	D`in Volf, JEZERO DUGOG SUNCA
	Preveo Aleksandar B. Nedeljkovi}
	
	BOGOVI, OSOBE I @IVOTINJE KOJI SE POMINJU U TEKSTU
	Nota bene. U Vironu, biohemijski mu{karci dobijaju imena po `ivotinjama i `ivotinjskim proizvodima: Njorka, Krv, @dral, Mo{us i Svila imaju imena te vrste. Biohemijske `ene dobijaju imena po biljkama (naj~e{}e po cve}u) ili biljnim proizvodima: [enila, Nana, Orhideja, Ru`a. Hemijske osobe, i mu{ke i `enske, dobijaju imena po metalima i mineralima: Hamerston, Mermer, Pesak, [kriljac.
	
	Akvila, mladi jastreb koga trenira Mo{us.
	Barski Dabar, mladi ~ovek iz srednje klase, iz Virona, mu` Trstike.
	Mejtera Betel, svojevremeno bila jedna od sibila u mantejonu u Ulici sunca, sada pokojna.
	^e{lja, devojka u Svilinoj palestri.
	^ikito, papagaj, svojevremeno u vlasni{tvu Mameltinih roditelja.
	Dreoilin, Iolarova k}erka, njemu najdra`a.
	Ehidna, jedna od najva`nijih boginja, dru`benica Pesa, majka bogova, glavna boginja plodnosti. Naro~ito se dovodi u vezu sa zmijama, mi{evima i puze}im stvorenjima.
	Feja, jedna od glavnih boginja, boginja hrane i isceljenja, pokroviteljka {estog dana u sedmici. Naro~ito se dovodi u vezu sa svinjama.
	Fideja, Orhidejina k}er. [enila ju je ubila no`em.
	Savetnik Galago, ~lan Ajuntamienta, stru~njak za diplomatiju i spoljne poslove u tome telu.
	Gib, krupan ~ovek koji odr`ava red u kafani 'Petao'. Njorkin prijatelj.
	Gljiva, Krvova usvojena k}er; ima oko petnaest godina, sposobna je da putuje vantelesno (asomatski), po mnogim svojim osobinama je demon.
	Gorkoslada, ~lan Inkusovog kruga crnih mehani~ara.
	Grge~, batina{ koji odr`ava red u Orhidejinoj ku}i.
	Patera Gulo, mladi augur.
	Kaplar Hamerston, vojnik u vironskoj vojci.
	Hieraks, jedan od glavnih bogova, bog smrti, pokrovitelj ~etvrdog dana u nedelji. Naro~ito se dovodi u vezu sa pticama le{inarkama, {akalima, i (kao i Tartarosa) sa svakovrsnim `ivotinjama crne boje.
	Patera Inkus, Ustavicin protonotar, mali, podmukao ~ovek krivih zuba. Njegov hobi je crna mehanika.
	Iolar, leta~.
	Izvana{, jedan od manje zna~ajnih bogova. Prosvetlio je Svilu.
	Kalan, lopov koga je Njorka ubio.
	Kipris, jedna od manjih boginja, boginja ljubavi. Posebno se dovodi u vezu sa ze~evima i golubovima.
	Kopriva, Rogova devojka.
	Krv, mafija{ki gospodar, stvarni vlasnik Svilinog mantejona i Orhidejine `ute ku}e. Visok, te`ak, pro}elav, rumen u licu; star oko pedeset pet godina.
	Patera Kvecal, Prvi govornik (prolokutor) Virona, pa time i stare{ina Udru`enja sve{tenika. Obra}aju mu se sa 'Va{a Svesnosti'.
	Savetnik Lemur, Sekretar Ajuntamientoa, time de facto vladar Virona.
	Limba, `ena koja je napustila Orhidejinu ku}u.
	Savetnik Lori, ~lan Ajuntamientoa, kome i predsedava kad je Lemur odsutan.
	Ma~e, de~ko u Svilinoj palestri.
	Maka, jedna od `ena u Orhidejinoj ustanovi, crnka, mala i zgodna.
	Mamelta, spava~ koga je Gljiva probudila, a Svila pustio na slobodu.
	Maslina, spava~ica.
	Mejtera Mermer, sada sibila u Svilinom mantejonu, zapoveda Nani, ali prima zapovesti od Ru`e; stara je preko tri stotine godina i gotovo sasvim istro{ena.
	Mo{us, Krvov upravitelj ku}e i ljubavnik.
	Mejtera Nana, najmla|a (po stare{instvu) sibila u Svilinom mantejonu.
	Molpa, jedna od glavnih boginja, boginja muzike, plesa i umetnosti, vetra i svih lakih stvari, pokroviteljka drugog dana u nedelji. Naro~ito je dovode u vezu sa pticama peva~icama i leptirima.
	Njorka, provalnik, Svilin prijatelj, odan Nani, krupan i sna`an ~ovek zdepaste vilice i istaknutih u{iju. [enila ga zove Mlatko.
	Orhideja, upraviteljica `ute ku}e u Ulici lampiona.
	Pero, de~ak u Svilinoj palestri.
	Pes, otac bogova. Sagradio je Svitak i njime vlada. Bog sunca i ki{e, mehanizama i mnogo ~ega drugog. Na slikama ga prikazuju sa dve glave.Naro~ito ga dovode u vezu sa stokom i pticama grabljivicama.
	Narednik Pesak, vojnik u vironskoj vojsci.
	Savetnik Poto, ~lan Ajuntamientoa, ~iji je stru~njak za policijske i {pijunske poslove, ~ovek okruglog lica i varljivo veselog dr`anja.
	Resica, de~ko u Svilinoj palestri.
	Rog, vo|a starijih de~aka u Svilinoj palestri.
	Mejtera Ru`a, glavna (po stare{instvu) sibila u Svilinom mantejonu. Ve}im delom se sastoji od ve{ta~kih delova tela. Preko devedeset godina stara.
	Scila, jedna od glavnih boginja, boginja jezera i reka, pokroviteljka prvog dana u nedelji i Svilinog rodnog grada Virona; naro~ito je dovode u vezu sa konjima, kamilama i ribama; na slikama je prikazuju kao da ima osam, deset ili dvanaest ruku.
	Sfiksa, jedna od glavnih boginja, boginja rata i hrabrosti, pokroviteljka sedmog dana u nedelji; naro~ito je dovode u vezu sa lavovima i drugim `ivotinjama iz porodice ma~aka.
	Komisionar Simuliid, jedan od klju~nih birokrata u vladi Virona, visok, veoma debeo, sa gustim, crnim brkovima.
	Severni Galeb, ~lan Inkusovog kruga crnih mehani~ara.
	Skleroderma, kasapinova `ena. Prodaje sitne ostatke mesa kao hranu za ku}ne ljubimce, pa je ponekad zovu 'prodava~ica ma~jeg mesa'. Niskog rasta, vrlo debela.
	Sr`, piljar.
	Patera Svila, augur starog mantejona u Ulici sunca; dvadeset tri godine ima, visok je i vitak, sa neurednom `utom kosom.
	[enila, jedna od `ena u Orhidejinoj ku}i. Verovatno ima devetnaest godina, visoka je i atletski gra|ena, kosu je obojila u plamenocrvenu boju koja podse}a na cvet {enilu, po kome je dobila ime. Njorka je zove 'Sifonka'.
	Redov [kriljac, vojnik u Vironskoj vojsci.
	Patera [tuka, augur, Svilin prethodnik u mantejonu u Ulici sunca, sada pokojni.
	Savetnik Tarsier, ~lan Ajuntamienta u kome radi kao stru~njak za arhitekturu i in`enjerstvo.
	Tartaros, jedan od glavnih bogova, bog no}i, zlo~ina i trgovine, patron tre}eg dana u nedelji; naro~ito ga dovode u vezu sa sovama, {i{mi{ima i krticama, i (kao i Hieraksa) sa svim `ivotinjama crne boje.
	Telksiepeja, jedna od glavnih boginja, boginja magije, mistike i otrova, pokroviteljka petog dana u nedelji; naro~ito je dovode u vezu sa `ivinom, jelenima, ~ovekolikim majmunima i ostalim majmunima.
	Trstika, mlada `ena iz srednje klase, iz Virona, supruga Barskog Dabra.
	Pukovnik Usik, komandant Tre}e brigade gradske Garde Virona.
	Patera Ustavica, Kvecalov koadjutor. Visok, mr{av, sa izdu`enim `u}kastim licem i opu{tenom crnom kosom. Njega oslovljavaju sa 'Va{a eminencijo'.
	Vulpes, advokat u Limni.
	Zec, Mo{usov pomo}nik.
	Zelemba}, podsme{ljiv naziv za pripadnika gradske Garde.
	Zvon~ica, jedna od `ena u Orhidejinoj ku}i.
	Zumbula, prelepa kurtizana koju kontroli{e Krv.
	Doktor @dral, Krvov privatni lekar, nizak ~ovek, sitni~av i nervozan po prirodi, sa gvozdeno sivom bradom.
	
	1. IMALI SU NAU^NIKE
	Zavladala je ti{ina, odjednom, kao po komandi, kad je Patera Svila otvorio vrata stare trougaone stambene ku}e na mestu gde se Ulica sunca iskosa pridru`ivala Srebrnoj. Najvi{i de~ak u palestri, Rog, sedeo je sasvim uspravno na najmanje udobnoj stolici u memljivoj maloj trpezariji; Svila je bio ~vrsto uveren da je de~ko `urno seo na nju ~im je ~uo zveket brave.
	No}ni vran (Svila je prvo u{ao, i zatvorio vrata za sobom, pa se tek onda setio da mu je ve} dao ime Oreb) ~u~ao je na visokom, tapaciranom naslonu te krute 'gostinske' stolice.
	"Dra-vo Svila!" zakre{ta Oreb. "Svila do-bar!"
	"Dobro ve~e ti `elim. Dobro ve~e vama obojici. Tartaros vas blagoslovio."
	Rog je ustao kad je Svila u{ao; Svila mu pokretom pokaza da opet sedne. "Izvinjavam se. Stra{no mi je `ao, Ro`e. Zaista. Mejtera Ru`a mi je rekla da te namerava poslati da sa mnom ve~eras razgovara{, ali ja sam to sasvim zaboravio. Toliko stvari se... Ajoj Sfikso! Sfikso ubodna, smiluj mi se!"
	Ovo poslednje bilo je zbog bola koji je iznenada prostrelio njegov sko~ni zglob. Hramlju}i prema jedinoj udobnoj stolici u celoj prostoriji, onoj u kojoj je obi~no sedeo da bi ~itao, on pomisli da je sedi{te tu po svoj prilici jo{ toplo, i da bi ga mogao opipati da bi se u to uverio; odbaci tu pomisao, da Rogu ne bi bilo neprijatno, ali onda, sedaju}i (uz pomo} Krvovog {tapa za hodanje, onog sa glavom lavice, na koji se oslanjao) ipak dodirnu slobodnom rukom sedi{te, iz ~iste radoznalosti. Bilo je toplo.
	"Sedeo sam tamo minut-dva, Patera. Odatle sam bolje video tvoju pticu."
	"Naravno." Svila je seo i podigao povre|enu nogu na jastu~e na klupici. "Sigurno si ovde ve} pola no}i."
	"Samo par sati, Patera. Ja ~istim radnju, i to metlom, dok moj tata sklanja svu robu i... zaklju~ava pare."
	Svila sa odobravanjem klimnu glavom. "Tako je. Ne bi trebalo da mi ka`e{ gde ih ~uva." Zastao je, prisetiv{i se da je imao nameru da ukrade ceo ovaj mantejon od Krva. "Ja ih ne bih ukrao, jer ne bih ni{ta nikad ukrao od tebe i tvoje porodice; ali nikad se ne zna ko bi mogao da ~uje."
	Rog se {iroko osmehnu. "Tvoja ptica bi mogla ispri~ati nekome, Patera. Vrani ponekad uzimaju sjajne predmete, koliko sam ~uo. Prsten, mo`da, ili ka{iku."
	"Ne krade!" usprotivio se Oreb.
	"Vi{e sam mislio na ljudsko bi}e koje bi prislu{kivalo. Danas sam ispovedao jednu nesre}nu mladu `enu, ali uveren sam da je sve vreme neko stajao ispred njenog prozora i prislu{kivao. Tamo postoji jedna galerija; u jednom trenutku, siguran sam u to, ~uo sam {kriputanje dasaka pod ne~ijom te`inom. Bio sam u isku{enju da ustanem i pogledam, ali po{to sam ovako osaka}en, taj bi, nesumnjivo, umakao pre nego {to bih ja stigao do prozora i pogledao levo i desno - a onda bi se, izvesno, vratio ~im bih ja opet seo." Svila uzdahnu. "Na sre}u, ona je govorila sasvim tiho."
	"Zar takvo prislu{kivanje nije krupno zlodelo protiv bogova, Patera?"
	"Jeste. Ali njega je za to ba{ briga, bojim se. Najgori deo cele te rabote jeste to {to ja poznajem tog ~oveka - ili ga, bar, po~injem upoznavati - i {to mi se dopalo ono {to sam o njemu sagledao. Ima u njemu mnogo dobroga, siguran sam, mada on uporno poku{ava da to prikrije."
	Oreb mahnu zdravim krilom nekoliko puta. "Dral do-bar!"
	"Nisam pomenuo njegovo ime", re~e Svila Rogu, "niti si ti ~uo ikakvo ime."
	"Nisam, Patera. Pola od toga {to taj ptican pri~a, ja ne uspevam da razumem."
	"Odli~no. Mo`da bi bilo dobro da jednako te{ko razume{ i mene."
	Rog pocrvene. "Izvini, Patera. Nisam hteo - nisam ja to zato da bi..."
	"A, nisam na to mislio", objasni Svila `urno. "Uop{te nisam. Mi o tome jo{ nismo ni po~eli razgovarati, mada ho}emo. I moramo. Samo sam hteo re}i da nije trebalo ni da pominjem da sam ispovedao tu `enu. Suvi{e sam umoran da valjano pazim {ta pri~am. A sad, kad nas je Patera [tuka napustio - pa dobro, eto, imam jo{ Mejteru Mermer, njoj se mogu poveriti. Mislim da bih poludeo da nije nje."
	Nagnuo se napred u mekanoj, staroj stolici, bore}i se da usredsredi svoje ustalasane misli. "Hteo sam da ka`em, da taj ~ovek, iako je dobar, ili bar ima potencijal da bude dobar, nema vere u bogove; svejedno, mora}u ga navesti da prizna da je prislu{kivao, da bih ga onda putem ispovedanja mogao osloboditi krivice. To }e, svakako, i}i te{ko, ali ja sam ovu materiju ispitao sa svih strana, Ro`e, i nisam na{ao nikakav na~in da izbegnem svoju du`nost."
	"Da, Patera."
	"Ne mislim na ve~eras. Bio sam daleko prezauzet ve~eras, a i ovog popodneva. Video sam... ne{to o ~emu ti ne mogu pri~ati, na `alost. Ali razmi{ljam o tom ~oveku i o problemu koji on predstavlja, jo{ od trenutka kad sam u{ao ovde. Podsetila me je ta plava stvar na pticanovom krilu."
	"Ja sam se pitao {ta je to, Patera."
	"To se valjda zove udlaga." Svila baci pogled na ~asovnik. "Tvoji otac i mati bi}e izvan sebe od brige."
	Rog odmahnu glavom. "Drugi klinci su im rekli kuda sam oti{ao, Patera. Rekao sam im da ka`u."
	"Sfikse mi, nadam se da je tako." Svila se nagnuo napred, privukao povre|enu nogu, srozao ~arapu i odmotao oblogu sli~nu ko`i divokoze. "Jesi li ikad video ne{to ovako, Ro`e?"
	"[tavljena ko`a, Patera?"
	"Mnogo vi{e od toga." Svila mu dobaci ovojnicu. "Zamolio bih te da mi ne{to pomogne{. Ritni ovu stvar jako, da udari u zid."
	Rog se zablenuo.
	"Ako se boji{ da }e{ slomiti ne{to, baci je nekoliko puta na pod. Ne ovde gde je tepih, mislim da to ne bi valjalo. Nego tamo, na gole daske. Jako, rekoh."
	Rog to u~ini i vrati ovojnicu Svili. "Postaje vru}a."
	"Da, to sam i o~ekivao." Svila je opet namota oko bolnog sko~nog zgloba i osmehnu se zadovoljno: stezala se. "Vidi{, to nije samo par~e {tavljene ko`e, mada je sasvim mogu}e da ova njena spolja{njost, koju vidimo, jeste {tavljena ko`a. Unutra postoji neki mehanizam, ne{to tanko poput zlatnog lavirinta u kartici. Da bi se taj mehanizam podstakao da proradi, mora mu se dodati energija. Kad se umiri, po~inje vra}ati jedan deo te energije u obliku toplote. Ostatak, u obliku zvuka, tako mi je re~eno. Stvara buku koju mi ne mo`emo ~uti, valjda zato {to je odve} tiha ili su tonovi odve} visoki. ^uje{ li je sad?"
	Rog odmahnu glavom.
	"Ni ja, mada sam u vreme Patere [tuke ~uo izvesne zvuke koje on nije - na primer, {kriputanje {arki na ba{tenskim vratima, dok ih nisam podmazao."
	Svila se opustio, umiren omotnicom i meko}om stolice. "Pretpostavljam da su ove divne omotnice proizvedene u Svitku kratkog sunca, kao i stakla i Sveti prozori, i mnoge druge stvari koje imamo ali ih ne mo`emo zameniti novima."
	"Imali su nau~nike, tamo, Patera. Tako ka`e Mejtera Ru`a."
	Oreb graknu: "Dral dobar."
	Svila se nasmeja. "Je l' te on nau~io da tako pri~a{ dok ti je le~io krilo, ti smejurijo jedna od ptice? Pa dobro, i doktor @dral je nekakav nau~nik, valjda; zna bar medicinu, dakle vi{e je nau~no osposobljen nego ve}ina nas. On mi je ovo dao na zajam, ali kroz nekoliko dana moram vratiti."
	"Takva stvar sigurno vredi dvadeset ili trideset karata, Patera."
	"Vi{e. Zna{ li Njorku? To je jedan krupan ~ovek koji scildanima dolazi na prino{enje `rtve."
	"Mislim da ga znam, Patera."
	"Velika donja vilica, {iroka ramena, u{at, ima kaput i ~izme."
	"Nisam nikad razgovarao s njim, ne poznajem ga u tom smislu, ali mislim da znam ko je, Patera." Rog zastade; njegovo zgodno mlado lice bilo je ozbiljno. "Za njega svi ka`u da je gadne naravi, ho}e da udari svakoga ko mu se ispre~i. Udario je ^e{ljinog tatu."
	Svila je izvadio brojanice i po~eo rasejano propu{tati jednu po jednu perlu kroz prste. "@ao mi je {to to ~ujem. Nastoja}u da razgovaram s njim o tome."
	"Bolje je da se ti kloni{ njega, Patera."
	Svila odmahnu glavom. "To ne mogu, Ro`e. Ne, ako nameravam da izvr{im svoju du`nost. [tavi{e, Njorka je upravo ona vrsta osobe sa kojom moram imati posla. Ne verujem da bi ~ak i Izvana{... Uostalom, za to je prekasno. Htedoh ti re}i da sam pokazao tom Njorki ovaj omota~ za nogu, i da je on nagovestio da to vredi mnogo ve}u svotu. To, me|utim, nije bitno. Da li si se ikad zapitao za{to je tako mnogo znanja ostavljeno u Svitku kratkog sunca?"
	"Pretpostavljam da oni koji su znali te stvari nisu do{li u na{ Svitak, Patera."
	"O~ito nisu. Ili ako jesu, svakako se nisu nastanili ovde, u Vironu. Me|utim, oni su znali mnoge stvari koje bi nama bile veoma dragocene; s druge strane, sigurno bi do{li da im je Pes dao takvo uputstvo."
	"Leta~i znaju kako se leti, Patera, a mi ne znamo. Videli smo jednoga ju~e, pamti{? Odmah posle utakmice. Bio je prili~no nisko. To bih ja voleo znati. Kako da letim kao oni, kao ptice."
	
	"Ne leti!" saop{ti Oreb.
	Svila je posmatrao nekoliko trenutaka ispra`njeni krst koji mu je visio sa brojanica, a onda je ispustio brojanice u krilo. "Ve~eras su me upoznali sa jednim starijim ~ovekom koji ima zaista neobi~nu ve{ta~ku nogu, Ro`e. Morao je kupiti pet polomljenih ili istro{enih da bi sastavio tu jednu, ali zato sad ima nogu kakvu je neki od prvih doseljenika mogao imati - nogu kakva je mogla biti kupljena u Kratkosun~anom Svitku. Kad mi ju je pokazao, pomislio sam kako bi divno bilo kad bismo mogli proizvesti takve stvari za Mejteru Ru`u i Mejteru Mermer, kao i za sve prosjake koji su slepi ili sakati. Bilo bi, naravno, ~udesno i leteti. Ja sam oduvek `eleo da letim, a mo`da je re~ o jednoj istoj tajni. Kad bismo mogli praviti onakve predivne noge za sve ljude kojima su potrebne, mo`da bismo pravili i prekrasna krila za svakog ko ih `eli."
	"To bi bilo odli~no, Patera."
	"Mo`da }e tako i biti. Mo`da }e tako i biti, Ro`e. Ako su ljudi u Svitku kratkog sunca mogli nau~iti sebe da rade takve stvari..." Svila se strese, zevnu, a onda, poma`u}i se Krvovim {tapom, ustade. "Pa, hvala ti {to si navratio. Bilo je zadovoljstvo razgovarati s tobom, ali sad bih morao na spavanje."
	"Pa trebalo je da ja... Mejtera je rekla..."
	"Ah, da." Svila ostavi brojanice po strani. "Trebalo je da te kaznim. Ili da ti o~itam pridiku, ili ve} tako ne{to. [ta si to uradio {to je toliko naljutilo Mejteru Ru`u?"
	Rog proguta knedlu. "Samo sam poku{avao da govorim kao ti, Patera. Kao u mantejonu. To ~ak nije ni bilo danas, a ja obe}avam da se vi{e ne}e desiti."
	"Naravno." Svila se opet udobno smestio u stolicu. "Me|utim, bilo je danas, Ro`e. Ili je, bar, danas bio jedan od takvih dana. ^uo sam te pre nego {to sam otvorio vrata. Zapravo sam i seo na stepenike i slu{ao te minut-dva. Opona{ao si me tako dobro, da sam pomislio da je to stvarno moj glas; bilo je kao da ~ujem sebe samoga. Vrlo si dobar u tome."
	"Do-bar mali", zagrakta Oreb. "Ne bije."
	"Ne}u", re~e Svila pticanu, koji se otisnu kroz vazduh i slete njemu u krilo, sko~i odatle na rukonaslon stolice, pa njemu na rame.
	"Mejtera Ru`a nas ponekad udari, Patera."
	"Da, znam. To je vrlo hrabro od nje, ali nisam nimalo ube|en da je i mudro. Da te ~ujemo ponovo, Ro`e. Napolju, na stepeniku, nisam ~uo sve {to si govorio."
	Rog po~e ne{to gun|ati; Svila se nasmeja. "Ne ~ujem te ni sad. Pa, valjda ja ne zvu~im tako. Kad sam za ambionom, ~ujem odjek mog njakanja kako se odbija od zidova."
	"Ne, Patera."
	"Onda govori ponovo, isto kao {to bih ja. Ne}u se ljutiti, obe}avam."
	"Ja sam samo... zna{. Kao ono {to ti govori{."
	"Ne ka`e?" upita Oreb.
	Svila nije obratio pa`nju na njega. "Fino. Daj da ~ujem. Do{ao si da bismo o ovome razgovarali. Siguran sam da }e poslu`iti kao divna korektiva za mene. Bojim se da imam sklonost da se zale}em u stvari koje su iznad mojih mo}i."
	Rog odmahnu glavom i zagleda se u tepih.
	"Ma, hajde! Kakve to stvari ja govorim?"
	"Da uvek treba `iveti sa bogovima, kao {to i ti ~ini{ kad god si zadovoljan ovim `ivotom koji su ti dali. Razmi{ljati ko je mudar, pa postupati kao on."
	"To je dobro re~eno, Ro`e, ali nisi zvu~ao ni najmanje nalik na mene. Ja bih hteo svoj glas da ~ujem, kao malo~as na stepeniku. Zar ne}e{?"
	"Onda bih morao da ustanem, Patera."
	"Pa ustani, dobro."
	"Ali da me ne gleda{. Va`i?"
	Svila sklopi o~i.
	Slede}ih pola minuta, ili du`e, vladala je ti{ina. I kroz sklopljene kapke Svila je video da svetlost u prostoriji slabi; sve slabije je radila svetiljka (najbolja u ovoj zgradi) iza njegove stolice. To mu je bilo dobrodo{lo. Njegova desna podlaktica, koju je kljunom razderala beloglava pti~urina pro{le no}i, sad mu je davala ose}aj da je vrela i nate~ena; bio je toliko umoran da ga je celo telo bolelo.
	"@ivite sa bogovima", re~e njegov sopstveni glas, "a sa bogovima `ivi onaj koji im neprestano pokazuje da je njegov duh zadovoljan onim {to mu je dodeljeno i voljan da poslu{a bogove u svemu - a taj duh smo dobili od Pesa, da nam bude za{titnik i vo|a, da bude najbolji deo na{; da duh ~oveku bude razum i razumevanje. @ivite u ovom `ivotu onako kako `elite i u slede}em. Ali ako vam neki ljudi to ne daju..."
	Svila stade na ne{to klizavo, {to mu se izma~e ispod stopala; i pade na plo~nik od crvenih cigala, trgnuv{i se.
	"...kad ka`u 'mudrost', misle samo na veliku mudrost, kao, na primer, mudrost Prvog govornika ili Savetnika. To, samo po sebi, nije mudro. Kad biste mogli, evo, danas razgovarati sa nekim Savetnikom ili sa Njegovom Svesno{}u, obojica bi vam rekla da mudrost mo`e biti i mala, po meri i najmanjeg deteta ovde, a tako|e mo`e biti velika. [ta je mudro dete? To je ono dete koje tra`i mudre u~itelje i onda ih ~uje."
	Svila otvori o~i. "Ono prvo {to si rekao bilo je iz Spisa, Ro`e. Da li si to znao?"
	"Nisam, Patera. To sam samo ~uo od tebe."
	"A ja sam navodio. Dobro je {to taj odlomak zna{ napamet, iako si ga zapamtio samo da bi se podsmevao meni. Sedi. Govorio si o mudrosti. Pa, dobro, nema sumnje da sam ja mogao izlupetati sve te gluposti, ali ti zaslu`uje{ da nau~i{ ne{to bolje. Ko su mudri ljudi, Ro`e? Da li si stvarno razmi{ljao o tome? Ako nisi, razmisli sad. Ko su oni?"
	"Pa... ti si, Patera."
	"Ne!" Svila ustade tako naglo, da ptican zakre{ta. Ode energi~nim koracima do prozora, stade tamo i zagleda se, kroz re{etke, u brazde od to~kova duboko urezane u Ulicu sunca, brazde sada crne pod poplavom avetinjske nebeske svetlosti. "Ne, ja nisam mudar, Ro`e. Ili sam, mo`da, bio mudar samo u jednom trenutku - u jednom jedinom ~asu, u celom svom `ivotu."
	Dohramao je preko sobe do Rogove stolice i ~u~nuo ispred njega, oslanjaju}i se jednim kolenom na tepih. "Dozvoli mi da ti ka`em koliko sam nerazuman bio. Zna{ li u {ta sam verovao kad sam bio tvojih godina? Da nije va`no ni{ta osim misli, ni{ta osim mudrosti. Dobar si u igrama, Ro`e. Mo`e{ ti i potr~ati, i sko~iti, i penjati se. Takav sam i ja bio, i sve to sam mogao, ali sam prema tim sposobnostima ose}ao samo prezir. Za{to se hvaliti penjanjem, kad se majmuni penju mnogo, mnogo bolje? Bio sam, me|utim, sposoban da razmi{ljam bolje nego majmun, {tavi{e bolje nego iko u mom odeljenju." Osmehnuo se gorko, odmahnuo glavom. "Eto, na taj na~in sam ja razmi{ljao! Ponosio sam se glupostima."
	"Zar razmi{ljanje nije dobra stvar, Patera?"
	Svila ustade. "Samo kad razmi{ljamo ispravno. Dela su, vidi{, ona svrha do koje misli treba da dovedu. Jedina svrha misli jeste delanje. Ina~e ~emu misao? Ako ne delamo, misao je bezvredna. Ako ne mo`emo delati, beskorisna."
	Vratio se do stolice, ali nije seo. "Koliko puta si me ~uo da govorim o prosvetljenju, Ro`e? Dvadeset ili trideset puta, sigurno, a tvoje pam}eje je veoma dobro. Reci mi {ta sam govorio."
	Rog snu`deno pogleda Oreba, kao da od njega o~ekuje neko uputstvo, ali ptican samo nakrivi glavu na jednu stranu i po~e se vrpoljiti na Svilinom ramenu kao da ga `ivo zanima {ta Rog ima da ka`e. Najzad uspe da izgovori: "To... to je mudrost koju neki bog, u izvesnom smislu re~i, sipa u vas. To ne dolazi ni iz jedne knjige, niti iz ma ~ega drugog. I... i..."
	"Mo`da bi bolje i{lo mojim glasom", predlo`i Svila. "Ustani opet i poku{aj. Ne}u gledati ako te to ~ini nervoznim."
	Rog ustade, podi`e glavu, prevrte o~i ka plafonu, povu~e uglove usana nadole. "Bo`ansko prosvetljenje zna~i da zna{ bez razmi{ljanja, a to nije zato {to je razmi{ljanje lo{e, nego zato {to je prosvetljenje bolje. Prosvetljeni u~estvuje u razmi{ljanju tog boga."
	Nastavio je svojim normalnim glasom: "To je najpribli`nije {to ja mogu, Patera, bez dodatnog vremena za prise}anje."
	"Tvoj izbor re~i mogao bi se pobolj{ati", re~e Svila, dobro odmeravaju}i re~i, "ali intonacija ti je izvrsna, a moje govorne manirizme pohvatao si gotovo savr{eno. A {to je mnogo, mnogo va`nije, ni{ta od onoga {to si rekao nije neta~no. Ali kome stigne prosvetljenje, Ro`e? Ko bude prosvetljen?"
	"Ljudi koji su se dugo trudili da `ive dobrim `ivotom. Ponekad im se desi prosvetljenje."
	"Ne uvek?"
	"Ne, Patera. Ne uvek."
	"Da li bi mi verovao, Ro`e - da li bi mi poverovao sasvim, bez rezerve - ako bih ti rekao da sam prosvetljen? Da ili ne."
	"Da, Patera. Ako bi ti to rekao."
	"Da mi se prosvetljenje dogodilo ju~e?"
	Oreb tiho zazvi`da.
	"Da, Patera."
	Svila klimnu glavom, na na~in kao da to upu}uje prete`no samome sebi. "Prosvetljen bejah, uistinu, Ro`e, ali ne mojom zaslugom. Htedoh re}i da si ti bio sa mnom, ali to ne bi bilo istina. Ne u su{tini."
	"Je li to bilo pre mantejona, Patera? Ju~e si govorio da `eli{ prineti jednu `rtvu privatno. Je l' zbog toga?"
	"Da. Ali nisam prineo, i mo`da nikad ne}u..."
	"Ne se~e!"
	"Ako bude, to ne}e{ biti ti", re~e Svila Orebu. "Verovatno uop{te ne}e biti `iva `ivotinja, mada }u sutra morati da prinesem na `rtvu mnogo `ivih `ivotinja, a prvo da ih kupim, dabome."
	"Bimac ti-can?"
	"Jesi, zaista si moj ku}ni ljubimac." Svila podi`e Krvov {tap sa glavom lavice na visinu ramena; Oreb tamo presko~i i po~e okretati glavu sasvim nalevo i sasvim nadesno, da bi i jednim i drugim okom dobro osmatrao Svilu.
	Rog re~e: "Nije mi dao da ga dirnem, Patera."
	"Nije bilo razloga da ga dodiruje{, a nije te ni poznavao. Sve `ivotinje mrze dodir neznanca. Jesi li ikad gajio pticu?"
	"Nisam, Patera. Imao sam jednu kuju, ali je crkla."
	"Nadao sam se da }u dobiti neke savete. Ne bih voleo da ovaj Oreb crkne - mada zami{ljam da su no}ni vrani izdr`ljiva stvorenja. Pru`i {a~ni zglob."
	Rog to u~ini, a Oreb nasko~i na taj deo njegove ispru`ene ruke. "Do-bar mali!"
	"Samo, ne bih poku{avao da ga dr`im", re~e Svila. "Prepusti da on dr`i tebe. Ti kao dete sigurno nisi imao mnogo igra~aka, Ro`e."
	"Ne mnogo. Bili smo..." Odjednom se nasme{i. "Imao sam jednu, koju je moj deda napravio. Bio je to drveni ~ovek sa plavim kaputom. Ali na kanapima, pa kad vu~e{ kanape kako treba, on ide i klanja se."
	"Da!" Svili sevnu{e o~i, a vrh {tapa sa lavi~inom glavom bupnu po podu. "Upravo na tu vrstu igra~ke mislim. Mogu li ti ispri~ati o jednoj mojoj igra~ki? Mo`da }e{ pomisliti da sam odlutao s teme, ali uveravam te da ne}u odlutati."
	"Samo ka`i, Patera."
	"Jedan plesa~ i jedna plesa~ica, vrlo ta~no obojeni. Igrali su na jednoj maloj pozornici; kad navijem igra~ku, za~uje se i muzika. Ta mala `ena je plesala ba{ graciozno, a njen ~ove~uljak prevrtao se preko glave, vrteo i izvodio svakojake vragolije. Bile su tri melodije - pomeranjem jedne poluge mogao si izabrati koju `eli{ - i ja sam se time igrao satima, pevao sam pesme uz njih, koje sam sam izmislio, zami{ljao sam {ta bi on mogao da govori njoj, a {ta ona njemu. Bojim se da su to ve}inom bile koje{tarije."
	"Razumem, Pateras."
	"Moja majka je umrla tokom moje poslednje godine u sholi, Ro`e. Mo`da sam ti to ve} rekao. Bubao sam za jedan ispit, ali me je Prelat pozvao ponovo u svoje odaje i rekao mi da posle prino{enja poslednje `rtve za nju treba da odem ku}i i iznesem sve stvari koje su li~no moje. Na{a ku}a - i imanje, ali ono se uglavnom sastojalo od te ku}e - pripala je Udru`enju u vlasni{tvo, razume{. O tome se potpi{e sporazum, prilikom upisa u sholu."
	"Ja-dan Svila."
	On se osmehnu pticanu. "Mo`da sam jadan, ali u to vreme nisam tako mislio. Bio sam o`alo{}en zbog smrti moje majke, ali ne verujem da sam u ma kom trenutku sa`aljevao samoga sebe. Imao sam knjige, prijatelje, dovoljno hrane. Ali, evo gde stvarno odlutah sa teme.
	Da joj se hitno vratim: u zadnjem delu mog ormana prona{ao sam tu igra~ku. Ve} {est godina sam proveo, do tog trenutka, u sholi, a i nekoliko godina pre toga nisam video tu igra~ku nijednom. I sad se odjednom pojavila! Navio sam je, i plesa~i su zaplesali jo{ jednom, muzika zasvirala ta~no kao kad sam bio mali de~ak. Melodija je bila 'Prva romansa', pamtim je i sad, i mislim da je nikad ne}u zaboraviti."
	Rog se naka{lja. "Kopriva i ja, mi ponekad pri~amo o tome. Zna{, kako }e izgledati kad budemo stariji."
	"Bez 'mi'", ispravi ga Svila rasejano. "Dovoljno je re}i 'Kopriva i ja', ne treba posle toga i 'mi'. Ali dobro je {to pri~ate, Ro`e. To vam je vrlo dobro, a posta}ete stariji za~as, mnogo pre nego {to zami{ljate. Moli}u se za vas oboje.
	"Ali htedoh re}i da sam tad zaplakao. Nisam plakao na njenoj sahrani, ~ak ni kad su spu{tali kov~eg u zemlju. Ali jesam tada, zato {to mi se u~inilo da za plesa~e nije pro{lo nimalo vremena. Da oni ne mogu znati da je ~ovek koji ih sad navija onaj isti de~ko koji ih je navio pro{li put, dok je `ena koja ih je kupila u Ulici ~asovnika sada mrtva. Prati{ li ovo {to govorim, Ro`e?"
	"Mislim da pratim, Patera."
	"Prosvetljenje tako deluje na celi Svitak. Vreme stane za sve druge. Za tebe se otvori ne{to drugo, jedno paravreme u kome ti bog ne{to govori. Bog koji se obratio meni bio je Izvana{. Ne verujem da sam u palestri mnogo govorio o njemu, ali ubudu}e ho}u. Re~e mi Mejtera Nana danas po podne jednu misao, koja me od tada ne napu{ta. Rekla je da se on razlikuje od svih drugih bogova, jer oni se jedan sa drugim savetuju u Glavnom procesoru, a Izvana{ razmi{lja zasebno, tako da niko ne zna {ta se u njegovom umu odigrava. Mejtera Nana, Metvica na{a, veoma je ponizna, ali i mudra. Moram paziti da zbog prvog ne previ|am drugo."
	"Dob-ra mala!"
	"Da, ona ima veliku dobrotu, skromnost i ~istotu."
	Rog re~e: "Patera, o prosvetljenju. Tvome, ho}u re}i. Da li zbog toga neki pi{u da }e{ ti postati kalde?"
	Svila pucnu prstima. "Drago mi je {to si to pomenuo - nameravao sam da te pitam o tome. Znao sam da sam zaboravio ne{to. Neko je kredom napisao 'Svilu za kaldea' na jednom zidu; video sam to kad sam se vra}ao ku}i. Jesi li ti to u~inio?"
	Rog odmahnu glavom.
	"Ili neko drugi od na{ih de~aka?"
	"Mislim da nije niko od nas, Patera. Napisano je na dva mesta. Na onoj pr~varnici i u [e{ird`ijskoj, na zgradi gde stanuje Gosej-{ljiva. Pogledao sam oba natpisa, prili~no su visoko. Ja bih mogao tako ne{to napisati bez stajanja na ma ~emu, i Skakavac bi mogao, ali on ka`e da nije."
	Svila klimnu glavom, samome sebi. "U tom slu~aju, mislim da si u pravu, Ro`e. Pi{u zato {to sam prosvetljen. Naime, zato {to sam nekome pri~ao o tome, pa su neki ~uli. Rekao sam ve} nekolicini osoba, pa evo i tebi, a mo`da nije trebalo."
	"Kako je izgledalo, Patera? Osim {to je, kao {to ka`e{, sve stalo?"
	Tokom slede}ih nekoliko otkucaja ~asovnika na plo~i iznad malenog kamina, Svila je sedeo }utke, razmi{ljaju}i o tom iskustvu, koje se dosad ve} toliko puta - stotinu puta - tumbalo po njegovom umu, da je postalo kao re~ni oblutak, izgla~ano, ali i neprovidno. Onda re~e: "U tom trenu shvatio sam sve {to }e mi ikad biti stvarno potrebno da znam. Neta~no je, zapravo, da ka`em da je to bio tren, jer de{avalo se izvan vremena. Ali ja, Ro`e", osmehnuo se, "ja sam unutar vremena, kao i ti. I nalazim da mi je potrebno vreme da shvatim sve {to mi je re~eno u tom trenu koji nije bio tren. Treba vremena da ja to upijem u sebe. Jesam li jasan?"
	Rog klimnu glavom, oklevaju}i. "Mislim da jesi, Patera."
	"To }e mo`da biti dovoljno dobro." Svila opet zastade, odlutao u misli. "Saznao sam izme|u ostalog i to, da bi trebalo da postanem u~itelj. Izvana{ `eli da ja postignem samo jednu stvar - da spasem na{ mantejon. Ali da to uradim u svojstvu u~itelja.
	"Postoje mnoga zanimanja, Ro`e, a od svih njih je najuzvi{enije: ~isto obo`avanje. Ta nije moje; moje je da budem nastavnik, a nastavnik mora i da dela, a ne samo da razmi{lja. Onaj starac koga sam upoznao ve~eras, taj sa ~udesnom nogom, tako|e je nastavnik; pa ipak, sav je od akcije, silno delatan, i to u tim godinama, pa jo{ sa samo jednom nogom. Njegov predmet je: ma~evanje. Ili ma~evala{tvo. [ta misli{, za{to je on takav? Sav od akcije?"
	Rogove o~i su sijale. "Ne znam, Patera. Za{to?"
	"Zato {to borba ma~evima, a pogotovo azofima, ne daje nimalo vremena za filozofiranje; dakle, biti sav od akcije, to je sastavni deo onoga {to on, kao nastavnik, treba da prenese na svoje u~enike. Sad slu{aj pa`ljivo. On je razmislio o tome. Razume{? Iako ma~evanje mora biti ~isto delanje, pou~avanje drugih ljudi kako da se ma~uju zahteva i razmi{ljanje. Stari mora da razmisli ne samo o svom predmetu, nego i o najboljim nastavnim metodima."
	Rog klimnu glavom. "Mislim da razumem, Patera."
	"Na isti na~in, Ro`e, ti mora{ razmi{ljati o mogu}nosti da opona{a{ mene. Ne samo 'kako' nego i '{ta opona{ati'. I kada. Sad idi ku}i."
	Oreb mahnu krilima. "Mu-dar ~o-vek!"
	"Hvala. Idi, Ro`e. Ako Oreb ho}e s tobom, zadr`i ga."
	"Patera?"
	Svila ustade istovremeno sa Rogom. "Da? [ta je?"
	"Ho}e{ li studirati ma~evala{tvo?"
	Svila je nekoliko trenutaka razmatrao kako da odgovori. "Neke stvari je va`nije u~iti nego borbu ma~em, Ro`e. Na primer, protiv koga da se borimo. Zatim, kako ~uvati tajne. Ne mo`e se nikad imati poverenja u onoga koji zadr`ava u diskreciji samo one stvari za koje mu je izri~ito kazano da ih ne otkriva. To svakako razume{."
	"Da, Patera."
	"Osim toga, od svakog dobrog nastavnika mo`e se nau~iti i vi{e nego {to je sadr`ina samog njegovog nastavnog predmeta. Reci ocu i majci da te ovako dugo nisam zadr`ao da bih te kaznio, nego nepa`njom mojom, za koju se izvinjavam."
	"Ne ide!" Lepr{aju}i pomamno, Oreb napola slete, a napola pade sa Rogovog ramena na visoki naslon tapacirane stolice."Tica tu!"
	Rogova ruka ve} je bila na kvaki. "Re}i }u im da smo samo razgovarali, Patera. Re}i }u da si me pou~avao o Izvana{u i mnogim drugim stvarima. To }e biti istina."
	Oreb zagrakta: "Dra-vo! Dravo mali!"
	"Nerazumna pti~urino jedna", re~e Svila ~im su se vrata zatvorila za Rogom. "[ta li si ti nau~io iz svega ovoga? Mo`da nekoliko novih re~i koje }e{ upotrebljavati pogre{no."
	"Boga namo!"
	"[ta boga? Znamo? Onamo? Mnogo si mi ti pametan." Svila odmota ovojnicu, iako je jo{ bila mlaka. O{inu njome nekoliko puta po klupi, pa je omota sada oko podlaktice, preko zavoja.
	"^o-vek bog. Moj bog."
	"Aaah, za}uti", re~e mu Svila umorno.
	
	Ugurao je ruku u staklo, a tamo ju je Kipris ljubila. Usnama ledenim poput smrti, ali on je u prvi mah prihvatao takvu smrt rado. Postepeno se po~eo pla{iti, pa i boriti da izvu~e ruku, ali je Kipris nije pu{tala. Povikao je ne{to Rogu, ali nikakav zvuk nije izi{ao iz njegovih usta. Ova trpezarija i kuhinja u crkvenoj stambenoj zgradi pripada Orhideji, ali u tome ni~eg ~udnog nema; divlji vetar jau~e u dimnjaku. On se priseti da je Njorka predskazao takav vetar i poku{a da dozove u pam}enje i {ta je Njorka rekao da }e se dalje de{avati, kad taj vetar po~ne da duva.
	Ne ispu{taju}i njegovu ruku, boginja se zavrtela oko sebe, dignutih ruku; na sebi je imala pripijenu haljinu od te~nosti. Bio je o{tro svestan oblina njenih butina, dvojnih polulopti njenih kukova. Dok je on tako zurio, Krvov orkestar je svirao 'Prvu romansu' a Kipris se preobrazila u Zumbulu (ostaju}i i Kipris, istovremeno), lep{u nego ikad. On se ritao i prevrtao, ali njegova {aka ~vrsto je dr`ala njenu i nije se dala otrgnuti.
	
	Probudio se grabe}i vazduh. Svetiljke su bile uga{ene. U sasvim slaboj nebeskoj svetlosti koja je dopirala kroz zavesu na prozoru, vide Oreba kako iska~e u no} i odle}e, ma{u}i krilima. Uz njegov krevet stajala je Gljiva, naga u mraku, kosturno tanka; on jako za`muri i pogleda ponovo; ona se rasplinula u izmaglicu i nestala.
	Protrljao je o~i.
	Mlak vetar stvarno je je~ao, kao u snu, poigravao se njegovim dronjavim, izbledelim zavesama. Omotnica na njegovoj ruci: tako|e izbledela, {tavi{e bela od mraza koji se sada, na dodir, topi. On je odmota i o{inu njome nekoliko puta po vla`nom ~ar{avu, a onda je namota oko no`nog zgloba koji je opet boleo. Re~e sebi da nije trebalo da se penje uz stepenice bez omotnice na nozi. [ta }e mu re}i doktor @dral kad to ~uje?
	[ibanje je pobudilo, u svetiljkama, avetinjski sjaj, dovoljan da Svila razazna kazaljke u`urbanog, malog ~asovnika pokraj njegovog triptihona. Bila je ve} pro{la pono}.
	Ustao je iz kreveta i povukao jedno pokretno, klizno prozorsko okno nadole. Tek onda shvati da nije mogao videti Orebovo odletanje - Oreb ima i{~a{eno krilo.
	Si|e dole i na|e Oreba koji je zavirivao u razne kutove i kuti}e kuhinje, ne bi li na{ao ne{to za jelo. Izvu~e i dade mu poslednju kri{ku hleba i napuni pticanov vr~ ~istom vodom.
	"Meso?" re~e Oreb, nagnu glavu na jednu stranu i klepnu kljunom.
	"Mora}e{ ga sam na}i, ako ga `eli{", re~e mu Svila. "Ja ga nemam." Razmisliv{i malo, on dodade: "Mo`da }u sutra kupiti malo, ako je Mejtera unov~ila Orhidejin platni nalog, ili ako to ja budem li~no postigao. Ili bar jednu ribu, `ivu, koju bih mogao dr`ati u kadi za kupanje dok ne pojedemo sve {to pretekne sa `rtvovanja, a potom podeliti sa Mejterom Ru`om. I Mejterom Nanom, dakako. Zar ne bi voleo finu, sve`u ribu, Orebe?"
	"Voli ribu!"
	"U redu, vide}u {ta mogu u~initi. Ali sad mora{ govoriti istinu. Ina~e, nema ribe. Jesi li bio u mojoj spava}oj sobi malo~as?"
	"Ne krade!"
	"Nisam ni rekao da krade{", objasni mu Svila strpljivo. "Jesi li bio tamo?"
	"De?"
	"Tamo gore." Svila pokaza prstom. "Znam da si bio. Probudio sam se i video te."
	"Ne, ne!"
	"Naravno da si bio, Orebe. Video sam te, ja li~no. Gledao sam kako izle}e{ kroz prozor."
	"Ne leti!"
	"Ne}u te kazniti. Naprosto `elim da znam jednu stvar. Sad me slu{aj pa`ljivo. Kad si bio na spratu, da li si video jednu `enu? Ili devojku? Jednu mr{avu, mladu, nagu, u mojoj spava}oj sobi?"
	"Ne leti", ponovi ptican tvrdoglavo. "Boli! Kri-lo."
	Svila provu~e prste kroz kamaru slamnate kose. "Dobro, boli te krilo, ne mo`e{ leteti. Prihvati}u to. Da li si bio, ili nisi bio, na spratu?"
	"Ne krade." Oreb opet klepnu praznim kljunom.
	"Dobro, nisi ni krao. To tako|e podrazumevam."
	"Ribe gla-ve?"
	Svila odustade od svake opreznosti. "Dobro, dobro, riblje glave, nekoliko velikih, obe}avam."
	Oreb nasko~i na prozorski prag. "Ne vidi."
	"Pogledaj me, molim te. Jesi li je video?"
	"Ne vidi."
	"Ne{to te je upla{ilo", re~e Svila, razmi{ljaju}i glasno. "Mo`da samo moje bu|enje. Mo`da si se pla{io da }u te kazniti {to si se muvao po mojoj spava}oj sobi. Je l' zato?"
	"Ne, ne!"
	"Ovaj prozor je ta~no ispod onog. Mislio sam da si odleteo, ali zapravo sam samo video tvoj skok kroz prozor, dole prema kupinama. U tom skoku, lako si mogao napraviti zaokret i uleteti nazad u zgradu, ovde, u kuhinju. Je li to ono {to se desilo?"
	"Ne ska-~e!"
	"Ne ska~e{? Nisi sko~io. Ne verujem ti, zato {to..." Svila zastade. ^uo je, vrlo slabo, {kriputanje kreveta Patere [tuke; osetio ubod krivice {to je probudio starca, koji uvek radi tako naporno, a spava tako malo i lo{e - iako je nedavno on, Svila, sanjao (samo sanjao, re~e on sebi ~vrsto) da je [tuka umro, ba{ kao {to je sanjao da mu je Zumbula poljubila ruku, i da je razgovarao sa Kipris u onoj staroj, `utoj ku}i u Ulici lampiona; sa Gospom Kipris, boginjom ljubavi, boginjom lakih `ena.
	Zahva}en sumnjom, on ode do pumpe za vodu i po~e potezati duga~ku ru~ku dole-gore sve dok bistra, ledena voda ne pokulja u lavabo, zatvoren ~epom. Pljuskao je oznojeno lice, dugo i uporno; kvasio je i polivao vodom neurednu kosu; najzad je, u ovako vreloj no}i, po~eo drhtati od zime.
	"Patera [tuka je umro", re~e no}nom vranu, koji saose}ajno nakrivi glavu na jednu stranu.
	Napunio je kotli} vodom, stavio ga na pe} i potpalio vatru, tro{e}i za to sasvim neumerenu koli~inu otpadnog papira; uskoro su plamenovi lizali bokove kotli}a, a Svila je sedeo u onoj rasklimanoj, drvenoj stolici, gde je uvek sedeo dok je jeo. Uperio je prst ka Orebu. "Patera [tuka nas je napustio proletos; od tad je pro{la maltene godina dana. Ja li~no sam obavljao sve obrede na sahrani, a njegov grob nas je ko{tao, ~ak i bez nadgrobnog kamena, vi{e nego {to smo mogli, zajedni~kim naporima, sakupiti. Zna~i, ono {to sam ~uo gore bio je vetar ili ne{to tako. Pacovi, mo`e biti. Jesam li jasan?"
	"Jede sad?"
	"Ne." Svila odmahnu glavom. "Nije ostalo ni{ta osim malo ~aja i jedne vrlo male grudve {e}era. Nameravam da skuvam sebi ~aj, i da ga popijem i da se vratim na spavanje. Preporu~ujem ti da i ti zaspi{, ako mo`e{."
	Iznad Sviline glave (svakako iznad ove kuhinje/trpezarije; u to je bio siguran) stari krevet Patere [tuke opet za{kripa.
	On ustade. Zumbulin igli~ar sa zlatnim intarzijama bio mu je jo{ u d`epu; te ve~eri, pre ulaska u stambenu zgradu, napunio ga je iglicama iz onog zamotuljka koji je Njorka za njega kupio. Povu~e zatvara~ jednom, da bi bio siguran da je jedna iglica u cevi, spremna za ispaljivanje; poma~e ko~nicu nadole. Pri|e stepeni{tu i pozva: "Gljivo? Jesi li to ti?"
	Odgovora nije bilo.
	"Ako jesi, pokrij se ne~im. Evo, dolazim gore, da razgovaramo."
	Prvi korak, i odmah bol u zglobu iznad desnog stopala. Svila po`ele Krvov {tap za hodanje, ali taj je ostao gore, naslonjen na uzglavlje njegovog kreveta.
	Drugi korak, i pod iznad njega za{kriputa. Svila savlada jo{ tri stepenika, pa zastade da bi oslu{nuo. No}ni vetar je i sad uzdisao oko zgrade i cvileo u od`aku, kao u njegovom snu. Sigurno zbog tog vetra ovo staro zdanje {kripne, povremeno; zato je on - nerazuman, kao {to jeste - pomislio da je ~uo kako postelja starog augura {kripi, ciju~e, prilago|ava svoje stare poluge i kai{eve pokretima star~evog tela, mo`da Paterinom pridizanju u sede}i polo`aj radi jedne kratke molitve ili radi gledanja kroz prazne, otvorene prozore pre novog leganja na le|a ili na stranu.
	Jedna su se vrata tiho zatvorila gore. Njegova, sigurno - vrata njegove spava}e sobe. Nije obratio nimalo pa`nje na njih dok je `urno navla~io pantalone i silazio u prizemlje da tra`i Oreba. U ovoj stambenoj zgradi, sva vrata }e se njihati tamo i amo, ako ih ne zatvori{ ~vrsto, kvakom; otvara}e se i opet zatvarati, u zidovima koji vi{e nisu sasvim ravni i uspravni; to su napukla, stara vrata, u izvijenim ragastovima koji, mo`da, ni na dan kad su ugra|eni nisu bili sasvim pravougaoni, a sada svakako ne.
	Prst mu se polako savijao oko okida~a pi{tolja; on se priseti jednog Njorkinog upozorenja, ispru`i taj prst i prisloni ga na za{titni okvir oko okida~a. Pokazao je Njorki azof; do krajnosti nesmotren postupak, jer azof vredi hiljade karata. Njorka je provaljivao i u ve}e i bolje za{ti}ene gra|evine nego {to je ova, i to kad god je po`eleo. Evo, sad je Njorka do{ao po azof ili nahu{kao nekog svog sau~esnika da do|e; primetio je da su svetiljke u kuhinji uklju~ene, pa je u tome ulu~io svoju priliku.
	"Njorka? Ja sam, Patera Svila."
	Nikakav mu glas ne odgovori.
	"Imam igli~ar, ali ne bih `eleo da budem prisiljen da pucam. I ne}u, ako digne{ ruke iznad glave i ne pru`i{ nikakav otpor. A ne}u te ni predati Gardi."
	Njegov glas je energizovao svetiljku, samo jednu, iznad odmori{ta; ali i ta jedna je samo ~kiljila. Preostalo je jo{ deset stepenika, i Svila se polako popeo uz njih, usporen ne samo bolom nego i strahom, i dok se peo, ugledao je prvo noge, u crno obu~ene, u vratima njegove spava}e sobe, pa donji rub crne mantije, i najzad osmehnuto lice starog augura.
	Patera [tuka mu mahnu, a onda se rasplinu u srebrnastu izmaglicu; njegova crna, poluloptasta kapa sa plavim rubom pade, meko, na neravne daske odmori{ta.
	
	2. GOSPA KIPRIS
	Ni Svila ni Mejtera Mermer nisu se setili narika~a, pa ipak narika~e i narika~i su se pojavili, ~itav sat pre po~etka obreda za ispra}aj Fideje: saznali su od trgovca koji je isporu~io rutvicu. Po{to im je obe}ano da }e dobiti dve karte, napravili su posekotine na rukama, prsima i obrazima, pomo}u komadi}a kremena, jo{ pre nego {to je prvi vernik stigao, i bili su pravi skiagraf ljudskog jada; njihove duga~ke kose lepr{ale su na vetru, dok su razdirali ~a|avu ode}u, naricali, ili mazali okrvavljena lica pra{inom sa tla.
	Pet duga~kih klupa bilo je izdvojeno napred, za o`alo{}ene, koji su po~eli da pristi`u, po dvoje i po troje, tek kad su sva ostala sedi{ta u starom mantejonu u Sun~anoj bila zauzeta. Ve}inom su o`alo{}ene bile mlade `ene koje je Svila video prethodnog dana, po podne, u Orhidejinoj `utoj ku}i u Lampionskoj; do{lo je, ipak, i nekoliko trgovaca (koje je, Svila u to nije sumnjao, svakako Orhideja dovukla, manje-vi{e silom), i nekoliko ljudi robusnog izgleda, koji su lako mogli biti Njorkini prijatelji.
	Njorka je tako|e do{ao, i doveo ovna koga je obe}ao. Mejtera Nana uputila ga je da sedne me|u o`alo{}ene; njeno lice bilo je ozareno sre}om. Svila je pretpostavio da joj je Njorka objasnio da je bio prijatelj pokojnice. Uzeo je iz Njorkine ruke konopac kojim je ovan bio vezan oko vrata, zahvalio se Njorki sa formalnom u~tivo{}u (i za uzvrat dobio posti|en osmeh) i odveo ovna kroz bo~na vrata u vrt, gde je Mejtera Mermer ve} nadzirala poprili~nu mena`eriju.
	"Ona junica je ukrala nekoliko velikih zalogaja mog per{una", re~e ona Svili, "a po~ela mi je i gaziti travu. Ali ostavila mi je i poklon, tako da }u idu}e godine imati mnogo lep{i vrt. A zekonje, o, Patera! Veli~anstveno! Samo pogledaj koliko ih je."
	Svila pogleda ze~eve. Trljao je desni obraz, razmi{ljaju}i o svetom redosledu `rtvovanja. Neki auguri vole da prinesu prvo najve}u `ivotinju, neki po~inju `rtvom koja je op{ta, odnosi se na svih devetoro bogova podjednako; u oba ta slu~aja, trebalo bi prvo prineti ovu belu junicu. S druge strane...
	"Drva jo{ nisu stigla. Mejtera je navaljivala da ide ona li~no. Ja sam mislila da po{aljem nekoliko de~aka. Ako se ona ne pojavi uskoro... ali da sedi na punim kolima..."
	Mejtera koja? Ru`a, dabome, a ona jedva hoda. "Narod jo{ pristi`e", re~e Svila Mejteri Mermer rasejano, "a osim toga, ja mogu, ako treba, da stanem napred i govorim neko vreme." Ba{ bi mu prijalo (priznade on sebi, posle jednog ~asa nemilosrdnog samoispitivanja) da na|e neki izgovor i po~ne ceremoniju za Fideju bez Mejtere Ru`e; {tavi{e, i da je zavr{i bez Mejtere Ru`e. Ali dok ne stigne kedrovo drvo i dok se ne nalo`i vatra, `rtvovanja ne mogu po~eti.
	Vratio se u mantejon upravo kad je ulazila Orhideja, pretoplo obu~ena, u `uto-mrkom somotu i u crnom samurovom krznu na ovakvoj vru}ini, pripita, ali ne i pijana. Suze su joj tekle niz obraze dok ju je vodio do sedi{ta koje je bilo njoj namenjeno, u prvom redu, do samog prolaza; iako mu se ~inilo da bi trebalo da mu bude sme{an njen nesiguran hod i zveket crnih perli njene ogrlice, uvideo je da svim srcem saose}a sa Orhidejinom tugom. Njena k}erka, opru`ena po blistavom, belom le`aju od leda, za{ti}ena gotovo nevidljivom polimernom folijom od vlage koja se kondenzovala iz vazduha, izgledala je, u pore|enju sa majkom, zadovoljno i smireno.
	"Prvo crna ovca", progun|a Svila. Nije mogao objasniti sebi kako je doneo tu odluku. Obavestio je Mejteru Mermer, onda izi{ao kroz ba{tensku kapiju, na Ulicu sunca, da pogleda idu li Ru`ina kola sa drvima.
	Vernici su i sad dolazili, u grupicama; lica dobro zapam}ene na mnogim scildanima, ali i neznana, za koja se moglo pretpostaviti da su u nekakvoj vezi sa Orhidejom ili Fidejom, ili da su naprosto ~uli (~itav taj kvart grada je, o~igledno, ~uo) da }e bogate i obilne `rtve biti ponu|ene bogovima u Sun~anoj ulici danas, u mantejonu koji je mo`da najsiroma{niji u ~itavom Vironu.
	"Zar ne mo`em i ja u|em, Patera?" upita jedan glas u visini njegovog lakta. "Ne pustaju me."
	Svila se tr`e i pogleda dole, u maltene okruglo lice Skleroderme, kasapinove `ene. Ta je bila {iroka gotovo isto koliko i visoka. "Naravno da mo`e{", re~e on.
	"Ima neki ljudi na vrata."
	Svila klimnu glavom. "Znam. Ja sam ih tamo rasporedio. Da nisam, ne bi bilo mesta za o`alo{}ene, {tavi{e lako bi moglo do}i do op{teg nereda, jo{ pre prvog `rtvovanja. Kad stignu drva, pusti}emo da jo{ neki posetioci u|u, oni koji }e stajati sa strane, du` zidova."
	Uveo ju je kroz ba{tensku kapiju, koju je zaklju~ao za sobom.
	"Ja dolazim svaki scildan."
	"Znam", re~e joj Svila.
	"I donesem pone{to kad god mo`em. A to ti je ~esto. Skoro uvek ja donesem ne{to, makar samo malo."
	Svila klimnu glavom. "Znam i to, zato }u te uvesti kroz ona vrata sa strane, tiho. Pravi}emo se da si donela ne{to za prino{enje na `rtvu." @urno dodade: "Al ne}emo to ba{ re}i."
	"Izvini i za ono ma~e}e meso, onaj put. [to sam ga nako bacila na teb. Stra{no sam pogre{ila. Bes me uzo." Do sad je gazila ispred njega, mo`da da ga ne bi morala gledati u o~i; sad stade da sa divljenjem razgleda belu junicu. "Vid kolko mesa na njoj!"
	Nije mogao suzdr`ati osmeh. "Rado bih sad imao bar malu koli~inu tvog ma~jeg mesa. Dao bih ga mojoj ptici."
	"Imade{ pticu? Mnogi ljudi kupuju moje meso za ku~i}i. Done}u ti."
	Uveo ju je kroz bo~na vrata, kao {to je i obe}ao, i prepustio Rogu.
	
	Dok je stigao do stepenica ambiona, jedan ~ovek ve} je nosio kroz prolaz izme|u sedi{ta prvi naramak drva na le|ima. Mejtera Ru`a na{la se pored oltara, gde je po~ela upravljati pripremanjem loma~e. Kao da se materijalizovala, pomisli Svila. Ova metafora vratila je u sredi{te njegovih misli Pateru [tuku, koji je u jutro{njoj `urbi i zahuktalosti bio privremeno zaboravljen.
	Ne Pateru [tuku, re~e Svila sebi ~vrsto, nego duha njegovog. Nikakve koristi od poricanja, nazivanja stvari nekim drugim imenima, a ne pravim. On sam, Svila, od detinjstva zastupa duhovno i natprirodno. Zar sada prestravljeno da be`i i od samog pominjanja jednog natprirodnog duha?
	Hrazmati~ki Spisi le`ali su na ambionu, gde ih je pre vi{e od jednog sata stavila Mejtera Mermer. Pro{log fejdana Svila je rekao deci iz palestre da u toj knjizi uvek mogu na}i `ivotna uputstva. Po~e}e, dakle, ~itaju}i neki odlomak; mo`da }e se tu na}i ne{to i za njega, kao {to se na{lo prekju~e popodne. On otvori knjigu sasvim nasumce i pogledom uti{a okupljene vernike.
	"Znamo da smrt predstavlja vrata za ulaz u `ivot - ba{ kao {to je `ivot koji poznajemo ulaz u smrt. Otkrijmo, sada, koji }e savet ova mudra knjiga iz pro{losti dati na{oj sestri, koja je oti{la, i nama."
	Svila za}uta. U mantejon je upravo stupila [enila, lako prepoznatljiva po kosi vatrene boje, sada osvetljenoj otpozadi vrelim su~anim sjajem koji je dopirao iz ulaza. Svila se priseti da joj je rekao da do|e - da je, zapravo, energi~no zahtevao da ona do|e. Pa, dobro, do{la je. Osmehnuo joj se, ali su njene o~i, krupnije i tamnije nego {to ih je zapamtio, bile netremi~no uprte u Fidejino telo.
	"Nadajmo se da }e nas ta mudrost ne samo pripremiti za suo~enje sa smr}u, nego i bolje osposobiti da pobolj{avamo svoje `ivote." Posle jo{ jedne sve~ane pauze, on osmotri stranicu i po~e ~itati. "'Svaki onaj koji je jadom obuzet zbog ma ~ega, ili nezadovoljan, jeste kao svinja za `rtvovanje, koja se bacaka i ci~i. A kao golub za `rtvovanje jeste onaj, koji svoj lament }utnjom izra`ava. Razlika jedina kojom se odvajamo jeste sposobnost koja nam je data da prihvatimo svesno, ako `elimo, onu neminovost koja nam je svima nametnuta.'"
	Pramen mirisnog kedrovog dima zaplovi vazduhom, pored ambionskog balkon~i}a sa koga je Svila govorio. Loma~u su, dakle, zalo`ili; `rtvovanje bi moglo po~eti. Za koji trenutak }e Mejtera Mermer, u ba{ti, videti da se kroz Kapiju bogova, na krovu, uzvija dim, pa }e povesti crnu ovcu napolje, na ulicu, i zatim je uvesti u mantejon kroz glavni ulaz. Svila pokretom ruke dade znak svojim robusnim pomaga~ima, koji su bili svetovnjaci, a ne sve{tena lica, i prostor du` zidova, levo i desno od sedi{ta, po~e da se puni posmatra~ima koji su dosad ~ekali na ulici.
	"Evo, doista, saveta za kojim tragasmo. Uskoro }u zamoliti bogove da nam se obrate neposredno, ako im bude takva volja. Ali {ta bi nam to oni mogli re}i, a {to bi nam poslu`ilo bolje nego ova mudrost koju nam upravo dado{e? Ni{ta, svakako. Razmislimo, dakle. Koja nam je to neminovnost svima nametnuta? Da umremo jednog dana? Neosporno. Ali i mnogo {ta drugo. Svako od nas, svako bez izuzetka, podlo`an je i strahu, bolesti, i brojnim drugim nevoljama. [to je jo{ gore, trpeti moramo i ovo: gubitak prijatelja, gubitak voljene osobe, gubitak na{eg deteta."
	^ekao je ispunjen strepnjom i nadao se da Orhideja ne}e po~eti opet da pla~e.
	"Sve ovo", nastavi on, "jesu uslovi na{eg postojanja. Pa, hajde da im se podvrgnemo sa dobrom voljom."
	[enila je sela do one male crnke koja se zove po maku - do Make. Prou~avaju}i Makino prazno, na grub na~in privla~no lice i njene prazne o~i, Svila se priseti da je ta devojka 'navu~ena' na jednu drogu oker boje koju nazivaju 'r|a'. R|a je podsticala Zumbulu, priseti se on dalje; valjda razne osobe razli~ito reaguju, a osim toga Zumbula je, valjda, uzimala manje doze.
	"Ovde Fideja le`i, pred nama, a ipak znamo da ona nije ovde. Ne}emo je vi{e videti u ovom `ivotu. Bila je dobrodu{na, lepa i {irokogruda. Svoju sre}u sa nama je delila. Koje su njene tuge bile, sada vi{e saznati ne mo`emo, jer nije optere}ivala druge njima nego je nosila njihov teret sama. Da je bila Molpina miljenica, to znamo, jer umrla je u mladosti svojoj. Ako se pitate za{to bi jedna boginja pokazala posebnu naklonost prema na{oj Fideji, razmislite o onome {to malo~as kazah. Bogatstvom se naklonost bo`ija kupiti ne mo`e - jer sve {to u ovome Svitku postoji ve} pripada bogovima. Niti se mo`e pomo}u vlasti i nare|enja iznuditi; jer mi smo podanici bogova, a nisu bogovi podanici na{i, i to }e za ve~na vremena tako ostati. Mi iz ovog svetog grada Virona mo`da nismo mnogo cenili Fideju; sigurno ne koliko su njene vrline zaslu`ivale. Ali u o~ima sveznaju}ih bogova, savr{eno ni{ta ne zna~i da li mi nekoga cenimo ili ne cenimo. U o~ima sveznaju}ih bogova, Fideja je dragocena bila."
	Svila se okrete da se obrati sivkastom, prigu{enom sjaju Svetog prozora koji se iza njega nalazio. "Uzmite, o vi bogovi svi, ovu divnu, mladu `enu koju vam prinosimo na `rtvu. Iako se na{a srca razdiru od bola, mi - njena majka", (najednom, {u{orenje me|u publikom: mnogobrojna pro{aputana pitanja), "i njeni prijatelji, dajemo je dobrovoljno."
	Narika~e i narika~i zajauka{e horski. Dok je Svila govorio, }utali su.
	"Ali govorite nam, preklinjemo vas, o vremenima koja }e do}i. Fidejinim i na{im. [ta treba da radimo? I najmanju va{u re~ primi}emo kao veliko bogatstvo. Ako, me|utim, odlu~ite da ne ka`ete ni{ta..." ^ekao je }utke, ruku pru`enih i dignutih ka ekranu. Kao i uvek, u odgovor mu nije stigao nijedan zvuk, nijedan treptaj boje.
	Pustio je da mu ruke padnu niz telo. "Primi}emo dragovoljno i to. Onda nam govorite, preklinjemo vas, kroz druge na{e `rtve."
	Mejtera Mermer, koja je ~ekala stoje}i u samim vratima koja su iz Sun~ane vodila u mantejon, sada u|e, vode}i crnu ovcu.
	"Ovu finu crnu ovcu prinosi visokome Hieraksu, gospodaru smrti, od sada i Fidejinom gospodaru, mati njena, Orhideja." Svila navu~e `rtvene rukavice i preuze no` za `rtvovanje, onaj sa dr{kom od kosti, iz Mejterine ruke.
	Mejtera Mermer {apnu: "Jagnje?" a on klimnu glavom.
	Jedan ubod, i onda zasek, takvom brzinom da to oko maltene nije moglo da prati, i sa ovcom je bilo gotovo. Mejtera Nana pri|e, kleknu, i uhvati izvesnu koli~inu krvi u zdelu od pe~ene gline. Izru~i je, zatim, na vatru, stvaraju}i upe~atljivo {i{tanje i oblak pare. Vrh Svilinog no`a prona|e put izme|u dva ki~mena pr{ljena, i glava crne ovce se odvoji od tela. Svila je, tako ~istim rezovima odse~enu, podi`e visoko; iz nje je jo{ lopila krv. On je baci na loma~u. Papci sa sve ~etiri noge brzo su se pridru`ili glavi.
	Sa no`em u ruci on se opet okrete Svetom prozoru. "Uzmi, o Hierakse visoki, ovu lepu crnu ovcu tebi privedenu. I govori nam, preklinjemo te, o vremenima koja }e do}i. [ta treba da radimo? I najmanju tvoju re~ primi}emo kao veliko bogatstvo. Ako, me|utim, odlu~i{ da ne ka`e{ ni{ta..."
	Pustio je da mu ruke padnu niz telo. "Primi}emo dragovoljno i to. Onda nam govori, preklinjemo te, kroz ovu `rtvu."
	Podigao je trup ovce na ivicu oltara i rasporio joj trbuh. Nauka augurstva imala je odre|ena ~vrsta pravila, mada je ostavljala i prostor za pojedina~na tuma~enja. Prou~avaju}i stisnute navoje ov~ijih creva i krvavocrvene d`igerice, Svila se strese. Mejtera Nana, koja je tako|e znala pone{to o augurskom ~itanju takvih znakova, {to su sve sibile morale znati, okrete lice na drugu stranu.
	"Hieraks nas upozorava na to da }e jo{ mnogi oti}i stazom kojom je Fideja oti{la." Svila se trudio da mu glas ostane bezizra`ajan. "O~ekuju nas kuga, rat ili masovna glad. Nemojmo posle kazati da su besmrtni bogovi dozvolili da nas ta zla udare bez upozorenja." Me|u vernicima nastade nelagodno vrpoljenje. "Po{to je to tako, budimo dvostruko zahvalni bogovima koji }e velikodu{no podeliti svoj obrok sa nama.
	Orhidejo, ti si dala ovaj poklon, i zato ima{ pravo da prva uzme{ deo ove svete hrane. @eli{ li je? Ijedan deo?"
	Orhideja odmahnu glavom.
	"U tom slu~aju, sveta hrana bi}e razdeljena izme|u nas ostalih. Hajde sad da svi oni me|u nama koji to `ele stupe napred i uzmu po jedan komad." Svila podesi ja~inu glasa tako da se obrati svetovnjacima koji su ~uvali vrata ka Ulici sunca, mada je i samo produ`eno prisustvo tih ~uvara na tom mestu predstavljalo jasan odgovor na njegovo pitanje. "Ima li napolju jo{ takvih? Jo{ mnogo?"
	Jedan ~uvar odgovori: "Stotine, Patera!"
	"Onda }u morati da zamolim svakog onog ko uzme jedan komad, da odmah ode. I kad god jedan izi|e, mo`e jedan novi da u|e."
	Pri svim ranijim `rtvovanjima koja je Svila dosad obavljao, ljudi koji su prilazili oltaru dobijali su samo po jedan tanak odse~ak mesa. Sad je Svila imao priliku da ispolji svoju saose}ajnost sa sirotinjom, pa je to i u~inio - nekome je dao celu jednu nogu ovce, nekome pola slabine, nekome cela prsa; vrat je dao jednoj od `ena koje su kuvale hranu za palestru, ple}ku jednoj ostareloj udovici ~ija je ku}a bila samo pedesetak koraka daleko od crkvene stambene zgrade. Izvesna probadanja u sko~nom zglobu bila su mala cena koju je pla}ao za osmehe i zahvaljivanja dobitnika.
	"Ovo crno jagnje nudim ja sam Tartarosu mra~nome, kao ispunjenje jednog ranijeg zaveta."
	Kad je jagnje bilo mrtvo, Svila se obrati Svetom prozoru: "Uzmi, o Tartarose mra~ni, ovo jagnje koje ti prinosimo na `rtvu. I govori nam, preklinjemo te, o vremenima koja }e do}i. [ta treba da radimo? I najmanju tvoju re~ primi}emo kao veliko bogatstvo. Ako, me|utim, odlu~i{ da ne ka`e{ ni{ta..."
	Pustio je da mu ruke padnu niz telo. "Primi}emo dragovoljno i to. Onda nam govori, preklinjemo te, kroz ovu na{u `rtvu."
	Utroba crnog jagnjeta dala je ne{to povoljnije znake. "Tartaros, gospodar tame, upozorava da }e mnogi od nas morati uskoro u njegov vilajet, ali i ka`e da }emo posle toga izi}i opet na svetlost. Oni od vas koji su voljni, dobrodo{li su da stupe napred i uzmu deo ove svete hrane."
	Crni petao se borio u rukama Mejtere Mermer, uspeo da oslobodi krila i da zalepr{a njima, {to je uvek lo{ znak. Svila ga prinese na `rtvu celog, i mantejon se ispuni smradom izgorelog perja.
	"Ovog sivog ovna nudi Njorka. Po{to nije ni crn ni beo, ne mo`e biti ponu|en nikome od Devetoro velikih, pojedina~no, niti svima njima grupno. Mo`e, me|utim, biti ponu|en svima bogovima zajedno, ili nekom odre|enom manjem bogu. Kome da ga ponudimo, Njorka? Mora}e{ kazati glasno, bojim se."
	Njorka ustade. "Onome o kome ti uvek govori{, Patera."
	"Izvana{u. Neka nam se on obrati kroz augurske znake!" Svila je odjednom, sasvim neobja{njivo, bio prepun radosti. Na njegov znak, Mejtera Ru`a i Mejtera Nana nabaca{e na loma~u, koja je ispunjavala sredinu oltara, obilje mirisnog kedrovog drveta, tako da su plamenovi dosezali Kapiju bogova i proletali kroz nju, iznad krova.
	"Uzmi, o Izvana{u malo vidljivi, ovoga ovna dobroga, koga ti prinosimo na `rtvu. I govori nam, preklinjemo te, o vremenima koja }e do}i. [ta treba da radimo? I najmanju tvoju re~ primi}emo kao veliko bogatstvo. Ako, me|utim, odlu~i{ da ne ka`e{ ni{ta..."
	Pustio je da mu ruke padnu niz telo. "Primi}emo dragovoljno i to. Onda nam govori, preklinjemo te, kroz ovu na{u `rtvu."
	Ovnova glava se u plamenu rasprsla. Svila je kleknuo da osmotri rasporenu utrobu. To je potrajalo. "Ovaj bog nam govori op{irno", re~e Svila posle du`eg vremena. "Ne verujem da sam ikad video toliko napisanog u samo jednoj `ivotinji. Ovde postoji poruka za tebe li~no, Njorka, naime poruka na kojoj je znak davaoca `rtve. Mogu li je sad kazati? Ili bi ti vi{e voleo da ti je prenesem nasamo? Vest je, po meni, dobra."
	Njorka, ne ustaju}i sa svog mesta na klupi koja je ~inila prvi red, potmulo re~e: "Kako god ti misli{ da je najbolje, Patera."
	"Dobro. Dakle, Izvana{ nazna~ava da si ti, Njorka, u pro{losti radio sam, ali da se to vreme sasvim primaklo kraju. Staja}e{ na ~elu jednog odreda hrabrih ljudi. Oni }e, zajedno sa tobom, pobediti."
	Njorkine usne se skupi{e u ne~ujni zvi`duk.
	"Tu je i poruka za mene. Po{to je Njorka bio tako otvoren, moram i ja. Ja }u imati du`nost da izvr{im volju boga koji govori, kao i Pesovu. Svakako }u se truditi da poslu{am obojicu, a po na~inu na koji je to ovde napisano, verujem da su njih dvojica zapravo jedan isti bog." Svila je oklevao; zubima je trljao donju usnu. Radost koju je malo~as osetio topila se kao led oko Fidejinog tela. "Ali tu je i jedno oru`je, upereno ka mom srcu. Nastoja}u da se pripremim." Udahnuo je duboko, upla{en, ali ne i posti|en {to se pla{i.
	"Na kraju, tu je i poruka za sve nas: kad zapreti opasnost, treba da potra`imo spas izme|u tesnih zidova. Da li iko ovde zna {ta bi to moglo zna~iti?"
	Iako su mu noge klecale, Svila se okrete i osmotri more lica ispred sebe. "Ti koji sedi{ blizu slike Tartarosove. Mo`e{ li ti predlo`iti ne{to, sine moj?"
	^ovek progovori, ali Svila ga nimalo nije ~uo.
	"Ustani, molim te, i daj da te ~ujemo."
	"Ima starih tunela ispod grada, Patera. Neki su ru{evni, u nekima ima voda. Moja dru`ina je nai{la na jedan takav, pro{le nedelje. Kopamo temelje za novi fisk. Al reko{e nam da to zatrpamo, da neko ne nastrada. Tamo je ba{ tesno, a sa svih strana samo brodski kamen."
	Svila klimnu glavom. "^uo sam i ranije za te tunele. Oni bi mogli poslu`iti da se narod skloni, valjda. To bi mogao biti smisao poruke."
	Jedna `ena re~e: "Tesno je i u na{im ku}ama. Niko od nas ovde nema veliku ku}u."
	Orhideja se okrete na klupi i zagleda se besno u tu `enu.
	"U brodu", predlo`io je jedan ~ovek s druge strane prolaza izme|u sedi{ta.
	"I to su, sve, mogu}a obja{njenja. Zapamtimo poruku Izvana{evu. Siguran sam da }e nam njeno zna~enje postati o~igledno, kad do|e ~as."
	Mejtera Mermer je stajala na ulazu, dr`e}i dva goluba. Svila re~e: "Njorka, ti si dao ovaj poklon i zato ima{ pravo da prvi uzme{ deo ove svete hrane. @eli{ li je, ijedan deo, sine moj?"
	Njorka odmahnu glavom, a Svila onda hitro raskasapi le{inu ovna i razdeli dobitnicima, a kad vi{e nije imao {ta da deli, pobaca srce, belu d`igericu i utrobu u loma~u na oltaru.
	Mejtera Mermer je dr`ala drugu golubicu, dok je Svila pru`ao prvu ka Svetom prozoru. "Uzmi, o Kipris zgodna, ove fine golubice koje ti prinosimo na `rtvu. I govori nam, preklinjemo te, o vremenima koja }e do}i. [ta treba da radimo? I najmanju tvoju re~ primi}emo kao veliko bogatstvo. Ako, me|utim, odlu~i{ da ne ka`e{ ni{ta..."
	Pustio je da mu ruke padnu niz telo. "Primi}emo dragovoljno i to. Onda nam govori, preklinjemo te, kroz ovu na{u `rtvu."
	Jedan spretan pokret, i glava prve golubice bila je odse~ena. Svila baci glavu u vatru, a belo telo, crvenim ispolivano, koje je jo{ mahalo krilima, podi`e na takav na~in da su kapljice krvi poprskale razbuktalu kedrovinu. U prvi mah pomislio je da iskola~ene o~i i otvorena usta o`alo{}enih, i mno{tva vernika, kao i kolone onih koji su do{li samo da bi eventualno dobili komad mesa od Fidejinih `rtvenih `ivotinja, predstavljaju samo reakciju na ne{to {to se desilo na oltaru. Mo`da mu se zapalila jedna rukavica, ili mantija. Mo`da je Mejtera Ru`a pala.
	
