je na{ talus probu{io, ali je patera Inkus to sredio, tako da je Kameni mogao opet da se kre}e. Patera je imao pri ruci jednu spravicu za to, i rekao je da se zove, ta~no tako: optiko-sinapter. Ja gledala."
	Svila se okrete Krvovoj k}eri, devojci smrtno izmr{aveloj. "Gljivo, pre nekoliko minuta nisi bila sa nama. Jesi li ovde, sada? Molim te, odgovori, ako mo`e{."
	Ona klimnu glavom. "Sa leta~em, Svilo. @ene ga uhvatile. Ho}e da znaju o tome pomo}u ~ega on leti."
	"A, tako. Mo`da bi nam bilo mudrije da o tome ne razgovaramo u ovom trenutku. @elim da mi prona|e{ i pateru Inkusa, a ne samo Zumbulu i Njorku. Zna{ li Inkusa?"
	Posle }utanja koje je izgledalo dugo Gljiva re~e: "Ne, Svilo."
	"On je bio zatvorenik u ku}i tvoga oca, u isto vreme kad i ja. Augur je, kao i ja; niskog je rasta, okruglog lica, zubi mu str{e napolje. Nekoliko godina je stariji od mene. Shvatam da ti ne sagledava{ ljude na taj na~in, ali tako ga mi vidimo."
	Gljiva ne odgovori, a Mejtera Mermer pro|e svojom upotrebljivom rukom ispred Gljivinih o~iju, ne izazivaju}i nikakvu reakciju. "Oti{la je, patera. Mislim da ga je po~ela tra`iti."
	"Nadajmo se da }e ubrzo na}i sve troje", re~e Svila. Di`e pogled ka Orebu. "Je li taj ~ovek sa druge strane zavr{io rad? Spajanje gvo`|a, ili kako se to ve} zove?"
	"Nema va-tra! Nema!"
	"Hvala ti. Idemo, direktore. Iako je sve ovo veoma zanimljivo, i potencijalno korisno, ja vi{e vremena nemam. Tvoj radnik mora po~eti opravku Mejterine desnice. Dok on to radi, ti i ja mo`emo popri~ati o na{em ugovoru. Koliko biste talusa mogli da proizvedete istovremeno, ako biste pozvali sve zaposlene koje ste poslali ku}i? Bez preterivanja."
	"Ne}u ja preterivati, ali kad bih imao tabele pri ruci... Tabele o kretanju delova, zna{, Kalde, i o vremenu potrebnom da se neki delovi proizvedu."
	"Koliko?" Svila zakora~i na drugu stranu ekrana, i na|e se okru`en neuredno raspore|enim metalnim radnim stolovima. U poslednjem trenutku priseti se da osmehom pozdravi radnika koji je, sa keceljom od {tavljene ko`e na sebi, radio ne{to me|u tim stolovima. "Dobar dan, sine moj. Telksiepeja te blagoslovila."
	"^etiri, Kalde", re~e Lasta iza Svile i odahnu ~ujno. "Voleo bih re}i pet, ali to ne mogu jem~iti. Mogli bismo, me|utim, po~eti petog kad rad na prva ~etiri poodmakne."
	"U tom slu~aju, grad naru~uje ~etiri", odlu~i Svila, "i to sa dvostrukim prednjim plo~ama, kao {to sam opisao, sa glavama od prave bronze, i sa {titovima. Moramo razmotriti i naoru`anje, pretpostavljam, a i cenu. Koliko vremena }e trebati za ~etiri?"
	Lasta po~e grickati usnu. "Re}i }u dva i po meseca. To je najbolje {to mogu obe}ati, Kalde."
	"[est nedelja. Zaposli i obu~i novu radnu snagu - ima na hiljade nezaposlenih mu{karaca i `ena u ovom gradu. Radite danono}no." Svila zastade da razmisli. "Grad se sla`e da plati dodatnih {est kartica za svaki dan ispod ~etrdeset pet dana. Za to ima{ moju re~."
	Lasta liznu usne.
	Oreb, koji je i sad ~u~ao navrh zastora, graknu: "Svila po-bed!"
	
	8. SPASITI SVOJ @IVOT
	Suzbijaju}i drhtaj u sebi, Mejtera Nana prekora~i nogu mrtvog ~oveka i u|e u stra`arsku sobu, poslednja. To je samo Hiraksova noga, re~e ona sebi ~vrsto. Hiraksova noga, a ne ne{to u`asno. 'Hiraks', ime koje se maltene podudara sa imenom boga Hieraksa; ~esto daju to ime de~acima ~ija majka umre na poro|aju.
	Eto, do{ao Hieraks po Hiraksa, re~e ona sebi.
	"To, ov-vaj, to su..." po~e Ustavica, pa za}uta.
	"Vojnici su", re~e Pauk, sedaju}i na jednu stolicu bez naslona. "Vojnici su ih sredili." On zadi`e tuniku i gurnu igli~ar pod opasa~, pusti da tunika padne i obrisa {ake o butine. "Vidi{ kako su ubijeni ovi ovde, patera? Svaki je dobio po jedan metak ta~no u sredinu tela. To je vojni~ko pucanje."
	"O~ekivala bih da Hiraksovo telo upozori Guana", re~e Mejtera Nana. Dok je to govorila, gledala je Guanovo telo. "Mora biti da ga je Guan video isto ovako kao {to ga vidimo mi."
	Pauk klimnu glavom. "Zato je on i mislio da ga niko ne ~eka u zasedi. Ra~unao je: kad bi ga ~ekali u zasedi, sklonili bi le{. Osim toga, imao je pu{ku debelja~u, zar ne? I ja bi hteo da vidim ne{to vi{e, a ne samo noge u vratima, zar ne? Zato je on u{ao pa`ljivo i pogledao na sve strane, a? Tako bih ja, tako je i Guan uradio. Onda je odlo`io pu{ku, verovatno u ugao, i uzeo vodu. Tad su ga ukebali, metak u le|a. Vidi{ ti gde on le`i? Pazio je na vrata dok je pio vodu. Nije mogo da zatvori vrata, a da ne pomeri Hiraksa, to jo{ nije stigo da uradi, al je pazio na vrata, samo nije znao da je jedan vojnik ve} s njim, tu unutra. Taj ga je spuc'o."
	"Mogu li i ja sesti?" Mejtera Nana na{la je jo{ jednu stolicu bez naslona. "Mo`e li eminencija?"
	"Ma, naravno."
	"Mi, hmmm... Da ka`em - oru`je? Trebalo bi, a?" Remora je pipkao i pomerao razne stvari u stra`arskoj sobi. "Debelja~e, veli{? Hm, termin. 'Debelja~e'. Vojni~ke, a? Od hema. Od hemijskih, hm... osoba. Sada ne vi{e sa nama."
	"Nisu pu{ke vi{e tu", re~e mu Pauk. "Imali su ih sva trojica: Guan, Hiraks i Dabrica. Debelja~a je vojni~ko oru`je, i zato vojnici ne vole da debelja~e ostaju napu{tene da ih nosi ko ho}e."
	"@alim", re~e mu Mejtera Nana. "Zaista mi je `ao. Mora{ to razumeti. Saose}am sa tvojim jadom, ne iz u~tivosti nego zaista."
	"U redu. Va`i."
	"Pa ipak, na{u opkladu sam dobila. Dao si mi svoju ~asnu re~ da }e{ mi odgovoriti istinito na tri pitanja. Ako vi{e voli{ da to odlo`imo, razumem. Ali mo`da nam nije preostalo jo{ mnogo vremena."
	"Mo`da meni nije preostalo jo{ mnogo vremena", re~e joj Pauk. "To ti misli{, a? Ka`i, ka`i."
	Ona odmahnu glavom. "Ne mislim, jer ne razumem situaciju dovoljno. Kad bude{ odgovorio na moja pitanja, mo`da }u razumeti. Evo prvog pitanja. Vojska nije, ni u kom slu~aju, jedina koja poseduje pu{ke sa debelom municijom. Imaju ih i svi Bizonovi borci; imaju ih i mnogi drugi. Pa ipak, ti si bio sasvim siguran da Paku nisu ubili Bizonovi borci. Za{to?"
	Ustavica ubaci: "Pa ve} ti je odgovorio. Njihova, dozvoli, molim te, ta~nost. Je li. Preciznost."
	"Da, to. Al mi smo ih i videli, pa su moji momci pucali na njih. Rekli ste da ste ~uli pucanje dok smo vas dr`ali zaklju~ane tamo. E, to ste ~uli. Dva vojnika su bila, mo`da tri. Da su znali da je nas samo petorica i da ja nemam debelja~u, juri{ali bi na nas. Ali nisu mogli biti sigurni da nas nema dvadeset, trideset. Tako ja ocenjujem. Zato su uzmakli, ra~unaju}i da nas olede malo kasnije, jednog po jednog." On uzdahnu. "Trebalo je da se dr`imo svi na okupu, al ja to tad nisam tako sagledavao."
	"Hvala." Mejtera Nana splete prste u krilu i razmisli. "Ako su do{li da spasu Njegovu eminenciju i mene, ne bi bilo razloga da pucamo na njih, sve i kad bismo imali debelja~e. Ovo nije pitanje, Pau~e, ovo je komentar."
	"Ta~an je, bez obzira na to {ta je. Ali ako misli{ da izmami{ iz mene ko ih je poslao i za{to, to }e te`e i}i, jer ne znam. Vojska je na{a, Ajuntamientova. Trebalo bi da svi vojnici znaju za nas."
	"Mo`da, je l' ho}emo jednu stvar? Savetnik, a?" Ustavica je doneo bli`e stolicu bez naslona i seo na nju. "Zar nije mogao... hm... kolebljivo, a? Vi imate, je li, dostavlja~e? Potkaziva~e. Me|u Generalicinom vojskom, da? Zar nije savetnik mogao pomisliti da, da, je li. I Kalde, me|u? Va{ima?"
	"Mo`da." Pauk ustade, pri|e vratima, dohvati Hiraksa za {a~ne zglobove i uvu~e ga sasvim u sobu. "Al ne verujem da je to."
	"Ni ja", progun|a Mejtera Nana. Pauk zatvori vrata i navu~e rezu na njih.
	"Ti to malo onako, a? Kockarski. Dovodi{ sebe u, u, molim te, u opasnost. I nas. Ako vojnici. Tu negde. Ako u ovim, nekim, drugim prostorijama. Blizu ove gde smo sad."
	"Ono je klozet", re~e pauk, pokazav{i pokretom glave ka jednim unutra{njim vratima. "Unutra nam je jedan onaj pokretan, prenosivi nu`nik. Drugi je u magacinu. Da, vojnici bi mogli da budu i tamo, ali i onamo. Ili su ostali napolju, a ja sam, eto, zamandalio vrata. Zasad }u pretpostaviti da je ovo tre}e."
	On se okrete Mejteri Nani. "Ima{ jo{ dva pitanja, Generalice. 'O{ ih postavi{ ili ne}e{? Il ti prvo treba jo{ vode, i ne{to za jelo? Prvo jedi, ak 'o{."
	Posmatraju}i izraz na Ustavicinom licu, ona re~e: "Za{to ne mo`emo jesti dok ja postavljam pitanja? Odrasli smo."
	"Super. Patera, ti si najgladniji, a?"
	"Ja, pa, do~im. To je mogu}e. Mogu}nost. Posibilitet."
	"Onda u|i onamo i uzmi ne{to. Ta vrata nisu zaklju~ana. U|i, pogledaj program i donesi {ta god se jede tebi i geci. Donesi i neko vino, a i vode ako vam treba."
	Ustavica proguta. "Ako su, ~ekaj, ~ekaj. Ako su. Tamo?"
	"Najverovatnije ne}e pucati u tebe. Reci im da ne moraju pucati ni u mene. Reci im da imam samo igli~ar, ni{ta vi{e. Kad smo polazili u onu ku}u, ja mislio da }e igli~ar biti vi{e nego dovoljan, i da }e mi bar biti slobodne ruke. Ja i ina~e uvek nosim igli~ar."
	"Naglasi}u poente koje si, hmmm. Istakao." Ustavica se okrete za sto osamdeset stepeni i pognu glavu.
	"Pa, 'ajde, je'ote. ]u{ni ta vrata, {'a si stao."
	"On se moli", objasni Mejtera Nana. "Zna da mo`e biti ubijen ~im otvori vrata. Preporu~uje sebe Hieraksu Visokome i nudi drugim bogovima molitve koje mogu biti njegove poslednje za `ivota."
	"Dobro, al nek po`uri!"
	"Hvala ti {to si odgovorio na moje prvo pitanje", re~e Mejtera Nana, da odvu~e Paukovu pa`nju. "Sla`em se da si odgovorio u potpunosti i po{teno, kao {to je i bio dogovor. Moje drugo pitanje bi}e, mo`da, malo delikatnije. @elim ukazati, unapred, da ono nema nikakve veze sa poverljivim informacijama o na{em gradu. Niti o Ajuntamientu, ukoliko se ta dva uop{te mogu razdvajati.
	Pre nego {to postavim pitanje, da li bi voleo i ti da se pomoli{? Ako u magacinu ima vojske, {to ti, izgleda, misli{ da je mogu}e, mnogo je verovatnije da ubiju tebe nego pateru Ustavicu. A ako ubiju njega, ubi}e i nas dvoje sigurno."
	Pauk joj uputi iskrivljeni osmejak. "A ti, Generalice? Sibila si. [to se ti ne moli{?"
	Ona izvu~e brojanice i po~e jednu po jednu propu{tati kroz prste, uokviruju}i za to vreme svoj odgovor. "Zato {to sam se ve} molila, mnogo, tokom proteklih nekoliko dana. Bila sam u opasnosti takore}i neprestano, a slala sam druge ljude u opasnost jo{ mnogo ve}u, i molila se za njih. Sad bih samo ponavljala ista obra}anja bogovima, u~injena ve} toliko puta. Tako|e zato {to sam ve} toliko puta rekla bogovima da sam spremna da umrem ako je takva njihova volja u vezi sa mnom. Ako bih se sad molila, to bi bila samo molitva da Njegova eminencija i ti budete po{te|eni. Tako se i molim. Pese Veliki, ~uj moju molbu!"
	Pauk ne{to zamumla za sebe.
	"Osim toga, ja ne verujem da tamo ima sakrivenih vojnika. Mislim da se ovo moralo desiti: jedan od njih se zatekao ovde. Verovatno je tra`io ne{to. ^uo je da Guan dolazi, sakrio se, Guan je pretra`io prostorije mo`da ovla{no i nepa`ljivo, vojnik je izi{ao i ubio ga. Ona voda, da li je verovatno da je doneta iz magacina?"
	Pauk klimnu glavom. "Dabome."
	"Onda pretpostavljam da je vojnik bio u klozetu. Po{to hemijskim ljudima klozet nije potreban, vojnik je verovatno ra~unao na to da ga Guan ne}e tamo tra`iti."
	Pauk ne re~e ni{ta. Sedeo je poluzatvorenih o~iju, le|ima naslonjen na zid od brodskog kamena.
	"Evo mog drugog pitanja. Seti}e{ se da je savetnik Poto opisao eminenciji i meni situaciju na povr{ini, a onda pitao ko je gazda u gradu. Njegov opis bio je takav da smo imali jasnu implikaciju da je Rani Trivigauntea ponajvi{e na vlasti u na{em gradu. Verujem da }e{ se saglasiti da je on to tako predstavio. Bio si prisutan."
	"Dabome. Kad su njene vojnikinje iskakale iz njene vazdu{ne la|e, pojedini tvoji vojnici pucali su na njih. Da li si to znala?"
	"Znam ja za to. Mnogi poginu{e zbog te tragi~ne gre{ke."
	"Ti borci su smatrali da je po~ela invazija na Viron, i bili su u pravu. Dodu{e, Trivigauntkinje }e vam pomagati u borbi protiv nas. Naravno, pomaga}e i Svili da se uspostavi kao Kalde. Ali ~im se on njima ne{to usprotivi, osta}e bez posla. Da ~ujem pitanje?"
	"Ve} si na njega odgovorio, bar delimi~no. Mislila sam da pitam {ta zna{ o planovima Trivigauntkinja."
	Ustavica pro~isti grlo. "Ja sam, ho}emo li, ho}emo li kazati, pripremljen. A vas dvoje, a? jeste li, hmm...?"
	"'Ajde, 'ajde", re~e mu Pauk.
	Ustavica na~ini dva odlu~na koraka u desnu stranu i {irom otvori jedna vrata.
	"Ma to je klozet, keru jedan."
	Ustavica se smirenom okrete. "Ja, pa, ja sam, je li, to imao u vidu, da je. Malo prislu{kivao, {ta }emo, razume{ ti mene. Nije se moglo druga~ije. Generalica je, ovaj, nazna~ila, dala in-dikaciju, je li, da su vrata one, da ka`em, relevantne prostorije ta~ka najve}e, najve}e, opasnosti. Hazarda. Ja njen intelekt visoko, ovaj, vrednujem. Cenim. Vi{e nego tvoj, ako smem biti tako, hm, neu~tiv."
	"Ja sam obi~no bolji nego {to se danas pokazujem", re~e mu Pauk. "'Aj sad ulazi tamo gde treba, i donesi mi jednu bocu."
	"Bilo je, je li, nesumnjivo, indubitabilno, da }e{ ti mene poslati i u indiciranu prostoriju." Govore}i ovo, Ustavica otvori vrata magacina. "Ja sam zato, je li. Po savetu besmrtnih bogova. Naime ja, bar, volim da zami{ljam da je tako. Prvo manji rizik."
	On zakora~i u magacin. "[to se ti~e ove, ove..." Pljesnu {akama nekoliko puta da bi oja~ao jedinu svetiljku u magacinu, koja je prigu{eno svetlela sa tavanice. "Jednako je, ne, hm, nenastanjena. Nedu`na? Bez ikoga."
	"Ako je tako, ja bih jo{ jednu bocu vode, eminencijo", saop{ti Mejtera Nana ~vrsto. "Ako ti nije suvi{e te{ko. I neko par~e hleba, ako ga ima. Mesa, tako|e. Bila bih veoma zahvalna." Ona nastavi da govori Pauku. "Pitanje je, dodu{e, {ta zna{, a ne {ta naga|a{. Ovo {to si rekao o njima - da li to zna{? Ili su to spekulacije?"
	"Znam. E, sad }e{ ti hteti da zna{ kako ja to znam."
	Ona zavrte glavom, zapanjena {to se na{la u polo`aju - ona, mala Mejtera Nana iz Ulice sunca! - da pregovara sa takvim ~ovekom o takvim stvarima. "Ne}u tra`iti da otkrije{ svoje izvore informacija."
	"A ja }u ti ipak re}i. Savetnik Poto mi je rekao pre nego {to smo se popeli tamo. Nije pri~ao bez osnova."
	Ustavica izi|e iz magacina, nose}i jednu pra{njavu bocu vina, dve jo{ pra{njavije boce vode i nekoliko paketi}a zamotanih u plastiku raznih boja.
	Pauk uze vino. "Sme| je 'leba, crveno 'e meso. Treb'o sam vam ka`em, al sam mislio seti}ete se i sami."
	"Nije bilo, nije bilo... kripti~no." Ustavica sede. "Ovaj paket je neotvoren, Mejtera. Ja sam, he-he, uzeo uzorak, iz drugog. Pomalo slano, ali ukusno."
	Ona prihvati crveni paket i otvori ga vrlo `ivahnim pokretima; unutra su bile trake ne~ega {to je li~ilo na su{enu govedinu.
	"Zahvaljujemo se svim bogovima za ovu dobru hranu", promrmlja ona. "Hvala Feji lepoj, naro~ito. Hvala Pesu-od-ispa{a, za stoku." Ona po~e kidati zubima meso, koje je izgledalo kao {tavljena ko`a. Zaklju~i da je slatko kao {e}erna trska.
	"Savetnik Poto la`e tako dobro, da bi mog'o da ubedi ptice da si|u sa drveta", re~e Pauk. Izvu~e iz boce vina ~ep; pri tome se za~u jedno 'puk!'. "Slu{'o sam ja njegove lagarije tol'ko da sam poneki put umalo i sam poverovao. Ti re~e tamo u tunelu da bih te ja mog'o obmanjivati kad bih hteo. U to nisam siguran, al Poto bi mog'o mene, to znam. Ali sad nije bilo to. Rekao je naprosto onako, za sebe. Bole njega uvce da l' ja slu{am i da l' verujem. Ali ~uo sam, i verujem. Poznajem ~oveka dvadeset godina, kao {to rekoh."
	Mejtera Nana klimnu glavom i proguta. "Hvala. Tako|e hvala tebi, eminencijo, za ovu hranu. Ja, kakva sam, zahvaljujem samo bogovima, a ne i njihovim najbli`im agentima."
	"To, sasvim, nema problema. Ja sam ovaj, hm. Odu{evljen. Pa, jedi i hleba." Ustavica joj dade neveliki paket zamotan u sme|u foliju. "Oja~ava. Dozvoli, molim te, jednu stvar: daje e-ner-giju."
	"Hvala, hvala. Slavljena bila Ehidna Plodna, ~iji ma~ sam ja."
	Ona zastade da otrgne par~e sa male vekne hleba. "Pau~e, postavi}u moje zavr{no pitanje, kad budem mogla. Ali ne mogu sa punim ustima ovog dobrog hleba. A ti, opet, mo`da ne}e{ znati odgovor."
	"Ako ne{to ne znam, ne znam." On obrisa grli} boce rukavom i pru`i joj je. "Ho}e{ li da blagosilja{ i ovo, kad ve} radi{ sve drugo?"
	"Svakako." Mejtera Nana ostavi sebi u krilo hleb i ostatke su{ene govedine i po~e iscrtavati znak sabiranja iznad vina. "Slavljena bila, Telksiepejo Razveseljuju}a, a slavljen bio tako|e ti, mra~ni sine Thionin."
	"'O{ pije{? Uzmi."
	Ona otpi samo malo, obazrivo. Zatim odlu~nije.
	"Kladim se da ti je to prvo vino u `ivotu. A?"
	Ona odmahnu glavom. "Narod nam ponekad daje - i to, zapravo, gotovo uvek mu{karci - poneku bocu ovoga. Kad se to desi, mi uz ru~ak pijemo i po jednu ~a{u, sve dok se ne potro{i." Zastala je. "Trebalo bi da ka`em: tako smo radile. Mejtera Ru`a i ja, nekada. Sada vi{e ne. Ona je preminula u tardan, a ja sam, od tada, bila toliko zauzeta da prakti~no nijedan slobodan trenutak nisam imala da `alim za njom. Bila je..."
	"Humff, izvrsna, odli~na sibila", ubaci Ustavica. Sa`vaka i proguta. "Nesumnjivo. Nisam imao, ovaj, tu sre}u. Da je upoznam. Ali nesumnjivo, a? Nema sumnje. Indubitabilno."
	"Jedna dobra `ena, prema kojoj je `ivot postupao tako grubo da je umela da uzvrati udarac i pre nego {to ga dobije", dovr{i Mejtera Nana pokunjeno. "Pred kraj `ivota pre{lo joj je u naviku da napada ljude, rekla bih ja. Bilo je to ponekad neprijatno, ali ja mislim da je njena o{trina bila u osnovi odbrambena. Ovo vino valja. Mo`e jo{ malo, Pau~e?"
	"Naravno."
	"Hvala." Ona popi jo{. "Mo`da bi i eminencija hteo malo."
	"Ma, nema problema."
	Mejtera Nana obrisa grli} boce i dade je Ustavici. "Evo mog tre}eg pitanja. Kao {to rekoh, odgovor mo`da ne zna{. Ali: koja je bila prvobitna svrha ovih tunela? O tome se pitam jo{ od dana kad mi ih je Kalde prvi put opisao. Moglo bi da bude zna~ajno."
	Pauk se nasloni ja~e na zid; njegovo priprosto lice te{kih crta nagnu se gore, ka tavanici, o~iju sklopljenih. "Umem ja to da ti ka`em, svakako, al mora malo razmislim."
	"Eto, znala sam..."
	On se opet pognu malo napred, otvori o~i, po~e jednom {aketinom povla~iti neobrijanu donju vilicu. "Nisam rek'o da ne znam. Pri~ao je meni savetnik Poto o njima. Izme|u ostalog rek'o je da oni nisu tu iz samo jednog, nego iz tri, ~etiri razloga. Ina~e, prostiru se ispod ~itavog svitka. Jesi znala to?"
	Mejtera Nana, punih ustiju, odmahnu glavom: ne.
	"Kad bi i{la dovoljno daleko onim velikim tunelom iz koga smo malo~as zaokrenuli ovamo", re~e Pauk i trzajem palca pokaza ka vratima, "stigla bi mo`da ~ak u nebeske zemlje. Ne znam da je iko ikad to poku{'o, al tako je Poto rek'o jednom prilikom. Mo`e ~ovek da bude daleko u prirodi, u {umi i grmlju, gde nema ni ku}a niti ikoga, a tunel da bude ta~no ispod njegovih nogu. Mo`e da bude sto lakata u dubini, a mo`' i tako plitko da kad zabada{ kolac za ogradu svog imanja, pa ga za~uka{ malo ja~e - kolac uleti dole u tunel."
	Nadaju}i se da njeno lice ne odaje sumnji~avost kojom je ovo do~ekala, ona re~e: "Koli~ina rada i truda ulo`ena u iskopavanje tolikih tunela morala je biti... nepojamna."
	"Ne, ne, to je Pes tako napravio. Sme{na stvar da ja obave{tavam vas dvoje o toj ~injenici. Trebalo bi vi meni to da govorite. To je Pes izgradio, 'ej. Ceo 'Svitak' je napravio, zajedno sa tunelima. Naime, ne on nego njegovi momci, ka`e savetnik Poto. Mi kad ka`emo 'Pes je stvorio', to samo zna~i da je on do{ao na ideju i rukovodio radovima."
	"Njegova bo`anska, je li, mo}, pokrenula je njegove, hm, sluge."
	"Ako ti tako ka`e{. Ali slugu je bio veliki broj, zna{? On je hteo da se posao uradi brzo. Mo`da bih i ja malo toga?"
	Pauk uze dve trake su{enog mesa Mejteri Nani iz krila. "U tome se ja sla`em s njim, sto posto. Kad ne{to 'o}e{ uradi{, uradi. Upakuj gotov proizvod i ve`i kanapom. [to se mnogo razga|a, uglavnom se ne poga|a." On zagrize obe trake kao jednu.
	"Ako ih je zaista na~inio Pes, to je sigurno ~inio iz nekog dobrog razloga. Tu le`i jedan od paradoksa isagogije..." Ona pogleda Ustavicu, tra`e}i dopu{tenje da govori o u~enim i svetim temama. Dobiv{i ga, nastavi. "Naime, Pes, koji je raspolagao tolikom silom, nikad silu nije tra}io. Nikad nije preduzimao ni{ta bez svrhe, a iz svake svoje akcije izvodio je mnoge korisne rezultate."
	Zastala je, kao da poziva sagovornika da se na neki na~in usprotivi. "Mi sibile ne idemo u sholu, ali dobijemo izvesno obrazovanje kao postulantkinje, a osim toga, i ~itamo, naravno. Tako|e mo`emo postavljati pitanja na{im augurima ako `elimo, mada }u ja priznati da sam to retko ~inila."
	"Pa, to, Mejtera, sasvim, sasvim. Korektno. Za svaku pohvalu. Generalice."
	Pauk klimnu glavom. "To su ti otprilike re~i savetnika Potoa o tunelima. Razgovarali smo, on i ja, o pitanju kad su iskopani."
	"Rado bih to ~ula."
	"Kad je pravljen ~itav ovaj svit, ko {to sam ve} rek'o. U po~etku je to bila samo jedna gromadina stene. 'Si to znala?"
	"Svakako. Divovska stena. U Hrazmolo{kim spisima se to nagla{ava."
	"I sad, kako su oni u{li u stenu i izbacivali iskopani kamen napolje? Pa, iskopali su, prvo, mnoge tunele. Po zavr{etku kopanja, unosili su zemlju i drve}e unutra, al ~esto su jednim velikim kolima morali da gaze ono {to su tek zasadili. Na mnogim mestima, naro~ito vi{im, tuneli nisu bu{eni kroz stenu, nego su zidani. Razume{?"
	"Ja koliko znam, ve}ina su od brodskog kamena. Gotovo svi."
	"Dobro. E, pa, oni koji su bu{eni, bu{eni su pre uno{enja zemlji{ta. Tad je povr{ina bila samo goli kamen, a sad ima mo`da deset, dvadeset lakata zemlje, pa tek onda kamen. Najpli}i tuneli su, ka`em, prvo ozidani, pa na njih nabacivana zemlja sa svih strana i odozgo. E, kroz tunele su prolazila velika kola i donosila nove koli~ine zemlje i drve}a i ve} ~ega, a sve to bez ga`enja po ve} zasa|enim povr{inama."
	Mejtera Nana proguta hleb. "A dublji tuneli su kopani? Tako je i na{ Kalde rekao."
	"Dabome, i kroz njih je iznet kamen. Pogledaj prema nebeskim zemljama slede}i put kad bude{ na otvorenom prostoru. Pogledaj koliko praznog prostora ima izme|u nas i njih, ni{ta, samo vazduh i oblaci, a kroz sredinu provu~eno Sunce i njegov zastor, je l' tako? [ta je nekoliko tunel~i}a, u pore|enju sa tim?"
	Ustavica `ustro klimnu glavom. "Ka`e se, 'Kako su mo}na dela Pesova!' Prva, slu{aj, molim te: prva re~enica Hrazmolo{kih spisa, da? Iz kog razloga je i poznata, je li, svakome. ^ak i narodnim masama. [to mi, sve{tenstvo, je li, skloni smo da, hm. Zaboravimo."
	"Pumpao je on kroz njih i vodu", nastavi Pauk. "Kroz tunele. Vidi, na primer, na{e jezero. Je'ote, kol'ko tu ima vode. [ta misli{, da je to stari Pes mor'o da donosi jedno po jedno burence. Za manje koli~ine, polagao je cevovode po dnu nekih tunela, al za velike stvari k'o {to je na{a Limna, pumpo je kroz cele tunele, al je u njima imao vrata da ne dozvoli vodi da se vrati. Mogo bih ja da ti poka`em jednu pe}inu blizu jezera, ona u svom zadnjem delu ima jedna takva vrata. Tu je on proterao vodu dovoljno da napuni jezero. Ta pe}ina je bila ispod jezera, kad je ono bilo ve}e."
	Pauk za}uta. Mejtera Nana re~e: "Ne{to te mu~i."
	"Pomislih na dve stvari. Rek'o sam ti da se ova strana zavr{ava u zemlji{tu, i da ih tu sahranjujemo?"
	Ona klimnu glavom.
	"Ispred zemlje su jedna takva vrata. Na{ veliki tunel im je, valjda, slu`io da voda pro|e, a vrata da joj onemogu}e povratak. Ovaj tunel~i} u kome smo sada verovatno je iskopano kasnije. Al kad smo pomenuli vrata, setio sam se da treba i sahraniti ova dva tipa. Al }e tu da bude kopanje."
	"Pretpostavila sam da }emo to morati", re~e mu ona. "Ka`e{, 'dve' stvari. Koja je, ako smem pitati, druga? Osim toga, koja je ono druga svrha tunela?"
	"To ti je isto pitanje dvaput." Pauk slegnu ramenima. "Nisi pitala za{to se jezero smanjuje."
	"Nisam pretpostavila da zna{, ali iskreno re~eno, nikad nisam o tome ni razmi{ljala. Valjda voda odlazi na neko drugo mesto. Mo`da curi dole, u ove tunele."
	"Ne mo`' pogre{nije biti, Generalice."
	Ustavica spusti bocu vode na pod, izme|u stopala. "A ti, ho}emo jednu stvar? Zna{, je li? Takve informacije na ras-polaganju, molim te lepo?"
	"Rado bih i ja da znam, ako nema{ ni{ta protiv", re~e Mejtera Nana. "A {to se ti~e hrane, nisam jo{ ni pribli`no zavr{ila."
	"Isto ti je to. Kako ono re~e: za {ta jo{ slu`e, i, i, {ta ve} pita{."
	"I {ta je druga briga koja te mu~i."
	"Isto, jedna ista stvar. Sunce sija neprestano, je li tako?"
	"Naravno."
	"Ali kod nas je pola vremena no}, zato {to se zastor okre}e oko Sunca. Zato stvari mogu da se ohlade, je l' tako? Kad ti je vru}ina, a zastor po~ne da se spu{ta, ti ka`e{ 'Ba{ dobro, bi}e malo hladnije'. Zimi ne ka`e{ to."
	"Pa, to su, ovaj, svakako. Elementarnosti. I deca znaju. Koji, koji, ~ekaj, molim te: zna~aj?"
	"Vidi{ ti, patera, ovu sobicu? Ima troja vrata. Recimo da su sva zatvorena. Prozora ovde nema, jasno? E, sad, pretpostavimo da je Sunce razapeto od onog ugla tamo, do ovog, i da je debelo k'o konopac. Eto nama jedan svit. Jer, na{ svitak tako izgleda, a? Al bi}e veoma vru}e, a?"
	"Razumem ja {ta ti ka`e{", re~e Mejtera Nana, "ali ne vidim su{tinu. Na{ svitak je veoma veliki."
	"Pa, ne ba{ toliko veliki. A dr`i se, evo, ve} trista i ne{to godina. Ka`u."
	"Da da, fakt. Fakt. Dokazive, hm, ~injenice. Na mnogo, ovaj, na~ina."
	"Tako je, patera. Kad ga je Pes dovr{io, moralo je odma' da bude dovoljno toplo da narod mo`e tu da `ivi, je l' tako."
	Mejtera Nana i Ustavica ne reko{e ni{ta.
	"Ali nije smelo postati mnogo toplije, da se ne ispe~emo. Iako Sunce greje bez prestanka. Morala se, zna~i, na neki na~in i odvoditi toplota."
	"Pa, u, ov-vaj. Spolja? Van. U napolje. Spisi, da se razumemo mi ne{to: ka`u. Ledena no}."
	"Dobro si to rek'o. Prime}uje{ da ovde dole stalno pirka neki vetri}? I to hladan, ili bar hladniji nego onaj vazduh gore."
	"Ne vid, ovaj, ne vidim kakvog...."
	Mejtera Nana mu upade u re~. "Ja vidim! Cirkulacija vazduha kroz ove tunele, zar ne, Pau~e? Neki od njih sigurno su puni toplog vazduha, koji }e izlaziti tamo gde je no}. Ovi u kojima smo mi bili, prenosili su hladan vazduh da rashlade dan, na povr{ini."
	"Pogodak, Generalice. Samo, sve to ne radi danas onako dobro kao nekad. Tvoja misao je bila da voda 'curi' dole u tunele."
	Ona klimnu glavom.
	"Pretpostavi da voda napuni neki tunel do pola. Tu }e manje vetra mo}i da pro|e, vidi{? Ako voda na samo jednom mestu ispuni tunel sasvim, tu vazduh ne}e mo}i da pro|e uop{te. Na nekim mestima se uru{io sam tunel, dakle brodski kamen, i tu tako|e ne mo`' da pro|e vazduh. Zato se vru}ine pogor{avaju. Mi to ne prime}ujemo zato {to nastupa postepeno. Ali od starijih ljudi mo`e{ ~uti da su nekad zime bile hladnije i du`e." Pauk ustade. "Odo' ja da kopam. Ko 'o}e jo{ ne{to za jelo, nek donese."
	"Ja ho}u, i done}u", re~e Mejtera Nana prikupljaju}i ostatak hleba i mesa, uzimaju}i bocu sa vodom i ustaju}i. Reza na izlaznim vratima tresnu u stranu; napolje, u tunelu, nije bilo nikoga. Samo senke.
	"Oti{li su", re~e joj Pauk preko ramena. "Ba{ se pitam za{to su pucali na moje momke."
	Ona uzdahnu. "Zato {to su vojnici Ajuntamienta, pretpostavljam. ^etvoricu hrabrih ljudi koji su godinama odr`avali bezbednost Virona ubili su sada drugi, koji su je odr`avali vekovima. Eto na {ta smo spali."
	"Ho}emo jednu stvar? Ne svi", re~e Ustavica, zatvaraju}i vrata za sobom. "Ovaj, ovaj. Ov. Va va va." Njegova usta produ`i{e ne{to da melju bezvu~no.
	Mejtera Nana se okrete ka njemu, iznena|ena. O~i kao da su mu najednom utonule u lobanju, a nos postao mr{aviji i manji. Pred njenim o~ima, njegove usne se povuko{e daleko unazad, pokazuju}i jeziv kez njegovih velikih, po`utelih zuba. Pauk uzviknu: "Tako mi Sfiksinog sranja!"
	"Nije to taj", obavesti Ustavica Mejteru Nanu.
	Ona prisili sebe da se osmehne.
	"Ovo je ona koja govori onome ko nije tu. Onaj pravi bio je ovde dole, sa visokom `enskom. Mo`da je jo{ tu."
	"Ovo je Gljiva, zvana i Mukor", objasni Mejtera Nana Pauku. "Unuka jedne Mejtere. Ve} sam imala neke razgovore s njom... Se}a{ li se, Gljivo? Do{la si da mi javi{ da je na{ Kalde u opasnosti. Zato sam zauzela Palatin na juri{. Posle smo se srele u Juzgadou, o~i u o~i."
	Ustavica klimnu glavom; bilo je to kla}enje, mlataranje, kao da je neko zadrmao lutku. Opu{tena, duga~ka, crna kosa milosrdno zakloni u`asne o~i. "Inkus ime mu je", re~e on. "Augur jedan mali."
	"Ne poznajem ga, ali sam od Njegove eminencije ~ula o tom Inkusu. Gljivo? Gljivo!"
	Smrtna iske`enost ve} je nestajala sa tog lica.
	"Gljivo, vrati se, molim te! Ako vidi{ Bizona ili Kaldea, reci im - bilo kome od njih dvojice, ili obojici - gde sam, i reci da nas ovaj ~ovek dr`i zarobljene, u korist savetnika Potoa."
	"Ne}e{ biti tada." Ova poslednja re~ bila je samo dahnuta, jedva ~ujno. Iske`enost nestade; Ustavica zabaci kosu sa lica unazad, jednim trzajem glave, kao {to je bio njegov na~in, a o~i koje su tom kretnjom otkrivene nisu vi{e bile zastra{uju}e. "Nego su neki i na na{oj, ~uje{, molim te: strani. Kaldeovoj."
	Po{to niko ni{ta ne re~e, Ustavica dodade: "Na, vidi. Generalicinoj."
	"'O{ moj igli~ar?" upita Pauk Mejteru Nanu.
	"Svakako, ako si ga voljan meni dati."
	On joj pru`i oru`je, dr{kom napred. "Ne bi ti mene ubila, a, Generalice? Ne pi{toljem koji je moj sopstveni, i koji sam ti ja sam dao."
	Ona uze igli~ar, osmotri ga na tren i ubaci ga u jedan od bo~nih d`epova svoje mantije. "Ne bih, osim ako bih bila prinu|ena, a mo`da ni tad."
	"Dobro. Ja sad kopam grobove, vidi{? A vas dvoje dovr{ite jelo i pilo, i gledajte." Pauk zakora~i u prazan tunel. "Al ako budem hladan pre nego {to zavr{im, onda zna~i da sam ko'po za sebe. Umotajte me i ugurajte unutra. No` mi je u d`epu."
	Po{li su za njim kroz tunel, sve do jedne masivne prepreke od zar|alog gvo`|a. "Savetnik Poto ne `eli da iko ovo ~uje", poveri im Pauk, "ali mislim da to vi{e nije va`no. F-raus!"
	Jo{ jednu sekundu, ili du`e, ni{ta se ne dogodi.
	Velika zapreka kojom je tunel bio zatvoren po~e da se trese, a onda, sa {kripom, po|e polako nagore, namotavaju}i se neprijatno sama u sebe. Mejtera Nana odjednom postade svesna da se vazduhom {iri smrad trule`i, mu~an, ali tako razre|en da je ~ovek maltene mogao pomisliti da mu se to samo pri~injava. Ustavica frknu, {to zazvu~a iznena|uju}e konjasto, i obrisa nos o rukav mantije.
	"Tu ne dopire sve` vazduh osim kad se vrata dignu", re~e Pauk, vode}i ih unutra, u mutni }orsokak koji se iza gvozdenih vrata ukazao. "Al provetri}e se prili~no brzo." On stade i pokaza prstom. "Evo mesta gde se brodski kamen zavr{ava. Pogledaj."
	Mejtera Nana pri|e zidu da pogleda. ^ine}i to, morala je da zagazi na meku zemlju, u koju su njene iskrzane crne cipele tonule. "Vrlo mi je drago {to si nam omogu}io da ~ujemo pravu re~ za ta vrata. U`asavala bih se pomisli da ostanemo ovde zatvoreni, bez mogu}nosti da ih otvorimo."
	"Ja sa vama dvoma ovako fino, zato da biste me gurnuli unutra kad bude ono {to }e da bude. Vidi{ one namotaje polimera?"
	"Naravno da vidim." Posmatrala je popre~ni presek tunelskog zida sagra|enog od brodskog kamena. "Ovo nije onako debelo kao {to sam ja zami{ljala."
	"Al je prili~no jako. Ima gvozdene {ipke unutra."
	"Ovi - ukopi." Ustavica pokaza listove hartije koji su bili no`evima pozabadani u zemljani nagib na kraju tunela. "To, jesu li, ovaj. Svi?" Prebroja ih, mrdaju}i ne~ujno usnama. "Jedanaest, ovaj... in toto?"
	Pauk klimnu glavom. "Ima tu mesta jo{ dosta, ali imamo trojicu u stra`arskim prostorijama, i Paku u velikom tunelu, i mene."
	"Ti, ovaj. Pazi pazi pazi. Depresija, da? Stanje, duhovno. Sine moj. Emocije, a?"
	"Da", re~e Mejtera Nana sa olak{anjem. "Ne sme{ pri~ati kao da je tvoja smrt neizbe`na, Pau~e. Mislim, pogibija sada, od tih vojnika. Nije neizbe`na, i ja se molim da ne do|e do toga."
	"Onaj `enski |avo, rekla si da je unuka neke tvoje sibile, Generalice. [ta je ona pri~ala?"
	"Nije ona |avo", re~e Mejtera Nana ~vrsto. "To je `iva devojka, ali se prema njoj postupalo sramno, jezivo."
	Pauk odhuknu i dohvati lopatu sa duga~kom dr{kom koja je le`ala izme|u dve 'trube' namotanog polimera, na zemlji.
	"Ta, ta, Generalice, hm, unuka. Neko te{ko dete?" Ustavica zagrize jo{ jednu traku suve govedine.
	Mejtera Nana odsutno klimnu glavom i shvati da je po~ela zuriti u jedan od tih sumornih, blatnjavih komada papira. Sagnuv{i se, pro~ita jedno ime, jedan datum, nekoliko podataka o `ivotu mrtvoga. "Je li ovaj najnoviji, Pau~e? Hartija mu je ~istija nego kod drugih."
	"Jes'. Proletos."
	Jo{ pola veknice hleba je preostalo. Zadubljena u misli, Mejtera Nana je otkidala komadi} po komadi}, neprestano `vakala i gutala polako. Povremeno je potezala vodu iz boce.
	"Ovaj sam otprilike zavr{io." Pauk prestade da kopa i nasloni se na lopatu. "Je l' biste mogli vas dvoje da mi donesete jednog tipa? Vrata nisu zaklju~ana."
	"Upravo sam htela to da predlo`im", re~e mu Mejtera Nana.
	"Mi, draga moja - ~ast, je li? Sasvim na, heh... Poverenje."
	"Kod mene je njegov igli~ar, eminencijo. Mogli bismo mi da odemo kad god ho}emo, mogla bih ga i ubiti ako bi poku{ao da nas zaustavi."
	"U tom slu~aju, ~ekaj ~ekaj, molim te, ako su o-kolnosti..."
	"Ali ga je on sam dao meni, zar ne? Osim toga, on poznaje ove tunele, a mi ne."
	"Theh... Vojnici..."
	"Sigurna sam da bi nam oni pomogli ako bismo ih mi mogli prona}i, ali {ta ako ne mo`emo? Pau~e, vrlo rado }emo doneti jednog od tvojih pokojnih prijatelja ovde, na sahranu. Hvala ti {to ima{ toliko poverenja u nas. Ono nije pogre{no ulo`eno."
	Pauk klimnu glavom. "Odsecite veliki komad tog polimera. Mo`ete polo`iti tipa na polimer i vu}i ga po tlu, to ide stvarno glatko. Kad ga dovu~ete, onda ga u taj isti polimer zamotamo."
	"Mogu li pozajmiti tvoj no`?"
	On izvu~e no` iz d`epa i dade joj, pa se vrati kopanju. Ustavica odmota polimer sa manjeg namotaja i pridr`a krajeve, a ona prese~e. Odse~eni komad bio je dvaput du`i od visine ~oveka.
	Dok su nosili polimer ka stra`arskim prostorijama, Ustavica progun|a: "Stvarno, sa njim. ^uda. Si postigla, draga moja, daaa da. ^es-ti-tam."
	Slegnula je ramenima, nesvesno guraju}i ruku u d`ep i hvataju}i Paukov igli~ar. "On nema pu{ku sa debelom municijom, eminencijo, a bez nje se ne mo`e odbraniti od vojnika. On se nada da }e mu na{e prisustvo omogu}iti da se preda."
	"Ja, ovaj..." Ustavica otvori vrata stra`arske sobe i pogleda po njoj. Njihove stolice stajale su u krugu kao {to su ih i ostavili, a tri mrtvaca i dalje su le`ala na prljavom podu od brodskog kamena, nedirnuta. "^ovek mo`e uvek, a? Predati se? Kapitulirati. [to, dozvoli, molim te, jednu stvar. Ne zna~i da mi..."
	"^ovek uvek mo`e da digne ruke uvis i iskora~i pred neprijatelja", re~e mu Mejtera Nana. "Dobar broj boraca pogine upravo tako. Mislim da je tako poginuo ovaj najbli`i vratima. Eminencijo, ra{iri tu sintetiku, pa da ga umotamo, jadna mu du{a."
	"Ti, heh, za njega si, je li, zabrinuta, a?" Ustavica ra{iri po podu foliju od sintetike, pridr`avaju}i jedan njen kraj kolenima. Po~e se rvati sa mrtva~evim ramenom. "Posmatrao sam tvoje pona{anje u... tamo. Dok si jela."
	"Bilo je zbunjeno." Ona prisili svoj pogled da se otrgne od mrtva~evih o~iju. Po`ele da bude nekako mogu}e da ga prevrnu jo{ jednom, tako da opet le`i licem nadole. "Na tom a{ovu bilo je sve`e zemlje. Ja bar mislim da je bila sve`a ili prili~no sve`a. Mejtera ima ba{ticu u na{oj staroj kenobi, eminencijo. Ja sam joj pomagala tamo, naro~ito u kopanju a{ovom u prole}e i okopavanju u leto. Mislim da Pauk nije primetio."
	"Pa, ne vidim ba{, heh, zna~aj. Neko drugi, a? Mo`da savetnik Poto, naime neki njegov, je li, podre|eni."
	"Ma nije ni meni jasno", re~e ona Ustavici. "Dr`i drugi kraj."
	Stigav{i opet na kraj tunela, vide{e da je Pauk dovr{io prvi grob i po~eo kopanje drugog. "To je Hiraks", re~e on. Izvu~e komadi} olovke i jednu pohabanu sve{~icu. "Ja }u napisati, a vas dvoje se pomol'te za ~oveka."
	Ustavica i ona kleknu{e. Mejtera Nana uvide, nemalo iznena|ena, da je dohvatila i stisnula hladnu {aku mrtvaca. Da je `ivot i{ao druga~ije, pomisli ona, mogli smo biti mu` i `ena, ti i ja. Mora biti da smo pribli`no istih godina.
	Zujkanje Ustavicine molitve podsetilo ju je na pevuckave glasove dece u u~ionici dok recituju tablicu mno`enja ili uve`bavaju molitve za obroke, za veridbe, za sahrane. Da li je ona ove godine predavala devoj~icama? Ili de~acima. Nije se toga mogla setiti.
	Mogli smo se ljubiti i dr`ati za ruke, i raditi ono {to mu{karci i `ene rade, i ja bih ti rodila dete, mo`da, moje sopstveno dete. Ali onda sam srela Bizona...
	"U redu je, generalice, pusti ga sad. Treba da presavijem ovo preko njega." Najednom Hiraks vi{e nije bio mrtav ~ovek, nego slika ili kip, jo{ vidljiv, ali zamu}eno, plavkasto, kroz sintetiku.
	"Njegov no`." Ona ustade, refleksno otrese mrvice zemlje sa suknje. "Bi}e ti potreban njegov no`, da zabode{ hartiju."
	"Ve} sam ga uzeo. 'O{ mi pomogne{, patera? Mogu ja to i sam, ali lak{e je kad smo dvojica." ^u~nuli su, jedan sa jedne strane pokojnika, drugi sa druge strane, a Pauk re~e: "Di`emo na tri, va`i? I je'n! i dva! i triiii!"
	Podigo{e umotanog mrtvaca do visine pojasa i gurnu{e ga glatko u grob njegov; onda Pauk po~e da ubacuje a{ovom zemlju u rupu, za mrtvacem, zastaju}i povremeno da dr{kom a{ova nabije ve} uba~enu zemlju da bude zbijenija. Na kraju a{ovom zatapka tamno, vla`no lice smrti. "Sad se vi pitate za{to ih ne sahranjujemo dole, kao {to je uobi~ajeno, a?"
	"Pa, ovaj, papiri", re~e Ustavica, naga|aju}i. "Da se ne, hm? Ugaze. Nagaze."
	"I to. Ali i zato {to je lak{e iskopati ovde. Osim toga, morali bismo gaziti po starima da bismo sahranili nove."
	
	Upravo su polazili iz stra`arske sobe, vuku}i novi pravougaonik polimera i na njemu ispru`enog, sada, Guana, kad se tihi odjek nekog smeha, luda~kog, za~u u glavnom tunelu. "Stani!" re~e Mejtera Nana Ustavici. "Jesi ~uo to? Pa, mora da si ~uo!"
	On se sav strese. "Jahhh, hm. Pa - mo`da."
	"Ho}e{ u~initi ne{to za mene, eminencijo?" Nastavila je da govori, ne ~ekaju}i nikakav odgovor. "Vrati se unutra i donesi dva pakovanja onog su{enog mesa. Jedno za tebe, jedno za mene. Strpa}emo to u d`epove."
	"Ta, tamo... razono|enost..."
	"Nemam pojma, eminencijo. Ali imam utisak, ili, recimo, predose}anje, da nam hrana mo`e zatrebati."
	"Ako mi - hm - nije bitno." Ustavica u|e u magacin iza stra`arske sobe i nestade sa vidika.
	Kad se vrati, Mejtera Nana mu dade pi{tolj igli~ar.
	"Gde meni - pa otkud bih - ti, ovaj, bolje, to, generalice? To je tebi, je l' ho}emo jednu stvar? Ja~a strana."
	"Nije ovo Paukov, ovo je Guanov", re~e mu ona. "Pauk je rekao da se obi~no slu`i igli~arem, zar ne? Kad je on to rekao, ja nisam obratila mnogo pa`nje, ali kasnije, dok sam razmi{ljala o onom jadniku koji se obla~io kao `ena, palo mi je na um da i drugi lovci na uhode verovatno nose oru`je na isti na~in. Morali bi imati neko naoru`anje, ali pre ove pobune niko osim Garde nije mogao i}i po gradu sa pu{kom debelja~om. Onda sam se zapitala - to je bilo dok smo nosili Hiraksa - {ta su svi oni uradili sa svojim igli~arima kad su poneli debelja~e. Zaklju~ila sam da su ih, najverovatnije, naprosto zadenuli pod opasa~, ispod tunike, gde su od ranije imali naviku da ih nose."
	"Ekstrem, hm, o{troumnosti. Eks-trem."
	"Hvala eminencijo. Nego, ono {to smo ~uli nije bio vojnik. Sla`e{ se?"
	"Pahhh, ja... indubitabilno." Ustavica se zapilji dole, u pi{tolj igli~ar koji mu je bio u ruci.
	"Niti ikakav hem; nijedna vrsta hema. Zna~i, igli~ar bi mogao biti uspe{an; dakle, nama bi ovi igli~ari mogli zatrebati, ba{ kao {to bi nam moglo zatrebati i ovo meso, za koje ti se ne stigoh zahvaliti. Mnogo ti hvala, eminencijo. Velika je dobrota bila s tvoje strane {to si mi u~inio tu uslugu."
	"Sigurno ti, ovaj, zna{, jednu stvar, molim te: kako se ovo...?" Ustavica kao da nije ~uo {ta je rekla.
	"Nije te{ko. Ovu d`ombicu gurne{ nadole", re~e ona, pokazav{i vrhom prsta sigurnosnu ko~nicu na igli~aru, "kad ho}e{ da puca{. Uperi{ oru`je i povu~e{ obara~. Ako `eli{ da ispali{ i drugu iglicu, povu~e{ obara~ ponovo. Ne}u ti sada pokazivati kako se pi{tolj puni. Nemamo vremena, a nemamo ~ime ni puniti."
	Ustavica proguta i klimnu glavom.
	"Zavuci ga pod mantiju, pod opasa~, to bi ti, valjda, bilo najbolje. Mislim da na{ Kalde na taj na~in nosi igli~ar."
	"Pa, pa, pa. ^ekaj ~ekaj. Zar ne bi to bilo, razume{ ti mene. Nepreporu~ljivo. Kad se, je li, vratimo. Gore."
	"Ja nikom ne}u re}i, ako ti ne ka`e{." Mejtera Nana se sagnu da dohvati jedan ugao polimerske folije na kojoj je Guanovo telo le`alo. "Bolje da mi krenemo, i to brzo, ina~e }e se Pauk pitati {ta nas je zadr`alo."
	Na kraju pobo~nog tunela kleknula je kao i pre i poku{ala da usmeri svoj um samo na prikladna molepstvija bogovima. Ovaj Guan ju je ritnuo, nedugo pre nego {to je Pauk zaklju~ao nju i Ustavicu u }eliju da bi njegovi ljudi mogli spavati; desna strana desne butine bila joj je i sad uko~ena i bolna. Na taj incident jedva da je ijednom pomislila od kad se dogodio, ili je, bar, ubedila sebe da o tome nije razmi{ljala. A sad, kad je Guan ubijen, sad kad se Guan na{ao opru`en pred njom, ona uvide da ne mo`e osloboditi svoj um od uspomene na taj udarac nogom. Lako je bilo oblikovati usnama re~i 'Opra{tam ti' i zamoliti bogove - 'O, bozi...' - da ne ura~unaju Guanu to ritanje kao krivicu; ali opro{taj nikako da dopre i do njenog srca, ose}ala je to. Poku{avaj, trudi se - uzalud.
	Providni pokrov zaklonio je sada Guana isto kao {to je prethodni brat-pokrov od istog polimera-roditelja zaklonio Hiraksa, i Mejtera Nana ustade. Kako se zove onaj tre}i? Najti{i od trojice zarobitelja; smatrala je da je to neki nam}or, i u mislima ga obele`ila kao potencijalno najopasnijeg. A sada, eto, nikad ne}e mo}i da sazna da li je ta procena bila ta~na.
	"Patera, {to ne bi ti kop'o za Dabricu? A ja }u idem sa generalicom po njega."
	"Ja, kojekude..."
	Ona vide kako Ustavica, podlakticom, dodiruje oru`je skriveno ispod mantije, da se uveri da je tu. "Ne}e me on napasti, eminencijo", re~e Mejtera Nana. "Pre }e biti da on ho}e sa mnom ne{to da popri~a u ~etiri oka."
	Ustavica uspe da se osmehne. "Pod tim, ovaj, okolnostima, ja }u, da ka`emo... ne protiviti se. Dobra volja, maksimalno."
	"Istina je ova", re~e Pauk. "Ho}u da vidim da l' ti to ume{ kako valja. Mora}e{ kopati za mene, razume{? Vid'o si kako ja to. 'Aj sad ti iskopaj kako treba za Dabricu i Paku; zna~i, ima}emo situaciju da sam ja iskopo dva i ti dva. 'Ajmo generalice."
	Ona poslu{no po|e za njim, kroz pobo~ni tunel. "Ono {to sam rek'o pateri je la}ano", re~e joj on. "Zna{ tu re~? La}ano zna~i: istina."
	"Znam, mada sam uvek mislila da je to de~ji {atrova~ki. Ponekad moji |aci tako govore."
	"Eto, i to {to mi ka`e{ je la}ano."
	Ona klimnu glavom, nastoje}i da u taj pokret unese saose}anje.
	"Izvinjavam se {to tako govorim. Ponekad opsujem nenamerno. Ja se naprosto izra`avam tako."
	"Veruj mi da imam razumevanja za to."
	On se naglo zaustavi. "Ali je problem u tome {to ja tebi ne verujem. A ni tom pateri kako-li-se-zove."
	"Ustavica."
	Pauk odmahnu rukom i na taj na~in odbaci pitanje Ustavicinog identiteta. "Ehidna je proglasila ba{ tebe za generalicu? Ba{ je govorila, sa tobom, o tome?"
	"Jeste. Apsolutno jeste."
	"A da li si ti nju mogla videti ovako kao {to sad vidi{ mene? I razumeti {ta ona govori? Pri~ala ti je ne{to, kroz jedno od onih velikih stakala koja imate po mantejonima?"
	"Ta~no tako. Mogu ti ponoviti, vrlo rado, ako `eli{, sve {to je rekla, od re~i do re~i." Ovo je bio povratak na dobro poznati teren, i Mejtera Nana oseti vi{e samopouzdanja nego u ma kom trenutku jo{ od kad su ona i Ustavica pro{li kroz sru{enu kapiju Krvove vile.
	"Znam jednog ~oveka koji ka`e da nije stvarno razumeo njene re~i, ali je, nekako, naprosto 'znao' {ta je htela da ka`e."
	"Taj je znao `enu", re~e Mejtera Nana, nadaju}i se da }e Pauk shvatiti {ta bi trebalo da se stavi na znanje pomo}u glagola 'znao'. "Ili je... Pa, ja se moram izviniti za ovo. Malo je nedelikatno."
	"Ma, nema problema."
	"Ili je znao nekog drugog mu{karca, ili de~aka, na onaj na~in na koji mu{karci znaju `ene. Onaj o kome si nam pri~ao? 'Titi'? Pretpostavila bih da..."
	"Uuu, da, taj je i sa jednima, i sa drugima, jo{ kako. I, {ta, je li to jedini razlog?"
	"Jeste. Voljom Ehidninom stvari su takve, da onaj ko telesno upozna druga ljudska bi}a, ne mo`e videti bogove. Niti ih ~uti jasno. Ali u ve}ini slu~ajeva ljudi ipak shvate poruku. To je razli~ito kod raznih jedinki. Predlo`eno je nekoliko mogu}ih obja{njenja, ali ako si saglasan, ja ti ne bih sad podrobno opisivala te argumente; oni se odnose uglavnom na konkretnu prirodu kao i na u~estalost raznovrsnih seksualnih veza. Mo`e{ i sam smisliti neku takvu teoriju, nije te{ko."
	"Ma, dobro, generalice, da presko~imo mi sve to."
	"Ja nikada nisam znala mu{karca. Iz tog razloga, uspela sam videti lice boginje Ehidne, evo, isto ovako jasno kao sad tvoje. I jasnije, jer je bilo vrlo blistavo. ^ula sam svaku njenu re~, i mogu to sve ponoviti ba{ doslovce, kao {to ti rekoh. Kad budem znala mu{karca..."
	Izmaklo! Izletela se, rekla je glasno tu gre{nu misao. Ona br`e-bolje nastavi da govori, svesna da joj se obrazi zagrevaju, `are. "Tada vi{e ne}u biti sposobna da vidim Ehidnu. Kao {to ni tvoj pajta{ nije mogao. U slu~aju da budem sa - mu{karcem. Mu`em. Udata. Onda ne}u mo}i ni da ponovim {ta je neki bog rekao, kao {to ne mo`e{ ni ti."
	"E, o tome sam hteo sa tobom da porazgovaram."
	"O re~ima boginje Ehidne? Prvo je rekla da..."
	Pauk odmahnu rukom da nije to. "Ma, o tvojoj udaji, ili bar znanju mu{karca, kako to ti ka`e{. Moram ti ne{to re}i."
	Njena {aka se, u d`epu, sklopi oko igli~ara. "Da li ti to misli{ na sebe, Pau~e? Ne dolazi u obzir. Ne dobrovoljno."
	On odmahnu glavom. "Bizon. Shvatio sam ja, zna{? Jasno mi je po na~inu na koji govori{ o njemu. Zabrinulo te kad sam rek'o da neki kerovi, za koje vi mislite da su va{i, rade, u stvari, za mene. Upla{ila si se da bi Bizon mogao biti jedan od tih."
	"Ni slu~ajno!" Mejtera Nana tri puta udahnu duboko, a stisak {ake oko igli~ara opusti. "Dobro, mo`da se i jesam upla{ila, malo, malecno."
	"Aha. Znam. Neprestano si ponavljala sebi da to ne mo`e biti istina, zbog svega onoga {to je on govorio tebi."
	Ona uzma~e jedan korak i primeti da se le|ima ~vrsto naslonila na hladni brodski kamen tunela. "Ni{ta ja njemu nisam rekla, Pau~e, niti je on meni rekao i jednu jedinu takvu re~. Ni{ta! Ali sam videla... ili mi se u~inilo... A on, Bizon, on je, van svake sumnje, vid... Video. Primetio je to kod mene. I ~uo. U mom glasu. U istom smislu."
	"Dobro, razumem ja to, generalice." Na njeno iznena|enje, sad se i Pauk nasloni le|ima ravno na zid, nedaleko od nje, time je po{te|uju}i nelagodnog suo~avanja sa njegovim pogledom. "Koliko je tebi godina?"
	"[ta te briga." Nastojala je da to ka`e {to ~vr{}im glasom.
	"Pa, mo`da me briga, a mo`da i ne. [ta misli{, koliko sam ja star?"
	Ona zavrte glavom. "Po{to sam odbila da ti se poverim u pogledu mojih godina, bilo bi sasvim neumesno da naga|am o tvojim."
	"Imam ~etr'es osam, i to ti je la}ano tako. A ti, reko bi ja, ima{ negde oko tri'es tri, tri'es ~etri. Ako sam proma{io, izvinjavam se, al, kad ti ne'{ ka`e{."
	"Ne}u ni sad."
	"Samo `elim re}i da godine prolaze u`asno brzo. @ivot prolazi u`asno brzo. Znam da misli{ da ti je ve} sve o tome dobro poznato. Al nije. Pamtim ja sve i sva{ta iz vremena kad sam bio klinac."
	"Razumem, Pau~e. Znam ta~no {ta ho}e{ re}i."
	"Ne, nego samo misli{ da razume{. Imao sam `ena mo`da stotinu. Trebalo je da pamtim ta~an broj, al nisam. Ali samo dvema od njih nisam moro da platim. A od te dve, jedna je bila, kad je bolje upozna{, luda~a."
	"Sasvim je normalno da mu{karci smatraju da su `ene..." Mejtera Nana potra`i diplomatsku re~. "Iracionalne. I da `ene smatraju, sa svoje strane, da su mu{karci iracionalni."
	"'Aj ba{ potpuno da se otkrijem, morao sam da pla}am i onoj preostaloj. Ne u smislu da joj dam pare u {ake, ali kad pogleda{, ispala mi je prokleto skuplja. Mnogo vi{e je ko{tala nego {to je vredela." Pauk dobaci Mejteri Nani o{tar pogled postrance. "Imam ne{to va`no da ti ka`em, al ne znam kako da postignem da mi poveruje{."
	"Ne{to istinito, Pau~e?"
	"Bogamu, da! Svaka re~ istinita."
	"Onda }u ti verovati, ~ak i ako ti meni ne veruje{ o bogovima. Dakle, {ta je?"
	"Ovo nije ono {to smo pri~ali dosad. Ovo sam treb'o 'odma da ka`em. Bila su neka vremena kad sam ja mogo da smuvam, eventualno, neku `enu kao {to si ti, al to je pro{lo. Gotovo, zavr{eno, zna{? Naprosto je kliznulo i udaljilo se. Pro{le godine sam sreo jednu za koju sam pomislio da bi mi se mogla svi|ati. I po~nem ja njoj malo da se nabacujem, zna{? A po~ne i ona meni. A kad je videla da ja po~injem suvi{e ozbiljno, odjednom se uko~ila. Led ledeni. Gleda ona mene, a njene o~i govore: mator si. Mator si. Tako brzo mi je pro{lo. Nisam osetio da starim. Pa, ni sad ne ose}am."
	Slede}ih pola minuta, ili vi{e, njegovo }utanje ispunjavalo je tunel.
	"E, dobro, a sad o tom tipu. Bizonu."
	Mejtera Nana prinudi sebe da klimne glavom.
	"Ja }u umreti. Na to, najverovatnije, ne}u morati dugo da ~ekam. Dok smo bili tamo gde se mi sahranjujemo, nad'o sam se da }e oni mene pogoditi, a ja onda sti}i da ti ka`em pre nego {to se oledim; u tom slu~aju bi ti meni poverovala. Ali oni ne pucaju tako. Ovo kako su oni moje momke spi~ili, tu ti je led odma'. Zato moram re}i sad. Bizon je bio jedan od mojih, zna{? Bio je. Majstor, majstor~ina."
	Nije bila sigurna da li je ne{to rekla ili ne. Verovatno ne.
	"Od njega se o~ekivalo da nam se javi svako ve~e. A ja da izi|em na susret s njim, zna{, na zakazanom mestu. Me|utim, on je do{'o samo prvi put, i nikad vi{e."
	Disanje postade, opet, mogu}e.
	"Po{aljem ja nekog. Naime, ovog kera koga }emo sad dovu}i, Dabricu. Bizon njemu ka`e: ja se isklju~ujem. Niti }u re}i njima i{ta o vama, niti vama i{ta o njima. Tako on ka`e. La}ano ti govorim, generalice. Ta~no tako je bilo. Ne}u ti zameriti ako ne veruje{, a ja, da sam na tvom mestu, najverovatnije ne bih verov'o. Ali danas odlazim, znam da je tako i `eleo bi da vas dvoje o~itate iznad mene kad budem hladan."
	"Moliti se za tvoj duh." Ali ona svoj duh jo{ nije uspela da obavije oko te ~injenice.
	"Da. Dakle, to je la}a. Reko sam da ti ne}u re}i ko su moji ljudi, a da vi to ne znate, me|u vama. Ali on vi{e nije moj ~ovek. Zato ti ka`em o njemu."
	Ona se na|e, nekim ~udom, opet u stra`arskim prostorijama, bez ikakvog se}anja da je ka njima nastavila hodati. "Da se ja vratim tamo, da ise~em jo{ jedno par~e polimera?" upita ona. "Sasvim sam zaboravila da }e nam trebati jo{ jedno. Ako bude{ nosio Dabricu na ramenima, bi}e{ sav krvav."
	"Evo polimera", re~e on, podigav{i veliki pravougaoni komad.
	"Kako, pa tvoj no` je kod mene, dao si mi da..."
	"Sek'o sam Guanovim no`em, pre nego {to sam napis'o za njega." Pauk se osmehnu, malim, setnim osmehom koji je bio u `alosnom neskladu sa njegovim grubim licem. "Nije stvarno potrebno da se imaju tri no`a, niti dva, razume{? Vi{e puta sam ja silazio ovde, sam, i sahranjivo, i uvek je no` pri ruci, zato {to ja po~nem od toga {to na|em na mrtvom tipu njegov no`."
	"Da", re~e ona, "da, sigurna sam da se moralo desiti, ne jednom, da ti bude{ jedini o`alo{}eni koga ovi ljudi imaju." Ona zavu~e ruke u d`epove, na|e njegov igli~ar i svoje brojanice, na kraju i njegov no`. "Uzmi ovo, molim te. Ne `elim da te sahranjujem, Pau~e. A i ne}u. @elim da spasem tvoj `ivot, to }u i poku{ati. Poku{a}u svim silama, i uspe}u."
	On odre~no mahnu glavom, ali ona mu na silu gurnu u {aku grubi no` na rasklapanje. "I zatvori vrata, molim te. Mislim da bi najbolje bilo da ne pla{imo Njegovu eminenciju."
	Koracima sada usmerenim, jakim, ona pro|e kroz stra`arsku sobu i u|e u magacin. "Trebalo je ranije da u|em ovde", dobaci ona Pauku preko ramena. "Pustila sam Ustavicu da u|e, oba puta, {to je bilo kukavi~ki od mene. Onaj orman - valjda ga tako zovete - na kome je crvenom bojom iscrtan znak sabiranja. Da li se u njemu ~uvaju nosila?"
	Iza nje, Pauk re~e: "Jest, to je taj."
	Ona se okrete, izvu~e igli~ar. "Ruke uvis, Pau~e. Ti si moj zarobljenik."
	On se zagleda u nju, o~iju izbuljenih.
	"Mogu}e je da nas on gleda. U to nisam sigurna. Ruke uvis! Brzo, pre nego {to te on ubije."
	Pauk di`e ruke, a dvokrilna vrata metalnog ormana se otvori{e; vojnik iskora~i iz njega i salutira, postaviv{i pu{ku 'debelja~u' kruto uspravno, zvonko sudaraju}i ~eli~ne pete. Mejtera Nana re~e: "Ti nisi narednik Pesak. Kako se zove{?"
	"Redov [kriljac, gospo|o!"
	"Hvala. U sobi ispred ovog magacina le`i jedan mrtav ~ovek. Pretpostavljam da si ga ti ubio?"
	"Tako je, gospo|o."
	"Uzmi sintetiku od ovoga ovde i zamotaj ga - onog mrtvog u stra`arskoj sobi, ho}u re}i. Mrtvo telo, dakle, obavij sintetikom. Posle }e{ ga poneti; to bismo, ina~e, morali mi."
	[kriljac opet salutira.
	Pauk re~e: "Pa, ti si sve vreme znala da je on ovde."
	Mejtera Nana odmahnu glavom i ustanovi da ju je, od olak{anja, obuzela iznenadna slabost. "Kamo sre}e da sam tako... Ne znam kako to da nazovem. Tako bo`anska. Narod veruje da jesam, ali nisam. Ja o svemu moram da razmi{ljam i razmi{ljam."
	Ona zastade. Kroz vrata je gledala [kriljca koji je kleknuo pored le{a Dabrice. "A i posle najupornijeg razmi{ljanja, pitam Bizona za savet, ili kapetana. I ~esto se poka`e da su oni sagledali problem dublje nego ja. Pretpostavljam da je sada beskorisno da te pitam da li si mi rekao celu istinu o Bizonu. A ruke mo`e{ spustiti, rekla bih."
	"Jesam, rek'o sam." Po izrazu njegovog lica ~inilo se da je i Pauku laknulo. "Kako si shvatila da je on tamo?"
	"Po zemlji na a{ovu. Bilo je sve`e zemlje na samoj o{trici a{ova. Zar to nisi primetio?"
	On zavrte glavom.
	Iz stra`arske sobe [kriljac re~e: "Umotao sam ga, gospo|o."
	"Dobro. Ti, Pau~e, hodaj ispred nas, i to opet sa rukama uvis. Ima ovde jo{ vojnika, zna{. Mogli su oni na tebe jurnuti jo{ pre nekoliko sati, ali su se pla{ili da ne ubije{ eminenciju ili mene."
	Stotinu misli tiskalo se u njenoj glavi. "Osim toga, ako bismo te pustili da ide{ iza nas, ti bi mogao do}i na pomisao da si, zbog svoje odanosti savetniku Potou, obavezan da poku{a{ bekstvo. U tom slu~aju, ovaj vojnik bi pucao."
	"A i pogodio bih te", re~e [kriljac. "Ja retko kad proma{im." On {akom potap{a Dabricino telo, umotano u polimer, koje je sad nosio preko levog ramena.
	"Mogu li spustiti ruku da otvorim vrata?"
	"Svakako", re~e mu Mejtera Nana, a [kriljac re~e: "Sigurno."
	"Trebalo bi da objasnim da sam razgovarala sa narednikom redova [kriljca", nastavi Mejtera Nana, dok su polazili iz stra`arske sobe. "To je bilo u sfigdan, dan posle izbavljenja na{eg Kaldea. Narednik se zove Pesak i pre{ao je na na{u stranu, na Kaldeovu stranu, sa celom svojom jedinicom. Naime, sa svim pre`ivelim pripadnicima, jer nekoliko vojnika iz njegovog odreda ubio je jedan talus."
	"Znam kakvo je to ose}anje."
	"Znam da zna{, Pau~e. Ni ti, ni ja, ni narednik Pesak nismo stvorili ovaj rat. Htedoh re}i da smo na{ Kalde i ja, kao i narednik Pesak li~no, i generalisimo Usik, i generalica Saba, imali jedan dogovor, kojom prilikom smo razgovarali o tome kako bismo najbolje mogli upotrebiti ovde prisutnog [kriljca i njegove kolege. I druge na{e, malobrojne, vojnike. Razgovor nije dugo potrajao, jer smo svi smatrali da se odgovor manje-vi{e sam name}e. Vojnici poznaju ove tunele, koje niko drugi od nas ne poznaje, iako je na{ Kalde proveo neko vreme u njima. Osim toga, oni bi ovde dole mogli susresti neke druge vojnike i ubediti ih da pre|u na na{u stranu. Dakle, o~igledno je najbolje poslati ih u tunele, da izvi|aju kako je neprijatelj rasporedio snage, i da pridobiju nekoga, ako je mogu}e."
	"Dobro, ali kako si po blatu na a{ovu znala da je on tamo, unutra?"
	"Zemlja je bila, kao {to rekoh, sve`a. Prili~no vla`na. Pitala sam koji je grob najnoviji, pro~itala sam datum na papiri}u, pokazalo se da nije ni pribli`no tako skora{nji. Zna~i, neko drugi je ne{to zakopavao. Pomislila sam na takozvano 'uvo', ili ne{to sli~no, mada, koliko je meni poznato, Pesak ne raspola`e takvim spravama." Ona za}uta. Po~e oslu{kivati odjeke njihovih koraka.
	"Pa, ka`i", re~e joj Pauk.
	"Posle nekog vremena shvatila sam da je bolje mesto jedna od onih prostorija. Vojnik inteligentan kao Pesak sigurno bi predvideo da }emo mi zastati tamo, da jedemo i porazgovaramo. Dalo se pretpostaviti da }e on `eleti da ~uje {ta pri~amo, jer bismo mogli kazati ne{to {to bi njemu bilo od koristi. To se i ostvarilo, jer ~im smo u{li, ja sam ti po~ela postavljati pitanja. On je, eto, postavio [kriljca da se unutra sakrije i da nas slu{a, a kad smo polazili iz stra`arske sobe, dolazili smo ovde."
	Pro|o{e, Mejteri Nani se ~inilo i prerano, ispod velikih gvozdenih vrata; Ustavica je netremice zurio u [kriljca. Ona mu doviknu: "U redu je, eminencijo! Izbavljeni smo, a Pauk je na{ zarobljenik."
	Dve erupcije zemlje izbi{e oko Ustavice, jedna levo a druga desno od njega: iz zemljanog zida oslobodi{e se jo{ dva vojnika.
	
	9. DEO PESA
	Njorka je dr{kom igli~ara lupao, i to jako, po vratima stare crkvene stambene zgrade u Ciglenoj ulici. Iza njega, Inkus pro~isti grlo; bio je to mali zvuk, izvinjavaju}i, kakav bi se mogao o~ekivati od zeca ili veverice. Iza Inkusa, dvadeset dvoje mu{karaca i `ena po~e{e ne{to mrmljati izme|u sebe.
	Njorka zalupa opet.
	"Unutra je on, bor~e", saop{ti Hamerston. "Naime, neko jeste unutra. ^ujem to."
	"Ja ne ~ujem", re~e Njorka, "a ba{ imam dobar sluh."
	"Nema{ dovoljno dobar. Da ja razvalim vrata, patera?"
	"Ni u kom slu-~aju. Njorka, sine moj, dopusti da ja poku{am."
	Umornim kretnjama Njorka se skloni od vrata. "Ako misli{ da mo`e{ kucati bolje nego ja, patera, samo izvoli."
	"Kad bih ja pokucao, sine moj, odnosno, poku{ao pokucati, u~inci bi bili istovetni tvojima, u to sam uveren potpuno; ako ne i slabiji; ali moj um, me|utim, mo`e se pokazati kudikamo korisniji."
	"Patera je najpametniji biolo{ki ~ovek koji postoji", re~e Hamerston gomili. "Najpametniji u celom 'Svitku'." Ljudi su se gurkali levo, desno, nastoje}i da zavire iza Hamerstona, da vide {ta se de{ava.
	Inkus se ispravi celom svojom, ne osobito velikom, visinom. "Blagosloveno bilo ovo boravi{te, u najsvetije ime, Pesovo, ime Oca bogova, po ~ijem poslu i dolazimo. Blagosloveno bilo i u ime Ehidne graciozne, njegove dru`benice, i u ime svih njihovih sinova i k}eri jednako, dana dana{njeg i svakog budu}eg sve dok se Plan Pesov ne ostvari u celosti; i u ime Scile, pokroviteljke grada na{eg svetog, Virona, koja je, uz to, i pokroviteljka mene li~no."
	Hamerston se nagnu ka njemu i {apnu mu bu~no, teatralno: "Prestali su da se mrdaju unutra, patera."
	Inkus opet napuni plu}a. "Patera Sko~imi{e! Tebe po{tujemo i cenimo ose}anjem najuzvi{enijim, svetim. Ja koji govorim jesam, kao i ti, augur sveti. I ne samo to, ja sam i ne{to vi{e, jer ja sam onaj augur koga je Scila Scintilacijska li~no odabrala da od sad vodi Sve{teni~ko udru`enje na{eg svetog grada.
	U dru{tvu sa mnom jesu dvojica laika koji u najvi{oj meri zaslu`uju tvoju mnogocenjenu pa`nju, jer to su Njorka i Hamersmit, jedan biohemijski ~ovek, a drugi hemijski, spojeni zadatkom istim, jer njih dvojicu je odabrao Gospod Pes sam, da budu izvr{ioci njegove volje, na `rtvovanju kojim sam rukovodio ja, i to..."
	Vrata se otvori{e za {irinu {ake, i ukaza se bledo, prestra{eno lice patere [koljke. "J-je... Jesi li stvarno augur?"
	"Jesam, sine moj. Ali ako si ti patera Sko~imi{, augur ovog mantejona, onda si pogre{an patera Sko~imi{, onaj koga ne tra`imo."
	Iza Hamerstona jedan od Njorkinih sledbenika, onaj koji je uspeo najbli`e pri}i, re~e: "Koji augur! Ovo nije augur, vidi mu `ipon."
	Inkus se okrete i obrati se tom ~oveku, ali ne propu{taju}i da zaglavi jednu svoju nogu (stopalo, zapravo, ne osobito veliko) u vrata. "Jeste, jeste on augur, sine moj. Zar ja svoju sortu ne znam? Ne mo`e jedna obi~na tunika mene da zavara."
	"Ma nego {ta je nego sve{tenik", re~e Njorka. "Dolazi ovamo, patera." On dohvati [koljku za zglavak {ake i silovito ga povu~e ka sebi, tako da se ovaj za~as na|e ispred vrata. "Kako ti je ime?"
	[koljka je samo blenuo u njega; usta je otvarao i zatvarao bez glasa.
	"To je patera [koljka, sine moj", saop{ti jedan ~ovek sa belom bradom koji je, umesto [koljke, stao na vrata. Glas mu je bio stara~ki, {kriputav i piskutav poput pretovarenih zapre`nih kola, iako je na sebi imao brilijantnu plavu tuniku namenjenu nekom mladom ~oveku. "Ja sam patera Sko~imi{, i ja sam ovde augur." Njegove o~i pomu}ene od starosti usmeri{e se ka Inkusu. "Mene tra`i{. U poslednje vreme slabo ~ujem, ali to sam ~uo. Pa, dobro." Sko~imi{ izi|e iz zgrade i pokretima ruke iscrta znak sabiranja u vazduhu, izme|u Inkusa i sebe; znak mu je bio primetno ve}i, i po {irini i po visini, nego {to je trenutno bio obi~aj. "Radi ono zbog ~ega si do{ao, ali pusti [koljku."
	Njorka je [koljku ve} pustio. "E, jeste, ti si taj tip. Ima{ sveti prozor u ovom tvom mantejonu, patera?"
	"Kakav bi to mantejon bio bez svetog prozora. Kro-krahhh..." Sko~imi{ sa zaka{lja, posle nekog vremena pljunu. "Kroz godine mnoge ja tom prozoru slu`ih, evo godinu ve} {ezdeset i jednu. Pa..." On za}uta, po~e sisati desni, a pogledom prelaziti od Inkusa do Njorke i nazad. "Ko je ovde {ef?"
	"Ja", re~e Njorka i pru`i mu ruku. "Ja sam ono {to zovu 'teodidakt', patera. To je treb'o da ti ka`e patera Inkus, ovde prisutan. Mene je prosvetlio Tartaros. Radim, sada, jedan posao za njegovog }aleta. Ovi sa mnom - isto." On trzajem palca pokaza ka Hamerstonu i Inkusu, a onda opet pru`i ruku.
	Patera Sko~imi{ se rukova s njim. [aka mu je bila suva i hladna, a stisak, s obzirom na veli~inu, iznena|uju}e slab; samo su mu o~i na trenutak zablistale. "Hteo sam re}i da bih rado umro pred mojim svetim prozorom, sine moj, ali vi niste do{li da nas pobijete."
	"Naravno da ne. Stvar je u ovome: ti u sebi nosi{ jedan deo Pesa."
	[koljka, koji se taman bio malo opustio, opet izbulji o~i.
	"A Pes sada ho}e da mu se taj deo vrati. Pa je poslao nas po to."
	"Sine moj..."
	"To je taj posao koji rekoh da sad obavljam, patera. To je on od mene zatra`io, prilikom teofanije."
	Jedan od Njorkinih sledbenika uzviknu: "To je bilo ovog popodneva, patera! Bili smo prisutni!"
	"Dogodila se jo{ jedna?" Sko~imi{ podi`e izrova{eno, staro lice ka nestaju}oj zlatnoj niti koja je jedina jo{ preostala od duga~kog Sunca; na tren se u~ini da je visok maltene koliko i Njorka.
	"U Svilinom mantejonu!" uzviknu isti taj sledbenik.
	Njorka klimnu glavom. "Ali se ovaj put pojavio sam Pes, patera. To si ~uo, zar ne? Kazao nam je da si ti njega jednom prilikom video."
	"To jeste", re~e [koljka neo~ekivano.
	"E, fino." Njorka je ose}ao kako se i poslednji zaostatak sumnje u njemu topi, nestaje. Isceri se {iroko. "To je dobro, patera. To je stvarno dobro! Narod pri~a kako je mnogo vremena pro{lo otkad se ijedan bog pojavio na ijednom svetom prozoru; naime, to je narod pri~ao pre nego {to se pojavila Kipris i rekla nam da mo`emo da provalimo gde god ho}emo, one no}i. Me|utim, nikad se nije ta~no govorilo koliko godina je pro{lo i koji je to ~ovek poslednji video boga na svetom prozoru. Pes ka`e da si to bio ti, dao nam je tvoje ime, ali nismo znali gde da te na|emo."
	[koljka pogleda Inkusa mole}ivo. "Ne razumem, patera. Da li vi to ka`ete 'deo' Pesa? Ili mislite 'dao' Pesa, {to bi zna~ilo, Pesov mir? Ovaj patera je hiljadama preneo Pesov mir pre nego {to su se upokojili. Hiljadama, siguran sam, ali..."
	"Ma, komad, par~e Pesa", objasni Hamerston. "Kao, da ka`em, kri{ku. Ili, kao kad bih ja sad odvrnuo jedan od mojih prstiju. Deo Pesa."
	"Treba}e nam `ivotinje za ovo", saop{ti Njorka, poja~anim glasom. "Celo krdo `ivotinja. Slu{aj vamo, narode! Na{li smo ga. Ovaj ovde ispred mene, to je taj sveti augur koji u svojoj glavi nosi jedan deo Pesa, i to deo koji Pes sad ho}e da mu se vrati. Na{ posao bio je da ga na|emo. Mislim, posao moj i Hamerstonov, i posao ovog patere ovde."
	Uz Sko~imi{a se, kao senka, pojavi jedna sibila, pogurena, stara. "Ho}e li oni ne{to protiv tebe, patera? Pro{la sam kroz stambenu. Prekr{ila sam pravilo, ali ne marim. Ako }e ovi - ako }e oni tebi neko zlo..."
	"Sve }e biti u redu, Mejtera", re~e joj stari augur umiruju}im tonom. "Sve }e biti sasvim u redu."
	Nastavljaju}i govor sledbenicima, Njorka im re~e: "Nas trojica uradismo svoje, sad ste vi na redu. Ho}ete da budete deo ovoga? Deo najve}e stvari koja se ikada dogodila? Da vratite Pesa narodu celog svita? Onda sad nabavite `ivotinje, i to dobre. Nabavite ih na svaki mogu}i na~in, i dovedite ih ovamo, u ovaj mantejon."
	
	"Ne mo`e{ ti sam izlaziti na vrata, kad neko pokuca", re~e Mejtera Mermer, prekorno, Svili. "To jednostavno ne mo`e!"
	On opet sede, mutno nezadovoljan {to }e ono za ~im toliko ~ezne - odmor od hrpa svakojakih dokumenata na radnom stolu ispred njega - biti jo{ jednom odlo`eno. Grad Viron je na raznim svojim ra~unima u Ministarstvu finansija, zvanom 'Fiskalno' ili 'Fisk', imao ukupno... Svila nekoliko puta lupnu olovkom po radnom stolu, nesvesno opona{aju}i direktora Lastu. Ukupno ne{to preko ~etiri stotine hiljada zlatnih kartica. U rukama jednog ~oveka, to bi bilo ogromno bogatstvo; ali treba Gardu pla}ati, i komisionare, i }ate svakojake, i jo{ slu`benika mnogo raznih, a onda i firme koje su sa gradom potpisale ugovore da ~iste ulice i povremeno ih opravljaju.
	Krive}i usta, Svila se priseti obe}anja - onako lako datog - da }e nagraditi sve one koji su se hrabro borili, i na jednoj strani i na drugoj.
	Mora}e, {tavi{e, da plati za sva ~etiri talusa pre nego {to mu Lasta isporu~i prvog; tako je zapisano u ugovoru koji Svila potpisao pre manje od jednog sata. Ali mnogo pre nego {to ti talusi budu dovr{eni, Gardi }e zatrebati hrana, municija i popravka pet naoru`anih lebdelica. (Po deseti ili dvanaesti put tog dana, Svila razmotri mogu}nost da po{alje te ma{ine u tunele, u bitku, i odustade, i ovog puta, od toga.) Za to vreme mora se davati plata i obojici gradskih talusa; samo su dva preostala. Pre izbijanja borbi bilo ih je mnogo vi{e.
	Pojavi se ponovo Mejtera Mermer, klanjaju}i se. "Do{ao je generalisimo Usik, patera. @eli razgovarati sa tobom bez odlaganja." Usikova zdepasta, masivna prilika bila je ve} na vidiku: kroz kitnjasto izrezbarena vrata Svila ga je video kako stoji u prijemnoj kancelariji i nestrpljivo se klati napred-nazad.
	"Naravno", re~e Svila vedro i odlu~no. "Uvedi ga, Mejtera, molim te. Izvinjavam se {to ti dajem ulogu vratara."
	"Nimalo mi nije te{ko palo, patera, naprotiv."
	Iza nje je Usik ve} umar{irao u kancelariju; slede}eg trenutka zaustavi se pred Svilinim radnim stolom i salutira veli~anstvenim razmahom ruke, uz ~ujni sudar ugla~anih peta. "Nadam se da ti rane ne stvaraju mnogo problema, Kalde."
	"Ni najmanje, generalisimo. Hvala ti, Mejtera - to bi bilo sve."
	"Kafu, patera? ^aj?"
	Usik odmahnu glavom: ne.
	"Ne, Mejtera, ali hvala ti." On joj odmahnu rukom da ode. "Privuci jednu stolicu bli`e, generalisimo, i sedi. I opusti se. Jeste li na{li...?"
	"Na`alost, nismo, Kalde."
	"Sedi, sedi. Onda, {ta je?"
	"Gledao si, kao i ja, paradu." Usik donese bli`e jednu stolicu bez rukonaslona, koja je izgledala suvi{e malena za njega.
	"Zaklju~io sam da je na{a gardijska brigada izgledala zapanjuju}e uredno, ako se ima u vidu da je neposredno pre toga povu~ena iz borbe."
	"Pahhh!" Usik tim uzvikom oduva tu temu razgovora daleko od sebe. "Hvala ti, Kalde, ljubazan si. Ali Trivigauntkinje? To je trebalo gledati: Sijufinu hordu."
	Svila, koji se pitao kako da pokrene izvesna pitanja koja su tokom popodneva bila u njegovim mislima, poku{a da iskoristi ovu priliku. "Meni se u~inilo da su najva`nije bile one stvari koje nismo videli. Ma, sedi, molim te. Ne volim da gledam ovako nagore ka tebi."
	Usik sede. "Video si njihovu pe{adiju. Nadam se da si bio jednako impresioniran kao ja."
	"Svakako."
	"Tako|e njihovu konjicu. Veoma mnogobrojnu, Kalde. Dvaput brojniju nego {to sam ja o~ekivao." Usik namota oko prsta jedan kraj svojih brkova, ~iji su vrhovi bili beli, i povu~e.
	"Konjica je bila divna, svakako, ali na mene su poseban utisak ostavili njihopvi topovi; nikad nisam video tako velike topove. Da li mi - da li ti uop{te ima{ topove, generalisimo?"
	"Imamo nekoliko. Nikad nismo imali onoliko topova koliko bih ja voleo. Kakav je tvoj utisak o njihovim lete}im kolima, Kalde?"
	"Nije ih bilo."
	"A talusi? Rado bih ~uo tvoje mi{ljenje, Kalde."
	Svila zavrte glavom. "Ne}e{ ga dobiti, generalisimo. Nijedan njihov talus nije se pojavio. To je pitanje koje..."
	"Upravo tako!" Usik pusti brk i razmaha se ka`iprstom da naglasi poentu. "Ne bih `eleo da se ose}a{ neravnopravno i posti|eno, Kalde. Svaki ~ovek ima veliko znanje o nekim oblastima, a malo ili nikakvo o drugim. Tako jedino i mo`e biti. Niko ne mo`e predvideti {ta }e se desiti u ratu, ali komandant mora poku{ati da predvidi. Kakve borbe o~ekuje Sijufica ovde? Horda oblikuje sebe onako kako ~ovek obla~i sebe, jednog dana za lov, drugom prilikom za odlazak u pozori{te. Ja sam njenu hordu sada video, i sad }u ti re}i."
	Svila, koji je i sam nameravao da govori op{irno, re~e: "Samo izvoli."
	"Ona }e se boriti na povr{ini, a na ispod zemlje. [tavi{e, ne u gradu, ili vrlo malo u gradu. Pe{adija je, Kalde, za borbu u gradu, a naro~ito za odbranu grada. Topovi koji su te toliko impresionirali tako|e su za odbranu. Sijuf je naumila da, uglavnom, napada. Zato je dovela konjicu, koja mo`e brzo oti}i na mesto koje sama Sijuf, gledaju}i iz vazdu{ne la|e, odabere, i koja mo`e na tom mestu napasti bez upozorenja. Govorila je o mulama koje uz mnogo napora izvuku njene topove iz gliba; prislu{kivao sam taj va{ razgovor, {to }e{ mi, nadam se, oprostiti."
	"Naravno da si morao sve ~uti, stajao si pored generalice Sabe."
	"Ta~no tako. Za{to ne talusi, Kalde? Mi, u tvojoj Gardi, pomo}u talusa izvu~emo zaglibljen top, pa i cela tovarna kola, ~ak; jedan talus je ja~i od trideset mula. Za{to ne bi upotrebila taluse, i za{to ti ne bi to rekla?"
	"Zato {to nema nijednog. Primetio sam ja to na paradi, a pre zavr{etka parade po~eo sam itekako razmi{ljati o tome. Mo`da ne znaju da ih prave u Trivigaunteu, mada bih ja o~ekivao da }e nezaposleni talusi i}i i sami u one gradove gde su tra`eni, pa bi onda i{li i u Trivigaunte ako je takav slu~aj."
	"Zadr`ali su oni svoje taluse za odbranu svog grada, Kalde. I lebdelice. To su oru|a za forsiranje gradske ulice. Najprikladniji su, dakle, i za napad u tunelu."
	"Sla`em se."
	"Njihovi talusi i lebdelice bili bi uni{teni dole u tunelima, u borbi sa vojnicima i talusima Ajuntamienta. Dakle, jasno ti je."
	Svila, koji je, pun strepnje, uvi|ao zaklju~ak ~ak i mnogo jasnije nego {to bi hteo, re~e: "Nije mi onoliko jasno koliko bih hteo. Nastavi, generalisimo."
	"Moja `ena pose}uje jednu `enu koja tvrdi da joj ume prore}i budu}nost." Usik opet povu~e brk. "Moja `ena ka`e da ne veruje u te stvari, ali veruje. Grdio sam je, ali uzalud. Ne`enja je po{te|en ta~no jedne polovine neprijatnih stvari u `ivotu."
	"I mi auguri", re~e Svila obazrivo, "tvrdimo da umemo predskazati {ta }e biti. Naime, tvrdimo da se bo`ja volja mo`e pro~itati u utrobi `ivotinja prinetih bogovima na oltar. Priznajem da su ov~ija creva slabo verovatan 'materijal za pisanje' ~ak i za bo`ju ruku, ali istorija navodi mnoge primere predskazanja koja su se ispunila."
	Mali osmeh uzdi`e Usikove br~ine. "Nije ti zasmetalo {to sam promenio temu, Kalde."
	"Ni najmanje."
	"Dobro. Pomenuh tu proro~icu zato {to je la`na, kao i mnoge njoj sli~ne; ne bih `eleo da pomisli{ da sam i ja jedan od la`nih proroka poput njih. Ali ako predska`em {ta }e biti slede}i doga|aj u ovom ratu, i ako se to ostvari, da li }e to pove}ati moj proro~ki 'kredit' kod tebe?"
	"On je ve} sad toliki da ve}i ne mo`e biti, generalisimo."
	"Onda }e ovo dokazati da zaslu`ujem poverenje koje mi daje{. Sijuf }e poslati velike jedinice u tunele, u bitku. Te njene snage hrabro }e kidisati na neprijatelja, razvi}e se stra{ne borbe. O~ekujem da }e{ ti, Kalde, biti poveden da to gleda{, ako bude{ pristao. Na}i }e{ tunel pun-puncijat le{eva."
	Svila zami{ljeno klimnu glavom.
	"^im se vrati{ u Juzgado, insistira}e{ da se ti odredi povuku, te herojski nastrojene devojke. Tako }e i biti u~injeno, i Sijuf se posle toga vi{e ne}e boriti u tunelima."
	"La`an si prorok, generalisimo", re~e mu Svila, "jer ja, sad kad sam ovo ~uo, ne}u dozvoliti da se to desi."
	"U kom slu~aju }emo mi morati da se borimo tamo, a po{to su tuneli uski, bori}e se samo po stotinak, dvesta ljudi u jedan mah. Gubi}emo lebdelice, jednu po jednu, kao i taluse, a uz njih i desetine boraca. Bi}e to spor posao, a dok bude trajao, na{e brojno stanje }e se smanjivati iz dana u dan. Te hiljade i hiljade boraca generalice Nane, koji su sila tako ogromna. Mo`e{ li ti njih da pla}a{?"
	Svila odre~no zavrte glavom.
	"Onda, {ta }e ih zadr`ati na okupu, ako ne budu imali gde da se bore? Borac ratuje za ~ast, Kalde, bez obzira na to da li je posredi borac generala Ra|e ili njen. Ili se bori iz odanosti. Ili za plen, ponekad. Ali borac ~eka samo za pare. Ne}e da ~eka bez para, jer kad nema borbe, ne mo`e se ste}i ni juna~ka slava, niti se mo`e poginuti za zastavu, niti ugrabiti neki plen."
	"Trivigauntkinje su ve} sad ja~e od nas", re~e Svila tmurno. "Tako, barem, ja mislim, posle onoga {to smo videli danas."
	Usik odmahnu glavom. "Nisu jo{, Kalde, mada su redovi generalice Nane po~eli, mo`da, pomalo da se osipaju. Ali do kraja ove zime..." Usika prekido{e zvuci zvona i Rogovi `urni koraci.
	