	Mejtera Mermer videla je blistave boje na Svetom prozoru i ~ula nerazgovetan glas odatle. Bog je progovorio. Kao Pes u vreme Patere [tuke. Ona pade na kolena i pri tome nehotice ispusti golubicu koju je dr`ala, a koja sad polete strelovito prema krovu, i onda, maltene kao da ja{e na svetoj vatri, kroz Kapiju bogova, napolje. Jedan neobrijani mu{karac u drugom redu, vide}i da je ona pala na kolena, u~ini isto. Slede}eg trenutka mlade `ene, blistavo odevene i oki}ene sjajnim |in|uvama, koje su do{le sa Orhidejom, po~e{e da se spu{taju sa svojih klupa na pod, na kolena, podgurkuju}i jedna drugu i pote`u}i za suknju one koje su jo{ sedele skamenjene od zaprepa{}enja. Kad je Mejtera Mermer najzad podigla glavu da vidi, maltene sigurno poslednji put u `ivotu, zavrtlo`ene boje prisutnog bo`anstva, Patera Svila je bio pokraj nje, ruku molitveno podignutih.
	"Vrati se!" molio je Svila, govore}i bojama koje su plesale i toj blagoj grmljavini. "O, vrati se!"
	
	Mejtera Nana je videla boginjino lice jasno i ~ula njen glas, pa je ~ak i ona, koja je o svetu tako malo znala i jo{ manje `elela znati, shvatila da to lice i glas nadma{uju, svojom divotom, svaku smrtnu `enu. Tako|e, da to lice nalikuje njenom, a i glas da zvu~i kao njen; ova sli~nost kao da se iz trenutka u trenutak pove}avala, tako da Mejtera najzad, iz po{tovanja i iz svoje prekomerne skromnosti, zatvori o~i. Bila je to najve}a `rtva koju je ona ikada prinela, iako je prinela hiljade obi~nih i pet zaista veoma velikih `rtava.
	
	Mejtera Ru`a je poslednja od tri sibile kleknula, i to ne zbog nedovoljnog po{tovanja, nego zato {to je za spu{tanje tela u kle~e}i polo`aj bilo potrebno anga`ovanje izvesnih delova tela sa kojima je ona bila ro|ena - delova koji su sada, strogo uzev, bili mrtvi, iako su i dalje dejstvovali, sa dobrim izgledima da to i nastave jo{ mnogo godina. Ehidna je u~inila Mejteru Ru`u slepom za bo`anski lik, i to je bila pravedna kazna boginjina, tako da sada Mejtera Ru`a nije videla niti ~ula nikog, samo svete boje koje su plesale i proletale ponovo i ponovo, uzdu` i popreko Svetog prozora. U dubokim tonovima bo`anskog glasa, koji su nju podsetili na violon~elo, ipak je na mahove hvatala po jednu re~ ili dve-tri povezane re~i. Mladi Patera Svila (koji je uvek tako nemaran, a najnemarniji upravo kad se bavi najva`nijim stvarima) ispustio je `rtveni no`, taj no` koji Mejtera Ru`a ~isti, podmazuje i o{tri ve} blizu sto godina, no` jo{ obojen krvlju golubice. Mejtera Ru`a se ispru`ila i dohvatila ga. Ko{tana dr{ka nije pukla; se~ivo kao da se nije ni zaprljalo u kratkom dodiru sa podom. Svejedno, ona obrisa se~ivo o rukav, za svaki slu~aj. Rasejano je vrhom palca oprobala o{trinu vrha no`a, dok je slu{ala i povremeno razumela, ili maltene razumela, poneku kratku re~enicu, koju je svirao orkestar previ{e divan za ovaj jadni Svitak, Svitak istro{en i potro{en poput Mejtere Ru`e same, Svitak koji je proma{io i pretrajao svoj pravi trenutak koji nikad nije ni nastupio, Svitak prestar, iako ne star ~ak ni koliko Mejtera Mermer, a toliko bli`i smrti. Violon~ela napravljena od drveta Glavnog procesora, flaute od dijamanata. Mejtera sama, stara Mejtera Ru`a koja se toliko umorila da vi{e i ne zna da je umorna, svojevremeno je svirala flautu, ali jo{ od prvog stida svog krvarenja nije na flautu ni pomislila. Bol je dugo podgrizao i mukama razarao tu muziku, pomisli ona sad, tako da je muzika zamukla, a kako je u davna vremena zvu~ala slatko, o, preslatko, uve~e.
	Mejtera Ru`a nekako oseti da ova boginja nije Ehidna. Telksiepeja, mo`da, ili ~ak Scila pr`e}a. Scila je jo{ jedna od njenih najomiljenijih, a danas je, ipak, scildan.
	
	Glas je u}utao. Boje su polako nestajale, kao divne i slo`ene tinkture na kamenju koje je reka isprala, a koje blede i postaju ni{ta dok se kamenje su{i na suncu. Jo{ i sad na kolenima, Svila se nakloni duboko, ~elom dodirnu pod svetili{ta. @alioci i vernici oglasili su se mrmljanjem koje je ja~alo i raslo dok nije zazvu~alo kao urlik oluje. Svila ih pogleda preko ramena. Jedan od ljudi grubog izgleda, koji je sedeo blizu Orhideje, ne{to je vikao, dernjao se iz petnih `ila i mahao pesnicom ka Svetom prozoru, o~iju iskola~enih, sav modar u licu, ponet nekim ose}anjem o kome je Svila mogao samo naga|ati. Jedna mlada `ena, sa kosom ~iji su uvojci bili crni poput Orhidejinih perli, plesala je u prolazu izme|u sedi{ta, poneta nekom muzikom koju je ~ula jedino ona.
	Svila ustade i polako dohrama na ambion. "Svi vi imate pravo da ~ujete..."
	^inilo se da govori nepostoje}im glasom. Jeste pokrenuo jezik i usne, vazduh jeste pro{ao tuda, ali ni jedan truba~ se ne bi ~uo kroz ovakvu galamu.
	Svila uzdi`e ruke i opet pogleda ka Svetom prozoru. Ono staro svetlucavo sivilo: isto kao da nijedna boginja nije kroz njega nikada progovorila. Ju~e, u `utoj ku}i, u Lampionskoj ulici, ta boginja mu je rekla da }e mu se uskoro opet javiti, i ponovila uskoro.
	Odr`ala je re~, pomisli on.
	Gotovo iz dokolice po~e se baviti razmi{ljanjem o registrima iza svetog prozora, koji sada vi{e ne}e biti prazni kao {to su uvek bili, od kad ih je on gledao. Na jednom registru sad }e stajati jedna usamljena brojka, i to jedinica; na drugom }e biti ispisano trajanje boginjine teofanije, izra`eno nekim mernim jedinicama koje vi{e niko `ivi ne razume. Po`eleo je da pogleda registre, da potvrdi da se stvarno desilo ovo {to je malo~as i ~uo i video.
	"Svi vi imate pravo da ~ujete..." Glas mu je zvu~ao nejako i istanjeno, ali ipak je bio ~ujan, bar njemu samome.
	Svi vi imate pravo da ~ujete kako je to zvu~alo kad ste svi govorili, a niko nikog nije slu{ao, pomisli on. Svi vi imate pravo da ~ujete kako ste se ose}ali i {ta ste boginji rekli, ili hteli re}i - iako ve}ina nas to nikad ne}e uspeti.
	Buka se sti{avala, smanjivala se kao talas na jezeru. Sad, silovito, re~e Svila sebi. Iz dijafragme. U sholi je dobijao pohvale za to.
	"Imate pravo da znate {ta je boginja rekla, i ime koje je dala. Bila je to Kipris; a to ime, kao {to znate, ne spada u glavnih Devetoro." Pre nego {to se mogao zaustaviti, on dodade: "Tako|e imate pravo da znate da se Kipris ranije javila meni, u privatnom otkrovenju."
	Pa, rekla mu je da to ne ka`e, a on, evo, kazao; sigurno mu oprostiti nikad ne}e, niti }e on samome sebi ikad oprostiti.
	"Kipris se u Spisima pominje nekoliko puta, i tamo se ka`e da se ona uvek zanima za - za... mlade `ene. @ene dovoljno odrasle da se mogu udati, ali jo{ mlade. Nema sumnje da se zainteresovala za Fideju. ^vrsto sam uveren da je moralo to biti."
	Sad su bili maltene tihi; mnogi su ga pomno slu{ali. Ali njegov um bio je i sad savladan ~udesno{}u bo`jeg prisustva i li{en povezanih misli.
	"Zgodna Kipris, koja je prema nama pokazala toliku dobrotu, pominje se na sedam mesta u Hrazmolo{kim spisima. Mislim da sam to ve} rekao, ali nisu svi ovde prisutni ~uli. Bele golubice i bele ze~eve treba prinositi njoj, pa smo zato i spremili ove dve golubice. Dala ih je njena majka - Fidejina, ho}u re}i. Orhideja."
	Na sre}u, setio se jo{ ne~eg. "U Spisima se njoj pripisuje da je najomiljenija Pesova dru`benica me|u manjim boginjama."
	Svila zastade i proguta. "Rekao sam da imate pravo da ~ujete {ta je sve rekla. Tako zahteva crkveni kanon. Na `alost, ja ne mogu taj kanon uva`iti u onoj meri koliko bih `eleo. Jedan deo njene poruke bio je namenjen samo glavnoj o`alo{}enoj. Taj deo moram saop{titi privatno, i nastoja}u da to sredim ~im zavr{im ovo ovde."
	More lica se malo ustalasalo. ^ak su i narika~e slu{ale, o~iju iskola~enih, usta {irom otvorenih.
	"Ona - ho}u re}i Kipris zgodna - ona je rekla tri stvari. Prvo, tu privatnu poruku koju }u preneti. Drugo, da }e izre}i jedno proro~anstvo, da biste vi verovali. Kao vernici. Ne verujem da ovde ima ikog ko ne veruje u bogove, sada. Ali moglo bi se desiti da neki od nas kasnije dovedu pod znak pitanja ovu njenu teofaniju. Ili je mo`da mislila na ceo na{ grad, ceo Viron.
	"To proro~anstvo je slede}e: dogodi}e se veliki zlo~in, i to uspe{an, ovde u Vironu. Ona {iri svoj ogrta~ iznad - tih zlo~inaca, i zato }e njihov poduhvat uspeti."
	Potresen, mahnito nastoje}i da sredi misli, Svila za}uta. U pomo} mu prisko~i ~ovek koji je sedeo do Njorke, koji povika: "Kad? Kad }e biti?"
	"No}as." Svila pro~isti grlo. "Rekla je da }e to biti ove, predstoje}e, no}i."
	^ovek zatvori i ~vrsto ste`e usta, i po~e zuriti oko sebe.
	"I tre}e, rekla je ovo: da }e opet do}i na ovaj Sveti prozor, uskoro. Molio sam je - sigurno ste me ~uli, bar neki od vas. Molio sam je da se vrati, i ona je rekla da ho}e, uskoro. To je... to je sve {to vam mogu re}i sada."
	Vide pognutu glavu Mejtere Mermer i oseti da se ona to moli za njega, da se moli da on nekako stekne snagu i prisebnost koje mu sad tako primetno nedostaju. Ovo saznanje ga, samo po sebi, oja~a.
	"A sad moram zatra`iti da se glavna o`alo{}ena popne ovamo. Orhidejo, k}eri moja, molim te da mi se pridru`i{. Moramo se povu}i na... izdvojeno mesto, da bih ti mogao preneti boginjinu poruku."
	Nameravao je da izvede Orhideju bo~nim vratima u ba{tu; pomisao na ba{tu navela ga je da se seti junice i drugih `rtvenih `ivotinja. "Molim da svi ostanete gde ste. Ili, ako neko ho}e, neka ide i neka pusti druge da se pridru`e svetom hranjenju. Bilo bi to pohvalno delo. ^im prenesem boginjinu poruku, nastavi}emo obred za Fideju."
	Krvov {tap za {etnju be{e ostavio iza Svetog prozora; sad ga uze, pa tek onda po|e sa Orhidejom niz nekoliko stepenika i do bo~nih vrata. "Postoje sedi{ta u senici, tamo. Moram da skinem ovo {to mi je namotano oko noge i... da lupam time po ne~emu. Nadam se da ti ne}e smetati."
	Orhideja ni{ta ne odgovori.
	Tek kad je iskora~io u vrt, Svila je uvideo koliko je bilo vru}e u mantejonu, blizu oltarske loma~e. ^itava ba{ta kao da je zra~ila nekim sjajem; ze~evi su le`ali izvaljeni na bok i hvatali vazduh, a trave Mejtere Mermer sparu{ivale su se maltene na o~igled; pa ipak, Svili se ~inilo da je vreli, suvi vetar pravo osve`enje, a plamena {ipka podnevnog sunca, koja je trebalo da ga udari silovito, bila je bez snage.
	"Trebalo bi da imam ne{to za pi}e", re~e on. "Mislim, vodu. Jedino vodu imamo. Nesumnjivo bi trebalo da i ti pije{ vode."
	"Dobro", re~e Orhideja, i on je povede u senicu, a zatim othrama u kuhinju stambene zgrade. Tu je pumpao i pumpao sve dok voda nije nai{la, zatim je podmetnuo glavu pod hladni mlaz.
	Kad se na{ao napolju, dao je Orhideji veliku ~a{u vode, seo i sipao sebi drugu, iz bokala koji je sa sobom doneo. "Bar je hladna. @ao mi je {to nemam vina da ti ponudim. Ima}u ga za dan-dva, zahvaljuju}i tebi; ali jutros nije bilo vremena."
	"Boli me glava", re~e Orhideja. "Ovo mi treba." Onda: "Bila je divna, zar ne?"
	"Boginja? Oh, da! Bila je - i jeste - predivna. Nijedan slikar..."
	"Mislila sam na Fideju." Orhideja je ispraznila ~a{u; govore}i, pru`ila ju je radi ponovnog punjenja, a Svila je klimnuo glavom i nagnuo bokal.
	"Zar ti se ne ~ini da je to bio jedan od razloga za dolazak ove boginje? Ja bih volela da verujem da je tako, Patera. A moglo bi biti ba{ tako."
	Svila re~e: "Bolje je da ti odmah saop{tim boginjinu poruku, ve} sam predugo ~ekao. Rekla je da ti ka`em da nijedna `ena koja voli ne{to izvan sebe ne mo`e biti sasvim lo{a. I jo{, da te je Fideja spasavala dosad, ali da odsad mora{ na}i ne{to drugo {to }e te spasavati. Da mora{ na}i ne{to novo da voli{."
	Orhideja je sedela }utke, i to, Svili se ~inilo, dugo. Bela junica, koja je le`ala ispod umiru}e smokve, po~ela je da pre`iva. Mnogobrojni ljudi koji su ~ekali na Ulici sunca, s druge strane ba{tenskog zida, uzbu|eno su pri~ali izme|u sebe. Svila nije razumeo, ali je lako mogao pogoditi, {ta govore.
	Napokon ona promrmlja: "Da li ljubav zaista zna~i vi{e od `ivota, Patera? Da li je va`nija?"
	"Ne znam. Mislim da bi mogla biti."
	"Ja sam mislila da volim i mnogo {to-{ta drugo." Njene usne se izvi{e u gorak osmeh. "Recimo, pare, za po~etak. Al ipak sam ti dala sto karata za ovo, a? Mo`da to pokazuje da ne volim novac onoliko koliko sam mislila."
	Svila se trudio da prona|e prave re~i. "Bogovi nam se moraju obra}ati na na{em jeziku, zato {to samo njega razumemo, ali mi taj jezik stalno kvarimo. Oni, mo`da, imaju hiljadu re~i za hiljadu razli~itih vrsta ljubavi, ili deset hiljada za deset hiljada; ali kad se obra}aju nama, moraju re}i 'ljubav' jednako kao i mi. Mislim da se zbog toga povremeno zamu}uje zna~enje onoga {to ka`u."
	"Ne}e biti lako, Patera."
	Svila odmahnu glavom. "Nisam ni zami{ljao da }e biti, a mislim da ni Kipris nije. Jer da je mislila da }e biti lako, ne bi ni slala poruku, siguran sam."
	Orhideja po~e opipavati crne perle. "Pitala sam se za{to neko - Kipris ili Pes ili ve} neko - nije spasao Fideju. Mislim da sad znam."
	"Onda mi ka`i", re~e Svila. "Ja ne znam, a veoma bih voleo da znam."
	"Nisu zato {to jesu. Zvu~i neozbiljno, a? Mislim da Fideja nije volela nikog osim mene, pa, prema tome, da sam ja umrla pre nje..." Slegnula je ramenima. "Zato su pustili da ona ode prva. Bila je krasotica, lep{e je izgledala nego ja ikada. Ali nije bila jednako tvrda. Ili bar ja mislim da nije. [ta ti voli{, Patera?"
	"Nisam siguran", priznade Svila. "Kad smo pro{li put ti i ja razgovarali, odgovorio bih, ovaj mantejon. Sada znam vi{e, ili mi se tako ~ini. Poku{avam da volim Izvana{a - ja stalno o njemu pri~am, kao {to Njorka re~e - ali, ponekad ga maltene mrzim, zato {to je svalio na mene odgovornost, a i toliku ~ast."
	"Prosvetljen si. To mi neko re~e na putu dovde. Ti }e{ vratiti Povelju i bi}e{ kalde."
	Svila odmahnu glavom i ustade. "Da u|emo mi. Zbog nas, pet stotina ljudi ~eka u onoj jari."
	Kad su se rastajali, ona ga je, na njegovo veliko iznena|enje, potap{ala po ramenu.
	
	Kad je bilo svr{eno i sa poslednjom `rtvom i kad je narodu razdeljen i poslednji zalogaj svete hrane koja je tako dobijena, Svila je ispraznio mantejon. "Sada }emo polo`iti Fideju u njen kov~eg", objasnio je, "i zatvoriti ga. Oni koji `ele da se poslednji put oproste od nje, mogu to u~initi u hodu, dok izlaze, ali iza}i moraju svi. Napolju, na stepenicama, neka sa~ekaju oni koji }e pratiti kov~eg do groblja."
	Mejtera Ru`a ve} je bila oti{la da opere njegove rukavice i `rtveni no`. Mejtera Nana pro{aputa: "Ja, Patera, radije ne bih gledala. Mogu li...?"
	On klimnu glavom, a ona `urno ode u kenobu.
	@alioci su jedan po jedan prolazili pored tela. Orhideja je ~ekala, da bi poslednja do{la na red. Mejtera Mermer re~e: "Oni ljudi }e nositi sanduk, Patera. Zato su tu. Ju~e sam pomislila da }e se morati na}i neko, a na platnom nalogu bila je adresa. Zato sam uputila jednog de~ka, sa napisanom porukom, Orhideji."
	"Hvala ti, Mejtera. Kao {to sam rekao hiljadu puta, ne znam {ta bih radio bez tebe. Reci im da ~ekaju na ulazu, molim te."
	[enila je jo{ sedela u mantejonu. "Treba i ti da ide{", re~e joj on, ali ona kao da ga nije ~ula.
	Kad se vratila Mejtera Mermer, podigli su Fidejino telo sa le`aja od ostataka leda i stavili ga u mrtva~ki sanduk koji ju je ~ekao. "Pomo}i }u ti i sa poklopcem, Patera."
	Odmahnuo je glavom. "Mislim da [enila `eli da razgovara sa mnom, ali ne dok si ti tu. Stani na ulaz, Mejtera, molim te, jer tamo nas ne}e{ ~uti ako budemo govorili tiho." Zatim re~e [enili: "Sad }u pri~vrstiti poklopac. Ako `eli{ razgovarati sa mnom, mo`e{ dok to radim."
	Njen pogled je zatreperio, na trenutak, ka njemu, ali nije rekla ni{ta.
	"Mejtera mora da ostane tu, zna{. Mora nas biti dvoje, da bi svako mogao svedo~iti da ona druga osoba nije oplja~kala ili napastvovala telo." Zatim je, stenju}i od napora, podigao te{ki poklopac i namestio ga. "Ako si ostala da pita{ da li sam i{ta od onoga {to si mi na ispovesti poverila rekao ikom drugom, odgovor je: nisam. [tavi{e, glavninu toga sam ve} zaboravio; znam da mi to ne}e{ poverovati, ali tako je. Mi se trudimo da zaboravljamo, vidi{. Kad ti je jednom opro{teno, onda ti je opro{teno; taj deo tvog `ivota je zavr{en, i nema razloga da ga pamtimo."
	[enila je ostala kao i pre; zurila je pravo pred sebe. Njeno {iroko, okruglo ~elo sijalo je od znoja; dok ju je Svila pomno posmatrao, jedna kap znoja skliznula joj je u levo oko i odmah se iz njega izlila napolje, kao da je nanovo ro|ena kao suza.
	Majstori koji su pravili kov~eg prilo`ili su {est duga~kih mesinganih zavrtnjeva, po jedan za svaki ugao. Sad su ti zavrtnji le`ali skriveni, a sa njima i navrtka iz ostave za metle i alat u palestri, ispod crne tkanine kojom je, kao draperijom, bio prekriven odar. U drvetu su bile izbu{ene rupe, za svaki zavrtanj po jedna. Svila izvadi zavrtnjeve ispod tkanine, za~u [eniline spore korake u prolazu izme|u sedi{ta i di`e pogled. [enila ga je gledala, ali njene kretnje izgledale su maltene mehani~ke.
	On joj re~e: "Ako ima{ volju da ka`e{ Fideji zbogom, skloni}u poklopac. To mogu, jer jo{ nisam stavio prvi zavrtanj."
	Iz njenog grla za~uo se neki neartikulisani zvuk. Odmahnula je glavom.
	"Pa, dobro." Prinudio je sebe da gleda dole, u posao. Sve dosad nije shvatio da je [enila tako predivna - nije to video ~ak ni kad je sedeo u njenoj sobi, u Orhidejinoj ku}i. Malo~as je u ba{ti zaustio da ka`e da nijedan slikar ne bi mogao naslikati lice divno poput Kiprisinog. Sad mu se ~inilo da bi se upravo te iste re~i mogle odnositi i na [enilu; na~as zamisli sebe kao vajara ili slikara. Namestio bih je u neku dobru pozu pored potoka, pomisli on, da joj lice bude okrenuto nagore, kao da se zagledala u poljsku {evu...
	Pre nego {to je pritegao prvi zavrtanj, osetio je njenu blizinu. Njen obraz, Svila je u to bio siguran, na{ao se na pedalj od njegovog uha. Njen parfem ispuni Sviline nozdrve; pa, iako se nije razlikovao od parfema bilo koje druge `ene, iako je bio ja~i nego {to bi trebalo, iako je bio pome{an sa mirisom znoja i sa ni`im mirisima njenih pudera na licu i telu, pa ~ak i sa neprijatnim mirisom vunene haljine koja je provela skoro celo ovo produ`eno leto u jednom od olupanih, starih sanduka koje je video u njenoj sobi - ipak je na Svilu delovao opojno.
	Dok je pritezao tre}i zavrtanj, [enilina ruka se blago spusti na njegovu. "Ma, bolje }e biti da ti sedne{", re~e joj on. "A zapravo, ne bi ni trebalo da bude{ ovde."
	Nasmejala se tiho.
	Uspravio se i okrenuo ka njoj, pogledao je. Bili su licem u lice. "Mejtera nas gleda. Zar si to zaboravila? Idi i sedi, molim te. Nemam `elju da upotrebim vlast koju ovde imam, ali ako moram, upotrebi}u."
	Kad je progovorila, bilo je to sa me{avinom zapanjenosti i zabavljenosti. Rekla je: "Ova `ena je {pijunka!"
	
	3. DRU[TVO
	Iako je ~esto zalazio u staro groblje, Svila se nikad do tada nije vozio na mrtva~kim kolima - zapravo, jeste, ali ne na pravim, podseti on sebe o{tro, nego svaki put samo na onim ^ikovljevim. Uvek su svi stupali za kolima, kao {to obi~aj nala`e, sve do groblja, i svaki put je ^ikov nudio Svili da u povratku ka mantejonu sedne pored njega, na sivu dasku, izrova{enu od dejstva vremenskih prilika, koja je na tim kolima bila voza~ko sedi{te.
	Ovo su, me|utim, bila prava, zatvorena mrtva~ka kola, sva od stakla i crnog, lakiranog drveta, sa crnim perjanicama i sa dva konja vranca, {to je sve bilo iznajmljeno od proizvo|a~a Fidejinog kov~ega, za {okantnu svotu od ~itave tri karte. Svila je danas, sti`u}i pe{ke do groblja, bio jedva sposoban i da }opa; silno mu je laknulo kad je livrejisani ko~ija{ ponudio da ga odveze nazad do mantejona. Zatim se zapanjio kad je video da na ovim pogrebnim kolima voza~ko sedi{te ima i naslon, {tavi{e da su i sedi{te i naslon otmeno postavljeni blistavom, crnom, {tavljenom ko`om, kao skupocena fotelja. To sedi{te je, jo{, bilo sme{teno vrlo visoko, tako da je Svila sad mogao sagledati ulice, kroz koje su se vozili, iz nove perspektive.
	Voza~ pro~isti grlo i majstorski pljunu izme|u konja. "Ko je bila ova, Patera? Neka tvoja prijateljica?"
	"Voleo bih da mogu kazati da je tako", odgovori Svila. "Nikada je nisam sreo. Ali njena majka je moja prijateljica, ili se bar nadam da jeste. Platila je za ovu tvoju finu ko~iju, a i za mnoge druge stvari; prema tome, ja njoj mnogo dugujem."
	Ko~ija{ dru`eljubivo klimnu glavom.
	"Ovo je novo iskustvo za mene", nastavi Svila, "drugo takvo za tri dana. Nikad se pre nisam vozio lebdelicom; a to se desilo prekju~e, kad je jedan gospodin veoma ljubazno uputio jednu od svojih letelica da me prebaci ku}i. A sad ovo! Zna{ li da mi se ovo, maltene, vi{e svi|a. ^ovek toliko vi{e vidi odavde i dobije ose}aj... ne mogu, zapravo, kazati kakav. Kao da je Savetnik, mo`da. Ti ovo radi{ svaki dan? Ovako vozi{?"
	Ko~ija{ se tiho nasmeja. "I timarim konje, i davam im vodu i hranu, i ~istim iza njig, i pazim na kola, i tako to. To ima da se glacka i polira, sve ima ~isto da bide, a to~kovi mora da se podmazivaju. Mu{terija koji se vozi pozadi, ne buni se mnogo. Ne buni se uop{te. Al bunu se ovi, rodbina, ako {kripu to~kovi, ka`u da to zvu~i tu`no. Jelte. Zato ja podmazivam, {to nije ni blizo tako te{ko ki glackanje."
	"Zavidim ti", re~e Svila iskreno.
	"I nije neki lo{ `ivot, doklen god se ja vozam ovdi napred. Ti si sad slobodan ceo dan, do uve~e, jelda Patera?"
	Svila klimnu glavom. "Osim ako nekome zatreba Pesov opro{taj, ili tako ne{to."
	Ko~ija{ izvadi ~a~kalicu iz jednog od unutra{njih d`epova livreje. "Al ako neki zatra`i, ti mora ide{, jelda?"
	"Svakako."
	"A pre neg {to smo utovarili ovu, priklao si kolko goluba i koza i tome sli~nog?"
	Svila zastade, da prebroji. "Sveukupno, ~etrnaest `ivotinja, ura~unavaju}i i ptice. Ne, petnaest, zato {to je Njorka doveo ovna koga je obe}ao. To zaboravih, iako je ba{ u ovnovoj utrobi stajalo... nije bitno."
	"Petnaes, od ~ega jedan ovan. I ti njig sam pokolje{, pa pro~ita{, pa ig sam ra{~ere~i{, jel tako."
	Svila opet klimnu glavom.
	"Pa si i{o sve do groblja sa tom lo{om nogom, a uz put si ~ito molitve i tako to. Al zato sad mo` da skine{ ~izme, osim ako neki odlu~i da ode odavde. Onda ipak ne mo`e{. Nije vama mnogo te{ko, augurima, jelda? Oprilike ko nama, jel tako?"
	"I nije neki lo{ `ivot, dokle god se ja vozim ovde napred", re~e Svila.
	Obojica se nasmeja{e.
	"Ne{to se desilo tamo? U tvomu mantejonu?"
	Svila klimnu glavom. "Iznena|uje me da si tako brzo ~uo za to."
	"Pri~ali su o tomu kad sam do{o tamo, Patera. Nisam ti ja neki vernik. Ni{ta ne znadem o bogovima, niti ne}u da znadem, al zvu~alo je zanimljivo."
	"A-ha." Svila se protrlja po donjoj vilici. "U tom slu~aju, ono {to ti zna{ jednako je va`no kao ono {to ja znam. Ja samo znam {ta se stvarno desilo, a ti zna{ {ta narod o tome pri~a, {to mo`e biti ~ak i va`nije."
	"Ja sam se pito za{to ona nije tolko dugo do{la ni za jednom drugom `enom. Dal je rekla?"
	"Nije. Niti sam ja mogao tako ne{to da je pitam, dabome. Ne mo`e ~ovek ispitivati bogove. A sad mi ispri~aj {ta su govorili ljudi ispred mantejona. Redom - sve."
	Ve} se uveliko spu{tao mrak kad je ko~ija{ pritegao uzde ispred ba{tenske kapije. De~aci Ma~e i Resica, koji su se igrali na ulici, bili su prepuni pitanja: "Je l' stvarno do{la boginja, Patera?" "Prava pravcijata boginja?" "Kako je izgledala?" "Jesi mogao stvarno dobro da je vidi{?" "A jesi pri~ao s njom?" "Je l' rekla neke stvari, Patera?" "Jesi razumeo {ta ka`e?" "A {ta je rekla?"
	Svila di`e {ake, u znak da zahteva ti{inu. "Mogli ste je i vas dvojica videti, da ste do{li na na{e prino{enje `rtava, kao {to je i trebalo da u~inite."
	"Nisu nas pustili." "Nismo mogli da u|emo."
	"Vrlo mi je `ao {to to ~ujem", re~e im Svila iskreno. "Videli biste Kipris zgodnu, jednako kao {to sam je ja video, mada ve}ina prisutnih, a unutra ih je bilo najmanje pet stotina, nije tako dobro videla. Sad slu{ajte. Znam da veoma `elite da na va{a pitanja dobijete odgovore, ba{ kao {to bih i ja `eleo na va{em mestu. Ali ja }u slede}ih nekoliko dana morati mnogo da govorim o toj teofaniji, a ne bih `eleo da ponavljam bajate stvari. Osim toga, mora}u ionako da ispri~am sve u palestri, sa obiljem pojedinosti, pa }e vam biti dosadno ako budete sve slu{ali dva puta."
	^u~nuo je da bi licem bio na visini vrlo prljavog lica manjeg de~aka. "Ali, Ma~e, postoji pouka u ovome, za tebe naro~ito. Pre samo dva dana pitao si me da li }e neki bog stvarno do}i na na{ Prozor. Pamti{ li to?"
	"Rekao si da }e imati dugo da se ~eka, ali nije ispalo tako."
	"Rekao sam da }e mo`da imati dugo da se ~eka, Ma~e, a ne sigurno. Me|utim, ti si u su{tini sasvim u pravu. Jesam verovao da }e se ~ekati dugo, mo`da desetinama godina, i jesam, u tome, grdno pogre{io; ali na ne{to drugo ho}u da ti uka`em, a to je slede}e: kad si ti postavio to pitanje, svi drugi |aci su se nasmejali. Bilo im je vrlo sme{no. Pamti{?"
	Ma~e sve~ano klimnu glavom.
	"Smejali su se kao da si postavio glupo pitanje, zato {to su smatrali da to jeste glupo pitanje. Oni su, me|utim, u tome pogre{ili jo{ grdnije nego ja, {to je sada verovatno jasno i njima samima. Tvoje pitanje be{e ozbiljno i va`no, a pogre{io si jedino u tome {to si pitao nekoga ko je znao jedva ne{to mal~ice vi{e nego ti. Nikad ne dozvoli da te ma ~ije podsmevanje skrene sa va`nih i ozbiljnih pitanja o `ivotu. Nastoj da to ima{ na umu."
	Svila po~e tra`iti ne{to po d`epu. "Vas dva momka, hajde da pojurite i obavite jedan posao u gradu za mene. I{ao bih ja sam, ali jedva mogu da hodam, a kamoli da tr~im. Da}u tebi, Resice, pet para. Evo ti: jedan, dva, tri, ~etiri, pet bita. A tebi, Ma~e, tri. Evo. Ti, Ma~e, da ode{ do piljara. Reci mu da je povr}e za mene i zatra`i da ti da najbolje i najsve`ije {to ima, u vrednosti od tri pare. Ti, Resice, idi kod mesara. Reci da `elim neko lepo meso, i to kotlete, u vrednosti od pet bita. Posle }u dati svakom od vas", Svila zastade i razmisli, "po pola pare, kad donesete."
	Resica upita: "Kotlete koje, Patera? Ov~ije ili svinjske?"
	"Prepusti}emo njima, u radnji, da to odlu~e."
	Svila ih je gledao kako odlaze trkom; onda je ustao, otklju~ao ba{tensku kapiju i u{ao. Trava je, izga`ena, izgledala jadno, kao {to je Mejtera Mermer i predvidela da }e biti; ~ak i u poslednjem umiru}em sjaju dana lako se videlo koliko su upropa{}eni i travnjak i Mejterine nevelike leje. Svila filozofski izvede zaklju~ak da bi u normalnoj godini plodovi iz svih tih leja pristigli i bili ubrani jo{ odavno, nekoliko nedelja ranije.
	"Patera!"
	Uzviknula je to Mejtera Ru`a, koja se nagnula kroz prozor kenobe i odatle mahala: prekr{aj zbog koga bi ona sama prekorevala Mejteru Mermer ili Mejteru Nanu beskona~no.
	"Da", re~e Svila. "[ta je bilo, Mejtera?"
	"Jesu li se one vratile sa tobom?"
	Dohramao je do prozora. "Tvoje sestre? Nisu. Rekle su da }e do}i pe{ice, zajedno. Trebalo bi uskoro da stignu."
	"Vreme za ve~eru je ve} pro{lo", izjavi Mejtera Ru`a. (Ali ta izjava je bila, primetno, neistinita.)
	Svila se osmehnu. "Trebalo bi da i va{a ve~era uskoro stigne, i neka vam Scila blagosilja gozbu." Okrenuo se, i dalje osmehnut, pre nego {to mu je ona mogla postaviti ikakvo dalje pitanje.
	Nekakav paket, umotan u belu hartiju i uvezan belim kanapom, le`ao je na kuhinjskom pragu stambene zgrade. Svila ga uze, prevrte ga u rukama, pa otvori vrata.
	Na kuhinjskom stolu bio je Oreb, koji je, sude}i po razbacanim kapima vode, malo~as pio iz svoje {olje. "Dra-vo, Svila."
	"Zdravo i tebi." Svila izvu~e no`i} za se~enje noktiju.
	"Se-~e tica?"
	"Ne, nego 'otvara' ovo. Previ{e sam, daleko previ{e umoran - ili lenj - da razvezujem ove ~vorove, ali ako ih prese~em, trebalo bi da budem u mogu}nosti da sa~uvam glavninu kanapa. Jesi li ti ubio onog pacova koga sam bacio u sme}e, Orebe?"
	"Bor-ba! Jaka!"
	"Pa, da, trebalo bi da ti ~estitam, a i da ti zahvalim. [to, evo, i ~inim." Odmotavanje belog papira otkrilo je zbirku miri{ljavih komadi}a mesa. "To ti je ma~je meso, Orebe. Po{to mi je jednom izru~ena na glavu puna kofa toga, stekao sam zauvek sposobnost da ga prepoznam, svuda. Skleroderma nam je obe}ala da }e doneti izvesnu koli~inu i, gle, to je ve} ispunila."
	"Jede sad?"
	"Pa, ti mo`e{, ako ho}e{. Ja ne. Ali pojeo si dobar deo onog pacova koga si ubio. Nemoj mi re}i da si jo{ gladan!"
	Oreb samo mahnu krilima i upitno nakrivi glavu.
	"Uo{te nisam siguran da je za tebe dobro da se toliko na`derava{ mesa."
	"Dob-ro meso!"
	"Zapravo, i nije." Svila }u{nu meso prema pticanu. "Ali ako ga ~uvam, posta}e jo{ gore, a da ga trajno ~uvamo, nemamo sredstava. Prema tome, samo navali, ako te je volja."
	Oreb do~epa jedno par~e mesa i uspe ga odneti, malo skakanjem, a malo letenjem, na vrh ormana.
	"Neka Scila blagoslovi i tvoju gozbu." Po dvehiljaditi put Svila pomisli da bi hrana koju Scila blagoslovi morala, logi~no, biti riba; Hrazmolo{ki spisi nagove{tavaju da je, prvobitno, tako i bilo. On uzdahnu, skide mantiju i oka~i je o naslon stolice koja je nekad bila stolica Patere [tuke. Ranije ili kasnije, mora}e odneti mantiju gore, u spava}u sobu, da je o~etka i oka~i propisno; kao i da izvu~e knji`urinu, mantejonski primerak Spisa, iz velikog prednjeg d`epa mantije i vrati je na pravo mesto.
	Ali obe te stvari mogu da ~ekaju, {to njemu mnogo vi{e odgovara.
	Nalo`io je vatru u pe}i, oprao ruke, izvadio tiganj u kome je ju~e pr`io paradajz, napunio vodom iz pumpe stari kotli}, onaj koji je Pateri [tuki bio najomiljeniji, i stavio ga na pe}. Osmatrao je kotli} zami{ljeno, odmeravaju}i da li da napravi mate ~aj ili kafu, kad se na vratima prema Srebrnoj ulici za~u kucanje.
	Skinuo je rezu sa njih, otvorio ih i uzeo od Resice paket sli~an onome na|enom na pragu, ali mnogo ve}i. Po~e preturati po d`epu da bi na{ao obe}anih pola pare.
	"Patera..." Resicino malo lice bilo je iskrivljeno od silnog napora.
	"Da, {ta je?"
	"Ne}u ni{ta." Resica je ispru`io prljavu {aku: na dlanu je blistalo pet zlatnih kvadrati}a, izrezanih iz pet razli~itih kartica.
	"To su mojih pet para?"
	Resica klimnu glavom. "Nije hteo da uzme."
	"A-ha. Ali kasapin ti je ipak dao ove kotlete; ovaj paket svakako nisi ti zamotavao. I sad, po{to on nije hteo primiti pare od mene - nije trebalo da ti ka`em da mu ka`e{ da je meso za mene - tebi se ~ini da ni ti, kao de~ko ~astan i pobo`an, ne treba da uzme{ pola pare od mene."
	Resica sve~ano klimnu glavom.
	"Pa, dobro, svakako te ne}u terati da uzme{. Me|utim, ja tvojoj majci dugujem jednu paru; jedan bit. Zna~i, ti mi sad vrati ~etiri, a petu paru odnesi njoj. Va`i?"
	Resica opet klimnu glavom, dade mu ~etiri kvadrati}a i nestade u sutonu.
	"Ovi ovde kotleti, ba}o, nisu ni za tebe, ni za mene", re~e Svila ptici na ormanu, dok je zatvarao vrata prema Srebrnoj, podizao te{ku rezu i vra}ao je na mesto. "Nemoj da si pipnuo."
	Iako je tiganj bio prostran, kotleti su ga ispunili sasvim. Posuo ih je maju{nom koli~inom dragocene soli i postavio tiganj na rupu na pe}nici. "Mi smo plutokrati natprirodnog", saop{ti on Orebu, tonom najobi~nijeg razgovora, "a to je, u izvesnom smislu, maltene blama`a. Drugi imaju lovu, kao Krv, ili vlast, kao Savetnik Lemur. Ili snagu i hrabrost, kao Njorka. Mi smo truba za sve to, mi imamo samo bogove i duhove."
	Sa vrha ormana Oreb graknu: "Svila do-bar!"
	"Ako to zna~i da razume{, onda razume{ mnogo vi{e nego ja. Ali, ipak, trudim se da shvatim. Plutokrati natprirodnog i ne moraju imati novac, kao {to malo~as videsmo - ali ga ipak dobijaju, {to tako|e videsmo. Snaga i hrabrost im `urno priska~u u pomo}." Svila se sru~i u stolicu; u jednoj ruci dr`ao je kuvarsku vilju{ku, a na dlan druge ruke oslonio je donju vilicu. "Njima je potrebna mudrost. Niko ne razume bogove i duhove, ali mi ih moramo razumeti: Damu Kipris danas, Pateru navrh stepeni{ta ju~e, i sve ostalo."
	Oreb virnu preko ivice ormana. "Lo{ ~o-vek?"
	Svila odmahnu glavom. "Mo`da ti stavlja{ primedbu da sam izostavio Gljivu, koja nije mrtva, te prema tome nikako ne mo`e biti duh, ali koja svakako nije ni boginja. Ona se, zapravo, pona{a maltene sasvim kao |avo. Ovo me podse}a da imamo i demone, ili bar jednog demona, ili demonicu - naime, jadna ^e{lja ima ili je imala jedno takvo stvorenje. Doktor @dral misli da je nju gricnuo nekakav slepi mi{, ali ona sama tvrdi da ju je napao krilati starac."
	Kotleti su po~injali da cvr~e. Svila ustade, }u{nu jedan kotlet, probe radi, vrhom vilju{ke, onda podi`e drugi da prou~i sme|u boju na donjoj strani. "Kad ve} govorimo o krilima, {ta misli{ o mogu}nosti da po~nemo sa re{avanjem jedne sasvim jednostavne zagonetke? Govorim o tebi, Orebe."
	"Do-bra tica!"
	"Dobar si, da. Ali ne toliko dobar da mo`e{ leteti sa tim ranjenim krilom. Pa ipak, ja videh pro{le no}i da si ba{ to postigao, ali neposredno pre toga video sam Gljivu i njeno i{~eznu}e. To govori da..."
	"Patera?" ^eli~ni zglavci prstiju pokucali su o{tro po ba{tenskim vratima.
	"Samo trenutak, Mejtera, moram prevrnuti va{e kotlete." Orebu Svila dodade: "Gljivu nisam uklju~io zato {to ono {to ona izvodi ne}u nazvati natprirodnim. Mada priznajem, bez oklevanja, da izgleda natprirodno. Mo`da sam ja jedini ~ovek u celom Vironu koji bi oklevao da te njene postupke nazove tako."
	Ne ispu{taju}i vilju{ku, on {irom otvori vrata ka ba{ti.
	"Dobro ve~e, Mejtera. Dobro ve~e, Ma~e. Neka svi bogovi budu uz vas dvoje. Je li to moje povr}e?"
	Ma~e klimnu glavom, a Svila prihvati veliku piljarsku kesu i polo`i je na kuhinjski sto. "Ma~e, ovo izgleda kao velika koli~ina robe za samo tri pare, ako imamo u vidu koliko su visoke cene danas. Pa ~ak su i banane unutra - ose}am taj miris. One su uvek vrlo skupe."
	Ma~e ni sad ne re~e ni{ta. Mejtera Mermer primeti: "Stajao je na ulici, Patera, i pla{io se da pokuca. Ili }e pre biti, ~ini mi se, da je kucao, ali vrlo tiho, tako da ga ti nisi ~uo. Uvela sam ga u ba{tu, ali nije hteo da se odvoji od te ogromne kese."
	"Veoma ispravno", re~e Svila. "Ali, Ma~e, ja te ne bih ugrizao {to si mi doneo povr}e, utoliko pre {to sam te ja i zamolio da to uradi{."
	Ma~e pru`i prljavu pesnicu.
	"A, jasno mi je. Ili bar mislim da mi je jasno. Nije hteo da uzme novac?"
	Ma~e odmahnu glavom.
	"A ti si se pla{io da }u se ja ljutiti zbog toga - kao {to se, iskreno govore}i, i ljutim, pomalo. Dobro, daj mi pare."
	Mejtera Mermer upita: "Ko nije hteo da primi tvoj novac, Patera? Onaj Sr`, u na{oj ulici?"
	Svila klimnu glavom. "Dakle, Ma~e, evo pola pare za tebe, kao {to sam i obe}ao. Uzmi to, zatvori kapiju za sobom kad izi|e{, pamti {ta sam ti govorio i ne pla{i se."
	"Pla{im se ja", re~e Mejtera Mermer ~im je de~ko oti{ao. "Ne za sebe, nego za tvoju bezbednost, Patera. Oni ne vole da iko bude mnogo popularan. Da li je Kipris dobra obe}ala da }e ti dati za{titu? [ta ako po{alju gardu po tebe?"
	Svila odmahnu glavom. "U tom slu~aju }u valjda po}i sa njima. [ta bih drugo?"
	"Moglo bi se dogoditi da se ne vrati{."
	"Pa objasni}u im da nemam nikakvih politi~kih ambicija, {to i jeste jednostavna istina." Svila privu~e stolicu bli`e tim vratima i sede. "Rado bih te pozvao unutra, Mejtera. Da ti iznesem drugu stolicu, da sedne{?"
	"Dobro je meni ovako", re~e Mejtera Mermer, "nego, tvoj no`ni zglob sigurno mnogo boli. Danas si pe{a~io daleko."
	"Nije onako lo{e kao ju~e", re~e Svila, opipavaju}i namotaj na nozi. "Ili me je mo`da, da tako ka`em, ponela neka skrivena zaliha snage. Mnogo toga se desilo od fejdana, i to kakvom brzinom. Prvo se zbio onaj vrlo veliki doga|aj o kome sam ti pri~ao kad smo sedeli u senici pod ki{om; onda je Krv do{ao ovde, onda susret sa Njorkom, jahanje do Krvove vile, prelom sko~nog zgloba, razgovor sa Krvom. Onda, u sfigdan, dono{enje Pesovog opro{taja jadnoj, maloj ^e{lji, Fidejina pogibija, egzorcizam i Orhidejina `elja da se opro{tajne `rtve za Fideju prinesu ovde. Nisam bio naviknut da se toliko stvari dogodi tako brzo."
	Mejtera Mermer je svojim izgledom pokazivala bri`nu pa`nju. "Niko ne bi mogao ni o~ekivati od tebe da to bude{, Patera."
	"Pro{le no}i, tek {to sam po~eo da se malo snalazim, dogodilo se nekoliko drugih stvari. A danas Kiprisina milost koja nam je pru`ena - mi smo prvi mantejon u Vironu kome je dat takav znak bo`anske naklonosti u poslednjih dvadeset ili vi{e godina. Ako..."
	Mejtera Mermer ga prekide. "Bilo je prekrasno. Jo{ i sad poku{avam da ovladam time, ako razume{ {ta ho}u re}i - naime, da integri{em taj doga|aj u moje operativne parametre. Ali, zna{ - evo, ovaj Sr`ov postupak, na primer. Ili natpis 'Vratimo se Povelji!' koji sam videla na bo~nom zidu jedne zgrade. Zatim ovo u na{em mantejonu. ^uvaj se! Budi oprezan."
	"Ho}u", obe}a Svila. "Kao {to sam poku{avao objasniti, ponovo sam uspostavio mentalnu ravnote`u. Uradio sam to {to ti ka`e{ da poku{ava{ - integrisao sam sve ove doga|aje u moje operativne kako-se-zva{e - theh... u moj na~in mi{ljenja. Dok smo stupali za mrtva~kim kolima, imao sam obilje vremena da sagledam stvari i postavim ih u neki red. To mi je bila i prilika da odmerim te`inu li~nih utisaka naspram onoga {to u Spisima, bar kako ih ja ~itam, stoji. Pamti{ li onaj pasus koji po~inje re~ima: 'Suverena Priroda, koja vlada celinom, uskoro }e izmeniti sve stvari koje danas vidi{, i od tvari njihove druge }e stvari stvoriti, a posle od njihove, opet druge, da bi svitak ve~ito nov bio'?
	U kontekstu ovog poslednjeg prino{enja `rtava, to bi zna~ilo samo da }e Fideja opet da izraste, u obliku trave i cve}a. Dabome. Pa ipak, ja sam u tim re~ima na{ao i jedno posebno zna~enje, koje kao da je bilo uba~eno namenski, za mene li~no, sa svrhom da ga shvatim ba{ danas. Kamo sre}e da ja umem ljudima da govorim stvari koje bi na njih uticale tako duboko kao taj pasus na mene. Uvideo sam, ~itaju}i, da je ovaj mirni `ivot ovde, za koji zami{ljah da sam ga kona~no na{ao i nadao se da }u njime `iveti bez prekida i manje-vi{e bez naru{avanja sve do starosti svoje - da je taj `ivot bio samo jedno privremeno stanje, u op{tem, ve~nom proticanju razli~itih stanja. Moja zavr{na godina u sholi, na primer..."
	"Da li si rekao da su kotleti za mene, kad sam pokucala, Patera? Hteo si re}i da }e mi oni u{tedeti sav trud oko spremanja glavnog jela, a ja to veoma cenim. Miri{u predivno. Sigurna sam da }e Mejtera Ru`a i Mejtera Nana u`ivati u njima ogromno."
	Svila slegnu ramenima. "Ti mi ka`e{ da je vreme da ih jo{ jednom prevrnem, zar ne?"
	"Ne, Patera. Vreme je da ih digne{ sa vatre - i stavi{ na veliki tanjir. Ve} si ih prevrnuo, jednom."
	On othrama do pe}i. Oreb je, dok je on razgovarao sa Mejterom Mermer i sa Ma~etom, harao po ma~jem mesu, koje je sad bilo rasuto po stolu, ali jednim manjim delom i po podu. Kotleti su sa donje strane imali duboku, zlatnu, sme|u boju. Svila ih naslaga na najve}i tanjir koji je u ormanu postojao, prekri ih ~istim platnom, i odnese ih Mejteri Mermer, koja je stajala s druge strane praga.
	"Hvala ti vrlo, vrlo mnogo, Patera." Virnula je pod platno. "O-ho! Ala su lepi! Nadam se da si bar jo{ tri sa~uvao za sebe."
	Svila odmahnu glavom. "Jeo sam kotlete pro{le no}i, kad me je Njorka ~astio ve~erom. Ina~e, ja stvarno ne volim meso."
	Naklonila mu se, sasvim malo. "Moram pohitati pre nego {to se ohlade."
	"Mejtera?" re~e on, hramaju}i za njom, {ljun~anom stazom prema kenobi. Sun~anu goru}u {ipku zastor je ve} u potpunosti zaklonio; ali no}ni vazduh je po~ivao nepomi~no, suv i vru}, kao bolesnik koga je visoka telesna temperatura doterala na rub smrti.
	"[ta je, Patera?"
	"Ka`e{, miri{u predivno. Da li stvari... da li hrana tebi zaista miri{e dobro, Mejtera? Ti je ne mo`e{ jesti."
	"Ali je mogu kuvati, {to i ~inim", podsetila ga je blago, "pa onda, prirodno, znam {ta miri{e dobro."
	"Ja sam pomi{ljao samo na Mejteru Ru`u, a to nije lepo od mene. Trebalo je da nabavim ne{to u ~emu biste sve tri mogle u`ivati." Svila za}uta, uzaludno tragaju}i za re~ima koje ne bi bile neprikladne. "Stvarno mi je stra{no `ao i nastoja}u da na|em na~ina da to popravim."
	"Ja istinski u`ivam u ovome, Patera. Veliko mi je zadovoljstvo da budem ona koja }e odneti ovu dobru hranu mojim sestrama. A sada, molim te, vrati se u ku}u i sedi. Ne volim da te gledam kako trpi{ bolove."
	Oklevao je, `eljan da ka`e jo{ ne{to; onda je klimnuo glavom i okrenuo se. Ali pri tom okretu, njegov sko~ni zglob kao da se uvrnuo u ovojnici koja je popu{tala. Bol je bio tako o{tar da je Svila zamalo jauknuo. Napraviv{i grimasu od bola, dohvatio je rukom drveni stub senice, a zatim drugom jednu zgodnu granu malog kru{kovog drveta.
	U daljini se za~ulo kucanje na vrata.
	Da nije ve} stao, sada bi svakako stao da to oslu{ne. Kucanje se ponovilo, malo ja~e, i to, bez ikakve sumnje, sa njegove leve strane, iz Sun~ane ulice. Prednja vrata stambene zgrade vodila su na Sun~anu; kenoba uop{te nije imala vrata ka toj ulici.
	Hteo je povikati posetiocu da pri~eka, ali, paralisan iznena|enjem, nije pustio ni glaska od sebe. Jer preko zavesa na prozoru njegove sobe kliznula je jedna senka, vrlo slabo vidljiva, zato {to su svetiljke u njegovoj sobi snizile nivo maltene do potpunog ga{enja. Neko je tamo gore, i taj neko kre}e da otvori vrata; neko ko je, po svemu sude}i, gledao kako on hramlje stazom za Mejterom Mermer.
	Svi prozori stambene zgrade usmereni ka ba{ti bejahu {irom otvoreni. Kroz njih on za~u hitri bat nogu niz njegovo krivudavo stepeni{te; posle toga, nepogre{ivo, podizanje reze na vratima ka Ulici sunca i {kriputanje {arki dok su se ta vrata otvarala; zatim nejasno mun|anje nekih glasova - ne ba{ prijateljskih, ~inilo se.
	^udno, kako ga je sad malo boleo njegov sko~ni zglob. On pri|e vratima kuhinje/trpezarije i otvori ih najti{e {to je mogao; ali oboje se istog trena okrenu{e ka njemu, ona sa osmehom, on sa besnim zurenjem.
	"Evo ga", saop{ti [enila. "Sad mu sam ka`i, {ta god to ima{."
	Mo{us je zare`ao i odgurnuo [enilu u stranu. Ma~jim hodom pre{ao je do Sviline stolice za ~itanje i seo na nju.
	Svila pro~isti grlo. "Iako nemam `elju da izgledam kao lo{ doma}in, moram zapitati vas oboje {ta }ete tu."
	Mo{us mu se podrugljivo iskezio; [enila se potrudila, i maltene uspela, da izgleda pokajni~ki. "Ja stvarno nisam mogla u onim cipelama - stvarno nisam mogla - onoliko da {trapaciram iza mrtva~kih kola. A Orhideja nije kazala da ba{ moramo da idemo sve do groba. Samo je rekla da do|emo na Fidejine obrede `rtvovanja, {to sam i uradila. Neke `enske nisu ni do{le, uop{te."
	"Nastavi", re~e Svila.
	"A i ti si samo toliko tra`io od mene. Mislim, da do|em i molim se, {to sam tako|e ispunila."
	"@enama je zabranjeno da kro~e nogom u ovu zgradu", re~e joj Svila grubo. Po{to je Mo{us sedeo u njegovoj stolici, Svila, vo|en na~elom, nije hteo sesti ni u jednu drugu. "Izvin'te me za trenutak."
	U kuhinji je njegov kotli} vode `estoko klju~ao; on ubaci jo{ jedan veliki komad drveta u vatru i prona|e Krvov {tap u uglu.
	^im se vratio u trpezarijski deo te velike dvojne prostorije, [enila mu re~e: "Ka`e{ da nisam smela u}i ovde, ali to mi nije bilo poznato. @elela sam da pri~am s tobom dok smo bili u tvom mantejonu, dok si pri~vr{}ivao poklopac na sanduk, ali ~inilo mi se da to nije najbolje vreme niti mesto, jer nas je ona hemijska `ena gledala. ^ekala sam te tamo, i ~ekala, ali nisi se vratio. Posle nekoliko sati, oti{la sam u va{u ba{tu, gledaju}i gde bih mogla da pijem vodu, i na{la ovu zgodnu ku}icu. Neko vreme sam se igrala sa tom pticom koja ti je ku}ni ljubimac, a onda... hm, {ta re}i... onda sam, eto, legla i malo odspavala."
	Svila klimnu glavom, napola samome sebi. "Znam da koristi{ r|u, a sigurno se ponekad i `estoko napije{. Kad si mi ju~e, za vreme isterivanja demona, rekla da ima{ dobro pam}enje, napomenula si i to da celog tog dana nisi nijednu kap popila. Da li si ovde pila?"
	"Ne bih, valjda, ponela bocu na Fidejinu sahranu!"
	Mo{us se tiho zakikotao. On je, u me|uvremenu, izvukao no`, kojim je po~eo ~istiti nokte.
	"Mo`da ne bi", priznade Svila. "A da si donela, ja bih to primetio, sem ako bi bila neka vrlo mala boca. Ali mo`e se pretpostaviti da si ponela pare, a u na{em susedstvu ima bar deset mesta gde bi ti prodali pivo, rakiju, ili ma {ta drugo {to zatra`i{."
	Mo{us re~e: "Kolko ti dala Orhi?"
	"To pitaj nju", re~e Svila. "Ona te poznaje, i nema sumnje da te se pla{i - izgleda da uliva{ strah svakoj `eni. Siguran sam da }e ti ona kazati."
	"Dala ti mnogo, kolko ~ujem. Gomile cve}a i dovoljno mesi{ta da svi bogovi u Glavnom procesoru budu siti bar nedelju dana. Tako mnogo. A ovu kurvu ovde, nju si uvuko u svoj krevet, i sad gleda{ da ispumpa{ iz nje sve {to ona ima, keru jedan."
	[enila pre|e {akama po haljini. "Pogledaj me, obu~ena sam. Zar bih bila obu~ena?"
	Svila udari po podu Krvovim {eta~kim {tapom. "Ovo je besmisleno! Ti{ina, oboje. [enila, ka`e{ da `eli{ razgovor sa mnom. A ja sam danas po podne poku{avao da razgovaram s tobom u mantejonu, ali nisi htela ni da mi odgovori{."
	Primenila je jedan svoj trik, koji se sastojao u tome da pogne glavu i zuri, sa nekim poluosmehom, u njegove otrcane, crne cipele, kao da su zabavne; Svilu najednom obuze predose}anje da bi lako mogao gledati taj trik jo{ mnogo, i premnogo puta. "Objasni svoje pona{anje", re~e on, "ili odlazi odmah."
	"Nisam mogla da razgovaram u tom ~asu, Patera. Toliko sam morala razmi{ljati! Zato sam ~ekala. Zna{, da popravim stvari, donekle u onom smislu kako je to Mo{us rekao. Ali sad i ja ho}u s tobom da razgovaram, nasamo."
	"A-ha. A ti, Mo{use? Jesi li i ti do{ao radi razgovora nasamo? Upozoravam te, imam nekoliko o{trih stvari da ti ka`em."
	Mo{usovim licem pro|e maleni trzaj iznena|enja; vrh njegovog no`a zastade, na trenutak, u svome patroliranju ispod ivica noktiju. "Kaza}u ti odmah. [alje me Krv."
	Svila klimnu glavom. "To sam i pretpostavio."
	"Dao ti je kolko dugo? ^etri nedelje? Neki takav pse}i izbljuvak?"
	Svila opet klimnu glavom. "^etiri nedelje; na kraju tog razdoblja moram doneti jednu znatnu svotu, a kad to ispunim, ima}emo novu konferenciju."
	Mo{us ustade gipko kao jedna od onih zveri koje je Gljiva nazivala risovima. Pru`io je no` vodoravno napred, vrhom uperen ka Svilinim prsima, tako da se Svila, hteo-ne hteo, morao setiti onog upozorenja koje je pro~itao u utrobi Njorkinog ovna. "To vi{e ne va`i. Ima{ nedelju dana da donese{ sve. Sedam dana!"
	Sa vrha pra{njavog ormana koji se, prepun raznih ~udnih i retkih stvari, nalazio pored stepeni{ta, Oreb graknu: "Jad-ni Svila?"
	"Imali smo sporazum", re~e Svila.
	"O}e{ da vidi{ koliko vredi tvoj zeznuti sporazum?" Mo{us pljunu Svili pred noge. "Sedam dana, ako ne i manje. Da donese{ ceo iznos. Posle toga, mi dolazimo."
	"Lo{ ~o-vek!"
	Dugi no` sevnu kroz prostoriju i zari se, trepere}i levo-desno, u zid od trske i gipsa, iznad ormana. Oreb je samo zakre{tao prestravljeno; jedno crno pero zaplovi odozgo, prema podu.
	"Kupio si pticu-govnaricu", pro{aputa Mo{us, "da nas zeza, je li? Evo ti ga na! Ja je ne bi dao za hranu nijednom od mojih jastrebova. Ako si tolko topao da je zadr`i{, nau~i je da dr`i klepetalicu zatvorenu."
	[enila se iscerila. "A ti ako }e{ bacati no`eve na tog pticana, bar bacaj dovoljno ve{to da ga pogodi{ iz prve. Proma{ivanje nije toliko upe~atljivo."
	Mo{us zamahnu da je udari, ali ga Svila uhvati za zglob {ake. "Ne budi detinjast!"
	Mo{us mu pljunu u lice, a izrezbarena glava {tapa, na~injena od tvrdog drveta, istog trena ga tresnu u donju vilicu, odozdo. To je bilo pra}eno tvrdim, o{trim zvukom, kao od udarca velikog zidarskog ~eki}a po zidu. Mo{usova glava polete unazad, zatim isto tako i Mo{us ceo. Stropo{ta se na pod, i uz put polomi jedan sto~i}.
	"Ahh!" re~e [enila. O~i su joj blistale od uzbu|enja, a lice joj je zra~ilo napetom pa`njom.
	Mo{us je nepomi~no le`ao samo sekund ili dva, mada se Svili ~inilo da je to potrajalo mnogo du`e; onda je otvorio o~i i jo{ nekoliko dugih trenutaka zurio u ni{ta. Zatim se pridigao u sede}i polo`aj.
	Svila di`e {tap. "Ako ima{ igli~ar, sad je vreme da ga potegne{."
	Mo{us ga pogleda ljuto, pa odmahnu glavom.
	"Dobro. Je li to bila tvoja poruka? Da u roku od sedam dana moram isplatiti Krvu dvadeset {est hiljada?" Svila slobodnom rukom izvu~e maramicu i obrisa Mo{usovu pljuva~ku sa lica.
	Jedva malo razmi~u}i usne, Mo{us re~e: "Sedam, ili manje."
	Svila je spustio {eta~ki {tap tako da se opet mogao osloniti na njega. "Jesi imao jo{ ne{to?"
	"Ne." Mo{us mukotrpno ustade, oslanjaju}i se jednom rukom o zid.
	"Onda imam ne{to da ka`em ja tebi. Fidejine ceremonije bile su danas. Poznavao si je, jasno, ona je radila za Krva ba{ kao i ti, posredno ili neposredno. Znao si da je poginula. Nisi do{ao na njen ispra}aj, niti si dao ijednu zver za `rtvovanje. Kad je njen grob zatvoren, upitao sam Orhideju da li je dobila ijedan izraz `aljenja od tebe ili od Krva. Rekla je, veoma `estoko, da nije. Pori~e{ li ovo?"
	Mo{us nije ni{ta rekao, samo je bacio jedan hitri pogled ka uli~nim vratima.
	"Da li si i{ta poslao, i{ta rekao? Nemoj, jo{, poku{avati da ode{. Ne preporu~ujem to."
	Mo{us mu sad uzvrati jednakim zurenjem, o~i u o~i.
	"Mogu}e je da si verovao da je Krv ne{to rekao ili u~inio u ime vas obojice. Je li to bilo?"
	Mo{us odmahnu glavom; oslabljene svetiljke u trpezariji stvarale su odsjaje na njegovoj nauljenoj kosi.
	"Pa, dobro. Pripadnik si ljudske rase. Izbegao si izvr{avanje svoje ljudske du`nosti, a moje je da te na to podsetim - da te nau~im kako ~ovek postupa, ako to dosad nisi nau~io. Nauk ne}e biti tako lak idu}i put, upozoravam te." Svila energi~nim koracima pro|e pored njega i otvori vrata ka Ulici sunca. "Po|i s mirom."
	Mo{us je oti{ao bez ijedne re~i i bez osvrtanja; Svila zatvori vrata za njim. Dok je spu{tao rezu u le`i{te, oseti da ga je [enila hitro poljubila u vrat. "Ne radi to!" pobuni se on odmah.
	"E pa, htela sam, a znam da me ne}e{ pustiti da te poljubim u lice. Ina~e, on je imao igli~ar, zna{."
	"Pretpostavio sam da ima. Imam i ja. Ho}e{ li sesti, molim te? Bilo gde. Boli me taj zglob, a ne mogu sesti dok ti ne sedne{."
	Spustila se na onu tvrdu, drvenu stolicu na kojoj je prethodne no}i sedeo Rog, a Svila se zahvalno sru~io na svoju uobi~ajenu. @dralova ovojnica sad je bila primetno hladna; on je odmota i tresnu po klupici nekoliko puta. "Poku{avao sam da ovo radim ~e{}e", primeti on, "ali nije bilo u~inka. Izgleda da ova stvar mora prvo da se ohladi, da bi htela iznova da se zagreje."
	[enila klimnu glavom.
	"Rekla si da bi htela da razgovaramo. Mogu li ja prvi da ti postavim jedno pitanje?"
	"Ti pitaj, a ja da l' }u umeti da odgovorim, ne znam. Dakle?"
	"Kad smo bili u mantejonu, i kad sam zaptivao poklopac na Fidejin kov~eg, nagovestila si da je Fideja bila {pijunka, a kad sam te pitao {ta to zna~i, nisi vi{e ni{ta htela re}i. Pre nekoliko minuta jedna od mojih sibila upozorila me je da sam u opasnosti zato {to }e nekoliko ljudi u na{em kvartu, ~ini se, poku{ati da me uguraju u politiku. Ako sam obavio pogrebne ceremonije za jednu {pijunku, pa ako se to i sazna, opasnost }e biti znatno pove}ana, pa prema tome..."
	"Nisam, Patera! Nije Fideja bila {pijunka. Govorila sam o sebi samoj, zna{, kao da sam ja neko drugi. To je jedna moja lo{a navika."
	"O sebi?"
	@ustro je klimnula glavom. "Vidi{, Patera, sve do tog trenutka nisam uvidela {ta se stvarno de{ava, {ta radim. Al kad sam odsedela celu onu pogrebnu sve~anost, odjednom kao da me je munja udarila. To je zaista stra{no te{ko objasniti."
	Svila namota ovojnicu oko zgloba. "[pijunirala si na{ grad? Viron? Nemoj poku{avati da izbegne{ odgovor, ili da ne{to vrda{, molim te, k}eri moja. Ovo je izuzetno ozbiljna stvar."
	[enila se zapiljila u njegove cipele.
	Posle nekoliko trenutaka, Oreb izviri preko ivice ormana sa retkim predmetima. "^o-vek ode?"
	"Da, oti{ao je", re~e [enila. "Al on bi mogo i da se vrati, zato ti dobro pripazi."
	No}ni vran pognu glavu duboko, a onda se po~e rvati sa Mo{usovim no`em; teglio je kljunom 'jabuku' na kraju dr{ke no`a, skakao je na dr{ku, odgurivao se jednom skerletnom nogom od zida. [enila je to posmatrala, i ~inilo se da se zabavlja - mada joj mo`da, pomisli Svila, odgovara bilo kakvo skretanje sa prave teme.
	On pro~isti grlo. "Rekao sam da }u postaviti jedno pitanje, a ve} sam ih postavio nekoliko; izvinjavam se. Nagovestila si da ti je potreban moj savet, a ja sam rekao, ili bar dopustio mogu}nost, da }e{ ga dobiti. O ~emu `eli{ da razgovaramo?"
	"Pa, da", re~e ona, okre}u}i se od vrlo zaposlene ptice opet ka Svili. "Ja sam, kao {to ka`e{, u frci. Nisam sigurna koliko si ti u nevolji, Patera, ali ja sam sigurno u mnogo ve}oj. Ako Garda ikad sazna {ta sam radila, najverovatnije }u biti streljana. Moram na}i neko mesto gde on ne}e mo}i da me prona|e, to je prvo, jer ako me na|e, bi}u jo{ dublje u 'g'. Ne znam gde }u da prespavam, ali no}as se kod Orhideje ne vra}am, to je sigurno."
	"On?" Svila je za trenutak sklopio o~i; kad ih je opet otvorio, upitao je: "Doktor @dral?"
	[eniline o~i se ra{iri{e. "Da. Kako si znao?"
	"Nisam znao. ^isto naga|anje. Sad bi, valjda, trebalo da budem zadovoljan {to sam pogodio, ali nisam zadovoljan."
	"Je l' po tome {to je upao u moju sobu ju~e dok smo ti i ja razgovarali?"
	Svila klimnu glavom. "Iz tog, ali i iz drugih razloga. Po ~injenici da ti je dao bode`, kao {to si mi ju~e rekla. Po tome {to je prvo pregledao tebe, od svih `ena u Orhidejinoj ku}i, i {to ti je povremeno davao r|u. Mogao te je pregledati prvu naprosto iz neke naklonosti, da bi ti {to pre mogla izi}i u grad, kao {to si rekla kad sam te o tome pitao ju~e. Ali jasno je bilo da je on to mogao raditi i zato {to je o~ekivao da od tebe dobije ne{to vredno; informacije o ne~emu - to je bila jedna od mogu}nosti."
	Svila na~ini pauzu i protrlja se po obrazu. "Dalje, imala si bode` pri ruci, i to skriven, kad si susrela Fideju. Ve}ina `ena koje nose oru`je, nose ga no}u, koliko sam ja ~uo; a Krv je, i mo`da ne samo on, o~ekivao da se vrati{ u Orhidejinu ku}u na ve~eru. Kasnije si mi sama rekla da si o~ekivala da }e{ imati no} napornog rada, u `utoj ku}i."
	"Kad `ene kao ja moraju da se muvaju po no}noj strani, treba im nekakvo oru`je, Patera, veruj ti meni."
	"Verujem ti. Ali ti nisi nameravala da se muva{ izvan ku}e po mraku, {to zna~i da ti je pretila, ili si o~ekivala da }e ti zapretiti, neka druga opasnost. ^inilo se razumno, dakle, pretpostaviti da je ~ovek koji ti je dao no` isti onaj koji te u opasnost {alje. @eli{ li mi re}i kuda si, u to vreme, krenula?"
	"Da uzmem... ne. Ne}u da ti ka`em, ne sad." Nagnula se napred, iskrena, duboko uznemirena, i Svila se u tom trenutku mogao zakleti da nije svesna svoje lepote. "Sve ovo je pogre{no. Mislim, istina je, ~injenice su istinite, al ipak ne izgleda onako kao {to je stvarno bilo. Ispada kao da sam ja iz nekog drugog grada. A ja jednako pripadam Vironu kao i ti. Ovde sam ro|ena, prodavala sam vodenu travu kad nisam bila mnogo ve}a nego ta hoklica na kojoj dr`i{ nogu."
	Svila klimnu glavom, pitaju}i se da li ona shvata koliko on silno `eli da je dodirne. "Verujem ti, k}eri moja. Me|utim, ako `eli{ da ja istinu znam, mora{ mi je re}i. Kako je tebi izgledalo, tada?"
	"@dral je bio prijatelj, ba{ kao {to sam ju~e i rekla. Bio je fin sa mnom i donosio mi je stvari i kad nije morao. Rekla sam ti za onaj buket {enila? E pa, takve stvari, male ali zgodne. Ve}ini devojaka on se dopada, ja sam mu nekoliko puta dala za d`abe. On se pali na velike devojke. O tome pri~a, onako, sa smehom."
	Svila re~e: "Poga|a ga {to je malog rasta; to mi je rekao kad smo se prvi put videli. Mo`da se sa visokom `enom ose}a kao da je i sam postao vi{i. Nastavi."
	"I tako je bilo izme|u nas jo{ od kad sam se uselila u Orhinu ku}u. Nije on kazao 'Ajde ti da uhodi{ za mene, obe}aj da }e{ izdati na{ grad, a ja }u ti dati uniformu.' Nego, pre jedno dva meseca, sedele smo i pri~ale s njim, nas pet-{est, i {alile smo se u vezi sa onim {to nam on radi. Ti zna{ {ta on nama radi, kad nas pregleda?"
	"Ne znam", priznade Svila umorno, "ali mogu lako zamisliti."
	"Onda je jedna pomenula da smo nedavno imale i jednog Komisionara. @dral je, kao, zazvi`dao, i pitao koja ga je zaka~ila na kuku. Ja sam rekla da sam to bila ja, a on je pitao da li sam od Komisionara dobila veliki bak{i{. Kasnije, kad me je pregledao, pitao me da li je taj, kojim slu~ajem, pomenuo kaldea."
	Svila uzvi obrve. "Kaldea?"
	"Tako sam ja shvatila, Patera. Rekla sam da nije, i jo{ sam rekla da je kalde, koliko ja znam, mrtav. @dral je rekao, da, dabome, mrtav je. Ali kad je zavr{io pregled i kad sam se ve} obla~ila, rekao je da bi voleo da zna ako taj Komisionar, ili ma ko drugi, pomene kaldea, ili Povelju, ili nekog savetnika. E, ali Komisionar jeste rekao ne{to o savetnicima..."
	"A {ta?" upita Svila.
	"Samo to da je nedavno oti{ao na jezero da vidi dvojicu savetnika, Tarsijera i Lorija. Ja sam uzvikivala: 'Uh! Ah! Setila sam se!' - kako se to ve} radi, ali, za sebe, mislila sam da je to ba{ bezna~ajno obave{tenje. @dral je, naprosto... sav se zaustavio, kad je to ~uo. Zna{ {ta ho}u da ka`em?"
	"Svakako."
	"Posle, kad sam bila obu~ena i krenula napolje, @dral je izlazio iz Violetine sobe i dodao mi jedan presavijen papiri}. Ugurao mi ga je, zna{, Patera, ovde, ovako. Kad sam ostala sama, izvukla sam i pro~itala, a to je bio platni nalog na donosioca, u iznosu od pet karata, sa potpisom nekog tipa za koga nikad ~ula nisam. Smatrala sam da je bezvredan sto posto, al po{to sam ve} prolazila blizu fiska, svratila sam, i oni mi dali pet kartica u ruke, bez pitanja ko sam, {ta sam, odakle mi, i sli~no. Tek tako, pljas, pet zlatnih na {alter, izvolte." [enila je zastala, ~ekaju}i njegovu reakciju. "[ta misli{, Patera, koliko ~esto ja }apim tako sla|anu napojnicu, pet karata, aaaa?"
	Slegnuo je ramenima. "Po{to si zabavljala Komisionara, onda, mo`da jednom u mesec dana."
	"Ne ra~unaju}i taj platni nalog, dobila sam u celom `ivotu samo dve takve napojnice, to ti je istina. Kod Orhideje, tip pla}a deset para samo da u|e i gleda cure; ako po|e sa mnom, mora da mi da jednu kartu, koju ja posle podelim sa Orhidejom. A kad do|e neko kao taj Komisionar, on u|e d`abe, i dobije 'p' za d`abe, jer niko ne `eli nevolje. Dobije najbolje cice, i jo{ mora{ da mu govori{ kako je stra{no dobar, i na kraju ne da ti ni bak{i{. Ali od onih koji pla}aju, dobijem jednu karticu, kao {to rekoh. Za to imaju pravo na celu no}, ako im je volja. Zna~i ako prvi moj konj za to ve~e ho}e, stvarno, da ostane celu no}, i ako na kraju ne da bak{i{, meni ostane da sam zaradila pola kartice za celu jednu no}."
	Svila re~e: "Znam ljude koji ne dobiju pola karte ni za nedelju dana mukotrpnog rada."
	"Sigurno. Ina~e, {to bi mi to radile, {ta misli{? Ali, ho}u re}i, kad mi bude dobra nedelja i kad me mnogi ~aste, ostane mi ~istih ~etiri ili pet kartica. Ili {est. Ali, kad tako bude, slede}e nedelje zaradim samo dve tri, to ti je sto posto. Tako to ide. I gle, ja ovog puta zaradila koliko za celu jednu dobru nedelju, naprosto tako {to sam rekla @dralu ne{to {to je taj Komisionar izlupetao. E-heee-heeej! [e}eru moj! Sad mi ti ka`i da je trebalo da znam u {ta ulazim, al ja tad nisam mnogo razmi{ljala, to ti je istina."
	Svila promrmlja: "Zna~i, tako je po~elo. A kasnije, k}eri moja?"
	"Kasnije sam mu ispri~ala mo`da jo{ jedno {est ili osam obave{tenja. Osim toga, nosila sam neke stvari kod dvojice ili trojice ljudi, za njega, po dnevnoj strani. E, sad, ako nai|e neki Komisionar, ili pukovnik, neko takav, zna{? - ja odmah oko njega, cico, maco, i budem mu stvarno super-dobra, i ne muzem ga za bak{i{ ili poklone kao {to bi svaka druga cura. Stvar je oti{la toliko daleko da sad kad ja nisam prisutna, takvi dolaze i pitaju za mene."
	No}ni vran se uzvrpoljio na vrhu ormana za retkosti, glavu je nagnuo upitno, a svoj duga~ki, grimizni kljun napola otvorio.
	"Ali kad sam videla Fideju na onom ledu, po~ela sam da mislim." [enila privu~e stolicu bli`e Svili i snizi ton. "Mora da nabaci{ Krvu dvadeset {est hiljada da bi zadr`ao ovo mesto? Tako je rekao Mo{us."
	Svila nagnu glavu na jednu stranu, ali samo za {irinu jednog prsta, ne vi{e.
	"U redu, ako je tako. Za{to ne uzme{ - za{to ne bismo ti i ja uzeli to od @drala, Patera?"
	"^o-vek do{o", upozori ih Oreb. "Vra-ta."
	[enila di`e ka njemu bri`an pogled.
	"Vra-ta", bio je uporan Oreb. "Ne kuca."
	