	Trojica augura bili su saglasni da Sko~imi{ treba da ponudi prvu i ujedno najve}u `rtvu. Preostale `rtve - osam je dovedeno kroz ledeni sumrak u stari mantejon u Ciglenoj, a o~ekivalo se pristizanje i drugih `ivotinja svakog trenutka - da budu podeljene, polovina Inkusu, a poliovina [koljki, i to tako da Inkus prinese drugu, ~etvrtu, {estu i tako dalje, ali svaki da slobodno bira izme|u svih `ivotinja one koje ho}e, samo da ne uzme najve}u.
	Njorka, koji je njihov razgovor pratio kao svedok koji }uti, sada sa zanimanjem isprati pogledom pateru Sko~imi{a, koji se teturao ka ambionu; to nejako telo, tu lobanju napola }elavu, a napola obraslu sne`nobelom kosom. U toj glavi je neki deli} Pesa Velikoga, Gospoda celog 'Svitka' i oca sedmoro bogova? Da li taj komadi} zna da }e sad biti uzet?
	Ma, naravno, naravno da zna, re~e Njorka sebi; mora da zna. On, Njorka, objasnio je celu stvar Sko~imi{u, zar ne? Kako bogovi mogu da otrgnu od sebe komade, a da ne postanu ni{ta manji, i kako te komade mogu da uvale nekom tipu u lobanju. Pa, ti vidi. Uvaljeno par~e boga mo`e da se pona{a pristojno prema tebi, ali ba{ i ne mora. Mo`e da ne radi ni{ta, samo da postoji; Njorka se veoma potrudio da im ovo objasni. Stvar je kao kad se ~ovek popne magarcu na le|a. Mogao bi da ga tera u krug, u kas, levo, desno; ali samo ako ho}e. A ako ne}e, onda ni{ta. Mo`e jaha~ da ispusti uzde, nabaci jednu nogu na sedlo i zadrema, a magarac onda lunja po svojoj, magare}oj volji, pase, pije vodu, ili ve} ~ini {ta god drugo mu padne na um. Pes je tako pu{tao ljude da lunjaju, dugi niz godina, ali ho}e li ih pu{tati jo{ dugo?
	"Moji vrlo dragi novi prijatelji", po~e Sko~imi{, "znam da niste, niko od vas..." On se zaka{lja, i lepo se videlo da bi hteo da pljune; ali proguta. "Da niste do{li ovamo i doneli bogovima lep{e ponude nego {to videsmo jo{ od... ne znam kad."
	Pogleda pokroviteljski prema sibilama okupljenim oko loma~e koju je najmla|a upravo palila na oltaru. "Mejtero Drvenico, ti ima{ bolje pam}enje. Dovedo{e, upravo, jo{ jedno tele. To su sad, ve}, tri teleta. Ne, ~etiri. ^etiri lepa teleta i ~etiri jagnjeta, i jedno `drebe. Ima}emo i bika pre nego {to po~nemo da `rtvujemo, tako mi svega... [ta ono htedoh da te pitam, Mejtero?"
	"Kad smo imali bolje `ivotinje", re~e mu najstarija sibila. "Imali smo kad si ti do{ao iz shole, patera. Tada su tvoji roditelji i tvoja tetka doveli junicu i pauna i - o, za ime svita. Meni je to pri~ala Mejtera @alfija. [ta li je ono jo{ rekla..."
	"Majmuna", obavesti je Sko~imi{. "Se}am se tog majmuna, Mejtera." Nije mu se bilo dopalo prino{enje majmuna na `rtvu, a ne{to od tog nedopadanja pokaza se na njegovom licu i sad, posle {ezdeset i jedne godine. "Nije bitno. Bilo ih je devet, po jedna `ivotinja za svakog od devetoro velikih."
	Kao da je u razredu lo{ih |aka, on upre pogled u Njorku i Hamerstona, i u one Njorkine sledbenike koji su se vratili. "Postoji devet velikih bogova, {to bi svi vi mladi ljudi trebalo da znate. To su Pes i Ehidna i njihovo sedmoro dece. Moj otac i moja tetka kupili su tada po jedan dar za svakog od devetoro, da bih ja to prineo tokom mog prvog prino{enja `rtava ovde. Evo, tu, ba{ tu, na ovom oltaru, prinesoh ja tada. Ve}inom su `ivotinje bile male. Nekakva ptica peva~ica za Molpu, krtica za Tartarosa, i majmun, te tri se se}am."
	Inkus, koji je, zajedno sa [koljkom, ~ekao, po~e da se vrpolji nestrpljivo.
	Sko~imi{, ako je to i primetio, ni~im ne pokaza da je primetio. "Ono {to su oni tada radili bilo je veoma va`no. Omogu}avali su jednom mladom ~oveku da krene u..." On se opet zaka{lja. "Izvinjavam se. Bo`ja volja, siguran sam. Htedoh samo re}i da je ovo {to danas radimo jo{ va`nije. Jedan bog, i to ne bilo koji nego Gospod Bog Pes li~no, ka`u mi, saop{tio je ovoj novoj gospodi, i pateri - pateri...?"
	"Inkusu", re~e mu Hamerston, kao {apta~, iz prednjeg reda.
	"Inkusu. [ta li je to inkus? Ne verujem da sam ijednog inkusa prineo na `rtvu tokom svih mojih godina. No, nije bitno. Sigurno je neka od onih malih `ivotinja koje `ive na drve}u i jedu pti~ja jaja, a?" Novo zaka{ljavanje. "Rekao im je da ako me na|u... Je l' tako?"
	Inkus, koji je trenutak pre toga bio na domak `estoke pobune protiv Sko~imi{evih re~i, sada ovlada sobom i re~e: "Ti, patera, jesi doista onaj augur koga je Pes li~no prozvao, ukoliko si taj patera Sko~imi{ na koga je on mislio."
	[koljka dodade, ohrabruju}im tonom: "Ja sam siguran da jesi, patera."
	"Ako me na|u, i ako `rtvuju, on }e se pojaviti opet, rekao je. Jesam to dobro...?"
	Hamerston, Inkus i [koljka zaklima{e glavama u znak potvrde, a i ve}ina drugih prisutnih vernika; nastade malo kome{anje u zadnjem delu mantejona, jer u|e jedan ~ovek ogromno visok, vode}i pitomog pavijana.
	"Ono {to htedoh re}i dok na{e dobre sibile pale vatru jeste da ovo nije mala stvar. Ovo uop{te nije mala stvar. Teofanije u poslednje vreme u Sun~evoj ulici, a sad i ova sa koje vi dolazite, to su ukupno tri teofanije. Dodu{e, za mene one nisu ni{ta novo, zaista ne mo`e niko re}i da ih nisam vi|ao ranije."
	Okrete se, gegucavim kretnjama, ali ostaju}i u ambionu, i zagleda se pravo u Inkusa. "Ti si razgovarao sa Pesom, a?"
	"Jesam", re~e Inkus, nadimaju}i se od ponosa.
	Sko~imi{ se opet polako preusmeri ka sredini dvorane. "Pa, dobro, da vidimo. Bi}e to velika stvar, ogromna stvar. Ako se dogodi."
	Mejtera Drvenica mu sve~ano predade `rtveni no`. To je bio signal da se `rtvena loma~a razbuktala kako valja i treba. "Ja }u ono crno tele sa belim licem", odlu~i on.
	
	"Tica do-|e!"
	Bizon je zastao pred Svilinim stolom i salutirao upravo u trenutku kad je Oreb, koji je jahao na Rogovom ramenu, sleteo Svili na glavu; ni najmanji trzaj Bizonove guste crne brade nije odao da mu je ovo sme{no, ali se Svili u~ini da ipak vidi, u Bizonovim hitrim, crnim o~ima, iskricu smeha. "Poranio sam, Kalde", priznade Bizon. "Do{ao sam pre zakazanog termina zato {to sam `eleo da porazgovaram sa tobom o ne~emu. Ako se protivi{, shvati}u to. Ka`i mi da nisam smeo do}i prerano. Ali mi razgovarati moramo, a ja se nadam da }emo to mo}i ~im zavr{i{ ovaj raniji razgovor."
	"Mogli smo razgovarati za ve~erom." Svila je razmi{ljao o Bizonovom salutiranju. Bizon nije poku{avao da opona{a gardijski razmah rukom i udar pete o petu; da jeste, najverovatnije bi ispao sme{an. Pa ipak, njegov stil salutiranja pokazao je uva`avanje prema redu i prema funkciji Kaldea, jasno, jednostavno, ~ak i privla~no.
	"Ali ne nasamo. A jedan deo onoga {to imam da ti ka`em..." Bizon ostavi tu re~enicu nedovr{enu.
	Usik ustade. "Mi }emo o na{oj temi morati jo{ da popri~amo, Kalde. Ne sad, ali uskoro, nadam se da se sla`e{."
	Svila klimnu glavom, zbog ~ega mu Oreb presko~i sa glave na levo rame.
	"Sa tvojim dopu{tenjem, idem da pogledam kako je mom sinu. Nadam se da }e biti u stanju da do|e na ve~eru. Vrati}u se u osam."
	Svila baci pogled na ~asovnik: pro{lo sedam. "Naravno. Reci tvom sinu, molim te, da se svi mi veoma nadamo da }e on ozdraviti." Usik salutira i okrete se nalevo-krug.
	Skloniv{i se jedan korak u stranu da bi Usik mogao oti}i, Rog ubaci: "[ljuk se vratio kod majstora Ksipiasa, Kalde. Zamolio me je da ti to ka`em."
	Svila htede da ka`e Rogu da odsad naziva Hosaana pravim imenom, ali se u poslednjem trenu uzdr`a. Ako Hosaan sebe predstavlja imenom '[ljuk', za to sigurno ima neki razlog.
	"Majstor Ksipias je u plavoj dvorani. Ka`e da ne mora da te vidi pre ve~ere, osim ako ti `eli{ videti njega."
	"To je dobro." Svila se osmehnu. "Silno su mi potrebni ljudi koji ne moraju da razgovaraju sa mnom. Kamo sre}e da je takvih mnogo vi{e. Ti, Ro`e, idi sad ku}i, da ne propusti{ ve~eru."
	"Kopriva i ja pomaga}emo oko va{e ve~ere ovde. Dobi}emo ne{to."
	"Ri-ba gla-va?" upita Oreb.
	"Ako bude ijedna riblja glava, sa~uva}u je za tebe", obe}a Rog.
	"Vrlo dobro, Ro`e, i hvala ti." Svila opet posveti pa`nju Bizonu. "Kad sam ~uo da si pre vremena stigao ovamo, ponadao sam se da dolazi{ sa vestima da ste na{li Mejteru Nanu. Vidim da niste."
	"Nismo, Kalde, ali o tome sam hteo da razgovaram sa tobom."
	"Onda sedi, i, da ~ujem. Nemam jo{ mnogo vremena do ve~ere - gosti }e sad po~eti da pristi`u - ali razgovor mo`emo dovr{iti i kasnije, ako bude neophodno."
	Bizon sede; kao i Usik, izgledao je preveliki za tu stolicu. "Razgovarao si sa Lorijem i sa Potom preko stakla, Kalde."
	Svila klimnu glavom.
	"Oni sa mnom ne}e da razgovaraju. To znam, zato {to sam poku{ao, pre dolaska ovamo. Ali sa tobom su razgovarali, pa bi to mogli opet. @elim da od njih zatra`i{ da ti omogu}e da li~no vidi{ Mejteru Nanu. Oni tvrde da je ona u njihovim rukama; neka to i doka`u."
	"Za{to sumnja{ u istinitost njihove tvrdnje?"
	Bizon uzdahnu i poma~e se le|ima samo malo unazad, ka naslonu. "Znao sam da }e{ to pitati. Ne zameram ti, i ja bih. Ali sam se ipak nadao da ne}e{."
	"Ja-dan mali!" izrazi Oreb svoje saose}anje.
	"Kad zatra`im da je vidim", re~e Svila, "oni }e hteti da znaju razlog. Mora}u ne{to da im ka`em, i to {to ubedljivije, da bi nam pokazali Mejteru - pod pretpostavkom da je imaju. "
	"Pusti}e{ me da gledam to?"
	"Svakako." Svila zastade, iscrtavaju}i ka`iprstom krugove na obrazu. "Ti si tu i emotivno anga`ovan. Oreb to ose}a, a i ja. Nadam se da ne}e{ dozvoliti da te tvoja naklonost prema Mejteri Nani, a ni moja, navede na nepromi{ljenu akciju."
	"To se i ja nadam, Kalde." Bizon stisnu dlakave pesnice koje su izgledale velike kao {unke. "Na onom sastanku pomenuo si da si bio u tunelima."
	"Lo-{a rupa!"
	"Ali bio sam i ja. Mo`da je trebalo ve} tad da ti ka`em, ali nisam, zato {to se nije ~inilo da je va`no, a nisam ni `eleo da pomisli{ da se pravim va`an. Postoji u Orili jedan prolaz koji vodi dole, u tunele; {tavi{e, siguran sam da postoje i drugi, ne ra~unaju}i onaj ispod Juzgada kojim su pro{li Pesak i njegovi vojnici."
	Svila klimnu glavom. Sve do sad nije mu palo na um da je Bizon mogao, u pro{losti, biti lopov. On sada po~e preraspore|ivati svoj um, da uklopi tu informaciju; a Bizon nastavi.
	"Posle nekog vremena obuzela me neka intuicija. Setio sam se jednog mesta koje postoji tamo dole, jedne stare stra`arske sobe koju su koristili u ona vremena kad je ispod grada neprestano bilo vojske. Imao sam ose}aj da su nju mo`da odveli tamo, pa sam si{ao sa trideset mojih boraca da proverim."
	"Lo-{a rupa!" ponovi Oreb; a Svila opet klimnu glavom i re~e: "To jeste lo{a rupa, a ja nisam ni najmanje ube|en da je tvoj postupak bio mudar, pukovni~e. Ali razumem tvoje pobude."
	"Na{li smo to mesto." Velike {ake uhvatile su jedna drugu, i ~inilo se da su re{ile da jedna drugoj otkinu prste. "Vrata su bila otvorena, a mrlje krvi bile su na podu, na mnogo mesta. Mrlje sve`e krvi, Kalde."
	"A ta krv mogla je biti bilo ~ija." Svila se nadao da izrazom lica ne odaje pokunjenost. "Ro`e! Ro`e, mo`e{ li do}i za trenutak, molim te?"
	"Kad smo se vratili na povr{inu, poku{ao sam preko jednog stakla da razgovaram sa Ajuntamientom", nastavi Bizon. "Mislim da je i u toj staroj stra`arskoj sobi nekada mo`da postojalo staklo, ali ako jeste, ukradeno je odavno. U svakom slu~aju, poku{ao sam da razgovaram sa Potom, a kad on to nije hteo, sa Lorijem. Onda sa Tarsierom, pa sa Galagom. Niko od njih nije hteo da govori sa mnom. Tad sam do{ao ovamo."
	"Da li si zatra`io od tvog stakla da ono, samo, na|e Mejteru?"
	Bizon odmahnu glavom. "Ne, to mi nije palo na um. Smatra{ li da bi oni nju mogli dr`ati na nekom mestu gde postoji staklo?"
	Rog upade u prostoriju. "Da, patera? Mislim, Kalde."
	"Pozno je", re~e Svila, "a mene ve} hvata umor. Izgleda mi kao da sam celog dana samo pozivao ljude na ve~eru, a na Mejteru sam se oslanjao da pazi ko je pozvan i ko }e stvarno do}i. Ho}e{ li je zamoliti, molim te, da napi{e za mene, ~im stigne, potpunu listu onih koje o~ekujemo?"
	"Mogu ti i ja re}i ko dolazi, Kalde. Ili napisati. Ja sam pisao kartice koje }e stajati na stolu ispred svakoga, i raspore|ivao ih."
	"Pa, da ~ujem. Ako mi bude zatrebao i spisak, re}i }u ti tada."
	"Ti }e{ biti na ~elu stola, Kalde. Sa tvoje desne strane sede}e generalisima Sijuf. Mejtera ka`e da je moramo staviti tu zato {to je to ve~era kojom joj izra`avamo dobrodo{licu u Viron."
	Svila klimnu glavom. "Sasvim tako."
	"Onda Njegova svesnost. Ona }e, dakle, sedeti izme|u njega i tebe."
	Oreb se prome{kolji nelagodno; Svila re~e: "Nastavi."
	"Onda generalica Saba, koja komanduje njihovom vazdu{nom la|om. Zatim, pukovnik Bizon."
	"Ja sam pukovnik Bizon", re~e Bizon. "Samo sam malo poranio, da ne{to popri~am sa Kaldeom."
	"Do-bar mali!" iskaza Oreb svoje mi{ljenje Rogu.
	"Rog je jedan od de~aka na{e palestre", re~e Svila Bizonu. "Vo|a de~aka na{e palestre, trebalo bi da ka`em; vredeo nam je koliko stotinu zlatnih kartica. Nastavi, Ro`e, molim te."
	"Dabome. Pukovnik Bizon, pa posle njega Sijufina {tabna oficirka, koja god bude. Onda, sasvim na drugom kraju stola, Mejtera Mermer, mada ja ne verujem da }e ona mnogo sedeti i razgovarati sa ljudima, Kalde. Suvi{e se ona uzbu|uje i brine da ne{to ne po|e lo{e u kuhinji. Ali ta stolica i jeste najbli`e kuhinji."
	"Naravno."
	"Desno od nje sede}e {tabna oficirka generalice Sabe, pa [enila, pa majstor Ksipias."
	"Po~injem da gubim uvid", re~e Svila. "Gde }e sedeti generalisimo Usik?"
	"S tvoje leve strane, Kalde. Onda, njegov sin. Kad je do{ao, zamolio je da njegovog sina stavimo odmah do njega zato {to je tom mladi}u veoma naru{eno zdravlje. On je zabrinut za njega."
	"Prirodna stvar", re~e Svila.
	"Pa majstor Ksipias, levo od Usikovog sina."
	"To bi onda zna~ilo, ako sam te dobro pratio, petoro du` desne strane stola i petoro du` leve." Svila po~e odbrojavati na prste. "Desno - Sijufica, Njegova svesnost, Saba, ovde prisutni pukovnik Bizon, i Sijufina {tabna. Levo - Usik, njegov sin, Ksipias, [enila, i Sabina {tabna."
	"Tako je, Kalde, a sa tobom i Mejterom to je dvanaest."
	"Tica je-de?"
	"Itekako ptica jede." Svila se osmehnu i pogleda Oreba iskosa. "Ne bih ja ni pomislio da ve~eram, a da mi ti ne pravi{ dru{tvo. Na nesre}u, ti bi za stolom bio trinaesti, kako stvari sada stoje; to se, me|utim, ne}e desiti, jer ja, evo, tra`im od Roga da postavi jo{ jedno sedi{te, neposredno levo od mene - za generalicu Nanu. Molim te, napi{i karticu sa njenim imenom i postavi je na sto kao i za svakog drugog. Zbog ovoga }e na levoj strani stola biti ne{to malo ve}a gu`va nego na desnoj, ali gosti na toj strani mora}e naprosto da to otrpe."
	"To je vrlo veliki sto, Kalde, nikom ne}e biti tesno."
	"Znam, video sam ga. Mo`da }e generalica Nana zaista do}i. Nadajmo se da ho}e. Svakako }e biti dobrodo{la, ako se pojavi."
	"Veoma dobrodo{la", zamumla Bizon.
	"Zato oni... ne, ~ekaj malo. A Gljiva? Pa, ne}e ti, valjda, ona pomagati u kuhinji. Zar ne}e ona jesti sa nama?"
	Rogu kao da je bilo pomalo neprijatno. "Mejtera je smatrala da bi bolje bilo da Gljiva jede u svojoj sobi, Kalde. Ona nije uvek... zna{."
	"Unuka Mejtere Mermer", objasni Svila Bizonu. "Ne verujem da si je upoznao."
	Bizon zavrte glavom.
	"Svakako mora jesti sa nama. Reci Mejteri da ja na tome insistiram. Ali neka ipak sedi blizu Mejtere. Dakle, stavi je na desnu stranu, izme|u Mejtere i Sijufine oficirke. Tako }emo imati {estoro na levoj i {estoro na desnoj strani, a ukupno ~etrnaest sedi{ta - a je{}e petnaestoro, jer bi}e tu i Oreb. Samo, dobro pazi da stavi{ natpis i za Gljivu i za Generalicu Nanu."
	Svila odahnu; sad se ose}ao bolje nego u ma kom trenutku jo{ od ranog jutra. Njegova 'neformalna' ve~era pretvorila se u formalnost, a zatim u ne{to jo{ va`nije, ali ~im ve~eri do|e kraj, bi}e kraj i formalnostima (koje su mu brzo postajale odvratne). "Mogu}e je da je ona mrtva", re~e on Bizonu. "Iz dubine du{e se molim da nije, ali ta mogu}nost postoji."
	Bizon sumorno klimnu glavom.
	"Me|utim, ~ak i ako jeste - ~ak i ako bismo prona{li njeno telo ili dobili nesumnjivo ta~nu vest da je mrtva - ne bismo smeli dopustiti da to Trivigauntkinje saznaju, niti ~ak da naslute da mi to mislimo. Ona je odnela vi{e pobeda nego ijedan drugi na{ komandant; {to bolje izglede za pobedu Trivigauntkinje misle da mi imamo, to }e nam ve}u pomo} ukazati. Jesam li jasan?"
	Bizon klimnu glavom. "Ne smeju saznati ni njeni borci. Polovina njih bi na svoju ruku krenula da je spasava, kad bi saznala da je u rukama Ajuntamienta."
	"A ni tvoji borci. Sasvim ta~no." Svila odgurnu stolicu od radnog stola i ustade. "Hajde sa mnom; ima jedno staklo u susednoj sobi."
	
	[aka starog Sko~imi{a, za{ti}ena oklopnom rukavicom, izvu~e `rtveni no`, a tele pade na kolena, a onda se preturi na bok. Jedna od mla|ih sibila nastojala je da uhvati u posudu od pe~ene zemlje krv koja je {ikljala obilato. Spretnije nego {to je Njorka o~ekivao da bi starac to mogao, Sko~imi{ odse~e teletu glavu i polo`i je na vatru. Oko zadnjeg desnog kopita morao se znatno vi{e pomu~iti, ali bio je uporan.
	Trun~ica boje u svetom prozoru privu~e Njorkinu pa`nju, ali odmah pobe`e. Njorka samo sti`e da jekne.
	Pade u oganj i ~etvrto kopito teleta, bacaju}i uvis pravi vodoskok varnica; patera Sko~imi{ se okrete licem ka svetom prozoru, podi`e i ra{iri obe ruke. "Primi, o Pese Veliki..." ali se zaka{lja. Po~e ponovo. "Pese koji od svih bogova jesi..."
	Prozor se rascveta bojama, ru`i~astom, ljubi~astom i zlatnom. Njorka je gledao otvorenih usta. Boje su plesale, a onda se prikupile u lice nadljudski lepo - lice koje je on video jasno i jednostavno kao {to bi video lice bilo koje obi~ne `ene. "Vi to mog dragog zovete", re~e ona.
	"Zovemo, o velika boginjo." Sko~imi{ev sipljivi stari glas bio je sada stariji nego ikad. "Tra`imo ga zato {to moramo jedan njegov nalog izvr{iti."
	Njorki se otrgo{e re~i: "Rek'o je da }e do}i ako na|emo ovog pateru."
	Boginjine ljubi~aste o~i odluta{e sa Sko~imi{a. "Toliko ljubavi... Toliko ljubavi ima ovde. Njorka? Ti si Njorka? Na|i je, Njorka. Prigrli je uz sebe. Nikad se od nje ne rastani."
	"U redu", re~e Njorka, pa ponovi, "u redu." Bilo je te{ko raspravljati se sa jednom boginjom. "Svakako ho}u, Kipris Ljubazna. Ali Pes nam je dao ovaj posao da uradimo. Morali smo na}i ovog pateru, i na{li smo ga. Sada moramo na}i Pesa, sastaviti, da tako ka`em, njih dvojicu."
	"Veliki Mantejon. Njorka." Boginjine blistave o~i napusti{e Njorku, otvori{e jo{ jednom svoja jezera bez dna prema pateri Sko~imi{u. "Ho}e{ li po}i, stari ~ove~e? Dragi, stari ~ove~e, koji si tako pun ljubavi...? Ho}e{ li na}i mog ljubavnika, a tvog boga? Sko~imi{e?"
	Stari augur se upinjao da ne{to ka`e. [koljka re~e: "Odve{}u ga ja, velika boginjo. I}i }emo zajedno." Glas mu je, oceni Njorka, postao ja~i nego ikada ranije.
	Iako nije mogao otrgnuti pogled od njenih o~iju, Inkus, na kolenima, po~e uzmicati od ekrana. "Ja zavet dadoh..."
	"Da spre~i{ moje nesta{luke." Razle`e se Kiprisin smeh, kao sudaranje ledenih zvona. "Da ubije{ pedesetoro? Stotinu dece. Ili vi{e, da bi te mala Scila primetila, saslu{ala. Ru`njikava Scilica, koja je od oca nasledila narav, a od majke pamet."
	Inkus kao da je izgubio mo} govora i pokretanja.
	"Bi}e vam potrebno da prinesete ne{to na `rtvu... Njorka? Ne decu."
	"Ne decu", ponovi Njorka i oseti ogromno olak{anje.
	"Moj voljeni. Pes? Moj voljeni se dohvatio sa svojom `enom, to se sad doga|a." Ovog puta dragocena zvona odzvoni{e toplinom i veseljem. "Ali ne da bi napravio jo{... razma`ene i zle deri{tadi. Ne, ne. Nego da je izbri{e iz jezgra. Zna{ li ti {ta to zna~i? Njorka?" Kiprisin osmeh prona|e [koljku. "Objasni mu..."
	"Ne mora da mi obja{njava, Ljubazna Kipris, shvatio sam ja to."
	"Bi}e vam potrebna jedna `rtva. Da biste privukli pa`nju moga ljubavnika. Ne dete... Njorka? Ne{to neuobi~ajeno. Razmisli o tome."
	"Jedna `rtva, u velikom mantejonu", ponovi Njorka otupelo.
	"Nekoliko. Mo`da. Njorka. Nikakav... predlog... ne}u ponuditi. Ali no}as. Najhitnije {to mo`ete." Slede}ih pola sekunde njeno visoko ~elo, glatko kao slonova kost, naboralo se od napregnutog razmi{ljanja. "Taj deo, koji je kod ovog starog, mogao bi mu pomo}i u borbi. Nadam se da ho}e."
	
	Svila, hramlju}i, u|e u dvoranu. Jedan od konobara, dovedenih iz Erminovog hotela, povu~e sedi{te unazad da bi Svila lak{e do{ao na svoje mesto. Ali Svila stade iza sedi{ta. Ruke sastavi iza le|a. Bizon, sme{e}i se {iroko, pro|e do svog mesta, blizu kraja stola.
	"Dobro do{li", re~e Svila. Prvobitno je nameravao da im po`eli dobrodo{licu u ime bogova, ali te re~i su se sasu{ile neizgovorene. "Dobro do{li u ime grada Virona, svi vi. Veoma `alim {to vas nisam mogao pojedina~no ~ekati, kad ste dolazili; ali bio sam zauzet razgovorima sa pukovnikom Bizonom. Mejtera vam je ve} po`elela dobrodo{licu, u ime Scilino, siguran sam."
	Na kraju stola, Mejtera Mermer klimnu glavom.
	Ksipias {apnu: "Sedi, mom~e! Ho}e{ da ti se pogor{a noga?"
	"U tom slu~aju", nastavi Svila, "ja vama `elim dobrodo{licu u ime Izvana{a, onog boga, dakle, koji je mene prosvetlio, i jedinog u koga imam poverenja."
	"Dobro ovaj ka`e, Kalde", re~e Usik, odguruju}i svoju stolicu unazad. "Ako ne sedne{, moj sin i ja moramo ustati, jer kako da sedimo dok na{ stare{ina stoji." Bledi barjaktar levo od njega ve} se trudio da ustane.
	"Naravno. Bilo je to nepromi{ljeno od mene, generalisimo. Izvinjavam se tebi i sinu tvome." Svila sede i zaklju~i da mu je ta stolica, na~injena od rezbarenog ru`inog drveta, previsoka. "Htedoh re}i da imam poverenja u njega, za sada, iako mi je veoma te{ko da u bilo kog boga imam poverenja."
	"Mi smo kao deca, patera Kalde", re~e mu Kvecal, a Oreb odlete sa Svilinog ramena i slete na najvi{i nivo kristalnih ukrasa na lusteru. "Dete mora imati poverenja u svoje roditelje, ~ak i kad oni to ne zaslu`uju."
	Bledi zastavnik di`e pogled, sa sevom besa; na njegovom licu to je li~ilo ne samo na ose}anje nego, u jednakoj meri, i na simptom. "[ta to vas dvojica sugeri{ete!"
	"Ni{ta, Matak, ni{ta." Otac svojom krupnom {akom poklopi sinovljevu {aku.
	Sijuf se na ovo nasmejala, smehom prozra~nim, prijatnim i neizve{ta~enim. "Takvo na{e ose}anje prema Sfiksi, Kalde. Ali zar se mi sva|amo tako brzo? Kod ku}e na{e pravilo da nema bitke pre ~etvrte boce."
	"Dobro vam je to pravilo", re~e Bizon, i dalje osmehnut. "Ali bi jo{ bolje bilo: posle desete."
	Mladi oficir se ve} opustio. Opet je sedeo klonulo na svojoj stolici. Svila se tako|e sme{kao. "Ne znam kako idu prave formalnosti za ovo, ali ova ve~era je ionako sasvim neformalna. Generalisima Sijuf, jesi li upoznala ovu dru`inu sa kojom ve~era{? Znam da zna{ Njegovu svesnost i generalisima Usika."
	"Iednu prisutnu osobu bih naro~ito `elela upoznati, Kalde Svilo. Ovu tako perspektivnu devoiku koia sedi do maiorice Hadale."
	Majorica, `ena visoka i mr{ava, sa tvrdim licem, oko ~etrdeset godina stara, re~e: "Ona se zove [enila, generalisima. Privremeno stanuje ovde u palati."
	Sijuf uzvi jednu obrvu ka Svili. "Ia iznena|ena da nisi postavio da sedi do tebe. Lako bi se smestila izme|u mene i tebe."
	"Dobra ma-la!" re~e Oreb, sa svog visokog upori{ta, Sijufi.
	"Majorica Hadale je ta~no rekla", re~e Svila Sijufi. "To je [enila, bliska prijateljica. Toliko toga se nade{avalo od kad sam je upoznao, da bih mogao re}i: stara prijateljica. Pomagala je Mejteri u ovoj zgradi; je li tako, [enila?"
	[enilin pogled bio je oboren ka tanjiru. "Jeste, patera."
	"Zna{ li jo{ nekog? Majstora Ksipiasa?"
	"Ne imala to zadovoljstvo." Sijufin pogled ostao je prikovan za [enilu.
	"Majstor Ksipias je moj u~itelj ma~evanja, i moj prijatelj, kao i najbolji ma~evalac koga sam ikada video."
	"I bogat, mom~e! Bogat! Zatra`io si da otvorim prozor, se}a{ se? Gore kod Ermina! Svi su te ~uli! Misli{ da su mogli posle toga da ne navale kod mene? Razvali{e mi vrata, koliko nadiru! Od molpindana dvostruko napla}ujem, od ju~e trostruko. Istina!"
	"Ba{ mi drago {to tako dobro pro{ao", re~e mu Sijuf. "Tvoi Kalde pominje ma~evaoce. Mogu}e da nikada ne video ma~evalicu. Moraiu se uskoro ma~evi ukrstiti, za njega."
	Svili se vrati u se}anju kako je Zumbula, mlataraju}i azofom, svojevremeno odglumila 'ma~evanje'. Da bi prikrio svoja ose}anja, re~e: "Zanemarujemo ovog barjaktara. Ni generalisima Sijuf ni ja nismo imali prilike da te upoznamo, zastavni~e. Time smo samo bili na gubitku, uveren sam. Jesi li ma~evalac? Kao konji~ki oficir, mora{ biti."
	"Ja sam zastavnik Matak, Kalde", saop{ti mladi oficir u~tivo. "Moj ma~ bio je isukan protiv tebe. Siguran sam da to zna{. Sada ~eznem da ga ponovo isu~em, bore}i se na tvojoj strani."
	"Prvo mora{ povratiti zdravlje", re~e mu otac.
	Kvecal promrmlja: "Moli}u se ja za njega, generalisimo. Mi auguri pou~avamo ljude da se mole i za svoje neprijatelje. Poku{avamo, bar, da to i sami ~inimo. Ali retko se nama augurima pru`a prilika da se molimo za svoje neprijatelje, jer mi neprijatelja imamo vrlo malo ili nimalo. Zahvalan sam za ovu priliku."
	Mejtera Mermer bila je jednako zahvalna za priliku da razgovor skrene ka religiji. "Gospod Pes nas u~i tako, zar ne, Prvi govorni~e?"
	"Ne, Mejtera." Kvecalova }elava glava po~ela se njihati u levu i desnu stranu na duga~kom, naboranom vratu.
	Matak re~e: "Ja bih da se izvinim, Va{a svesnosti. Bio sam grozni~av..." Ali kad pogleda Kvecalu u o~i, njegov glas utihnu i prestade.
	"Moj sin ima stra{ne snove", objasni Usik svima za stolom odjednom. "Pa, ~ak i kad je budan..." Prekide ga stizanje vina, ogromne boce bogato oki}ene pra{inom i pau~inom.
	"Imamo prostran podrum ovde", re~e Svila Sijufi, "a to je delo mog prethodnika. Stru~njaci mi ka`u, na`alost, da se veliki deo, najverovatnije, ukiselio. Ja o tim stvarima ne znam ni{ta."
	Podrumar mu nasu u ~a{u pola prsta; oslobodi se laka aroma koja je nagove{tavala divlje cve}e. "Nije ovo, Kalde."
	"Uistinu, nije." Svila zavrte bledu te~nost u ~a{i. "Zaista nije potrebno da probam. Nijedna ceremonija ne bi mogla zna~iti manje od toga." Pa ipak, on okusi pi}e i klimnu glavom.
	"Nijedna, osim ovih predstavljanja ko je ko", re~e Bizon neo~ekivano, "ako je generalisimina inteligencija na onom nivou na kome ja zami{ljam da jeste. Ja sam pukovnik Bizon, generalisima."
	"Ne nepotrebne", re~e mu Sijuf, "Pa ipak, ia slu{am o tebi, i dobiam opise i to, vidim, ta~ne." Pustila je da joj podrumar napuni ~a{u do pola, a onda mu je kretnjom pokazala da se udalji. "Ti Nanin prvi podre|eni. Donedavno, iednak sa mnogima drugima. Sada iznad njih, samo njoj odgovara{. Zar ne?"
	"Da, ja sam prvi u lancu komandovanja ispod nje."
	"Tako cenjen da Kalde Svila razgovara sa tobom nasamo pre ve~ere. ^estitam."
	Sijuf zastade, pre|e pogledom preko svih prisutnih. "Prisutna samo io{ iedna osoba koiu ne poznaiem. Ova tanka devoika pored moie pukovnice Aband`e. Tako|e ~lan Kaldeovog doma}instva? Lepa [enilo, ti mora{ poznavati nju. Reci mi."
	"Zove se Gljiva. Unuka je ove Mejtere", objasni [enila. "Mi se brinemo o njoj."
	"Unuka usvojenjem, pretpostavljam."
	[enila, posle izvesnog oklevanja, klimnu glavom.
	"Zdravo, Gljivo. Ia sam generalisima Siuf iz Trivigauntea. Mo`emo li se nadati da ti uskoro sna`na ratnica? Ili sveta `ena, kao tvoia baba?"
	Gljiva ne odgovori. Podrumar zastade, sa bocom nadnetom nad Gljivinu ~a{u. Mejtera Mermer preklopi ~a{u svojom levom {akom, a Svila odmahnu glavom.
	"Vidim. Zaista ne sre}no. Kalde Svilo, poznaie{ moiu generalicu Sabu, a ~uo i imena pukovnice Aband`e i maiorice Hadale. Zar mi ne}e{ re}i o praznoi stolici levo od tebe? Ne pro~itah karticu pre nego {to sedoh... Ali ne, ~ekai!" Sijuf podi`e ruku. "Dai da pogodim. Moie mesto po~asno: ugledni gost. Ali drugo po~asno ne za Usika, kao {to o~ekivala, nego nekog drugog. Ko zaslu`uie izuzetnu po~ast, ali to ne niko na{, jer @dral koi spasao tebe od nepriatelja sada mrtav."
	Svila neupadljivo iscrta znak sabiranja.
	"Reci mi ako dosad sve ta~no rekla. Ako @dral `ivi, `elim znati to."
	"Ne, on je mrtav. Kamo sre}e da nije."
	Jedan konobar, ~ija se livreja razlikovala od ostalih, u|e sa poslu`avnikom punim predjela; taj ostavi prvi tanjiri} ispred Sijuf, a Svila tad prepoznade da je to Hosaan.
	Ako je uop{te prepoznala Hosaana, Sijuf to ni~im ne pokaza. "Zna~i, @dral otpisan. Svakom oficiru ovde dopu{tena iedna osoba kao pratilac. Takav obi~ai imamo, mislim dobar. Moia osoba pukovnica Aband`a, moie generalice Sabe osoba - maiorica Hadale. Tvog generalisima osoba njegov sin. Ali ovde i pukovnik Bizon. Nana me|utim - ne prisutna."
	"Tu si sasvim u pravu", re~e Svila Sijufi, nastavljaju}i da prou~ava, kraji~kom pogleda, Hosaana, koji je dodao Sijufi natpis sa imenom Mejtere Nane. Svila je na ovu ve~eru li~no pozvao Bizona i zaboravio mu re}i da mo`e dovesti jednog svog podre|enog oficira; ali sad pre}uta tu svoju oma{ku, ne vide}i za{to bi je pominjao.
	"Tica je-de?" Izneto meze sastojalo se izme|u ostalog i od ostriga iz jezera Limna; Oreb ih je osmatrao gladno.
	"Naravno", re~e mu Svila. "Si|i i jedi {ta god voli{."
	Oreb nervozno mahnu krilima. "Mala ka-`e."
	"Ja?" [enila di`e pogled ka njemu. "Orebe, kako je to lepo od tebe! Polaskana sam, zaista jesam. Uvek sam mislila da vi{e voli{ Njorku." Ona proguta, a Mejtera Mermer je osmotri ispitiva~ki. "Ali ne zameram ti, jer volim ga i ja. Done}u ti gomilu ovoga, pa jedi do mile volje, kao {to patera re~e." Oreb slete, glatko, sa lustera.
	Sijuf upita Svilu: "On mrtav, tai Njorka?"
	Svila odre~no odmahnu glavom.
	"Ne mrtav, pa, prema tome, ova karta", Sijuf je podi`e, "treba da glasi na njegovo ime. Zar ne? @iv, ka`ete vi. Ali va{a generalica Nana - iednako mrtva kao moi doktor @dral."
	Kvecal upita: "Jesi li ti u to sigurna, generalisima? Imam dobre razloge da mislim druga~ije."
	"Na osnovu se~enja ovaca?"
	"Mnoge smo ovce rasporili, bojim se."
	"Iedno bo`anstvo i nama govori, tako|e. Uzvi{ena Sfiksa vi{e voli na{ grad nego iedan drugi. Ona iedina od svih bogova govori nama na na{em drevnom ieziku, onako kao {to se govorilo u ku}i moie maike, a danas u moioi."
	Svila re~e: "To je taj 'visoki trivigauntski'? Nikad nisam ~uo taj jezik, ali sam ~uo za njega. Mo`e{ li nam re}i ne{to na visokom trivigauntskom? Neku molitvu ili ne{to iz poezije?"
	Sijuf odmahnu glavom. "Ne on za razonodu na ve~ernjim zabavama, Kalde. Re}i }u ia ne{to drugo, ono {to i nameravala. Ovo: niedan drugi grad ne tako blizak svoioi boginji kao mi. Pogledaite sebe. Imate boginju, ka`ete vi. Scilu. Me|utim, va{e `ene - robinje. Da Scila mari za vas, marila i za va{e `ene."
	Matak zausti da se usprotivi, ali Sijuf poja~a glas. "Mi, srcu Sfiksinom bliski, ne kasapimo zveri da bi njenu volju pro~itali u otpacima. Svakog dana njoi se molimo, ne uznemiravamo ie pitanjima nego nudimo iskrene molitve. Kad ne{to `elimo znati, po|emo i ustanovimo. Va{a Mejtera Nana ubijena." Ona pogleda Sabu, tra`e}i potvrdu za ovo, a Saba klimnu glavom.
	"Ovo ne priatno", nastavi Sijuf, "i kamo sre}e da ne ia ta koia to saop{tava. Ona oti{la da pregovara sa nepriateljem, zar ne?"
	Bizon, sa mesta desno od Sabe, odgovori: "Da, tako je."
	"A kao obezbe|enje uz nju, iedan sve{tenik. Nepriatelj ih ubio oboie. Naime, nepriatelj ka`e da su oni zarobljeni, ali ia razgovarala sa njihovim vo|om, tim mu{karcem Loriem; on ne mo`e pokazati ni nju, niti njega." Sijuf je ~ekala da neko ka`e ne{to protiv ovoga, ali svi su }utali.
	"Va{a Nana bila duhom sasvim izuzetna. [teta {to ia sa njom ne razgovarala. Ili se ~ak borila {kolskim ma~evima, da ovai stari ~ovek vidi kako se to radi. Sve {to mi reko{e ukazuje na njenu duhovnu uzvi{enost naive}u. Sigurno otpor pru`ila pri zarobljavanju. Neki idiot ubio i nju i sve{tenika, gnusan zlo~in. Ia o tome doznala posle na{e parade, odmah uputila na{e radne brigade da kopaiu. Na}i }emo mi te tunele, napraviti nove ulaze blizu velikog iezera, i uskoro na}i onai koi }e nas odvesti do tog takozvanog 'Aiuntamienta' Virona. Onda, osveta za Nanu."
	Bizon baci pogled ka Svili; Svila klimnu glavom, a Bizon tada re~e: "Moram ti re}i, generalisima, da smo Kalde i ja videli generalicu Nanu u ovom staklu pre nego {to smo seli. To {to je Kalde rekao da se ostavi mesto za stolom i za nju predstavlja, rekao bih ja, svojevrstan signal. Hteo je da poka`e svoju nadu da je ona jo{ `iva."
	"I da }e se uskoro vratiti", dodade Svila.
	"E, sad, ta stolica", re~e Bizon, gestom pokazav{i prazno mesto za stolom, "nije samo simbol. Kalde Svila je od jednog monitora izvukao slike koje je monitor snimio pre nego {to smo mu se obratili. Na slikama smo videli generalicu Nanu i jo{ ~etvoro ljudi, kao i nekoliko vojnika i nekoliko `ivotinja; hitali su, svi zajedno, kroz jedan tunel. Ona bi se nama mogla pridru`iti, ovde, pre nego {to zavr{imo ve~eru."
	Sijuf zbora usne. "Nana u rukama voinika? Nepriatelja, dakle, zar ne?"
	Saba spusti vinsku ~a{u. "Vironski vojnici su za{titili Kaldea kad su ga neki gardisti u ~inu redova poku{ali ubiti, gospo|o. Ovo pomi... njjj..." Njen glas se izmeni, a usta joj se isktivi{e jezivo. "Na{la sam je, Svilo. Bila je na pijaci. Kupila je malu `ivotinju koja govori. Vodi je tamo gde ih ubijaju."
	
	10. JEDAN @IVOT ZA PESA
	Prvi se ispentrao narednik Pesak. Mejtera Nana, iscrpljena, prakti~no ugu{ena pepelom koga je u vazduhu tunela bilo vrlo mnogo, pomisli da je ba{ ~udno da je rupa dovoljno velika da se vojnikovo krupno ~eli~no telo mo`e provu}i kroz nju. Ona li~no je o~istila oltar starog mantejona u Ulici sunca mnogo puta, i svaki put je videla tu ~etvrtastu rupu za pepeo - i dobro zapamtila njenu veli~inu: ni upola od ove.
	Mejtera Nana po~e govoriti sebi da sigurno ne{to nije zapamtila dobro.
	"Ove, je li, `rtve?" upita Ustavica i zaka{lja se, bacaju}i pogled ka tunelskim bogovima, oko godinu dana starim, koje je Eland vodio. "Za, hm! Pesa. Za, dozvoli jednu stvar: duha? Njegovog."
	[kriljac klimnu glavom. "Tako ka`e Prolokutor."
	"Vi tvrdite da je Pes mrtav", re~e Mejtera Nana. Nije bila uverena ni da je tako ne{to uop{te mogu}e, a kamoli da se dogodilo. "Vratio se kao duh, a?"
	"Jeste, generalice."
	Bitum dodade: "Mi ne ka`emo da se to dogodilo, nego da je to ono {to on tvrdi." Pokretom glave Bitum pokaza prema rupi u koju su, okomito nagore, oti{le sada i Peskove pete. "Narednik mu veruje. Verujem, manje-vi{e, i ja."
	Urus se prima~e Mejteri Nani. "Oni su poludeli, gospo|o, svi nuklearno-hemijski. Slu{aj, mi smo biolo{ki, je l' tako? Ti i ja, i Pauk, i ovaj ovde Eland. Pa ~ak i ovaj duga~ki kasapin."
	Jedva je razaznavala Urusove crte lica u svetlosti koja je, zbog velike koli~ine pepela u vazduhu, bila sad sasvim slaba; ali je, ipak, sebi sasvim dobro i `ivopisno predo~ila njegov zlobni i u`agreni izraz.
	"Mi biolo{ki moramo da se dr`imo zajedno, razume{?" nastavi Urus. "Zajedno, svi za jednog, a? Kako ovi pri~aju, trebalo bi da smo mrtvi odavno."
	"Nas i treba sve pobiti, nije {teta", progun|a Pauk.
	Peskov glas okon~a ovaj razgovor; dopre do njih, kao {uplji odjek, iz okomite rupe iznad njihovih glava. "Sad augur. Dajte ga ovamo."
	Ustavica je virio u rupu. "To je mantejon, mislim, tamo? A?"
	"Majtejon, i to veliki, patera. A i prili~no mra~an. Sa~ekajte malo."
	Liskun je ve} ~u~nuo kod Ustavicinih nogu. "Ja }u te zgrabiti za noge, patera, jesi razumeo? Onda }u te podizati u rupu. Ti digni ruke, pa se pomogni sam. Kad bude{ dobro zavu~en u rupu, ja }u gurnuti i tvoja stopala uvis, najvi{e {to mogu. Mo`da }e{ morati malo i da se pentra{, svojom snagom, pre nego {to Pesak uspe da te uhvati za ruke." Najednom se mra~na rupa pretvori u pravougaonik svetlosti.
	Ovaj je veliki, pomisli Mejtera Nana; mora biti. Ovde prinose gomile `rtava, sagore puna kola drva svaki put.
	Vrati se Peskov glas odozgo. "Ovde imaju i uljane svetiljke. Upalio sam dve, za tebe."
	"Hvala!" povika Ustavica nagore. "Moja, je li, najdublja, hm, zahvalnost. Sine moj." On spusti pogled ka Bitumu. "Spreman sam, da? Di`i me."
	"Ni{ta ti ne}e biti, eminencijo", re~e mu Mejtera Nana smiruju}im tonom.
	"Ti se, ~ekaj, ~ekaj, molim te, boji{? Da se ja bojim." Ustavica se osmehnu; zubi mu postado{e vidljivi, pri tome, u svetlosti "Da izronim u svet, je li, svetlosti, opet, ja bih - jaik!"
	Liskun ga je dograbio za zglavke stopala i ve} ga po~eo dizati. U jednom trenutku Ustavica se zanjihao opasno, i ~inilo se da mora pasti; ali Pauk gurnu Ustavicine kukove, dovoljno da se ovaj vrati u uspravan polo`aj. Slede}eg trenutka ve} je bio i rukama i glavom u rupi.
	"On sti`e, naredni~e!"
	"Re~ je o ovome", izgovori Urus Mejteri Nani prakti~no u uvo. "Oni su utuvili u glavu da mora ne{to daju Pesu. A to ih je ubedio zna{ ko, va{ {ef."
	"Njegova svesnost", re~e Mejtera Nana i okrete se ka Urusu. "Ne mogu ni da zamislim Njegovu svesnost ovde, dole, u ovim tunel~inama, mada znam da je, sa Kaldeom, bio ovde."
	"Ne mogu ni ja da ga zamislim. Ali vidi{..."
	"]uti", re~e mu Mejtera Nana. Zagleda se u Elandove zveri. "Liskune, kako }emo podi}i ove zveri kroz rupu?"
	"Razmi{ljao sam ja o tome", re~e Liskun. "Gledaj ovo."
	On ~u~nu ispod rupe u kamenu, pa se odbaci nogama i polete silovito uvis, a onda se, u rupi, po~e pentrati.
	"Ali vas dvojica svakako ostanite ovde da podignete generalicu i mene", re~e Pauk [kriljcu i Bitumu.
	"Naravno." Sad kad Liskun nije bio tu, [kriljac se nasloni le|ima na zid od brodskog kamena. "Dodava}emo ih kao {to dodajemo pu{ke. Vide}e{."
	Bitum pokaza, jednim prezrivim pokretom ruke, otvor iznad njih. "Ovaj Liskun zapeo da dobije jo{ jednu trakicu. Imali smo mi jednog kaplara iz Osme ~ete, al ga zeznuo talus u onoj velikoj borbi pre neki dan. Ovog puta }e verovatno biti unapre|en neko iz na{e ~ete, a Liskun misli da bi to mogo da bude on."
	Liskunov glas dopre odozgo. "'Aj dosta pri~e tamo dole. Daaaj pu{ke, ba."
	"Evo, evo", re~e [kriljac i podi`e pu{ke, uvezane u jedan sve`anj, u rupu. Bitum objasni: "Uvez'o sam ih jednom pra}kom, lak{e se rukuje."
	Sve`anj pu{aka ode gore, okru`en zvucima struganja, lupkanja, zveckanja. [kriljac nagnu glavu unazad i na jednu stranu, da bi uputio Mejteri Nani ironi~an, {irok osmeh. "On u rupi visi naglava~ke, zna{? Narednik ga dr`i za noge."
	Pauk se zaka{lja. "Mo`da bi ti mogla slede}a, generalice."
	"Rado bih", priznade ona, "ali }u po}i poslednja. To je moja du`nost, po{to sam najvi{i prisutni stare{ina."
	"Pa, ja ne verujem da ti mo`e{ sko~iti donde", usprotivi se [kriljac.
	Ona se okrete ka njemu. "Ja ne mislim da mo`e{ sko~iti donde generalice. Ili gospo|o. Dajem ti taj izbor, redove, a to je vi{e nego {to bih ti trebala dati."
	"Da, gospo|o. Ipak ja mislim da ne mo`e{, gospo|o, pa bih rado ostao dole da ti pomognem, gospo|o."
	"To ne}e biti potrebno." Mejtera Nana se okrete drugom vojniku. "Redove [kriljac."
	"Da, gospo|o!" re~e [kriljac zauzev{i, o{trom i naglom kretnjom, stav 'mirno'.
	"Veoma spretno si se poslu`io tom pra}kom. Kad ti i redov Bitum dodate onima gore te `ivotinje, i kad pomognete Pauku, Urusu i ovom drugom osu|eniku..."
	"Eland", re~e Eland, progovoriv{i prvi put od kad su stigli u ovaj najmra~niji deo tunela.
	"Hvala. I Elandu, da se popnu, napravi}e{ improvizovani konopac od nekoliko pra}ki, sa om~om na kraju, u koju }u ja mo}i da stavim jedno stopalo. Mo`e{ li to?"
	"Svakako, gospo|o."
	"Dobro. U~ini tako. Onda }ete me izvu}i. Poslednju."
	Pauk re~e: "Ipak }e{ ostati dole sama, makar to bilo samo minut-dva."
	"Ove..." Nju zahvati razdiru}i napad ka{lja. "Ove `ivotinje. Ne znam kako da ih nazovem."
	"Bufovi", re~e Eland.
	"Hvala." Ona pljunu. "Ne dolazi u obzir da ih zovem 'bogovi', to mora prestati. Dakle, moglo bi do}i jo{ bufova, ali nadam se da ne}e. Moli}u se da ne do|u. Ali ako do|u, pobi}u ih. Ako ih ne vidim na vreme, ili ako slabo ga|am, poginu}u."
	"Osta}u ja s tobom", re~e joj Pauk.
	Ona zavrte glavom. "Samo jedan..."
	Odozgo, iz rupe, Liskun doviknu: "Daaaj boga." [kriljac podi`e iznad glave jednu od `ivotinja, i to stra`njicom nagore. @ivotinja se opirala, migoljila, divlje kolutala o~ima; krv se slivala sa `ile kojom su joj vezali ~eljusti.
	"Ne znam da l' bi ih mog'o pripitomiti ovako velike", progun|a Eland, "al {teta da propadnu."
	"Ja sam ih uhvatio, gospo|o", objasni Bitum Mejteri Nani. "Ovi biolo{ki ovde, i ja, ostali smo pored onog mrtvog biolo{kog koga si ostavila. Znali smo da }e... bufovi... da do|u, privu~eni mirisom."
	[kriljac dodade: "Verovatno su Liskun i narednik zbog toga iskora~ili iz zemlji{ta ba{ u onom trenutku, gospo|o. Narednik je smatrao da bi se bufovi mogli upla{iti i pobe}i ako bi se ti vratila po onog mrtvaca."
	"Mo`da. Razumem da vojnik mo`e da uhvati takvu `ivotinju. Ali nije mi jasno kako si ti, Elande, uspevao da hvata{ bufove bez pomo}i ijednog vojnika."
	"Kad su mnogo manji. Mladunce." Eland pogledom isprati drugu vezanu zver koju posla{e gore. "Mi poubijamo velike, to se mora. Onda mladunce napadne{ s le|a i navu~e{ im brnjicu na nju{ku."
	"Pa, i tako, moralo je biti opasno."
	On slegnu ramenima, ali taj pokret njegovih ramena, kosturno mr{avih, bio je jedva primetan. "Ja bih da se penjem slede}i. Da budem sa njima. Mo`e?"
	Odozgo Liskun doviknu: "Daaaj sad biolo{ke ljude."
	"Mo`e, naravno", re~e Mejtera Nana Elandu. Gestom pokaza ka rupi na tavanici; [kriljac podi`e Elanda.
	"Nemogu}e je posti}i da te oni zavole", re~e Eland, dok mu je glava nestajala u otvoru, "mada sam ja, ipak, postig'o mo`da i to, mal~ice."
	Liskun mu, iz visine, re~e: "Dr`."
	"Ako bufovi ne dovedu Pesa, gospoja", re~e Urus, "a ne}e, znam da ne}e..."
	"Ne mo`e{ ti to znati", re~e Mejtera Nana.
	"Onda }emo biti na redu mi. Ja i Eland. I ovaj", re~e Urus, prstom pokazav{i Pauka. "Sa tvojim odobrenjem. Onaj narednik..."
	"Sine moj." Mejtera Nana pri|e Elandu tako blizu da mu se cev pi{tolja-igli~ara u njenoj ruci zabila u rebra. "Bila sam do krajnosti popustljiva prema tebi. Dopu{tala sam da mi se obra}a{ sa 'gospoja', ili ve} kako god ti je palo na pamet. Ovaj moj propust mora}u svakako da pomenem kad se slede}i put budem ispovedala, ako do ispovedanja stignem. Ubudu}e ima{ da me oslovljava{ izrazom Mejtera, a to je re~ koja zna~i majka. Jesi li razumeo?"
	"Da, nema problema, Mejtera."
	"Dobro je." Ona mu se osmehnu; bila je za glavu ni`a od njega. "Kao majka, tvoja duhovna majka, moram ti ne{to objasniti. Molim te, pripazi najo{trije {to mo`e{."
	Urus }utke klimnu glavom. Odozgo, iz rupe, Liskun re~e: "Slede}i."
	"Idi ti, Pau~e", re~e Mejtera Nana i okrete se opet Urusu. "Nisam imala mnogo vremena da procenim tvoj karakter, ali neki utisak sam ipak stekla. Ne mnogo povoljan po tebe."
	Po{to on ne re~e ni{ta, ona nastavi. "Nimalo povoljan. Ne}u te upore|ivati sa ~ovekom kao {to je narednik Pesak. Iako nije pobo`an, on je odlu~an, energi~an, odan i razumno ~estit. Dovoditi ga u pore|enje sa tobom bilo bi grubo nepravedno prema njemu. Ne}u te upore|ivati ni sa Njegovom eminencijom. Njegova eminencija ima manje fizi~ke hrabrosti, ~ini mi se, nego {to imaju mnogi drugi mu{karci. Pa ipak, on hrabrosti ima vi{e nego {to bi povr{ni posmatra~ mogao zaklju~iti, to sam videla; njegova marljivost i pobo`nost upravo su mu obezbedili visok polo`aj u Udru`enju sve{tenika. On je, osim toga, i inteligentan, a svoju mentalnu o{trinu, koju je od bogova dobio, stavlja bogovima na raspolaganje - njegovi napori u tom pravcu su, mo`da, ~ak i preterani."
	"Ima{ li ti ko~nicu na toj stvar~ici, gospoja?"
	"Obra}aj mi se sa Mejtera. Insistiram na tome."
	"Dobro, dobro!" Drhtavim glasom Urus ponovi: "Je li ti to zako~eno, da ne opali? Mejtera?"
	"Ne, sine moj, nije zako~eno." Ona duboko udahnu. "]uti i slu{aj. Od toga zavisi tvoj `ivot, a vremena nemamo mnogo. Ja sam i generalica, i sibila. Kao sibila, trudim se da prona|em ne{to dobro u svakom ~oveku i, mada }e ovo mo`da zazvu~ati neskromno, naj~e{}e uspevam. Nalazim mnogo dobroga u Njegovoj eminenciji, {to bi se i dalo o~ekivati. Nalazim vi{e nego {to sam o~ekivala u naredniku Pesku. Ima dobroga i u redovu Liskunu, i u ovoj dvojici redova koji su prisutni, a to su redov Bitum i redov [kriljac. Nije to neka visoka vrsta dobra, mo`da, ali je prisutna u obilatim koli~inama. Poku{ala sam na}i ne{to dobro u Pauku, i na{la sam vi{e nego {to sam se usu|ivala nadati. Svetlucanja dobrog u Elandu tako su slaba da se jedva daju primetiti, pa ipak, ona nesumnjivo postoje." Ona uzdahnu. "Ja kad se premorim, po~nem suvi{e da pri~am. Nadam se da si me pratio."
	Urus klimnu glavom. Ona zapazi neku slaba{nu igru svetlosti na jednom njegovom obrazu. Posle pola sekunde shvati da je to znoj koji, hladan, curi kroz sloj sivog pepela na Urusovoj ko`i. Nakva{eni pepeo postajao je crn i tekao je nadole u 're~icama', kao rastopljena {minka.
	"Kao generalica, imam du`nost da potu~em neprijatelja. To se posti`e ubijanjem neprijateljskih mu{karaca i `ena. Meni je to odvratno, ali {ta je - tu je. Ti si neprijatelj, Uruse. Prati{ li me i sad?"
	Odozgo Liskun doviknu: "Spreman sam za slede}eg."
	"To }e{ biti ti", re~e Mejtera Nana Bitumu. "Imaj u vidu {ta sam ti rekla o pra}kama."
	On salutira, uz zvek ~elika. "Odmah }u po~eti s time, gospo|o."
	Ona jo{ jednom preusmeri pa`nju na Urusa. "Ti si, rekoh, neprijatelj. Zar treba ja, koju nazivaju ma~em Ehidninim, da te po{tedim, sad kad si mi na milost i nemilost?"
	"Ti se bori{ protiv Ajunta}a, je l' tako? E, pa, generalice, kunem se svakim prokletim bogom koji postoji da nisam ni..."
	"Ti{ina!" Ona mu, u ljutnji, jo{ dublje zabi u rebra cev velikog igli~ara, onog koji je donedavno bio Paukov. "Istinu ka`e{, to je sigurno. Nikad nisi slu`io Ajuntamientu. Ali u krajnjem opisu neprijatelj je zao. Zlo je krajnji neprijatelj svih nas."
	Ona za}uta. Slu{ala je zveket, sve slabiji, koji je stvarao Bitum pentraju}i se, uz Liskunovu pomo}, kroz ~etvrtastu rupu. Slu{ala je, tako|e, uzdahe ve~no prisutnog vetra, kao i Urusovo grozni~avo disanje. "Pepela nema tako mnogo kao donedavno", re~e ona.
	[kriljac klimnu glavom. "Sad je manji broj onih koji ga nogama uznemiravaju i podi`u u vazduh, gospo|o."
	"To je, valjda, razlog. I one gadne be{tije su se bacakale." Ona zabi pi{tolj u rebra Urusu najja~e {to je mogla; on jauknu.
	"Ali i ovaj. Umorna sam, Uruse. U`asno sam umorna. Spavala sam na podovima, pe{a~ila sam mnogo liga. Povremeno zaboravim {ta sam rekla i {ta sam nameravala re}i. Mislio si da mi otme{ igli~ar, malo~as."
	[kriljac se tiho nasmeja: metalni zveket, tvrd, suv i tih.
	"To si, nesumnjivo, i mogao. Nesumnjivo mo`e{. Oteti igli~ar od jedne umorne `ene, koja je mnogo manja od tebe, a uz to ti stoji sasvim blizu, na dohvatu; trebalo bi da to postigne{ bez problema. Svako, a ne samo ti." ^ekala je.
	"Ako to ne misli{ poku{ati, di`i ruke uvis. Ina~e bih mogla povu}i obara~ zbog nekog tvog, i najmanjeg, pokreta."
	Urusove ruke se lagano podigo{e.
	"Ka`e{ da nisi slu`io Ajuntamientu. To je ta~no. Razgovarala sam ja sa savetnikom Potoom, Uruse. Jasi li to znao?"
	On odre~no zavrte glavom.
	"Jesam. I sa Paukom, koji je slu`io Ajuntamientu i slu`io bi opet ako bi mogao. I sa izvesnim brojem gardista, a naro~ito sa generalisimom Usikom, koji je Ajuntamientu slu`io mnogo godina. Saslu{avala sam ja i zarobljenike. I nije se na{ao ba{ nijedan u kome ne bih otkrila barem ne{to dobro. Savetnik Poto je najgori, smatram. Pa ipak, ~ak ni Poto nije u celosti zao."
	Iz otvora Liskun doviknu: "'Ajde sada generalica i onaj preostali biolo{ki}?"
	Mejtera Nana uzma~e, onda pokaza Urusu prema prostoru ta~no ispod rupe u kamenu. "Upozoravam te, Uruse, po{teno: moram videti bar ne{to dobro u tebi, i to u najskorijoj budu}nosti."
	Njegov osmeh bio je u isti mah jadan i u`asan. "Pusti}e{ me, gospoja? Da se popnem?"
	"Zovi me Mejtera!"
	"M-mejtera, Mejtera. Ja sam i onda mislio da sam se izvuk'o, zna{, al na{li smo se u jami, u prokletoj jami, a onda smo morali da be`imo nazad u tunel sa onim starim..."
	[kriljac ga dohvati za zglavke nogu i podi`e. "Ovaj nema rane na nogama kao onaj malopre, Mejtera, kod koga si to, mo`da, i primetila."
	Mejtera Nana spusti pogled ka igli~aru i oseti da je po~ela da klima glavom.
	"Od onog malopre ostao mi je gnoj na {akama, pa sam ih morao..." On silovito gurnu Urusa nagore, tako da ovome glava i grudi nestado{e u rupi. "...oprati, ako se mo`e tako re}i, pepelom."
	"Toga su nesumnjivo povremeno ujedale, makar mo`da samo malo, `ivotinje koje je ~uvao", re~e Mejtera Nana rasejano. "Mo`da ba{ one koje je patera Inkus poubijao." U tom slu~aju, Eland i Inkus su mogli sresti Njorku; ona odlu~i da ih pita o tome, i uzgred pomisli da Urusa ne treba da ubije pre nego {to ga pita o tim stvarima.
	"Osta}e{ dole, generalice?"
	"Osta}u sve dok redov Bitum ne spusti konopac sa om~om. Da, osta}u, ka`em. Penji se ti, [krilj~e. ^im budu spremni ovi gore da te prihvate."
	Igli~ar je stvarno, sve ovo vreme, bio otko~en, kao {to je i rekla. Da li je ona, dakle, bolja osoba, zato {to govori istinu? Ili je gora, jer je tolikom pri~om prikrivala nameru da puca u Urusa, za {ta na kraju ipak nije prikupila 'petlju'? Ona sad ispusti igli~ar u jedan od velikih pobo~nih d`epova svoje pocepane, prljave mantije, osmotri kako [krilj~eva stopala nestaju gore u otvoru, a onda sede u pepeo da ~eka ono {to stigne prvo: Bitumove pra}ke navezane jedna na drugu ili te `ivotinje za koje su vojnici govorili da su 'bogovi' a Eland da su 'bufovi'.
	
	Bizon spusti nazad na tanjir fazanov batak, koji nije ni okusio. "Po dve zlatne kartice svakome od njih, Kalde?"
	Svila klimnu glavom, neprestano gledaju}i Gljivu. "Da. Nisam nameravao to da ti ka`em no}as, pukovni~e. Ta~nije re~eno: nameravao sam da odluku donesem tek ujutru."
	Saba po~e: "Predla`em..."
	"Ali ako Gljiva mo`e odrediti mantejon prema kome se kre}e, donose}i `ivotinju za `rtvovanje, ona `ena za koju sam Gljivi rekao da je tra`i, ima}u puno posla sutra. Osim toga, bolje je objaviti odmah, da bi ~uli i generalisimo Usik i generalisima Sijuf. Posla}emo dobrovoljce ku}i ve} sutra, a svakome od njih da}emo po jedno kreditno pismo koje }e u Fisku on, ili ona, mo}i da razmeni za dve zlatne kartice."
	"Kalde..." re~e Usik i pru`i ruku preko praznog sedi{ta Mejtere Nane. "Bi}e potrebno vi{e od jedan dan samo za uzimanje oru`ja od svih njih."
	Svila odmahnu glavom. "Ne}emo im oduzimati oru`je. Neka svako zadr`i svoje - to oru`je je sada njihovo."
	Saba pogleda generalisimu Sijuf, a kada se ova ne oglasi, Saba re~e: "To je ne~uveno. Vrhunac nerazuma. Ludilo." [enila uhvati Svilin pogled i klimnu glavom. "Ona je u pravu, patera. Ideja ti je stvarno {ano-du{o."
	On se obrati Mejteri Mermer, na drugom kraju stola. "Ti mi nedavno re~e ne{to {to je veoma uticalo na mene, Mejtera; zna{ da nema osobe ~ije bih gledi{te cenio vi{e nego tvoje. Da li bi nam htela sada to ponoviti?"
	"Ne mogu, patera, ne se}am se {ta je to bilo."
	Ksipias ubaci: "Zar im ne bi mogao samo dozvoliti da zadr`e ma~eve, mom~e?"
	"Pa, ma~eve te{ko da bih im mogao ikako uzeti; njihovo su vlasni{tvo. [enila, ti se sla`e{ sa mi{ljenjem da ja ne bi trebalo to da u~inim. Za{to ne?"
	Saba odse~no re~e: "Zato {to su to, devedeset posto njih, mu{karci, a to zna~i nestabilni, kao i svi mu{karci." [enila dodade: "Poubija}e se izme|u sebe, patera."
	"Naravno da }e se oni izme|u sebe ubijati - to su oduvek i radili", re~e Svila. Obrati se Sijufi. "Moj mantejon je u kvartu za koji mi ka`emo da je kvart Sun~eve ulice. Trebalo bi da objasnim da, iako re~ 'kvart' zna~i 'jedna ~etvrtina', u na{em gradu, zapravo, ima mnogo kvartova, mnogo vi{e od ~etiri; re~ kvart, u na{em gradu, zapravo ozna~ava bilo koji deo grada opslu`ivan jednim mantejonom."
	Sijuf je mo`da nagnula glavu na jednu stranu, mo`da i ne; pokret je, ako se uop{te i dogodio, bio malen do neprimetnosti. "Pedeset hiljada, Kalde Svilo? Svako sa pu{kom?"
	"Ima ih vi{e od pedeset hiljada, svakako, ali nemaju svi pu{ke sa debelom municijom. Pu{aka ima valjda pedeset hiljada, mo`da i koju hiljadu vi{e."
	Po{to mu Sijuf nije postavila nikakvo dalje pitanje, on re~e: "Nasilan je to kvart; ve}ina augura rekla bi da je najgori u gradu. Grani~i se sa Orilom, koja je, kako mi to ka`emo, prazan kvart, {to zna~i da nema u sebi nijedan mantejon. Me|utim, jedan mali broj ljudi iz Orile ipak dolazi u na{ mantejon, ba{ kao {to izvestan broj 'na{ih' odlazi u Orilu da kupuje kradenu robu. Htedoh re}i da retko kad pro|e nedelja dana bez jednog ili dva ubistva, a ~esto budu i po tri ili ~etiri. Kad neko odlu~i da nekog ubije - ubije ga. Da li ima pu{ku debelja~u ili pi{tolj igli~ar nije bitno; ono {to ima, to i upotrebi. Neki upotrebe bode` ili ma~. Ili sekiricu, ili sekiru, ili cepanicu."
	Priseti se Njorke i dodade: "Krupan, sna`an ~ovek mo`e jednostavno da udari nekoga slabijeg pesnicom i da ga rita do smrti. Grupa ljudi o~igledno mo`e to isto; znam za jedan slu~aj gde je jedan napasnik, koji je silovao dete, ubijen tako {to je desetak `ena kidisalo na njega kuhinjskim no`evima, makazama i lopaticama za mla}enje ve{a."
	Hadale mu re~e: "Mo`e i jedna `ena, sama, ubiti jednog mu{karca, Kalde. Kod nas se to ~esto de{ava, a za ovim stolom sedi jedna `ena koja je ubila nekoliko mu{karaca."
	"Nije to retko ni ovde, majorice; a u vezi je sa onim {to je Mejtera Nana rekla, a {to je mene toliko impresioniralo. Jedna `ena iz na{eg kvarta do{la je ovog popodneva da razgovara s njom, a Mejtera ju je pitala: zar se ne boji{ da ide{ pe{ice kroz grad, toliko daleko, kad prakti~no svako ima igli~ar ili debelja~u. A `ena joj odgovori: ne, jer imam i ja."
	Svila zastade i na taj na~in pokaza da o~ekuje komentare. Saba zare`a: "Ima da te zbace u roku od {est meseci ili manje, Kalde."
	"To bi se lako moglo desiti", re~e on i ra{iri ruke. "Ali ne silom, jer sila ne}e ni biti potrebna - nemam ni najmanju `elju da ostanem na ovoj du`nosti ako me narod ne `eli. To je glavna razlika izme|u Ajuntamienta i na{e strane, zapravo. Ipak, mislim da si pomenula ne{to va`no. Razlog {to Ajuntamiento nije dozvoljavao da se narod naoru`a pu{kama debelja~ama ili raketnim baca~ima poput onog koji mi je [enila opisala danas po podne sastoji se u tome {to je takvo oru`je uspe{no i protiv vojnika, kao i protiv boraca u oklopu. Ajuntamiento je verovao da, ako narodu uskrati to naoru`anje, mo`e ostati na vlasti dokle god ima na svojoj strani odanost vojske i Garde."
	"Veoma trezveno uverenje", izjavi Saba.
	"Mo`da je trezveno, ali u stvarnosti nije dejstvovalo ba{ najbolje. Pre nekoliko dana, na{ narod je savladao stotine gardista i oteo im oru`je... Vidim da vas nisam ubedio."
	Saba zavrte glavom.
	"Dopusti mi, onda, da ka`em ovo. Generalisimo Usik ka`e da bi mu bio nedovoljan jedan dan za posao prikupljanja naoru`anja od dobrovoljaca generalice Nane."
	Bizon napomenu: "Pod pretpostavkom da ga oni `ele predati."
	"Dabome. Najbolji borci bi nam predali oru`je ~im bismo mi to od njih zatra`ili, ali najgori bi ga sakrili - a to je upravo obrnuto od situacije koju bismo `eleli. Osim toga, za novu podelu tog istog oru`ja istim ljudima bio bi potreban, opet, barem jedan dan, a nama dobrovoljci mogu zatrebati u bilo kom trenutku, bilo kog dana."
	Kvecal, koji je samo klimao glavom iznad svog tanjira na kome je hrana le`ala sasvim nedirnuta, promrmlja: "Sto hiljada kartica je velika svota, Kalde. Mo`e{ li ti toliko da plati{?"
	Svila zavrte glavom.
	Ksipias uzviknu: "Pa, onda nemoj, mom~e! Ne ~ini to!"
	"Ne mo`emo mi sebi priu{titi da to uradimo, majstore Ksipiase", re~e Svila i osmehnu se ironi~no. "Ali, opet, ne mo`emo sebi priu{titi ni da to ne uradimo. Kao prvo, ja sam obe}ao da }u bogato nagraditi one koji su hrabro ratovali kako na jednoj, tako i na drugoj strani, ali dosad ni{ta od toga nisam ispunio. Mo`e postojati hiljadu potreba za ~ije zadovoljenje mi nemamo dovoljno para. Nesumnjivo i postoji. Ali jedna stvar je iznad svih drugih - u jedan rizik zaista ne mo`emo da uletimo - a to je da narod pomisli da su moja obe}anja bezvredna. Zato }e sutra, kao {to rekoh, svaki borac generalice Nane i pukovnika Bizona dobiti svoje dve kartice, kao i dozvolu da se vrati svom domu i svojim poslovima. Oni kojima su date pu{ke ili drugo naoru`anje sada }e doznati da je to postalo njihova svojina. Tako, barem, niko ne}e mo}i da tvrdi da su se ljudi borili na na{oj strani, a onda ku}i oti{li nenagra|eni."
	Sijuf se nasme{i. "Kao i ti, Kalde Svilo, i ia tako|e mislim da horda generalice Nane mo`e nama zatrebati, i to vrlo skoro. Kad ih pozove{, oni }e do}i, ier su prvi put nagra|eni ba{ lepo."
	"Hvala. Ve}ina na{ih finansijskih nevolja proisti~e iz svakojakih poslovnih operacija koje..."
	Dok je on to izgovarao, u|e Hosaan, nose}i ogromno pe~enje na veli~anstvenom zlatnom poslu`avniku. "Ljudi iz Erminovog hotela mogu nastaviti to da rade, [lju~e", re~e mu Svila. "Zamolio bih te da pripremi{ letelicu - bi}e mi uskoro potrebna."
	Oreb uzlete nad sto, napravi dva-tri obazriva kruga, a onda se skrasi na Svilinom ramenu. "I ti-ca."
	"Ide{ i ti, Orebe, naravno, ako `eli{."
	"Ka`i mi do kraia, Kalde Svilo, veoma me zanima."
	"Htedoh re}i da bi se na{a gradska vlada valjala u bogatstvu kad bi poslovne firme pla}ale porez uredno, generalisima. Vojska generalice Nane, kad dobije kartice u {ake, uglavnom }e ih i potro{iti, i to vrlo brzo. To bi trebalo da donese narodu talas blagostanja. Ako tada svojski zapnemo da naplatimo davno zaostale poreze, mo`da }emo ~ak i uspeti da sustignemo svoje bud`etske obaveze."
	Sijuf pogleda du` stola, ka Sabi. "Ti meni rekla da on lud. On ne lud. Samo pametnii nego ti. To ne isto."
	
	Zar ne bi mogli i mrtvi da vaskrsnu i da ponovo hodaju svetom? Postoje pri~e o takvim stvarima; pri~e koje po~e{e da prole}u pred o~ima Mejtere Nane, dok su je vojnici izvla~ili kroz uspravni ~etvrtasti 'tunel~i}' u steni.
	Pa, ja sam bila prineta na `rtvu, pomisli ona. Trebalo je to da mi bude jasno kad je savetnik Poto naredio Pauku da me presavije preko kolena. I ona jedna kapljica udarila me je me|u o~i. Kako bi divno bilo kad bi i svi drugi `rtvovani mogli da se uzdignu iz zemlje kroz neki ovakav otvor!
	Vrh otvora bio je ble{tavi kvadrat iznad nje: svetlost toliko jaka da tamo, sumnje nema, pada preobilje zraka podnevnog sunca. Ne, nego celo Pesovo duga~ko sunce sru~uje svoj zlatni sjaj kroz prozore tog mantejona u koji ona uzlazi. Posmatrala je, o~arano, kako se iznad nje pokre}u Liskunove metalne ruke, vidljive samo kao obrisi, dok je podi`u, polako ali postojano. Jedan zahvat; drugi; tre}i; i tako redom.
	Onda ka njoj posegnu i jedna ruka od krvi i mesa, Ustavicina, duga~ka, sa plavim venama; ona je uhvati i uz njegovu pomo} se pope iz om~e na kraju 'konopca', zakora~i na pod poplo~an mozaikom. "Eto, Mejtera, mi smo te, vidi{ jednu stvar. ^ekali. Narednik jedva ~eka da, da, hm. Krene dalje, a?" Ustavicino lice bilo je umiveno, prljava mantija i{~ezla, skupoceni ogrta~ bio je zamenjen drugim, jo{ skupocenijim.
	Ona pogledom potra`i te prozore koje je sebi bila u mislima do~arala, o~ekuju}i da u njima vidi poplavu sun~ane svetlosti; ali nigde ih nije bilo, okolo su bile samo desetine svetih svetiljki od kamenog kristala, a iz svake se uzvijao po jedan visok, duga~ak plamen. Osim toga, na oltaru je buktala jaka vatra.
	"Ja, dozvoli, molim te, jednu stvar: pripalio", re~e Ustavica, prate}i kretanje njenog pogleda. "^inilo se da }e zatrebati."
	"Nego {ta. Vidim da si se i umio, sredio. Mogu li zapitati gde, eminencijo?" Ona primeti da se Urus udaljava, malo-pomalo, prema zadnjem delu prostorije, i povika: "Naredni~e! Zaustavi onog zatvorenika!"
	"U, u, je li. Odajama za obla~enje. Kod sakristije, da. Za sibile. Ormani, ima, ima, da se razumemo: garderobe tamo. Tako su bar meni, heh, rekli."
	"Treba}e mi voda i sapun", re~e ona. "Topla voda, ako je mogu}e. Ti si se oprao, to je jasno."
	Pauk ubaci: "Narednik `eli da prinese `rtve odmah sad. On..." Narednik Pesak, koji se postavio izme|u Urusa i izlaznih vrata, re~e: "Prolokutor nam je rekao da }e do}i Pes, gospo|o. To sam ti raportirao. U pitanju je Pesov plan, koji, to u na{im stalnim nare|enjima stoji zapisano, ima preimu}stvo u odnosu na bilo {ta drugo." Liskun klimanjem glave pokaza da je saglasan sa ovim.
	"Ima, naravno da ima. Ali postoji i mogu}nost da Pes ne do|e. Moramo biti spremni i za taj ishod. Ka`em to, iako nikako ne volim da se na|em u istom polo`aju kao ovaj Urus, koji je ~vrsto uveren da Pes ne}e do}i. Ali ako do|e, kao {to se nadamo, mi moramo izgledati kako dolikuje, moramo ga do~ekati pristojno. Ne samo ja, nego i svi vi ostali." Ona po|e za Ustavicom, na uzdignutu platformu, zatim pored oltara krunisanog loma~om.
	"Lokalitet, a? [ta ka`e{?" upita Ustavica, ~ije je lice bilo na domak {irokog osmehivanja ili ~ak i cerenja.
	"[ta je sa 'lokalitetom', eminencijo? Ako me pita{ da li znam gde smo..." ona baci pogled uokolo, "odgovori}u ti da nemam pojma. Nisam ni znala da ovakav mantejon postoji."
	U|o{e u sakristiju, triput ve}u od Sviline u Sun~evoj ulici; jedna polica nudila je duga~ak niz vr~eva oblo`enih draguljima, a u panj od mirisnog sandalovog drveta bilo je pozabadano desetak `rtvenih no`eva ~ije su dr{ke od zlata ili slonove kosti bleskale dragim kamenjem.
	"Ovde sam ja slu`bu bo`iju dr`ao nebrojeno, ovaj, puta", obavesti je Ustavica. "Pet stotina puta, je li? Hiljadu puta, daaa-da. Neosporno neka brojka tako uzvi{ena. Ovo je, hm, oratorijum abolitus, privatna kapela ispod Palate prolo, prolokutorske. Ovde prinosi Njegova svesnost, ne? I auguri koji su na, na ad-mi-nis-tra-tivnim du`nostima. Ovde mi nudimo bogovima na{e... retko vi|ene. Opskurne. Usluge."
	On htede da po|e, ali ga ona uhvati za prostrani rukav ode`de. "Prostorija u kojoj se mogu oprati? I mo`da pozajmiti jednu ~istu mantiju?"
	"O, jes, jes, jes-te! Desna, je l' ho}emo jednu stvar? Vrata." On ih otvori za nju. "Trebalo bi da ima, je li, rezu. Iznutra. Nesumnjivo, nesumnjivo. I tople vode. Rezervoar, da ka`emo?" Pokaza prstom ka plafonu. "Ispod - je li? - u zapadnoj kupoli."
	Ova prostorija bila je dvaput ve}a od njene spava}e sobe u kenobi, sobe za kojom je toliko ~eznula. Ona zahvalno zatvori vrata za sobom i zamandali ih. Dva ogromna ormana sa garderobom; jedna kada; bakarna korpa, re{etkasta, valjda za prljavo rublje; na jednom zidu ogledalo visine ~oveka, na drugom zidu staklo za razgovor. U uglu jedan sto.
	Ona otvori jedan orman, na|e pet-{est ~istih `enskih mantija razli~itih veli~ina; najve}u oka~i i ra{iri preko stakla za komunikaciju, onda izvrte sve iz d`epova na sto, svu~e mantiju i baci je u korpu. Verovatno to ne vredi ni prati, to je mantija upropa{}ena bespovratno. Ali Udru`enje njoj duguje, ili bi trebalo da joj duguje, barem stotinu novih, ispravnih mantija.
	Ona, namr{tena, skide i ga}ice, veoma zaprljane, i kombinezon, i prslu~e. Odlu~i da sve to na kraju ipak opere, osu{i i pokloni nekim sibilama jednako siroma{nim kao {to je ona sama.
	Ali kad je izula cipele i poluduga~ke ~arape - ah! - to je bio Glavni procesor sam. Dodu{e, da bi to uradila morala je da sedne na pod, {to je vodilo ka zaklju~ku da ovde ne}e biti ~istih ~arapa. Zato ona odmah opra ove koje je upravo izula, iscedi ih stiskaju}i ih najja~e {to je mogla, i oka~i ih preko otvorenih vrata ormana sa ode}om, da se su{e.
	^esma levo od nje oslobodi mlaz vode koja je u prvi mah bila samo mlaka, ali zatim prijatno vrela. Ona pretpostavi da negde u palati Prvog govornika crkve postoji nekakav kotao za grejanje vode. Mejtera Oran`a, poreklom iz bogata{ke porodice, pri~ala je o takvoj rasko{i, ali Mejtera Nana nikad nije ni sanjala da bi tako ne{to moglo biti na raspolaganju sibilama.
	Morala je prati ruke triput (mirisavim sapunom!) pre nego {to su mehuri}i, koji su se slivali sa njih, prestali biti crni od prljav{tine. Pa, i tad, tanki polumeseci ostado{e joj ispod noktiju. To je, zatim, sredila pomo}u vrha jednog od malih projektila zvanih 'iglice'.
	^inilo joj se da je njeno sitno, izmoreno lice jednako prljavo, ako ne i gore; umila se jo{ jednom, obazrivo tapkaju}i ogrebotine, uboje i opekotine, oprala je i kratku, sme|u kosu, a zatim mokrim sun|erom istrljala celo telo, ne mare}i nimalo za barice mlake vode koje su se stvarale na podu sa crvenim plo~icama.
	Kroz te{ka vrata probi se Ustavicin sva|ala~ki glas. "Ovaj, ovaj... narednik, je li, Pesak. On bi hteo da..."
	Ona oseti kako joj se licem {iri onaj njen zli, mali osmeh, mada je nastojala da to suzbije. "Reci mu da bih ja najradije sendvi~e, ekselencijo, i pitaj ga {ta zna o vojnom sudu."
	"Ti... to, u smislu. Neozbiljno, molim te le..."
	"Ni{ta neozbiljno. Reci mu to, i pitaj ga {to sam rekla." Vide}i, u ogledalu, kako izgleda, bila je u`asnuta. Ne dali bogovi da je Bizon ikad vidi ovakvu!
	Naravno, svi su izgledi da to ne}e po}i za rukom ni Bizonu, niti ijednom drugom mu{karcu ikada. Svejedno, mu{karci ne vole toliko mr{ave noge, uzana bedra, male dojke - osobine kod nje izra`ene, ~inilo joj se, mnogo i premnogo. A ipak, bila je zgodna, pre dvadeset godina; mnogi ljudi su joj to govorili, a mnogi od tih bili su mu{karci.
	Lepojkica, sa blago zatalasanom kosom boje divljeg kestena. Neki od tih tipova mo`da su lagali, neki sigurno i jesu. Ali svi, ba{ svi? To nije verovatno.
	Drugi orman sa garderobom bio je izdeljen na pregrade koje su ve}inom bile prazne; u jednoj je, ipak, na{la ~ist kombinezon, u drugoj ~iste ga}ice sa kratkim nogavicama, dodu{e, za nekoliko brojeva ve}e, ali sa u~kurom koji se, sre}om, mogao zatezati po volji. Obu~e ih; zate`e i veza u~kur. Prslu~e ne na|e. Ali ovo njeno staro prslu~e koje vi{e li~i na traku... ako ga odmah opere i iscedi kao ~arape...
	Poneta naglim talasom pobune u sebi, ona baci prslu~e u ko{. [ta njime da pokrije? [ta to ona ima, {to bi bilo u prslu~etu sadr`ano? Nosila ga je, sve do sad, samo zato {to su joj prvo majka, a zatim i Mejtera Ru`a, govorili da mora. Sada je, bez njega, u ovom po`utelom kombinezonu, izgledala ba{ isto kao {to bi i sa njim.
	Skide, naglim pokretom, mantiju sa stakla i pljesnu rukama. "Monitore? Monitore!" Proteklih nekoliko dana ve} je koristila ovakva stakla, ali se u svakoj takvoj prilici ose}ala nelagodno.
	"Da, madam." Plove}e sivo lice bilo je u isti mah i puno po{tovanja i ravnodu{no.
	"Pogledaj me. Nedostaje mi jedan bitan deo `enske ode}e. Koji?"
	"Nekoliko, madam. Haljina, madam. Duga~ke ~arape i cipele."
	"Osim toga?" upita ona, okrete se postrance i izdi`e se na prste. "[ta jo{?"
	"Ne bih znao, madam. Mogao bih ponuditi naga|anje."
	"Nemoj se truditi." Ona uze najmanju od raspolo`ivih mantija u prvom ormanu. "Zna{ li ko sam?" Na tren je bila obmotana tamom, onda mantija pade na svoje mesto, oko njenog tela. Ali kapu nemam, pomisli ona. Kape nema nikako.
	"Prepoznajem Vas, gospo|o. Vi ste generalica Nana. Ne znadoh Va{ identitet, do sada. Da li biste `eleli da Vam se obra}am tom titulom, generalskom?"
	"Kako god voli{. Da li je iko poku{avao stupiti u vezu sa mnom?"
	Monitorovo lice se rasplinulo u crtice koje su preletale s kraja na kraj ekrana; to je potrajalo samo jedan sekund. "Nekoliko osoba, madam. U ovom trenutku poku{ava kapetan Serval. @elite li razgovarati sa njim?"
	Ona oseti da bi to ime trebalo da joj bude poznato. Me|utim, nije joj zna~ilo ni{ta. Ona klimnu glavom. Najbolje je da ustanovi ko je taj i {ta ho}e, i tako da re{i stvar.
	Lice monitora se preuredi. Revizija je donela boje, okruglu donju vilicu, velike gorde brkove. "Generalice!" Energi~no salutiranje, koje ona vrati maltene refleksno.
	"Generalice, meni je naredio generalisimo Usik da te obavestim o situaciji ovde."
	Ona klimnu glavom. Gde li je 'ovde'?
	"To je odred iz njihove Prate}e konji~ke brigade, generalice. Rasporedile su stra`u oko nas, koja, dok ovo govorim, stra`ari rame uz rame sa nama. Zahtevao sam da njihova oficirka objasni takvo pona{anje generalisimu Usiku, ali ona odbija."
	"Ahmmm." Mejtera Nana duboko udahnu i po`ele da ima na {ta da sedne. "Dozvoli da prvo ka`em, kapetane, da je zadovoljstvo videti te opet."
	"Za mene tako|e, generalice. Velika ~ast."
	"Hvala, kapetane. @ao mi je {to si jo{ kapetan, dodala bih. Razgovara}u sa generalisimom o tome. Pomenuo si Prate}u konji~ku. To je naziv jedinice?"
	"Jeste, generalice."
	Vrati joj se uspomena na Potov kotli} prepun klju~ale vode. "Mora}e{ mi oprostiti, kapetane, ali bila sam izvan veze proteklih nekoliko dana." Ali je ose}aj bio kao da je proteklo nekoliko nedelja. "Meni je re~eno da je horda Trivigauntea krenula prema granicama na{eg grada. Treba li da shvatim da je ta Prate}a konji~ka brigada njihova?"
	"Jeste, generalice. Elitna regimenta."
	Re~ 'regimenta' bila je sasvim nova za nju. Svejedno, ona nastavi. "[ta je to trebala oficirka iz Trivigauntea da objasni generalisimu?"
	"Ja sam tra`io da ona objasni na osnovu ~ega ona i njene `ene name}u stra`u oko na{eg Juzgada, generalice, kad smo tu ve}, i stra`arimo, moji ljudi i ja." (Zna~i, to je njegovo 'ovde', gotovo sigurno.) "Da vidimo mi ko je dao takva nare|enja i sa kojom svrhom."
	"A ona, koliko shvatam, ne}e da odgovori ni na jedno, ni na drugo."
	"Ne}e, generalice. Samo ponavlja da su njena uputstva: da {titi Juzgado, sve dok joj ne stigne obave{tenje da je te du`nosti oslobo|ena. Nijednu re~ preko toga."
	"Generalisimo Usik zatra`io je da me obavesti{ o toj situaciji. Gde je on?"
	"U Kaldeovoj palati, generalice. Na ve~eri je sa Kaldeom. Javio mi je da je Kalde video tebe, generalice, u svom staklu, i da je naredio da se na ve~eri ~uva jedno mesto i za tebe, za stolom. Generalisimo Usik mi dade i uputstvo da od tebe zatra`im da im se svakako pridru`i{ na ve~eri, ako si u mogu}nosti."
	"Meni je potrebnije spavanje nego hrana." To joj je izmaklo, nehotice.
	"Ti sebe goni{ prejako, generalice. To sam ja primetio i ranije."
	"Mo`da. Mo`e{ li mi re}i koja si nare|enja primio od generalisima Usika u vezi sa tim Trivigauntkinjama?"
	"On je mi{ljenja da su one saznale za neku pretnju Juzgadou, generalice. Od mene se tra`i da sara|ujem. Trvenja izme|u moje komande i njihove ne sme biti uop{te." Kapetan na~ini pauzu prepunu zna~enja. "Ili {to manje... Ja treba da istra`ujem situaciju i javim se njemu sa slede}im raportom, ako otkrijem i{ta zna~ajno."
	"Njemu i meni."
	"Da, generalice. Kao sad."
	"I pukovniku Bizonu, nadam se. Ako ti generalisimo Usik nije rekao da javlja{ pukovniku Bizonu, ja ti to nare|ujem sad. Reci mu da smatram da je polo`aj generalisima Usika predostro`n."
	Neko je kuckao na vrata.
	"Pukovnik Bizon se sada tako|e nalazi sa Kaldeom na ve~eri, generalice. Generalisimo Usik je rekao da }e ga obavestiti."
	"Dobro. To }e, dakle, biti sve, kapetane. Hvala ti {to si me upoznao sa doga|ajima." Ona uzvrati njegovo salutiranje.
	"Monitore, da li je pukovnik Bizon bio jedan od ljudi koji su poku{avali dobiti vezu sa mnom?"
	Kapetanovo lice posive i izo{tri se. "Da, madam."
	"@elim da razgovaram s njim sada. On je u Kaldeovoj palati." Nejasno se prisetila da je tu palatu videla pro{le godine kad je i{la da prinosi `rtve u Velikom mantejonu, ogromnoj zgradi na ~ijem se pro~elju uzdizao red za redom prozora sa zatvorenim kapcima, poput naslaganih redova mrtva~kih kov~ega, duga~kih, ali uzanih; tada se stresla i okrenula pogled na drugu stranu. "Evo me, za trenutak }u do}i, eminencijo!"
	Monitor re~e: "Ja sam toga svestan, madam. Zamoli}u nekog da pozove pukovnika Bizona pred staklo, madam."
	Ona }e ga videti - i on }e videti nju: ove umorne o~i, beskrvna usta, kao {to joj ogledalo malo~as pokaza; mokru kosu zalepljenu za lobanju, lice koje je svo crno od modrica, a nasred ~ela - krastu. "Monitore?"
	"Da, madam?"
	"Govori}u sa onim ko do|e pred staklo, ma ko to bio." Ovo je bila najte`a odluka u celom njenom `ivotu, te`a ~ak i od onog zatvaranja o~iju u trenucima Kiprisine teofanije. "Nije potrebno da govorim sa pukovnikom li~no."
	"Da, madam."
	Pro|e minut. Dva. Sive crte lica poteko{e, pretopi{e se, postado{e lice jednog mr{avog mu{karca ~ije su o~i bile nekako u senci, kao nadsvo|ene, skrivene. "Da, generalice Nano", re~e taj. "Ja sam [ljuk, voza~ Kaldeov. Kako ti mogu poslu`iti?"
	
	Generalica Saba progovori, izgledaju}i sada ne kao ljutita nego vi{e kao mrtva krma~a. "Ona se penje ovamo sa time, Svilo. Penje se uz ovo brdo na kome se nalazi{."
	"Ovo su neke vrad`bine", re~e Sijuf.
	"Ne sla`em se, ali nemamo sad vremena za raspravu o tome." Svila ustade tako naglo da je Oreb morao zalepr{ati da bi odr`ao ravnote`u. "Da ja vas napustim sada, to je vrhunac lo{ih manira, znam to; svi imate pravo da se silno ljutite na mene. Pa ipak, odlazim. Mejtera Mermer }e ostati kao moj zastupnik. Iskreno vas i `ustro molim da mi oprostite, ali krenuti moram." Ve} je pre{ao pola puta du` stola.
	Ksipias sko~i na noge dok je Svila duga~kim koracima prolazio pored njegove stolice. "Sam", re~e Svila. Nezaustavljen time, Ksipias pohita za njim, i vrata se zalupi{e za njima dvojicom.
	Sabina glava se tr`e. Ona samosvesno pogleda oko sebe.
	"Moramo govoriti o ovome", za{i{ta Sijuf. "Mora{ opisati meni. Ne sad."
	Majorica Hadale ispi do dna ~a{u vina. "Pamti}u ovu ve~eru dok sam `iva. Zabava je bila - na visini!"
	Mejtera Mermer pro{aputa [enili: "Trebalo je da po|em i ja. On je ranjen i..."
	Sijuf se glatko nametnu, prekidaju}i je. "Generalica Saba mi ka`e da on pati od loma sko~nog zgloba, Meitera. Meitera? Tako te oslovljavaiu?"
	Mejtera Mermer klimnu glavom. "Da, tako je. Zgloba. Koji mu je slomljen, mislim, pro{log fejdana. Kalde je tada pao. Ali... Ali..."
	"On hramlje. Primetila to. @urio, malo~as, veoma, i{ao velikim koracima. Ali ne tako velikim pomo}u desne noge. Stara ma~ev... stari ma~evalac. Isto. Ali njemu leva."
	"Kalde je pogo|en i pi{toljem igli~arem", re~e Mejtera pokazav{i jedinom upotrebljivom rukom u svoja prsa. "To je mnogo gore."
	"Ne debelja~om, koja ubia tuda. Igli~arem?" Sijuf pogledom zaokru`i oko stola, tra`e}i informacije.
	Usik slegnu ramenima i ra~iri ruke. "Da, generalisima. Igli~ar je bio u ruci jednog od mojih oficira. Mi se borimo da spre~imo te stra{ne gre{ke. Pa ipak, one se de{avaju, kao {to i ti sigurno zna{."
	"Izuzetan mlad ~ovek. Kod nas u Trivigaunteu ne ra|aiu se takvi. Zna{ li - koia to re~? Ideie. Ideie pukovnice Aband`e?"
	Usik klimnu glavom prema Sijufinoj {tabnoj oficirki. "Rad bih bio da ih ~ujem, naro~ito ako su u nekoj vezi sa na{im Kaldeom. Koje su to ideje, pukovnice?"
	"Ja sam, pomalo, istori~ar-amater, generalisimo. Vojni, ako smem tako re}i."
	"Svaki dobar oficir trebalo bi da je to."
	"Hvala. Optu`uju me da svoju teoriju pode{avam da bi bila po volji generalisimi Sijuf, ali nije tako. Prou~avala sam uspeh. Ne samo pobedu, jer pobeda ~esto mo`e biti stvar slu~aja, ~esto je stvar broj~ane nadmo}i ili slu~ajnosti. Ispitujem slu~ajeve kad male snage uspevaju da onemogu}e ostvarenje nekog cilja snagama mnogo ve}im, za koje bi se dalo o~ekivati da pobede u roku od nekoliko dana ili sati."
	Saba se u me|uvremenu pribrala. "Ja uvek ka`em da presu|uje briliantnost. Vojni~ka genijalnost."
	Mejtera Mermer {mrknu odlu~no, a Sijuf re~e: "Pukovnica Aband`a ne misli tako. Briliantnost, to divno, kad briliantna nare|enja neko izvr{i briliantno. O genialnosti ne ka`em ni{ta ier ne znam. Osim da postoi retko, i da se na nju osloniti ne mo`e."
	Bizon re~e: "Imam i ja jednu teoriju, zasnovanu na posmatranju generalice Nane. Zanima}e me da uporedim moju teoriju i pukovnicinu."
	"Ia pominjem Aband`inu", nastavi Sijuf, "zato {to mislim da Kalde Svila predstavlja tako divan primer za nju. Aband`a smatra da ne odlu~uie genialnost, niti iedan drugi kvalitet uma, nego energia, usmerena naive}om iasno}om misli. Reci nam, Aband`a."
	"Uspe{ni komandanti", po~e pukovnica Aband`a, "jesu oni koji nastave delovati, i to pametno delovati, i ~etvrtog dana. Oni istrajavaju. Ima kod nas jedna igra, tokom koje u~esnici ja{u konje. Koliko znam, to se ne igra ovde u Vironu. Ja sam pro{le godine lepe pare zaradila klade}i se na te utakmice."
	Krajevi Usikovih brkova zaokrenu{e se mal~ice uvis. "A, to nam svakako mora{ ispri~ati, pukovnice."
	"Ta igra opona{a rat, kao i ve}ina drugih igara. U ovom slu~aju, predstavlja podra`avanje konji~kog okr{aja. Posle svakog gola, igra~i imaju pravo da promene konje; ali nema menjanja igra~a, ~ak nema uvo|enja zamene ako neko zbog povrede ispadne iz igre." Usik i njegov sin istovremeno klimnu{e glavom.
	"Ipak, igra~i dobijaju odmor od dvadeset minuta, samo jedan, i zato mi razgovaramo sa njima tokom prve polovine utakmice, i tokom druge; te dve polovine, zna{, razdvojene su tim jednim odmorom. Ustanovila sam da ono {to odre|uje ishod utakmice nije toliko prednost u golovima postignutim u prvoj polovini utakmice; razlika u golovima tada, obi~no, i ne biva naro~ito velika. Pobe|uje onaj tim koji u drugoj polovini igra bolje i agresivnije nego u prvoj. Ja kad vidim da tim na koji sam se kladila krene, u drugom poluvremenu, tako, odmah udvostru~im iznos opklade, ako mogu."
	Sijuf klimnu glavom. Bila je to mala kretnja, jedva za {irinu jednog prsta, ali je zna~ila da je vreme za rasprave o sportu okon~ano. "Pre|imo sa terena gde se igra kili u ovai grad, Viron, gde postoi borba tako ilustrativna. Ko pobednik? Re}i, ne prerano, mo`e se sad. Iedna strana u rupama. Iznad krstare i ri~u horda Virona i horda moie vladarke, ~ia titula glasi: Rani. Po drugi put tra`im da vi slu{ate pitanje." Ona na~ini dramati~nu pauzu. "Ko pobednik ovde?"
	Niko ne odgovori.
	"Mu{karac? Tai mu{karac Kalde Svila? Mo`e li to? Zapazite nogu slomljenu, ranu kroz prsa koiu na{a Meitera pominje. Ipak lovi on magiom `enu koia mu potrebna, i gle, magiom ona bude prona|ena, on ostavlja hranu i priatelje i kod nje iuri. To, ~ak, ni ve}ina `ena ne sklona uraditi."
	[enila re~e: "Njemu }e biti potrebno mnogo vi{e pomo}i nego {to je mo`e jedan dedica pru`iti. Trebalo je da ga nateram da povede i mene."
	Matak re~e, preko Ksipiasovog napu{tenog tanjira: "Dvojica 'dedica'. Nema ni Njegove svesnosti." Sijuf se, iznena|ena, netremice zagleda u praznu stolicu do svoje.
	Matak poluglasno dodade: "I ba{ mi prija {to ga nema."
	
	Narednik Pesak progovori u ime svih. "Nije se pojavio."
	Kle~e}i pored obezglavljenog tela Elandove druge zveri, sa koje su i sve ~etiri {ape bile odse~ene, Ustavica di`e pogled. "Ja }u, ~ekaj, molim te, jednu stvar. Nastaviti. Dopustio sam sebi mnogo, da ka`em, zastranjenja. Iz razloga, hm. Entuzijazma. Zarazan, a? Ali ja, hm, koadjutor, ne bi... Dozvol'te. Trebalo. Nisam video nikakvog boga. Mo`da }e nam `rtva pru`iti neko saznanje."
	Sveti no` raspori `ivotinju od grudne kosti do karlice. Pauk re~e: "Pro~itaj ti to nama, za{to ne, ne mo`e od toga biti nikakve {tete."
	Ova jadna `ivotinja pretrpela je itekakvu {tetu, pomisli Mejtera Nana; ali je bar skon~ala brzo, bol njen je prestao.
	Pesak je ve} podigao pu{ku 'debelja~u' do ramena pre nego {to je Mejtera Nana primetila Urusa koji je uveliko grabio uz spiralne stepenice u zadnjem delu mantejona, preska~u}i sve po tri stepenika. "Ne pucaj!" viknu ona. Pesak ne opali. Slede}eg trenutka vrata na vrhu stepeni{ta se zalupi{e. "Pomislio je da }emo mi prineti njega na `rtvu", objasni ona Elandu. "Namerava{ li? Ne}emo mi to raditi. Ja ne}u dozvoliti."
	Ustavica, koji je kle~ao pokraj druge prinete `rtve, ustade i sna`nim koracima po|e ka ambionu. "Ek-stra-ordinarno. A? Ekstra. Ordinarno. Sinovi moji i, ovaj, k}eri moja. Ni{ta u, hm, po~etku, a sada ovo." Pesak opet sede na jedno od sedi{ta za publiku i pognu glavu.
	"Jedan, da ka`emo, predgovor, je li. Uvod. Introdukcija, dozvolte. Potrebna, mislim. Prino{enje osoba na `rtvu upra`njavalo se ovde u pro{. U, dozvolte, molim vas, jednu stvar: pro{losti. Ovde. Mnogi od vas svesni toga. Znaju, je li. Zabranio, zabranio, da ka`em: sada{nji dr`alac bakulusa. @ezla, dakle. Skiptra."
	O, bogovi, pomisli Mejtera Nana. Ovaj }e sada re}i da nam creva bufova govore da `rtvujemo Elanda. [ta }u sad?
	"U praksi, dece, je li tako? Skoro uvek. Za{to slati glasnika koji, ovaj, ne mo`e videti primaoca poruke, a? Prino{enje osoba, i to dece, ali ni tad ne kao uobi~ajen postupak. Ne, ne, nikako. Samo u i-zu-zet!-no kriti~nim situacijama. U najgoroj nevolji, da. Samo tad."
	Liskun se pomeri. Stade ta~no iza Elanda.
	"Pre mog vremena. Kao augur, je li? Ja bih - ja bih... Proglasio..." Ustavica na~ini pauzu. Ko{~atim {akama stiskao je ivicu ograde ambiona, a pogledom je lutao prema obezglavljenim le{inama.
	"Nikad, je l' ho}emo jednu stvar? Nikad. Ne bih ja to mogao. Ne dete. Ne ~ak ni, heh. Urusa. A sada! Utroba u dve strane raspore|ena. Pratite me? Jedna strana za pastvu i grad. Druga za prinosioca i augura. Za na{, na{, za na{ sveti grad - rat, smrt i razaranje. Zlo. Nevolje grdne i straobalne! Za, za, dakle, ja }u. Ponuditi. Osobu, je li. Ljudsko bi}e. ^oveka. Upozorio me Pes da moram. Mene."
	Mejtera Nana re~e ~vrsto: "Elande, mo`e{ li ti da vidi{ bo`anstva?"
	On je pogleda sa blagim iznena|enjem. "Ne znam, generalice. Nikad nisam vid'o nijedno."
	Nije bilo vremena za delikatnost. "Jesi li ikada imao `enu? Mora biti da jesi!"
	"Nego {ta. Nebrojeno puta, pre nego {to me bacili u jamu."
	Ona se okrete Ustavici. "Ovaj nije podoban. Meni je to jasno, eminencijo, pa prema tome, mora i te..."
	Pesak ustade. "Ja sam podoban." I udari ~eli~nim palcem u svoja ~eli~na prsa, {to je zazvu~alo kao zveket te{kog lanca.
	"Ne misli{, valjda, ozbiljno!"
	"Da, gospo|o, mislim ozbiljno." Pesak se pope, podmazanom precizno{}u, uz stepenike koji su vodili ka oltaru. "On je do{ao. Pes Veliki je do{ao u Veliki mantejon."
	Mejtera Nana, nerado, klimnu glavom.
	"Obratio se Prvom govorniku i naredio mu da razgovara sa nama. Sa mnom. Tebe da izbavimo, gospo|o, zato {to je i to deo njegovog plana. Njegov plan je najva`nija stvar koja postoji, gospo|o."
	"Svakako."
	"Ti to ka`e{", re~e on, nastupaju}i ka njoj, zastra{uju}i kao talus, dvesta dvadeset pet kilograma metala, "zato {to su te tako u~ili u nekoj palestri. Ja to ka`em jer to u svojoj pumpi znam. On je rekao: izvucite Nanu, onda prinosite `rtve, onda }u ja do}i i kazati vam {ta slede}e da radite. Pes je rekao to."
	Ona, pokorno, opet klimnu glavom.
	"Zato smo uhvatili i biolo{ke, a onda sam pomislio da to mo`da ne}e biti dovoljno, pa smo uhvatili i dva boga."
	"Dva bufa, naredni~e."
	"Nek su bufovi; nije bitno. Ali bufovi nisu ni{ta postigli, a sad i ti ka`e{, i on ka`e, da ovi biolo{ki tako|e ne valjaju, gospo|o." Pesak se naglo okrete, tako da je sad bio licem u lice sa Ustavicom; gurnu pu{ku sa debelom municijom Ustavici u ruke. "Znao sam ja, patera, i pre nego {to si pro~itao iz creva. Jesi li ikad `eleo da umre{?"
	"Ko, ja? Pa - ne."
	La`e, pomisli Mejtera Nana. Znam ja kako je to, a zna i on.
	"Ja `elim da umrem." Pesak pokretom pokaza [kriljca, Bituma i Liskuna. "@ele i ova trojica. Mo`da ne}e to da ka`u, ali `ele. @elim umreti za Pesa; i umre}u, odmah sad." On kleknu i zagleda se u pod, a Ustavica bespomo}no pogleda pu{ku.
	Mejtera Nana promrmlja: "Ako bi ti `eleo to da izbegne{, eminencijo, svakako je dopustivo da neko drugi, neko ko se bolje razume u naoru`anje, obavi to umesto tebe."
	"Ti si, ovaj, saglasna, generalice?"
	Ona uzdahnu. "Ponekad su generalima potrebni narednici koji }e ih podsetiti na izvesne du`nosti. ^ini se da je tako. Bez obzira na to da li sam ja u~ila u palestri ili ne, narednik Pesak je u pravu. Pesov plan jeste najva`nija stvar u celom ovom svitu. @rtva je dala svoj pristanak."
	Pesak, i sad na kolenima, promrmlja: "Hvala, gospo|o."
	Ona kleknu pokraj njega. "Ja sam ~ula da i hemijski ljudi imaju mogu}nost da se... razmno`avaju. Ti to nikad nisi radio?"
	Liskun re~e: "Nije niko od nas ~etvorice, generalice. Osim toga, `enskih nuklearno-hemijskih osoba gotovo i da nema vi{e - jedva da je ijedna preostala." A Pesak re~e: "Nisam, nikada."
	Ona ustade i okrete se opet Ustavici, pa pru`i ruke da uzme pu{ku od njega. "Nisam ni ja nikad ispalila metak iz debelja~e, eminencijo, ali znam kako debelja~e rade. Osim toga, gledala sam kako ljudi pucaju iz njih. To sam videla hiljadama puta, od kad je ovo po~elo."
	"Ne, Mejt... Ne, generalice."
	"Molim te, eminencijo. Za tvoje dobro."
	On je u}utka tako {to podi`e pu{ku i uperi je nespretno u Peska. "Dabome. Ba{ za moje dobro. Generalice. Ja moram izvr{iti, ja, ovaj, sveto delo. Samopo`rtvovan. Odgovornost isklju~ivo moja. Prati{ me? Ina~e, krivi~no delo, ne? A i verski, verski gledano. Bio bih isklju~en iz, ovaj, aktivnog, je li, sve{tenstva."
	Njegov hripavi dah kao da je ispunio ~itavu mantejonsku dvoranu. "Za njega, za, ovaj, najvi{eg boga. Za Pesa!" On prstom po~e potezati obara~.
	"Ne tako, eminencijo", re~e Mejtera Nana. "Postoji ko~nica. Osim toga, ako ti pu{ku dr`i{ na taj na~in, ona }e da te osakati, jer, ona se i trgne unazad. Tako je, bar, meni re~eno." Ona namesti pu{ku u njegovim rukama valjano. "Dr`i je ~vrsto i pritegni je veoma uz rame. Ona }e te, tada, samo odgurnuti unazad. Ali ako je dr`i{ labavo i ako poku{ava{ da izbegne{ dodir s njom, tresnu}e te kao mo~uga."
	Pesak re~e: "U glavu, patera, to je najbolje."
	"Ja sam augur ovde", re~e mu Ustavica i opali.
	Pucanj je grunuo kao grom, zaglu{uju}e, u zatvorenom prostoru mantejona. Pesak se pridi`e na noge; u prvom trenutku mejtera Nana nije videla gde ga je metak pogodio. Pesak se munjevito okrete ka svetom prozoru, di`u}i ruke visoko i {ire}i ih. Za~u se neki sablasni zvuk koji je mogao biti krik bola ili grubi smeh. Crna te~nost pokulja iz Peskovog grla, pljusnu obilato na ~istu crnu mantiju koju Mejtera Nana tek {to je obukla.
	A svete boje po~e{e jo{ pre nego {to se Pesak stropo{tao na oltar.
	Mejtera Nana je `mirkala, zurila, opet `mirkala. Ekran je bio prepun; ne jedno lice, nego dva, koja su se gurala u istu sliku. Jedno lice je blenulo, zevalo i hvatalo vazduh, ali drugo je zra~ilo snagom, lice veli~anstveno i pravedno; i vi{e nego pravedno - lice nemilosrdno, ali i ohrabruju}e. "Moj verni narode", naglasio je dvoglavi Pes, "Primi blagoslove svoga boga."
	"Vidim ga!" povika neko. Po glasu, Mejtera Nana zaklju~i da je to rekao Pauk, ali nije mogla biti sigurna.
	Pes je bio tutnjava groma, Pes je bio vetar koji nosi sve pred sobom. "Odnesite ovog najplemenitijeg od svih mojih vojnika u Veliki mantejon. Govori}u..."
	Nestade slika. Sada su iz glavnog procesora u ekran stizale samo tmurne `ute i svetlucave crne boje u trakama. Onda, mno{tvo zmija koje su se uvijale, dok su po njihovim le|ima tr~karale {korpije; a iza toga oni - Pauk i Mejtera Nana, Eland i Ustavica, Liskun, [kriljac i Bitum - vide{e lice Ehidne izobli~eno od bola.
	Vrati se Pes, pouzdan kao da Ehidne nikada nije bilo. "Tamo }e ga na{ prorok Njorka vratiti nama."
	
	11. LJUBAVNICI
	Dok se lebdelica podizala od tla, Hosaan re~e: "Imam da ti ka`em desetak stvari, Kalde. Znam da ne}e biti vremena za sve, jer donde ima samo ~etiri ulice."
	"Znam ja gde je to. Po`uri!" re~e Svila o{tro. Ksipias mu polo`i ruku na rame. "Lak{e, mom~e."
	Hosaan baci pogled na malo ogledalo iznad glave; zagleda se Svili u o~i. "Zato }u ti prvo re}i ono najva`nije. Ti misli{ da u Velikom mantejonu ne}e biti nikoga kad Zu stigne tamo, i da }e ona, zbog toga, oti}i."
	"Da!"
	"Ali nije tako. Rekoh ti da sam morao oti}i do stakla na razgovor sa generalicom Nanom. Zbog toga sam i zakasnio." Lebdelica napravi nekoliko o{trih zaokreta, veoma se zanose}i; tim manevrisanjem uspe da obi|e i prestigne jednu nosiljku sa osam nosa~a.
	"Posle }emo raspravljati o tome, rekoh ti."
	"Dobro. Ali zbog onoga {to je Nana kazala, zaklju~io sam da bi bilo pametno da zavirim u Veliki mantejon. Tamo se nalaze trojica augura i par hiljada ljudi."
	"A Zumbulu jesi li video?"
	Hosaan odmahnu glavom. "Ne, ali lako sam je mogao prevideti, Kalde. Ona nije tako visoka kao ona crvenokosa. U toj gomili bilo je mnogo `ena sa raznim `ivotinjama."
	Oreb progun|a "Ne se-~e."
	"Ve}a je verovatno}a da se ona i sad nalazi negde napolju, Kalde. Ako je i{la pe{ice uz Palatin u ono vreme kad je Gljiva rekla da je i{la, onda nije mogla, do ovog trenutka, sti}i u Veliki mantejon."
	Ksipias upita: "Za{to su svi tamo, mom~e?"
	"Dogodila se sigurno jo{ neka teofanija - mora biti da je to. Zna{ li ti da se Pes pojavio Njegovoj svesnosti?"
	"Ne, mom~e! Nikad ni ~uo!"
	"Ja sam ~uo", re~e Hosaan. "Ali samo kao glasinu. Misli{ da narod zato dolazi?"
	Svila zavrte glavom. "To je bilo u molpindan; dakle, odavno vi{e nije sve`a vest." On zastade, pa dodade, govore}i napola za sebe: "[ta to zna~i, kad se umrli bog digne iz mrtvih?"
	Niko mu ne odgovori. Letelica je hitala dalje, iznad tla.
	
	Uskome{ana gomila ljudi ispunjavala je ~itavu Zlatnu ulicu. "Stoj!" naredi Svila Hosaanu. "Ne! Daj da se podignemo malo vi{e, ako mo`emo. Video sam je. Okreni."
	"Blizu nas, Kalde?" Letelica se uzdizala od plo~nika ulice, silovito huje}i duvaljkama vazduha.
	"Se~e!" uzviknu Oreb. "Se~e ma-ca!"
	"Dve ili tri ulice nizbrdo. Okre}i!"
	Umesto da se okrene i po|e natrag, letelica jurnu napred. "Tvoja ptica je u pravu", re~e Hosaan Svili. "Predugo bi trajalo da se probijamo kroz tu gomilu, ali zato mo`emo skrenuti ovamo..." On naglo zavi u jednu strmu, uzanu uli~icu stisnutu izme|u nekih visokih zidova. "Onda prese~emo u Zlatnu, ali tako da budemo iza nje. I}i }emo sa narodom, tako }e biti mnogo br`e."
	Svila udahnu duboko, pa izdahnu. Bolna slabost u njegovim prsima popu{tala je, postepeno; ipak, ~inilo mu se da ve} danima nije napunio plu}a kako valja i treba. "Kazao si Rogu da ti je ime [ljuk", re~e on voza~u. "Vidim da si na{ao i ode}u sli~nu konobarskoj - negde u Kaldeovoj palati, pretpostavljam - a cilj ti je bio da pomogne{ konobarima u poslu`ivanju, ve~eras."
	"Volim da budem od koristi, Kalde."
	"Znam ja to, ali moglo bi da bude od koristi za tebe da mi objasni{ zbog ~ega si uradio te dve stvari, pre nego {to na|emo Zumbulu - ako je na|emo. Ka`e{ da ima{ desetak stvari da mi saop{ti{. Neka ta bude, sada, prva na redu."
	I dalje majstorski manevri{u}i lebdelicom, Hosaan na|e vremena da baci pogled preko ramena, ka Ksipiasu.
	"Ako ja u majstora Ksipiasa i u Mejteru Mermer ne mogu imati poverenja, onda ni u koga ne mogu. Ako sad objasnim ove tvoje postupke - a, vidi{, mislim da to mogu - ho}e{ li mi re}i da li sam pogodio?"
	Na jednom uglu zavrte{e se oko sebe kao da su upali u vrtlog. "Bojim se da ne}u. Generalica Nana ka`e da je Sijuf opkolila Juzgado. Zato sam i do{ao na pomisao da proverim Veliki mantejon."
	"Gde je ona bila i kako je saznala za to?"
	"Ne znam, Kalde. Nije rekla, a ja nisam pitao. Kazala je da joj je to saop{tio jedan od Usikovih oficira. Usik je njemu naredio da poku{a stupiti u kontakt s njom."
	Ksipias re~e: "On je oti{ao dok je ovaj [ljuk poslu`ivao meze, mom~e! Zato {to je do{ao jedan drugi kelner po njega, se}a{ se?"
	"Kasnije, kasnije - kad sam ja zatra`io od Gljive da ustanovi prema kom mantejonu Zumbula nosi svoju ponudu bogovima."
	Njihova letelica ukoso u|e u Zlatnu ulicu i po~e se gurati kroz pe{ake koji su izme|u sebe razgovarali.
	"Zna{ kako ona izgleda", progun|a Svila. "Na sebi je imala crni kaput. Mislim da je nosila nekog velikog zeca."
	"Maca ri-~a", obavesti ga Oreb. "Ri~a lo-{e."
	"Dobro ka`e ovaj ptican, mom~e! Ona mr{ava je rekla da ta `ivotinjka pri~a!" Pre nego {to je Ksipias zavr{io te re~i, lebdelica po~e usporavati; stade; krov kliznu u stranu i dole, uvla~e}i se u rubove putni~ke kabine.
	Dah jo{ jedan potrajala je Svilina neizvesnost, mi{ljenje da je mo`da gre{ka. Ta mlada `ena koja grabi napred, nose}i pod mi{kom neko stvorenje narand`astog krzna: suvi{e je visoka, suvi{e vitka. Ali {koljka letelice blago gurnu njenu nogu, ona se okrete, Svila ugleda njeno lice.
	"Zumbulo!" Sko~io je na noge, refleksno, i tokom jednog trenutka bio je napola izvan vozila (a ona vi{e nego napola u vozilu) i ljubili su se.
	
	Kad se taj poljubac zavr{io, le`ali su licem u lice na mekanom ko`nom sedi{tu, ali ona le|ima ~vrsto uprta u naslon sedi{ta dok je on prakti~no padao preko ivice; a Ksipias je stajao iznad njih i mahao sabljom da bi gomilu prolaznika odr`ao na odstojanju. Njih dvoje se nekako domogo{e sede}eg polo`aja, ali ruke im nisu pristale da se razdvoje. "Ja se pla{io da si poginula", priznade Svila.
	A Zumbula: "Prokleto malo je nedostajalo da stvarno umrem, ali... Ja..." O~i su joj plivale u suzama. "Zar ne mo`emo da podignemo krov od ovoga?"
	"Ne znam kako se to radi."
	"Ja znam." Oslobodila je ruke i presko~ila naslon prednjeg sedi{ta - razmah suknjom i naboranom podsuknjom, sev nogu i skerletnih cipelica sa {iljatom potpeticom - i na{la se na voza~kom mestu. Ksipias se hitro sagnu, krov je ve} tekao uvis, zaklopio se, potamneo gotovo do potpune neprovidnosti.
	Ona obrisa o~i. "Pazi, sad se vra}am. Hvataj me." Prevalja se preko naslona i pade na njega tako da ju je Svila morao uhvatiti; le`e}i u njegovom naru~ju, po~e ga opet ljubiti. Nikakav govor nije bio potreban; njeni poljupci su govorili: Tuci me, postidi me, izgladnjavaj me, radi od mene {ta god ho}e{, samo me ne ostavljaj. Nikad ni{ta od toga ja ne}u ~initi, mislio je Svila i nastojao da to poljupcima iska`e.
	Kad se razdvoji{e, on jeknu: "Odakle da po~nemo?"
	Osmehnula se. "Ovo je bio po~etak. Volim te. Hajde da po~nemo odatle. Nisam se ovako ose}ala jo{ - jo{ od kad si sko~io kroz moj prozor."
	On se nasmeja, a ona se okrete Ksipiasu. "Ovog puta te poznajem bar malo. Ti daje{ ~asove iz ma~evanja, a ja ho}u da uzimam ba{ takve ~asove. Je l' ti uvek ide{ svuda s njim?"
	"[to god vi{e mogu, k}eri!"
	Svila je upita: "Gde si bila? Moji ljudi su te tra`ili svuda."
	"U jednoj u`asnoj staroj ku}erini u Orili, gde me je, po Njorkinom nare|enju, dr`ao jedan vojni~ina veliki kao ova kola. Njorku mora biti da poznaje{, on ka`e da poznaje tebe. Tartaros me pustio na slobodu." Zumbula se isceri osmehom devoj~ice od dvanaest godina. "Ti veruje{ u ove na{e bogove, a ne veruje{ kad ti ka`em da me je Tartaros oslobodio. A ja u bogove ne verujem, al znam da je ta~no tako bilo. Je li: ne zamera{ mi ako te ne zovem 'dragi'?"
	Svila odmahnu glavom. "Ni najmanje."
	"Previ{e ljudi sam zvala tako. Na}i }u ne{to drugo, ne{to dovoljno dobro, ali za to }e mi mo`da trebati jo{ neko vreme." Ona se opet okrete Ksipiasu. "Postoje ovde pomo}na sedi{ta, na rasklapanje, koja se nalaze u naslonu toga gde si ti. Na njima bi ti bilo udobnije."
	"K}eri, meni bi najudobnije bilo napolju! Kako se otvara ovaj drndavi krov?"
	Ona polo`i {ake preko njegovih. "Ostani ti unutra, ina~e nas dvoje ima za~as da budemo goli i oznojeni, a to bi ipak trebalo da radimo na nekom finijem mestu. Gde nam je {ofer?"
	"U lovu!" Ksipias naglim trzajem otklopi jedno pomo}no sedi{te, sede i, uz dosta savijanja i dovijanja, uspe da vrati sablju u korice. "On i Svilina ptica love tvog ma~ora!"
	"Auh, ta~no, ispustila sam Tika, a ko{tao me je pet kartica."
	Svila re~e: "Kad si se oslobodila - a bi}u Tartarosu ve~no zahvalan za to - trebalo je da do|e{ kod mene."
	Zumbula odre~no zavrte glavom.
	"Razumem. Nisi ni ti znala gde sam ja."
	"Ne, ne razume{. Znala sam. Znala sam ja ta~no gde si ti. U Juzgadou ili u Kaldeovoj palati. Svi koje sam pitala hteli su da razgovaraju o tebi, i svako je rekao da si na jednom od ta dva mesta. Ali izgledala sam... {ta da ka`em. Kao svaka druga drolja u Orili, samo jo{ gore; i smrdela sam. Nije bilo mogu}nosti da se operem, osim, mo`da, sasvim malo. Poku{avala sam, ali kad je voda prljavija nego lice, onda to ne poma`e mnogo. Htela sam miris, puder i ~e{alj za pridr`avanje kose, ali kosu je trebalo prvo oprati, pa osu{iti. Poku{ala sam da se vratim u Krvovu ku}u. Zna{ o njoj?"
	"O tvom poku{aju da se vrati{ tamo? Ne."
	"Pa, ~ista ode}a, ~isto rublje i jo{ mnogo toga. Zna{ ti na {ta bih ja li~ila bez svega toga?"
	"Znam", re~e Svila. "Na Kipris li~no."
	"Hvala. Li~ila bih na de~aka, ali na kome su se sise oklembesile do pojasa. Video si me nagu."
	Svila oseti da mu se lice zacrvenelo. "Nisu bile do pojasa. Ni pribli`no."
	"To je problem ko ima velike sise", objasni Zumbula Ksipiasu. "[to su ve}e, ni`e padaju, osim ako ima{ ~ime da ih pridr`ava{. Da li }e mi one smetati u ma~evanju?"
	"Ho}e ako mlataraju, k}eri! Ali ima tu na~ina! A misli{ da ja, koji se time toliko dugo bavim, ne znam te stvari?"
	"Predajem se u tvoje ruke, majstore Ksipiase." Ona mu, postrance, uputi jedan vragolast osmeh, onda ovla{no dota~e Svilin obraz poljupcem. "Mislila sam ja da idem na ~asove jo{ onda kad smo se vi|ali pre mog odlaska od Krva. Kad smo izi{li iz kreveta, rekao si da ja ne mogu biti dobra ma~evalka, da bi bolja bila neka riba sa kra}im nogama, a koja manje pazi na svoj izgled, ili tako ne{to. Zato sam mislila da nau~im, pa da te iznenadim."
	Svila, zanemeo, samo klimnu glavom.
	"Ja dobro ple{em, zaista dobro, iako nikad nisam uzimala ~asove iz toga, pa sam mislila da bih uz ~asove nau~ila i ovo. E, al do Krva je daleko, a Njorka mi uzeo sve pare, zato sam se okrenula, obrnula i oti{la kod Orhideje. Ona mi je pozajmila lovu i dala mi da se operem i, zna{, sredim. Kad, ona ka`e: Krva oledili. To mi je rekla tek sad, pre nego {to sam po{la na pijacu. Da li si to znao? Da je Krv mrtav? Jo{ od fejdana, ka`e ona."
	"Znao sam. Ja sam ga ubio." Zumbuline o~i se ra{iri{e, a Svila oseti ponos, ali duboko u sebi, i stid. "Ubih ga ma~em koji mi majstor Kspias dade na pozajmicu, i, ~ine}i to, ma~ upropastih. O pojedinostima radije sad ne bih govorio. Razumem za{to si htela da se vrati{, ili bar verujem da raz..."
	"Sve moje stvari su i sad tamo! Ode}a, nakit, sve {to imam!"
	"Osim toga, ra~unala si da se tvoj voza~ mo`da vratio tamo, u to sam siguran. Tako|e razumem za{to si se vratila kod Orhideje; o~ekivala si, i dobila, pomo} od nje. Iz istog razloga sam i ja oti{ao kod nje pre neki dan; pomogla je i meni - na{ao sam [enilu tamo. [to me dovodi do jedne stvari koju je trebalo da pomenem ranije. Kako se zvao taj vojnik? Taj koji te je dr`ao pod nadzorom, po Njorkinoj volji?"
	"Hamerston." Dve maju{ne bore pojavi{e se na Zumbulinom ~elu. "Kaplar Hamerston, imao je na sebi ~inove zelemba}kog kaplara, ali nafarbane. Sad si ti najednom po~eo zbog ne~eg da se brine{, vidim to. [ta je?"
	"Trebalo bi mi jedan sat da lepo objasnim {ta je." Svila slegnu ramenima. "Nastoja}u da budem sa`et. Volim te mnogo, veoma mnogo."
	"I ja tebe!"
	"Po{to te volim, imam {ta da izgubim; naime, imam koga da izgubim - tebe - a to zna~i da moram da te ~uvam. Ve}ini mu{karaca valjda ceo `ivot prolazi tako, ali za mene je to ne{to nesviknuto."
	"@ao mi je. Nastoja}u da pomognem. Zaista ho}u."
	"Znam da ho}e{. Izlaga}e{ sebe opasnostima, a to me brine vi{e nego i{ta drugo."
	Neko pokuca po poluprovidnom 'svodu' iznad njih.
	"Evo, vidi{, ve} sam zaboravio neke od mojih obaveza. Obe}ao sam [enili da }u joj pomo}i da na|e Njorku, a taj Njorka te je oduzeo od mene. Da li zna{ gde je on ili gde je taj narednik? Znam da je pateri Inkusu veoma stalo da ga prona|e."
	Ksipias ubaci: "Zar ti se ne ~ini da napolju stoji [ljuk i kuca nam na prozor, mom~e?"
	"Pusti ga da u|e, molim te."
	"Pa, ne znam kako se otvaraju prokleta vrata!"
	"To }e nam, dakle, dati jo{ malo vremena. Re{i}e{ ti to uskoro, siguran sam."
	Zumbula se zakikota. "Suvi{e dugo si se ti dru`io sa osobama kao {to sam ja. To Njorka ka`e o ku}ama. A gde je on, to ja znam, ili bar gde je bio: u jednom ru{evnom starom mantejonu u Sun~evoj ulici. Je l' to bio tvoj? Mantejon? Neko mi je tako rekao, kad smo i{li tamo."
	"Bio je." Svila uvide da se po~eo sme{kati. "Star jeste, i u prili~no oronulom stanju, zaista, ali voleo sam ga, ili sam mislio da ga volim. Valjda ga na neki na~in volim i sad."
	Jedva vidljiv na drugoj strani zatamnjenog 'svoda' putni~ke kabine, Hosaan pokuca jo{ nekoliko puta. Zatim to ponovi, ali o{trije.
	"Tamo se Kipris pojavila na tvom svetom prozoru? Orhideja mi je rekla. Desilo se, ka`e ona, za vreme Fidejine sahrane. Znala sam Fideju, `ao mi je {to nisam bila prisutna tamo. Imam ja jedno malo svetili{te za Kipris..." Zumbula zastade, zubima grickaju}i punu donju usnu. "Naime, imala sam. Je li ku}a stvarno razvaljena? Orhideja ka`e da jeste."
	Svila se priseti kako mu je Krvova vila izgledala dok su njega spasavali odatle. "Veoma je o{te}ena, svakako."
	"Ako je samo o{te}ena, mogli bismo oti}i tamo!"
	On pokretom pokaza na svod iznad i oko njih. "Dok [ljuk stoji napolju i kuca na ovo? [ljuk je bio jedan od Krvovih voza~a. Sigurno ga zna{ - on je bio onaj koji te je odvezao u grad da bi se mogla sastati sa mnom u Erminovom hotelu."
	"Divno! Eto, neka nas on poveze."
	Ksipias uzviknu: "Mislim da sam shvatio kako ovo ide! Da ga pustim unutra, mom~e?"
	Svila klimnu glavom, i jedan deo svoda, i to zadnji na toj strani, otklopi se i uvu~e u stranu vozila. Hosaan se sagnu unutra i pru`i ruku da otvori i prednji deo. Oreb, koriste}i to, prolete munjevito i spusti se na Svilino rame, sav uzlepr{ao od uzbu|enja i indignacije. "Lo{a ma-ca! Se~e ma-ca!"
	Hosaan kliznu u voza~ko sedi{te. Narand`asta i bela `ivotinja koju je dr`ao za{i{ta: "Jaoooo. Jaooooo meeeeen."
	"Bogami se imalo juriti za njim, Zu", re~e Hosaan Zumbuli, "ali smo ga ukebali u jednom }orsokaku gde je poku{ao da se provu~e kroz neku rupu."
	"Ti krvari{!"
	"On se i borio. Ako }e ga neko drugi dr`ati, uze}u kutiju za prvu pomo}."
	"Jaoooo meeeennn", re~e narand`asto-`uti katahrest. "Leeeepa daaaam... ne daiiiiii... ubiiijuuu."
	"Ne}e ova lepa dama dati da tebe ubiju", ute{i ga Svila. "Bar ne u slede}ih sat-dva." A [ljuku re~e: "^uj, zamolio bih te da nas odbaci{ do Krvove ku}e i da nam pomogne{ da odatle iznesemo Zumbulinu imovinu." Jedan trenutak zastade i zagleda se u Zumbulu. "Posle toga idemo u Prolokutorovu palatu." Vozilo kliznu sa mesta, a Svila dodade: "Tamo bi lako moglo da nam zatreba oru`je, ali po oru`je bismo morali po}i u Kaldeovu palatu, a to sebi ne mo`emo dozvoliti. Nikad se ne bih izvukao."
	Ksipias uze malog katahresta od Hosaana. "Imam svoj ma~, mom~e!"
	Dok se pesma duvaljki poja~avala do prigu{enog urlika, Svila zami{ljeno klimnu glavom. "Nadajmo se da }e to biti dovoljno."
	
	"Mo`emo nas dve, mo`da, i u baru ova pi}a koja `elim", re~e Sijuf [enili, "ali u mom stanu mnogo lep{e, zar ne?"
	"Ja sam popila tri uz ve~eru." [enila ovo namerno re~e preglasno. "Ako }u po~eti da padam na pod i da se svla~im, bolje da to ne bude na javnom mestu." Po~e zainteresovano razgledati Erminovu selariju. "Ali nam za to treba soba, a?"
	"Osoblje na~inilo aran`man za mene u tom pogledu dok mi na paradi sa tvoim priateljem Kaldeom", re~e Sijuf i zaustavi jednog konobara u livreji. "Moi apartman uz veliko stepeni{te, da? Broj sedamdeset devet?"
	Konobar odmahnu glavom. "Mi u Erminovom nemamo apartman sedamdeset devet, generalice."
	"Generalisima. ^ekaj, pokaza}u ti." Dok se [enila sme{kala i trudila da izgleda kao nevina{ce, Sijuf iz d`epa izvu~e klju~.
	"Ah!" Konobar klimnu glavom. "Broj sedam-devet. To je dvokrevetna soba, mi je zovemo 'soba Lirihord', generalisima. To je desno od tebe, na samom vrhu velikog stepeni{ta. Ne mo`e{ proma{iti."
	"Soba, ka`e{. Vi{e od iedne sobe, reko{e meni."
	Konobar spusti glas poverljivo. "Na{i apartmani imaju po ~etiri sobe, u stvari, po pet, po {est, kako koji, ali mi za ceo apartman ka`emo 'soba' zato {to nam je tako zgodnije. U tvom, u sobi 'Lirihord', koja se tako zove zato {to u muzi~koj odaji ima taj instrument, ti ima{ zapravo jedanaest soba i tri kupatila, a i balkone, i tako dalje. Tri spava}e sobe ima{, selariju, cenatiunkulu za formalne ve~ere, kutak za doru~ak, radnu sobu..."
	Ona mu mahnu da za}uti. "A vi imate vinskog kelnera, dobrog, koi zna?"
	"Podrumara, generalisima. On je u Kaldeovoj palati u ovom trenutku, koliko je meni poznato."
	"Dolazim odatle. I on, uverena. Po{alji ga meni ~im stigne."
	Sijuf se okrete od konobara, pokretom pozva [enilu. "Mu{karci tako glupavi, zar ne? Zato neprivla~ni, uglavnom. ^ak i najfinii me|u njima. Iednu stvar o njima ka`emo mi u Trivigaunteu: mu{karac za du`nost, devoika za u`ivanje."
	[enila krotko klimnu glavom, trep}u}i da bi pokazala da ovu informaciju postepeno usvaja. "U Trivigaunteu?" upita ona. "Tamo je tvoj dom? Nisam ja navikla da do`ivim naklonost prema nekome ko je iz tako dalekih krajeva."
	"Prirodno, prirodno. Ia tamo imam ku}u prostraniu od ovog Erminovog hotelll-la, to nasledila od moie mame. Izvan na{eg grada imam i seosku ku}u pro{irenu za odmor i za obuku moih konja. I za lov, dve ku}e, jednu u pe}ini gde sve`ie. Ti lovi{ li mo`da? Pokaza}u ti. Odu{evi}e{ se mislim, mada na nekim mestima ne mo`e{ staiati tako uspravno, mislim."
	"Rado bih u~ila. Mislila sam da ste vi svi isto~no odavde. Na{ Kalde, ja ga zovem patera, re~e ne{to o {atorima koji su tamo negde. U svakom slu~aju, ba{ je slatko {to ima{ i ovaj apartman ovde, {to ina~e nisam ni slutila."
	Dr`e}i se pod ruku, one po|o{e uz {iroko stepeni{te. "Imam ia i moi {ator blizu va{eg grada, i moi glavni {tab, koi }u prima}i bli`e, uskoro. Ali i ovo veoma pogodno, kao {to vidimo. Kod {atora ia ve} dobro lovim, pa mo`da ne}u morati da te vodim ku}i na u~enje, mo`e i ovde. Mi ve} ubili tri leta~a i uhvatili iednog tako|e."
	"^etiri leta~a?" Zaprepa{}ena, [enila nakratko zaboravi da glumi divljenje. "Nisam verovala da to iko mo`e."
	Sijuf se nasmeja. "Pre devet godina u Trivigaunteu iedna druga ubila iednu lete}u osobu, ali ne uhvatila ono okruglo na le|ima koie gura napred. Zaboravljam tu re~."
	"Pojma nemam."
	"Pomo}u onog prvog mi dadosmo krila na{im pterovojnikinjama. Ovai drugi slu~ai, ulovila ia; tako|e to {to gura; ali leta~ nam io{ ne ka`e kako to dejstvuje."
	Sijuf ovla`i usne, a [enila prvi put oseti strah. "Ne}e io{ da ka`e nama. Ali uskoro. On, kao i svi mu{karci, glup, ali ~ak ne ni fini, nego male{an i tanak. Mi uzeli njegovo odelo i radimo stvari sve dok ne postane priatelj. Ovo tebe ne zbunjuje, nadam se?"
	"Mislim da sam razumela."
	"Skinule mi njega, i, da vidi{. Nimalo fini. Ia imam pet mu`eva, i svaki finii od njega. Mo`da bi ga ti htela? Mi kad zavr{imo s njim, dam ga tebi."
	"O, ne! Ja ga ne `elim, Siuf."
	"Dobro."
	"Ja, u stvari, uop{te ne volim mu{karce, sem patere i onog drugog."
	Stigo{e na vrh Erminovog {irokog, velikog stepeni{ta sa debelim sagom. Sijuf pogleda desno, spusti pogled na svoj klju~. "Moe mu`eve ja volim ponekad, ali `ena voli ponekad i dru{tvo svog lova~kog psa. Nadasve volim devoike visoke i jake; kr{ne. Naivi{e to. Pria mi, vidi{, u po~etku izvestan otpor."
	
	Mejtera Mermer zastade i zagleda se netremice u ~udnu povorku koja je prelazila Ulicu mantejonsku; to je, dodu{e, bilo prili~no daleko, ali ba{tina Mejtere Ru`e poja~ala je vid Mejtere Mermer neuporedivo. U sjaju uli~nih svetiljki, videla je jednog krupnog ~oveka, robusnog izgleda, za kojim je i{ao jedan manji, toliko mr{av da se ~inilo da je sastavljen od {tapova. Za njima, trojica vojnika, a oni su bili krupni i zgodni kao i svi vojnici; Mejteri se u~inilo da dvojica vojnika nose, izme|u sebe, jo{ jednog, ~etvrtog. Iza vojnika nai{ao je jedan visoki augur, i - i...
	"Sibilo! O, sibilo! Generalice, generalice Nano! To sam ja, sibilo!" Mejtera Mermer od radosti bukvalno odsko~i u vazduh. Malena sibila koja je hodala pored visokog augura obazrela se, a onda zinula od iznena|enja.
	Delovi nasle|eni od Mejtere Ru`e pobolj{ali su jo{ mnogo toga u gra|i Mejtere Mermer: ona sad potr~a Mantejonskom ulicom kao krilata. Ni Oreb ne bi br`e prevalio tu razdaljinu. Pridr`avaju}i svojom jedinom upotrebljivom rukom mantiju, ona projuri kao topovsko zrno izme|u nekolicine grubijana koji su se vrzmali ulicom, sudari se sa vode}im vojnikom, pri ~emu kod obe strane zazve~a metal, a Mejtera se zadihano i zbrzano izvini, najzad zagrli, jednoruko, Mejteru Nanu.
	"To si ti, to si stvarno ti! Toliko smo se brinuli! Ne zna{ koliko! Ne mo`e{ znati, a kad je patera rekao da si dobro, pomislila sam da se najgore upravo tad dogodi - kad svi ka`u da je opasnost pro{la, ba{ tad neko pogine, o, Hierakse! O, Scilo! O, Telksiepeja! Naprosto, nisam mogla to podneti. Ti si bila svetlost mog postojanja, sibilo. Znam da ti to nisam nikad rekla, ali bila si, bila si! Da sam morala `iveti sama u kenobi samo sa Mejterom Ru`om i onim hemijskim, pukla bih. Poludeli bismo svi!"
	Mejtera Nana se smejala, grlila je Mejteru Mermer i poku{avala je odi}i sa tla, {to je bio poku{aj toliko sme{an da Mejtera Mermer uskliknu: "Prestani, kvrcnu}e ti ne{to!" Ali ni ta glupost nije bila va`na, nimalo, jer Mejtera Nana bila je tu, nasmejana, ista ona draga Mejtera Nana, samo jo{ i bolja jer se uspela vratiti iz Tartaros-bi-znao kog podzemnog bud`aka - nije bilo na celom svitu k}eri i majke tako bliske, niti bake i unuke tako bliske, ne, ni upola tako kao njih dve; nijednog deteta ni unu~eta voljenijeg.
	"Silno sam sre}na {to sam se vratila, Mejtera", proglasi Mejtera Nana, ~im je uspela da obuzda svoj smeh. "Do ovog trena nisam znala koliko sre}na."
	"Gde si bila? Draga, draga sibi, curice moja lepa! Patera je rekao da su te ugrabili, da te dr`e na nekom jezivom mestu ispod grada, a posle da te ne dr`e vi{e, da si sa nekim vojnicima, ali generalisima, ne ona debela nego ona druga, rekla je da si mrtva, i, jao sibilo moja! Kako si mi nedostajala! @elela sam da upozna{ [enilu, i jo{ `elim, jer mi je [enila kao druga unuka, ali niko, niko u celom svitku ne mo`e mi ikad zna~iti koliko mi zna~i{ ti!"
	Visoki sve{tenik re~e: "Pa, dozvolite - Viron... Ceo Viron, je li? Ima ta ista ose}anja kao ti, Mejtera. Pogledaj samo, hm, ljude."
	Glave su se ve} okretale ka njima, narod je pokazivao na tu stranu.
	Mejtera Nana razmahnu obema rukama i dobaci posmatra~ima, vrhovima prstiju, {est poljubaca; onda se oglasi srebrna truba, ona koju je Mejtera Mermer ve} jednom ~ula, u Sun~evoj ulici, onog hieragdana koji nikad ne}e biti zaboravljen, kad se Kraljica 'Svitka' ispoljila prilikom prino{enja poslednje `rtve. Sada taj isti glas odzvoni od svakog zida i svakog kamena u plo~niku, kao poziv u bitku: "Ja sam generalica Nana! Njegova eminencija i ja proveli smo neko vreme dole u tunelima gde se Ajuntamiento krije. Uputstva nam je dao Pes li~no. Idemo u Veliki mantejon! Svi vi tako|e tamo idete, zar ne?" Ona pokaza {irokim gestom koji je bio kao izvla~enje ma~a iz korica.
	Za~ulo se klicanje, a nekoliko glasova povika: "Da!"
	"Prorok Pesa Gospoda, Njorka, bi}e tamo. To znamo jer nam je Pes tako rekao. Molim, ako neko od vas poznaje Njorku, da mi se odmah javi!"
	Rukom mahnu jedan d`in, vi{i ~ak i od Ustavice. On je pod levom rukom nosio ovna, a za sobom vodio pripitomljenog pavijana; sa te dve `ivotinje gurao se kroz gomilu. Mejtera Mermer pomisli da nikada nije videla tako krupnog biolo{kog ~oveka, krupnog maltene poput vojnika.
	"Ja." Div je imao dubok glas, nalik na mumlanje bas-bubnja. "Poznajem ja i tebe, generalice. Ne ba{ mnogo, tebe, ali sa Njorkom sam stari drugar." Noge kao dva stuba savlada{e preostalo rastojanje izme|u njih u nekoliko duga~kih koraka.
	Po drugi put maleno lice generalice Nane ostade bezizra`ajno od zaprepa{}enja. "Gib! Ti si Gib! Juri{ali smo na letelice u Kaveznoj ulici zajedno!"
	"^ista la}a, generalice." Div se spusti na jedno koleno, {to navede ovna na ljutito blejanje. "Ja sam Gib iz 'Petla', nastojao sam da ostanem uz tebe, ali prokleti konj nije mogo da odr`i tu brzinu. Preveliku te`inu je nosio, ka`e \ur|evka. Onda ga je pogodio debeli metak, pa smo tresnuli." On podi`e slobodnu ruku da poka`e da je na njoj gipsani zavoj, onda dodirnu, vrhovima prstiju koji su iz zavoja virili, greben iznad svojih o~iju. "Zato ne mogu da ti salutiram kako bih voleo, ali tu je Bongo koji to mo`e. Salutiraj gospo|i generalici, Bongo. Salutiraj!"
	Pavijan se uzdi`e na zadnje noge, a prednjom {apom dodirnu glavu kao da zaklanja od sunca o~i, iznena|uju}e ljudske.
	Mejtera Nana upita: "Zna{ li Njorku, Gibe? Mislim na onog Pesovog proroka Njorku."
	Mejtera Mermer oseti njenu nesigurnost. "Ona poznaje jednog ~oveka po imenu Njorka, koji je dolazio u na{u palestru; ali, koliko ja znam, nije sigurna da je to taj Njorka kome je Pes rekao da... Sibilo, da li je tebi Pes govorio o tom Njorki?"
	"Jeste!" Mejtera Nana klimnu glavom tako `estoko da njena kratka sme|a kosa podsko~i. "I to malo~as, dole u kapeli ispod Prolokutorske palate. Pojavio se na svetom prozoru tamo, i svi smo ga videli jasno, ~ak i Pauk, i Eland. Bilo je divno!"
	Vojnik koji je nosio noge ~etvrtog vojnika re~e: "Govorio je o na{em naredniku. Onda smo mi narednika dali Pesu."
	Tre}i vojnik se usprotivi. "Dao je on sam sebe. Sad Pes `eli da ga popravimo. Ne zato {to ga ne}e kod sebe, nego zato {to nam je ovaj narednik potreban. Pes ne `eli da on bude ba~en u staro gvo`|e."
	Augur zabaci jedan duga~ak pramen opu{tene crne kose. "Ako - hmmm. Ovaj, dati, taj glagol, je l' ho}emo jednu stvar? Zna~enje, po meni..."
	Mejtera Nana ne dopusti da joj to odvu~e pa`nju. "Poznaje{ li, Gibe, ili ne poznaje{ proroka Njorku? Da ili ne!"
	"Itekako poznajem, generalice."
	"Opi{i ga!"
	"On je suvlasnik moje kafane, mada je to mo`da zaboravio. Prili~no krupan tip." Gib mahnu ugipsanom rukom ka najkrupnijem od grubijana koji su stajali u blizini. "Otprilike ovoliki, ali ne toliko mator. Na glavi ima vi{e kose nego {to mu treba, ali mu u{i ipak vire iz nje."
	"Jaka donja vilica, isturena napred!" re~e Mejtera Nana, maltene poigravaju}i od nestrpljenja i brige.
	"E, to je taj, generalice. Isturena toliko da mo` oka~i{ na nju ve{ da se su{i." Gib se prigu{eno nasmeja, i to je zvu~alo kao da se u njegovim prostranim prsima krije, i smeje, neki stra{ni {umski stvor. "Umalo da ka`em da izgleda kao ovaj Bongo. Njorka je moj stari drugar, ne bi se ni uvredio. Al bi se mo`da ti uvredila, ili bog koji ga je kucnuo po ramenu. A to je bio, ka`e on, Tartaros."
	"Ova, generalice, je li, pauza, u smislu o-dugo--vla..."
	Mejtera Nana opet `ustro klimnu glavom. "Dobro on ka`e, Gibe. Ustani. Ne mora{ sa mnom razgovarati kao sa detetom, samo zato {to nisam visoka."
	Ona po|e napred, lakim trkom, i kao magnet povu~e za sobom diva. "Da vidimo... Ti ne poznaje{ nikoga ovde osim mene. Ne poznaje ni na{a sirota Mejtera, koju je trebalo da ti predstavim. Osim ako si se ve} upoznala sa Njegovom eminencijom, Mejtera?... Eminencijo, ovo je moja najdra`a prijateljica, po stare{instvu iznad mene, Mejtera Mermer. Mejtera, ovo je Njegova eminencija koadjutor, patera Ustavica."
	Mejtera Mermer, hitaju}i za njima, zastade dovoljno dugo da izvede naklon na uobi~ajeni na~in.
	"To je, je li. ^ast? Za mene, Mejtera. Za mene. Izrazito. Pa... Povlastica. Po~injemo na{e poznanstvo pod najpovoljnijim, je li, okolnostima. Sla, hm. Sla`e{ se?"
	"Izrazito, eminencijo!"
	Mejtera Nana pre{la je iz trka u vrlo brzi hod; odmicala je sna`no. "Ovo je Gib, kao {to si ~uo, prijatelj Njorkin, a moj ratni drug. Ovaj vojnik koji dr`i pu{ku debelja~u uperenu u zarobljenike... Liskune, nije stvarno potrebno da ti to radi{. Ne}e oni be`ati."
	Osvrnula se, u hodu, da na tren pogleda Mejteru Mermer. "Gde sam bila? Aha, da. Ovo je privremeni kaplar Liskun. Ja sam ga privremeno unapredila i poverila mu da komanduje svojim saborcima dok narednik Pesak ne bude, Njorkinim delovanjem, vra}en nama."
	Mejtera Mermer susti`e Mejteru Nanu i re~e: "Oni to, sigurno, nose sirotog narednika Peska?"
	"Tako je. Nose ga [kriljac i Bitum. Na{i zarobljenici - sada na{i prijatelji, ili, bar, prijatelji moji, a i prijatelji Njegove eminencije, svakako - jesu Pauk i Eland." Do{la je do ogromne gomile ljudi koji su se tiskali oko Velikog mantejona. Po~e se propinjati na prste, ne bi li tu negde ugledala Njorku.
	
	Ksipias je prona{ao i zapalio neku sve}u; Svila odvu~e Hosaana od svetlosti sve}e, u mrak hodnika. "Majstor Ksipias mo`e njoj pomo}i da vidi {ta se gde nalazi; mo`e joj dr`ati sve}u, a to je sve {to je njoj, zapravo, potrebno. Ti i ja imamo o pone~emu da porazgovaramo."
	"Do-bar mali", graknu Oreb Svili, umiruju}im na~inom.
	"Zaposlio sam te - znaju}i da si agent trivigauntske vladarke, Rani - zato {to ste vi Trivigaunci na{i saveznici. Siguran sam da ti je to jasno."
	"Svakako, Kalde."
	"Ne duguje{ ni{ta Vironu, niti meni. Ali, ako `eli{ da ostane{, mora}e{ biti otvoreniji nego do sad."
	"Samo zato {to je onaj stari slu{ao, Kalde. Znam da ti ima{ poverenja u njega, i verovatno u tom pogledu ne gre{i{. Ali ja nisam ti. Nastojim ni u koga da nemam vi{e poverenja nego {to moram."
	"Jasno mi je to. A imaju li oni poverenja u tebe? Mislim, zvani~nici kojima ti podnosi{ izve{taje."
	Nastade kratkotrajna ti{ina; u mrklom mraku, Svila nije mogao videti Hosaanovo lice, ali je ose}ao da od toga ne bi ni bilo nikakve koristi. Onda Hosaan re~e: "Ne vi{e nego {to moraju, Kalde. Meni to, me|utim, ne smeta. Navikao sam na to."
	"Ja nisam. Nema sumnje da }u se morati navi}i; ali, za sada, nije mi lako. Ti njih vara{. Zato si rekao Rogu - i mnogima drugima, nesumnjivo - da te zovu '[ljuk'; to je ime pod kojim se kre}e{ ovde. Iz istog razloga si se ubacio kao konobar za vreme na{e ve~ere. @eleo si da poka`e{ nekome ko je bio za stolom da si uspeo prodreti u moje doma}instvo. Nekome ko tebe prepoznaje ve} prvim pogledom. Zar nije tako?"
	Hosaanov jedini odgovor bilo je sablasno }utanje. Na Svilinom ramenu, Oreb graknu i prome{kolji se nelagodno.
	"Ta osoba }e pretpostavljati, dakako, da ja nisam svestan da si ti trivigauntski agent..."
	"Uhoda, Kalde. Nemojmo okoli{iti i koristiti ubla`ene re~i. Zna{ da sam uhoda, znao si to od trenutka kad si me primetio u onom brodi}u."
	"Dobi}e{ pohvale i priznanja."
	Hosaan zausti da ne{to ka`e, ali ga Svila prekide. "Nisam zavr{io. Dok si nas vodio ovamo, razmi{ljao sam o tvojoj dvoli~nosti i o tvom zaposlenju: moj si voza~. Molim te, nemoj re}i da je tvoja la` u su{tini ipak istina zato {to sam ja jedini koji zna i zato {to namerava{ da obavesti{ svoje stare{ine da je to tako. Bila bi ti to samo jo{ jedna, dalja la`."
	"Dobro, ne}u."
	"U tom slu~aju, ja ka`em ovo. Mo`e{ preneti svojim stare{inama sve {to dozna{. Ja sam od samog po~etka smatrao da }e{ ti to ~initi, a po{to nemam ni najmanju nameru da izneverim va{u Rani, Viron tu ne mo`e nikako biti na {teti. Ali mora{ me po{tovati jednako kao {to je ~inio va{ doktor @dral - mora{ mi govoriti sve {to ja ho}u da znam o tvom poslu ovde i o izve{tajima koje {alje{. Zauzvrat, ~uva}u tvoju tajnu."
	Pro|e, puze}i, jedna sekunda. Dve. "U redu, Kalde. Ali ja sam oduvek bio voljan da ti kazujem sve {to je bilo potrebno da zna{."
	"Hvala. Ranije sam pitao da li generalisima Sijuf ili generalica Saba znaju kako izgleda{, da li te mogu prepoznati na prvi pogled. Rekao si da ne znaju, i ja sam ti verovao." Na trenutak se Svili u~ini da se ne{to {unja kroz tamu; ali za~u samo lepet krila Oreba koji je uzleteo sa njegovog ramena.
	"Pitam ponovo - da li je to bila istina? Da li te jedna, ili druga, znaju?"
	"Istina je, Kalde. Nikada nisam razgovarao sa njima. Ne verujem da ijedna zna kako izgledam."
	"Na mojoj ve~eri bio je prisutan neko ko te poznaje. Ko je to bio?"
	"Pukovnica Aband`a. Zar nisi pitao {ta }e ona u Sijufinom {tabu? Ona je oficir obave{tajne slu`be."
	"Njoj podnosi{ izve{taje?"
	"Od sada verovatno ho}u. Ali ti jo{ ne uvi|a{ da..."
	Blaga svetlost sve}e pojavila se u Zumbulinim vratima. Oreb re~e, ali sa Ksipiasovog ramena: "Maca do-|e."
	Svila upita: "Kako ide, majstore Ksipiase?"
	Starac odmahnu glavom. "Ne ide. Ni{ta nije ostalo, mom~e! Ali ho}e{ li par~e srebrnog lanca? Prsten koji vredi pola kartice?"
	"Ne, hvala."
	"Ni ja! Al to smo na{li! I misli{ da je ona zadr`ala? Ne, nego je bacila i to. Bacila na pod. Fakt!"
	Oreb im saop{ti: "La-~e mala."
	"Nije trebalo da je ostavi{ samu u mraku", progun|a Svila.
	"Isterala me, mom~e. Sa sve}om ja izleteh napolje!"
	Osetiv{i pritisak Hosaanove ruke na le|ima, Svila re~e: "U pravu si, [lju~e, naravno. Moram po}i kod nje, unutra. Ne znam mogu li joj i{ta pomo}i, ali moram poku{ati."
	Svila, sam, po|e mra~nim hodnikom i zaokrete u jo{ mra~niji ulaz prostorije koja je nekad bila Zumbulin apartman. Ovde se nekada nalazio sto za obla~enje, sa intarzijama od zlata i slonova~e; tamo ormani prepuni skupih kaputa i haljina; onamo staklo za komunikaciju, ispravno. A preostade samo tama, i melanholi~na slatko}a prosutog parfema. Jedna vrata vodila su u Zumbulin 'balneum', kupatilo, podseti se Svila; druga u njenu spava}u sobu. On uzalud poku{a da se seti koja su vrata bila levo, a koja desno. Za~u njene jecaje, tako da prise}anje nije bilo ni potrebno; idu}i za tim zvukom, on, pipanjem, na|e vrata koja su ga vodila ka njoj, i uveri se da su otvorena.
	Posle toga, nije se imalo {ta drugo raditi nego u}i u sobu, zajedno sa duhom onog nekada{njeg patere Svile.
	
	"Stoj!" Mu{ki glas, pra}en zveketom oru`ja u pokretu, osloba|anje ko~nice; Sijufina oficirka obave{tajne slu`be di`e obe ruke visoko. Trudila se, za to vreme, da vidi stra`ara, pri no}noj svetlosti, prigu{enoj zbog sloja oblaka izme|u Virona i nebeskih zemalja. "Ja sam pukovnica Aband`a, u slu`bi Rani od Trivigauntea."
	Sa{aptavanje. Dva stra`ara, dakle, ako ne i vi{e. "Pri|i i ka`i lozinku."
	Aband`a po|e polako napred, dr`e}i ruke i dalje u vazduhu. Ako ovi nervozni mu{karci pripadaju Kaldeovoj gardi, onda jesu (ili bi barem trebalo da budu) disciplinovani. Ali ako su dobrovoljci generalice Nane, mogli bi pucati bez upozorenja.
	"Stoj u ime Rani!"
	Aband`a opet stade. Predstavi se po drugi put. Negde iza nje jedan glas za{i{ta: "Prokleto su nervozni i oni i one, damo. Ne bih ja stajao izme|u njih."
	"Hvala", progun|a ona. "To je dobar savet, sigurna sam."
	Jedna mr{ava vojnikinja iz Prate}eg konji~kog bataljona iskora~i iz senke; Aband`a sa zadovoljstvom vide da ta `ena dr`i pu{ku okrenutu nadole. "Mora{ i meni dati lozinku da bi pro{la, pukovnice."
	"Boraz." Sada }e se videti da li je kod ove vojnikinje nepoznavanje 'zajedni~kog jezika', koje nagove{tava njenu pripadnost aristokratiji, istinsko ili la`no.
	"Mo`e{ pro}i, pukovnice."
	La`no.
	"Stoj!" Opet oni Kaldeovi. Aband`a re~e: "Pa, ve} sam jednom stala za vas."
	"Ima{ li na{u lozinku?"
	Ona, u sebi, uzdahnu. "Nisam znala da je potrebna. Moram razgovarati sa oficirkom koja komanduje na{em odeljenju ovde."
	"Ne mo`e{ u Juzgado bez na{e lozinke."
	"Onda mi je morate vi dati."
	Jo{ jedno savetovanje {apatom. "To je protivno pravilima, pukovnice."
	Njene o~i privikavale su se na mrak; videla je obojicu mu{kih stra`ara. Svetlosti nebeskih zemalja svetlucale su u no}i, odbijale se sa njihovih oklopa koji su izgledali kao da su premazani voskom. "Ako je protiv pravila dati ikome lozinku, onda ne mo`e{ o~ekivati da je ja znam."
	Ona se zatim obrati konji~koj oficirki. "Idi i dovedi je. Ima{ moju dozvolu za napu{tanje stra`arskog mesta."
	Glas iza Aband`e re~e, odve} tiho da bi to mu{karci ~uli: "Ima jedan fini lokal, Troterov. Jedna ulica ni`e, pa skrene{ ka zapadu. Mo`' popijemo po jedno pi}ence. Reci ovim zelemba}ima da je po{alju tamo kad se pojavi."
	Aband`a odre~no zavrte glavom.
	"Gospo, vi{e sam potreban ja tebi nego ti meni."
	Bez osvrtanja, Aband`a progun|a: "Ma nemoj? Nisam primetila."
	"Mog'o sam te uvedem bez problema. Pa, jeee, mogu i sad. Ka`i im 'povelja'. To ti dajem besplatno."
	"Stra`a!" re~e Aband`a. "Setih se va{e lozinke. Rekao mi je va{ Kalde za ve~erom."
	Obojica pri|o{e bli`e, dr`e}i pu{ke uperene pravo u nju. "Ka`i."
	Ona se osmehnu. "Osim ako je neko promenio lozinku, a o tome nije obavestio Kaldea, va{a lozinka bi morala i sad glasiti: povelja."
	"Prolazi, prijateljice."
	"Hvala vam jo{ jednom", progun|a Aband`a.
	[i{tanje iza nje bilo je jedva ~ujno. "U zadnjoj sobi. Tip se zove Urus."
	
	"Niii{{{taaa..." Zumbulini jecaji polako su se sti{avali, prelazili u tiho {mrcanje. "Onoliki provodi. Onoliki osmesi. Prosjakov koren i r|a; uradi ovo, uradi ono. I ni{ta nije ostalo." Jecaji se vrati{e. "O, Ki-i-pris... Smiluj se!"
	Svila tiho re~e: "Mislim da se ona mo`da ve} smilovala."
	"Moiiim te taniii", re~e katahrest. "Ljub ljuuuub."
	Svila to poslu{a. Poljubi Zumbulu u uvo, zatim u zadnju stranu vrata, a kad ona podi`e glavu, poljubi je u usne.
	"Jooo{ joo{ ljub leeep", re~e katahrest i poku{a mljackanjem da do~ara zvuk poljupca, ne uspe{no.
	Tre}i 'ljub' nije jo{ bio zavr{en. A kad se zavr{io, Zumbula re~e: "Obri{i lice, celog sam te uslinavila."
	"To su samo suze", re~e Svila. Izvadi maramicu iz d`epa.
	"Ne samo suze", re~e Zumbula. "Toliko sam plakala da mi je i nos procurio. Nemoj misliti da ne umem da pla~em i lepo, kad je to potrebno."
	"Neee laaaa~."
	"Razmi{ljala sam o nekim stvarima. Na primer: zna{ li {ta sam imala kad sam polazila od ku}e?"
	On odre~no odmahnu glavom. "[ta?" upita, shvativ{i da tu njegovu kretnju glavom Zumbula nije mogla videti.
	"Dve haljine koje mi je m-mati sa{ila, i njen ki{obran. Nije imala {ta drugo da mi da, pa mi je to dala. Jedan veliki zeleni ki{obran... ^uvala sam ga godinama, ali ne znam {ta je posle bilo s njim. A evo {-{ta imam sad. Ovo ode}e {to je na meni, i jednu haljinu koju sam ostavila kod Orhideja, a koju je ona obe}ala da }e dati na ~i{}enje. Imam ovog Tika ovde, i jednu zlatnu karticu. Ali Orhideji dugujem sedam. To je daleko preskupo za ono {to sam od nje dobila, ali {ta se moglo?"
	Svila ustade. "Ka`i joj da }e{ joj platiti kasnije. A i ho}e{, itekako."
	"Zna{{{{..." re~e Zumbula. Prigu{i jecaj. "U~i{ ti, brzo. ^uj... nisam se ja jo{ isplakala zbog svega ovoga. Tek ima da bude suza - no}as..."
	"Taniiii la~e."
	"No}as, no}as. Pre nego {to zaspim. Ja skoro svake no}i otpla~em pre spavanja, a ponekad i za vreme spavanja. Ej! Telksice mi!"
	"[ta bi?" upita Svila.
	"Idi brzo na vrata, stani tamo i zatvori ih. Ne pitaj ni{ta. Brzo."
	On to uradi. Za~u dva glasa iza sebe u tami. "Tik? Tik, jesi tu?" "Tuuuuuu." "Pa, nemoj me vu~e{ za suknju." "Neee jaaaaa." "Svilo, jesam ti rekla za{to sam ovoga nabavila? Da ga dam Kiprisi i zamolim je da mi da tebe."
	Svila, jo{ jednom, ostade zanemeo.
	"A pijaca zatvorena... Al tamo se i posle zatvaranja jo{ vrzma poneki {molja sa tim `ivotinjama. Ja dam stra`aru jednu karticu da me pusti unutra, u|em i nabavim Tika. Prodavac me ubedio da su najbolje one `ivotinje koje govore."
	"Tako je i meni rekao neko. Isti prodavac, nesumnjivo."
	"Vodila sam ga na kanapu koji mu je bio vezan oko vrata i koji sam dr`ala u ruci dok sam tra`ila svoje stvari. Ponekad u zubima. A kad me spopale suze, ja samo pritisnula kanap nogom, a Tik - pobegao. Da l' ga razvezao, da l' izgrickao."
	"Neeee be``````."
	"Ma, nisi ti be`ao, a ja znam da si znao {ta nameravam, jer si me stalno molio da to ne uradim." Svili Zumbula re~e: "Onda je sav narod povrveo ka onom mantejonu na brdu, ja videla, pa po{la i sama."
	"Shvatam."
	"Al kad se izmigoljio, nije stvarno pobegao. Za{to nisi, Tikence?"
	"Leeepa dammmmm. Bude saaaa."
	"Da bude{ sa mnom? Valjda zato." Ne mare}i vi{e za Tika, 'lepa dama' re~e Svili: "Poku{avam ovo da ka`em: znam da si ti stvarno religiozan. Ja nisam, ali mogao bi ti da me nau~i{."
	Njemu se neodoljivo nametnu misao da bi bolje bilo da ona nau~i njega. "Daleko sam od najboljeg mogu}eg nastavnika vere, ali poku{a}u ako bude{ `elela."
	"Rekao si da posle ovoga treba da idemo kod Prolokutora. [to se mene ti~e, mo`da i ne bismo morali."
	On se osmehnu. "Ne}e{ prineti na `rtvu Tika?"
	"Pa, ho}u ako mi ti ka`e{."
	Tik se pobuni. "Nieeeeeee."
	"Ne vidim da bi imalo svrhe." Ne{to veliko i mekano pritisnu se uz Svilinu nogu; on spusti ruku u mrak da opipa {ta je to, ne na|e ni{ta. "Ho}e{ da te ja u~im. Na bogove - utvrdio sam to - na{i darovi ne uti~u mnogo. A i kad nam daju ono {to smo zatra`ili..." Blagi pritisak se vrati, umalo da ga obori s nogu.
	"[ta je to?"
	"I ja se pitam {ta je, ali sad mislim da znam. Oreb je poku{ao da mi ka`e jo{ u hodniku; trebalo je da pogodim kad je uzleteo u onom prvom trenutku po{to sam ja ~uo ovo. Gljiva Mukorica na{a ka`e da su ovo risovi ili 'linksovi'. Jedan ris je u sobi sa nama."
	"Jel to ne{to kao slepi mi{?" Zumbula je zvu~ala kao da je po~inje podilaziti strah.
	"Pripadaju rodu ma~aka."
	"Imaju... ajoj. Ne{to me pritisnu o nogu. Veliko je kao veliki pas."
	"To ti je ris; ali nema razloga da ga opisujem kad ga ne mo`e{ videti sama." Svila podi`e glas. "Majstore Ksipiase, donesi sve}u, molim te."
	"Jesu to one ogromne, kao, ma~ke, koje je talus pu{tao no}u?" upita Zumbula, zvu~e}i prestravljenije nego ikad.
	"Njih kontroli{e Gljiva, {to je dobro i za nju i za nas." Svila je nastojao da zvu~i umiruju}e. "Pretpostavljam da bi ovaj ris `eleo da ga odvedemo u Kaldeovu palatu, gde se Gljiva nalazi."
	Odgovori mu prigu{eno predenje, nalik na ma~je, ali daleko preduboko i prepuno muklog, odzvanjaju}eg zvuka da bi moglo biti Tikovo.
	
	Aband`a pogledom obuhvati Troterovu kr~mu. ^inilo se da tu nikog nema osim nekog dede koji je spavao za jednim stolom i jednog debeljka iza {anka koji je prao krigle napravljene od pe~ene gline. "Barmene?" upita mu Aband`a.
	"Aha, sestro. Pi}ence?"
	Ona odre~no odmahnu glavom. "Meni se ima obra}ati: pukovnice. Po{to sam ja ta koja ne{to `eli, mo`e{ me zvati 'sestro'. Ali ~im bude{ ti ne{to od mene `eleo, odmah ka`i 'pukovnice', pa }e{ mo`da i dobiti."
	Debeli barmen di`e pogled. "Ja }u ti odmah re}i pukovnice, sestro."
	"Mada to nisam o~ekivala. Ima{ gosta koji se zove Urus."
	"Dolaze barem dvojica takvih", re~e slaninko. "Postoji i tre}i, al je sad u jami."
	"Urus je u tvojoj zadnjoj sobi i o~ekuje me. Poka`i mi gde je to."
	"Niko nije u mojoj zadnjoj sobi, sestro."
	"U tom slu~aju, ~eka}u ga tamo. Ona `uta boca", re~e ona, pokazav{i prstom. "Pretpostavljam da je to belo vino 'sautern'."
	Debeli slegnu ramenima. "Trebalo bi da bude."
	"Donesi ga, i dve ~iste ~a{e."
	"Imam ja i bolje vino, za dva'es sedam komadi}a. To ti je {esn'es."
	"Donesi ga. Otvara{ ra~une za stalne goste? Otvori za mene. Zovem se Aband`a."
	"A ti bi da plati{ neki drugi put? Nema to. Sestro, mi ne... skloni to!"
	"Mu{karci", re~e Aband`a, zakora~iv{i u prostor iza {anka. "Kako bi se ti suo~io sa kopljima, ako te pla{i jedan mali igli~ar? Donesi dobar sautern i ~a{e. [ta misli{, da pozove{ Kaldeovu gardu ~im ja okrenem le|a? Ne}e oni uhapsiti oficirku trivigauntske vladarke, ali zato se mom prijatelju Urusu tvoj poku{aj ne}e dopasti."
	"Nikad ja to ne radim, sestro."
	"Onda ne}e biti potrebno da ja uhapsim tebe, kad moji do|u. Niti }e biti potrebno da te ubijem. Priznajem da mi je ta mogu}nost pala na um." Aband`a se nasme{i jo{ {ire, razono|ena zveckanjem ~a{a na poslu`avniku koji se na{ao u debeljkovoj ruci. "Hajde ti napred. Ako se ne bude{ pona{ao nevaljalo, nema razloga da se pla{i{."
	On po|e, Aband`a za njim; gurala ga je igli~arem u le|a. Barmen odgrnu jedan prljavi zeleni zastor koji je prikrivao ulaz u mra~an, uzan hodni~ak. Ona re~e: "Zna{, mislim da razumem ovaj tvoj 'Troterov' }umez. Ti si Troter?"
	On klimnu glavom.
	"Sudstvo Virona zaseda u palati Juzgado, a optu`eni ovde piju pre nego {to odu tamo. Ili kad budu oslobo|eni. Sad nema nikog, jer sudovi ne rade."
	"Ma, nema nikog ni u zadnjoj sobi." Troter stade ispred jednih vrata. Proguta. "Mo`' ti da ~eka{, ako ti se ~eka, ali ja zatvaram u..."
	"Ne."
	"Zatvaram ~im ode{. Va`i tako? Ako u|e iko po imenu Urus, odma' }u mu ka`em da si ti ovde." Troter otvori vrata i zablenu u veoma prljavog bradatog ~oveka unutra.
	Urus ustade, kretnjama prenagla{ene u~tivosti, i povu~e jednu stolicu od stola, da Aband`a lak{e sedne. Ona sede, a Troter promrmlja: "Auuu, a ja zaboravio da je Kalde njih pustio. Al mnogi se jedva vuku."
	"Ja sam se pustio sam", re~e Urus. "'Aj ti meni donesi ne{to za jelo. Nabaci na njen ra~un."
	Ne prestaju}i da se osmehuje, Aband`a klimnu glavom na to.
	Kad se vrata zatvori{e za Troterom, Urus re~e: "Pa, 'vala ti za ovu bo~icu vina, gospoja, i za to {to }e on da donese klopu. Stvarno si carica." Njegov glas postade poverljiv. "Al da ti ka`em, i ja sam ~ovek pravi. Ti budi sa Urusom kao cigla, on }e s tobom biti kao kamen. Zar ne}e{ da skloni{ to pi{tolj~e?"
	"Ne}u. Troter nije znao da si ti ovde unutra?"
	"Kod njega nema sedenje onako, nego mora ne{to da se naru~i; pi}e. A ja nisam im'o lovu. Tebi to ni{ta ne smeta, a? Da, ja sam robija{. Bio. Izbatrgo sam se napolje, pre neki dan. Da sam bez para - bez para sam. Ali tebi }u biti od koristi, damo, pa }e{ mi ti dati deset karte..."
	Ona se nasmeja.
	"Jer ima da ti ka`em stvari i stvari. A posle jo{ mnoge druge da saznam za tebe, kad okupim moju staru dru`inu opet, zna{?"
	"Otvori ti 'bo~icu', pa sipaj sebi koliko god `eli{", re~e ona. "Mnogo mi te `ao, zato sam ti platila pi}e, a i hranu ako ovaj barmen donese, ako ima i{ta."
	"Zna{ ti, gospoja, ko je Pauk?"
	"Je l' bi trebalo da znam?"
	"Pa, je'ote, da. Vi `ene imate uhode ovde. On sve njih zna. Zna on i mene, al ne zna da sam proradio za tebe."
	"Ne radi{ ti za mene, jo{. Kome taj navodni 'Pauk' podnosi izve{taje?"
	"Uuuu, savetniku Potou. On je Potova desna ruka. Jesi ikad ~ula za Guana? A Hiraksa? Dabricu? Paku?"
	Aband`a kao da je utonula u misli. "Neka od tih imena mo`da su mi znana."
	"E, svi oni su sad mrtvi, a ja znam i {ta je bilo s njima. Pauk im je bio {ef, a sad vi{e nije. Znam gde je on i {ta radi. Mog'o bi te odvedem tamo. Mada on to ne bi voleo uop{te. Zna{ da su upecali generalicu Nanu?"
	"Ali je ona sad na slobodi." Aband`a vrati pi{tolj u futrolu. "Re~eno je meni."
	"A ti ba{ ne veruje{."
	"Ja verujem kad vidim."
	Urus razvu~e lice u {irok osmeh. "To je mandovanka prava. Da, la}ano su ti to provalili, ona je sad na slobodi. Mog'o bih ja da ti poka`em i nju i Pauka o jednom tro{ku, jer sad su zajedno. Ali i ja, kao ti, zna{? Da bih verov'o, mora prvo vidim pare."
	Aband`a izvu~e, iz svog nov~anika za zlatne kartice, jednu i gurnu je prema Urusu, preko mrljavog, ispucalog, starog stola.
	
	[enila kri{om baci pogled u susednu sobu, a onda ka`iprstom kucnu po staklu za komunikaciju. Pojavi se plove}e sivo lice. "Da, madam."
	"Ti{e, ti{e govori, je l' mo`e?" upita [enila, i sama {apatom. "U onom velikom krevetu neko spava."
	"Spava generalisima Sijuf, madam. Nalazi se u mom vidnom polju, itekeko."
	"Dabome, a mi ne bismo da je probudimo, je l' tako? Zna~i, tiho."
	"Bi}u tih, madam. Predla`em, me|utim, da zatvorite vrata. To bi nam dalo dodatnu bezbednost, madam."
	[enila zavrte glavom; polete{e uvojci boje maline. "Moram znati ako ona po~ne da se budi. Obrati pa`nju. Poznaje{ Kaldeovu palatu?"
	"Svakako, madam."
	"Postavljala sam ja pitanja preko stakla odatle, zna{? Tri, ~etiri puta. To me je pu{tao Kalde, ja sam mu prijateljica. Evo {ta pitam: jesi ti onaj isti monitor? Onaj sa kojim sam razgovarala tamo?"
	"Ne, madam. Svako staklo ima svog monitora, premda ja mogu svrhovito uklju~iti niz drugih i obaviti savetovanje ako iskrsne potreba."
	"Dobro, to ti je dobro, jer on nijednom nije uspeo prona}i Njorku koga sam tra`ila, a sad kad smo Sijufica i ja u{le ovamo, videla sam ovo staklo i odmah sam `elela da te pitam, al nikako nije moglo, jer je ona bila budna i mogla bi ~uti da ja tra`im Njorku. Znam da ima mnogo ljudi koji se zovu po toj ptici, to ne mora{ da mi ka`e{, ali ovaj jedan Njorka koga ja tra`im `ivi u Orili i sad ga zovu Njorka Prorok. ^ovek ba{ krupan, gromadina, a i ne izgleda lo{e, nos slomljen..."
	"Da, madam. Ustanovio sam njegovu lokaciju. Nimalo te`ak zadatak nije bio, jer je re~ prorok poslu`ila kao dovoljan pokazatelj. @elite li razgovarati s njim?"
	"Dhhh... ^ekaj. Dok razgovaram s njim, on me vidi, a?"
	Kao boca koja plovi na vodi, pa je neki talas uznemiri, sivo lice se zanjiha u ni{tavilu. "Mogli biste odlo`iti va{ razgovor dok se ne odenete, madam. Ako tako vi{e volite."
	"Nema veze. Samo ti meni ka`i gde je on."
	"U Velikom mantejonu, madam, koji se nalazi dve ulice severno i jednu ulicu desno odavde, ako sam ta~no obave{ten."
	"Znam gde je to. ^uj, da li se on sada nalazi tamo? Njorka, u ovom trenutku, u Velikom mantejonu?"
	"To je ta~na informacija, madam."
	"A dobro mu je? Nije mrtav ili tako ne{to?"
	"Izgleda u izvesnoj meri umoran, madam. U svakom drugom pogledu procenio bih da je izvrsnoga zdravlja. Nemate li `elju da otpo~nete razgovor sa tim gospodinom?"
	"Mislim da bi bolje bilo da on ne zna da smo, da smo, ovaj...ja i generalisima. Ili je bar bolje da mu to ne gurnem ba{ u o~i, sad, ali i ako zatvorim vrata, on }e pogoditi {ta sam radila ovde."
	Sivo lice mudro i odmereno klimnu. "Predostro`no razmi{ljanje, madam."
	"I ja mislim da jeste. ^ekaj jo{ malo, ostani tu, da razmislim."
	"Vrlo rado, madam."
	Skoro ~itav minut pro|e u ti{ini u apartmanu Lirihord. ^uli su se samo jaki zvuci Sijufinog disanja.
	Najzad [enila saop{ti: "Ima}e{ vrlo te`ak zadatak, monitore."
	"Mi bujamo pod pritiskom nepovoljnih okolnosti, madam."
	"To je dobro, jer sti`u ti neke. @elim da javim ne{to jednoj gospo|i koja se zove Orhideja. Treba da dobije{ nju ili bilo koga ko mo`e dostaviti poruku njoj. Koliko je sati?"
	"Dva i dvadeset jedan, madam. Fejdan ujutro, madam. Kroz manje od ~etiri sata nastupi}e dizanje zastora."
	"Toga sam se pla{ila. Ako ne mo`e{ izvr{iti zadatak, slobodno mi ka`i, ne}u ti zameriti nimalo."
	"Ulo`i}u krajnji napor, madam, ali `ensko ime dato po cvetu orhideji tako|e se ~esto sre}e. Dodatna obave{tenja mogla bi biti su{tinska za uspeh moje misije."
	"A, pa, dabome. Ova Orhideja je gazdarica jedne `ute ku}e. U Lampionskoj ulici. Ima sa zadnje strane Muzi~ku ulicu, a ispred ima jednu prodavnicu peciva. Mislim, u ulici Lampionskoj. Ona je krupna, debela `ena, ima jedno ~etiri banke, ili ~etrdeset pet. Godina."
	"To je dovoljno, madam, identifikovao sam tu jedinku. Ona u svom apartmanu ima komunikacijsko staklo, a ovoga trenutka sprema se za spavanje, u sobi iza te. Treba li da je pozovem pred staklo?"
	"Pa, ja znam to staklo, ono ne radi."
	"Naprotiv, madam, ono je potpuno operativno, mada je mirovalo neupotrebljavano... osamnaest godina. @elite li razgovarati sa Orhidejom?"
	[enila klimnu glavom i pola minuta kasnije vide Orhideju kako izlazi pred svoje komunikacijsko staklo odevena u ~ipkaste, crne pantalone i penjoar naba~en na brzinu. "[en! Kako si uspela da uklju~i{ ovo?"
	"Nije bitno, va`no je da je uklju~eno. Orhidejo, treba mi jedna usluga, ali tu }e{ ti ne{to i zaraditi, mo`da jednu karticu, mo`da i vi{e."
	Orhideja, koja je pogledom gutala luksuzni name{taj u 'sobi' Lirihord, klimnu glavom. "Naperila sam u{i nagore."
	"E, vidi{ onu ribu koja }ori u sobi iza ove? To ti je generalisima iz Tri}e. Zove se S-ijuf!."
	"Uvek si ti bila sre}kovi}ka, ej, [enilo."
	"Mo`da. E, al ja sad mora palim odavde. Je l' Ljubi~ica spremna za pokret ve~eras?"
	Orhideja slegnu ramenima, {to je izgledalo kao uzdizanje i spu{tanje dva lonca puna testa. "Prili~no. Zna{ ti, [en, kako je to. Gde si?"
	"U Erminovom. Ovo je apartman sedam i devet, jesi to zapamtila? Dvostruki de luks, i sedmica ali i devetka. Na samom vrhu Velikog stepeni{ta. Sijufica voli visoke ribe. Lako mi je mogla dati pet kartica. Pet za nju nije ni{ta. Ljubi~ica bi trebalo da dobije i vi{e, ako je lepo sapunja. Reci Ljubi~ici da se popne ovamo i da bude veoma mekana i ne`na, i da ka`e Sijufici da je moja drugarica i da je ~ula kako nam je bilo lepo, pa se dosetila da do|e i ona na zabavu. Ja, kad budem izlazila, ostavi}u vrata otvorena." [enilin glas otvrdnu. "Al da se zna, ja dobijam polovinu. Nemoj neko slu~ajno da pomisli da me zavrne za pare."
	"Nema problema, [en."
	"Ja kako sad stojim kod Kaldea", re~e Orhideja, sagnuv{i se i pipkaju}i po tepihu oko svojih nogu; na|e kombinezon - "verovatno }u mo}i ~esto da ti nabacim pone{to ovako. Samo nikad nemoj niko da poku{a da me zavrne za lovu, Orhidejo. Jedna moja re~ mogla bi da ti zatvori biznis."
	
	Zumbula poluglasno procedi: "Ti stvarno misli{ da ovo uradimo?"
	^inilo se da je pitanje isuvi{e glupo da bi na njega vredelo odgovarati; Svila ipak klimnu glavom. "Njegova svesnost, ti i Njegova eminencija, kao i patera Sko~imi{ i patera [koljka sigurno ~ine vi{e nego dovoljan broj zvani~nih lica."
	Iz mra~ne Ehidnine kapelice iza ambulatorijuma, Mejtera Mermer doviknu: "Zamolila bih za samo jo{ koji trenutak, patera. Patera Inkus radi najbr`e {to mo`e, pa..."
	Kao razleganje daleke grmljavine, duboki glas Hamerstonov re~e: "Ona ho}e da bude prisutna, a postoji i dodatni razlog. Sa~ekaj samo jo{ malo, Kalde. Patera je ve} skoro gotov."
	Zumbula pro{aputa: "Ba{ i ne bismo morali zvani~no. Mogli bismo da se zavu~emo negde i da radimo ono {to nam se radi, celu no}. Meni stvarno nije bitno da bude zvani~no. ^asna re~."
	Tik, iz njenog naru~ja, dodade: "Iiiid saaad."
	"Ja sam poni{tio tvoj zavet ~ednosti", re~e Kvecal; nije se moglo znati da li je ~uo {ta je Zumbula rekla. "Augur ostaje{. Je li to jasno?"
	"Savr{eno jasno, Svesnosti."
	Ustavica se osmehnu na~inom koji je trebalo da ostavi utisak pouzdanja. "Ne mo`e, a? Neizbrisivo. ^ak ni Kvecal ne mo`e, a?"
	Prolokutor klimnu glavom. "Tako je. Ja bih ti mogao zabraniti obavljanje augurskih du`nosti, ali ti bi i dalje bio augur, patera Kalde."
	"Razumem, Svesnosti."
	"Ali ti ne zabranjujem. Samo si oslobo|en augurskih du`nosti. Ne mora{ ~inodejstvovati niti `rtve prinositi, ali mo`e{, ako ho}e{. Mantiju mo`e{ i treba da nosi{. Na{i gra|ani su izabrali augura zato {to su uvereni da su njega izabrali bogovi. Mi se moramo potruditi da to tako i ostane. Moramo odr`avati njihovu veru. Ako bude potrebno, moramo je i opravdati."
	On baci pogled na Mejteru Nanu koja re~e: "Tvoja svesnost se sad pita jesam li ja veru odr`ala u sebi posle ovog Pesovog nepojavljivanja. Ne znam. Mo`da jo{ mesecima ne}u znati; mo`da jo{ godinama. Kamo sre}e da je Bizon ovde."
	Pauk klimnu glavom. "I ja ka`em ovo poslednje."
	Oreb, kao portparol svog vlasnika, graknu: "Aj-de sad."
	Nadaju}i se da su svi prisutni razumeli pticu, Svila re~e: "Generalice, ti si mi ispri~ala {ta se desilo, ali ja, na nesre}u, nisam slu{ao onako pomno kao {to je trebalo. Nisam bio sposoban da razmi{ljam ni o ~emu drugom osim o potrebi da dobijem dozvolu Njegove svesnosti i da ubedim Zumbulu da me prihvati za mu`a. Da li je Pes, bukvalno, rekao tebi da }e ti dati i drugu teofaniju kad stigne{ ovde?"
	"Pes..." Mejtera Nana uzdahnu i zagnjuri lice u {ake. "Istinu da ti ka`em, ne se}am se, ali smatrala sam da je tako rekao."
	Liskun re~e: "Nije tako rekao, Kalde. Rekao je da prenesete narednika u Veliki mantejon, navodim: 'Zato {to je moj prorok Njorka tamo, a ja nameravam da mu ka`em kako da ga popravi.' Nije, me|utim, rekao da }e to biti odmah."
	Ustavica klimnu glavom.
	Njorka re~e: "Meni je rekao da }e me nau~iti. Zna~i, ho}e. Samo, jo{ nije." Njorka pro~isti grlo. "Stvar je zaprepastila i mene i Mejteru. Nju jo{ vi{e; gledao sam kako je to sve delovalo na nju. Pes je postigao da mi prona|emo i dovedemo ovamo pateru Sko~imi{a - kad ka`em 'mi', to zna~i Hamerston, ja i patera Inkus. Uradili smo sve kako je nare|eno, ali, eto, u~inka jo{ nema. Sav moj narod popeo se ovamo, a sad, vidite, nije vi{e tu, razi{li su se. Jasno vam je {ta oni misle o meni posle ovoga."
	Oreb pokaza saose}anje. "Ja-dan mali."
	"Ali to nije bitno." Njorka prkosnim pogledom pre|e po svima koji su se okupili da prisustvuju improvizovanom ven~anju. "Jo{ oni imaju o meni bolje mi{ljenje nego ja sam o sebi. Bitno je {ta oni misle o Pesovom planu, a to je i najte`i deo. Ja ostajem uporan. Nek svi odu, ja ostajem. Ovde sam, gde mi je Pes rekao da budem, i ovde ostajem."
	Iz dubine ogromne prostorije, daleko od svetlosti vatre koja je na oltaru dogorevala, zabrunda jedan duboki glas: "Za to sam ja kriv, Kalde." Di`e se na noge jedan ~ovek vi{i ~ak i od Njorke, a istovremeno jedna izobli~ena prilika sko~i na crkvenu klupu ispred njega.
	Stari patera Sko~imi{, koji je stajao iza i desno od Kvecala i Ustavice, progovori glasom veoma drhtavim: "Si-ine mo-oj..."
	"Ti se mene verovatno ne se}a{, Kalde, ali seti se: jednom prilikom sam ti dao jedno pi}e besplatno, u mojoj kafani, zato {to si o~itao molitvu Pesu za onog Kalana. Ja sam Gib iz 'Petla'."
	Svila klimnu glavom i osmehnu se. "Naravno da te pamtim, Gibe; mada, priznajem, nisam o~ekivao da }u te videti ovde. Mislio sam da su svi ve} do{li i oti{li. Jesi li se molio?"
	"Poku{avao se moliti, barem." Gib ogromnim koracima pro|e prolazom izme|u sedi{ta, ka njima; njegov pripitomljeni pavijan skakao je sa klupe na klupu.
	Njorka re~e: "'Aj }uti, Gibe. Nisi ti ovde radio ni{ta."
	Svila jo{ jednom klimnu glavom. "Ako se tvoja re~ 'kriv' odnosi na ovo ka{njenje u Pesovom pojavljivanju, onda svakako nisi ti kriv, Gibe. Krivica, ako je ima, sigurno je moja. Trebalo je da se anga`ujem mnogo preduzimljivije na popravljanju Mejterine ruke."
	Tik re~e: "Veuuuu redu. Neeee kiiiiv." A Zumbula: "Uvek ti baca{ krivicu na sebe. Zar stvarno misli{ da si u celome svitku ti jedini koji pravi gre{ke?"
	"Ja sam i{ao za Njorkom kad je on i{ao u tvoju crkvu u Sun~anoj", objasni Gib. "On i ja smo dru{tvo staro. Kad sam slomio ruku, nabavio sam Bonga, vidi{ ga, Kalde? Ne mogu dobro da uhvatim ni{ta. On me odmeni za {ta god je potrebno. Ra~unao sam da ga prodam kad ozdravim."
	"Mislim da po~injem ovo shvatati", re~e Svila.
	"Onda je Njorka rekao da dovedemo `ivotinje, pa sam ja doveo njega. Dakle, ovog Bongoa ovde. Me|utim, dok sam dolazio ovamo, pomislio sam da, mo`da..."
	Drhtava ruka starog Sko~imi{a uzdi`e se ka njemu i Gib za}uta. "Krivica je moja, Kalde", re~e tanki, neujedna~eni, stara~ki glas. "Odbojnost imam prema... Prema... Prino{enju takvih `rtava. Stara luda, eto {ta sam ja."
	"Nije tako, patera", re~e jedna sibila koja je izgledala barem isto toliko stara. "Kalde, njega majmuni podse}aju na decu. Mene ne, ali znam kako se on ose}a, razgovarala sam s njim o tim stvarima."
	Patera [koljka istupi napred. "Kalde, neko je, jednom, doneo za Telksiepeju jednog malog crnog majmuna sa belom glavom. Patera je prepustio meni du`nost da tog majmuna prinesem na `rtvu."
	Svila pro~isti grlo. "U mladosti tvojoj... Razumem, patera Sko~imi{e. Ili bar mislim da razumem. Hajde da ka`emo ovako: razumeo sam koliko je potrebno da razumem. Ti si, patera Sko~imi{e, ubedio Giba da odustane od svoje zamisli."
	"Dok smo pe{a~ili..." patera Sko~imi{ se zaka{lja. "Bio je to dug, dug put. Gib mi je pomagao. Dobar je to ~ovek, Kalde. Dobar ~ovek, mada ne izgleda tako. Zamolio sam ga da se, mene radi, uzdr`i. Rekao je da ho}e, pa je oti{ao i kupio nam ovna. I ja sam no}as tog ovna ponudio Pesu, u ime Gibovo."
	Gib re~e: "Al sad ja mislim da ba{ zato Pes nije hteo da do|e. Ubijaju se `ivotinje i na ven~anjima, zar ne? Prema tome, vi mo`ete sad..."
	"Njorka!" Svila po glasu poznade da je to viknula [enila. Tek potom je vide. [enila je oberu~ke dr`ala i podizala suknju; tako oslobo|enih nogu, stu{tila se punim trkom kroz sredinu prostorije, prolazom izme|u sedi{ta. "Njorka, je l' to neko ven~anje? Ej, patera, zdravo! Zdravo, Zu! ^estitam! Ho}e{ li ih ven~ati, Prvi govorni~e?"
	Kvecal na ovo ne odgovori. Gledao je, osmehnut, ka Ehidninoj kapelici, odakle izi|o{e Hamerston i Mejtera Mermer koja mu pri|e i kleknu pred njega. "Tvoga prethodnika sam molila, Svesnosti..."
	Kvecalova }elava glava zanjiha se napred-nazad na njegovom duga~kom, naboranom vratu. "Skiptar vi{e nije u rukama mog prethodnika, Mejtera."
	"Molila. Preklinjala. Uzalud, nije hteo. Du`na sam to da te obavestim."
	Mejtera Nana zapanjeno je gledala dole, ka njoj.
	"Eminencijo, ti re~e pre samo nekoliko trenutaka, ~ula sam, da ~ak ni Njegova svesnost ne mo`e ukinuti nikome augurski status. A i ja znam da je to tako. Onda - kako...?"
	"Kad one pola`u. Hm, zakletvu? A? Onda, dozvoli, molim te, jednu stvar", re~e Ustavica Svili. "Nije, nije, neizbrisivo, je li. Manje je, hm. Ozbiljno."
	Kvecal upita: "@eli{ li ti da ja tebe tvog zaveta oslobodim, Mejtera? Dovoljan }e biti odgovor 'da' ili 'ne'."
	"Da, ali zaista bi trebalo..."
	"Da objasni{? Da, u pravu si. Objasniti mora{, mora{ da bi imala svoj du{evni mir. Razumna si ti, Mejtera, u to sam se uverio. Pa, zar ti tvoj razum ne govori da ne treba meni, nego nekom drugom objasniti {ta je i kako bilo? Ustani, molim te, i reci svojoj sibili, Mejteri Nani. Tako|e Mejteri Drvenici i njenim sibilama. Ali samo ukratko; najsa`etije."
	Dok je Mejtera Mermer ustajala, Hamerston re~e: "Nas dvoje se poznajemo jo{ iz davnih vremena. Se}a{, se, Kalde, da sam ti to rekao pre nego {to si pobegao? Ona se tad zvala Moli."
	Mejtera Mermer progovori Mejteri Nani, ali i svim ostalim sibilama, glasom tako tihim da ga je Svila jedva ~uo. "Bila sam slu`avka, slu`avka kod sibila, svetovna `ena, kad su se prvi biolo{ki ljudi doselili u grad. Ja sam pospremala po kenobi, za sibile, a u tim danima izgledala sam kao - kao Dalija, koju smo zvali i Georgina; ali {ta vredi da to ka`em kad niko od vas nije video Daliju `ivu. Kao ^e{lja, mo`da, pomalo." Ona se nasmeja nervozno. "Mo`ete li zamisliti da sam ja izgledala kao ^e{lja? Ali jesam, u ono vreme."
	Mejtera Nana, koja je i sad zurila u nju netremice, iskola~enih o~iju, uspe da klimne glavom.
	"Bilo ih je tada {est. U Sun~evoj ulici, {est sibila, sestara u veri. Ja nisam, vidite, imala posebnu sobu, niti mi je bila potrebna. Ali nikada vi{e od {est, a kako su vremena prolazila, broj se po~eo smanjivati. Pet sibila, onda samo ~etiri, pa samo tri. A onda - onda samo dve ostado{e, kao {to se i sa nama desilo, draga sibi, posle moje smrti."
	Najmla|a od svih sibila iz Ciglene ulice zausti da se ne{to usprotivi, ali kad osmotri lica svih ostalih, odustade.
	Mejtera Mermer im pokaza nisku perli, davno po`utelih, na jednom svetlucavom lan~i}u. "Ostadosmo samo Mejtera Betel i ja. Ovo su njene brojanice... bile. Od slonova~e su." Ona podi`e glavu, sa osmehom koji je bio i molba. "Lan~i} je od srebra. Bila je to divna, divna `ena."
	"Mala pla-~e", obavesti ih Oreb, mada se nijedna suza nije videla na glatkom, metalnom licu Mejtere Mermer.
	"Nismo stizale da obavimo sav posao. Samo nas dve i mladi patera [tuka. A dece - ~itavo more. Zato je Mejtera pozvala... Pozvala..." Ona za}uta.
	Hamerston re~e: "Pozvala je, u stvari, regrutovala je Moli da radi kao da je ve} stupila u sestrinstvo."
	"Da. Pozvala je mene. Znala sam osnovne ra~unske radnje. To se i mora, ako `eli{ odr`avati ku}u iole u redu. Koliko ~ega kupiti za koliko osoba, koliko se sme potro{iti, i tako dalje. Imala sam... Dnevnik, valjda bi se moglo tako re}i. Pisala sam u njemu, da bih ve`bala rukopis, a rukopis mi je bio, mogu re}i, prili~no solidan. Mogla sam, dakle, podu~avati najmla|u decu osnovama pismenosti i matematike, pa sam to i dobila da radim. Neki roditelji su se `alili, me|utim. I, onda, ja... za{to ne, nije bilo razloga da to ne u~inim. Polo`ila sam ruku na Spise i dala zakletvu, svedoci su bile Mejtera Betel i Mejtera Ru`a, poljubile su me i... Dobila sam da obu~em sve novo."
	Ona pogleda Hamerstona, kao da ga preklinje za razumevanje. "Ali i novo ime. Sad sibila, nisam se vi{e mogla zvati Moli, pa ~ak ni Mejtera Molibdena. Mi `enske, kad se zamona{imo, uzimamo nova imena, a tebe nije bilo. Nisam te videla, pre toga, mnogo, mnogo godina."
	"Pa, tvoj vojnik je, ho}emo jednu stvar? Spavao, molim te lepo", re~e Ustavica. "Takva su mu bila na, je li, nare|enja."
	"Jesam, spavao sam", potvrdi Hamerston. "Za mene, nare|enje je nare|enje. Oduvek sam takav. Ali sada patera ka`e da se mogu o`eniti. Da je on rekao da to nije u redu, ja..." Liskun ga pljesnu {akom po le|ima, ta~no po le|noj oklopnoj plo~i; zveknulo je to vrlo jako, udarac metala o metal, iznena|uju}e zvu~an u crkvenoj ti{ini Velikog mantejona.
	Ksipias malo podgurnu Svilu. "Dvostruko ven~anje, mom~e!"
	"Njegova svesnost sigurno misli da je sve ovo stra{no ~udno", re~e Mejtera Mermer.
	"Savr{eno je prirodno", re~e joj Kvecal umiruju}im tonom.
	"Mi - mi u tim stvarima nismo kao biolo{ki ljudi. Nama je stra{no va`no koliko je ko star. Znam to, gledala sam kako se pona{aju na{i."
	"Ona i ja smo, zapravo, gotovo istih godina", re~e Hamerston. "Razlika je samo u tome {to sam ja tako veliki deo vremena prespavao."
	"Nama je sada najva`nije pitanje da li... mo`emo." Mejtera Mermer podi`e desnu ruku i pokaza Prolokutoru Kvecalu kako je ruka dobro zavarena; pokrenu prste nekoliko puta, da poka`e da oni rade. "Ruka mi je opet zdrava, a rezervnih delova imam prili~nu koli~inu, tako da sam sposobna za brak. Zato }emo to u~initi. Naime, ako - ako dobijemo dozvolu od..."
	"Oslobo|ena si", re~e joj Kvecal. "Opet si svetovna `ena, Molibdeno."
	"Kao u pri~i, a, k}eri?" upita Ksipias, primi~u}i se Zumbuli i govore}i kao da je to ne{to poverljivo, samo za nju. "Mora biti da je ovo kraj! Sve se po`enilo, sve se poudavalo! Treba jo{ jedna burma!"
	