	4. PROHEIN AMI
	Svila ustade najti{e {to je mogao, mada ga je ovo neodoljivo podse}alo na njegov raniji neuspeh da iznenadi [enilu i Mo{usa. Ostaviv{i {tap pored stolice, on pri|e zamandaljenim vratima ka Sun~anoj, naglo podi`e te{ku polugu iz gvozdenih le`i{ta (i zadr`a je u rukama, da mu poslu`i kao oru`je ako zatreba) i hitrim poktetom otvori vrata.
	Visoki ~ovek u crnoj mantiji, koji je ~ekao na ulici, nadomak praga, kao da nije bio ni najmanje iznena|en. "Da li te je moja, hmm, prisutnost ovde, ovaj, uznemirila, Patera?" zapita on nazalnim, ali i odzvanjaju}im glasom. "Nastojao sam da budem, hmm, diskretan, i, ovaj... nenametljiv. Razume{ ti mene? Priti{an, da? Pritihnut. Nisam dovoljno ve{t u tome, mo`ebiti. Ve} sam bio na tvojim vratima kad sam ~uo glas, hmm, neke dame."
	Svila spusti polugu na pod i ostavi je oslonjenu o zid. "Znam da je to donekle protivno propisima, Va{a eminencijo..."
	"A ne-ne-ne! Ima{ ti svoje razloge, siguran sam, Patera." ^ovek u crnom se nakloni, savijaju}i se samo u struku. "Dobro ve~e, draga moja. Dobro ve~e, i neka svaki bog bude s tobom no}as." On uputi Svili zubat osmeh koji je veoma zablistao ~ak i pri slaboj svetlosti nebeskih zemalja. "Potrudih se ja veoma da stojim izvan, hmm, zone - heh - slu{anja, Patera. ^ujnost? Koliko sluh mo`e. Osim, hmm, sna`an glas ove dame. ^uo sam glasove, prizna}u, prizna}u, osim kad su kola prolazila. Ako razume{ ti mene. Ali nijednu re~ koju ste rekli. Nijednu nisam, razume{?" On se opet osmehnu. "Sveta Scilo ti mi svedokinja budi!"
	Svila izi|e iz zgrade, na prag. "Izuzetno mi je `ao {to sam tako naglo otvorio, Va{a eminencijo. ^uli smo... trebam da, ne, treba da, ka`em, re~eno nam je..."
	"Ma sasvim u redu, sasvim ni{ta, Patera!" Jedna {aka je ve} po{la gore a zatim se pra}aknula napred, u gestu otpisivanja neva`ne stvari.
	"...da ima neko pred vratima, ali ne i ko..." Svila duboko udahnu. "Sigurno dolazite po hitnom poslu, ina~e ne biste po{li tako pozno, Va{a eminencijo. Zar ne}ete u}i?"
	Pridr`ao je vrata, a kad je ~ovek u crnoj ode`di u{ao, Svila ih je opet zamandalio. "Ovo je nama, na `alost, trpezarija. Sastavljena sa kuhinjom. To je najbolja prostorija koju imamo. Mogu Vam ponuditi vodu i... i banane, ako Vam je volja." Pade mu na um da nije stigao da istra`i sadr`inu Ma~etove kese. "Mo`da i neku drugu vrstu vo}a."
	^ovek sli~nim gestom otpisa i vo}e. "Davao si savete ovoj mladoj dami, zar ne, Patera? Nisi je ispovedao, nadam se. Ili bar nisi jo{ po~eo, a nisi, iako ja ni re~ nisam razumeo. Prepoznao bi ja, hmm, ritam i intonaciju, razume{ ti mene, Pesovog opro{taja, verovatno bi, pa {ta, molim te, toliko puta sam i sam ispovedao, i ispovedao. Litanija svetih imena, ne? Pa u ime Pesa velikoga, pa Ehidne bo`anske, pa Scile pr`e}e, pa sve tako redom. Ali nisam, ovaj, ni{ta tako ~uo. Ni{ta - ba{ ni{ta."
	[enila, koja je ustala kad i Svila, i{la za njim do vrata i stajala na vratima uz njega, sada upita: "Ti si isto augur, Patera?"
	^ovek u crnom se jo{ jednom nakloni, a onda podi`e krst sa {upljinama du` sva ~etiri kraka, koji mu je visio na grudima; zlatni lanac, na kome je krst bio, zablista kao sama Zlatna staza, u skromnoj, otrcanoj trpezariji. "Jesam, itekako, draga moja. Augur sasvim, sasvim sposoban za diskreciju, ina~e ne bih bio ovde gde jesam danas, razume{. Zna~i, ni{ta nema da se bri-ne{, draga moja, da sam prislu{kivao ijednu re~ {to ste vi ovde pri~ali."
	"Znam ja da mogu imati puno poverenje u tebe, Patera, to se razume samo po sebi. Nego, htela sam re}i, Patera Svila i ja mora}emo da pri~amo jo{ dugo. Mogla bih oti}i negde drugde i vratiti se kroz sat-dva - koliko god vremena proceni{ da tebi treba."
	Svila je zapanjeno blenuo u nju.
	"^ekajte, dozvolte jednu stvar, molim vas - takva da-ma? U ovakvom delu grada? Ma ja o tome ne}u ni da ~ujem. Ni da ~ujem. Nijedan ~asak, razume{ ti mene? Ali bi mogao re~-dve sa Paterom sada, pa posle da idem."
	"Naravno", re~e mu [enila. "Molim te, ne obra}aj pa`nju na mene uop{te, kao da nisam tu, Tvoja eminencijo."
	Bio je za vi{e od pola glave vi{i od Svile (mada je Svila bio visok maltene koliko Njorka), i bar petnaest godina stariji. Istanjena, prore|ena kosa, crna kao antracit, prosipala mu se niz ~elo; dok je govorio, zabacivao ju je, trzajima glave, unazad, da mu ne pada u o~i. "Ovo je Patera Svila, je li, molim te? Ne verujem da sam ikad, hmm, imao prilike da, ovaj, da ga upoznam. Savr{eno sam ti nepoznat, a? Patera. Ili maltene. Ako si me i video nekad, to je bilo tako malo da kao da uop{te nisi. Kamo sre}e da nije tako. Kamo sre}e da se, hmm, sre}emo kao sta-ri prijatelji. Ali jesam te malo i zavrnuo, a? Pre par godina. Nema {ta, priznajem to. Potvr|ujem i priznajem, razume{ ti mene. Ali, molim te lepo, morao sam da radim ono {to je najbolje za Udru`enje. Udru`enje je na{a mati, ono je va`nije od bilo kog ~oveka. Ja sam Ustavica."
	Preusmerio je osmeh ka [enili. "Ova mlada lepojka mo`da }e radije zadr`ati - hmm... kako da ka`em molim te... diskretnu anonimnost, da? Moglo bi to biti dobro kao predostro`nost, da? Kako god ona, ovaj, voli. Nema uvrede, nema ljutnje."
	[enila klimnu glavom. "Ako ti nema{ ni{ta protiv, ja bih tako, Patera."
	"Ni{ta, ni{ta, ni{ta protiv, ni-ka-ko." Ustavicina {aka zatalasala se nemarno. "Ni najmanje. Dozvolte jednu stvar - pa ja to i preporu~ujem."
	Svila re~e: "Vi ste prisustvovali mom diplomskom ispitu, Va{a eminencijo. Bili ste na sve~anom podijumu, rame uz rame sa Prelatom na{e shole. Ne pretpostavljam da ste me zapamtili."
	"Jesam! Jesam! Kako da nisam! A za{to ti ne sedne{, draga moja? Svilo, zapamtio sam ja tebe itekako. Diplomirao sa po~astima, je li tako, molim te? Pa da! Nikad ja ne zaboravim tu de~urliju koja postanu u~enici pokolenja. Bio si ti i najja~e mom~e u toj staroj sholi, te godine. Se}am se da sam rekao Kvecalu - Prvom govorniku, al trebalo bi da ka`em, je li, Njegovoj svesnosti. Ka`em ja njemu, ovoga je trebalo u arenu. Ali, ovaj, eto. Eto. Mi smo te, he-he. Poslali ovde. Jesmo, {ta tu ima da se pri~a. To je vi{e bilo kao jedna {ala, razume{ ti mene. Ali mojom krivicom. Jeste, brate, ja sam za to odgovoran sto posto. [to smo te, mislim, bacili ovde. U ovaj kvart i ovaj mantejon. Bilo je na moj predlog." On iskosa pogleda slupane ostatke malog stola preko koga je Mo{us pao, pa spusti svoje mr{avo telo na Svilinu stolicu za ~itanje. "Ja sam navaljivao da to tako bude - ma sedi i ti, Patera - a dragi Kvecal se sasvim saglasio."
	"Hvala, Va{a eminencijo." Svila sede. "Hvala Vam mnogo. Na bolje mesto nisam mogao do}i."
	"A ne, ne, ne misli{ ti to. A ne mogu ti ni zameriti {to misli{ ono drugo {to stvarno misli{. Ni najmanje zameriti, je li tako. Jer ti si se, dozvoli jednu stvar, molim te, ti si se o~ajno lo{e proveo. Ja, ovaj, mi, mi smo to znali, Kvecal i ja. Jasno je to nama, molim te lepo. Ali tvoj jadni stari, hmm, prethodnik. Kako se ono zvao?"
	"[tuka, Va{a eminencijo. Patera [tuka."
	"E ba{ tako, dabome. Patera - [tuka! [ta bi bilo da smo mu poslali jednog od onih manjih de~aka, onih {to su bili kao ze~i}i mali, a? Takvog bi ubili i pojeli prvog dana, u ovom kvartu, je li tako? Molim te lepo. Ti sad zna{ da je tako, Patera, a ja sam znao jo{ onda. Zato sam predlo`io Kvecalu da bacimo tebe, a on je odmah uvideo logiku toga. I evo tebe sada, vidi{. Sam si. Otkad je [tuka, hmm... oti{ao u jedno vedrije podneblje? Fino, fino si ti ovde postigao, Patera. I-zu-zet-no dobar rad. Mislim da to nije prejako re~eno."
	Svila prisili sebe da ne{to ka`e. "Rado bih se slo`io s time, Va{a eminencijo." Re~i su dolazile jedna po jedna, te{ke kao kamenovi-putokazi pobodeni du` druma. "Ali ovaj mantejon je prodat. To sigurno znate. Nismo mogli ni poreze da platimo. Grad je zaplenio celo imanje; pretpostavljam da je Udru`enju javljeno o tome, ali meni nije re~eno ni{ta. Novi vlasnik }e svakako zatvoriti i mantejon i palestru, a lako bi moglo biti da ih i sru{i."
	"On je vrlo naporno radio, draga moja", saop{ti Ustavica [enili. "Ti ne stanuje{ u ovom kvartu, a? Pa ne mo`e{ znati. Ali potrudio se. Potrudio se."
	Svila re~e: "Hvala Vam, Va{a eminencijo. Veoma ste ljubazni. Vi{e bih voleo, me|utim, da ne postoji potreba za takvom ljubazno{}u. Vi{e bih voleo da sam, na neki na~in, doveo ovaj mantejon do uspeha. Kad sam Vam zahvalio {to ste me ovde rasporedili, nije to bilo iz u~tivosti. Ne volim ja stvarno ovo mesto - zgrade su tesne, stare i ru{evne, i tako dalje, mada sam jedno vreme nastojao da ubedim sebe da ga volim. Ali ovaj narod... Ima ovde mnogo r|avih ljudi. To svako ka`e, i to je istina. Ali dobri ljudi u ovom kvartu zaista su u vatri prekaljeni i ostali su dobri, i posle svega {to je ovaj Svitak bacio na njih. Nema takvih ljudi nigde drugde na celom Svitku. Pa ~ak i oni r|avi, iznenadilo bi Vas koliko zapravo..."
	U tom ~asu Oreb dolepr{a [enili u krilo, nose}i Mo{usov no` u kljunu.
	"Pazi ovo, molim te lepo! [ta je to?"
	"Orebu je bilo i{~a{eno krilo", objasni Svila. "To sam mu ja i{~a{io, slu~ajno, Va{a eminencijo. Ju~e je jedan lekar vratio zglob na mesto, ali krilo jo{ nije ozdravilo."
	Ustavica talasanjem {ake odbaci te Sviline primedbe. "Ovaj bode`, jelte, ~ije je to, je li tvoje, draga moja?"
	[enila, bez ikakvog traga osmeha, klimnu glavom. "Bacila sam no` da bih ilustrovala ne{to {to sam Pateri Svili obja{njavala, Tvoja eminencijo. A sad mi ga Oreb, vrlo ljubazno, vra}a. Ja mislim da se ja njemu dopadam."
	Oreb se oglasi jednim zvi`dukom.
	"Ti si to bacila? Dozvoli jednu stvar draga moja, ne `elim da izgledam skepti~an, ali..."
	[enila munjevito izmahnu, opru`iv{i celu du`inu ruke prema ormanu; zid iznad ormana odjeknu potmulo, sna`no i kratko. Se~ivo je bilo do polovine zariveno u zid; no` nije ~ak ni vibrirao.
	"A-uh! O, bogovi! Al ga zakrka!" re~e Ustavica. Digao se sa sedi{ta i oti{ao da pogleda. "Nikad nisam - ovo je stvarno naj... hmm, naj..." Dohvatio je dr`ku no`a i poku{ao ga izvu}i, ali nije i{lo, pa je po~eo klimati no` levo-desno i gore-dole. "Samo jedna rupa je ovde - ja vidim... ovaj... ta~no samo jednu rupu u celom zidu."
	"Smatrala sam da Patera Svila `eli da ima na svom zidu {to je mogu}e manji broj rupa", re~e [enila tmurno.
	"A-ha!" uzviknu Ustavica, likuju}i, jer je uspeo da i{~upa no`. Vratio je oru`je [enili, uz duboki naklon. "Tvoje oru`je, draga moja. Znao sam ja da se za ovaj kvart pri~a da je... hmm... grub? @estok. Bezakonje. Video sam, isto tako, i ovaj skr{en sto~i} tu. Ali nisam pretpostavio da... Patera, moje... ovaj, na{e divljenje prema tvom radu ve} je bilo vrlo veliko. Ali sada je jo{, ovaj, moje je sada jo{..." On opet sede. "Eto to htedoh re}i, Patera. Mogao bi ti sada pomisliti da, ovaj, mi... Kvecal i ja..."
	Njegova pa`nja se prenese na [enilu. "Kao {to ovaj dobri augur zna, ja sam Prvom govorniku, hmm, prohain ami, draga moja. Nesumnjivo ti ve} dobro zna{ tu, ovaj, titulu. Njegov, da se izrazim, kao ovi gardisti {to bi rekli, a|utant. Njegov koadjutor, razume{ ti mene. To je, ovaj, slu`beni i formalni naziv. Najkorektnije. A htedoh re}i da smo mi pratili napredovanje Paterino, da, sa pa`njom i divljenjem. Imao je on te{ko}e. Oh! Da! Nailazio na prepreke, dozvolte. Njivu dobio jednu koja nije laka za oranje, jelte. Ovaj mantejon, to nije miran pa{njak, ne. Sirot, ali besmrtnim bogovima drag."
	[enila klimnu glavom. "Tako i ja mislim, Tvoja eminencijo."
	"Trebao je on do}i kod nas, da dobije, hmm... asistenciju, a? Trebalo je da apeluje, iskreno i direktno, Njegovoj svesnosti i meni. Da, kako bih rekao, izlo`i svoj slu~aj: takva i takva stvar. Razume{ ti mene? Ali mi, kudikamo vi{e, zna{? Kudikamo vi{e smo i mi bili du`ni da prvi ponudimo asistenciju, a da on ne mora ono sve. Da, zaista! Spremno, bez oklevanja, evo Udru`enje ti priska~e u pomo}, molim lepo, izvoli. Kudikamo vi{e. I ranije, a ne tek sad."
	"Nisam uspeo da u|em u Va{u kancelariju, da razgovaram sa Vama", objasni Svila, pomalo suvo. "Va{ protonotar me je ljubazno obavestio da je sva Va{a pa`nja bila zaokupljena nekom tada{njom krizom."
	Ustavica za{i{ta, sipljivo, iz plu}a. "I nama sumnje da je bila, Patera. Meni ~esto izgleda da ja nikakva druga, vidi{, posla nemam, nego samo, ovaj, da se po ~itav dan rvem sa, sa, sa jednom beskrajnom bujicom raznih kriza, koje, da ti ka`em ne{to: koje postaju sve crnje i gore."
	Na zapadu, huka vazdu{nih turbo-kompresora: Ulicom sunca dolazila je naoru`ana lebdelica Civilne garde. Ustavica je zastao da oslu{ne tu buku koja se poja~avala.
	"Na{a je, ovaj, nepromenljiva politika sa mladim augurima, Patera, {to ti mora{ razumeti, da, hmm... pustimo... da oprobaju krila. A mi da gledamo njihov prvi let, jelte, sa daljine. Jeste. Gurnemo ih, dozvolte mi da se tako izrazim, gurnemo ih grubo iz gnezda, razume{ ti mene. To je jedan ispit, koji si ti polo`io, ovaj, zaista odli~no."
	Svila nagnu glavu na jednu stranu. "Sre}an sam zbog tih re~i, Va{a eminencijo, iako sasvim svestan da tolike pohvale nisam zaslu`io. Ovo mo`e biti i najbolja prilika da izvestim - neformalno, ho}u re}i - o velikoj ~asti koju je u~inila, danas, na{em ugro`enom mantejonu..."
	"Ugro`enom, ka`e{ ti, Patera? Re~e li 'ugro`enom'?" Ustavica osmehom otpisa sve nevolje. "On je, hmm... dobro, da ka`em - prodat, kao {to si se ti izrazio. Ali ta prodaja, to je samo jedan zakonski manevar, da? Razume{? Jedna mala procesualna strategija starog Kvecala, zna{. Novi vlasnici... ah. Ime glasi... Zove se..."
	"Krv", re~e Svila.
	"Ne, ne, ne, nije to. Ne{to obi~nije."
	[enila progun|a: "Mo{us?"
	"E, jeste, ta~no, sasvim ta~no. Mo{us, vidi{ ti. Prili~no glupo ime, ako dozvolte da ka`em. Jer mali de~aci kad se rode, ne miri{u, hmm, ne miri{u ni upola tako dobro kao mo{us. Me|utim, taj Mo{us, {ta je on u~inio. Platio va{e poreze i takse. I postao vlasnik. Je li? Za pla}ene poreze i takse, i neku tri-~a-vu svotuu pride. Vlasnik ovoga svega. A ovim zgradama treba, dozvolte jednu stvar - treba renoviranje. Kao {to si sam kazao, Patera. Pusti}emo ga da renovira. Za{to ne? Neka on ponese tro{kove, al u blagajnu da nam ne dira, a? Pa na kraju neka pokloni opet sve nama. Donator. Sve opet neka pokloni crkvi svojoj. Pobo`no delo jednoga ktitora."
	[enila zatrese glavom. "Ne{to mi se ne ~ini..."
	"Imamo mi na~ina, draga moja, kao {to }e{ i sama videti, pa }e{ se uveriti. A naro~ito dragi, stari Kvecal ima na~ina. To on veoma dobro radi. Njegova - te`ina kao Prolokutora Udru`enja. Njegov, jelte, uticaj kod Ajuntamienta. On ima u izobilju i preobilju - ugled tamo, nemojte ni za trenutak sumnjati u to, molim vas. ^itav jedan arsenal pomo}u koga mi mo`emo da pritisnemo ako se desi ne{to ovako kao {to se, hmm, desilo. Ovde, kod tebe, u Sun~anoj, Patera."
	Svila re~e: "Mo{us je samo na papiru vlasnik, Va{a eminencijo. Krv kontroli{e ovu imovinu i preti da }e sve ovo da poru{i."
	"Svejedno. Svejedno. Vide}e{, Patera." Ustavica opet sevnu svojim zubatim osmehom. "Ne}e se desiti, hmm, takvo doga|anje. Ne}e se zbivati tako. Nema straha. Ni mrvice straha ne treba da bude. A ako i poru{i, stara zdanja bi}e zamenjena novim. To bi bilo i najbolje, jelte. Izgraditi novo, iz temelja, ali, hm, udobnije. U smislu veli~ine. Moram se setiti da o tome popri~am sa Kvecalom sutra, kad bude popio ~aj od govedine."
	Ustavica pogleda ka [enili. "Stari Kvecal mnogo voli ~aj od gove|eg mesa, zna{. A zna i Patera, nesumnjivo. Jer, te stvari, to se pri~a me|u nama. Prepri~ava. Kao pralje kad se sastanu. Govorkanja, ogovaranja. Me|utim, jednu stvar ja tebi da ka`em, trebalo bi da dragi, stari Kvecal jede vi{e, zar ne? Ve~ito ja njega napadam oko toga. Pa ne mo`e ~ovek da `ivi od gove|eg ~aja i vazduha, dozvolte, molim lepo. A Kvecal tako `ivi. I zato je tako slaba{an."
	On baci pogled na zidni ~asovnik iznad maju{nog kamina. "Ono {to sam, ovaj, ono radi ~ega sam se zaputio, da te obavestim, Patera Svilo - vidi{, dragi moj, kako sam ja u`asno sebi~an. Da, ~ak i posle pola `ivota provedenog u, hmm, traganju za sveto{}u. Moram ja li~no njega da obave{tavam, pa to ti je. To mi je bila `elja. Dakle, Patera, odsad vi{e ne}e{ raditi sam. Rekao sam ve}, zar ne? Ovaj, ranije? Da tvoje borbe koje si ovde vodio nisu pro{le neprime}ene. Ali sada mogu re}i koju re~ vi{e, a, bogova mi, i ho}u. I, evo, ka`em. Mladi pomo}nik; augur koji je ovoga prole}a diplomirao sa po~astima, hmm. Kao ti nekada, Patera. Ja, ovaj, mi smo veoma svesni toga. U~enik pokolenja, samo da ti ka`em, nagra|en za hierologiju. Sti`e ujutro. Pa }e{ ti li~no upoznati radost vo|enja ovoga mla|anog zamenika tvog stazama onim istim kojima si ti uspeo na tako pohvalan na~in pro}i. Ima{ dve spava}e sobice tamo gore, koliko znam? Molim lepo, pripremi onu, hmm... skromniju... za useljenje Patere Guloa."
	Ustavica ustade i pru`i ruku. "Bilo je ovo veliko zadovoljstvo, Patera. Zadovoljstvo, a i ~ast mnogo, mnogo i premnogo odlagana. I uskra}ivana. Samouskra}ivanje, ali i samouskra}ivanju mora jednom do}i kraj, ne?"
	Svila ustade uz pomo} Krvovog {tapa, i njih dvojica se sve~ano rukova{e.
	"Draga moja, `ao mi je {to sam prekinuo tvoj razgovor sa tvojim, hmm... duhovnim vodi~em. Sa ovim vrednim, mladim augurom. Izvinjavam se itekako. Ovaj mali tte--tte izme|u nas dvojice tebi nije mogao biti mnogo zanimljiv, ali...
	"A, ne, bio je, bio je!" [enilin osmeh mogao je, zamalo, biti iskren.
	"...ali bar je trajao kratko. Hmm, sa`et. Ukratko. A sad, moji blagoslovi tebi, kakve god tvoje nevolje bile." Ustavica iscrta znak sabiranja u vazduhu. "Blagosloveni budite u najsvetije ime Pesa, oca bogova, i Ehidne ljupke, dru`benice njegove, i u ime svih njihovih sinova i k}eri jednako, danas i zauvek, i u ime njihovog najstarijeg deteta, Scile, za{titnice ovog, na{eg svetog grada Virona."
	"Novi vlasnik nala`e", re~e Svila Ustavici tonom hitnosti, "da svaki prihod koji se pojavi preko operativnih tro{kova mantejona mora biti predat njemu. U svetlosti onoga {to se danas dogodilo u vreme prino{enja `rtava - a naprosto je nemogu}e da Va{a eminencija nije doznala za..."
	Ustavica zastenja od napora, podi`u}i i ostavljaju}i pored vrata te{ku rezu. "Mnogo toga ovde imate {to treba da se popravi, Patera. Ili zameni. Ili, ovaj, uve}a. Ima tu stvari oko kojih se, taj, kako-se-zva{e, Mo{us, ne}e potruditi. Da ih on osposobljava. Tvoja, na primer, tvoja li~na - garderoba, a? To bi, razume{ ti mene, mogao biti dobar po~etak. Mogao bi ti, mnogo toga bi ti mogao. A {to se ti~e ostalog, ti sam odlu~uje{ koliki }e{ zbir prihoda upisati tamo, a? Poslovodstvo, to je valjda tvoje. Sigurno }e{ na}i mnogo dobrih na~ina da potro{i{ svaki - ovaj - svaki, ~isto razgovora radi zami{ljeni, vi{ak para. A i pozajmljivao si razne svote, verujem. Tako je meni, ovaj, nama, Njegovoj svesnosti i meni, re~eno."
	Vrata se zatvori{e iza njega, uz jedno '{kljoc'.
	Oreb zazvi`da. "Lo{ ~o-vek."
	[enila ispru`i ruku, na koju Oreb nasko~i. "Nije on stvarno lo{, Orebe. Samo je suvi{e zaljubljen u svoju pamet."
	Mali osmeh pojavio se na uglovima njenih usana kad se obratila Svili. "Tolika reakcija, zbog samo pojavljivanja jedne male, sporedne boginje. Jedne koja ne spada u velikih Devet - tako si rekao u mantejonu? Zapamtila sam ja to."
	Svila je jo{ jednom zamandalio vrata i okrenuo se da odgovori, ali ona di`e ruku. "Znam, znam {ta ho}e{ kazati, Patera. Nemoj. Zovem se [enila. To ima da bude aksiom, iznad svake rasprave ili promene. Ima{ me zvati imenom [enila, ~ak i kad smo sami. I postupati prema meni kao prema [enili."
	"Ali..."
	"Jer jesam [enila. Ti te stvari nisi stvarno razumeo, bez obzira na to koliko si vredno u~io. A sad sedi. Znam da te boli noga."
	Svila se sru~i u stolicu.
	"Ali jo{ ne{to si hteo da ka`e{, a ne ono prvo {to, kako rekoh, nije stvarno istinito. Da ~ujem."
	"Na `alost, to je ne{to {to bi te moglo uvrediti, ali nije namenjeno da te uvredi." Oklevao je, progutav{i knedlu. "[enila, ti... govori{ veoma razli~ito, u razna vremena. Ju~e si u Orhidejinoj ku}i govorila kao mlada `ena koja je odrasla na ulicama i nije nau~ila da ~ita, ali je dru`e}i se sa bolje obrazovanim svetom pokupila nekoliko fraza i nau~ila pone{to od gramatike. No}as si, pre dolaska Njegove eminencije, poprili~no koristila lopovski `argon, kao Njorka. Ali ~im se pojavila Njegova ekselencija, pretvorila si se u kulturnu i obrazovanu mladu `enu."
	Njen osmeh se pro{irio. "Treba li da ti se pravdam za ono kako sam razgovarala s tobom, Patera? To ne bi mogao biti zahtev jednog d`entlmena, pogotovu onog ko je i sve{tenik."
	Svila je neko vreme sedeo }ute}i, trljaju}i se po obrazu. Oreb sko~i sa [enilinog {a~nog zgloba na njeno rame, a odatle na oguljeni i iskrzani sto~i} za ~itanje ispred Sviline stolice.
	Napokon Svila re~e: "Da si razgovarala sa Njegovom eminencijom na isti onoj na~in kao sa mnom, on bi pomislio da sam te iznajmio za ve~eras, ili tako ne{to. Da bi me po{tedela neprilike, odala si mi tvoju pravu prirodu. Kamo sre}e da umem da ti se dovoljno zahvalim za to, [enila."
	"Izgovara{ moje ime kao da je to u~tiva la`. Uveravam te, ono je istinito."
	Svila upita: "Ali kad bih upotrebio ono drugo ime - mi oboje znamo koje - zar ne bi i ono bilo jednako istinito?"
	"Ne bi, stvarno. Bilo bi daleko manje istinito nego {to ti misli{, a vodilo bi ka beskrajnim te{ko}ama."
	"Lep{a si no}as nego {to si bila u Orhidejinoj ku}i. Smem li to re}i?"
	Klimnula je glavom. "Tada se nisam trudila. Ili ne mnogo. Ne valjano. Mu{karci zami{ljaju da su kosti i {minka sve. Ali mnogo zavisi od... izvesnih stvari koje ja ~inim. Od o~iju, usana. Na~ina kako se kre}em. Od onih pravih gestova. To radi{ i ti, Svilo, ali nesvesno. Volim da te posmatram. Ali kad ne zna{ da te posmatram." Zevnula je i po~ela se protezati, sve vi{e i vi{e, tako da se najzad ~inilo da }e njene obilate dojke provaliti kroz zategnutu haljinu. "Eto, vidi{. To nije bilo mnogo lepo, a? Ali njemu se dopadalo kad sam zevala, imao je obi~aj da mi tad poljubi ruku. Zato sam to ponekad radila: da njemu u~inim zadovoljstvo. Odu{evljenje, {tavi{e. Svilo, mora}u negde spavati no}as. Volim to tvoje ime, Svilo. Celo ve~e ose}am `elju da ga izgovaram. Ve}ina imena je ru`na. Ho}e{ li mi pomo}i?"
	"Nego {ta", re~e on. "Tvoj sam rob."
	"[enila."
	Opet je progutao knedlu. "Pomo}i }u ti {to vi{e mogu, [enilo. Mo`e{ prespavati ovde, ali siguran sam da mo`emo na}i i ne{to bolje."
	Najednom je opet bila ona ista koju je upoznao kod Orhideje. "O tome moramo da popri~amo", re~e ona, "ali prvo o ne~em drugom. Ti shvata{ za{to je do{ao onaj odvratni ~ovek? Za{to ti dovode mladog pomo}nika? Za{to }e taj odvratni, kao i va{ prolokutor, poku{ati da dobiju ovaj mantejon nazad od Krva?"
	Svila sumorno klimnu glavom. "Naivan sam ponekad, prizna}u; ali nisam toliko naivan. Malo je nedostajalo pa da mu ka`em da prestane prikrivati svoje prave namere."
	"Onda bi on postao veoma neprijatan, sigurna sam."
	"I ja mislim da bi." Svila duboko udahnu, pa izdahnu vazduh, sa me{avinom olak{anja i ga|enja. "Momka {alju da motri na mene. Ba{ se pitam kako je proveo leto."
	"Misli{ da je Ustavicin {ti}enik? Ne{to tako?"
	Svila klimnu glavom. "Verovatno je bio pomo}nik njegovog protonotara. Ali nije bio protonotar, jer ja sam upoznao toga, i nije se zvao Gulo. Kad bih mogao popri~ati sa nekim drugim augurima koji su sa mnom i{li u isto odeljenje, oni bi mi mogli re}i."
	"Zna~i, namera je tvoja da uhodi{ uhodu." [enila se nasme{ila. "Pa, dobro, ako ni{ta drugo, bar je ovaj tvoj mantejon bezbedan."
	"Nisam ube|en u to. Kao prvo, nemam mnogo pouzdanja u sposobnost Njegove svesnosti da kontroli{e Krva. Mislim da je Njegova svesnost za to manje sposoban nego Njegova eminencija - zapravo, manje nego {to Njegova eminencija za sebe ka`e da jeste. Svako zna da Udru`enje vi{e nema onaj uticaj na Ajuntamiento kao nekad, mada bi ova dana{nja teofanija Dame Kipris mogla znatno da pomogne. Sem toga..."
	"Da? [ta je sad?" [enila je gladila Orebova le|a. Ptican je ispru`ao vrat i trljao njenu podlakticu svojim grimiznim kljunom.
	"Kao drugo, ako oni mogu da manipuli{u Krvom, ja ne}u jo{ dugo biti ovde. Bi}u preme{ten, najverovatnije na neku administrativnu du`nost, a taj Patera Gulo preuze}e sve u svoje ruke."
	"M-hm. Ponosim se tobom." [enila je i sad gledala pticana. "Onda moj mali predlog tebe i sad zanima?"
	"Da uhodim Viron?" Svila dohvati Krvov {tap sa lavi~inom glavom oberu~ke, kao da namerava da ga prelomi preko sredine. "Ne! Osim ako mi ti naredi{. Ali, [enila - sad si zaista [enila? Jesi li?"
	Klimnula je glavom, lica uozbiljenog.
	"Ne mogu dozvoliti, [enila, ni da ti nastavi{ time da se bavi{. Ostavljaju}i po strani sva pitanja odanosti, ne dozvoljavam da na taj na~in rizikuje{ `ivot."
	"Ljut si. Ne zameram ti, Svilo. Mada je bolje biti hladan. On... vi ga zovete Pes. Neko je jednom rekao da je Pes bio uvek obuzet hladnom razbesnelo{}u. Nije uvek, Svilo."
	Obliznula je usne. "Zna~i, nije ta~no da je uvek bio takav. Ali je zamalo ta~no. I on je postao vladar na{eg... svitka. Na{eg svitka, ve}eg od ovog. Za~as. Za samo nekoliko godina. Nismo mogli da verujemo."
	Svila re~e: "Mislim da meni 'hladna razbesnelost' ne ide osobito dobro od ruke, ali, trudi}u se. Htedoh te pitati {ta }e biti ako uspemo? Pretpostavimo da izvu~emo dvadeset {est hiljada karata od doktora @drala i predamo ih Krvu. Nisam ube|en da je to uop{te mogu}e, ali recimo da se tako desi. Od kakve bi to koristi bilo ikome, osim Krvu?"
	Svila je neko vreme }utao, lica oslonjenog u {ake. "Ja bih, dabome, `eleo da u~inim dobro Krvu, a i svakom drugom ~oveku. ^ak i kad sam provaljivao u njegovu ku}u da bih ga nekako naterao da mi vrati moj mantejon, ~inio sam to delimi~no vo|en `eljom da mu ne dozvolim da se duhovno zaprlja nekom nedoli~nom upotrebom ovih zgrada. Ali strpati mu pare u {ake, pare koje njemu nisu potrebne, to ne}e biti dobro za njega, mo`e ~ak biti {tetno."
	Oreb nasko~i na Svilino rame, tako da se Svila trgnuo i digao pogled; a Oreb ga povu~e kljunom za pramen kose.
	"On zna kako se ose}a{", re~e [enila tiho. "Voleo bi da te navede da se smeje{."
	"Dobar je on ptican - vrlo dobar. Nije ovo prvi put da se on meni pribli`i po svojoj volji."
	"Ti }e{ ga voditi sa sobom, a? ^ak i ako te bace na neko ~inovni~ko mesto? Svilo. Ne postoji neki propis po kome je augurima zabranjeno da imaju ku}ne ljubimce?"
	"Ne. To je dozvoljeno."
	"Zna~i, ne bi ba{ sve bilo izgubljeno, ~ak ni u tom slu~aju." [enila je zaplovila kroz vazduh, dolebdela iza naslona Sviline stolice. "Mogla bih... i ja da ti malo ulep{am `ivot. Sad odmah, Svilo. Ako `eli{."
	"Ne", re~e on.
	Ti{ina je jo{ jednom ispunila malu trpezariju. Posle dva ili vi{e minuta, on dodade: "Ipak, hvala ti. Veoma mnogo ti hvala. Ovo {to si rekla, ne bi trebalo da mi pobolj{a raspolo`enje; ali pobolj{alo je. Ve~no }u ti biti zahvalan."
	"Ja }u tu tvoju zahvalnost iskoristiti za moje li~ne svrhe, zna{."
	Klimnuo je glavom trezveno. "Nadam se da ho}e{. @elim da tako bude."
	"Ne voli{ ti cure kao {to sam ja."
	"Nije ta~no." ]utao je nekoliko trenutaka, razmi{ljaju}i o ovome. "Ne volim ono ~ime se bavi{, ono {to se de{ava svako ve~e u Orhidejinoj ku}i, zato {to znam da je to za sve koji su ume{ani vi{e {tetno nego korisno, i na kraju svima nama nanese neko zlo. Nije ta~no da mi se ne dopadate ti, i Maka, i druge tamo; naprotiv. Dopadate mi se. ^ak i Orhideja mi se svi|a; svaki bog..." trebalo je tu da se zaustavi, ali bilo je prekasno, "... zna da sam saose}ao sa njenom tugom, danas posle podne."
	Nasmejala se meko. "Ne zna svaki bog, Svilo. Jedan zna... dvoje njih znaju. Ina~e, ti zami{lja{ da se mu{karci koji kod nas dolaze nikad ne o`ene, na{om krivicom. Me|utim, oni su gotovo svi ve} o`enjeni. Mada ne bi trebalo da budu."
	Klimnuo je glavom, nevoljno.
	"Video si koliko smo mlade, ve}ina nas. [ta zami{lja{ da bude s nama posle?"
	"Nikad nisam razmi{ljao o tome." @eleo je da ka`e da mnoge sigurno budu ubijene, kao Fideja; ali upravo je [enila ubila Fideju.
	"Misli{ da sve postanemo kao Orhideja, ili se predoziramo r|om pa umremo u gr~evima. Tja. Ve}ina nas se naprosto uda. To je sve. Ne mora{ mi poverovati, ali to je istina. Ako neki konj ve~ito tra`i jednu pa jednu, istu, cupi, ona se uda za njega."
	Gladila ga je po kosi. Imao je neobja{njivo ose}anje da, kad bi se okrenuo, ne bi video [enilu, da su to utvarni prsti.
	"Ti si rekao da ne}e{. Svilo. Zato {to ti je stalo da vidi{ nekog od bogova. Rekao si to nekome. Ju~e? A sada?"
	"Sada ne znam", priznade on.
	"Boji{ se da bih se smejala. Bi}e{ nespretan. Pa, svi mu{karci su nespretni. Svilo. Patera. Pla{i{ se mog smeha."
	"Pla{im se, istina je."
	"Da li bi me i ubio? Svilo? Iz straha da }u se nasmejati? De{ava se da ljudi to u~ine."
	Nije odmah odgovorio. Ruke su joj bile na istom mestu gde i Mo{usove pre neki dan; ali znao je da ne}e doneti bol. ^ekao je da ona ponovo progovori, ali je ~uo samo daleko pucketanje zamiru}e vatre u kuhinjskoj pe}i i brzo kuckanje ~asovnika iznad kamina. Najzad re~e: "Da li zato neki mu{karci udaraju `ene, u ljubavi? Da im se one ne bi smejale?"
	"Ponekad."
	"Da li Pes udara tebe?"
	Opet se nasmejala: srebrna poplava. Nije mogao znati da li se smeje njemu, ili Pesu. "Ne, Svilo. On nikad nikog ne udari. On ili ubije... ili ni{ta."
	"Ali nije tebe. Tebe jo{ nije ubio." Bio je opet svestan pome{anih parfema, zagu{ljivosti njene haljine.
	"To ne znam." Rekla je ovo ozbiljnim tonom. Nije razumeo.
	Oreb je najednom zazvi`dao, presko~io sa Svilinog ramena na sto. "Ona ovde! Vrati se." Odsko~io je na aba`ur polomljene svetiljke za ~itanje, a odatle odlepr{ao na orman sa retkostima. "Gvo-dena mala."
	Svila klimnu glavom, ustade i hramlju}i po|e ka ba{tenskim vratima.
	[enila promrmlja: "Uzgred re~eno, nisam mislila da za @drala uhodimo Viron. Mislim da ni ja vi{e ne}u to raditi. Samo sam htela da predlo`im da nabavimo pare za tebe, od @drala."
	Zevnula je ponovo i pokrila usta {akom krupnijom nego kod ve}ine `ena. "Izgleda da on ima mnogo love. Ili, bar, ima kontrolu nad mnogo love. [to je ne bismo mi uzeli? Kad bi ti bio vlasnik ovog mantejona, mislim da bi im bilo mnogo te`e da te premeste."
	Svila je zapanjeno pogleda.
	"E, sad ti misli{ da ja imam neki razra|en plan. To nemam. Nisam ne{to dobra u planiranju, a i previ{e sam umorna da no}as vi{e o ma ~emu razmi{ljam. Po{to ne}e{ da spava{ sa mnom, razmi{ljaj o ovome. A i ja }u, kad se probudim."
	"[enila..."
	^eli~ni zglavci Mejtere Mermer pokuca{e na vrata.
	"To je tvoja mehani~ka `ena. Kao {to Oreb re~e: gvozdena. Kako se ono govorilo za takvu, u stara vremena? Robota? Robotnica? Nekad ih je bilo mnogo vi{e."
	"Hemijske osobe", pro{aputa on. Mejtera je opet pokucala.
	"Nije bitno. Otvori vrata da me ona vidi, Svilo."
	U~inio je tako, i Mejtera Mermer osmotri, sa velikim iznena|enjem, visoku `enu vatreno crvene kose.
	"Patera me je ispovedao", re~e ona sibili, "i sad mi je potrebno preno}i{te. Mislim da on ne `eli da ostanem ovde."
	"Ti...? Ne, ne!" ^inilo se, iako je to bilo nemogu}e, da su se o~i Mejtere Mermer ra{irile.
	Svila ubaci: "Nadao sam se da bi ti - i Mejtera Ru`a, i Mejtera Nana - da biste vi mogle na}i mesta za nju, u kenobi, ve~eras. Znam da imate praznih soba. Upravo sam hteo da odem do vas i pitam. Ti, Mejtera, kao da si mi pro~itala misli."
	"A, ne. Do{la sam da ti vratim tanjir, Patera." Ona mu pru`i tanjir. "Ali... ali..."
	"U~inile biste ogromnu uslugu meni." Uzeo je tanjir. "Obe}avam da vam [enila ne}e praviti nikakve pote{ko}e; osim toga, mogu}e je da }ete joj vi, vas tri, mo}i dati neke savete koje ja, kao mu{karac, ne mogu. Ali, ako se Mejtera Ru`a usprotivi, [enila }e morati da ostane negde drugde, naravno. Ve} je pozno, ali, poku{a}u da na|em neku porodicu koja bi joj otvorila svoj dom."
	Mejtera Mermer pokorno klimnu glavom. "Potrudi}u se, Patera. Najbolje {to mogu. Zaista ho}u."
	"Znam", re~e joj on sa osmehom.
	Naslonjen na ragastov vrata, dr`e}i tanjir u rukama, posmatrao je kako dve `ene lagano odlaze stazom, Mejtera Mermer u crnoj mantiji i [enila u crnoj haljini, toliko sli~ne, a toliko razli~ite. Kad su bile na samom domaku vrata kenobe, ona druga, koja je malo zaostajala, okrenula mu se i mahnula rukom.
	A Svili se u taj ~as u~inilo da lice koje je jedva video nije [enilino, i nije samo u uobi~ajenom smislu lepo, nego zapanjuju}e predivno.
	
	Zec je ~ekao ispred {upe za lebdelice. "Gotov poso", re~e.
	"O}e to da leti?"
	Zec slegnu ramenima. Primetio je modricu na Mo{usovoj donjoj vilici, ali je bio dovoljno mudar da to ne pomene.
	"O}e da leti?" ponovi Mo{us.
	"Otkud znam? Ja o njima nemam pojma."
	Mo{us, za glavu ni`i od njega, pri|e jedan korak bli`e. "O}e da leti? Poslednji put pitam."
	"O}e." Zec po~e klimati glavom, prvo sa oklevanjem, a potom energi~nije. "Sigurno }e."
	"Po ~emu, jebote, zna{ da o}e, keru jedan?"
	"On ka`e da o}e. Ka`e da }e biti veliki uzgon, a on ih pravi ve} pedeset godina. Trebo bi da zna."
	Mo{us je ~ekao, ni{ta ne govore}i. Njegovo lice bilo je napeto, a ruke su mu lebdele negde oko struka.
	"A i izgleda dobro." Zec uzma~e pola koraka. "Izgleda istinski. Pokaza}u ti."
	Mo{us, kao protiv volje, klimnu glavom, i gestom pokaza ka bo~nim vratima. Zec pohita da ih otvori.
	[upa je bila odve} nova da bi u sebi imala one pripijene zelenkaste svetiljke koje se uklju~uju glasovima prisutnih ljudi i koje su prvi doseljenici doneli sa sobom ili, mo`da, ~ak i umeli da prave. Prostranu unutra{njost osvetljavale su sve}e od p~elinjeg voska i nekoliko fenjera sa ribljim uljem; iz vrelog voska {irio se slab, ali te`ak miris, a iz fenjera je smrdelo na ribu; preko toga se ose}ao ja~i i prodorniji miris zrelih banana. Majstor za pravljenje zmajeva stajao je pognut nad svojom tvorevinom; pode{avao je napetost u gotovo nevidljivoj niti koja je spajala krila raspona deset lakata ukupno.
	Mo{us re~e: "Reko si da je gotovo. Reko si da je sasvim gotovo."
	Zmajar podi`e pogled. Bio je manjeg rasta ~ak i od Mo{usa; ali njegova brada bila je siva i bela, a obrve ~upave i `bunaste na na~in koji ozna~ava pretposlednje doba u `ivotu mu{karca. "Jeste gotovo", re~e on. Glas mu je bio mek i malo promukao. "Samo prite`em."
	"Mo`e{ ga pusti{ da leti sad odma? No}as?"
	Tvorac zmajeva klimnu glavom. "Ako ima vetra."
	Zec se usprotivi: "Ona ne leti no}u, Mo{use."
	"Ali, ovo. Da li }e ovo da poleti?"
	Zmajar jo{ jednom klimnu glavom.
	"Sa zecom? Pone}e jednog zeca?"
	"Malog, da. Doma}i ze~evi mnogo porastu. Tako velikog zeca ne bi mogao da nosi. Rekao sam ti."
	Mo{us rasejano klimnu glavom i okrete se Zecu. "Idi, donesi jednog belog. Ne najmanjeg, nego onog do najmanjeg. Tako te, neke, veli~ine."
	"Nema vetra."
	"Belog", ponovi Mo{us. "^ekamo te na krovu." Pokretom ruke pozva zmajara. "Ponesi zmaja i `icu. I sve {to treba."
	"Onda }u morati opet da ga rasklopim, pa na krovu da ga sklopim. Tu }e oti}i bar jedan sat. Lako bi moglo biti i vi{e."
	"Ti meni daj `icu", re~e mu Mo{us. "Ja se popnem prvi. Ti ostane{ dole i zaka~i{ ga. Ja ga izvu~em gore. Zec }e ti poka`e kako se popne{."
	"Nisi pustio ma~ke?"
	Mo{us odmahnu glavom, pri|e radnom stolu i uze veliki kalem sa namotanom `icom. "Ajde."
	Napolju je no} po~ivala vrela, nepokretna. Ni listak da se zanji{e u {umi s one strane zida.
	Mo{us pokaza rukom. "Ovde da si stao, vidi{? Tu gde ima tri sprata. Ja }u biti na krovu."
	Zmajar je klimnuo glavom i vratio se u {upu, gde je, okretanjem jedne {ipke, {irom otvorio vrata, {iroka koliko tri lebdelice. Podigao je novog zmaja. Bio mu je te`ak u rukama; nije mu izmerio te`inu, ali je sad poku{a oceniti: jednako kao onaj veliki, za borbe zmajeva, onaj koga je napravio na samom po~etku karijere. Taj je imao na sebi sliku velikog, crnog bika.
	I nije mogao da poleti ni na jednom vetru slabijem od oluje.
	Ponese novog zmaja belom, kamenom stazom, pa preko blago talasastog prostranstva travnjaka, do mesta koje je Mo{us opisao. Nigde ni traga od Zeca, niti od `ice koja bi visila s krova. Okre}u}i glavu gore, zmajar se zagleda u ornamentalne zup~aste grudobrane, koji su sada, naspram mozai~nog, veselog {arenila nebeskih zemalja, izgledali crni kao onaj bik. Ali tamo nikog nije bilo.
	Na izvesnoj daljini iza njega, ma~ke su nervozno hodale po kavezu, `eljno o~ekuju}i ~as slobode. Nije ih ~uo, ali je bio o{tro svestan njihove prisutnosti, njihovih kand`i i }ilibarno `utih o~iju, njihove gladi i uskra}enosti. [ta ako ih talus pusti, ne ~ekaju}i Mo{usovo nare|enje? [ta ako su ve} pu{tene, i sad se {unjaju kroz `bunje, spremaju na skok?
	Ne{to ga dodirnu po obrazu.
	"Probudi se dole ti, eeej!" Bio je to Mo{usov bar{unast, maltene `enski glas, koji ga je pozvao s krova.
	Zmajar uhvati `icu i prika~i maju{nu prstenastu kuku za 'jaram' zmaja, onda se odma~e da se divi svom delu koje je brzo odmicalo uz klesani kamen, zmaju na ~ijoj je sredini bio naslikan ~ovek, vrlo mali, ali ~ovek koji je ra{irio ogromna, tanana krila nalik na ona kod vilinog konjica.
	Preko travnjaka je dolazio Zec, sa ne~im bledim u rukama. "Da vidim to", doviknu mu tvorac zmajeva; pribli`i mu se lakim trkom, uze od njega zeca i di`e ga za u{i. "Suvi{e je te`ak!"
	"To je onaj koga je on reko da donesem", re~e Zec i uze zeca nazad.
	"Ne mo` podigne tolikog."
	"Pa {ta, kad nema ni vetra. Jel se penje{?"
	Zmajar klimnu glavom.
	"Pa ajde."
	U{li su u stari, prvobitni deo vile, kroz zadnja vrata, popeli se dva sprata i zatim, koracima koji su bu~no odzvanjali, uz zavojite gvozdene stepenice. Zec podi`e veliki poklopac za izlazak na krov. "Imali smo ovde jednog velikog le{inara", re~e Zec. "Zvali smo ga Hieraks. Al mrtav je."
	Iako pomalo zadihan, zmajar se tiho nasmejao; ~inilo mu se da je na to obavezan.
	Pre{li su preko crepova srednjeg, ni`eg krova, pa se ispentrali na krov desnog dozidanog krila. Prvo se popeo Zec; za to vreme zmajar je opet dr`ao mirnoga zekonju za u{esa. Onda je dodao zeca Zecu, a ovaj mu je odozgo pru`io ruku, pa se i zmajar nekako ispentrao.
	Mo{us je sedeo na grudobranu, prakti~no sakriven zmajem. "Ajde malo `ivlje. Sat vas ve} ~ekam. Jel }e da tr~i{ s njim?"
	"Ja }u dr`ati kalem", re~e zmajar. "Neka Zec potr~i. Al bez vetra ne}e da poleti."
	"Ima vetar", re~e mu Mo{us.
	Zmajar ovla`i ka`iprst i podi`e ga: stvarno, vazduh se malo pomerao, ovde, pedeset lakata iznad zemlje. "Nije dovoljno", re~e on.
	"Ja sam osetio vetar", re~e mu Mo{us. "Osetio sam kako ho}e da se digne."
	"Prirodno da ho}e da se digne", re~e zmajar. Nije mogao, a ni hteo, da sakriva koliko se ponosi svojom ve{tinom. "Svi moji zmajevi to ho}e. Al nema dovoljno vetra."
	Zec upita: "O}e{ da ve`em zeca na zmaja?"
	"Da ga vidim", re~e Mo{us. Di`e i on zeca za u{i, ali sad zec bolno zacvile. "Ovo je onaj mali. Uzo si najmanjeg, keru."
	"Odmeravo sam kolko je koji te`ak. Ima dva lak{a od ovog, kunem se."
	"Trebo bi da ga bacim s krova. Mo`da bi trebo i tebe da bacim s krova."
	"O}e{ da ih donesem? Da ih pogleda{. Evo za minut sam nazad."
	"[ta ako se ovome ne{to desi sad? Onda {ta da prive`emo ujutru? Najmanji je trebo da ostane za ujutru, idiote." Mo{us vrati zeca Zecu.
	"Ima dva manja, Scilinog mi imena. Tako mi svih zeznutih bogova koje nabroji{. Ne bih ti ja lagao."
	"Ovo nije zec, ovo je prokleti pacov."
	Povetarac proma~e, pro{unja se pored njih i podi`e zmajarevu kosu, kao prst neke nevidljive boginje. Njemu se u~ini da bi je i mogao videti, ako bi se okrenuo brzo: Molpe, boginja vetrova i svega lakog, Molpe, ~iji je on molilac i preklinjalac celog svog `ivota. Molpe, vetrove svoje daj, da dunu za mene. Nemoj postideti, o Molpe, mene koji sam ti uvek odavao sve po~asti. Par {eva za tebe, Molpe. Tako mi ~asti moje.
	Mo{us o{tro re~e: "Vezuj ga." Zec kleknu na katran, jo{ mekan od sunca, hitro nama~e prvi kanap na nesretnog zeca i priveza ga surovo ~vrsto.
	"Br`e to."
	"Pa ne mogu. Ja ne vidim ni{ta {ta ovde radim. Trebalo je da donesemo njer-fe."
	"Ve`i ga da ne mo` da ispadne."
	Zec ustade. "Dobro je. Nema da ispadne." On uze zmaja od Mo{usa. "Jel da ga dr`im iznad glave?"
	Zmajar klimnu glavom. Ve} je uzeo kalem sa `icom; sad jo{ jednom ovla`i prst.
	"Jel da tr~im na onu stranu?"
	"Ne. Slu{aj. Mora{ tr~ati prema meni, u vetar, u ovo malo vetra {to ima. Ti tr~i{ zato da bi zmaju izgledalo kao da ima vi{e vetra nego {to stvarno ima. Ako budemo tali~ni, taj la`ni vetar mo`e da ga podigne na neku visinu gde stvarno ima ja~eg vetra. Zna~i, idi sad na kraj ku}e, tamo na sam kraj krova, i to na onaj ugao. Ja }u ti odmotavati `icu dok ide{, i namotavati dok tr~i{ ovamo. Ako u jednom trenutku zmaj po`eli da se digne iz tvoje ruke i da ode uvis, ti ga baci uvis. Al ako po~ne da pada, hvataj ga."
	"To je de~ko iz grada", objasni Mo{us. "Oni sa zmajevima ne umeju."
	Zmajar odsutno klimnu glavom, posmatraju}i Zeca. "Dr`i zeca za noge, i to {to vi{e iznad glave, koliko god visoko mo`e{. Ne po~inji da tr~i{ dok ti ja ne ka`em."
	"Sad li~i na pravog", re~e Mo{us, "al ne znam dal dovoljno li~i. Bi}e dan i bi}e sunce, a oni imaju prokleto bolji vid nego mi. Al ne razlikuju uvek pravo od la`nog. Oni o tome ne razmi{ljaju kao mi."
	"Dobro", povika zmajar. "Sad!"
	Zec potr~a, dugonog i brz, a krila zmaja se zanjiha{e, po~e{e milovati vazduh kao da poku{avaju da polete na pti~ji na~in. Na pola puta po duga~kom krovu, Zec pusti zmaja, koji se podi`e.
	Molpe! O Molpe!
	Na visini dvaput ve}oj od visine Zeca, zmaj je ostao bez uzgona. Jedan trenutak je po~ivao u vazduhu nepomi~no, a onda se sjurio prema krovu kao da }e se razbiti; ipak se, u brzom polukrugu, digao jo{ jednom, do visine glave Zeca. Slede}eg trenutka pao je be`ivotno na katran.
	"Pa hvataj ga!" kriknu Mo{us prodorno. "Trebo si ga uvati{! O}e{ da slomi vrat?"
	"Ti se brine{ za zeca", re~e mu zmajar, "ali ti ima{ jo{ ze~eva i mogao bi ujutro da kupi{ jo{ dvanaest novih. Ja se brinem za zmaja. Ako bi se polomio, trebalo bi ga popravljati dva dana. Ako bi se mnogo gadno polomio, morao bih da pravim novog, iz po~etka."
	Zec podi`e zmaja. "Zecu nije ni{ta", doviknu im on preko krova. "O}emo poku{amo ponovo?"
	Zmajar odmahnu glavom. "Srednja `ica mu nije dovoljno zategnuta. Donesi ga ovamo."
	Zec donese.
	"Dr` ga gore." Zmajar kleknu. "Ne bih da ga spu{tam na ovaj katran."
	"Mo`da bismo mogli da ga vu~emo pomo}u lebdilice", predlo`i Zec.
	"To bi bilo rizi~nije ~ak i od ovoga. Tad ako padne, pocepa se u dronjke, pre nego {to se mo`emo zaustaviti." Jednim jedinim dodirom prsta on popusti ~vor. "Hteo sam ja da stavim jednu klize}u kop~u ovde", re~e on Mo{usu. "Mo`da je trebalo."
	"Poku{a}emo ponovo ~im namesti{", re~e Mo{us.
	"Moglo bi biti vetra ujutro."
	"Ja ujutro pu{tam Akvilu. Ne}u da mislim oko ovoga, da li ho}e ili ne}e."
	"Dobro." Zmajar ustade, opet ovla`i prst i klimnu glavom Zecu, pokazav{i prstom.
	Ovog puta ogromni zmaj se uzdigao pouzdano, iako se zmajaru ~inilo da vetra nema nimalo. Petnaest, dvadeset, trideset lakata - onda polukrug nadole, naglo padanje, uz prestravljeni cik malog putnika, i naglo uzdizanje ali na mnogo manju visinu. Zmaj se mu~io da se uzdigne; gubio je uzgon.
	"Ako bude ni`e od krova, ku}a }e mu zakloniti vetar sasvim."
	"Ba{ tako." Zmajar strpljivo klimnu glavom. "I meni je pala ista misao na um, ranije."
	"Ali ti ga vu~e{ dole! Za{to? Pa po~eo je da leti."
	"Treba da popustim zadnju gornju `icu", objasni zmajar. "To je ona {to ide od njegovih nogu, preko le|a, do jarma." Zecu doviknu: "Spu{tamo! Hvataj!"
	"U redu, dosta je bilo!" Mo{us je dr`ao pi{tolj-igli~ar u ruci. "Poku{a}emo ponovo, ujutro. Kad bude vi{e vetra, al tad da leti lepo i jako. Jesi ~uo matori?"
	Zec je uspeo da uhvati zmaja; zmajar ostavi kalem i ru~ku za okretanje kalema. "Za ovoliko", re~e zmajar, pokazav{i prstima jedno malo rastojanje. "Za samo ovoliko da popustim. Zna{ {ta bi bilo da se zabio u krov? Ili u zemlju? Mogao se potpuno polomiti."
	Dok je Zec dr`ao zmaja u vazduhu, zmajar je popustio `icu za onoliko koliko je pokazao. "Mislio sam ja da }e ovo mo`da biti potrebno", re~e on, "pa sam ovde ostavio da bude jedan mali vi{ak."
	Mo{us re~e Zecu: "Ne}emo vi{e rizikovati no}as."
	"Tiho!" re~e zmajar. Njegovi prsti su se zaustavili, iako je novi ~vor bio tek napola zavezan. U daljinama je za~uo mrmor suve {ume, drmanje ispucalog starog li{}a, trljanje milion suvih gran~ica o milion drugih. On okrete glavu slepo, tragaju}i.
	"[ta je bilo?" upita Zec.
	Zmajar se uspravi. "Pojuri opet tamo na kraj krova, al sad na onaj drugi ugao."
	"Samo nemoj da se polomi", re~e Mo{us, vra}ativ{i glatkim pokretom igli~ar pod tuniku.
	"Ako se i polomi, ja }u biti bezbedan", primeti zmajar. "Ti ga ne bi mogao popraviti, a ne bi ni on mogao."
	"Ako bude leteo, bi}e{ bezbedniji", re~e mu Mo{us tmurno.
	Zec, opet udaljen od njih dobra dva lanca, uskoro povika: "Jel dobro odavde?"
	Zmajar automatski spusti pogled do kalema. Drve}e je utihnulo, ali on oseti utvarne Molpine prste u kosi. I bradu mu vetar zatalasa. "SAD!"
	Zec je jurio maltene do polovine krova, i tek tad pustio, ujedno baciv{i nagore, velikog zmaja. Ovaj se odmah vinuo, kao iz topa ispaljen, pedeset, {ezdeset lakata u visinu; tamo je na~inio pauzu, kao da zbira snage.
	"Poleti", promrmlja Mo{us. "Poleti, jastrebe!"
	Puna dva minuta zmaj se odr`avao na toj visini; njegova prozirna krila bila su gotovo nevidljiva naspram nebeskih zemalja, nacrtano ljudsko telo na sredini bilo je crno kao zastor sam, a zec je bio ta~ka koja se migoljila na prsima tog tela. Najzad se zmajar osmehnu i po~e osloba|ati ve}u du`inu `ice. Zmaj se pouzdano dizao, u sve ve}e visine, i najzad se ~inilo da }e se izgubiti u mozaiku njiva i iskri~avih reka na suprotnoj strani svitka. "Je li ovo dosta?" upita on Mo{usa. "Da ga spustim?"
	Mo{us odmahnu glavom.
	Zec, koji je stao pokraj njih da gleda zmaja, re~e: "Li~i, a? La}ano li~i."
	"Ja ho}u da mi se sad plati", re~e zmajar Mo{usu. "Ovakav je bio na{ dogovor. Ja sam ga napravio, ti si ga odobrio, on nosi zeca."
	"Polovinu dobije{ odma", pro{aputa Mo{us, ne skidaju}i pogled sa zmaja. "Ni{ta ja nisam odobrio dok ga Akvila ne napadne. Mo`da }e njoj da izgleda dobro, al ja to nisam siguran."
	Zec se tiho nasmeja. "Jadan mali bekonja! Sigurno nema pojma gde je. Kladim se da mu je usamljeno, tamo gore."
	Mo{us je posmatrao dalekog zeca sa gorkim osmehom. "Dobi}e dru{tvo ujutro." Vetar je bio sve ja~i, talasao je njegovu izvezenu tuniku, nabacio jedan duga~ki, kovrd`avi pramen kose preko njegovog zgodnog ~ela.
	Zmajar re~e: "Ako misli{ da ne}e prevariti tvoju jastrebicu, ka`i {ta bi trebalo da izmenim. Nastoja}u da to zavr{im do jutra."
	"Sad, zasad, izgleda dobro", priznade Mo{us. "Izgleda ta~no kao pravi ~ovek, leta~, koji dr`i zeca."
	
	U postelji se Svila okretao i prevrtao, terao mrtva~ka kola kroz mra~ni, ru{evina puni pejza` sna, kroz zemlju mrtvih koja je jo{ i zemlja `ivih. Vetar je duvao i duvao i lepr{ao belo`utim zavesama na prozorima spava}e sobe, lepr{ao somotnim draperijama na pogrebnim kolima, a one su vijorile kao crne zastave; kao ise~eni plakat u Sun~anoj iz koga su o~i starog Savetnika Lemura izrezane i ba~ene, a nos i usta ple{u, ple{u na vetru; kao plemenito lice starog Savetnika Lorija, ise~eno i pu{teno da ga vetar odnese u uli~ni slivnik; kao {iroka, crna mantija Mejtere Ru`e, ote`ala od debelo na{ivenih rubova i od smrti, ali ipak sposobna da se zavijori; a visoke, crne perjanice se povijaju, ma{u, a vetar poduhvata Svilin duga~ki, crni korba~, tako da on, kad zamahne na jednog konja vranca, o{ine drugog. Onaj ne{ibani zaostaje, sve vi{e, smeta sve vi{e, frk}e na jastu~aste oblake `ute pra{ine, ali nikako da dobije bi~ po le|ima. A trebalo bi, jer vara svog brata, koji je sav preznojen, koji se svom silinom baca u am, iako su mu sapi oblo`ene `utom pra{inom koju bela pena toliko kvasi da se kroz nju prozire crna ko`a ispod.
	U mrtva~koj ko~iji Fideja se me{kolji, naga i bela, Svilina stara pamu~na maramica spada joj je s lica, ve~ito spada ali nikako da spadne, ve~ito se smi~e, kliza dole, ali nikako da se smakne, iako vetar zvi`di uz stakla i unosi pra{inu kroz svaku pukotinu. Svila nastavlja da bi~uje pogre{nog konja, uvek pogre{nog konja, a gleda Fideju, vidi kako ona prstima, kao kand`ama, grabi [enilin bode`, cima ga i grebe noktima, iako je tvrdo zariven izme|u njenih rebara, gleda je kako grebe kao ma~ka crvenu ma~ku sa zapaljenim repom, hvata fino izra|en mesingani rukobran na kome je turpijom izravnato mnogo malih, zasebnih faceta. Njeno lice ispod spadaju}e maramice umazano je njenom krvlju, zauvek lice Gljive Mukorice, lude k}eri Krvove. Vide joj se {avovi gde je ko`a na njenoj lobanji za{ivana, jer njena sme|a kosa je sva odse~ena, obrijana, njenu crnu kosu obrijala je je Trstika koja je i oprala le{ i obrijala jednu polovinu te glave da bi se videli {avovi i po jedna kap krvi na svakom {avu iako Fidejine obilate sise, gle, iako iz njih curi mleko na crni somot. Grob nju ~eka, samo grob, jo{ jedan grob u svitku grobova gde ve} toliki le`e, a nad njima stra`u dr`i Hieraks, bog smrti i kalde mrtvih, visoki Hieraks beloglavi, u kand`ama dr`i njen beli duh, jer drugi je bio hirurg, specijalista za operacije na mozgu, za koga ako ne za nju?
	Ni Svila, sam na mekanom voza~kom sedi{tu od crne {tavljene ko`e, ne shvata zna~enje ijedne od svih tih stvari, ali zna da vozi ka grobu i da, kao i obi~no, kasni. Uvek on do groba stigne prekasno i prerano, mora on da tera po no}noj strani kroz tminu tamniju od najmra~nije no}i, po danu vrelijem od najvrelijeg dana, tako da zaokrugljeni oblaci pra{ine izgaraju kao kad se slikareve 'zemlje' peku u slikarevoj maloj pe}i, u`areno zlato u vrelini, crne perjanice se raskrupnjavaju u oblake dok on bi~uje pogre{nog konja, onog preznojenog koji }e na grobu lipsati ako i ovaj prvi ne povu~e. A gde onda Fideja da legne, ako u njen grob legne mrtav crni konj?
	"Hajjj-jap!" uzvikuje Svila, ali konji ga ne slu{aju, jer na grobu su, a duga~ko sunce se ugasilo, izgorelo je, mrtvo je zauvek, osim ako se potpali slede}i put. "Suvi{e duboko", re~e mu [enila, stoje}i pokraj rake. "Suvi{e duboko", horski ponavljaju za njom, kao odjek, `abe, one `abe koje je on kao de~ak hvatao one godine kad su se on i njegova mati odselili bez razloga u selo, i opet doselili u grad gde ih je sa~ekao `ivot nimalo izmenjen, `abe koje je voleo i ubijao svojom ljubavlju. "Preduboko!" i jama je preduboka, iako je njeno dno oblo`eno crnim bar{unom tako da pesak i hladna glina ne}e nju nikad dota}i. Hladne, tonu}e vode podzemnih tokova, koji poniru svake godine, ne}e Fideju nikada oprati, ne}e naterati njeno telo da istrune i pretvori se opet u drve}e i cve}e, nikad sprati Krvovu krv niti pokvasiti vatrenu ma~ku sa crnim mi{em u ~eljustima, niti zlatne orhideje. Nikada ispuniti zlatnu baru u kojoj zlatni `dral gleda zlatnu ribu za veke vekova; jer ovo nije dobra godina za }apanje zlatnih riba. Ma, ni srebrnih.
	"Preduboko!"
	I zaista je preduboko, nikad to ne}e ova `uta pra{ina mo}i ispuniti, a somot na dnu posut je zvezdama koje bi mogle najzad zatreperiti, ali jo{ nisu, {to mu Mejtera Mermer obja{njava i prstom pokazuje, i pri toj svetlosti ona je opet mlada, sa licem nalik na Mejteru Nanu i sa sme|im rukavicama koje kao meso prekrivaju njene trudbeni~ke ~eli~ne prste.
	"Predugo!" re~e on konjima, i sad onaj koji uop{te nije vukao, sunu napred i povu~e i potr`e svim silama, ludo i besno, mada mu vetar udara u zube, mada je no} crnja nego {to bi ijedna no} mogla biti, mada se u njoj ne vidi ni jedna jedina zakrpica nebeskih zemalja. Duga~ak je drum ispod zemlje, sahranjen zauvek u ovoj uzleteloj pra{ini i u ovom trnju i grmlju koje oluja nosi.
	"Predugo!"
	Zumbula sedi pored njega na sedi{tu od meke {tavljene ko`e; posle nekog vremena on daje njoj onu svoju staru, okrvavljenu maramicu, da pokrije nos i usta. Nek vetar nastavi da laje i urli~e poput hiljadu `utih, lova~kih pasa, ne mo`e da oduva njihova {kriputava, blistava, stara mrtva~ka kola sa ovog druma koji uop{te nije drum, a njemu je drago {to je u njenom dru{tvu.
	
	5. ROB SFIKSE
	Molpindan je, podseti Svila sebe, di`u}i se, u krevetu, u sede}i polo`aj: dan za lakonogu brzinu, dan u kome se, posle rada, peva i igra. On se, dodu{e, ne ose}a ne{to lakonogo. Prebacuje noge preko ivice kreveta na pod, trlja o~i, trlja donju vilicu koja je sva ~ekinjasta. Spavao je - koliko dugo? Maltene predugo, ali ako po`uri, mo`e se jo{ pridru`iti sibilama u jutarnjoj molitvi. Ovo mu je bila prva no} dobrog spavanja jo{ od...
	Jo{ od teldana.
	Protegao se, govore}i sebi da mora po`uriti. Doru~ak kasnije, ili bez doru~ka, mada dole ima dovoljno vo}a i povr}a za pola ~etvrtine.
	Ustao je, re{en da pohita, i kao nagradu za to dobio probod bola u desnom sko~nom zglobu; za tili ~as je opet seo.
	Krvov {tap sa glavom lavice stajao je naslonjen na uzglavlje kreveta, a na podu do njega le`ala je @dralova ovojnica. On je dohvati i dobro i{iba njome pod.
	"Sfiksa }e biti moja boginja danas", progun|a on, "moj oslonac i podr{ka." Iscrta znak sabiranja u vazduhu. "O Sfikso od sabalja, ti koja ubada{ i urla{, lavico i Amazonko, budi sa mnom do kraja. Hrabrosti mi daj u ovom ~asu nevolje moje."
	@dralova ovojnica bila je toliko vru}a da ga je pekla; stisnula se oko sko~nog zgloba kao mengele. Ose}aj je bio savr{en i divan dok je Svila lakim i skakutavim hodom silazio niz stepenice i pumpao vodu u kuhinji, da napuni umivaonik.
	Oreb je jo{ spavao navrh ormana za hranu, stoje}i na jednoj nozi, glave zavu~ene pod zdravo krilo. Svila mu povika: "Budi se, pti~urino matora. Jede? No-va voda? A? Hajde, sad je trenutak da zatra`i{."
	Oreb graknu u znak protivljenja, ali lice ne pokaza.
	Jo{ su postojali neki ostaci njegovog starog kaveza, kao i jedan veliki neuga{eni komad `ara od vatre koja sino} nije skuvala ni trun~icu povr}a. Svila naslaga desetak gran~ica preko `ara, po~e duvati, a kad ugleda mladi plamen, protrlja {ake. Nije morao upotrebiti nimalo hartije, dragocene hartije!
	"Jutro je", re~e on pticanu. "Diz-zastor. Trebalo bi i ti da se di`e{."
	Odgovora nije bilo.
	Ovaj Oreb me otvoreno prenebregava, zaklju~i Svila. "Meni je slomljen sko~ni zglob", re~e on ptici sre}no. "I jedna ruka mi je kruta - majstor Ksipias je mislio da sam levak, da li sam ti to ispri~ao? Pa, i trbuh mi je izgreban, i boli. A imam i finu modricu, plavu, pa crnu, nasred grudi, tamo gde me je Mo{us zabid`io dr{kom onog njegovog no`a." On rasporedi tri mala komada drveta za lo`enje, sekirom nacepanog, preko gran~ica koje su buktale i praskale. "Ali ba{ me briga. Molpindan je, ~udesni molpindan, i ja se ose}am ~udesno. Ako ho}e{ biti moj ku}ni ljubimac, mora{ i ti takav da bude{, Orebe." Sa treskom zatvori gvozdena vrata pe}i i namesti vodu za brijanje na rupu iznad vatre.
	"Ri-ba glava?"
	"Nema ribljih glava. Nije bilo vremena za riblje glave, ali mislim da je ostala, mo`da, jedna lepa kru{ka. Voli{ kru{ke?"
	"Voli krrru-ke."
	"Volim i ja - zna~i, jedemo isto, delimo doru~ak." Iz sudopere izvu~e, posle kra}eg traganja, onaj no` kojim je pre neki dan sekao paradajze, obrisa se~ivo (primetiv{i, sa ubodom ose}anja krivice, da je po~elo da zar|ava), i jednim pokretom prese~e kru{ku na pola; zagrize svoj deo, prosu vodu iz umivaonika, ispumpa drugu i po~e pljuskati lice, vrat i kosu. "Zar ne bi voleo da nam se pridru`i{ u jutarnjim molitvama, Orebe? Ne mora{, ali ne{to mi govori da bi to moglo biti dobro za tebe." Poku{a do~arati sebi kako bi Mejtera Ru`a reagovala na pticanov dolazak i nasmeja se. "Bilo bi to dobro i za mene, po svemu sude}i."
	"Tica spa-va."
	"Ali ne dok tica ne pojede kru{ku, verujem. Ako je na|em kad se vratim, ja }u je pojesti."
	Oreb dolepr{a sa ormana na sto. "Jede sad."
	"Vrlo mudro", pohvali ga Svila i odgrize drugi zalogaj od svoje polovine, razmi{ljaju}i prvo o svom snu - ono {to je iz njega zapamtio, sasvim je izuzetno, re~e on sebi - a potom o `u}kastom hirur{kom koncu kojim je Gljivina ko`a na glavi pro{ivena. Da li je on to video, ili samo sanjao? Onda razmisli o @dralu, koji je doktor, dabome; on je maltene sigurno bio taj koji je usa|ivao embrione rogatih ma~aka u matericu te lude devojke, i to, nesumnjivo, po dva ili po tri embriona odjednom.
	Kad se popeo na sprat i po~eo sapunjati i brijati, setio se {ta je [enila rekla o izvla~enju novca od @drala, u iznosu dovoljnom da se mantejon spase. U obi~nim vremenima, on bi takav predlog, toliko ne~uven, istog trena odbacio, ali [enila nije [enila - ili, bar, nije samo [enila; {ta god ona o tome pri~a, stvar je jasna i ne vredi se zavaravati, mada }e on, valjda iz u~tivosti, morati da glumi da to ne zna. Molio je zgodnu Kipris da se vrati, a ona je to ne samo ispunila, nego i nadma{ila: nije uop{te ni oti{la. Ta~nije, izi{la je iz Svetog prozora u [enilu, sada njome posednutu.
	To je velika ~ast za [enilu, sumnje nema. Na~as joj je i zavideo. Ali i njega samog prosvetlio je Izvana{, a to je jo{ ve}a ~ast. Posle tog doga|aja, on ne treba nikada vi{e nikome da zavidi ni na ~emu. Da li je [enila bila dobra kurva? I da li joj je ovo sad nagrada za to? [enila je rekla - ta~nije, boginja je rekla, ili su obe rekle, da se vi{e ne}e vra}ati kod Orhideje.
	Obrisao je i osu{io brija~, i osmotrio svoje lice u ogledalu.
	Da li to mo`da zna~i da Kipris voli lake `ene, ali ne voli ono {to one rade? Misao koja nadahnjuje; lako bi mogla biti i istinita. On o Kipris ne zna ni pribli`no onoliko koliko bi sada, hitno, morao o njoj znati; jednako je za `aljenje {to on ostaje jednako neznalica i o Izvana{u, iako mu je Izvana{ toliko toga prikazao, a Kipris pro{le no}i otkrila {to-{ta o sebi - o svom odnosu sa Pesom, naro~ito.
	Svila pe{kirom obrisa lice i okrete se ormanu za garderobu da uzme ~istu tuniku, pomisliv{i da mu je ju~e Patera Ustavica manje-vi{e naredio da kupi novu ode}u. Sa onoliko karata preostalih posle Fidejine sahrane, u tom pogledu ne bi trebalo da bude nikakvih pote{ko}a.
	Zumbula mu je svojevremeno pridr`ala ovu tuniku da je obu~e u vreme kad mu je ruka bila ranjena. Umesto da pojuri niz stepeni{te da se pridru`i sibilama u mantejonu, on se na|e opet na krevetu; seo je, zagnjurio glavu u {ake, a u glavi mu je sve plivalo od misli o Zumbuli. Bila je tako lepa i tako plemenita! Tako divna, dok je sedela pored njega na vo`nji ka grobu. On }e morati da umre - to svaki ~ovek mora - a mora}e i ona; ali nije potrebno da umru sami. Sa blagim {okom on uvide da onaj san nije bio samo dokona utvara no}i, ve} da ga je poslao neki bog, Hieraks nesumnjivo, koji se u njemu i pojavio ({to je, ve} samo po sebi, gotovo nepogre{iv potpis) sa Fidejinim belim duhom u rukama.
	Ponovo ispunjen rado{}u, Svila ustade i dograbi ~istu tuniku iz ormana. Krv je onu svoju pticu-le{inarku nazvao imenom Hieraks: namerno huljenje na jednog boga. On, Svila, je tu pticu ubio ili se bar borio protiv nje i postao uzrok njene smrti. Hieraksova naklonost bi}e, dakle, usmerena ka njemu - a i bila je, od onog trenutka pa sve do sad. Hieraks mu je dao ove snove prepune bo`anskih znamenja, ali, pre toga, dao mu je i veoma unosne `rtvene ceremonije za Fideju. Niko ne mo`e re}i da je Hieraks bio nezahvalan!
	Mantija koju je nosio ju~e, sad je prljava i sva umazana osu{enom krvlju; ali druge, ~istije, nema. On dograbi ~etku za odelo i baci se na posao. Pra{ina je frcala na sve strane.
	Mu{kari i `ene, od blata napravljeni (a tvorac njihov, prvi, bio je Izvana{, bar ako je suditi po jednom prili~no nejasnom mestu u Spisima), na kraju se pretvore u pra{inu. Ako }emo iskreno, padnu u prah i prebrzo. Ta ista trezvena misao do{la mu je na um i pred kraj obreda za Fideju, dok je postavljao zavrtnjeve na poklopac njenog sanduka.
	A [enila ga je prekinula, ustaju}i kao... kao... pore|enje mu izma~e i nestade. Poku{a da ponovi tu scenu u mislima. [enila, vi{a rastom nego mnogo koji mu{karac, sa sitno nakovrd`anom, vatrenom kosom, krupnim kostima, ravnim obrazima i velikim dojkama, nekako drvena ali, i puna trzaja, u jednostavnoj, plavoj haljini.
	Ne. Haljina je bila crna, kao {to je i prili~ilo. A da li je nosila plavo kad ju je prvi put video, u Orhidejinoj ku}i? Ne, zeleno. Maltene je siguran: zeleno.
	Rogova igra~ka! Tako je. Nikad nije video tog Rogovog lutana. (Nastavljao je da ~etka, silovitije nego ikad.) Ali vi|ao je sli~ne marionete, ~iji su udovi uzglobljeni i pri~vr{}eni za ~etiri kanapa, koji vode do krajeva jednog drvenog krsta. Rogov drveni ~ovek imao je na sebi naslikani plavi kaput, a [enila je, u prvim trenucima, hodala kao takva igra~ka, kao da boginja jo{ nije dobro ovladala kanapima. [enila je tad i govorila, ali ne bolje nego Oreb.
	Da li je mogu}e da je i jednoj boginji potrebno da u~i kako se radi neki novi posao? Nova pomisao, zaista.
	Ali boginje, reklo bi se, u~e brzo; do trenutka kad je do{ao Patera Ustavica, bila je sposobna da hitne Mo{usov no` bolje nego sam Mo{us. Mo{us, koji mu je no}as dao jedva nedelju dana da iskupi svoj mantejon. Mo`da ovaj mantejon nije vredan ~uvanja, ali Izvana{ mu je rekao da ga spase - dakle, spasen biti mora.
	E, sad, pravo u sredi{te problema. Kona~no. [ta raditi danas? Jer vremena za gubljenje nema, nimalo. On mora danas dobiti od Krva vi{e vremena - nekako - ili nabaviti glavninu te ogromne svote.
	Potap{ao se po d`epu pantalona. Zumbulin igli~ar jo{ je bio tu. On kleknu, izvu~e kutiju za novac ispod kreveta, otklju~a je i izvadi azof; sa azofom ispod tunike, zaklju~a kutiju opet, vrati klju~ na mesto i gurnu je, praznu, u skrovi{te.
	"Sfikso sabljasta", promrmlja on, "seti se slugu tvojih, koji `ive i umiru od ma~a." To je gardijska molitva, ali njemu se ~inilo da i njemu odgovara bar jednako dobro koliko i gardistima.
	