	12. NJORKA SAM
	Nije vreme za budno stanje, zaklju~i Svila.
	Ali ni za spavanje, re~e on sebi, i ta pomisao preovlada u njemu. Paze}i da ne probudi Zumbulu, on se prevrte na le|a i skrsti {ake iza potiljka. Koliko je puta sanjario o ovakvoj no}i, pa odgurivao sanjariju od sebe, govore}i sebi da Zumbula nikada ne}e mo}i da postane stvarno njegova? A sad...
	Ne, nije ~as za spavanje. On iskliznu, najti{e {to je mogao, iz njihove postelje, ode da se olak{a i okupa. Zumbula, devojka koja pla~e pre sna, plakala je i te no}i; i on isto tako - ali od radosti i bola, i od radosti {to ose}a taj bol. Kad su pro{le suze i kad su im glave mirovale na istom jastuku, ona mu re~e da jo{ nikada nijedan mu{karac nije plakao sa njom.
	Dva sprata ispod njih, njihovi odrazi - njihove slike, odra`ene - kle~ale su u ribnjaku, pred nogama Telksiepeje; odrazi materijalni, ali nevidljivi. Tu }e ona plakati za njim i kad vi{e ne budu `ivi. On spusti svoje nago telo u kadu u kojoj se voda polako dizala, topla, ni{ta manje romanti~na.
	U Erminovom hotelu, otkri Svila izlaze}i iz vode, dobije{ sve. Ne samo sapun, vodu, pe{kire i {irok izbor parfema i mirisnih pudera, nego i debele vunene mantile; i to, jedan bledih boja, mo`da krem boje ili bledo`ute, a drugi du`i i tamniji koji je nekada mo`da bio plav, {to bi on i video kad bi se usudio da pljesne {akama i probudi mutne iskre svetlosti koje sad usnulo kru`e jedna oko druge pod plafonom.
	Kad se posu{io, Svila obu~e du`i mantil i pritegnu kai{. Tako obu~en vrati se u spava}u sobu i pokri Zumbulino savr{eno nago telo, ne`no{}u beskrajnom. Onda, stoje}i izvan hotela, u vazduhu, pogleda sebe kako to radi, senku tamniju koja (`ute, ra{~upane kose) povla~i nagore ~ar{av i }ebe, pokriva svojoj usnuloj `eni prvo noge, duga~ke, blago zaobljene, zatim kukove, bujne - dok Rog i Kopriva provode no} zgureni u jednom memljivom krevetu u nekom hladnom sobi~ku daleko odatle, u Kaldeovoj palati.
	- patera [tuka re`e grlo pegavom zecu koga je sam kupio.
	- dete u dronjcima pla~e neute{no na le`aju od slame.
	- slepi bog nastaje preobra`ajem od jednog slepog ~oveka (koji ne i{~ezava; ostaje ~ovek), ali zatim biva oboren.
	- na zemlji le`i nag ~ovek, jedva ne{to ve}i od deteta, nebrojene modrice na njegovom mr{avom licu i na telu gde se svako rebro vidi; ruke su mu lancem vezane za jedan {atorski kolac pobijen u zemlju.
	- jedan ludak ide izme|u grobova i dernja se da }e Sunce umreti.
	- Sijuf i Ljubi~ica le`e zagrljene u apartmanu ispod.
	- Njorka le`i na le|ima i spava ~vrsto, nadomak neo~i{}enog oltara sa koga se jo{ di`e pomalo dima, u Velikom mantejonu.
	
	"Njorka? Njorka?"
	On se di`e u sede}i polo`aj, `mirka, trlja o~i. [enila spava pokraj njega, kao jastuk ispod glave slu`e joj njene sopstvene mi{i}ave ruke, suknja joj se zadigla do kolena. Narednik Pesak spava u smrti, u podno`ju svetog prozora; oko njega le`e trojica patera, i to Sko~imi{, Inkus i [koljka, od kojih Inkus spava sa licem nagore i hr~e.
	Na veli~anstvenom mermernom ambionu spavaju Pauk i Eland, a nad njima stoje, ~uvaju}i ih, trojica vojnika. Jedan od njih, Liskun, klima glavom prijateljski i dodiruje vrhovima prstiju ~elo. Me|u klupama, u tre}em redu, Mejtera Nana kle~i, moli se.
	"Je l' me zvao neko?" pita Njorka, vrlo tiho, Liskuna.
	Liskun na~ini jedan odre~an pokret levo-desno ~eli~nom glavud`om. "Nije. ^uo bih ja. Sigurno si ne{to sanjao."
	"Izgleda." Njorka opet le`e; umoran da nikad, koliko se mo`e setiti, umorniji nije bio. Ba{ je dobro kad te niko ne zove.
	
	Shiatan krili visoko, visoko iznad ravnice, sunce zalazi. Dole nijednog lista nema. Daleko ispred njega je Aer, uzletela je ne{to vi{e, br`a je od njega, ali ne mnogo. On poku{a da je pozove, vikne njeno ime, jer, odnekud, zna da je komunikator u {lemu pokvaren ili isklju~en. Ona se osvrne, on na trenutak vidi njen osmeh, ru`e u njenim obrazima, jedan pipak lanene kose koji joj je pobegao iz {lema. Aer! doziva on. Vrati se, Aer! Ali ona se vi{e ne osvr}e prema njemu, a njegov pogonski modul se pregreva. Trenuci se ni`u jedan na drugi, jo{ jedan dug sat letenja, a ona, za to vreme, postaje sve manja i manja u vidicima ispred njega i nestaje.
	
	"Njorka? Njorka!"
	On se kruto di`e u sede}i polo`aj, svestan da je ve} satima spavao. U velikim zasvo|enim prozorima Velikog mantejona, koji su no}as bili samo bezli~ni ~ar{avi crne boje, sada se ukazuju nejasni obrisi, bi}a samo napola vidljiva - bogovi, `ivotinje, biv{i Prolokutori.
	On ustade, a Mejtera Nana, ~uv{i grebanje ~izama o pod, di`e pogled sa svog bdenja. On za|e me|u sedi{ta i kleknu blizu nje. "Jesi me zvala? U~inilo mi se da sam te ~uo."
	"Nisam, Njorka."
	On razmisli o ovome, protrlja polako donju vilicu. "Sve ovo vreme bila si budna, Majko?"
	"Jesam, Njorka." (Samo iskrica sre}e pojavi se u njenim o~ima, koje su po rubovima pocrvenele od nespavanja; ali ta iskrica ga ispuni toplinom kao najve}a razgorela vatra.) "Vidi{, Njorka, zarekla sam se da }u ~ekati ovde i moliti se sve dok Pes ne do|e, ili dok na nastupi dizastor. I, evo, odr`avam taj zavet."
	"Ve} si ga ispunila, Majko. Pogledaj prozore." On pokaza rukom. "Ja bio toliko umoran da sam leg'o da spavam, a ni ~izme nisam izuo, vidi{? Kladim se da si i ti bila isto toliko umorna, ali nisi ni trena spavala. Zna{ {ta }u sad?"
	"Ne znam, Njorka, kako bih mogla znati?"
	"Le}i }u opet, da odspavam jo{ malo, al }u prvo da izujem ~izme. Ali sad lezi i ti, odspavaj tako|e, ina~e }u da napravim galamu i probudim sve ove. Posao je odra|en. Ti si svoje, {to si obe}ala, odradila."
	
	Zumbula se probudi i ode do otvorenog prozora da osmotri, u slaboj sivoj svetlosti jutra, svoj ven~ani prsten, srebrn, o{mirglan do mat boje, sa pro{irenjem {to ima pribli`an izgled ru`e u kojoj se, u sredini, okru`en laticama, nalazi maju{ni portret `ene. Kupila je ba{ tu burmu zato {to joj je prodava~ica u Sardovoj radnji rekla da lice li~i na nju; u to doba, nije ni slutila da }e joj to biti ven~ani prsten. Nosila ga je dan-dva, bacila ga u neku ladicu i zaboravila.
	Ovo lice uop{te ne li~i na mene, zaklju~i ona sad. Ta `ena u ru`i je starija, i izazovnijeg, privla~nijeg izgleda; tako|e... Trudila se da na|e pravu re~. Ne lep{a.
	Mada je Svila uveren da je ona, Zumbula, prava lepotica. Tako, bar, ka`e.
	Ona ga, usnulog, poljubi, ode u sobu za odevanje i kucnu noktom po staklu.
	"Da, madam."
	"Poka`i mi ta~no kako ja izgledam sada... Ajoj! Bogovi!"
	Njeno lice, ali podnaduveno oko o~iju, sa kozmetikom razbrljanom posvuda, re~e joj: "Vi ste, zapravo, veoma privla~vni, madam. Ako bih smeo predlo`iti..."
	Ona pokretom ruke odbaci predlog. "E, sad pogledaj ovo lice u prstenu. Vidi{? Dobro: udesi moje lice da li~i bar malo na nju."
	Nekoliko sekundi je prou~avala dobijeni ishod, okretala glavu tamo i amo. "Dobro je, zadr`i sliku tako." Ona dohvati ~etku za kosu i po~e proces koji privu~e odobravaju}e poglede katahresta Tika.
	
	"Njorka! Njorka!"
	I opet se on podi`e i zagleda u sveti prozor. Glas je odatle do{ao - ovog puta bio je siguran u to. Njorka ustade, pridr`avaju}i korice velikog no`a da ne bi mesingana kuglica, koja se nalazi na samom kraju korica, zveknula po podu; ode, bez ~izama, ka oltaru. Za [koljku i Inkusa videlo se na prvi pogled da ~vrsto spavaju, ali o~i patere Sko~imi{a nisu bile sasvim sklopljene. Starcima nije potrebno mnogo sna, podseti Njorka sebe.
	^u~nu blizu Sko~imi{a. "U redu je, nisam mislio da ti ukradem torbu niti i{ta drugo, patera. To si pomislio, a? Sve {to je tvoje, ti slobodno zadr`i."
	Sko~imi{ ne odgovori.
	"Ali zvao me neko, neko odavde. Jesi to bio ti? Mo`da si ne{to sanjao, pa povikao?"
	[koljka promrmlja nekoliko sasvim nerazumljivih glasova i okrete glavu na drugu stranu; Sko~imi{, me|utim, ni da makne. Najednom podozriv, Njorka dohvati i podi`e Sko~imi{ovu levu ruku, onda zavu~e svoju ruku pod Sko~imi{evu tuniku.
	Ustade i po~e rasejano brisati ruke o ode}u; trebalo bi, valjda, preneti star~evo telo na neko drugo mesto, gde ne}e biti svima na vidiku. Sibile spavaju u sakristiji; tamo je, barem, oti{la Mejtera Nana ~im ju je on uspeo ubediti da je vreme da i ona odspava sat-dva. Nejasno se se}ao da je matora Mejtera Drvenica tako|e oti{la na tu stranu - zajedno sa ostalim sibilama, ~ija imena nije saznao - otprilike u ono vreme kad se on opru`ao po poplo~anom podu.
	Ponovo ~u~nu, podi`e telo starog augura i prenese ga u ambulatorijum. ^im su se pojavili [kriljcu na vidiku, taj vojnik stade uspravnije. "Mrtav?"
	"Jes, mrtav", pro{aputa Njorka. "Kako si znao?"
	[krilj~eva ~eli~na ramena se podigo{e i spusti{e, sa tihim zveketom. "Pa, ni{ta, samo izgleda mrtav, to je sve."
	Bitum upita: "Pa, kako }e sad Pes da uzme deo sebe iz ovoga dede kad je deda umro?"
	Ne ogdovoriv{i na to, Njorkas ponese telo u kapelicu Hieraksovu i polo`i ga na oltar tamo.
	"'O}e{ jo{ spava{?" upita ga Liskun.
	"Ma, je'ote, ne znam", re~e Njorka. Uvide da je opet po~eo otirati {ake o ode}u. Prestade. "Mislim da }u da uzmem moje ~izme i pro{etam se malo napolju."
	"Ja sam razmi{ljao da bi ti mog'o mo`da da probudi{ sve ove", re~e Liskun. Ostade da ~eka na Njorkin odgovor, du`e nego {to bi biolo{ka osoba ~ekala; onda nastavi: "[ta si se zagledao tamo? Mora biti ne{to krajnje zanimljivo."
	"Gledam njega."
	Liskun se, onako te`ak, lagano uzdi`e na noge. "Koga?"
	"Njega." Njorka se nestrpljivo okrete i po|e krupnim koracima ka svetom prozoru. "Ovaj vojnik ima autofunkcijski koprocesor, vidi{?" Kleknu pored narednika Peska. "I njegov centralni je mogao obraditi takve fajlove ako je bilo neophodno. Ima u ovom vojniku redundancije poprili~no. Mogao je ~ak i njegov voluntarni koprocesor uraditi posao."
	Pru`i ruku nadole, po~e pipkati da bi uzvukao no` iz ~izme, uvide da mu ~izme nisu na nogama, ode do njih i izvu~e, ipak, no`. Onda prodrma Inkusa za rame. "Bu|enje, patera! @ivlje, `ivlje! Treba mi sprava koju nosi{."
	
	"Di` se!" ^izma gurnu zarobljenog leta~a u rebra. "Revej je bio pre jedan sat, zar nisi ~uo?"
	Shiatan, `mirkaju}i, sav drhte}i, uspe da se podigne u sede}i polo`aj.
	"Dobro ti govori{ zajedni~kim jezikom", re~e mu uniformisana `ena koja se nadnosila nad njega. "Odgovori mi!"
	"Govorim ga bolje nego ve}ina mi", re~e Shiatan. Zastade. Borio se da oslobodi svoj mozak svih ostataka sna. "Nisam ~uo to, tu re~ koju si pomenula. Ne znam {ta zna~enje, ali znam da ni{ta nisam, pa prema tome ni to, ~uo."
	@ena klimnu glavom. "Ovo sam uradila da bi se znala jedna stvar. Koje god pitanje ti postavim, ima{ da odgovori{. Ako odgovori{, i meni se dopadne odgovor, dobi}e{ mo`da ne{to da obu~e{, mo`da i neku hranu. Ako ne, po`ele}e{ da si i ti poginuo." Ona pljesnu rukama. "Stra`a!"
	Kroz vrata {atora, saginju}i se, hitro u|e jedna `ena sa pu{kom, mla|a, ali rastom jo{ vi{a od oficirke unutra, i stade kruto uspravno, dr`e}i pu{ku okomito, nadomak svog levog ramena. "Pukovnice!"
	Oficirka na~ini pokret rukom. "Odve`i ga od tog koca i zaklju~aj mu opet lanac. Vodim ga u grad." Mla|a `ena zabaci pu{ku o desno rame i po~e preturati po jednom d`epu, pa izvu~e klju~. Za to vreme oficirka postavi Shiatanu slede}e pitanje. "Zna{ li moje ime? Kako se ja zovem?"
	On odmahnu glavom; ovde mu je osmeh mogao pomo}i, ali on nije imao snage da slo`i crte svog lica u osmeh. "Ne. A ja se zovem Shiatan i leta~."
	"Ko te je saslu{avao ju~e, Shiatane?"
	"Prvo Sirka." Ruke su mu sad bile slobodne. On ih ispru`i napred, i mla|a `ena mu opet pri~vrsti okove.
	"Posle toga?"
	"Generalisima."
	"Generalisima Sijuf", ispravi ga oficirka. "Ja sam bila prisutna. Se}a{ se?"
	On klimnu glavom. "Ali nisi ni{ta govor meni. Samo ponekad njoj."
	"Za{to su tvoji napali jedinicu majorice Sirke?"
	Eto, opet isto, re~e on sebi. "Nismo napali."
	Ona ga udari pesnicom po uhu. "Poku{ali ste da im otmete oru`je. Jedan od vas je pobegao, troje je ubijeno, ti si zarobljen. Za{to si polomio svoja krila?"
	"To mi radimo."
	"Kako si onesposobio pogonski modul?"
	On slegnu ramenima, a ona ga udari pesnicom u usta. On re~e: "Ne mo`emo. Predlagani mehanizmi, ali pove}ali bi te`inu."
	Ona se, na njegovo iznena|enje, osmehnu. "Zar ne}e{ to olizati? Moje prstenje ti je pocepalo usnu."
	On opet slegnu ramenima. "Ho}u, ako ka`e{."
	"Na|i neku krpu da mu damo da ve`e oko pojasa", naredi ona mla|oj, vi{oj `eni. Opet se okrete Shiatanu i re~e: "Ja sam pukovnica Aband`a. Za{to ste napali Sirkine vojnikinje?"
	"Zato {to su one pucale na nas." Ovoga se nije, zapravo, se}ao, ali mu se ~inilo kao najverovatnije obja{njenje. "Ja bio iskezio. Ne znam razloga."
	"Iskezio si se?" U jednom deli}u sekunde Aband`ine o~i bile su ra{irene. "Kako to, iskezio?"
	On se doseti da je ova vrsta razgovora neizmerno bolja od razgovora o P-modulu, i sada uspe da se osmehne. "Povukao usne unazad."
	"Ne zna{ za{to. Mo`da ja znam za{to si to u~inio. Ka`e{ da su one pucale na vas zato {to si ti na~inio jednu grimasu? Pa, na tebe nije pucao niko."
	"Aer videv{i moje lice po~ela je da vri{ti. Onda su one pucale, na Aer, i ubile su. Mi smo poku{ali da oduzmemo oru`je ostalima, da ne bi vi{e pucanja."
	Aband`a pri|e bli`e i zagleda se dole, u njegovo lice. "Po~ela je da vri{ti zato {to si se ti iskezio? Ve}ina ljudi u to ne bi poverovala, ali ja }u mo`da verovati, a mo`da }e i generalisima Sijuf. Da vidimo, iskezi se ti tako, za mene."
	"Poku{a}u", re~e on i poku{a.
	Zvu~ni sudar potpetica bio je znak da se mla|a `ena vratila. Aband`a se okrete na tu stranu. Stra`arka je donela nekakvu pamu~nu krpu kojom je nedavno ~i{}eno ne{to masno. "Da li }e ovo poslu`iti, pukovnice?"
	Aband`a odre~no zavrte glavom. "Idi donesi onu njegovu leta~ku ode}u. Tako|e jednu zimsku potko{ulju i jedno }ebe, a kuvarima reci da ti daju ne{to {to on mo`e pojesti dok je u sedlu."
	Opet se vrati Shiatanu. "Prestani da se kezi{, od toga ti krvari usna. Doleteli ste ovde tra`e}i jednoga Vironca, mu{karca. To nam je rekla Sirka. Ti si nam dao njegovo ime, a ja mislim da sam to ime no}as ~ula. Ka`i jo{ jednom kako se taj zove."
	"Njorka", re~e Shiatan. "Taj se zove Njorka."
	
	Ruka narednika Peska po~e se, celom svojom du`inom, pomicati, onda uzmahnu i tresnu po podu Velikog mantejona tako silovito da se na jednoj kamenoj plo~i pojavi naprslina. [enila kriknu neku re~ upozorenja. "Ma, ne brini", re~e joj Njorka. "To je bilo samo malo, zna{, stati~kog elektriciteta. Ve} sam to sredio."
	Iza njega jedan glas, Njorki nepoznat, re~e: "@ao mi je {to patera [koljka nije tu da ovo gleda. Bi}e tako razo~aran kad mu ka`emo {ta je propustio."
	"Bi}e i Njegova eminencija", promrmlja Mejtera Nana. "Ali sam je kriv {to je oti{ao u Palatu Prolokutora. Ako se to mo`e nazvati krivica. Svakako ne}emo ~ekati ni na {ta, sad kad treba izvr{iti Pesovo uputstvo, niti bi Njegova eminencija `eleo da ~ekamo. Pesa nisi video, Njorka? Siguran si?"
	"Ne, Mejtera, nisam siguran." Njorka za`mirka, nagnut nad poslom. "Jer on je morao na neki na~in da mi poka`e kako se sve ovo radi, i to, verovatno, posle mog razgovora sa tobom." Nai|e mu nadahnu}e. "Zna{ {ta ja mislim, Mejtera?"
	"Vrlo bih rado ~ula!"
	"Mislim da je njega pridobila ona tvoja upornost u ispunjavanju zaveta. Mislim da se on pitao vredi li, zbog nas, toliko da se trudi; al kad je video kako se ti moli{... ^ekaj, moram da priklju~im njegov voluntarni koprocesor."
	Njorka na~ini poslednji spoj i ispravi le|a, odma~e se malo unazad, daju}i odmor svojim bolnim mi{i}ima. "Patera, da l' bi mogo da donese{ jednu od onih svetih svetiljki? Treba}e mi vi{e svetla."
	Inkus br`e-bolje ode da poslu{a.
	"Patera [koljka se nada da }e uspeti da anga`uje mrtva~ka kola da prenesemo telo patere Sko~imi{a u na{ mantejon." Pokazalo se da je vlasnica tog glasa, Njorki nepoznatog, jedna mlada i lepa sibila. "Mejtera mu je rekla da u ovo doba ni{ta ne}e biti otvoreno, ali on je odgovorio da, dok on tamo stigne, bi}e otvoreno, a ako ne, on }e ~ekati da se otvori. Bili smo u velikom isku{enju, Mejtera mi je to priznala, da zamolimo Njegovu svesnost da dozvoli da se poslednje `rtvovanje patere Sko~imi{a obavi ovde, u Velikom mantejonu, zato {to se on odavde uzdigao u Glavni procesor. Me|utim, pastva u na{em kvartu ne bi nikad..."
	Inkus se vrati i kleknu pokraj Njorke. "Da li }e ovo biti dovoljno? Mogu ja i da izvu~em fitilj da bude vi{e iznad ulja, onda }e biti i svetlosti vi{e." Dr`ao je u rukama kuglu od rezanog kristala, u ~ijem je otvorenom gornjem delu, sasvim blizu vrha, palacao plamen.
	"Odli~no", re~e mu Njorka. "Sad vidim i mesto, i registar, a to je sve {to treba da vidim." Delikatnim pokretima ruke on zavu~e vrh no`a u Peskovu lobanju. "Nijedne re~i da nisam ~uo ni od koga. Sad mora da razmi{ljam." Po~e poluglasno ne{to brojati.
	Najednom progovori narednik Pesak; Mejtera Nana se na taj zvuk tr`e. "Ve pedeset osam - nula. Ve pedeset osam - jedan. Ve pedeset devet - jedan."
	"To su inputi voluntarnih koprocesora", objasni Inkus {apatom punim strahopo{tovanja. "On ih sada osposobljava."
	Po{to Njorka ni~im ne pokaza da je ~uo, mlada sibila iz Ciglene ulice pro{aputa: "Ja stvarno nisam sposobna da verujem da }e va{a Mejtera - naime, to je bila; da }e Molibdena i onaj vojnik da rade sve ove, sve ove stvari; gde }e kupiti te 'koprocesore'?"
	"Mora}e da ih prave, Mejtera", objasni joj Inkus, "a ja }u im biti pomo}nik."
	"[{{{!" re~e mu Mejtera Nana.
	Njorka vrati no` u ~izmu. "Bez panike, Mejtera", re~e on. "Njemu je sad sasvim dobro, on samo jo{ to ne zna."
	Kao da je samo te re~i ~ekao, Pesak di`e glavu i po~e gledati oko sebe, u raznim pravcima.
	"E, hej, hej, polako", re~e mu Njorka. "Tek treba da ti na{rafim poklopac na lobanju. Je li, kako je bilo u Glavnom procesoru?"
	Praskanje igli~ara - jedan pucanj, drugi, tre}i - stopilo se sa divljim re`anjem. Novi pucnji, onda grunu pu{ka debelja~a. Na balkonu za hor, visoko iznad njih, nefritni reljef Tartarosa pade i razbi se bu~no.
	
	"Je li to toplo?" upita Aband`a, gledaju}i kako Shiatan obla~i svoje leta~ko odelo.
	Sad je osmehivanje i{lo lako. "Nije onoliko toplo {to bih ja po`eleo, ponekad."
	"Onda obuci i potko{ulju preko toga. Vunena je, trebalo bi da je mnogo toplija nego to tvoje. A kad bude{ na konju, mo`e{ se omotati i }ebetom." Ona opipa pi{tolj igli~ar u futroli. "Ume{ jahati?"
	"Nikad probao."
	"Mo`da je to i dobro", re~e mu Aband`a. "Moglo bi da ti spase `ivot."
	Napolju je vetar naprosto sekao. Dvojica bradatih mu{karaca dovedo{e par nemirnih konja. "Ovaj je moj", re~e Aband`a, pokazav{i, na Shiatanovo olak{anje, ve}eg. "Ovaj drugi je za tebe. Da vidimo kako se penje{ u sedlo."
	To je posmatrala slede}ih pet minuta. Bradonje su se trudili da ne prasnu u smeh. Kona~no, Aband`a re~e: "Ti zaista ne ume{ da ja{e{; ili je to, ili si veli~anstven glumac." Tek tada naredi njima dvojici da mu pomognu. Oni ga podigo{e u sedlo, a ona se uzdi`e od zemlje i tim istim zamahom na|e se i u sedlu, uve`banom kretnjom koja je izgledala maltene ~udesno. "Sad ne{to da ti objasnim", re~e ona. Uperi ka`iprst na jednu stranu. "Do grada ima da se ja{e dve lige. Kad budemo na pola puta, ti bi mogao pomisliti da je dovoljno da bocne{ tog konja petama, pa da nam pobegne{."
	"Ne}u", re~e on.
	"Mogla bih te vezati za sedlo, kao {to si bio vezan za onaj kolac. Ali u tom slu~aju, ako padne{, konj }e te verovatno vu}i po zemlji i ti }e{ od toga umreti, a ja ne `elim da te izgubim. Zato slu{aj. Ako natera{ tog konja u galop, ima da padne{ sa njega, pri ~emu mo`e{ poginuti, a ako ne pogine{, ja te hvatam, a onda ima da `ali{ {to nisi poginuo. Nemoj re}i da te nisam upozorila." Ona {vi}nu uzdama, levo pa desno, svog konja koji otkasa daleko br`e nego {to je Shiatan ikada po`eleo da ijedan konj ide.
	"Ne}u br`e nego to", obe}a on.
	Nekoliko trenutaka ~inilo se da on ne}e jahati uop{te. Onda jedan od bradonja dreknu "Aj-|i!" i pljesnu konja po sapima ne~im {to je dalo {upalj, praskav zvuk, a Shiatan se oseti kao da ga je ponela najlu|a oluja u celome 'Svitku'.
	Aband`a prite`e uzde i osvrte se da ga pogleda. "Jo{ ne{to. Ovo je dobar konj. Tvoj nije. To na ~emu ti sedi{ poslednja je raga, konjina za rezervu; niko ga ne}e. Taj, ni kad bi ga lav pojurio, ne bi mogao galopirati brzo kao moj."
	Suvi{e potresen da bi mogao klimnuti glavom, Shiatan samo ste`e }ebe jo{ gr~evitije.
	"Ako si me prevario - ako si, u stvari, dobar jaha~, pa odgalopira{ kad ti se uka`e prilika - ubi}u ti konja. Nije lako oboriti tako veliku `ivotinju igli~arem, ali sa pet-{est iglica trebalo bi da uspem. Nastoja}u da ne pogodim i tebe, ali ne mogu to obe}ati."
	On jeknu: "Plemenita `eno."
	"Ne ra~unaj na moju plemenitost." Trenutak potom ona se nasmeja. "Ali ti bi mogao da mi bude{ od koristi, u tome je stvar. Svakako bi koristilo ako poka`e{ Sijufi ono {to si pokazao meni. Pretpostavljam da u tvom narodu `ene ne postupaju plemenito."
	"Oh, ne!" Nadao se da licem nije pokazao koliko ga je ovo {okiralo. "Na{e `ene su veoma plemenite."
	"Ta Aer koja je vrisnula, zar nije bila `ena? Rekao si, Aer, ona. Uzdigni se da pomalo stoji{ u uzengijama, ako te konj prejako baca."
	On to poku{a. "@ena, da. Plemenita, da."
	"Voleo si je." U Aband`inom glasu pojavila se jedan prizvuk koji nije ~uo dosad.
	"Veoma. Ako mogu kazati, i Mer i Somer voleli. U {atoru sam no}as razmi{ljao o njima. Kako glup bio sam! Ne znao za ljubav to dvoje sve dok nisu poginuli."
	"Mer, to je bila ona `ena koja mi je ubijala vojnikinje?"
	Prvi put od zarobljavanja Shiatanu je do{lo da se nasmeje. "Mer mu{ko je ime. One sa pu{kama ubila je Somer, a druge su nju."
	"Samo je poku{avala da im oduzme oru`je."
	Aer je ubijena pre nego {to je Somer pobila vojnikinje, ali raspravljanje bi bilo beskorisno, i gore nego beskorisno. Shiatan ne re~e ni{ta.
	"Ona vam je bila vo|a?" Aband`a uspori svog konja.
	"Hvala. Ne, mi ne letimo tako. Svako za sebe. Somer je bila naj, naj, u gleakajoht...u. Borba izbliza, samo rukama i nogama. Ne znam va{u re~ za to."
	"Videla sam njeno telo", re~e mu Aband`a, "ali ga nisam izmerila. @elela bih da jesam. Ona plavu{a?"
	Sada je, ve}, Shiatan bio u stanju da odmahne glavom. "Tamna kosa. Kao ti."
	"Ona mala?"
	On klimnu glavom, se}aju}i se kako je vesela Somer uvek bila, a najveselija kad oluje tutnje celom du`inom tovarnog prostora 'Svitka'. Kad je Glavnom procesoru bilo potrebno da dobije informacije, a ne izvinjenja, Glavni procesor je slao nju - Somer.
	Ne}e je vi{e slati.
	"Odgovori mi!"
	"Izvinjavam. Nisam nameravao neu~tiv - biti." Shiatan po~e razgledati zemljanu stazu kojom su jahali, kao i okolna pusta polja po kojima je hujao vetar; nesvesno je poku{avao da prona|e ne{to zbog ~ega bi gubitak postao podno{ljiv. "Ona mala, da. Manja od Aer."
	"Ali vi{a od tebe."
	On pogleda Aband`u zapanjeno.
	"[ta, zar je bila manja od tebe?"
	"Da, znatno." On razmisli. "Vrh Aerinog temena bio je meni otprilike do o~i. A vrh Somerinog temena bio Aeri valjda do o~i. Ili ni`e; do moja usta, ili vrh brade."
	"Pa ipak je ubila tri vojnikinje koje su od nje bile vi{e za po jedan dugi lakat."
	"Majstor borila~kih ve{tina. Kad nije letela, druge tome podu~avala."
	Aband`a kao da se zadubila u misli. "A ti? Zna{ li tu vrstu borila~ke ve{tine? Zaboravih kako se zove."
	"Gleakajoht. Znam ne{to malo, ali ni brz ni ve{t kao {to je Somer bila. Mali je broj onih koji su."
	Po{to Aband`a ne re~e ni{ta, on dodade: "Svi mi u~imo gleakajoht. Ne mo`emo, kao vi, nositi oru`je. ^ak i mali no` bi prete`ak." Sad kad vi{e nije bio toliko uzdrman jahanjem, on po~e ose}ati hladno}u. Rasklopi i rastrese }ebe koje je dosad samo stezao o~ajni~ki, i obavi ga oko sebe, kao {to je Aband`a predlo`ila. ^ak uspe da napravi 'kapulja~u' za vrat i glavu.
	"Ako je tako, ne mo`ete nositi ni hranu, a ni vodu, a?"
	"Ne, samo na{e ure|aje..." Umalo da ka`e: i pe-emove. Ubaci drugu re~: "...i sebe."
	"Jesi li video na{e pterovojnikinje? One sa krilima, koje izle}u iz na{e vazdu{ne la|e?"
	"Njih nisam. Ali pri~ali mi, a va{u vazdu{nu la|u jesam, ako je to bila {to mislim."
	"Pa, mo`e{ je videti i sad", re~e Aband`a i pokaza prstom. "Ona sme|a stvar sa koje se odra`ava sun~eva svetlost, odmah iznad krovova. Na{e pterovojnikinje nose pu{ku debelja~u i dvadeset metaka, ali nikakvu hranu niti vodu. Poku{avali smo da im dajemo rance, ali one su koristile svaku priliku da ih se otarase."
	"Da", re~e Shiatan.
	"Misli{: da, i vi biste isto tako. Pa, i ja bih, pretpostavljam; ali ja nikada nisam letela. Ne verujem da su na{a krila mnogo bolja od va{ih; {tavi{e, mogu}e je da su lo{ija. Nije mi palo na um, a trebalo je, da se zapitam kako biste se vi borili. Morate polomiti svoja krila u slu~aju da se na|ete na zemlji? To si rekao."
	On klimnu glavom. "Moramo."
	"Oni ostali to ne u~ini{e. Ta krila smo uzeli. Sijuf je poslala jedan par nazad u Trivigaunte na prou~avanje, i to krila one plavu{e, kao i njen pogonski modul. Tako se zove?"
	"Na zajedni~kom jeziku? Da."
	"A na va{em jeziku?"
	On slegnu ramenima. "Nije bitno."
	Aband`a zaustavi konja i izvu~e pi{tolj igli~ar. "Bitno je za tebe, lutku jedan mali, jer sad }u te ubiti ako ne odgovori{. Kako se zove?"
	On odabra re~ koja }e najmanje odati. "Zove se kana."
	"Dakle, i njen kana. Njenu kanu? Ka`e{ da ne znate kako pogonski moduli dejstvuju."
	"Ja ne znam. Ubij me i da zavr{imo s tim."
	Jo{ jednom ga njen osmeh iznenadi. "Da te ubijem? Ma, ja sam s tobom tek po~ela. Ko ih pravi?"
	"Na{i nau~nici. Ne znam imena njih."
	"Vi imate nau~nike."
	"To mo`da ne prava re~." Izleteo se, rekao ve} previ{e, i to mu je sad bilo jasno. "Oni su pravioci toga. Mehanici? Zar nije to zna~enje?"
	"Nau~nici", re~e Aband`a ~vrsto; onda ga opet iznenadi naglom promenom teme. "Voleo si Aer. Jeste li vas dvoje planirali da se ven~ate?"
	"Ne, bila je leta~ica."
	"Leta~ice se ne udaju? Ovde u Vironu se 'svete `ene' ne udaju, ali mi smatramo da im je to prili~no besmisleno."
	"Brak je da dece ima, novi leta~i u slede}em pokolenju." Ve} se poprili~no izgubio. "Ne ka`em to za tebe, niti..." pokaza prstom. "...niti za ljude u onoj ku}i tamo. Ali mi, posada, kod nas, brak da dece. Bude. Leta~ica ne mo`e, jer onda ne mo`e da leti. Kad napusti letenje, onda mo`e. Neke napu{taju letenje da bi udale." On zastade, povu~en se}anjima. "One nisu sre}ne uskoro."
	"Ali vi mu{ki}i mo`ete se `eniti. Jesi li ti o`enjen?"
	"Jesam. Imam jednu." Da mu je ovo uspelo, dali bi mu bar jo{ jednu, mo`da i dve, mo`da ~ak i tri `ene; on odgurnu tu misao od sebe.
	"Ali si voleo Aer. Mora biti da je, za `ivota, bila vrlo zgodna, to uvi|am. Da li je ona volela tebe?"
	On lagano klimnu glavom. "Dok je bila `iva, nisam u to bio siguran. Nije volela kazati. Sad je mrtva i sad znam sigurno da me je volela."
	
	"Znam da ti ovo mora mnogo zna~iti, patera, i zaista mi je `ao." [enilino lice, uokvireno metalnim ramom komunikacionog stakla, bilo je maltene komi~no u svom prenagla{enom izrazu izvinjavanja.
	"Za{to?" Svila sede u stolicu sa niskim naslonom name{tenu pred staklo. "Zato {to }e mi se ohladiti jaje? Ovda{nja kuhinja posla}e mi drugo ako zatra`im, u to sam siguran."
	"Svi smo se udru`ili", re~e [enila i udahnu duboko, pri ~emu joj se bujna prsa nadigo{e kao dve prevrnute la|e. "Naime, ko: Njorka i ja, i generalica Nana, i Pesak, i oni drugi vojnici, i Pauk, i patera Inkus, i sve one sibile. Mejtera Drvenica tako|e, i Mejtera Mermer, i svi ostali. Za ve}inu njih ne se}am se ko je ko."
	"A ja ne verujem da je to mnogo bitno", re~e joj Svila. "A oko ~ega ste se vi 'udru`ili'?"
	"Oko svega, ali najvi{e oko ovog ubistva. Toliko se toga nade{alo... O, zdravo Zu! Stvarno mi je `ao zbog ovoga, stvarno jeste, ali patera je rekao da ste zavr{ili i da sad doru~kujete."
	"Tica je-de", proglasi Oreb sa Zumbulinog ramena. Tik na to uzvrati re~ima: "Jaaa prvvvvv, tiii zaooooooo." Zumbula u}utka obe `ivotinje, a pred Svilu stavi poslu`avnik na kome su bili tanjir i hleb. "Zdravo [enika. Jeste se ven~ali i ti i Njorka?"
	"Dogovarali smo se o tome, ali ho}emo da i nas ven~a patera, kao {to ste se ovog puta ven~ali vas dvoje i Moli i njen vojnik."
	"Ja tog vojni{ku znam", re~e Zumbula, staviv{i ta~no pred Svilu ~a{icu u kojoj je, uspravno, le`alo jedno jaje. "A znam i tvog Njorku. Neka vam Kipris da sve blagodati. A i treba}e vam."
	"Njorka je odli~an." [enila namignu. "Samo treba umeti s njim."
	Svila pro~isti grlo. "Pomenula si ubistvo, a to zvu~i veoma ozbiljno. Ko je ubijen?"
	"Eland. Ali bilo bi bolje da ja po~nem od po~etka, patera..."
	On di`e ruku. "Samo jo{ jedno pitanje, a onda po~ni. Ko je taj Eland?"
	"Tip koga je generalica Nana ulovila dole u tunelima. Zna{ da smo ja i Njorka bili izvesno vreme tamo. U tunelima."
	Oreb zazvi`da. "Tica is-to!"
	"Da. I Oreb je bio sa nama, tada. E, pa, ona je ukebala te tipove, Pauka i Elanda, a vojnici su ih, za nju, dr`ali pod nadzorom. Pauk je onaj debeli ker, a onaj mr{avi je bio Eland, to je taj {to je sada mrtav."
	Svilin ka`iprst iscrtavao je male krugove po njegovom obrazu. "Rekoh da }u postaviti samo jedno pitanje, ali, ipak, potrebno je i jedno razja{njenje pre nego {to po~ne{. Kad si nabrajala u~esnike va{e improvizovane konferencije, da li si uzela u obzir i narednika Peska?"
	"Apsolutno, patera. Njorka je vratio Peska u `ivot, ta~no kao {to je generalica Nana rekla da je Pes kazao da }e biti."
	"A, tako. Trebalo je da imam vi{e vere u Pesa, ali u ono vreme ~inilo mi se da je Mejtera Nana prvobitno imala vere vi{e nego dovoljno i za sebe, a i za mene - ali da se, kasnije, razo~arala."
	"Pa, razo~arao se i Njorka. On je toliki narod poveo za sobom, rekao da }e se Pes pojaviti, ljudi mu poverovali, kad ono, ni{ta. Pesa nije bilo, narod oti{'o ku}i. Svi sem Giba. Tek kad ste oti{li ti i Zu, a onda i Moli i Hamerston, tek tad je oti{'o i Gib. Rekla sam da }u po~eti od po~etka. Ovo je, valjda, bio po~etak."
	Svila klimnu glavom. "Reci mi sve, molim te."
	"Kad ste oti{li ti i Zu, onaj deda je polako po{'o za vama. Majstor Ksipias. Ne verujem ja da je on oti{'o ku}i. Mislim da se on sad verovatno muva negde oko vas i kao {titi vas. Onda su oti{li i Njegova svesnost i onaj augur koji je razgovarao s nama one no}i u stambenoj zgradi tvog mantejona. Mo`da bih lak{e pri~ala kad bih samo rekla ko nije oti{'o - ko je ostao."
	"Samo napred."
	"Poku{avam, poku{avam da ne pri~am toliko op{irno. Njorka je ostao uporan, zato sam uz njega ostala i ja. Spavali smo na podu i nismo radili ni{ta. Tako|e su ostali svi iz Ciglene ulice, i patera Inkus, kao {to rekoh, i generalica Nana i vojnici, i Pesak, mada mrtav tada, i ta dvojica tipova nad kojima su vojnici dr`ali stra`u. E, valjda sam nabrojala kona~no sve.
	Probudilo me kad je jedan vojnik ispalio pu{ku. On se zove Liskun. Neko je bio daleko iznad svih nas, na balkonu, i taj neko je pucao u Elanda i ubio ga. Posle je patera Inkus o~itao Pesovu molitvu za Elanda. Liskun je video ubicu na balkonu i ispalio jedan debeli metak na njega, ali ka`e da ga najverovatnije nije pogodio. Samo je razlupao neki divan kip, i to je sve. Njorka i Liskun su oti{li na balkon da pogledaju; ono {to su na{li tamo, doneli su dole kod nas: jednu ogromnu, ogromnu `ivotinju iz roda ma~aka. Ja prvo pomislila da je to onaj Gibov pavijan, ali nije bio. Nego kao ku}na ma~ka, ali ogromna, sa pegavim krznom, bradicom i kratkim repom."
	Zumbula re~e: "To je onaj ris koga smo mi dovezli letelicom", a Tik dodade svoj komentar: "Zaoooo! Zaooooo!"
	"To je ris~ina zna{ kolika", re~e Zumbula. "Ja sam se njega debelo upla{ila, ali Svila je rekao da nam ne}e ni{ta i, stvarno, ris nas nije napao."
	Svila spusti {olju iz koje je pio. "Taj ris je imao ime, zvao se Lav, a njegova vlasnica bila je Gljiva. Kad smo se vra}ali, stali smo kod Kaldeove palate i pustili smo Lava iz letelice, zato {to smo ra~unali da }e oti}i kod Gljive; bilo je to samo nekoliko ulica daleko od Velikog mantejona, naravno. Treba li da shvatim da je Lav bio sa onom osobom koja je ubila Elanda, i da je vojnik Liskun, pucaju}i na ubicu, pogodio i ubio Lava?"
	[enila zavrte glavom. Zaplesa{e njene kovrd`e malinove boje. "Ne ne, nije ta `ivotinja ubijena debelim metkom nego igli~arem. Mi mislimo ovako: kad je ta `ivotinja videla da je ubica pucao na Elanda, bacila se na ubicu, ali je on ubio i nju. Njorka ka`e da je to ~uo, pre Liskunovog pucnja, ~uo je neko re`anje gore, a onda ~etri-pet pucnjeva iz igli~ara. Oko toga smo se svi raspravljali, uglavnom: {ta je bilo. Oko toga i oko Pesovog dolaska, zato {to niko nije video da je Pes dolazio, a ipak, Njorka je ujutro radio na Pesku i vratio ga u `ivot. Dodu{e, Pesku se pone{to malo pome{alo u glavi, zato {to je bio mrtav."
	"Rado bih govorio sa njim", re~e Svila. "A i ho}u, prvom prilikom. Pre nego {to nastavi{: da li si ikada ranije upoznala tog Elanda, pre nego {to si ga videla kao zarobljenika Mejtere Nane? A ti, Zumbulo?"
	Obe reko{e da nisu.
	"Po{to ga je Mejtera Nana dr`ala zarobljenog, pretpostavljam da je to jedan od onih na{ih gra|ana koji su ostali verni Ajuntamientu. Ako je tako, mo`da ga je ubio neko ko je pomislio da je Eland izdajnik; ali postoji i desetak drugih mogu}nosti. [ta je bilo posle?"
	"Jesam ti rekla da je umro onaj stari augur iz Ciglene? Kad sam se probudila, on je ve} bio oti{'o u Glavni procesor. Ali niko nije pucao na njega, ni{ta, deda je, izgleda, samo 'zaspao'."
	"Ba{ kad je Pes do{ao", promrmlja Svila.
	"Jest, moglo je to da bude, da. Njorka ka`e da mu je Pes pokazao kako da popravi Peska, ali ne se}a se da ga je video."
	Svila odlomi ugao jedne kri{ke prepe~enog hleba, zamo~i ga u rovito jaje. "Bilo je mnogo drugih slu~ajeva da bogovi posete nekog ~oveka, a da se on ne se}a toga. Patera Sko~imi{ ~uvao je u sebi neki deli} Pesa - tako je, barem, re~eno Zumbuli i meni."
	"Ne{to te mu~i", primeti Zumbula. "Ka`i."
	Veoma nalik na Shiatana koji je u istom tom trenutku sleganjem ramena odgovarao na jedno Aband`ino pitanje, Svila slegnu ramenima. "Samo sam ne{to razmi{ljao. Naime, ako je taj deli} Pesa koji je bio ~uvan u Sko~imi{u ujedno i obja{njenje, to jest uzrok Sko~imi{eve dugove~nosti, onda je is~itavanje tog deli}a moglo izazvati Sko~imi{evu smrt - ne zato {to je Pes hteo da ga usmrti, nego naprosto zato {to taj deli} vi{e nije bio prisutan u Sko~imi{u tako da vi{e nije imalo {ta da odr`ava tako starog ~oveka u `ivotu."
	Svila stavi u usta komad hleba natopljen jajetom, sa`vaka, zadubljen u misli, i proguta. Po{to `ene nisu ni{ta govorile, on re~e: "Posle toga sam, logi~no, po~eo da se pitam koji bog odr`ava u `ivotu nas ostale. Mislim da bih to mogao pogoditi, ali mi sad treba da razgovaramo o nekim drugim stvarima. [enila, prirodno je da su tebe ti doga|aji uznemirili. I tebe, i sve vas tamo, nesumnjivo."
	"Tako je, a generalica Nana je rekla da treba da te na|emo i da ti javimo, ali mi smo mislili da si ti do{ao ovde. Sibile iz Ciglene..."
	"^ekaj. Pa, ti si u Kaldeovoj palati?"
	"Jesam. Ra~unali smo da }ete ti i Zu najverovatnije boraviti u njoj, pa smo svi, osim sibila, do{li. Sibile su ostale da bdiju nad telom tog dedice, po koga }e navodno da do|u pogrebna kola. I {ta, kad smo do{li, vidimo da vas dvoje niste ovde. Zato sam ja u{la u ovu sobu gde ima staklo, jer sam mislila da bi monitor mo`da mogao da vas na|e."
	Zumbula uzviknu: "To nije mogao!"
	"No}as je Zumbula dala uputstvo na{em monitoru da nikome ne otkriva gde se nalazimo", objasni Svila. Pogleda ka Zumbuli, o~ekuju}i da ona potvrdi, {to ona i u~ini `ustrim klimanjem glave.
	"Nije mi rekao monitor nego Ljubi~ica. Naime, vidite, ovaj monitor ovde nije mogao da vas na|e, pa sam poku{ala da smislim gde biste vas dvoje najverovatnije oti{li. E, sad, patera, ovo ti se ne}e dopasti."
	"Ne}u se ljutiti. Obe}avam."
	"Prvo sam pomislila da ste se mogli vratiti u Sun~evu, u onu zgraduljicu sa samo tri ugla, u kojoj sam te svojevremeno ~ekala. Ali monitor u onoj drugoj zgradi, gde stanuju sibile, re~e da po njegovom mi{ljenju najverovatnije nisi tamo." [enila je oklevala, nevoljna da pogleda Svilu u o~i. "Dalje sam pomislila: pa kud su mogli ovi da se zavuku? Bilo je jo{ prili~no rano jutro. Ovde sam stigla otprilike u ono vreme kad se pijaca otvara."
	On re~e: "Ja se mogu setiti jo{ jednog mesta, ali nije mi jasno odakle ti pomisao da bih se ja uvredio ako bi ti to mesto pomenula - a to su moje odaje u Juzgadou. Tamo sam spavao pre nego {to smo osposobili Kaldeovu palatu."
	[enila opet zavrte glavom, jako; ples njene vatrene kose bio je lu|i nego ikad. "Znala sam da ne}e{ tamo, patera. Ne bi ti `eleo da te neko uznemirava ovako kao ja sad, pa bi Juzgado bio upravo poslednje mesto gde bi ti oti{ao. Nego sam pomislila: mo`da kod Orhideje. Nije bilo nikakve {tete da poku{am. Mislila sam da Orhi spava, pa da ja pitam monitora i mo`da si|em tamo i uzmem ne{to u onoj pekarici preko puta i da ~ekam da ti i Zumbula izi|ete. Poku{ala sam, ali Orhi je bila budna. Pamti{ Ljubi~icu?"
	"Naravno."
	"Ona je, e, hm, provodila vreme, zna{, sa generalisimom Sijuficom, no}as. Ne u Orhidejinoj ku}i nego u Erminovom. Orhi je bila sva izvan sebe {to je Ljubi~ica dobila ba{ Sijuficu, pa je ustala rano i ~ekala da joj se Ljubi~ica javi i da joj ispri~a kako je bilo."
	Zumbula ubaci: "I da se posavetuju, da li }e Sijufica `eleti nekog i slede}e no}i, mo`da neku drugu `ensku, i da li Sijufica ima neko dru{tvo koje bi tako|e `elelo nekog, i da li si se setila da ka`e{ da mi nastupamo i na privatnim `urkama. Mogu da zamislim."
	"Da, sve to. Ja sam pomislila da je stvar zanimljiva, pa sam i sama malo popri~ala sa Viki." [enila je zvu~ala kao da se izvinjava.
	"Pa {ta?" upita Zumbula. "[to ne bi?"
	"Ispostavilo se, onako uzgred, da su Trivigauntkinje ulovile jednog leta~a. Mo`da ti ne zna{ za to, Zumbi, ali ja znam jer sam bila prisutna kad je patera saznao. Se}a{ se, patera?"
	Svila se nasme{i setno. "Da. Nadao sam se da o tome popri~am sa 'Sijuficom' za vreme ve~ere."
	"Ali nisi znao da su one i ubile troje leta~a, a? Troje leta~a, ubijeno. Ljubi~ica je rekla da je tako Sijuf kazala."
	"Nisam." Svila skupi usne. "Za to uop{te nisam znao. Mislio sam da je samo jedan leta~ sleteo, iz nekog razloga, i da su ga 'Trivigauntice' uhvatile. U pravu si, [enila, ovo je i va`no, i neprijatno."
	"Al nisam jo{ do{la do najgorih vesti, patera. Ljubi~ica je pomislila da bi moglo biti korisno da mi znamo gde je taj leta~ sada. Zna{, obave{tenje za koje bi neko mogo ne{to da plati."
	"Ona }e dobiti nov~anu nagradu ako zaslu`uje, a koliko ja ~ujem, zaslu`uje."
	"Ali ona je ispri~ala Orhideji, a Orhideja nije poku{avala da zadr`i informaciju dok ne dobije neke pare, samo je `elela da ja javim tebi i da ka`em od koga sam ~ula. Onda Ljubi~ica ka`e onako uzgred da je videla tebe i Zu u Erminovom. I to kad je i sama dolazila u hotel. Eto, tako sam znala gde da vas na|em."
	"Pa, to nije lo{a vest."
	"Lo{e je gde su smestili tog leta~a, patera." [enila proguta. "On je u na{em Juzgadu, zato {to Sijufica preme{ta svoj {tab tamo. Preuzimaju vlast nad Juzgadom."
	Svila samo ostade da sedi, u o{amu}enom }utanju.
	"A Ljubi~ica je u razgovoru sa Sijuficom provalila ne{to o meni i Njorki, tek onako. Ali ka`e, ~im je ~ula ime 'Njorka', Sijuf je `elela sve da sazna o njemu. Mislim da je mo`da zbog toga bila tako fina prema meni sino} na ve~eri. Ljubi~ica misli da je Njorka u nekoj vezi sa tim leta~em i da ga zato sada Trivi}ke jure."
	[enilina bujna, prostrana prsa nadigo{e se jo{ jednim uzdahom. "Dakle, Juzgado je glavna stvar za tebe, patera, ali je Njorka glavna stvar za mene. Ja se bojim. [ta }e biti s njim, ne sa mnom."
	Mali katahrest sko~i na sto za obla~enje, da bolje pogleda Zumbulu. "Taniiii leeeepa. [{{{toooo suuuzzzz."
	Ona otre suze iz o~iju. "Zato {to nam je bio tako kratak medeni mesec. Eto, samo zato, Tiki."
	
	Na {kripu klju~a u bravi, Shiatan otvori o~i, ali ih odmah odlu~no zatvori. Prido{lica je bio gromadina, ~ovek dva puta vi{i od njega i tri ili ~etiri puta te`i; grubijanskog izgleda, sav prljav, zarastao u bradu. Ova ledena }elija bila je mesto mira i uto~i{ta, proteklih nekoliko sati, pomisli Shiatan; ali je tom me|uvremenu do{ao kraj, a nevolje nove vrste upravo po~inju.
	Napolju progovori zatvorski stra`ar: "Mogu ti donesem ~iste ~ar{ave ako 'o}e{."
	"Dones' ti jelo", zabrunda prido{lica, zvukom nalik na tutnjavu iz dubina. Gvozdena vrata ve} su se zatvarala. Prido{lica uzviknu: "Ej, ti, gore! Je'z gladan?"
	"Nisam, nisam", re~e Shiatan i okrete lice ka zidu od brodskog kamena. "Mnogo hvala ti."
	"Ja jesam." Prido{lica sede, te{ko, na donji le`aj. "Ne da sam gladan i umoran nego, je'ote... Tol'ko sam dugo gladan da sam ve} i zaboravio da sam gladan. I ni{ta, samo sam, 'aj da ka`em: prazan. Jeee. Mnogo kasno sam leg'o no}as i mnogo rano sam ust'o jutros, a izme|u toga sam spav'o na podu. I to kamenom. Al bio sam tol'ko umoran da je prijalo vi{e nego ovo ovde."
	Prido{lica le`e. Tu kretnju pratilo je {kriputanje kai{eva njegovog le`aja. "A to mi je bio najlak{i dan cele ove nedelje."
	"Prijatno ti spavanje", glasio je Shiatanov u~tiv predlog.
	"A, ne}u ja spavam sad. Odspav'o sam, rekoh, na podu, a sad, sad mora jedem." Prido{lica se tiho nasmeja. "A ti? je l' ti bila dobra no}?"
	Shiatan se odva`i da na kratko baci pogled dole, ka grmalju. "Spavao udobnije. Jesam."
	"Al, kolko vidim, neko ti ispra{io broj~anik; dakle, ipak sam ja pro{'o bolje nego ti."
	Pro|e, puzanjem sporim, desetak minuta. Tada Shiatan vi{e nije mogao odolevati radoznalosti. "Vironac si? Od ovoga grada?"
	"Ro|en u Vinskoj ulici", saop{ti prido{lica pospano. "A ti se pla{i{ da l' nisam Trivigauntac, a. Nisam, nego se nisam brijao jedno tri-~etir' dana, to je sve. Im'o sam suvi{e posla."
	"Dok sam ja, naprotiv, stranac u ovom gradu."
	"Znam. Rekao mi Zvirka."
	Shiatan naglo postade oprezniji. "Ko je Zvirka?"
	"Onaj drmonja napolju sa klju~evima. On mi je, kao, prijatelj. Bio sam ja ovde par puta, zna{, a to poma`e. Ionako nikud ne idemo."
	"Jasno mi je", re~e Shiatan i za}uta.
	"Ljudi misle da mu je 'Zvirka' nadimak, zato {to on malo zviri u }elije, zna{, zaviruje, da bi bio siguran da neko od nas ne oledi nekoga." Prido{lica zevnu. "Al to mu je kr{teno ime. Postoji jedna vrsta `abe, vrlo mala, koja se zove zvirka. Ja kol'ko znam, u njegovoj porodici uglavnom imaju imena po `abama. Na primer, Krasta~a, i tako to. Ose}a{ da on dolazi? Miri{e ludo."
	Shiatan onju{i vazduh. "Dobar miris, prvi dobar miris koji ose}am ja u ovom ovde."
	"Gove|a prsa sa knedlicama. Imaju oni i neki kao kiseli krem-sos koji nabace preko toga. A sastoji se, ja mislim, od pavlake, tucanog crvenog bibera, maslaca i valjda jo{ ne~eg."
	^uvarevi klju~evi zazveketa{e o vrata njihove }elije; ne ulaze}i u }eliju, ~uvar re~e: "Evo ti ru~ak."
	"Doru~ak", uzvrati prido{lica. "Jeo sam ne{to ju~e u ovo vreme, valjda neko vo}e, ne'am pojma." Klju~ zacijuka u bravi, a prido{lica se tiho nasmeja kao da je tu ne{to zabavno.
	"Postig'o sam kol'ko se moglo s onim {to si mi ti dao", izjavi ~uvar. "Reko sam ljudima za koga je, i da si stvarno mnogo gladan, i pola karte su dobili da natrpaju ba{. Gledo sam ja tebe kako jede{, ali ovoliko mislim da ne}e{ mo}i. Ne sve ovo."
	"Ja mislim da }u poku{am", re~e prido{lica, di`u}i se u sede}i polo`aj.
	"Ovo veliko ovde je..." Tanani zvon metala u blagom sudaru. ^uvar je podigao poluloptasti poklopac sa jednog lonca. "...Gove|a prsa sa knedlicama." Gledaju}i sa gornjeg le`aja, ali iskosa, Shiatan samo kraji~kom vidnog polja vide oblak mirisnih isparenja kako se di`e prema tavanici }elije. "^ovek ka`e da je sipao za trojicu. A ovo malo je ekstra sos."
	Malo slabiji zvon metala u pokretu; zatim, u vazduhu, aroma neopisivo predivna. Shiatan se jednom kretnjom na|e u sede}em polo`aju, na vreme da vidi otklapanje tre}e posude.
	"A ovo ti je kis'o kupus. On ka`e da ti to voli{."
	"Jeste, brate, volim", re~e prido{lica, trljaju}i {aketine jednu o drugu.
	"Sve je sve`e i vru}e, ka`e ~ovek, a kupus }e da bude dobar i posle kad se o'ladi, tako da njega mo`' ostavi{, pa pojede{ kasnije." ^uvar zastade. "Nisu te mnogo tabali zelemba}i."
	"I ti si zelemba}", re~e mu prido{lica.
	"Oni tako ne misle."
	"Jesi, jesi, samo ti ne daju zelenu uniformu." Prido{lica izvi vrat da pogleda gore, ka Shiatanu. "Jesam ti rek'o za njegovo ime? A to je, u stvari, zato {to su u njegovoj porodici gotovo svi zelemba}i. Pa, 'o}e i deca da im budu zelemba}i, pa im zato daju takva imena. Zvirka, i tako to."
	^uvar re~e: "Imam brata koji se zove Krasta~a i stvarno je zelemba}. Al ja nisam."
	"Pardon", re~e Shiatan, nagnuv{i se preko ivice gornjeg le`aja i razgledaju}i poslu`avnik prepun hrane donete prido{lici. "Ne razumeo."
	"Ovaj je stranac", obavesti ~uvar prido{licu. "Imaju razne nenormalne obi~aje tamo, u Urbsu i takvim mestima."
	Prido{lica odmota salvete sa ne~ega {to se tako|e nalazilo na poslu`avniku. Pokaza se da je to hleb; jedna vekna, ali duga~ka kao Shiatanova ruka. "['a te svrbi, Gornji? Setio si se da ne dobija svako ovol'ko dobro da jede."
	^uvar se nasmeja.
	"Tvoja hrana nije pripremljena u... ovde."
	Prido{lica odre~no pokrete glavu. "Ima jedno mesto na drugoj strani Kavezne. Zvirka je oti{'o tamo, rek'o im {ta ja 'o}u, i oni mu dali. Ja mu dao jednu karti~ku unapred, od toga je pola njegovo {to mi ~ini uslugu. Mi to ovde tako radimo."
	"Kad, kad ti tek si stigao", re~e Shiatan. "Nije bilo vremena da sve to."
	"On je bio u vru}oj sobi", objasni ~uvar, "al izgleda da ga nisu mnogo namlatili. A mene su pustili da u|em i pitam ga {ta mu treba."
	"Mene poznaju i oni", re~e prido{lica.
	Shiatan osmotri pahuljice snega koje su plovile nadole, prolaze}i pored prozorskih re{etaka. Prite`e }ebe oko ramena. "Tamo je toplije?"
	Oba krupna ~oveka se nasmeja{e, a prido{lica re~e: "Tamo ti postavljaju pitanja, al danas izgleda da su dobri prema svima."
	"I meni. Mo`e biti. Slede}i put vi{e r|avo }e biti, siguran sam."
	Prido{lica je razmazivao maslac preko jedne ~etvrtine duga~ke vekne. "[ta, tebe su kao vodili u vru}u sobu danas?" upita Shiatanu. Na ovo stra`ar zavrte glavom: ne.
	"Ne mislim vru}a soba. Na konju me ispitivala jedna Aband`a, i nije tako lo{e kao {to pla{io sam se. Posle, ovde, Sijuf, Aband`a i druge kojima imena ne znam. Tad lo{ije. Sijuf je tvrda `ena."
	"To je ta Trivi}ka koja preuzima vlast u gradu", objasni stra`ar prido{lici. "Generalisima Sijuf. [to god ona 'o}e, Kalde pristaje."
	"Pa, Trivi}ke su kao do{le da nam pomognu da pobedimo", re~e prido{lica.
	"Poma`u one sebi, kol'ko ja vidim."
	Prido{lica podi`e maslacom namazanu ~etvrtinu vekne. "'Aj probaj i ti malo, Gornji. Jesi ~uo {ta smo sad rekli?"
	"Hvala. Ne ~uti - ne mogao."
	"E, vidi{ zato zelemba}i nisu mene mnogo namlatili. Jo{ nisu sigurni gde stoje."
	"Oni su va{a policija? Viron policija?"
	"Pa, jesu. Al sad iznenada kao da rade i za Rani. Mo`da. Oni to ne znaju, a ne znamo ni mi."
	^uvar pro~isti grlo. "Bilo kako bilo, sve je doneseno. U boci je crveno, ~a{a je na boci. U kockastom tanjiru ima{ svinjske nogice, a ima tu i mnogo drugog. Ako ti ne{to bude falilo, vi~i."
	"To sigurno 'o}u", odgovori prido{lica. Dok su se gvozdena vrata zatvarala, on se tiho nasmeja. "I dobro da pazi{ na mene, Zvirka. Da ne pobegnem ja."
	"Dobar hleb, ovo", re~e Shiatan. "Vrlo dobar. Ja ti zahvalan za."
	"Nego {ta." Prido{lica je trpao knedle i meso u tanjir.
	"Kad bih mogao platiti. Nemam ~ime."
	Prido{lica di`e pogled ka njemu. "Si bio u }uzi ranije?"
	"Da, no}as. Ruke mi bile oko jednog stuba vezane lancem, morao spavati na zemlji. Trava je bila, ne tvrdo kao va{ pod, sigurno."
	"Al ti je sigurno bilo zima. Moralo je da bude. Meni je, ovde, i na podu prili~no toplo."
	"Hladno bilo, da." Shiatan zagrize opet u hleb, koji je bio mekan i beo, sa debelom, sme|om korom koja se morala `vakati.
	"Bila je sa mnom i moja riba, pa mi je bilo toplije. Ka`e{, ve} si jeo?"
	Tek nekoliko trenutaka posle toga Shiatan uspe da proguta. "Na konju. Kri{ka sivo meso izme|u hleba i hleba, ali hleb ne tako dobar kao ovo. Razgovarali smo o zajedni~kom jeziku, Aband`a i ja, a to je ovaj na kome ti i ja imamo razgovor. Ona rekla: jezik, a to meso koje smo ti dali, to je isto jezik. Njoj to je sme{no bilo."
	"^ekaj malo." Prido{lica nasu u tanjir jedan deo dodatnog sosa. "'O{ ti stavim neke knedlice u ovo? Al mora}e{ ih jede{ prstima. Imamo samo jednu vilju{ku."
	"Ne bi trebalo da jedem." Shiatan se rvao sa isku{enjem. "Moram ti re}i da je bilo mnogo, mnogo dana kad jeo manje nego {to je ono sivo meso. Uvek mi jedemo malo, a ponekad ni{ta ne." Proguta ponovo, sada samo pljuva~ku. "Ali, danas, da. Mnogo rado bih voleo knedlice, te, ni{ta mi te{ko da jedem prstima."
	"E, dobi}e{." Prido{lica vilju{kom prebaci deo knedlica u posudu sa sosom. "Ba{ sam se pit'o {to si se tako usuk'o. ^ujem da je pirina~ slabo rodio u Palustriji. Jeste do{li u Viron da na|ete ne{to za jelo?"
	"Od jela, te`ina." Ova misao bila je tako jednostavna i elementarna da je Shiatanu bilo te{ko da je izrazi re~ima. "Onda lo{e leti. Ja sam leta~. Ta re~ je va{a."
	Prido{lica ga pogleda skepti~no. "Leta~i nikad ne silaze, a ina~e su uhode, to svako ka`e."
	"Ja nisam uhoda. To ~ak ni Sijuf ne misli."
	"Onda ti je pametnije da ne pri~a{ vi{e to leta~, leta~. Mogo bi neko ti poveruje." Prido{lica dodade posudu sa sosom i knedlicama Shiatanu, na gornji le`aj. "Stavio sam ti odozgo i malo ove dimljene kornja~ovine. Meni oni daju pomalo i toga. Dimljeno, zna{, meso od kornja~e, i beli luk. Ako od toga o`edni{ suvi{e, zva}emo Zvirku da nam donese vode."
	"Nikad ovo jeo nisam." Shiatan zamo~i dva prsta u sme|u sme{u i proba. "Divno ukusno."
	"Mog'o bi mo`da i ja da probam."
	"Govorio o te`ini", progun|a Shiatan. "Da budem te`ak, za{to ne? Moja krila leteti vi{e ne}e."
	Prido{lica virnu gore ka njemu. "Stvarno si leta~, a? A oni poleteli velikim lete}im brodom, pa vas uvatili?"
	Shiatan uzdahnu. Odre~no odmahnu glavom. "Sleteli smo mi, da ih pitamo. Znao sam da opasno." Onda se njegovo izmr{avelo lice izmeni, hitrije nego da je zahva}eno magijom nekog ~arobnjaka, u mrtva~ku iske`enost. "Zdravo, Njorka."
	"E, zdravo. Ti si stvarno sposobna ovo da izvodi{. Govorili su meni Sifonka i patera, al ja nisam verov'o."
	"Treba li ti pomo}?"
	"Neee." Prido{lica, nalaze}i da ga uznemirava prazno zurenje o~iju iz Shiatanovog lica, usmeri pogled opet dole, u hranu. "Reci ti njima da se ja dobro dr`im, a signal }u im dati ~im budem znao koji je." On pomaza sos komadom govedine, nadaju}i se da }e ona oti}i pre nego {to on pojede to par~e. "A Zvirku }u po{aljem po ne{to, da nam se ne na|e na putu."
	"Koliko je gladan ovaj maju{ni ~ovek."
	Prido{lica je `vakao tako silovito da svaki otpor tog komada gove|ih prsa prestade. "Pa on ima vi{e mesa na sebi nego ti."
	"Ja bih volela supu. Pita}u baku."
	"Pitaj", re~e prido{lica.
	Shiatan `mirnu i zgrabi posudu sa sosom, primetiv{i da ona umalo da padne sa njegovih nogu. Prinudi sebe da udi{e duboko. "Ovo ne o~ekivano."
	Prido{lica klimnu glavom, ne di`u}i pogled. "[ta 'ne neo~ekivao'?"
	"Kad ~ovek leti suvi{e visoko, slabost ga obuzme. Sada mene tako|e. Mo`da hrana drogirana?"
	"Nije", re~e prido{lica.
	"Ti ne{to si meni govorio, ja odgovarao, a ni{ta se ne se}am {ta."
	"Nije bitno."
	Shiatan pojede poslednji komadi} dimljene kornja~ovine i pre|e na knedlice. "Nemam ja razloga tebi da verujem. Mo`da uhoda."
	"Naravno."
	"Primio sam dobru hranu od tebe, zahvaljujem. Bolje da uhode nego da biju."
	"Bogova mi, jeste bolje."
	"Ne postoji ni{ta da ja znam, a ne rekao Sijufi ili Aband`i. Za{to sam u robiji?"
	Prido{lica di`e poklopac sa jo{ jedne posude. "Voli{ sir? Dali su mi i sir."
	"Ve} vi{e nego dosta pojeo sam, a jo{ ni hleb tvoj ne zavr{io."
	"Ma, uzmi." Prido{lica ponudi beli~astu grudvu pro{aranu plavim `ilama. "Probaj ovo s tim."
	"Hvala. Mi dobar sir kod nas pravimo, ali nisam odavno jeo sir ni malo."
	"A sad me dobro slu{aj, ti tamo gore." Prido{lica nasu ~etiri prsta rakije u ~a{u. "Te dve Trivigauntkinje o kojima pri~a{, Aband`a i Sijuf? Ja nikad ni vid'o ni jednu, ni drugu. Ne bi ih prepozno, ali ovo mesto ovde znam, znam i vru}u sobu, i sudove i kljunove, i sve to. Ako 'o}e{ da mi ka`e{ {ta je to s tobom i {ta si uradio, dobro, mo`da ti dam neke dobre la}a savete. Ako ne'{ ka`e{, opet dobro. Samo me ne pitaj stvari koje ja ne znam, kao, 'za{to su mene u}orkirali' i ta laprdanja."
	"@eli{ znati moj kriminal. A ni{ta lo{e ja ne u~inio."
	"Onda te dr`e ovde jer se pla{e {ta bi u~inio kad bi te pustili. A to je {ta?"
	"Nastavio da tra`im ~oveka koji se zove Njorka. To je sve. Oni znaju to."
	"Kad ga na|e{, oledi}e{ ga?"
	Shiatan se nagnu preko ivice svog le`aja da pogleda ~oveka dole. "Da li to ekvivalent 'ubiti'? Ili pretvoriti stvarno u led?"
	"Za 'ubiti'. Nama je ona sveta sibila, u~iteljica na{a, govorila da je to 'alternativno izra`avanje'."
	"Ne}u olediti. Nego javiti gospodaricama vazdu{nog broda koji leti iznad ovog grada da moraju odvesti mene i tog Njorku i ljude koje on odabere, sve u Glavni procesor."
	"^ekaj malo." Prido{lica pro~a~ka uvo noktom jednog ka`iprsta. "U Glavni procesor? Nisam siguran da sam te dobro ~uo. Ka`i to ponovo."
	"Ja sam iz Glavnog procesora. Mi tamo `ivimo, mi posada. On je na{ direktor, on nam daje skloni{te, a mi ga popravljamo kako nam naredi, kad treba."
	"Mesto koje stvarno postoji." Prido{lica otpi malo rakije.
	"Mesto gde mi stanujemo je Glavni procesor. Mesto gde vi stanujete je Viron."
	"Ako stanujete tamo, {ta, kog vraga, letucate svuda i donosite ki{u?"
	"Zato {to Glavni procesor tako tra`i. On je direktor 'Svitka', celog, ne samo na{. Kad ne bi padala ki{a, na{ tovar bi poumirao. Ili ako pada suvi{e. Glavni procesor dobija podatke iz mnogih izvora. Mi smo jedan takav izvor, ne najmanji. Po va`nosti."
	"'O}e{ crveno?" Prido{lica ponudi ~a{u vina. "Ako si jo{ sklon padanju u nesvest, moglo bi ti biti od koristi."
	"Ne, hvala."
	"Dobro, {ta je to o tovaru? Kao na brodu?"
	"Vi ljudi, i `ivotinje, i biljke. Isto kao na brodu, da, jer mi smo u brodu, a i vi."
	"Mi smo brodski tovar?" Zure}i gore u Shiatana, prido{lica se kucnu prstom po grudima. "Ja, i svi koje ja znam?"
	"Sasvim tako." Shiatan jako klimnu glavom. "Aband`a i Sijuf isto. Vidi{, dakle, da ne bih Njorku zaledio. Du`nost na{a je sa~uvati teret. Da se sa~uva, a ne upropasti."
	"To vas Glavni procesor tako u~i?"
	"Da ~uvamo teret? Da, uvek." Shiatan sti{a glas. "Ali je sve te`e. Sunce vi{e ne slu{a dobro, ~ak ni onoliko kao u vremenu mog oca. Toplota se nagomilava, nov problem. Zato {to hla|enje vi{e ne dejstvuje delotvorno. Glavni procesor mo`da }e biti prisiljen da ugasi Sunce. To je va{a re~ za to? Diskontinuacija produkcije energije, da? Upozorio nas je, ~inimo koliko je mogu}e da se pripremimo."
	Prido{lica spusti ~a{u. "Od te tvoje pri~e vrti mi se u glavi dovoljno i bez ovoga." On ustade, pri|e malom re{etkastom otvoru na gvozdenim vratima. "Ej, Zvirka!"
	"Misli{ da te prevarim. Tvoja namera }e biti preme{tanje mene."
	Prido{lica se okrete i pogleda ga. "Dve karti~ke sam ja dao da dobijem ovu }eliju, a sad u njoj tip koji je, kol'ko vidim, skrenuo. Svit postaje suvi{e vru}, ka`e{ ti. Sav svit postaje vreo, a?"
	Shiatan klimnu glavom. "Ima i drugih te{ko}a, ali ta je najgora."
	"I vi se spremate za isklju~enje hla|enja..."
	"Ne, ne! Sunca. Da ne sija. Dok se brod 'Svitak' ohladi. To ne isklju~im ja, razume{. Niko ne mo`e to. Glavni procesor mora, ako je neophodno. Bi}e tama stra{na."
	"Zato {to se svet... zato {to se svit pregrejao." Prido{lica pri|e prozoru }elije. "'Aj, virni napolje. Ono je sneg."
	"Nema{ ti u mene poverenje." Shiatan uzdahnu, prou~avaju}i prido{licino grubo, bradato lice ne bi li prona{ao bar neki znak verovanja. "Ne mogu osu|ivati te, jer hranio si i dobar bio. Slagati tebe, ja to ne}u. Ove godine napravljena je zima jedva. Glavni procesor se ogromno trudio, mi smo leteli i leteli."
	"Napravljena, je li. On je pravio zimu. Glavni procesor." Prido{lica pogleda ka prozoru. "Ja sam oduvek smatrao da je zima prirodna pojava."
	"Priroda - koristan termin za procese koje ~ovek ne razume", re~e mu Shiatan umorno. "Sunce se ve} jednom ugasilo. To nije bilo namerno. Glavni je poku{avao zimu da napravi."
	"Aha. ^uo sam za ga{enje." Prido{lica sad kao da je bio manje raspolo`en da se raspravlja. "Ugasilo se, ali se brzo vratilo, a tada je u prvi mah sijalo ba{ jako, jako. Pa, se zapalilo neko drve}e, i tako to. Jedan tip koga ja znam pitao jednog pateru o tome. Pateru Svilu. A on rek'o: to jedan drugi bog govori i ja znam koji, al ne}u da ka`em."
	"Nikakav bog", re~e Shiatan. "Restart Sunca. Reaktivacija, {to zahteva maksimalnu energiju."
	"Al ti nisi zato ovde." Prido{lica svu~e tuniku preko glave, otkriv{i crvenu vunenu potko{ulju koju tako|e svu~e. "Nego ti je Glavni reko da tra`i{ tog tipa Njorku."
	Lice zatvorskog ~uvara pojavi se na prozor~etu na vratima. "['a treba?"
	"Da ode{ u Troterovu za mene", re~e mu prido{lica i dade mu dve zlatne kartice. "Da mu ka`e{ da ako do|u neki moji prijatelji, prvi koji do|e ima pi}e na moj ra~un. I da Trocko ka`e mojim prijateljima ovo: ja }u brzo da se vratim, stvarno brzo, i vide}u ih u 'Petlu'. Jesi razumeo? Al treba ide{ odma' sad."
	"Dobro, dobro. [ta je bilo, vru}ina ti ovde?"
	"Nije, samo me neki svrab spopao. Ka`i Trocku to, a posle }u ja mo`da imam jo{ jedan posli} za tebe."
	Kad se ~uvar udaljio, Shiatan po~e: "Poznato je ovde... Ne bih da uvredim religijska ose}anja..."
	"To nema izgleda", re~e prido{lica, "jer to relig... to kod mene nema uop{te; a-a. Ali verujem; renik sam; a to je sasvim drugo."
	"Poznato je da su svi bogovi u Glavnom procesoru?" Shiatan je, sa strepnjom, ~ekao eksploziju; ali kad prido{lica ostade ravnodu{an, on nastavi: "Jednako je Glavni procesor svi bogovi. Glavni procesor, u svom vidu tame, koja se na ovda{njem jeziku zove Tartaros, mrak, dao je meni moja uputstva."
	Prido{lica zaveza rukave svoje potko{ulje oko jedne {ipke, a onda gurnu ko{ulju napolje izme|u re{etaka. "Zna{, Gornji, bolje je bilo da si mi to rek'o ranije."
	Uze vilju{ku i po~e savijati, sna`nim prstima, njene {iljke. "Kako se ti stvarno zove{, a?"
	"Ja sam Shiatan. A ti?"
	"Ne}' ti ka`em, Shiatane. Kasnije 'o}u, al ne sad, jer bi to moglo da nas uspori. Zna{ de je klju~aonica na ovim vratima? Rupa za klju~? Otprilike zna{ gde je, bar?"
	Shiatan klimnu glavom.
	"E, super. Paz' ovamo. Vi'{ kako sam savio ovo jedno a druga dva sklonio da ne smetaju? E, sad ti provuci ruku kroz ovo prozor~e na vratima. Mog'o bi to mo`da i ja kad bih namaz'o ruku maslacom, al ti mo`e{ lako. Onda pipkaj sa ovim krivim dok ne nabode{ klju~aonicu. Kad nabode{, zavuci to u to i okre}i."
	Shiatan uze vilju{ku. "Ka`e{ da ovo vrata }e otvoriti. A ne mo`e{ znati."
	"Znam. Vid'o sam klju~ kad me ~ovek uvodio ovamo. Znam ja kako ove brave rade. Znam ja sve kako radi, ~im vidim. Dakle, na pos'o. Ne}u da me ~ekaju moji ljudi napolju bez veze."
	Shiatan, lagano, opet klimnu glavom. "Onda }e{ ti biti slobodan, i ja slobodan da tra`im dalje Njorku, ali ovako obu~en, a ni{ta ne znam o obi~ajima grada."
	"Mi }emo se brinuti o tebi", re~e mu prido{lica energi~no. "Ode}a, sve, i nau~i}emo te kako se pona{a, u redu? Sad uradi to!"
	Shiatan pri|e vratima. Propinju}i se na vrhove prstiju, uspe da provu~e ruku kroz prostor izme|u dve {ipke. ^udnovato savijen {iljak zatim je grebucao po spolja{njosti sve dok nije na{ao plo~u brave; onda je grebucao po plo~i brave sve dok nije na{ao klju~aonicu. "Bojim se da mo`da ispustim", re~e on prido{lici, "ali poku{a..." Oseti povla~enje jedne poluge koja se vrati u bravu. "Otklju~ano!"
	"Dabome." Shiatan uvu~e ruku nazad u }eliju, a prido{lica gurnu vrata, koja se otvori{e. "'Ajmo. Ve} stoje dve ribe stra`arke ispred ulaza; zna~i, bolje palimo odma'. Umotaj se u }ebe da te ne vide kakav si."
	Povede Shiatana hodnikom i niz stepenice, do jednih masivnih gvozdenih vrata. "Trebale su one i unutra da u|u", pro{aputa prido{lica, "al su ra~unale da su ovde samo lopu`e i neki nezgodni mu{karci, d`ombasti, a {ta }e im takvi, ni{ta tu ne mo`' se desi. Ali, vidi{, stvari obi~no postanu naj~udnije ba{ kad neko ka`e 'tu ni{ta ne mo` se desi'."
	"Razumem ja to", re~e mu Shiatan; po`ele da doda: ju~e, ja, tako.
	"Al i ja sad ka`em 'ni{ta ne}e se desi', zato {to moram", nastavi prido{lica. "One napolju sigurno imaju debelja~e, pa ako mi po~nemo da be`imo, ima da nas spucaju sto posto. Zato izlazimo lepo polako, idemo najnormalnije sve dok ne pre|emo ulicu. I stvarno se mo`da ne}e ni{ta desi. Ako po~nu da se dernjaju il ne{to, nemoj slu~ajno da si stao il se osvrnuo. Je l' ti jasno?"
	"Poku{a}u. Jasno."
	"E, dobro." Prido{lica pritisnu uho na gvozdena vrata. "Dok ti je jasno, nema brige. Mi }emo sve ostalo."
	Usledila je dugotrajna ti{ina; najzad prido{lica re~e: "Prili~na ti{ina tamo napolju. Spremi se."
	Kretanje vrata izgledalo je daleko prebrzo dok je Shiatan iskora~ivao, napola zaslepljen sjajem zimskog sunca, rame uz rame sa prido{licom. Uglom vidnog polja video je jednu veoma visoku `enu o ~iji kaput boje peska se o~e{ao svojim }ebetom.
	Ulica {iroka, smrznuto blato izrovano to~kovima zapre`nih kola, kako tovarnih tako i putni~kih. Pahuljice snega zakovitlale su se ispred Shiatanovih o~iju; neke se zalepi{e za njegove trepavice.
	"Ej, vas dvojica!" dreknu `ena. "Stoj!"
	Jedno crno vozilo sjuri se na njih, tako munjevito da se ~inilo da }e ih neminovno zgaziti. Hu~alo je kao oluja. Shiatan se na|e jo{ jednom u vazduhu, bez krila i bez mogu}nosti da kontroli{e i{ta. Na tren je video zapanjeno lice nekog ~oveka u crnom, sa kojim se svom snagom sudario; zatim ga ne{to ogromno i te{ko grunu u le|a.
	Pucanj - kao da su se zalupila vrata - i urlik se pope do zaglu{uju}eg kre{~enda. Ubrzanje ga potisnu silovito unazad, u dve prepreke za koje neko vreme nije shvatao da su cevanice tog ~oveka u crnom. Kao da se ume{alo neko tajanstveno sredstvo samog Glavnog procesora, urlik motora se prigu{i; kroz taj zvuk prido{lica re~e: "Samo jedan metak. Prili~no dobro."
	Novi glas, glas ~oveka u crnom, re~e: "Nije trebalo ni taj jedan."
	A onda, dok su ga blede {ake ~oveka u crnom i mi{i}ave {ake prido{lice podizale na sedi{te, mekano oblo`eno, glas nastavi: "Dobro do{ao u na{ sveti grad Viron, `elimo ti dobrodo{licu u ime naroda njegovog, u ime pokroviteljke njegove, u ime boga Izvana{a, i u ime svih ostalih bogova. @ao mi je {to nismo mogli ovo izvesti manje nasilno, a sve~anije. Jesi li povre|en? Ja sam Kalde Svila."
	Shiatan obrisa usta prstima i na|e, na svoje iznena|enje, da ona ne krvare. "Uboji, ponegde, ali od batina, a ne od ovog be`anja. Ja sam Shiatan." S one, spolja{nje strane njihove za~arane smirenosti, sneg se kovitlao, a skromne zgrade bezli~nih pro~elja jurile su kao kamile. Shiatan `mirnu, prenese pogled sa ovog bledog tovara na prido{licu i nazad. "Bezbedni smo mi?"
	"Bar zasad", odgovori mu bledi tovar sa imenom 'Kalde Svila'.
	"One visoke `ene... Ja sad zatvorenik ne kod njih nego kod vas?"
	Kalde Svila zavrte glavom. "Naravno ne. Mo`e{ oti}i ili ostati kako god ti je volja."
	Prido{lica dodade: "U svakom slu~aju, ti se nama svi|a{."
	Shiatan se osmehnu; sad je osmehivanje veoma prijalo, ustanovi on. "Zna~i, slobodan potragu nastaviti?"
	"Jest", re~e prido{lica, "al }e ti kratko traje. Ja sam Njorka."
	
	13. SKLAPANJE MIRA
	"Do-bar mali", saop{ti Oreb svima prisutnima za stolom.
	"Ovo je Shiatan." Svila gestom pokaza ~oveka veoma sitnog rasta, s njegove leve strane. "Shiatan je sleteo blizu logora trivigauntske vojske u teldan, zajedno sa ~etvoro svojih kolega i koleginica leta~a - rekao bih, dok je parada jo{ trajala. Trivigauntkinje su ubile troje, njega zarobile, a jedan leta~ je pobegao."
	Poto klimnu glavom; slike njegovog okruglog, veselog lica odra`avale su se sa ugla~anih drvenih povr{ina. "A ju~e je pobegao i on, uz tvoju pomo}. Ne}u ti ~estitati na toj operaciji, samo na njenom uspehu. Mi smo to mogli izvesti mnogo bolje."
	Na pola puta niz sto, Pauk se sa ovim saglasi: "Prokleto ta~no!"
	"Bila je improvizacija, bilo je na brzinu", priznade Svila. "Znali smo samo to da je Shiatan do{ao da na|e Njorku; nismo mogli ~ak ni naslutiti zbog ~ega. Na sre}u, generalisimo Usik je uspeo da se probije do nekih stra`ara, pripadnika Garde, u Juzgadou..."
	Lori mu upade u re~. "Oni su smenjeni."
	"To je dobro. Drago mi je da im se ni{ta gore nije desilo. Po uputstvima generalisima Usika, oni su odglumili da hapse Njorku, a on je zatim uspeo da podmiti jednog klju~ara da ga stavi ba{ u Shiatanovu }eliju. Iskreno da vam ka`em, mislili smo da }e Njorka najverovatnije ostaviti Shiatana u }eliji posle razgovora s njim, i to bar na neko vreme, ako ne i trajno. Bili smo krajnje nevoljni da kvarimo na{e odnose sa Trivigauntkinjama."
	Svila osmotri lica od Zumbulinog pa nadalje. Mejtera Nana izgledala je ljuta; Bizon, pored nje, jo{ lju}i. Usik je, pun `ustrine i i{~ekivanja, dr`ao na krilu pu{ku sa debelom municijom; njegova je zamisao bila da tu dvojicu savetnika treba odmah ubiti, i zato je Svila pomi{ljao da bi Usik mogao imati u blizini skrivenog nekog svog pot~injenog sa zadatkom da to i u~ini.
	"Da je sve i{lo kao {to smo mi o~ekivali", nastavi Svila, "ostatak posla bio bi srazmerno lak. Njorku bi Garda izvela iz zatvora, a Sijufine stra`arke mislile bi da je on saslu{an i pu{ten na slobodu."
	Njorka re~e: "Samo {to ne bih mogao. Moramo krenuti u Glavni procesor. To zna~i: on, i ja, i svi koji idu sa mnom." Pogleda Kvecala i Ustavicu, tra`e}i podr{ku za ovo.
	Potov osmeh postade {iri nego ikad. "^estitam vam opet na ishodu. Postignuto je sve {to smo po`eleti mogli, pa i vi{e. Ipak, u rukama na{ih neprijatelja ostala su ~etiri pogonska modula i tri neo{te}ena para krila."
	Zumbula re~e vrlo glasno: "Neprijatelji ste vi!"
	Mejtera Nana re~e: "Bili su, do teldana uno}. Sada smo mi postali `rtve izdajstva, tako da vi{e nismo sigurni. Ne verujem da su ni Trivi}ke sigurne. Svi mi ovde prisutni smo Vironci, svi osim ovog leta~a. Ako je savetnik Lori zaista do{ao da sklopi mir, trebalo bi da to pozdravimo."
	Ona sklopi o~i. "[to ja, evo, i ~inim; oprosti mi, Ehidno!" Na drugoj strani stola, Ustavica jako klimnu glavom.
	Svila upita: "Jeste li vi do{li da sklapate mir, savetni~e Lori? Savetni~e Poto?"
	"Na{i azofi su konfiskovani." Poto se zakikota. "Nada mnom je izvr{en pretres. Mene - mene su pretresali! Bila je to smejurija prava, ali nazivati ovo mirovnom konferencijom, to je jo{ sme{nije."
	"Nisam ja ni rekla da je ovo mirovna konferencija", odse~e Mejtera Nana. "Ali sam nagovestila da bi moglo postati mirovna konferencija. A i trebalo bi, ako postoje ikakvi izgledi za mir. [to se ti~e oduzimanja va{eg oru`ja: eminencija i ja do{li smo na mirovne pregovore sa vama nenaoru`ani, i onda znate {ta ste radili s nama. Iz tog razloga ovi pregovori vode se na na{em terenu, i to tako da smo mi naoru`ani, a vi razoru`ani. Insistira}u na istom aran`manu i za sve eventualne budu}e pregovore sa vama."
	Lori zare`a: "Tvoje trupe se razilaze, idu ku}i, evo sad, dok mi ovde sedimo!" a Poto dodade: "Vredelo je videti tvoje lice, draga moja mlada generalice, dok sam ti pretio ~ajnikom. Uradio bih to opet, samo iz tog razloga. Ali ti nema{ prava..."
	Usik ga prekide. Izvukav{i igli~ar i podigav{i ga visoko, re~e: "Evo jednog mog oru`ja. Ono mo`e ubiti mene, ili generalicu Nanu, ili, ~ak, Kaldea Svilu. Ho}e{ li ga?" Polo`i igli~ar na ugla~anu povr{inu radnog stola izme|u njih i onda ga gurnu tako da pi{tolj otklizi znatno preko polovine stola, ka njima dvojici.
	Svila odbroja tri otkucaja srca; za to vreme niko ne re~e ni{ta. Poto je zurio preda se, u igli~ar, a onda odmahnu glavom.
	"Onda nam se nemojte `aliti {to ste ostali bez svog oru`ja", re~e mu Usik.
	Svila pokuca po stolu, pozivaju}i ih na red. "Kao ni ti, generalisimo, ni ja ne smatram da savetnik Poto ima prava da se `ali zbog gubitka svog oru`ja. Mi se, me|utim, imamo pravo `aliti zbog plana o oduzimanju oru`ja nama, i ja sam siguran da }e se sa time saglasiti i savetnik Poto koji }e - iako se vrlo gordo dr`i kad treba da prizna ne{to o svojoj informisanosti - verovatno priznati da za ovo zna. Savetnik Lori, reklo bi se, raspola`e kudikamo manje sve`im informacijama o dobrovoljcima generalice Nane."
	Svila se obrati neposredno Potou. "Savetnik Lori ka`e da se te trupe razilaze. Pukovnik Bizon izve{tava da su svi ve} oti{li ku}ama. Morali smo ubrzati proces, i ubrzali smo ga. Zna{ li za{to?"
	Lori re~e: "Poto ne zna, ali nikad ne}e priznati da ne zna. Ja nisam toliko zadrt. Za{to, Kalde?"
	Svila klimnu glavom Bizonu, koji re~e: "Generalisima Sijuf naredila je Gardi da oduzme oru`je od na{ih dobrovoljaca i prenese ga sve u Juzgado." Bizon se nagnu napred, napeto zure}i u Lorija. "To je bilo ta~no - ta~no! - ono nare|enje koje je jedino moglo izazvati rascep i u Gardi i kod dobrovoljaca; a ona nije poku{ala ~ak ni da nare|enje dostavi preko generalisima Usika. Poslala ga je pojedina~nim oficirima, komandantima na{ih brigada."
	Poto ubaci: "Osim brigadiru Erneu."
	"Osim Erneu. Tako je. Imali smo sre}e - svi brigadiri su prvo pitali generalisima Usika {ta da rade. On je, naravno, rekao da su takva nare|enja neva`e}a. Sada smo poslali na{e borce, sa oru`jem, na nebrojeno mnogo raznih mesta, razasuli smo ih, tako da ih Trivi}ke ne mogu sopstvenom akcijom razoru`ati."
	Potovno kikotanje popelo se do o{trog smeha. On se pljesnu po butini. "Te borce ne mo`ete ni upotrebiti protiv nas, ako ih ne okupite opet. Ali ne smete ih okupljati, jer bi ih va{e prijateljice iz Trivigauntea razoru`ale. Ba{ ste u sosu!"
	Mejtera Nana re~e: "Vi ste u gorem."
	Ona pogleda Svilu koji re~e Potou: "Imamo jednu strategiju, zna{ - koju vi ne mo`ete spre~iti. Trivi}ke spremaju energi~nu ofanzivu protiv vas. Siguran sam da vam je to poznato."
	Lori klimnu glavom.
	"Slu{ao sam no}as kako generalisima Sijuf obja{njava svoje planove, a onda sam ~itav dan razmi{ljao o na{im opcijama. Da bismo pobedili, dovoljno je, sada, da sedimo po strani i dopustimo da ona te planove sprovede. Sijuf je kruto disciplinovna, a u tunele nikad nije si{la; osim toga, njoj nije mnogo stalo do `ivota njenih trupa, a ponajmanje pe{adije, koja se sastoji uglavnom od regrutovanih `ena."
	Svila se zavali u naslon sedi{ta, a prste sastavi u {iljatu kupolu. "Kao {to rekoh, dovoljno je da mi nju pustimo da uradi to {to je naumila. Nasta}e u`asan rat iscrpljivanja, vodi}e se ispod grada, vodi}e ga strankinje protiv onih vojnika dole, koje gra|ani jedva da su ikada i videli. Na kraju }e pobediti ili jedna, ili druga strana, a nama je manje-vi{e svejedno koja, po{to }e pobednik biti suvi{e slab da se odupre hordi generalice Nane, kad je, jednog dana, opet pozovemo. U svakom slu~aju, mi }emo biti, posle svega toga, gospodari grada. I u svakom slu~aju, vi }ete, obojica, biti mrtvi."
	Poto se podrugljivo isceri. Lori glatko re~e: "Pre nekoliko minuta neko re~e da smo mi ovde svi, osim jednog, Vironci. Jesi li ti to rekla, generalice? Ti, ~ije trupe treba da naprave kona~nu {tetu kad vojska Virona uradi va{ posao - uni{ti Trivigauntkinje?"
	"Da", re~e ona. "Ja sam to kazala."
	Svila re~e: "Postoje bar tri krupne zamerke koje se mogu uputiti strategiji koju sam upravo skicirao, savetni~e, ali bi ona svejedno, van svake sumnje, uspela, i uspe}e - ako se mi za nju opredelimo. Prvu zamerku si sam pomenuo: ta strategija podrazumeva uni{tenje vironske vojske. Druga zamerka sastoji se u tome {to }e za ostvarenje takve strategije biti potrebno najmanje {est meseci, mo`da ~ak i nekoliko godina, a to je predugo, iz razloga koje }u objasniti kroz nekoliko trenutaka. Tre}a zamerka je da mi moramo, svakako, da se do~epamo jednog dela Sijufine vojne ma{inerije, i to upravo onog koji bi }e nam maltene sigurno izma}i, a to je vazdu{na la|e generalice Sabe. Shiatane, zamolio bih te da ka`e{ ovim savetnicima isto ono {to si rekao meni."
	Leta~ klimnu glavom; njegovo malo, u{tinuto lice bilo je sve~ano. "Mi od Glavnog procesora, mi posada, imali smo posetu, do{ao onaj bog koga vi zovete 'Tartaros'. Ujutro onog dana kad sam zarobljen."
	Njorka ubaci: "^im je ostavio mene, vidite?"
	"Njegova uputstva hitna su bila. Da na|emo ovog ~oveka Njorku", Shiatan pokaza prstom, "i dovedemo njega i njegove sledbenike u Glavni procesor, da oni, zatim, napuste 'Svit' i sa njega odlete na jednu sferu izvan, gde sija kratko sunce." Shiatan se okrete Svili. "Oni meni ne veruju."
	"Dovoljno je da veruju da ti ja verujem", re~e Svila, "a ja ti verujem. Nastavi."
	"Ovaj veoma mudri ~ovek Kalde Svila govorio je vama o vazdu{noj la|i, velikom prevoznom sredstvu koje bez krila, a vazduh kome{a drvenim rukama. Taj bog je nama govorio o toj la|i, tako|e. Mi pomo}u nje da prevezemo ovoga ~oveka koji je sad moj prijatelj, kao i sve one koji ho}e kao pratioci."
	Duboka ube|enost dodala je Shiatanovom glasu snagu. "To niko ne mo`e posti}i druga~ije. Ne mo`e, pa ni da zatra`i neki bog. Ako oni pe{ke, ili ja{u na nekim `ivotinjama, treba mnogo meseci. Pustinje da se pre|u, i planine, i mnoge brze reke."
	"Trebalo bi nam", re~e Njorka, "dovoljno tipova sa debelja~ama i raketnim baca~ima, da skr{imo svakog ko proba da nas zaustavi. Mi tu gomilu tipova nemamo." Vide}i da ulazi [enila i donosi poslu`avnik, on upita: "['a ima{ tu, Sifonka? ^aj i kola~i}e?"
	Ona klimnu glavom. "Mejtera je smatrala da bi vam prijalo ne{to. Ona je u poslu oko Kamenog i patere, pa smo kola~i}e ispekle Kopriva i ja."
	"Ovde suvi{e jede", pobuni se Shiatan, ali samo {apatom. "A suvi{e i pije. Vidi onoga." Otklonom glave nazna~i Potoa.
	"Jest, istina je", re~e Svila, prihvativ{i {olju ~aja, "ali moramo imati na umu gostoprimstvo."
	"Ukratko", re~e Lori, "vi biste da vam mi pomognemo da osvojite vazdu{nu la|u. Ne}u se raspravljati sa vama o tim va{im razlozima za taj poduhvat. Raspravljao bih se kad bismo mi mogli to izvesti. Ali nemam utisak da mo`emo."
	Poto se klatio levo-desno, prepun radosti. "Ja bih mogao. Da, ja bih mogao! Svilo, da}u ti jednu ponudu, u ime moje i mojih ro|aka, ali mora}e{ imati poverenja u mene."
	Mejtera Nana zavrte glavom odre~no, ali joj Svila re~e: "Ovo je neki napredak, a mi ga mo`emo prihvatiti ili ne. Da ~ujemo."
	"U roku od mesec dana osvoji}u tu vazdu{nu la|u i preda}u je tebi, a zarobi}u i tehni~are koji njome rukuju, najve}i mogu}i broj njih. Njih }u ti predati ~im pristanu da u svakom pogledu sara|uju." On se sitno zakikota. "A prista}e, to ti jem~im, posle samo nekoliko dana kod mene. Pitaj o tome generalicu, ovde prisutnu."
	Okrete se [enili, koja je poslu`ivala Ustavicu. "Mogu li dobiti {olju tvog ~aja, draga? Ja to ne mogu piti, ali mi se svi|a miris."
	Mejtera Nana frknu.
	"Dopada mi se, draga moja generalice. Znam da misli{ da ja to ho}u samo da izazivam tebe, ali istina je ovo: naprosto se prepu{tam jedinom telesnom zadovoljstvu koje je meni preostalo." Dok mu je [enila sipala ~aj, on dodade: "Hvala ti mnogo, mnogo. Pet komadi}a? Da li bi to bilo prihvatljivo?"
	[enila se netremice zagleda u Potoa. "[ta, {ta?... Ne razu..."
	"Savetnik Poto samo `eli da te iskoristi da uka`e na jednu poentu, [enila", re~e Svila. "On je sklon da na svoje poente ukazuje na najneugodnije mogu}e na~ine, o ~emu mo`emo posvedo~iti i generalica Nana i ja. O ~emu je re~, savetni~e?"
	"O tome da su ~ak i trivijalne stvari retko kad besplatne." Poto se osmehnu. "O tome da se uvek mora platiti neka cena, pa makar i trivijalna. Ho}e{ da ~uje{ moju cenu za vazdu{nu la|u?"
	Svila klimnu glavom. Oseti kako se Zumbulina {aka ste`e oko njegove.
	Lori re~e: "Pojma nemam {ta on ima na umu, ali prika~i}u ja prvi jednu cenu. Da ni na koji na~in ne pravi{ smetnje nama u tom mesecu. Nijedan napad ni na jedan na{ polo`aj, pa ni Erneov."
	Svila re~e: "Pa, naravno da vas ne bismo napadali - ako bismo prihvatili dogovor. Brine me, me|utim, cena tvoga ro|aka."
	"Dva ~oveka." Poto di`e dva prsta. "Jednog da samo pozajmim, drugog da zadr`im. Mo`e{ li pogoditi koji su to?"
	"Mislim da mogu. Mo`da je trebalo da odmah objasnim da nemam ni najmanju nameru da prihvatim. ^ak i da si ponudio da to uradi{ besplatno, kao ~ist gest dobre volje, ja opet ne bih mogao prihvatiti."
	Njorka zausti da se usprotivi, ali ga Svila prese~e. "Dozvoli da ti ovo ka`em samo jednom, ali za svagda, Njorka, i ne samo tebi i ovim savetnicima nego svima prisutnima. Grad Trivigaunte je na{ saveznik. Bilo je trvenja izme|u nas, to se poricati ne mo`e. Usu|ujem se kazati da u svakoj sprezi postoji uvek i spore~kavanje, ~ak i u malenoj i jednostavnoj kao {to je brak."
	Zumbuline usne dodirnu{e, ovla{, njegov obraz.
	"Nisam tra`io od njihove sada{nje Rani da nam po{alje pomo}, ali kad je pomo} poslata, prihvatio sam je ra{irenih ruku. Nemam nameru da se sad okrenem protiv nje i njenog naroda, zbog nekih malih za|evica. Mejtera Mermer mi je ~esto pri~ala {ta je nau~ila gledaju}i de~je igre, a ja sam najve}i nauk u svom `ivotu stekao za vreme jedne takve igre; sad bih da predlo`im da se mi, ovde, malo poigramo. Hajde da se nekoliko minuta pretvaramo da sam ja generalisima Sijuf. Ho}ete li, igre radi, to da prihvatite?"
	Pogledom je prelazio sa lica na lice. "Vrlo dobro. Ja sam, dakle, Sijuf. Znam da neki od vas gun|aju iz raznih razloga, iako sam mar{irao dugo i brzo, i prisko~io vam u pomo}, i doneo vam toliko materijala. Dajte da ~ujem sad ko mi {ta zamera. Nema nijedne zamerke koju ne mogu povoljno re{iti."
	Loris re~e: "Samo nemoj toliko da se zanese{ u ulogu da me ubije{."
	Svila se osmehnu i zavrte glavom.
	"Va`i, generalisimo Sijuf", re~e Lori. "Ja imam `albu, kao {to si i o~ekivao. Govorim kao sada{nji predsedavaju}i Ajuntamienta, institucije koja jeste legalna i legitimna vlada ovog grada. Ti i tvoje trupe me{ate se u na{e unutra{nje stvari. To je ~in rata."
	Svila te{ko uzdahnu, a njegov pogled odluta do [enile, koja je sipala ~aj Mejteri Nani. "Savetni~e, va{a vlada nikad nije bila legitimna, jer ste je uspostavili tako {to ste ubili va{eg zakonitog Kaldea. Ne znam ko je od vas dao nare|enje za to ubistvo, i niste li, mo`da, delovali zajedni~ki. ^isto radi ove rasprave, pretpostavimo da je nare|enje dao, postupaju}i sasvim na svoju ruku, savetnik Lemur. Svejedno, vi ostali..."
	"Nisam nameravao da se upu{tam u ovo", pobuni se Lori. Njegovo grubo, neravno lice imalo je krajnje tmuran izraz.
	"Ali si sam uveo tu temu opisuju}i svoju vladu kao legitimnu, savetni~e. Htedoh re}i da vi jeste tragali za usvojenim sinom Kaldea Tusaha, mladi}em koga je on imenovao za svog naslednika; du`nost vam je i bila da tragate. Me|utim, niste dr`ali izbore za nove savetnike, kao {to na{a Povelja, dakle ustav, zahteva. Moj saveznik Kalde Svila na vlasti je zato {to to narod va{eg grada `eli, prema tome, njegova pretenzija na legitimitet je valjanija od va{e. Pomo} koju njemu pru`a jedna prijateljska strana sila nije, nikako, ~in rata. Kako bi i mogla biti? Ka`ete li vi da smo mi iz Trivigauntea napali va{ grad? Grad Viron nas je do~ekao paradom dobrodo{lice."
	Svila je ~ekao odgovor; po{to niko ne odgovori, on re~e: "Ve} ste ~uli da ja znam {ta pi{e u testamentu va{eg prethodnog Kaldea. Prona|oh primerak u va{em Juzgadu. Dozvolite mi da ka`em, tako|e, da po mom mi{ljenju taj usvojeni sin, za kojim onoliko tragaste, ne postoji. Kalde Tusah je njega izmislio samo da bi odvukao va{u pa`nju od drugog deteta, a to je dete koje se rodilo iz jedne njegove vanbra~ne veze, mo`da pre, a mo`da i posle njegove smrti. K}er. Ako se rodila pre njegove smrti, onda su re~i 'usvojeni sin' dvostruka varka, i to, nesumnjivo, namerna." Svila otpi malo ~aja. "Ne idi, [enila."
	Poto sko~i na noge. "Ti!"
	"Jesi li mi ti ubio oca, savetni~e?" [eniline tamne o~i su sevale. "Mog pravog oca? Ne znam, ali ne verujem da je to uradio savetnik Lemur. Mislim da si ti!"
	Usik podi`e pu{ku debelja~u i re~e Potou da sedne.
	"Ako jesi, i ako dokazi mogu biti na|eni", nastavi Svila, "mora}e{ pred sud. Zasad dokaza nemamo uop{te."
	"Jesi li ti Svila ili Sijuf?" upita Poto.
	"Svila, sada. Nastavi}u igru kroz nekoliko trenutaka. Da li bi Njegova svesnost sada progovorio? Tra`im to kao uslugu." Na Svilinom ramenu Oreb se uzvrpoljio nelagodno.
	"Ako ti `eli{, progovori}u, patera Kalde." Kvecalov svetlucavi pogled bio je uperen u Potoa. "Malo nas ima koji znadosmo Tusaha. Patera Ustavica ga je poznavao, Lori tako|e. Zar nisi i ti, generalisimo?"
	Usik odmahnu glavom. "Pre dvadeset godina bio sam kapetan. Video sam Tusaha nekoliko puta, ali ne verujem da je ikada saznao kako se zovem."
	"Moje, ovaj, ime je, ~ekaj, molim te: znao", re~e Ustavica. Pro~isti grlo. "Ja sam, je li, bio, koadjutor. U tim sre}nijim, hm, danima. Majka, je li, jo{ - `iva? Generalice? Ve} i samo to bilo je, dozvoli, molim te, jednu stvar: dovoljno. A bilo je i drugih povoljnih o-kol-nosti."
	[enila, koja je prestala sipati ~aj, re~e: "Rado bih znala vi{e o njemu."
	"Ja, ovaj, prizna}u da sam ga ne, ne. Ne dopadao mi se", re~e joj Ustavica. "Ne ni mrzeo, opet, razume{ ti mene. Mada je bilo trenutaka, je li? Ali u su{tini sam bio u tome, u tome, usamljen. Gre{io sam. Stvarno nisam bio u pravu, to sada, hm, uvi. \am. On onako bu~an, glasan, sva|ala~ki, a ja re{en, veoma re{en, ali u sebi, da budem... uvre|en. Me|utim, on je, on je uvek. Na prvom mestu - interes grada. To uvek. Nisam znao to dovoljno da, hm, cenim."
	Kvecal objasni: "On nije bio voljan da laska mom tada{njem koadjutoru, patera Kalde. Laskao je, me|utim, meni. Laskao mi je tako {to mi se poveravao. Nikad se nije o`enio. Jeste li vas dvoje, oboje, svesni toga?"
	Svila i [enila klimnu{e glavom.
	"Sve{tenstvo sada pola`e zavet nevinosti. Ali ~ak i tako oja~ana, nevinost je prestrog zahtev za mnoge. On je meni, kao lil~nom prijatelju, poverio da mu je sobarica bila ljubavnica."
	"Ne - ne pod, ovaj. Ho}emo jednu stvar? Pe~atom."
	Kvacalova glava, bez i jedne dla~ice, zanjiha se na duga~kom vratu. "Ne govorim, i govoriti ne}u, o ispovedanju, mada sam ga ispovedio jednom ili dvaput. Ovo je bio razgovor za ve~erom, ali nikog nije bilo osim nas dvojice. Da je on sada `iv, ja o tome ne bih govorio. On je mrtav i ne mo`e progovoriti u svoje ime. On je tu `enu meni predstavio. Zamolio me je da se pobrinem za nju ako on umre."
	[enila re~e: "Ako je to bila moja majka, pobrinuo se nisi."
	"Nisam. Jer je nisam prona{ao. Bila je, na neki svoj na~in, lepa, ali, ipak, neuka `ena, a po dru{tvenoj klasi - posluga. Znam da me je gledala sa nenaklono{}u, mislim da me se i pla{ila. U preljubu se upu{tala svake nedelje, ali nije mogla ni da zamisli da }e joj neko dati opro{taj za to."
	Svila re~e: "Po~eo si tragati za njom ~im si ~uo da je Kalde Tusah mrtav?"
	"Jesam, patera Kalde. Ne onako temeljito kao {to je trebalo, jer ona je bila `iva, a ja je na{ao nisam."
	Lori re~e: "Sad se ja se}am nje. Ba{tovanova `ena. Ona je nadgledala i kuhinju i ve{eraj. Mu{kara~a. Taj tip. Mu{kobanja."
	Kvecal ledeno klimnu glavom. "On se divio takvom tipu `ene, a ona takvom tipu mu{karca kao {to je bio on."
	Njorka po~e: "Taj ba{tovan..."
	"Brak samo forme radi, njih je moj protonotar priven~ao za pet minuta. Po~ele bi pri~e i ogovaranja kad bi se doznalo da Tusah u svojoj palati ima neudatu `ensku. Njegov ba{tovan, mada dobar ~ovek i vredan radi{a, nije bio osobito bistar. Ponosio se time {to }e ga ljudi sagledati kao ~oveka koji je o`enjen, koji je osvojio jednu privla~nu `enu. Pretpostavljam da je bio sasvim u njenoj vlasti. O~ekivao sam da }e njih dvoje, po Tusahovoj smrti, potra`iti neko novo zaposlenje; planirao sam da im na|em ne{to, da postanu deo na{eg osoblja, crkvenog. Ali nisu zatra`ili. Sada, zahvaljuju}i pateri Kaldeu, znam da su to dvoje postali prosjaci. U ono vreme mislio sam da su znali ne{to o Tusahovoj smrti i da su zbog toga u}utkani."
	[enila re~e: "Prodavale smo vodenu travuljinu. Ali ako je neko `eleo da nam pokloni novac, primale smo. Umela sam ja i da prosim, a umela sam i da potr~im i obavim neki mali posao." [enila proguta. "Posle nekog vremena otkrila sam da postoje stvari za koje su mu{karci spremni da mi daju pola zlatne kartice. Za nas je to bilo veliko bogatstvo, izobilje hrane za nedelju dana." Zurila je u svoje slu{aoce kao da im upu}uje izazov.
	Lori se osmehnu: "Postoji izreka: 'Krv na kraju ka`e istinu'."
	"Krv je ne}e re}i", odvrati Svila. "Krv je mrtav - ja sam ga ubio. Ali da je `iv, Krv bi vam mogao re}i da je bio dobar posao davati r|u, u po~etku besplatno, mladim `enama koje rade kod Orhideje, a kasnije im prodavati - tako da je njima stalno potreban novac, {to ih prisiljava da ostanu kod Orhideje dokle god ona ho}e da ih dr`i. Ajuntamiento je Krvu dopu{tao da unosi r|u i druge droge u na{ grad, u zamenu za usluge koje moram nazvati zlo~ina~ke."
	Zumbula re~e: "R|u uzmem ponekad i ja, ali ka`em sebi: ako je [enila mogla to da {utne, mo}i }u i ja. Nadam se da je istina, ali te{ko je, ne veruj nikome ko ti ka`e da je to lako."
	Kvecal uputi Loriju osmeh u kome nisu postojale usne. "Krv govori, sine moj."
	"Pazi! Pa-zi!" zakre{ta Oreb. Nije bilo jasno kome to ka`e.
	Mejtera Nana progovori: "Zna{ li, Kalde, za{to nisu poku{ali da na|u neko drugo zaposlenje?"
	"Ne znam, ali mislim da mogu pogoditi. [enilina majka je, ne dugo pre toga, rodila Kaldeovo dete, ili, ako jo{ nije, nosila je to dete - ali to je bilo i njeno dete. Mora biti da je naga|ala, a mo`da i znala, da je Kalde ubijen. U to vreme, na sve strane je tutnjala potraga Ajuntamienta za tim navodnim usvojenim sinom Kaldeovim; ona je sigurno zaklju~ila, kao valjda i glavnina naroda, da }e i taj sin biti ubijen ako bude prona|en. Nije morala biti ni obrazovana, ni ma{tovita, da bi pretpostavila {ta }e se dogoditi i drugom Kaldeovom detetu ako Ajuntamiento dozna za njegovo postojanje."
	Svila napuni plu}a, oseti malo probadanje bola u rani na prsima. "Odlutali smo daleko od teme, ali kad je ve} tako, da dovr{imo to. Kalde Tusah ostavio je veliko imanje, kojim ja sada raspola`em, kao poverenik, u ime njegove k}eri; imanje }u staviti na raspolaganje [enili ~im ona napuni dvadeset godina, {to je zakonsko doba punoletnosti."
	"Dobra ma-la", uveri Oreb sve prisutne.
	Lori re~e Svili: "Bojim se da }e o tome morati da re{avaju sudovi."
	Svila odmahnu glavom. "Na{a vlada ima hitne potrebe za novcem, savetni~e. Moramo voditi ovaj rat, a imamo i sve uobi~ajene civilne tro{kove; osim toga, dali smo svakom borcu, odnosno borkinji generalice Nane po dve zlatne kartice kao i oru`je na poklon, i tako smo ih poslali ku}i."
	Lori re~e: "[iroke ste ruke vi bili, sa novcem uzetim od poreskih obveznika."
	"Da bismo to mogli izvesti, preuzeli smo kontrolu nad Fiskom; grad je preuzeo na sebe odgovornost za sve neaktivne fondove, kao i za sve povereni~ke fondove, kao {to je taj Kaldea Tusaha. Teku}e ra~une ~lanova Ajuntamienta smo nacionalizovali, kao {to znate. Imate li volju da razgovaramo o tome sada?"
	Shiatan re~e: "Moramo o vazdu{noj la|i vi{e. Hitno. Ovaj Poto ka`e osvoji}e, ali tek za mesec dana. Imamo dana nekoliko, ne vi{e."
	"Za{to?" upita ga Zumbula, govore}i preko Svile.
	Njorka mu re~e: "Pusti ih da prvo istrtljaju o lovi, ina~e }e se stalno vra}aju na to."
	"Mu-dar mali!" uzviknu Oreb.
	Svila kucnu po stolu. "[ta }emo prvo, pare ili vazduhoplov? Ja bih, li~no, najradije, da prvo razre{imo sve `albe koje protiv generalisime Sijuf imaju generalisimo Usik, generalica Nana i pukovnik Bizon. Obi~no je najbolje, otkrio sam, prvo razmotriti i raskr~iti manja pitanja, ina~e ona ostaju i zamra~uju mi{ljenje svima."
	"Znamo mi da ste vi pokrali na{e pare", re~e mu Lori, "ali tako|e znamo da je beskorisno da se sad `alimo zbog te kra|e."
	Mejtera Nana uzviknu: "Vi ipak ho}ete da sklopite mir."
	"Ne ba{. Ali spremni smo da vam ponudimo nove uslove va{e kapitulacije, daleko liberalnije od onih koje sam nazna~io u Krvovoj vili, a koji su bili namenjeni da poslu`e samo kao po~etna ta~ka u pregovorima."
	"Rekli ste, tada, da s vama pregovora nema", podseti ga Svila.
	"Naravno. Uvek se u po~etku tako ka`e. Bio si voljan da saslu{a{ Potov predlog. Ho}e{ li ~uti i moj? Naime, na{ - na{ zajedni~ki?"
	"Svakako."
	"Onda dozvoli da prvo objasnim zbog ~ega bi bilo dobro da prihvati{. Tvrdnja je tvoja da vi imate strategiju koja }e vam obezbediti pobedu, ali, navodno, radije ne biste da je primenite. Vi gre{ite, a mi ne. Mi imamo drugu strategiju, na{u, koja }e nam obezbediti va{ poraz za manje od godinu dana."
	Usik re~e: "Jasno je da nemate, ina~e biste je ve} primenjivali", a Svila na to klimnu glavom.
	"Vi sami nam poma`ete da je primenimo", nastavi Lori, osmehnut, "i na tome smo vam veoma zahvalni."
	Poto se isceri. "Delimo i mi pu{ke debelja~e besplatno!"
	"Da, pu{ke", potvrdi Lori, "ali i drugo naoru`anje, ponajvi{e igli~are. Imamo i sad pristup do nekoliko arsenala. Nadam se da }ete oprostiti {to nismo u mogu}nosti da vam otkrijemo ta~ne lokacije."
	"Delite - kome?" upita Bizon.
	"Za koji trenutak }emo i to re}i. Potrebna je odre|ena priprema. Nedavno si bio ispod zemlje, pukovni~e. Tih tunela ima vrlo mnogo, jesi li svestan toga? Ni hiljaditi deo njih nisi video."
	"Meni je re~eno da je Kalde si{ao u njih kroz jedno svetili{te pokraj jezera, a da je generalica Nana u{la kroz jednu ku}u severno od grada, a izi{la na Palatinu. Ako su tuneli koje je ona videla, i tuneli koje je on video, deo istog kompleksa, onda je taj kompleks prili~no veliki."
	Mejtera Nana mu re~e: "Mnogo ve}i od toga, ako je ta~no ono {to mi je Pauk ispri~ao."
	"Ja ho}u njega", re~e Poto. "Ho}u njega i leta~a. Ponudih vam la|u vazdu{nu, a vi odbiste. Ka`ite sada koja je va{a cena."
	Svila uzdahnu. "Trivijalne poente, kao {to sam napomenuo, imaju te`nju zamra~ivanja rasprave o va`nim stvarima. Ovo je jedna takva trivijalnost, pa hajde da je se odmah otarasimo. Pauk je na{ zarobljenik. Njega }emo razmeniti za drugog, jednako vrednog, tokom ovog ili nekog drugog primirja. Imate li zarobljenika da nam ponudite? Koga?"
	Poto odmahnu glavom. "Ima}u ja, uskoro. Dajte mi ovoga sad, dobi}ete dvostruko vrednijeg ~im budem imao."
	"Ne!" Mejtera Nana udari po stolu malenom pesnicom, a Zumbulin katahrest izviri krznenom malom glavom iznad stola i re~e: "Neeeee buuud luuud..."
	"Naravno da ne}u", re~e Svila Potou, "ali mogu li predlo`iti jednu alternativu koju smatram prihvatljivom?"
	"Da ~ujemo."
	"Kroz nekoliko trenutaka. Ti bi hteo i Shiatana."
	"Samo privremeno", re~e Poto i nasmeja se istim kikotom. "Plati}u ti obe{te}enje za svaki dan preko ~etrnaest dana ako ga zadr`im du`e; kako ti se to ~ini? Kao knjiga iz biblioteke. Imam ja i sad para mnogo vi{e nego {to ste vi od mene ukrali."
	Njorka saop{ti: "Slu{'o sam ja o tebi od Mejtere. Ne}e ga dobije{."
	"Njorka to ka`e i u moje ime", re~e Svila. "I u ime svih nas. Shiatan je slobodna jedinka..."
	"Slobodan ~ovek", re~e Lori.
	"Upravo tako. Nije on moj pas da ga dajem ili ne dajem. Nalazi se ovde, u ovoj palati, kao moj gost, i ni{ta vi{e - ali, treba re}i, i ni{ta manje. Ako misli{ da mu je ograni~ena sloboda kretanja, pitaj ga."
	Ustavica zabaci unazad duga~ke opu{tene pramenove crne kose. "'Pes kao svetinju {titi `ivot i imovinu neznanca koga si sa dobrodo{licom primio.'"
	"[tavi{e, Shiatan bi za tebe bio razo~aranje. Njega je ve} tukla i saslu{avala generalisima Sijuf koja se nadala da }e doznati kako pogonski moduli dejstvuju. Savetnik Lemur je ubio Iolara, tako|e leta~a, iz istog razloga. Ja sam Iolara ispovedio neposredno pre nego {to je umro. Po{to je i sam Lemur ubrzo posle toga umro, vi mo`da i ne znate za taj slu~aj. Znate li?"
	Lori slegnu ramenima. "Znali smo, naravno, da je jedan leta~ uhva}en. Znanje koje je Lemur iz njega izvukao umrlo je, na`alost, sa Lemurom."
	"Ni{ta Lemur nije iz njega izvukao; zato ga je i ubio. Ja sam danas razgovarao sa Shiatanom o pogonskim modulima. On je meni bez ustru~avanja rekao da je na~elo, pomo}u koga pogonski moduli ostvaruju potisak, zna~ajno i da bi, naravno, bilo dragoceno ovom gradu ili bilo kom drugom; ali on to na~elo ne zna, a nije znao ni Iolar.
	Nau~nici koji prave te potisne aparate ostaju u Glavnom procesoru, bezbedni: niko ih ne mo`e zarobiti. Leta~ima se moduli daju na upotrebu, ali im se ne saop{tava na kom na~elu rade; samo po sebi je jasno zbog ~ega. To je zaista jedna elementarna predostro`nost, koju je trebalo da o~ekujete ti i tvoje kolege savetnici. O~ekivao bi, zaista, svako ko nije zaslepljen sopstvenim vlastohlepnim ambicijama. Ako `elite znati kako te ma{ine dejstvuju, ugrabite jednu od trivigauntskih, pa je razmontirajte deo po deo. Ja se u takvom ne~emu ne bih sna{ao nimalo."
	"Ne bi ni mogao, naravno." Poto se zacereka. "A je l' ima{ jednu tu trivigauntsku spravu? Dobro, ka`i cenu za Pauka. Sto kartica? Ho}u da ~ujem cenu, a i cenu pogonskog modula, ako raspola`e{ njime."
	"Nemamo toga. Savetni~e Lori, savetnik Lemur mi je rekao da je biolo{ki ~ovek, ne hem. Jesi li i ti biolo{ki?"
	"Svakako."
	"A onako si zdrobio mermerni pritiska~ za knjige u Krvovoj vili?"
	"Ovo telo nije moje prirodno telo. Ja se, telesno, nalazim u na{em brodu, daleko od va{eg doma{aja. Ovo telo", re~e Lori i dodirnu svoju crnu tuniku, "jeste nuklearno-hemijsko; hem, ako volite tako re}i. Da bi stvari bile jednostavnije, prista}u, ne}u se protiviti, da ga vi tako zovete. Ja iz postelje, u kojoj le`im, manipuli{em ovim telom, komandujem da se ono kre}e i da govori isto kao ja kad sam bio mla|i."
	Mejtera Nana re~e Svili: "Objasnila sam sve ovo, ~ini mi se."
	"Jesi, Mejtera, objasnila si; veoma sam zahvalan na tome. Trebalo bi i Pauk da bude zahvalan."
	"Ako mi to donese slobodu", zagun|a Pauk.
	"Lako bi moglo. Na osnovu izve{taja generalice Nane zaklju~io sam da je tvoja glavna oblast delovanja bila kontraobave{tajna. Nisam, me|utim, toliko naivan da ne shvatim da bi tvoja organizacija - njeni ostaci, zapravo - mogla biti upotrebljena i za {to{ta drugo. Zapazio sam, {tavi{e, da je savetnik Poto po`eleo da ti bude{ njemu vra}en upravo kad je planirao osvajanje vazdu{nog broda generalice Sabe."
	Poto re~e: "Ho}u ja Pauka u svakom slu~aju. On je nama od koristi."
	"O~igledno. Ponajvi{e u onemogu}avanju tu|ih uhoda?"
	Lori re~e: "Da, to je njegova osnovna uloga."
	"Pau~e, generalica Nana ka`e da si pristojan ~ovek, na svoj na~in rodoljub. Ako bih ja tebe predao savetniku Potou, {to je tvoja `elja, da li bi ti meni dao sve~ano obe}anje da }e{ svoje aktivnosti, uperene prema na{im snagama, ograni~iti isklju~ivo na kontraobave{tajno delovanje? Kad ka`em 'na{e snage', mislim time na snage generalisima Usika i Njorkine, a to uklju~uje ne samo Gardu nego i dobrovoljce generalice Nane, pa i one kojima ona komanduje posredstvom svog pot~injenog, pukovnika Bizona."
	Pauk liznu usne. "Da, ako mi savetnik Poto ne ka`e suprotno."
	Poto di`e ruku. "^ekajte. Mislim da sam ~uo ne{to sme{no. Ima li va{ prijatelj Njorka sada neku svoju privatnu hordu?"
	Njorka se isceri. "Najbolje lopove u celom gradu, one koji idu sa mnom i sa Shiatanom. Mesec dana tebi treba za vazdu{nu la|u, ka`e{. Ja }u je nabodem mnogo ranije."
	Shiatan ustade. "Moramo! Jer ako tovar - ako brodski tovar - ne ode sam sa broda 'Svitak', Pes }e primeniti mere prinudnog izbacivanja, kao kad medveda iz pe}ine. Bi}e izgladnjivanje i mu~enje, posade, tovara, sve dok ne odemo."
	Lorijeve ledene plave o~i zasvetluca{e. "Ki{a krvi. Ima o tome u Hrazmolo{kim spisima, re~e mi neko."
	Ustavica sve~ano klimnu glavom. "Ov-vaj, gore od toga, savetni~e. Kuge i kolere, zna{? I masovna glad - tako, hm, |e."
	"^ujte mene!" Shiatanov uzbu|eni tenor se slamao. "Ako ode vozilo za iskrcavanje, makar jedno jedino, Pes }e poletanje i ostalih. ^ekati. Ali ako ne nijedno, on }e preduzeti mere da istera sve nas. Razumeli ste sada? Mi posada imamo spremnu letelicu, ali ne mo`e 'Svitak' bez tako velikog dela posade u tako ranoj etapi Pesovog plana. Iz tog razloga Tartaros pripremio Njorku za nas. Mi moramo te ljude imati!"
	"Mene i moju raju", objasni Njorka.
	[enila dodade: "U to ulazim i ja. Nadam se da ne zamera{ {to sam ostala da slu{am, patera. Kad poleti Njorka, pole}em i ja."
	"Sa mojim blagoslovom", re~e Poto i frknu podsme{ljivo. "Oh, da! Sa blagoslov~inom! Vrlo }u rado ostati bez osobe koja me optu`uje, i gledati kako neprijatelj, uz to, ostaje bez vazdu{ne la|e."
	On se obrati Svili. "Da li }e Pauk imati slobodu da deluje na bilo koji na~in prtiv tvojih obo`avanih saveznica? Tako je zvu~alo. Nisi valjda o~ekivao da ja propustim to pitanje?"
	"Nisam." Svilin izraz lica bio je uzdr`an. "Ali da se nisi setio, ja bih ga sam pomenuo. Mo`da ne zna{, ali Mejtera Nana je ju~e izi{la iz tunela vode}i jo{ dva zarobljenika, pored Pauka. Jedan je bio robija{ po imenu Eland. Eland je ubijen ju~e ujutro u Velikom mantejonu."
	"Misterija!" Poto pljesnu debelju{nim {akama, kao sre}no dete. "Obo`avam misterije!"
	"Ja ne. Nastojim da ih razjasnim kad mogu; nastojao sam i ovu. Moja prva pomisao bila je da je tog Elanda ubio neki njegov stari neprijatelj, najverovatnije neko ko je prisustvovao prino{enju `rtava u tom istom mantejonu u toku no}i, i tom prilikom primetio Elanda. Zatra`io sam od Njorke da vidi ko bi mogao biti taj neprijatelj, ali sam uputio i jednog oficira iz {taba generala Ra|e da istra`i isto pitanje."
	Svila preusmeri pa`nju sa Potoa na Pauka. "[to su vi{e oni istra`ivali, sve manje je ta teza izgledala verovatna. Eland nije bio lopov, kao {to sam ja pretpostavljao, nego trener konja; u nastupu besa ubio je svog poslodavca. Moglo bi se o~ekivati da ga javnost gleda ~ak sa izvesnom naklono{}u; u prilog tome govori ~injenica da nad njim nije izvr{ena smrtna kazna. Njorka nije uspeo prona}i nikoga ko bi prema Elandu gajio nekakvu mr`nju dovoljnu za ubistvo."
	Mejtera Nana upita: "Jesi li pomislio na Urusa, Kalde?"
	"Pomislili smo mi na Urusa, ali smo brzo odbacili tu mogu}nost. Eland je u tunelima bio koristan pomaga~, a tamo je Urus imao mno{tvo prilika da ga ubije, a da ne ugrozi sebe nimalo. Za{to bi ~ekao? Za{to bi se izlo`io riziku da pogine od metka privremenog kaplara Liskuna, {to umalo da se dogodi ubici? Osim toga, dobio sam pribli`an opis ubice; ako je opis makar i izdaleka ta~an, ubica nije bio ni dronjav ni prljav. Kasnije }u ti re}i kako sam pribavio opis."
	"On mora da {titi svoje izvore informacija", objasni Pauk. "To se tako radi, Mejtera."
	"Ve}ina Elandovih prijatelja i ro|aka smatrala je da je on jo{ odavno umro", nastai Svila, "a ipak, neko sa igli~arem se veoma namerno popeo na balkon za hor, u Velikom mantejonu, re{en da ubije Elanda. Za{to? Razmatrao sam ovo sat-dva, a onda mi je do{la pomisao da je neko mo`da pogre{io - `eleo je ubiti sasvim drugu osobu, pa je ga|ao Elanda uveren da je to ta osoba. [enila, ovde prisutna, rekla mi je poprili~no podrobno kako su svi u mantejonu bili odeveni; jedine osobe koje je neko mogao pome{ati sa Elandom bili su Njorka i Pauk."
	Oreb odmeri pogledom Pauka i zazvi`da.
	"Bilo je prisutno nekoliko sibila. Sve su bile u mantijama; dakle, ne dolaze u obzir. U mantijama su bili i patera Inkus i tada ve} mrtav patera Sko~imi{ - obojica u crnim, kao {to je ova moja. Niko ne bi pomislio od [enile da je mu{karac, i tako dalje. Ako se dogodila gre{ka, nameravana `rtva bio je nesumnjivo ili Pauk ili Njorka."
	Njorka re~e: "Ne verujem ja da je taj ga|'o mene."
	"Ne verujem ni ja", re~e mu Svila. "Bio si blizu oltara, dakle, ne{to bli`e ubici. Pauk i Eland bili su u kapelici iza svetili{ta, a to je i udaljenije i slabije osvetljeno. Pretpostavljam da je neko samo usmeno opisao Pauka ubici, uz napomenu da ga ~uvaju vojnici."
	Svila se okrete opet Pauku. "Jeste li ti i Eland bili budni kad je on pogo|en?"
	Pauk klimnu glavom.
	"Jeste li stajali?"
	"Sedeli smo na podu", re~e Pauk. "Onaj vojnik nije dozvoljavao da ustajemo bez nekog posebnog razlga."
	"Eto, vidi{." Svila slegnu ramenima. "Mo`e{ izvesti zaklju~ak jednako dobro kao i ja. Sedenje je moglo doprineti da se ne primeti ko je krupnijeg, a ko sitnijeg rasta. Liskun je dr`ao stra`u nad vama obojicom, a, koliko sam ~uo, do tog trenutka ni ti ni on niste imali priliku da se okupate i promenite ode}u, {to su generalica Nana i patera Ustavica imali. Pri onoj slaboj svetlosti kapele, ubica tebe mo`da nije ni video. Ili je naprosto zaklju~io da Eland vi{e odgovara datom opisu.
	Tada je pitanje dobilo ovaj oblik: ko bi `eleo ubiti Pauka? Dve su realne mogu}nosti: Ajuntamiento ili Trivigauntkinje. Ovi prvi, zato {to Pauk zna mnogo o {pijunskim i kontra{pijunskim aktivnostima Ajuntamienta, pa i o tunelima ispod grada, a sve su to informacije koje bi on mogao predati generalisimu Usiku, ili generalici Nani, ili meni."
	"Ja bih znao za takvo ubistvo. Ja bih ga naredio", re~e Poto i opet se zakikota. "Ali nisam."
	Svila klimnu glavom. "Osim toga, verujem da si lako mogao na}i ubicu koji od ranije poznaje Paukov izgled. Trivi}ke jesu na{e saveznice - ali su neprijateljice Pauka. Za njega se tvrdi da mnogo zna o trivigauntskim uhodama u Vironu." On za}uta.
	Mejtera Nana re~e: "Ne mo`e{ biti siguran da je to istina."
	"Ne mogu; ali verujem da bi vrlo lako moglo biti istina. Ukrali smo jednog zarobljenika od generalisime Sijuf. Zar je neosnovano pretpostaviti da bi ona mogla poku{ati da ubije jednog na{eg? Po{to je to tako, bila bi o~igledna nepravda ograni~avati Paukova dejstva usmerena ka Sijufi i njenoj hordi."
	"Oni su hteli da srede mene - dakle, imam pravo ja da sre|ujem njih", re~e Pauk.
	"Upravo tako."
	Zumbula dodirnu Svilinu ruku. "Ne razumem. Jesmo li mi za njih ili protiv njih?"
	Mejtera Nana je zurila u Svilu. "Ja }u re}i ne{to {to i meni samoj zvu~i kao pri~a iz davne pro{losti. Evo: pre nego {to je sve ovo po~elo, pre nego {to je jadna Mejtera Ru`a preminula, mislila sam da te poznajem, da te razumem jednako kao i sebe samu. Tokom poslednjih desetak dana postao si neko drugi, nako koga ne razumem uop{te, ali to isto mogu re}i i za sebe. Sada si, ~ak, o`enjen, ja sam prisustvovala tom ven~anju, a re{avam se da i ja stupim u brak."
	Promena u njenom izrazu lica re~e Svili da je Bizonova ruka na{la njenu.
	Posle jednog trenutka }utanja ona dodade: "Mislim da si veru izgubio, prete`no, ako ne i sasvim. [ta se to nama desilo?"
	Poto se nasmeja glasno.
	Kvecal, koji je sedeo izme|u Usika i Lorija, na suprotnom kraju stola od Mejtere Nane, promrmlja: "Promenile su se okolnosti, Mejtera. To je sve, ili gotovo sve. Postoji u sredi{tu svakog ~oveka jedno bitno jezgro koje ostaje manje-vi{e neizmenjeno bez obzira na to kako se spoljnje okolnosti `ivota menjaju ili se rekombinuju. Ali ono je manje nego {to mislimo."
	Svila klimanjem glave izrazi saglasnost.
	"Ako, ovaj, je dozvoljeno. Meni", re~e Ustavica i prstom odbaci nazad jedan zalutali duga~ki pramen opu{tene crne kose. "Generalica i ja smo bili, bili, razume{ ti mene, drugari u nevolji. Taj, taj duh. Neizmenjivo jezgro, kao {to Njegova svesnost, je li, veoma prikladno. Taj duh, koji }e i samu smrt nad`iveti. Duh koji, {to je vi{e ga`en, to vi{e raste, kao masla~ak. Nau~ih i ja to, a? Mo`ete, je l' ho}emo jednu stvar? I vi. Ako, hm, razmislite."
	On se zagleda u svoje duga~ke ko{~ate {ake. "Nisam hteo ubiti Pauka, znate? U onim tunelima. A ne bi ni uspeo. Ali sad `alim {to nisam bar poku{ao. Ili, recimo, maltene `alim. A ovde, a? Ne vi{e koadjutor. Dobio mantejon, vidi{. Posle toliko godina. Onaj u Sun~evoj. Uselio se danas."
	Obrati se Svili. "Ja, ovaj, potreba postoji da, je li. Kon-sul-tacije. Sa tobom, hm, Kalde, o tim, je li. Ra~uni, i drugo, u Sun~evoj. Kad, kad bude ovo privedeno, da ka`em: kraju."
	Svila uspe da izgovori: "Vrlo rado, patera."
	"Ostadoh bez, hm. Vlasti. Tako se to ka`e. Sad sam manji, spolja, ali iznutra, razume{ ti mene: rastem. Ose}am to." Ustavica podi`e gamadion koji mu je sad visio oko vrata: gamadion od najobi~nijeg gvo`|a.
	Da bi prikrila posti|enost i Ustavicinu i svoju, Mejtera Nana re~e: "Tvrdio si da je mogu}e braniti svaki postupak Sijufice i njene horde otkad su banuli u na{ grad, insistira{ da su nam to saveznici, a ipak pu{ta{ Pauka na slobodu? Daje{ mu odobrenje da napada Sijuficu i sve ostale iz Trivigauntea kako god mu Poto ka`e?"
	Poto se njihao od veselja. "Svilo, budi opet Sijuf i ubi se."
	Svila odmahnu glavom. "Od mene se sad tra`i da opravdavam ne Sijufine nego svoje postupke. Valjda sam se i ja izmenio, kao {to ka`e{, generalice, ali ne verujem da sam se izmenio toliko koliko se tebi mo`da ~ini. Ona vera koju sam ja imao, a koja je bila nau~ena kao {to se i sve druge lekcije u~e - iz knjiga, na ~asovima, i iz primera moje majke i razgovora sa njom. Mislim da sam sada u procesu zamenjivanja te vere jednom drugom, ste~enom kroz iskustvo - zbog ovih okolnosti, kako to Njegova svesnost ka`e. Mora{, ~ini mi se, sru{iti staro da bi gradio novo, ina~e }e staro uvek smetati."
	On pru`i ruku Zumbuli, koja je prihvati.
	"Ven~ani smo, kao {to si rekao. Mislim da se moja majka nikada nije ven~ala. Jesam li ti to rekao?"
	Mejtera Nana odre~no zavrte glavom.
	"Mejteri Mermer sam rekao, to dobro pamtim. Znam, ili mislim da znam, kako se desilo da ja, da ja nastanem - ishod je to ne~ega {to mi se desilo u tunelima, ili, barem, ispod zemlje. Ne razumete ovo {to pri~am, siguran sam."
	"Ja svakako razumem, Kalde! Ali ti ne mora{ govoriti o tome, niti o ma ~emu drugom. Ja ti sigurno nisam postavila pitanje o tome."
	"Ne razume{, samo misli{ da razume{", re~e joj Svila. "Savetni~e Poto, evo jedne misterije za tebe. Mo`e{ li je odgonetnuti? To je jedna stvar o kojoj sam ve} lagao jedanput, ve~eras, upozoravam te; i laga}u opet ako budem morao."
	Mejtera Nana se usprotivi: "Ti ne govori{ la`i, patera."
	"Svi mi la`emo kad moramo", re~e Svila. "Na primer, kad nas neko pita o ne~emu {to smo ~uli na ispovesti. Ka`emo: ne znam. Ovo je jedna stvar o kojoj moram lagati, barem dok ne postane sasvim neva`na, naprosto zato {to bi svako mislio da la`em ako bih rekao istinu."
	Iznenadi ga glas Mejtere Mermer. "Ne bih ja, patera."
	On se okrete na svom sedi{tu da je pogleda.
	"[enila je donela ~aj i kola~i}e, one koje su ispekle ona i Kopriva; oti{la je, potom, i nije se vratila. I Rog kao da je i{~ezao. Pomislila sam ja da ne{to nije u redu."
	"Mnogo toga nije u redu, Moli", re~e joj Svila, "ali mi poku{avamo da bar pone{to dovedemo u red. Pamti{ {ta sam ti pri~ao o mom prosvetljenju? Kako sam gledao pateru [tuku kako se moli, silno moli, iz godine u godinu, da njegovom mantejonu stigne pomo} odnekud. Pamti{?"
	Ona klimnu glavom.
	"A onda je Izvana{ progovorio u njegovom srcu i rekao mu da su molbe usli{ene. Kad sam to video, ~ekao sam, bio sam prepun i{~ekivanja da vidim {ta }e to sti}i."
	"Se}am se, patera", re~e Mejtera Mermer.
	"Pomo} je stigla, sastojala se samo od jednog ~oveka, a to sam bio ja. Ni{ta vi{e. Samo ja. Smej se, savetni~e."
	Poto ne ispuni taj nalog.
	"Ali sam, zato, u samo jednom trenutku video sebe onako kako me je patera [tuka video tada. Bilo je to iskustvo koje u~i ~oveka da se ne gordi suvi{e. Bilo je, {tavi{e, veoma zdravo. Ohrabruju me te uspomene sada, kad sebe nalazim u situaciji da moram imati posla sa raznim generalima i savetnicima, ljudima ~ije mi je dru{tvo strano, a protivljenje zastra{uju}e."
	Mejtera Mermer klimnu glavom. "Ali tako isto do`ivljavaju i oni tebe, patera."
	"Ne verujem ba{." Svila se obrati Loriju. "Spremni smo da vam ponudimo veoma dobru pogodbu, savetnici - izuzetno povoljnu. Pauk je obe}ao da }e se, u svojim delovanjima prema na{im snagama, ograni~iti na kontra{pijuna`u, ako ga oslobodimo. Ne tra`imo da se zakune sa rukom na Spisima, nikakvu ceremoniju te vrste; ~ovek ili dr`i svoju re~, ili ne dr`i, a generalica Nana je nagovestila da ovaj dr`i. U zamenu tra`imo samo tvoju ovde prisutnu li~nost. Nagla{avam, ovde prisutnu - ovog savetnika Lorija koji jeste sada u ovoj sobi sa nama. ^im zavr{imo ovu konferenciju, ti mo`e{ preusmeriti svoju svest u neko drugo od tvojih tela, sli~no tom telu, {to }e{, pretpostavljam, i u~initi; to ne}e biti kr{enje na{eg dogovora. Pristaje{ li na ovakvu razmenu?"
	"Ne pristajem", re~e Lori. "Nemam na raspolaganju drugo telo."
	Poto uzviknu: "Ja pristajem!"
	"Bojim se da to ne}e mo}i, savetni~e. Kad bude{ imao zarobljenika sli~ne va`nosti, napravi}emo neku razmenu. Do tada, Pauk mora ostati kod nas. Savetni~e Lori, jesi li siguran da se ne}e{ predomisliti?"
	Lori odmahnu glavom - ali ostade nepomi~an, zagledan u Ustavicu, koji je sedeo s Potove desne strane.
	Kvecal promrmlja: "Ima on takve napade, ponekad. Jadnik. Mislim da je patera Kalde bio svedok jednog takvog njegovog napada pro{le nedelje."
	"Jesam", re~e Svila, "ne dugo pre mog ponovnog susreta sa mojom nevestom, u Erminovom hotelu." ^eznu}i sad da zagrli Zumbulu, Svila otr`e pogled od nje.
	"Dolaze, Svilo", re~e Ustavica sasvim ravnim glasom. "Jedna pukovnica i sto vojnikinja iz konji~kog bataljona."
	Oreb zazvi`da o{tro.
	"Hvala ti. Njorka, bojim se da ovo zna~i da nam je preostalo jo{ sasvim malo vremena. Ti i Shiatan morate ovoga trenutka oti}i kroz ova bo~na vrata. Tvoji sledbenici ima}e sastanak kod 'Petla'? Upozori ih da bi trivigauntske patrole mogle krenuti u potragu za njima. [enila neka bude sa tobom, to je najbolje, ina~e }e one poku{ati da zarobe nju da bi im se ti morao predati."
	Lori ustade. "Onda, i mi da idemo."
	"Ne sa nama", re~e Njorka o{tro. "Vi i'te na prednja vrata, ako }ete uop{te. 'Ajmo gornji, 'ajde Sifonka."
	Poto, uz kikotanje, ustade. "Ovaj te ne voli koliko te Svila voli, ro|a~e Lori."
	Svila pokretom pokaza obojici da sednu. "Vas dvojica ste do{li pod zastavom mirovnih pregovara~a. One }e to svakako po{tovati."
	"Po{tovali smo i mi", re~e mu Mejtera Nana.
	Svila na tu primedbu nije reagovao. "Ti i pukovnik Bizon sada ste uvre|eni zato {to je generalisima Sijuf poku{ala da konfiskuje oru`je koje si delila svojim borcima. Kad bi bila ovde, ona bi mo`da objasnila da je samo `elela da podr`i na{u vladu, ovu vladu koju ti je Ehidna naredila da uspostavi{, {to si i u~inila, a koja je protiv Ajuntamienta. Sijuf je verovatno postupala ~vrsto uverena, kao {to su generalica Saba i [enila bile uverene u teldan uno}, da }e borci, ~im ne budu pod vojnom disciplinom, okrenuti oru`je protiv nas, da }e nas ru{iti. Imaj ovo na umu kad budemo razgovarali sa tim Trivi}kama."
	Svila se obrati Usiku. "Ti, generalisimo, ti si ljut i besan zato {to je generalisima Sijuf mimoi{la i tebe i Ra|u i uputila to nare|enje neposredno komandantima brigada."
	Usik, sumorna lica, klimnu glavom.
	"Imaj u vidu da je ona, prikupljaju}i to oru`je, radila isto {to bi i ti radio da nisi bio obuzdan mojim nare|enjima; i da je jasno pokazala da smatra da je sasvim beskorisno ~ak i poku{avati razlabaviti tvoju odanost."
	"Hm, a, o-vaaaj - je li?" upita Remora blenu}i u prazno sedi{te.
	"Njegova svesnost oti{ao je od nas", objasni Svila. "Pretpostavljam da je oti{ao sa Njorkom. Ti si ba{ u tim trenucima malo zadremao, uveren sam.
	Savetni~e Lori, savetni~e Poto, rekoste da dolazite da zatra`ite moju kapitulaciju, ali pod novim uslovima. Nemojmo se sad zapetljavati oko uslova. Objasnite ukratko, ako imate volju, kako znate da }emo mi i na{i saveznici biti potu~eni."
	Lori klimnu glavom. "Evo, sa`eto, kao {to tra`i{. Sijufica ve} neko vreme {alje patrole u seoske krajeve, oko grada, u potragu za hranom. Patrole oduzimaju narodu sve {to na|u, a za uzvrat ostavljaju papiri}e sa obe}anjima da }e jednog dana biti pla}eno, u {ta niko ne veruje. Te njihove 'promisorne notice' su, gotovo sasvim sigurno, bezvredne. Zato su na{i poljoprivrednici po~eli skrivati to malo hrane {to imaju, ali i organizovati svoje oru`ane bande da bi pru`ili otpor..."
	Usik ga prekide. "Za to si ti, Kalde, dao dopu{tenje, na paradi. Ja, kad sam to ~uo, kao da me je grom udario."
	Zumbula re~e: "Ti, Usi, misli{ da si stra{no pametan. [ta bi ti uradio?"
	Usik zausti da odgovori, ali ipak o}uta.
	"On bi, pretpostavljam, rekao generalisimi Sijuf da ona mora kupovati ono {to joj na{i ratari donesu." Svila slegnu ramenima. "A oni ne bi donosili dovoljno, ~ak ni pribli`no dovoljno, niti bi prihvatali, umesto novca, papiri}e sa obe}anjima kasnijeg pla}anja. Ona bi uskoro morala ili da {alje patrole, {to i sada ~ini, ili da `muri pred ~injenicom da pojedine komandantkinje njenih jedinica same, na svoju ruku, preduzimaju nekakve akcije za pribavljanje hrane. U oba slu~aja, mi bismo ih morali zaustaviti, ili bar poku{ati zaustaviti. U kratkom roku do{lo bi do bitaka izme|u nas i Trivigauntkinja po ulicama. Ja sam se nadao da to spre~im, ili bar odlo`im; ali time sam, bojim se, pribavio samo malo dodatnog vremena za nas, ili mo`da nimalo."
	"Pa, mogli smo mi sami da {aljemo takve grupe i pribavljamo hranu", predlo`io je Bizon.
	Mejtera Nana re~e: "Onda bi seljaci mrzeli nas umesto njih. Ako ve} moraju nekog da mrze, daleko je bolje da mrze Sijuficu i njene Trivi}ke."
	"Poenta je u tome", re~e Lori, "da seljaci po~inju pru`ati otpor. Ti si njima pomogao, ali mi im poma`emo vi{e."
	Poto se isceri Svili. "Cementiramo njihovu odanost nama, vidi{. Mi smo ona vlada iz dobrih ranijih vremena, vlada koja izlazi iz tla, donosi pregr{ti pu{aka debelja~a i deli ih besplatno." On se sitno nasmeja. "Za na{e biolo{ke ljude dobijamo hranu u izobilju. Ali ogromna ve}ina na{ih ljudi ispod zemlje su hemovi kojima hrana ne treba."
	"Procenjujemo", nastavi Lori, "da je oko petnaest hiljada, od pedeset i nekoliko hiljada boraca generalice Nane, bilo sa sela. Tih petnaest hiljada sada su naoru`ani, zahvaljuju}i vama. Mi smo naoru`ali jo{ oko ~etiri hiljade seljaka, a s tom akcijom nastavljamo. Ova sibila..."
	"Ja sam sada opet svetovna `ena", re~e mu Mejtera Mermer.
	"Ova svetovna `ena koja se stalno ne{to trpa u slu`bena posla hvalila se jednom prilikom da drugi ljudi mo`da dolaze u isku{enje da la`u, ali da ona uvek iznosi samo istinite brojke. Takav sam i ja. U roku od tri meseca Sijuf }e biti u nemogu}nosti da hrani vojsku, a da i ne pominjem konje, mazge, kamile. Po{to ne}e imati nikakve alternative, povu}i }e se u Trivigaunte. Do tada }e pola grada napustiti va{u pobunu. Do{li smo da vas obavestimo o tome i da zatra`imo da nam vratite iznose koji su bili na na{im li~nim teku}im ra~unima."
	"A Fisk odsad vi{e da ne dirate", dodade Poto.
	"To }e biti zajem~eno samom njihovom kapitulacijom." Lori pogleda oko stola: Lori, savetnik tako bogat iskustvom i znanjem da je ~ak i Mejtera Nana morala bila sklona da prihvati istinitost svega {to je rekao. "Da li vas zanima da ~ujete na{u ponudu?"
	"Ne." Svila zastade da oslu{ne `urne korake u foajeu. "Nemamo vremena. Prihvatam. Predajemo se. O uslovima }emo raspravljati kad bude vi{e vremena. Zato sam se nadao da }ete ostati sa nama, savetnici. Time biste olak{ali..."
	U tom ~asu ja uleteh u sobu. "One dolaze, Kalde, kao {to si i rekao. Oko dvesta njih, neke na konjima."
	"Hvala ti, Ro`e", re~e meni Svila i nasme{i se tu`no. "Pokuca}e one na vrata pre nego {to u|u - nadam se. Ako budu kucale, zadr`avaj ih {to du`e mo`e{, molim te."
	Poto je ve} bio na nogama. "Prihvatamo va{u predaju. Idemo, ro|a~e!"
	Mejtera Mermer im se ispre~i na putu. "Samo da vas podsetim na ono {to sam vam ve} rekla u ku}i moga sina. Predaja Kaldea Svile je valjana i obavezuje svakoga. Predaja nekakvog patere Svile nema nikakvog zna~aja. Prihvatate li njega kao Kaldea? Da to ostane do`ivotno?"
	Vrata kuhinje otvori{e se munjevito, sa treskom, tada, a Hosaan u|e krupnim koracima, dr`e}i jedan pi{tolj igli~ar u levoj, a drugi u desnoj ruci; iza njega nagrnu desetak `ena koje su mlatarale pu{kama debelja~ama. "Tvoje 'do`ivotno' mo`e biti vrlo kratko", re~e on Svili. "A i bi}e, ako ne digne{ ruke uvis. I vi svi ostali, tako|e."
	Jedan po jedan, Zumbula, pa Svila, Ustavica, za njim Poto, Pauk i Rog digo{e ruke uvis; Mejtera Mermer i Bizon poslednji, zajedno. Svila re~e: "Vi uvi|ate, nadam se, da je ovo u su{tini jedan nesporazum, malo spore~kavanje izme|u prijatelja, {to se mo`e, a uskoro i ho}e, izgladiti."
	"Rasporedi se", re~e Hosaan `enama koje su u{le sa njim. "Svaka da pokriva po jednog zarobljenika." On uputi Svili osmeh koji ne sti`e do njegovih nadsvo|enih o~iju. "Nadam se da si u pravu, Kalde. Na nekom li~nom nivou, gajim naklonost prema tebi i tvojoj `eni. Ali izvr{avam nare|enja pukovnice Aband`e koja..."
	Prekide ga prasak pi{tolja igli~ara. Zatim neujedna~eno gruvanje pu{aka sa debelom municijom, {to je dovelo do ogromnog, zagu{ljivog oblaka gipsane pra{ine; onda nastade zaglu{na tutnjava dok je padao gotovo ceo zapadni zid, sase~en pri dnu azofom koji je Svila dobio od doktora @drala i dao Mejteri Nani.
	
	14. NAJBOLJI LOPOVI NA SVITU
	"Patera?" pozva Rog tiho, upitno. "Kalde?"
	Svila se di`e u sede}i polo`aj. "[ta je?"
	"Kopriva spava. Gotovo svi spavaju, ali ja sam znao da ti nisi zaspao. Video sam ti o~i."
	Svila klimnu glavom, ali je taj pokret bio maltene nevidljiv u mraku ledeno hladnog {atora. "Ta~no, nisam spavao; a ti si, kao i svi ostali, obrvan brigama i `eleo bi da te neko ohrabri. Ja }u te ohrabriti najvi{e {to mogu, ali to nije ba{ mnogo."
	"Imam i neka pitanja."
	Svila se nasme{i, pri ~emu njegovi zubi sevnu{e u tami. "Imam i ja, ali na moja pitanja ti ne mo`e{ odgovoriti. Ja mo`da mogu odgovoriti na neka tvoja; poku{a}u."
	Kopriva pro{aputa: "Ne spavam ni ja. Rog je mislio da spavam, al ja sam se samo pravila, da bi on zaspao." Rog je uhvati za ruku, a ona dodade: "Imam i ja jedno pitanje."
	"Prvo da se ohrabrimo", re~e im Svila. "To vam je potrebno mo`da i vi{e nego {to uvi|ate. Nije nimalo verovatno da }e generalica Sijuf narediti da se nad vama izvr{i smrtna kazna, ili da budete ba~eni u zatvor. Hosaan - tako se [ljuk stvarno zove, on je dr`avljanin Trivigauntea - zna da ste ti i Rog bili u palati samo da biste pomagali Moli. Osim toga, vi ste jo{, maltene, deca. Sijuf je o{tra `ena, ali koliko sam ja video, ne surova; da je surova, ne bi njena vojska bila toliko verna njoj. Verujem, mada je to samo moje naga|anje, da }ete ti i Rog biti saslu{ani, a zatim pu{teni na slobodu."
	Rog upita: "Postoji li ne{to {to treba da ne ka`emo?"
	"Ne postoji, recite im sve. Ni{ta {to vi mo`ete re}i ne mo`e naneti nikakvu {tetu Zumbuli, niti Moli, niti meni. Niti paterama Ustavici i Inkusu, pa ~ak ni Pauku. Niti mo`e ikakva njihova izjava naneti {tetu vama. [to bolje oni shvate ulogu vas dvoje u svemu ovome, utoliko pre }e vas, posle saslu{anja, pustiti - ~ini se meni."
	Kopriva {apatom upita: "Zna~i li to da smo do`iveli neuspeh, patera?"
	"Naravno da ne zna~i. Nisam siguran {ta me pita{ - da li se pla{i{ da ste bili neuspe{ni kao ljudska bi}a ili..."
	"Neuspeh u izvr{avanju volje bogova."
	"Ne." U Svilinom glasu bilo je odlu~nosti. "Koliko je tebi godina?"
	"Petnaest."
	"Ja sam osam godina stariji. Meni ta razdaljina izgleda ogromna, a i tebi, nesumnjivo. Ali kako izgleda Njegovoj svesnosti, {ta misli{?"
	Rog re~e: "Njemu izgleda kao ni{ta. On je bio star, star ~ovek jo{ pre nego {to smo se rodili."
	"I pre nego {to sam se ja rodio. Onda pomislite koliko, tek, morate mladi izgledati Pesu, koji je sagradio ovaj svitak - a koliko tek Izvana{u, koji je oblikovao na{e pretke od blata na svitu Kratkog sunca." Svila za}uta, oslu{kuju}i tihe korake stra`e napolju i Ustavicino tiho hrkanje.
	"Po{to je Izvana{ zapo~eo nas, zapo~nimo i mi s njim. Ja njega nikada nisam video, osim u jednom snu, a i tad nisam jasno video njegovo lice; ali on je mene gledao od samog po~etka - zapravo, jo{ pre nego {to sam se rodio. Poznaje me bolje nego {to ja samoga sebe poznajem. Odabrao je mene da obavim jedan mali zadatak za njega. Da spasem na{ mantejon od Krva.
	"Krv je mrtav. Mo{us, koji je bio formalno uknji`en kao vlasnik i koga sam svojevremeno smatrao opakijuim od Krva, tako|e je mrtav. Novi augur u ulici Sun~evoj sada je patera Ustavica - mislim da na taj na~in, mo`da, Izvana{ ho}e da mi stavi do znanja da je moja du`nost ispunjena. Vas dvoje ste pomogli, pa sam, zato, siguran da vam je on zahvalan, kao {to sam i ja."
	Kopriva re~e: "Nas dvoje nismo uradili ni{ta, patera."
	"Naravno da ste uradili - ali, slu{ajte. Mo`da ja gre{im, mo`da nisam spasao na{ mantejon, mo`da ova promena augura nije znak ni~ega. Mo`da }u na kraju biti neuspe{an; to ne mogu znati sigurno. Ali u ovo sam siguran: ako pretrpim neuspeh, bog Izvana{ }e mi oprosti, a i vama, svakako. Poznajem ga i vi{e nego {to je dovoljno da bih u to bio sasvim siguran."
	Kopriva re~e: "Ja sam vi{e mislila na Ehidnu. Videla sam je, kad je govorila Mejteri Nani. Bila sam prisutna."
	"Bio sam prisutan i ja. Ehidna joj je rekla da uni{ti Alambreru. Alambrera je uni{tena, robija{i pu{teni na slobodu. Oslobodio sam ih ja."
	"Da, ali..."
	"Ehidna je naredila i uni{tenje Ajuntamienta. Mo`e{ re}i, ako `eli{, da Ajuntamiento jo{ postoji, ali razmisli: mrtav je Lemur, koji mu je predsedavao, i Lori, koji se posle Lemura na to mesto popeo."
	"Mejtera ka`e da ono nije stvarno bio Lori", re~e Kopriva. "Ona ka`e da je Mejtera Nana rekla da Poto upravlja tim savetnicima koje mi vidimo kao kad ~ovek dr`i lutkice na koncu."
	Svila se tiho nasmeja, i to je u tami bio vedar zvuk. "To podse}a na onog drvenog ~ove~uljka koga je Rog imao kad ste bili mali."
	"Da, patera."
	"Istina je to, siguran sam; i jednako sam siguran da je on svojevremeno na taj na~in kontrolisao svu petoricu savetnika. Me|utim, pre nego {to je doktor @dral ubio Lemura, mi smo otkrili da je pravi Lemur umro jo{ pre toga - mnogo godina pre toga, po svemu sude}i. Lemurovo manipulisano telo postalo je Lemur, jedini postoje}i Lemur, mada je verovalo da je podvrgnuto volji onog le{a koji je ostao da trune u Lemurovom krevetu. Prati{ li ti ovo, Ro`e? Koprivo?"
	Kopriva re~e: "Mislim da pratim, patera."
	"Kad sam na{ao vremena da porazmislim o tome, a to je bilo tek kad smo doktor @dral i ja izvu~eni iz vode, zapitao sam se {ta je sa ostalim savetnicima. Da je savetnik Lori ostao uz nas, kao {to sam ja od njega zatra`io, i da je ustanovio da ne mo`e prebaciti svoju svest ni u kakvog drugog hema, ja bih to znao - a mi bismo imali u svojim rukama, zarobljenog, {efa Ajuntamienta. Ovako, moram pretpostaviti da je Lori jo{ pre dolaska na pregovore sa nama znao tu istinu o sebi; da nije, ne bi onako zgrabio sa stola igli~ar koji je Usik ponudio Potou, ne bi onako po~eo da puca. Razumeo je generalisimu Sijuf dovoljno dobro da shvati da }e ona narediti da bude smaknut, sa nekakvim opravdanjem ili izgovorom; tako|e je znao da mo`e izgubiti svoj `ivot jednako kao i svaki ~ovek. Ispalo je da ga je izgubio vrlo brzo; ali je bar imao utehu da je poginuo kao borac, a to je njemu, mo`da, ne{to zna~ilo."
	"Ubila ga je neka od tih `ena?"
	Iz mraka do njih sti`e glas Mejtere Mermer, sablasno sli~an glasu stare Mejtere Ru`e. "Da. Ja sam to gledala. Videla sam kako on pada."
	Svila joj re~e: "O~ekivao sam da }e{ nam se pridru`iti, Moli. Pozvao bih te, ali nisam bio siguran gde si, a ne bi imalo smisla da idem po {atoru, spoti~em se o ljude i budim ih."
	"Naravno da ne bi, patera."
	Kopriva re~e: "Drago mi je {to si ovde, Mejtera. @elim ne{to da pitam. Svako ka`e da smo mi `ene na vlasti u Trivigaunteu. Vladarka je `ena, generalisima Sijuf je `ena. Videla sam je. Pa, ko su onda bile one `ene koje je [ljuk uveo u sobu, one koje su ubile savetnika Lorija? Za{to su primale nare|enja od [ljuka?"
	Mejtera Mermer {mrknu. "Ima{ mnogo da u~i{, Koprivo. Zar ne poslu{a Rog tebe, ponekad, pa i kad mu ka`e{ ne{to {to on ne `eli?"
	"Ovo je re~eno tako lepo, da ja ne mogu bolje", re~e Svila, "ali mislim da mogu dopuniti. One su uhode, naravno - agenti trivigauntske Rani, kao sam Hosaan. U nekoj razumnoj meri sam siguran da su dr`avljanke Virona. Hosaan mi re~e da su on i doktor @dral bili jedini Trivigauntovci u celoj mre`i agenata koju su ispleli ovde; verujem da je to istina."
	Rog zausti da pita jo{ ne{to, ali ga Svila prekide. "Treba da vam ka`em da sam, pre silaska u one tunele kod jezera, video kako ispred mene odmi~e neko. Kasnije sam prona{ao otiske stopala, a jo{ kasnije sam nai{ao na jedan le{ za koji mi Hamerston re~e da je `enski."
	"Ne pominji to mesto", re~e Kopriva, "u`asnem se kad god ~ujem."
	"I jeste u`asno. Ali ako smem pri~ati o toj poginuloj `eni, pretpostavljam da je povremeno putovala iz Trivigauntea u Viron, verovatno se predstavljaju}i kao trgovac. [enila je nosila poruke na pijacu, jednoj `eni; ona mrtva osoba koju sam na{ao mogla bi, lako, biti ba{ ta ista, sa pijace. Hosaan nju ne bi ni smatrao delom mre`e doktora @drala zato {to nije primala nare|enja od doktora @drala. Naga|am da je ona, pri svakom svom dolasku u Viron, ostajala samo nedelju-dve, najvi{e mesec dana."
	"Zna li iko {ta je s njim?" upita Kopriva. "Sa Hamerstonom? Da li je, zna{, dobro?"
	Mejtera Mermer progun|a: "Ti bi da zna{ da li sam ja tako brzo postala udovica. Ne znam, ali ne verujem. Kad su banule te `ene koje je [ljuk uveo, on je bio drugde, tragao je za materijalima; da je bio prisutan, mogao je spastiti sve nas. Svakako pateru Inkusa i mene, kao i na{u k}er koju smo po~eli graditi, da je bio u prilici."
	Rog re~e: "Dolazilo je dve stotine Trivigauntica, Mejtera. Patera me je postavio na ulicu da motrim na njihovo pristizanje. One bi ubile Hamerstona ako se on ne bi predao."
	"To nikad ne}emo znati." Mejtera Mermer sede pored Koprive.
	"Jo{ bi se moglo desiti da on vas izbavi", re~e Svila Mejteri Mermer. "Kao i sve nas ostale. Koliko sam ja njega sagledao, taj }e sigurno poku{ati, a to me i brine - ali rado bih se vratio na Koprivino pitanje.
	Zato {to `ene imaju vi{e vlasti nego mu{karci u Trivigaunteu, Koprivo, ve}ina ljudi zami{lja da }e tajni agenti njihove vladarke biti uglavnom `ene ili ~ak isklju~ivo `ene; eto najboljeg mogu}eg razloga da Rani {alje uhode mu{karce. Ali bilo bi, opet, prirodno da ti mu{karci, trivigauntski agenti u na{em gradu, anga`uju ovda{nje `ene. One imaju vi{e naklonosti nego na{i mu{karci za trivigauntski pogled na svet - i Zumbula je govorila ne{to sli~no kad smo se upoznali - a mu{karac iz Trivigauntea normalno tra`i hrabre i prodorne `ene kao {to su one me|u kojima je navikao da `ivi kod ku}e.
	Svi mi imamo sklonost da preterano uop{tavamo, bojim se. Ako su auguri ve}inom pobo`ni a naivni, mi zami{ljamo da je ba{ svaki takav, mada bismo, uz samo malo razmi{ljanja, uvideli da to ne mo`e biti ta~no. Na isti na~in, sigurno je da ima odva`nih mu{karaca u Trivigaunteu, kao i hrabrih i silovitih `ena ovde - jedan fini primer takve sedi, upravo, sa nama. A {to se ti~e onih `ena koje su u{le za Hosaanom, zaista nije bitno da li su bile 'Trivi}ke' ili 'Vironke'. Da nisu slu{ale nare|enja, ne bi bile od koristi Hosaanu i doktoru @dralu, pa bi odavno bile odstranjene."
	"Ja bih ne{to drugo da pitam, Kalde, ali se bojim da }e se Mejtera ljutiti na mene."
	"To je tvoj rizik, Koprivo draga."
	Rog re~e: "Ka`i meni, pa }u ja pitati."
	"Ne. Ako su te `ene mogle da se bave uho|enjem i da ubiju jednog savetnika, mogu to i ja. Kalde, ja sam prislu{kivala na vratima. Mejtera me je uhvatila i oterala odatle, ali kad je ona oti{la da nastavi rad na svom detetu, ja sam se vratila."
	"Ne ljutim se", re~e joj Mejtera Mermer, "ali ti bi trebalo da se ljuti{ sama na sebe. Takve stvari ne treba raditi, {to i sama zna{."
	Svila re~e: "To sad zaista nije od zna~aja."
	"Jeste. Jer ja sam pred sam kraj ~ula ne{to zbog ~ega sam sad i ustala kad sam ~ula da razgovara{ sa Rogom. Ti si... naprosto... odustao od svega. Onaj savetnik koga su ubili, Lori; on je pri~ao kako Ajunta{i dele seljacima pu{ke..."
	"A ja sam njemu rekao da }emo o uslovima predaje razgovarati kasnije, a sad da se predajemo."
	"Aha."
	Rog se usprotivi: "Pa, pobe|ivali smo, svi su to govorili."
	"Ro`e, Lori je govorio da oni pobe|uju, zato {to }e seljaci pucati na Trivi}ke, koje }e morati da odu. Onda je Kalde rekao: u redu, predajemo se, a o pojedinostima }emo se dogovoriti kad bude vremena. Na kraju je Mejtera rekla da on mora biti Kalde, jer ako nije Kalde onda ni re~i o predaji nemaju nikakvu va`nost."
	"Patera Svila nikad nije bio osvetoljubiv, draga."
	"Znam ja to, Mejtera, ali ne znam {ta ti to zna~i. Zar ti, Kalde, nisi `eleo da pobije{ savetnike?"
	"Naravno da nisam. [to se ti~e cele te pobune, moja jedina `elja oduvek je bila da je okon~am. Ja ho}u mir, a Viron da bude opet ujedinjen. Ehidna je naredila Mejteri Nani da uni{ti Ajuntamiento i vrati grad Scili. Jesi li ti ikada pomislila {ta to uputstvo zna~i, Koprivo?"
	"Izgleda da o tome nisam dovoljno razmislila."
	"Onda razmi{ljaj sada." Svilini prsti pru`i{e se kao da poku{avaju da napipaju ogradu crkvenog ambiona. "Povratak Scili zna~i: povratak na{oj Povelji. Scila je tu povelju napisala, pa, prema tome, nikakve molitve niti `rtvovanja ne mogu dokazati da smo verni Scili dok se mi sopstvene ustavnosti ne pridr`avamo. Povelja zahteva da postoji Ajuntamiento. Da li si to znala?"
	Rog re~e: "Ja sam znao, patera."
	"Na osnovu toga, jasno je da Ehidna nije mislila da mi ukinemo Ajuntamiento kao instituciju. Pa, ne mo`e, valjda, biti r|avo da u gradu postoji jedan savetodavni odbor, ~ije ~lanove, savetnike, narod bira svake tri godine; namera je bila da Ajuntamiento bude to - savet iskusnih mu{karaca i `ena sa kojima }e Kalde mo}i da se konsultuje u te{kim vremenima. Ehidna je zahtevala raspu{tanje ovog sada{njeg, o~igledno nelegitimnog sastava Ajuntamienta, a to je zahtev sasvim u skladu sa njenom podrazumevanom `eljom da se Viron vrati svojoj Povelji.
	Po{to je to tako, put prema miru bio je sasvim jasan, {to sam ja i video od samog po~etka. Ja bih morao ostati Kalde dokle god to narod `eli. Mogao bih proglasiti da je mandat ovog sada{njeg Ajuntamienta okon~an, zakazati izbore, i pozvati narod da glasa za pre`ivele ~lanove prethodnog Ajuntamienta. Mnogi bi tako glasali, a naro~ito oni gra|ani koji su bili na strani Ajuntamienta u ovim doga|ajima. Ti pre`iveli ~lanovi bili bi, dakle, realisti~no govore}i - opet izabrani."
	"Zvu~i{ tako tu`no, Kalde." Kopriva zadrhta i natisnu se udobno uz Roga. "Moglo bi se to jo{ i desiti."
	"Da, moglo bi. Razmi{ljam o onom vremenu kad je, u Krvovoj ku}i, savetnik Lori izlo`io Moli i meni jednu listu zahteva."
	"Koji su bili besmisleni", re~e Mejtera Mermer.
	"Ekstremni, svakako. On je hteo da mu Rani da taoce, a generalisimo Usik i drugi visoki oficiri da se izvedu pred sud. Ja sam mu se usprotivio."
	"Ali si i ponudio svoju ostavku", re~e Mejtera Mermer. "Bio si vrlo hrabar, patera."
	"Bio sam vrlo glup, vrlo umoran i vrlo upla{en. Da nisam bio takav, uvideo bih da treba pristati, obustaviti borbe i pre}i na razradu pojedinosti. Jesi li ikad razgovarala sa ~inovnicima u na{em Juzgadou, Koprivo?"
	"Nisam, Kalde."
	"Ja jesam. Potrudio sam se oko toga, jer sam znao da je Zumbulin tata bio jedan od glavnih ~inovnika tamo; ona ga mrzi, ali }e uvek biti njegova k}er. Prona{ao sam ga, i dok smo pri~ali o reformi Fiska, on je rekao: |avo je u pojedinostima."
	Svila se tiho nasmeja, razveseljen ovom uspomenom. "Kasnije je drugi stare{ina Fiska upotrebio istu tu izreku; a ja sam se setio kako su nam u sholi pri~ali da su demoni toliko zli da uni{tavaju ~ak i zle ljude. Moji nastavnici nisu stvarno verovali u demone, ali patera [tuka jeste; ja sam verovao da je istina ono {to govore, a kasnije, u Fisku, da je istina to {to su rekli Zumbulin otac i taj drugi zvani~nik.
	Pa, dobro, neka Ajuntamiento smiruje |avole. Mir bi zna~io da devet desetina Sijufine horde mo`e da ide ku}i. Hiljade nedu`nih `ena bilo bi po{te|eno u`asne pogibije u tunelima, za one koje bi ostale mi bismo mogli kupiti dovoljno hrane, a Ajuntamientu bi glavno oru`je bilo istrgnuto iz ruku - deljenje oru`ja selja{tvu. Jer {to su seljaci naoru`aniji, to bismo mi bolje stajali."
	"Mislio si da pobedi{ odustajanjem od borbe?"
	Svila zavrte glavom. "Ne mo`e niko da odustane od borbe i na taj na~in da pobedi; to je nemogu}e, Koprivo. Dodu{e, postoje mnoge borbe koje ne zaslu`uju da u njima pametan ~ovek pobedi. Ja sam mislio da ostvarim svoj naum - a to je mir - na taj na~in {to bih uverio neprijatelja da }e se okoristiti ako mi da tu jednu stvar koju ja `elim, mir. Istina glasi da bi Ajuntamiento, zaista, imao koristi od mira. Ja se ~ak i sad nadam da }u to posti}i, mada izgledi trenutno nisu najblistaviji."
	Rog re~e: "Generalica Nana i Bizon su se izvukli. Generalisimo Usik tako|e." Kopriva dodade: "A ja mislim da je pobegao i onaj drugi savetnik, onaj debeli. Da li }e sad, zbog ovih stvari o kojima govori{, nastati mir?"
	"Ne znam, ali ne verujem." Svila uzdahnu. "To }e zavisiti ponajvi{e od Trivigauntkinja; a dokle god one dr`e nas u zarobljeni{tvu, generalisimo Usik i generalica Nana }e ih, gotovo sigurno, smatrati za neprijatelje jednako opake kao {to je Ajuntamiento, ako ne i gore."
	Mejtera Mermer {mrknu. "Ne vidim za {ta smo mi njima potrebni."
	"Njegova svesnost voli da daje po dva odgovora, kratak i duga~ak", re~e joj Svila. "U ovom slu~aju on bi verovatno rekao da kratak odgovor glasi: Sijuficu mu~i savest. Do{la u Viron kao saveznica, tobo`, a u stvari sa tajnim planom da ga podvrgne vlasti Trivigauntea - da ~itav jedan grad postane sluga."
	"Da li je ona to ba{ tako rekla, patera?"
	"Naravno da nije; ali je vrlo hitro poverovala da mi pletemo neku zaveru protiv nje. Ljudi koji ve~ito sumnjaju da neko poku{ava da ih prevari uglavnom i sami stalno poku{avaju da varaju druge. ^im su generalica Nana i patera Ustavica oti{li da pregovaraju o miru sa Ajuntamientom, Sijuf se upla{ila da }emo mi sklopiti neki sporazum koji bi bio nepovoljan po Trivigaunte. Onda je zauzela Juzgado, a to je jasan znak namere da vlada ~itavim Vironom. Danas - valjda bi trebalo da ka`emo, ve}, 'ju~e' - ja pogre{ih i rekoh savetnicima Loriju i Potou da, ako `ele, mogu pregovarati sa nama li~no. Mislio sam da }e to biti bezbedno, zato {to }e Hosaan svaku na{u re~ prijaviti pukovnici Aband`i, a ja ne}u nijednu re~ kazati na kojoj bi mi Sijuf zamerila."
	"Pa, ja mislim, Kalde, da i nisi, sem toga sasvim na kraju."
	"Hvala. Tad, na kraju, vi{e nije bilo va`no. Rog i Gljiva su mi javili da su Trivi}ke krenule na nas, i meni je bilo jasno da sam se, dopustiv{i da savetnici u|u u Kaldeovu palatu, prekombinovao. Na nesre}u, i Hosaan se zaleteo u poteze jednako pogre{ne. Da su nam on i njegove uhode samo spre~avali odlazak odatle, sve do dolaska onih stotinu ili dvesta Trivigauntskih vojnikinja, moglo se ne{to posti}i. Nije bilo mnogo verovatno, ali nekakva mogu}nost je postojala. Ovako je veoma mnogo izgubljeno, a pre svega je izgubljen mir. Posti}i mir, to je uvek izvanredan ishod, u svakoj pogodbi; ali sada je mir hitnije potreban nego ikad, zbog Pesove pretnje."
	Svila otre suze sa o~iju. "Spasao sam na{ mantejon, Koprivo, a onda sam poku{ao da spasem i Viron, i ceo 'Svitak', a sad ne mogu ni{ta osim da sedim ovde i pla~em."
	"Spasavanje svita je ogroman posao za samo jednog ~oveka, Kalde. Smatra{ li da }e nas Pes zaista uni{titi?"
	Kao da nije ~uo Koprivu, Svila re~e: "Pri~amo ko se izvukao, a niko ne pominje Oreba. Da li se on spasao? Da li ga je iko video?"
	Jedan promukli glas graknu: "Tica ov-de!"
	"Orebe! Trebalo je da znam. Silazi ovamo."
	Lepr{anje krila za~ulo se u tami, onda Oreb tupnu na njegovo rame.
	"Njegova svesnost mi je jednom prilikom rekao da neki ljudi vole ptice toliko da ih dr`e u kavezima, a neki drugi toliko da ih pu{taju na slobodu. Onda je rekao da su Ehidna i sedmoro pripadnici te prve vrste ljudi, dok je Pes ~ovek druge. Kad sam kupio Oreba, bio je u kavezu; a kad sam ga osloba|ao, razlupao sam taj kavez - a nije mi palo na um da kavez njemu, mo`da, zna~i uto~i{te."
	Rog re~e: "Nikad nisam sagledao ovaj na{ svitak kao kavez."
	"Pa, nisam ni ja, dok mi Izvana{ nije pokazao {ta postoji napolju. Izvan 'Svitka'."
	"Mo`da }e Njorka i [enila uspeti da ukradu vazduhoplov generalice Sabe, Kalde, i da Shiatanu ispune `elju da bude vra}en u Glavni procesor."
	"Dobar ma-li", obavesti Oreb Svilu. "Le-ti."
	"Orebe, ja verujem da je on i dobar, i mali. I Njorka je dobar, ~ak i [enila je na neki na~in veoma vi~na osoba. Ali istinu da ti ka`em, ja u njih nemam nimalo poverenja kad do|e do ovakvih stvari - manje nego {to bih imao poverenja u Potoa i Pauka, na primer. Iskreno re~eno, nijednog trenutka nisam verovao da je mogu}e prebaciti Njorku i njegovu dru`inu u Glavni procesor na ma koji na~in osim da pridobijemo generalicu Sabu i njenu posadu da ih prevezu tamo, dobrovoljno.
	To je bio jo{ jedan razlog za sklapanje mira; {tavi{e, najhitniji od svih razloga - jer, dokle god traje rat, Sijuf bi `elela da ima tu vazdu{nu la|u iznad sebe. Naravno da la|a ni{ta ne koristi dok se bitke vode u tunelima, ali ako bi Ajuntamiento `eleo da pobedi, morao bi krenuti u obra~un na povr{ini, a tamo bi vazdu{na la|a bila strahovit protivnik.
	Me|utim, ako bi se rat okon~ao, bilo bi mo`da - nagla{avam, mo`da - mogu}e ubediti Sijuficu da uradi to {to mi `elimo. Sad }emo, bojim se, morati da ~ekamo da se rat nekako sam zavr{i, ili da Pes preduzme te svoje 'mere' za izgon ~ove~anstva odavde. A on bi za to mogao upotrebiti razna sredstva, ja ih se mogu setiti bar desetak, i nijedno nije prijatno."
	Svila je ~ekao da ga jo{ neko ne{to pita, ali svi su }utali, ~ak i Oreb. Naposletku on re~e: "Sad da spavamo, ako mo`emo. Bojim se da nas ~eka te`ak dan."
	"Hm, Kalde?" doplovi iz mraka unjkavi glas, Ustavicin.
	"Da, patera. @ao mi je {to smo te probudili. Nastojali smo da govorimo tiho."
	"Slu{ao sam sa velikim, je li, edukativnim efektom. [teta {to se nisam, razume{, ranije. Pro-budio. Ali jedno. Eland, a? Poznavao, ja. Rekao si, ovaj..."
	"Rekao sam da raspola`em nejasnim opisom ubice. Nejasnim barem sa na{e ta~ke gledanja. Verujem da je ubica Hosaan, koga si ti upoznao pod imenom [ljuk; to je bio onaj na{ voza~. Ne}u ti, sada, re}i kako sam do opisa do{ao. Spavajmo, patera."
	"Do-bra mala", re~e Oreb poverljivo.
	"Zaooo booo uuub zaoooo sviiiit", dremljivo dade svoj komentar Tik, u{u{kan lepo uz Zumbulu.
	Zure}i u visine, u vazdu{nu la|u jo{ daleku, Svila ste`e zube, re{en jednako ~vrsto da ne smeju, protivno ledenom vetru koji je praskavo lepr{ao njegovom mantijom, zubi da mu zacvoku}u, i da ne sme, zbog vazdu{ne la|e, da blene uvis otvorenih usta, mada je ta lete}a struktura bila tako ogromna da je izgledala pre kao prirodna pojava nego kao ljudsko delo. Divovski trup boje mumije probijao se, veoma lagano, kroz sivo podnevno nebo, povremeno nestajao me|u niskim oblacima, tamnim od snega u njima; ali se uvek pojavljivao sve bli`e ovoj livadi, mokroj na zimski na~in, gde su Svila i njegovi pratioci, pod stra`om, ~ekali.
	Mejtera Nana ~vr{}e ga ste`e za mi{icu i izgovori jedan zvuk nalik na pad samo jedne kapi ki{e u praznu limenu kofu. Zatim drugi takav zvuk. Pa tre}i. Svila prestade gledati vazdu{nu la|u i okrete glavu ka njoj. "Za{to pravi{ te zvuke, Mejtera?"
	"Pusti je", {apnu mu Zumbula. "To ona pla~e."
	"Zna ma-la", potvrdi Oreb.
	"Tu tvoju pticu ne}e{ mo}i da povede{, Kalde", re~e Saba, silaze}i sa konja i naprosto ispustiv{i uzde iz ruku. Njeno svinjsko lice bilo je strogo, ali ipak i puno saose}anja. "@ao mi je, ali to ne mo`e." Jaha~kim bi~em ona pokaza ka Zumbuli. "Ti si, devoj~ice, tako|e imala neku `ivotinjicu. Gde ti je?"
	"Jedddddnog katatata-hresta", re~e joj Zumbula kroz cvokotanje zuba. "Jutros-sss sam mu dala ne{to da jede i onda ga oterala."
	Svila re~e: "Ti, Orebe, mora{ oti}i. Odleti, ako mo`e{, opet na ono mesto gde si uhva}en bio."
	"Dobar Svi-la!"
	"Dobar si ti ptican, tako|e, ali mora{ oti}i. Vrati se na mo~vare Palustrije; onaj ~ovek na pijaci rekao je da si poreklom odatle."
	"Tica sta-ne", saop{ti Oreb, ali onda ciknu i odlete, jer je Saba bi~em {vi}nula po njemu.
	"Izvini, Kalde, nisam ga namerno. Je l' bio lep doru~ak?"
	"Pe~ena hrana za konje", re~e joj Zumbula.
	"Hleb za horde, mislila si re}i. Ej, kolike smo mi devoj~ice kao {to si ti pretvorili u vojnike pomo}u tog hleba."
	Svila re~e: "O~ekivao sam da }e me saslu{avati generalisima Sijuf."
	Iza njega Inkus po~e: "Mi smo sveti auguri, ne mo`ete tek tako da nas..." Odmah progovori i Ustavica, a pridru`i im se i Paukov glas.
	"Ti{ina tamo!" dreknu Saba. "Nemoj ja da naredim da vas izbi~uju sve. I to ne drugi - ja }u da vas bi~ujem!" Ona ih prebroja, mrdaju}i pomalo usnama. "Osam. Tako je, osam."
	Onda ja~im glasom: "Idete mojom vazdu{nom la|om. Kalde je rako da bi je `eleo razgledati, to }e i da dobije. Svi se ukrcavate ~im nam spuste i{. Vodimo vas ku}i da vas Rani i njene ministarke dobro pogledaju. Ali ako neko, ili neka, pravi probleme, moglo bi se desiti da ne stigne tamo. Mi prijavimo: pala sa broda. Jasno? Ako... ak..."
	Vide}i kako su Sabine o~i utonule i ugasile se, Svila spusti ruku kojom je do tad dr`ao Zumbulu oko ple}a. "Mo`emo li ti i ja pro{etati korak-dva, generalice? @eleo bih ne{to da razgovaram s tobom u ~etiri oka."
	Saba zaklima glavom kao marioneta. "Celo jutro sam ja ovde, Svilo. Ova misli da se ti ne}e{ nikad vratiti."
	"A, tako." On povede Sabu u stranu. "Ali nas ne}e ni poubijati, jer da ho}e, ne bi time pretila. Ne brinem se ja za sebe, Gljivo; Izvana{ }e se pobrinuti za mene, na ovaj ili onaj na~in. Brinem se za Zumbulu i za tebe."
	"Svilo, baka }e paziti nju."
	"U ovom trenutku je obratno, Zumbula se stara o njoj; ali u osnovi si ti u pravu. Me|utim, ko }e se o tebi brinuti kad tvoja baka bude daleko?"
	Saba se nasmeja, a Svila se, ~uv{i tu buku li{enu svake radosti, naje`i; u isti mah se zabrinu da }e Sabine vojnikinje, koje su motrile na svaki njihov korak, ne{to posumnjati. "Bi}u ja sa vama, gore, u vazduhu. Svilo. Onaj koji je svoja krila polomio ve} se nalazi tamo."
	
	"Zar - pa, ne dolazi - ne mo`ete - apso-lut-no ne dolazi u obzzz... zzzz!" Pomo}ni menad`er dnevne smene Fejst tr~karao je uz Peska, uzvikivao, pocikivao.
	"Eno, tamo, naredni~e", re~e Hamerston i mahnu ka stra`arkama koje su stajale ispred Sijufinih vrata. "Vidi{ male puce? Zna~i da je ona tu."
	Dve 'male puce' ve} su osloba|ale ko~nice svojih pu{aka sa debelom municijom.
	Ne obra}aju}i nimalo pa`nje na to, Pesak dohvati prsa Fejstove tunike i odi`e mu blistavo ugla~ane cipele daleko iznad stepeni{nog, tri prsta debelog tepiha Erminovog hotela. "Ka`e{, ne mo`emo upadati tek tako u apartman, a?"
	Fejst je hvatao vazduh, gu{io se.
	"Razumeli smo, zato }e{ u}i ti prvi. Pri~aj tako da te ove devojke propuste, i u|i."
	Na odmori{tu Pesak stade, i pokaza Fejsta stra`arkama, istovremeno dr`e}i pu{ku jednom rukom, kao pi{tolj, uperenu ka njima. "Kad u|e{, reci generalisimi da imamo velike vesti koje mo`emo prodati vrlo jeftino, pa ako..."
	Vrata 'sobe' Lirihord na~injena od sandalovog drveta, slo`eno izrezbarena, otvorila su se; na njima se pojavila upadljivo lepa `ena bujne crne kose, u nekoj ku}noj haljinici, tankoj i prozirnoj kao veo. "Zdravo. Vi biste da vidite generalisimu Sijuf?"
	"Ta~no, Plutonijumka." Pesak zakora~i prema vratima, a kao onda odbaci Fejsta koji ostade da le`i presami}en preko ukra{ene ograde. "Ti joj ka`i da je stigla prva grupa prvog voda ~ete 'Es' vojske Virona. Upamtila si sve to?"
	Mlada lepojka klimnu glavom. "Dovoljno dobro, naredni~e. Ja sam Ljubi~ica."
	"Drago mi je. Narednik Pesak. Reci joj da ne}emo potro{iti mnogo njenog vremena i da ne tra`imo mnogo, a da }e biti prokleto zadovoljna {to je popri~ala s nama."
	"Pri~ekajte malo, ona se obla~i." Vrata se zatvori{e.
	"[ta misli{?" upita Liskun Hamerstona. "Da l' }e nas primiti?"
	"Pa, ho}e, na ovaj ili onaj na~in", re~e mu Hamerston; a njegove ruke, maltene suvi{e brzo da bi o~i to mogle pratiti, polete{e i dograbi{e cevi pu{aka debelja~a u rukama obeju stra`arki i zgnje~i{e ih.
	
	Na kraju, kad upornim kucanjem na vrata nije postigla ni{ta, Skleroderma, prijateljica Mejtere Mermer, po~e lupati dr{kom svog novog pi{tolja igli~ara po zadnjim vratima Kaldeove palate. Jedan prozor na drugom spratu otvori se sa jakim treskom, a napukli mu{ki glas graknu : "Ko je? Poseta? Za Kaldea? I ja bih to!"
	"Do{la sam kod Moli", saop{ti Skleroderma ~vrsto. "I vide}u je sigurno. Da li je njoj dobro?"
	"Moli? Moli? Dobro ime. Za ribu! Moja ro|aka? Ne znam je! ^ekaj!"
	Prozor se sa treskom zatvori. Skleroderma spusti pi{tolj u d`ep zimskog kaputa i prite`e kaput oko sebe tako `estoko da je na tren izgledalo kao da bi ga, ~ak, mogla i zakop~ati.
	Onda se vrata, opet sa treskom, otvori{e. "U|i, u|i! Hladno napolju! A i unutra - ceo zid fali, stra{no! Nema Moli. Misli{ na Mukoricu, mo`da? Gljivu, dakle. Al je to mr{ulja! Ona je ovde. Zna{ je?"
	"Naravno da je znam, to je Molina unuka. Mo`da..."
	"Ne}e da pri~a", re~e mr{avi starac koji joj je otvorio vrata. "Pitao ja o Moli. Da l' bi pri~ala s tobom? Sa mnom ne}e! Na spratu! Ho}e{ da je vidi{? Mo`da }e hteti!"
	Skleroderma, koja je zbog svoje velike te`ine imala izrazitu odbojnost prema stepeni{tima, odmahnu glavom odre~no. Gurnu vrata iza sebe i zatvori ih. "Uhvati}e neki nazeb tamo, pa }e nam umreti, jadno malo izgladnelo. Odmah da si je doveo dole." Valjala se za njim kroz trpezariju i kroz kuhinju. Povika za le|ima star~evim, koja su brzo nestajala u daljini: "Ja }u da nalo`im vatru, a i ru~ak da pristavim za nju."
	
	Visoko iznad trivigauntske vazdu{ne la|e, Oreb je osmatrao u pravcu 'lifta' koji se, nalik kavezu, njihao ispod. Pitanje je, kako ga je Oreb shvatao, bilo ne 'da li se pridru`iti opet Svili' nego, isklju~ivo: kad. Mo`da je najbolje pri~ekati da Svila bude sam. A mo`da prvo na}i ne{to za jelo. U onoj velikoj ku}i na brdu uvek ima hrane, ali Oreb bi hteo, tako|e, da izravna neke ra~une.
	Blistave crne o~i, o{trije od ve}ine teleskopa, prou~ile su 'dobru malu' koja se u}u{kala uz Svilu. Uzalud; ono nije tu. Onda, pregled urednih redova ku}a sa {iljatim krovovima. Cilj uo~en! Oreb zaokre}e u silaznu putanju, koja se brzo pretvara u obru{avanje.
	