	[enila je ~ekala u ba{ti kad je Svila, ispred koga je kora~ala Mejtera Ru`a, a iza koga su stupale Mejtera Mermer i malena Mejtera Nana, izi{ao iz bo~nih vrata mantejona. Oreb sa njenog ramena uzviknu "Do-bar Svila!" i presko~i na njegovo rame; ali Mejtera Ru`a bila mu je okrenuta le|ima, tako da nije uspeo da vidi njen izraz lica - ako je uop{te primetila tu `ivu pticu.
	Mejtera Mermer re~e: "Mislila sam da te pozovem da nam se pridru`i{, [enila, ali spavala si tako ~vrsto..."
	[enila se osmehnu. "Drago mi je {to nisi. Bila sam u`asno umorna. Ali malo sam provirila da vas vidim kasnije. Nadam se da me niste primetili."
	"Jesi li?" Mejtera Mermer joj uzvrati osmeh; lice je malo podigla, a glavu malo naklonila na jednu stranu. "Pa onda je trebalo i da nam se pridru`i{. Bilo bi to sasvim u redu."
	"Imala sam Oreba, a on je bio ne{to upla{en. Ina~e, vi ste ve} bili stigli do anamneze."
	Svila, za sebe, klimnu glavom. U [enilinom licu sad nije bilo ni traga od Kipris. Sunce, ve} vrelo, bilo je surovo prema tom licu. Ali [enila ne bi znala taj naziv: anamneza. On re~e: "Nadam se da vam [enila nije bila suvi{e na teretu no}as, Mejtera?"
	"Ne, ne. Nimalo. Ni najmanje. Ali sad me mora{ izviniti. Deca }e uskoro po~eti da pristi`u. Moram da otklju~am i da pogledam lekciju."
	Dok su gledali njen `urni odlazak, [enila re~e: "Bojim se da joj ja izazivam nervozu. Ona bi volela da sam joj draga, ali se boji da sam te iskvarila."
	"Ti i meni nabija{ nervozu, [enila", priznade Svila. Dok je to govorio, oboje primeti{e Mejteru Nanu, koja je zastala u difuznoj senci senice i tu ih ~ekala. Ubla`iv{i glas, Svila upita: "Da li si o ne~emu `elela razgovarati sa mnom, Mejtera?"
	Ona, ne di`u}i pogled, odmahnu glavom.
	"Mo`da si `elela da se oprosti{ od na{e go{}e; ali, istinu da ka`em, nisam siguran da ona ne}e morati i no}as da ostane kod tebe i tvojih sestara."
	Prvi put od kako ju je upoznao, Mejtera Nana ga je zaprepastila. Iskora~ila je iz senke i zagledala se gore, u [enilino lice, sa nekom ~e`njom koju nije mogao sasvim da shvati. "Mene ne ~ini{ nervoznom", re~e ona, "i to sam `elela da ti ka`em. Ti si jedina odrasla osoba koja me ne ~ini nervoznom. Ose}am da me neka sila privla~i ka tebi."
	"Pa i ti se meni dopada{", re~e [enila tiho. "Veoma si mi draga, Mejtero."
	Mejtera Nana klimnu glavom, na na~in koji je (po Svilinom tuma~enju) zna~io prihvatanje i razumevanje. "Sigurno sam bar petnaest godina starija od tebe. Mo`da i vi{e - idu}e godine napuni}u trideset sedam. A ipak se ose}am kao da... mo`da je to samo zato {to si toliko vi{a rastom..."
	"Da?" upita [enila blago.
	"Kao da si, zapravo, moja starija sestra. A ja nikad nisam imala stariju sestru. Volim te." Sa tim re~ima, Mejtera Nana se naglo okrete, u vrtlogu crnog bombazina, i brzo po|e prema kenobi; na pola puta donde, na~ini iznenadan zaokret i prese~e preko suvog, sme|eg travnjaka, a zatim preko igrali{ta, prema palestri.
	"Dra-vo, dra-vo", graknu Oreb za njom. "Dravo mala!"
	Svila odmahnu glavom. "Ovo nikad ne bih o~ekivao. Svitak sadr`i mogu}nosti koje nadma{uju moju ma{tu."
	"Ba{ ne valja", uzdahnu [enila. "Mora}u da ti ka`em. Da objasnim. Svilo. Patera. Trebalo bi da pri~amo o onoj drugoj stvari, o uzimanju para od @drala. Ali ja... mi imamo problem. I to sa ovom jadnom Mejterom Nanom. Za to sam ja kriva. Na neki na~in."
	Svila re~e: "Nadam se da nije neki ozbiljan problem. Ona je meni draga, a imam i ose}aj da sam odgovoran za nju."
	"I ja, i ja. Ipak, mo`emo. ^inimo, zapravo. Mo`da bismo se mogli vratiti u tvoju ku}icu? Da pri~amo?"
	Svila odmahnu glavom. "Ne bi trebalo da `ene ulaze u mu{ku stambenu zgradu, mada postoji ~itav niz izuzetaka od tog pravila - na primer, kad je neki augur bolestan, `ena mo`e u}i da ga neguje. Kad ja ho}u da razgovaram sa Mejterom Mermer, mi to radimo ovde u senici ili u njenoj sobi u palestri."
	"U redu." [enila se uvu~e, sagnuv{i se, pod klonule vinove loze. "A Mejtera Nana? I ona stara, Mejtera Ru`a? Gde razgovara{ sa njima?"
	"Pa, na tim istim mestima." Sa malim ubodom krivice, Svila sede na staru, drvenu klupu preko puta [eniline, ta~no na mesto gde bi normalno sedela Mejtera Mermer. "Ali, istinu da ti ka`em, retko kad se de{ava da ja veoma dugo pri~am sa njima. Mejtera Nana je toliko stidljiva da mi naj~e{}e ni{ta ne odgovori, a Mejtera Ru`a mi dr`i predavanja." Odmahnuo je glavom. "Bojim se da bi trebalo mnogo pomnije da slu{am {ta mi ona govori; ali, posle pet minuta, ili deset, u glavi mi ostane samo jedna misao, a to je - kako da se izvu~em odatle. Time ne `elim da ka`em da one nisu veoma dobre osobe. To jesu."
	"Mejtera Nana jeste." [enila obliznu usne. "Zato se ose}am tako lo{e. Kao sad. Svilo. Bila je to... ne ja. Ne [enila."
	"Naravno!" Svila energi~no zaklima glavom. "Osetila je boginju u tebi! Trebalo je odmah da mi bude jasno. I sad ti ne `eli{ da ona nekome ka`e..."
	"Ne, ne. Ona ose}a to, {to si rekao, ali nije re~ o tome. Niti }e ikome re}i. Ne zna ni sama. Ne svesno."
	Svila pro~isti grlo. "Ako ose}a{ da mo`da postoji neka fizi~ka privla~nost - ja sam svestan da se takve stvari de{avaju izme|u `ena, kao i izme|u mu{karaca - onda bi svakako bilo bolje da no}as spava{ negde drugde."
	[enila mahnu rukom, odbaciv{i tu temu. "Ne bi to bilo va`no. Ali nije to posredi. Ona ne}e... ona ne}e ni{ta. Ne od mene. Ho}e da pomogne. Da mi daje stvari. Ja to razumem. To nije... ni{ta {to diskredituje. Jel bi tu re~ ti upotrebio? 'Diskredituje'?"
	"Valjda je to re~ koju bih upotrebio."
	"Ali sve ovo... Nije bitno. Ni{ta od toga nije bitno. Mora}u ti kazati. Jo{ ne{to. Ne}u da la`em." Njene o~i sevnu{e. "Ne}u!"
	"Ja ne bih ni `eleo da la`e{", re~e joj Svila tonom mirnog pouzdanja.
	"Da. Da. Ti to, Svilo. Svilo. Posednutost, ti... pri~ali smo o tome no}as. Ti misli{ da je boginja... da sam ja... Kipris. Ili neka druga. Ona u`asna `ena sa zmijama. Misli{ da mi ulazimo u ljude. Kao zarazne bolesti?"
	"Ja to svakako ne bih tako kazao."
	[enila ga je gladno motrila ispod te{kih kapaka, o~ima koje su sad izgledale krupnije nego malo~as, izvan ovog zaklona od sunca; tamne o~i koje zra~e nekom svojom svetlo{}u. "Ne bi kazao, ali tako misli{. Znam ja. Mi... to ulazi kroz o~i. Mi bogovi nismo... ne{to {to vidi{? Mi smo obrasci. I menjamo se. U~imo, rastemo. Ali ipak samo obrasci? A ja nisam Kipris. Rekoh ti to... Mislio si da la`em."
	Oreb zazvi`da. "Jad-na mala!"
	A Svila, koji se okrenuo od stra{ne mo}i i `udnje tih tamnih o~iju, vide da su one po~ele da pla~u. Ponudi joj maramicu i seti se da je pre polaska u Krvovu vilu dobio od Mejtere Mermer maramicu, njenu, i to pod ovim istim krovi}em od letvica i vinove loze.
	"Nisam. Nisam. Nisam mnogo. Ja to samo kad moram. Nisam ja od onih. A {to se ti~e ovoga, posednutosti - Kipris je u~itala samo deo, samo deli} sebe." [enila tiho izduva nos. "Nisam u{mrknula ni ovolicko. Ni trun. Jo{ od pre Fidejine... Eto kakvi budu simptomi, Patera. Kad ne dobija{, mislim. Na {ta god da baci{ pogled, odmah pomisli{: ovo nije r|a. I sve bude tako tu`no."
	"Pro}i }e te to vrlo brzo", re~e Svila, nadaju}i se da je u pravu.
	"A-ha, za nedelju dana. Ili za dve. Radila sam ja ovo, jednom. Ali... nije bitno. Sad vi{e ne bih htela. I ne}u. Evo, mo`e{ da mi pru`i{ punu {olju r|e i da mi ka`e{ da uzmem koliko god ho}u, ja ne bih uzela ni trun~icu."
	"To je divno", re~e on iskreno.
	"A to 'divno' je zbog obrasca. Zbog onog malog par~eta Kipris, koje je Kipris stavila u mene, kroz moje o~i, ju~e u mantejonu. Ne razume{, a? Znam da ne razume{."
	"Ne razumem to o obrascima", re~e Svila. "Sve ostalo sam razumeo, ili mislim da jesam."
	"Kao tvoje srce. To su obrasci udara. Ovako: da, da, ne, ne, ne, da, da. Postoji jedno, ne{to, iza sva~ijih o~iju. Pa, ni ja ne razumem ba{ sve. Mehani~ka `ena? Mermera? neko suvi{e pametan shvatio je da to mo`e da uradi mehani~kim osobama. Da im izmeni programe, samo malo. Samo toliko. I onda ljudi kao Mejtera Mermer rade za njega, a ne za dr`avu. Kradu za njega. On... Pes, zove{ ga ti. On je zaposlio ljude koji su to prou~avali. Onda su oni otkrili da se tako nekako mo`e i sa ljudima. Bilo je te`e. Mnogo vi{a frekvencija. Ali to se mo`e, i to mi radimo. Tako je sve ovo po~elo. Svilo. Kroz terminale, kroz njihove o~i."
	"Sad sam se izgubio sasvim", priznade Svila.
	"Nema veze. Ali to su bleskovi svetlosti. Svetlosti koju niko drugi ne mo`e videti. Ti udari, ti pulsevi, od kojih se sastoji program, to je bog koji ide u Glavnom procesoru. Kipris je taj bog, taj program. Ali ona je za`murila. Ova Nana. Mejtera Nana. Za`murila, a ja se jo{ nisam bila dokraja u~itala."
	Svila odmahnu glavom. "Znam da ovo mora biti va`no i trudim se da razumem; ali, iskreno da ti ka`em, pojma nemam o ~emu pri~a{."
	"Onda }u lagati." [enila mu se po~e primicati malo-po malo, tako da su njena kolena najzad po~ela dodirivati njegova. "Laga}u da bi me mogao razumeti, Patera. Slu{aj me sad. Ja... Kipris je htela da posedne Mejteru Nanu - nije va`no za{to."
	"Sad si [enila."
	"Ja sam uvek [enila. Ne, nije tako. Kad la`em, onda sam Kipris. Pa, dobro. Sada sam Kipris, ali govorim na onaj [enilin stari na~in. Ka`i 'da'."
	Svila klimnu glavom. "Da, velika boginjo."
	"Fino. @elela sam da posednam Mejteru Nanu, na taj na~in {to bih poslala moju bo`ansku li~nost da se ulije u nju, kroz njene o~i, iz Svetog prozora. Jasno ti je?"
	Svila opet klimnu glavom. "Svakako."
	"Znala sam da }e{ razumeti. Ako je bilo pogre{no. U redu. To je jedan vrlo prijatan ose}aj, stvarno prijatan, tako da prakti~no niko nikad ne za`muri. Ljudi to ho}e. @ele jo{. ^ak i ne trepnu, dok upijaju bo`ansku li~nost."
	Svila re~e: "Sasvim je prirodno da ljudska bi}a `ele da uzmu u~e{}a, makar i malo, u tvom bo`anskom `ivotu, velika boginjo. To je jedan od na{ih najdubljih nagona."
	"Ali ona je za`murila, i to je ono {to mora{ razumeti. Dobila je samo jedan deo mene - deo boginje. Pojma nemam kakve bi mogle biti posledice po nju."
	Svila sede opu{tenije u stolici, trljaju}i se po obrazu.
	Oreb, koji je napustio Svilino rame da bi istra`ivao vinove loze, progun|a: "Do-bra mala."
	"Jeste, Orebe, dobra je. To je jedan od razloga {to se toliko brinem."
	"Do-bra sad!"
	Posle pola minuta bri`nog }utanja, Svila di`e {ake u znak bespomo}nosti. "Nikad ne bih pomislio da bogovi mogu biti deljeni na delove."
	[enila klimnu glavom. "Ni ja."
	"Ali rekla si..."
	"Rekla sam da se desilo." Polo`ila je {aku na njegovo koleno. "Ne bih nikad pomislila da je tako ne{to mogu}no. Ali, desilo se, i ona se zato mo`e izmeniti. Mislim da se ve} izmenila. Ja sam [enila, ali ose}am se kao da je sa mnom sada neko drugi, ovde unutra, postoji tu negde u meni jedan na~in mi{ljenja i postupanja koji do ju~e nije bio prisutan. Ona to ne ose}a. Ima u sebi samo deo Kipris, kao {to bi ti mogao imati neki san."
	"[enila, ja bih rekao da su to stravi~ne pretpostavke. Pa, mo`e li se to izbrisati?"
	Odmahnula je glavom; njene vatrene kovrd`e lepr{ale su na sve strane. "To bi Kipris mogla posti}i, ali mi ne mo`emo. Ona bi morala da stane pred neki terminal - Sveti prozor ili staklo, svejedno - a Kipris onda da se pojavi. Pa i tako, ne{to bi ostalo. Uvek ne{to ostane. A ne{to od duha Mejtere Nane pre{lo bi u Kipris, tako|e."
	"Ali ti si Kipris", re~e Svila. "Znam da je tako, i stalno me obuzima `elja da kleknem."
	"To sam samo u la`i, Patera. Da sam ja prava boginja, ti meni ne bi mogao odoleti. Zar bi mogao? Ja sam, stvarno, [enila sa ne~im posebnim. ^uj, evo jo{ jedne la`i koja ti mo`e pomo}i. ^uo si da kad se neko napije pa pri~a sva{ta, neki ljudi ka`u da to iz njega rakija zbori? Ili pivo, ili ve} {ta?"
	"Jesam, to se vrlo ~esto ka`e. Ali ne verujem da to iko misli ba{ ozbiljno."
	"Dobro, dobro, ovo je tome sli~no. Mo`da ne ba{ sasvim sli~no, ali prili~no je blisko, osim {to ne}e nikad prestati, a pijanstvo od rakije prestane. Mejtera Nana }e do kraja svog `ivota biti ovakva kakva je sad, osim ako Kipris ne povu~e sebe iz nje - a to bi zna~ilo da onaj deo sebe, koji je u~itala u Nanu, povu~e nazad, zajedno sa svim nastalim promenama, a tragove izbri{e koliko mo`e."
	"Onda, jedino {to mo`emo u~initi jeste da pomno motrimo na Mejteru Nanu i da budemo, hmm (on oseti nagli nalet saose}anja prema Pateri Ustavici) popustljivi prema neo~ekivanom."
	"Bojim se da je tako."
	"Re}i }u Mejteri Mermer. Ne ovo {to si ti meni ispri~ala, ali upozori}u je. Mejtera Ru`a ne bi bila ni od kakve koristi u ovoj stvari. ^ak bi bila i {tetna. Mejtera Mermer }e biti divna, ali ni ona ne mo`e istovremeno biti u svojoj sobi u palestri i u sobi Mejtere Nane, naravno. Hvala ti, [enila."
	"Morala sam ne{to da ka`em." [enila je maramicom tapkala nos i o~i. "A sad, pare. Razmi{ljala sam o tome dok ste vas ~etvoro bili u mantejonu, jer meni }e pare trebati. Mora}u da na|em novi na~in da pre`ivim. Prodavnica? Ne{to se mora... A tebi }u, Svilo, pomo}i {to vi{e mogu. Pristao bi da delimo napola?"
	On odmahnu glavom. "Moram imati dvadeset {est hiljada za Krva, da bih mogao otkupiti ovaj mantejon od njega; to, dakle, mora imati prednost. Ali sve {to mo`e{ nabaviti preko tog iznosa, uzmi i nosi. Pretpostavimo da na neki na~in nabavimo sto hiljada - mada ja shvatam da je to besmislena svota. Onda bi ti mogla zadr`ati sedamdeset ~etiri hiljade za sebe. Ali ako dobijemo samo dvadeset {est, to onda mora sve i}i Krvu." Zastao je da pogleda [enilu pa`ljivije. "Ti drhti{. Da li bi pomoglo ako donesem }ebe iz stambene zgrade?"
	"Pro}i }e me to, za minut-dva, Patera. Onda }u se ose}ati odli~no. Ja upravljam ovim mnogo bolje nego {to je ona mogla. Prihvatam to {to si rekao i smatram da su te re~i za tebe obavezuju}e. Tvoja ponuda? Nazvala sam je ponudom? Tvoja velikodu{na ponuda. Trebalo bi tako da je nazovem... Jesi li smislio neki plan? Ja sam dobra u... izvesnim stvarima? Ali ne mnogo dobra u planiranju. Ne stvarno, Svilo. Svilo? A nije bila ni ona. Da li sad govorim kako treba?"
	"Rekao bih da govori{ istinu, iako nisam [enilu dobro poznavao. Me|utim, nadao sam se da ima{ neki plan. Kao [enila, ti @drala mnogo bolje poznaje{ nego ja, pa bi trebalo da ima{ i mnogo jasniju predstavu o toj njegovoj {pijunskoj operaciji nego {to je ja mogu imati."
	"Poku{avala sam da smislim ne{to. No}as i jutros. Najlak{e bi bilo zapretiti @dralu da }emo odati to {to on radi, a u mojim rukama je, evo, ova stvar." Ona izvadi iz jednog d`epa na haljini malenu figuru Sfikse, izdeljanu od tvrdog, tamnog drveta. "Trebalo je da predam ovo jednoj `eni koja ima tezgu na pijaci? Tamo sam se bila i zaputila kad - zna{ {ta se desilo. Zato sam se tako brzo obukla? Onda se dogodilo, zna{ {ta, pa sam ostala u Orhidejinoj zgradi. A onda je bilo isterivanje demona. Tvoj egzorcizam, Svilo? I dok sam ja stigla na pijacu, pijaca se ve} zatvarala? Gotovo nikog nije bilo, osim onih koji ostaju preko cele no}i. Da ~uvaju stra`u pored tamo, ne~eg, {to }e ujutro prodavati? Nje vi{e nije bilo tamo."
	Svila uze od nje tu statuicu namenjenu onima koji obo`avaju Sfiksu. "Sfiksa ovde dr`i ma~", primeti on, "{to je gotovo uvek slu~aj kod tih figurica. Ali dr`i i ne{to kvadratnog oblika, neku ispisanu kamenu plo~u, mo`da, ili sve`anj hartije; mo`da bi to trebalo da predstavla Pesova uputstva; me|utim, ja se ne se}am da sam ikad ranije video tako ne{to." On vrati izrezbareni komad drveta [enili.
	"Video bi da si i{ao do tezge te `ene. Ona uvek ima tri-~etiri ovakve? Naj~e{}e su ve}e od ove jedne. Ja njoj dam moju, a ona mi ka`e ne{to u smislu: 'Jeste li sigurni da ne `elite kupiti, gospo|o? Vrlo su lepe a jeftine.' Onda ja odmahnem glavom i odem, a ona stavi figuru na tezgu zajedno sa ostalim figurama Sfikse, tako da izgleda kao da sam ja uzela jednu od njih i samo minut je razgledala, pa vratila."
	"A, tako. Vredelo bi, mo`da, oti}i do te tezge." Nije bio siguran koliko mo`e da se nametne ovoj boginji, koliko pokroviteljstva da tra`i od nje. Zato je oklevao nekoliko trenutaka, a onda bacio kockicu. "[teta je {to ti nisi zaista Kipris. Jer, da jesi, mogla bi mi re}i kakav je zna~aj..."
	"^o-vek ide!" oglasi se Oreb sa vrha senice; slede}eg trenutka ~uli su glasno kucanje na vratima stambene zgrade.
	Svila ustade i iskora~i ispod vinove loze. "Ovamo, Njorka. Ho}e{ li nam se pridru`iti? Drago mi je {to te vidim, a ovde je jo{ neko koga }e{ ti mo`da rado videti."
	[enila povika: "Njorka? Jesi ti? Ja sam. Treba nam tvoja mo}-po."
	Njorka je zinuo. "[enila?"
	"Da! Ovde sam, unutra. Do|i, sedi sa mnom."
	Svila je razgrnuo loze da bi Njorka lak{e u{ao; zatim je i on u{ao u senicu, a do tog trenutka Njorka je ve} sedeo uz [enilu. Svila re~e: "Vas dvoje se poznajete, o~igledno."
	[enila se nasme{i mladala~ki, i odjednom se ~inilo da joj zaista nije vi{e od devetnaest godina, koliko je i tvrdila da ima. "Se}a{ se kad smo razgovarali prekju~e, Patera? Kad sam rekla da postoji neko... neko mla|i od @drala? I kad sam rekla da bi taj neko mogao da mi pomogne... da pomogne nama? Oko @drala?"
	Njorka se {iroko isceri i obuhvati [enilu jednom rukom oko ple}a. "Slu{aj ti, [enila, nikad te, bre, nisam video po dnevnom svetlu. Mnogo bolje izgleda{ nego {to sam o~ekivo."
	"A ja sam oduvek znala koliko si... zgodan, ti, Njorka." Ona ga poljubi, lako i brzo, u obraz.
	Svila re~e: "[enila }e mi pomo}i da nabavim novac koji mi je potreban za spasavanje ovog mantejona, Njorka. O tome smo pri~ali, pa bi nam bili potrebni i tvoji saveti."
	Preusmerio je pa`nju na [enilu. "Trebalo bi da ti ka`em da je Njorka meni ve} pomagao, bar savetima. Mislim da on ne}e zameriti {to ja to sad ka`em."
	Njorka klimnu glavom.
	"A sada su i tebi i meni potrebni njegovi saveti. Siguran sam da }e biti isto tako velikodu{an prema nama, kao {to je ranije bio prema meni."
	"Njorka je oduvek bio... veoma dobar prema meni. Patera? Uvek je tra`io mene. Jo{ od... prole}a?"
	Dohvatila je Njorkinu slobodnu {aku. "Vi{e ne}u biti kod Orhi, Njorka. Re{ila sam da `ivim na nekom drugom mestu, a ne... zna{. Tamo gde ve~ito molim ljude za pare. I nema vi{e r|e... Bilo je... prijalo je. Ponekad kad sam se pla{ila. Ali od r|e devojka postaje suvi{e hrabra? I posle nekog vremena r|a bude tvoja prava gazdarica. Nema r|e, tuga bude velika. A i pla{ljivost. Zato uzme{ r|u, uzme{ jo{, i zaglavi{. Mislim, zatrudni{. Ili te ubiju. Ja sam bila suvi{e hrabra. Ne trudna. To ne mislim. Patera }e ti kazati. Njorka?"
	Njorka re~e: "Ovo zvu~i dobro. Dopada mi se. Vas dvoje ste se na{li posle sahrane, a?"
	"Tako je." [enila ga opet poljubi. "Po~ela sam razmi{ljati. O umiranju, i svemu tome, zna{? Eno, Fidi, vidi{ kako je mlada bila i zdrava i sve to? Govorim li sad bolje, Patera Svilo? Reci mi, ali molim te, nemoj {tedeti moja ose}anja."
	Oreb proturi blistavo obojenu glavu kroz polumrtvo li{}e vinove loze i proglasi: "Pri-~a fino!"
	Svila klimnu glavom, nadaju}i se da izrazom lica ne}e ni{ta odati. "Ovako je fino, [enila."
	"Patera mi poma`e da zvu~im vi{e... zna{. Otmeno. Njorka. A {ta sam pomislila, pomislila sam da bih umesto Fideje mogla biti ja. Zato sam ~ekala. Imali smo veliki razgovor ju~e uve~e, zar ne, Svilo? A preno}ila sam kod sibila." Zakikotala se. "Tvrd krevet, ve~ere nije bilo, ni najmanje ne li~i na ono kod Orhideje. Ali su mi dale doru~ak. Jesi li ti doru~kovao, Njorka?"
	Njorka se isceri i odmahnu glavom. "Nisam ja ni spavao. ^ula si {ta je boginja poru~ila ju~e, zar ne, Sifonka? E, pa, evo."
	Skinuo je levu ruku sa njenih ple}a, napola ustao i po~eo tra`iti ne{to po d`epu. Kad mu je {aka izi{la iz d`epa, bila je sva oblo`ena iskrenjem bele vatre. "Evo ti, Patera. Uzmi ovo. Ovde nema za zeznutih dvaes {es iljada, al moglo bi se prodati za tri il ~etri, ako dobro pazi{ gde prodaje{. Pri~a}u ti o nekim ljudima koje poznajem." Po{to Svila nije pru`ao ruku ka ponu|enom predmetu, Njorka mu ga dobaci u krilo.
	Bio je to ukras za `ene, kao narukvica, ali namenjen da se nosi na nozi, na zglavku iznad stopala: 'nanogvica'. Bila je tri prsta {iroka. "Pa, stvarno ne bih mogao..." Svila proguta. "Da, mogao bih, valjda. Uze}u, jer moram. Ali, Njorka..."
	Njorka se pljesnu {akom po butini. "Mora{! Ti si taj koji je razumeo {ta ka`e Dama Kipris, jel tako? Dabome, i onda si ispri~ao nama. Nije bilo zezanja da ~ujem iz druge i tre}e ruke, od nekog drugog. U redu, ona je to rekla, i ja verujem da je istinu rekla, a sad treba da joj poka`em da sam dobra kajla i ja. To {to vidi{: pravi su. Svi do jednog su pravi. Mo` ih razgleda{ kolko o}e{. Idi, kupi neke fine `rtve za nju, i ne zaboravi da joj ka`e{ ko je davalac."
	Svila klimnu glavom. "Re}i }u joj, mada ona, siguran sam, ve} zna."
	"Reci joj da je Njorka la}an momak. Budi s njim cigla, on }e s tobom biti kamen." Njorka uze [enilu za ruku i nama~e joj prsten na jedan prst. "Nisam znao da }e{ biti ovde, al spremio sam ovo za tebe, Sifonka. Vi{ ovaj veliki, crveni sjaj? Za to je naziv 'pravi krvavi rubin'. Mo`da misli{ da si ih vi|ala ranije, al kladim se u pet da nisi. O{ ga proda{ ili ~uva{?"
	"Ne bi ja nikad ovo mogla da prodam, Mlatko." Poljubila ga je u usta, tako strastveno da je Svila morao da skloni pogled; to je postalo tako `estoko, da oboje umalo {to ne pado{e sa drvene klupice. Kad su se razdvojili, ona re~e: "Dao si mi, ~uva}u zauvek."
	Njorka se {iroko osmehnu, obrisa usta, pa se osmehnu {ire nego ikad. "Sad o{tro: ako bi se predomislila, nemoj slu~ajno da to bude kad ja nisam tu."
	On se opet okrete Svili. "Patera, ima{ li ikakvu predstavu o tome {ta se to drmalo no}as? Tvrdim da je bar dvanaest ku}a na Palatinu re{eno. Jo{ nisam ~uo {ta je sve drugo bilo. Zelemba}i od jutros jurcaju na sve strane, do besvesti." Snizio je glas. "Nego, Patera, evo {ta sam ja hteo s tobom da razgovaram. [ta ti je ona ta~no rekla? O nekom vra}anju ovamo?"
	"Samo je rekla da }e se vratiti", odvrati mu Svila.
	Njorka se nagnu ka njemu; njegova velika donja vilica bila je izba~ena napred, a o~i su`ene. "Kojim re~ima?"
	Svila se pogladi po obrazu, nastoje}i da se seti kratkog razgovora sa boginjom u Svetom prozoru. "Sasvim si u pravu. Mora}u da podnesem izve{taj Udru`enju o svemu {to je ona rekla, od re~i do re~i, i zapravo bih ve} morao pisati taj izve{taj. Ja sam je molio da se vrati. Ne mogu ti re}i ta~no kojim re~ima, niti je to sada va`no; ali njen odgovor je glasio: 'Ho}u. Uskoro.'"
	"Mislila je na ovaj mantejon ovde? Tvoj mantejon?"
	"Ne mogu biti potpuno..."
	[enila ga prekide. "Pa zna{ da jeste. Ba{ to je mislila. Htela je da ka`e da }e se vratiti upravo na taj isti Prozor."
	Svila, protiv volje, klimnu glavom. "Pa, nije ba{ tako rekla, ispri~ao sam ti {ta je kazala; ali imam ose}aj - bar sad - da je to mislila."
	"Dabome..." re~e [enila. Na{la je jednu mrlju jakog sun~evog svetla koja je iz prstena izvla~ila crvenu vatru; gledala je u prsten i govorila, okre}u}i ruku tamo i ovamo. "Ali moramo ti re}i o @dralu, Njorka. Zna{ @drala? On je Krvov doktor za ku}ne ljubimce."
	"Mo`da ga je Patera pomenuo sino}."
	Njorka upitno pogleda Svilu, koji re~e: "Nisam ba{ rekao Njorki, ali sam mo`da nagovestio da je @dral poklonio jedan azof izvesnoj mladoj `eni po imenu Zumbula. Azofi, kao {to mo`da zna{, ko{taju po pet hiljada karata, ili vi{e; zato sam bio sasvim spreman da ti poverujem kad si rekla da bi bilo mogu}e iznuditi od @drala neku veoma veliku svotu, putem ucene. Ako je poklonio tako ne{to Zumbuli - a sklon sam da verujem da jeste - onda sigurno ima diskreciono pravo da raspola`e veoma velikim fondovima." Prinu|en nekom unutra{njom potrebom, Svila nastavi: "Ina~e, da li ti nju, kojim slu~ajem, poznaje{?"
	"A-ha. Ona radi ono {to sam ja nekada radila, ali sad neposredno za Krva, a ne kod Orhideje. Ona se iselila iz Orhidejine ku}e mo`da desetak dana, ili dve nedelje, posle mog dolaska."
	Svila, sa ustezanjem, spusti ble{te}u nanogvicu u d`ep mantije. "Reci mi sve {to zna{ o njoj, molim te."
	"Neke druge cice poznaju je bolje nego ja. Meni se, me|utim, svidela. Bila je - ne znam kako ta~no to da izrazim. Eto, nije uvek govorila 'ova je dobra, ova je zla'. Za nju je ~ovek takav kakav jeste, i voljna je da ti pomogne, ~ak iako prema njoj nisi uvek bio onako fin kao {to je trebalo. Njen otac je glavni ~inovnik u Juzgadu. Siguran si da `eli{ ovo da ~uje{, Svilo?"
	"Da, zaista jesam."
	"I jednog dana jedan komisionar je vidi, kad je imala mo`da ~etrnaest, i ka`e: '^ujte, treba mi ku}na pomo}nica. Po{aljite je gore kod mene, a mo`e kod mene i da stanuje' - oni su imali osmoro ili devetoro deri{tadi, ~ini mi se - 'a mo`e i neke novce dobiti, dok }e{ ti dobiti lepo unapre|enje.' Zuin otac je tad bio samo obi~an ~inovni~i}, valjda.
	"I tako njen tata pristane, i oni nju po{alju na Palatin, a ti zna{ {ta je onda bilo. Nije morala mnogo da radi, ni{ta te{ko, samo je poslu`ivala za vreme jela i brisala pra{inu, a novca je po~ela dobijati poprili~no. Al, {ta, posle nekog vremena komisionareva `ena po~ne stvarno gadno da je zeza. Onda mala ode i neko vreme `ivi sa jednim kapetanom, al onda budu neki problemi... i najzad do|e kod Orhideje."
	[enila izduva nos u Svilinu maramicu. "@ao mi je, Patera. Uvek me ovako spopadne kad dan-dva ne {mrkam. Curi}e mi nos i drhta}e mi ruke, do tardana verovatno. Posle toga trebalo bi da bude sve u redu."
	Da bi Njorka ~uo, a i da bi se sam uverio, Svila re~e: "Dakle, r|u vi{e nikada ne}e{ uzeti? Bez obzira na to koliko o{tri budu simptomi?"
	"Ne}u ako }emo u ovo krenuti. Od r|e `enska postane suvi{e hrabra. Kao {to sam valjda ve} rekla. Zar nisam? Super je kad malo {mrkne{ ili napuni{ usnu... Neki ljudi urade i jedno i drugo. Treba ve}a koli~ina kad si na smrt upla{en. Al posle nekog vremena otkrije{ da je trebalo da se na smrt pla{i{ r|e. Da je gora nego Grge~ ili ~ak Mo{us, i mnogo gora nego onaj konj koji je izgledao onako zao u velikoj sali. Al kad to shvati{, ve} je kasno. M-mislim da smo se navukle i ja i Zu. Svilo?"
	On klimnu glavom, a Njorka je potap{a po ruci.
	"Ja nju poznajem, al sad kad o tome razmi{ljam, eto, zapravo i ne znam tako mnogo o njoj. Gotovo sve sam ti ve} rekla. Jesi li ti nju video?"
	"Jesam", re~e Svila. "U fejdan uno}."
	"Onda zna{ koliko dobro mala izgleda. Ja sam suvi{e visoka za ve}inu tipova. Ljudi vole da je cupi visoka, al ne vole da je vi{a od njih, pa ~ak ni jednaka. Zu je ta~no koliko treba. Ali ja i kad bi bila za toliko kra}a, ipak bi jurili za njom, a ne za mnom. Ona postaje, ej, slavna, i zato ju je Krv uzeo da radi za njega neposredno. Ne}e da deli prihode ni sa Orhidejom, ni sa kim, od cupi koja donosi toliko para."
	Svila klimnu glavom. "Ima li on i druga mesta, pored `ute ku}e u Ulici lampiona?"
	"Oh, da. Ima verovatno jedno pet-{est. Ali Orhina je me|u najboljima." [enila zastade, lica tu`no zami{ljenog. Zu je bila prili~no ravna, napred, kad sam je upoznala kod Orhi... Mislim da joj je @dral i to dao, a? Dve velike stvari."
	Njorka se tiho nasmeja.
	"Iz ovoga {to ti ka`e{ proisti~e da je ro|ena u Vironu."
	"Dabome, Patera. Negde na isto~noj strani? Tako sam bar ja ~ula. Ima kod Orhideje jo{ jedna devojka iz tog kvarta."
	Njorka re~e: "Patera misli da bi ona mogla biti uhoda. Ali sad, valjda, da uhodi za tebe i njega."
	"Pa da joj se plati iz mog dela prihoda", re~e [enila gorko. "Ne dolazi u obzir dok ja ne odobrim."
	"Nije mi uop{te to bilo na umu. Kao {to ti je Njorka upravo rekao, verujem da bi mi Zumbula mogla pomo}i protiv Krva; ali nemam razloga da verujem da bi nam ona dobrovoljno pomogla protiv @drala, a sad nam je potrebno to. Treba da objasnim, Njorka, da je [enila ~vrsto uverena da Njorka uhodi protiv Virona, iako ne znamo za koji grad. Znamo li, [enila?"
	"Ne. On nijednog trenutka nije rekao da je uhoda, a ja se nadam da ni ja to nisam za njega rekla. Ali je... ali je vru} da skuplja podatke o svakojakim mu}kama. Naro~ito o Gardi. Svaki put pita da l' je bio neko od pukovnika, i {ta je rekao. Za one male statue ja i sad mislim da su poruke, Patera, ili da sadr`e poruke u sebi."
	Ose}aju}i Njorkino neodobravanje, ona dodade: "Mlatko, pa nisam znala. Bio je fini sa mnom, pa sam mu ja pomagala ponekad. Tek ju~e mi je sinulo."
	Njorka re~e: "Uh, {to nisam ja sreo tog @drala. Taj je sigurno ote`ao od love. O}e{ da ga zavrne{, Patera? Zajedno sa Sifonkom?"
	"Da, ako 'zavrnuti' zna~i ono {to ja mislim da zna~i."
	"To zna~i da deli{ karte tako da on ispadne iz igre, a tebi ostanu svi aduti u rukama. Poku{a}ete da ga iskrvarite za dvaes {es iljada, a?"
	[enila klimnu glavom, a Svila re~e: "I za mnogo vi{e, ako budemo mogli, Njorka. [enila bi `elela da kupi prodavnicu."
	"Za njega bi lak izlaz bio da vas oboje ole{i. To vam je jasno?"
	"Misli{, da nas ubije, ili da naru~i da nas neko drugi izbu{i. Da, svakako. Ako je @dral uhoda, ne}e oklevati da to u~ini; a ako ima mo} da upravlja tolikim svotama novca da Zumbuli tek tako pokloni azof, onda, valjda, lako mo`e na}i nekoga ko bi nas, za njegov ra~un, 'ole{io'. Mora}emo biti oprezni."
	"Jo{ kako. Ja bih ti mogao nabrojati, po imenu, dvadeset tipova koji bi taj posao uradili za sto karata. Neki od njih su dobri. Ako je taj @dral radio za Krva ve} dugo..."
	"Ve} ~etiri godine", upade mu Svila u re~. "Tako je, bar, meni rekao."
	"Onda }e umeti da na|e ~oveka, kao {to bih i ja umeo. Ta va{a Zumbula..." Njorka se po~e{a po glavi. "Kad smo ja i ti i{li na ve~eru, se}a{ se? Pri~ao si mi o azofu, a ja sam rekao da je ona @dralu sigurno namakla neki katanac. I vidi{. Ako je on spopadao Sifonku za obave{tenja o pukovnicima, onda bi mu ta Zu bila mnogo korisnija. Tu je katanac. Ona boravi u Krvovoj vili izvan grada, a? Da li ikad dolazi u grad?"
	"Meni se ~inilo da dolazi. Imala je tamo veliki apartman, a monitor u njenom staklu nazivao ju je gospodaricom." Svila se priseti Zumbuline graderobe; monitor mu je tada predlagao da se sakrije unutra. "Imala je grdnu koli~inu ode}e, tako|e."
	[enila re~e: "Izlazi ona u grad prili~no ~esto, ali nisam sigurna kuda odlazi... niti kad. A kad izi|e, sigurno }e biti neko uz nju, kao ~uvar, osim ako je Krv potpuno podilejisao."
	Njorka sede uspravnije; levu {aku polo`i na bal~ak velikog no`a sa bronzanom dr{kom. "Dobro. Hteo si moje savete, Patera. Dobi}e{ ih, ali mislim da ti ne}e prijati."
	"Svejedno, ja bih rado da ih ~ujem."
	"To sam i o~ekivao od tebe. Zaobilazi tu Zumbulu u {irokom krugu, bar zasad. ^ak i sam poku{aj da je na|e{ bi}e neizvestan, a ako progovori{ s njom, ona }e najverovatnije odmah sve da ka`e tom @dralu. Sifonka ka`e da nije znala da je po~ela uhoditi za njega. Dobro, mo`da i nije. Al ako je taj @dral dao Zumbuli azof, mo`e{ se kladiti u celu korpu da Zumbula zna, i da svesno kaska za njim. Kad bi ona bila va{a jedina mogu}nost, ja bih rekao - krenite na nju. Al nije to tako. Ako tom @dralu Sifonka pri~a o pukovnicima, {ta oni pri~aju i tako dalje, i ako Zu radi isto, a reklo bi se da je tako, zar nije verovatno da on ima jo{ ~etri-pet takvih, a? Najverovatnije u Krvovim drugim koko{arnicima. I sad kad Sifonka ode, a, evo, ka`e da }e oti}i, zar on ne}e da na|e neku drugu za taj poso u Orhinoj ku}i?"
	[enila predlo`i: "Mo`da bi, posle svega, ipak bilo najbolje da se ja vratim kod Orhi. Mogla bih malo i da pri~am protiv Virona, pa bi me on pustio da mu vi{e poma`em. Mo`da bih mogla otkriti ko je ona `ena na pijaci."
	Svila objasni: "Tamo ima neka `ena koja prodaje stvari na jednoj tezgi, Njorka, a koja je, izgleda, @dralov kontakt. @dral je davao [enili statuice Sfikse da ih nosi toj `eni. Je li svaki put bila Sfiksa, [enila?"
	Ona klimnu glavom, {to je bacilo njene vatrene kovrd`e u nove drhtaje. "Da, i uvek su izgledale, koliko se se}am, ba{ kao ova koju sam ti pokazao."
	"Pa, vidi, onda, {ta se de{ava sa njima", predlo`i Njorka. "Kad se pijaca zatvori, kuda odu te njene d`id`a-bid`e?"
	"Do-bar Svila!" Oreb ispade iz loze i spusti se Svili u krilo. "Riba gla-va?"
	"Mo`da", re~e on pticanu, a ovaj mu nasko~i na rame. "[tavi{e, verovatno, rekao bih ja."
	Opet usmeri pa`nju ka Njorki. "Sasvim si u pravu, naravno. Razmi{ljao sam previ{e o Zumbuli. Bilo bi mi odvratno da se [enila sad vra}a kod Orhideje, ali obe strategije koje si predlo`io - a one, ni u kom slu~aju, ne isklju~uju jedna drugu - bile bi bolje nego da se obratimo Zumbuli, dokle god nemamo neku mo} nad njom, a to, na `alost, zasad nemamo. Ali kad saznamo mal~ice vi{e, trebalo bi da steknemo. Mo}i }emo upozoriti Zumbulu da znamo da je @dral agent nekog drugog grada, da imamo dokaze koji su bar veoma uverljivi, ako ne i vi{e od toga, i da smo svesni da mu je ona pomagala. Ponudi}emo joj za{titu pod uslovom da nam ona pomogne."
	[enila upita: "Ti misli{ da @dral nije iz Virona? Pa, on govori isto kao mi."
	"Mislim da nije. Prvenstveno zato {to raspola`e tolikim novcem, ali i zbog ne~ega {to mi je jednom prilikom rekao. Ja, me|utim, ne znam ni{ta o uhodama i uho|enju. A ne zna{ ni ti, ~ini mi se. A ti, Njorka?"
	Krupni ~ovek slegnu ramenima. "^ovek ~uje ovo, ~uje ono. Pri~a se da uglavnom trgovci to rade."
	"Pretpostavljam da prakti~no svaki grad ispituje svoje trgovce kad se vrate ku}i. Nema sumnje da su neki trgovci posebno uve`bani za obave{tajce. O~ekivao bih da }e agent koga obilno snabdevaju novcem biti neko sli~an trgovcima - ho}u re}i, odan svom rodnom gradu, ali temeljito uve`ban da se uklopi u onaj grad gde ga ubacuju. Jer ako bi za agenta bio vrbovan neko od doma}ih, neko ko je voljan da izda interese svog rodnog grada, on bi isto tako mogao izdati i svog poslodavca, pogotovu ako bi mu se ukazala prilika da klisne sa lovom."
	[enila upita: "[ta ti je to rekao @dral jednom prilikom, Patera?"
	Svila se nagnu ka njoj. "Koja je boja mojih o~iju?"
	"Plava. Ih, da su moje takve."
	"Pretpostavimo da neki tip kod Orhi zatra`i plavooku malu. Da li bi Orhi mogla udovoljiti takvom zahtevu?"
	"Limba... ali, ne, Limba je oti{la. Al Zvon~ica je jo{ tu. Ona tako|e ima plave }orone."
	Svila se nagnu unazad. "Vidi{, plave o~i jesu retke, ovde u Vironu, ali nisu izuzetno retke. Okupi sto Vironaca, najverovatnije }e se na}i bar jedan sa plavim o~ima. To ja prime}ujem zato {to su mene zezali zbog plavih '}orona'. Primetio ih je i @dral, ali je rekao, on, ~ovek mnogo stariji od mene, da su to tek tre}e plave o~i koje je ikad video. To nagove{tava da je proveo glavninu svog `ivota u nekom drugom gradu, gde je narod vi{e crnomanjast i gde su plave o~i ve}a retkost nego ovde."
	Njorka se isceri. "Pri~a se da narod u Gensu ima repove."
	Svila klimnu glavom. "Dobro, sva{ta se pri~a, a pri~e su ve}inom la`ne, tu sumnje nema. Svejedno, kad pogleda{ trgovce na pijaci, jasno ti je da postoje i razlike i sli~nosti."
	Zastade da sabere misli. "Me|utim, dozvolio sam sebi da odlutam s teme. @eleo sam re}i, Njorka, da iako obe tvoje strategije prili~no obe}avaju, postoji i tre}a koja meni izgleda jo{ bolja. Nije tvoj propust {to je se nisi ve} setio, jer nisi bio tu kad je [enila dala jedan nagove{taj.
	"[enila, rekla si mi da je neki komisionar bio kod Orhi, je li tako? I da se @dral veoma zainteresovao kad si mu saop{tila da je taj komisionar tebi otkrio da je bio u Limni - on je rekao, na jezeru, ali pretpostavljam da je mislio na selo - da bi se posavetovao sa dvojicom drugih komisionara."
	[enila klimnu glavom.
	"To me je navelo da razmislim o slede}em. U sastavu Ajuntamientoa ima pet Savetnika. Gde oni stanuju?"
	Ona slegnu ramenima. "Na brdu, valjda."
	"Tako sam i ja oduvek pretpostavljao. Njorka, ti sigurno vi{e zna{ o stanovnicima Palatina nego {to [enila i ja znamo. Gde je dom, recimo, Savetnika Galagoa?"
	"Uvek sam verovao da je u palati Juzgadoa. Ka`u da tamo postoje i stanovi, a ne samo }elije."
	"Savetnici imaju kancelarije u Juzgadou, u to sam siguran. Ali zar nemaju i vile na Palatinu? Ili ku}e izvan grada, kao Krv?"
	"Pri~a se da to ne sme niko da zna, Patera. Kad bi narod znao gde oni stanuju, ve~ito bi `eleo da im ne{to ka`e ili da frlja kamenje na njih. Ali ja znam ko stanuje u svakoj pojedinoj od tih ku}a na brdu. Ni u jednoj nisu oni. Komisionari, me|utim, svi imaju velike vile tamo."
	Svilin glas se sti{a do mrmljanja. "Ali kad je jedan komisionar morao razgovarati sa nekoliko Savetnika, nije oti{ao ku}i, na Palatin. Niti se popeo iz svoje kancelarije u Juzgadu sprat-dva vi{e. Nego je, kao {to nam [enila ka`e, otputovao u Limnu - na jezero, tako je njoj rekao. Kad jedan ~ovek treba da razgovara sa nekoliko ljudi, ode, normalno, on kod njih, ne o~ekuje da svi oni do|u kod njega, naro~ito ako su mu oni stare{ine. Ako je @dral zaista uhoda, sigurno ga veoma zanima gde stanuju ~lanovi Ajuntamienta. Sva{ta bi on mogao saznati od njihove posluge, na primer." On za}uta.
	"Nastavi, Patera", re~e [enila.
	Osmehnuo joj se. "Samo sam razmi{ljao o slede}em: po{to si ti rekla @dralu to o Limni jo{ pre nekoliko meseci, on je sigurno ve} nekoliko puta i{ao tamo. @elim da odem i ja tamo, danas, i da poku{am da doznam sa kim je razgovarao i {ta je govorio. Ako su bogovi sa mnom - kao {to imam razloga da verujem - onda ve} tim jednim putovanjem mogu prikupiti sav dokazni materijal koji nam je potreban."
	Ona re~e: "Idem i ja s tobom. A ti, Njorka?"
	Krupni ~ovek odmahnu glavom. "Ni minuta sna nisam imao no}as, kao {to vam ve} rekoh. Nego, ajde ovako. Pustite me da se bar malo ispavam, a onda da se vidimo u Limni na mestu gde se vagoni zaustavljaju. Recimo oko ~etri sata."
	"Nema potrebe da se toliko premara{, Njorka."
	"Ja ho}u da idem. Ako vi do tad ne{to na|ete, mogao bih vam pomo}i da na|ete i vi{e. Ili }u mo`da ja ne{to otkriti. Ima tamo dobrih ribljih restorana, ~astim vas ve~eru, pa se vozamo nazad u grad zajedno."
	[enila ga zagrli. "Oduvek sam znala koliko si zgodan, Mlatko, al nisam znala kolko si sladak. Stvarno si ~ovek i po!"
	Njorka se {iroko osmehnu. "Za po~etak, ovo je moj grad, Sifonka. Nije sav pozla}en, ali nemam drugi. Nego, imam nekoliko prijatelja u Gardi. Kad vas dvoje zavrnete tog @drala, {ta planirate da u~inite s njim, posle toga?"
	Svila re~e: "Valjda da ga prijavimo."
	[enila odmahnu glavom. "On bi im rekao o novcu, a oni bi hteli da ga uzmu za sebe. Mo`da }emo morati svojeru~no da ga ubijemo. Zar vi auguri niste u stara vremena prinosili i deri{tad?"
	"To bi ga moglo odvesti na su|enje zbog ubistva, Sifonka", re~e joj Njorka. "Ne, najbolje je baciti ga zelemba}ima. Al ako }e{ i{ta da taji{ od njih, bolje odma da ga ubije{. Jer oni }e te biju dok ne saznaju, onda }e da maznu sve pare i ukokaju te zajedno s njim. Imali bi la}an izgovor da spucaju tebe, Sifonka, jer si pomagala @dralu. A {to se ti~e ovog Patere ovde, @dral mu je name{to kopito i vozao ga do Orhideje u svojim kolima. [ta re}i, pro{njufali bi oni da tu ima ne{to."
	^ekao je da neko od njih dvoje ospori ta~nost tih re~i, ali oni su samo }utali.
	"Opet, ako ga samo prijavimo, ako ga otkeka{ kod zelemba}a, a ima{ nekog prijatelja kao {to sam ja da pominje Pesa za tebe, posta}emo sve troje ugledni gra|ani i veliki heroji. Pa ipak }e glavna slava oti}i zelemba}ima, a mi }emo ispasti oni koji su @dralu kupili konopac. Dobije{ osmeh od dima i jedno toplo i prijateljsko rukovanje, a posle malo bacaju pogled na tebe, da kao otkeka{ jo{ nekog, u nekoj drugoj prilici. Ja moram da imam drugare i me|u zelemba}ima, za sti}i i ute}i. To je potrebno i vama dvoma, samo vi ne znate da vam je potrebno. [ta misli{, da ja nijednom nisam na{o krvave krpe kad sam preturo po jazbini nekog tipa koji je pun zla}ora? Ej. Ja takvog zavrnem, ako ho}e da mi da ne{to, a ako ne}e, ja ka`em mojim drugarima, onima koje pomenuh."
	Svila klimnu glavom. "Vidim. Imao sam ose}aj da }e{ nam biti vredan vodi~ kroz ovo; mislim da mi [enila sad ne bi rekla da sam u tome pogre{io. [ta ka`e{, [enila?"
	Ona odmahnu glavom; o~i su joj blistale.
	"To vam je cakano, jer ja nisam zavr{io. Kako se zove taj bud`ovan, Sifonka?"
	"Simuliid."
	"Znam tipa. Veliki, te`ak ko vo, sa brkovima?"
	Klimnula je glavom.
	"Patera i ja mo`da treba da mu odemo u posetu, kad se vratimo sa jezera. Kako tvoje kopito, Patera?"
	"Mnogo je bolje danas", re~e Svila, "ali od kakve bi nama koristi bilo da razgovaramo sa tim komisionarom?"
	"Ah, ja bi se nadao da ne}emo razgovarati. Ja nameravam da malo razgledam njegovu ku}u, naro~ito ako Sifonka i ti ne postignete ni{ta na jezeru. Mo`da Savetnici stvarno stanuju ~ak tamo, k'o {to ti ka`e{, Patera. Al mo`da ne, nego tamo postoji ne{to {to su oni hteli njemu da poka`u, ili on njima. Pri~a se o svakojakim nenormalnim stvarima oko jezera, pa ako ti i Sifonka po`elite da pecate tog @drala, mo`da }e vam trebati mamac. Recimo da ti i ja odemo na brdo, kad padne no}, kod tog Simuliida. Tanjir meni, mamac tebi, a ostalo delimo po pola."
	Oreb nasko~i na naslon stare, drvene klupe. "^o-vek ide!"
	Svila klimnu glavom, ustade i razma~e loze. Jedan mladi ~ovek, zdepasto gra|enog tela, u crnoj augurskoj mantiji, obazrivo je zatvarao za sobom bo~na vrata mantejona; ~inilo se da zuri u ne{to u svojoj ruci.
	"Ovamo", povika Svila. "Patera Gulo?" Iskora~io je iz senice i po{ao, hramlju}i, preko suve, sme|e trave prema prido{lici. "Neka te svaki bog pomogne danas. Veoma mi je drago {to te vidim, Patera."
	"Neki ~ovek na ulici, Patera..." re~e Gulo i podi`e neku izdu`enu stvar koja se njihala i presijavala `uto i zeleno, "...rekao je naprosto... da nam... nije hteo..."
	Njorka je izi{ao za Svilom. "Ve}inom topazi, ali ovo ovde izgleda kao prili~no lep smaragd." Pru`i ruku pored Svile, uze narukvicu od Guloa i podi`e je u visinu o~iju da joj se divi.
	"Ova dama je [enila, Patera Gulo." Jednim gestom Svila pokaza ka senici. "A ovaj d`entlmen je Njorka. Oboje su istaknute necrkvene li~nosti u na{em kvartu, izuzetno pobo`ni, ali i svim bogovima dragi, siguran sam. Ja }u kroz nekoliko minuta oti}i sa njima, a na tebe se oslanjam da }e{ voditi sve poslove mantejona u mome odsustvu. Vide}e{ da je Mejtera Mermer - eno je u kenobi - pravi fisk dragocenih informacija i trezvenih saveta."
	"^ovek mi naprosto dao!" izbrblja Gulo. "Ni minut vremena nije pro{ao od tad, Patera. Jednostavno mi je gurnuo to u {ake."
	"A-ha", re~e Svila. Klimnuo je glavom kao da potvr|uje neku najobi~niju ~injenicu. Pipnuo se rukom po mantiji da se uveri da je tamo, ispod mantije i tunike, azof jo{ i sad ~vrsto na svom mestu. "Njorka, vrati to Pateri Gulou, molim te.
	Na}i }e{ na{u kutiju za novac ispod mog kreveta, Patera. Klju~ je ispod bokala na no}nom sto~i}u. Sa~ekaj trenutak." Izvukao je dijamantsku nanogvicu iz d`epa i strpao je Gulou u {ake. "Stavi obe te stvari u kutiju i zaklju~aj bezbedno, molim te, Patera. Mo`da }e najbolje biti da klju~ zadr`i{ u d`epu. Trebalo bi da se ja vratim pribli`no u vreme zatvaranja pijace, ili ne{to kasnije."
	"Lo{ ~o-vek!" glasila je Orebova objava sa vrha senice. "Lo{ ~ovek!"
	"To on zbog tvoje crne mantije, Patera", objasni Svila. "Pla{i se da bi mogao biti prinet na `rtvu. Dolazi ovamo, Orebe! Idemo na jezero. Riblje glave, pti~urino jedna sme{na."
	Uz mahnito mlataranje krilom, povre|eni no}ni vran sru~i se na Svilino rame, pokriveno istom takvom crnom mantijom.
	
	6. JEZERO LIMNA
	"[ta ka`e{, sine moj?" Svila se spustio na jedno koleno da bi licem bio na visini de~akovog lica.
	"Mama kadze da tradzim bjagoclov." De~ki}eva pa`nja kao da je bila pola usmerena ka Svili, a pola ka Orebu.
	"A za{to ga `eli{?"
	Mali{an nije odgovorio.
	"Zar tvoj razlog nije `elja da te besmrtni bogovi gledaju sa naklono{}u, sine moj? Zar te nisu o tome bar malo u~ili u palestri? Ma jesu, jesu, ~vrsto verujem da jesu."
	Mali{an, sa oklevanjem, klimnu glavom.
	Svila iscrta znak sabiranja u vazduhu iznad njegove glave i odrecitova najkra}i uobi~ajeni blagoslov, zavr{avaju}i ga re~ima: "U ime njihovog najstarijeg deteta, Scile, pokroviteljke ovog na{eg svetog grada Virona, i u ime Izvana{a, koji je od svih bogova najstariji."
	"Jeci ti ctvarno Patera Cvila?"
	Niko od pet-{est osoba koje su ~ekale holobitni vagon za Limnu nije se okrenuo da pogleda, pa ipak, Svila je bio bolno svestan da su se svi najednom ukrutili; Ulica jezerska, iako vrlo daleko od ti{ine, kao da je najednom postala malo ti{a.
	"Jeste, on je", objavi [enila ponosito.
	Jedan od onih koji su ~ekali koraknuo je ka Svili, spustio se na kolena i pognuo glavu. Pre nego {to je Svila stigao da iscrta znak sabiranja, jo{ dvoje je kleknulo pored njega.
	Spasao ga je dolazak 'vagona' - duga~kih, veselo obojenih kola ~iji su poluokrugli krov i delimi~no bo~ni zidovi bili na~injeni od starog {arenog platna i veoma klimatavi. Tu skalameriju teglila su dva umorna konja. "Jeee-dna para!" povika voza~, iz punih plu}a, i sko~i na tle. "Jedna para, firma ne vara. ^ast svakome, veresija nikome, za jedan bit do Limne svako stigne."
	"Ja imam, evo", re~e [enila.
	"Imam i ja", re~e joj Svila svojim naj~vr{}im tonom i uti{a one putnike koji su zaustili da govore ne{to u smislu da Patera Svila treba da se vozi besplatno. Kad je strpao u d`ep i Svilin i [enilin zlatni kvadrati}, voza~ re~e: "Mora}ete da se sasi|ete ako se neki `alu zbog tice." Slede}eg trenutka se poprili~no iznenadio, jer su se putnici horski usprotivili takvoj mogu}nosti.
	"Ne dopada mi se ovo", re~e Svila [enili dok su sedali na jednu od dve duga~ke klupe okrenute prema napolje. "Tako|e mi se ne dopada {to je narod pisao {to-{ta po zidovima."
	Voza~ pucnu bi~em i vagon, sa jakim trzajem, po|e napred.
	"Misli{ na ono 'Svilu za kaldea'?... Dobra je to zamisao."
	"Na to mislim." Izvadio je brojanice iz d`epa. "Lo{a je. Lo{a je za mene, a pogre{no je i shvatanje kaldea izra`eno u njoj. Nisam politi~ar i nikakvo ube|ivanje nikada me ne}e navesti da postanem politi~ar. A {to se ti~e titule 'kalde', ona se svela na popularnu praznovericu, na kuriozitet iz istorije. Moja majka je poznavala poslednjeg kaldea, ali on je umro ubrzo posle mog ro|enja."
	"Ja ga pamtim. Valjda?"
	Ne gledaju}i je, Svila joj pokunjeno re~e: "Ti, ako si ozbiljno mislila bar polovinu od onoga {to si govorila, ne mo`e{ ni slu~ajno njega poznavati, zgodna Kipris. [enila je ~etiri godine mla|a od mene."
	"Onda sam mislila na... nekog drugog. Zar se ne brine{, Svilo? [to putuje{ sa nekim kao {to sam ja? Sav ovaj narod zna ko si."
	"Nadam se da znaju, velika boginjo, i nadam se da su ve} sasvim razo~arani. Ja bih da ostanem `iv, a da ne obrukam svoje sveto zanimanje."
	Izuzetno opako drmusanje bacilo je Svilu na `enu desno od njega, koja se po~e op{irno izvinjavati. Me|utim, on se izvini njoj, a onda po~e molitvu {upljeg krsta. "Pese veliki, ti koji jesi neimar i tvorac svitka celog, gospod, ~uvar i branitelj Zlatne staze..." A to je, pomisli on, duhovni ekvivalent sunca, jedna zami{ljena staza preko neba. Prinete `rtve di`u se do nje, pa idu njome i ulaze u Glavni procesor, koji je na mestu gde po~inju i dugo sunce i Zlatna staza, a to je isto~ni pol. Dusi umrlih tako|e se kre}u tom slavnom putanjom, ali samo ako nisu optere}eni gresima; u Hrazmolo{kim spisima stoji da su duhovi pojedinih svetih teodidakta u pojedinim trenucima napu{tali oblikovano blato svojih zemnih tela i - zajedno sa gomilama `rtvovanih `ivotinja koje su mukale i rikale i sa mno{tvom pokajni~ki nastrojenih mrtvih - putovali u Glavni procesor i tamo neko vreme razgovarali sa onim bogom koji ih je prosvetlio. Svila podseti sebe da je sad i on teodidakt, jer ga je Izvana{ prosvetlio.
	Zavr{io je {upljim krstom i sa ve} ~etiri perle na brojanici (mogao ih je dodirom prebrojati). Mrmljaju}i dalje, redom, propisane molitve i ubacuju}i ime Izvana{a u svaku, on poku{a snagom volje da se izvu~e iz svog tela i iz ove prometne ulice i da se ujedini sa sve `ivljim prometom na Zlatnoj stazi.
	Na~as mu se u~ini da je uspeo, iako nije video zlatni drum sunca nego smrznutu, crnu prazninu izvan svitka, u kojoj tek tu i tamo blista poneka iskra.
	"Pomenuli smo pisanje po zidovima, Svilo. Svilo. Pa pogledaj. Otvori o~i."
	Otvorio je o~i. Plakat, {tampan r|avo ali upadljivo, crvenim i crnim slovima, toliko nov da ga jo{ niko nije pocepao niti na{krabao nepristojan crte` preko njega, {to je u ovom delu grada verovatno zna~ilo da je zalepljen pre manje od jednog sata.
	
	SNA@NI MLADI LJUDI
	BI]E DOBRO DO[LI U
	NOVOJ PROVIZORNOJ REZERVNOJ BRIGADI
	Jesi li TI po`eleo da bude{ GARDISTA?
	Rezervna brigada ve`ba}e dvaput nedeljno
	Dobija}e PLATU i UNIFORME
	Bi}e PRVA UZETA U OBZIR
	za TRANSFER U REGULARNE FORMACIJE
	Prijavi se u
	[TAB TRE]E BRIGADE
	kojom zapoveda pukovnik Usik
	
	"Ne misli{ da se suvi{e umorio oko zmaja?"
	To nije bio prvi put da Krv postavi ovo pitanje, i Mo{us je ve} bio umoran od odgovaranja na njega. Ovog puta re~e: "Rekao sam ti. Akvila je `ensko." Ogromna ptica sa kapulja~om navu~enom preko glave i o~iju, koju je nosio na jednoj ruci, trgla se ba{ kad je progovorio, mo`da zbog toga {to je pomenuto njeno ime, ili zbog samog zvuka Mo{usovog glasa, ili ~istom igrom slu~aja. Mo{us je sa~ekao da se ptica smiri, a onda je dovr{io misao. "Mu`jaci ne porastu ovoliko. Za ime Molpino, slu{aj poneki put."
	"U redu, u redu. Mo`da bi manja ptica mogla da poleti na ve}u visinu."
	"Mo`e ova to. Ptica {to je ve}a, to ve}u visinu dosti`e. Jesi li ikad vido vrapca da je poleteo iznad visine te tvoje }elave glave?" Mo{us je govorio ne gledaju}i mesnatog, zajapurenog ~oveka kome se obra}ao; pogled mu je bio ponekad na jastrebici, a ponekad na nebu. "Ja ipak ka`em, trebalo je da uklju~imo zelemba}e u ovo."
	"Oni ako bi ga pokupili, za nedelju dana bi sami nau~ili."
	"Leta~i idu visoko, blizu sunca. Ako spucamo jednog, ko zna gde }e da padne. Mogo bi bilo gde."
	"Imamo tri lebdelice, sa po tri ~oveka u svakoj, i pet ljudi na motorima."
	Slobodnom rukom Mo{us podi`e dvogled. Iako je dobro znao da gore nema ni~eg, pomno je pregledao bistru prazninu iznad sebe.
	"Nemoj to uperiti u sunce, da ne oslepi{." Krv ni ovo nije rekao prvi put.
	"Mogo bi da padne bilo gde u celom svitku. ^uo si gde je pao zmaj, a bio je na prokletom kanapu, za ime Molpino. Ti zami{lja{ da }e pasti blizu nekog druma, zato {to ve~ito ide{ po drumovima." Bio je to, za Mo{usa, dug govor. "Kad bi lovio nekoliko puta sa mojim jastrebovima, znao bi da nije tako. Glavnina svitka nije ni blizu nijednog prokletog druma. Glavnina svitka je dvadeset, trideset, pedeset stadija daleko od prokletog druma."
	"Dobro je to", re~e Krv. "Ja se pla{im da neki seljober ne otkeka zelemba}ima." ^ekao je da Mo{us opet ne{to ka`e. Po{to se ~ekanje pokazalo uzaludno, nastavio je: "Ne mogu oni ba{ blizu sunca. Sunce je mnogo vrelije od ma koje vatre. Na smrt bi se ispekli."
	"Mo`da oni ne gore." Mo{us spusti dvogled. "Mo`da ~ak i nisu ljudska bi}a."
	"Ma ljudi su to. Isti k'o mi."
	"Onda mogu imati igli~are."
	Krv re~e: "Verovatno ne nose ni{ta {to im nije neophodno."
	"Prokleto mi je drago da ti to zna{. Prokleto mi je drago da si ih pitao."
	Akvila poma~e jednu svoju ogromnu kand`u, pri ~emu zvonca na kapulja~i tiho zacilika{e. Mo{us ponovo di`e dvogled.
	"Eno ga jedan!" re~e Krv nepotrebno. "O}e{ je pusti{?"
	"Ne znam", priznade Mo{us. "Veoma je daleko."
	Sad i Krv uperi svoj dvogled ka leta~u. "Pribli`ava se. Ide ovamo!"
	"Znam. Zato ga i gledam."
	"Visoko je."
	Mo{us se upinjao da govori tonovima dosade i ogor~enja, koji su bili njegova gluma jo{ od detinjstva. "Vi|ao sam ih i na ve}im visinama." Odjednom ga je obuzela ustreptalost lova, silna kao groznica, dobrodo{la kao izvor vode.
	"Pri~ao sam ti o onome kako su pravili top. Mesec dana su pucali na njih, ali granate kad se podignu tako visoko, vi{e ne lete u pravoj liniji, a osim toga nisu ni dostizale dovoljnu visinu."
	Mo{us pusti da mu dvogled padne na prsa. Sad je jasno video leta~a, ~ija su se obrisi ocrtavali naspram srebrnog ogledala jezera Limna koje se dizalo u nebo, s one strane grada.
	"^ekaj da se jo{ pribli`i", re~e Krv `urno.
	"Ako jo{ dugo ~ekamo, on }e biti veoma daleko do trenutka kad ona uspe da uhvati tu visinu."
	"A {ta ako..."
	"Izmakni se nazad. Ako ona krene na tebe, mrtav si." Slobodnom rukom Mo{us dohvati krunu napravljenu od skerletnih pera i str`e kapulja~u. "Aj, sokole!"
	Ovog puta nije bilo nimalo oklevanja. Ogromna krila jastrebice ra{irila su se, i ona se bacila u vazduh sa takvom hukom uskovitlanog vazduha da se i sam Mo{us prepao; prvih nekoliko trenutaka letela je mukotrpno, ulagala je svu silu da stigne do uzlaznih toplotnih strujanja sa krova, onda se po~ela dizati lak{e, i br`e, pa se vinula slobodno i lako, crni heraldi~ki znak ptice na plavetnilu otvorenog neba oslepelom od sunca.
	"Mo`da se najela ze~etine dovoljno, pa je sad sita."
	Mo{us se nasmeja. "Onaj mikro-ze~i}? To je bio najmanji prcoljak koga smo mogli da na|emo. Od njega je samo oja~ala." Drugi put od kako su se upoznali, on uhvati Krva za ruku.
	A Krv, o~ajni~ki sre}an zbog toga, ali glume}i da se ni{ta nije desilo, upita najsmirenije {to je mogao: "Misli{ da ga je videla?"
	"Jeee, naravno. Ona vidi sve. Ali kad bi krenula pravo na njega, on bi po~eo da be`i. Ona }e se di}i iznad njega, pa mu se sru~iti u le|a, iz pravca sunca." Nesvesno se podigao na prste, da bi bio za toliko, za debljinu svojih no`nih prstiju, bli`i ptici. "Kao da je on guska. Velika guska. Jastreb se ra|a sa tim znanjem. Samo ti gledaj." Njegovo bledo, zgodno lice bilo je opto~eno osmesima; demonske o~i svetlucale su mu kao crni led. "Samo ti nju gledaj, ti matori konju prokleti."
	
	Iolar je video jastreba duboko ispod sebe, ka severu, i pove}ao brzinu. Onaj vazdu{ni front, ozna~en bedemom visokih oblaka, zanimljiv je, a mo`da i va`an; ali, dvesta liga udaljen, ako ne i vi{e. Lako je mogu}e da nikada ne}e sti}i do ovog pregrejanog i sasu{enog podru~ja. Indeks je ovde sto petnaest, a du` ve}eg dela sun~eve du`ine - sto devet; ako se sto petnaest pomno`i sa sezonskim koeficijentom za ovo doba godine - on se podseti koji je ve} datum - indeks je ~ak sto osamnaest.
	Jastreba je ve} zaboravio.
	Iolar je bio, prema svakom merilu, ~ovek sitnog rasta; uz to, i mr{av poput uzdu`nih {ipki njegovih krila. Vid mu je bio bolji od prose~nog. Ve}ina njegovih poznanika smatrali su da je povu~en u sebe i pomalo hladan. Progovarao je retko; a i tad ponajvi{e o vazdu{nim masama, preovladavaju}im vetrovima, orijentirima danju i orijentirima no}u, o poduhvatima usmerenim ka suncu, od kojih su neki bili nepriznati (ili jedva, uz gun|anje, priznati) od zvani~ne nauke; i naravno o krilima, leta~kim odelima, instrumentima, pogonskim modulima. Ali svi leta~i pri~aju o tim stvarima. Po{to je Iolar bio tako blizu idealnog, i fizi~ki i psihi~ki, dopu{teno mu je da ima tri `ene, ali ga je druga ostavila posle manje od godinu dana. Prva mu je rodila troje de~ice lakih nogu i lakih kostiju, a tre}a petoro dece `ivahne poput cvr~aka; od to petoro, najvi{e je voleo mla|u k}erku, malu Dreoilin nasmejanih o~iju. "Ja ve} vidim krila na njoj", govorio je ponekad njenoj majci; a njena majka, koja ta krila nije videla, uvek se sre}no sagla{avala. Iolar je leteo ve} osamnaest godina.
	Pove}anje brzine platio je smanjenjem visine. On poja~a potisak i poku{a da se penje, ali temperatura vazduha ne{to je opala, a i vazduh je strujao nadole, uobi~ajeno dnevno poniranje vazdu{ne mase iznad velikog jezera. Zato }e nai}i na odgovaraju}a uzlazna strujanja ~im se opet na|e iznad kopna; on odlu~i da to do krajnosti iskoristi. Treba}e mu svaki mogu}i lakat visine kad do|e do onih dalekih bedema oblaka.
	Jastrebicu je opet primetio tek kad se ve} obru{avala na njega. Letela je okomito nadole; ogroman potisak njenih krila dao joj je toliku brzinu da je padala daleko br`e nego {to bi padao ispu{teni kamen. U poslednjem deli}u sekunde sklopila je krila, okrenula se u vazduhu i sjurila kand`e u njega, dvojni udarac kao da ga je neki div udario obema oklopljenim pesnicama.
	Mo`da je bio jedan trenutak o{amu}en. Divlje kovitlanje neba i zemlje nije ga dezorijentisalo, nimalo; znao je da mu je levo krilo celo i ispravno, a da desno nije, i da PM, pogonski modul, vi{e ne reaguje na komande. Naslu}ivao je da mu je polomljeno pet-{est rebara, a mo`da i ki~ma, ali na to nije obra}ao pa`nju. Fenomenalnom ve{tinom, pred kojom bi njegove kolege ostale zapanjene da su je mogli videti, pretvorio je svoje ludo tumbanje u kontrolisano poniranje; odbacio je PM i sve instrumente i prepolovio brzinu padanja pre nego {to je grunuo o povr{inu jezera.
	