	"Ti", re~e pterovojnikinja Nizama svom novom ljubimcu. "Ti ima da bude{ tih kao mi{ u tom rancu."
	"Daaaaa."
	"Tih kao dva mi{a. Kad se ukrcamo..."
	Crni i crveni projektil fijuknu izme|u njih sa promuklim krikom. Novi ljubimac pokaza i zubi}e i kand`ice, silno ljut. "Loooo{! Looo{! Meeee plaaaa{{..."
	
	Peskovi vojnici ispunili su luksuznu trpezariju 'sobe' Lirihord svojim u~tivim zveckanjima i metalnim kuckanjima, dok je Sijuf uzvra}ala na njegovo salutiranje. "^ula za tebe, naredni~e. Za{to do{ao?"
	"Ima{ nekoliko zarobljenika..."
	"Vi{e."
	"O dva ja govorim. Ovo je kaplar Hamerston."
	Hamerston stade u kruti stav mirno.
	"O`enjen je, ali kod tebe su njegova `ena i njegov najbolji drugar. Mi bismo hteli da nam oni budu vra}eni, a ono {to imamo re}i vredi za desetoro takvih. Evo mog predloga. Mi tebi ka`emo to {to imamo, i prepustimo odluku tebi, generalice. Ako smatra{ da nije vredno, ka`e{ tako, i mi odlazimo. Ako smatra{ da vredi, mi dobijemo njih dvoje. Da?"
	Sijuf pljesnu {akama i na njenom staklu pojavi se monitor kome ona re~e: "Zovi mi pukovnicu Aband`u."
	Pesku re~e: "Naredni~e, ia, kao prvo, ne znam da li dr`im `enu i priatelja ovog voinika. Ljubi~ica draga, donesi mi listu od no}as Aband`inu."
	Ljubi~ica se {iroko osmehnu i namignu Hamerstonu. "Nema da nema."
	"Ta `ena, tai priatelj, vojnici tako|e?"
	Hamerston re~e: "Ne, gospo|o. Moja `ena je civil. Zove se Moli. Nije ve}a od tebe, generalice, mo`da je i manja. Moj prijatelj je biolo{ki ~ovek, i to augur, a zove se patera Inkus. Neki ljudi misle da je koadjutor. Zapravo, on je Prolokutor, ali to jo{ nije postalo poznato."
	Lice monitora popuni se bojama, preoblikova se, postade lice Sijufine zapovednice obave{tajne slu`be.
	"Ima ovde previ{e natprirodnih poslova, pukovnice. Vidi{ ovde ove voinike, ~uda tehnike, treba u muzei, ali ne, oni slobodni, pa ~ak i ratuiu protiv nas, ali i za nas tako|e. Do{li da ponude trgovinu. Za `enu od re~i i ~asti ne smatram li se ia?"
	Ljubi~ica odu{evljeno zaklima glavom, a Aband`a re~e: "@ena od re~i i ~asti svakako jesi, generalisima."
	"Upravo tako. Ne varam, ~ak ni ove voinike. Zato moram znati. Imamo li mi svetog ~oveka Inkusa? Ljubi~ica, draga, ti ~itai imena. Pukovnice, koliko sada?"
	"Osamdeset dvoje, generalisima. Bilo je i nekoliko drugih svetih ljudi osim Kaldea, taj Inkus bi mogao biti jedan od njih." Aband`a po~e prelistavati neke papire ispod vidnog polja svog stakla za komunikaciju.
	Nagnuv{i se preko Ljubi~icinog ramena, Hamerston pokaza prstom triput debljim od njenog.
	"Ja ba{ ne umem da ~itam mnogo dobro", {apnu ona. "Koja je ova druga re~? Pa, nije valjda... Maco, pa ovde stoji '[enila'. Da nije to ona na{a [en?"
	Aband`a di`e pogled. "Ljubavnica onog Vironca koji je planirao da nam ukrade vazdu{nu la|u. Generalice, ta je sedela preko puta mene na ve~eri u Kaldeovoj palati."
	Hamerston re~e: "Ovde pi{e 'Mejtera Mermer, sveta `ena'. To je moja `ena, Moli. Evo i patere. Imate ih, jasno je."
	"U tom slu~aju, morate mi dati tu va{u informaciu", re~e Sijuf Pesku. "Ako vredi njihove slobode, oslobodi}u ih naihitnie {to mogu. Ne ka`em 'odmah'. Odmah mo`da ne mogu}e. Ali naihitnie {to mogu}e. Vi ne postaiete izdainici svog grada ~ine}i ovo?"
	Pesak odmahnu glavom. "Pre }emo gradu na ovaj na~in pomo}i, mi{ljenje je na{e. Vidi{, ako si pametna, pusti}e{ i Kaldea, kad ti ovo ka`emo. Nama je on komandant. On je na samom vrhu lanca komandovanja; a znamo da je kod tebe."
	"Generalice, vazdu{na la|a..." po~e Aband`a; lice joj je bilo uznemireno, kretalo se.
	Sijuf joj pokretom dade znak da }uti. "O tome govorimo kasnie, pukovnice. Prvo moram saznati {ta ovai voinik zna."
	Ona se okrete opet Pesku. "Pusti}u tvog Kaldea, veli{. Ia to ne ka`em. Nikakva obe}anja ne daiem, o Kaldeu. Niti vi o njemu pregovarali, prime}uiem."
	"Zato {to smo znali da ti ne bi ni htela o njemu pregovarati, generalice. Rekla bi da njega zadr`ava{, i gotovo. Ali pusti}e{ ga, ako si pametna. To bi bilo bolje i za nas i za tebe. Mislimo da i ho}e{. Na{a je, zapravo, namera da uz njega budu oslobo|eni i Hamerstonova supruga i njegov drugar."
	Pesak je oklevao, bacao pogled na Aband`ino lice na staklu, zatim na Sijufino. "Pobuna je okon~ana. To smo do{li da ti javimo, generalice. Reci nam kako }e{ odlu~iti o Moli i tom pateri, kako li se zva{e..."
	"Inkus", re~e mu Hamerston.
	"I o pateri Inkusu, pa }emo ti dati pojedinosti. Imamo li tvoju re~?"
	"Pusti}u to dvoie naihitnije {to mogu. Zar ne rekla? Dozovite mi sliku naive}e boginje, one {to sama vlada sa vrha, i zakletvu da}u pred njom. Nema takve slike ovde, me|utim, koliko znam."
	"Tvoja re~ nama je sasvim dovoljna, generalice." Pesak baci pogled na Hamerstona, koji klimnu glavom.
	"U redu. Da ti mi govorimo, generalice, ili }e{ ti postavljati pitanja?"
	"Prvo ja iedno pitanje. Onda vi odgovorite, onda ia postavim slede}e ako `elim, i tako dalje. Kad sam zadovoljna, dam nare|enje, a ako vi `elite da vam ih dovedemo na neko odre|eno mesto, mo`e. Ali ne udaljenie od iednog dana putovanja."
	Hamerston re~e: "U Kaldeovu palatu. Tamo smo stanovali i Moli i ja." Liskun upita: "Da li }e to biti problem, generalice?"
	"Ni naimanje. Razumno sasvim. Moie pitanje. Ka`ete da ia pusti}u va{eg Kaldea, predsednika va{e dr`ave. Ia ne mislim to, ali sam radoznala. Za{to mislite da ga ia pustiti ho}u?"
	"Zato {to on, od svih ljudima sa kojima ovde mora{ pregovarati, ima najvi{e naklonosti prema tebi", re~e joj Hamerston. "Ja ga poznajem prili~no dobro. Ja i narednik smo ga pokupili na patroli jednom prilikom, i bogami smo dobro ubili bika s njim pre nego {to nam je klisnuo. Osim toga, `iveo sam sa Moli u Palati neko vreme, kao {to rekoh, i slu{ao od nje dosta o njemu."
	"A slede}i put kad smo ga uhvatili, ja sam pomagao savetniku Potou da ga saslu{ava", re~e Pesak. "Zato ga i ja poznajem prili~no dobro. On se mnogo prima na mir, mir. Poku{avao je on da zaustavi taj njihov ustanak jo{ i pre nego {to si ti stigla u Viron."
	Slede}ih sekund ili dva Sijuf je prou~avala Peska kao da se nadala da }e u njegovom praznom metalnom licu na}i neki nagove{taj o tome {ta on, zapravo, misli. "Vi ubiste tog ~oveka Potoa. Kasnije, pretpostavljam? Ka`e ta Nana. Ali ga ne ubiste dobro, vratio se."
	"Bio sam i ja mrtav", re~e Pesak. Ljubi~ica, na ovo, uvu~e vazduh {umno, u`asnuto. "Mogao bih da ti pri~am o tome, ali bi potrajalo."
	"Radie da ~uiem o svr{etku pobune. U skladu sa va{im predlogom."
	"Dobra misao. Dakle, sino} je bila gu`va u Kaldeovoj palati. Mi vojnici nismo bili prisutni, ali smo ~uli od generalice Nane. Tvoji su poku{ali da ugrabe sve prisutne, ali se ~etvoro izvuklo, dok je savetnik Lori oti{ao pod 'K'. Pobegli su Nana i pukovnik Bizon, generalisimo Usik i savetnik Poto."
	"Znam ia to sve." Sijuf posla jedan ogor~eni pogled Aband`i, u staklo.
	[kriljac re~e: "Ka`i joj o kapitulaciji, naredni~e. To je prili~no va`no."
	"Da, on je kapitulirao. Kalde se predao. Mo`da ti to nisi ~ula, generalice. Desilo se pre nego {to su upali tvoji ljudi."
	Sijuf klimnu glavom. "O tome izvestila pukovnica Aband`a. Imala dou{nika u doma}instvu Kaldeovom, postignu}e krajnje za pohvalu."
	"Hvala, generalisima", re~e Aband`a.
	"Posle su to ~etvoro pobeglih seli da porazmisle zajedno, razume{? Na{ generalisimo je bio do{ao u lebdelici Garde, sve ~etvoro su usko~ili u nju i pobegli zajedno. Dakle, i savetnik Poto s njima. I onda je on, dabome, rekao: va{ Kalde je digao ruke - zna~i, mi smo opet gazde. Savetnik Lori je mrtav - zna~i, ja sam novi predsedavaju}i Ajuntamienta. Vi sad radite za mene. Ako budete dobri mo`da vas ne}u streljati."
	[kriljac re~e: "A u sebi je verovatno re{io da ih strelja sve, uveren sam ja. Verovatno }e da razbuca i na{eg narednika, al sad stvarno na parampar~e."
	"Jaoj!" uzviknu Ljubi~ica, a Sijuf se nasmeja. "Gle, dizastor, posle takve no}i", re~e Sijuf. "Poto ne priatelj ovog voinika koi ga nedavno, nema ni mesec dana, ubio. Poto }e ga zato, kako si ono rekao?"
	"Razbuca. Ima da ga razbuca."
	Pesak klimnu glavom. "Al {ta god on meni da uradi, ba{ me briga. Rekoh da sam ve} bio mrtav. Je l' se tebi pri~a o meni, ili da ~uje{ ostalo?"
	Hamerston re~e: "Rasprava to ~etvoro trajala je, po Bizonovoj tvrdnji, ba{ dugo. Ali o jednoj stvari su postigli saglasnost iz prve. Reci im, naredni~e."
	"O vama strankinjama, generalice." Pesak uperi ogroman ka`iprst u generalisimu Sijuf. "Savetnik Poto je opakiji nego iskrivljen francuski klju~, a tebe mrzi vi{e nego prljav{tinu u svojoj pumpi. Generalice Nana mrzi Potoa, ali na njenoj listi ti si na drugom mestu."
	"Centralna li~nost, ta Nana, nesumnjivo. @ena sama na vrhu." Sijuf je izgledala zami{ljeno. "Pukovnice, {ta ka`e{ ti na ovo?"
	U staklu, slika pukovnice Aband`e slegnu ramenima. "Nije suprotno nijednoj od informacija kojima ja raspola`em, generalisima."
	"Dvoje izostavio, naredni~e. [ta sa njima?"
	"Nisam ih izostavio, gospo|o", usprotivi se Pesak. "Samo jo{ nisam do{ao do njih. Pukovnik Bizon je ~ovek generalice Nane. Ako ona ka`e 'Pljuni ulje', on odmah pita 'Koliko daleko?'"
	"Razumela to. Nastavi."
	"Generalisima Usika nismo videli, ali ovde prisutni kaplar Liskun jutros je op{irno mrmoljio sa Usikovim voza~em, onim koji ga je dovezao, a zatim izveo to ~etvoro iz opasnosti. Ka`i joj, Liskune."
	"Usik je na sastanak do{ao dr`e}i u rukama pu{ku debelja~u, generalisima", po~e Liskun. "Tako ka`e njegov voza~. Ali Usik normalno ne nosi ni{ta osim igli~ara i ma~a, zna{? Postavlja se pitanje za koga je poneo debelja~u. Kasnije, dok su sedeli u kolima i pri~ali - ti zna{ unutra{nji raspored tih naoru`anih letelica, generalisima? Izme|u prednjih i zadnjih sedi{ta ne postoji nikakav pregradni zid, ni{ta, zato je Usik sasvim lepo u~estvovao u razgovoru. Generalica Nana je rekla ne{to u smislu da je savetnik Lori predsedavao Ajuntamientu. Onda je Usik kazao: da, al taj Lori je sad mrtav. Tako sre}no je to rekao, da voza~ misli da ga je mo`da upravo Usik ubio."
	Pesak pogleda Ljubi~icu, pa Aband`u, pa Sijuf. "Svejedno, savetnik Poto je re{io da ukloni Usika, i to je Usiku jasno. Usik je do pobune bio brigadir, a to zna~i da je Ajunta{ima bio verni {raf u podu. Ali ~im se pojavio Kalde Svila, Usik se uzdigao do zapovedanja celom hordom Virona. Ali poznaje Potoa, i zato mu je sad jasno koliko je Poto besan na njega."
	Sijuf, koja je neko vreme sedela zavaljena u svoje mekano sedi{te, sad sede uspravnije. "Vi mislite da ia pustim va{eg Kaldea da on spasava Viron. Ba{ mene briga za va{ Viron."
	Ljubi~ica re~e: "Pa, meni jeste stalo do Virona, pomalo. Osim toga, poznajem njegovu `enu."
	"Ti sad misli{ da }e sve biti opet isto kao nekad", re~e Pesak Sijufi. "Oni u tunelima, dole, a mi iznad. Zaboravi to. Kao {to rekosmo, to ~etvoro su u pogledu jedne stvari jednoglasni."
	On za}uta. Aband`a re~e: "A to je, sigurna sam: da se mi sad svakako moramo vratiti u na{ grad. Ovaj vojnik je verovatno u pravu, generalisima."
	"Ja jesam u pravu, ali ti, ti nisi. Oni su rekli, svo ~etvoro, da vas ne mogu pustiti da se 'vratite'. Ne mogu, ili ne}e. Kao prvo, ne veruju ni da biste vi pristale da odete."
	Pesak je ~ekao da Sijuf progovori, ali ona to ne u~ini.
	"Zato su re{ili da srede tu stvar, da uni{te inostranu vojsku - vas, dakle - pre nego {to vam stigne neko eventualno poja~anje iz Trivigauntea."
	Hamerston proglasi: "Kalde to ne bi odobrio, generalisima; utisak moj o njemu je takav. Ovi su po~eli pripreme, pozvali su ponovo pod zastavu borce generalice Nane, Garda se sprema za napad, ali i vojska, tako|e, zauzima polo`aj za napad na vas. Da nismo posebna izdvojena grupa, bili bismo, i nas petorica, sada tamo. Ima{ jedan dan, mo`da dva. Ali ako pusti{ Kaldea, on }e to zabraniti."
	"Mudro s va{e strane", re~e Sijuf. "Sagla{avam se. Pukovnice Aband`a, ima{ na raspolaganju na{eg priatelja, Kaldea Svilu? Dovedi ga u moi Iuzgado. U palatu pravde, dakle. Tamo }u imati susret sa njim. I tu svetu `enu Mermeru, ali i tog svetog ~oveka. Sabin brod jo{ ne odleteo?"
	"Na`alost, odleteo je pre jedan sat, generalisima." Aband`in glas odavao je veliko `aljenje. "Javi}u se generalici Sabi preko stakla, me|utim, i preneti tvoj zahtev da se ona vrati u Viron."
	Hamerston se po~e primicati; tvrde crte i izgrebana boja na njegovom licu izgledali su neskladno u okru`enju tako velike koli~ine porcelana, finih tkanina, ugla~anog ru`inog drveta. "Ne treba nama preno{enje zahteva. Nego nare|enja. Reci im da se vrate!"
	"To ia ne mogu", objasni Sijuf. "Kad vazdu{na la|a odleti iz Virona, odmah pod kontrolom na{e ministarke rata, u Trivigaunteu. Ali ona }e ie poslati nazad, veruiem, ~im ia zatra`im."
	"Zovi je sada. Reci joj!"
	"To tako|e ne mogu. Monitore, dovoljan ovo razgovor sa Aband`om. Ona zna {ta treba da ~ini."
	Sijuf opet pogleda Peska i Hamerstona. "Aband`a mora sa generalicom Sabom razgovarati, a Saba sa ministarkom rata. Dok oni razgovaraiu, ia moram pripremati na{e za ovai napad. Mo`da mi napadnemo prve. To }emo videti."
	Aband`ino lice izblede, pretvaraju}i se u sivilo, i nestade. Ljubi~ica promrmlja: "Pomogla bih i ja, kad bih mogla, ali..."
	"Sigurno da bi pomogla, Plutkice", re~e Pesak, a onda oka~i pu{ku remenja~u remenom o {iroko, ~eli~no, levo rame, dohvati zaprepa{}enu Sijuf oko struka i zabaci je sebi na desno rame, tako da ona ostade tu da le`i presami}ena, sa glavom nadole; tako je ponese. "Ide{ i ti s nama, Plutkice, da joj pravi{ dru{tvo."
	Bitum dohvati Ljubi~icu za mi{icu ruke. "Jedna vi{e koju mo`emo ponuditi za razmenu, vidi{? To ne mo`e nikad da {kodi."
	
	Sede}i prekr{tenih nogu na jednom od sme{nih naduvanih mehurova koji su na vazdu{noj la|i slu`ili kao madraci, Svila na|e da je gotovo nemogu}e ostati uspravan bez pridr`avanja za zanjihanu, {aputavu bambusovu re{etku koja je slu`ila kao pod. "Divno je koliko si ti vedro raspolo`en", re~e on Njorki. "To cenim, neizrecivo mnogo. Vedrina je jedna sveta du`nost." On proguta. "Veselo se saglasiti sa voljom bogova, to je - to je..."
	"Bila je i meni muka, jo{ ranije", re~e mu Njorka. "Tako|e sam i 'povra}ao' nasuvo. Ne da je gadno, nego - najgore {to mi se desilo od kad sam ono razbio glavu u tunelima."
	Leta~ se nasme{i vragolasto. "Ali on, kad povra}ao, ho ho, nisam ja ~uo da 'vedro' saglasio se na volju Glavnog procesora. Psovanje, to meni nije nova stvar, a moj maternji jezik nadmo}an je u odnosu na ovaj zajedni~ki kojim sada. Ali kako Njorka - takvo psovanje u `ivotu ~uo nisam."
	[enila, otromboljena u licu i sva jadna, sede}i iza Njorke, progun|a: "Samo nemoj pri~ati o tome, molim te."
	"Ne pri~am o tome nego o psovanju, a to sasvim ne{to drugo je. Ja ako bih da ka`em na ovom zajedni~kom jeziku: neka ti dlake u preponama izrastu du`e nego tvoje la`i, a onda se uhvate u zup~anike mlina; svako samo nasmeje. U mom jeziku to leti do sunca visoko i slu{alac bez daha. Ali kako Njorka psovao, za mene to novo, veli~anstveno, groza kao |avol kad se ra|a."
	Svila uspe da se osmehne. "Muka je pripala i meni, istinu govore}i. U onom kavezu koji se onako grozno njihao na vetru. A bili smo tako zbijeni da nisam imao kud, pa sam uprljao i sebe i Zumbulu, a i pateru Ustavicu; oni su to podneli sa toliko dobre volje, da sam se zbog toga osetio jo{ gore."
	Zumbula se osmehnu i sede pored njega. "Mene nisi mnogo zahvatio, ali si njemu napunio jednu cipelu. Ako se sad ose}a{ bolje, trebalo bi malo da razgleda{ ovu la|u. Gib mi je pokazivao pone{to. Zaista je zanimljivo."
	"Jo{ ne", re~e Svila. Na|e maramicu i obrisa nos.
	"Uop{te nije kao u Juzgadou, nema{ re{etke na prozorima."
	"Nema, nema", re~e Njorka i namignu. "Ko god 'o}e, mo`e kroz prozor."
	"Pa, ja sam jedan prozor otvorila i gledala sam napolje. Ne dugo, jer, brate, zima je. Ba{ bi dobro bilo kad bi se bolje videlo kroz to belo."
	"To je ov~ija ko`a", re~e joj Njorka, "razapeta i strugana toliko da je postala stvarno tanka. Kad se to postigne, utrlja se mast, i onda dnevna svetlost prolazi. To tako seljaci rade, jer to mogu da prave sami, a staklo je skupo. A ovi ovde, zato {to je staklo mnogo te`e.
	"Vidi{, patera, ovolika la|a, al ipak na njoj sve mora bude lako-lagacko, jer treba ne{to da podigne topove, i one bombe s kojima su razbili Alambreru, pa hranu i vodu, i palmino ulje za motore. Zato }e nama bude lak{e."
	"Da uradimo {ta?"
	Gib sede pored njih, tako silovito da se Svila poboja da bi se bambusov pod mogao raspasti. "Da nabacimo na{u kuku na sve ovo, patera. Mi to moramo. @alim samo {to Bongo nije ovde. On bi ludo voleo ovakvo mesto."
	[enila zastenja. "Vi ste svi ludi i ovako. A i ja s vama."
	"Nije ovo lo{e, ovo sad", re~e joj Njorka. "Zna{, patera, kad su ukrcali nas, u gradu, morali su na severoistok, da uzmu i tebe, a to je bilo popreko u odnosu na vetar. Tad ne da se ljuljalo, nego ovako." On pokretima pokaza koliko se brod ljuljao. "Svima nam je tad prili~no bila muka. Ovo sad je..."
	"Meni muka ne, ni tad", re~e leta~. "Ja sam navikao na }udi vetrova."
	"Ni meni", re~e Zumbula Njorki. "Nijednog trenutka."
	"Pa, da, al ti nisi tad bila ukrcana. Sad je lep{e, jer imamo severni vetar, a vozimo se na jug. Zato se ni motori ne ~uju mnogo. Ne moraju se jako naprezati."
	"Nadle}emo jezero", re~e Zumbula Svili. U njemu se rodi utisak (ali to ne re~e) da bi pravi blagoslov bio ako bi se sad sru~ili u vode jezera.
	"Stvar je u tome, patera, {to Stravi~ni Tartaros name{ta sve ovo za nas. Kao da imamo svog ~oveka unutra, uba~enog me|u ove. Onaj debeli savetnik re~e da bi stvar mogla da se uradi za mesec dana, se}a{ se. A ja sam rekao da imam najbolje lopove u gradu i da to mo`emo br`e. Mislio sam za dve, tri nedelje, jer trebalo bi nabaviti ode}u kao {to imaju ove vojniku{e, i na}i drugare unutra da nas vuku u..."
	Pauk im se pridru`i, ali ne ustav{i, samo klize}i, u sede}em polo`aju, preko bambusove re{etke.
	"Ima{ neki bolji na~in? Mi bismo pristali. Ja nisam rek'o da je moj plan najbolji, al mi smo tako mislili. Zeznuto je to {to bi morale na na{oj strani da budu ve}inom ribe, mo`da samo ribe. Gde na}i toliko `enskih, ali da ne odustanu ~im po~ne prva frka ovde?"
	"@enskama bi bila suvi{e muka", re~e [enila, sev{i ne{to malo uspravnije. Bila je, ispod svoje pocrnelosti od sunca, vrlo bleda.
	Svila po~e: "Ako je sve ovo uistinu ruka Tartarosova..."
	"Mora biti. Nego, ka`em, na{ plan je bio dve-tri nedelje, a onaj debeli je mislio za mesec dana. A vidi{ Glavni odozgo javlja: mora za dan-dva."
	Shiatan klimnu glavom.
	"To je ~uo Tartaros, pa rek'o: ovom Njorki treba pomo}. [lju~e, ti do{apni Trivi}kama da }e Njorka i njegova dru`ina da se na|u kod 'Petla'. Trivi}ke nas pokupe i dignu u ovo. Koliko je potrajalo? Manje od jedan dan. Eto ti kol'ka je razlika izme|u boga i ~oveka, ako pita{ mene. Dva'es jedan prema jedan."
	Nekoliko trenutaka vladalo je }utanje, pro`eto udaljenim razgovorima drugih zatvorenika, tihim cviljenjem bambusa, gotovo ne~ujnim brujanjem brodskih motora i stotinom nemu{tih zatezanja i natezanja materijala. Svila re~e: "Ove imaju debelja~e, Njorka. Ali i igli~are, pretpostavljam. Vi nemate - mi nemamo - ni{ta."
	"Nije ta~no, patera. Imamo Tartarosa. Vide}e{, vide}e{."
	[enila ustade; Svila, koji se sad na{ao u sede}em polo`aju pokraj njenih nogu, pogleda uvis, mal~ice {okiran njenom visinom. Ona re~e: "Meni kao da je malo bolje. Zumbi, 'aj mi poka`e{ brod. Rado bih videla."
	"Dobro. ^ekaj samo dok pogleda{ napolje."
	On prisili sebe da ustane. "Mogu li i ja? Nastoja}u da, da ne..." Za}uta, u traganju za pravim re~ima, i zato na trenutak po~e samome sebi izgledati kao Ustavica.
	"Da ne bljucnem usput", dopuni [enila njegovu re~enicu.
	"Vidi{ njihove krevete?" Zumbula ritnu bo~nu stranu jednog mehura. "^etiri reda po dva'es pet kreveta; zna~i, u ovoj gondoli treba da spava sto pterkinja. Gib ka`e da se ovo, u ~emu smo, zove gondola."
	Svila klimnu glavom.
	"Pogledaj kroz pod, vide}e{ topove. Onaj pod tamo, ispod topova, mora biti stameniji, valjda, mo`da je gvo`|e, sigurno jeste neki metal. Ima tri topa sa jedne i tri sa druge strane, a topovske cevi vire kroz rupe, napolje. Zato je ovde tako hladno, hladno}a prolazi kroz te rupe, pa kroz ovaj na{ pod."
	"Kako se ovo otvara?" upita [enila, bore}i se sa polugama kojima je brodski prozor bio pri~vr{}en.
	Svila zglavcima prstiju kucnu po zidu. "Drvo."
	"Mora{ izvu}i obe te {ipkice istovremeno, [en. A to {to ti ka`e{: jeste drvo. Savijeno je kao na trupu broda, ali zaista je tanko."
	[enila uspe da pomakne prozorski ram na kome je bio razapet mastan pergament. Ram kliznu u stranu. Vide{e ne{to {to je izgledalo kao sne`na ravnica veoma obasjana suncem.
	"Postoji jedna gondola ispred na{e", re~e joj Zumbula, "i dve druge gondole iza na{e. Kad ispru`i{ glavu kroz prozor, mo`e{ ih sve videti. Nije mi jasno za{to nisu napravili samo jednu veliku, duga~ku gondolu."
	"Valjda da se ne bi slomila", re~e joj Svila rasejano. "Ova la|a se mora ponekad i savijati, i to poprili~no." On, kao {to je Zumbula predlo`ila, ispru`i glavu napolje. Osmotri levo, desno, i iznad sebe.
	"Pamti{ kad smo onim lebde}im kolima uzleteli onoliko visoko u vazduh? Na smrt sam se bila upla{ila." Njena butina pritisnu njegovu, slatko topla; njegov lakat se nekim ~udom na{ao ~vrsto pritisnut uz njena prsa. "A ti se tada nisi pla{io nimalo! Ovo je ne{to sli~no."
	"Pla{io sam se ja." Svila uzma~e od prozora, bore}i se svim silama protiv onih misli koje su po~ele vu}i njegov um.
	Sad [enila, na isti na~in, izviri napolje. Tamo ne{to re~e. Zumbula odgovori: "Zato {to nas nosi, istom brzinom kojom se i kre}e. Zato ga ne ose}amo. Tako bar ja mislim."
	[enila se povu~e. "Lepota, prava lepota, ali ja dole ne vidim jezero. Rekla si da smo iznad jezera. Mo`da je magla suvi{e gusta. Nadala sam se da }u videti ono mesto do koga smo i{li Njorka i ja na izlet, ono malo svetili{te." Ona se okrete Svili. "Da li bogovi gledaju sve stvari ovako?"
	"Ne", re~e on. Bogovi, koji na neki neshvatljivi na~in 'borave' u Glavnom procesoru, vide svet isklju~ivo kroz svoje svete prozore; Svila je u to bio ~vrsto ube|en, bez obzira na to {to auguri ne govore tako.
	Kroz svete prozore, i kroz o~i onih ljudi koje posednu, ali Tartaros ne mo`e ~ak ni to; kao {to je Njorka rekao, Tartaros je ro|en slep i nikada progledati ne}e.
	Iznad sne`nih ravnica opru`ilo se Duga~ko sunce, od Glavnog procesora, pa sve do kraja ovog svitka - do mesta, dakle, nezamislivog, mada se zna da kraj svitka mora nastupiti ubrzo.
	Kroz svete prozore, i kroz tu|e o~i, a mo`da i kroz stakla za komunikaciju. Ne 'mo`da', nego je sigurno da oni to mogu i kroz stakla, jer Kipris je govorila kroz Orhidejino staklo, a tako|e ispoljila svete boje u Zumbulinom staklu dok je Zumbula spavala.
	"Izvana{", re~e on [enili. "Mislim da, po svemu sude}i, Izvana{ vidi svitak ovako. Niko od ostalih bogova to ne mo`e, ~ak ni Pes. Mo`da je to ono {to nije u redu s njima." Jedna pertla mu se stegla u vrlo tvrd ~vor, kao {to se svaki put desi kad on poku{a da skine cipele na brzinu. Svila, svejedno, otr`e tu cipelu s noge.
	"[ta radi{ ti?" upita ga Zumbula.
	"Zaslu`ujem tebe, nadam se." Izu i ~arape i ugura ih u unutra{njost cipela. Priseti se ledenih voda u tunelima i u jezeru Limni.
	"Nema{ ti {ta da me zaslu`uje{! Ve} si me dobio, a i da nisi, ne bi ni{ta morao da zara|uje{, a ni da pla}a{ za mene."
	Mo`da ju je dobio, ali to ne zna~i da ju je i zaslu`io - ali nade nema nimalo da bi joj ovo mogao sad objasniti. "Ne verujem da sam ti pomenuo da smo doktor @dral i ja stanovali u zajedni~koj sobi na jezeru."
	"Ba{ me briga {ta ste vas dvojica radili zajedno. To nema nikakvog zna~aja."
	"Ni{ta nismo 'radili zajedno', ne u tom smislu kako ti misli{." Poplava uspomena. "Ne verujem da je on imao takvih sklonosti; ja sigurno nemam, mada je ta pojava me|u augurima ~esta. Rekao mi je da si ti od njega tra`ila da onaj azof preda meni, a onda je dodao jednu re~enicu koja mi se u se}anje vratila tek sad. Ovu: 'Ja, kad sam bio tvojih godina, da sam saznao tako ne{to, bacao bih se na rukama od jedne krovne grede do druge.'"
	Zumbula re~e [enili: "Ja pola stvari koje on pri~a ne razumem."
	[enila se isceri. "Misli{ da iko razume?"
	"Postoji jedan koji razume. Gledao sam kroz prozor te sobe isto kao sad kroz ovaj prozor." Svila zakora~i na rub i napolje, dr`e}i se za unutra{nju stranu da ne bi ispao. "Pla{io sam se nailaska Garde."
	Da, u ono vreme se pla{io nailaska Garde i zato se odva`io da se izvu~e kroz prozor i popne na krov kr~me 'Zar|ali fenjer' da bi im pobegao; ali tada su posredi bile vrlo male stvari, sitnice: naime, da su ga uhvatili, u najgorem slu~aju bio bi ubijen, samo on, i to bi bilo sve.
	Krov gondole bio je izvan dohvata; ali je spolja{nja povr{ina bila nagnuta ka unutra, kao {to je ~esto slu~aj kod velikih brodova.
	Sada su na kocki stvari daleko, daleko ve}e, jer ova Njorkina vera da }e mu bog pomo}i mogla bi dovesti do pogibije svih njih. Koliko ima pterovojnikinja na ovom brodu? Stotinu? Najmanje toliko, mo`da dvaput toliko.
	Zumbula je kroz prozor gledala ka njemu i govorila ne{to {to on nije razumeo niti je `eleo ~uti; njena ruka, ili [enilina, dohvatila ga je za levi sko~ni zglob. On, rasejano, tr`e nogu i oslobodi se iz tog zahvata, ali ostade da ~eka, odmeravaju}i ritam njihanja broda.
	Njorka i njegovi sledbenici }e ~ekati, vreba}e najpovoljniji trenutak; a onda, verovatno u vreme navla~enja zastora na Sunce - spuzastora - provali}e iz prostorija u kojima su zato~eni. Ako brod ne stigne, pre toga, u Trivigaunte. Pentra}e se konop~anim lestvicama kroz platnenu cev koju on sada nazire, a onda }e napasti. Lomi}e vratove, kopa}e o~i...
	Pri slede}em zanjihaju. ^ekanje je beskorisno. Zumbula je sigurno ve} po~ela da moljaka da joj neko pomogne. Pojavi}e se, na prozoru, Njorka i Gib, uhvati}e ga ~vrsto za nige i uvu}i }e ga unutra.
	On sko~i, dohvati ivicu krova gondole, i na svoje odu{evljenje na|e da tamo, sa gornje strane, postoji jedan opipljiv izdignut rub, nalik na dodatnu izdignutu letvu. Negde u nekom dalekom prostoru, ne~ije vri{tanje. Ta buka prodire u njegovu svest dok on mahnito grabi rukama {to dalje preko dasaka koje su ugra|ene polo`eno, jedna do druge, kao pod. Onda, u trenutku kad je spori zanjihaj vazdu{ne la|e najpovoljniji po njega, nabaci jednu nogu preko ruba, na taj da{~ani krov.
	Jo{ jedan, kona~ni napor, i on je na krovu, le`i na bezbednoj strani rubne uzdignute letvice, ali sad se maltene pla{i da pogleda ka njoj. Prevrte se na le|a, time se udalji za jo{ pola lakta od provalije; pritisnu prsa obema {akama i ~vrsto za`muri, nastoje}i da savlada gruvanje srca.
	Maltene kao da je opet na vrhu Krvovog zida, pritisnut jednim ramenom uz one {iljke nalik na kratka koplja uzidana du` sredine. Samo jedna mala razlika: pad sa onog zida mogao se pre`iveti, {tavi{e, on jeste pao i jeste pre`iveo.
	Pridi`e se u sede}i polo`aj. Obrisa lice krajem mantije.
	Kako je nerazuman bio {to nije skinuo mantiju i ostavio je gde i cipele! Bio bi sada ne{to lak{i. Ali u gondoli je bilo vrlo hladno, a masa vazduha koja je stizala kroz brodski prozor bila je jo{ hladnija, zato je on ostao u mantiji; nije mu, zapravo, ni palo na um da je skine. Pa, dobro, ona sada bar prija. Taj dodir meke, tople vune koju mo`e{ pritegnuti oko sebe dok razmatra{ slede}i potez.
	Ustati? Onda je mogu} i pad. On progun|a neku molitvu Izvana{u i ustade.
	Krov gondole bio je, zapravo, jedna ravna, bezli~na paluba, ofarbana u boju mumije, ili mo`da samo natopljena bajcom protiv truljenja. O {est mo}nih kablova visila je gondola. Kablovi su polazili iz gondole uvis, {irili se u stranu, to jest razilazili se primetno, i zalazili, kao zabodena koplja, u telo balona, pokriveno tkaninom. Napred, jedna platnena cev, kao zmija pru`ena uvis; kao crevo iz ne~ije utrobe. Pozadi, poklopac, kop~ama pritegnut, na otvoru kojim se ~ovek mo`e vratiti dole u gondolu - ili oni u gondoli mogu izi}i na krov. On jo{ jednom do~ara sebi sliku napada~a koji se prikradaju. Sliku divljeg juri{a. Desetak vojnikinja-leta~ica gine; druge otvaraju vatru iz pu{aka, ali u prvi mah, neorganizovano.
	Desetarke urlaju, nare|enja su to, pterkinje se svrstavaju u koherentnu jedinicu. Poneki Vironac se ve} dokopao oru`ja, puca, ubi}e jo{ neku od tih `ena; ali }e takvi biti pobijeni za minut-dva, a onda i svi ostali. Njorka, [enila i Gib bi}e mrtvi, sa njima }e umreti Rog i Kopriva, pa ~ak i jadna Mejtera Mermer koja sebe sada naziva Moli. I, nedugo posle toga, osim ako ne budu imali vrlo mnogo sre}e, i on i Z...
	"Zdravo, Svilo."
	On se munjevito okrete. Gljiva je sedela na toj 'palubi', to jest na krovu. Kolena je privukla k sebi i obgrlila ih kosturno tankim rukama. Svila {umno, mukotrpno udahnu vazduh, oseti bol od rane duboko u prsima.
	Ona ponovi pozdrav.
	"Zdravo." Jo{ jedan bolan, ~ujan udisaj vazduha. "A ja maltene zaboravio da ti ovo mo`e{. U tunelu si sedela na vodi - trebalo je da se toga setim."
	Ona pokaza `ute zube. "Ogledala su bolja. Vi{e upla{e. Ovo nije ogledalo, a? Nego sam ovde."
	"Ali sam se ja, bogova mi, 'presekao' kad sam ~uo tvoj glas." Sede i Svila, zahvalan {to mu se pru`ila ta mogu}nost.
	"Nisam namerno do{la. Htela sam da razgovaram s tobom, ali ne pred mnogo ljudi."
	On klimnu glavom. "Nastala bi, verovatno, op{ta uzbuna."
	"Brinuo si se {ta }e biti sa mnom sad kad je toliko ljudi oti{lo. Dolazio je moj deda da vidi jesam li dobro. Sad se o meni brinu onaj dedica i ona debela. On je `eleo da zna gde su baka i mali augur, pa sam mu rekla."
	'Moj deda' bi morao biti Hamerston; Svila klimnu glavom i osmehnu se. "Taj dedica ima bradu i stalno ska~e, ska~e unaokolo?"
	"Ima bradicu, da."
	Ksipias, dakle, a ne Njegova svesnost; a ta 'debela' je neka prijateljica Ksipiasova, ili slu{kinja.
	"Jela sam supu."
	"Odli~no - veoma mi je drago {to to ~ujem. Gljivo, ti si posela generalicu Sabu, pa zato sad postoji ne{to {to bi ti mogla da mi ka`e{, a veoma je va`no, meni. Kad ona o~ekuje da stigne u Trivigaunte?"
	"No}as."
	Svila klimnu glavom, nadaju}i se da je to izveo na ohrabruju}i na~in. "Koliko vremena posle spuzastora, mo`e{ li mi to re}i?"
	"Oko pono}i. Ovo }e da lebdi iznad grada, a ujutru }e iskrcati vas."
	"Hvala ti. Njorka namerava da osvoji ovu lete}u la|u i da je usmeri ka Glavnom procesoru."
	Gljiva je izgledala zadovoljna. "Nisam to znala."
	"Ali on ne}e uspeti. Poginu}e, a s njim i mnogi ljudi koji su meni dragi. Jedini moj na~in..." Za}uta, da oslu{ne: odnekud su se ~uli glasovi.
	"One su u onome." Gljiva pogleda preko ramena ka labavo vise}oj platnenoj cevi.
	"Silaze u gondolu? Mogu li nas ~uti?"
	"Nisu."
	Sa~ekao je sve dok nije ~uo da se unutar cevi otvara, a zatim i zatvara poklopac. "[ta `ele?"
	"Ne znam."
	Njegov ka`iprst ocrtavao je kru`i}e po obrazu. "Kad bude{ odlazila, da li bi, molim te, poku{ala to da sazna{? Mo`e biti va`no, a ja bih ti bio vrlo, vrlo zahvalan."
	"Poku{a}u."
	"Hvala ti. Znam da mo`e{ da leti{. Rekla si mi to u onoj velikoj podzemnoj sobi u kojoj su spava~i. Jesi li pro{etala kroz celu ovu vazdu{nu la|u?"
	"Kroz ve}inu njenih delova, Svilo."
	"Aha. Jedini moj na~in, koga sam se zasad setio, da spre~im Njorku u tom poku{aju u kome }e poginuti, bio bi da na neki na~in onesposobim brod. Zato sam se popeo ovde, a ti bi mi mogla re}i kako to da izvedem. Kroz nekoliko trenutaka poku{a}u da pocepam jedan {av na toj cevi i da se uvu~em unutra."
	"Ima jedna vojnikinja unutra. Gore."
	"A, tako. Stra`arka? Pa, dobro, ali ja prvo moram na}i neki na~in da rasparam taj {av. Trebalo je da nabavim nove nao~ari; sada bih mogao da ih slomim i da se~em platno komadi}em stakla. Ali, Gljivo", re~e Svila nastoje}i da mu ton bude krajnje ozbiljan, da bi naglasio va`nost zahteva, "ti si mi sad dala i drugu mogu}nost, barem privremeno. Zamolio bih te da opet posedne{ generalicu Sabu."
	]utala je. Sekundi su sporo tekli. Svila uvide da ga Gljiva nije shvatila. "Onu debelu `enu", re~e, ali Gljiva }e sigurno pomisliti da je to ona debela `ena koju je Ksipias na{ao da se brine o Gljivi. "Ona `ena koju si prepala u Kaldeovoj palati, pa je prosula kafu, se}a{ se? Kasnije, pre nego {to smo Zumbula i ja u{li u kavez, ti si kroz tu `enu razgovarala sa mnom."
	"A, ta debela."
	"Njeno ime je 'generalica Saba'. Ona je zapovednica ovog broda. Ja bih `eleo da ti nju posedne{ i da je navede{ da brod okrene ka istoku. Ako brod ide ka istoku, Njorka nema razloga da..."
	Gljiva je po~ela da bledi. Jo{ jedan sekund ili dva njena utvarna slika ostade na palubi, kao zeleno svetlucanje na nekom bazenu; onda nestade. Ostao je sam.
	Zasipaju}i sebe zamerkama i kritikama, Svila ustade. Pet-{est drugih stvari - ne, nego osam, ili deset, ili vi{e - trebalo je da pita Gljivu. [ta se de{ava u Vironu? Da li je Mejtera Nana `iva? Kakvi su Sijufini planovi? Odgovori na ova pitanja rastopili su se u prostorima legendarnog 'Grada izgubljenih prilika'.
	Po|e napred, do platnene cevi. Pregleda je. Platno je bilo tanje nego {to se pribojavao da }e biti, ali davalo je utisak da je maltene sasvim novo i da je jako. U d`epovima ne na|e ni{ta osim brojanica i maramice; ove `enske koje su ga zarobile samo to su mu dopustile da zadr`i. On rasklopi Pesov krst koji je imao oko vrata i poku{a njime da zase~e platno, ali ~ak i najo{triji ugao krsta klizio je nemo}no preko povr{ine. Mnogi mu{karci, podseti on sebe ljutito, nose kojekakve peroreze samo zbog ovakvih situacija. Ali, naravno, i da je imao ikakvo se~ivo, Trivi~ke bi mu ga oduzele.
	I kad bi imao no`, ostao bi problem te stra`arke na vrhu lestvica. ^ak i ako bi uspeo nekako da napravi rupu na platnu, i da je dovoljno pro{iri, i popne se uz lestvice od konopaca koji se unutra nalaze, stra`arka bi ga najverovatnije zarobila ili ubila na izlasku iz cevi. Saba je sigurno mislila na mogu}nost da se njeni zarobljenici probiju iz ove gondole, na slobodu. Samo jedna pterovojnikinja mogla bi dr`ati svoj polo`aj sve dok ne potro{i svu municiju, ali pucnjava bi joj, mnogo pre toga, dovela poja~anja. Logika koja }e sasvim uspe{no spre~iti proboj. Zasad jo{ nije do{lo ni do kakve provale iz gondole niti do pucnjave.
	Svila zavrte glavom i ode po krovu gondole sve do najbli`eg kabla. Bio je to, zapravo, konopac ispleten od mnogo drugih konopaca, debeo kao mlado stablo drveta, a povr{ina mu je bila grublja i neravnija nego {to je kora ve}ine drve}a. Jo{ zna~ajnije: kabl je, polaze}i od ogromne alke za koju je bio vezan, odlazio u visine pod uglom koji je znatno odstupao od pravog.
	Skide mantiju, prebaci je sebi preko ramena, oko kabla, i oko sebe, i veza je u ~vor. Dovr{i molitvu i po~e se penjati. Bilo je srazmerno lako; kao de~ak, pentrao se uz daleko nezgodnije motke i stabla. Klju~no je bilo gledati samo u povr{inu kabla ispred sebe, nikada, ni za tren, ka sne`nim prostranstvima oblaka ispod broda, tako bolno dalekim.
	On se svojevremeno hvalisao Rogu o svojim velikim penja~kim uspesima; zvu~alo je to kao da je u penjanju ve{t samo malo manje nego majmun. I, gle, do|e ~as da se hvalisanja i doka`u...
	Gib se `alio da mu nedostaje dru`enje sa onim pripitomljenim pavijanom. [ta bi Bongo mislio kad bi sada mogao videti kako se on, Svila, vu~e uz konopac sporo, sporo, zubi mu cvoko}u, a dlanovi se znoje? Umeju li pavijani da se smeju?
	Vazdu{na la|a kao da se po~ela okretati, vrlo malo, ulevo. On ne sme pogledati dole; to je smrt. Sme li pogledati gore?
	Brujanje brodskih motora kao da je postalo bu~nije. Ali, naravno, on im je sada bli`e. Svila o{tro podseti sebe na to da se jo{ nije popeo daleko...
	Kurs ka jugu morao je, neizbe`no, zna~iti da brodska du`a osa simetrije preseca, pod pravim uglom, duga~ku zlatnu {ipku na nebu koja se zove 'Sunce'. Brod se sastoji od ogromnog trupa ispod koga vise ove gondole. Pa, ako on sad pogleda gore, ako rizikuje toliko, a to sigurno nije neki naro~ito veliki rizik, mogao bi videti, levo i desno od gondole, Sunce...
	Zastao je da odmori mi{i}e butina koji su ga po~eli boleti. Pogleda uvis. Ni deset lakata ispred njega, kabl je zalazio u stomak diri`abla, i to u jednu veliku rupu u kojoj Svila primeti i gredu za koju je gornji kraj kabla bio pri~vr{}en.
	
	"Hteoooo..."
	"Tik!" uzviknu Zumbula i zagleda se u njega zapanjeno, povremeno ~vrsto `mure}i da bi iz o~iju istisnula suze. "Kako si, za ime svita..."
	Njorka dade Tika Zumbuli u {ake. "Ti si kroz prozor do{ao, propalitetu jedan, a?" upita Njorka. "Ma~ak lopov, je li?"
	"Gdeee leeepaaaa?" poku{a Tik da objasni. "Tiiii saaa mnooom. - Zaooo zaoooo!"
	"Dravo ma-la", re~e Oreb, krile}i unutra, samo malo ispred Svile. Sasvim je prenebregao prisustvo malog katahresta. "Dravo Njor-ka."
	Njorka opsova. Zumbula ispusti iz ruku Tika (koji se do~eka na sve ~etiri noge), a Svila je zagrli.
	
	Njemu, koji se tako izgubio u ekstazi Zumbulinog poljupca da je jedva bio svestan da se njena desna noga obavila oko njegove leve i da se njena bedra trljaju o njegova, Rogov daleki uzvik nije zna~io ba{ ni{ta.
	"Pa, {ta?" odgovori Njorka sa Zapadnog pola. "Nek do|u."
	Posle, ~inilo se, cele jedne ve~nosti ljubavi, ne{to kucnu Svilu po ruci, a Zumbula uzma~e od njega.
	"Kalde Svilo!" Grubi glas trivigauntske oficirke, mr{ave, tvrda lica; Svila `mirnu, ube|en da bi trebalo da prepozna ovu osobu.
	"Ti si Kalde Svila. Nemojmo gubiti vreme u poricanjima."
	"Jesam." Uz jedno tiho 'klik' osoba se uklopila u odgovaraju}e mesto u njegovom pam}enju; to je bila ona koja sedi sa jednom rukom oko vinske ~a{e, u le|ima uspravna kao pu{~ana cev. "Majorice Hadale, ovo je moja supruga, Zumbula. Zumbulo, draga moja, mogu li ti predstaviti majoricu Hadale? Ona je jedna od najpouzdanijih oficirki generalice Sabe. Majorica Hadale je izvolela pridru`iti nam se za ve~eru u teldan, pre nego {to smo se ti i ja opet na{li."
	Oreb je podozrivo posmatrao majoricu. "Mala do-bra?"
	Majorica se obrati poru~nici koja je stajala desno od nje. "Pre jedan sat bila si ovde i tra`ila si njega. Ka`e{ li ti da on tada nije bio prisutan?"
	"Nije bio, gospo|o." Lice te poru~nice bilo je kao isklesano od kamena. "Nije bio tu. Ja dobro znam kako on izgleda. Pregledala sam sve zarobljenike u ovoj gondoli, jednog po jednog. Ovaj se nije nalazio u gondoli."
	Hadale se okrete jednoj vojnikinji sa pu{kom sa debelom municijom. "Koliko si vremena provela na stra`i?"
	Svila re~e: "Ako bih mogao..."
	"Samo malo. Koliko dugo, Matar?"
	Vojnikinja se ukruti u stavu mirno. "Skoro celu moju smenu, majorice."
	Njorka po~e ne{to govoriti Svili na uho; ali Svila ni~im ne pokaza da ga ~uje - ili da i{ta ~uje. "Ti }e{ je pitati da li je iko oti{ao iz gondole", re~e Svila Majorici Hadale. "Ona }e re}i da nije, a ti }e{ joj onda, pretpostavljam, re}i da la`e; ili }e joj ova poru~nica to re}i. Zar ne mo`emo..."
	"Pitala sam ja nju, pre nego {to smo si{li, da li je videla ikog", prekide ga Hadale. "Ona je rekla da je videla jednog vironskog svetog ~oveka koji je si{ao u ovu gondolu, ali da je taj imao u rukama nare|enje generalice Sabe kojim je njemu takav silazak bio dozvoljen. Je li tako, Matar?"
	"Da, majorice."
	Svila izvu~e iz d`epa jedan presavijeni papir. "Evo tog nare|enja. @eli{ li ga videti?"
	"Ne!" re~e Hadale i ljutito mu uze papir iz ruke. "Ali }u ga zadr`ati. Nameravam ga zadr`ati. Kalde, ti si se potrudio da me podseti{ na to da sam bila tvoj gost. Tada si mi po`eleo dobrodo{licu i nahranio me dobro. To me sad stavlja u nezgodan polo`aj." Ona pogleda gomilu ljudi koja se okupila oko njih. "Razlaz! Svi u drugi kraj gondole!"
	Njorka se osmehnu i odre~no zavrte glavom. Shiatan povu~e Svilu za rukav mantije. "Sad `eli{? Ako ne, mora{ spre~iti."
	"U pravu si, naravno", re~e mu Svila. Podi`e obe ruke. "Njorka! I vi ostali! Idite u drugi kraj gondole. Vi ste vrlo hrabri, a ovde su samo tri; ali u ovoj la|i ima ih jo{ barem stotinu." On dohvati Zumbulu za ruku.
	"I-di, i-di", podr`a ga Oreb.
	Mejtera Mermer se ume{a o{trim i strogim glasom u~iteljice koja zavodi red u razredu. "^uli ste tu pticu? To je no}ni vran, Tartarosu svet. Imajte poverenja u Tartarosa!"
	"Ja govorim za bogove", re~e, Inkus propinju}i se na no`ne prste i prave}i {iroke gestove. "Moramo poslu{ati Kaldea, koga su besmrtni bogovi odabrali za nas."
	"Hvala ti", re~e Svila malome leta~u. "Mnogo ti hvala. Moli - hvala ti. Eminencijo, hvala ti."
	Hadale umorno odahnu, na na~in koji podseti na Mejteru Mermer. "A ja ka`em hvala tebi, Kalde. Ovi ne bi uspeli, ali bi se izginulo grdno. Tako mi Sfiksinih o`iljaka, ne dopada mi se ova situacija! Jo{ do pre neki dan ispijali smo zdravice."
	"Meni se dopada jo{ manje", re~e joj Svila. "Predla`em da okon~amo celu stvar. Mogu li govoriti sa generalicom Sabom?"
	Hadale odre~no zavrte glavom. "Poru~nice, ti i Matar idite tamo i pazite na one ljude. Ako poku{aju da vas napadnu, pucajte u njih."
	Svila pogledom isprati te dve `ene. "Pretpostavljam da na ovoj vazdu{noj la|i imate staklo. Ako mi ne dozvoljava{ da razgovaram sa generalicom Sabom, mogu li preko stakla pozvati va{u generalisimu?"
	"Ne." Hadale zastade da oslu{ne. "Ostadosmo bez jednog motora."
	"To je drugi", re~e joj Zumbula. "Malo~as je Njorka {apnuo na uvo mome mu`u da je jedan motor stao. Od tada oslu{kujem motore."
	"Njorka je onaj ~ovek koji je razgovarao sa mojom `enom i sa mnom kad si ti do{la", objasni Svila. "Izvinjavam se {to vas nisam upoznao."
	"Trebalo bi da sam u pilotskoj kabini, oni }e tamo sigurno biti izvan sebe. Kalde, da li je to tvoje delo?"
	"Dobar ma-li!" re~e Oreb Hadali. "Svila do-bar."
	Ona ga pogleda kao da ga ho}e pogledom ispr`iti. "Tvoj ptican je govornik u ime Tartarosa; dakle, ako ka`e da si dobar, onda je tako. Zar ne zna{ da mnoge me|u nama ne veruju u Tartarosa, Kalde? Ima kod nas jedna klika koja {iri u~enje da postoji samo jedno pravo bo`anstvo, a to je boginja Sfiksa, a da su Pes i svi ostali samo legende. Mnogo je nas koji u to verujemo."
	Svila klimnu glavom, gledaju}i u konop~ane lestve koje su se iza nje, opu{tene, njihale. "Imam naklonosti za tu veru - ona je, nesumnjivo, bli`a istini nego mnoga druga na{a verovanja. Mogu li ponuditi jedan predlog, majorice?"
	"Imam i ja jedan, ali prvo da ~ujemo tvoj."
	On joj pokaza {ake. "Mi smo nenaoru`ani. Mo`ete nas pretresti, ako `elite; i ne}emo vas napasti - za to }emo se zakleti Sfiksom i svakim bogom kojim ho}ete. Kad bi ti predala tvoj igli~ar Zumbuli ili meni, mi ga ne bismo upotrebili protiv tebe - mada, naravno, ne predla`emo ni{ta sli~no. E, po{to je to re~eno, predla`em da odemo na mesto sa koga se komanduje ovim brodom. Ono gde je krma, ili kako to ve} zovete. Je li 'pilotska kabina' to mesto?"
	Hadale klimnu glavom. Njene su o~i bile podozrive.
	"Prvo, zato {to bismo voleli da vidimo kako je tamo - sebi~an razlog, prizna}u, ali voleli bismo. Drugo, zato {to bi ti mogla biti potrebna njima, u kabini, a o~igledno i `eli{ da ide{, a mi mo`emo razgovarati jednako dobro i tamo kao i bilo gde drugde. Tre}e..."
	Hadale prstom pokaza ka vise}im lestvama. "To je dovoljno. U redu. Prvo vas dvoje, onda ja."
	
	"Dakle", po~e Sijuf, sedaju}i na drvenu stolicu koju je za nju izvukla jedna nepoznata osoba okruglog lica, "mi danas, izgleda, ratuiemo iedni protiv drugih? Nadam se da }e{ ti izgubiti, generalice Nano." Bez upadljive radoznalosti, njene hitre crne o~i osmotri{e spartanski ure|enu sobu, i, kroz prozore, olovno nebo i poligon za vojne ve`be pro{aran mestimi~no snegom.
	Usik, sedaju}i, klimnu glavom. "O tom pitanju smo hteli raspraviti, generalisima. Doga|aji su nas prestigli."
	"Grad Trivigaunte je objavio rat Vironu pre jedan sat", re~e Mejtera Nana o{tro. "Smatramo da smo du`ni da ti objasnimo situaciju. Na{ Kalde misli da tebi ni najmanje nije stalo do `ivota tvojih vojnikinja. Meni je rekao to. Ja sada ~inim ne{to {to je meni sasvim strano - naime, upu{tam se u pretpostavku da on gre{i. Ako ne gre{i, svejedno nikakva {teta ne mo`e da proistekne iz ovog sastanka. Ali ako gre{i", ona se osmehnu, "mo`e biti nekih dobrih ishoda. Jesu li tebi `ivoti tvojih vojnikinja dragoceni?"
	Uzdizanje i spu{tanje Sijufinih epoleta bilo je jedva primetno. "Vredni svakako. Dragoceni, o tome razgovarati se mora, ia mislim. Zna{ li ti koliko ia `elela tebe upoznati, Nano? Reko{e li tebi to? Bizon da li }e sesti u neku od ovih praznih stolica? On zna za ovu `elju."
	Jedan novi glas uzviknu: "Znam i ja! Jem~im za nju, draga moja mlada generalice. Tu `elju je iskazala mnogo puta."
	Sijuf se okrete ka debelom mu{karcu koji je ulazio. "Tebe znam sa slike. Poto od Ajuntamienta, voljan da ratuie protiv mog grada. To i postigao, mislim, ako ratuiemo."
	Poto sede obazrivo, jer se nije mogao pouzdati u snagu te stolice. "E, kad bi se sve moglo posti}i jednom objavom!"
	"Ja sam savetnik Da`devnjak", objasni ona nepoznata osoba okruglog lica. "Najnoviji ~lan Ajuntamienta." On joj pru`i ruku.
	Ona se rukova s njim. "Ia va{a zarobljenica Siuf."
	"Prema kojoj se, nadam se, nije r|avo postupalo."
	Poto se sitno nasmeja. "Odli~no se postupalo, do sad, ro|a~e. Po{to si ti sada savetnik, naimenujem te za mog po~asnog ro|aka. Ima{ li ne{to protiv?"
	Usik pro~isti grlo. "Mo`da bi dobro bilo, generalisima, da ja skiciram nastalu situaciju."
	"Ratno stanje nastalo izme|u nas, ka`ete vi. Ia veruiem to. Stoga }ete od mene samo ime i rang dobiti. Niednu drugu informaciu. @elite li mene razmeniti? I}i }u."
	Mejtera Nana re~e: "@elimo, veoma."
	"Onda }u se ia, posle toga, boriti protiv vas. @alosna neizbe`nost, ali neizbe`nost. Ne mo`ete me naterati da odgovorim ni na iedno va{e pitanje..."
	Poto se opet sitno nasmeja.
	"Niti ia vas da odgovarate na moia. Pitam, ipak. Da li se vi borite protiv mene zaiedno, Nano? Ili i protiv mene i izme|u sebe? Kad se vratim u moiu hordu, treba to da znam. Po`eljno znati."
	"Viron je opet ujedinjen. To je bila najve}a `elja na{eg Kaldea, i ja mogu re}i, sa ogromnim odu{evljenjem, da smo je ostvarili."
	Poto se zanjiha od veselja. "^ekaj samo dok on sazna da smo na istoj strani! Jedva ~ekam da mu vidim lice!"
	"Ozari}e se od radosti. Znao bi ti da je tako, kad bi ga razumeo kao ja." Mejtera Nana zatim re~e Sijufi: "Dozvoli da objasnim, jer sve zavisi od tvog razumevanja sa ~ime su tvoje trupe suo~ene. Mi nismo samo sklopili mir izme|u sebe, nego smo ujedno dali ovom gradu i novu gradsku vladu. U na{em sporazumu postoje dve glavne odredbe. Jedna glasi da }emo vladati u skladu sa Poveljom grada Virona - dakle, ustavno. To zna~i da mora postojati Kalde, ali, tako|e, mora postojati Ajuntamiento. Izme|u nas je puna saglasnost da Kalde Svila jeste..."
	"Moi zarobljenik", upade joj Sijuf u re~.
	"Ne ba{", re~e Usik, nagnuv{i se napred. Laktove je oslonio na stari sto od borovih dasaka. Njegov duboki glas dominirao je prostorijom. "Mo`da je on zarobljenik tvog grada. To jo{ ne znamo. To je jedno od pitanja o kojima treba da popri~amo."
	Sijuf prenese pogled na Mejteru Nanu. "Ti mi htede pri~ati o Povelji va{eg grada, pre nego {to ovaj mu{karac prekinuo nas. Smatram tu temu zanimljivom."
	"A ja smatram da je od `ivotnog zna~aja. Ako }emo imati naklonost bogova, moramo vladati u skladu sa Poveljom koju su nam bogovi dali. To je i bila, od samog po~etka, na{a namera. Sada smo uspeli."
	"Ko li upravlja tom vladom, pitam se? Vi ka`ete Svila, koi nie ovde. Onda, ko ovde zapoveda? Ti?"
	Mejtera Nana odmahnu glavom. "U vojnim stvarima, komanduje moj stare{ina, generalisimo Usik. U civilnim poslovima, komanduje savetnik Poto, predsedavaju}i Ajuntamienta."
	"U tom slu~aiu, ti nepotrebna", re~e joj Sijuf. Okrete se Da`devnjaku. "Ti nepotreban tako|e. Ipak, oboie sedite za ovim stolom gde postoi, ~ak, io{ iedna stolica, prazna. Usvajate na{ obi~ai da svako dovede po iednog pot~injenog? Obia{njava li to ono {to ia `elim znati? Ti ovde sedi{ kao Potov podre|eni, Nana kao Usikov, a Ljubi~ica kao moi podre|eni mo`da? Ne{to mi se ne ~ini da ia nju kao takvu naimenovala."
	"Mene, vi{e, uhodavaju u posao", re~e joj Da`devnjak. "Ja sam novi momak u ovome." Nije zvu~ao ni najmanje pot~injeno.
	"Ja sam ovde", re~e Mejtera Nana, "zato {to smo smatrali da }e{ ti slu{ati {ta ti govori `ena, dok nekog mu{karca, mo`da, ne bi stvarno ni ~ula."
	Usik progovori iz basa: "Ti si prisutna zato {to ima{ najbr`i um za koji ja znam. U tvom prisustvu na{i izgledi za uspeh pregovora su ve}i."
	"A i manja je verovatno}a da ja ubijem ovoga ovde", poveri im Poto.
	"To se on samo {ali", re~e Da`devnjak Sijufi.
	"Ne, nadam se. Novi savetnik, ka`e{. Odakle te uzeli?"
	Mejtera Nana re~e: "Iz Juzgada. Savetnik Da`devnjak radio je u Juzgadou kao komisionar, i to onaj koji kupuje hranu i druge materijalne stvari za Kaldeovu gardu, pi{e platne spiskove i tako dalje." Zastade. ]utala je nekoliko trenutaka. "Kad sam ja po~ela, kad je Ehidna rekla da sam ja njen ma~, mislila sam da mi treba samo da ratujemo. Sad po~injem uvi|ati da je vo|enje bitaka samo jedan deo, i to najmanji deo svega ovoga; mo`da, ~ak, i najlak{i."
	Sijuf se osmehnu i klimnu glavom.
	"Vrlo ~esto neke druge stvari izbiju u prvi plan. Mora{ obezbediti snabdevanje onima kojima je potrebno, i to ne samo municiju, nego i hranu, i ne{to za spavanje, i toplu ode}u. Ali, u svakom slu~aju, mi smo postigli sporazum ~iji jedan deo ka`e da, prema Povelji, mora postojati i Ajuntamiento."
	Poto joj se nakloni, ne ustaju}i iz stolice.
	"Me|utim, ne bilo kakav, nego Ajuntamiento izabran na slobodnim izborima, i to, potpun - dakle, sa predvi|enim brojem savetnika. Izbore ne mo`emo sad organizovati zbog ove ukupne situacije, ali obe}ali smo da }e posle jedne godine mira biti odr`ani. Do tada, slu`i}e ovi sada{nji ~lanovi Ajuntamienta, a savetnik Poto bi}e im predsedavaju}i. Nove savetnike }e, po potrebi, naimenovati Kalde Svila ili, u njegovom odsustvu, jedan de facto odbor onih u koje on ima poverenja. Sada{nji sastav tog odbora je slede}i: ceo Ajuntamiento, a to zna~i i savetnik Da`devnjak, zatim generalisimo Usik, Njegova svesnost i ja. @elela sam da bude naimenovana, za savetnicu, bar jedna `ena..."
	"Ne}e{ ie imati", re~e joj Sijuf. "To sve sami mu{karci."
	"...Pa smo odabrali i naimenovali \ur|evku. Savetnica \ur|evka sada nije prisutna zato {to je sa narodom - obja{njava narodu ove doga|aje. Moje ose}anje bilo je da je nama potrebna..." Mejtera Nana zastade, tra`e}i prave re~i. "Obi~na `ena, ali sa izuzetnim sposobnostima. \ur|evka je iz siroma{ne porodice, ali je izgradila, po~ev{i ni od ~ega, vrlo uspe{no preduze}e, {talu sa konjima za iznajmljivanje. Ona, dakle, ima iskustvo u privrednom rukovo|enju. Uz to, savetnica \ur|evka je i najhrabrija `ena u Vironu."
	Usik progun|a: "To niko ne bi rekao osim tebe, generalice."
	Mejtera Nana pre|e preko tog komplimenta kao da ga nije ni ~ula. "Dakle, za narod imamo \ur|evku, a za Juzgado imamo Da`devnjaka."
	"I vi se sa takvima spremate protivu mene ratovati", re~e Sijuf kao da glasno razmi{lja, "a ia nisam u komandi. @alosno, `alosno. Pobediti mogla, mislim. Ho}e li moja generalica Rimah, bez mene, pobediti vas? Ne znam. Dobra oficirka. Pitate volim li hordu moiu. Za{to to pitanje o ljubavi?"
	"Zato {to se nadamo da }e{ `eleti da je sa~uva{", re~e joj Usik, "kao {to i ja moju Gardu `elim da sa~uvam. Ve} je do{lo do nekih okr{aja. Ako se doka~imo za ozbiljno, tvoja horda bi}e uni{tena, a moja garda desetkovana."
	Mejtera Nana dodade: "A tek {ta }e biti od na{eg grada, to da ne pominjemo." Usik, na ovo, klimnu glavom.
	"Mi pobedu `elimo. Iedino kukavicama `ivot va`nii od pobede."
	Mejtera Nana zausti da ne{to ka`e, ali je Usik zaustavi gestom. "Uveren sam da je generalica Rimah sposobna oficirka. Ti nisi od onih komandantkinja koje bi dopustile i{ta drugo. Postoji ogromna provalija, me|utim, izme|u sposobnih oficira i izuzetnog vo|e. To vojska odmah oseti; narod, gotovo isto tako brzo. Ja te ne}u pitati da li ti je stalo do `ivota tvojih trupa. Suvi{e smo bliski u tom pogledu, ti i ja, tako da mi se pri~injava da ~ujem moj glas u svemu {to si ti rekla. ^ezne{ za pobedom, a zna{, kao {to znam i ja, da bi vam pobeda bila verovatnija kad bi ti, li~no, komandovala svojim trupama. Kad je tako, zar se ne}e{ saglasiti da bi bila izdaja ako bi bilo koji drugi..."
	Poto mu upade u re~. "Bilo koji drugi podanik trivigauntske Rani."
	"Ako bi", nastavi Usik, "bilo koji drugi podanik va{e vladarke poku{ao da spre~i tvoj povratak na komandno mesto? Ovo nije pitanje bez osnova u datoj situaciji."
	"Misli{ da neko to poku{ava? @elim znati."
	"^ekaj, ja }u", re~e Mejtera Nana. Njeno maleno, lepu{kasto lice blistalo je energijom i odlu~no{}u. "@eli{ ratovati protiv mene, Sijuf, zbog onoga {to si ~ula o meni. A meni se ne ratuje protiv tebe; {tavi{e, to je poslednje {to bih `elela. Ja ho}u mir. Ho}u kraj ovih glupavih sukoba, a svi u mom gradu, i u tvom, da se vrate normalnom `ivotu. Ali jasno je bilo, jo{ od onog poku{aja va{ih uhoda da nas pohapse, da dokle god vi dr`ite na{eg Kaldea, mira ne mo`e biti. Pretpostavi}u da je to tebi jasno, jer, ako ti nije jasno, onda je sva ostala pri~a uzaludna."
	"Zarobljenica, tako|e." Sijuf prstom dodirnu svoja prsa.
	"Tako je! U{tedela si mi mnogo vremena. Imamo te, ali na jedan vrlo zna~ajan na~in ne `elimo te, jer tvog grad je spreman da krene u rat samo da bi tebe izbavio. Pametno bi bilo, dakle, da damo tebe u zamenu za na{eg Kaldea. Tada bi mir bio mogu}, ali ako do mira ipak ne bi do{lo, borile bismo se ti i ja, a to je ono {to `eli{."
	Sijuf je prekide kratkim pokretom ruke, kao osoba naviknuta na trenutnu poslu{nost drugih. "Obe}ah va{em Pesku da }u osloboditi svetog ~oveka Inkusa i Mejteru Mermer. Ona tvoja priateljica?"
	"Jeste, ona mi je prijateljica", re~e Mejtera Nana. Pogleda u Usika, ali ovaj ne re~e ni{ta. "Ti si prevarila narednika Peska i kaplara Hamerstona. Zna{ da je tako. Naime, kad si obe}avala da }e{ pustiti to dvoje zarobljenika, znala si da se oni ve} nalaze u va{oj vazdu{noj la|i."
	"Za ovo, dvoboi, izme|u tebe i mene, iednog dana, mo`da, kad se na|em na slobodi. Nisam znala, Nano. Da ti ima{ posla sa generalicom Sabom svaki dan, kao ia, znala tada da kod vazdu{ne la|e ono {to va`i pri dizastoru, ve} u podne mo`da ne va`i, a kamoli sutra ili prekosutra. Pustite me. Ia ih vratim i oslobodim. Kaldea Svilu tako|e."
	Slede}ih sekund ili dva, Mejtera Nana je, skupljenih usana, samo prou~avala Sijuf. "U redu, prihvatam to. Izvinjavam se."
	Poto se sitno nasmeja.
	"Ali ~ini se da va{a la|a jo{ nije doletela do Trivigauntea. Da li te to uznemirava?"
	Sijuf odmahnu glavom. "No}as, verovatno. Ili ujutro."
	Usik zabrunda: "Pretpostavimo da ja ka`em: sutra po podne. Tvrdim da tvoje znanje, generalisima, nije tako duboko kao {to ti glumi{ da jeste. Sutra po podne!"
	Sijuf slegnu ramenima. "Ako ti tako ka`e{. Mo`da."
	"U tom slu~aju, ja nudim slede}u pretpostavku. Ne pre spuzastora u fejdan. [ta bi rekla na to?"
	"Budalom te nazvala. Ta vazdu{na la|a za toliko vremena ode i opet se nad Viron vrati."
	"Ta~no", re~e Usik. Po~e namotavati beli, duga~ki vrh jednog svog brka oko prsta. "Mi smo, generalisima, stupili u vezu sa gradom Trivigaunteom, pomo}u stakla. Razgovarali smo sa va{om ministarkom rata. Objasnili smo joj kako stvari stoje ovde i ponudili smo da te razmenimo za Kaldea Svilu."
	"A oni su to odbili", re~e savetnik Da`devnjak. "Nisu hteli ni da razgovaraju o toj mogu}nosti, tako mi Scile! @eleli bismo ~uti tvoje komentare."
	"Nudim ne{to bolje. Da ja razgovaram sa njom."
	Poto se nasmeja gromko, na sav glas, i po~e se pljeskati po butini. "E, ovo je prebogato, prebogato! A ti ni da se osmehne{, draga moja mlada generalice. Kako to posti`e{?" Okrete se opet Sijufi. Obratio joj se preko jedne prazne stolice. "Ti si ve} govorila sa njom. Nije nimalo pomoglo."
	"Ne govorila. Aband`a, u moie ime, mo`da."
	Mejtera Nana re~e: "Mi mislimo da je to politika. Kad ka`em 'mi', time podrazumevam: generalisimo Usik i ja. Interna politika tvog grada. @eleli bismo potvrdu toga, kao i neke predloge o mogu}im pravcima na{eg daljeg delovanja."
	"Ako istina to {to ka`e{..." Sijuf opet slegnu ramenima.
	Usik progun|a: "U svakom gradu postoje unutra{nji razdori, generalisima."
	"I u mom. Na{a ministarka rata, njeno ime ne kazuiete. Ljam? Sa o`iljkom ovde?" Sijuf dodirnu gornju usnu.
	Da`devnjak i Mejtera Nana klimnu{e glavom.
	"Nemogu}e. Moi grad ima politiku, kao {to va{ generalisimo ka`e. Sporenja, zavere, mr`nje. Ima toga itekako. Ali Ljam meni naibliskia. Ako ia ovde propadnem, propala i ona. Razumete? Izgubi}e ministarski polo`ai, mo`da i glavu."
	Usik pogleda generalisimu Sijuf su`enim o~ima. "Ka`e{, generalisima, da je nemogu}e da ona tebe izda?"
	"Nemogu}e, osim ako izda sebe samu!"
	Poto re~e, tonom kao da pevu{i: "Jesam li rekao, jesam li rekao!"
	"On misli da je va{a vazdu{na la|a sru{ena, ili da je, na neki na~in, skrenula sa kursa", Mejtera Nana re~e, natmurena. "Oni u Trivigaunteu, naravno, ne}e to da priznaju. Generalisimo Usik i ja mislimo da je verovatnije da su to neke trivigauntske igre, ali savetnik Poto je primio jedan izve{taj u kome se tvrdi da je la|a oti{la. Sada kao da preovladava utisak da je on, savetnik Poto, u pravu. To je vrlo nepovoljno."
	"Ali mi }emo tebe, svejedno, pustiti", re~e Poto generalisimi Sijuf. "Zar nije to lepo od nas?" On `ustro isko~i iz stolice, pri|e vratima i povika: "Mo`ete ih poslati unutra!"
	Vrata se otvori{e; pokaza se da kvaku dr`i jedan vojnik. U|o{e dve `ene, Ljubi~ica i Sijuf, ruku pod ruku. Sijuf za stolom se zapanjeno, otvorenih usta, zagleda u drugu Sijuf.
	"Vreme je da ti ode{, fufice moja draga", re~e joj Poto. "Ne `elimo te, mada te mnogi, siguran sam, `ele. Generalisima, izvoli sesti. Bi}u s tobom za tren."
	"Zar ia da sednem uz ovo biolo{ko stvorenje?" upita druga Sijuf. "Ne volim to. Rekli ste da me po{aljete u moiu hordu. Kad vi uradite tako?"
	"Ti }e{ pobe}i", objasni Da`devnjak prvoj Sijuf. "Ta~nije, ona }e."
	
	"Suvi{e tu ima nekakve magije", re~e Hadale i sru~i se u jedno od udobnih, crnom {tavljenom ko`om oblo`enih sedi{ta u pilotskoj kabini. "Kako u va{em gradu, tako i u na{oj vazdu{noj la|i sada kad si ti prisutan. U na{em gradu se pri~a da ste svi vi nekakve utvare, ali ja u to nisam verovala. Trebalo je da verujem i da utrostru~im. Ti si nekakav ~arobnjak, Kalde, rekla bih ~ak i glavni - da nisam videla onog starca koji je sedeo izme|u na{e generalisime i generalice Sabe."
	"Ona govori o Njegovoj svesnosti", re~e Svila Zumbuli; prepun odu{evljenja i strahopo{tovanja, poku{avao je da zuri u sve stvari oko sebe istovremeno. "Ovo je kao u konzervatorijumu..."
	Oreb graknu: "Lo-{e", u isti mah kad Tik, migolje}i se u Zumbulinim rukama, re~e: "Zaoooo."
	"Tri motora stala." Hadale je sumorno zurila kroz najbli`i stakleni pravougaonik. Osmatrala je oblake, koji su se razmicali, i stenoviti i pe{~ani predeo koji se ispod njih ukazivao. "[ta zahtevate vi? Da se predamo? Pre }u vas postreljati, a onda oprobati sre}u u pustinji."
	"Ako je tako, ne tra`imo da se predate", re~e Zumbula.
	"Mi u svakom slu~aju ne tra`imo va{u predaju", re~e Svila. "Ja nikakvo magi~no bi}e nisam; jedva da sam, jo{, i augur. Zapravo se vi{e ne ose}am kao augur."
	"Re~e mi generalica Saba pre neki dan da vi o na{im nastupanjima ~itate u ov~ijim crevima. Pori~e{ li to?"
	"Ne pori~em, ali, opet, nije ni istinito. Poricanjem bih samo tra}io vreme, zato ti veruj ako voli{ verovati. Pet motora jo{ radi. Da li je to dovoljno da se odr`imo u vazduhu?"
	Navigatorka di`e pogled sa svojih karata, ali samo na trenutak. Hadale pokaza prstom uvis. "Nije nama potreban nijedan motor za to, gas nas odr`ava u vazduhu. Ho}emo li ostati bez ijednog motora?"
	Svila razmotri ovo pitanje. "Ne mogu jem~iti, ali se svakako nadam da ho}emo."
	"Ti se nada{."
	"Ne pu-ca", posavetova Oreb, nervozno, majoricu Hadele. "Do-bar mali."
	"Moja je namera bila da stanu svih osam." Svila dopusti svojim o~ima da nekoliko trenutaka u`ivaju, kao na bogatoj gozbi, u Hadalinoj lepoti. "Najvi{e me je zabrinjavala opasnost da, zbog mojih postupaka, Zumbula pogine. Nadao sam se da ne}e do}i do toga, a sad, kad znam da ne}e, veoma se radujem. Ja sam zbog nje izdao svog boga i stra{no sam se pla{io da }e me susti}i osveta, kao {to se ve}, u takvim stvarima, de{ava."
	Zumbula premesti njegovu {aku na meku toplinu svoje butine. "Izdao si Izvana{a za moje dobro? Ja od tebe nikad ne bih zatra`ila da to u~ini{."
	Hadale se okrete pilotkinji. "Tih pet jo{ imamo?"
	Pilotkinja klimnu glavom. "Ali kroz ovakav vetar ne mo`emo osobito dobro napredovati sa samo pet, majorice."
	Zumbula upita: "Pa, zar ne letimo ka jugu u svakom slu~aju? Zar nas vetar ne nosi ka jugu - dakle, ka Trivigaunteu? Neko re~e ne{to tako."
	"Da, nosi nas ka jugu", re~e joj Hadale gorko, "ali ne ka Trivigaunteu. Leteli smo pribli`no jedan sat na istok pre nego {to je prvi od motora otkazao."
	"Skretanje ka pravcu sever-severozapad, majorice", prijavi pilotkinja.
	Tik, koji se oslobodio iz Zumbulinih ruku, sada se uzdi`e na zadnje noge i potapka majoricu Hadale po kolenu. "Sviiii liii veeee ruuu. Sveee dooo boooo."
	"To ti on ka`e da treba da veruje{ mom mu`u, jer }e onda sve biti dobro", prevede Zumbula. "On je, dakako, u pravu, a koliko se ja razumem u te stvari, ovo {to moj mu` pri~a da je izdao nekog boga - na to ne obra}aj mnogo pa`nje. On, on... uh, kako to da objasnim! On ve~ito pripisuje sebi neke bezvezne krivice. Izvinjava se {to me je stegao prejako, a ja ba{ tad pri`eljkujem da me stegne jo{ ja~e. Razume{?"
	"Taj tvoj katahrest je govornik za na{u boginju, pa ja, navodno, treba da mu verujem, je li?"
	"Nisam to rekla." Zumbula sede. "Ali bih verovatno rekla, da sam smatrala da }e{ ti takvu tvrdnju prihvatiti. Mogu}e je i ovo: da nam nikakva boginja ni{ta ne saop{tava, ali da je Tik, svejedno, u pravu."
	"Taaa koooo", potvrdi Tik.
	Svila se osmehnu. "Pretpostavljam da generalica Saba vi{e ne upravlja ovim brodom. Gde je ona?"
	"Na svom le`aju, a tri vojnikinje stra`are nad njom. Ne}u pitati kako si je naveo da poludi. Sigurna sam da mi ne bi rekao."
	"Nisam ja to u~inio." Svila se nagnu nad instrument-tablu, koja je imala oblik polumeseca, da bolje osmotri pustinju ispod la|e. "Samo sam sredio da bude posednuta. Videla si istu stvar i za ve~erom kod nas. Sada ti komanduje{? Niko nije iznad tebe?"
	"Samo ministarka rata. Kroz koji trenutak mora}u joj podneti izve{taj o ovoj situaciji."
	"Ne ka-`e", posavetova Oreb.
	"Kad ka`e{ 'o ovoj situaciji', time misli{ na..."
	"Na kvar tri motora. Jo{ pre toga sam joj prijavila da je Saba skrenula ka istoku; to sam morala. Nadala sam se da }e{ ti dozvoliti popravku ma{ina pre nego {to prijavim i to. Ho}e{ li?"
	"To ne mogu." Svila sede do Zumbule. "A ne bih i da mogu. Na{li bismo se na samom po~etku: Njorkini ljudi bi poku{avali da osvoje la|u, izginuli bi svi. Mislim, svi mi. Kad sam rekao da sam izdao Izvana{a, stvarno sam imao takav ose}aj..."
	"Vetar je sada pravo sa zapada, majorice", saop{ti pilotkinja.
	"Kurs?"
	"Jugoistok, majorice. Mogli bismo se spustiti malo ni`e."
	"U~ini to." Hadale razmisli. "Sto pedeset lakata." Ona se opet okrete Svili. "Pla{io si se da }emo se sru{iti. To se i mo`e desiti. Opasno je leteti ovako nisko pri vremenu ovako vetrovitom. Ako nas dohvati neka silazna vazdu{na struja, gotovi smo. Ali na manjoj visini vetar ne}e biti ovako jak."
	Zumbula u`asnuto, {umno udahnu, a Svila re~e: "Ose}am da se spu{tamo. Jednom sam se vozio u pokretnoj sobi koja se spu{tala ovako."
	"Ti bi hteo da letimo na istok. Naterao si generalicu Sabu da nam to naredi."
	On opet klimnu glavom i osmehnu se. "U Glavni procesor. Njorka je re{io da sprovede Pesov plan, a to isto `eli i Izvana{, i zato sam imao ose}aj da izdajem Izvana{a kad sam uradio ono {to sam uradio va{im motorima. Ali kad bih dopustio da Njorka izvede svoj poku{aj, tek time ni{ta ne bi bilo postignuto; a ja nisam umeo smisliti nikakav drugi na~in da ga spre~im."
	"I zato sada, kad nemamo dovoljno motorne snage da se izborimo sa ovim vetrom, ti upotrebljava{ svoju magiju da bi to nekako re{io."
	Svila zavrte glavom. "Ni to ne mogu. Ja sad mogu samo jedno: da se molim. A molitva nije nikakva magija, molitva je, naprosto, moljakanje. Molio sam se ve} neko vreme, mo`da su me bogovi i ~uli."
	On duboko udahnu. "Ti, majorice, `eli{ da ti svi motori opet prorade. Da sa~uva{ ovu vazdu{nu la|u i da me izru~i{ svojim stare{inama u Trivigaunteu; svakako ti je jasno, kao i meni, da niko od ovih preostalih zarobljenika nije mnogo va`an."
	Hadale polako klimnu glavom.
	"Mi mo`emo sve to posti}i, ako samo pristane{ na saradnju. Odvedi nas u Glavni procesor, kao {to Pes zapoveda, a Izvana{ `eli. Njorka i njegova dru`ina onda }e odleteti iz ovog svita, ~ime }e izvr{enje Pesovog plana biti zapo~eto. Zumbula i ja }emo se vratiti..."
	"]uti!" re~e Hadale i nagnu glavu, oslu{kuju}i.
	Pilotkinja re~e: "Stao je i broj sedam, gospo|o." Odsustvo ma i najmanjeg traga ose}anja u njenom glasu najbolje je pokazalo kako se, zapravo, ose}ala.
	"Di`i nas {to pre. Do nadomak oblaka."
	Zumbula upita Svilu: "Pa, zar ne}e vetar tamo biti jo{ ja~i?"
	Hadale ustade i po~e osmatrati pustinju ispod la|e. "Bi}e mnogo ja~i, ali }emo mi uskoro sleteti i poku{ati da popravimo ma{ine. Ako to ne uspe, barem ne}emo biti odneti jo{ dalje od Trivigauntea. Treba nam velika ravna povr{ina za sletanje, i to, ako je mogu}e, nadomak neke oaze."
	"Ne do-le", posavetova Oreb o{tro; a Zumbula po~e: "Kad bi poletela u Glavni procesor, kao {to Svila..."
	Hadale se naglo okrete ka njoj. "On ne mo`e da popravi motore. To je sam priznao."
	Ustao je i Svila. Tiho, maltene {apatom, on re~e: "Mora{ imati vere, majorice."
	"Dobro, imam vere. Sfikso od ma~eva, pomozi nam! Ali sad mi treba mesto za sletanje."
	"Rekao sam da ne mogu popraviti tvoje motore. Rekao sam tako zato {to je to istina. Ali trebalo je da dodam - i, evo, sad dodajem - da bi se mo`da mogao na}i neki na~in da oni ipak budu opravljeni, kad bismo mi slu{ali volju bo`iju umesto da joj prkosimo..."
	"Majorice!" re~e pilotkinja, pokazuju}i prstom.
	"Vidim ih. Mo`e{ li nas navu}i tamo?"
	"Mislim da mogu, majorice. Poku{a}u."
	Svila se nagnu napred, po~e `mirkati. Zumbula re~e: "Ne{to kao mravi, ali mnogo liga daleko."
	"To je karavan", re~e Hadale Svili. "Mogao bi biti na{. Ali i ako nije, ima}e hranu i vodu. Nekoliko nas mo`e odjahati do grada da dovede spasila~ki pohod."
	"Nadam se, samo, da su prijateljski raspolo`eni", progun|a Zumbula.
	Hadale protrlja ruke. Izgledala je, sada, deset godina mla|a. "Bi}e prijateljski raspolo`eni, uskoro. Ja ovde imam dva voda pterovojnikinja."
	
	15. DO GLAVNOG PROCESORA!
	"Svila ka-`e." Sletev{i na zglavak Njorkine ispru`ene ruke, Oreb o{tro zazvi`da, u `elji da naglasi koliko je va`na poruka koju donosi. "Ka-`i Njor-ka!"
	"Dobro, 'ajde ka`i."
	Matar }u{nu Njorku u rebra, pomo}u cevi pu{ke debelja~e. "Poru~nica ka`e da se prestane{ naginjati kroz prozor. Da ne bi mo`da isko~io napolje."
	Njorka povu~e glavu i ruke unutra. "Ne bih ja. Mada bi mog'o. Sad kad nam je ova topovska paluba - je l' se tako zove?"
	Klimnu{e glavom i Matar i [enila.
	"Tako prokleto blizu tla, mo`da osam lakata. Ono dole je pesak; zna~i, ne bi bilo problema."
	Matar je prou~avala Oreba. "Odakle ti ta pti~urina? Mislila sam da je kod Kaldea."
	"Male i-du", prijavi Oreb promuklo. "Ka-`i! Njorka!"
	"Pa, sleteo dole do mene", objasni Njorka. "On i ja smo dru`ina stara." On ka`iprstom blago pogladi Oreba.
	[enila re~e pterovojnikinji Matar: "Bili smo mi zajedno u tunelima ispod na{eg grada. Bilo je prili~no nezgodno."
	"Bilo je vaistinu, k}eri moja", re~e patera Inkus, pridru`iv{i se grupi. "Ali po{to sam i ja bio tamo i primio bo`ansku milost Sciole Talasne, pokroviteljke na{e..."
	Poru~nica, koja je sedela na jednoj stolici u prednjem delu gondole, doviknu: "O ~emu to mrn|ate vi tamo toliko?"
	"O tunelima govorimo, gospo|o", re~e Matar, vitka mlada `ena dva prsta ni`a od ve}ine ostalih.
	"U tunelima sam", re~e Inkus, "nau~io da punim igli~ar i iz njega da pucam." On ode do poru~nice; njegovo bucmasto lice bilo je prekriveno osmesima. "A to je dostignu}e kojim se malo koji augur mo`e pohvaliti. Imao sam u~itelja izvrsnog, mog vernog prijatelja, kaplara Hamerstona."
	"Male i-du", ponovi Oreb. "Kami. Le. Uz-mu."
	"Matar!" naredi poru~nica. "Dolazi ovamo." Matar `urno po|e ka njoj.
	Mejtera Mermer uhvati Njorku za rukav. "Ima jo{ ne{to", {apnu ona. "Vratilo se ono malo ma~kasto bi}e koje je paterina `ena imala."
	Njorka rasejano klimnu glavom. "Tako|e sa porukom od patera, kladim se."
	"Ne{to o vili i kami, ili kaminu", re~e Mejtera Mermer, "i o, s opro{tenjem, kari van."
	"To je", uzvrati Njorka vrlo tiho, "o Svili, a pominje sigurno kamile i karavan. Vid'o sam ja taj karavan i vid'o sam pteri}ke kako odle}u da ga zarobe. Sad mora sredim onu ribu s pu{kom tamo, ali i njenu {eficu, pre nego {to to uradi ovaj kikiljavi popa koji bi posle pri~'o da je sva zasluga njegova."
	Ravni prasak igli~ara dolete iz prednjeg dela gondole, a odmah i `enski krik.
	
	Svila je ve} neko vreme proveo gledaju}i kako dve Trivigauntkinje, daleko od la|e, zabadaju kolac u pesak, na raznim mestima, pa ga izvla~e, u poku{aju da na|u mesto gde ispod peska postoji zemlji{te dovoljno ~vrsto da se la|a mo`e pomo}u takvih kol~eva 'usidriti'. Zakucavale su kolac u pesak te{kim maljem, ali taj zvuk je do pilotske kabine broda dopirao kao vrlo slab. Svila se okrete pilotkinji. "Da li bismo mogli uzleteti, a da prethodno ne odve`emo te konopce?"
	"Sidrene?" Pilotkinja odmahnu glavom: ne.
	"[teta. Takva sposobnost mogla bi spasti mnoge `ivote." On opet sede pored Zumbule i dohvati je za ruku. Oslu{kivao je turobno hujanje zimskog vetra koji je, u daljini, uzdizao vrtloge peska.
	"Trebalo bi da zakucamo jo{ desetak takvih", re~e pilotkinja, "a i ho}emo, i to uskoro. Kod ku}e se usidrujemo sa dvadeset ~etiri konopca."
	"Pet ste ve} ukucali." Taj broj je sugerisao Zumbulinih pet prstiju; Svila ih podi`e do svojih usana i po~e ih pojedina~no ljubiti, prste i glupi, jeftini prsten koji su jedini uspeli nabaviti. Sedi{te ispod njega, oblo`eno mekanom ko`om, naglo se uzdi`e, bio je to silovit potisak kao kad Krvova letelica pole}e sa travnjaka i hvata visinu. "Jeste osetili to?" upita pilotkinja.
	Zumbula pokaza prstom napolje. "Tamo je ne{to sevnulo." Ona {irom otvori prozor koji su malo~as otvorili samo malo, tek koliko da se Tik provu~e.
	"Nemoj to raditi", re~e pilotkinja. "Hladnog vazduha ovde imamo ve} vi{e nego dovoljno."
	Svila prinese prst usnama. Jedva ~ujni pucnji provla~ili su se, u nejednakim razmacima, kroz zvuke nabijanja kol~eva u zemlju. "Pucaju", re~e on pilotkinji. "U borbama u na{em gradu nau~io sam da prepoznajem taj zvuk."
	Onda se gondola prope ispod njih jo{ jednom, ali sa mnogo vi{e siline, br`e nego {to se ona pokretna soba ikada pokrenula, `e{}e, ~ak, nego Usikova naoru`ana letelica u borbi; la|a se zanjiha i ponese ih u visine.
	Grunu pu{ka debelja~a, ne kod napadnutog karavana nego mnogo bli`e, zvukom koji polete kroz mu~eni~ka {kriputanja i stenjanja gondole. Teturaju}i se, pilotkinja pote`e pi{tolj igli~ar. Zumbula joj jednim udarcem izbi pi{tolj iz ruke, a slede}eg trena zabi joj palce u o~i i najzad je po~e ritati silovito u kolena. Pado{e obe.
	
	"[ta to radi{?" upita Njorka.
	"Izbacujem balast." Svila pokaza prstom. "Ako pogleda{ tamo, vide}e{ da ne{to kao dim pada iz na{e zadnje gondole."
	Njorka pro|e glavom i ramenima kroz prozorski okvir koji je, zbog pu{~anih pogodaka, ostao bez stakla. "Aha."
	"To je pustinjski pesak", objasni Zumbula. "@enske su uzele lopate i po~ele ubacivati nove koli~ine peska u brod, ~im smo sleteli; pilotkinja nam je to rekla. Ovu la|u mogu}e je pomo}u motora i podizati i spu{tati. Snagom motora smo sleteli. Ali ako ho}e{ da leti{ na velikoj visini vrlo dugo, najlak{i na~in je da izbaci{ pesak, kao {to Kalde sada radi."
	[enila re~e: "Sada je pod otprilike vodoravan."
	Svila klimnu glavom i pokaza, vrhom prsta, jedan mehuri} u vodoravnoj staklenoj cev~ici na instrument-tabli.
	Njorka sede na sedi{te najbli`e Svili. "Mogu ja, ako ho}e{, na}i nekog drugog da radi to. ^ak mo`e i ona pilotkinja. Neko na{ bi sedeo ovde i pazio na nju."
	"Ona je slepa", re~e mu Svila. Poma~e jednu polugu na tabli u suprotan polo`aj. "Zumbula ju je oslepila. Video sam to."
	"Samo je veoma bole o~i, patera. Vide}e ona odli~no."
	Zumbula sede levo od Svile. "Nego, ti voli{ ovo, a?"
	"Volim - mada mi je i zazorno. Pla{im se da ne{to ne pogre{im, pa da svi izginemo. Ali pilotkinja bi mogla, kao i ma koja druga Trivi}ka, namerno napraviti takvu gre{ku, {to ja sigurno ne}u. Ali..." Za}uta.
	"^ak i kad bismo imali pilota od poverenja, ti bi hteo da ipak li~no pilotira{."
	On pro~isti grlo. "Imamo pilota u koga mo`emo imati poverenja. Taj sam! Dodu{e, nemam neko veliko iskustvo, ali valjda su postojali neki dani kad ni ta `ena nije imala iskustvo."
	[enila sede pokraj Zumbule. "[ta, iznabadala si je u }orone?"
	Zumbula klimnu glavom. "Htela da nas pobije, je'ote."
	"Ne pu-ca", graknu Oreb koji je tog trenutka doplovio u pilotsku kabinu.
	"Da, i ja sam rekla sebi da ne treba da puca", re~e Zumbula Orebu. "A posle je ipak bilo pucnjave ovde, kad su Njorkini momci napali one ribe koje su stra`arile nad generalicom."
	"Da, da", re~e [enila, "ali ja vidim da pateri ipak smeta to, taj na~in na koji si je sredila."
	Svila pogleda [enilu. "Zar sam tako providan?"
	"Jesi." Ona se {iroko osmehnu. "Slu{aj, patera. Misli{ da smo mi, Orhidejine 'cupi', uvek bile fine i u~tive? Uvek na 'hvala, molim' i ta cinculiranja? 'Izvini, Zvon~ice, ali ta haljina na tebi li~i veoma, veoma na jednu moju'?"
	"Pa, ne znam", priznade Svila. "Nadao bih se da ste takve bile." Oreb ga, stoje}i na njegovom ramenu, pogleda upitno.
	"Za mene misli{ da sam neka grubijanka zato {to sam ovako velika; a za Trivi}ke misli{ to isto zato {to ne nose nikakvu {minku i {to su do malo~as imale igli~are i debelja~e. Ja u Orhidejinoj ku}i nisam morala, zaista, ne{to mnogo da se bijem zato {to sam bila najdu`a riba tamo. Zna{ kako ova tvoja Zumbica uspeva da izgleda ve}a od mene?"
	"Mislim da znam."
	"Da nema te potpetice koje uvek ima, ne bi mi bila do ramena. Da je lepa, lepa je, kao {to ti uvek pominje{. Sve vreme svog boravka tamo, bila je najlep{a cupi u celoj Orhidejinoj ku}i. To ti mo`e i sama Orhi kazati. Zna{ ko je tamo sad ostao i zauzeo Zumbulino mesto? Maka je sad tamo najlep{a, ali Maka je prema Zumbuli kao la`na kartica prema pravoj. Zna{ o tome? Kad je kartica krivotvorena, izdaleka stvarno kao la}ana, al kad pogleda{ izbliza, zlato nije zlatno nego je vi{e bronzano, a pod prstima je kartica kao masna. A pogledaj samo Zumbulu, te o~i, taj nos. Taj vrh donje vilice. Samo gledaj! Kad sam je upoznala, prve dve nedelje bilo je dovoljno da vidim taj njen vrh donje vilice, pa da se osetim ko `aba na drumu." U [enilin glas u|e ona dubina i blaga promuklost koja se kod `ena pojavi kad po~nu govoriti o stvarima koje su za njih istinski va`ne. "Maka je zgodna, patera, ali Zu je pravo zlato."
	"Znam."
	"Iz tog razloga su je prakti~no sve mrzele." [enila se naka{lja. "Umalo da je zamrzim i ja. Drugog, tre}eg dana na{eg poznanstva..."
	"Drugog", ubaci Zumbula.
	"Drugog, do{la je u veliki salon sa modricama ispod oba oka. Orhideja zamalo da pobaci kad ju je videla. A zna{ {ta je bilo?"
	Svila odre~no mahnu glavom; Zumbula re~e: "[en, to }e biti dovoljno pri~e", a on okrete sedi{te i suo~i se sa [enilom. "Zamolio bih te da mi ispri~a{ to. Obe}avam da ne}u ni{ta zameriti Zumbuli, ma {ta da je bilo."
	"Ne pri-~a", zakre{ta Oreb.
	"Pa, mislila sam da ti ka`em, al Zu je protiv i verovatno je u pravu. Ali, da zna{, u~ila je brzo. A i morala je, ina~e bi mrtva bila. Nekoliko dana kasnije gledam ja, jedna riba gurne na{u Zumbulu, a Zumbula nju saplete, obori, pa je raspizdi stolicom odozgo. To su videle i mnoge druge cupi, pa su je posle ostavljale na miru. Ho}e{ ne{to da pita{?"
	"Ne", re~e Svila.
	"U~inilo mi se da si hteo pitati da li smo se ikada potukle Zumbula i ja."
	Zumbula odmahnu glavom.
	"Moglo je i to da bude, da sam ja mogla obla~iti njene stvari, ili ona moje. Ne}u da la`em: nismo bile bliske, nimalo. Kao prvo, ona nije tamo provela dovoljno dugo. Drugo, nije mi se mnogo svi|ala, ali, opet, pone{to kod nje jeste mi se svi|alo. To sam ti rekla jednom prilikom."
	Njorka re~e: "Kad smo sedeli u onome po ~emu raste gro`|e, u tvom mantejonu, patera. Ja bio tamo."
	Svila klimnu glavom. "Da, se}am se. Mogao bih ti prepri~ati sve {to si tada govorila, [enila, maltene od re~i do re~i - ne zato {to imam neko stra{no pam}enje, nego zato {to mi je Zumbula toliko va`na."
	Okrete se ka instrumentima da ih osmotri i da pogleda nebo po kome su bili razmrljani oblaci. Onda opet okrete glavu ka Njorki. "Da li bi mi u~inio uslugu i doveo Shiatana?"
	"Naravno." Njorka ustade. "Al mora da govorim s tobom o tim motorima, zna{? Mora mi ka`e{ {ta si im uradio, i da l' }emo ih jo{ nekoliko izgubiti."
	"Idem ja po Shiatana", re~e Zumbula i ode iz pilotske kabine pre nego {to ju je Svila mogao zaustaviti.
	[enila se nagnu bli`e Svili. "Ona misli da bi trebalo da se ponosi{ njome. To mislim i ja."
	On klimnu glavom.
	"Ali ti se ne ponosi{, a nju to boli. Kad si je prvi put sreo, imala je azof, i ti si morao da iska~e{ kroz prozor da bi se spasao. Zar nije tako? Pri~ala je meni Moli."
	"Bilo je jezivo", priznade Svila. Iako se nije oznojio, on obrisa lice kraji~kom mantije. "Azof je zasekao u kameni okvir prozora. Mislim da to nikada ne}u zaboraviti."
	Njorka re~e: "Jesi li i posle toga mislio, patera, da je to samo neka mlada seljan~ica i ni{ta vi{e?"
	"Ne. Nisam. Znao sam ta~no {ta je."
	Onda je }utao sve do dolaska Shiatana koji u|e u pilotsku kabinu, nakloni se i re~e: "@eli{ sa mnom Kalde Svilo razgovarati?"
	"Da. Jesi li ikada upravljao nekom ovakvom vazdu{nom la|om?"
	"Nikad. Leteo sa krilima sam onoliko puta, ali mi, posada, nemamo ni{ta ovako. Postoji la|a 'Svitak', sama, ali njome pilot Glavni procesor. Ne mi to."
	"Razumem. Pa ipak, zna{ mnogo o uzlaznim i silaznim vazdu{nim strujama, i olujama; vi{e nego {to }u ja ikada znati. Ja, evo, pilotiram ovom la|om jo{ od trenutka kad nas je jedan udar vazduha - poslat u na{u korist, voljom Molpinom ili, kao {to sam ja skloniji da verujem, Izvana{evom - vratio u nebo. Sada bih da malo prepustim kontrolu nekom drugom. Ho}e{ li zauzeti moje mesto? Bio bih ti izuzetno zahvalan."
	Leta~ `ustro zaklima glavom. "Oh, da, da! Hvala ti Kalde Svila. Hvala mnogo veoma!"
	"Pa, sedi ovde." Svila ustade i napusti pilotsko mesto, na koje Shiatan kliznu glatko. "Ne postoje nikakve uzde, a ni volan kao u letelici, niti krma, nema se {ta okretati, upravlja se pomo}u motora. Shvatio si?"
	Shiatan klimnu glavom. Njorka pro~isti grlo.
	"Duva zapadni vetar koji nas nosi ka Glavnom procesoru. Mogli bismo leteti i br`e, ali mo`da je pametnije da ~uvamo gorivo. Ovi broj~anici pokazuju brzine svakog od osam motora ponaosob; primeti}e{ da ~etiri ne rade."
	Zatim Svila, najbr`e {to je mogao, opisa Shiatanu svoja saznanja, dosad prikupljena, o svrsi pojedinih poluga i obrtne dugmadi na instrument-tabli; zaklju~iv{i da je ovaj shvatio, odmah se okrete Njorki. "Pitao si {ta sam uradio ma{inama. Vrlo malo. Popeo sam se u onaj deo la|e koji je oblo`en platnom. U telo la|e."
	"Dabome", re~e Njorka. "Znam ja da si to morao."
	"Glavninu tog prostora - koji je ogroman - zapremaju redovi ogromnih balona. Postoje drvene grede i bambusove staze za hodanje."
	"Bio ja na nekima od njih."
	"Naravno. Morao si, u borbi. Htedoh re}i da postoje i rezervoari i savitljive cevi. A ja sam na{ao jedne mengele, one jednostavne, pomo}u kojih bi neki stolar mogao pritegnuti komad drveta za obradu."
	Svila zastade da pogleda pticana na svom ramenu. "Tada mi se Oreb pridru`io; upravo kad sam dohvatio mengele. Namestio sam ih na jedno crevo i pritegao naj~vr{}e {to sam mogao. Proticanje nije sasvim prestalo, ali je svakako bitno smanjeno. Ne bi trebalo da vam bude te{ko da na|ete to mesto, jer sad znate {ta da tra`ite."
	Njorka se protrlja po donjoj vilici. "Ne b' se ba{ reklo."
	"^isto da umirim savest, trebalo bi da ti ka`em da sam lagao majoricu Hadale - ili sam se, bar, primakao laganju najbli`e {to sam mogao. Pitala je mogu li ja 'popraviti ma{ine'. Rekao sam da to ne mogu; uveren sam da su moje re~i bile istinite. Popravlja se ono {to se pokvarilo, a ove na{e ma{ine koje ne rade nisu se, koliko ja znam, pokvarile. A ako jesu, ja zaista pojma nemam kako bi ih trebalo popravljati. Zna~i, istinito sam joj rekao da popravka tih ma{ina nije u mojoj mo}i. Nije bila la`, mada sam uistinu nameravao da usmerim tu osobu na pogre{nu stranu. A da sam rekao da mogu pokrenuti motore, ona bi, pretpostavljam, naredila da me biju sve dok ne pristanem da to uradim."
	Ne okrenuv{i se ka njima, Shiatan energi~no zaklima glavom.
	"Pita}u pateru Inkusa da me ispovedi, danas. Ako nemate ni{ta protiv, sada bih da idem... Veoma mi je potrebno da neko vreme budem sam."
	Dok je odlazio iz pilotske kabine, Njorka re~e njegovim le|ima: "Navedi ga da ti ka`e kako je za~arao onu pu{ku debelja~u."
	
	Slaba{na vrata od platna razapetog preko bambusovog rama bila su jedino {to je delilo pilotsku kabinu od uzanog hodnika sa mnogo drugih 'vrata' zatvorenih samo zelenim zavesama. ^uv{i poznat glas, Svila odgurnu jednu od tih zavesa, na desnoj strani.
	Malena kabina bila je prenatrpana, iako je sadr`ala samo jedan le`aj, jedan sto~i} i stoli~icu; na stoli~ici je sedela Kopriva koja je dr`ala u ruci pi{tolj igli~ar. Sa le`aja se generalica Saba sme{kala na na~in koji je Svili bio bolan.
	"Jad-na ma-la", promrn|a Oreb.
	Svila iscrta u vazduhu znak sabiranja. "Blagoslovena budi, generalice Sabo, u sveto ime Pesa, oca bogova, i Ehidne Graciozne, dru`benice njegove, i njihovih sinova i k}eri jednako, i Izvana{a Svevide}eg, i u ime svih ostalih bogova, danas i do veka. Tako ka`em ja, Svila, u ime njihovog najmla|eg deteta, Sfikse ^eli~ne, boginje izdr`ljivosti i hrabrosti, Sfikse Sabljaste, slavne i dobre pokroviteljke generalice Sabe i Sabinog rodnog grada."
	"Ljubazno od tebe, Kalde. A ja mislila da }e{ do}i da likuje{ nad mojim porazom."
	Kopriva zatrese glavom. "Ne zna{ ti njega."
	"Do{ao sam - ili sam, bar, izi{ao iz pilotske kabine - da bih pobegao od mojih prijatelja", re~e Svila Sabi. "Ali tek {to sam zakora~io u ovaj hodni~ak, ~uo sam tvoj glas, pa i zavirio ovde. 'Kad nam planove ne pokvari niko od bogova, i niko od na{ih drugara, pokvarimo ih sami.' Kad sam bio de~ak, pro~itao sam tu izreku, a kasnije sam se i uverio da je veoma istinita."
	Kopriva re~e: "Ona mi je pri~ala o Trivigaunteu, Kalde. Ne verujem da bih volela tamo `iveti, ali rado bih videla taj grad."
	"Mi najvi{e volimo kule", re~e Saba sa osmehom. "Obi~no ka`emo da je to zato {to smo tako ve{ti u zidanju kula, ali mo`da smo ve{ti zato {to ih podi`emo tako ~esto. Kule, i visoke bele zgrade; a ulice su nam {iroke i ~iste. Va{ grad izgleda..." Ona zastade, tra`e}i izra`ajnu re~. "Zguren uz zemlju, kao kamp. Prignut dole, i prljav. Znam da ga volite, ali nama izgleda tako."
	Svila klimnu glavom. "Razumem. Ja mislim da su na{e ku}e iznutra ~iste, naj~e{}e; ali ulice su nam stvarno grozno prljave, kao {to ti ka`e{. Poku{avao sam da preduzmem ne{to u vezi s tim, i u vezi sa mnogim drugim stvarima, kad su me uhapsili."
	"Nisam te ja uhapsila", re~e mu Saba. "Niti sam to naredila."
	"Niti sam ja ikad pomislio da si ti."
	"Ali, ~injenica je da si razgovarao sa neprijateljem, a nisi obavestio nas. Da je samo..." Sabu izdade glas.
	Oreb graknu u znak da saose}a s njom.
	"Svi mi imamo svoje tuge." Svila pusti da zelena zavesa padne iza njega. "Ne}u tra`iti da bla`i{ moje, ali }u mo`da mo}i da ubla`im tvoje. Poku{a}u. [ta si htela re}i?"
	"Nameravala sam samo da ka`em da }u govoriti povoljno o tebi, kad se vratim ku}i. Jer mi }emo tebe uhvatiti opet, prilikom ponovnog zauzimanja ove la|e. Ako Sijuf jo{ nije preuzela vlast u va{em gradu, uskoro }e." Saba se nasmeja tiho, ali ironi~no. "Ali sam se prisetila kako ja stojim. To sam, malo, bila zaboravila, u razgovoru sa ovom devojkom. Ja sam ta generalica koja je poludela i okrenula brod ka istoku umesto da ga povede ku}i. To je Hadale javila onima u Palati: da sam poludela. Na taj na~in me je za{titila od optu`be da sam izdajica."
	"Nisi ti poludela", re~e joj Svila. "Bila si, na moj zahtev, posednuta od strane Gljive. Na isti na~in bila si posednuta i za vreme ve~ere kod mene. O tome su ti sigurno pri~ale tvoje koleginice - naro~ito majorica Hadale, koja ti je podre|ena."
	"A ja nisam `elela slu{ati. Je li i Hadale va{a zarobljenica?"
	"Nije. Ona je, sa ve}inom va{ih pterovojnikinja, odletela da zarobi jedan karavan. To je omogu}ilo Njorki, Gibu i ostalima da otmu la|u od preostalih 'pteri}kinja'."
	Kopriva mahnu igli~arem uvis. "Borili smo se i mi, Rog i ja. Ranije smo ratovali protiv zelamba}a, za generalicu Nanu. Mnogi drugi Njorkini ljudi nikada pre nisu bili u borbi. Gotovo nijedna od `ena." Ona dodade, govore}i Sabi: "Va{e pteri}ke bile su dobre, ali na{i zelemba}i su bolji, nikada ne pani~e."
	"Siguran sam da ste se ~asno pokazali", re~e joj Svila. "Za razliku, na`alost, od mene. Zumbula je izbila igli~ar iz ruke pilotkinji i savladala je. Ja sam posle samo dohvatio i dr`ao taj igli~ar, i ose}ao se kao potpuna budala. Nisam mogao pucati, jer sam se pla{io da ne pogodim Zumbulu, ali, sa igli~arem u ruci, nisam umeo da preduzmem ni{ta drugo, ni{ta {to nije pucanje. Onda je neko po~eo da puca otprilike odavde. Debeli meci proletali su kroz pilotsku kabinu, i samo naklonost nekog boga za{titila je nas troje od pogibije."
	Svila zastade, razmi{ljaju}i. "Jesam li ti zahvalio, generalice, na tvojoj nesumnjivo ispoljenoj dobroj volji? Trebalo je; zahvaljujem ti. Postara}u se, naravno, da te niko ne zlostavlja."
	Saba slegnu ramenima. "Onaj mu{ki, Njorka, rekao je da mogu da ostanem ovde, {to je bilo lepo od njega. One {to umalo da vas pobiju, to su bile vojnikinje koje su me dr`ale pod nadzorom, kao zatvorenicu. Ova devojka mi se vi{e svi|a."
	Ona za}uta. Svila uhvati sebe kako oslu{kuje zvuk motora.
	"Moje pterovojnikinje, Kalde, ratovale su rame uz rame sa vojskom generalice Nane u vreme kad smo mi bile jedine Trivigauntkinje u Vironu. Tako|e smo ratovale rame uz rame sa Gardom da izbavimo tebe iz one ku}e izvan grada. Ako bih rekla da sam ve} u poletanju iz Virona imala plan da o tebi govorim povoljno onima u Trivigaunteu, da li bi mi poverovao?"
	"Naravno."
	"Nisam ga imala, ali trebalo je da imam. Zapravo sam samo gledala kako da sklonim svoje dupe, kao da je to va`no."
	"Molim te da ne mu~i{ sebe, generalice." Svila opet odgurnu u stranu zavesu koja je u toj maju{noj kabini slu`ila umesto vrata. "U drugoj gondoli, blizu zadnjeg dela, bio je jedan poklopac kroz koji se moglo izi}i na krov. Ima li ne~eg takvog u ovoj?"
	"Svakako. Pokaza}u ti gde je, ako ona nema ni{ta protiv."
	"To ne}e biti potrebno", re~e Svila, zakora~i unazad i pusti zavesu da padne.
	Lestvice od konopca, smotane u kotur i privezane za plafon, ozna~avale su mesto gde se poklopac nalazio. Bilo je dovoljno povu}i jedan kanap, pa da se kotur razmota i opusti do poda. Poklopac je bio lagan, drven, pridr`an samo jednim prostim mehanizmom sa pokretnim klinom, tako|e od drveta. Svila izvu~e klin, odbaci poklopac uvis, tako da se on prevali na drugu stranu, i pope se na otvorenu, praznu palubu.
	Oreb kliknu zadovoljno i otisnu se sa njegovog ramena u prostor. Prelete, veoma brzo, celu du`inu gondole, a onda odjuri ispred vazdu{ne la|e. Kratkovidi Svila vi{e nije mogao videti njegove uzlete, zaokrete i lupinge u prostorima neba.
	Svila, kudikamo obazrivije, po|e za Orebom, napred, i uskoro se na|e na polukru`nom pramcu gondole. Stade tako da su otrcani, izgrebani vrhovi njegovih starih cipela (~ak ni do sad nije na{ao vremena da sebi obezbedi nov par cipela) virili iznad bolno ogromnog bezdana. On spusti pogled na te cipele i vide ih kako ih nikada pre toga nije video. Vide svaku pukotinu u {tavljenoj ko`i kao zasebnu stavku, novu i ~udnovatu; tako|e, svaku izbo~inu na mestima gde se cipela saobrazila oblicima njegovog stopala. Pokraj njegove leve cipele bila je, u palubi, rupa oblo`ena bronzom; najverovatnije, le`i{te za motku zastave koja bi odatle trebalo da se vijori na vojnim paradama i sve~anostima u Trivigaunteu.
	Jo{ je verovatnije da su sli~na le`i{ta ugra|ena du` cele ivice palube. Tu bi bile ugurane lak{e motke, a izme|u njih razapeta ograda od konopca, da ne popadaju zvani~nici kad stoje na istom ovom mestu gde on sad. @ene u krasnim paradnim uniformama, oki}ene medaljama, stoje ovde i ma{u narodnim masama koje se tiskaju dole. Mogu}e je, ~ak, da je li~no Rani stajala upravo na ovom mestu gde je sad on.
	Priseti se kako je svojevremeno predlo`io da se signalnim zastavama sa ove palube javi o dolasku Sijufine horde u Viron. Signalisti (ili, verovatnije, signalistkinje) koji bi se time bavili morali bi odavde gledati teleskopima, a njihove zastave bile bi oka~ene du` jednog od ogromnih konopaca o kojima visi gondola. Ispod njih...
	Neki maju{ni pokret gondole, reakcija na neku malu promenu vetra, izbaci ga, umalo, iz ravnote`e; malo je nedostajalo da zakora~i desnom nogom napred, u prazno, u poku{aju da na|e oslonac. U tom slu~aju bi pao, i bar se oslobodio ovih upornih bolova u zglavku stopala.
	Mo`da i ne bi bilo tako lo{e. Pasti. Ako se ne boji{ smrti, to je vrhunski zanimljivo iskustvo; pasti sa tolike visine, znatno iznad najvi{ih planina, i imati, dok pada{, dovoljno vremena za posmatranje, molitvu i razmi{ljanje. Imao bi, svakako.
	Na kraju bi njegovo telo tresnulo o zemlju, verovatno u nekom nenaseljenom predelu. Njegov duh vratio bi se na Zlatnu stazu, gde se svojevremeno susretao sa svojim o~evima i majkama; njegove kosti ne bi nikad bile prona|ene, ili, mo`da, tek kad Koprivina deca budu odrasli ljudi. @ivi bi smatrali da nije umro nego da je nestao; izvor za~udnosti, a ne tuge. Svi ljudi umiru; sa stanovi{ta Izvana{a, svi umiru za~as. Ali malo je onih koji poginu tako odli~no.
	Okrete pogled gore, da osmotri Zlatnu stazu, opru`enu pravo ispred tupog nosa la|e. Opet oseti kako gubi - samo mal~ice - ravnote`u. Ako njegovi roditelji ~ekaju gore na njega, njih o~i `ivota videti ne mogu.
	Jedan otac bio je ujedno i [enili otac. On, Svila, koji nikad nije imao nikakvu porodicu osim svoje majke, sada ima sestru. Mada ni [enila, ni Zumbula, niti ijedna druga `ena ne mogu zauzeti mesto njegove majke; to nijedna me mo`e.
	Priseti se onog brija~a bez ikakvih oznaka. Mnogo puta se ~udio i pitao nad njim. Protrlja strnjiku na donjoj vilici i obrazima. Vi{e od jedan dan nije se brijao; sad, nesumnjivo, svi vide njegovu bradu. Bolje bi bilo, me|utim, znati kome je brija~ pripadao.
	Opet pogleda dole, u svoje cipele. Ispod tih cipela Shiatan sedi za kontrolama i kormilari jednom strukturom stotinu puta ve}om od Velikog mantejona; dodir prsta, i la|a skrene. Na ovoj la|i ne postoji Sveti prozor - ugradnja takvog ne~eg bila bi prakti~no nemogu}a - ali staklo za komunikaciju postoji, tu negde. Sviline misli odluta{e u dokona razmatranja gde bi moglo biti. Ne u pilotskoj kabini; tu svakako ne. Niti u onoj Sabinoj }eliji. Ali maltene je sigurno da mora biti negde u ovoj gondoli, u kojoj oficirke sada{nje trivigauntske Rani jedu i spavaju i iz koje upravljaju njenom vazdu{nom la|om. Mo`da u navigacijskoj sobi; on se na ovu palubu popeo pro{av{i kroz tu sobu, ali ne vide}i je uop{te, zanet u druge misli.
	Toliko zanet da nije ni{ta u~inio za ubla`avanje Sabine poti{tenosti. Isuvi{e okrenut samom sebi i svojim problemima; egocentri~an. Mo`da su Saba i njene 'pterkinje' sada broj~ano slabije, ali...
	[ake na njegovim ramenima. "Nemoj sko~iti, Kalde!"
	On na~ini jedan obazriv korak unazad. "Pa, nisam ni nameravao", re~e, i odmah se zapita da li je to la`.
	Okrete se. Rogovo prebledelo lice jasno je pokazivalo {ta je Rog pomislio. "Izvinjavam se {to sam te upla{io", re~e mu Svila. "Nisam znao da si tu."
	"Samo se ti udalji od ivice, molim te, Kalde. U~ini to - za mene?"
	^isto da bi umirio Roga, Svila na~ini jo{ jedan korak od ivice. "Nisi mogao biti ovde kad sam ja dolazio; primetio bih te. A nisi bio ni na krovu na{e ranije gondole, jer ja sam gledao i tamo. Kopriva ti je ispri~ala da sam se raspitivao za poklopac, naravno."
	"Ja bih zamolio, jo{ malo dalje, Kalde."
	"Ne. Ovo je glupo; ali, ~isto da bih tebe umirio, se{}u." I Svila sede, prekrsti noge i pokri ih mantijom. "Vidi{? Ni slu~ajno ne mogu pasti odavde, a ne}e{ ni ti, ako sedne{. Potrebno mi je da razgovaram s nekim."
	Rog sede. Lepo se videlo da mu je laknulo.
	"Kad sam bio u pilotskoj kabini, osetio sam potrebu da odem negde i molim se. Tako sam, bar, sebi rekao. Ali kad sam se na{ao ovde gore, sam, u mogu}nosti da se molim do mile volje, nisam ni po~eo. Umesto toga, doku~ivao sam izgled svojih cipela i razmi{ljao o nekim drugim stvarima. To, ve}inom, nisu bile gluposti; pa ipak, imam ose}aj da je bilo glupo {to sam se toliko posvetio tim mislima. Ho}ete li vas dvoje oti}i sa Njorkom kad on bude krenuo sa ovog svitka na drugi? Jer, on }e, zna{, to u~initi. Ova 'posada', kako Shiatan naziva ljude u svome gradu, ima neke od onih podzemnih kula kakve mi je Mamelta pokazala; nedirnute; i stavi}e jednu na raspolaganje Njorki. Zaboravljam kako ih je Mamelta nazivala."
	"Nikad mi nisi ni{ta rekao o tim kulama, Kalde."
	Svila mu ispri~a, svesno se trude}i da bude {to sa`etiji. "Se}am se ja i mnogo ~ega drugog, ali ovo ti je, po mom uverenju, najva`nije {to se ima znati. Ka`e{, nisam ti rekao, a meni, eto, tek sad pada na um - nisam, zapravo, nikome rekao, osim doktoru @dralu dok smo bili zajedno u zarobljeni{tvu, a doktor @dral je mrtav."
	"Ja njega nikada nisam video", re~e Rog. "A to mi je, imaju}i u vidu kako ti o njemu govori{, `ao. Da li podvodni brod li~i na ovu vazdu{nu la|u?"
	"Ni najmanje. Sav je od metala, i to, siguran sam, uglavnom od gvo`|a. Na dnu ima rupu kroz koju Ajuntamiento mo`e da porine manji brod. ^ovek bi pomislio da zbog te rupe u brodskom koritu podvodna la|a mora da potone; zar ne? Ali, ne, ona ne tone. [tavi{e, mi smo kroz tu rupu pobegli, doktor @dral i ja." Svila zastade, zanesen u misli. "U jezeru, Ro`e, postoje divovske ribe, ve}e nego {to zamisliti mo`e{. To mi je i [enila jednom prilikom rekla. To je istina."
	"Pitao si me da li }u krenuti sa Njorkom. To zna~i, da li }emo Kopriva i ja krenuti zajedno, jer mi kad o tome odlu~ujemo, done}emo zajedni~ku odluku za oboje."
	"Da, naravno."
	"Pa, ja mislim da ne}emo. On nas nije ni pozvao. Ja mislim, ako bi nas i pozvao, Kopriva bi verovatno odbila. Ja kod ku}e imam oca i majku, sestre i bra}u, a i Kopriva ima porodicu."
	"Da, naravno", ponovi Svila.
	"[enila ima moju naklonost. Zaista je gledam sa naklono{}u. Ali taj Njorka, to je ~ovek takve vrste da ja njega ne mogu nazvati dobrim, bez obzira na to {to je Tartaros ba{ njega odabrao za prosvetljenje. Pamti{ {ta sam ti rekao o njemu onaj put? E, pa, i sada je isti, uveren sam. Ljudi koji su sa njim nisu ne{to mnogo bolji. On ka`e da su to 'najbolji lopovi na svitu', jesi li to znao, Kalde? Zato {to su ukrali celu vazdu{nu la|u."
	"Nisu svi ti ljudi lopovi", re~e Svila, "a druga je stvar {to Njorka voli da pri~a kao da jesu. Uglavnom je to sirotinja iz Orile i iz na{eg kvarta. Ne verujem da ima mnogo profesionalnih lopova koji su spremni da u bogove veruju onoliko koliko je za jedan ovakav poduhvat potrebno." On za}uta, nimalo uveren da uop{te treba da nastavlja.
	"[ta je, Kalde?"
	"Ne verujem, ~ak, ni da }e svi oni po}i. Mislim da [enila ho}e, iako bi u Vironu mogla biti bogata{ica; ali ni najmanje se ne bih iznenadio ako bih video da mnogi drugi odustanu od putovanja."
	"Ti, Kalde, ne}e{ oti}i?"
	Svila odre~no odmahnu glavom. "Rado bih; ali, Zumbula najverovatnije ne}e hteti. Na kraju svih krajeva, Njorka }e voditi neke svoje, ne moje, ljude."
	"Onda }emo se Kopriva i ja vratiti ku}i sa tobom i Zumbulom. I Moli bi `elela da se vrati, da na|e svog mu`a, da bi njih dvoje nastavili gradnju svoje k}eri. Pa, zatim, patere Inkus i Ustavica."
	Svila klimnu glavom. "Ali ne}emo biti dovoljno brojni da spre~imo nastojanje ovih Trivigauntkinja, koje su ostale u la|i, da zbace na{u vlast i ponovo uzmu brod u svoje ruke. Da li si razmi{ljao o tome, Ro`e? Osim ako veliki broj Njorkinih pristalica u poslednjem trenutku 'dezertira' od njega. To mi je palo na um ta~no u onom trenutku kad si me uhvatio za ramena."
	Rog se namr{ti. "A mo`emo li ostaviti Trivigauntkinje u Glavnom procesoru, Kalde? U ovom trenutku ne mogu se dosetiti nikakvog drugog re{enja."
	"Ja mogu. Naime, verujem da mogu, a to mi je i dalo vrlo dobar razlog da ne zakora~im preko ivice. Mo`da mi je takav razlog bio mnogo vi{e potreban nego {to sam u tom trenutku bio svestan." Primetiv{i Rogov izraz lica, on dodade: "@ao mi je ako te to uznemirava."
	Rog proguta. "Ja bih da ti ne{to ka`em, a to je svojevrsna tajna. Nikome jo{, osim Koprivi, nisam rekao. Znam da se ne}e{ nasmejati. Zamolio bih te da nikom drugom ne ka`e{."
	"Ne}u, osim ako ne zaklju~im da je krajnje neophodno."
	"Zna{ onu `enu koja prodaje ma~je meso? Ona dolazi na prino{enje `rtve u scildan, manje-vi{e svakog scildana."
	Svila klimnu glavom. "Znam je vrlo dobro."
	"Njoj se na{a Mejtera veoma dopada. Mislim, na{a Moli. Jednom je do{la u Palatu da je vidi. ^ovek ne bi o~ekivao da takva osoba potegne pe{ke uz onoliko brdo, ali, eto, ona je to u~inila. Sedele su u kuhinji, Moli i ta prodava~ica ma~jeg mesa..."
	"Skleroderma", promrmlja Svila. Pogled mu je bio prikovan za purpurne obronke dalekih planina. "Ono crveno je gljiva puhara. Ona raste na planinama."
	"Ona je pridr`ala konja generalici Nani pre onog juri{a na letelice sa mitraljezima u Kaveznoj ulici", nastavi Rog. "Pomenula je tu ~injenicu, a Moli je onda, naravno, htela sve da sazna o tim doga|ajima, pa su se raspri~ale i o tome, i uop{te o borbama, i o Kiprisinom dolasku u na{ mantejon kad je bila ona sahrana. A onda je rekla: ja sam po~ela pisati o tome, ja zapisujem sve {to je bilo, i moju ulogu, zato {to sam bila u samom sredi{tu najva`nijih doga|aja."
	Svila poku{a da se ne osmehne. Uzalud.
	"Ona, ka`e, `eli da njeni unuci dobiju priliku da pro~itaju kako je sve to i{lo, i kako je srela tebe kad si bio tek izi{ao iz shole, i kako je pe{ice oti{la uzbrdo sve do Kaldeove palate i tamo bila pu{tena da u|e istog trenutka. Pa, dobro, i ja sam smatrao da je to prili~no sme{no."
	"Ja mislim da zaista zagreva du{u", re~e mu Svila. "Mo`emo se mi smejati koliko god ho}emo - ne bih bio iznena|en ako se i ona sama smejala - ali, ipak, ona je u pravu. Njeni unuci jo{ su mali, pretpostavljam; jesu `iveli u ovim nemirnim vremenima, ali }e verovatno vrlo malo toga zapamtiti. Kad odrastu, bi}e odu{evljeni postojanjem jedne istorije koju je napisala ba{ njihova ro|ena baka, iz perspektive njihove porodice. Ja joj pljeskam."
	"Pa, da, mo`da je trebalo i ja da to sagledam tako, Kalde, ali, nisam. Istinu da ka`em, prili~nio sam se naljutio."
	"Nadam se da nisi izveo neki trik da je spre~i{."
	"Nisam. Ali po~eo sam da razmi{ljam o tome {ta se desilo, i da li je ona stvarno, kao {to pri~a, bila u sred najva`nijih doga|aja. Ubrzo sam uvideo da nije, ali da si ti, vi{e nego iko drugi, stvarno bio u sredi{tu najva`nijih doga|aja; vi{e, ~ak, nego i sama generalica Nana. Skleroderma pominje da te je upoznala ~im si zavr{io sholu; ali, vidi{, i ja sam te tad upoznao. Dolazio si u na{u u~ionicu, pri~ao si nam i, prirodna stvar, pomagao si pateri [tuki prilikom prino{enja `rtava. Zato sam ja doneo odluku da zapi{em sve {to sam zapamtio, ~im se domognem hartije. Naslov }e biti Knjiga patere Svile ili tako ne{to."
	"Ja sam polaskan." Ovog puta Svila uspe da suzdr`i osmeh. "Ho}e{ li pisati i o ovome? Kako si sedeo ovde i pri~ao sa mnom na gondoli?"
	"Da, pisa}u." Rog napuni plu}a mirnim, ~istim vazduhim. "To ti je jo{ jedan razlog da ne sko~i{. Ako bi ti sko~io, ja bih morao okon~ati knjigu ovim trenucima." On kucnu zglavcima prstiju po palubi. "Eto, ba{ ovde. Mo`da bih se, onda, neko vreme pitao za{to si to uradio, a onda bi svemu tome bio kraj. Mislim da to ne bi bio osobito dobar zavr{etak knjige."
	"I ne bi bio."
	"A ti si mislio tako da okon~a{ sve. Stajao si toliko blizu rubu provalije da, zaista, nije mogu}e da si ma koju drugu nameru imao. U ~emu je problem, Kalde? Ne{to te je - ne znam. Povredilo, na neki na~in. Mnogo povredilo. Kad bih znao {ta je to bilo, mo`da bih mogao pomo}i. Mo`da bi Kopriva mogla."
	Ne ustav{i, Svila se okrete od njega; slede}eg trenutka kliznu po ugla~anom drvetu i po~e pomalo mahati nogama iznad zjape}eg bezdana. "Do|i ovamo, Ro`e."
	"Pla{im se."
	"Ne}e{ pasti. Sedi, oseti kako je glatko kretanje vazdu{ne la|e. Ne}u te gurnuti. [ta, jesi li pomislio da bih ja to mogao? Obe}avam da ne}u."
	Rog, lica klonulog, po|e napred, ali samo vrlo sporo, malo-pomalo.
	"E, tako. Pred nama je veli~anstvena panorama, verovatno najveli~anstvenija koju }emo ti i ja u `ivotu ikada videti. Kad si pomenuo u~ionicu, palo mi je na um da bi trebalo da vam dr`im nastavu - to je jedna od mojih mnogih du`nosti, du`nost koju sam sramno zaboravio po~ev od onog dana kad smo ti i ja razgovarali u stambenoj zgradi. Meni je, kao tvom nastavniku, zadovoljstvo, ali i du`nost da ti ovakve stvari pokazujem kad god se uka`e prilika - i da te, {tavi{e, prinudim da vidi{, ako je to neophodno. Vidi! Zar nije kolosalno?"
	"Izgleda otprilike kao nebeske zemlje", re~e Rog, "osim {to smo malo bli`e, i {to je dan, a ne no}."
	"Mi smo mnogo bli`e, a sunce se ve} po~elo su`avati. Nije nam preostalo mnogo vremena za razgledanje ovoga. Najvi{e nekoliko sati."
	"Mogli bismo sutra opet. Ili, ~uj - gledati kroz neki od onih prozora koji postoje na svakoj gondoli."
	"Ova la|a se mo`e sru{iti no}as", re~e mu Svila, "ili mo`e biti, iz nekog razloga, prisiljena da se spusti na tle. Ili se mo`e desiti da svit ispod nas bude oblacima zaklonjen, kao {to je i bio kad sam ja gledao kroz jedan od tih prozora, danas. Gledajmo dok mo`emo."
	Rog dopuzi jo{ za jedan prst bli`e ivici.
	"Ono dole je neki grad. Ve}i je od Virona. One blede ta~kice su ljudi. Vidi{ li ih? Uveren sam da onako izgledaju zato {to gledaju gore, u nas. Oni, najverovatnije, nikada nisu videli vazdu{nu la|u, niti ijedno lete}e telo ve}e od uli~nih lete}ih kola. Njihova premi{ljanja o ovome {to su videli potraja}e mesecima, mo`da godinama."
	"Je li to Palustrija, Kalde?"
	Svila odmahnu glavom. "Palustrija uop{te ne le`i u ovom pravcu; dakle, sigurno nije Palustrija. Osim toga, mislim da smo ve} oti{li mnogo dalje. Uzleteli smo rano jutros, i od tada neprestano odmicali ka jugu ili ka istoku. A do Palustrije jaha~ na dobrom konju mo`e sti}i za nedelju dana, mo`da i manje."
	"Nikad nisam video onakve ekscentri~ne gra|evine", re~e Rog. "Osim toga, ne vide se mo~vare. Svi ka`u da je Palustrija usred mo~vara."
	"Ja sam ~uo da su ih pretvorili u pirin~ana polja; mo`da ne sve, ali ve}inu tih mo~vara. Nesumnjivo one najbli`e gradu. Ove godine imali su vrlo slabu `etvu pirin~a, zbog su{e. Ka`u da je to prvi slu~aj u celokupnoj istoriji Palustrije da `etva propadne."
	Neko vreme je Svila samo sedeo, }utao i zurio u stranu dr`avu ispod njih.
	"Mogu li te ne{to pitati, Kalde?"
	"Svakako. O ~emu je re~?"
	"Za{to ovde, gore, nije ja~i vetar? Ja nikad nisam bio na planini, ali Mejtera nam je jednom prilikom ~itala ne{to o tome, a tamo je pisalo da na vrhu planine duva jak vetar takore}i bez prestanka. Gladaju}i dole, sti~em utisak da se kre}emo poprili~nom brzinom. Za kako malo vremena preletesmo toliki grad! Prema tome, trebalo bi da nam vetar duva u lice."
	"To isto sam ja pitao pilotkinju", re~e Svila, "a kad mi je objasnila, do{lo mi je da ritam samog sebe {to sam tako glup. Ako pogleda{ gore, vide}e{ jedan od motora koji jo{ rade. Prime}uje{ koliko sporo se okre}e? Mo`e{, maltene, videti svaku od tih drvenih 'ruku' ponaosob. Kad su motori radili brzo, to se vrtelo tako da si video, ispred svakog motora, samo jedno svetlucanje namotano u krug."
	"Kao vetrenja~e."
	"Donekle; ali ruke vetrenja~e pokretane su snagom vetra, a ovde je obrnuto, motor pokre}e te ruke da bi se one obrtale i stvarale vetar koji nas mo`e poneti kud god mi `elimo. Sada motori stvaraju vrlo malo vetra, taman koliko je potrebno da se odr`ava na{a stabilnost u prostoru. Ali nosi nas prirodni vetar; ne prime}ujemo ga, jer idemo sa njim. Tako isto sa vetrom ide suvi list, ili otkinuti komadi} ukrasnog papira sa one na{e trijumfalne kapije. Dobijamo utisak da se vazduh kre}e samo malo, ili nimalo."
	"Mislim da shvatam. A {ta ako se okrenemo i zapnemo svom snagom protiv vetra?"
	"Tog trenutka ovaj mirni vazduh postao bi oluja."
	Glatka drvena paluba na kojoj je Svila sedeo nagnula se, i ~inilo se, maltene, da pada u daljine ispod njega.
	"Patera!"
	On oseti da ga je Rog zgrabio za mantiju. Zvuk preostalih motora poja~a se. "Nema problema", re~e Svila.
	"Mogao si skliznuti odatle! Ja umalo da padnem."
	"Za to bi bilo potrebno da se gondola nagne mnogo vi{e." Zalutali vetar rasku{tra Svilinu kosu boje slame.
	"[ta se desilo?" Sude}i po zvuku tog glasa, Rog se odmakao daleko, daleko od ivice - mo`da na pola puta do poklopca za silazak u prostorije.
	"Valjda je dunuo ja~i vetar i sustigao, naravno, prvo na{u krmu. I odigao je."
	"Jo{ ti `eli{ da umre{."
	@alobna nota u Rogovom glasu bolela je vi{e nego sama ta optu`ba. "Ne", re~e Svila.
	"Zar mi ne}e{ re}i {ta nije u redu? Kalde - molim te."
	"Pa, rekao bih ja kad bih mogao objasniti." Grad je ve} odmakao u daljine iza njih; umesto ku}a i njiva promicale su sad {ume, zloslutnog izgleda. "Mogao bih kazati da se nagomilalo mnogo malih stvari. Da li ti se ikad desilo da ceo jedan dan sve ide kako ne valja i ne treba? Naravno da jeste - svakom se to desi."
	"Naravno", re~e Rog.
	"Mo`e{ do}i malo bli`e? Jedva te ~ujem."
	"Dobro, Kalde."
	"Tako|e `elim re}i da je stvar u nekoj vezi sa Pesovim planom; ali, opet, i nije ba{ sasvim tako. Pes, vidi{, nije jedini bog koji ima plan. Ovo mi je malo~as postalo jasno, mo`da dok sam jo{ bio u pilotskoj. Vodio sam ovu vazdu{nu la|u i razmi{ljao - iako nije bilo razloga da o tome mnogo razmi{ljam - o na~inu na koji je Zumbula smlatila onu pilotkinju. Ili mi je, mo`da, taj uvid do{ao jo{ kasnije, kad sam krenuo ovamo i zastao usput da vidim generalicu Sabu. Mo`da je po{teno da ka`em da sam shvatio u pilotskoj kabini, ali da mi je puni zna~aj te stvari svanuo tek kad tokom razgovora sa Koprivom i generalicom Sabom."
	"Mislim da razumem."
	"S druge strane, mogao bih re}i da je ta stvar i u nekoj vezi sa ~injenicama koje mi je saop{tio Izvana{ u vreme moje prve bra~ne no}i. Jer ja sam, Ro`e, vidi{, tada prosvetljen po drugi put. Onoliko u~enja u sholi, a nijedna re~ koja bi me pripremila za mogu}nost da ~ovek vi{e puta u `ivotu dobije prosvetljenje od bogova. Ali, o~igledno, ta mogu}nost postoji, to se de{ava. O kom od ovih razloga bi `eleo da ~uje{ prvo?"
	"Pa, valjda o tim mnogobrojnim malim stvarima koje su i{le kako ne treba. Ali prvo bih te zamolio da se vrati{ ovamo, patera. Ka`e{ da me te{ko ~uje{; a ja, vidi{, jedva ~ujem tebe."
	"Savr{eno sam bezbedan, Ro`e." Svila otkri da je po~eo rukama stezati rub palube; prisili sebe da se opusti. [ake sastavi kao u molitvi. "Mogli bismo po~eti ma gde, ali po~nimo sa Mejterom Mermer. Sa Moli, {to je ime kojim bi ona `elela da mi nju sada zovemo. [ta misli{, da li je njeno ime zaista bilo Moli - dakle, Molibdena - pre nego {to je postala sibila? Iskreno ka`i."
	"Ona ka`e da jeste, Kalde." Rog je dolazio bli`e; Svila je ~uo tiho trenje njegovog kaputa i pantalona o daske.
	"Ja u to ne verujem. Jo{ mi nije rekla da la`e, ali nadam se da }e re}i uskoro."
	"Ne - ne bih ba{ rekao, Kalde." Rogov glas postade ne{to ~vr{}i dok je izlagao svoje suprotno uverenje. "Ona je zaista vrlo pa`ljiva u takvim stvarima."
	"Znam. I zato je sad ovo laganje takva muka za nju. Zatra`i}u od patere Inkusa da me ispovedi. Nadam se da }e to navesti i nju da ga zamoli - njega, ili pateru Ustavicu, ali Inkus bi bio bolji - za isto."
	"Ja, svejedno, ne..."
	"Za{to je sad tako mali broj nuklearno-hemijskih ljudi na ovom svitu, Ro`e? Eto jedne stvari u kojoj se Pesov plan o~igledno nije ostvario kako treba. On je napravio i mu{ke i `enske heme, i jasno nam je da je imao nameru da se oni razmno`avaju, tako da njihov broj ostaje stalan; mo`da, ~ak, i da se pove}ava. Pretpostavimo da je naselio na{ svit jednakim brojem hema jednog kao i drugog pola. To bi mu bio neki logi~an pristup. [ta je po{lo pogre{no?" Postajalo je hladnije; ili je Svila postajao osetljiviji na hladno}u. Prite`e svoju debelu, zimsku mantiju uz telo.
	"Ne znam, Kalde. Vojnici su mnogo spavali, pa za to vreme, naravno, nisu mogli da se bave, hm, izgradnjom novih osoba."
	"Spavali su ovi na{i, Vironci. Ve}ina vojnika u ve}ini drugih gradova poumirala je. Ve}ina, {tavi{e, pre stotinu i vi{e godina. Trebalo je da Pes napravi i vojnikinje; da budu kao ove Trivi}ke sa pu{kama. On je propustio da to u~ini; gre{ka, van svake sumnje."
	"Ne bi trebalo da govori{ takve stvari, patera."
	"Za{to ne, ako mislim da su istinite? Da li bi me Pes vi{e voleo ako bih bio kukavica? Bilo je i mu{karaca hema koji su se bavili zanatima, umetnostima ili zemljoradnjom, bar koliko je meni poznato; nekolicina su postali posluga, zna{, batleri, i tome sli~no. Ali ve}ina su bili vojnici, a vojnici su ratovali za svoje gradove i ginuli, ili su spavali kao Hamerston. Hemkinje, koje su bile ve}inom kuvarice i sobarice, radile su sve dok se nisu pohabale. Onda su, usled istro{enosti, poumirale - bez potomstva. Sigurno je da se gotovo svaki vojnik udvarao nekoj kuvarici ili sobarici, pre tri stole}a. I gotovo svaka takva sobarica ili kuvarica sigurno je volela nekog 'vojaka'. A kolika je verovatno}a da se, vekovima kasnije, neki takav par prona|e i opet ujedini?"
	"Mo`e se desiti." Rog je zvu~ao kao da se brani.
	"Naravno da mo`e. Svakojake slabo verovatne stvari mogu se desiti, ali retko se dese. Jo{ od kad se udala za Hamerstona, ona je obrvana nekom brigom, a ja mislim da znam kojom. Predla`em da ne govorimo, sada, ni{ta vi{e o tome."
	"^ak i ako si u pravu", re~e Rog, "to je vrlo slab razlog da neko po`eli smrt."
	"Ne sla`em se, ali idemo dalje. U pilotskoj kabini shvatio sam da su se Zumbula i [enila potukle u danima kad su obe bile kod Orhideje - a Orhideja je bila, uzgred budi re~eno, ona `ena koja je platila za parastos na kome se nama obratila Kipris. Moja sestra..."
	"Nisam znao da ima{ sestru, Kalde."
	Svila se osmehnu. "Zaboravi, molim te, da sam to rekao; omaklo mi se. Htedoh re}i: [enila je Zumbuli napravila masnice ispod o~iju. Nikakvo ~udo, znatno je ve}a i ja~a. [tavi{e, ja joj i ne zameram {to ju je tako propustila kroz {ake. Ako joj je sama Zumbula oprostila, a jasno je da jeste, onda svakako moram oprostiti i ja. Ali lagale su o tom doga|aju, obe, a to je mene veoma zabolelo. Ne mogu, Ro`e, dokazati da je lagala; ali, da si bio prisutan, ti bi osetio la`, jednako jasno kao {to sam je osetio i ja. Zumbula je unapred ukazala na jedan incident o kome je [enila tek nameravala ne{to da ka`e. A to mo`e samo zna~iti da je [enila bila mnogo dublje ume{ana nego {to je voljna da prizna."
	Jedna {iroka reka, pro{arana santama leda, razdvojila je {umu ispod njih. Svila se po~e naginjati napred, da bolje razgleda tu panoramu. "Kaza}e{ da ni to nije dovoljan razlog za umiranje. A ja se, opet, ne}u slo`iti."
	"Kalde..."
	"Da? [ta je?"
	"Ne li~i{ na nju. Na [enilu. Ta~no je da ona ima tu crvenu kosu, ali ofarbana je. Ispod je prirodna boja njene kose, koja je, rekao bih, tamna. Ti ima{ plave o~i, a ona sme|e. Sam ka`e{ da je stvarno krupna i sna`na. I ti si visok i prili~no jak, ali..."
	"Ne mora{ govoriti dalje, Ro`e, ako ti je tema nezgodna."
	"@elim da ka`em da bi ona, da je mu{ko, veoma li~ila na Njorku. Ti bi bio bolji trka~, ali..."
	"Svi smo mi u pone~emu sli~na bi}a, pretpostavljam."
	"Nije re~ o tome." Rogu je o~igledno bilo nelagodnije nego ikad. "Od kad si postao Kalde, svi su se dosetili da pri~aju i o onom ranijem Kaldeu. Sino} si pre nailaska onih `ena govorio o njegovoj volji. Kopriva mi je prepri~ala; ovo je, zapravo, pomisao na koju je ona do{la. Rekla je da je taj Kalde imao jednog usvojenog sina, koji je trebalo da bude slede}i Kalde. Ali Kopriva tuma~i ovako: taj Kalde nije zapovedio 'Neka se to desi!' nego je samo predskazao: 'Tako }e se desiti.' Je li to istina?"
	Svila klimnu glavom. "'Iako nije sin mog tela, moj sin }e me naslediti.'"
	"[enila je njegova ro|ena k}er, Kopriva mi je to rekla. A ti si slede}i Kalde. Prema tome, ako je ona tvoja sestra..."
	"Ne}emo dalje o tome, Ro`e. Nije ni u kakvoj vezi sa na{om temom."
	"U redu. Ne}u nikom pri~ati."
	"Na ovome svitu ima la`i toliko, da tebi najverovatnije niko ne bi ni poverovao. Mogu li navesti jo{ jednu malu stvar? Zumbula je ba{ namlatila, sama, na{u pilotkinju. Pomenuh to."
	"Da, Kalde."
	"Poku{avao sam ve} neko vreme da smislim neku analogiju koja bi tebi taj doga|aj bolje osvetlila, ali nisam uspeo. Pretpostavi da ka`em da je to kao da smo videli da patera Inkus savlada Njorku. Analogija bi bila neprimerena zato {to ja nikad nisam pomislio da patera Inkus ne mo`e da se tu~e; samo sam verovao, i verujem, da je on u tome vrlo lo{. A za Zumbulu sam zami{ljao da bi, u suo~enju sa nasiljem, bila sasvim bespomo}na; dodu{e, pomenula je jednom da }e uzimati ~asove kod majstora Ksipiasa, ali ja, eto, ne obratih dov..."
	"Ne ~ujem te. Mo`e{ li se okrenuti na ovu stranu?"
	"Ne mogu. Do|i bli`e." Svila prona|e Rogovu {aku i privu~e ga jo{ bli`e rubu provalije.
	"Pa, niko ni za tebe, Kalde, nije verovao da se ume{ boriti."
	"Znam. Zaista je malo nedostajalo da i mene ubede u to. To je bio jedan od razloga koji su me naveli da provalim u Krvovu ku}u: da doka`em da nisam mlakonja za kakvog su me svi smatrali. A i nisam bio. Mada sam bio grdno upla{en, skoro sve vreme."
	"Mo`da je takvo ose}anje imala Zumbula o pilotkinji." Skupljaju}i svu hrabrost, Rog se pridi`e iz le`e}eg u sede}i polo`aj, a noge ispru`i tako da su mu stopala do{la do same ivice palube. "Zumbula se pona{a zaista devoja~ki kad si ti u blizini. Toga smo se jutros nagledali. Kad god je pogleda{, ona se sme{ka, i sve je ne{to nejaka kao da ne bi mogla ustati. Ona `eli da ti se dopadne. Kalde, zna{ onu Gljivinu veliku `ivotinju iz roda ma~aka?"
	Svila je bio zagledan u jednu planinsku dolinu ispod sebe; pogledom je pratio sna`no hitanje jedne mlade reke preko crvenog kamenja. "Misli{ na Lava?"
	"Ne znam ime, ali kad ka`e{ 'Lav', to zvu~i kao da je neki de~ak. Ja mislim da je ova ma~ka bila 'devoj~ica', i to neke sive boje, sa duga~kim, {iljatim u{ima i malim, kratkim repom. Video sam je jednom prilikom kad sam donosio Gljivi ru~ak. Toj `ivotinji se Gljiva stvarno svidela. Trljala se o Gljivu i sme{kala. Ma~ke se mogu osmehivati, Kalde."
	"Znam."
	"Ova ma~ka stalno je stavljala {apu Gljivi u krilo, da je Gljiva pomazi, a mene je, ve}, gledala dvosmisleno. Povremeno mi je pokazivala zube, ali samo povla~enjem usana unazad, bez re`anja. Pla{ila me je."
	"I ja sam se pla{io, Ro`e. U jednoj prilici, ubio sam dve takve rogate 'ma~ke'. Sada `alim {to se to desilo." Svila se opet nagnu napred. "Pogledaj onu liticu, Ro`e. Vidi{ li je?"
	"Da, pa video sam je jo{ malo~as. Ne verujem da bih se mogao popeti na nju, mada bih rado poku{ao." Rog natera sebe da govori glasnije. "Znam kako ti Zumbula sada izgleda, Kalde, ali Koprivi i meni izgleda veoma nalik na tu Gljivinu ma~ku. Prema Moli iskazuje puno po{tovanje."
	Svila baci pogled preko ramena. "U pravu si, u Zumbuli ima mnogo dobra. Ja bih je, dodu{e, voleo i kad u njoj ni~eg dobrog ne bi bilo."
	Rog odmahnu glavom. "Hteo sam re}i da je ona u pone~emu pravi par za Hamerstona. On ume da bude u`asno grub."
	"Da, toga sam itekako svestan."
	"On gaji naklonost prema Moli i prema pateri Inkusu, pa je, zato, fin prema njima. Ali Koprivu i mene tretira kao deri{tad, a prema drugim ljudima se pona{a kao Njorka. Zumbula njemu ne bi dala ni pola svog koraka; jednom, kad se naljutila na njega, zasula ga je stvarno nezgodnim izrazima. Ja sam mislio da sve te uvredljive re~i znam, jo{ iz detinjstva, ali Zumbulin repertoar sadr`ao je i mnoge izraze koje ja nikada dotad nisam ~uo. Kad bi pilotkinja potegla igli~ar na Gljivu, {ta misli{ da bi ta Gljivina ma~ka uradila?"
	"Ma, do|i ovamo", re~e mu Svila. "Sedi sa mnom. Zar se boji{ da }u te povu}i sa sobom ako padnem? Ne}u. Ali ho}u da sedi{ pored mene."
	"Prili~no se bojim, i sad."
	"Pentrao bi se ti na onu liticu tamo, kad bi ti se ukazala prilika. Padom odavde ne bi poginuo ni{ta vi{e."
	"Dobro." Rog se po~e, sa mnogo oklevanja, primicati. Najzad su se i njegove noge klatile iznad bezdana. Na rame mu slete Oreb.
	"Kao {to rekoh, zanemario sam moju du`nost da ti dr`im nastavu. Evo prilike da ti, konkretno, prika`em jedan deo Pesovog plana. Mene je znanje o tome duhovno uzdiglo, nadam se da }e i tebe. Vidi{ onaj grad ispred nas? Planine koje smo upravo preleteli izoluju ga od prilaska sa zapada. Uskoro }emo videti kakvom preprekom je odse~en od istoka; a kad bismo poleteli ju`nije ili severnije, na{li bismo i tamo neke sli~ne barijere. Neke su, dabome, te`e, a neke lak{e za savladavanje."
	"Kod ovog naroda su ku}e sagra|ene da li~e na ljude, Kalde. Vidi{? Ona ku}a ima dve 'glave', to je Pes. ^ak i male ku}e izgledaju kao ljudi, vidi{? Slamni krov ~ini da izgledaju kao da imaju na sebi }ebad."
	"Dobro me-sto", re~e Oreb, klate}i se napred-nazad na Rogovom ramenu.
	"Jeste dobro", saglasi se Svila, "ali kad mi ne bismo bili naviknuti na slike Pesa dvoglavoga, smatrali bismo da je prizor utoliko jeziviji - a jeziv jeste - ukoliko je u ve}im razmerama do~aran. Ne}u te pitati jesi li le`ao sa `enom, Ro`e; to je pitanje odve} li~no da bi se postavljalo ikad osim na ispovesti, a tebe poznajem isuvi{e blisko, tako da te ne mogu ja ispovedati. Ako bude{ `eleo da te ispovedaju, obrati se pateri Ustavici."
	"Dobro."
	"Ja sve do svoje prve bra~ne no}i ne legoh ni sa jednom `enom. I ta no} ostaje, uistinu, moje jedino takvo iskustvo. Nije potrebno da me obave{tava{ da je Zumbula le`ala sa desetinama mu{karaca. Ja sam to znao, i bio toga pomno svestan; ona tako|e. Ne znam {ta je na{e iskustvo zna~ilo njoj, mo`da malo, mo`da ni{ta. Meni je bilo divno. Divno! Pri{ao sam joj kao neko ko umire od gladi. Pa ipak..."
	I sad veoma upla{en, Rog tr`e glavom. "Znam."
	"Dobro. Drago mi je {to razume{. Postojala je tu jedna zaprljanost koja nije do{la ni od Zumbule niti od mene nego od samog tog ~ina. Posle pribli`no dva sata, predao sam se odmoru. Zumbula i ja smo do tada uradili ono {to mu{karci i `ene rade, i to vi{e nego jednom, i vi{e nego dvaput. Bio sam presre}an, iscrpljen i uprljan. Imao sam ose}aj da je naro~ito nezadovoljna Ehidna; ne verujem da bih uop{te imao hrabrosti, da nisam znatno pre toga, jo{ pri onoj njenoj teofaniji, odbacio Ehidnu. Znam da si toj teofaniji prisustvovao i ti."
	Rog opet klimnu glavom. "Ona je veoma velika boginja, Kalde."
	"To jeste. Velika i u`asna. Mo`da sam pogre{io {to sam je odbacio - ne}u se raspravljati o tom pitanju. Samo ka`em da je jesam odbacio, i da sam se tako i ose}ao. Kao {to rekoh, tada mi je do{ao Izvana{ i prosvetlio me po drugi put. Ne}u ti prepri~avati sve {to mi je rekao... ne bih to ni mogao. Ali saop{tio mi je da je on stvorio Pesa. Svak zna da su sedmoro mla|ih bogova deca Pesa i Ehidne; meni nikad nije palo na um da se zapitam odakle su njih dvoje do{li. [ta misli{, Ro`e, za{to je Pes podigao prepreke izme|u na{ih gradova?"
	Ovo pitanje iznenadilo je Roga, zateklo ga nespremnog. "Da ne bi ratovali izme|u sebe, Kalde?"
	"Ni najmanje. Oni ratuju, a on je, {tavi{e, i znao da }e tako biti. Da nije, ne bi im dao vojske. Ne, Pes je podigao planine i iskopao reke i jezera zato da se gradovi ne bi mogli udru`iti protiv njega. Jo{ odre|enije: da se ne udru`e protiv Glavnog procesora, ku}e koju je on postavio iznad svih njih."
	"Da li ti je Izvana{ to rekao, Kalde?"
	Svila odmahnu glavom. "Rekao mi je Hamerston, i bio je u pravu. Izvana{ se nema za{to pla{iti nekog na{eg udru`ivanja protiv njega; to mi je pokazao. Mi smo se nebrojeno puta udru`ivali protiv njega, a kao pojedinci smo ga nebrojeno puta izdali, to ~inimo takore}i svakodnevno. Izvana{ se pla{i - samo zbog nas, ne zbog sebe - da }emo mo`da zavoleti neke druge stvari vi{e nego njega. Kad sam bio u va{em mantejonu u Sun~evoj, nerazumni ljudi su me pitali za{to Pes ili Scila dopu{taju da se na svetu dogodi ovo ili ono zlo; kao da je potrebno da bog potpi{e neki dokument, neku dozvolu, pre nego {to ~ovek pogine ili se dete razboli. U mojoj prvoj bra~noj no}i, Izvana{ mi je objasnio za{to dozvoljava da se, uop{te, de{avaju stvari koje ljudski rod naziva zle; ne neka pojedina~na kra|a ili neko odre|eno ne~isto stanje, nego zlo uop{te, kao pojava. Zato {to, vidi{, zlo slu`i njemu. Ono ga mrzi, ali mu i slu`i. Da li ti to zvu~i razumno, Ro`e?"
	"Kao mula koja se ritne kadgod ima priliku."
	"Ta~no. Ta mula je upregnuta kao i ostale, i vu~e kola, makar i veoma nevoljno. Zlo se slobodno kre}e po ovom svitu, a i po drugim svitovima, izvan ovog; i stalno nas usmerava ka Izvana{u. Rekoh ti da sam Ehidnu od sebe odbacio; tada sam mislio da to ~inim zato {to je ona zla, ali istina je bila da to ~inim zato {to je Izvana{ bolji. Dete ope~e ruku i onda ka`e 'Vatra je zla'; ali vatra sama ka`e: 'Ne pose`i ka meni, dete, nego ka njemu'."
	"Mislim da razumem, Kalde. Nego, ba{ mi je prili~no hladno."
	"Riba gla-va?" upita Oreb.
	Svila klimnu glavom. "Uskoro }emo krenuti odavde da se ti i Oreb zagrejete i da dobijete ne{to za jelo; ali, prvo, pogledaj. Jesi li posmatrao na{ svit, Ro`e? Ovo ispod nas je ozima p{enica, uveren sam. Vidi{ li kako se sun~eva svetlost poigrava na njoj, kako se p{enica talasa na vetru, ispoljavaju}i sve zamislive prelive zelenog?"
	"Jo{ mi nisi rekao... mada, mo`da ne bi trebalo da te pitam..."
	"Za{to sam bio u isku{enju da sko~im? Pa, to je o~igledno, zar ne?"
	Oreb graknu: "Pa-zi!"
	Rog je ve} po~eo da klizi sa ruba palube; na licu koje je okrenuo ka Svili videla se samrtni~ka iske`enost Gljivina.
	
	"Zna{ li gde je Svila?" upita Njorka, zakora~iv{i u pilotsku kabinu. Zatvori za sobom tanu{na vrata.
	Shiatan pokaza prstom ka tavanici kabine. Njegovo lice uli~nog mangup~i}a bilo je sada sa~injeno sve od samih o{trih 'V'. "Sad je on 'Gornji', kako ti onog dana u zatvoru nazva mene. Video njegove cipele i ~arape, i krajeve nogavica, ja, tu gore." Pokretima pokaza koso postavljenu plo~u od stakla, ispred sebe. "Pantalone crne bile su, isto ~arape i cipele, noge mnogo duga~ki za najmanji augur. Za najmanjeg augura. A onaj najve}i ja mislim da to ne bi radio."
	"Tamo ih vi{e nema", re~e Njorka sagnuv{i se i istovremeno izvijaju}i vrat da zaviri nagore. "Nego, treba ti ka`em. Broj sedam. Trebalo bi da proradi ako ga uklju~i{."
	Shiatan prebaci jedan prekida~ u polo`aj 'uklju~eno' i zadovoljno klimnu glavom, vide}i da se jedna igla di`e. "Skinuli ste onu stegu."
	"Ma, ne samo to. Sad rade na broju pet. Motori kod ovih Tivi}ki vise na gredama koje su pru`ene u stranu, zna{."
	"Primetio to sam. Jo{ malo pa }u ti re}i {ta jo{ sam."
	"Grede su tako name{tene da mo`e{ da ih uvu~e{ i onda da pr~ka{ po motoru. Prili~no dobro je to smi{ljeno. Morali smo da izvla~imo jedan po jedan klip i malo da udaramo po njima, po glavi klipa, ali ne mnogo. Nismo napravili mnogo {tete. [ta si vid'o?"
	"Sedeo je jo{ neko uz, pored Svile. Na mestu gde opasno, opasno."
	"To si dobro reko. Opasno je."
	"Onaj drugi se zamalo smrznuo..." Shiatan zastade, nagnu glavu na jednu stranu. "Evo ide Kalde Svila sada u kabinu kod Sabe generalice. ^ujem njegov glas."
	Njorka izi|e iz pilotske kabine i vide da je Sabina zavesa pomaknuta u stranu. Na mestu gde je zavesa bila, stajao je Svila, a u malenu prostoriju uspeo je da se ugura, pored Koprive, jo{ i oznojeni Rog.
	"...ne znam kako to da ka`em", govorio je Svila. "Trebalo je bolje da razmislim o tome dok sam bio na krovu malo~as." On baci pogled preko ramena. "Zdravo Njorka. Drago mi je {to si ovde; mislio sam da po{aljem Koprivu da te dovede. Spremamo se da vratimo ovu la|u pod komandu generalice Sabe."
	Oreb klimnu glavom u znak potvr|ivanja. Njorka je samo zurio.
	"Time ne mislim re}i, naravno, da te ne}emo odvesti u Glavni procesor - tebe, Shiatana i ostale. To ho}emo. Naime, ona ho}e. Zumbula i ja bi}emo uz nju, a tako|e Kopriva, Rog, Njegova eminencija, Patera Ustavica i Moli."
	Saba uputi Njorki {irok osmeh. "Ni ja ne razumem ovo, ali mi se dopada."
	"Naravno da razume{", re~e joj Svila, "a razume}e i Njorka. Trebalo bi da svi razumemo, jer bi to pomoglo svima nama."
	On se opet okrete Njorki. "Mo`da bi jedna mala sve~anost, na kojoj bismo vratili generalici Sabi njen ma~, bila prikladna. Da li bi se tebi to svidelo?"
	Njorka odmahnu glavom: ne.
	"Ma~, uostalom, nikada nije ni oduzet od nje. Ona mi ka`e da se ma~ nalazi i sad na istom mestu gde je bio, u kutiji ispod njenog kreveta."
	Kopriva pokaza igli~ar. "Da ja ovo sklonim?"
	"Zadr`i!" uzviknu Njorka.
	"Dakle, jedna ceremonija, veoma skromna - ovde, odmah sad. Da li bi mi dodala tvoj ma~, generalice? Ja }u ga predati Njorki, koji }e ga predati tebi. Posle toga, treba da ga nosi{. Uveren sam da }e to ohrabriti tvoje vojnikinje."
	Njorka izjavi: "Pu{ke debelja~e im ne vra}amo."
	"Ne odmah. Da li }emo ih vratiti uop{te, zavisi od toga da li }e biti oru`ja - a ja sam sklon pretpostavci da }e biti - u letelici koju }e vam posada 'Svitka' staviti na raspolaganje."
	Rog otapka znoj sa ~ela. "Ovo nije jasno nikome osim tebi, Kalde."
	"Pa, jednostavno je. Ni generalica Saba ni ja ne `elimo rat izme|u Virona i Trivigauntea. Mi, Vironci, osvojili smo ovaj vazdu{ni brod, ponos tog grada."
	Rog pogleda Koprivu koja re~e: "Kad su oni oteli nas."
	"Tako je. Razlog vi{e za ratovanje, ali generalica Saba i ja `elimo da spre~imo izbijanje rata. Re{enje je samo po sebi o~igledno: mi }emo dati brod, a u zamenu dobiti slobodu."
	"Pa, ve} sad smo slobodni!"
	"Niko ne mo`e biti istinski slobodan bez mira. Razmotrite kakve bi bile alternative. Kad bismo se vratili u Viron, generalica Sijuf poku{ala bi silom da preotme ovu la|u, u ~emu bi generalisimo Usik i generalica Nana poku{avali da je onemogu}e; palo bi pet stotina ljudskih `ivota ve} prvog dana; barem pet stotina, ako ne i mnogo vi{e."
	Saba re~e Koprivi: "Mora}ete malo da pri~ekate na va{u turneju razgledanja Trivigauntea. Kad me je on pitao da li bih pristala da vas odvezem ku}i ako mi brod bude vra}en, bila sam u prvi mah odve} iznena|ena da i{ta ka`em. Ali ho}u: vozi}u vas u Viron. Pre toga }u istovariti Njorku i tu Njorkinu rulju u Glavni procesor, ako je to ono {to Kalde Svila ho}e." Ona se nagnu nad jednu zaklju~anu kutiju. "Neki od vas se pla{e da }u vas prevariti. Verovatno svi vi, sem Kaldea, to mislite."
	Njorka izusti jedno "Hummmmmm."
	Saba se uspravi, dr`e}i veoma povijenu sablju ~iji je bal~ak bio oblo`en dragim kamenjem. "Ovo je po~asna sablja koju je Rani dodelila meni pro{le godine, sablja kojom se ja ponosim. Mo`da je nisam nosila onoliko koliko je trebalo, zato {to sam se pla{ila da joj se ne{to ne desi."
	Oreb zazvi`da, a Kopriva re~e Sabi: "Divna je!"
	Saba se nasme{i Njorki. "Ova devojka mi je dozvolila da sablju zadr`im. Rekla sam joj da je imam, a ona je kazala: neka, nek le`i tu gde jeste, Njorka ne}e zameriti."
	Njorka progun|a: "Onda, da se meni vrati moj ma~. Uzela ga ona pukovnica."
	"Ako se ti vrati{ sa nama u Viron, nastoja}u da izdejstvujem da ti taj tvoj 'ma~' bude vra}en."
	"Ne se-~e", re~e Oreb i presko~i sa Svilinog ramena na Sabino da bolje razgleda krivu dimiskiju.
	Saba isuka sablju iz korica, na~ini pola koraka unazad i podi`e je u visinu o~iju, vodoravno, dr`e}i je obema {akama za golo se~ivo. "Ovom se sabljom kunem da }u, dokle god je Kalde Svila na mom brodu, ispunjavati sve naloge koje od njega dobijem, a kad iskrcam u grad Viron njega i njegove prijatelje, iskrca}u ih kao putnike, a ne kao zarobljenike."
	Svila klimnu glavom. "Pod uslovima koje si opisala, Generalice, vra}amo ti komandu nad ovom la|om."
	"Dopusti}e{ mi da razgovaram, preko stakla, sa Palatom i da objasnim {ta radimo?"
	"Ti to u~ini ako ho}e{. Ti zapoveda{ la|om."
	Saba spusti ma~. "Onda, ako pogazim zakletvu, ti ovo uzmi i polomi."
	Povela ih je kroz gondolu do vazdu{astog odeljenja kroz koje se Svila svojevremeno popeo na palubu. U toj prostoriji postojali su ormani, jedan prostran radni sto i dve ko`ne fotelje; na zidu je, pored vrata, bilo staklo. "Ovo je navigacijska soba", re~e Saba Svili. "Nervni centar mog broda. Tu su nam navigacijski instrumenti i mape. Postoji i cev za govor, koja vodi kroz oficirske prostorije sve do pilotske kabine. Zna{ za takve cevi? Slu`e kao staklo, ali vode samo zvuk, i to svaka samo do jednog mesta."
	"Tu bi ti trebo da bude{", re~e Njorka, ali Svila odre~no zavrte glavom.
	Saba pokaza prstom. "Ono je poklopac za izlazak gore, na palubu. Mi tamo izlazimo uglavnom samo da bismo izmerili ugao izme|u la|e i sunca. Taj bi sad morao biti nula." Ona proguta. "Proveri}u ga, ~im zavr{im razgovor sa Palatom."
	Rog dodirnu Svilinu ruku. "Nemoj se vra}ati, Kalde. Molim te?"
	Njorka upita: "Tamo gore ste vi bili, a? Ja kol'ko sam ~uo, umalo da se neko ubije."
	"Pa, hteo je da sko~i", re~e Rog Njorki. "Ja sam ga {~epao i mislim da sam ga odvukao, ali ne se}am se ta~no, pamtim samo neko rvanje, i kako je krov nestao, i muziku." Zbunjeno pogleda Svilu. "Valjda je neko dole imao koncert..."
	"Video sam zlo u svitu", objasni Svila. "Dugo sam mislio da znam zlo; me|utim, pojma nisam imao kakvo je, zapravo. A onda, pre nekoliko dana, po~eh ga uvi|ati jasnije."
	^ekao je da neko ne{to ka`e. Ali svi su }utali.
	"Pre jedan sat uvideh ga uistinu jasno; grozomorno je. Najgore od svega: umesto da se usredsredim na zlo u sebi, kao {to je trebalo, ja sam pa`nju posvetio samo na zlo u drugima. Tada sam vam mogao re}i, na primer, da sam mnogo zla video u Rogu. Vidim i sad."
	"Kalde, ja nijednog trenutka nisam rekao..."
	"To mi je bilo potpuno, potpuno pogre{no. ^ime, opet, ne `elim re}i da to zlo ne postoji; ono postoji, i uvek }e postojati, zato {to je neizbrisivo; ali po{to sam video samo zlo, u Rogu, ali i u svima drugima, napravio sam sebi {tetu ve}u nego {to mi je, siguran sam, ijedan Rog ikad mogao napraviti - postao sam slep za dobro. Vide}i samo zlo, po`eleo sam, svim srcem, da se ponovo utopim u Izvana{a; ujedinim s njim. To bi, samo po sebi, bilo ~in zla. Rog me je spasao od tog postupka."
	"Veoma mi je drago zbog toga", re~e Kopriva, gledaju}i Roga blistavim o~ima.
	"Naprosto, time {to se popeo na krov ove gondole. ^isto da ne bih opet uznemiravao Roga, ne}u vi{e odlaziti gore, mada je tako veli~anstven ose}aj kad ~ovek stoji na nebu i sme{ka se na svit, da je te{ko toga se odre}i; naprosto stoje}i, ali na tom mestu, shvatio sam kakva su Shiatanova ose}anja u vezi sa letenjem."
	Njorka pro~isti grlo. "Nego, da ti ja ka`em za one mengele. Je l' mo`e to sad, pre nego {to ona pozove one u Trivi}u?"
	"Pretpostavljam da si na{ao doti~nu spravu za stezanje?"
	"Ma, na{'o sam ja, al ono {to si ti steg'o nije bila cev za gorivo nego za mazivo."
	Sabine o~i se jako ra{iri{e. "[ta!"
	Njorka na to ne obrati pa`nju. "Tol'ko si smanjio priliv ulja, da su se motori pregrejali i zaglavili. Al to se nije videlo u pilotskoj kabini, jer instrumenti tamo pokazuju samo temperaturu u rezervoaru. U rezervoaru je bilo sve u redu, pumpa je radila, al je vrlo malo prolazilo. Uspeli smo da odglavimo i pokrenemo broj sedam, a mo`da }emo mo}i i one ostale."
	"Nikad vi{e ti motori ne}e biti onako dobri kao {to su bili", re~e Saba. Zvu~ala je zga|eno.
	"A i nisu vam bili bogzna kako dobri", re~e Njorka. "Ja sam ve} uneo dva-tri mala pobolj{anja."
	Oreb pogleda njega, pa Sabu. "Ri-ba gla-va?"
	"I mene obuzima isti ose}aj, Orebe", re~e Svila. "Ako }u, posle svega, ipak `iveti, mora}u ne{to i da jedem."
	Saba zakora~i pred staklo za komunikaciju i pljesnu rukama; staklo se osvetli i sivo lice monitora zgusnu se na njemu. Ali nestade slede}eg trena, odneto plesom obojenih ~estica - u boji breskve, i ru`i~astoj, i eteri~noj plavoj koja se zatamnila do blizu crne.
	Svila pade na kolena; za njega, suncem prozra~ena navigacijska soba i svi u njoj prisutni nestado{e.
	"Svilo...?" Lice u staklu bilo je nevino i ~ulno, natprirodno lepo. "Svilo, da li bi voleo biti Pes? Onda bismo bili zajedno... Svilo."
	On sagnu glavu, nemo}an da progovori.
	"U Glavnom procesoru mogu da te skeniraju. Kao {to su mene, Svilo, i njega. Dr`ao me je za ruku..."
	Svila shvati da je podigao pogled i da zuri u nju; a ona se osmehnu, i njegov duh se rastopi.
	"Tvoj `ivot }e se nastaviti, Svilo, ba{ kao i dosad. Ali bi}e{ Pes, tako|e. A Pes }e biti ti. Gledaj..."
	Lice divnije od lica ijedne smrtne `ene rasplinu se kao dim. Na tom mestu ostade mu{karac, sa udovima od bronze, sa muskulaturom zatalasanom i sa dve glave.
	Od kojih je jedna bila Svilina.
	
	16. EGZODUS SA DUGOG SUNCA
	Plovili su kroz jednu beskrajnu prazninu obasjanu dalekim crnim suncem u obliku kalema; leta~ Shiatan, Patera Inkus, Patera Ustavica, jedna stara `ena koja je za sebe tvrdila da se zove Moli, Kopriva, Rog, Kaldeova `ena i Kalde. Lender, koji je izgledao kao crvena ta~ka, polako se smanjivao, najzad ugasio.
	"Zbogom Njorka, noktolateru moj." ^inilo se da je govornik u neposrednoj blizini, ali se kroz njegov glas provla~ila jedna nota koja je govorila da je putovao daleko; glas mu{ki je to bio, dubok, ote`ao od tuge.
	"Zbogom Njorka", ponovi Svila; i tek sad, ~uv{i svoj sopstveni glas, uvide da je malo~as govorio glasno. "Zbogom, sestro. Zbogom, Gibe. Zbogom."
	Mejtera Mermer progun|a: "Srce }e joj se rasprsnuti. Jadnoj na{oj generalici Nani."
	"On odlazi na mesto bolje od ijednog koje je iko od vas ikada video."
	"Meni je bio antipati~an. Odaliska [enila, me|utim, imala je neke o~ite kvalitete. Premda moja prava emotivna potresenost..."
	Tako tiho da je Svila zaklju~io da je samo on mo`e ~uti, Zumbula upita: "Je l' onamo? Na one dve ta~kice?"
	"Na jednu ili na drugu", odgovori bog. "Na plavi svit ili na zeleni. Njorkin lender ne mo`e ih odneti na oba."
	"Njor, hm, Njorka? Razume{ ti mene. Mi smo ti, je li, odani. Kao i, heh, svi. On se, dozvoli, molim te, jednu stvar? Re-for-misao. Revidirao. Pobo`an. On; ako ti, hm, nisi? A?"
	Nije bilo odgovora. Udaljene iskrice ugasnu{e. Zumbula stisnu Svilu oko mi{ice ruke, prstom pokaza crno sunce u obliku kalema, iza njih, iz koga je izbijao mlaz svetlosti. "[ta je ono? Da li je... da li je...? Lender je izleteo iz toga."
	"To je na{ brod 'Svitak'", re~e Shiatan i obrisa suzu iz oka.
	"Ta mala stvar?"
	A ta mala stvar je ve} nestajala sa vidika; Svila se opusti. "Imao si ti naklonosti prema Njorki, a? Imao sam i ja. Ne}u nikada, makar `iveo dugo kao Njegova svesnost, zaboraviti kako sam ga sreo u 'Petlu', kako sam poku{avao da u senkama, preko ~a{ice rakije, prepoznam to lice."
	"Kad video sam pogibiju Aer, nisam zaplakao. Bol predubok za plakanje. Njorka nije mrtav, ali sad vi{e nema ko da me zove 'Gornji'. Pla~em za to."
	"Kamo sre}e da se izjasnio, dozvoli, molim te, jednu stvar: ne-dvos-misleno", re~e Ustavica, koji je ve} aktivirao svoj pogonski modul i po~eo ploviti - zapravo, lebdeti - prema kru`nom ulaznom otvoru. "U smislu, da li je veliki Pes, kako bih rekao, zadovoljan? Zadovoljen? Da li mu je udovoljeno. Da li je ovo bilo dovoljno, Pesu? Suficijencija satisfakcije, hm?"
	Svila i Zumbula polete{e za njim. Svila re~e: "Da je ovo njemu dovoljno, svi mi, dakle preostali 'tovar', vratili bismo se svojim njivama i krdima. Ali nije. Njorka nam je samo kupio kratak predah. Pes ne}e biti zadovoljan dok i poslednja osoba ne otputuje sa 'Svitka'. Jer taj svit je svoju svrhu ispunio i zavr{io."
	Izroni{e u prostor samo delimi~nog pomra~enja, polusenku. Bilo je to, ipak, obilje svetlosti, zasenjuju}e posle potpune tame. "Pa, ne vidim kako nam je Tartaros pokazao svit vi|en spolja", re~e Zumbula poluglasno. "Nije valjda neko oko postavljeno tamo, napolju? To je nemogu}e, a?" Po{to Svila nije odgovorio, ona re~e: "Ne volim ovo kad nema hodanja. Butine mi se po~inju udebljavati, ose}am to."
	Presti`e ih Mejtera Mermer. "Ne mogu se udebljavati, draga, jer ti ne jede{ ni{ta. Zabrinjava{ me."
	"Osim toga, ne volim da mi ljudi zaviruju pod haljinu. Znam da to zvu~i sme{no, ali ne volim. Kad god mi se javi taj ose}aj da mi neko zaviruje ispod, butine mi malo nateknu i posle ostanu trajno tako."
	"Ne postoji ovde nikakvo ispod, niti iznad", re~e Patera Inkus, ubrzavaju}i ka njima. "Ovde je sve u domenu svetlosti."
	"A, hm, pokojnici", re~e Ustavica baciv{i pogled nazad ka njemu, sa blago zabrinutim izrazom lica. "Eminencijo, kako to da objasnimo? Ver, hm, vernima, je li? Oni o~ekuju, da ka`em - o~ekuju drage pretke."
	"Da li bi ti voleo to - da te sad posete va{i mrtvi?" upita Shiatan.
	Svila ~vrsto re~e: "Ne." Zumbulina donja vilica pade, pa je njeno lice, lepo izvajano, ne trenutak izgledalo zblanuto i priglupo.
	Svila uspori da bi ga Shiatan mogao susti}i. "Govorim samo u svoje ime. Ja sam moje mrtve sretao, poznajem ih i volim. Isku{enje da im se pridru`im bilo bi preveliko. Znam da je tvoja ponuda dobronamerna, ali - odgovor je: ne, ne bih `eleo."
	"Nema tu ni{ta fizi~ki", objasni mali leta~. "Nego njih Glavni procesor re-kreira i emituje podatke pravo u tvoj um."
	"Moli, da li bi bila ljubazna da, umesto mene, otprati{ Zumbulu natrag do vazdu{ne la|e, molim te? Moram ne{to da popri~am sa Shiatanom." Svila dohvati leta~a za ruku.
	"Mo`emo i mi?" re~e Rog. Svila je oklevao trenutak-dva, onda odre~no mahnuo glavom. Oreb se sa Rogovog ramena baci u prostor i nastavi da leti za njima izvrnut naopa~ke, ali ma{u}i krilima sasvim normalno.
	
	Pilotkinja je isprobavala motore, jedan po jedan; Rog je brojao. I svaki motor, redom, prvo se zaka{ljao, onda gromko o`iveo, zatim se sti{ao do postojanog brujanja.
	Kopriva upita: "Zar ne}e{ pokucati?"
	Rog bi radija video da ona kuca, a ne on. Ali nije mogao to re}i. Zato upita: "Da kucam na {ta?"
	"Pa, valjda, na okvir od vrata. Izgleda prili~no stamen."
	Rog podi`e {aku da zglavcima pokuca, ali u tom ~asu Svila, iznutra, razgrnu zavesu 'vrata'. "Zumbula nije ovde. Tra`ili ste mene?"
	Oboje klimnu{e glavom.
	"Vrlo dobro. [ta mogu u~initi za vas?"
	Rog pro~isti grlo. "Obe}ao si mi da vi{e ne}e{ i}i gore, na krov, Kalde. Pamti{ to?"
	"Naravno, i odr`ao sam obe}anje."
	"Ja i Kopriva popesmo se gore", re~e Rog. Oreb to pozdravi radosnim pljeskom izvedenim pomo}u krila.
	Kopriva re~e: "Nije tako nezgodno kad ~ovek mo`e lebdeti." Ona pogledom uputi apel Rogu koji dodade: "Hteli bismo da i ti po|e{ sa nama."
	"Osloba|ate me onog obe}anja?"
	"Jest, tako je", re~e Rog.
	"Ka`i 'da', Ro`e", re~e Svila. Izgledao je zanet u misli. "Nosi{ ugled svoje palestre."
	"Da, Kalde. Kalde, da li }e Patera Ustavica stvarno biti na{ novi augur?"
	"On to ne mo`e da postane", re~e Svila, rasejano se osvr}u}i i tra`e}i pogledom po prostoriji svoj PM; onda se seti da ga je ostavio. "Ne mo`e, samo zato {to je ve} postao. On je ve} augur tamo. Ali du`nosti }e preuzeti kad se vratimo ku}i. Kako posti`ete da ne odlebdite sa palube, u daljinu? Sla`em se da to sada ne izgleda zastra{uju}e, ali smatram da bi moglo biti ozbiljno."
	"Tica ~u-va!"
	"Ta~no, ako otplovim, ti me mora{ dovu}i u bezbednost."
	"U zadnjoj gondoli postoje zalihe", objasni Rog, dok se Svila odgurivao od ragastova u prostor. "Tamo smo na{li jedan namotaj konopca. Po{to je sto u navigacijskoj sobi pri~vr{}en za pod, mi smo vezali konopac za noge od stola."
	"To je bolje nego da vu~e{ na le|ima tu skalameriju", re~e Kopriva Svili. "Plovi{ kroz vazduh i ne brine{ ni o ~emu. A kad ti dosadi, dovu~e{ samoga sebe unutra."
	Rog dodade: "Ali meni nikako da dosadi."
	"Vi biste hteli da ja vidim ne{to odre|eno." Pro{li su, lebde}i, pored svih oficirskih prostorija za spavanje; Svila stade. Svojim zaustavljanjem na~inio je veliko udubljenje na platnenom 'zidu' koji mu je poslu`io kao oslonac. On zatim otvori vrata trpezarije.
	"Ni{ta odre|eno, samo... samo sve {to se tamo, napolje, mo`e videti."
	"U tom slu~aju, ne{to biste da zatra`ite."
	U navigacionoj sobi Svila obavi sebi oko struka i veza u ~vor konopac debeo kao prst, ta~no prema Rogovom uputstvu. Odgurnu se od navigacionog radnog stola i odlete gore, kroz otvoreni poklopac. Na|e se izvan gondole.
	Vazdu{na la|a se u me|uvremenu obrnula, mo`da zbog torzionog delovanja motora ili zbog pritiska nekog kratkotrajnog naleta vetra. Sad je Glavni procesor stajao uspravno, kao zid. Crni monoliti tog kolosalnog mehanizma str{ali su ka vazdu{noj la|i. Stub zvani Pilon, tako ogroman da je prema njemu la|a bila malena, protezao se u daljine, u no}.
	Rog mahnu rukom. "Vidi{, Kalde? Ovog puta ne moramo sedeti na ivici palube, ali, ako te je volja, mo`emo leteti preko nje. Ono {to se vidi tamo dole, ono veoma, veoma udaljeno - mislim da su to 'Planine koje gledaju na planine'. Vidi se plavetnilo, ali posle postane tako blistavo da ~ovek ne zna sigurno {ta je to tamo."
	Kopriva izroni iz otvora na gondoli. "Kalde, ja ni sad ne razumem {ta je Glavni procesor. Sve one stvari tamo, po kojima se kre}u neka svetla? I {ta }e im krovovi ako ovde ne mo`e da pada ki{a? Kako bi iko dovukao ki{u da ovde padne?"
	"To jeste Glavni procesor", re~e Svila. "Gleda{ ga."
	"One velike ~etvrtaste stvari?"
	"I ono {to le`i ispod svih ovih livada i travnjaka koje vidimo; Glavni procesor se prote`e ispod svega toga. Zamisli milione miliona maju{nih elektronskih kola nalik na one u zlatnoj kartici; zapravo, milijarde milijardi njih. Svako to maleno elektronsko kolo proizvodi toplotu; manju koli~inu toplote nego jedan treptaj jednog svica. Ali sva kola zajedno proizvode tako mnogo toplote, da bi sama sebe uni{tila njome, kad bi bila sva zbijena na jedno mesto. Pretvorila bi se u drugo sunce. A ovako, u ovom prostoru je uvek leto, zahvaljuju}i toploti kola."
	"Zna~i, tako se zovu te male, krivudave, zlatne crte na kartici?" upita Kopriva. "Kola? Pa, ona ne rade ni{ta."
	"Radila bi itekako, kad bi ih neko vratio na mesto gde treba da budu, u lenderu. Brzo }e do}i ~as da i mi }u{nemo neke kartice na odgovaraju}a mesta u jednom lenderu."
	Rog je posmatrao Svilu su`enim pogledom. "Da li ti je Shiatan rekao sve to?"
	"Nije doslovce tim re~ima, ali rekao mi je dovoljno da ja sam zaklju~im ono ostalo. [ta ste hteli da pitate?"
	"Mnogo toga. Zna{, Kalde, za moju knjigu. Je li u redu da te zovem Kalde?"
	"Naravno. Ili Patera, ili Svila, ili ~ak Patera Kalde, kako me zove Njegova svesnost. Kako god voli{."
	"^uo sam kad je [enila rekla Moli kako je, kad je bila Kipris, naredila tebi da joj se ipak obra}a{ sa '[enila'. To je sigurno bilo neobi~no ose}anje."
	Kopriva re~e: "Ja ne pi{em knjigu, Kalde, ali bih i ja da pitam pone{to. Recimo da ja malo poma`em Rogu. Ako ne sad, uskoro }u verovatno morati. Da li si ti na neki na~in postigao da se mrtvi ljudi vra}aju i onako razgovaraju sa nama?"
	"To je Glavni procesor ~inio, Koprivo." Svila se osmehnu. "A ja njega, veruj mi, ne mogu ni na {ta prisiliti. Tra`io sam od Shiatana da od njega zatra`i da nam u~ini neke usluge, ali Shiatan mi je objasnio da je to nepotrebno. Glavnom procesoru je poznato sve {to se ovde de{ava; ~im sam ja uobli~io moj zahtev, Glavni procesor ga je uzeo u razmatranje. Drago mi je {to je na{ zahtev ispunjen, ogromno sam zahvalan."
	"Ali kad smo kod ku}e, u Vironu", re~e Kopriva i neodre|eno mahnu prema palubi koja je lebdela desetak lakata ispod njihovih nogu, "tada ne ~uje sve."
	"Ne, ne ~uje; ali otkriva vi{e nego {to sam ja mislio da je mogu}e. Jo{ od Ehidnine teofanije, pretpostavljao sam da bogovi znaju samo ono {to vide i ~uju kroz svete prozore i kroz stakla za komunikaciju. To je blizu istine; to su Glavnom prcesoru dva osnovna izvora podataka. Ipak, on ima na raspolaganju i neke druge izvore, na primer, ono {to dobije od leta~a."
	Rog re~e: "Ja imam jedno vrlo 'tvrdo' pitanje, Kalde. Ali, da zna{, ne poku{avam da te uteram u la`, niti i{ta sli~no."
	"Naravno. Da ~ujem."
	"Tartaros je rekao Njorki da }e svit Kratkog sunca biti kao na{, ali nenaseljen, ili bar ne naseljen ljudima kao {to smo mi. Njorka je to ispri~ao [enili, a ja sam pitao nju. Ona je rekla da to zna~i da }e biti trave, kamenja, cve}a, ali da ipak taj svit ne}e li~iti na ovo na {ta smo mi navikli. Za{to?"
	Kopriva, u neverici, zatrese glavom. "To ti uop{te nije te{ko pitanje. Zato {to je Pes raskr~io taj svit, da bi nama bilo lak{e."
	"Ili izabrao da nam bude te`e", progun|a Svila.
	"Ne razumem."
	"Pretpostavimo da nema biljaka i `ivotinja. O kamenju bolje da ne govorimo zasad. Videli ste da je Njorkin lender nakrcan semenjem i embrionima. Njorka }e biti u mogu}nosti da uzgaja koje god biljke i `ivotinje ho}e; izabra}e jedan svit, pa ako tamo nema biljaka niti `ivotinja, onda }e te koje on donese i uzgaja biti jedine na svitu. Ali tamo gde on ide, ve} ih ima, itekako; iz tog razloga, pred njim su mnogo zanimljiviji dani - ali i te`i."
	Zujanje njihovih motora postade dublje. Njih troje, lebde}i u vazduhu, po~e{e ploviti ka pramcu slede}e gondole, druge po redu. Posle nekog vremena, konopci kojima su Rog, Kopriva i Svila bili pri~vr{}eni za prvu gondolu zatego{e se. "Krenuli smo", saop{ti Rog. Oreb se saglasi: "I-de ku-}i."
	"Kad odemo, mislim da }u odmah prestati da verujem da sam ikad bila ovde", re~e Kopriva i uzdahnu. "Baka je do{la da popri~amo, i ka`em ja njoj, ostani, vodi}emo te ku}i; al ona ka`e, neka, hvala, nisam u mogu}nosti."
	"Majka Patere Ustavice do{la je da ga vidi", re~e Rog Svili. "On se danas osmehuje svima. Ispri~ao joj je kako sad ima svoj sopstveni mantejon, i kako }e tamo prinositi `rtve, ispovedati i donositi Pesov mir, a u Palati ne}e morati da radi uop{te. Ona je odgovorila da je oduvek `elela da on postigne ba{ to."
	"I Zumbuli je do{la majka u posetu."
	Kopriva je izgledala iznena|ena. "Pa, Kalde, ja nisam znala da je njena majka mrtva."
	"Ni Zumbula nije znala."
	Vuku}i svako svoj konopac po sistemu 'ruka preko ruke', dospeli su opet na palubu gondole i stali nogama na nju, mada su imali samo minimalnu te`inu. Svila zbaci om~u od konopca sa sebe.
	Kopriva re~e: "Kalde, nikada nisi odgovorio na moje pitanje o krovovima. A ja sam `elela znati za{to je, ovde, zastor tako blizu, i za{to ne vidimo Sunce nimalo."
	"Pilon proizvodi zastor", re~e Rog. "Ili ga, bar, ispaljuje u vazduh. Je li tako, Kalde? Onda Sunce taj zastor sagori. Zastor se me|utim ne pretvara u dim nego u ~ist vazduh. Kad bi iz Pilona prestao izletati novi zastor, Sunce bi sijalo bez prestanka, bio bi stalno dan. Ali bi onda sasvim izgoreo i Glavni procesor koji je tako blizu. Sunce po~inje od vrha Pilona i prote`e se sve do Zapadnog pola."
	Razra|uju}i ovu misao, Oreb re~e: "Dugo, du-go."
	"A dug je i put pred nama", re~e Svila. Nije se obra}ao ni Rogu ni Koprivi. "Ali smo bar, kona~no, krenuli."
	"Sad razumem o krovovima", re~e Kopriva.
	Svila se okrete i pogleda je. "Je li? Reci mi."
	"Kad sam bila mala, i{li smo na jezero svakog leta. Onda... ne znam, valjda se ne{to desilo; ponestalo je para, vi{e nikad ne sakupismo dovoljno para."
	"Posle smrti starog Kaldea, pove}ani su porezi", re~e joj Rog. "I to `estoko pove}ani."
	"Mo`da je to bio razlog. U svakom slu~aju, jedne godine, kad sam imala devet ili deset godina, sa~ekali smo da svi ostali odu ku}i, a onda, kad je postalo jeftinije, oti{li smo mi. I to nam je bio poslednji odlazak na jezero."
	Svila klimnu glavom.
	"Imali smo neka lepa popodneva, plivali smo, ali jutra su bila ba{ hladna. Jednog jutra dok su svi jo{ spavali ja sam ustala i oti{la do jezera samo da ga gledam. Mislim da sam znala da nam je to poslednje letovanje i da vi{e nikad ne}emo do}i. Mo`da je to bio dan povratka."
	"To ti nije o krovovima", re~e Rog, ali Svila prinese prst usnama.
	"Jezero je bilo sasvim pokriveno duhovima. To su oni beli oblici koji se di`u iz vode i postaju sve ve}i i ja~i. Ja sam tad poprili~no razmi{ljala o duhovima, zato {to je, zna{, te godine Gema oti{la u Glavni procesor. Ova sa kojom sam danas razgovarala. Znali smo da se od nas o~ekuje da ka`emo 'oti{la je u Glavni procesor', ali mislili smo da su to prazne pri~e. Ti, Ro`e, zar ne}e{ re}i da su to bili stvarno duhovi?"
	On odmahnu glavom.
	"Nisu", re~e ona. "Bila je magla. Jedna stara gospo|a sedela je na keju i pecala. Mislim da je gajila naklonost prema meni. Kad sam je pitala o duhovima, ona je rekla da postoji voda i u vazduhu, koja, kad se vazduh hladi, po~ne da se zgu{njava, a kad se vazduh dovoljno ohladi, daje kapljice, ali male. Toliko malecne da im treba dugo, dugo da padnu. To su 'duhovi'. Do tog trenutka ja se nijednom nisam zapitala odakle dolazi magla."
	"Ma-gla do-bra."
	"Ah, da, ti si barska pti~urina. Zar ove ptice ne dolaze iz Palustrije, Kalde? Iz tamo{njih mo~vara?"
	Svila klimnu glavom. "Mislim da je tako."
	"Htedoh re}i da je tog jutra magla postajala sve gu{}a i gu{}a. Na stvarima se pojavila vlaga. Prema tome, ako ovde ima mnogo magle... Ovde; ho}u re}i, tamo gde smo do malo~as bili. Ali zna{ {ta ho}u da ka`em. Po{to niko ne bi `eleo tu vlagu unutra, potrebni su, ipak, krovovi. I stvarno, ovde postoje krovovi."
	Rog re~e: "Postoje ovde i vodoskoci koji kvase travu kad dune vetar. Ali to su vrlo male koli~ine vode. Ovi ovde imaju i neke naprave koje usisavaju vazduh na dnu, a onda iz njega izdvajaju vodu koju {alju u pumpe. Mogli bi oni za~as sve da pokvase."
	Svila odbaci konopac od sebe. Nekoliko trenutaka posmatrao je kako se konopac polako sle`e na palubu. "Opet imamo te`inu."
	"Aha, znam. Ho}u re}i: da."
	"Trebalo bi bolje da razmislim pre nego {to ka`em neke stvari, Ro`e, ali ne uspevam da se uzdr`im: naprosto me odu{evljava da ih govorim. Kad smo stigli u Glavni i kad se pokazalo da mo`emo lebdeti... A i leteti, na neki na~in, sa tim Shiatanovim pogonskim modulima pri~vr{}enim na le|a... odu{evilo me je i to. Pretpostavljam da tu upadam u protivure~nost."
	Rog pogleda Koprivu koja re~e: "Meni se ne ~ini tako."
	"Nije ni meni lako da se sna|em u svemu ovome, a jo{ manje je lako objasniti sve. Shiatan je leta~, voli da leti, njemu se mo`e oprostiti {to je toliko gord na svoja krila i na svoj poseban polo`aj u posadi 'Svitka'. Sve dok nismo do{li ovde, verovao sam da razumem njegova ose}anja."
	Rog je izgledao zbunjen. "Ovde svako leti, Kalde."
	"Tako je. Ovde svako i mora da leti. Svi smo leteli. Naime, plovili kroz vazduh. Najbolji termin je: lebdeli. U Glavnom procesoru je to tako lako, da smo svi lebdeli bez ikakve pomo}i PM-a. Lebdeli smo pokraj zastora koji je bio stalno spu{ten, a ipak nije doneo no}; niti se dizao da donese novi dan."
	"Ali sad ima sve vi{e dnevnog svetla." Rog pokretom ruke pokaza prema sme|oj masi vazdu{ne la|e, koja je ispunjavala glavninu neba iznad njih.
	"Stigli smo do podno`ja 'Planina koje gledaju u planine'", re~e Svila. "Da smo poku{ali da letimo do njih odozdo, nasukali bismo se na njih. Shiatan, me|utim, mo`e preleteti sva brda i planine - a i svaku dolinu, ako ga je volja."
	"Tica le-ti."
	"Da. Shiatan leti kao ovaj Oreb, ili kao onaj orao koji je oborio jadnog Iolara. Imao sam i ja prilike da okusim kako je to, dok sam pilotirao ovom vazdu{nom la|om." Svilino lice bilo je slede}ih nekoliko trenutaka ozareno osmehom.
	Iz gondole se, kroz otklopljeni otvor, promoli Sabina glava. "Zdravo, Kalde! Uzima{ neka o~itavanja, a?"
	"Ne bih ja to umeo."
	Ona se sa lako}om, jednim {irokim zamahom, prebaci gore, na palubu. "Ja umem, a pri ruci mi je protraktor, pa }u ti i pokazati. Jo{ je rano, ali htela sam da se popnem dok jo{ nemamo mnogo te`ine." Ona se tiho nasmeja. "^ula sam da pri~ate o letenju. Pod mojom komandom je hiljadu pterovojnikinja, ali ja sama ne mogu leteti kao one. Ne mo`e{ ni ti. Oboje smo suvi{e te{ki. ^ak i ova devojka ovde morala bi omr{aviti prili~no, da bi od nje bilo ikakve koristi."
	"Nameravao sam da objasnim Rogu i Koprivi da su krila divna stvar - zaista, zaista divna - ali da su i noge divna stvar, isto tako. Da je doktor @dral jo{ `iv, mogao bi amputirati moje noge, i ja bih tad bio dovoljno lak da letim kao tvoje pteri}ke, mo`da ~ak i kao Shiatan; ali koliko god da zavidim njima, ja to ne bih `eleo. Bilo bi veli~anstveno leteti onako, pa prema tome nije nimalo ~udno da im zavidim; ali zamisli samo kako nama mora zavideti neko bez nogu."
	"Nemam {ta da zami{ljam", re~e Saba. "Neke od mojih najdra`ih prijateljica izgubile su obe noge."
	Rog upita: "Da li }e{ pilotirati tokom nekog dela na{eg povratnog putovanja, Kalde? Toliko ti se svidelo, i, {tavi{e, toliko si dobro to radio, da bi po mom mi{ljenju, trebalo da nastavi{."
	Saba re~e: "Za nekog ko nije pro{ao obuku, ono je bilo ne dobro nego odli~no. Svila }e preuzeti pilotiranje kroz ~etiri sata."
	Rog je izgledao kao da mu je laknulo.
	"^im pre|emo planine", re~e mu Svila i od{eta do pramca gondole.
	Saba lakim trkom po|e za njim. "Kalde, Kalde, ja ne bih to radila. Nismo mi na onoj visini koju ho}emo. Iz planina umeju da izlete veoma varljivi udari vetra."
	"Meni ne}e ni{ta biti; ali ti ne sme{ prilaziti."
	Iza Sabe, Kopriva doviknu: "Rog se pla{i da }e{ ti sko~iti, Kalde; to je cela istina."
	"Ne}u."
	"Kad je generalica Saba rekla da }e{ ti pilotirati, njemu je laknulo jer bi to trebalo da zna~i da ne}e{ hteti da propusti{ takvu priliku. A i meni je laknulo."
	Gledaju}i dole, na kose planinske livade i {umovite visije, Svila se osmehnu. "Ma, ne brini, Koprivo. Isuvi{e ja volim `ivot, i Zumbulu, da bih sko~io. Osim toga, ako bih sko~io, ne bih vi{e mogao da se rvem sa tvojim pitanjima... mada bi to bilo mo`da i dobro, kako za mene tako i za tebe. Ima{ li jo{ koje pitanje?"
	"Mislila sam da te pitam o planinama." Ona se boja`ljivo provu~e pored Sabe i uze Svilu za ruku. "Pla{im se da ih gledam. Zna{ kako na pijaci izgledaju one vodene zmijuljice, kao jegulje? Usta okrugla, a unutra redovi i redovi zuba. E, pa, meni planine li~e na te zube. Ove planine ispod nas, ali i one gore, u nebeskim zemljama. Samo {to su to 'zubi' milionima puta ve}i."
	"Da li si me htela pitati za{to te planine postoje? Zato {to ih je Pes podigao da bi za{titio Glavni procesor; ali to je puko naga|anje. O tom pitanju ja nemam znanja ni{ta vi{e nego ti."
	"Ako iko stanuje tamo. I jo{ - za{to ima snega na vrhovima. Vrhovi planina bli`i su suncu; dakle, trebalo bi da su topliji."
	"Ne verujem ja da Sunce zagreva vazduh", re~e Svila odsutno. "Ili, bar, ne mnogo. Jer onda sun~eva toplota ne bi mogla sti}i do nas. Kad malo razmisli{, jasno ti je da sun~eva svetlost, tako|e, ne osvetljava vazduh, jer kad bi ga osvetljavala, mi bismo mogli videti vazduh. A mi ga ne vidimo."
	Iza Svile, Rog re~e: "Zna~i, ni sun~eva, ali ni bilo koja druga svetlost ne osvetljava vazduh."
	"Siguran sam da je tako. Toplota Sunca zagreva zemlju i vode, a zatim zemlji{te i voda zagrevaju vazduh iznad sebe. U visinama, gde ima samo pogde koji planinski vrh, a izme|u njih ogromne praznine, vazduh, neizbe`no, mora biti hladan. Zato pada sneg; u 'Planinama koje gledaju u planine' sneg ima te`inu, dovoljnu da padne."
	Svila zastade, razmisli. "Nikad nisam pitao Shiatana, koji je `iveo u planinama, niti ikog drugog iz planina. Nisam video nijedan planinski grad, ali valjda neko tu `ivi; neki ljudi koji su pobegli ili prognani iz gradova. Tu mora biti da je bezakonje, divlja ko kako ho}e; nekima se, sigurno, ba{ zbog toga dopada."
	Iz gondole proviri Zumbula. "Svilo, jesi to ti?" Svila se okrete da joj se osmehne.
	"Svud sam te tra`ila, niko te nije video. O, zdravo, generalice." Zumbula, elegantna kao i uvek, izi|e kroz otvor, sa konop~anih lestvica na palubu gondole. "Zdravo, de~aci. Odavde imate lep{i vidik, a? U svakom slu~aju ve}i."
	"Mo`e{ me sada ostaviti da se sam snalazim", re~e Svila Rogu.
	