	"Jesi ti video kako je ono pljusnulo!" [enila je ustala sa klupe u holobit vagonu, izgovaraju}i te re~i; {akom je zaklanjala o~i od bleska sunca sa vode. "Ima u tom jezeru riba koje su prava ~udovi{ta. Ogrooom-ne. Se}am se... ali, nisam bila ovde jo{ od kad sam bila mala devoj~ica. Ili, ipak... ne znam, valjda nisam bila."
	Svila klimnu glavom i provu~e glavu napolje, ispod platnenog krova, da baci pogled na sunce. Zlatni blesak opru`en kao {ipka celom du`inom neba, nezaklonjen oblacima koji se kre}u sa istoka prema zapadu; duga~ko sunce je - podseti se on ponovo - vidljivi simbol za Zlatnu stazu, za kurs moralne ispravnosti i primerenog obo`avanja, kojim ^ovek ide ka bogovima. Da li je on, Svila, odlutao? Nije nalazio u sebi nimalo volje da prinese @drala na `rtvu, mada je to jedna boginja malo~as predlo`ila.
	A bogovi sigurno ne o~ekuju da jedan miropomazani augur tako reaguje na njihove predloge.
	"Riba glava?" Oreb povu~e Svilu za kosu.
	"Bi}e ribljih glava zaista", re~e on ptici, "i to je sve~ano obe}anje."
	No}as }e pomo}i Njorki da oplja~ka [enilinog komisionara. Komisionari su bogati, oni zlostavljaju narod, goje se na krvi i znoju sirotinje; ovom jednom sigurno ni{ta ne}e nedostajati ako ostane bez nekoliko dragih kamen~i}a i bez srebrnog servisa. Ali, ipak, plja~ka je u osnovi zlo, ~ak i kad slu`i ve}em dobru.
	Iako je bio molpindan, on promrmlja zavr{nu molitvu Sfiksi, vra}aju}i brojanice u d`ep. Sfiksa }e, vi{e od svih drugih, razumeti; Sfiksa je napola lavica, a lavovi moraju ubijati nedu`na stvorenja da bi jeli - takvu je odluku, nepopustljivu, doneo Pes, koji je svakom bi}u osim ~oveku odredio odgovaraju}u hranu. Dovr{iv{i molitvu, Svila se veoma malo nakloni krvo`ednom, dobronamernom licu koje je bilo izdeljano na dr{ci {tapa.
	"Dolazili smo ovde da beremo vodenu travu", re~e [enila. "^ak na onoj strani jezera. Po|emo iz grada pre dizastora, pe{ice sve dovde, Patera. Ne znam koliko sam puta nastojala da vidim vodu pri prvim zracima sunca. Ako je ne vidim, znam da ima jo{ dugo da se ide. Ponesemo hartiju, bilo kakvu hartiju koju mo`emo na}i, pa je dobro nakvasimo i zamotamo na{u vodenu travu u nju. Onda `urimo nazad u grad da je prodamo pre nego {to uvene. Ponekad nam je uvenula, i onda smo samo nju imali za jelo, ni{ta drugo. Do dana dana{njeg ja ne jedem vodenu travu. Ali je kupujem, ipak, prili~no ~esto, od devoj~ica na pijaci. Od onakvih kakava sam ja bila."
	"To je veoma lepo od tebe", re~e joj Svila, iako ve} zadubljen u svoje planove.
	"Ali danas vodene trave i nema mnogo, jer su najbolji potoci gotovo svi presu{ili. Ja je kupim, ali je nikad ne pojedem. Ponekad njome hranim koze, zna{? A ponekad je naprosto bacim. Pitam se koliko je onih gospo|a koje su kupovale od mene radilo to isto."
	@ena pored Svile re~e: "Ja pravim sendvi~e. Vodena trava i beli sir na ra`anom hlebu. Ali je prvo operem, veoma dobro."
	Svila klimnu glavom i osmehnu se.
	"Bude fini ru~ak za vru}e dane."
	Govore}i preko Svile, [enila je upita: "Ima{ li prijatelje ovde u Limni?"
	"Porodicu", re~e `ena. "Moja svekrva `ivi u Limni. Misli da je ~ist jezerski vazduh dobar za nju. Zar ne bi bilo divno kad bi na{i ro|aci mogli biti ujedno i na{i prijatelji?"
	"Jao, stvarno! A mi tra`imo jednog prijatelja. Doktora @drala? Onako mali, oko pet banki, ima kratku, sivu bradu?"
	"Ne znam ga", re~e `ena sumorno, "ali ako je doktor, a `ivi u Limni, moja svekrva ga zna. Pita}u nju."
	"On je nedavno kupio ku}u u Limni. Da ima gde da se odmori od prakse, zna{? Moj mu` mu poma`e oko useljenja, a Patera je obe}ao da mu blagoslovi ku}u. Samo, ja sam zaboravila gde je ta ku}a."
	^ovek levo od nje re~e: "Mo`e{ pitati u Juzgadu, u Obalskoj ulici. Va{ doktor je morao tamo registrovati prenos vlasni{tva."
	"[ta, zar i ovde postoji Juzgado?" upita ga [enila. "Ja mislila da je to samo u gradu."
	"Postoji, ali malen", re~e joj ~ovek. "Tu se vode sudski postupci za neke lokalne sporove, a tu je i zatvor u kome nekolicina sitnih prestupnika izdr`ava vremenske kazne. Nema ovde Alambrere - oni sa du`im vremenskim kaznama {alju se u Viron. Osim toga, ovda{nji Juzgado vodi poreske prijave i zemlji{ne knjige za ovaj kraj."
	Holobit-vagon ve} je tandrkao uzanom, kaldrmisanom, krivudavom ulicom. Zgrade su sa obe strane bile drvene, dvospratne i trospratne, sa visokim {iljastim krovovima; drvo je, odavno neobojeno, dobilo zbog izlaganja vremenskim prilikama srebrnastu sivu boju. Svila, [enila, ~ovek koji je znao o Juzgadu i `ena koja je pravila sendvi~e sa vodenom travom na{li su se sad na kopnenoj strani duga~kog vagona; ali je Svila, bacaju}i poglede preko ramena, uspevao na mahove da vidi prljavu vodu i ribarske brodice sa visokim krmama i po jednom katarkom, izme|u ku}a.
	"Nisam bio ovde od kad sam bio klinac", re~e on [enili. "Neobi~no je pomisliti, sada, da sam pre petnaest godina pecao ovde. Ovi, izgleda, ne grade od brodskog kamena, kao mi? A ni od cigle."
	^ovek levo od [enile re~e: "Mnogo je lak{e nase}i drve}e na obali i dovu}i balvane do Limne."
	"A, tako. Nisam na to pomislio - a trebalo je da pomislim, naravno."
	"Ve}ina ljudi ne bi se toga setila", re~e ~ovek. Ve} je izvadio vizit-kartu iz nov~anika. "Mogu li ti dati ovo, Patera? Vulpes je moje ime. Ja sam advokat, a radne prostorije su mi ovde, u Obalskoj. Razume{ li postupak ako te uhapse?"
	Svila uzvi obrve. "Uhapse? Ne daj Molpo! Nadam se da ne}e."
	"Nadam se i ja." Vulpes je sti{ao glas toliko da ga je Svila jedva ~uo iznad uli~ne buke i {kripe osovina vagona. "Mislim da se svi mi to nadamo. Ipak, razume{ li postupak?"
	Svila odmahnu glavom.
	"Ako im da{ ime i adresu advokata, oni su obavezni da po{alju po njega - takav je zakon. Ako im, me|utim, ne mo`e{ dati ime i adresu, onda ne dobije{ advokata, sve dok tvoja porodica ne prona|e gde si i ne anga`uje nekoga."
	"A, tako."
	"[tavi{e", re~e Vulpes, naginju}i se ispred [enile i kuckaju}i Svilu prstom po kolenu da naglasi poentu, "ako si u Limni, ne vredi da tra`i{ nekoga ~ija je kancelarija u Vironu. Mora biti neko ovda{nji. Znam slu~ajeve kad su ~ekali da ~ovek doputuje u Limnu, i tek ovde ga hapsili, ba{ zato. @eleo bih da stavi{ ovo u d`ep, Patera, da bi im mogao pokazati ako zatreba. Vulpes, ulica Obalska, u sred sredine Limne, pored firme sa crvenom lisicom."
	Na re~ 'lisica' vagon se {kripavo zaustavi, a voza~ povika: "Gotovo, stigli smo, izvolte silazak, u ~etri {es i osam za grad polazak! Ko do|e na vreme, mi ga vozimo, ko zakasni, mi ga ne ~ekamo."
	Kad je voza~ ve} zakora~io ka ulazu u {talu, Svila ga uhvati za ruku. "Da li bi mi rekao ne{to o Limni, voza~u? Ne poznajem ovo mesto uop{te."
	"Misli{, {ta je gde?" Voza~ se zami{ljeno {tipnu za nozdrve. "To je, Patera, jednostavno. Nije ti ovo veliko mesto kao Viron. Glavno ti je da zna{ gde je ovo gde smo sad, da bi mogo da uhvati{ vo`nju za nazad. Ovo ti je Vodena ulica, vidi{? I prili~no blizu sredine sela. Ima samo tri ve}e ulice, to su Lu~ka, Vodena i Obalska. Celo selo je savijeno oko zaliva. U obliku je kao potkovica, samo nije tolko savijeno. Razume{? Najbli`e do jezera je Lu~ka, tu ti je pijaca. Najdalja je Obalska. Ako o}e{ da uzme{ ~amac za po jezeru, to ima u Lu~koj, a ja ti mogu dati nekoliko dobrih imena. Ako o}e{ da jede{, probaj u 'Somu' ili u 'Punom jedru'. Prili~no je dobar i 'Zar|ali fenjer', ako ima{ duboke d`epove. Ostaje{ preko no}i?"
	Svila odmahnu glavom. "Mi bismo se vratili u grad pre mraka, ako mo`e."
	"Onda treba da uvatite vagon u {est", re~e voza~, okrete se i ode.
	Kad se voza~ udaljio, [enila re~e: "Nisi ga pitao gde stanuju Savetnici."
	"Ako to niste znali ni Njorka ni ti, zna~i da nije op{te poznato", odvrati Svila. "@dral je morao nekako da do|e do tih podataka, a nama bi danas najbolje bilo da saznamo kome se on obratio, koga je pitao. Ne verujem da je si{ao u Limnu vagonom kao mi. Scildanom on ima pla}enu nosiljku."
	Klimnula je glavom. "Mo`da }e najbolje biti da se podelimo, Patera, da ti ide{ visoko a ja nisko."
	"Ne razumem."
	"Ti razgovaraj sa uglednim ljudima na uglednim mestima. Ja }u malo da se raspitujem po bircuzima. Kad je... Njorka... rekao da }e nas ~ekati na ovom mestu?"
	"U ~etiri."
	"Onda te ~ekam ovde u ~etiri. Posle }emo da odemo na neku ve~eru. Sa Njorkom. Pa }emo pri~ati ko je {ta saznao."
	"Bila si vrlo ve{ta sa onom `enom u vagonu. Nadam se da }u ja umeti bar upola tako dobro."
	"Ali ni{ta nismo od nje saznali? Dr`i se ti istine, Patera. Svilo? Ili blizu istine... Ne verujem da }e{ imati mnogo uspeha sa... onim drugim? [ta }e{ govoriti?"
	Svila se pogladi po obrazu. "Razmi{ljao sam, u vagonu, o tome i zaklju~io sam da }e to zavisiti od okolnosti. Mogao bih pri~ati ljudima, na primer, da je takav ~ovek prisustvovao egzorcizmu koji sam ja izveo, pa, po{to nisam vi{e navra}ao u tu ku}u koja je bila uznemiravana, `elim da ga pitam da li je uspelo."
	[enila klimnu glavom. "Savr{ena istina... Svaka re~ je istinita. Dobro }e{ se ti sna}i, vidim ja. Svilo?" Ve} je stajala sasvim blizu njega, jer ju je gu`va na ulici na to prisiljavala; sada mu pri|e jo{ bli`e, tako da su se bradavice njenih isturenih dojki pritisle uz prsa njegove tunike. "Ne voli{ ti mene, Patera. Ne bi me voleo ni kad ne bi mislio da pripadam ovom... Njorki? Ali voli{ Zumbulu? Zar ne? Ka`i mi..."
	On pokunjeno re~e: "Ne bi trebalo. Nije u redu, a osim toga, ~ovek u mom polo`aju - augur - mo`e tako malo ponuditi ma kojoj `eni. Nemam para. Nemam stvarni dom. Nije re~ se samo o tome {to je ona kao... Postoje neke stvari o kojima nikako ne uspevam da prestanem da mislim, iako se trudim. Zumbula je jedna od tih stvari."
	"Pa dobro, ja sam i ona." [eniline usne, brze i vrele, dodirnu{e njegove. Dok se sna{ao, ona je ve} nestala me|u nosa~ima i uli~nim prodavcima, me|u posetiocima koji su `urili i ribarima koji su se {etkali polako i gegavo.
	"Dra-vo mala!" Oreb je zdravim krilom mahao u znak pozdrava. "Pa-zi! Dobro ide!"
	Svila duboko udahnu i osvrte se. Jezero je ovde, na obali koja je Vironu najbli`a, odgajilo jednu novu naseobinu, koja potpada pod vlast Virona, a ipak ostaje ~udnovato odvojena od njega.
	Ili je ta~nije re}i (ka`iprstom i srednjim prstom opisivao je spore krugove po obrazu) da jezero Limna, povla~e}i se, vu~e za sobom jednu mrvicu Virona. Nekad je kvart Orila bio na obali, bio je ono {to ovde nazivaju Lu~kom ulicom. Sude}i po imenu, Obalska je, u selu Limni, svojevremeno bila ba{ obala, poplo~ani prilaz dokovima, imala je ku}e samo sa jedne, kopnene strane, a iz njih se gledalo na vodu. Ali jezero se nastavilo smanjivati, pa je nastala ova ulica, Vodena, u kojoj je on sad. Jo{ kasnije, pre mo`da dvadeset ili trideset godina, i Vodena je ostala iza.
	Pa ipak, jezero je i sad ogromno. On poku{a da zamisli kako je moralo izgledati kad su prvi doseljenici zaposedali prazan grad izgra|en za njih na tada{njoj najsevernijoj ta~ki obale. Do|e do zaklju~ka da je moralo biti dva puta ve}e nego sada. A da li }e do}i vreme, mo`da kroz jo{ tri veka, kada jezera uop{te ne}e biti? Ipak je verovatnije da }e ono biti upola manje nego danas. Me|utim, mora do}i trenutak, mo`da kroz {est stotina ili kroz hiljadu godina, kad }e sasvim i{~eznuti.
	Po~e {etkati na jednu stranu, pitaju}i se nejasno kakva bi to otmena mesta morao, po boginjinom predlogu, posetiti. Ili koja bi, od takvih mesta, bila najverovatniji izvori korisnih obeve{tenja.
	Privu~en de~a~kim uspomenama na prohladnu vodu i beskrajne vidike, po|e popre~nom uli~icom, samo jedan blok zgrada duga~kom, do Lu~ke. Tu je pet-{est ribarskih brodica istovarivalo srebrne bujice pastrmke, skumrije, {tuke i grge~a; tu se u }umezima mogla dobiti pr`ena i kuvana riba jednakog kvaliteta kao u najboljim restoranima u gradu, ali za desetinu cene; tu su postojale gostionice u kojima si mogao dobiti i sobu. Njihovi krovovi bili su visoki, drveni kapci na prozorima {areno obojeni, a iznad vrata bile su popre~no oka~ene table sa firmom. Bilo je tu mesta za one koji ho}e da trampe velegradske pogodnosti Virona za sve`e povetarce u najtoplijim danima leta, kao i za one koji, u ma koje godi{nje doba, vole da plivaju, pecaju ili se voze jedrilicom.
	I ovde Svila vide jedan od onih sve`e zalepljenih plakata u kojima se nudi 'sna`nim, mladim ljudima' prilika da postanu honorarni gardisti i obe}anje da bi mo`da mogli dobiti, jednog dana, stalno zaposlenje u Gardi. ^itaju}i ga ponovo, Svila se priseti mra~no-prete}e utrobe one ovce. Niko jo{ ne govori o ratu - niko osim bogova. Ili, ta~nije re~eno, pomisli on, samo bogovi i ovaj plakat govore o ratu, ali samo onima koji ho}e da slu{aju.
	Pretposlednji red teksta na plakatu bio je precrtan crnim mastilom i zamenjen novim re~ima: 'u Juzgadou Limne'. Moglo se pretpostaviti da }e nova rezervna brigada stacionirati bar jednu ili dve ~ete ovde, na jezeru - mo`da i ceo jedan bataljon, ako bude mogu}e ubediti dovoljan broj ribara da se prijave.
	Prvi put mu pade na um da bi Limna bila odli~na baza ili pripremna zona za invaziju koja bi krenula na Viron: ovde vi se moglo obezbediti boravi{te za mnoge, ako ne i za sve neprijateljske vojnike, bili bi sigurni da ih niko ne mo`e iznenaditi sa juga, imali bi spreman izvor hrane i neograni~enu koli~inu vode za ljude i `ivotinje. Onda nije nikakvo ~udo {to se @dral zainteresovao za boravak Savetnika u Limni i {to je jedan komisionar dolazio na savetovanje s njima.
	"Riba glava!" Oreb odlepr{a sa Svilinog ramena na tlo, onda pojuri neo~ekivanom brzinom do tri ~etvrtine du`ine jednog gata i po~e kljucati hrpu ribljih ostataka.
	"Da, da", promrmlja Svila za sebe, "riblje glave, kona~no, a i riblja creva."
	Po|e i on tim gatom, lagano. Divio se prostranoj, plavoj ~istoti jezera i desetinama zanjihanih jedrilica sa sne`nobelim jedrima, i meditirao o Orebovoj hrani.
	Te ribe pripadaju Scili, ba{ kao {to zmije pripadaju njenoj majci, Ehidni, a sve vrste ma~aka njenoj mla|oj sestri, Sfiksi. Scila talasna, pokroviteljka grada, plemenito dozvoljava svojim poklonicima da uhvate onoliko ribe koliko im je potrebno, pod uslovom da po{tuju izvesna vekovna ograni~enja i zabrane. ^ak i ovi ostaci na koje se Oreb bacio pripadaju njoj, a jezero je njena palata. Ako je odanost Scili jo{ i sad jaka u Vironu, gde su ve} dva pokolenja `ivela i umrla od kad je ona poslednji put ispoljila svoju bo`ansku prisutnost u jednom Svetom prozoru, onda kolika li je u naselju Limna?
	Pri|e Orebu i sede na jedan zgodan drveni stub gata; odvi @dralovu maltene ~udesnu ovojnicu sa sko~nog zgloba i po~e {ibati njome po iskrivljenim daskama gata.
	[ta ako je @dral hteo da podigne neko svetili{te Scili na obali jezera, da bi na taj na~in ispunio neki zavet? Ako @dral mo`e da poklanja azofe svojim omiljenim dostavlja~icama, sigurno mo`e da plati i za izgradnju jednog svetili{ta. Svila o gra|evinarstvu nije znao gotovo ni{ta, ali je bio siguran da se skromno, ali sasvim dostojno i prihvatljivo svetili{te mo`e podi}i na ovoj obali za hiljadu karata ili manje. @dral je ~ak mogao da pita svog duhovnog savetnika - njega - o izboru najpogodnijeg mesta za gradnju.
	I jo{ bolje: zahvalni ktitor mogao bi biti [enilin komisionar. Zar iko sumnja u sposobnost jednog komisionara da finansira izgradnju ~ak i prostrane, slo`ene gra|evine? To ne bi mogao biti mantejon, jer ne bi imao u sebi Sveti prozor, ali bi se tu ipak mogle prinositi `rtve. Ako je pokrovitelj jedan komisionar, onda bi se tu mogao nastaniti i augur, neko kao on, Svila, i mogao bi ostvarivati dovoljno prihoda da pokrije tro{kove svog mantejona i `ivljenja u njemu.
	U tom slu~aju, @dral je i{ao tamo gde i taj komisionar, ako zna gde je to.
	"Dob-ro! Dob-ro!" Oreb se najeo; sad je odr`avao ravnote`u na jednom grimiznom stopalu veoma ra{irenih prstiju, a drugom nogom je ~istio kljun.
	"Samo nemoj mantiju da mi isprlja{. Upozoravam te, naljuti}u se."
	Namotavaju}i opet ovojnicu, Svila poku{a da zamisli sebe u ulozi tog komisionara. Dvojica Savetnika pozvala su ga na jezero, da se posavetuju, verovatno poverljivo, mo`da o vojnim stvarima. On bi (zaklju~i Svila) gotovo sigurno po{ao u Limnu lebdilicom; ali, ovde bi (opet, gotovo sigurno) ostavio lebdilicu i voza~a i poslu`io se nekim drugim, manje upadljivim prevoznim sredstvom.
	Kao {to je u palestri ~esto ~inio da bi usredsredio misli, Svila uperi prst, ovog puta u svog ku}nog ljubimca. "On bi mogao iznajmiti magarca, recimo, kao {to smo Njorka i ja, pre dve-tri ve~eri."
	Mala jedrilica klizila je ka kraju gata; krmu je dr`ao jedan sedi ~ovek, a dvojica de~aka `urno su savijala jedro.
	"To je to!"
	No}ni vran ga osmotri upitno.
	"On bi iznajmio brodi}, Orebe. Mo`da sa jednim alasom, ili dvojicom, da voze. Jedrilica bi bila mnogo br`a nego magarac, ~ak br`a nego konj. Mogla bi poneti i sekretaricu, ili nekog poverljivog slu`benika. Odnela bi ga pravo do `eljene ta~ke na obali..."
	"Svila do-bro?" Oreb je prestao da gla~a ~uperak skerletnog perja na prsima i okrenuo glatku, slivenu glavu popre~no. "Do-bro?"
	"Ne. Nije sasvim dobro. Ne bi on uzeo jedrilicu. Za nju bi morao dati pare iz sopstvenog d`epa, a osim toga mo`da ne bi imao poverenja u te ljude koji bi je vozili. Me|utim, ovo naselje svakako raspola`e brodi}ima - recimo, za slu~aj da se neki ribari potuku - a ko god odlu~uje o upotrebi tih brodi}a, bio bi vi{e nego voljan da pomogne jednom komisionaru. Dakle, ukrcavaj se, pti~urino jedna sme{na. Idemo u Juzgado." Svila pretra`i nekoliko d`epova i najzad na|e advokatovu posetnicu. "U Obalskoj. Kancelarija mu je u istoj ulici gde je i Juzgado. Zapamtio si to, Orebe? Sigurno mu je zgodno kad mora da pohita na neko su|enje."
	
	Kad su se vrata velike {upe otvorila, stari zmajar iznena|eno di`e pogled.
	Mali ~ovek sive brade re~e, sa ulaza: "Pardoniram se. Nisam znao da si tu."
	"Samo se pakujem da idem", objasni zmajar. Na trenutak se zapita da li se Mo{us pla{i da bi on mogao ukrasti ne{to; da li je poslao ovoga da motri na njega.
	"^uo sam za zmaja. Ti si ga na~inio? Veli~anstveno je bio napravljen."
	"Pa, lep sigurno nije bio." Zmajar prite`e kanap oko jednog sve`nja tananih letvica. "Ali bio je ono {to su naru~ili i bio je jedan od najve}ih koje sam ikad napravio. Zmajevi {to su ve}i, vi{e lete. Za uzlet u veliku visinu potrebno je podi}i i veliku du`inu `ice, zna{."
	"Ja sam doktor @dral", re~e ~ovek sa bradicom. "Trebalo je ve} da se predstavim." On dohvati jedan od fenjera sa ribljim uljem i blago ga protrese. "Gotovo pun. Jesu ti platili?"
	"Mo{us mi je isplatio celu svotu." Zmajar se potap{a po d`epu. "Ne kartama, nego platnim nalogom na fisk. A tebe je Krv poslao da me isprati{, pretpostavljam."
	"Da, pre nego {to su oti{li. Mislim da su oti{li svi. Krv i Mo{us svakako jesu, i stra`ari, i nekoliko poslu`itelja."
	Zmajar klimnu glavom. "Da, i uzeli su sve lebdilice. Ovde su imali dve. A i sve skutere. Je li trebalo da razgovaram sa Krvom pre nego {to odem? Mo{us mi nije rekao ni{ta o tome."
	"Koliko ja znam, nije trebalo." @dral se osmehnu. "Prednja kapija je {irom otvorena, a talusa su otpustili, prema tome, slobodan si da ide{ kud god `eli{. Ali tako|e si dobrodo{ao da ostane{, ako ho}e{. Kad se vrate sa tog mesta gde su oti{li, gde god to bilo, mo`da }e Krv biti voljan da ka`e jednom voza~u da te odbaci do ku}e. Uostalom, kuda su oti{li? Meni niko ni{ta nije rekao."
	Tvorac zmajeva pipao je i preturao, tra`e}i najomiljeniju gla~alicu; najzad je na|e ispod jedne krpe. "Na jezero. Tako su neki od njih rekli."
	@dral klimnu glavom. "Onda se ne}e skoro vratiti, bojim se. Ali ti si dobrodo{ao da ih ~eka{, ako te je volja."
	Zatvorio je vrata za sobom i po`urio u vilu. Ako ne pogledam sad, re~e on sebi, kad }u? Bolje prilike nikad ne}e biti. Zadnja vrata kuhinje stoje otvorena; podrumska vrata su otklju~ana.
	Podrum je bio dubok i vrlo mra~an; ali on je pretpostavljao, na osnovu izvesnih prijateljskih }askanja sa poslu`iteljima, da postoji jo{ jedan podrum ispod toga, vinski. To bi mogao, ali i ne bi morao biti, onaj 'pod-podrum' koji je jedna ku}na pomo}nica pomenula. Na pola puta niz stepeni{te, @dral zastade da podigne fenjer.
	Praznina. Zar|ala, pra{inom zaogrnuta ma{inerija, koja, gotovo sigurno, nikada vi{e ne}e biti pokrenuta. I...
	On si|e niz preostale stepenike i po|e lakim trkom preko neravnog, prljavog poda, da pogleda. Tegle sa zimnicom; breskve u rakiji, kiseli krastav~i}i. Nema sumnje da je ovo kupljeno zajedno sa ku}om.
	Da li bi oni postavili stra`ara na ulaz u tunele? Jo{ pre nekog vremena on je zaklju~io da verovatno ne bi. Vrata bi, me|utim (ako postoje vrata) zaklju~ali ili zatvorili rezom sa donje strane, unutra{nje. Mo`da su vrata i sakrivena - nalaze se u nekoj tajnoj sobi, tako ne{to. Gle, iza ovih polica nalazi se jo{ jedno stepeni{te, koje vodi opet nadole; da, otisci stopala, jasno vidljivi u pra{ini, vode tamo.
	Ovog puta bio je to jedan kratak niz stepenica, a na dnu su bila zaklju~ana vrata. Njegov kalauz po~e istra`ivati bravu. Potrajalo je pola minuta, ali je izgledalo kao pet minuta. Najzad se mehanizam unutra okrenuo i jezi~ak brave uvukao. @dral dohvati kvaku i otvori vrata.
	[kripa {arki uklju~ila je svetiljku koja je, u svom ve~itom puzanju, dospela na sam vrh niskog svoda iznad njega. Pri njenom maglovitom sjaju, on vide police sa vinskim bocama u nagnutim le`i{tima; najmanje pet stotina boca. Do njih, sanduci sa rakijom, agardenteom, rumom i koridialom, naslagani jedan na drugi. Do njih ba~ve ne~ega, verovatno jakog piva. On pomeri nekoliko ba~vi i osmotri pod ispod njih, zatim i ~itav pod, najzad po~e kuckati po zidovima.
	Ni{ta.
	"Dobra ku}a dobar podrum", promrmlja on. "A u njemu pi}e za mladi}e." Otvori jednu zdepastu, mrku bocu iz koje je o~igledno neko ve} probao, pote`e jedan dug gutljaj bledog, plamenog araka, gunu opet ~ep i poslednji put izvr{i pregled prostorije.
	Ni{ta.
	Zatvorio je za sobom vrata vinskog podruma, tiho, kvakom. Prigu{eno {kripanje neprijatno ga je podsetilo na jednog malog psa koga je Mo{us svojevremeno, pred njegovim o~ima, stavio na muke.
	Nekoliko trenutaka je razmi{ljao o mogu}nosti da ostavi vrata otklju~ana; dobio bi na vremenu, a krivica bi - ako uop{te iko primeti da su otklju~ana, mo`da Krvov li~ni sobar ili neko sli~an - bila pripisana nepa`nji posluge. Ali obazrivost, kao i duga obuka, preovlada{e: treba ipak ostaviti sve do poslednje sitnice u istom onom stanju u kome je na|eno.
	Uzdahnuo je, izvukao kalauze, ugurao u bravu onaj kojim se ve} poslu`io i po~eo ga vrteti. Za nagradu dobi jedan tihi {kljocaj.
	"Prili~no si dobar u tome, a?"
	@dral se munjevito okrete. Neko - u gustom podrumskom polumraku ~ini se da je to neki visok, sed ~ovek dopadljivog izgleda - stoji na vrhu kratkog stepeni{ta i gleda dole, ka njemu.
	"Nadam se da me prepoznaje{?"
	@dral baci kalauze, pote`e pi{tolj i po~e pucati, sve u jednom munjevitom pokretu - brzi prasak prasak prasak igli~ara zazvu~a neprirodno jako u tom tesnom prostoru.
	"Ne mo`e{ mi ni{ta time", obavesti ga Savetnik Lemur. "Sad dolazi ovamo i daj mi to, pa }u te povesti tamo gde si hteo da ide{."
	
	"Do{ao vam je jedan komisionar, proletos", re~e Svila puna~knoj, sredove~noj ~inovnici iza natrpanog radnog stola. "Vi ste bili veoma ljubazni, pa ste mu dali jedrilicu, malu, ne znam ta~no koje vrste." Podario joj je svoj osmeh beskrajnog razumevanja. "Ali ja ne}u tra`iti da i meni date jedrilicu. Znam da nisam komisionar."
	"Proletos, Patera? Komisionar iz grada?" @ena je izgledala zbunjeno.
	Ta~no u trenutku kad je bio siguran da je beznade`no zaboravio ime tog komisionara, Svila ga se ipak seti. Nagnu se bli`e `eni, kaju}i se {to nije pitao [enilu za podrobniji opis. "Komisionar Simuliid. To je jedan izuzetno zna~ajan zvani~nik. Krupan ~ovek" (Svila se upinjao da opona{a prohain amijev ve~ni ton predostro`nosti i poverljivosti) "...i, hmm, stameno gra|en. Ima brkove."
	Po{to je `enin izraz lica ostajao prazan, on u o~ajanju dodade: "Zaista prikladni brkovi, ako smem re}i, mada bi mo`da..."
	"Komisionar Simuliid, Patera?"
	Svila `eljno klimnu glavom.
	"Pa nije to tako davno bilo. Ne u prole}e. Pre dva meseca, mo`da. Ne vi{e od tri, sigurno. Se}am se da su ve} bile stra{ne vru}ine, a da je on imao veliki slamni {e{ir na glavi. Zna{ takve {e{ire, Patera?"
	Svila klimnu glavom u znak ohrabrenja i podsticanja. "Potpuno. Imao sam i ja takav."
	"Imao je {tap, tako|e. Ve}i od tog tvog. Ali nije tra`io brodi}. Mi bismo mu rado dali brodi}, ali nismo, dakle nije ga ni tra`io." @ena po~e grickati pero za pisanje. "Ne{to drugo je on tra`io, a to nismo imali, ali ne se}am se {ta to be{e."
	Oreb nakrivi glavu. "Jad-na mala!"
	"Uistinu", re~e Svila. "Ako nije mogla da pomogne komisionaru Simuliidu."
	"Jesam ja njemu pomogla", nije se dala `ena. "Znam da jesam. Bio je sasvim zadovoljan kada je odlazio."
	Svila se trudio da ostavi utisak augura koji se ~esto dru`i sa komisionarima. "Meni se svakako nije po`alio na tebe."
	"Zar ne zna{ {ta je tra`io, Patera."
	"Ne znam {ta je tra`io od tebe", re~e on puna~knoj `eni, "jer mislio sam da je tra`io jedrilicu. Ima divnih vidikovaca du` ove obale, koliko je meni poznato; pa sam mislio da bi bilo pohvalno, bogougodno delo ako bi komisionar Simuliid - ili bilo ko drugi - podigao na nekom takvom mestu prikladno svetili{te na{oj pokroviteljki. Ne{to sa ukusom gra|eno, ne suvi{e maleno. Komisionar je lako mogao do}i sli~nu pomisao, koliko ja njega poznajem."
	"Siguran si da nije nudio da popravi svetili{te, Patera? Ili da dozida aneks? Ne{to tako? Scila ovde ve} ima divno svetili{te, u koje povremeno idu i neki veoma va`ni ljudi iz grada, da, zna{, razmi{ljaju o stvarima."
	Svila pucnu prstima. "Aneks! Dograditi edikulum za hidromansiju. Pa, naravno! Trebalo je da ~ak i meni bude jasno..."
	Oreb graknu: "Ne se~e?"
	"Ne}emo tebe, u svakom slu~aju", re~e mu Svila. "Gde je to svetili{te, k}eri moja?"
	"Gde...?" Odjednom se `enino lice obavilo osmesima. "A, pa to je i komisionar tra`io, sad se se}am. Mapu. Hteo je, zapravo, da zna kako se ide donde. Ni na jednoj na{oj mapi nije prikazano to svetili{te, postoji nekakav propis o tome, ali mapa ti i ne treba. Ja sam njemu rekla: samo treba i}i Hodo~asnikovom stazom. Na zapad oko zaliva, onda ju`no, uzbrdo, na rt. Tu je uspon poprili~an. Ako ide{ od jednog belog kamena do drugog, nikako ne mo`e{ proma{iti." Ona izvu~e jednu mapu. "Ovde nije prikazano, ali mogu ti pokazati. Ovo plavo je jezero, a ove crne linije su Limna. Vidi{ Obalsku ulicu? Svetili{te je evo ovde, gde pokazujem prstom. A Hodo~asnikova staza vodi ovamo, na liticu. Ho}e{ li i ti tamo, Patera?"
	"^im mi se uka`e prilika", re~e Svila. Simuliid je, dakle, i{ao na to hodo~a{}e; to je maltene sigurno. Pitaje je da li je i @dral i{ao za njim.
	"Ja ti se mnogo zahvaljujem, k}eri moja. Veoma mnogo si mi pomogla. Re~e li da ~ak i Savetnici odlaze ponekad gore na meditaciju? Jedan moj poznanik, doktor @dral - mo`da ga zna{; provodi, koliko je meni poznato, mnogo vremena na jezeru..."
	@ena odmahnu glavom. "A, ne, Patera. Suvi{e su oni stari za tako ne{to, rekla bih ja."
	"Onda mi je, mo`da, doktor @dral pogre{no rekao. Mislio sam da je ve}inu obave{tenja dobio ovde, najverovatnije od tebe. Mali ~ovek, sa kratkom, sivom bradom?"
	Odmahnula je glavom. "Ne verujem da je takav dolazio ovde, Patera. A Savetnici ne idu gore. On je verovatno mislio na komisionare. Imali smo mi nekoliko njih ovde, neki su i tra`ili jedrilice, ali mi svakome ka`emo da to ne mo`e. Svetili{te je na vrhu litice. Nikakav put ne postoji od obale prema svetili{tu. Jedino se mo`e Hodo~asnikovom stazom. I to pe{ke, ne mo`e se ni jahati, zbog stepenika koji su na vi{e mesta urezani u stene. Pretpostavljam da upravo zato Savetnici ne dolaze. Ja nikada nisam videla Savetnika."
	Pa, nisam ni ja, razmi{ljao je Svila izlaze}i iz Juzgada. A da li je iko? Slike Savetnika, da; malo~as je u Juzgadu video grupni portret svih Savetnika. Vi|ao je njihove slike tako ~esto da je postepeno po~eo verovati da je, sigurno, neki put morao bar nekog od njih videti i u`ivo. Tek sad, kad je usredsredio misli na to, uvideo je da se to nijednom nije desilo. [tavi{e, nije se mogao setiti nikoga ko je ijednog Savetnika ikad video u`ivo.
	Ali Simuliid jeste; bar je rekao [enili da jeste. Verovatno ne u Scilinom svetili{tu, ako se Savetnici nikad ne penju tamo. U nekom restoranu, mo`da, ili u brodi}u.
	"Ne se~e?" Oreb je `eleo da se jo{ jednom uveri.
	"Nipo{to. Svetili{ta ionako nisu najbolja mesta za prino{enje `rtava, iako se to ~esto radi. Onaj ko je sa tim stvarima valjano upoznat, kao ja, pre }e oti}i u svetili{te da meditira ili da pro~ita ne{to religjsko."
	Razne politi~ke li~nosti iz grada ~esto odlaze u to Scilino svetili{te, dakle, prema tvrdnji ove `ene u Juzgadu. To je ~udno: politi~ari povremeno prikazuju da su veliki vernici, da bi ostavili dobar utisak na javnost, ali on nikad nije ~uo ni za jednog politi~ara koji bi imao istinska, duboka verska ose}anja. Prvi govornik ima vrlo malo uticaja u upravljanju gradom, u poslednje vreme; to ka`u svi, osim Ustavice.
	Me|utim, Njorka ili [enila, neko od to dvoje - Njorka, sigurno - rekao je da je Simuliid 'te`ak kao vo' ili ne{to sli~no. A Njorka je video Simuliida u`ivo. To bi zna~ilo da je krupan, masivno gra|en. Pa ipak, taj Simuliid je oti{ao na hodo~a{}e do Scilinog svetili{ta, uzbrdo, valjda pe{ice, posle po~etka velikih vru}ina. Neverovatno; do krajnosti neverovatno, osobito ako nije mogao tamo na}i nijednog Savetnika.
	Svila je, hodaju}i, masirao obraz i dokono gledao izloge. Moglo bi se pretpostaviti da su te Simuliidove pri~e [enili bile samo prazno hvalisanje, {to bi zna~ilo da [enila nije stvarno zaradila svojih pet karata. Tako|e bi zna~ilo da je @dral samo gubio vreme ako je ovde uop{te do{ao.
	U svakom slu~aju, gubio vreme ili ne, @dral nije poku{avao, kao on, da kroz Juzgado u|e Simuliidu u trag. Lako je mogu}e da nije uop{te ni hteo da ide za Simuliidom.
	"Ne{to je ovde veoma pogre{no, Orebe. Imamo pacova u zidu, ako razume{ {ta ho}u da ka`em."
	"Ne brod?"
	"Tja. Nema ni broda, ni doktora, ni Savetnika. Nema ni para. Ni mantejona. Ni sposobnosti nema - nimalo onoga {to se Izvana{u u~inilo da vidi u meni." Me|utim, razum ka`e, a Spisi potvr|uju da se besmrtnim bogovima nikada ne 'u~ini' da su ne{to videli.
	Bogovi znaju.
	Bez neke odre|ene namere, po~eo se {etati ka zapadu, Obalskom. Sada vide da se na trotoaru, na jednom mestu, ispre~ila velika stena, grubo isklesana i obojena da li~i na Scilu sa mnogo pipaka.
	On joj pri|e da pobli`e pogleda i vide u podno`ju uklesanu kratku molitvu u stihovima. Iscrta u vazduhu znak sabiranja i obrati se Scili za pomo} (navode}i koliko je njenom gradu potreban mantejon u Sun~anoj i izvinjavaju}i se {to je tako nestrpljivo pojurio na jezero sa tako malo razloga za verovanje da }e to doneti ikakvu korist), a onda po~e molitvu; pomalo ga je zabavljala ~injenica da crte lica velike boginje, prikazane na steni, imaju, pukim slu~ajem, znatnu sli~nost sa licem one slu`benice u Juzgadu malo~as.
	^lanovi Ajuntamienta nikada ne pose}uju to svetili{te, rekla je ona, a ipak komisionari se ~esto penju tamo. Da li, mo`da, ona sama ~esto ide tim strmim putem, pa zna koga tamo ima i koga nema? Gotovo je sigurno da ne, zaklju~i Svila.
	Tr`e se, primetiv{i da se pet-{est prolaznika zaustavilo da gleda kako se on, pognute glave, moli tom kipu; okrete im le|a. Ali jedan temeljito gra|eni mladi ~ovek, pribli`no njegovih godina, pri|e, izvini se i upita ga da li i on namerava da ide na hodo~a{}e do svetili{ta.
	"To je jedno od pitanja u vezi sa kojima sam molio boginju da me posavetuje {ta je najbolje", re~e Svila. "Pre samo nekoliko minuta rekao sam jednoj dobroj `eni da }u i}i ~im mi se uka`e prilika. Bilo je to brzopleto obe}anje, dabome, jer ponekad je vrlo te{ko oceniti {ta je 'prilika'. Imam neka druga posla u ovom naselju, danas, pa bi se moglo re}i da se nikakva prilika nije ukazala; ali postoji i izvesni maju{ni izgledi da bih odlaskom do svetili{ta postigao bar deo onoga radi ~ega sam do{ao. U ovom drugom slu~aju, bila bi moja o~igledna du`nost i obaveza da po|em."
	@ena, pribli`no istih godina, re~e: "Ni slu~ajno, Patera, dok je ovakva jara."
	"Do-bra mala!" progun|a Oreb.
	"Ovo je moja supruga, Trstika", re~e ~vrsto gra|eni ~ovek Svili. "Ja se zovem Re~ni Dabar. Mi smo dvaput i{li na hodo~a{}e." Svila zausti da ne{to ka`e, ali ga Dabar prekide odmahivanjem ruke. "Tamo prekoputa se mo`e dobiti hladno pi}e. Ako }e{ danas i}i gore, treba}e ti sva voda koju mo`e{ poneti u sebi, a mi smo voljni da te ~astimo. Opet, ako pristane{ da te ~astimo i ako ~uje{ {ta ti imamo re}i, najverovatnije ne}e{ ni i}i gore."
	"@e-dan!"
	Trstika se nasmeja, a Svila re~e: "Ti{ina, Orebe. @edan sam i ja, ako }emo o tome."
	Unutra je bilo milosrdno prohladno; Svili se u~inilo, kad je zakora~io iz sun~eve svetlosti u taj lokal, da je i veoma mra~no. "Imaju pivo, vo}ne sokove - ~ak i kokosovo mleko, ako ga nisi nikad probao - i izvorsku vodu", re~e mu Dabar. "Naru~i {ta god voli{."
	Kelneru koji se pojavio ~im su seli Dabar re~e: "Moja `ena }e gorku oran`adu, a ja }u pivo koje god vrste, ali ono koje je najdu`e stajalo u cisterni."
	Okrete se Svili. "A ti, Patera? [ta }e{ ti? Naru~i {ta ti volja."
	"Izvorsku vodu, molim. Dve ~a{e bi dobro do{le."
	"Videli smo tvoju sliku na jednoj ogradi", re~e mu Trstika. "Nije pro{lo ni pet minuta od tada. Nacrtano je vrlo umetni~ki, kredom i ugljenom: augur sa pticom na ramenu. Iznad tvoje glave slikar je napisao: 'Do{ao je Svila!' A ju~e smo u gradu videli ono 'Svilu za kaldea'."
	Klimnuo je glavom tmurno. "Nisam video taj crte` sa pticom koji pominje{, ali mislim da mogu pogoditi koja je osoba to nacrtala. Ako sam u pravu, moram sa tom `enom da popri~am."
	Kelner postavi pred njih tri boce, `utu, sme|u i prozirnu, sve tri oro{ene, i ~etiri ~a{e; zapisa njihov ra~un na plo~icu prevu~enu voskom.
	Dabar opipa sme|u bocu i nasme{i se. "Scildanom je uvek gu`va, i sve daju prili~no mlako. Ove boce su verovatno spustili tad."
	Svila klimnu glavom. "Ispod zemlje je uvek hladno. Pretpostavljam da je no}, koja okru`uje na{ svitak, zimska no}."
	Dabar mu, otvaraju}i oran`adu svojoj `eni, dobaci iznena|en pogled.
	"Zar nisi nikad razmi{ljao {ta le`i izvan svitka, sine moj?"
	"Misli{, ako nastavimo da kopamo u dubinu? Zar nije samo zemlja, bez obzira na to koliko duboko idemo?"
	Otvaraju}i bocu, Svila odmahnu glavom. "I najneukiji rudar zna da nije tako, sine moj. ^ak i grobar - a razgovarao sam ju~e sa nekolicinom grobara; oni uop{te nisu glupavi - zna da je zemlji{te koje mi plugovima zahvatamo jedva ne{to dublje od visine ~oveka. Ispod toga le`e {ljunak i glina, a ispod toga, obi~an kamen i brodski kamen."
	Svila nasu hladnu vodu u jednu ~a{u za Oreba. Sre|ivao je misli. "Ispod sloja brodskog kamena, koji nije tako debeo kao {to bi ~ovek mogao pomisliti, nalazi se praznina, u kojoj se svitak vrti. To je no}, no} u svakom pravcu, bez granica." Zastao je, prise}ao se, dok je sipao vodu u ~a{u. "Ali, pro{arana je raznobojnim ta~kicama. Meni je re~eno {ta su one, ali ne mogu u ovom trenutku da se prisetim."
	"A ja sam mislio da toplota naprosto ne sti`e do dubine."
	"Sti`e", re~e mu Svila. "Toplota sti`e i dublje nego {to je cisterna u kojoj su ovo hladili i dublje od bunara u mom mantejonu, odakle se uz dosta pumpanja uvek mo`e dobiti hladna voda. Toplota prolazi, uistinu, sve do spolja{njeg kamenog sloja svitka, a onda se gubi u ledenoj no}i. Da nije sunca, koje je prvi, ali i najvredniji Pesov dar ovome svitku, svi bismo se posmrzavali." Gledao je kako Oreb pije iz ~a{e; zatim i sam pote`e duboko iz svoje. "Hvala vam oboma. Veoma je dobra."
	Trstika re~e: "Ne bih se upu{tala u raspravu ni sa Pesom ni sa tobom o suncu, Patera, ali sunce ume da bude i opasno. Ako stvarno namerava{ posetiti svetili{te, predla`em ti da krene{ predve~e, kad nije tolika jara. Pamti{ pro{li put, Dabre?"
	Njen mu` klimnu glavom. "Mi smo prvi put i{li pro{le jeseni, Patera. Prijalo nam je to pe{a~enje, pa smo odlu~ili da ove godine krenemo ponovo. Ali dok smo se mi smislili, smokve su ve} po~ele da dozrevaju. Ipak, nije bilo ovako vru}e kao sad."
	"Ni blizu ovako", re~e Trstika.
	"I tako, po|emo mi, a ono vrelina sve ja~a i ja~a. Ispri~aj mu ti, draga."
	"Onda on skrene sa staze", re~e Trstika Svili. "Koja se zove, valjda, Hodo~asnikov put. Videla sam lepo nekoliko slede}ih kamenova ispred nas, ali Dabar zapeo u desnu stranu, niz jednu - kako li se zove. Ono, kao mala kamenita dolina, vrlo uska, izme|u dva brda."
	"Jaruga?" predlo`i Svila.
	"Da, ta~no. Niz jednu jarugu. I jo{ mi ka`e: 'Po`uri, po`uri, ina~e nikad ne}emo sti}i'. I zato ja potr~im za njim i stignem ga."
	Ovi }e idu}e godine imati bebu, razmi{ljao je Svila. Zamislio ih je kako sede, troje, i ve~eraju u nekom malom dvori{tu, smeju se i pri~aju; Trstika nije ni lepa ni ljupka koliko Zumbula, pa ipak, on uvide da je po~eo da zavidi Dabru, iz dubine du{e.
	"Onda je do{ao do kraja. Mislim, jaruge. Naprosto je prestala, zavr{ila se jednom uzbrdicom isuvi{e strmom za penjanje, tako da nije znao {ta bi dalje. Najzad pitam ja njega: 'Kud misli{ da si krenuo?' A on meni: 'Pa, kod moje tetke.'"
	"A-ha", re~e Svila, isprazni ~a{u i sasu u nju ostatak vode iz boce.
	"Dugo mi je trebalo da ga vratim na stazu, ali i to sam nekako uspela. Onda smo videli da stazom silazi ka nama jedan ~ovek, povratnik sa hodo~a{}a, pa sam mu povikala da nam pomogne. On je stao, pitao {ta je bilo, pa je rekao da povedemo Dabra malo dalje, u jednu senku, i da on tamo legne. Tako smo i u~inili."
	"Bilo je to zbog toplote, naravno", re~e Svila.
	"Da! Ta~no."
	Dabar klimnu glavom. "Bilo mi se sve pome{alo, odnekud sam do{ao na pomisao da smo u gradu i da idemo prema ku}i moje tetke. Stalno sam se pitao {ta je to bilo sa ulicom. Za{to se toliko izmenila."
	"Posle je taj ~ovek ostao sa nama sve dok Dabru nije bilo bolje. Rekao je da su to bile prve faze toplotnog udara, i da se treba skloniti sa sunca, le}i, jesti slanu hranu i piti hladnu vodu, ako se mo`e. Ta dva poslednja nismo mogli, jer ni{ta nismo poneli, a i bili smo na prevelikoj visini da bismo silazili do jezera. On je bio doktor."
	Svila se uko~eno zagledao u nju. "O, bogovi!"
	"[ta je, Patera?"
	"A ipak neki ljudi ne}e da veruju." Iskapio je ~a{u. "^esto se i ja - iako bih morao znati istinu, ako je uop{te iko zna - pona{am kao da u svitku ne postoje nikakve sile iznad moje nejake snage. Verovatno bi sad trebalo, forme radi, da vas pitam kako se taj lekar zvao; ali ne moram. Jer znam kako se zvao."
	"Ja sam to zaboravio", priznade Dabar, "iako je on ostao i pri~ao s nama dobra dva sata."
	Trstika re~e: "Imao je bradu. Bio je samo malo vi{i od mene."
	"On se zove @dral", re~e im Svila i dade znak kelneru.
	Trstika klimnu glavom. "Tako je. Da li je on tvoj prijatelj, Patera?"
	"Ne ba{. Poznanik. Da li biste voleli jo{ po jednu bocu, vas dvoje? Ja }u naru~iti."
	Klimnuli su glavom, a Svila re~e konobaru: "Ja pla}am za sve - za na{a prva pi}a, kao i za drugu turu."
	"To }e biti pet para, ako `eli{ odmah platiti, Patera. Zna{ li i{ta o tom Pateri Svili, ka`u da je u Limni?"
	"Znam pone{to o njemu", re~e mu Svila. "Ali ni pribli`no onoliko koliko bi trebalo da znam."
	"Imao je boginju na Prozoru? Navodno ~ini ~uda?"
	"Prvo je ta~no", re~e Svila. "Drugo nije." On opet pogleda Trstiku i Dabra. "Rekoste da je doktor @dral neko vreme razgovarao sa vama. Ako nije nametljivo ovo moje raspitivanje o va{em kratkotrajnom poznanstvu, mogu li znati o ~emu je govorio?"
	"On je Patera Svila", re~e Trstika konobaru. "Zar ne vidi{ njegovu pticu?"
	Svila polo`i {est zlatnih kvadrati}a na sto.
	Dabar re~e: "Pitao je da li su moj otac i mati u dobrom zdravlju. ^esto je opipavao moju ko`u. Tako|e je pitao od ~ega je umrla moja baba. To pamtim."
	"Postavljao je mnogo pitanja", re~e Trstika. "Tra`io je da ga neprestano hladim kao lepezom - Dabra, ho}u re}i."
	Oreb, koji je sve pomno slu{ao, prikaza zdravim krilom kako se to radi.
	"Ta~no tako, pti~ice. Samo, ja sam to radila pomo}u mog {e{ira."
	"Moram i ja da kupim jedan takav", promrmlja Svila. "Ta~nije, da nabavim novi. Sre}om, u bud`etu imam sredstava za to."
	"[e{ir?" re~e Dabar.
	"Da. ^ak je i komisionar nosio... Nije bitno. To je jedan ~ovek koga ne poznajem, a nemam ni `elje da vas la`no uveravam kako ga poznajem. Time sam se dovoljno bavio. Ono {to bi trebalo da ka`em jeste slede}e: ho}u, pre nego {to krenem prema svetili{tu, da kupim slamni {e{ir sa {irokim obodom. Znam da sam u nekom izlogu malo~as video ne{to sli~no."
	Kelner im donese jo{ tri oznojene boce i tri ~iste ~a{e.
	Dabar re~e Svili: "Polovina prodavnica u Limni ih ima. Ovde se mo`e gadno izgoreti na suncu, na primer ako se po|e ~amcem po jezeru."
	"Ili ako se po|e na plivanje, jer ve}ina ljudi ipak samo sedi na stenama." Trstika se nasmeja; imala je privla~an smeh, a Svila oseti da je ona toga i svesna. "Ljudi do|u ovamo iz grada zato {to je jezero fino i hladno, i misle da je to ono {to `ele. Ali kad sko~e u njega, obi~no prili~no brzo sko~e i iz njega, bar ve}ina njih."
	Svila klimnu glavom i osmehnu se. "Mora}u i ja to da poku{am, jednog dana. Pamtite li jo{ neka @dralova pitanja?"
	"Pitao je ko je sazidao svetili{te", re~e Dabar. "A sazidao ga je, dabome, Savetnik Lemur, pre nekih dvadeset pet godina. Na svetili{tu ima jedna bronzana plo~a na kojoj to lepo pi{e, ali je doktor sigurno nije primetio kad je tamo bio."
	Trstika re~e: "@eleo je da zna da li je Dabar u nekoj rodbinskoj vezi sa tim Lemurom. Valjda ~ovek ne zna {ta je dabar a {ta lemur. Pa onda: da li smo poznavali Savetnika Lemura, ili ijednog Savetnika, i koliko su Savetnici otprilike stari. Rekao je da su oni, ve}inom, postali na{i Savetnici pre vi{e od ~etrdeset godina, {to zna~i da su tada morali biti prili~no mladi."
	"A ja ne{to nisam ube|en da je tako", re~e joj Dabar.
	"Onda je pitao da li znamo u kakvim su stra{nim te{ko}ama neki drugi gradovi, i zar ne mislimo da bi im trebalo pomo}i. A ja sam rekla da bi prvo trebalo preduzeti neke mera da u tim gradovima hrana bude po{teno raspodeljena narodu, jer veliki deo tamo{njih nevolja po~inje tako {to izvesni ljudi na visokim polo`ajima pokupuju ogromne koli~ine kukuruza pa onda ~ekaju da mu sko~i cena. I jo{ sam rekla da su cene u Vironu i ovako dovoljno visoke, za mene; daleko bilo, da jo{ i {aljemo pirina~ u Palustriju."
	Opet se nasmejala, a Svila se smejao s njom. Drugu bocu izvorske vode stavio je neotvorenu u prednji d`ep mantije. Njegove misli ve} su odmicale uz stazu obele`enu belim stenama, Hodo~asnikovu stazu, koja se od Limne uzdi`e do Scilinog svetili{ta - tog svetog mesta na koje su i{li i komisionar Simuliid, i dotor @dral - na vrhu jedne litice iznad jezera.
	
	Kad je, skoro ~itav sat kasnije, stvarno krenuo, sunce mu se u~ini kao `ivi neprijatelj, vatrena zmija pru`ena preko neba, mo}na, otrovna i zla. Hodo~asnikova staza treperila je u vrelini, a tre}a bela stena, na koju je seo da bi obnovio @dralovu ovojnicu, bila je, ~inilo mu se, vru}a kao poklopac kotla na vatri.
	Brisao je ~elo rukavom i poku{avao da se priseti da li je pre dva ili tri meseca, kad je Simuliid i{ao ovim putem, bilo ovako vrelo; zaklju~i da nije. Bile su i tada velike vru}ine, svi su se na to `alili. Ali nije bilo ovoliko vru}e.
	"Ovo je vrhunac", re~e on Orebu. "Vrelije od ovog ne mo`e, danas, biti. Mo`da je bilo mudrije da ~ekam do uve~e, kao {to je Trstika predlo`ila; ali ve~eras bi trebalo da idemo sa Njorkom na ve~eru. Neka nas te{i misao da ako ovo mo`emo izdr`ati, a mo`emo, a sunce nema ni{ta ja~e da baci na nas, od ovog {to sad baca, a nema, onda od sad mo`e samo da nam bude lak{e i lak{e. A kad se budemo vra}ali bi}e sve`ije, a i nizbrdica."
	Oreb nervozno klepnu kljunom, ali ne re~e ni{ta.
	"Jesi li video onaj izraz na Dabrovom licu kada sam odlazio od na{eg stola, hramlju}i onako?" Svila jo{ jednom, poslednji put, {ljisnu ovojnicom po belo obojenoj steni. "Kad sam mu rekao da imam slomljen zglob, upla{io sam se da }e poku{ati silom da me zadr`i u Limni."
	Svila ustade. Pomisli da su Simuliidova starost i te`ina verovatno bili jednaki, ili ve}i hendikepi nego ovaj njegov prelom zgloba. Da li je i Simuliid, kao @dral, susreo nekog hodo~asnika na stazi? Ako jeste, {ta im je rekao?
	A {ta, ako je o tome re~, mo`e on sam, Svila iz Ulice sunca, re}i onima koje sretne, i {ta ih mo`e pitati? Hodaju}i, poku{avao je da skrpi neku pri~u, u razumnoj meri istinitu, koja bi mu dozvolila da ih pita da li su sreli @drala i {ta im je @dral govorio, a da pri tome ne otkrije svoje namere.
	Ali takva prilika nije mu se ukazala. Iako dobro obele`ena (kao {to je slu`benica u Juzgadou i rekla), staza je bila sasvim pusta. Njenu strmu, kamenitu usamljenost i `arku vrelinu ubla`avala su samo povremena otvaranja vidika prema jezeru; svaki put sve lep{ih, ali sa sve vi{e opasnosti, a sve manje daha.
	"Ako bi jedan augur odlu~io da ide na ovo hodo~a{}e svakog dana u svom `ivotu", upita Svila Oreba, "bez obzira na vremenske prilike i bez obzira na zdravstveno stanje, zar ne misli{ da bi se na kraju, poslednjeg dana njegovog ovosvitskog postojanja, talasna Scila uzdigla iz jezera i pokazala se pred njim? Ja verujem da bi, i kad ne bih morao da brinem o mantejonu - i kad narodu na{eg kvarta ne bi bio potreban ni mantejon, ni ja, i da mi Izvana{ nije naredio da spasem mantejon - bio bih u isku{enju da poku{am taj opit. ^ak i ako opit ne bi uspeo, ipak bi to bio `ivot od koga ima mnogo gorih."
	Oreb graknu i ne{to zagun|a u odgovor, zure}i tamo i ovamo.
	"Najzad, Scila, Pesovo najstarije dete, jeste ta koja odabira ko }e biti augur. Svaka godina stigne kao flotila natovarena mladim mu{karcima i `enama... tako nam govore u sholi, razume{."
	Jedna isturena stena nudila je nekoliko kvadratnih lakata senke; Svila tu ~u~nu i po~e hladiti preznojeno lice zamasima {irokog {e{ira, kupljenog u Limni.
	"Neki, privu~eni idealom svetosti, zaplove vrlo blizu Scili; ona od njih uzme izvestan broj, koji nije ni veliki ni mali, nego je ta~an broj potreban za tu godinu. Drugi, odbijeni augurskim idealima jednostavnosti i nevinosti, zaplove {to dalje od nje, najdalje {to se usu|uju; a ona uzme i neke od takvih, i to opet ta~no onoliko koliko je te godine potrebno. Zato je umetnici prikazuju sa mnogo ruku koje su duga~ke, kao bi~evi. Jednom takvom rukom ona je, vidi{, }apila i mene. Mo`da ~ak i tebe, Orebe."
	"Ne vidi!"
	"Ne vidim je ni ja", priznade Svila. "Nisam ni ja nikad video Scilu. Ali sam osetio kako me vu~e. Zna{ {ta? Mislim da ovo pe{a~enje ~ini dobro mom zglobu. Izgleda da je do{ao u fazu kad mu je ve`ba potrebnija nego mirovanje. Evo jo{ jedne isturene ta~ke pred nama. [ta ka`e{, da `rtvujem Krvov {tap gospi Scili?"
	"Ne bije?"
	"Ne bijem, kunem se."
	"^uva."
	"Da ne bi neko drugi na{ao taj {tap, pa te udario njime? Ne brini se. Sta}u na samu ivicu i baci}u ga najdalje {to mogu."
	Svila ustade i pri|e o{troj krivini koja se pru`ala ka jezeru. Po|e, vrlo obazrivo, jo{ malo dalje, do samog ruba provalije koja se pod njim otvarala: pet stotina lakata do ispreturanih kamenih plo~a i talasa koji su se o njih razbijali. "[ta ka`e{, Orebe? Da ponudimo `rtvu? Jedno neformalno `rtvovanje Scili talasnoj? Sigurno je ona bila ta koja nam je poslala onaj ljubazni par. Rekli su mi sasvim dobrovoljno gde stanuju; a neka od pitanja koja im je doktor @dral postavljao svakako mnogo govore."
	Zastao je. Kao dar od boginje, iznenadni nalet prohladnog vetra sa jezera povu~e njegovu mantiju, koja po~e lepr{ati iza njega, i osu{i znoj kojim je je njegova tunika bila natopljena.
	"Njorka i [enila - ali, i ja, i ja - govorismo o mogu}nosti da ga izru~imo Gardi, Orebe, kad mu uzmemo pare; to mi je smetalo tada, a smeta mi i sada, sve vi{e i vi{e. Maltene bih radije izneverio Izvana{a, nego to uradio."
	"Do-bar mali."
	"Jeste." Svila po~e spu{tati {tap vrhom prema tlu ispred sebe, uvide da nema na {ta da osloni ferulu {tapa i uzma~e jedan korak. "Upravo u tome je nevolja. Kad bih ja saznao da je neki moj poznanik oti{ao u neki strani grad, da tamo uhodi u korist Virona, smatrao bih da je hrabar ~ovek i rodoljub. Doktor @dral je o~evidno uhoda iz nekog drugog grada, njegovog rodnog - nije bitno da li je to Ur, Urbs, Trivigaunte, Sedes, ili Palustrija. Pa, onda, zar nije i on hrabar ~ovek i rodoljub?"
	"Ide sad?"
	"Ahhh, da, u pravu si, valjda. Trebalo bi da krenemo, da gledamo na{ posao." Ali ostade nepomi~no na tom mestu, zure}i dole u jezero. "Mogao bih, valjda, ovako da ka`em: ako Scila prihvati moju `rtvu, a to zna~i, ako {tap padne u vodu, onda }e biti ispravan postupak da pustimo @drala da ode slobodno, ~im mantejon bude spasen; naravno, uz razumevanje da }e on odmah, i zauvek, morati da napusti Viron - ali ne bismo predali ni njega, ni na{ dokazni materijal Gardi. Ne bismo ga otkekali zelemba}ima, kako bi to Njorka nazvao. Sada kucnu vrhom {tapa po steni. "Ali to bi bilo ~isto praznoverje, nedostojno jednog augura. Ono {to je nama potrebno, jeste redovno prino{enje `rtve, ako je mogu}e u scildan, uz po{tovanje svih formi, pred Svetim prozorom."
	"Ne se~e!"
	"Ne}emo tebe. Koliko puta moram ja to da ka`em? Ovna, ili tako ne{to. Zna{, Orebe, stvarno postoji, ili je postojala, nauka zvana hidromansija, u kojoj augur iz obrazaca talasa ~ita Scilinu volju. ^istom slu~ajno{}u sam to pomenuo onoj `eni u Juzgadu - verovatno mi je palo na pamet zato {to sam pri dolasku video jezero - ali ne bih bio iznena|en ako je Savetnik Lemur imao na umu ba{ hidromansiju kada je zidao ovo svetili{te u koje idemo. Hidromansija je primenjivana do pre stotinak godina, prema tome kad je svetili{te zidano sigurno je bilo jo{ na hiljade ljudi koji su je pamtili. Mo`da se Savetnik Lemur nadao da vrati tu nauku u `ivot."
	Ptican nije odgovorio. Jo{ dva minuta, ili du`e, Svila je stajao i zurio u gibanja talasa ispod njega, a onda se okrenuo ka zup~astim stenama desno od sebe. "Pazi ono. Vidi se svetili{te, odavde." Pokaza {tapom. "Rekao bih da su one stubove, koji dr`e kupolu, oblikovali da li~e na Sciline ruke. Vidi{ kako su talasavi?"
	"^o-vek tamo."
	Slabo vidljiva prilika kretala se levo i desno u plavi~astom polumraku ispod Sciline vazdu{aste kalcedonijske lju{ture. Onda je nestala, jer je ~ovek (zaklju~i Svila) verovatno kleknuo.
	"Sasvim ta~no ka`e{. Ima tamo nekog. Sigurno je neko od po~etka bio na stazi, ispred nas. [teta {to ga nismo sustigli."
	Proveo je neko vreme zadubljen u kontemplaciju o ~istoti dalekog svetili{ta, koja kao da je iz drugog svitka do{la; onda se okrete i po|e. "Verovatno }emo ga sresti na stazi. Ali ako ne, onda bi verovatno trebalo da ~ekamo dok ne zavr{i svoje iskazivanje odanosti. A sa {tapom {ta }emo? Da se ja vratim i bacim ga?"
	"Ne baca." Oreb ra{iri krila, kao da se re{ava da poleti. "^uva."
	"U redu. Mo`da }e se moja noga pogor{ati pre nego {to se vratimo do Limne. Mudar si, dakle."
	"Svila bije."
	"Da se bijem? Pomo}u ovoga?" On zavrte {tap u ruci. "Imam Zumbulin azof, a i njen mali igli~ar; i jedno i drugo su oru`ja daleko delotvornija od ovog."
	"Bije!" ponovi leganj.
	"Ma, s kim da se bijem? Pa nikog nema ovde."
	Oreb zazvi`da: niska nota, za njom jedna malo vi{a.
	"Da li to na pti~jem jeziku zna~i 'Ko zna'? Ja sigurno ne znam. A rekao bih da ni ti ne zna{, Orebe. Drago mi je {to sam poneo ta oru`ja, jer to {to su kod mene, zna~i da ih Patera Gulo ne mo`e na}i, a ja se mogu kladiti da je ve} pretra`io moju sobu; me|utim, da je oru`je moje, a ne Zumbulino, bio bih sklon da ga bacim boginji, za {tapom. Onda ga Gulo nikad ne bi na{ao."
	"Lo{ ~o-vek?"
	"Da, ja verujem da je zao." Svila se vrati na Hodo~asnikovu stazu. "Naga|am, samo naga|am, dabome. Ali, ako ve} moram naga|ati - a ~ini se da moram - onda }u re}i da je to verovatno zao ~ovek koji za sebe misli da je dobar, a takvi su daleko najopasniji."
	"Pazi."
	"Nastoja}u", obe}a Svila, iako nije bio siguran da li je vran mislio da se treba ~uvati Patere Guloa ili da treba pa`ljivo hodati po stazi, koja je sad krivudala blizu ivice grebena. "Dakle, ako sam u pravu, Patera Gulo je ta~na suprotnost Njorki, zato {to je Njorka dobar ~ovek koji za sebe misli da je zao. Uveren sam da si to primetio."
	"Pri-meti."
	"Da, bio sam siguran da jesi. Njorka je pomogao na desetak na~ina, a da i ne pominjem onu dijamantsku |in|uvu. Patera Gulo ve} je time bio dovoljno skandalizovan, kao i narukvicom koju je od nekog drugog lopova dobio. Ne mogu ni zamisliti {ta bi on u~inio, ili rekao, da je na{ao azof."
	"^o-vek ode."
	"Patera Gulo, misli{? A, voleo bih ja da imam neki na~in da to izdejstvujem - da on ode; zaista bih voleo; ali ~ini se da u ovom trenutku nemam ba{ nikakvih sredstava da to postignem."
	"^o-vek ode", ponovi Oreb nezadovoljno. "Ne moli."
	"A, iz svetili{ta, na to misli{?" Svila pokaza {tapom za {etnju. "To nije mogao, osim ako se bacio u jezero. Ja ve} sasvim dobro vidim svetili{te. Nisam primetio da iko izlazi."
	Na Svilino iznena|enje, Oreb se vinu sa njegovog ramena, pravo uvis, i uspe da uzlepr{a za jo{ pola Sviline visine; onda se opet spusti na njegovo rame. "Ne vidi."
	"Sasvim sam voljan da ti poverujem da ga ne vidi{ odavde", re~e Svila ptici, "ali, svejedno, on mora biti tamo. Mo`da ispod svetili{ta postoji nekakava kapela uklesana u stenu. Staza odavde malo krivuda prema kopnu, ali, svejedno, za otprilike pola sata smo tamo."
	