	Sne`ilo je u Vironu, i to vejavicom gustom, koja je preobra}ala sirotinju iz jada u stanje potpunog jada, vejavicom od koje je svaka povr{ina postajala klizava i svaki odevni predmet vla`an, a o~i Mejtere Nane pune sne`nih iglica kad god bi se okrenula licem u vetar.
	"Uradismo koliko je bilo u na{oj mo}i, generalice", re~e kapetan koji je, pod udarom vremenskih prilika, stajao pored, a ne ispred nje. Oboje su podigli kragnu kaputa i pritegli je oko vrata, da se za{tite od vetra i hladno}e; kapetan je svoju kapu, koja je bila deo uniforme, navukao nisko na u{i, jednako kao Mejtera Nana svoju narodnu pletenu kapu. Kapetanova desna ruka bila je imobilisana, ali lo{e, udlagom i okrvavljenim zavojem na~injenim od krpe.
	"Verujem, pukovni~e. Ali oni }e, ipak, kroz nekoliko sati po~eti da umiru."
	"Nisam pukovnik, generalice."
	"Jesi, upravo sam te unapredila. A sada mi poka`i da to i zaslu`uje{. Na|i neko pribe`i{te za njih."
	"Poku{avao sam, generalice. I poku{ava}u i dalje, iako su sve ku}e u ovom kvartu, svaka pojedina, spaljene." Nije bio visok rastom, ali, dok je to govorio, izgledao je visok.
	Ova primedba o ku}ama bila mu je nepotrebna, pomisli Mejtera Nana; to samo pokazuje koliko je premoren. "Znam", re~e ona.
	"Ovo je bila tvoja gradska ~etvrt, zar ne? Odmah do Orile?"
	"Bila je, a i sad je."
	"Idem ja. Mogu li jo{ re}i da bih vi{e voleo da ratujem za tebe i za bogove, generalice? Viron mora biti slobodan!"
	Ona zadrhta. "[ta ako izgubi{ tu ruku, pukovni~e?"
	"I jedna ruka je dovoljna da se puca igli~arem, generalice."
	Ona se osmehnu i protiv svoje volje. "I leva? Zar bi levom mogao pogoditi i{ta?"
	On na~ini jedan korak unazad i salutira neranjenom, levom rukom. "Kad se ne mo`e dobro ga|ati, pri|e se sasvim blizu neprijatelju."
	Pre nego {to je stigla da uzvrati na njegovo salutiranje, me}ava ga je sakrila. Mejtera Nana spusti {aku koja nije jo{ ni stigla do ~ela, i po~e svoju {etnju kroz zgureno mno{tvo, stotine ljudi koji su pobegli od borbi.
	Kad bih mogla da im vidim lica, pomisli ona, znala bih svako lice. Ali ne i sva imena; nikad nisam bila dobra sa imenima. Pese, dragi, zar nam ne}e{ poslati ni jedan jedini zrak Sunca?
	Deca i starci, starci i deca. Da li stari ljudi izbegavaju borbu zato {to su suvi{e nejaki? Ili zato {to su, tokom sedamdeset ili osamdeset godina `ivljenja, uvideli uzaludnost borbe?
	Ne{to je dohvati za suknju. "Da l' nam donose hranu?"
	Ona se spusti na jedno koleno. Lice staro, moglo bi maltene biti Mejtere Mermer. Pa, gladni su i oni, sigurna sam, pomisli ona. Zaslu`ili su. "Neko }e ti doneti ne{to, uskoro, pre spuzastora." Ona ustade.
	"Sibi? Sibi? Moja mama je onde i mnogo je hladna."
	Ona se zagleda, izbliza, u bledo, malo lice. "Mo`da bi mogao da na|e{ neko drvo i da zapali{ vatru. Valjda neko ima upalja~."
	"Ona ne}e..." De~akov glas utihnu.
	Mejtera Nana se opet spusti na jedno koleno. "Ona ne}e - {ta?"
	"Ne}e da uzme moj kaput, Mejtera. Ka`i joj."
	Oh, za ime Ehidnino, pomisli ona. "Ne. Nikako ne bih mogla da 'ka`em' jednoj tako hrabroj `eni." Bilo joj je na neki na~in poznato to malo lice ispod stare kape od ze~ije ko`e. "Ja tebe poznajem, zar ne? Ti si i{ao u na{u palestru, je li?"
	Dete klimnu glavom.
	"Bio si u grupi Mejtere Mermer. Kako se zove{?"
	"Resica." De~ko duboko udahnu; priprema za re~i koje zahtevaju hrabrost. "Bio sam bolestan, Mejtera. Ujela me jedna velika zmija. Stvarno sam bio bolestan. Ne la`em."
	"Sigurna sam da ne la`e{, Resice."
	"Zato ona ne}e kaput! Reci joj da mi je sad dobro!" Sad je maleni kaput na njemu stajao otvoren. Videlo se da de~ak ispod kaputa ima d`emper neke odrasle osobe, daleko prevelik.
	"Ne, Resice. Zakop~aj to pre nego {to se smrzne{." Jo{ dok je to govorila, prsti su po~eli da joj petljaju oko njegove dugmadi. "Ka`em tebi da na|e{ neka drva negde. Sigurno je negde ne{to preostalo, mada je mo`da nagorelo. Nalo`i vatru."
	Ustala je. Vetar donese do nje neko daleko gruvanje, koje je, maltene, moglo biti grmljavina. Daleko je, zaklju~i ona; ali nije dovoljno daleko. To najverovatnije zna~i da se neprijatelj probio, ali kad bi ona sad pojurila nazad ne znaju}i ni{ta, to bi bilo uzaludno i gore nego uzaludno. Posla}e Bizon kurira do nje, sa vestima i sa odmornim konjem. Gle, ovo dvoje ljudi... "Je li vam dobro?"
	"Izgura}emo nekako." Glas starog ~oveka. On je jednom rukom obgrlio oko ple}a `enu jednako staru. A ta re~e: "Nismo ranjeni, nije nam ni{ta." "Samo razgovaramo." (On.) "Bi}e nam toplije ako se kre}emo." "Prili~no smo umorni bili kad smo do{li ovamo."
	"Ja nastojim da vam obezbedim hranu", re~e im Mejtera Nana.
	"Tu bismo mi mogli pomagati, je l' tako, Dalija? U raspodeli hrane, ili ve} u kakvom god drugom poslu - {tagod ti ka`e{."
	"Taj va{ stav je dobar. Zaista dobar. Imate li upalja~?"
	Odmahnu{e odre~no glavom.
	"Onda biste mogli potra`iti upalja~, pitati ko ima. Malo~as poslah jednog malog de~aka da tra`i drva za lo`enje. Kad bismo mogli zalo`iti nekoliko vatrica, to bi mnogo pomoglo."
	"Sve je ovo gorelo." Starac na~ini neodre|eni pokret drugom, slobodnom rukom. "Trebalo bi da bude, i sad, `ara." Njegova `ena ovo potvrdi. "Sigurno tu negde postoji `ar, bez obzira na to {to pada sneg." "Ose}am miris dima." On, sve nju{kaju}i, poku{a da ustane. Mejtera Nana mu pomo`e. "Idem da potra`im", re~e on.
	Eto mene, sad sam Mejtera Oran`a. Sanjala sam da postanem takva sibila, i ostvarilo se. Idem kroz redove pa}enika i pomo} im ukazujem, iako im malo {ta mogu dati.
	Ona do~ara sebi stroge crte lica Mejtere Oran`e. Devojka koja }e uskoro dobiti novo ime Nana ~eznula je tada za `ivotom samoodricanja i zami{ljala kako }e i}i {irom ovog svita (koga se odrekla) kao blagoslov. A Mejtera Oran`a upozoravala ju je da }e hrana biti ponekad slaba, ili obrok sasvim presko~en; da }e le`aj biti ~esto tvrd, a posao te`ak, nezahvalan. Usamljenost: iz godine u godinu, svake godine.
	Obe su bile u pravu.
	Mejtera Nana pade na kolena, sklopi ruke, pognu glavu. "O, Pese gospode, o, Ehidno mati, ispunili ste `elju srca moga." Obuze je utisak predivan, nikad dosad do`ivljen: da u snegu kle~i samo telo njeno, a duh - me|u ljubi~icama, ljiljanima i ru`ama. "Bitku `ivota ja sam dobila. Sada sam ispunjena. Okon~ajte moj `ivot danas, ako `elite: pojuri}u odu{evljeno u ruke Hieraksove."
	"Poku{avali smo, Mejtera."
	Neki `enski glas je to rekao, negde levo od nje, i po svemu sude}i ne njoj. Zna~i, nekoj drugoj sibili? Mejtera Nana ustade.
	"Zima, zima", nastavi taj `enski glas, "a ova jadnica je samo kost i ko`a, trunke mesa nema na njoj."
	Troje ljudi. Ne, ~etvoro. Dvoje su debeli, i sede u snegu. Lica okrugla, crvena. Izme|u njih tre}e lice, izgladnelo. Neka prilika u crnom stoji, nadnela se nad njih; sibila, o~igledno. Ona mlada sibila, kako li se zvala? "Mejtera? Mejtera Javora? Jesi li to ti?"
	"Ne, sibilo." Ta osoba se uspravi, po~e da okre}e glavu i nastavi da je okre}e, okre}e, dalje nego {to bi se pretpostavilo da je mogu}e; u prljavom metalnom licu blistale su o~i. "Ja sam, sib. Megi."
	"To - to je - ti si! O, Moli!" I one se ve} grle i skaku}u kao onda na Palatinu. "Sestro, sestro, sestro!"
	Jo{ jedno potmulo gruvanje u daljini.
	"Moli! O, Moli! Mogu li te zvati Mejtera Mermer, samo jednom? Toliko si mi nedostajala!"
	"Samo po`uri. Uskoro }u biti napu{tena `ena."
	"Ti, Moli?"
	"Da, ja." Glas Mejtere Mermer bio je ~vrst kao granit. "I nemoj me zvati Moli, molim te. To nije moje ime. Nikad nije ni bilo. Ja se zovem Magnezija. Zovi me Megi. Ili Mermer, ako te to ~ini sre}nom. Moj mu` }e... dobro, ostavimo sad to. Jesi li upoznala moju unuku, sibilo? Evo, ovo je ona. Ali ne verujem da }e sad mo}i da razgovara. Nemoj joj zameriti."
	"Gljivo?" Mejtera Nana kleknu pored izmr{avele devojke. "Na{ Kalde mi je opisao tvoj izgled. Ja sam stara prijateljica tvoje bake."
	"Probudi", re~e Gljiva ~ije je lice bilo iscereno bez ikakvog smisla. "Otrgni." U njenom zurenju nije bilo nikakvog traga inteligencije. Ni{ta vi{e, posle te dve re~i, ne re~e; ti{ina snega zatvori se oko njih.
	Posle nekog vremena, debela `ena re~e: "Ovo je moj mu`, generalice. Zove se Svra~ak."
	"Skleroderma! Skleroderma, nisam te prepoznala."
	"Zato sam ja tebe prepoznala iz prve. Ka`em ja, ono je generalica Nana, ja sam joj dr`ala konja onog dana kad je predvodila juri{ u Kaveznoj, jesam, a ti, mu`u moj, da si i{ao i ti kao {to je trebalo, znao bi i ti da je to ona."
	Debeljko samo povu~e prstima rub {e{ira.
	"I{la ja u Kaldeovu palatu da vidim Mejteru, ali ona nije bila tu, a pola jednog zida je nedostajalo, pa sam ja uzela da se brinem o njenoj unuci, evo sve do danas; jadno dete. Jesu li tebe odnele one zle `ene, Mejtera? Mi smo tako ~uli."
	"Mene odsad zovi Megi", re~e Mejtera Mermer i po~e svla~iti mantiju sa sebe, preko glave, potezanjem za kapulja~u.
	"Mejtera!"
	"Nisam vi{e sibila", saop{ti ta osoba, tanka i blistava bez mantije. "Sada sam ostavljena `ena; ja sam vas upozoravala da }u to postati." Nabaci mantiju, veliku i debelu, Gljivi na glavu i po~e je odevati u nju. "Ma, uvuci ruke u rukave, mala. Nije te{ko; {iroki su."
	"Jedan deda mi je pomagao oko nje", objasni Skleroderma, "al on je posle oti{ao da ratuje. Onda su do{le one zle `ene, pa smo morali da be`imo."
	Da nije bila tako {okirana prizorom nagog tela Mejtere Mermer, Mejtera Nana bi se na ove re~i nasme{ila.
	"Mislim da to zna~i da je on poginuo, ali nadam se da nije. Zar ti nije zima, Mejtera?"
	"Ni najmanje." Mejtera Mermer se uspravi. "Ovako mi je mnogo sve`ije i udobnije, osim {to }e mi nedostajatzi d`epovi." Ona se okrete Mejteri Nani. "Ja sam se dru`ila sa drugim ostavljenim `enama, sa desetak njih. Bojim se da sam donekle potpala pod njihov uticaj."
	Mejtera Nana proguta i zaka{lja se, pro`eta `eljom da mahne rukom i otera sve ove pahuljice snega od sebe; da sedne, negde, sa loncem vru}eg ~aja, da se probudi i da zaklju~i da ova mr{ava spodoba boje kalaja nije ona starija sibila nekada njoj znana. "Da li su zarob..."
	Mejtera Mermer posegnu hitrim, ve{tim prstima i dohvati kapu Mejtere Nane. Bila je to pletena kapa u obliku duga~ke '~arape', sa plavim prugama, ~iji je kraj visio daleko niz le|a. Mejtera Mermer joj obavi taj produ`etak oko vrata, kao {al. "Ovako se to nosi, draga; onda ti ne}e biti toliko hladno. A ovu ki}anku na kraju }u{ne{ pod kaput." Mejtera Mermer i to uradi. "Ona postoji zato da se stvar ne izvla~i iz kaputa. Vidi{?"
	"Te `ene!" re~e Mejtera Nana, glasnije nego {to je nameravala. Nastavi, ipak, jednakom o{trinom, pomi{ljaju}i: ja sam, ipak, vojni stare{ina. "Misli{ li na neprijateljske vojnikinje ili na uhode onoga [ljuka?"
	"Ma ne, ne, ne. Na dragu [enilu mislim, koja je na svoj na~in stvarno jedno slatko devoj~e, i na Kaldeovu `enu. Koja nije ni{ta bolja nego {to bi se i o~ekivalo, ako zna{ {ta ho}u da ka`em. Tako|e mislim na one `ene koje su na{i lopovi doveli sa sobom. Lopovi su bili zanimljiviji nego te njihove jadnice, ali i one su bile zanimljive. Samo, da zna{, `ene koje se dru`e sa lopovima ne libe se da se skinu nage. Ili, bar, ne oklevaju mnogo. Draga [enila zapravo u`iva da to uradi, utisak je moj. A i razumljivo je: lep{e joj je telo nego lice."
	Skleroderma re~e: "I tebi, Mejtera, i tebi." Njen mu` na ovo zaklima glavom poletno.
	Na samom kraju Sklerodermine re~enice za~ula se nova eksplozija. Nagnuv{i glavu na jednu stranu, Mejtera Nana oceni da je ovog puta grunulo bli`e nego pro{li put. Zvuk zloslutan.
	"Svesnost nam kazao", re~e Skleroderma, zavr{avaju}i ne{to.
	Mejtera Nana re~e: "[ta? Jesi li rekla 'Njegova svesnost'?" Onda, pre nego {to je mogla dobiti ikakav odgovor, prinese prst usnama.
	[uplje, neujedna~ene detonacije, kao mucanje, dolazile su odnekud - ~inilo se, iznad njene glave. Zatim, jedan trenutak ti{ine, pa udaljeno pra{tanje granata.
	"[ta je, generalice?" upita Skleroderma.
	"^ujem topove. Baterija lakih. Ali retko kad se ~uje njihovo ispaljivanje; obi~no ~uje{ samo zvi`duk i eksploziju granata. Ovi su negde blizu; dakle, mogli bi biti na{i."
	Mejtera Mermer uhvati Gljivu za ruku i podi`e je na noge. "Pardon, mi bismo sad da idemo kod vatre."
	"Kod vatre?" re~e Mejtera Nana. Po~e se osvrtati.
	"Eno tamo. Upravo sam videla. Hodi, draga."
	I Skleroderma i Svra~ak po~e{e se dizati na noge, ne brzo, ali zato sa grdnim naporom, uz stenjanje i grebucanje rukama na sve strane, tako da se sticao utisak mahnite delatnosti.
	Trebalo je da glasnik ve} stigne, re~e Mejtera Nana sebi. Zakora~i ispred Skleroderme. "Rekla si da je Prvi govornik bio ovde? Mora{ mi o tome ispri~ati pre nego {to odete. A jo{ pre toga: da li si videla vojnika konjanika koji vodi za sobom jednog konja bez jaha~a?"
	Skleroderma zavrte glavom.
	"A Njegova svesnost - bio je ovde?"
	Debeljko re~e: "Stao je da malo popri~a, bio je ba{ ljubazan. Ja ne bih ni znao da je to on, al ova moja zna sve. Ona njega vi|a skoro svake nedelje po dva, tri puta. Ni{ta, samo dedica, onako, stariji od mog }aleta. Na sebi je imao obi~nu tu va{u crnu, kako li se zove. Kao bilo koji drugi augur." On zastade; pogledom je pratio Gljivu i Mejteru Mermer. "Ovi, ako se jo{ ja~e naguraju oko te vatrice, mora}e nekoga da gurnu i u nju."
	"U pravu si", re~e Mejtera Nana i ode lakim trkom kroz sneg do vatre. "Narode! Ta mala vatra ne mo`e ogrejati ni polovinu vas. Sakupite jo{ drveta. Nalo`ite drugu vatru! Mo`ete je pripaliti sa ove." Oni krenu{e da poslu{aju, tako brzo i spremno da je to i nju iznenadilo.
	"E, sad!" re~e ona i okrete se naglo ka Sklerodermi i Svra~ku. "Ako je Njegova svesnost tu negde, ja moram s njim govoriti. Iz u~tivosti, bar, ako ne iz nekih drugih razloga. Na koju stranu je oti{ao?"
	Svra~ak slegnu ramenima, a Skleroderma re~e: "Ne znam, generalice." Njen mu` dodade: "Govorio je da }emo svi morati da idemo sa ovog svita. Onda je do{ao Kalde i odveo ga. Tad sam prvi put video i njega."
	"Kalde Svila?"
	Skleroderma klimnu glavom. "Moj mu` ni Kaldea nije umeo da prepozna."
	Trivigauntkinje su, dakle, oslobodile zarobljenike, kao {to je generalica Saba obe}ala; to bi bilo jedino razumno obja{njenje. @ivotno va`no. Mejtera Nana se po~e mahnito osvrtati ne bi li ugledala Bizonovog glasnika koji bi ve} morao biti tu; Bizon ga je svakako morao poslati pre nekoliko minuta.
	"Stari je tra`io Kaldea, al je Kalde na{o njega", objasni Svra~ak.
	"Pa, nema naroda koliko je bilo", re~e Mejtera Nana, podi`u}i se na vrhove prstiju i trep}u}i da skloni sneg sa o~iju.
	"Kad si ih ti poslala po drva, generalice."
	"Generalice! Generalice!" Ispod ovih re~i, koje je neko vikao, ona za~u nesigurni konjski topot: neko je jahao suvi{e brzo preko terena po kome je prosut svakojaki kr{ i lom. "Ovamo! Ovamo!" povika ona i po~e mahati rukama naslepo.
	Skleroderma progun|a: "[ta su po~eli toliko sa tim bubnjevima. Do|e mi da krenem i ja."
	"Bubnjevima?" Mejtera Nana se nasmeja nervozno i odmah se postide toga. "Ja mislila da to moje srce lupa. Zaista."
	Kroz sneg do|e glas Bizonovog glasnika: "Generalice?"
	Ona opet po~e mahati rukama kao malo~as. Ali sad je oslu{kivala. Nije to bilo ono brzo dobo{arenje po tankim cilindri~nim dobo{ima kakve nose Trivigauntski bataljoni, nego postojano duboko bummmm-bummmm-bummmm vironskih ratnih bubnjeva koji nju, kad god ih vidi, podsete na na onaj veliki bakarni kotao za kuvanje supe i ~orbe u palestri; to su signali za svrstavanje trupa u juri{ne formacije. Bizon, dakle, kre}e u napad, i javlja to i neprijatelju i svojoj vojsci jednako.
	
	"Generalice!" Glasnik sjaha, napola pade, sa izmr{avelog sme|eg ponija. "Pukovnik Bizon ka`e da se moramo baciti me|u njih. Vazdu{na la|a se vratila. To si verovatno ~ula, generalice."
	Mejtera Nana klimnu glavom. "Na neki na~in."
	"Iz nje izbacuju minobaca~ke mine na nas, du` celog fronta, generalice. Pukovnik ka`e da se redovi moraju pome{ati da bi im to postalo nemogu}no."
	"Gde je on? Jesi mi doveo konja?"
	"Ja poveo, ali Kalde mi ga uzeo. Mo`da nije trebalo da mu dozvolim, gospo|o, ali..."
	"Svakako je trebalo da mu dozvoli{, ako je on hteo konja." Ona odgurnu glasnika, da joj se skloni s puta, i jednim zamahom se na|e u sedlu. "Mora}u uzeti tvoga. Vrati se pe{ice. Gde je Bizon?"
	"U starom brodskom zimovniku, gospo|o." Glasnik pokaza neodre|eno kroz sutonski sneg, ne daju}i joj mnogo razloga da veruje da nije isto onako izgubljen kao {to se ona ose}ala.
	"Sre}no", doviknu Skleroderma, pa dodade: "Idem i ja."
	"Ne, ne ide{!" Mejtera Nana kolenima stisnu namu~enog ponija, ne mare}i nimalo {to joj se zbog sedla suknja zadigla do daleko iznad kolena. "Ti ostani tu da se brine{ o svom mu`u i da poma`e{ Mejteri - ho}u re}i, Megi - oko one lude devojke." Pokaza pravo ka glasniku, i tek naknadno shvati da je to u~inila dr{kom azofa. "Jesi li siguran da je on u zimovniku brodova? Ja sam njemu naredila da ostane u pozadini da ne bi poginuo."
	"Najbezbednije je tamo, generalice, po{to bombe padaju na nas."
	Jedna plove}a mrlja razlo`i se u sliku dvojice jaha~a u tamnoj ode}i na samo jednom belom konju. Dobro znani glas povika: "Polazak! Svi za onim oficirom, on }e vas povesti u skloni{te. Sklanjajte se od te vatre!"
	Svilin glas. Gledala je, u potpunoj neverici, kako Svila projahuje ta~no kroz vatru. Jedan trenutak je oklevala; gruvanje pu{aka debelja~a navede je da stupi u dejstvo.
	
	"Ovaj deo mi se svi|a", pro{aputa Zumbula, grle}i Svilu ~vr{}e nego ikad, "al samo ga ne pu{taj vi{e kasom."
	Svila nije ni nameravao da pusti konja u kas, ali nije imao daha da to ka`e. Prite`e uzde i zakloni o~i od snega, desnom rukom; ali njegova ruka sama se hvatala za jabuku sedla kad god je njemu popu{tala pa`nja. Ona grupica koju nazire kroz sneg - to je, mo`da, neka `ena sa decom. Verovatno jeste. On ste`e zube i zari pete u bokove belog {kopca. Bitno je da se ne dogodi kas, jer onda ih konj toliko trese i bacaka da oni ostaju bespomo}ni. Ali postoji ne{to jo{ bitnije: ne izgubiti uzengije koje se naprosto bore da mu se smaknu sa cipela kad god mu se ne zarivaju u zglavkove stopala. Konj se okliznu u snegu. Jedan trenutak Svila je bio siguran da }e se stropo{tati u stranu.
	Iza njega Zumbula ciknu: "Di`i konja, uspravi ga! Onamo!" Zvu~ala je ljutito; a u Svili se nakratko pojavi `elja, ne odana prema njegovoj vojsci, da je Kipris dala Zumbuli, a ne Mejteri Nani, onaj strahovito jaki i prodorni glas. Ili njemu; bilo bi jo{ korisnije da je dala njemu.
	"Kalde!" Prilika zasuta sne`nim pahuljama uhvatila je konja za ular.
	"Da, {ta je?"
	"Narod sam uveo u zaklon, Kalde. Morate i vas dvoje, poginu}ete."
	On odmahnu glavom.
	"Kunem se da je samo nekoliko osoba ostalo napolju. Pokupi}u ja i njih. Gospo|o, mora{ ga ubediti."
	Kapetan potr~a i povu~e konja za sobom, za ular. Drmusanje - kao da te je terijer dograbio u ~eljusti pa te baca levo-desno.
	"Ovo je ulaz, Kalde. @ao mi je {to ne mogu pomagati tebi i tvojoj gospo|i u sjahivanju."
	Toliko protresen da nije mogao ni pomisliti da ne poslu{a, Svila skliznu sa konjskih le|a i pomo`e Zumbuli da si|e. Kapetan pokaza prstom ka jednom dubokom krateru koji je bio maltene pred njihovim nogama; u mra~nom dnu kratera svetlucalo je ne{to zeleno.
	Svili se vrati se}anje, o{tro i neugodno, na onaj grob koji mu je svojevremeno pokazan u snu. "Onaj prvi put vozili smo se na mrtva~kim kolima", re~e on Zumbuli. Bilo je te{ko zadr`ati obi~an ton glasa. "Tada je bilo znatno udobnije, samo je umesto snega bilo mnogo pra{ine." Ona je samo zurila u njega.
	"Morate si}i unutra", re~e kapetan, pokazav{i, opet, prstom. "Silazak je prili~no te`ak. Neki su pali, ali se niko nije ozbiljno povredio." Kapetan izvu~e pi{tolj igli~ar. Palcem leve ruke oslobodi ko~nicu.
	Svila re~e: "Ti se vra}a{ u borbu."
	"Da, Kalde, ako dozvoljava{."
	Svila odmahnu glavom. "Ne, ne dozvoljavam. Odne}e{ jednu poruku generalici Nani. Zna{ li kuda smo krenuli Zumbula i ja?"
	"U ovaj tunel ispod grada, Kalde, sa ciljem da tvoj `ivot bude sa~uvan, {to je u interesu Virona."
	Zumbula poravna haljinu. "Mi treba da odletimo sa ovoga svitka, sasvim, a sa sobom da ponesemo hiljade i hiljade zlatnih kartica. Ako stignemo na, gde li to ve} treba, bi}emo bogati tamo." Ona pljunu u sneg.
	"Podigao sam sve svote gotovog novca koje su se mogle na}i u Fisku", objasni Svila, "a Njegova svesnost izvadio je sve do poslednje kartice iz blagajne Udru`enja sve{tenika. Ja ovo govorim tebi zato da bi ti mogao javiti generalici Nani {ta se desilo sa nama, i {ta se desilo sa novcem. Zna{ li protiv koje Sijuf ratujete?"
	Jedan glas doviknu: "Kalde!"
	"Jesi li to ti, Ro`e, tamo dole?"
	"Jesam, Kalde." Rog se pope iz kratera, sve do njih. Usput se ispod njegovih nogu odronjavalo kamenje, tumbalo niz strminu, i upadalo u tunel.
	"Vra}aj se dole", re~e mu Svila.
	"Kalde, imali smo ogromnu sre}u da nai|emo na ovo skloni{te koje se otvorilo dejstvom neprijateljske bombe. Ja zahvaljujem dobrim bogovima za to. Ti i tvoja dama morate tako|e da iskoristite ove okolnosti. Oni iz vazdu{ne la|e neminovno }e videti onu nalo`enu vatru."
	Rog prihvati Svilinu pru`enu ruku i pridru`i im se.
	"A {to se ti~e ovog de~ka", re~e kapetan, "ja }u iz zaliha na{ih snaga obezbediti naoru`anje, komada jedan, za njega."
	"Ako mislimo da odemo odavde, treba da odemo sad odmah", re~e Zumbula.
	"Pitao si ne{to o dve Sijuf, Kalde. ^uo sam samo neke glasine o tome. Jesu li ta~ne?"
	"Razgovarao sam sa generalicom Nanom preko stakla, pre nego {to smo se vratili", re~e mu Svila. "Jedan od savetnika, mislim da je to Tarsier, oblikovao je jednog hema tako da li~i na generalisimu Sijuf. Trebalo je da tako napravljena osoba doprinese pobolj{anju odnosa izme|u Trivigauntea i Virona, ili, ako to ne bude mogu}e, da doprinese porazu Trivigauntea. Izgleda, me|utim, da je ta osoba, druga Sijufica, odlu~ila da uradi ne{to sasvim drugo: da trajno zauzme mesto prve Sijufice i da potu~e Viron i uzme ga za sebe. Zatim je generalisimo Usik pustio pravu Sijuficu na slobodu, u nadi da..."
	Eksplozija zagu{i poslednje re~i. Svila se na|e u krateru, opru`en potrbu{ke po kamenju; blizu njega le`ao je Rog, a jo{ bli`e Zumbula koja je jecala i gr~evito se dr`ala za njega. Posle nekoliko sekundi Svila uspe da udahne vazduh valjano i da prozbori: "Ovo je bilo suvi{e blizu. Toliko blizu da mi sve zvoni u u{ima."
	"Gde je taj kapetan?" upita Rog. Iz dna kratera dopre Koprivin povik: "Ro`e!"
	"Ne znam." Svila podi`e glavu da pogleda unaokolo. "Ne vidim ga, ali... Jesu li ono konji?"
	"Na{ konj", re~e Zumbula. Ustala je, zateturala se, ostala na nogama. "Ubijen je, sigurno."
	"Osim ako ga je onaj kapetan pojahao i na njemu oti{ao. U oba slu~aja, ~as je da i mi odemo."
	Zumbula ga pogleda besno; onda se naglo okrete i sasulja se niz strmi zid kratera, pored Koprive; ulete u tunel i nestade u njemu.
	Rog uhvati Svilu za ruku. "Ti kao da si se namerno zadr`avao ovde sa tim kapetanom, Kalde. Kao da ti se nije polazilo."
	"Zato {to nisam bio siguran da su svi civili u ovom kraju uspeli da se sklone unutra." Svila se zaka{lja, pljunu. "Izgleda da mi je ova eksplozija ubacila zemlju i pra{inu u usta. Bila su, pretpostavljam, otvorena, kao {to obi~no i jesu - ne bi trebalo da toliko pri~am. Ina~e, spremao sam se da ka`em kapetanu da dajem ostavku na polo`aj Kaldea i da }e me na tom mestu naslediti generalica Nana. Ali nemoj sad pomisliti da si du`an da pojuri{ za njim da bi mu preneo tu poruku."
	Kopriva doviknu: "Ja odlazim, sa Zumbulom. Idete li vas dvojica?"
	"Samo jo{ malo", re~e joj Rog. "Ne, Kalde, ne}u pojuriti za njim. Ali jesam obe}ao Njegovoj svesnosti da }u te prona}i i povesti dole, {to }u i u~initi, samo prvo da..."
	Rog za}uta, posti|enog lica.
	"[ta je, Ro`e?"
	"On ka`e da ima mnogo da se ide do one velike pe}ine u kojoj ljudi spavaju u bocama. Kad stignemo tamo, mora}emo ih buditi. Mo`da je najbolje da po|emo odmah."
	"Ne, Ro`e." Dr`e}i se kao ~ovek koji je re{en da se zadr`i dugo na istom mestu, Svila sede na ivicu kratera. "Zatra`io sam od Gljive da probudi najja~eg mu{karca koga mo`e na}i i da mu ka`e da svoj cilindar razbije pre nego {to ga onaj gas u cilindru usmrti. Ako sam ja mogao, Zumbulinim igli~arem, onako lako da razlupam jedan takav cilindar, pretpostavljam da je mogu}e da sna`an ~ovek iznutra pesnicama postigne to isto. Probu|eni ljudi }e nas ~ekati, nadam se, i verovatno }e umeti da nam poka`u najkra}i put do trbuha svita, do mesta gde su letelice za prizemljivanje na novi svit, koje se zovu 'lenderi'."
	On se zagleda u Roga o~ima prepunim brige i muke. "A sada mi ka`i za{to si me spre~io da po|em za Zumbulom. O ~emu je re~?"
	"Ma, ni{ta, Kalde."
	Kao bu~ni duhovi pored njih protutnja{e neki konjanici, o~igledno vojska; lica im se nisu dobro videla, uniforme su, zbog beline snega, izgledale crne.
	"Ovo su, izgleda, bile Trivi}ke", re~e Svila. "Ne znam da li je to dobro ili r|avo. Pre }e biti da je r|avo. Ako ja sad ka`em... ono {to si ti mislio i {to si mi hteo re}i malo~as, ho}e{ li bar priznati da ti je to bilo na umu?"
	"Radije ne bih, Kalde."
	"A ipak znam da ho}e{. Hteo si da mi objasni{ zbog ~ega ste me vas dvoje, ti i Kopriva, poveli na krov gondole, gde su nam se potom pridru`ile generalica Saba i Zumbula, koje su glumile da se ni{ta nije..."
	"Ma, hteo sam ti re}i o onom ranijem slu~aju kad umalo nismo pali, Kalde. Ti si govorio da je to bio tvoj poku{aj samoubistva i da sam te ja zadr`ao, a istina je suprotna. Ja sam bio po~eo da klizim u provaliju, namerno, mada se ne se}am {ta me je to obuzelo; a ti si me zadr`ao. Vrlo malo je nedostajalo da padnemo zajedno. Sada se se}am toga. Da nije bilo tebe, bio bih mrtav."
	Svila odmahnu glavom. "Da se ja nisam pona{ao budalasto, ne bi se ti na{ao ni u kakvoj opasnosti; ja sam stvorio situaciju u kojoj je tebi zapretila opasnost i u kojoj umalo da pogine{."
	On uzdahnu. "Ali to nije ono {to si hteo da mi ka`e{. Zumbula je ulazila u kabinu generalice Sabe, a posle su se obe pravile da se to nije desilo; da nisu bile zajedno. Te kabinice imaju 'zidove' od platna i bambusa. Ti i Kopriva ste se upla{ili da }u ja ~uti da njih dve unutra rade ono {to `ene ponekad rade jedna s drugom zbog strasti i slasti."
	Vide}i Rogov izraz lice, on se nasme{i tu`no. "Zar si mislio da ja ne znam da se takve stvari ponekad de{avaju? ^esto sam ispovedao `ene, a i da nisam - nas su u sholi u~ili o postojanju takvih, i mnogo gorih, stvari. Mi smo, bojim se, na izlasku iz shole daleko previ{e nevini za ono {to nas ~eka, ali na{i instruktori barem poku{avaju da nas pripreme, koliko najbolje umeju, za ovaj svit." On spusti pogled na predmet koji mu je Rog pru`ao. "[ta je to?"
	"Tvoj igli~ar, Kalde. Pripadao je, valjda, pilotkinji. Ka`e{ da ga je Zumbula izbila njoj iz ruke i da si ga ti zatim uzeo. Mora biti da si ga ostavio u pilotskoj kabini; na{ leta~ ga je tamo na{ao i dao ga meni."
	Svila prihvati igli~ar i zavu~e ga pod opasa~. "@eli{ da ja njime ubijem Zumbulu. Je li to plan?"
	"Ako `eli{", re~e Rog oja|eno i klimnu glavom.
	"Ne `elim. Ne}u. Uzimam ga zato {to mi mo`e zatrebati da za{titim Zumbulu, dole u tunelima. Zar ti to nisam pri~ao?"
	"Jesi, Kalde. Na vazdu{noj la|i, za moju knjigu."
	"Dobro, onda ne}u morati pri~ati ponovo. Sad slu{aj. Misli{ da me je Zumbula izdala time {to je stupila u neprirodnu vezu sa Sabom. @eleo bih da bar razmisli{, kao ja, o mogu}nosti da je Zumbula sagledala te stvari druga~ije. Zar nije mogu}e - pa, ~ak, i verovatno - da se ona pla{ila mogu}nosti da generalica Saba ponovo preuzme kontrolu nad svojom la|om i stvarno, a ne samo na re~ima? I da bi u tom slu~aju bilo dobro za nas, za Zumbulu i mene, ali i za sve Vironce na la|i, da Saba bude koliko je god mogu}e prijateljskije nastrojena prema nama?"
	Rog nevoljno klimnu glavom. "Mogu}e je, Kalde."
	"[tavi{e, Zumbula je znala da sam nameravao da stvarno vratim vazdu{nu la|u generalici Sabi ~im se vratimo u grad. Zar nije Zumbula mogla pomisliti na mogu}nost da generalica Saba u nekom budu}em trenutku nastupi kao dobar i pouzdan prijatelj Virona?"
	Kroz provaljeno mesto u tunelskom zidu, dole, Zumbula im doviknu: "Pa, je l' silazite vas dvojica?"
	"Uskoro", re~e joj Svila. "Nismo jo{ zavr{ili ovde."
	"Kalde, ta Saba evo sad baca bombe na nas. Generalica Saba. Ona je ta koja to nare|uje, tamo, iznad nas."
	"Jeste, zaista. Ali baca ih zato {to je dobila takva nare|enja, koja ona izvr{ava, kao {to bi u~inio svaki dobar vojni stare{ina. Nimalo nisam sklon pretpostavci da se Zumbula nadala da }e odvratiti generalicu Sabu od daljeg obavljanja generalskih du`nosti; ali ima mnogo situacija u kojima oficir, naro~ito visoki oficir, mo`e donositi ovakve ili onakve odluke, u skladu sa svojim diskrecionim pravom. Zumbula je u~inila, uveren sam, najvi{e {to je mogla da obezbedi da te odluke, jednog dana, budu u na{u korist - jo{ konkretnije, u korist moje vlade."
	"Ali mi odlazimo odavde. Sam si to rekao, na vazdu{noj la|i; pre nego {to smo nai{li na ovaj otvor ovde, nameravali smo da pe{a~imo sve do Juzgada. Na svitu Kratkog sunca ne}e biti nimalo va`no da li nekakva 'generalica Saba' ima ili nema naklonosti prema nama, zar ne?"
	"Ne}e. Ali dok smo jo{ bili u la|i, Zumbula nije mogla znati da }e tako brzo do}i ~as odlaska. Mo`da se ~ak i nadala da uop{te ne}emo oti}i. Mislim da se upravo tome nadala."
	"Dakle, tako", re~e Rog i klimnu glavom. Po{to Svila vi{e ni{ta ne re~e, on dodade: "Kalde, da krenemo mi."
	"Rekoh: uskoro }emo. Ima jo{ jedna stvar da se ka`e. Ne, dve. Kao prvo: {ta god da to, {to su njih dve radile, mo`e zna~iti meni, ili tebi, ili ~ak generalici Sabi - Zumbuli ne zna~i mnogo; ne zna~i joj gotovo ni{ta. Ona je takve i sli~ne radnje radila stotinama puta sa svakojakim partnerima i partnerkama. Sa generalisimom Usikom, na primer."
	"Nisam to znao."
	"Nisi. Ali ja jesam - pri~ao mi je. Kad je morala napustiti doma}instvo onog komisionara koji ju je nabavio od njenog oca, span|ala se s nekim kapetanom i `ivela jedno vreme kod njega. Posle je do{lo do sva|a izme|u njih, pa su se rastali. Nakon toga..."
	"Nije potrebno da ti meni pri~a{ sve te stvari, Kalde."
	"Jeste, potrebno je. Ne za tvoju knjigu, koju ti verovatno nikad ne}e{ dovr{iti niti, ~ak, zapo~eti - nego da bi poslu`ilo tebi kao orijentacija u `ivotu. Ko je bio taj kapetan? Jesi li raspolo`en da to poku{a{ pogoditi?"
	Rog odmahnu glavom.
	"A ja mislim da mogu. Veoma formalno se pona{ao prema njoj, ali video sam njegove o~i, naro~ito kad je uhvatio na{eg konja ua uzde. Ne verujem da je on njoj mnogo zna~io; bio je njen za{titnik i hranitelj u vreme kad joj je bio potreban jedan takav. Ali je ona njemu zna~ila veoma mnogo - i uvek }e, nesumnjivo."
	Rog pro{aputa: "Ona se opet penje ovamo", i pokaza rukom dole.
	Svila se spentra na pola puta niz strminu da pomogne Zumbuli. "Ne}u re}i da nisam odu{evljen {to te vidim; uvek sam presre}an kada te vidim, Zumbulo, ti zna{ da je tako. Ali Rog i ja smo se spremali da se pridru`imo vama dole u tunelu."
	Iz tunela u krater proviri i Kopriva. "Kalde, ne}e{ verovati kad vidi{ ko je sve ovde, koliko naroda. Polovina na{eg kvarta. Tu je bakalin Sr`, tu je kasapin Svra~ak, pa ~ak i ovaj novi augur koji je bio sa nama na vazdu{noj la|i. I Moli je ovde, a on je ube|uje da ona obu~e njegovu mantiju. Prolokutor nam je naredio da svi sednemo."
	Rog pru`i jednu ruku Svili, a drugu Zumbuli. "Moja majka, i moja bra}a i sestre", re~e on. "Do njih mi je stalo, i ni do ~eg drugog. Mada..." Re~i su mu zapele u grlu, za trenutak. "Mada to zvu~i kao da mi nije stalo do mog oca."
	"Voli{ ti i svog oca", re~e mu Zumbula. "Znam ja kako je to."
	"Pa, valjda, mada me je terao da radim u prodavnici svaki dan posle palestre, oko ~ega smo se sva|ali; oko toga, i mnogih drugih stvari."
	"Razumem."
	"Ja sam najstariji", re~e Rog, kao da time sve obja{njava.
	Svila re~e: "Ako je pola kvarta dole u tunelu, {ta nam to govori o na{em mantejonu? O pastvi, mislim; o vernicima koji su scildanom dolazili na prino{enje `rtve i ~ija su deca u~ila u palestri?"
	"A, pa vernici su gotovo svi dole", re~e mu Kopriva. "Osim nekih mu{karaca koji ratuju za generalicu Nanu. Ali ipak su tu Zlatokrest, Pero i Resica, i moja prijateljica \umbira. ^ekaj, da razmislim. Tu je ^e{lja, sa svojim sestrama i bra}om i majkom. I Asfodela, i Lepa Kata. I Ma~e, a on je, zna{, mla|i brat Kerijin. A i ona je tu. I Zelenika, i Hart; on je ranjen. I ona `ena {to prodaje ma~je meso, i onaj matori koji leti prodaje sladoled, i mno{tvo drugih ljudi."
	Svila klimnu glavom, a onda se osmehnu Zumbuli. "Uspeo sam, svit se raspada, a ja sam spasao moj mantejon. Naime, uspeh }e biti postignut ~im stignemo na novi svit. Re~eno mi je da spasim na{ mantejon; a mantejon, to su, zapravo, oni, sav taj narod koji je dolazio jer je verovao u bogove. Sve ostalo bilo je nebitno. Jedan od izrazito sporednih elemenata bio sam ja."
	Zumbula nije mogla da mu pogleda u o~i.
	"Sad kad si se penjala gore, upravo sam obja{njavao Rogu da je, posle svega, jedino ljubav va`na. Jednom prilikom Izvana{ mi je rekao da on, dodu{e, nije Kipris, ali da Kipris htela-ne htela polako postaje on. Naime, ukoliko vi{e bude postajala zaista boginja ljubavi, utoliko }e se vi{e ujedinjavati sa njim. Bilo je to pre onog na{eg susreta u Erminovom hotelu pored jezerceta sa zlatnim ribicama." On se opet osmehnu. "Na mestu gde Telks dr`i ogledalo."
	Zumbula klimnu glavom, a Rog vide da se njene o~i pune suzama. On upita: "Da li si ga zaista video tamo, Kalde? Boga Izvana{a?"
	"Da, u mome snu, kako stoji na vodi. Jo{ samo jedna stvar je ostala koju imam re}i, Ro`e, i ne vidim razloga za{to je ne bih rekao sada, i za{to je ne bi ~uli i Zumbula i Kopriva. A ta stvar glasi: ljubav zaboravlja u~injene povrede. Ja znam da Zumbula ne bi nikada mene izdala, ba{ kao {to i ti zna{ da Kopriva ne bi nikada tebe izdala; ali i kad bi me izdala - i ako me je izdala hiljadu puta - ja bih je jo{ voleo."
	Zumbula se, maltene silovito, odgurnu od ruba kratera. "Ne mogu vi{e ovo da slu{am, ne `elim i ne}u slu{ati." Ona ustade.
	Svila re~e: "Dobro, idemo onda", i po~e se spu{tati ka tunelu.
	"Ja ne idem!" kriknu Zumbula. Njeno predivno lice bilo je sada su{ta slika divlja{tva. "Pri~ao si ti meni o tom mestu, i videla sam ga, grozno je! Priznao si da su svi lenderi u kvaru, za razliku od Njorkinog, i ti se samo nada{ da }e{ popraviti neki. A ovamo di`e{ ruke od celog grada!" Ona se okrete i odjuri; posle pet koraka nestade u me}avi.
	Svila zabrza rukama i nogama da po|e za njom, ali tako, u `urbi, samo na~ini novi odron koji ga odnese ni`e, maltene do Koprive, koja, ~im se on ponovo po~e pentrati, po|e za njim.
	Kad je stigao do povr{ine i krenuo za Zumbulom, Rog i Zumbula po|o{e nijegovim stopama. Grunu bomba, dovoljno blizu da zatrese tle ispod njih, i Svila stade. "Vas dvoje morate oti}i, zajedno."
	Njegove o~i su sevnule, ~ak i kroz taj sutom i sneg u vazduhu. "Jesi li razumela, Koprivo? Jesi li razumeo, Ro`e? Ja }u nju prona}i, kao i dovoljno kartica za opravku jo{ jednog lendera. Si|ite tamo, na|ite Njegovu svesnost i saop{tite mu to. ^eka}emo vas kod lendera, ako budemo u mogu}nosti."
	Kopriva dohvati Roga za ruku, a Svila joj re~e: "Nateraj ga da po|e. Upotrebi i silu, ako bude potrebno." Pru`i joj igli~ar, ali ona pote`e svoj, onaj koji je nekad bio Sabin. Svila klimnu glavom, zavu~e svoj igli~ar opet pod opasa~ i nestade u me}avi. Kao avet. Iznad njih se ~ulo promuklo kre{tanje njegove ptice: "Svi-la? Svi-la? Svi-la?"
	Tokom slede}ih desetak otkucaja srca, Kopriva i Rog stajali su zajedno u snegu, zurili za njim, pitali se kakva ih budu}nost ~eka; onda se osmehnu{e kao jedno bi}e, ona mu dade taj Sabin pi{tolj sa iglama, i oni se vrati{e, dr`e}i se za ruke, do kratera, pa kojekako niz strminu, i u rupu koju je bomba provalila u tunelskom zidu; tamo ih je ~ekala Rogova majka.
	
	MOJA ODBRANA
	Nameravao sam da zavr{im, izve{tajem koji ste upravo pro~itali, knjigu koja bi se zvala Knjiga o Svili; jer mi njega nikada vi{e nismo videli. Pi{em, ipak, ovaj dodatak, kao moj odgovor na pitanja i kritike {to su nam ih uputili oni koji su ~itali ranije verzije. Kopriva je radila korekturu pojedinih odlomaka i prepisivala ih rukopisom ~itkijim od mog.
	Mnogi od vas navaljuju da ja ovu pri~u napi{em u prvom licu jednine i da navedem samo ono ~emu sam prisustvovao. U~inak toga bio bi da bih od samog sebe na~inio glavnog junaka knjige. Ja vam odgovaram: svako od vas mogao bi napisati po jedan takav izve{taj. Pozivam vas da to i u~inite.
	Moj naum nije bio (kao {to biste vi `eleli) samo da opi{em kako smo mi, u Vironu ro|eni, dospeli na Plavu, nego da ispripovedam `ivotnu pri~u Patere Svile, koji je bio vironski Kalde u vreme kad smo mi odlazili, i najve}i, ujedno najneobi~niji ~ovek koga sam ikada poznavao. Kao {to sam nagovestio, moja namera je bila da naslov knjige glasi Knjiga o Svili, a ne 'Iskrcavanje zvezdanog naroda' kako mi je predlagano (a bilo je i mnogo drugih, jednako glupih predloga za naslov). Na kraju je ispalo da je naslov mog dela Knjiga Dugog sunca zato {to ga mnogo ~itaju mladi ljudi koji ne pamte na{ svit, to jest svet, u kome je Sunce izdu`eno. Mnogi su ~ak ro|eni posle Dana iskrcavanja. Nemam ni{ta protiv; zovite vi ovu knjigu kako god ho}ete, samo je ~itajte.
	Na{im kriti~arima ka`em ovo: Pateru Svilu poznavali smo li~no i Kopriva i ja; pamtim kako je izgledao, njegov glas i njegov hod, evo, do danas, a u mladosti sam jednom prilikom i ka`njen zato {to sam ga opona{ao suvi{e dobro, {to ste i pro~itali. Kopriva ga je poznavala jednako kao ja.
	Poznavali smo Mejteru Mermer (koja se tako|e slu`ila imenima Moli, Molibdena, Megi i Magnezija, od kojih je samo to poslednje bilo njeno pravo, kr{teno ime) barem isto toliko. Sve do na{e trinaeste godine bila nam je u~iteljica u palestri u Sun~evoj ulici, a kasnije su nam nastavu dr`ale Mejtera Nana i Mejtera Ru`a. Svila je voleo Mejteru Mermer i poveravao joj se; uistinu, ja sam ~esto pomi{ljao da je njoj na taj na~in dato ono dete koje je oduvek `elela da ima, mada ona toga nije bila svesna. Ona se, opet, poveravala nama tokom onog vremena kad smo pod njenim rukovodstvom radili u Kaldeovoj palati, kao i tokom na{eg zajedni~kog boravka na vazdu{noj la|i, zatim na putovanju kroz provaliju, i ovde na Plavoj. Da bih izbegao zabune, od po~etka do kraja moje pripovesti nazivao sam je 'Mejtera Mermer'. Nikad nije postojala prakti~nija `ena, niti bolja.
	Tokom letenja do Glavnog procesora, imali smo mnogo prilika da gledamo i slu{amo Njorku, mada on, ina~e, nije bio mnogo komunikativan. O njemu je ~esto pri~ala i [enila, sa kojom smo radili u Kaldeovoj palati. Svila nam nije, kao {to su neki ~itaoci pomislili, poverio sadr`inu Njorkine ispovesti, nego mi je samo rekao da ga je ispovedio posle njihovog susreta u kafani 'Petao'. ^itav kvart je znao da je Njorka ubio nekog ~oveka tako {to ga je udarao nogama sve do smrti, pa je verovatno da je to jedan od grehova o kojima se Njorka ispovedio Svili. [enila je poverila Koprivi da ju je Njorka u dve prilike udario, i opisala oba ta slu~aja.
	Vi{e ~italaca optu`ilo me je da sam namerno prikazivao Njorkin karakter ulep{ano. Pre }e biti da sam ja Njorku preterano ocrnio; nije mi bio simpati~an nimalo, i zato mi je bilo te{ko, ~ak i posle toliko godina, da ga prika`em nepristrasno. Kao {to sam poku{ao da stavim do znanja, bio je to krupan i vrlo jak ~ovek, daleko od ma kakve lepote, sa bradom tako jakom da je izgledao neobrijan ~ak i neposredno posle brijanja; govorilo se, dodu{e, da je hrabar i da je {iroke ruke kad tro{i novac. Ipak, malo ko je, osim Svile, [enile i Giba, ikada rekao i{ta dobro o njemu.
	Ako mi je bilo te{ko da budem po{ten prema Njorki, jo{ te`e mi je bilo da objektivno prika`em Zumbulu, ~ija je izuzetna lepota bila za nju i blagoslov i prokletstvo. Imala je vrlo slabo obrazovanje, ta{tine je imala u preobilju, a bila je sklona da se razbesni opako. U Koprivinom prisustvu ona mi se pokazivala, saginjala se da ja vidim njen prostrani dekolte, zadizala suknju da pri~vrsti '`abicu' na gornjem delu ~arape, i tome sli~no. Ali u Koprivinom odsustvu zasipala me je grdnjama i kletvama ako bih samo pogledao ka njoj. Ona je sve ljudske odnose sagledavala kroz novac, vlast i pohotu. Njen katahrest Tik bolje je razumeo nju nego {to je ona razumela Svilu.
	Usu|ujem se da ka`em da na svitu ima malo ljudi koji su ikada upoznali osobu kao {to je bila generalica Nana (ime koje ozna~ava travu mentu, zvanu i metvica, ili mint; zato sam je ponekad nazivao i 'Mejtera Metvica' ili nekim od tih drugih naziva te biljke); prakti~no je nemogu}e preneti ta~an utisak o njoj onima koji je nisu li~no upoznali. Niska rastom, sa glatkim, malim licem, o{trim nosem i klinastim pramenom sme|e kose spu{tenim maltene do ta~ke izme|u obrva, ~ime je njeno ~elo bilo predeljeno na dve jednake polovine. U razgovoru, njen glas je bio onaj nama dobro znan iz u~ionice, mek i boja`ljiv; ali ~im bi iskrsnula potreba za brzom, odlu~nom akcijom, ta uloga 'male sibile' bivala je trenutno odba~ena. Tada je pogled Mejtere Nane postajao ~elik i vatra, a na zvuk njenog glasa ranjenici za koje se ~inilo da ne mogu ni da ustanu grabili su oru`je i polazili na juri{ sa ostalom vojskom. U juri{u je, ako je ne bi spre~ili njeni pot~injeni, bila uvek prva, i{la je ispred svih, pa i ispred najhrabrijih; svaki njen povik ohrabrenja bio je upu}en onima iza nje. Da nije bilo Bizona i kapetana Servala, ona bi gotovo sigurno poginula ve} prvog ili drugog dana rata.
	Kao takti~ar, ona je razumela, bolje nego ve}ina ljudi, koliko je va`no imati jednostavan, upotrebljiv plan koji se mo`e ostvariti pre nego {to se uslovi na terenu izmene; to, i zapanjuju}a vernost njoj li~no koja se ispoljavala kod vojske i naroda, behu glavni uzroci njenih uspeha. Mada je bolje poznata kao generalica Nana, ja sam je nazivao Mejtera Nana, ba{ kao {to sam njenu sestru po kalu|erstvu nazivao tokom cele ove pripovesti 'Mejtera Mermer'. O~ekivao sam da }e biti ve}i broj onih ~italaca koji }e osporiti Svilinu tvrdnju da je Mejtera Nana dobila svoju ratni~ku li~nost od boginje ljubavi; meni se, naime, ~ini da nije verovatno da bi joj ba{ ta boginja dala te osobine. Kopriva ka`e da bi mnoge `ene mo`da ispoljile jednaku neustra{ivost ako bi bile nadahnute takvom ljubavlju prema bogovima i prema svom gradu. Ljubav je zaista spremna ~ak i da se, kako mi to danas ka`emo, 'suo~i sa inhumima u pono}'.
	Ni Kopriva ni ja nikada nismo razgovarali sa Krvom, ali smo ga oboje vi|ali i slu{ali kad je dolazio u mantejon. Tako|e smo videli njega i Mo{usa kad su doneli na `rtvu svoje bele ze~eve. Svila i Mejtera Mermer podrobno su nam prepri~ali svoje razgovore s njim; rekao bih da su to dvoje videli u Krvu vi{e dobrog nego {to }emo Kopriva i ja ikada u njemu videti.
	Nikad nismo videli doktora @drala, a Mejtera Mermer i Svila jesu i smatrali su da je prijatan. [enila je sa njim imala prisnu vezu; od nje smo ~uli da je gledao na rane i bolesti kao kasapin na prasce i volove. Nastojao sam da prenesem ne{to od tog stava. Po Svilinim re~ima, doktor @dral nije verovao ni u Sfiksu niti u ma koje drugo bo`anstvo. Da mu je, kojim slu~ajem, dokazano stvarno postojanje Sfikse, on bi se verovatno okrenuo od ismevanja vernika ismevanju Sfikse same, kao sme{ne osobe.
	Karakter Patere Inkusa ja sam predo~io na osnovu zapa`anja Patere Ustavice i na{ih sopstvenih utisaka tokom vazdu{nog putovanja do Glavnog procesora. Fizi~ki neupe~atljiv, Inkus se, mo`da ba{ zbog toga, stalno upinjao da nametne svoj autoritet. Hrabrosti mu nije nedostajalo. Na vazdu{noj la|i video sam kako je Inkus 'oma|ijao' jedan pi{tolj igli~ar tako {to je neprimetno zavukao prst iza obara~a, a zatim oteo pi{tolj od trivigauntske vojnikinje koja je poku{avala da puca.
	Mnogi ~itaoci su tra`ili da opi{em kako smo pe{a~ili kroz tunele do lendera i kako je izgledao na{ let kroz ogromnu prazninu. Ja ih jo{ jednom pozivam da sami zabele`e svoje uspomene o tim doga|ajima, kao {to je zapisala Skleroderma. (Njen unuk ima taj rukopis i dozvoljava posetiocima da ga prepisuju.) Ne nameravam da ovde ka`em nijednu re~ vi{e nego {to je neophodno da bi se osvetlio lik onoga inhuma koji je Koprivi i meni bio poznat pod imenom 'Patera Kvecal', a imao jo{ i titule Prolokutor Virona, Prvi govornik za bogove i Njegova svesnost. Nesumnjivo }e mnogi zameriti {to o jednoj takvoj spodobi ka`em da je 'lik', jer to pretpostavlja ~ove~nost. Takvo ~udovi{te, re}i }e oni, ne mo`e biti 'lik' u knjizi, ba{ kao {to ni morski pas, ili divlji pas, hus, ne bi mogao. Ima ljudi, me|utim, koji hvataju husove u klopke i pripitomljavaju ih. Ka`u da izme|u husova postoje individualne razlike barem koliko izme|u obi~nih pasa.
	Za nas, Kvecal nije bio inhum, bio je stari ~ovek kome smo se divili, mudar, saose}ajan, Svilin podr`avalac i pouzdani prijatelj. Kad smo se Kopriva i ja vratili u tunel, preneli smo prvo njemu Svilinu poruku. Kad je narod ~uo {ta govorimo, mnogi po`ele{e da se vrate na povr{inu i da pomognu Svili u traganju za Zumbulom. Kvecal je to zabranio, ukazao nam je da bismo time pogazili nare|enje koje smo od samog Svile dobili, a onda nas je poveo kroz tunel, ka jezeru.
	Tako, u hodu, setio sam se ne~eg {to mi je Ustavica pri~ao na vazdu{noj la|i: kako je Kvecal i{~ezao kad ga je Pauk prinudno poveo u podrum Krvove razvaljene vile. Pe{a~ili smo zaista dugo kroz taj tunel. Najzad su se i najizdr`ljiviji me|u nama umorili, kolona se razvukla, a Kvecal se na{ao me|u poslednjima. Tada sam dobio priliku da ga pitam o tom nestanku.
	"Hodaj pored mene, sine moj", rekao je on i polo`io jednu ruku meni na rame; se}am se da mi je davala utisak da je neverovatno laka i da u njoj nema kostiju uop{te, kao da mi na ramenu, uz vrat, le`i samo nekakva traka meke {tavljene ko`e. "Ne mogu ja vi{e dr`ati korak", rekao je on. "Da li biste me podr`ali malo, a? Vi ste mladi i jaki. Patera Kalde vas gleda sa mnogo naklonosti, da li ste to znali?"
	Rekao sam da se nadam da je tako, i da je Kalde oduvek bio dobar prema meni.
	"Svi|a{ se ti njemu. On sa toplinom govori o tebi, kao i o tebi, k}eri moja. Vi ste, oboje, dobra deca. Ka`em, dobra deca. Ljudi i `ene koji imaju decu za mene su tako|e deca. Nema ve}e lude od matore lude! Vi `ene postajete mudrije u starosti, k}eri moja. Vas dvoje ste porasli. Verovatno toga niste svesni, ali dobili ste na visini."
	Mi smo mu se zahvalili.
	"Ja jedva mrdam. Kao i ona debela tamo, iza nas. A mi nju ne mo`emo ostaviti, a? Ne mo`emo ostaviti taj par. Ali ona je toliko te{ka da je ne mo`emo ni nositi." Na sebi je imao najobi~niju augursku mantiju, ali je nosio bakulus, a to je {tap koji, kao skiptar, simboli{e njegovu du`nost predsednika Udru`enja sve{tenika. Ali on ga je koristio kao {tap za {etnju, za po{tapanje.
	Rekao sam da }e kolona svakako morati da stane, zbog Skleroderme, ali i zbog mnogih drugih, i ponudio sam da ja odem napred u izvi|anje, ako mi on ka`e {ta treba tra`iti.
	"Ne, sine moj, ja predla`em da ti odspava{." Onda kao da je sisao svoje desni, na mestima gde nije imao zube, nekoliko trenutaka; tako je izgledalo. Zatim se predomisli i re~e: "Ne, bolje je da ti ostane{ na stra`i. Mo`e{ li se odr`ati u budnom stanju?"
	Rekoh mu da mogu.
	"Dobro. Neko mora biti na stra`i, a ja nisam taj neko. Sklon sam u svako doba da zadremam, pitaj mladoga Ustavicu. Kakve {ale zbijaju bogovi s nama: ja, li~no, ne mogu izdr`ati ovaj tempo, a ipak moram po`urivati sve ostale! Ima{ li neko oru`je, dete moje?"
	Kopriva odre~no odmahnu glavom; a ja objasnih da je donela sa vazdu{ne la|e jedan pi{tolj sa iglicama, ali da ga je dala meni; ponudih da vratim to oru`je Koprivi.
	"Ne, zadr`i. Zadr`i! Treba}e ti dok bude{ stra`ario." Okrenuo je glavu. Imao je duga~ak vrat, veoma zboran. Mi bismo svi istog trenutka prepoznali, ve} po tome, koja je to vrsta bi}a, da smo znali da postoje inhumi i njihove kapulja~e. Ali nismo. Me|utim, ja sam se naglo sav ohladio od straha, jer u njegovom pogledu nije bilo ni najmanje topline, ni traga ikakve ljudskosti. Bilo je kao da gledam masku, ili le{ koji je na neki na~in uspravljen i pridr`an. A on re~e: "Ne}e{ me ubiti, a?"
	Naravno, rekao sam, da ne}u.
	"Jer, ja }u ipak i}i. Uvek ja guram dalje. Po celu no} vi|aju mene kako tumaram po Palati. Pa ka`u: videli smo duha, Kvecalov duh je to bio. Kvecal iskora~io iz sopstvene ko`e, pa luta. Veruje{ li ti u to, dete moje?"
	Kopriva klimnu glavom: "Verova}u ako ti, Prvi govorni~e, ka`e{ da jeste tako."
	"Ja ne verujem", re~e on. Imao sam utisak da oslanja glavninu svoje te`ine na moje rame, ali to zaista nije bila velika te`ina. "Nikad nisam verovao u takve stvari. Kad ne mogu da zaspim, ja lunjam kroz Palatu onako o{amu}en i umoran, i to je sve. Sine moj, podvikni onima napred da krenu br`e, molim te. Ja ne mogu ni to; nemam toliko daha."
	Ja povikah: "Njegova svesnost ka`e da krenemo br`e!" Ili ve} ne{to u tom smislu.
	"Hvala. E, sad, mo`emo da stanemo. Da nas sustignu ona debela `ena i njen mu`." On se okrete i pokretima ruke po~e pozivati Sklerodermu i Svra~ka da nam se hitno pridru`e.
	Kopriva mi je tada {apnula, pravo u uho: "Za{to nas on po`uruje, sigurno je neka opasnost u tunelu."
	Jedva sam je ~uo, pa ipak, Patera Kvecal (tada sam tako mislio o njemu) re~e: "Opasnost postoji, dete moje, to je sigurno, ali ne znamo kolika je. Kad ne zna{ kolika je opasnost, mora{ se pona{ati kao da je velika."
	@ele}i da se vratim na moje pitanje, rekao sam: "Da li je Pauk bio velika opasnost za tebe, Patera?"
	On zavrte glavom, ali ne kao ~ovek, zaokretanjem levo-desno, nego otklonima cele glave, neprestano gotovo potpuno uspravne, u levu i u desnu stranu. "Pauk? Ne. Nije. Zapravo, jeste, utoliko {to sam zbog njega mogao izgubiti mnogo vremena. A imao sam hitne poslove. Zato sam oti{ao." Nasmejao se, tankim stara~kim kikotom. "Nestao u pomr~ini, a? Je li vam tako pri~ao mladi Ustavica? Znam da je nekome rekao ne{to tako. Ho}ete da znate kako ja to izvodim?"
	Okrenuo nam je le|a i zaogrnuo se tom crnom mantijom i preko glave; po{to je bio tako okrenut, nismo mogli videti ni njegove {ake, ni {tap. Taj deo tunela bio je, jednako kao i drugi, osvetljen onim zelenim svetiljkama koje puze po plafonu, a koje su prvi kolonisti doneli u 'Svitak', ali nama se zaista ~inilo, da je Kvecal, maltene, sasvim i{~ezao. Rekao sam: "Vidim, Svesnosti. Naime, ne vidim."
	Tada su nas Skleroderma i njen mu` ve} sustigli. Ona se gegala vrlo sporo i bolno, a on je hodao kao da ho}e da poka`e koliko ga bole noge. Kopriva im re~e da se Kvecal zabrinuo za njih.
	"Ma, ja se brinem za njega", re~e Skleroderma, uhvati se za svog mu`a i za mene kao da smo dva drveta i spusti se polako na pod tunela, na goli brodski kamen; onda ritanjem zbaci cipele s nogu. Njen mu` re~e: "Vi, mla|arijo, naprosto jurite, zaista. Kako mo`e Njegova svesnost odr`ati taj tempo?" Onda sede i on pokraj nas i izu cipele.
	Imaju}i na umu da se Kvecal brine o njihovoj dobrobiti, gestom sam pokazao Koprivi da sednemo, {to smo i u~inili. Skleroderma re~e, tonom optu`be: "^ula sam kako se dere{ na one napred da idu jo{ br`e."
	Objasnih da je to bilo po Kvecalovom nare|enju, a Kopriva re~e: "Gde je on? Pre par sekundi bio je s nama."
	"Odmakao je on napred", re~e joj Svra~ak. "Ja ga ve} neko vreme nisam video."
	Odmarali smo se mo`da jedan sat. Za to vreme uglavnom sam se brinuo da }e nam kolona toliko odma}i da }emo ostati trajno odvojeni i izgubiti se. A zapravo je bilo nemogu}e da ma ko zaluta, jer je tunel bio samo jedan i gotovo sasvim prav; vodio nas je blagim i, zapravo, prijatnim, nagibom nadole. Tek znatno kasnije do{li smo do jednog raskr{}a; ali tamo smo na{li list hartije, sa potpisom Harta, gde je pisalo da mu je Prvi govornik naredio da to napi{e, da treba produ`iti glavnim tunelom, i da svi koji tu poruku na|u treba da je ostave da bi i drugi mogli videti.
	Posle jo{, otprilike, pola lige ~uli smo pla~ bebe i tiho hrkanje; ubrzo smo stigli do kolone. Tu su le`ali i ~vrsto spavali na{i prijatelji iz na{e gradske ~etvrti, i moja majka, bra}a i sestre. Odmah su legli i Skleroderma i njen mu`, a ja sam ubedio Koprivu da se i ona opru`i, pa i da zaspi ako mo`e. Presavila je moju jaknu kao jastuk, i tek {to je spustila glavu na nju, zaspala je jednako ~vrsto kao i Skleroderma.
	Seo sam, izuo cipele, izmasirao stopala, poku{ao smisliti {ta dalje treba da radim. Kvecalu sam bio obe}ao da }u ostati budan. Vrlo jasno sam pamtio {ta nam je Svila pri~ao o psolikim zverima za koje vojska ima naziv 'bogovi', a robija{i ih zovu 'bufovi'. Ali bio sam umoran i gladan, i ~eznuo sam da se odmorim; dodu{e, Kvecal je zatra`io da stra`arim nad tim narodom, sveukupno vi{e od ~etiri stotine osoba, ali nije rekao ko }e mene zameniti da i ja odspavam sat-dva.
	Ovo pitanje sam prevrtao po glavi, na onaj razvu~eni na~in kako se to meni de{ava kad se vrlo umoran suo~im sa nekim te{kim pitanjem. Zaklju~io sam da }u stra`ariti odano sve dok se neko sam ne probudi, i da }u tada zamoliti tu osobu da me odmeni.
	Ve} slede}eg minuta u~inilo mi se da sam, zapravo, i ja zaspao, jer sam ~uo ne{to kao tihi {apat krila, kao da neka d`inovska sova leti kroz tunel, ne blizu mene. Seo sam uspravnije i oslu{nuo najbolje {to sam mogao, ali nisam ~uo ni{ta vi{e. Uskoro potom palo mi je na um da se Kvecal `alio na nesanicu. Pomi{ljaju}i da bi on mogao malo stra`ariti umesto mene, ustao sam i krenuo onako bos izme|u usnulih ljudi, da ga tra`im; ali on nije bio tamo.
	Ne mogu opisati svoje zaprepa{}enje. Ponavljao sam sebi, mnogo puta, da sigurno ne{to gre{im; da mu je neko pozajmio }ebe ili kaput neke druge boje, ne crne, pa ga zato ne prime}ujem u gomili spava~a; zavirivao sam u sva lica, redom, i po nekoliko puta, tako da sam mogao napamet ponoviti gde ko le`i i kako izgleda. Bilo je tu desetak beba, mno{tvo dece, mno{tvo `ena; a mu{karaca samo ~etrdeset, ra~unaju}i tu i Pateru Ustavicu i Svra~ka. Govorio sam sebi, veoma ~vrsto, da }e neka `ena ili devojka mo}i da stra`ari jednako dobro kao i ja. Dovoljno je da probudi mene ~im zapreti ikakva opasnost.
	Posle nekog vremena palo mi je na um da se zapitam kako bi Svila postupio u istoj ovoj situaciji. Svila bi se molio bogovima, zaklju~io sam. Zato sam kleknuo, sklopio ruke, pognuo glavu i po~eo moliti Izvana{a da se smiluje meni i da probudi bar jednog od ovih spava~a oko mene; uz vrlo pa`ljive i jasne napomene da bi mi i `enska odmena bila sasvim prihvatljiva.
	Podigao sam glavu i video da se usred gomile spava~a uzdi`e polako jedna sede}a prilika, ali ~im sam video te mra~ne i mrtva~ke o~i, znao sam kako je ironi~no Izvana{ odgovorio na moju molitvu. "Gljivo", pozvah je tiho. "Hodi ovamo, molim te, da razgovaramo."
	Njeno lice je plovilo uvis i ka meni, kao lice duha, ~inilo se da ne hoda nego lebdi kroz tunel, sve bli`e; na sebi je imala sve{teni~ku crnu mantiju.
	"Gljivo", upitao sam ja, "gde ti je baka? Malo~as je bila ovde, sa nama." Sa ogromnim zaka{njenjem dosetio sam se da Mejtera Mermer ionako gotovo nikad ne spava, i da bi mi ona bila idealna smena.
	"Oti{la", re~e Gljiva. Nisam o~ekivao da i{ta vi{e ~ujem od nje, jer sam, u Kaldeovoj palati, video kako retko ona i{ta progovara. Me|utim, ona posle nekoliko sekundi dodade: "Oti{la sa onim ~ovekom kod koga prazno."
	Ohrabruju}e; ali smatrao sam da bi bilo beskorisno da je pitam ko je taj '~ovek kod koga je prazno' i {ta je to prazno. Umesto toga, pitao sam je da li bi htela da po{alje svoj duh u potregu, da ustanovi gde se nalazi njena baka i da li joj je ikakva pomo} potrebna. Gljiva klimnu glavom. Posle toga smo sedeli jedno pored drugog i }utali. Tako je pro{lo, ~ini mi se, bar ~etvrt sata. Ve} me je hvatao san kad Gljiva re~e: "Ona ga nosi. Pla~e. Da neko do|e."
	"Tvoja baka?"
	To sam verovatno izgovorio glasnije nego {to sam nameravao, jer Kopriva se probudi, sede i upita {ta je bilo.
	Gljiva pokaza prstom niz tunel i re~e: "Ne daleko."
	Zaista, Mejtera Mermer nije bila daleko od nas. Po{li smo, nas troje, i tek {to su nam na{i usnuli sugra|ani nestali sa vidika, pojavila se Mejtera Mermer, odevena u augursku, mu{ku mantiju, toliko duga~ku da joj se vukla po podu tunela; u naru~ju je nosila Kvecala. Njeno lice nije moglo ispoljiti, nikad, nikakvo ose}anje, {to sam ve} poku{avao objasniti; ali svaka njena kretnja pokazivala je najve}i mogu}i o~aj i jad. "Ranjen je, pucali su na njega", re~e nam ona. "Ali ne dozvoljava da preduzmem i{ta da bih mu zaustavila krvarenje." Glas joj je bio prepun patnje.
	Polako kao cvet, Kvecalovo lice okrete se ka nama; bilo je u`asno, ne samo ote~eno ili upalo, nego sasvim izmenjenih oblika, kao da mu je zahvat smrti zdrobio glavu. "Ne krvarim ja", re~e on. "Vidite li vi igde krv, deco moja?"
	Pretpostavljam da smo svi odre~no odmahnuli glavom.
	"Pa, ne mo`ete zaustavljati krvarenje, ako ne krvarim."
	Ponudio sam da ga ja nosim, ali Mejtera Mermer odbi i re~e da on i nema te`inu. Kasnije sam saznao da to nije bilo mnogo daleko od istine; imao sam ja prilike da podi`em moju mla|u bra}u koja su bila mnogo te`a od njega.
	Kopriva upita ko je pucao na njega.
	"Vojnikinje iz Trivigauntea." Poku{ao se nasme{iti; nastala je samo nekakva grimasa. "Si{le su u tunele, dete moje. Kopale su rovove isto~no od grada, sa namerom da na|u neki tunel blizu povr{ine, i na{le su. One misle da je Svila sa nama." On {umno udahnu vazduh. "Ali i bez toga, poku{ale bi da nas zaustave. Imaju takvo nare|enje od Sfikse."
	Ja sam rekao: "Mi moramo izvr{iti volju Pesovu."
	"Da, sine moj. Nikad ne zaboravi to {to si upravo rekao."
	Do tog trenutka bili smo, ve}, nadomak na{ih spava~a. Kopriva je potr~ala napred i probudila Ustavicu, znaju}i da kad nema lekara, augur mo`e da poslu`i kao najpribli`nija zamena; ali Kvecal ni Ustavici nije dozvolio da vidi ranu. "Mator sam ja", rekao je. "Mreti spreman. Pustite me da odem brzo." A zapravo je umro tek ujutro, kad smo ve} uveliko leteli kroz provaliju.
	Ustavica mu je preneo Pesov mir, a kad je i to bilo zavr{eno Kvecal mu je dao svoj gamadion i rekao mu: "Sada je red na tebe, Patera. Scila te je prevarila, ali ni{ta za to; mora}e{ ti da vodi{ Udru`enje u svitu Kratkog sunca."
	(Tako je i bilo. Ima ovde mnogo svetih ljudi, ali je ba{ Patera Ustavica dospeo na ~elo one crkve koju narod iz drugih gradova naziva 'vironska vera'. Pi{em ovu napomenu zato {to znam da nisu svi moji ~itaoci poreklom iz Virona. Koprivine prepise prepisuju, u poslednje vreme, mnogi ljudi, tako da se pove}ava broj onih koji ~itaju ovu pripovest, a ne poznaju na{e Udru`enje sve{tenika.)
	Ali istr~ao sam ispred redosleda doga|aja u ovoj mojoj pri~i. Kad je Kvecal odbio da odgovara na bilo kakva dalja na{a pitanja, pitali smo Mejteru Mermer {ta se desilo.
	"Le`ala sam budna", re~e ona. "Razmi{ljala sam o stvarima. Kako smo videli Glavni procesor, onda o dragoj [enili, i o Njorki, i o Pateri Svili i Zumbuli. Pitala sam se, tako|e, da li je moj mu` jo{ `iv, a razmi{ljala sam jo{ i o, hm, raznim drugim stvarima.
	Videla sam kako Njegova svesnost ustaje i odlazi tunelom, pa sam rekla Gljivi da ni{ta ne brine, jer }u se ja brzo vratiti; po{la sam brzo za njim i pitala ga kuda }e. On je rekao da se pla{i da bi ispred nas mogla biti neka opasnost, i da zato, kad ve} ne mo`e da spava, ide napred u izvi|anje. Ja sam rekla da on ne bi trebalo na taj na~in da se izla`e opasnosti, nego da po{alje Makaka ili nekog od de~aka."
	Tad su je obuzeli jecaji, koje nije mogla savladati. Plakala je toliko dugo da su mnogi od okupljenih slu{alaca po~eli pomalo da se udaljavaju, da bi razgovarali izme|u sebe. Kopriva i ja smo ostali, a i Ustavica, Skleroderma, i jo{ poneko, ostali smo.
	Kad je opet ovladala sobom, Mejtera Mermer je nastavila: "@elela sam da on po{alje nekog drugog. Ali on mi je naredio da se vratim, a ja sam onda rekla: Pesu hvala {to sam postala svetovnja~a, jer to zna~i da sada ne moram da te poslu{am; nemam nameru da te pustim da jurca{ sam po tunelima, pa da pogine{. Idem i ja s tobom. On je odgovorio da poznaje ove tunele dobro, zato {to je silazio u njih, sam, da bi prinudio one iz Ajuntamienta da razgovaraju s njim i kad to ne bi `eleli; i da poznaje i sve opasnosti koje u tunelima postoje. Ali ja nikako nisam pristajala da se vratim."
	Kopriva joj re~e: "Nije tvoja krivica ovo {to se desilo, Megi. Ne znam kako se desilo, ali znam tebe i sigurna sam da ne mo`e biti tvoja krivica." I mi ostali po~eli smo potvr|ivati da je to tako.
	Mejtera Mermer je zavrtela glavom. "Prevalili smo pe{ice dug, dug put i stigli na jedno raskr{}e ~etiri tunela. Pitala sam ga u koji }emo, a on je rekao da }e oti}i u desni, a ja da se moram vratiti. On je zaista u{ao u desni, najmra~niji. Po{la sam za njim, a on je ubrzao hod. Jedno vreme smo prakti~no tr~ali. Onda sam stvarno potr~ala iz sve snage, ali on mi je nestao sa vidika. Hodala sam sve dalje i dalje, bilo je mnogo ra~vanja i pobo~nih tunela, ali ja sam se dr`ala glavnog; a kad sam do{la do jednih velikih gvozdenih vrata i videla da ne mogu pro}i, zaputila sam se nazad. Do{la sam na ono isto..."
	Glas joj je zapeo, zajecala je. Uskoro re~e: "Na ono isto raskr{}e ~etiri tunela. ^ula sam njegove korake. Nije se kretao onako kao dok sam ga pratila, nego sporo, i na svakih korak-dva se spoticao. Bio je daleko od mene, ali ja sam imala dobre u{i i dala sam ih Mejteri Mermer."
	Kopriva je na to izgledala zbunjena, ali ja joj dadoh znak da }uti.
	"Zato sam opet potr~ala." Mejtera Mermer digla je pogled ka nama, i meni se u~inilo da je od svakog njenog mogu}eg plakanja tu`nija ~injenica da ona ne mo`e, ni sada, pustiti nijednu suzu. "Kad sam ga na{la, bio je ve} pao. Krvario je u`asno, kao `ivotinje kad augur izvu~e no`, ali nije dozvolio da pogledam ranu, pa sam ga zato samo ponela."
	Potom je kolona krenula. Sada smo mi nosili Kvecala, u naru~ju, kao dete, jer nismo imali motke od kojih bismo napravili nosila. On nam je davao uputstva kojim tunelom da krenemo na raskr{}ima, zato {to je znao gde su Trivigauntkinje i sa koje strane dolaze na{i spava~i.
	(Ne}u nijednom re~i opisivati na{ okr{aj sa Trivigauntkinjama; o tome se toliko pri~alo da su svi ve} umorni od slu{anja. Svra~ak, Skleroderma i ja, imali smo igli~are, ali i jo{ poneko od na{ih bio je naoru`an. Skleroderma je rizikovala svoj `ivot da bi izvukla na{e ranjenike na bezbedno mesto; kad se borba poja~ala, Skleroderma je ranjena, jednom, pa jo{ jednom, ali je nastavila da radi kao na{a bolni~arka, iako joj je suknja bila kruta od njene sopstvene krvi.
	(Skleroderma je umrla jo{ pre nekoliko godina. Veoma `alim {to tek sad pi{em ove redove o njoj, priznanje zasluga njenih, koje je itekako zavredela. Njeni unuci veoma se ponose njome i govore svima da je ona bila, u Vironu, veoma zna~ajna `ena. Niko u Vironu nije tako mislio, ona je za sve nas bila samo jedna mala debela koja se gega od ku}e do ku}e i prodaje komadi}e mesa; dodu{e, zabavna osoba, uvek sa {alom za svakog; osoba koja je jednom prilikom izru~ila na Svilu punu kofu otpadaka od mesa samo zato {to joj se u~inilo da se on prema njoj postavio suvi{e pokroviteljski. Ali, u su{tini, njeni unuci su u pravu, a mi Vironci nismo. Bila je to velika li~nost, po veli~anstvenosti odmah iza generalice Nane. Ona bi i jahala sa Nanom da je samo mogla; ratovala je protiv Garde u Kaveznoj ulici, posle te bitke pomagala je ranjenima, a tokom no}i, kad je izgledalo da bi ceo kvart mogao izgoreti, u~estvovala je u ga{enju vatre. Zavr{ilo se tako {to je vatra ipak uni{tila njen i Svra~kov dom i prodavnicu, kao i sve {to su oni u tom svitu imali; ali ona se ni tad nije predala o~ajanju.)
	Kvecal je sa sobom bio poneo stotine kartica uzetih iz Berze. Ve}inu je odmah dao Ustavici, a kad smo stigli do lendera, dao je sve ostale na{im probu|enim vekovnim spava~ima. Neki od nas su mislili da on ne dozvoljava da mu se rana previje zato {to se pla{i da }e mu tom prilikom zlatne kartice biti ukradene. Me|utim, i kad je sve do jedne predao, nastavio je odbijati previjanje.
	Nas oko ~etiri stotine, i ti spava~i koji su nam se pridru`ili, stadosmo nekako u dva lendera. Smatrali smo da je najbolje imati u oba izvestan broj tih na{ih tek probu|enih sugra|ana, zato {to su oni znali o radu lendera vi{e nego iko od nas. Kao {to je ve} nebrojeno puta prepri~ano, na staklima se pojavio monitor koji je kontrolisao na{ lender. Pitao nas je na koji }emo svit; prikazao je i Plavu i Zelenu. Niko nije znao za koju da se opredeli, pa smo pitali Kvecala, iako je on tada bio tako slab da je jedva ijednu re~ mogao izgovoriti.
	Zatra`io je da ga prenesemo u pilotsku kabinu lendera. Tako smo mi zvali taj deo, za koji je Svila govorio da je 'nos' letelice. Monitor je, tamo, opet prikazao slike oba ta nova svita, kao {to je prethodno prikazao Ustavici, Sr`i i meni; a Kvecal je odabrao Zelenu - i slede}eg trenutka umro. Onda je Ustavica li~no odneo Kvecalovo telo u maju{nu ambulantu u lenderu; ali to sada nije bio lak zadatak, jer su motori lendera tutnjali kao nikada ranije, ja~e, ~ak, nego kad smo se odvajali od 'Svitka' u kome je Duga~ko sunce. Zadesilo se da ba{ u toj maloj prostoriji sa medicinskom namenom bude jedno staklo, valjda da bi se mogli davati saveti onima koji poku{avaju da pomognu nekom stradalniku.
	U na{em lenderu bila je jedna `ena po imenu Trstika, ~ije se zaposlenje u Vironu sastojalo u tome da pere mrtvace, parfimi{e ih i priprema za sahranu. Ustavica zatra`i od nje da tako u~ini i sa Kvecalovim telom; Mejtera Mermer i Kopriva jave se dobrovoljno da joj pomognu. Nikada ne}u zaboraviti njihove krike.
	Mi tada nismo znali da na Zelenoj `ive inhumi, niti da oni prele}u na Plavu kada su ta dva sveta u konjunkciji; a ni to da oni piju krv i imaju sposobnost da menjaju svoj oblik. Zapravo, mi o njima nismo znali ni{ta. Ali ko god je video Kvecalov le{, oti{ao je duboko uznemiren; Sr` i ja po~esmo da ube|ujemo ljude da treba do}i ovde, na Plavu, a nikako ne na Zelenu gde nas je Kvecal uputio.
	Ustavica je sve to lepo saslu{ao, a onda izjavio da i dalje ima poverenja u Pateru Kvecala kome je verno slu`io toliko godina, kao koadjutor njegov; i da }emo, u skladu s tim, ostati na putanji ka Plavoj. Tek tri dana kasnije, kad je iz pilotske kabine svako mogao svojim o~ima da se uveri kuda letimo, shvatili smo da je monitor preina~io Ustavicinu odluku i usmerio nas ipak ka Plavoj. Niko se danas ne javlja da ospori opravdanost tog monitorovog postupka.
	Ovde zavr{avam moju odbranu, jer sam (nadam se) zadovoljio zahteve kriti~ara. Ali i ako nisam - a potrudio sam se veoma i odstupio od svojih sopstvenih na~ela vi{e nego {to sam to `eleo - ostajem pri tvrdnji da sam ja, zapravo, samo `eleo da ispri~am pripovest o Svili, i ni{ta vi{e.
	Mogu}e je da je Svila mrtav, da je ubijen u svitu Dugog sunca. Tako|e je mogu}e da su se on i Zumbula kasnije ukrcali na neki lender koji ih je odneo na Zelenu, i da su tamo izgubili `ivot.
	Ali postoji i mogu}nost da je on jo{ `iv, a ja u srcu ose}am da je upravo tako: `iv je. Mo`da se jo{ nalazi u brodu 'Svitak', a mo`da je - tome se ja stvarno nadam - sleteo na neki drugi deo ovog kratkosun~anog svita koji je nama poznat kao 'Plava'. U tom slu~aju, godine su ga svakako izmenile, kao {to menjaju sve nas; ja ga samo mogu opisati onako kako je izgledao u ono pregrejano letnje popodne kad mi je oteo loptu iz ruke upravo kad je trebalo da je probacim kroz obru~ i tako postignem jo{ jedan pogodak. ^ovek znatno iznad prose~ne visine, sa ~istom i pomalo bledom bojom lica, blistavim plavim o~ima, i kosom boje slame, kosom koja nikada nije pristala da polegne ravno i da miruje. Vitak ~ovek, ali ne slab, a ni spor. Na le|ima }e on imati jedan o`iljak, tamo gde je iglica izletela, a mogao bi imati slabo primetne o`iljke i na desnoj ruci, od kljuna one ptice le{inarke koju je Gljiva nazivala 'beloglava'.
	Ja se zovem Rog. Moja `ena Kopriva i ja `ivimo sa na{im sinovima na Gu{ter-ostrvu, koje stvarno ima oblik gu{tera. Na{a ku}a je blizu njegovog 'repa'. Tu proizvodimo i prodajemo hartiju kao {to je ova. Bi}emo zahvalni svakome ko nam javi ne{to o Pateri Svili.
	
	POGOVOR
	Rog komadi}em mekane {tavljene ko`e obrisa vrh gu{~ijeg pera kojim je pisao, a onda nagura ~ep u bo~icu sa mastilom. To mastilo su njegova `ena i on nekako smu}kali od ~a|i i biljnog soka. Odgurnu unazad stolicu i ustade. Zavr{io; najzad zavr{io. Mo`da }e ga sada ostaviti na miru duh onog de~aka koji nekad be{e on sam.
	Napolju je plameni rub kratkog Sunca dodirnuo more. Zlatni drum, poznat i kao 'Zlatna staza', opru`io se ka zapadu, po talasima ~iji se vrhovi belasaju od pene; to bi mogao biti put ka nekom novom Glavnom procesoru koji, gotovo sasvim sigurno, ne postoji. On ode na obalu, gde su se Kopito i Ko`a igrali. Upita ih gde je @ila.
	"U lovu", saop{ti Ko`a; a Kopito dodade: "Pre{ao je na veliko ostrvo, tata." Kopitove krupne, tamne o~i jasno su pokazale koliko je duboko odu{evljen.
	"Pa, trebalo je da se ve} vrati."
	Jo{ dok je on to govorio, iz kuhinje sa za~u Koprivin glas.
	"'Ajde, unutra, vas dvojica." Blizanci su se po~eli protiviti, ali on gurnu prvo jednog, pa drugog prema stamenim zidovima.
	Sa {iljatog, kamenitog vrha ostrva, imao je jasan pogled na morski tesnac. Ipak, tek posle pola minuta bio je siguran da vidi ~un koji se uzdizao na dalekim talasima, a onda nestajao u udolinama izme|u njih.
	No} je ve} si{la na isto~no nebo, posula po svom crnom somotu preobilje kratkih sunaca drugih svitova, nebrojenih svitova. Uskoro }e izi}i Zelena, blistava maltene kao drugo Sunce, ali, ipak, i zla kao najopakija kletva; donela je Plavoj niz oluja i katastrofalnih plima...
	Eno!
	Rog je gledao jednu slabu ta~ku svetlosti na nebu i ~ekao sve dok se nije uverio da se ona doista kre}e preko svetlucave pozadine. U toj jednoj slaboj ta~kici svetlosti on je ro|en i u njoj je odrastao gotovo do potpune zrelosti. U toj ta~kici svetlosti @ila je za~et, i to, najverovatnije, u Kaldeovoj palati. Reklo bi se: nemogu}e.
	Ne{to prelete, maltene prebrzo za ljudski vid, izme|u Roga i tog svita koji je nekad bio njegov. Ne{to tamno. On uzdrhta.