	7. RUKE SCILINE
	"Neka svaki bog bude sa, hmm, tobom, ovog podneva, Patera", re~e Ustavica ~im je njegov protonotar zatvorio vrata iza Guloa. Bilo je to izuzetno veliko iskazivanje naklonosti vi{ega prema ni`emu.
	"Neka budu sa Va{om eminencijom, tako|e", re~e Gulo, klanjaju}i se prakti~no do poda. Taj naklon i konvencionalne fraze davali su mu vremena da jo{ jednom prebroji najva`nija obave{tenja koja je do{ao da prijavi. "Neka Molpe devi~anska, pokroviteljka dana, i Pes veliki, za{titnik celog svitka, on kome dugujemo sve {to imamo, i Scila pr`e}a, za{titnica ovog na{eg svetog grada Virona, budu uvek sa Vama, Va{a eminencijo, svakog dana Va{eg `ivota." Dok se klanjao, Gulo je stigao da opipa d`ep u kome su bili narukvica i pismo.
	Uspravljaju}i se, dodao je: "Uzdam se da Va{a eminencija u`iva u najboljem zdravlju? Da nisam do{ao u nezgodan ~as?"
	"Ne, ne", re~e mu Ustavica. "Ni, vidi{, najmanje. Ja sam zaista, hmm, odu{evljen, {to te vidim, Patera. Sedi molim te. Kako ti se, ovaj, ~ini mladi Svila, je li?"
	Gulo spusti svoje slaninasto telo na crno somotskoo sedi{te fotelje ispred Ustavicinog pisa}eg stola. "Nisam imao mnogo prilike da prou~im njegovu li~nost, do sada, Va{a eminencijo. U stvari, imao sam vrlo malo. On je oti{ao iz na{eg mantejona samo nekoliko trenutaka posle mog dolaska i jo{ se nije vratio do trenutka kad sam krenuo ovamo da podnesem izve{taj Va{oj eminenciji. On se ne}e vratiti pre ve~eri, tako je rekao, pa po svoj prilici ni sad nije tamo."
	Ustavica klimnu glavom.
	"Ali je ostavio utisak na mene, iako sam ga video nakratko, Va{a eminencijo. Odre|en utisak - poseban."
	"Da, da." Ustavica pritisnu le|a o naslon svoje fotelje, a duga~ke prste sastavi vrhovima. "Da li bi, razume{ ti mene, mogao sad opisati taj, hmm, trenutni razgovor s njim, ali podrobno?"
	"Kako Va{a eminencija `eli. Ubrzo po{to sam u{ao u taj kvart grada, jedan ~ovek mi je dao ovo." Patera Gulo izvu~e narukvicu iz d`epa i podi`e je; Ustavica napu}i usne.
	"Moram re}i, Va{a eminencijo, da je od tada jo{ nekoliko sli~nih ljudi do{lo na vrata na{eg mantejona. Bio je moj utisak - moj jak utisak, Va{a eminencijo - da su do{li da daju sli~ne poklone. Ali kad su videli da nije prisutan Patera Svila li~no, nisu ni dali ni{ta."
	"Ti si, ~ekaj molim te jednu stvar, njih - pritisnuo?"
	"Pritiskao sam koliko god sam smeo, Va{a eminencijo. Ali to su bili ljudi takve vrste, da ih ~ovek ne sme mnogo pritisnuti."
	Ustavica othuknu.
	"Htedoh re}i, Va{a eminencijo, da, kad sam pokazao ovo Pateri Svili, on je meni dao jedan sli~an predmet i rekao mi da oba zaklju~am u njegovu kutiju za novac. Jednu dijamantsku nanogvicu, Va{a visosti. U tom trenutku, s njim su bile jo{ dve osobe, jedan mu{karac i jedna `ena. Sve troje su se bili zaputili na jezero, rekao bih. Re~eno je ne{to u tom smislu." Gulo se zaka{lja na izvinjavaju}i na~in. "Mogu}e je, Va{a visosti, da su na jezero ipak oti{li samo Patera i ta `ena."
	"Ti si stekao utisak da je Patera trebao biti diskretniji." Ustavica kao da utonu dublje u fotelju. "Ali ako nisi, ovaj, ustanovio i-den-titet to dvoje, nisi mogao, dozvoli, molim te, oceniti koliko je indiskretan on bio. Je li?"
	Gulo se vrpoljio. "On je njih zvao Njorka i [enila, Va{a eminencijo. Predstavio ih je meni."
	"Daj da vidim tu, ovaj, |in|uvu." Ustavica pru`i ruku da uzme narukvicu. "Prakti~no nije ni potrebno da ti ka`em, hmm, Patera, da je trebalo da bude{, je li, daleko diskretniji nego {to si bio. A ta re~, razume{ ti mene, zavisi od tuma~enja. Energi~niji, Patera. Siguran sam da se mo`e tako protuma~iti. Biti diskretan, dozvoli, molim te, jednu stvar - to zna~i dobro oceniti stvari. U ovom slu~aju, izvini, molim te, primeniti sna`niju, hmm, strategiju. Pristup. Ili stav."
	"Da, Va{a eminencijo."
	"Trebalo je otmeno i, ovaj, elegantno da primi{ darove od vernih, Patera." Ustavica di`e narukvicu tako da je hvatala svetlost iz velikog, otvorenog, kru`nog prozora iza njega. Zanjiha je levo i desno. "Je l' ho}emo jednu stvar? Nikakva izvinjenja ja ne}u primati po tom, hmm, pitanju, Patera. Razume{ ti mene {ta ti ja pri~am? Nikakva izvinjenja."
	Gulo pokorno klimnu glavom.
	"Ta, hmm, gospoda - mogu i da se vrate, zar ne? Mo`da kad Patera nije tu, kao u ovoj, ovaj, prilici. To }e biti tvoja, dozvoli, molim te - zlatna zgoda. Kad kucne taj ~as, da povrati{, da povrati{ svoj, vidi{, ugled. Nije nemogu}e. Potrudi se ti malo, Patera."
	Gulo se uvijao. "Poku{a}u, Va{a eminencijo. Bi}u... silovit. Uveravam Vas."
	"E sad. Tvoja, hmm, zapa`anja. O Svili kao takvom. Ne treba da se, je li, zamara{ fizi~kim opisima. Razgovarao sam s njim."
	"Da, Va{a eminencijo." Gulo je oklevao; usta su mu bila otvorena, o~i izbuljene, ali pogled neodre|en. "Izgledao je re{en."
	"Re{en? Re{en." Ustavica ostavi narukvicu na jednu uredno slo`enu hrpu papira. "Ka ~emu?"
	"Ne znam, Va{a eminencijo. Ali, kako je samo ~vrsto stiskao usta. Dr`ao se odlu~no. Videlo se, ako dozvolite da se tako izrazim, Va{a ekselencijo, svetlucanje ~elika u njegovim o~ima. Mo`da je ta metafora donekle prejaka, Va{a eminencijo..."
	"Mo`da je", re~e Ustavica strogo.
	"Ali bar izra`ava ono {to sam ja u njemu osetio. U sholi je, Va{a eminencijo, Patera bio dve godine ispred mene."
	Ustavica klimnu glavom.
	"Primetio sam ga tamo, a ko ne bi. Mislio sam da je dopadljivog izgleda i sklon u~enju, ali prili~no spor. Sada, me|utim..."
	Ustavica jednim talasanjem {ake odbaci 'sada'. "Nagovestio si, ~ini mi se, da je Patera, je li - izi{ao iz boravi{ta? Sa tim parom. Bra~nim? Jesu li oni bili, razume{ ti mene, ven~ani, po tvom utisku?"
	"Mislim da su mogli biti, Va{a eminencijo. @ena je nosila fini prsten."
	Ustavicini duga~ki prsti poigravali su se {upljim krstom koji mu je, draguljima oblo`en, visio o vratu. "Daj, molim te lepo, opi{i. Njihov izgled."
	"Taj ~ovek je izgledao kao grubijan, Va{a eminencijo, i bio je, mogao bih re}i, ne{to stariji od mene. Neobrijan, ali pristojno obu~en. Nosio je no` na opasa~u. Kosa ravna, sme|a, Va{a eminencijo. Brada ri|a, o~i tamne i prodorne. Prili~no visok. Zapazio sam njegove {ake, naro~ito, kad je uzimao to", Gulo pokaza ka narukvici, "od mene. I kad mi je to vra}ao, Va{a eminencijo. Imao je neobi~no krupne i jake. [ake, mislim. ^ovek sklon tu~ama, rekao bih ja. Bojim se da Va{a eminencija nalazi da se izra`avam suvi{e kitnjasto."
	Ustavica opet othuknu. "Samo ti pri~aj, molim te lepo, Patera, a ja }u posle re}i."
	"Njegov no`, Va{a eminencijo. Imao je mesinganu dr{ku, sa {irokim ruko{titnikom, a sude}i po koricama se~ivo je du`e i {ire nego {to je to uobi~ajeno, kao i prili~no povijeno. Meni se ~inilo da takvo oru`je odgovara takvom ~oveku, Va{a eminencijo, ako razumete Vi - mene."
	"Ne verujem ja ni da ti samog sebe razume{, Patera. Do~im, ove, je li, pojedinosti, mo`da nisu potpuno bezvredne. A `ena? Ta [enila? Budi kitnjast koliko god ti volja."
	"Izuzetno privla~na, Va{a eminencijo. Oko dvadeset godina, visoka, ali ne izrazito visoka. A ipak, postojala je oko nje jedna atmosfera... kao..."
	Ustavicin podignuti dlan prekide mla|eg augura usred misli. "Kosa boje tre{nje?"
	"O, da, Va{a eminencijo."
	"Znam, znam, znam ko je. Jo{ od no}as jedan moj kurir, ili dvojica, ili trojica, zna{, tragaju za njom. Zna~i, ta vatrena, ovaj, viksena, vratila se jutros u njegov mantejon? Ima}u ja {to-{ta da ka`em pojedinim mojim, razume{ ti mene, sledbenicima, da, da. Da pogledamo ovaj ukras jo{ jednom."
	Podigao je narukvicu. "Ne zna{, je li, kolika je cena ovoga? U smislu vrednosti? Naro~ito ovaj zeleni kami~ak?"
	"Pedeset karata, Va{a eminencijo?"
	"Pojma ja nemam. Nisi nosio na procenu? Ne, ne, ne, i nemoj. Vrati u Svilinu kutiju, da? Reci mu... ahh. Ni{ta. Re}i }u mu ja. Sad kad izlazi{, ka`i Inkusu da `elim razgovarati sa Paterom u tardan. Neka Inkus po{alje pismeni poziv u tom smislu, cedulju, je li, ali u njoj da ne stoji da si bio ovde. Molim te lepo. U moj raspored obaveza neka unese vreme za to."
	Gulo energi~no klimnu glavom. "Re}i }u mu, Va{a eminencijo."
	"Ta, hmm... `ena. Ta~no sad: {ta je rekla i radila dok je bila u tvom prisustvu? Svaku re~, je li."
	"Pa, ni{ta, Va{a eminencijo. Mislim da nije ni progovorila. Dozvolite da razmislim."
	Jednim prevrtanjem {ake Ustavica pokaza dopu{tanje. "Razmi{ljaj ti koliko god... smatra{ da je najbolje. Nijedna sitnica nije suvi{e tri~ava da se, hmm, pomene."
	Gulo je sklopio o~i i pognuo glavu, a na jednu slepoo~nicu pritisnuo {aku. Ti{ina se spustila na visoku, prostranu, dobro provetrenu sobu iz koje je Patera Ustavica, kao koadjutor, vodio ~esto zamr{ene poslove Udru`enja sve{tenika. Gulova pogurena le|a gledao je kroz svoja ~etiri plamena oka Pes-sa-dvaput-glavom, sa neprocenjivo vrednog originala Kampionove slike; dole, na ulici, zanji{ta nemirni konj nekog gardiste.
	Posle dva ili tri minuta Ustavica ustade i pri|e prozoru koji je bio iza njegove fotelje. Prozor je bio otvoren; kroz njegov kru`ni otvor (~iji je pre~nik nadma{ivao Ustavicinu znatnu visinu) video je krovove sa {iljatim zabatima i masivne kule Juzgadoa u podno`ju ovog, zapadnog, najmanje strmog nagiba Palatina. Visoko iznad najvi{e kule, na motki koja je zbog nekog trika dre~avo jakog sunca bila gotovo nevidljiva, plovila je blistava zelena zastava Virona. Sciline duga~ke, bele ruke na njoj, neujedna~eno pokretane vru}im, ali slabim vetrom, kao da su pozivale k sebi; gibale su se kao pipci pojedinih vrsta beski~menjaka u njenom jezeru, koji, u skladu sa talasanjem povr{ine, slepo ali neumorno ispituju bistru vodu, u potrazi za deli}ima mrtvih stvorenja, ali i za `ivim ribama.
	"Va{a eminencijo? Mislim da Vam sad mogu prijaviti sve {to sam video."
	Ustavica se opet okrete Gulou. "Izvrsno. Kapitalno! Izvoli, molim te lepo, Patera."
	"Kratko je trajalo, kao {to rekoh, Va{a eminencijo. Da je du`e bilo, manje bih pouzdan sad bio. Da li je Va{oj eminenciji poznata ona mala ba{ta uz na{ mantejon?"
	Ustavica odmahnu glavom.
	"Ona postoji, Va{a eminencijo. U nju se mo`e u}i iz samog mantejona, kako sam i ja u{ao. Prvo sam pogledao mantejon, misle}i da bih tamo mogao zate}i Pateru Svilu na molitvi."
	"@ena, `ena, Patera. Ta, je li, [enila."
	"Ima jedno veliko gro`|e, to jest, vinova loza, izrasla preko jedne drvene senice, u sredi{tu ba{te, Va{a eminencijo. Ona je ispod toga sedela i bila gotovo sasvim sakrivena li{}em. Mislim da su Patera i taj necrkveni ~ovek tu sedeli i razgovarali sa njom, Va{a eminencijo. Onda su njih dvojica izi{la i obratila se meni, a ona je ostala da sedi."
	"Ali je na kraju se ipak pojavila izvan?"
	"Da, Va{a eminencijo. Mi smo razgovarali samo minut, i Patera mi je rekao njihova imena, kao {to sam Vam ve} prijavio. Onda je kazao da odlazi, a njegova ptica - da li je Va{oj eminenciji poznata njegova ptica?"
	Ustavica opet klimnu glavom. "@ena, Patera."
	"Patera je rekao da }e oni oti}i, i tad je ona izi{la ispod senice. Rekao je, mislim doslovce ovako: 'Ovo je Patera Gulo, [enila. Govorili smo o njemu ranije.' Ona je klimnula glavom i osmehnula se."
	"A onda, Patera? Kakav je bio dalji tok, hmm, doga|aja?"
	"Oti{li su zajedno, Va{a eminencijo. Sve troje. Patera je rekao: 'Odosmo na jezero, pti~urino jedna sme{na.' A u trenutku kad su izlazili kroz kapiju - ima jedna kapija koja u Ulicu sunca vodi iz ba{te - necrkveni ~ovek je rekao: 'Nadam se da nabode{ ne{to, al nemoj da pani~i{ ako ne.' @ena, me|utim, nije rekla ba{ ni{ta."
	"Njena ode}a, Patera?"
	"Crna, Va{a eminencijo. Pamtim da sam na trenutak pomislio da je to sibilska mantija, ali bila je samo crna vunena haljina, kao {to otmene dame nose zimi."
	"[ta je juvelirsko imala na sebi? Rekao si, prsten, da?"
	"Da, Va{a eminencijo. I ogrlicu od `ada, i min|-|u{e, isto od `ada. Primetio sam naro~ito taj njen prsten zato {to je zablistao kad je odgurnula vinovu lozu na jednu stranu. U prstenu je bio tamnocrveni dragi kamen kao onaj koga zovu karbankl, ba{ veliki, ~ini mi se naprosto usa|en u `uto zlato. Ako bi mi Va{a eminencija poverila...?"
	"Da ti ka`em za{to je ona, je li, sredi{nja? Ali, mo`da i nije." Uzdahnuv{i, Ustavica odgurnu fotelju od pisa}eg stola i vrati se prozoru. Okrenuo je Gulou le|a, a {ake preklopio iza le|a. "Mo`-da nije", ponovi on.
	Gulo, pokrenut preteranom u~tivo{}u, tako|e ustade.
	"A opet, ho}emo jednu stvar? Mo`da i jeste. Ti si, Patera, silno `eljan da slu`i{ bogovima. Ili bar ka`e{ tako, je li, molim te lepo?"
	"Oh, da, Va{a eminencijo. Do krajnosti `eljan."
	"Ali, isto tako i da se uzdigne{ u istorijskim knjigama jedne, ho}emo li re}i, izuzetno, i-zuzet-no va`ne porodice, da? Koju sam ja, koju sam ja dobro zapazio. Ima{ u vidu da bi, hmm, ako doga|aji budu i{li odgovaraju}im tokom, ti mogao - postati Prolokutor?"
	Gulo pocrvene kao devojka. "A, ne, Va{a eminencijo. Naime... ja..."
	"Nemoj, nemoj, nemoj, razmi{ljao si, da? Pa, dozvoli, molim te, svaki mladi augur to pomisli; i ja sam. A da li ti je ve} svanulo da, dok ti stigne{ do prvih sedih vlasi, oni koje se nada{ da - kako }emo re}i? Impresionira{? Zadivi{. Da }e oni biti ve} mrtvi? Nesta}e, je li. Zaboravi}e ih svako osim bogova, Patera Gulo, de~ko moj. I tebe. Zaboravi}e ih svako osim bogova i tebe. A ko zna {ta bogovi pamte, je li. To su, hajde da ka`emo, ~injenice. Fakta, jem~im ja tebi."
	Gulo mudro proguta i o}uta.
	"Ma nema{ ti ni teorijskih izgleda, Patera, ni najmanje. Da preuzme{ vlast. Ako je ikad preuzme{. Dokle sam ja tu. Jedino posle mog odlaska, razume{ ti mene {ta ti ja govorim. I posle odlaska mog naslednika. Sad si, brate, dozvoli jednu stvar - suvi{e mlad. A ako ja po`ivim dugo, tek onda nema izgleda, je li? To samo idiot ne bi skontao, dozvoli, molim te lepo."
	Gulo klimnu glavom, o~ajni~ki pri`eljkuju}i da na neki na~in pobegne.
	Koadjutor se okrete i pogleda ga u o~i. "Ja ne mogu govoriti u ime mog, hmm, naslednika. Jedino u moje. U svoje? U moje. Da, da. A ja imam na umu da vladam du`e nego stari Kvecal, obrati pa`nju na to, molim te."
	"Nikada Vam ne bih po`eleo manje, Va{a eminencijo."
	"Njegove odaje su evo tu, Patera." Ustavica neodre|eno zatalasa levom {akom. "Na istom ovom spratu palate, vidi{. Na ju`noj strani, unutra{njoj, prema ba{ti." Tiho se nasmejao. "A ba{ta je ve}a nego ta Svilina. Mnogo, mnogo, hmm, prostranija. Nema tu sumnje. Vodoskoci, kipovi i, ovaj, veliko drve}e. Sve to."
	Gulo klimnu glavom. "Divno je ovde sve to u vrtu, znam, Va{a eminencijo."
	"On je na vlasti ve} trideset tri godine, dozvoli, molim te. Stari Kvecal. U tvom pokolenju ima, koliko, sto i ne{to. Mnogi sa boljim, ho}emo li iskreno jednu stvar - vezama. Ja sam ti jo{ i najbolja meta, najkra}i, razume{ ti mene {ta ti ja govorim - put ka ostvarenju tvojih ambicija."
	Ustavica opet sede i pokretom pokaza Gulou da u~ini isto. "Jednu malu, hmm, igru, je li ho}emo? ^isto iz sporta, da nam pro|e ovaj pregrejani sat. Odaberi za sebe jedan grad, Patera. Bilo koji grad, po tvojoj volji, samo da nije Viron. Savr{eno sam ozbiljan. Unutar ~injenice, naravno, da je to samo igra. Razmotri. Veliki? Lep? Bogat? Koji }e{ grad, je li, Patera?"
	"Palustriju, Va{a eminencijo?"
	"Dole kod `abara, vidi, vidi ti njega. Dobro ti je to. Dakle zamisli sebe kao stare{inu sve{tenstva u Palustriji. Mo`da kroz, {ta re}i, molim te lepo, kroz - jedno deset godina. Bi}e{ i dalje pot~injen, je li, nama ovde, vrhu Udru`enja, koji je u Vironu. Ostaje{ podanik Prvoga govornika, da? Ko god to bude u to doba. Recimo, podanik staroga Kvecala, ili, hmm, {to je verovatnije kroz deset godina, moj podanik. Nalazi{ da je to privla~na, jedna, ovaj, perspektiva?" Ustavica di`e dlan istom kretnjom kao ranije. "Ne mora{ ni{ta re}i ako ti je to, ho}emo li re}i, problem."
	"Va{a eminencijo...?"
	"Ni{ta ja ne znam, Patera. Ni{ta, ni{ta ja ne znam. Ali, su{a. To zna{ da je? Nema be`anja od nje. Kako prolazi tvoj, hmm, izbor, Patera? Palustrija kako se snalazi u su{i?"
	Gulo proguta knedlu. "^uo sam da je podbacila `etva ri`e, Va{a eminencijo. Znam da ri`e nema na tr`i{tu ovde, iako je trebalo da je trgovci donesu kao obi~no."
	Ustavica klimnu glavom. "Uli~ni su neredi tamo, Patera. Nema jo{ masovnog umiranja od, hmm, gladi. Ali je avet toga pu{tena. Vojnici poku{avaju da, razume{ ti mene - suzbiju rulju. Prakti~no su ve}, ho}emo li re}i, pohabani. Istro{eni, ti vojnici. Ujak ti je vojno lice, da?"
	Zbunjen ovom iznenadnom promenom teme, Gulo uspe nekako da ka`e: "Pa - da, da, jedan moj ujak."
	"Major u Drugoj brigadi. Pitaj ga gde je na{a armija, Patera. A mo`da ti to meni, dozvoli, molim te lepo, mo`e{ re}i odmah? ^uo si njegove, hmm, uzgredne razgovore? Gde je, gde?"
	"U magacinima, Va{a eminencijo. Ispod zemlje. Ovde, u Vironu, nama je dovoljna Civilna garda."
	"Sasvim tako. Jest. U Vironu, ali ne na drugim mestima. Mi umiremo, je li? Ostarimo, kao - evo, recimo - kao Njegova svesnost. Pa krenemo stazom ka Glavnom procesoru. Hemijski ljudi potraju ne{to du`e, dodu{e. Ve~no?"
	"Nisam razmi{ljao o tome, Va{a eminencijo. Ali, pretpostavio bih..."
	Ugao usana prohain amija trznu se nagore. "Nisi, ali ho}e{. Nego {ta nego }e{ razmi{ljati. Sada, je li. Dobro je znati da su, hmm, ruke Sciline, ali i oru`je koje ona u tim rukama dr`i, novi. Ili maltene jednako dobri kao da su novi. A ne kao u, ovaj, Palustriji. I mnogim drugim gradovima. Na{i vojnici i oru`je su kao novi, ili maltene isti kao novi. Razmisli ti o tome Patera."
	Ustavica se uspravi u fotelji, a laktove osloni na pisa}i sto. "[ta ima{ jo{, razume{ ti mene, da prijavi{ o Pateri, Patera?"
	"Va{a eminencija je pomenula oru`je. Na{ao sam papirni zamotuljak iglica, Va{a eminencijo. Otvoren."
	"Zamotuljak sa iglama, Patera? Ne vidim da ..."
	"Ne iglama za {ivenje", dodade Gulo `urno. "To su projektili za igli~ar, Va{a eminencijo. U jednoj od Paterinih ladica, ispod ode}e."
	Ustavica, govore}i po prvi put ne{to sporije, re~e: "A... ja to moram... razmotriti. To je... ozbiljna stvar. Ima{ li, hmm... jo{ ne{to?"
	"Poslednju stavku, Va{a eminencijo. Jednu koju bih mnogo radije da ne moram dojavljivati. Ovo pismo." On izvu~e pismo iz d`epa mantije. "Do{lo je od..."
	"Dozvoli, molim te, pa ti si ga otvorio." Ustavica mu pokloni jedan blag osmeh.
	"@enskom rukom je pisano, Va{a eminencijo, i veoma namirisano. Pod ovim okolnostima mislim da je moj postupak opravdan. Nadao sam se, vrlo iskreno, Va{a eminencijo, da }e se ispostaviti da je pismo od njegove sestre ili kakve druge srodnice. Me|utim..."
	"Ti si - odva`an, Patera. To je dobro, ili sam bar ja, dozvoli da ti ka`em jednu stvar, sklon da smatram da je to dobro. Sfiksa je na strani odva`nih, ne?" Ustavica {kiljavo pogleda natpis na spolja{njoj strani na~etvoro preklopljenog lista hartije. "Ovo nije od te, hmm, [enile, razume{ ti mene? Jer da jeste ti bi to ve} rekao."
	"Nije, Va{a eminencijo. Ovo je od jedne druge `ene."
	"Pro~itaj mi ga, Patera. Sigurno si, ovaj, de{ifrovao to iskrivuljano {krabanje. Ja to, radije, ne bih."
	"Bojim se da }ete na}i, Va{a eminencijo, da se Patera Svila kompromitovao. @eleo bih..."
	"Jaaa }u o tome, molim te lepo, da - sudim. Ti ~itaj, Patera."
	Gulo pro~isti grlo i rasklopi pismo. "'O buvice moja mala: zovem te tako ne samo zbog na~ina kako si sko~io kroz moj prozor, nego i zbog onog kako si usko~io u moj krevet! Kako je tvoja usamljena cava ~eznula da dobije pisamce od tebe!!!'"
	"Cava, Patera?"
	"To je, heh, kao, neven~ana `ena, Va{a eminencijo. Pretpostavljam."
	"Ja - stvarno - pa dobro. Samo ti ~itaj, Patera. Ima li tu jo{ kakvih drugih otkri}a?"
	"Bojim se da ima, Va{a eminencijo. 'A mogao si mi ga poslati po onom ljubaznom prijatelju koji ti je dao moj poklon, zna{ koji!'"
	"Daj da ja to, ovaj, pogledam, Patera." Ustavica pru`i ruku, a Gulo mu dodade vi{estruko presavijani, a sada rasklopljeni list hartije.
	"Ovvv-vaj, hmm."
	"Da, Va{a eminencijo."
	"Ova stvarno - je li - tako pi{e? Zar ne? Nije li tako. Ja, ranije, ne bih nikako dopustio da je mogu}e, vidi{. Da ljudsko bi}e ovakav rukopis ima. [krabopis ovakav."
	Ve|a silno nabranih, Ustavica se nadnese nad pismo. "'Sad mi mora{ dati svoju', ovaj, je li, 'zahvalnost', valjda je ova re~ to, o bogovi? 'a i ne{to mnogo vi{e, kad se', vidi, vidi ti nju, 'opet sretnemo' i jo{ tri uzvika. 'Sigurno zna{ ono mesta{ce gore na' - a-ha! - 'gore na Palatinu', vidi, vidi, vi-di!"
	"Vidim, Va{a eminencijo."
	"'Na Palatinu gde Telks', valjda je htela napisati Telksiepeja, ali nije, dozvoli jednu stvar - znala kako se pi{e do kraja. 'Gde Telks dr`i ogledalo podignuto? Hieragdan.' Ovo poslednje je podvukla, ali, o brate, de-be-lo... Debelo podvukla. Potpis. 'Zu.'"
	Ustavica kucnu duga~kim noktom po hartiji. "Pa dobro, Patera, zna{, li ti? Gde je, hmm, to? Ta slika i ogle... moli}u lepo, ako mogu naga|ati? Ako se mogu ja odva`iti da poku{am da pogodim. Nije ni u jednom mantejonu! Jer ja ih sve - znam."
	Gulo odmahnu glavom. "Nikad nisam video takvu sliku, Va{a eminencijo."
	"To }e biti, to }e biti. U ku}i. U nekoj privatnoj zgradi za stanovanje, ocena je, razume{ ti mene. Moja." Ustavica najednom viknu: "Inkuse!" preko Gulovog ramena, i jedan augur sitnog rasta, krivih zuba i podmuklog izraza lica u|e istog trena, kao da je bio uz sama vrata i prislu{kivao.
	"Gde bismo, molim te lepo, mogli, hmm, opaziti jednu Telksiepeju i jedno ogledalo, ovde na Brdu, je li? Ne zna{. Ti - to - ne zna{. Ali se raspitaj. O~ekujem od tebe ishod sutra za ru~kom najkasnije. Ne bi trebalo da bude, hmm, te{ko, da?" Ustavica spusti pogled na pismo: pe~at na njemu bio je prelomljen. 'I daj, uzmi, molim te, neki pe~at sa, kako to da ka`emo, sa srcem nekim ili sa p-p-poljupcem ili takvim ne~im, za ovo." On hitnu Zumbulino pismo preko sobe, Inkusu u ruke.
	"Odmah }e biti, Va{a ekselencijo."
	Ustavica se opet obrati Gulou. "Ne}e biti va`no ako je Patera ve} video ovo, Patera. @ena te vrste napisa}e najmanje dvanaest pisama njemu. Seriju, dozvoli, molim te. Tuce. A ti, dragi moj, ne zna{ kako da otvori{ pismo, a da pe~at ne polomi{, je li? Inkus }e ti pokazati. Korisna ve{tina, da?"
	^im je kvaka {kljocnula za protonotarom koji je izi{ao unatra{ke i pri tome se klanjao, Ustavica ustade jo{ jednom. "Ti, dakle, nosi{ sada to pismo natrag sa sobom u, u Sun~anu. ^im ga on zape~ati. Ako Patera nije tu, stavi ga na onu mermernu plo~u iznad kamina. Ako je tu, ka`i da su ti ga uru~ili ba{ kad si, dozvoli, molim te - izlazio. Nisi ni pogledao unutra, da?"
	Gulo sumorno klimnu glavom. "Prirodno, Va{a eminencijo."
	Ustavica se nagnu bli`e i zapilji se u njega. "Ne{to... te mu~i, Patera. Da ~ujemo, da ~ujemo."
	"Va{a eminencijo, kako je mogao jedan miropomazani augur, ~ovek koji je obe}avao tako mnogo kao taj Patera, ovako da se kompromituje? Mislim na ovu besmislenu, odvratnu `entura~u. Me|utim, boginja...! Meni je sad jasno za{to Va{a eminencija smatra da njega treba staviti pod prismotru; ali - ali teofanija!"
	Ustavica po~e sisati zube. "Vidi... razume{ ti mene... stari Kvecal ima obi~aj da iznese to svoje zapa`anje da bogovi nemaju zakone, Patera. Samo naklonosti."
	"Jasno je to i meni, Va{a eminencijo, ali gde ba{ prema tom auguru..."
	Ustavica ga u}utka jednom kretnjom. "Mogu}e je da }emo doznati mi i tu, hmm, tajnu, Patera. Kad kucne, je li, ~as. Ako je ima, a mo`da je uop{te nema. Razmatrao si Palustriju, dakle?"
	Nemaju}i dovoljno pouzdanja da ga glas sad ne}e izdati, Gulo samo klimnu glavom.
	"Kapitalno." Ustavica ga je sad gledao su`enim o~ima. "Dakle, da vidimo. "[ta zna{ ti o istoriji kaldea Patera?"
	"O kaldeima, Va{a eminencijo? Samo to da je poslednji kalde umro pre nego {to sam se ja rodio i da je Ajuntamiento doneo odluku da njega niko ne mo`e zameniti."
	"Pa su ga zamenili, dozvoli jednu stvar, molim te - oni sami. Je li. Ispada tako. Ti to shvata{, ili ne shvata{, Patera?"
	"Valjda mi je jasno, Va{a eminencijo."
	Ustavica krutim koracima ode preko sobe, sve do jedne visoke police za knjige. "Ja sam ga, vidi{, poznavao, je li. Poslednjeg. Bu~an, tiranski nastrojen, pun munja i gromova, taj tip ~oveka. Rulja je, ho}emo li re}i - {enila pred njim. Uvek masa voli takvog." Izvu~e jednu tanku knjigu ukori~enu u crvenosme|u {tavljenu ko`u, vrati se i ispusti je Gulou u krilo. "Povelja, da? Povelja. Napisana li~no, li~no, bo`anskom rukom Scilinom. Korekturu je izvr{io bog Pes, li~no. Tako, vidi{, pi{e u Povelji samoj. U tom tekstu se, dakle, u tekstu samom - to tvrdi. Sad ti izvoli, molim te, baci pogled na paragraf sedmi. Brzo, brzo. Onda mi reci {ta si na{ao, hmm, ~udnovato."
	]utanje se jo{ jednom spustilo na prostranu, sumorno name{tenu kancelariju. Mladi augur se pogurio nad knjigom. Na ulici su se potukli neki nosa~i nosiljki, kao vrapci: mnogo galame, malo udaraca. Minuti su proticali, a Ustavica je kroz otvoren prozor gledao njihovu raspru.
	Gulo di`e pogled. "Ovde ka`e da treba da se odr`avaju izbori za nove Savetnike, Va{a eminencijo. Svake tri godine. Da li je ta odredba Povelje ukinuta?"
	"Delikatno si ti to, hmm, iskazao, Patera. Mogao bi ti, je li, stvarno i sti}i u tvoju Palustriju. Da. [ta jo{?"
	"Tako|e pi{e da je funkcija kaldea do`ivotna, kao i da kalde ima pravo da imenuje svog naslednika."
	Ustavica klimnu glavom. "Vrati to na policu, molim te. Ne sprovodi se to vi{e, je li. Nema kaldea uop{te. Mada u zakonu jo{ i sad stoji tako. Zna{ za trgovinu zale|anim embrionima, Patera? Posle se rode nove sorte stoke, egzoti~ni ku}ni ljubimci, a i robovi isto tako, u mestima kao {to je Trivigaunte? Odakle, dozvoli da pitam ja tebe jednu stvar - odakle dolaze oni?"
	Gulo je hitao prema polici. "Iz drugih gradova, Va{a eminancijo?"
	"A drugi gradovi isto govore 'iz drugih gradova, iz drugih gradova'. ^uj: semenke. I gran~ice za kalemljenje, iz kojih izrastu biljke, hmm, bizarnih oblika. Ali uginu, je li? Ve}ina ugine. Neke, opet, neprirodno nabujaju i razmno`e se."
	"^uo sam za takve stvari, Va{a eminencijo."
	"Ve}ina tako odgajenih zveri i ljudi ipak su, ho}emo li iskreno jednu stvar? - sasvim obi~ni. Ili gotovo sasvim, da? Na|e se i poneka, kako da to ka`emo. Nakaznost. ^udovi{ta, razume{ ti mene. @alosna da se vide ili stra{na. I-zu-zet-ne cene se pla}aju za takve. E sad, dobro slu{aj."
	"Slu{am, Va{a eminencijo."
	Ustavica je stao pored njega, polo`io mu ruku na rame i sti{ao glas gotovo do {apata. "Znalo se, op{te poznata stvar je bila. Pre petnaest godina. Kaldeova ludost, tako smo mi to nazvali. A sad, razume{ ti mene {ta ti ja ka`em - zaboravilo se. Ti, ni re~i o tome, nikom, Patera. Da ne nastane tu neko uznemirenje opet."
	Krive}i vrat da bi mogao pogledati koadjutora u o~i, Gulo proglasi: "Va{a eminencija se mo`e na mene osloniti potpuno."
	"Kapitalno. Pre nego {to je, ho}emo li re}i, uzeo od bogova nagradu koju je zaslu`io, taj kalde je platio svotu, svotu, jedne takve, je li, veli~ine. Kupio ljudski embrion. I to izu-ze-tan."
	"A, tako." Gulo ovla`i usne. "Cenim {to mi ukazujete toliko poverenje, Va{a eminencijo."
	"Naslednika sebi, vidi{ ti. Ili nekog ko }e biti upotrebljen kao, hmm, oru`je. Ne zna se, Patera. Ajuntamiento o tome ne zna ni{ta vi{e nego ti, sad kad sam ti, evo, rekao, je li."
	"Ako mogu pitati, Va{a eminencijo...?"
	"[ta je posle bilo sa embrionom? Tu ti je poenta, Patera. A {ta bi on mogao ~initi? Izuzetna snaga, mo`da. Ili, ~uje tvoje misli, mo`da? Pomera predmete, a da ih ne dodiruje? Bilo je govorkanja o nekim takvim ljudima. Ajuntamiento je tragao, o bogovi. Tra-gao i tra-gao. Nikad prestao, nikad odustao."
	"Da li je taj embrion implantiran, Va{a eminencijo?"
	"Niko ne zna. Da li je usa|en ili, razume{ ti mene - nije usa|en. Ni sad se to ne zna." Ustavica se vrati do pisa}eg stola i sede. "Pro{la je, dozvoli, molim te, jednu stvar - godina. Dve, pet. Deset. Dolazili su oni kod nas. Da testiramo svako dete u svakoj palestri u gradu, {to smo i u~inili. Memorija, molim te lepo. Isto tako, fizi~ka spretnost i okretnost - deksteritet. I sva{ta drugo. Bilo je nekoliko dece za koju smo se, ho}emo li kazati, zainteresovali. Ali uzalud, sve uzalud. [to vi{e ti njega posmatra{, sve manje ~udnog nalazi{. Slu~ajevi ranijeg sazrevanja, banalno, molim te. Kroz par godina sva ostala deca po~nu postizati to isto, je li."
	Ustavica odmahnu glavom. "Onda smo, vidi{, mi njima, hmm, rekli: ni{ta tu naro~ito ~udno nije. A i oni su bili tog mi{ljenja, Lemur, Lori i svi ostali. Ne postignu uvek neke naro~ite rezultate, ti smrznuti embrioni. Vi{e od polovine njih ugine ve} u ma-ma-materici. Pra{ina se, razume{ ti mene - slegla. Cela stvar pala u zaborav."
	Iako je retko kad do`ivljavao sev intuitivnog saznanja, Gulo sad oseti da je ba{ na taj na~in pogodio istinu. "Va{a! Ekselencija je na{la tu osobu! To je ta `enska osoba - [enila!"
	Ustavica napu}i usne. "Ja nisam, hmm, ustvrdio... ni{ta ni pribli`no tako, Patera."
	"Zaista niste, Va{a eminencijo."
	"Taj Patera postade, dozvoli, molim te - popularna prilika, kao {to sam, hmm, ju~e nagovestio. Ta teofanija, dabome. Dabome... 'Svilu za kaldea', nabrljano na zidovima od {ume do jezera. Mora takav privu}i svakojake i kojekakve, a? Potrebno je da na njega pazi akolit pun, hmm... mudrosti. Veoma diskretan. I na te osobe sa kojima se on dru`i. Te{ka, razume{ ti mene, obaveza za nekog tako mladog. Ali za budu}eg koadjutora Palustrije, ba{ prikladan zadatak."
	Ose}aju}i da je time razgovor zavr{en, Gulo ustade i nakloni se. "Da}u sve od sebe, Va{a eminencijo."
	"E, dobro. Ka-pi-tal-no. Vidi sa Inkusom o tom pismu i o mojoj bele{ci Pateri."
	Ispoljavaju}i ogromnu odva`nost, Gulo upita: "Smatrate li, Va{a eminencijo, da se i sam Patera mo`da toga dosetio? Ili da mu je ta `ena jasno i glasno rekla?"
	Ustavica sumorno klimnu glavom.
	
	Ovde je, na svojoj najvi{oj ta~ki, litica bila nadneta daleko nad jezero, kao pramac la|e nekog diva. I ba{ tu, sude}i po natpisu na jednoj skromnoj bronzanoj plo~i ugra|enoj u zid pored ulaza, najponizniji molilac Scile Jezerske, Lemur, Predsedavaju}i Ajuntamienta, 'podi`e njoj u slavu' ovu nevinu poluloptastu kupolu od mle~no-poluprovidnog kamena plave boje, oslonjenu na talasave vrhove deset (Svila ih izbroja) stubova nalik na pipke, prema vrhu sve u`ih, krhkog izgleda. Stubovi-pipci kao da su izrastali iz zdepaste balustrade. U bronzane plo~e balustrade bejahu finim crtama urezani likovni prikazi njenih podviga, stvarnih i legendarnih. Najupe~atljivija slika od svih bila je urezana u ogromnu bronzanu plo~u ugra|enu u pod: Scila sama, golih prsa, sa kosom koja plovi po talasima i deset ruku koje se, svaka u po nekoliko namotaja, pru`aju ka stubovima.
	Ni~eg drugog nije bilo.
	"Ovde, Orebe, nikog nema", re~e Svila. "A ja, me|utim, znam da smo videli nekog."
	Ptican samo zagun|a.
	I sad odmahuju}i glavom zbunjeno, Svila zakora~i pod kupolu, u duboku senku. U trenutku kad je njegova pra{njava, crna cipela dodirnula pod, u~inilo mu se da ~uje slabo stenjanje iz stenovitog masiva ispod sebe.
	A Oreb, na veliko Svilino iznena|enje, polete. Ne dobro, i ne daleko; izme|u dva stuba, i opet napolje, do jednog {iljka golog kamena, nekih osam ili deset lakata daleko od svetili{ta, i tu slete trapavo i te{ko; ali to je ipak bio let, sa @dralovom malom udlagom koja je blistala svojom plavom bojom na crnom perju.
	"^ega se ti boji{, pti~urino jedna sme{na? Da ne padne{?"
	Oreb nakrivi slivenu glavu prema Limni. "Riba glava?"
	"Da", obe}a Svila. "Jo{ ribljih glava, ~im se vratimo."
	"Pazi!"
	Hlade}i se {irokim slamnim {e{irom kao lepezom, Svila se okrete da se divi jezeru. Poneko prijateljsko jedro blistalo je tu i tamo: maju{ni trouglovi beline na preovla|uju}em kobaltu. Ovde je bilo sve`ije nego malo~as me|u stenama, a sigurno je jo{ sve`ije u ovim brodicama koje on sada gleda. Ako sa~uva mantejon, u skladu sa Izvana{evim `eljama, mo`da bi mogao jednog leta dovesti ovamo izletni~ku grupu iz palestre, decu koja nikada nisu videla jezero, niti se vozila u ~amcu, niti upecala ribu. Bilo bi to, svakako, iskustvo koje ta deca ne bi nikada zaboravila; pustolovina koju bi celog `ivota pamtila kao dragocenu uspomenu.
	"Pazi ruka!"
	Orebov glas do{ao je sa povetarcem sa kopna, glas vrlo slab, ali o{tar. Svila automatski di`e pogled ka svojoj levoj ruci, koju je, naslanjaju}i se na jedan od povijenih stubova, bio podigao gotovo do donje ivice kupole; ali ruka mu je, naravno, bila savr{eno bezbedna.
	Osvrnuo se i pogledom potra`io Oreba, ali taj ptican kao da je nestao u ispreturanom golom stenju, u pravcu kopna.
	Oreb se vra}a u divljinu, re~e Svila sebi - vra}a se u slobodu, ba{ kao {to mu je on, Svila, i ponudio, one prve no}i. Pomisao da je taj stvor, nekada u kavezu, sada slobodan i sre}an, ne bi trebalo da bude bolna; ali je ipak bila.
	Dok je pogledom tra`io Oreba me|u stenama, Svila kraji~kom oka primeti da se jedan od delikatno uvijenih pipaka-stubova, i to onaj najbli`i ulazu, odvaja od ivice kupole i spu{ta, dok drugi zapre~ava izlaz, uvijaju}i se u dvostruko S. Prvi pipak po|e ka Svili, talasavim i gotovo nemarnim pokretom. Svila odsko~i i tresnu Krvovim {tapom po njemu.
	Stub mu se, bez ikakvog napora, obmota oko struka: om~a od kamena. Krvov {tap pri tre}em udarcu pu~e na komade.
	Na podu, Scila otvori svoje bronzane usne; pipak ga neodbranjivo ponese ka tom otvoru, koji je zinuo pod njim kao mra~ni bunar. Svila se u vazduhu bacakao, sve do trenutka kad ga je pipak ispustio u otvor.
	Po~etni pad nije bio veliki; ali to je bio pad na stepeni{te pokriveno tepihom, i Svila se po~e niz njega kotrljati i tumbati, gube}i svaku orijentaciju. Najzad se na|e opru`en na podu, nekih dvadeset ili trideset lakata ispod svetili{ta, ugruvanih laktova, kolena i jednog obraza.
	"O, bogovi!"
	Zvuk njegovog glasa donese svetlo; u prostoriji su bile fotelje, velike, udobnog izgleda, oblo`ene {tavljenom ko`om sme|e i nagorelo-narand`aste boje, raspore|ene oko jednog velikog stola. Svila im je, me|utim, posvetio malo pa`nje, jer se jednom rukom dr`ao za povre|eni zglavak stopala, dok je drugom {ibao po tepihu @dralovom ovojnicom.
	Kao ~udom pokrenut, kru`ni panel duboke plave boje, koji je sa~injavao suprotni kraj dvorane, sada se otvori, po~inju}i od jedne ta~ke u sredini koja se ra{irila kao zenica, otkrivaju}i ogromno visokog talusa; ~udovi{no lice od crnog metala sa vitkim crnim cevima baz-mitraljeza pokraj blistavih o~njaka. "Opet ti!" zagrme talus.
	Svili se vrati uspomena na Krvov zid krunisan se~ivima - na no} nepomi~nu i sparnu, na kapiju od gusto raspore|enih gvozdenih {ipki, na ovog diva od bronze i ~elika koji je i tada urlao na njega. Svila je tresao glavom i namotavao ovojnicu; iako je bio potreban znatan napor da izbegne drhtanje glasa, on re~e vrlo glasno: "Ja nikad ranije nisam bio ovde."
	"Znao sam te!" Talusova ruka se hitro izdu`i, pose`u}i ka njemu.
	Svila br`e-bolje pojuri uz zastrto stepeni{te. "Nisam `eleo da do|em ovamo! I nisam poku{ao da u|em."
	"Znam te!"
	Metalna {aka velika poput lopate ste`e se oko Sviline desne podlaktice, preko povreda koje je nanela beloglava ptica; Svila kriknu.
	"Da li te ovo boli!"
	"Da", jeknu on. "Boli. U`asno. Molim te, pusti me. U~ini}u sve {to ka`e{."
	^eli~na ruka ga prodrma. "Nije te briga!"
	Svila opet kriknu, gr~e}i se u zahvatu prstiju koji su bili debeli kao vodovodne cevi.
	"Mo{us me kaznio! Ponizio!"
	Drmanje je prestalo. Ogromna mehani~ka ruka podigla je Svilu, i dok je on visio kao lutka u vazduhu, po~ela se skra}ivati. Cvoko}u}i zubima, Svila uspe da izgovori: "Ti si Krvov talus. Ti si me zaustavio na kapiji."
	^eli~na {aka se otvorila, i on pade te{ko na pod. "Bio sam u pravu!"
	Nosio je azof sa sobom od grada pa sve do jezera - ali sada mu azof vi{e nije bio za pojasom. Nastoje}i da ga glas ne izda, on re~e: "Mogu li da ustanem?" nadaju}i se da }e osetiti kako mu azof klizi niz nogavicu.
	"Mo{us me otpustio!" urlao je talus. Okomiti gornji deo talusovog tela naginjao se groteskno ka njemu dok mu se talus obra}ao.
	Svila ustade, ali azof ne na|e. Malo~as, dok se {etkao po svetili{tu i odatle razgledao jezero, azof mu je, svakako, jo{ bio zavu~en pod opasa~; to bi zna~ilo da je izgubljen tek u padu niz stepenice i da se mo`da i sad nalazi blizu vrha stepeni{ta.
	Rizikovao je i na~inio jedan oprezan korak unazad. "Stra{no mi je `ao - stvarno jeste. Ja nemam nikakvog uticaja na Mo{usa, koji me mrzi mnogo vi{e nego {to ikada mo`e mrzeti tebe. Ali mo`da imam ne{to malo uticaja na Krva i u~ini}u sve {to mogu da bude{ vra}en na posao."
	"Ne! Ne}e{!"
	"Ho}u." Svila se odva`i na jo{ jedan mali korak unazad. "Ho}u, uveravam te."
	"Vi meke stvari!" Talus be{umno, a ~inilo se i bez ikakvog napora, kliznu napred preko tepiha na svojim tamnim gusenicama; kresta njegovog bronzanog {lema umalo {to nije zaparala po plafonu. "Izgledate isto jer jeste isto! Lako se lomite! Nema popravke! Puni odvratnog sme}a!"
	Izmi~u}i se malo-po malo, Svila upita: "Jesi li bio tamo gore, u svetili{tu?"
	"Da! Moj procesor, daljinski!"
	Ovog puta se obe talusove ruke pru`i{e ka njemu, izdu`uju}i se kao teleskopi, tako brzo da im on izma~e za manje od {irine jednog prsta. Zatetura se unazad, o~ajni~ki gurnu jednu fotelju jednoj ruci na put i baci se glava~ke pod sto.
	Talus podi`e sto, preokrete ga u vazduhu i tresnu ~itavom povr{inom stola po tepihu, da ubije Svilu, kao kad ~ovek mekanom lopaticom ubija muvu; Svila oseti da mu je masivna ivica drvene table okrznula {iroki rukav mantije, zatim oseti i siloviti talas vazduha u trenutku udara stola o tepih.
	Ne{to je le`alo na podu, ni ceo lakat ispred njegovog lica: zeleni kristal usa|en u srebro. On to dograbi, a talus dograbi njega i podi`e ga u vazduh, dr`e}i ga ovog puta za le|a mantije, tako da je Svila visio iz talusove ruke kao crni moljac uhva}en za ~a|ava krila.
	"Mo{us mi zadao bol!" urlao je talus. "Zadao bol i oterao! Vratio me Potou! Nije bio zadovoljan!"
	"Ja s time nikakve veze nisam imao", re~e Svila, nastoje}i da mu glas bude u najve}oj mogu}oj meri umiruju}i. "Pomo}i }u ti ako budem mogao - kunem se."
	"U{ao si unutra! Ja bio na stra`i!" Talus ga prodrma. "U tunelu crvena voda ne}e smetati!"
	Talus je uzmicao kroz kru`no otvoreni zid, polako, ali postojano, i nosio Svilu sa sobom. Ruke je uvla~io, primi~u}i Svilu sve bli`e svom u`asavaju}em licu.
	"Ne `elim ti naneti zlo", re~e mu Svila. "Zlo je - a to zna~i, veoma pogre{no - uni{tavati hemijske ljude, a ti si ne{to veoma blisko hemu."
	Ovo je na trenutak zaustavilo talusa. "Hemi su kr{!"
	"Hemi su divni proizvodi, rasa koju smo mi biolo{ki ljudi proizveli u davnoj pro{losti, na{a slika i prilika ali od metala i sintetike."
	"Vi biolo{ki ste riblja creva!" Klize}e kretanje unatrag se nastavilo.
	Svila je ~vrsto dr`ao azof u levoj ruci, sa palcem na demonu. "Molim te reci mi da me ne}e{ ubiti."
	"Ne!"
	"Pusti me da se vratim na povr{inu."
	"Ne!"
	"Ne}u ti napraviti nikakvu dalju {tetu, kunem se; a i pomo}i }u ti ako budem mogao."
	"Baci}u te i smrvi}u te!" rikao je talus. "Jedan udarac!" Zid se zatvorio, opet kao zenica oka, iza njih; na{li su se u mutno osvetljenom, duga~kom hodniku, {irokom ne{to vi{e od dve talusove {irine, probijenom kroz stenoviti masiv.
	"Zar se ne boji{ besmrtnih bogova, sine moj?" upita Svila u o~ajanju. "Ja sam sluga jednog boga i prijatelj drugog."
	"Scili slu`im!"
	"Kao augur, ja sam pod za{titom svih bogova, pa i pod njenom."
	^eli~ni prsti ga protreso{e jo{ silovitije nego pre, a onda pusti{e mantiju; on pade na mra~ni i prljavi kameni pod i umalo ne ispusti azof. Valjaju}i se po podu, napola slep od bola, on pogleda gore, ka metalnom licu, ~udovi{noj maski; ugleda i ~eli~nu pesnicu podignutu iznad talusove glave.
	Krila Hieraksa zatutnja{e u njegovim u{ima; nemaju}i vremena da misli, ube|uje, preti ili izvrdava, on pritisnu demona.
	Iz bal~aka jurnu azofno se~ivo, sa~injeno od univerzalnog diskontinuiteta, i zahvati talusa ispod desnog oka; zup~asto koma|e razbuktale {ljake polete iz te ta~ke na sve strane. ^eli~na pesnica se sjuri do kamenog poda, ali videlo se da gubi pravac; po~e udarati kao ~eki}, uzastopno i brzo, ali negde levo od Svile.
	Sad je ~itava erupcija crnog dima i pucketavog narand`astog plamena kuljala iz razvaljene gomile materijala koji je nekad bio talusova glava; ali se jo{ ~uo zaglu{uju}i krik besa i patnje. Ogromne ~eli~ne pesnice po~e{e da tuku slepo u svom pravcima, tako da su od zidova leteli odvaljeni komadi kamena o{tri poput sekira od kremena. Talus, bez o~iju, sav u plamenu, jurnu ka njemu.
	Samo jedan zamah azofom bio je dovoljan da prese~e obe {iroke, tamne guseni~ne trake pomo}u kojih se talus kretao; one po~e{e da {ibaju po podu, po zidovima, i po samom umiru}em talusu, kao bi~evi. Onda klonu{e. Potmuli prasak, i novi plamen po~e suktati uvis, iz talusovog donjeg dela tela, opru`enog vodoravno kao vagon, iza uspravnog, prednjeg torzoa.
	Svila di`e palac sa demona i po~e uzmicati od vatre i dima; gurnu azof nazad pod opasa~, otrese pra{inu sa crne mantije i izvadi brojanice. Po~e njihati {upljim krstom, koji je o brojanicama visio, prema goru}em talusu, a drugom rukom iscrtavati znak sabiranja ponovo i ponovo. "Prenosim ti, sine moj, opro{taj svih bogova."
	U po~etku je njegovo recitovanje bilo ravno, mehani~no, ali mu se njegov um malo-po malo ispuni divotom i dobrotom bo`anske amnestije, a glas mu postade jak i pun `arke volje. "Seti se sada Pesovih re~i: 'Moju volju ispunjavajte, u miru `ivite, mno`ite se i ne dirajte moj pe~at. Tako }ete izbe}i moj gnev. Idi dobrovoljno, i sve {to si ikad nepravi~no u~inio bi}e ti opro{teno...'"
	
	Inkus, `mirkaju}i, vrati Gulou Zumbulino pismo. Pe~at je opet bio na pismu, sli~an onom ranijem, originalnom, mada ne i istovetan; na pe~atu je bio prikazan plamen kako iska~e iz dveju {aka sastavljenih u '~iniju'. "Dakle, Zu", re~e Inkus. "Pretpostavljam da puni oblik njenog imena glasi 'Himenozuzora'. vrlo lepo. Imao sam ja posla s tim imenom nekoliko puta."
	"Nisam ja to pisao", re~e mu Gulo zlovoljno. "Nego, ti bi trebalo sad da pi{e{ Pateri Svili i da mu ka`e{ da do|e na razgovor sa Njegovom eminencijom u tardan. Ti odredi u koliko sati i tako upi{i u knjigu poslova Njegove eminencije."
	Krivozubi protonotar klimnu glavom. "A ti }e{ odneti pismo, da ga ne moramo mi slati? Radije bih da sad ne moram zazvi`dati da neki drugi de~ko to odnese, samo da bi stari Ustavica mogao da i{iba tvog napaljenog kera i vrati ga u {tenaru."
	Debelju{ni Patera Gulo mu se prima~e, ste`u}i pesnice i crvene}i u obrazima. "Patera Svila je pravi ~ovek, ti, suknjo jedna mantejonska. Bez obzira na to {ta je radio sa tom `enskom, on vredi koliko deset takvih kao {to si ti i tri ovakva kao {to sam ja. Imaj to na umu, budi svestan razmera."
	Inkus se isceri gore ka njemu. "O Gul-lo! Pa ti si nam se zaljubio!"
	
	8. HRANA ZA BOGOVE
	Patera Svila se odma~e dva duga koraka od vrata, koja bejahu jo{ ~vrsto zatvorena, i odmeri ih zga|enim pogledom; ga|enje je ose}ao prema sebi i svom neuspehu. Vrata su se svakako mogla na neki na~in otvoriti - jer talus ih je otvorio. A kad bi i on u tome uspeo, imao bi pristup na stepeni{te koje vodi do poda svetili{ta na vrhu litice; odatle bi moglo biti mogu}e (ili ~ak lako) otvoriti vrata na slici Scile urezanoj u pod, izi}i napolje i vratiti se u Limnu.
	Komisionari, re~e Svila sebi, i - koga je jo{ pomenula ona `ena? - sudije, i njima sli~ni, dolaze ovde, o~igledno na savetovanja sa Ajuntamientom. Pre nego {to ga je ubio azofom...
	(Morao je prisiliti sebe da se suo~i sa tim re~ima, iako je ve} mnogo puta rekao sebi, savr{eno istinito, da ga je ubio samo da bi spasao svoj `ivot.)
	Pre nego {to ga je ubio, talus je rekao da ga je Mo{us otpustio i vratio ovde, Potou; a kad je pomenuo to ime, svakako je mislio na Savetnika Potoa.
	Prema tome, onaj koji je u{ao u svetili{te i nestao bio je, svakako, sudija, komisionar ili ne{to sli~no. Nikakve tajne vi{e nije ostalo u tom nestanku: ~ovek je u{ao, neko ga je primetio (valjda talus), ~ovek je mo`da pokazao neku vrstu propusnice, Scilina usta su se otvorila da ga propuste, si{ao je niz stepeni{te, a zatim je odveden do nekog mesta koje ne mo`e biti daleko, jer se talus pola sata kasnije opet na{ao na svom poslu.
	Sve savr{eno logi~no i sve jasno ukazuje na to da su kancelarije Ajuntamienta negde u blizini. To uvi|anje pritisnulo je Svilina le|a i povilo ih kao te`ak teret. Kako mo`e on, gra|anin i augur, zadr`ati za sebe sve ono {to je saznao o @dralovim delatnostima, ~ak i ako bi tajnost bila korisna za spasenje mantejona?
	Sa mu~ninom u srcu, on okrete le|a vratima koja su se za talusa otvorila tako glatko, a koja se za njega nisu htela otvoriti uop{te. Na njima nije bilo nikakve vidljive brave, niti kvake, niti ikakvog drugog mehanizma za otvaranje. Dejstvo zenice postignuto je kliznim plo~ama tako ~vrsto pritisnutim jedna uz drugu da je on jedva uspevao da vidi povijene linije njihovog dodira. Ve} je vikao otvori i otvaraj i otvori se i stotinu drugih verovatnih re~i, bez ikakvog u~inka.
	Promukao i obeshrabren, po~eo je, najzad, da se~e i bode po tim plo~ama, pomo}u treperavog diskontinuiteta koji je azofu bio se~ivo. Najzad su plo~e bile toliko izbrazdane i stopljene da, po svemu sude}i, ni onaj ko zna njihovu tajnu ne bi vi{e mogao da ih natera da se otvore. Buka je bila toliko u`asna da je kamenje izletalo iz zidova i tavanice, u koli~ini dovoljnoj da ga ubije deset puta; najzad se dr{ka oru`ja ugrejala toliko da mu je pekla prste i dlan - ali se vrata nisu otvorila, niti se na ma kojoj plo~i pojavila ma i jedna, makar i najmanja rupa.
	I sad nema alternative, re~e Svila sebi, nego da krene, umoran, gladan i ugruvan, ovim tunelom, nizbrdo, sa slaba{nom nadom da }e na}i neki drugi izlaz. Spreman maltene da besni protiv Izvana{a i svakog drugog boga iz ~istog ose}anja uskra}enosti, on sede na golu stenu poda i odmota @dralovu ovojnicu. @dral mu je rekao, priseti se on ne bez gor~ine, da ovojnicom treba udarati samo po glatkim povr{inama, navode}i kao primere onu njegovu klupicu za odmaranje nogu i }ilim. To uputstvo je, nesumnjivo, bilo smi{ljeno da za{titi meku ko`u ovojnice, sli~nu {tavljenoj ko`i, od nepotrebnog habanja; ovaj grubi kameni pod te{ko da se mogao odrediti kao glatka povr{ina, a on, Svila, ipak ne{to duguje @dralu. Dodu{e, re{en je da i{~upa iz @drala, ucenom, pare koje je Krv zatra`io za mantejon, iako je taj isti @dral vi{e nego jednom postupio prema njemu, Svili, na prijateljski na~in.
	Uzdi{u}i, Svila skide mantiju, presavi je i polo`i na pod, pa po~e udarati preko nje, sve dok ovojnica nije postala vrelija od bal~aka azofa. Kad ju je opet pritegao oko noge, ustao je mukotrpno, obukao mantiju (~ija je toplina bila dobrodo{la u ovda{njem sve`em i neprestano promajnom vazduhu) i krenuo odlu~no, odabiraju}i pravac za koji se ponajvi{e ~inilo da bi ga mogao odvesti do Limne.
	Po{ao je sa namerom da broji korake, da bi znao koliki put je prevalio ispod zemlje; u po~etku je brojao }utke, samo pomi~u}i usne i opru`aju}i po jedan prst iz stisnute pesnice posle svakih pre|enih sto koraka. Uskoro uvide da je po~eo brojati glasno. Prijao mu je blagi odjek njegovog glasa; ali vi{e nije znao da li je sklopio pesnicu samo jednom, {to bi zna~ilo pet stotina pre|enih koraka, ili dvaput, {to bi zna~ilo hiljadu.
	Tunel je bio prividno nepromenljiv, pa ipak su se u njemu pojavljivale male razlike, koje ubrzo postado{e toliko zanimljive da je Svila, u `urbi da ih {to bolje osmotri, zaboravio na brojanje. Na pojedinim mestima ovda{nji 'slobodni kamen' bio je zamenjen brodskim kamenom, u kome su se, me|utim, videli {avovi, kao na lakatnom mernom {tapu, i to po jedan {av na svakih dvadeset tri koraka. U pojedinim delovima tunela, puze}e, zvukom uklju~ene svetiljke bile su sasvim poga{ene, tako da je Svila morao napredovati kroz tamu; iako je shvatao koliko su takvi strahovi nerazumni, pla{io se da }e pasti u nekakvu jamu, ili da u mraku na njega vreba drugi talus ili ne{to jo{ stra{nije. Dvaput je pro{ao pored okruglih 'zeni~nih' vrata, sasvim sli~nih onima zbog kojih se nije mogao vratiti u dvoranu ispod Scilinog svetili{ta, ali bila su jednako ~vrsto zatvorena; jednom se njegov tunel ra~vao, i on izabra, nasumce, levi krak; tri puta je nai{ao na popre~ne tunele, mra~ne i nekako prete}e, ali nije zalazio u njih.
	Nije ga napu{talo ose}anje da se spu{ta sve dublje pod zemlju, mada blagim nagibom; i da vazduh postaje ne{to malo hladniji, a zidovi vla`niji.
	U hodu je dr`ao brojanice i recitovao, uz njih, molitve, redom; onda je poku{ao da pomno`i jednan slo`en niz molitava sa brojem koraka naknadno izbrojanih pri jednoj molitvi, i do{ao do brojke od deset hiljada trista sedamdeset koraka za dosada{njih pet nizova sa dodatkom jedne molitve. Plus, onih prvih petsto (ili hiljadu), bilo bi to...
	Zglavak iznad desnog stopala ve} ga je ozbiljno boleo; on obnovi rad ovojnice i produ`i, hramlju}i, niz tunel, koji kao da ga je sve vi{e pritiskao sa svakim daljim neodlu~nim korakom.
	Mnogo puta ga je obuzela gotovo neodoljiva `elja da se vrati. Sad mu se ~inilo da je bilo pametnije da sa~eka da se azof ohladi, pa da ponovo napadne ona prva vrata; gotovo je sigurno da bi popustila, i on bi sad ve} bio u Limni. Njorka je preporu~io izvesne kafane tamo; on poku{a da se seti njihovih imena, kao i imena onih pored kojih je pro{ao dok je tra`io Juzgado.
	Ne; preporu~io ih je voza~ putni~kog vagona. Jedan je, po re~ima tog ~oveka, vrlo dobar, ali skup; to be{e 'Zar|ali fenjer'. Njemu je u d`epu, evo, ~ak sedam zlatnih kartica, pet preteklih od Fidejine svetkovine sa `rtvovanjem i dve preostale od onih tri koje mu je Krv dao na ulici u fejdan. Ona ve~era sa Njorkom u jednom restoranu koji je bio malo 'uzbrdo' ko{tala je Njorku osamnaest para. Tada se ~inilo da je to ogromna svota, ali u pore|enju sa sedam celih karata ona je mala. Obilata ve~era u jednoj od boljih kr~mi u Limni, udoban krevet i fini doru~ak - sve to se mo`e dobiti za jednu kartu, i jo{ da preostane kusur. ^inilo se da je nerazumno ne po}i sada nazad, sti}i do svih tih stvari koje su prakti~no na dohvatu - ili bi, mo`da, on mogao udesiti da budu na dohvatu. Pade mu na um, u brzom nizu, jo{ pet-{est re~i koje nije isprobao, a pomo}u kojih je mo`da mogao otvoriti ona vrata: oslobodi, odvoj, raskrili, razmakni, zaokru`i.
	Daleko neprijatnije bilo je ose}anje, sasvim besmisleno, da je ve} skrenuo sa pravca, da vi{e ne pe{a~i ka severu, ka Limni, nego opet ka jugu, i da }e svakog trenutka ugledati, iza neke blage krivine, mrtvog talusa.
	On je tog talusa ubio; ali taj talus je ipak, po svemu sude}i, njega bacio u grob. Talus je mrtav, ali on je sahranjen. Ose}ao je da }e uskoro sresti Fideju, i starog Pateru [tuku, i svoju majku, svakog u odgovaraju}em stadijumu raspadanja. Le}i }e on, i oni, zajedno na pod tunela, mo`da, jer ovde su sva mesta jednako dobra, pa }e mu onda oni pri~ati mnoge stvari koje valja znati kad si me|u mrtvima, ba{ kao {to mu je Patera [tuka pri~ao i davao mnoga uputstva (kad je on, Svila, stigao u Ulicu sunca) o prodavnicama i ljudima u tom kvartu grada, o potrebi da augur kupuje tunike, ali i cvekle, od onih malobrojnih vlasnika prodavnica koji iole redovno dolaze na prino{enja `rtava; o neophodnosti da se augur dobro pri~uva izvesnih ozlogla{enih la`ova i prevaranata. Jednom za~u daleki smeh, kikot, luda~ki, bez humora, bez veselja, ~ak i bez i~eg ljudskog: smeh zloduha koji u mraku pro`dire svoje sopstveno meso.
	Posle, ~inilo mu se, jo{ pola dana prestra{enog i umornog pe{a~enja, sti`e do mesta gde je pod tunela bio pokriven vodom koja se pru`ala dokle god je pogled mogao dosegnuti; mutni odsjaji slabih svetiljki koje su puzale po tavanici pokazivali su da je to poplava znatnih razmera. Neodlu~an na rubu bistre, mirne, plitke vode, morao je priznati sebi da je ~ak mogu}e da je tunel, kojim je toliko dugo i{ao, negde napred, mo`da ligu ili dve ispred njega, sasvim ispunjen vodom, do tavanice.
	Kleknuo je i po~eo da pije, i otkrio da je veoma, veoma `edan. A kad je poku{ao da ustane, njegov desni sko~ni zglob se pobunio tako `estoko, da on odmah sede. Vi{e nije mogao skrivati od sebe koliko je, zapravo, umoran. Odmara}e se ovde jedan sat; bio je siguran da je na povr{ini zemlje ve} pao mrak. Patera Gulo se sad sigurno pita {ta se s njim desilo, pun `elje da po~ne stvarno da ga uhodi. Mo`da se i Mejtera Mermer ~udi; a Njorka i [enila su se verovatno vratili u grad ve} odavno, a za njega ostavili samo usmenu poruku na vagonskoj stanici.
	Svila izu cipele, protrlja stopala (nalaze}i da to divno prija) i najzad le`e. Neravni pod tunela trebalo bi da bude neudoban, ali, iz nekog razloga, to nije bio. Zaista je mudro {to je iskoristio priliku da odrema na sedi{tu Krvove lebdelice. Zahvaljuju}i ovom kratkom odmoru, bi}e posle pribraniji, bolje }e iskoristiti svaku prednost koju njihov neobi~an odnos daje. "Ovim putem se ne mo`e leteti suvi{e brzo!" re~e mu Krvov voza~. Ni{ta zato. Uskoro }e, dok lebdelica plovi preko pejza`a koji se pretvorio u te~nost, do}i njegova majka, da ga poljubi za laku no}; on voli da taj trenutak do~eka budan, da jasno izgovori re~i 'Laku no} i tebi, mama', dok ona odlazi.
	Odlu~io je: ne}e zaspati sve dok ona ne do|e.
	
	Krivudaju}i u hodu, vi{e nego napola pijana, [enila izi|e iz 'Punog jedra', primeti Njorku, i po~e mu mahati. "Ej ti! Tamo. Mom~ino. Zar te ja ne poznajem?" On se osmehnuo i uzvratio mahanjem, a ona pre|e ulicu i uhvati ga pod ruku. "Bio si kod Orhideje. Sigurno si bio, mnogo, pa bi trebalo da znam kako se zove{. Sad }u s-se setim. ^uj, mom~ino, ne nabacujem se ja tebi, majke mi."
	Njorka je jo{ u ranom detinjstvu nau~io da u ovakvim slu~ajevima sara|uje. "Super, super. Da te povedem na jednu ~a{u?" Pokaza palcem ka 'Punom jedru'. "Sigurno ima neki lep, miran ugao tamo unutra?"
	"Oooo, jel o-}e{?" [enila se jako naslonila na njegovu ruku; hodala je tako blizu njega, da se jednom nogom trljala o njegovu nogu. "Kako se zoe{? Ja s-sam [enila. A treba da znam kako se ti, ma, znam da znam, nego ne{to mi se zavrtelo u glavi, a mi smo na jezeru, a?" Izduvala je nos pridr`avaju}i ga prstima sa strane. "Onolko vode, videla sam ja na kraju jedne ulice; nego, mom~ino, ja bi trebala da se vratim kod Orhi na vreme za ve~eru, i za salon posle toga, zna{? Ina~e ona po{alje Grge~a da me izmlati, osim ako imam dosta sre}e te ve~eri."
	Njorka je postrance gledao njene o~i; dok su ulazili u 'Puno jedro', on re~e: 'To je la}ana istina, je li, Sifonka: ne se}a{ se?"
	Tu`no je zaklimala glavom dok je sedala; pri tome su njene plamene kovrd`e drhtale. "I stvarno sam zagorela - osu{ila sam se sto posto. Ima{ jedan {mrk za mene?"
	Njorka odmahnu glavom.
	"Samo jedan {mrk - cela no} d`abe?"
	"Dao bih ti da imam, ali nemam."
	Namr{tena {ankerica stade pokraj njihovog stola. "Vodi je negde drugde."
	"Crvenu traku i vodu", re~e joj [enila, "al ne me{aj ih."
	[ankerica nagla{eno odmahnu glavom. "Ja sam tebi ve} dala vi{e nego {to je trebalo."
	"A ja sam dala tebi sve pare {to sam imala!"
	On polo`i karticu na sto. "Otvori ra~un za mene, maco. Zovem se Njorka."
	Namr{tenost i{~eze sa lica {ankerice. "Da, gospodine."
	"Ja }u pivo, i to najbolje. Za nju ni{ta."
	[enila se usprotivila.
	"Reko sam da }u da te ~astim, na ulici. Sad nismo na ulici." On pokretom pokaza {ankerici da se udalji.
	"To je tvoje ime!" re~e [enila likuju}i. "Njorka. Rekla sam da }u se setiti."
	Nagnuo se ka njoj. "Gde je Patera?"
	Obrisala je nos o podlakticu.
	"Patera Svila. Do{la si ovamo s njim. Gde si ga denula?"
	"Ma, se}am se ja njega. Bio je kod Orhi kad... kad... Njorka, treba mi samo izme|u tri prsta, mnogo mi treba. Ima{ ti love. Molim te?"
	"Mo`da, uskoro. Nisam dobio pivo. E, sad, pazi {ta ti govorim. Sedela si ovde, du`e, i samo si lokala crvenu traku, ta~no?"
	[enila klimnu glavom. "Ose}ala sam se tako..."
	"Jeote!" Uhvatio ju je za ruku i stisnuo tako jako da ju je moralo zaboleti. "Gde si bila pre toga?"
	Tiho je podrignula. "Re}i }u ti istinu, sve. Mada }e biti skroz bez veze. Ako ti ka`em, ho}e{ mi kupi{?"
	Njegove o~i postado{e uzanije. "Pri~aj brzo. Kad ~ujem, odlu~i}u."
	[ankerica stavi oro{enu kriglu tamnog piva pred njega. "Najbolje i najhladnije. Jo{ ne{to, gospodine?"
	On nestrpljivo odmahnu glavom.
	"Ustala sam mnogo kasno", po~e [enila, "zato {to smo imali veliko ~ukanje pro{le no}i, zna{? Stvarno veliko. Samo ti nisi bio tu, Mlatko. Eto vidi{ da se se}am tebe, sad. Eh, {teta {to nisi bio."
	Njorka opet ste`e njenu ruku. "Znam da nisam bio. Ajde, skidaj krpice da vidimo istinu."
	"Ali sam morala da se obu~em jer je danas bila sahrana, a Orhideja je rekla da svako mora da do|e. A i rekla sam onom duga~kom popu da }u do}i." Podrignula je opet. "Mlat-ko-o, kako se on zove?"
	"Svila."
	"A-ha, da, to je taj. Zna~i, izvadila sam onu moju dobru crnu haljinu, a to je ova, vidi{? I, zna{, dovela sam je u red. Mnogo se stvari de{avalo, ali sve `enske su ve} bile oti{le, pa sam morala ja da idem sama. Pa, zar ne mogu samo malo toga da pijucnem, ej, Mlatko? Molim te?"
	"Mo`e."
	Gurnuo je kriglu prekrivenu kapljicama vlage ka njoj, preko stola. Pila je, onda obrisala usta podlakticom. "Ka`u da nije dobro me{ati, a? Moram da pripazim."
	On uze kriglu. "Oti{la si na Fidejinu sahranu. Nastavi odatle."
	"Jesam, jesam. Samo, pre toga sam u{tinula poslednje koliko sam imala, i sve u{mrknula. Uuuu, al sam se razvalila. E da mi je da sad opet imam to isto."
	Njorka je pio.
	"Dakle, u|em ja u mantejon, kad tamo Orhideja i sve one ve} sede, ve} je po~elo. Ipak, na|em ja mesto i sednem, i... i..."
	"I onda - {ta?" upita Njorka o{tro.
	"I onda ustanem, ali nigde nikog. Ma, prazno, brate. A bila sam se zagledala u Prozor, zna{? Al to je bio samo Prozor, nije nikog bilo tamo, ili gotovo nikog, samo dve neke stare gospo|e, i vi{e ni{ta, ni{ta, gotovo." Po~ela je plakati; vrele suze prosipale su se niz njene {iroke, ravne obraze. Njorka izvu~e maramicu, ne osobito ~istu, i dade joj. "Hvala", re~e ona, tapkaju}i suze. "Toliko sam ucvikala, tada, i evo jo{ me dr`i strah. Ti misli{ da sam se ja upla{ila od tebe, a u stvari je tako fino biti sa nekim i mo}i pri~ati sa nekim. Nema{ pojma kako to prija."
	Njorka se po~e{a po glavi.
	"Zato sam izi{la napolje, razume{? Ali gde sam se na{la, to nije bilo vi{e na Ulici sunca, niti na bilo kom drugom mestu. Nego ovde, dole, gde smo i{li kad sam bila mala. I opet nije bilo nikog. Na{la sam jedno mesto gde su imali kao krovove od platna i stolove ispod toga, i tu sam popila recimo tri-~etri, onda je do{la jedna velika crna ptica koja je pri~ala gotovo kao ~ovek. Jee. Skakala je okolo i govorila gotovo kao osoba. Onda sam ja bacila na nju jednu... jednu malu ~a{u, malecku, pa su me izbacili napolje."
	Njorka ustade. "Pogodila si pticu tom ~a{om? Ma, ne, jeote, to sigurno nisi. Idemo. Da ja vidim gde je to mesto sa platnenim krovi}ima."
	
	Strma kosina brda, `bunjem obrasla, zapre~ila je Svili put do kenobe. On ipak po|e dole, probijaju}i se kroz rastinje. Izgrebao je ruke i lice i pocepao ode}u na trnje i odlomljene gran~ice, ali je si{ao u kenobu. Mejtera Nana le`i na krevetu, bolesna, i njemu je na trenutak drago {to je to tako; zaboravio je da nijedan mu{karac, navodno, ne sme u}i u kenobu, osim augura kad mora da donese bo`ji opro{taj. On po~e mrmljati imena bogova, opet i opet, svaki put siguran da je jedno ime zaboravio; onda se pojavi jedan student, niskog rasta i de`mekast; nije se mogao setiti da ga je u sholi ikad video. Taj mu re~e da moraju svi niz ulicu, u posetu prelatu shole, koji je tako|e bolestan. Ustade, gle, i Mejtera Nana iz postelje, govore}i, idem i ja, idem i ja. Ali ona je naga ispod spava}ice, glatko, metalno telo blista kroz spava}icu kao srebro. Kroz - penjoar. Koji je pun zagu{ljivog parfema kao fenjer od plavog stakla, a on joj ka`e: obuci se, ne mo`e{ takva.
	On i mali buca student idu iz kenobe. Ki{a pada, tvrda, hladna, ki{a koja naprosto tu~e odozgo, tako da se njemu zavla~i hladno}a u kosti. Nosiljka sa {est nosa~a ~eka na ulici, a nosa~i se raspravljaju izme|u sebe: ~ija je. On je siguran da nosiljka pripada Mejteri Mermer. Svi nosa~i su matori, pazi onog: slep. Platno iznad sedi{ta je staro, izbledelo i pocepano, a voda sa njega samo lije. Njemu je blam da tra`i da ga starci nose, zato njih dvojica odlaze pe{ice ulicom do jednog velikog belog zdanja bez ikakvih zidova, ali sa krovom. Od tankih belih crepova koji su postavljeni uspravno i razmaknuti za po pedalj jedan od drugog; unutra ima toliko name{taja, belog, da se ~ovek jedva mo`e izme|u njega provla~iti. Njih dvojica se opredeljuju za dve stolice, sedaju da ~ekaju. Dolazi prelat, ali on je Gljiva, luda k}erka onoga Krva.
	Sede na ki{i sa njom, drhte i raspravljaju o problemima shole. Ona govori o nekoj te{ko}i koju nije uspela da prevazi|e i okrivljuje njega za to.
	
	Pridigao se u sede}i polo`aj, sav krut i hladan, i prekrstio ruke da bi stavio prste, koji su mu se smrzavali, pod mi{ke jedne i druge ruke. Gljiva mu re~e: "Dalje je suvlje. Vidimo se tamo gde biolo{ki spavaju." Sedela je prekr{tenih nogu, na vodi, i bila je, kao i voda, providna. @eleo je da zamoli Gljivu da ga povede do povr{ine; ali na zvuk njegovog glasa nestala je, kao i ~itav njegov san. Ostavila je za sobom samo svetlucanje zelenkastog svetla, nalik na sluz na vodi.
	Mo`da se nekretna, bistra voda ne{to malo povukla dok je spavao, ali ta promena nije se mogla jasno videti. Izuo je ~arape, vezao cipele pertlama jednu za drugu i oka~io ih sebi oko vrata, a omotnicu strpao u d`ep mantije. Uglove mantije vezao je u ~vor oko pojasa, a nogavice pantalona podvio koliko je najvi{e mogao, obe}avaju}i sebi da }e ga razgibanje uskoro zagrejati, da }e se zapravo prijatnije ose}ati kad zagazi u vodu.
	Bila je ledena kao {to se i pla{io, ali plitka. ^inilo mu se da bi ose}aj za bol morao da utrne u zglavku iznad desnog stopala, da nestane zbog tog kome{anja vode, hladne do smrzavanja, kroz koju je gazio; ali to se nije desilo. Naprotiv, pri svakom koraku probadala ga je po jedna igla bola, duboko kroz kost.
	Tiho pljuskanje bosih nogu probudilo je jo{ svetiljki, tako da je sad mogao gledati daleko niz tunel; i dokle god je vidom dosegnuo, pod tunela bio je poplavljen. Nije mogao znati da li bi voda zaista nanela neku {tetu ovojnici, {tavi{e verovao je da ne bi: narod dovoljno pametan da sazda tako ne{to dosetio bi se i da ugradi neku za{titu od slu~ajnog kva{enja. Ali ovojnica je @dralova, nije njegova. On }e ukrasti pare od @drala da bi spasao mantejon, ali ne}e rizikovati upropa{}enje @dralove ovojnice samo da bi sebi u{tedeo malo bola.
	Kad je prevalio izvesnu udaljenost, pade mu na um da se mo`e donekle ogrejati ako dobro izlupa ovojnicu, pa je vrati u d`ep. Izvede taj opit, mlate}i ovojnicom po zidu tunela. Ishod je bio izvanredno zadovoljavaju}i.
	Sa nostalgijom je razmi{ljao o Krvovom {tapu sa glavom lavice. Kad bi ga sad imao, mogao bi na njega prenositi deo tereta koji ovako pada na povre|eni zglavak. Pre pola dana (ili mo`da ne{to vi{e od pola dana) bio je spreman da baci taj {tap, tek tako, iz ~istog omalova`avanja, i jo{ da takav postupak nazove prino{enjem `rtve Scili. Oreb se upla{io zbog toga. Oreb je bio u pravu. Boginja je napala i uni{tila taj {tap (i time potukla svoju sestru Sfiksu) kad ga je on uneo u njeno svetili{te.
	Nogama je uznemirio jedno jato svetle}ih obalskih crva, koji se razbe`a{e na sve strane, {ire}i svojim bledo`utim sevanjem vesti o strahu. Voda je ovde bila dublja, a sivi zidovi od brodskog kamena imali su, od silne vlage, tamni preliv.
	Me|utim, talus koga je on ubio tvrdio je da slu`i Scili; hvalisanje koje je verovatno samo zna~ilo da slu`i Vironu, Scilinom svetom gradu - kao {to slu`i, zapravo, i on sam, jer, evo, re{io je da okon~a @dralove aktivnosti. Realisti~nije gledano, talus je naprosto slu`io Ajuntamientu. Savetnik Lemur je podigao ono svetili{te; onda je gotovo sigurno da se u sobi ispod svetili{ta Savetnici sastaju sa komisionarima i sudijama. Me|utim, Savetnici nekako dolaze i u Juzgado, s vremena na vreme (u onaj u Vironu, koji je Svila smatrao jedinim pravim); nedavno je video sliku Savetnika Lorisa kako se obra}a gomili sa tamo{njeg balkona.
	[tavi{e, talus je rekao da se vratio Potou.
	Svila stade, odr`avaju}i ravnote`u na zdravoj nozi, i jo{ nekoliko puta udari ovojnicom po zidu tunela.
	Me|utim, ako je taj talus slu`io Ajuntamientu (pa je prema tome, ako se primeni jedno preterivanje koje se mo`e oprostiti, slu`io i Scili), onda {ta je radio u Krvovoj vili? Gljiva je nagovestila ne samo da je talus zaposlen kod Krva, nego ~ak i to da bi mogao biti podmitljiv.
	Ovog puta zavukao je ovojnicu pod tuniku i ovio je oko prsa; nije ga stegla toliko da bi mu ote`ala disanje.
	Mislio je da su probodi bola iz noge po~eli da mu uti~u na sluh. Urlanje se poja~alo, a u tunelu se, u daljini, pojavila ta~kica jake svetlosti. Nije se imalo kuda be`ati, ~ak i da je mogao da potr~i, niti kuda sakriti. Priljubio se uz jedan zid, koliko god je mogao, dr`e}i Zumbulin azof u ruci.
	Ta~ka svetlosti postade zasenjuju}i sjaj. Ma{ina koja je jurila ka njemu dr`ala je glavu pognutu, kao razlju}en pas. Protutnjala je pored njega, zapljusnula ga ledenom vodom, i odjurila u onom pravcu iz koga je on do{ao.
	On se dade u bekstvo, pljuskaju}i kroz vodu koja je postajala sve dublja, i vide jedan bo~ni, strmo uzlazni tunel upravo u trenutku kad se iza njega za~u urlanje i treskanje.
	Jo{ stotinu dugih, veoma bolnih koraka iznese ga iz vode; ali nije se zaustavio da omotnicom ponovo podr`i zglavak, niti da obuje cipele, sve dok nije pobegao tako daleko da se tunel u kome je do malo~as bio vi{e nije mogao ni videti iza njega. ^uo je jo{ jedan urlaju}i prolazak ma{ine - one iste, pretpostavio je - a onda oslu{kivao upla{eno, napola uveren da }e ona zaokrenuti u ovaj novi, popre~ni tunel. Ali to se nije desilo, a buka uskoro prestade.
	On re~e sebi da se sada njegova sre}a preokrenula. Ili da je, ta~nije re~eno, neko od bogova velikodu{no odlu~io da stane na njegovu stranu. Mo`da mu je Scila oprostila {to je u njeno svetili{te uneo {tap njene sestre, a pre toga predlagao da ga baci u jezero kao `rtvu njoj samoj. Ovaj tunel, po{to se tako strmo di`e, ne mo`e biti vrlo duga~ak; uskoro }e izbiti na povr{inu, a to, verovatno, mora biti blizu Limne ili ~ak u samoj Limni. [tavi{e, ulaz u tunel je svakako iznad vode; nikako druga~ije ne mo`e biti.
	On zavu~e azof nazad pod opasa~, odmota i spusti nogavice, i razveza mantiju.
	Nije vi{e brojao korake. Posle jo{ jednog, ne mnogo dugog pe{a~enja, on oseti nepogre{ivi miris dima od sagorevanja drveta. To ne bi stvarno moglo poticati (re~e on sebi) od neke `rtvene loma~e; ne mo`e to biti mirisni dim kedrovine stopljen sa prodornim mirisima koji nastaju pri izgaranju mesa, masno}e i dlake. Ali - on opet u{mrknu - neobi~no li~i. Za trenutak se zapita nije li, ipak, neko po~eo obred `rtvovanja ovde, u ovim prastarim tunelima.
	Dok se pribli`avao slede}oj mutnoj, zelenkastoj svetiljci, primeti otiske stopala na podu tunela: tragove ~oveka obuvenog poput njega, u tankoj, sivoj naslazi pra{ine koju je lako mogao brisati prstima.
	Da li je mogu}e da je hodao u krug? On odmahnu glavom. Ovaj tunel se od samog svog po~etka strmo uspinje; pa`ljivijim posmatranjem i pore|enjem tih otisaka sa svojima on vide da ti stariji tragovi nikako ne mogu biti njegovi. Taj hoda~ je i{ao ne{to kra}im koracima, ali bez hramanja, a cipele kojima su tragovi na~injeni bile su ne{to manje; osim toga, potpetice nisu bile tako mnogo ishabane sa spolja{nje strane kao na njegovim cipelama.
	Svetiljka pri kojoj je ovo posmatranje obavljao bila je, ~inilo se, poslednja od svih - tunel ispred njega bio je crn kao katran. Pe{a~e}i dalje, on pretra`i svoj um, a zatim i d`epove, u traganju za nekim sredstvom pomo}u koga bi stvorio svetlost. Po~e ka{ljati, ali ni{ta ne na|e. Imao je Zumbulin azof, kao i njen igli~ar, imao je sedam zlatnih kartica i izvesnu koli~inu njihovih deli}a koju nije jo{ nijednom prebrojao; brojanice, staru pernicu (sa nekoliko pera za pisanje, bo~icom mastila i dva presavijana lista hartije); nao~ari, klju~eve, a na srebrnom lancu oko vrata, gamadion koji je od majke dobio.
	Kinuo je.
	Smrad paljevine se poja~ao. Jo{ nekoliko koraka napred, i njegova stopala po~e{e da tonu u neku mekanu, suvu tvar; zatim ugleda, jo{ nekoliko koraka ispred sebe, grudvicu tupog crvenila. Mnogo puta je vi|ao takve u lo`i{tu pe}i u njegovoj kuhinji. Komadi} `ara, bio je siguran; pri|e tom mestu, spusti se na kolena u nevidljivu mra~nu mekotu i po~e duvati blago u tu grudvicu. Pokaza se da je dobro ocenio. Zatim od jednog lista hartije napravi fi{ek i prinese njegov u`i, uvrnuti kraj razgorelom komadi}u `ara.
	Pepeo.
	Pepeo, svuda. On se na{ao na donjem, najni`em nagibu velikog, sivog nanosa pepela, kojim je tunel ispred njega bio gotovo sasvim zatrpan. Du` jednog zida ipak se moglo pro}i, ali tu bi se morao veoma saginjati da ne bi udario glavom u gornji deo.
	Svila pohita napred, `eljan da pro|e kroz taj uski otvor (kao {to je i hoda~ pre njega u~inio) pre nego {to `uti plami~ak od zapaljenog lista hartije sasvim utrne. Hodanje je ovde bilo ote`ano, jer su mu noge pri svakom koraku zapadale gotovo do kolena u nanose pepela, a fina magla podignuta tim njegovim kretanjem stezala mu je grlo.
	Kinuo je ponovo, ali ovog puta na njegovo kijanje odgovorio je jedan zvuk: ne{to nalik na cvrkut, ali ~udan i dubok; ili nalik na zvrjanje veoma velikog, polomljenog ~asovnika.
	Plami~ak na hartiji do{ao mu je ve} do samih prstiju; Svila poma~e prste jo{ malo dalje, dunu u poslednji ostatak papira da bi dobio malo vi{e svetlosti, i odmah ga ispusti. Stigao je, ipak, da vidi sjaj plamena odra`en u ~etiri oka.
	Povika na tu stranu, na onaj na~in kako je ponekad vikao na pacove u stambenoj zgradi na Ulici sunca; do~epa azof iz pojasa, mahnu njegovom smrtonosnom o{tricom prema tim o~ima i dobi, za nagradu, ne~iji krik bola. Odmah zatim grunuo je pucanj iz pi{tolja za debelu municiju; a pepeo nai|e kao meka lavina i napola ga zatrpa.
	Pi{tolj je opalio jo{ jednom, zvukom gromkim, ali {upljim. Za~uo se jo{ jedan krik, napola ljudski. Kroz uskovitlane oblake pepela probi se mlaz jake svetlosti; stvorenje koje kao da je bilo pola pas a pola |avo projuri, be`e}i, pored Svile, di`u}i jo{ gu{}e oblake pra{ine. ^im je do{ao do daha, Svila po~e vikati u pomo}; posle nekoliko minuta, dvojica vojnika, hemijski ljudi debelih ruku i nogu, za dve glave vi{i od njega, do|o{e i izvuko{e ga iz pepela, ne mare}i nimalo za njegovo dostojanstvo.
	"Uhap{en si", re~e mu prvi. Uperio je svetiljku Svili u lice. Ali to nije bio ni fenjer, ni sve}a, niti bilo kakav drugi prenosivi izvor svetlosti Svili poznat; on se zapilji u svetiljku, toliko obuzet radoznalo{}u da nikakav strah nije osetio.
	"Ko si, {ta si?" upita drugi.
	"Patera Svila, iz mantejona u Ulici sunca." Svila jo{ jednom kinu, beznade`no poku{avaju}i da obri{e pepeo sa mantije.
	"Pao si niz kanal, Patera? Di`i ruke gore da ih vidim. Obe ruke."
	On podi`e ruke, pokazuju}i dlanove da bi se videlo da su prazni.
	"Ovo ti je zabranjena zona. Vojno podru~je. [ta }e{ ti tu, Patera?"
	"Zalutao sam. Nadao sam se da }u mo}i da prijavim Ajuntamientu jednog uhodu, koga je neki drugi grad poslao u Viron, ali izgubio sam se u ovim tunelima. A onda..." Svila zastade, ne znaju}i {ta da ka`e. "Onda sve ovo."
	Prvi vojnik re~e: "Jesu oni tebe zvali?" a drugi: "Ima{ neko oru`je?"
	"Nisu me zvali. A oru`je imam, igli~ar, u d`epu pantalona." Nepotrebno dodade: "Ali vrlo mali."
	"Je li planira{ da nas ubije{ njime?" Prvi vojnik je zvu~ao kao da ga to zabavlja.
	"Ne. Zabrinut sam zbog tog uhode o kome vam govorim. Mislim da bi on mogao imati i sau~esnike."
	Prvi vojnik re~e: "Vadi taj igli~ar, Patera, da ga vidimo."
	Svila, nevoljno, pokaza igli~ar.
	Vojnik uperi svetiljku u svoja prsa od ~elika prekrivenog svakojakim mrljama. "Pucaj u mene."
	"Ja sam lojalan gra|anin", bunio se Svila. "Ne bih hteo da ubijem na{eg vojnika."
	Vojnik mu uperi, iz blizine, zevaju}u cev pi{tolja u lice. "Vidi{ ovo? Ispucava metak od istro{enog uranijuma, duga~ak kao moj palac, a otprilike i tolikog pre~nika. Ako ne}e{ da puca{ ti u mene, puca}u ja u tebe, ali moj metak }e ti razneti glavu kao kanticu pra{ka. Dakle, pali."
	Svila opali; prasak igli~ara zazvu~a, u tunelu, jako. Na masivnim prsima tog vojnika pojavi se jedna svetlucava ogrebotina.
	"Jo{ jednom."
	"[ta bih tome dokazao?" Svila ubaci igli~ar nazad u svoj d`ep.
	"Ni{ta. Samo sam ti pru`io drugu priliku." Prvi vojnik dade svetiljku drugom. "Dobro, dala ti se prilika. Sad daj igli~ar meni."
	"Pa da puca{ ti na mene? To bi me ubilo."
	"Mo`da i ne bi. Daj ga ovamo, pa }emo videti."
	Svila odmahnu glavom. "Rekao si da sam uhap{en. Ako sam uhap{en, vi morate poslati po mog advokata, ako `elim anga`ovati advokata. A ja to `elim; on se zove Vulpes, a njegova je kancelarija u Obalskoj ulici u Limni, {to ne mo`e biti daleko odavde."
	Drugi vojnik se tiho nasmeja; bio je to ~udnovato neljudski zvuk, kao da neko ~eli~nim lenjirom tandr~e po zupcima nekog zup~anika. "Ostavi ga na miru, kaplare. Ja sam narednik Pesak, Patera. Ko ti je taj uhoda?"
	"Radije bih da to ne ka`em nikome osim li~no nekom ~lanu Ajuntamienta."
	Pesak uperi pi{tolj za debelu municiju u njega. "Biolo{ki ljudi kao {to si ti ginu u ovim rupama stalno, Patera. Zalutaju unutra i ve}ina nikad ne izi|e. Pokaza}u ti jednog takvog kroz minut-dva, ako dotle ne bude{ i ti mrtav. Ovde umiru, ovde budu pojedeni, do kosti, a i kosti. Mo`da ostane par~e krpe, mo`da ni to. Ovo ti je istina, i bilo bi ti bolje da mi poveruje{."
	"Verujem." Svila je trljao dlanove o butine, da bi bar sa ruku skinuo pepeo, koliko god je mogu}e.
	"Na{e trajno nare|enje glasi da ubijemo svakoga ko ugro`ava Viron. Ako ti zna{ za uhodu, a ne}e{ da nam ka`e{, onda zna~i da ugro`ava{ i nisi ni{ta bolji od tog uhode. Razume{ li {ta ti govorim?"
	Svila, oklevaju}i, klimnu glavom.
	"Kaplar Hamerston se zezao s tobom. Ne bi on tebe stvarno ubio, samo bi te malo izmlatio. Ali ja se ne igram." Pesak oslobodi ko~nicu pi{tolja; jasno se ~uo {kljocaj. "Imenuj uhodu!"
	Svili nije bilo lako da natera sebe da progovori; jo{ jedna moralna kapitulacija, u nizu, i to, ~inilo se, u beskona~nom nizu moralnih kapitulacija. "On se zove @dral. Doktor @dral."
	Hamerston re~e: "Mo`da je i on ~uo."
	"Ne verujem. U koje vreme si si{ao ovamo, Patera? Zna{ li bar pribli`no?"
	Doktor @dral }e biti uhap{en, i na kraju streljan ili poslat u jame; Svila se priseti kako je @dral u jednom trenutku namignuo, pokazao prstom ka plafonu, i rekao: 'Neko tamo gore te voli. Neka zaljubljena boginja, pretpostavio bih.' U tom trenutku je njemu, Svili, bilo jasno da je Zumbula dala predmet koji mu je @dral tajno doturio, i naslutio je da je to njen azof.
	Pesak re~e: "Ako ne mo`e{ biti siguran, bar naga|aj, Patera. Sad je molpindan, i prili~no je kasno. Otprilike kad si u{ao?"
	"Ne{to pre podneva, ~ini mi se - mo`da oko jedanaest sati. Doputovao sam prvim vagonom iz Virona, onda sam se zadr`ao u Limni bar pola sata i krenuo uzbrdo, Hodo~asnikovom stazom do Scilinog svetili{ta."
	Hamerston re~e: "A jesi tamo koristio staklo?"
	"Ne. Zar postoji? Ako tamo postoji staklo, ja ga nisam video."
	"Ispod one plo~e na kojoj pi{e ko je to sazidao. Podigne{ plo~u, staklo je ispod."
	Pesak re~e: "On, Patera, ima na umu ~injenicu da smo ~uli izvesne vesti, preko na{eg stakla u [tabu divizije, pre nego {to smo isko~ili na du`nost no}as. Izgleda da je Savetnik Lemur, li~no, uhvatio jednog uhodu. Doktora po imenu @dral."
	"A, pa to je divno!"
	Pesak nagnu glavu na jednu stranu. "[ta je divno? To {to si d`abe do{ao?"
	"Ne, ne! Ne mislim na to." Prvi put od kad ga je Oreb napustio, Svila se osmehnu. "Nego to {to ne}u biti ja kriv. I nisam kriv. Smatrao sam da je moja du`nost da ispri~am nekome {ta sam otkrio - nekome ko je na vlasti i ko mo`e da stupi u dejstvo. Znao sam da }e posledica toga biti @dralova patnja. I smrt, verovatno."
	Pesak re~e, maltene blago: "On je samo biolo{ki ~ovek, Patera. Vi biolo{ki se stvarate jedan u drugome, pa vas zato ima na milione. Jedan vi{e ili jedan manje, savr{eno je svejedno." On okrete le|a i po|e uz brdo pepela, tonu}i duboko pri svakom koraku, ali ipak postojano odmi~u}i. "Povedi ga sa sobom, kaplare."
	Hamerston }u{nu Svilu vrhom cevi svog pi{tolja. "Ajde."
	Jedan od stvorova nalik na psa le`ao je u pepelu, ni lanac daleko od mesta gde su vojnici na{li Svilu, suvi{e slab da bi ustao, ali dovoljno jak da re`i. Svila upita: "[ta je ovo?"
	"Bog. Bogovi pro`diru vas biolo{ke, ovde u ovim rupama."
	Zure}i dole u umiru}u zver, Svila odmahnu glavom. "Bezbo`nici ne nanose {tetu nikome osim samima sebi, sine moj."
	"Ajde, Patera. Ti si augur, zar vi ne prinosite `rtve bogovima svake nedelje?"
	"Ja i ~e{}e, ako mogu." Zbog pepela je bilo sve te`e hodati.
	"A-ha. A ostaci? [ta s njima radite?"
	Svila se osvrte da ga pogleda. "Ako je `rtva jestiva, kao {to ve}ina jeste, meso se razdeli onima koji su prisustvovali obredu. Sigurno si bio na bar jednom prino{enju `rtava, sine moj."
	"A-ha, naterali nas da idemo." Premestiv{i pi{tolj u levu ruku, Hamerston ponudu Svili desnu kao oslonac. "Evo, dr`i se. A ono ostalo, Patera? Ko`a, glave i takve stvari, i oni delovi koje vi ne}ete da jedete?"
	"To sve pro`dere oltarska vatra", re~e mu Svila.
	"I na taj na~in bude poslato pravo do bogova, je li?"
	"Simboli~no, da."
	Jo{ jedna `ivotinja nalik na psa le`ala je mrtva u pepelu; Hamerston je u prolazu ritnu. "Va{e vatrice nemaju tu snagu, Patera. Nisu ni dovoljno velike ni dovoljno vru}e da spale kosti velikih `ivotinja. Ponekad ne sagori ~ak ni sve meso. Sve to {to preostane izru~uje se ovde, dole, zajedno sa pepelom. Kad zidaju mantejon, gledaju da to bude navrh jednog od ovih starih tunela, tako da je mogu}e nekako se otarasiti pepela. Ima u Limni jedan mantejon, vidi{. Mi smo sad ta~no ispod njega. Gore, ispod grada, ima mnogo takvih mesta i mnogo vi{e bogova."
	Svila proguta. "Vidim."
	"Ona dva koja smo oterali, zna{, vrati}e se ~im odemo. Slu{a}emo ih kako se smeju i kako se biju oko dobrih komada."
	Pesak se zaustavio na izvesnoj udaljenosti ispred njih. "Po`uri, kaplare", doviknu on.
	Svila je ve} hodao najbr`e {to je mogao, ali sad ipak poku{a da ide jo{ br`e. Hamerston mu tiho re~e: "Ne obra}aj pa`nju, on tako pri~a po ceo dan. Tako dobije{ ~inove."
	Kad su ve} stigli na domak Peska, Svila uvide da je bezobli~na, siva hrpa pred Peskovim nogama ljudsko bi}e. Pesak pokaza pi{toljem. "Vidi, Patera. Mo`da si poznavao ovoga."
	Svila kleknu pored tela i podi`e jednu iskasapljenu ruku le{a, a onda poku{a da otare zgrudvani pesak sa mesta gde je trebalo da bude lice; ali ispod peska su bili samo dronjci mesa i krhotine kostiju. "Pa nema ga!" uzviknu on.
	"Bogovi su sposobni da to urade. Odgrizu celu facu u jednom zalogaju, kao kad ja odvrnem moju, ili kad ti zagrize{ u... kako se ono zove?"
	Svila ustade, trljaju}i ruke jednu o drugu, u o~ajnom nastojanju da ih o~isti. "Na `alost, ne znam na {ta misli{."
	"Ono okruglo, crveno sa drveta. Jabuka, dabome. Kad odgrize{ par~e jabuke. Zar ne}e{ sad da ga blagoslovi{, ili ne{to tako?"
	"Misli{, da mu donesem Pesov opro{taj. To mo`emo samo dok smrt jo{ nije potpuna - ili, tehni~ki re~eno, dok ne uginu i poslednje }elije tela. Jeste li ga vi ubili?"
	Pesak odmahnu glavom. "Ne}u te lagati, Patera. Da smo ga videli i da smo mu viknuli da stane, a da je on tada be`ao, ubili bismo ga. Ali, nismo. Imao je fenjer koji je sad tamo negde. Imao je i igli~ar, koji je sad kod mene. Zna~i, verovatno je mislio da }e biti bezbedan. Ali bogovi su se sigurno vrzmali oko ovog mesta, kao i uvek. A ovde je uvek prili{no mra~no, zato {to se pepeo zalepi za svetiljke. Mo`da je dunuo vetar, pa mu se ugasio fenjer, ili su bogovi bili naro~ito gladni, pa su juri{ali na njega."
	Hamerston gun|anjem pokaza da se sla`e. "Hmm-da, Patera, ovo nije dobro mesto za biolo{ke ljude, kao {to ti narednik re~e."
	"Trebalo bi bar da bude sahranjen", re~e im Svila. "Sahrani}u ga ja, ako mi dozvolite."
	"Ako bi ga zatrpao u ovaj pepeo, bogovi bi ga iskopali ~im mi odemo", re~e Pesak.
	"Mogli biste ga poneti. Ja sam ~uo da ste vi vojnici mnogo ja~i od nas."
	"Mogao bih ja i da nateram tebe da ga nosi{", re~e Pesak Svili, "ali ne}u ni to." Okrete se i ode dugim koracima.
	Za Peskom po|e Hamerston i re~e preko ramena: "Idemo, Patera. Ne mo`e{ ti sada njoj pomo}i, a ne mo`emo ni mi."
	Odjednom upla{en da bi ga oni mogli ostaviti samog, Svila potr~a sporim, hramlju}im trkom. "Pa zar ne rekoste da je to bio mu{karac?"
	"Mo`da je to narednik rekao. Ja sam joj pretresao d`epove, i meni se u~inilo da je to `ena u mu{kom odelu."
	Svila re~e, napola samome sebi: "Neko je i{ao ispred mene Hodo~asnikovom stazom, samo pola sata ispred mene. Stao sam i odspavao neko vreme - stvarno ne znam koliko dugo. Ona, izgleda, nije."
	Hamerston zabaci glavu i {iroko se osmehnu. "Moje poslednje dremanje trajalo je sedamdeset ~etiri godine, ka`u mi. U Diviziji bih ti mogao pokazati par stotina njih iz druge smene koji se jo{ nikad nisu probudili. A imamo u rezervi i biolo{ke koji se nijednom nisu probudili."
	Se}aju}i se {ta mu je Gljiva rekla u snu, Svila re~e: "Molim te da mi ih poka`e{. Veoma bih voleo da ih vidim, sine moj."
	"Ajde, kreni, onda. Ali major }e mo`da `eleti da te zaklju~a. Vide}emo."
	Svila klimnu glavom, ali ipak ostade jo{ nekoliko trenutaka na tom mestu, gledaju}i ono {to ostavljaju za sobom. Bezimeni le{ je opet bio samo bezobli~na hrpa, ~iji je identitet - ~ak i u smislu materije koja je identifikovana kao posmrtni ostatak ljudskog bi}a - izgubljen u tami koja se u taj deo tunela sjurila br`e nego {to bi to mogle ~ak i nakazne zveri koje ovi vojnici nazivaju bogovima. Svila pomisli na smrt Patere [tuke, starca koji je umro le`e}i sam u spava}oj sobici pored njegove: mirna smrt jednog starog ~oveka, tihi prestanak disanja, bez bitke. ^ak i to je izgledalo, tada, u`asno; a koliko li je tek groznije, koliko li je neizrecivo u`asno, umreti u ovom ukopanom lavirintu mraka i trule`i, u ovim crvljim rupama svitka.
	
	9. U SNOVIMA POPUT SMRTI
	"Patera Svila i{ao je ovim putem?" upita Njorka no}nog vrana koji mu je stajao na ramenu.
	"Da, da!" Oreb je lepr{ao na na~in koji je pokazivao veliku hitnost. "Odavde! Do gore!"
	"A, jaaa ne idem", re~e im [enila.
	Jedna starica, koja je upravo tada prolazila pored prve od belih stena kojima je Hodo~asnikov put bio obele`en, re~e boja`ljivo: "Draga moja, pa gotovo niko i ne ide gore posle mraka, a mrak samo {to nije."
	"Mrak do-bro", proglasi Oreb, sa nepokolebljivim uverenjem. "Dan lo{. Spava."
	Stara `ena se nasmeja sitnim kikotom.
	"Jedan na{ prijatelj se popeo do svetili{ta", objasni Njorka. "Nije se vratio."
	"O-joj, joj."
	[enila upita: "Postoji li tamo gore ne{to {to jede ljude? Ova blesava ptica ka`e da ga je svetili{te pojelo."
	Starica se nasme{ila, a lice joj se razlomilo u hiljade veselih bora. "Nema toga, draga moja. Ali se mo`e pasti. Skoro svake godine poneko padne."
	"Jesi video?" uzviknu [enila prodorno. "Pentraj se ti pola puta do zeznutog Hieraksa ako ti je volja. Ja se vra}am kod Orhideje."
	Njorka je uhvati za zglavak ruke. Zavrtao joj je ruku sve dok nije pala na kolena.
	
	Svila je, obuzet strahopo{tovanjem, zurio iznad sebe, u ogromne police sa redovima pregrada od sivog ~elika. Pribli`no polovina pregrada bila je prazna; u ostalima su bili vojnici. Svaki je le`ao na le|ima, ruku ispru`enih uz telo, kao da spava ili kao da je mrtav.
	"Kad je ovo zidano, bilo je ispod jezera", re~e kaplar Hamerston Svili, tonom obi~nog razgovora. "Da ne bi niko mogao da prodre unutra jednostavnim kopanjem na dole, vidi{? A i da bi bilo te{ko dosetiti se gde je. Zatim, jedini pristup bio je kroz tunele, a tamo ima mesta gde bi dvadeset limenih moglo da zaustavi celu vojsku."
	Svila rasejano klimnu glavom, i dalje op~injen poleglom vojskom.
	"^ovek bi pomislio da }e voda procuriti unutra, ali nije. Ima iznad nas ~vrste stene koliko ho}e{. Imamo i ~etiri velike pumpe da vratimo vodu gore ako procuri, ali tri od njih jo{ nikad nisu morale da prorade. Bio sam prili~no iznena|en kad sam se probudio i video da je voda oti{la iza brda, ali i sad bi bio prili~no gadan posao zauzeti ovo mesto. Ne bih voleo da budem jedan od njih."
	"Spavao si ovde, kao ovi, sedamdeset pet godina?" upita ga Svila.
	"Sedamdeset ~etiri, poslednji put. Ovi ovde su svi bili neko vreme budni, kao i ja, ali, ako ti se ide dalje, mogu ti pokazati i one koji se jo{ nisu budili. Idemo."
	Svila po|e za njim. "Sigurno ih ima na hiljade."
	"Preostalo nas je oko sedam hiljada. Smi{ljen je sistem, vidi{, kad smo dolazili ovde sa Kratkog sunca i nastanjivali se, da svaki grad bude nezavistan. Pes je ra~unao da ako neko bude dobio suvi{e prostora, poku{a}e da preuzme vlast i nad Glavnim procesorom, a to je super-mozak koji se bavi astrogacijom i upravlja brodom."
	Svila, donekle zbunjen, upita: "Misli{, celim svitkom?"
	"Heh, pa da. Zove se 'Svitak'. Dakle, vidi{, uradili smo to - i prili~no smo pametni bili, ako mene pita{ - da smo svakom gradu dali po jednu diviziju te{ke pe{adije, dvanaest hiljada limenih. Za veliku ofanzivu, potrebni su ti oklop, vazduh, oklopna pe{adija i sav taj kr{. Ali za odbranu ti je dovoljna te{ka pe{adija, u velikoj brojnosti. Razbije{ 'Svitak' na nekoliko stotina gradova, strpa{ u svaki grad po jednu diviziju za odbranu, i ceo sistem bi trebalo da miruje, bez obzira na to {ta nekom ludom kaldeu u nekom gradu padne na pamet. Evo ve} tri stotine godina to se dobro dr`i, i kao {to rekoh, vi{e od pola na{ih snaga je i sad spremno za dejstvo."
	Svila je bio sre}an {to i sam mo`e dati neko obave{tenje. "Viron vi{e nema kaldea."
	"Hm-da, da." Hamerston je zvu~ao kao da mu je nelagodno. "^uo sam. Tu je prili~no smuvana stvar, jer na{a trajna nare|enja ka`u da kalde treba da nam komanduje. Major ka`e da zasad moramo slu{ati taj Ajuntamiento, ali to se nikome, zapravo, ne svi|a mnogo. Tebi su trajna nare|enja poznata, Patera?"
	"Pa, ne ba{." Svila je malo zaostao iza njega, da bi prebrojao le`ajeve u jednom uspravnom redu: dvadeset redova, jedan iznad drugog. "Mislim da je Pesak rekao ne{to o tome."
	"Imate i vi va{a stalna nare|enja", re~e mu Hamerston. "Pazi ovo."
	Sjurio je opaki levi kro{e Svili u lice. Sviline ruke polete{e uvis da za{tite lice, ali ogromna ~eli~na pesnica zaustavi se na jednu {irinu prsta ispred njegovih ruku.
	"Jesi li video? Tvoja stalna nare|enja ka`u da ruke moraju da {tite tu tvoju kuckalicu gore, kao {to na{a ka`u da moramo da {titimo Viron. Ti ne mo`e{ svoja nare|enja da promeni{ niti da ih se otarasi{, mada bi mo`da neko drugi mogao da in poni{ti ili zameni ako bi ti preturao po glavi."
	"Jedno od tih stalnih nare|enja je i potreba ljudi da obo`avaju", re~e Svila lagano vojniku. "^oveku je uro|ena neodoljiva `elja da se zahvaljuje besmrtnim bogovima koji mu daju sve {to ima, pa i `ivot sam. Ti i tvoj narednik ste smatrali da je opravdano da omalova`avate na{e prino{enje `rtava, a ja }u veoma rado priznati da su na{i obredi `alosno nedovoljni. Ipak, oni zadovoljavaju, u znatnoj meri, tu potrebu koja bi ina~e ostala zanemarena; to je potreba dru{tva kao celine, ali i mnogih jedinki."
	Hamerston odmahnu glavom. "Meni je prili~no te{ko da zamislim Pesa da zagriza mrtvog jarca, Patera."
	"A da li ti je te{ko da zamisli{ da njega ~ini sre}nim, mo`da u sasvim maloj meri, taj neposredni dokaz da ga nismo zaboravili? Da mi - ~ak i narod u mom kvartu, koji je veoma siroma{an - rado delimo sa njim ono malo hrane {to imamo?"
	"Ne, to mogu lako sagledati."
	"Onda se nemamo oko ~ega raspravljati", re~e mu Svila, "jer i ja to tako sagledavam, ne samo u vezi sa Pesom, nego i sa svim drugim bogovima; u vezi sa preostalih osmoro od Devetoro, i sa Izvana{em, i sa manjim bo`anstvima."
	Hamerston je stao i okrenuo se da pogleda Svilu licem u lice; njegovo masivno telo maltene je sasvim zapre~ilo prolaz izme|u polica sa vojskom. "Zna{ li ti {ta ja mislim da sad, u stvari, radi{, Patera?"
	Svila, koji je dovr{io re~enicu pre nego {to je stvarno shvatio smisao onoga {to govori - naime, da Izvana{ ne spada u manja bo`anstva - sad pomisli da }e svakako biti optu`en za jeres. "Pojma nemam", promumla, ne znaju}i {ta bi drugo mogao da ka`e.
	"Mislim da ti na meni uve`bava{ ono {to }e{ re}i vi{im vlastima da bi ih ubedio da te puste na slobodu. Mo`da i ne zna{ da to radi{, ali to radi{. Rekao bih ja."
	"Pa dobro, mo`da sam poku{avao da opravdam svoje postupke", re~e Svila sa ogromnim ose}anjem olak{anja, "ali to ne zna~i da su moje tvrdnje neta~ne, niti zna~i da su neiskrene."
	"Valjda ne zna~i."
	"A misli{ li da }e me oni pustiti?"
	"Ne znam, Patera. Ne zna to ni Pesak." Hamerston zabaci glavu i {iroko se isceri. "Zato me i pu{ta da te ovako vodim u razgledanje, zna{? Kad bi bio siguran da }e vi{a vlast da te pusti na slobodu, pustio bi te odmah on sam i ne bi ni{ta ni rekao. A kad bi bio siguran da }e te oni zaklju~ati, zaklju~ao bi te on prvi, tako da bi ti sad sedeo u pomr~ini u jednoj na{oj sobici za to, s tim {to bi mo`da dobio divnu bocu vode zato {to mu se svi|a{. Ali ti si pri~ao ne{to da moramo zvati tvog advokata, a Pesak nije siguran {ta }e major re}i, pa te je zato pustio da se malo o~isti{ i da se prema tebi lepo postupa, ali da te ja ipak dr`im na oku."
	"Dozvolio mi je i da zadr`im moj igli~ar - ta~nije re~eno, igli~ar koji sam dobio na pozajmicu od jednog dobrog prijatelja, {to je bilo veoma ljubazno od njega." Svila je oklevao; kad je ponovo progovorio, to je bilo samo zato {to je njegova savest tako zahtevala od njega. "Mo`da ne bi trebalo ovo da ka`em, sine moj, ali nisi li ti meni pokazao ve} mnogo stvari koje bi svaki uhoda rado video? Ja nisam uhoda, nego sam gra|anin veran svom gradu, kao {to ve} rekoh; po{to je tako, uznemirava me ~injenica da je i neki uhoda mogao saznati sve ovo {to sam ja saznao. Na primer, obave{tenje da na{a vojska ima sedam hiljada boraca."
	Hamerston se nasloni na jednu policu. "Ne pregrevaj se. Da sam ja toliko tupav, zar bih sad bio budan i obavljao stra`arsku du`nost, {ta misli{? Ja sam tebi samo dao obave{tenje da bi osvajanje ovog mesta bilo korozija bo`ja. Neka uhode idu ku}i i govore svojim gazdama to. Ba{ briga Viron za takva obave{tenja. A ja ti nisam samo kazao nego i pokazao da Viron ima sedam hiljada limenih koje mo`e pozvati pod zastavu ma kog dana u nedelji. Nijedan drugi grad u ovom delu 'Svitka' nema ni pola tog broja, koliko je nama poznato. Zato }e im najbolje biti da ostave Viron na miru, a ako im Viron ka`e 'pljunite ulje', da pljunu daleko."
	"To zna~i da stvari koje si mi kazao ne donose nikakvu dalju opasnost po mene?"
	"Nijednu kapljicu. Jo{ si voljan da vidi{ rezerve?"
	"Svakako, ako si ti jo{ voljan da mi ih poka`e{. Mogu li pitati za{to vas onda uop{te zabrinjava mogu}a pojava uhoda, ako vam ni{ta ne smeta da neko ko bi mogao biti uhoda - ponavljam da je to nisam - ide u obilazak ovog magacina?"
	"Zato {to ovo nije ono {to uhode tra`e. Kad bi bilo, mi bismo ih lepo pustili da se pro{etaju ovuda, a onda bismo ih poslali ku}i. Oni bi hteli da znaju gde se na{a vlada zavukla."
	Svila ga pogleda upitno. "Gde se Ajuntamiento sastaje?"
	"Za sada, to, da."
	"Meni se ~ini da bi vlada mogla oti}i samo na neko mesto koje je jo{ ja~e branjeno nego ovo gde smo sad. A ako je tako, onda za{to bi se uhode uop{te i trudile?"
	"Jeste bolje branjeno", re~e mu Hamerston, "ali ne na isti na~in. Jer kad bi bilo na isti na~in branjeno, lako bi se moglo primetiti gde je. Patera, video si mene i video si mog narednika. Smatra{ li da smo tvrdo meso?"
	"Veoma."
	Hamerston podi`e svoju izuzetno upe~atljivu pesnicu. "Misli{ da bi mogao da me isprekanta{?"
	"Naravno da ne bih mogao. Sasvim sam svestan da bi me ti mogao vrlo brzo ubiti, kad bi hteo."
	"Mo`da poznaje{ nekog biolo{kog koji bi me, po tvom mi{ljenju, mogao umlatiti?"
	Svila odmahnu glavom. "Najopasniji biolo{ki ~ovek koga poznajem jeste moj prijatelj Njorka. On je ne{to vi{eg rasta od mene i mnogo ja~e gra|en. Tako|e je iskusan borac; ali ti bi ga lako pobedio, siguran sam."
	"U borbi pesnicama? Mo`e{ se kladiti da bih. Prvim udarcem bih mu polomio vilicu. Nisi zaboravio ni ovo." Hamerston prstom pokaza blistavu ogrebotinu koju je Zumbulin igli~ar ostavio na njegovim prsima, koja su bila prekrivena kamufla`nim, naslikanim mrljama. "Me|utim, {ta ako bismo i on i ja imali po jedan pi{tolj sa debelom municijom?"
	Svila se odlu~i da odgovori diplomatski. "Ne verujem da Njorka poseduje tako ne{to."
	"Pretpostavimo da mu Viron da jedan takav pi{tolj i kutiju municije."
	"U tom slu~aju, zami{ljam da bi u znatnoj meri presudila sre}a."
	"Da li taj tvoj Njorka ima i mnogo drugih prijatelja, osim tebe, Patera?"
	"Siguran sam da ima. Na primer, postoji ~ovek po imenu Gib - koji je, kad razmislim, ~ak i krupniji od Njorke. A i jedna od na{ih sibila je svakako Njorkina prijateljica."
	"Nju }emo ostaviti izvan ovoga. Pretpostavimo da ja moram da se borim protiv tebe i Njorke i tog drugog biolo{kog, Giba, i da sva trojica imate pi{tolje sa debelom municijom."
	Jo{ i sad nastoje}i da ne uvredi hema, Svila re~e: "Rekao bih da bi u tom slu~aju svakojaki ishodi bili mogu}i."
	Hamerston se uspravi i pri|e korak bli`e. Sad se nadnosio nad Svilu. "U pravu si. Mo`da bih ja ubio svu trojicu vas ili biste mo`da vi ubili mene i pro{li bez ogrebotine. Ali {ta bi, po tvom mi{ljenju, bilo najverovatnije? Ka`em ti unapred da, ako sad sla`e{, ne}u vi{e biti ovako fini prema tebi kao dosad, i da bi bolje bilo da razmisli{ pre nego {to odgovori{. Dakle, da ~ujemo! Trojica vas protiv mene jednoga, a svi imamo pi{tolje."
	Svila slegnu ramenima. "Ako tako `eli{. Ne znam mnogo o borila~kim ve{tinama, ali meni se ~ini da bi ti ubio jednoga ili dvojicu od nas, ali bi i sam bio ubijen - u tom procesu, da se tako izrazim."
	Hamerston zabaci glavu u jo{ jednom kezu. "Tebe nije lako upla{iti, a, Patera?"
	"Naprotiv, ja sam vrlo boja`ljiv ~ovek. Veoma sam se pla{io dok sam to izgovarao - a pla{im se i sad - ali to je bilo ono {to si od mene zatra`io: istina."
	"Koliko ima biolo{kih u Vironu, Patera?"
	"Ne znam." Svila za}uta i pogladi se po obrazu. "Kakvo zanimljivo pitanje! Nikad nisam konkretno razmislio o tome."
	"Pametan si ~ovek. To sam ve} video, a u gradu nisam bio ve} odavno. Koliko bi ti rekao da ima?"
	Svila je nastavio da se trlja po obrazu. "U idealnom slu~aju mi - ho}u re}i, Udru`enje sve{tenika - imamo po jedan mantejon na svakih pet hiljada stanovnika, a u ovim vremenima gotovo svi ti stanovnici su biolo{ki ljudi. Ima ponegde i po koji hem, naravno, ali oni su verovatno manje od jedne dvadesetine stanovni{tva. Mislim da sada radi sto sedamnaest mantejona. Ta brojka je va`ila dok sam bio u sholi."
	"Pet stotina pedeset pet hiljada sedam stotina pedeset", re~e mu Hamerston.
	"Ali stvarna razmera je znatno vi{a. Svakako iznad {est hiljada, mo`da osam ili devet hiljada po mantejonu."
	"Dobro, hajde da ka`emo da je {est hiljada biolo{kih", zaklju~i Hamerston, "po{to si ti, izgleda, prili~no ~vrsto ube|en da je i vi{e od toga. To je sedam stotina dve hiljade biolo{kih. Neka su pola od toga de~urlija, va`i? A pola od preostale polovine neka su `ene, koje }e se boriti u tako malom broju da to ne}e bitnije uticati. Ostaje nam sto sedamdeset pet hiljada pet stotina mu{karaca, od kojih su, pretpostavimo, polovina suvi{e bolesni ili stari ili skloni be`anju. Ostaje osamdeset sedam hiljada sedam stotina pedeset. Vidi{ li na {ta ciljam, Patera?"
	Zbunjen poplavom brojki, Svila odmahnu glavom.
	"Slo`ili smo se da bih u borbi trojice protiv jednog ja verovatno poginuo. Dobro, a osamdeset sedam hiljada sedam stotina pedeset biolo{kih protiv tri hiljade pet stotina limenih, koliko po na{em mi{ljenju ima Vik; to je jedan proizvoljno uzet grad, samo kao primer. To je pribli`no dvadeset pet na jednoga."
	"Mislim da po~injem da shvatam", re~e Svila.
	Hamerston mu uperi u lice prst debeo kao }uskija. "To su svi koji bi bili sposobni za borbu. Ali ako uzmemo samo Gardu? Pet brigada?"
	"Formiraju oni jo{ jednu, novu", re~e mu Svila. "Rezervnu, tako da }e ih biti {est."
	"[est brigada, a u svakoj po ~etiri ili mo`da pet hiljada vojnika. Onda, {ta }e biti presudno ako uskoro izbije novi rat, Patera? Mi limanjaci ili volja Ajuntamientoa koji zapoveda Gardi i koji mo`e, ako po`eli, podeliti pi{tolje sa debelom municijom polovini biolo{ke populacije?"
	Svila, odlutao u misli, ne odgovori.
	"Sad zna{, Patera, a znamo i mi. U ovim vremenima, mi smo samo elitni deo oru`anih snaga, a svojevremeno smo bili cela predstava. Do|i ovamo, da ti poka`em zamene."
	U zadnjem delu tog {irokog i visokog arsenala, na policama najbli`im zadnjem zidu, le`ali su vojnici zamotani u prljave ~ar{ave od polimera. Njihove ruke i noge bejahu umazane nekom sme|om te~no{}u za o~uvanje. Svila se, zadivljen, sagnu da osmotri najbli`eg; po~e duvati da ukloni pra{inu i pau~inu, a kad se to pokaza nedovoljnom, po~e ih brisati rukavom.
	"Jedna ~eta", proglasi Hamerston sa nemarnim ponosom, "i danas savr{eno ista kao kad je si{la iz zavr{ne monta`e."
	"Ovaj nikad nije progovorio nijednu re~, niti... seo i pogledao oko sebe? Nijednom za poslednjih trista godina?"
	"Pa i kudikamo du`e. Nas su po~eli da magacioniraju dvadesetak godina pre nego {to smo ukrcani u brod."
	Ovaj ~ovek je nastao pribli`no u isto vreme kad i Mejtera Mermer, razmi{ljao je Svila - u isto vreme kad i Hamerston, zapravo. A sada je ona stara i pohabana i nije daleko od smrti, dok je Hamerston ostao mlad i jak, a ovaj u magacinu ~ak i nero|en.
	"Mogli bismo mi njega probuditi ovoga trenutka", objasni Hamerston. "Treba mu samo vikati na uvo i lupati ga neko vreme po prsima. Ali nemoj to u~initi."
	"Ne}u." Svila se uspravi. "To bi pokrenulo njegove mentalne procese?"
	"Oni su ve} pokrenuti, Patera. To se moralo u~initi u zavr{noj monta`i, da bi se obezbedilo da sve dejstvuje. Iz tog istog razloga ostavili su ih uklju~ene. Ali na vrlo malom nivou rada, razume{, tako da habanje delova prakti~no nije ni po~elo. On je na neki na~in svestan da smo mi ovde. Slu{a ovo {to pri~amo, ali mu to ne zna~i mnogo niti }e razmi{ljati o onome {to ~uje. Dobro je to {to bi se on sam probudio ako bi ovde do{lo do neke kriti~ne situacije, do po`ara, na primer; u tom slu~aju, postupao bi prema svojim stalnim nare|enjima."
	"Postoji jedno pitanje koje bih veoma `eleo da ti postavim, u vezi sa svim onim {to si mi ispri~ao ranije", re~e Svila. "Zapravo, nekoliko pitanja, i ja se veoma nadam da se ne}e{ naljutiti, iako }e{ mo`da smatrati da su neu~tiva; ali, pre nego {to ih postavim, dozvoli da pitam ovo: da li su svi vojnici koji na ovim policama spavaju u istom stanju kao ovaj jedan?"
	"Ne ba{." Hamerston je zazvu~ao kao da ga ne{to mu~i; to je podsetilo Svilu na na~in kako je Hamerston, ranije, nezadovoljno govorio o Ajuntamientou. "Kad je neko bio du`e budan, te`e mu je da se isklju~i. Valjda je to zato {to se mnogo ve}i broj elemenata pokrene. Shvata{ o ~emu govorim?"
	Svila klimnu glavom. "Mislim da te razumem."
	"U po~etku ti se ~ini da si samo malo prilegao. Misli{ da ne{to nije u redu, da ne}e{ uop{te mo}i zaspati i da bi mogao ba{ i ustati. Nikako da se sasvim odlu~i{ da ustane{, ali misli{ tako. Onda ka`e{ sebi: pa dobro, po{to nemam ni{ta pametnije da radim, porazmisli}u o najboljim stvarima koje su se de{avale, recimo o onome kad je [kriljac ugurao granatu natra{ke. To se nastavi tako, ali posle nekog vremena ne prise}a{ se samo onoga {to se stvarno dogodilo; {tavi{e, postaje{, mo`da, neko drugi." Hamerston na~ini jedan ~udan, nedovr{en pokret. "Ne mogu to stvarno objasniti."
	"Naprotiv, objasnio si odli~no, rekao bih ja."
	"Osim toga, postaje sve mra~nije. Jo{ ne{to sam ti hteo pokazati, Patera. Do|i, moramo po}i malo dalje du` ovog zadnjeg zida da bismo to videli."
	"Samo trenutak, molim te, sine moj." Svila podi`e desnu nogu na najni`u popre~nu {ipku police i odmota @dralovu ovojnicu. "Mogu li, dok sre|ujem ovo, postaviti ona pitanja koja sam pomenuo?"
	"Svakako. Pali."
	"Pre nekog vremena, pomenuo si jednog majora koji }e odlu~iti da li ja treba da budem uhap{en. Pretpostavljam da je on najstariji po ~inu od svih budnih oficira?"
	Hamerston klimnu glavom. "On je pravi komandant, mada njegova titula glasi 'Na~elnik general{taba'. Narednik, i ja, i svi mi ostali koji smo budni, zapravo smo samo obezbe|enje General{taba. Ali mi ka`emo da smo General{tab. To je na{a navika u govoru, ni{ta vi{e."
	"Razumem. Moje pitanje glasi: za{to je ovaj major - major, dok si ti samo kaplar? Za{to je Pesak narednik? Meni se ~ini da biste svi vi, vojnici, trebalo da budete jednaki i osposobljeni da jedan drugog zamenjujete."
	Hamerston ostade nepomi~an i nem, tako dugo da Svili to postade neprijatno. "Izvinjavam se, sine moj. Bojao sam se da }e moje re~i zazvu~ati kao uvreda, mada mi nije bila namera da vre|am, a ispalo je, evo, jo{ gore nego {to sam se pribojavao. Povla~im pitanje."
	"Nije stvar u tome, Patera. Samo sam hteo da o svemu dobro razmislim pre nego {to okinem neku re~. Jer to nije pitanje sa samo jednim odgovorom."
	"Ja ~ak i ne tra`im odgovor", uveravao ga je Svila. "Bilo je to dokono i nedobrodo{lo pitanje, koje nije ni trebalo da postavim."
	"Kao prvo, u pravu si. Sav osnovni hardver je manje-vi{e isti, ali je softver razli~it. Ima mnogo stvari koje kaplar mora da zna, a koje su majoru nepotrebne, a i obratno je, valjda, istina. Jesi li ikad zapazio kako ja govorim? Ne ba{ isto kao ti, a? A obojica govorimo istim zeznutim jezikom, ako smem tako re}i, Patera."
	Svila pa`ljivo re~e: "Nisam zapazio da je tvoj na~in govora u ma ~emu ~udan ili nastran, ali, kad ve} sam ka`e{ da je razli~it, verovatno si u pravu."
	"Vidi{? Govorio si to kao vi{i oficir, a oni govore bolje nego redovi i kaplari, bolje nego i narednici. Upotrebljavaju ve}i broj re~i, du`e re~i, i ni{ta nikad ne ka`u onako jasno kako bi to kaplar rekao. Zbog ~ega je to tako? Da vidimo: po~ne opet neki rat, Pesak i ja krenemo i radimo odre|ene stvari sa Gardom, sa redovima, kaplarima i narednicima, je li tako? Mo`emo im, na primer, pokazati gde da postave baz-topove, da bismo se svi zajedno borili protiv neprijatelja, a ne jedni protiv drugih. Da bi se to postiglo, moramo svi govoriti sli~no i razumeti jedni druge. Major }e, me|utim, morati da radi sli~ne poslove, ali sa vi{im oficirima, pa }e morati i da govori kao oni. On to ve} sad ~ini. Jesi li ti ikad poku{ao da govori{ kao ja, Patera?"
	Svila, posti|ena lica, klimnu glavom. "Bojim se da je to bio moj `alosni neuspeh."
	"Jeste. Pa, dobro, ni major ne ume da govori kao ja, a ni ja kao on. Da bismo to mogli, morali bismo imati ugra|en softver za oba ta na~ina govora. Me|utim, u na{im glavama nema dovoljno mesta za sve koje{tarije koje se na svetu ~uju, je li tako? Imamo u glavi samo odre|en prostor, ograni~en, kao i vi, nema mesta za dodavanje velike koli~ine novog. Iz tog razloga, tamo, napolju, gde gvo`|e leti, major ne bi bio tako dobar kaplar kao ja, a ja ne bih bio tako dobar major kao on."
	Svila klimnu glavom. "Hvala ti. Sad mi vi{e prija moj sopstveni na~in govora."
	"Zbog ~ega je to tako?"
	"Do sad me je mu~ila ~injenica da narod u mom kvartu ne govori kao ja, i da ja ne uspevam govoriti kao taj narod. Sad, kad sam od tebe ovo ~uo, uvi|am da je tu sve u redu. Taj narod `ivi - ako se mogu tako izraziti - tamo gde gvo`|e leti. Ne mo`e sebi dozvoliti da uzaludno izgubi ma i jedan trenutak; nema potrebu da se upu{ta u apstraktno razmi{ljanje, ali ne sme dozvoliti ni pogre{no razumevanje izgovorenog. Ja sam, me|utim, njihov delegat, njihov izaslanik koji zalazi u bogatije slojeve na{eg dru{tva, gde se `ivi le`ernije, ali gde se daleko ~e{}e pojavljuje potreba za slo`enim i apstraktnim razmi{ljanjem, i gde kazne za pogre{no shva}enu re~ nisu ni izdaleka tako visoke. Zato ja govorim upravo onako kako moram govoriti da bih uspe{no slu`io ljudima koje predstavljam."
	Hamerston klimnu glavom. "Mislim da te razumem, Patera. A mislim i da si ti razumeo mene. Samo, postoje i druge stvari, na primer AI. To ti je poznato? Zna{ {ta zna~i?"
	"Na `alost, tu skra}enicu nikad nisam ~uo." Svila je tek sad o{inuo @dralovom ovojnicom nekoliko puta po jednoj uspravnoj povr{ini police; nogu je jo{ jednom podigao na popre~nu {ipku i omotao ovojnicu oko sko~nog zgloba.
	"To ti je fini na~in da se ka`e: sposobnost u~enja. Ja kad god ne{to uradim, izvu~em i pouke kako se to mo`e raditi bolje. Pretpostavimo da ispalim metak na jednog od onih bogova. Ako ga proma{im, izvu}i }u iz toga neke pouke. Ako ga pogodim, izvu}i }u i iz toga neke pouke. Zato moje ga|anje postaje stalno sve bolje i zato ne}u tra}iti municiju na mete koje bih samo ludom sre}om mogao pogoditi. Vi ~inite isto?"
	"Naravno."
	"Ne! Ne ~inite. Tu gre{i{, Patera." Hamerston po~e mahati krupnim, ~eli~nim ka`iprstom Svili ispred lica. "Mnoga stvorenja ne u~e. Uzmi, recimo, lebdelicu. Ona zna da ne sme suvi{e brzo leteti na jug, ali nikada ne nau~i preko ~ega mo`e, a preko ~ega ne mo`e preleteti. Umesto nje, voza~ to mora da u~i. Ili uzmi, na primer, ma~ku. Jesi li ikad poku{ao da nau~i{ ma~ku ne~emu?"
	"Pa, nisam", priznade Svila. "Ali imam - trebalo bi da ka`em, imao sam - pticu koja je svakako odavala utisak da ume da u~i. Bio je to mu`jak koji je, na primer, nau~io moje ime, a i svoje."
	"Govorim ba{ o ma~kama. Onomad, u na{oj drugoj godini protiv Urbsa, na{ao sam jedno ma~e u jednoj rasturenoj seoskoj ku}i. @enku. ^uvao sam je neko vreme, samo da bih imao ne{to ~emu mogu da ka`em po koju re~ i dam malo hrane. Bilo je to na neki na~in, ponekad, lepo."
	"Znam vrlo ta~no {ta misli{, sine moj."
	"E, vidi{, tog leta smo imali jedan veliki ubacni top na vrhu jednog brda, i dobro smo nani{anili, a kad je bitka po~ela, pucali smo nema{ pojma koliko brzo, a poru~nik je stalno vikao na nas da ubrzamo. Dva ili tri puta se desilo da smo u vazduhu imali po osam ili ~ak devet granata odjednom. Jesi li ikad bio ~lan posade ubacnog topa, Patera?"
	Svila odmahnu glavom.
	"Dobro, zamisli da tamo stoji jedan takav top, hladan, ti mu pri|e{, otvori{ njegov zatvara~, ugura{ jednu razornu i ispali{ je. Onda opet otvori{ zatvara~, a ~aura ispadne, zna{? Ali prili~no vru}a."
	"Mogu zamisliti."
	"Me|utim, kad ti roka{ tako da u vazduhu bude po {est, sedam, osam granata istovremeno, zatvara~ se tako ugreje da granati malo nedostaje pa da opali i sama od sebe, pre nego {to povu~e{ okida~. Posle, kad prazna ~aura ispada napolje, {ta re}i - uz nju mo`e{ da vidi{ u mraku.
	"Dakle, mi smo rokali i rokali, i dovla~ili sve novu i novu municiju, dodavali je i ispaljivali, dok na kraju nije malo nedostajalo da se i mi sami zapalimo, a desno od nas napravilo se celo brdo praznih ~aura. Kad, doskaku}e ta jadna ma~kica i odlu~i da sedne na neko lepo mesto odakle nas mo`e gledati. Pa - ba{ na ~aure. A one na vrhu su tad, naravno, bile toliko vru}e da si pomo}u njih mogao da lemi{."
	Svila saose}ajno klimnu glavom.
	"Dreknula je i odjurila odatle, i slede}a dva-tri dana je nisam video."
	"Ali se kasnije ipak vratila?" Svilu je donekle obodrila implikacija da bi se i Oreb mogao vratiti.
	"Jeste, ali vi{e nije htela da pri|e ni blizu nijednoj artiljerijskoj ~auri. Ja sam joj pokazivao ~aure i ~ak sam pritiskao njenu {apu ili nos na ~auru da joj doka`em da je hladna kao kamen, ali to nije ni najmanje pomagalo. Jer ona je nau~ila da su ~aure vru}e, vidi{, Patera? Posle toga nije vi{e mogla nau~iti da postoje i hladne ~aure, bez obzira na to koliko sam joj ja to jasno pokazivao. Nije imala AI. Postoje i neki ljudi koji su takvi. Ima ih mnogo."
	Svila opet klimnu glavom. "Jedan teodidakt je napisao da pametni u~e iz tu|ih iskustava. Budale, rekao je on, u~e samo iz sopstvenih iskustava, a velika masa ljudi ne u~i uop{te. Time je, pretpostavljam, hteo re}i da mase nemaju AI."
	"To si ta~no u metu, Patera. Ali ako je tako, onda {to vi{e iskustva neko ima, na toliko vi{em mestu ga ho}e{. Iz tog razloga je Pesak narednik, ja kaplar, a [kriljac redov. Rekao si da ima{ dva-tri pitanja. Koje je drugo?"
	"Po{to treba dosta da pe{a~imo, mo`da je bolje da krenemo odmah", predlo`i Svila. Po|o{e rame uz rame, {irokim prolazom izme|u poslednjeg reda polica i zida. "@eleo sam da te pitam o metodima koje je Pes predvideo za o~uvanje nezavisnosti gradova. Kad si mi opisivao kako je to ure|eno, zvu~alo je veoma trezveno; bio sam ube|en da }e dejstvovati ta~no onako kako je Pes predvideo."
	"I jeste", potvrdi Hamerston. "Rekao sam da je po mom mi{ljenju to veoma pametan sistem, a to i sada mislim."
	"Ali smo posle pri~ali o suo~enju vojnika kao {to si ti sa trojicom biolo{kih koji imaju oru`je jednako njegovom, zatim o Civilnoj gardi, i tako dalje. Palo mi je na um da aran`man koji si prikazao, ma koliko mudar bio u pro{losti, sada, po svoj prilici, ne mo`e preovladati. Ako Vik ima tri hiljade pet stotina vojnika a na{ grad sedam hiljada, na{ grad je dva puta ja~i samo ako su vojnici jedini koji u ratu mogu biti od koristi. Ali ako }e se boriti i deset ili dvadeset hiljada gardista - da i ne pominjem stotine hiljada obi~nih gra|ana - zar onda nije mogu}e da Vik bude, sveukupno, jak kao Viron? Ili ja~i? [ta }e biti od Pesovog sistema pod takvim okolnostima?"
	Hamerston je klimnuo glavom. "To je ne{to zbog ~ega se svi poprili~no brinemo. Koliko ja shvatam, Pes je imao u vidu uglavnom prvih dvesta godina. Mo`da prvih dvesta pedeset. Mislim da je mo`da ra~unao da }emo za to vreme nau~iti da `ivimo jedni sa drugima, ili da }emo se poubijati do poslednjeg, {to tako|e nije glupa pretpostavka. Vidi{, Patera, biolo{kih u po~etku nije bilo ni pribli`no toliko mnogo, niti su bili ve{ti u pravljenju stvari. Kad su se useljavali, gradovi su ih ~ekali sasvim spremni, ulice poplo~ane, zgrade uglavnom od brodskog kamena. Uzgajanje hrane bilo je glavna stvar. Kad su po~eli da proizvode, pravili su uglavnom alate i ode}u, kao i cigle od blata da bi podigli nove zgrade tamo gde ih Pes nije izgradio, a gde je biolo{kima naknadno zatrebalo.
	"Stani ovde, Patera, pa }u ti pokazati za koji minut ne{to."
	Hamerston se zaustavio pred {irokim, dvokrilnim vratima; svoje masivno telo ispre~io je ba{ na mestu gde su se levo i desno krilo sastavljali, o~igledno da bi onemogu}io Svili da vidi ne{to na tom sastavku.
	"Kao {to rekoh, pre trista godina nije bilo toliko biolo{kih. Veliki deo posla obavljali su hemijski ljudi. Jednim delom mi, vojnici, ali glavninu posla ipak su radili hemi civili. Mo`da i poznaje{ neke. Nemaju oklop, a softver im je druga~iji."
	"@ao mi je {to ti moram re}i da su oni, ve}inom, nestali", re~e Svila.
	"Da, i meni se ~ini da je to jedan Pesov, ako mogu re}i, proma{aj. Ja i `enska hemkinja umeli bismo da proizvedemo mladog hema, zna{ li ti to?"
	"Svakako."
	"Svako od nas ima neizbrisivo u~itanu polovinu planova za taj posao. Me|utim, trebalo bi nam bar godinu dana rada, pa i to uz dosta sre}e, a ako nemamo sre}e, mo`da i dvadeset godina. Za razliku od toga, vi biolo{ki mo`ete da obavite glavni posao ma kog dana, u slobodnom vremenu."
	"Veruj mi", re~e mu Svila, "od sveg srca bih `eleo da vi budete sli~niji nama, a mi da budemo vi{e nalik na vas. Nikad u `ivotu iskreniji nisam bio."
	"Hvala. Nego, vidi, posle nekog vremena biolo{ki su se namno`ili, a i alat je postao bolji, prete`no zbog toga {to je bilo na raspolaganju jo{ mnogo hema koji su ga pravili. Osim toga, ogroman broj pi{tolja sa debelom municijom ostao je u narodu, u onim gradovima koji su imali ratove, zato {to su vojnici, pravi vlasnici tog oru`ja, izginuli. Zapravo, i nije tako te{ko napraviti pi{tolj sa debelom municijom. Za cev mora{ imati ~eli~nu {ipku, strug i bu{ilicu, i eto posla. Ali cev mo`e{ napraviti i pomo}u kompleta turpija i ru~ne bu{ilice, ako ima{ dovoljno vremena."
	Hamerston jednim pokretom ruke obuhvati ~itav arsenal. "I eto gde smo sad. Ni izdaleka onako postojani kao nekad, ali sasvim spremni da svu krivicu bacimo na starog Pesa ~im pretrpimo prvi poraz."
	"@alosno je to", re~e Svila setno.
	"Glavu gore, Patera. Upravo ovde gde stojimo nalazi se najbolja stvar koju jedan augur mo`e na ovom mestu videti. Zato sam je i sa~uvao za kraj, ili za blizinu kraja. Jesi li ikad ~uo za takozvani Pesov pe~at?"
	Sviline o~i se ra{iri{e od zaprepa{}enja. "Svakako. Pominje se u opro{taju.'Ispunjavajte moju volju, `ivite u miru, mno`ite se i ne uznemiravajte moj pe~at. Tako }ete izbe}i moj gnev.'"
	Hamerston zabaci glavu u jo{ jednom vrlo {irokom osmehu. "A jesi li ikad video Pesov pe~at?"
	"Pa, nisam. Pesov pe~at je, koliko je meni poznato, uglavnom samo jedna metafora. Na primer, ako bih te ja ispovedio, sve {to bi ti meni rekao bilo bi pod Pesovim pe~atom, dakle ne bi se smelo nikad nikom tre}em ispri~ati bez tvoje izri~ite dozvole."
	"Dobro, a pogledaj ovo", re~e Hamerston i zakora~i u stranu.
	Neka tamna, sinteti~ka boja bila je {irokim potezom razmazana po vratima, u visini ljudskog struka, popre~no preko linije spajanja levog i desnog krila. Svila se spusti na jedno koleno da pro~ita brojeve i slova utisnuta u sintetiku.
	
	5553 8783 4223 9700 34
	2221 0401 1101 7276 56
	ZAPE^A]ENO ZA MONARHA
	
	"Eto njega", re~e Hamerston Svili. "Bio je tu jo{ pre na{eg ukrcavanja u brod. Kad god iko pomene Pesov pe~at, pomenuo je, u stvari, ovo u {ta sad gleda{. Nekad je tih Pesovih pe~ata bilo mnogo vi{e."
	"Ako je ovaj imprint zaista ono na {ta se re~i 'Pesov pe~at' odnose, onda je to istorijska zaostav{tina neprocenjive vrednosti", pro{aputa Svila. Nakloni se sa puno po{tovanja, iscrta znak sabiranja u vazduhu ispred pe~ata i po~e mrmljati molitvu.
	"Bio bi, kad bismo ga mogli odneti gore u neki veliki mantejon. Ali stvar je u tome {to se to ne mo`e. Ako poku{a{ da skine{ tu mrku materiju sa vrata, ona se raspadne u milion komadi}a. Poprili~no smo mi takvih rasturili od kad smo do{li ovde, a materijal koji je na taj na~in dobijen mogao bi sav stati u kutiju od H-6 municije."
	"I niko ne zna {ta le`i iza ovoga?" upita Svila. "U slede}oj prostoriji?"
	"A, znamo mi to. Ta slede}a je manje-vi{e kao ova, sa policama, ali u njima le`e biolo{ki. @eli{ li ih videti?"
	"Biolo{ki?" ponovi Svila. Ta re~ je vratila u prednje prostore njegove svesti onaj san od pre nekoliko sati, ali sad sa jednom novom, dosad nedo`ivljenom hitno{}u i neposredno{}u: kosina nekog brda, prekrivena `bunjem i trnjem, Mejtera Mermer (besmisleno) bolesna, le`i u postelji, preslatki miris fenjera sa plavim staklom Mejtere Ru`e, Gljiva sedi na mirnoj vodi, iako je san u kome je odigrala svoju ulogu ve} nestao. "Dalje je suvlje. Vidimo se tamo gde biolo{ki spavaju."
	"Dabome", potvrdi Hamerston. "Bilolo{ki, isti kao ti. Vidi{, ova sala u kojoj jesmo sadr`i rezervu vojske, a ta slede}a, na kojoj je pe~at neo{te}en, rezervu biolo{kih. Sigurno se stari Pes pla{io da }e izbiti neka epidemija, ili da bi mogli svi pomreti od gladi, posle ~ega bi Viron morao imati nove biolo{ke za novi po~etak. Samo, biolo{ki ne dobiju da le`e, kao mi. Oni spavaju stoje}i. Ho}e{ da ih vidi{?"
	"Svakako, ako se to mo`e izvesti bez kvarenja Pesovog pe~ata."
	"Ne brini se. Radio sam ja ovo desetak puta." ^eli~ni zglavci Hamerstonovih prstiju pokuca{e na jednu stranu vrata. "Ovo nije da bi neko do{ao i otvorio nam, zna{. Moram da pobudim svetla unutra, ina~e se ni{ta ne bi videlo."
	Svila klimnu glavom.
	"Ne verujem da su ti ruke dovoljno jake, zato }u ja morati ovo da uradim." Zavukao je prste kao dleta u pukotinu izme|u levog i desnog krila vrata. "Ispod pe~ata ima jedno dugme i iza njega kop~a koja dr`i vrata. Tako je bilo na mnogim vratima kad smo se mi ukrcali. Zato se Pesov pe~at ne}e odlomiti osim ako ja povu~em u levu i desnu stranu najja~e {to mogu. Posti}i }u sada samo to da se gornji deo vrata razmakne toliko da }e{ ti mo}i da proviri{ unutra, kao kroz pukotinu, ako sasvim primakne{ oko. Evo, pogledaj."
	Dok je ovo govorio, iz Hamerstonovih prsa za~ulo se tiho brujanje. Tamna linija na sastavku dvaju krila vrata pretvorila se u nit zelenkaste svetlosti. "Mora}e{ se nekako uvu}i izme|u mene i vrata da bi mogao da pogleda{, ali ionako bi se morao sasvim prima}i."
	Svila se priljubio celim telom uz tvrde, glatke povr{ine vrata i uspeo da zaviri kroz pukotinu. Gledao je u uski ise~ak prostorije koja je ostavljala utisak da je {iroka i blistavo osvetljena. I tu su stajale police od sivo obojenog ~elika; ali nepomi~ni biolo{ki ljudi u najni`em redu (oni koji su bili u pravoj liniji ispred pukotine, tako da ih je mogao videti) stajali su maltene uspravno. Svaki je bio zatvoren u cilindar napravljen, ~inilo se, od najtanjeg stakla, vidljiv samo zbog tanke prevlake pra{ine. U Svilino sasvim su`eno vidno polje u{la su samo tri jasno uo~ljiva spava~a: jedna `ena i dva mu{karca. Svi troje bili su nagi i (po izgledu) njegovih godina. Svi su zurili pravo preda se; njihove o~i bile su otvorene, na praznim, neuznemirenim licima.
	"Ima dovoljno svetla?" upita Hamerston, nagnuv{i se napred da i sam zaviri; vrh njegove donje vilice bio je znatno iznad Sviline glave.
	"Neko je unutra", re~e mu Svila. "Neko ko nije uspavan."
	"Unutra?" Za~u se metalni zvek: Hamerstonovo ~elo tresnulo je o vrata.
	"Vidi koliko je blistavo osvetljenje. Sigurno sva svetla u sali blistaju punom snagom. Nekoliko kucanja po vratima nije moglo proizvesti takav u~inak."
	"Ne mo`e biti nikog unutra!"
	"Naravno da mo`e. Postoji i neki drugi ulaz, to je sve."
	Lagano - tako lagano da Svila u prvi mah nije bio siguran da se i{ta pomaklo - `ena u najni`em cilindru po~e dizati ruke i pritiskati stakleni zid kojim je bila zarobljena.
	"Kaplare garde!" po~e Hamerston tuliti silovitim glasom. "U zadnji deo magacina osoblja!" Negde daleko odazva mu se glas stra`ara.
	Pre nego {to je Svila stigao da se usprotivi, Hamerston tresnu dr{kom pi{tolja za debelu municiju po pe~atu, koji se raspade u grubu, crnu pra{inu. Svila uzma~e, u`asnut, a Hamerston jednim trzajem {iroko otvori vrata i jurnu u dvoranu koja se na{la pred njima.
	Svila kleknu, prikupi crnu pra{inu koliko god je mogao i, nemaju}i nikakvu pogodniju posudu, zamota je u drugi, preostali list hartije i stavi u pernicu.
	Zatvorio je pernicu i stavio je u d`ep mantije; za to vreme, zarobljena `ena se rukama uhvatila za grlo. O~i su joj se iskola~ile kao da }e ispasti. Svila br`e-bolje ustade, othrama u blistavo osvetljenu dvoranu, a onda po~e gubiti dragocene sekunde u osvrtanju i traganju za nekakvim sredstvom pomo}u koga bi razbio providni cilindar; najzad pote`e Zumbulin igli~ni pi{tolj iz d`epa i udari dr{kom po gotovo nevidljivom kristalu.
	Cilindar se od prvog udarca raspade na komade. Atmosfera u njemu najednom potamne, dobijaju}i tamnoplavo boju zrelog gro`|a, onda se po~e talasati i zavojito kome{ati zbog me{anja sa vazduhom, i najzad i{~eze, naglo kao Gljiva posle njegovog sna. Snenom sporo{}u `enine ruke se opet opusti{e uz njeno golo telo.
	Ona {umno udahnu.
	Gledaju}i na drugu stranu, Svila po~e odvezivati trake mantije. "Obuci ovo, molim te."
	"Nas dvoje }emo biti ljubavni-ci", re~e mu `ena jakim glasom, uz samo jedno zamuckivanje na kraju. Njena kosa bila je crna kao Zumbulina, a o~i iznena|uju}e plave, u prelivu ne{to dubljem od Sviline boje o~iju.
	"Poznaje{ li ovo mesto?" upita je Svila `urno. "Postoji li jo{ neki izlaz?"
	"Sve." Pokretima gotovo normalnim, ona iskora~i iz svoje pregrade.
	"Moram da idem odavde." Svila je govorio veoma brzo, najbr`e {to se usu|ivao; ali se pitao da li bi ga ova `ena razumela ~ak i ako bi govorio veoma sporo, kao detetu. "Mora postojati jo{ neki izlaz, jer je malo~as ovde bio neko ko nije pro{ao kroz ova vrata. Poka`i mi, molim te."
	"Onamo."
	Odva`io se da je pogleda u lice, dobro paze}i da pogledom ne zaluta ni`e od njenog duga~kog, gracioznog vrata; u osmehu joj je primetio ne{to dobro znano - ne{to u`asno, {to je o~ajno poku{ao da porekne. Opreznim rukama ogrnuo je `enu svojom mantijom oko ramena. "Mora}e{ da dr`i{ ovo ispred sebe, da bude zatvoreno napred."
	"Ve`i mi."
	Oklevao je. "Bilo bi bolje da ti sama..."
	"Ne umem."
	Zakora~ila je ka njemu. "Molim te." Njen glas sad je bio bolje kontrolisan i zvu~ao je poznato.
	Petljao je sa trakama; ~inilo mu se da nije po{teno da ne{to {to on automatski uradi svakog jutra bude tako te{ko izvodljivo na drugoj osobi.
	"Sad mogu da letim!" Ona je ispru`ila ruke i ra{irila mantiju, jo{ nevezanu, i potr~ala polako i nespretno prolazom izme|u polica, sve do dalekog zida gde je gotovo nestala sa vidika. Tamo se okrenula i pojurila punim trkom nazad, bez ijednog suvi{nog pokreta. "Stvarno mogu!" Zadihala se, grudi su joj se dizale i spu{tale. "Ali... me... onda... ne... vidi{." Grabe}i vazduh, osmehnula se ponosito; glavu je zabacila kao Hamerston. Upravo po osmehu, mrtva~ki zgr~enom i uko~enom, Svila ju je prepoznao.
	"Nema{ prava na ovu `enu, Gljivo!" Iscrtao je znak sabiranja. "U ime Pesa, gospodara svitka, odlazi!"
	"Ja... sam... `ena. Ooo... da!"
	"U ime dame Ehidne, odlazi!"
	"Znam... nju. Dopadam... joj... se."
	"U ime Scile i Sfikse! U ime najsvetije, Izvana{evo!"
	Nije vi{e obra}ala pa`nju na njegove re~i. "Zna{ li... za{to je... tako visoko ovde?" Pokazala je pokretom ka zasvo|enoj tavanici dvorane. "Da bi leta~i... mogli da nadle}u... a da se ne moraju... spu{tati." Pokaza prstom ka hrpi kostiju, kose i pocrnelog mesa na dnu jednog cilindra na drugom nivou. "Bila sam ova... jednom. Ona se... se}ala."
	"Za mene, ti si onaj demon koji je zaposeo k}erku one jadne `ene", re~e joj Svila ljutito. "Onaj demon koji je zaposeo i Fideju." Vide sev straha u njenim o~ima. "Priznajem da sam r|av ~ovek - kr{im zakone, ~esto sam daleko od pobo`nosti. Ipak, ja sam sveti augur, miropomazan i blagosiljan. Zar nijedno ime ne po{tuje{?"
	"Ne}e{ ti mene upla{iti, Svilo", re~e ona, uzmi~u}i od njega.
	"U ime Feje, odlazi! U ime Telksiepeje, odlazi! U ime Molpe, ~iji je danas dan, i u ime Scile i Sfikse. U ime svih tih bogova, odlazi!"
	"Htela sam da pomognem..."
	"Odlazi, u ime Tartarosa i Hieraksa!"
	Podigla je obe ruke, kao da ho}e da se odbrani od Hamerstonovog udarca; a Svila se, vide}i njen strah, doseti da je Mo{us dao ime 'Hieraks' onom beloglavom le{inaru, grifonu, na krovu Krvove vile. Sa tom uspomenom, vratila se no} posle fejdana: njegovo ludo tr~anje preko Krvovog travnjaka, u senci oblaka koji je tad nai{ao, ali vrlo brzo i oti{ao; udar njegove ra~vaste grane po krovu konzervatorijuma; o{trica njegove sekirice zavu~ena izme|u Gljivinog prozora i prozorskog okvira; pretnja s tim u vezi, pretnja koja je dobro poslu`ila slede}eg dana da istera Gljivu iz Orhidejine ku}e.
	Glasom maltene ljubaznim on joj re~e: "Gljivo, zatvori}u ti prozor, i to tako da vi{e nikad ne}e mo}i da bude otvoren, ako me ne ostavi{ na miru. Odlazi."
	Kao da nikad nije bila prisutna, Gljiva napusti visoku `enu gavranski crne kose koja je gledala Svilu o~i u o~i; nije video niti ~uo ni{ta, ali je sasvim pouzdano znao da je oti{la. Ne bi mogao biti sigurniji ni da je to bilo pra}eno izbijanjem plamenova ili olujnim vetrom.
	@ena dvaput `mirnu, o~ima izvan `i`e i li{enim razumevanja. "Da idem? Kuda?" Pritegla je mantiju oko sebe.
	"Hvala Hieraksu velikome, sinu smrti, njemu koji je nova smrt, ~ija milost je kona~na i ve~ita", re~e Svila sa puno uzbu|enja u glasu. "Je li ti dobro, k}eri moja?"
	Zurila je u njega; jednu {aku je pritisla sebi na prsa, izme|u dojki. "Moje... srce?"
	"Lupa ubrzano zbog Gljivine jurnjave, siguran sam; ali za koji minut ima}e{ sporiji puls."
	Drhtala je i }utala. U ti{ini Svila za~u korake ~eli~nih nogu.
	Zatvori dvokrilna vrata koja je Hamerston 'razgrnuo' u levo i desno kad je ulazio; po{to je Hamerston pozvao stra`u ka zadnjem delu magacina vojske, ali ne i napomenuo da treba u}i u ovu drugu, zasebnu dvoranu, sad bi se moglo desiti, pomisli Svila, da stra`ari tek posle nekog vremena shvate na koju se prostoriju poziv, zapravo, odnosio. "Bilo bi dobro da malo pro{etamo", predlo`i on. "Mo`da }emo na}i neko udobno mesto, gde }e{ ti mo}i da sedne{. Zna{ li za neki izlaz odavde?"
	@ena ne re~e ni{ta, ali po|e, ne protive}i se, sa njim. On se nasumce zaputio jednim od prolaza izme|u polica. Tek sad je video da pri dnu svakog cilindra postoji, na staklu, zgusnuti, crni, {tampani tekst. Podigav{i se na prste, uspeo je da pro~ita tekst na jednom cilindru na drugom nivou: `ena u cilindru zvala se Maslina, imala je dvadeset ~etiri godine, a zatim su sledili neki podaci koje je Svila shvatio kao vrlo sa`et pregled njenog obrazovanja.
	"Trebalo je da pro~itam tvoje." Govorio joj je kao Orebu, poglavito da bi dao jasniji oblik svojim mislima. "Samo, bolje je da se sad ne vra}amo. Ali da sam pro~itao kad sam imao priliku, sad bih bar znao kako se zove{."
	"Mamelta."
	On je pogleda radoznalo. "Tako se zove{?" Nikad ranije nije ~uo takvo ime.
	"Valjda. Ne mogu..."
	"Ne mo`e{ da se seti{?" re~e on blago.
	Klimnula je glavom.
	"To svakako nije uobi~ajeno ime." Zelene svetiljke iznad njih postepeno su slabile; u sumraku koji se spu{tao, Svila vide Hamerstona koji je protr~ao jednim popre~nim prolazom, pola dvorane daleko od njih. "Mo`e{ li hodati bar malo br`e, Mamelta?" upita on.
	Nije odgovorila.
	"Ja bih hteo da izbegnem onoga", objasni Svila, "iz nekih mojih razloga. Ti se, me|utim, ne mora{ njega pla{iti - on ne}e naneti nikakvo zlo ni tebi ni meni."
	Mamelta klimnu glavom, ali on nije bio siguran da ga je razumela.
	"Ali bojim se da ne}e, jadnik, na}i ono za ~im traga, naime osobu koja je uklju~ila sva ova svetla. Prili~no ~vrsto sam uveren da je to uradila Gljiva, a ona je oti{la."
	"Gljiva?" Mamelta pokaza ka`iprstima obe ruke ka svom licu.
	"Ne", re~e joj Svila. "ti nisi Gljiva, mada te je Gljiva dr`ala jedno vreme u posednutosti. Mislim da sam te ja probudio dok si jo{ bila u staklenoj cevi. Ne verujem da je takav tok doga|aja bio predvi|en. Mo`emo li sad malo br`e?"
	"Va`i."
	"Ne bi vredelo tr~ati. On bi nas mogao ~uti, a onda bi bio vrlo sumnji~av; ali ako samo hodamo, postoji mogu}nost da mu izmaknemo. Ako ne uspemo, i ako nas on na|e, misli}e, svakako, da si ti uklju~ila svetla. Trebalo bi da ga to zadovolji; u tom slu~aju ne}emo izgubiti ni{ta." Po strani i vrlo tiho, za sebe, on dodade: "Nadam se."
	"Ko je Gljiva?"
	On pogleda Mameltu sa izvesnim iznena|enjem. "Sad ti je bolje, a?"
	Zurila je pravo napred, u daleki zid, ne daju}i nikakav znak da je ~ula njegovo pitanje.
	"Pretpostavljam - ne, ja znam - da ima{ moralno pravo da dobije{ na to pitanje odgovor, i to najbolji koji mogu dati; ali, na `alost, moj odgovor ne}e biti osobito dobar. Ne znam o njoj ni pribli`no onoliko koliko bih `eleo da znam, a bar dve stvari koje mislim da znam samo su naga|anje. To je jedna mlada `ena koja mo`e da izlazi iz svog tela - ili, da se druga~ije izrazim, mo`e da po{alje svoj duh na druga mesta. Nije du{evno zdrava, ili se tako bar meni u~inilo u onoj jednog prilici kad sam bio s njom licem u lice. Sad, kad sam imao vremena da o tome bolje razmislim, pomi{ljam da je mo`da manje uznemirena nego {to mi se tada ~inilo. Ona sigurno vidi ovaj svitak sasvim druga~ije nego ve}ina nas ostalih."
	"Ose}am se kao da sam ja Gljiva..."
	Klimnuo je glavom. "Jutros - mada je mo`da sad ve} ta~nije re}i, ju~e ujutro - razgovarao sam sa..." Nije uspevao da na|e re~i. "Sa jednom osobom koju }u nazvati neobi~nom `enom. Pri~ali smo o duhovnom zaposedanju, i ona je tada rekla ne{to ~emu nisam posvetio onoliko pa`nje koliko je trebalo. Ali kasnije sam, pe{a~e}i do svetili{ta - a o tome }u ti, mo`da, pri~ati kasnije - shvatio da bi to moglo biti od izuzetne va`nosti. Rekla je slede}e, ne ba{ doslovce, ali, re~i su zna~ile pribli`no ovo: 'I tada, ne{to zaostane, kao i uvek'. Ako sam je dobro razumeo, Gljiva mora da ostavi deo svog duha u svakoj osobi iz koje izlazi, ali i da ponese u sebi mali deo duha te osobe. Bojim se da mi obi~no zami{ljamo duh kao ne{to nedeljivo; ali u Spisima se duhovi na mnogo mesta porede sa vetrovima. Vetrovi nisu nedeljivi. Vetar je vazduh u pokretu, a vazduh se podeli kad god zatvorimo vrata ili udahnemo."
	Mamelta pro{aputa: "Toliko mrtvih." Gledala je kristalni cilindar koji je sadr`ao samo kosti, materiju koja je izgledala kao zemlja crnica, i nekoliko pramenova kose.
	"Bojim se da su neke od tih smrti posledica Gljivinog delovanja." Svila za}uta na nekoliko trenutaka; mu~ila ga je savest. "Rekao sam da }u ti pri~ati o njoj, ali, eto, nisam ti ispri~ao jednu od najva`nijih stvari - bar za mene najva`nijih. Naime, ja sam je izdao. Ona je k}erka jednog uticajnog ~oveka koji se zove Krv i koji prema njoj postupa grozno. Kad sam razgovarao s njom, rekao sam joj da }u, u svakom slede}em susretu sa njenim ocem, navaljivati da se takvo dr`anje pobolj{a. Kasnije sam imao jedan dug razgovor s njim, ali nisam ni pomenuo tu temu. Pla{io sam se da bi je on kaznio ako bi saznao da je razgovarala sa mnom; ali sad mi se ~ini da je to, svejedno, bilo izneveravanje obe}anja. Ako bi se njoj pokazalo da u o~ima drugih ljudi ima izvesnu vrednost, mo`da bi..."
	""Patera!" Bio je to Hamerstonov glas.
	Svila se po~e osvrtati, tra`e}i ga pogledom. "Da, sine moj?"
	"Ovamo. Mo`da nas samo dva-tri reda razdvajaju. Jesi li dobro?"
	"Ma, ni{ta mi ne fali", re~e mu Svila. "Ja sam, manje-vi{e, obilazio ovaj magacin, ili kako ve} zovete ovo mesto. Pogledao sam i neke ljude ovde."
	"S kim si razgovarao?"
	"Iskreno da ti ka`em, sa jednom od ovih `ena. I dr`ao sam joj velike govorancije, bojim se."
	Hamerston se nasmejao, istim onim suvim, neljudskim zvukom koji je Svila ve} ~uo od narednika Peska u tunelu. "Vidi{ li ikog?"
	"Nekog uljeza? Ne, nikog."
	"U redu. Trebalo je da ve} do|e odred stra`e, ali nisu se pojavili. Idem da vidim {ta ih je zadr`alo. ^ekaj me kod onih vrata kroz koja smo u{li." Ne sa~ekav{i Svilin odgovor, Hamerston ode treskavim koracima.
	"Moram se vratiti u tunele", re~e Svila Mamelti. "Ostavio sam tamo ne{to dragoceno; to nije moje. ^ak i ako me de`urni oficir pusti na slobodu, naredi}e da budem pod stra`om odveden do Limne i tek tamo pu{ten, to je sigurno."
	"Ovamo", re~e ona i pokaza; Svila nije video ka ~emu je pokazala.
	Klimnuo je glavom i po{ao. "Na `alost, ne mogu da potr~im. Ne kao ti. Potr~ao bih, kad bih mogao."
	Ona kao da ga je tek sad, prvi put, videla. "Ima{ modricu na licu i sakat si."
	Klimnuo je glavom. "Dogodilo mi se nekoliko raznih nezgoda. Na primer, bacili su me niz jedno stepeni{te, nedavno. Me|utim, moje modrice }e nestati veoma brzo. Hteo sam ti pri~ati o Gljivi, koja, na nesre}u, ne}e tako brzo ozdraviti. Jesi li sigurna da smo po{li dobrim putem? Ako se vratimo..."
	Mamelta opet pokaza prstom, i on sada vide da je pokazala ka jednoj zelenoj liniji na podu. "Idemo za ovim."
	Osmehnuo se. "Trebalo je da shvatim da tu mora postojati neki sistem."
	Zelena linija se zavr{ila pred nekom kockastom strukturom ~ija je prednja strana bila plo~a sastavljena od mnogo manjih plo~a. Mamelta pritisnu sredi{te, a plo~e po~e{e da se stresaju, da cvile i da menjaju boju u bledu; posle nekog vremena po~e{e i da se pokre}u, {kripavo. Njihovo razmicanje prvo je podsetilo Svilu na ona zeni~na vrata koja nije uspeo na silu otvoriti, a zatim na otvaranje ru`inog cveta. "Divno izgleda", re~e on Mamelti. "Ali to ne mo`e biti izlaz. Izgleda pre kao... {upa za alat, recimo."
	^etvrtasta soba koja se, otvaranjem te strukture, ukazala njihovom pogledu, bila je mutno osvetljena i prljava; po podu je bilo razbacano polomljeno staklo, a u uglovima su bile gomile nekih ~eli~nih delova obojenih u sivo. Mamelta je sela na jedan takav deo, sa koga, zbog njene kretnje, po|e talasi} pra{ine. "Da li }e nas ovo odvesti do diza~a?" upita ona.
	Iako je gledala u njega dok je to izgovarala, Svila je imao utisak da nije stvarno videla njegovo lice, ve} neko drugo. "Bojim se da nas ovo ne}e odvesti nikuda", re~e joj on dok su se vrata opet sklapala. "Ali pretpostavljam da }emo mo}i neko vreme da se krijemo ovde. A kad izi|emo, ako vojnici vi{e ne budu tu, mo`da }u mo}i da na|em put za povratak u tunele."
	"Mi `elimo da se vratimo. Sedi."
	Seo je. Po~e ga obuzimati neobja{njiv ose}aj da ta gomila ~elika - i ~itava ta soba, zapravo - na neki na~in tonu ispod njega. "[ta je diza~, Mamelta?"
	"Brod 'Loganston' koji }e nas podi}i na me|uzvezdani brod 'Svitak'."
	"Ja mislim..." Svila se trenutak-dva rvao sa nepoznatim pojmovima. "Ho}u re}i, zar ti... zar nisi pomislila na mogu}nost da... da taj brod, koji je trebalo da te odnese to tog drugog - da je sve to bilo davno? U vrlo dalekoj pro{losti?"
	Zurila je pravo ispred sebe; video je stezanje mi{i}a njene vilice.
	"Htedoh ti re}i o Gljivi. Mo`da je dobro da prvo to zavr{imo, pa da onda pre|emo na druge teme. Shvatam da te sve ovo mora veoma mnogo uznemiravati."
	Mamelta klimnu glavom, malo, gotovo neprimetno.
	"Hteo sam da ka`em da mi je veoma smetao utisak da njen otac nema pojma {ta ona ~ini. A ona, kao {to sam pomenuo, {alje svoj duh van, iz tela, na druga mesta. Posedne ~oveka; tako je posela tebe. Njen bestelesni lik se pojavio preda mnom u stambenoj zgradi gde `ivim, a kasnije - danas, zapravo - i u tunelima, posle sna u kome sam tako|e video nju. [tavi{e, i duh jednog mog veoma dragog prijatelja, mog, trebalo bi da ka`em, nastavnika i savetnika, pojavio se u mojoj blizini pribli`no u isto vreme kad i ona. Verujem da je Gljivino pojavljivanje na neki na~in omogu}ilo da se i on pojavi, iako o tim stvarima znam zaista daleko manje nego {to bi trebalo."
	"Jesam li ja duh?"
	"Ne, nipo{to. Ti si veoma `iva; `iva `ena, i veoma privla~na. A Gljiva je bila duh, ali ne avet, kad se pojavljivala preda mnom; bila je duh `ive osobe, a ne pokojne. Kad je progovarala, ja sam ~uo stvarni zvuk, siguran sam u to; u onoj dvorani napolju, sugurno je vikala ili lomila ne{to, da bi toliko poja~ala svetlo." Svila se ugrize za usnu; neko {esto ~ulo mu je govorilo (ali, to je moralo biti neistinito) da on, Svila, pada; da je to ve~ni pad; da i ovi ~eli~ni delovi naslagani jedan preko drugog, i pod posut razbijenim staklom, neprekidno izmi~u u dubinu i odvla~e i njega.
	"Hteo sam da ka`em ovo: kad je Gljiva posedala izvesne `ene u jednoj ku}i u na{em gradu, ~inilo se da njen otac i ne sluti da je taj demon, na koga su se one `alile, njegova k}er; to me je zbunjivalo ~itav dan. Mislim da sam se dosetio odgovora, pa bih voleo da mi ka`e{, ako si u mogu}nosti, da li je ta~an. Ako je Gljiva ostavila neki mali deo svog duha u tebi, mogu}e je da zna{. Da li je ona ikad bila podvrgnuta nekom hirur{kom zahvatu? Da li je izvr{ena neka operacija na njenoj glavi?"
	Usledilo je dugo }utanje. Onda Mamelta re~e: "Nisam sigurna."
	"Pitam zato {to smo njen otac i ja razgovarali i o lekarima, a i o mnogim drugim stvarima. Kod Krva stanuje jedan doktor, koji mi je pri~ao da je tu ranije stanovao hirurg za mozak." Svila je ~ekao Mameltinu reakciju, koja, me|utim, nije usledila.
	"Meni se ~inilo da je to neobi~no, sve dok mi nije palo na um da je hirurg za mozak mogao biti anga`ovan da obavi jedan odre|eni posao. Pretpostavimo da je Gljiva bila normalno dete u svakom pogledu, osim {to je imala sposobnost da zaposedne tu|u svest. Najverovatnije bi zaposedala one koji su joj najbli`i, ~ini se meni, a njima se to nije moglo ba{ dopasti. Krv se verovatno posavetovao sa nekoliko lekara; shvatio je tu njenu izuzetnu sposobnost kao bolest, zato {to nije ni najmanje religiozan. Posle izvesnog vremena nai{ao je, sigurno, na nekog ko mu je rekao da bi mogao 'izle~iti' tu Gljivinu sposobnost tako {to bi iz njenog mozga izvadio tumor ili ne{to sli~no. Ili tako {to bi naprosto odstranio deo mozga samog, mada je to tako u`asavaju}a misao da bih ja veoma voleo da je na neki na~in mogu izbe}i."
	Mamelta klimnu glavom.
	Ohrabren, Svila nastavi: "Krv je sigurno poverovao da je operacija u celosti uspela. Nije posumnjao da njegova k}erka poseda te `ene, zato {to se, tokom godina, ustalio u uverenju da ona vi{e nikog ne mo`e posedati. Mislim da je verovatno da je tom operacijom njena sposobnost, zaista, bitno o{te}ena, kao i njena mo} razmi{ljanja; ali, sa proticanjem godina, ozlede su se zaceljivale, taj deo njenog mozga se regenerisao, pa se i sposobnost vratila. Gljiva je na taj na~in dobila drugu priliku, ali je sad postupala obazrivije, zaposedala je umove udaljenijih osoba i uop{te se trudila da prikrije svoju obnovljenu mo}; pa ipak, ~ini se da je i{la za svojim ocem ili za nekim drugim ~lanom doma}instva do ku}e gde stanuju te `ene, ba{ kao {to je kasnije, nesumnjivo, po{la za mnom. Da li ti i{ta od ovoga zvu~i poznato, Mamelta? Mo`e{ li mi re}i i{ta o ovome?"
	"Operacija je bila pre nego {to sam se ja ukrcala u brod."
	"A, tako", re~e Svila, mada mu ni{ta nije bilo jasno. "A onda...?"
	"Do{lo je. Sad se se}am. Vezali su nas kai{evima."
	"Da li je to bio brod za robove? Mi u Vironu ne dr`imo robove, ali znam da ih u nekim drugim gradovima ima i da po Amnisu plove brodovi koji napadaju ribarska sela i odvode stanovni{tvo u roblje. Bilo bi mi `ao ako bih saznao da i s one strane svitka postoje brodovi za roblje."
	"Da", re~e Mamelta.
	Svila ustade i pritisnu sredi{nji deo vrata, kao Mamelta malo~as; ali ona se ne otvori{e.
	"Ne jo{. Otvori}e se ona automatski, uskoro."
	Seo je opet, obuzet onim istim neobja{njivim ose}ajem da cela soba zajedno sa njim izmi~e u dubinu i pada. "Taj brod je do{ao?"
	"Morali smo da se prijavimo kao dobrovoljci. Ali oni... nisi mogao da odbije{."
	"Da li se se}a{ nekog svog boravka napolju, Mamelta? Trave, drve}a, neba, takvih stvari?"
	"Da." Osmeh podi`e uglove njenih usana. "Da, sa mojom bra}om." Njeno lice je `ivnulo. "Igrali smo lopte na terasi ispred ku}e. Mama me nije pu{tala da idem na ulicu kao oni. Bio je tu jedan vodoskok, pa smo bacali loptu kroz mlazeve vode tako da onaj ko je uhvati mora da se pokvasi."
	"Jesi li mogla videti sunce? Da li je bilo dugo ili kratko?"
	"Ne razumem."
	Svila potra`i po pam}enju sve {to je Mejtera Mermer ikada rekla o kratkom suncu. "Ovde imamo", po~e on pa`ljivo, "sunce koje je duga~ko i ravno, jedna linija goru}eg zlata koja nas odvaja, kao neka ograda, od nebeskih zemalja. Da li je kod vas bilo tako? Ili je sunce bilo disk u sredi{tu neba?"
	Njeno lice se zgu`valo; suze su joj potekle niz obraze. "I nikad se ne vrati. Zagrli me. O, zagrli me!"
	U~inio je to, nespretan kao de~ak i o{tro svestan mekog, toplog tela ispod izno{ene, crne tkanine njegove sve{teni~ke ode`de koju joj je pozajmio.
	
	10. NA STOMAKU 'SVITKA'
	Njorka se nagnuo van, preko niske, debele balustrade Scilinog svetili{ta, da prou~i izgled nazup~anih plo~a sivog kamena u podno`ju litice. Njihove ispreturane, o{tre ivice svetlucale su avetinjski bledo u nebeskoj svetlosti, a procepi i pukotine izme|u njih bejahu crni kao katran.
	"Ovde, ovde!" re~e Oreb, kljucaju}i poletno Sciline usne. "Mes-to jede!"
	"Ja se sa tobom ne vra}am", re~e [enila Njorki. "Natero si me da se pentram sve dovde u mojoj dobroj vunenoj haljini, niza{ta. Dobro. Udarao si me i ritao si me - dobro i to. Ali ako misli{ ti da ja sad silazim sa tobom do dole, onda ima da me nosi{. Probaj, samo probaj. Jo{ dva-tri puta me udari i dobro me ritni. Pa vidi da l' }u da ustanem."
	"Ma mo` ti da ostane{ ovde i celu no}", zare`a Njorka.
	"Je l' mogu? E, dobro."
	Oreb opet kljucnu isto mesto. "Ovde Njor-ka!"
	"Ne, nego do|i ti ovde", re~e mu Njorka. "Sad slu{aj dobro. Baci}u te kao {to sam te malo~as bacio sa staze. A ti tra`i Pateru Svilu, kao {to si tra`io do sad. Ako ga vidi{, pevaj."
	[enila, sa umornom ravnodu{no{}u, re~e: "Ovog puta se taj ne}e vratiti."
	"Nego {ta }e. Ajde ptico. Ajde." Bacio je Oreba preko balustrade, kao sa kakvog balkona, a onda gledao njegov klize}i let nadole.
	[enila re~e: "Ima sto mesta gde je taj duga~ki kasapin mogo da se strmekne."
	"Ima osam ili deset, mo`da. Gledao sam ja."
	Opru`ila se po kamenom podu. "O, Molpo moja, ala sam umorna! Crkla sam."
	Njorka se okrete ka njoj. "Stvarno }e{ ostati celu no} ovde?"
	Ako je klimnula glavom, on to, u mraku ispod poluloptaste kupole svetili{ta, nije mogao videti.
	"Mogo bi neko da se popne."
	"Neko gori od tebe?"
	On se oglasi jednim potmulim "Hummmm."
	"Sme{na pomisao. Ja se kladim u sve {to imam da kad bi pore|ali sve najgore tipove iz celog tog prokletog gradi}a dole, ne bi na{li ni..."
	"Dosta!"
	Neko vreme je zaista }utala. Ni sama nije znala da li je to bilo zbog straha ili zbog ~istog umora. U ti{ini je ~ula pljuskanje talasa u podno`ju grebena, jecanje vetra kroz ~udnovato uvrnute stubove svetili{ta, {um krvi u njenim sopstvenim u{ima i ritmi~no tupkanje njenog srca.
	Da je r|e, sve bi bilo dobro. Razmi{ljala je o praznoj staklenoj cev~ici koju je ostavila na krevetu, u Orhidejinoj ku}i. Sad zamisli cev dvadeset puta ve}u, ve}u od boce, prepunu r|e. U{mrknula bi jedno 'u{tinu}e' izme|u tri prsta i ispustila jo{ vi{e u donju usnu, a onda bi po{la nazad sa Njorkom, pa kad bi do{li do onog mesta gde ti se ~ini da gazi{ po praznini, gurnula bi ga ljudski, da pada i pada, sve do jezera, dole.
	Ali takve cev~uge nema, i nikad ne}e biti, a ono pola boce crvenog vina, koliko je popila, umrlo je u njoj odavno; ona pritisnu prste na svoje pulsiraju}e slepoo~nice.
	Njorka dreknu: "Ej, ptico! Jesi dole? Pevaj!"
	"Ako ga je ~uo, Oreb nije odgovorio.
	Njorka, tonom u~esnika u raspravi, upita: "Za{to bi on potego ~ak dovde?"
	[enila prevali glavu s jedne strane na drugu. "To si me ve} pitao. Ne znam. Pamtim da smo se vozali u nekakvim zapre`nim kolima. Je l' tako? Konji. Ali tad je neka druga `enska bila na vlasti. Ba{ bih volela da se ona vrati." Ona zagrize zglavak prsta, zapanjena onim {to je upravo rekla. Umorno dodade: "Bolje je upravljala nego ja. A bolje nego i ti."
	"]uti. Slu{aj ovamo. Ja }u sad malo da se penjem niz ove stene. Koliko mogu, a da ne padnem. Ti se odmaraj. Trebalo bi brzo da se vratim."
	"Ima}emo paradu", re~e mu [enila. Nekoliko minuta kasnije ona nastavi: "Veliku, kroz sred Alamede. Sa orkestrima."
	Onda je zaspala i u{la u veliku, blistavu dvoranu punu mu{karaca u crnoj i beloj ode}i i `ena sa nakitom. Uz nju je stupao admiral sa tri sunca, ona ga je dr`ala pod ruku, ali on nije bio nimalo va`an. Hodala je ponosito, osmehuju}i se, a njen {iroki okovratnik bio je sav od dijamanata. Dijamanti su se kao slapovi spu{tali i sa njenih u{iju. Iskrili su joj se na zglavcima kao one svetlosti na nebu. Svi pogledi bili su uprti u nju.
	I ve} ju je Njorka drmusao za rame. "Idem ja. O}e{ - ne}e{?"
	"Ne}u."
	"Ima dobrih mesta za klopu u Limni. Ja ~astim ve~eru i uzimam sobu, a sutra mo`emo da se vozimo nazad u grad. A?"
	Sad je ve} bila dovoljno budna da ka`e: "Dakle, ti me ne slu{a{ kad ti ja ne{to govorim? Rekla sam, ne. Odlazi."
	"Dobro. Ako te neki konj na|e ovde, ne bacaj krivicu na mene. U~inio sam za tebe najbolje {to sam mogao."
	Opet je sklopila o~i. "Ako neki konji} ho}e da me siluje, to je super, samo pod uslovom da on nije ti i da ne tra`i da se jo{ i migoljim ispod njega dok mi on to radi. Ako ho}e i da mi produva cev, mo`e i to." Uzdahnula je. "Al samo da ne moram da mu poma`em."
	Jasno je ~ula struganje njegovih ~izama po podu dok je odlazio iz svetili{ta. Posle izvesnog - njoj se ~inilo vrlo kratkog - vremena, podigla se na noge, uz dosta muke i truda. No} be{e vedra; utvarna nebeska svetlost odsijavala je sa zatalasanog jezera i osvetljavala svaki surovi, goli {iljak stena. Na obzorju su se daleki gradovi stapali u isti prevoj sa Vironom, ali su izgledali kao mrljice 'lisi~je vatre', ni upola tako po`eljni kao ledene iskre koje su nestale sa njenih {a~nih zglobova.
	"Mlatko?" re~e ona glasom koji se naglo poja~avao. "Mlatko!"
	Tako re}i istog trena, on je izronio iz senki, pojaviv{i se na onom istom isturenom delu staze, nadnetom nad jezero, odakle je Svila posmatrao kako uhoda nestaje u svetili{tu i odakle je ona, u ma{ti, gurnula Njorku. "Sifonka? Jesi dobro?"
	Ne{to nevidljivo steglo se oko njenog grla. "Nisam. Ali bi}u. Mlatko?"
	"[ta je?" Poplava nebeske svetlosti, zbog koje se ~inilo da je svaki kamen i svaki trn udaljen i nejasan, spre~ila ju je da pro~ita njegovo telesno dr`anje ({to je ona veoma ve{to umela da uradi, mada nije bila svesna te svoje sposobnosti), iako ga je obilato osvetlila; ton njegovog glasa bio je ravan, bez ose}anja, ili se, mo`da, zbog udaljenosti pri~inilo da je tako.
	"Ja bih da po~nemo iz po~etka. Mislila sam da bi mo`da i ti voleo tako."
	Dok je trajalo njegovo }utanje, odbrojala je sedam jakih udara svog srca. Najzad on re~e: "O{ se vratim?"
	"Ne", doviknu mu ona, a on kao da postade, tog istog trena, malo manji: samo mal~ice manji. "Nego, mislim... `elela bih da navrati{ kod Orhi, jedno ve~e. Va`i?"
	"Va`i." To nije bio odjek.
	"Mo`da idu}e nedelje. I, kao, ja te ne poznajem. A ti ne poznaje{ mene. Po~nemo iznova."
	"Va`i", doviknu on opet. I najzad: "Voleo bih da te sretnem jednog dana."
	Htela je da dovikne: Pa, sre{}emo se, ali te re~i joj zastado{e u grlu; zato je samo mahnula, a onda, uvidev{i da on nju ne mo`e videti, iskora~ila iz svetili{ta, napolje, da bi se i sama na{la na vidiku, pod mekim nebeskim svetlom; odatle je mahnula ponovo, a onda gledala kako on nestaje niz Hodo~asnikovu stazu koja je od te ta~ke zaokretala o{tro prema kopnu.
	Onda pomisli: gotovo.
	Bila je umorna, bolele su je noge, ali iz nekog razloga nije joj se i{lo opet pod kupolu; sela je na glatku, ravnu stenu ispred ulaza u svetili{te, ritanjem zbacila cipele s nogu i odmah osetila olak{anje na novoste~enim `uljevima i plikovima.
	Sme{na stvar, kako zna{. Gotovo je, a ovo je bio on, a ona to nije shvatila sve do trenutka kad je rekao to 'Voleo bih da te sretnem jednog dana'.
	On bi hteo da ona napusti posao kod Orhi. I gle, ona sasvim neo~ekivano uvi|a da bi rado napustila zeznutu Orhideju i oti{la da `ivi bilo gde, samo da bude s njim.
	Smejurija jedna.
	Jedna velika mesingana plo~a, ili ne{to sli~no tome, ugra|ena je ovde u zid svetili{ta, i to nekako vi{e u dubinu zida; ona po~e dokono pipati to mesto, izgovaraju}i imena onih bogova koji su joj poznati. Ali, pazi ovo: plo~etina se malo pomi~e, kao da nije uzidana, nego vi{e, kao, oka~ena o ne{to. Ona podvu~e nokte pod donji rub, podi`e je, i vide vrtlo`enje boja: crvene i plave prelive, i ru`i~aste, i razne `ute i zlatnosme|e i zelene, i zelenkasto-crne, i druge kojima ne zna nazive.
	
	"Odmah, Va{a eminencijo", re~e Inkus, klanjaju}i se jo{ jednom. "Razumem sasvim, Va{a eminencijo, bi}u na sceni kroz jedan sat. Mo`ete imati potpuno poverenje u mene, Va{a eminencijo. Kao i uvek."
	Zatvorio je vrata polako i maltene be{umno, klanjaju}i se bez prestanka, i dobro se uverio da je jezi~ak vrata {kljocnuo i vrata se ~vrsto zatvorila, pa tek onda pljunuo. Posle ve~ere, kod Severnog Galeba, sasta}e se Krug; Gorkoslada je obe}ala da }e prikazati svima kakva je ~uda navodno postigla sa nekim matorim nosa~em koji - ona je to, tobo`, poverila Pateri Tusahu - sada nju obo`ava kao Ehidnu, Scilu, Molpu, Telksiepeju, Feju ili Sfiksu, ako mu se tako naredi, {to je sve navodno postignuto kompajlerom. Inkus je oduvek `eleo (nikada toliko silno kao sad) da vidi tako ne{to. Da vidi tog nosa~a sa odvrnutom plo~om na gornjoj strani glave i odvrnutim i skinutim celim licem. Bio je (re~e on sebi ljuto) vi{e nego silno `eljan da neposredno vidi upra`njavanje Gorkosladine tehnike, da bi je mogao uporediti sa svojom.
	Da li je zaista mogu}e da neko u~ita sebe - ili je cela stvar, zapravo, mnogo jednostavnija nego {to je on zami{ljao? U idealnom slu~aju, uvla~i{ se u ve{tine i znanja onih koji su na Kratkom Suncu bili programeri i izvla~i{ korist za sebe, kao {to majstor rvanja iskoristi snagu svog protivnika, toliko te{kog da ga ina~e ne bi mogao podi}i, i upravo pomo}u te snage ga tresne o zemlju.
	Ste`u}i zube i zarivaju}i malu pesnicu u dlan, Inkus poku{a da uveri sebe da }e ve~eras biti racija i da }e neki dobronamerni bog izludeti matorog Ustavicu tako da }e on, Inkus, biti po{te|en; ali to su bile gluposti, {to je njemu bilo savr{eno jasno. On ima pravo da ide ve~eras. Slede}i sastanak Kruga, posle ovog, bi}e tek slede}eg meseca, a na poslovima crne mehanike niko ne ula`e toliko mu~eni~kog truda kao on, Inkus - i niko ne daje sve ste~eno znanje svima ostalima sa toliko dobre volje; dakle, zaslu`io je ovo predstoje}e ve~e, zaslu`io desetostruko, pa i vi{e. Nema po{tenja, a ni pravde u svitku. Bogove je ba{ briga... ne, nije tako, oni su zlonamerni. Nema sumnje, oni njega aktivno mrze.
	On se besno sru~i u fotelju i zabode najbli`e pero krvni~ki u mastionicu.
	
	Dragi moj prijatelju Severni Galebe,
	moram ti sa dubokim `aljenjem javiti da je matori glupan smislio jo{ jednu potpunu koje{tariju samo da bi mi napravio dodatni posao. Moram da potegnem u Limnu ba{ no}as, jer, kao, nijedna druga no} ne bi bila odgovaraju}a. Treba da se upu{tam u razgovore sa ribarima i da tragam za jednom `enetinom (da, napisao sam `enetinom) koju nikad nisam video, a koja mo`da uop{te i nije tamo, i to sve samo zato {to su njegove bezvredne uhode pretrpele, opet i ponovo, potpuni neuspeh.
	Zato tuguj, prijatelju moj, za svojim saradnikom, za mnom, koji bi ove no}i bio s tobom kad bi mogao.
	
	Ovo 'za mnom' je potpis i vredi isto kao ono njihovo 'Ja'; ~ak i budala kao {to je Severni Galeb shvati}e toliko. Inkus brzo, ali sa zadovoljstvom, jo{ jednom pro~ita pismo, dive}i mu se i unose}i, mentalno, ispravke i dopune; najzad, zadovoljan, pocepa ga preko polovine, zgu`va i ubaci u mehanizam za spaljivanje. Izgledi da matori Ustavica ikada vidi to {to je tu bilo napisano i da prepozna njega, Inkusa, kao autora bili su maleni, ali ipak ne tako maleni da mu predostro`nost ne bi zabranila da napi{e na takav na~in ono {to stvarno misli. Dakle, nov, ~ist list hartije i novo tro{enje mastila; ali pero dr`ati u ruci na pogre{an na~in. Idemo:
	
	Dragi moj prijatelju,
	neodlo`ne du`nosti prisiljavaju me da se odreknem prijatne zajedni~ke ve~ere na koju si me tako ljubazno pozvao.
	
	Njegovo osobeno klinasto 'm' zamenjeno je {krabocijom koja li~i na sru{eno i raskokano 'E'. Odli~no - odli~no!
	
	Tebi je poznato, prijatelju moj, ili bi sa vi{e promi{ljenosti trebalo kazati da ti ne mo`e biti poznato, sa koliko radosti sam i{~ekivao da ~ujem jednostavan i neulep{an izve{taj o divnim pustolovinama na{eg prijatelja G-a. Sam G...
	
	Ne valja. Severnog Galeba }e ova upotreba mu{kog roda potpuno smutiti. Nema druge, treba svratiti do ku}e Severnog Galeba i ostaviti njegovom sobaru jasnu i glasnu poruku. Tu }e nastati izvestan utro{ak vremena i snage, ali ne bez nekog dobitka: mo}i }e postavljati pitanja tom sobaru, pa }e imati zadovoljstvo da sazna kad je taj nesre}ni hem poslednji put primio platu, i da gleda zbunjen izraz na tom licu. Taj sobar je bio izuzetno dobar, majstorski projekt; nikad Severni Galeb ne bi uspeo da ga sredi bez njegove, Inkusove, pomo}i.
	Ustav{i iz fotelje, Inkus o{tro zazvi`da. Pojavi se jedan debeli de~ak bri`nog izgleda, a Inkus mu re~e: "Treba mi brza nosiljka sa osam nosa~a da me odbaci do jezera. Neka glupa~a... ali nema veze to. Njegova eminencija ne}e odobriti upotrebu lebdilice, ali dr`i do brzine. Reci ljudima da }e biti samo jedan putnik, naime, ja. Mo`e{ me i opisati, ja nisam te`ak. Oni }e dobiti duple pare u Limni, a tamo }e biti slobodni. Na|i najbolje {to mo`e{, ali {to pre. A na mene se dotle strovaljuje stotine najhitnijih obaveza, koje moram... ma, pojuri! Brzo! Je l' te jo{ boli zadnjica? Bole}e jo{ ja~e, ako sad ne poleti{."
	"Da, Patera. Odmah, Patera. Ovoga trenutka." Klanjaju}i se, debeli de~ak izi|e, uveri se da su vrata dobro zatvorena, pa tek onda, majstorski, pljunu u }o{e.
	
	Svila je, o~aran, gledao kako se vrata otvaraju kao vrtlog pokretnih latica: ~inilo se da stvaraju visoki, zeleni hodnik koji se iza njih otkrivao. "Tek posle nekog vremena sam prepoznao taj ose}aj", re~e on Mamelti. "Tako sam se ose}ao kao malo dete, kad me je majka dr`ala neko vreme u rukama, a onda spu{tala." Za}utao je, zadubiv{i se u misli.
	"I sad smo u sasvim drugoj prostoriji, mnogo dublje ispod zemlje. Zaista neobi~no! Postoji li neki na~in da spre~imo Hamerstona da pomo}u iste ove stvari krene dole za nama?"
	Mamelta strese glavom, ali Svili nije bilo jasno da li ona time iskazuje odricanje ili samo ho}e da razbistri glavu. "^udno... Da li jo ovo jo{ jedan san?" upita ona.
	"Nije san." On ustade sa gomile ~elika. "Nije san. Izbaci tu misao sasvim iz glave. Jesi li mnogo sanjala dok si bila tamo gore?"
	"Ne znam koliko dugo je trajalo. [ta ako sam usnila po jedan san u svakih sto godina...?"
	Svila izi|e u hodnik. Tu je, ne mnogo daleko od vrata sa laticama, postojao nekakav bunar: okomito okno puno sumraka, niz koje se moglo po}i zavojitim stepenicama. On pro{eta hodnikom da ga malo razgleda, oseti ne{to kroz istanjeni |on jedne cipele i sa`e se da to uzme.
	Bila je to karta.
	"Vidi ovo, Mamelta!" Podigao je zlatnu kartu da ona vidi. "Novac! Moja sre}a se o~igledno pobolj{ala otkad sam tebe sreo. Neki bog se osmehuje na tebe, pa i na mene zbog toga {to sam s tobom."
	"Nije to novac."
	"Jeste", re~e joj on. "Jeste li vi imali neku drugu vrstu novca u Svitku kratkog sunca? Mi ovakav koristimo u Vironu, a primaju ga i trgovci iz drugih gradova, pa zato pretpostavljam da su kartice i njihov novac. Ovim bi se mogao kupiti, na primer, jedan dobar jarac za Pesa - ili ~ak bela ovca, ako cene na pijaci malo vi{e padnu. Iseci ovo na sto komadi}a, i svaki dobijeni kvadrati} bi}e jedna para, to jest jedan bit. Za jednu paru dobije{ dve velike glavice kupusa ili {est jaja. Dobro, ho}e{ li ti izi}i odatle? Ja ne verujem da }e ta pokretna soba tonuti iole dublje."
	Ona ustade i do|e za njim, u hodnik.
	"Mejtera Mermer pamti kratko sunce. Nastoja}u da te upoznam s njom. Siguran sam da }ete vas dve imati mnogo zajedni~kog."
	Po{to Mamelta ni{ta nije uzvratila, on upita: "Da li bi mi htela pri~ati o tvojim snovima? To bi moglo pomo}i. O ~emu si sanjala?"
	"O ljudima poput tebe."
	Svila se nagnu preko ograde okomitog da pogleda dole. Na prvih {est stepenika bejahu upisane re~i, i to na svaki stepenik po jedna:
	
	ONAJ KO SILAZI SLU@I PESU NAJBOLJE
	
	"Pazi ovo", re~e on. Ali Mamelta nije pogledala dole, a on upita: "Ko su bili ti ljudi u tvojim snovima?"
	]utala je tako dugo da je on zaklju~io da odgovor uop{te ne}e dobiti. Pro{ao je kroz otvoreno mesto na ogradi i si{ao na prvi stepenik. "Na svakom ovom po ne{to pi{e", re~e joj. "Slede}i niz poru~uje: 'Svoju }u decu podu~avati kako sam Pesov plan sprovodio.' Sigurno je na dnu neko Pesovo svetili{te. Jesi li raspolo`ena da ga vidi{?"
	"Poku{avam da... smislim na~in da ti ka`em. Mi nismo govorili. Re~ima. Sad se moram prise}ati govorenja re~i. Jer ja ti ne{to ka`em, a ti ne ~uje{. Moram i da pokrenem usta i jezik... i da pravim ovu buku u grlu."
	"To ti odli~no uspeva", re~e joj Svila sa toplinom. "Uskoro }emo morati opet da krenemo gore, ali ne}emo pomo}u te iste sobice, jer bi nas ona vratila, pretpostavljam, u dvoranu iz koje smo po{li. A ja se moram vratiti u tunele ispod Limne i tamo na}i pepeo iz mantejona. Uop{te nisam siguran da imamo dovoljno vremena za obilazak tog svetili{ta dole, za recitovanje molitava i tako dalje. [ta misli{ o tome?"
	"Ja..." re~e Mamelta, za}uta i ostade zure}i u jednu ta~ku.
	"Patera [tuka, moj prethodnik, ~ovek izuzetno pobo`an, ponekad je u snu izvikivao imena", re~e joj Svila. "De{avalo se da probudi mene, koji sam spavao ~ak u drugoj sobi. Mislim da se ti sada, mo`da, pla{i{ da govori{ glasno, zato {to misli{ da je i ovo neki san i da bi mogla probuditi spava~e. Ali nije san, ne}e{ probuditi nikoga."
	Klimnula je glavom; taj pokret bio je jedva primetan. "Mo`da sam u po~etku dozivala. Jedna je bila mala, Monarhova druga k}er. To je ona koju ste vi|ali kako ple{e."
	"Molpa?" predlo`io je Svila.
	"Pamtim da sam je ~esto vi|ala kod ku}e, plesala je kroz moje snove. Bila je predivna igra~ica, ali mi smo joj klicali iz drugog razloga, zato {to smo se pla{ili. Mogao si videti u njenom licu da je gladna onakvog klicanja kakvo su druge dobijale."
	"Mo`da je Pes taj koji ti daje svoju posebnu naklonost", zaklju~i Svila. "Uistinu, svi su izgledi da je tako, jer nas je pokretna sobica odvela pravo pred ovo njegovo svetili{te. Ako je tako, on }e se sigurno uvrediti ako ne si|emo u posetu svetili{tu, posle svega {to je u~inio za nas. Zar ne}e{ po}i sa mnom?"
	Ona stade uz njega, na prvi stepenik nadole. Po|o{e zajedno unutra, rame uz rame, niz spiralu, gledaju}i u tankom sloju pra{ine na stepenicima otiske stopala onih koji su tu pro{li pre njih i pomalo drhte}i na hladnom vazduhu okomitog tunela koji se, dok su se niz njega spu{tali, sve vi{e su`avao i postajao sve mra~niji.
	Pre nego {to su stigli do pola puta, slabi miris truljenja navede Svilu da po~ne da pomi~e nozdrve; ~inilo se da neki oltar nije valjano opran i pro~i{}en, pa on odlu~i da ga sam o~isti, ako na dnu zaista na|e svetili{te sa takvim oltarom.
	Mamelta je po~ela zaostajati za njim. Sada ipak dodirnu mi{icu njegove ruke. "Je li ono hamerston?"
	Svila se okrete da je pogleda. "Hamerston? Gde?"
	"Tamo dole." Pokazala je, neodre|enim pokretom, na dno tunela. "Je~i? Neko je~i."
	Svila stade da oslu{ne; zvuk je bio tako tih, da on nije mogao biti siguran da li mu se, mo`da, samo pri~injava. Avetinjsko zavijanje, koje se uzdizalo i spu{talo, ali uvek na ivici izme|u ~ujnosti i ne~ujnosti, uz povremeno maltene potpuno nestajanje.
	Nije bilo ni{ta glasnije na dnu, gde je vojnik le`ao. Svila uhvati mrtvaca za mi{icu leve ruke i prevrte ga na le|a, otkrv{i, pri tom, da vi{e nije onoliko jak kao {to je bio. Zup~asta rupa veli~ine palca videla se na ~ovekovim plavo obojenim prsima.
	Kad je do{ao do daha, Svila re~e: "Odmakni se ti malo, Mamelta. Retko se de{ava da hem posle trenutka smrti eksplodira, ali izvestan rizik uvek postoji." ^u~nuo je i uklonio, pomo}u krakova ~eli~nog krsta, mrtva~ev {titnik za lice. Po~e jednim krakom oprobavati spojeve, ali nigde se ne pojavi elektrolu~no varni~enje. Svila odmahnu glavom.
	"On je ma{ina." Gledala je ~ovekovu ranu. "Robot?"
	"Vojnik. Ali ja jo{ nikad nisam video plavog. Na{i su prekriveni mrljama zelene, sme|e i crne boje; valjda je ovaj iz nekog drugog grada. Bilo kako bilo, ovaj je odavno mrtav, a u svetili{tu postoji jo{ neko, `iv, i taj neko trpi bolove."
	Masivna vrata na jednom zidu uspravnog okna bila su od{krinuta. Svila ih otvori i u|e u svetili{te, koje je (na njegovo zaprepa{}enje) bilo kru`na sala, celih trideset lakata visoka, sa ve}im brojem mekanih divana. Tavanica, pod i kru`ni zid bejahu prekriveni staklima i instrumentima za o~itavanje bo`anskih pojavljivanja. Svako staklo bilo je energizovano; na svima njima jedna se ista stvar njihala, stvar nalik na lobanju, ali sva u dronjcima. To svakako vi{e nije bilo lice, ali je~alo je.
	On pljesnu {akama. "Monitore!"
	Iz lica provali{e neki brbljavi zvuci, iz rupe nepravilnog oblika koja se otvarala i zatvarala tu, negde, na njemu; zvuci se uzdigo{e do prodornog, silovitog piska, a na sredini poda sobe naglo se, uz tresak, otvori{e jedna polo`ena vrata, otkriv{i prolaz nadole.
	"Ovo ho}e da ti u|e{ u nos", re~e Mamelta.
	Svila pri|e tom novom oknu i pogleda dole. Na dnu, pedeset lakata ni`e, plovile su tri blistave ta~ke, ali neprestano zajedno, kao da su povezane. Neodoljivo su ga podsetile na sli~ne svetlosti koje je video u snu, na dnu, tobo`, Fidejinog groba. ^ekao je dok nisu nestale i dok se namesto njih nije pojavila samo jedna iskra. "Ja }u dole."
	"Da. Ono ho}e to."
	"Ko, ovaj monitor? Ti si njega razumela?"
	Odmahnula je, jedva primetno, glavom. "Videla sam ovo. Odlazak na brod koji }e nas podi}i u 'Svitak'."
	"Ne mo`e ovo biti nikakav brod", re~e Svila. "Ovo svetili{te je ugra|eno duboko u stenoviti masiv, nema sumnje."
	"Ovo je pristani{ni ulaz", progun|a ona, ali Svila je ve} seo na rub kru`nog otvora i po~eo se spu{tati; ispod njegovih nogu bile su metalne pre~age o~igledno tome namenjene. Najzad je dospeo do jednog providnog mehura iz koga se otvarao pogled na mra~nu ravnicu od golog kamena. Zagledao se netremice u to prostranstvo, a onda se neki bezimeni mentalni mehanizam podesio, i te iskre koje plove ispod konkavnog kristalnog poda postado{e - ne naprosto daleke, nego beskona~no daleke: fenjeri i vatre novih nebeskih zemalja.
	"Pese veliki..."
	To bo`ansko ime ovde je zazvu~alo prazno i glupo; ime koje je Svila celoga `ivota pominjao bez ijednog trena sumnje u njegovu valjanost. Veliki Pes nije ovoliko veliki, nije kao ovo {to se odavde vidi. Veliki Pes nije bog, ovde, napolju.
	Svila proguta, na suvo i na prazno, onda dohvati jednom rukom gamadion koji mu je visio oko vrata i iscrta, njime, znak sabiranja u vazduhu ispred sebe. "Ovo je ono {to si mi pokazao, zar ne? Ono {to sam na igrali{tu video. Crni somot i raznobojne iskre ispod mojih nogu."
	Zauzvrat mu sti`e, ili mu se bar tako u~inilo, potvrda, iskazana bez ijedne re~i.
	To ga je u~vrstilo ja~e nego {to bi i{ta drugo moglo. Odvoji prvo jednu {aku od ledenih gvozdenih pre~aga i obrisa je o tuniku; zatim, na isti na~in, drugu.
	"Ako je volja tvoja da umrem, onda }u i umreti, znam; ne bih se ni usprotivio. Ali, kad si mi na igrali{tu pokazao ovo, zatra`io si od mene da spasem na{ mantejon i zato te molim da mi dopusti{ povratak u... u svitak kakav je meni poznat. Ponudi}u ti belog bika, kunem se, ~im budem u mogu}nosti da ga kupim."
	Ovog puta nije bilo nikakve reakcije.
	Osvrtao se; neke ta~kice blistale su crveno, druge topaznom `utom bojom, neke su bile ljubi~aste, a mnoge kao dijamanti. Ponegde je video ne{to nalik na obla~i}e ili maglice svetlosti. To su celi gradovi, sigurno. Sumorna ravnica bila je sva izrova{ena, kao obrazi deteta koje je pre`ivelo velike boginje i daleko jalovija od golih litica i stena Hodo~asnikove staze; nigde nijednog drveta, ni cveta, ni travke, ni trun~ice mahovine.
	Svila je ostao na poslednjim pre~agama, zagledan dole, u iskri~avi mrak, sve dok ga Mamelta, koja se spustila za njim, nije dodirnula stopalom po glavi, da bi mu privukla pa`nju; on se iznena|eno tr`e, brzo pogleda ka njoj, a onda jo{ br`e spusti pogled, posti|en prizorom njenih obna`enih bedara.
	"Ono koje si na{ao? Ustanovila sam gde pripada. Daj meni."
	"Done}u ti", re~e on. Poku{a se penjati i otkri da su mu ruke sada hladne i krute. "Misli{ na zlatnu karticu?"
	Nije odgovorila.
	Sve sobe bile su malene, sve osim jedne sa mno{tvom divana pore|anih u krug; ta je bila valjkasta i veoma visoka, vi{a od glavne kule Velikog mantejona, koja stoji naspram Prolokutorove palate na Palatinu. Iznad te vrlo visoke prostorije na|o{e jo{ jednu; u njoj se Svilina peta okliznu na ne{to malo, belo, trulo. Tog trenutka mu je bilo jasno odakle poti~e taj sveprisutni miris raspadanja. Desetak takvih komadi}a mrtvog tkiva bilo je razbacano po podu. Pitao je Mameltu {ta su; ona se sagnula da osmotri jedan komadi} i rekla: "Ljudsko."
	Sagnuo se i on da ispita drugu takvu grudvicu i prepoznao grubu crnu pra{inu u kojoj je le`ala; ugla~ani metalni orman koji se uzdizao iznad tog mesta i u kome je verovatno bilo na hiljade ili na desetine hiljada ovakvih 'grudvica', bio je nekada za{ti}en Pesovim pe~atom, kao i dvorane u kojima su Mamelta i mnogi drugi biolo{ki ljudi spavali u stoje}em stavu; ali pe~at je razbijen, a embrioni nemarno razbacani unaokolo. U sholi su Svilu u~ili da ~ak i samo nedoli~no pominjanje bo`jih imena smatra svetogr|em; {ta bi, onda, trebalo re}i za ne{to ovakvo? On se strese i pohita za Mameltom.
	U jednoj sobici, tako maloj da su se neminovno morali gurati jedno uz drugo, ona uperi prstom u jedan ram i `ice koje su odatle visile. "Evo tog mesta. Ne}e{ ti znati kako se to priklju~uje. Ja }u."
	Obuzet radoznalo{}u, ali i o{amu}en plja~kom Pesovog bogatstva koju je malo~as video, Svila joj dade zlatnu karticu. Mamelta prika~i tri metalne {tipaljke na nju, a onda se zagleda u jedno staklo na tavanici. "Ovo je druga vrsta", re~e ona. Sagnula se i ugurala karticu u jedan ram blizu poda, u visini njenih sko~nih zglobova. "Daj da ih vidim sve."
	Dao ih je; ona je svaku zlatnu karticu prvo isprobala na isti na~in kao i prvu. Radila je polako; na mahove se ~inilo da nije sigurna u svoje odluke, ali na kraju joj je uvek sve uspelo. Dok je radila, u staklu se uobli~ilo jedno slomljeno, sivo lice. "Je li vreme?" upita lice - i opet: "Je li vreme?" Svila odmahnu glavom, ali lice je nastavilo da pita.
	Mamelta re~e Svili: "Ako ima{ jo{, mora{ mi ih dati."
	"Nemam. Preostalo nam je nekoliko posle Fidejinog obreda i dve od tri koje je Krv dao za prino{enje `rtve i evo, dao sam ti ih sve, kao i ovu koju pred tobom na|oh. Sve, samo da popravi{ ovaj jadni monitor. Pojma nisam imao da je novac..."
	"Moramo imati vi{e", re~e Mamelta.
	Klimnuo je glavom. "Svakako je za spasavanje mog mantejona potrebno vi{e. Mnogo vi{e od deset. Me|utim, ako ja sad uzmem nazad ovih deset, njemu ne}e biti ni{ta bolje nego kad smo stigli." Iscrpljen, Svila se nasloni na zid; seo bi, da je mogao.
	"Jesi li jeo? U brod je ukrcana hrana."
	"Moram opet da si|em onamo." Strogo je suzbio iznenadno zadovoljstvo koje je osetio zato {to je ona ispoljila takvu brigu za njega. "Moram opet videti. Ovaj monitor... Je li ovo zaista nekakav brod?"
	"Nije kao 'Loganov kamen'. Ovaj je manji."
	"Ali je njegov monitor, bar, bio u pravu za jednu stvar - ono {to sam video sa pramca bilo je zaista namenjeno mojim o~ima. Ali i ti si u pravu. Treba prvo da jedem. Nisam jeo jo{ od... jo{ od onog jutra kad smo po{li na jezero; to je, valjda, bilo ju~e. Tada sam pojeo pola kru{ke, vrlo brzo, pre na{ih jutarnjih molitava. Nije ~udo da sam toliko umoran."
	Mamelta je jela sa vidnim u`ivanjem. Tanjiri su bili maleni, omotani nekim tankim, mutno-providnim materijalom; njih dvoje su lju{tili i bacali te omota~e, pri ~emu su tanjiri}i i njihova sadr`ina postajali vru}i, maltene suvi{e vru}i da se dr`e u rukama. Pokazalo se da su tanjiri}i izra|eni od presovanog, tvrdog, ali krtog peciva, tako da su njih dvoje halapljivo pojeli ne samo jela, nego i tanjiri}e. Sedeli su jedno uz drugo na jednom od mnogobrojnih divana, jo{ i sad podrhtavaju}i od hladno}e, zahvalni za tu toplinu u rukama; a monitor je neprestano pitao: "Je li vreme? Je li vreme?" toliko puta, da ga Svila vi{e nije ni ~uo. Mamelta mu je dala neko isprepletano povr}e duboke zelene boje, ~iji ga je ukus podsetio na onu sivu gusku koju je ponudio bogovima na dan kad je do{ao u Ulicu sunca; on je Mamelti, zauzvrat, dao tanjiri} u kome je bio kola~ tamnozlatne boje, iako se ~inilo da je ve} presita.
	"E, sad }u opet si}i u pramac", re~e joj on. "Mo`da se nikada ne}u ovde vratiti; bilo bi mi nepodno{ljivo da ne odem ponovo, da se uverim da sam stvarno video ono {to sam video."
	"Trbuh 'Svitka'?"
	Klimnuo je glavom. "Da, ako ti `eli{ tako da ga zove{ - i ono {to se prostire izvan tog trbuha. Ti mo`e{ ostati ovde, ako ti je potreban odmor, ili oti}i, ako nisi raspolo`ena da me ~eka{. Mo`e{ zadr`ati moju mantiju, ali mi samo ostavi ovde pernicu, ako ode{. U d`epu je."
	Ostalo je jo{ malo hrane i jedan nepojeden deo jednog tanjira; ali i Svila je bio sit. On ustade i otrese mrvice sa tunike ubrljane pepelom. "Kad se vratim, mora}emo - ili }u morati ja sam, ako ti ode{ - da krenemo opet u tunele, da bih na{ao azof koji sam tamo ostavio kad sam sreo vojnike. Upozoravam te da }e to biti strahovito opasno. Ima tamo stra{nih `ivotinja."
	Mamelta re~e: "Ako nema{ jo{ karata, mo`da postoje neke druge popravke koje bih ja mogla obaviti." Okrenuo se da ode, ali ona je htela jo{ ne{to da ka`e. "To je moj posao. Deo, barem, mog posla."
	Pre~age su mu poslu`ile kao merdevine, jednako kao i pri prvom spu{tanju; ta~kice nezamislivo daleke svetlosti bile su iste, ali ipak i nove. Ovaj brod iz drugog svitka ipak jeste i svetili{te, re~e Svila sebi i osmehnu se. Zapravo, predvorje jednog svetili{ta koje je ve}e od svitka celog i posve}eno bogu ve}em i od samog velikog Pesa.
	U prozirnom mehuru bila su ~etiri divana, pri~vr{}ena naglava~ke oko otvora kroz koji se u mehur ulazilo. Sa njih su visili debeli, upleteni kai{evi za pritezanje ljudi; ve} je primetio takve na divanima u sobi gde su Mamelta i on sedeli i jeli. Videv{i ih sada, on pomisli na robove i na la|e namenjene hvatanju robova, koje, navodno, plove po rekama {to se ulivaju u jezero Limnu.
	Razmi{ljaju}i da kai{evi koji su mogli zadr`ati robove naglava~ke sigurno mogu dr`ati i njega, Svila dohvati jedan od njih i pri~vrsti ga na takav na~in da je mogao nogama napred u}i u mehur i stati dole, na kai{, ipak ne ispu{taju}i poslednju metalnu pre~ku iz jedne ruke.
	Kad je, ovo uradiv{i, opet pogledao oko sebe, vide da se ne{to sasvim novo po~elo de{avati. Dok on nije pazio, stenovita ravnica silno je izbledela, ali su se na nekim mestima na njoj pojavile i trake dubokog crnila. Izvijaju}i vrat da pogleda iza sebe, on vide da se iza najdaljih prostora ravnice pomalja tanki polumesec zaslepljuju}e svetlosti i u~ini mu se da to Izvana{ hvata celi svitak jednom rukom, kao {to bi ~ovek mogao uhvatiti neki {tap - ali rukom neizmerno ve}om; a ovo se samo vr{ak nokta jednoga prsta pojavljuje.
	Prestra{en, on pobe`e gore, uz pre~age.
	
	11. NEKA SVO\ENJA
	"Njorka! Jesi li me zaboravio?"
	On je do tog trenutka mislio da je sasvim sam, na ovoj vetrovitoj Hodo~asnikovoj stazi kojom se spu{ta mukotrpno ka Limni. Ve} dvaput se zaustavljao da predahne; sedao je na belo obele`ene stene i razgledao nebeske zemlje u visinama. Njorka je ~esto bio izvan ku}e, sam, na no}noj strani; kad je imao vremena, rado se bavio ovakvim osmatranjima. Pratio je pogledom srebrne niti reka iz kojih nikad ne}e piti vodu, istra`ivao je u svojoj ma{ti nebrojene nepoznate gradove tamo gore, u kojima je za lopove plen (tako je voleo da zami{lja) znatno bogatiji. Nije poverovao da }e [enila zaista provesti celu no} u Scilinom svetili{tu, iako je ona to tako uporno tvrdila; ali nije ni pretpostavio da }e ga ovako susti}i. Do~arao je sebi sliku [enile kakva je bila kad su stigli do svetili{ta: stopala su je bolela, bila je umorna, lice sjajno od znoja, malinove kovrd`e na glavi pretvorene u mokru, zapetljanu masu, a sladostrasno telo klonulo kao buket cve}a na grobu.
	Ipak, bio je siguran da je sada iza sebe ~uo njen glas. "[enila!" povika on. "Jesi li ti?"
	"Ne."
	Ustao je, ni{ta ne shvataju}i i povikao iz sveg glasa: "[enila?"
	Odjek mu se vrati od stena: jedan, dva, tri sloga njenog imena.
	"Ne}u te ~ekam, [enila."
	Mnogo bli`e: "Onda ~ekam ja tebe kod slede}eg kamena."
	[ta se to ~uje, da li ki{a dobuje po stenama? On opet pogleda gore, u nebo bez ijednog obla~ka. Zvuk se poja~a: neko tr~i Hodo~asnikovom stazom iza njega. Njegove o~i, koje su malo~as pratile putanje reka, sada isto tako po|o{e krivudavom putanjom uzbrdo kroz goli kr{.
	Pri jasnoj nebeskoj svetlosti ugledao ju je ve} slede}eg trenutka, mnogo bli`e nego {to je pretpostavljao. Suknju je bila zadigla visoko na butine; njene ruke i noge 'pumpale' su kao u zahuktalog atlete. Najednom ona nestade u senci jedne stene nadnete nad stazu - samo da bi slede}eg trena izletela otud kao kamen izba~en iz pra}ke i sjurila se pravo ka njemu. U~ini mu se, na tren, da ona svakim korakom hvata sve ve}u brzinu i da nikad ne}e stati, niti usporiti, niti ~ak prestati da ubrzava. Blenu}i otvorenih usta, on joj se skloni s puta.
	Projurila je pored njega kao vihor; disala je na {irom otvorena usta, pri ~emu su joj zubi blistali; o~i su joj bile iskola~ene kao da }e svakog trena ispasti iz glave. Jo{ ~as i ona nestade me|u kr`ljavim drve}em.
	On pote`e igli~ar, proveri da je jedna iglica ve} u cevi i otko~i ga, pa po~e nastupati niz stazu, oprezno, spreman da puca. Je~anje vetra donese mu zvuk platna koje se cepa i [enilinog te{kog, promuklog disanja.
	"[enila?"
	Odgovor ni sad nije stigao.
	"[enila, izvini."
	Imao je ose}aj da ga u senkama ~eka neka ~udovi{na zver; govorio je sebi da je to budala{tina, ali nije se mogao otresti tog predose}anja.
	"@ao mi je, [enila. Odvratno sam postupio. Trebalo je da ostanem uz tebe."
	Pola lanca dalje, senke su se sklopile oko njega. Zver je jo{ vrebala, sada bli`e. On odveza bandanu i njome otre znoj sa ~ela. U trenutku kad je zgu`vanu bandanu gurao u d`ep, primeti [enilu kako sedi sasvim naga na jednom belom kamenu, pod nebeskim svetlom. Pred njenim nogama le`ala je hrpica tkanine: njena crna haljina i bledo donje rublje. Jezik joj je toliko visio nadole iz usta, da se ~inilo kao da li`e sopstvene grudi.
	On stade, ~vr{}e ste`e pi{tolj.
	Ustala je i krenula krupnim koracima ka njemu. On uzma~e u dublju senku i uperi igli~ar u nju; ali ona, bez re~i, pro|e pored njega, pa kroz neki trnoviti `buni} bez li{}a, do ruba provalije. Tu je stala i sekund ili dva mirovala, sa rukama podignutim iznad glave.
	Onda se bacila naglava~ke u dubinu; posle izvesnog razmaka, koji se njemu u~inio predug, za~uo se tihi pljusak.
	Tek nadomak provalije on zako~i oru`je i vrati ga pod opasa~. Nikada se nije pla{io visina; ali sad, pogledav{i sa visine od stotinu lakata ili vi{e ka vodi obasjanoj nebeskom svetlo{}u, on oseti strah.
	Nje nije bilo tamo. Talasi pokrenuti vetrom juri{ali su, pene}i se na vrhu, na stene, kao krda konja sa belim grivama; ali ona nije bila me|u njima.
	"[enila?"
	Ve} je hteo da se okrene, kad iz jednog talasa izroni njena glava. "^eka}u te", doviknu mu ona, "tamo." Samo za tren ruka - jedna od mnogih, izgledalo je - pokaza uporedo sa stenovitom obalom, ka rasutim svetlima Limne.
	"Ruke?"
	To pitanje je graknuo Oreb, iza jednog kr`ljavog `buna desno od Njorke.
	Njorka uzdahnu. Obradovao se {to je dobio dru{tvo, ali se onda i zastideo {to se obradovao. "A-ha. Preveliki broj ruku." Opet obrisa znoj sa lica. "Ali, ne. To je bilo samo kobajagi. Talasi, zna{, pa se ruka pri~inila kao da ispod ima jo{ nekoliko ruku, kao izme|u vi{e ogledala. Jesi ti na{o Pateru?"
	"Cila jede."
	"Scila jede? Aha. Ajde, penji se na moje rame, nosim te do Limne."
	"Voli tica?"
	"Pahhh... valjda. Ne}u ti ni{ta, ako me to pita{, ali ti si vlasni{tvo Paterino i vrati}u te njemu, ako ga ikad na|emo."
	Oreb uzlete iza `buna i slete na Njorkino rame. "Mala voli? Sad voli?"
	"[enila? Sigurno da te voli." Njorka zastade. "A, u pravu si. To sad nije ona, jel tako?"
	"Nije, nije!"
	"Dabome da nije." Njorka klimnu glavom, sam za sebe. "To je neki vrag koji samo li~i na [enilu. Jeote. Ja stvarno ne znam da l' voli ptice. Ako bi moro da naga|am, reko bi da ih voli za doru~ak i ru~ak, ali da za ve~eru o}e ipak ne{to ja~e. Be`a}emo mi od tog ~uda ako budemo mogli."
	Bio je umoran i vukao je noge, pa ipak mu se ~inilo da leti preko slede}ih krivina staze. Radije bi na svakoj nizbrdici i uzbrdici proveo po mesec dana, kad bi mogao. Gegao se stazom polako, slede}i sat, ali mu se ~inilo da je to vreme proletelo kao jedan minut. Iako mu je Oreb, na ramenu, pravio dru{tvo, Njorka se retko kad osetio toliko usamljen.
	"Na{la sam!" prasnuo je [enilin glas, njemu prakti~no u uho; on odsko~i, a Oreb graknu. "Ume{ li da pliva{? Ima{ li na sebi neke vredne stvari koje bi se o{tetile u vodi?"
	"Plivuckam pomalo", priznade Njorka. Stao je kao skamenjen i sad je pogledom poku{avao da je prona|e; nije mu bilo lako da zadr`i vlastitu ruku koja je htela da po|e ka pi{tolju. Opet je progovorio, pla{e}i se da }e po~eti da muca. "I imam nekoliko stvar~ica."
	"Onda nam treba ~amac." Kao izmaglica sa jezerskih voda, uzdigla se izme|u njega i pla`e zakr~ene stenama - gledao je na pogre{nu stranu. "Nisi ni po~eo da shvata{ ni{ta od ovoga, a? Ja sam Scila."
	Bila je to, za Njorkin um, tvrdnja tako ogromno zna~ajna, da on nije mogao ni zamisliti da bi ijedno stvorenje imalo dovoljno drskosti da tako ne{to ka`e la`no. Pade na kolena i po~e mumlati molitvu.
	"Ne, nego se ka`e: 'Divna Scilo'", re~e mu njegovo bo`anstvo, "i to prekrasna na vodama, a ne `eno iz vode. Ako ve} mora{ trabunjati te gluposti, bar ih trabunjaj ta~no."
	"Da, Scilo."
	Dohvatila ga je {akom za kosu. "Ustani! I prestani cvileti, {ta si utanjio tu. Provalnik si i siled`ija, mo`e{ biti od koristi. Ali samo ako postupa{ ta~no po mojim uputstvima." Nekoliko trenutaka besno je zurila u njega, o~ima koje kao da su htele da prenesu vatru u njegove o~i. "Ni sad ne razume{. Gde da na|emo ~amac? Valjda ima oko ovog sela. Zna{ li?"
	Uspravan, bio je za glavu vi{i od nje; `eleo je da se nekako sagne, poguri. "Ima tamo ~amaca za iznajmljivanje, divna Scilo. Imam ne{to para."
	"Ne poku{avaj me zasmejavati. Ne}e ti to nikakvog dobra doneti, upozoravam te. Po|i za mnom."
	"Da, Scilo."
	"Ptice ne volim." Dok je to govorila, nije se potrudila da se osvrne i pogleda Oreba. "Pripadale su tati, a sad pripadaju Molpi, a takve pti~urine kao ova, malom Hieraksu. Zna{ da sam najstarija?"
	"Da, svakako da znam, divna Scilo." Njorkin glas bio je za ~itavu oktavu previsok; on sad pro~isti grlo i potrudi se da bolje ovlada sobom. "Tako nam je Patera [tuka uvek govorio u palestri."
	"[tuka?" Osvrnula se i pogledala ga. "Dobro je to. Da li je on naro~ito odan meni?"
	"Jeste, divna Scilo. Naime, bio je. Ali je umro."
	"Nebitno."
	Ve} su si{li do po~etka Hodo~asnikove staze; ulica ispred njih bila je obasjana potmulim sjajem iz prozora kr~mi i restorana. Pozni ve~eravaoci koji su hodali ka svojim iznajmljenim krevetima piljili su nepristojno u [enilinu golotinju, ili su odlu~no gledali u svakom drugom pravcu osim ka njoj.
	"[estoro dece posle mene! Tata je bio uvrteo sebi u glavu to za mu{kog naslednika i ono drugo, da nikad ne umre." Neki pijani kirid`ija poku{a da je {tipne za bradavicu jedne dojke; ona mu zabode pal~eve u oba oka i ostavi ga da cvili u uli~nom slivniku. "Molpa je bila samo jo{ jedna devoj~ica, onda je do{ao Tartaros i moglo se o~ekivati da }e on biti dovoljno dobar. Ali, ne, nego je morao do}i i mali Hieraks, pa ni on nije bio dovoljan, zato jo{ tri curice, a posle toga... Nego, vi ste valjda znali da mi mo`emo ovako da vas preuzimamo?"
	Oreb graknu: "Mala?" Ali ona ni~im ne pokaza da ga je ~ula.
	Njorka progun|a: "Ja nisam znao da se to i sad mo`e doga|ati, divna Scilo."
	"To je na{e pravo, ali ve}ini nas je za taj posao potrebno staklo ili prozor. To su va{e re~i za terminale. Ali celo ovo jezero je moj terminal, {to mi daje poprili~nu mo} u ovom predelu."
	Nije gledala u njega, ali Njorka, svejedno, klimnu glavom.
	"Ali odavno nisam bila ovde. Ova `ena je kurva. Nije ~udo {to se Kipris zaletela ba{ na nju."
	Njorka opet klimnu glavom, pokorno.
	"Mi smo se na samom po~etku podelili, s tim da tata bude bog svega - {to je njegovo ime i zna~ilo - i da bude gazda svima ostalima. Vidi{? Gde su ~amci?"
	"Ako skrenemo na slede}em uglu i po|emo malo nizbrdo, mo`da }emo na}i nekoliko, divna Scilo."
	"Me|utim, on je sada mrtav. Izbrisali smo ga iz jezgra pre nekih trideset godina. Mama je dobila pravo da bira, kao slede}a glavna, pa je izabrala celu unutra{nju povr{inu. Ja sam znala da }e se ona uglavnom zadr`avati na kopnu, pa sam uzela vodu. U to vreme sam mnogo ronila. Molpica je uzela umetnosti, {to se i moglo o~ekivati." [enila zaokrete oko ugla, pogleda niz uli~icu, u vide ribarski ~amac privezan za gat. Pokaza prstom. "U onom ~amcu ve} je jedan ~ovek. Dvojica, a jedan je augur. Savr{eno! Ume{ li sa jedrima? Ja umem."
	Pes mrtav! Njorka ni o ~emu drugom nije mogao razmi{ljati.
	"Ne ume{? Onda ih nemoj ubiti. Htela sam re}i da smo uzeli nova imena, koja }e odgovarati. Tata je prvo bio Tifon, dok smo bili kod ku}e, pre ovoga. Pojma nismo imali da je on dozvolio i njoj da bira. Ona je izabrala ljubav, kakvo iznena|enje. I uz ljubav dobila i seks i sve prljavo. U po~etku se nije mnogo petljala u stvari, jer je znala da..."
	Patera Inkus je ~uo njen glas i podigao glavu.
	"Ti! Augure. Pripremi isplovljavanje", re~e [enila i jurnu napred kao sprinter. Zaletela se u gustu senku jedne {upe za usoljavanje, a ve} slede}eg trenutka Njorka vide njen skok - znao je da ona nikada ne bi mogla tako poleteti da nije posednuta - i doskok na palubu koji se zavr{io kolutom napred, preko glave.
	"Rekla sam, spremajte se da isplovite. Jeste li gluvi?"
	Levom rukom udarila je augura, a desnom ribara. Zazvu~alo je maltene kao da su se zalupila dvoja vrata. Njorka pote`e igli~ar i pohita za njom.
	
	Jo{ jedno vrelo jutro: vru}e kao vatra. Mejtera Mermer se hladila jednom {tampanom bro{urom. Mora biti da u njenim obrazima postoje namotaji; dodu{e, nije vi{e sposobna da pozove u memoriju planove obraza, ali, ipak, gotovo je sigurna da su namotaji tu. Glavni namotaji su joj u nogama, a po jedan pomo}ni u svakom obrazu; na tom mestu fluid koji prenosi njenu snagu, ovo malo snage {to je jo{ preostalo, dolazi (naime, trebalo bi da dolazi) u bliski dodir sa titanijumskom plo~om njenog lica, koja je, opet, u bliskom dodiru sa vazduhom kuhinje.
	Ali bi taj vazduh morao biti hladniji.
	Ali, ne, ne mo`e ni tako biti. Ona je svojevremeno izgledala - maltene je sigurna da je izgledala - sasvim kao biolo{ka. Obrazi su joj bili prekriveni... nekim materijalom... koji bi, po svoj prilici, ometao prenos toplote. [ta je ono rekla Pateri Svili pre neki dan? Tri veka? Tri stotine godina? Pobeglo je tu neko decimalno mesto. Kliznulo je, o~igledno, ulevo.
	Mora biti tako. Ona je tad izgledala kao biolo{ka - kao biolo{ka devojka, sa crnom kosom i rumenim obrazima. Kao malo starija Dalija, zapravo, a Dalija je uvek bila tako lo{a u aritmetici, ve~ito je brljala sa decimalima, pomno`i dva decimalna broja i dobije jedan sa dva decimala, dobije samo ispreturane brojke ~ije zna~enje ne bi mogao rastuma~iti ni Njegova svesnost Prvi govornik li~no.
	Slobodnom rukom Mejtera Mermer prome{a sutlija{. Gotov je, ve} mo`da i prekuvan. Ona ga podi`e sa pe}i i po~e se opet hladiti lepezom. U trpezariji, odmah iza ovih vrata, mala Mejtera Nana ~eka, izvanredno strpljivo, da dobije doru~ak.
	Mejtera Mermer joj re~e: "Bilo bi najbolje da ti sad jede{, sestro. Mejtera Ru`a mo`da je bolesna."
	"Dobro, sestro."
	"To je bila poslu{nost, zar ne?" Bro{ura je plovila pored lica Mejtere Mermer; na njoj je bila vodena slika Scile kako se veselo igra sa loptastom 'sunce-ribom' i sa morunom, ali mahanje nije ni{ta doprinosilo hla|enju. Duboko u Mejteri Mermer, jedan senzor, gotovo sasvim utonuo u zaborav, po~e se opasno buditi. "Ne mora{ ti mene slu{ati, sestro."
	"Ti si starija, sestro." Normalno bi bilo da ona ove re~i izgovori tiho, prakti~no ne~ujno; danas su bile izgovorene ~vrsto i jasno.
	Mejteri Mermer bilo je toliko vru}e, da ovu promenu nije ni primetila. "Ne teram ja tebe da sad jede{, ako ti se ne jede, ali morala sam skinuti s vatre."
	"Ja `elim {to i ti `eli{, sestro."
	"Idem ja gore. Mo`da je Mejteri potrebna moja pomo}." Nadahnu}e do|e Mejteri Mermer. "Uze}u poslu`avnik i odne}u joj ~iniju gore." Na taj na~in se omogu}ava Mejteri Nani da jede odmah, ne ~ekaju}i da najstarija sibila po~ne prva. "Prvo }u ti dati tvoj sutlija{. Mora{ pojesti sve."
	"Ako ti tako `eli{, sestro."
	Mejtera Mermer otvori orman i izvadi zdelu Mejtere Ru`e i onu olupanu, staru zdelu za koju je Mejtera Nana tvrdila da joj je najdra`a. Penjanje uz stepenice done}e joj novo pregrevanje, ali toga se nije setila na vreme, dakle nema se kud, penjati se mora. Kutla~om je prebacivala sutlija{ u njihove ~inije sve dok se kutla~a nije rasto~ila u oblak brojki, a tad stade i zagleda se u njih. Oduvek je govorila |acima u u~ionici da su predmeti sa~injeni od rojeva atoma, ali to nije bilo ta~no; svaki ~vrsti predmet i svaka ~vrsta misao sastoje se od rojeva brojki. Sklopila je o~i i prinudila sebe da ponavlja pokrete, da ispusti bro{uru, da prstima na|e rub ~inije i sru~uje kutla~u za kutla~om sutlija{a unutra.
	Stepeni{te nije bilo tako nezgodno kao {to se pla{ila da }e biti, ali je drugi sprat kenobe i{~ezao, a umesto njega pojavile su se uredne leje svenulih trava, a uz njih posustala vinova loza. Neko je kredom napisao parolu: SVILU ZA KALDEA!
	"Sestro?" Glas Mejtere Nane, nejak i dalek. "Je li ti dobro, sestro?"
	"Jest. Jest. Krenula sam na sprat, a? Da pogledam kako je Mejteri Betel." Ne treba zabrinjavati boja`ljivu, malu Mejteru Nanu. "Iza|oh ovamo samo na minut, da se rashladim."
	"Na `alost, Mejtera Betel nas je napustila, sestro. Ide{ kod Mejtere Ru`e."
	"Jeste, sigurno, sestro." Ove trake brojeva, koje ple{u ispred nje: stepenici, sigurno. Ose}a ona to. Me|utim, da li vode do nekih vrata, ili do gornjeg sprata? "Sigurno sam se zbunila, Mejtero. Takva je vru}ina."
	"Budi hrabra, sestro." Jedna ruka dodirnu njeno rame. "Mo`da bi volela da me tako zove{? Mi smo sestre, ti i ja."
	S vremena na vrema uspevala je da stvarno vidi stepenice, kao traku sme|eg }ilima pohabanog toliko da se {ara vi{e uop{te ne vidi; toliko ~esto ga je ~istila metlom... Vrata Mejtere Ru`e prekratila su ve} kratki hodnik; soba na uglu. Mejtera Mermer pokuca na vrata i vide da je svojim zglavcima provalila kroz drvenu plo~u. Pogleda izme|u rascopanih komada drveta i vide da je Mejtera Ru`a jo{ u postelji, da su joj usta i o~i otvorene, a na licu mno{tvo muva.
	U{la je, pocepala izno{enu spava}icu Mejtere Ru`e od grla do donjeg ruba i otvorila joj prsa; onda je skinula mantiju sa sebe, uredno je prebacila preko stolice i otvorila i svoja prsa. Uz malo oklevanja, po~e razmenjivati komponente sa svojom mrtvom sestrom, testiraju}i svaku, odbacuju}i poneku. Tardan je, podseti ona sebe; ali ova Mejtera je oti{la, dakle ovo ne mo`e biti kra|a.
	
	Svili je bubnjalo u glavi, a o~i kao da su mu bile nekim lepkom ~vrsto zatvorene. Mali, debeo, a opet nekako ogroman, Savetnik Poto nadnosio se nad njega, pesnica spremnih za udaranje, ~ekaju}i da on otvori o~i. Negde... negde je nekad postojao mir. Obr}i klju~ na suprotnu stranu, muzika }e zasvirati unazad, plesa~i }e plesati unatra{ke, nestale no}i }e se vratiti...
	Mrak i neko postojano bubnjanje, beskona~no umiruju}e. Kolena privu~ena sebi, ruke povijene za molitvu. Kontemplacija, bez ijedne re~i: oslobo|en potrebe da jede, pije i di{e.
	Tunel, mra~an i topao, ali sve hladniji. Krici bola, Mamelta je pored njega, njena {aka je u njegovoj, a Zumbulin maju{ni igli~ar kev}e kao terijer.
	Kolko su ti dali? Udarci ga drmusaju.
	Pepeo, ne vidi se, ali gu{i.
	"Ovo je to mesto."
	Kolko si reko Krvu?
	Pljusak vatre. Jutarnje molitve u mantejonu u Limni, koji je udaljen mo`da samo trideset lakata, pa ipak, hiljadu liga daleko.
	"Iza tebe! Iza tebe!" Munjevito se okreni, pucaj.
	Fenjer one mrtve `ene, a neko pojeo tri ~etvrtine sve}e iz njega. Mamelta duva u komadi} `ara da bi upalila sve}u.
	"Ja sam lojalan gra..."
	"Savetni~e, ja sam lojalan gra..."
	Pljuvanje krvi.
	"Onaj ko u~ini na`ao auguru..."
	Kolko...
	
	Svilino desno oko se otvara, vidi zid siv kao pepeo, opet se zatvara.
	
	Poku{ava da prebroji municiju i, gle, opet je u onom restoranu. "Vidi{, Patera, kao prvo u moj staje mnogo vi{e iglica... I sve su dobre i debele, ova zgrada je u starim vremenima bila Alambrera." Vrata se otvaraju, ulazi Poto i nosi na poslu`avniku njihove obroke, a iza njega narednik Pesak sa kutijom i stra{nim {ipkama.
	Vra}aj se! Nazad!
	Kle~i u pepelu, kopaj {akama. Bog pogo|en sa pet iglica, pa ipak jo{ stoji na rubu svetlosti iz njihovog fenjera i re`i, a krv i pljuva~ka mu cure iz usta. Grune pi{tolj sa debelom municijom, kako se to jako ~uje u ovom tunelu i kako je blizu.
	... si mu dao?
	Metalne {ipke pritisnute sna`no u njegove prepone, Peskova ruka okre}e ru~ku koja pokre}e jednu osovinu, to bezizra`ajno lice nestaje, odneto talasima nepodno{ljivog bola.
	On je kupio tvoj mantejon.
	"Da, Ja sam..."
	Na neodre|eno vreme? Dopustio je da ostane{ na neodre|eno vreme?
	"Da."
	Neograni~eno.
	"Da. Ne znam..."
	(Vra}aj se, o, vra}aj se, ali struja je suvi{e jaka.)
	
	Svilino levo oko se otvori. ^elik, preobojen, siv kao pepeo. On protrlja o~i i di`e se u sede}i polo`aj; glava bolna, stomak nemiran. On je u sobi sivih zidova, skromne veli~ine, bez prozora. Uzdrhta. Do sad je le`ao na niskom, tvrdom, vrlo uzanom le`aju.
	Jedan glas, sa ivice njegovog se}anja, progovara. "Aaa, budan si. Potrebno mi je da razgovaram sa nekim."
	Svila jeknu i po~e `mirkati. Doktor @dral: podigao jednu {aku, a o~i mu sijaju. "Koliko prstiju?" re~e @dral.
	"Ti? Sanjao sam..."
	"Uhvatili su te, Svilo. A i mene. Koliko prstiju vidi{?"
	"Tri."
	"Dobro je. Koji je danas dan?"
	Svila je o tome morao da razmisli; bilo je naporno prise}ati se. Posle nekog vremena on re~e: "Tardan? Fidejina posmrtna svetkovina bila je u scildan; na jezero smo oti{li u molpindan, pa sam ja si{ao..."
	"Da?"
	"U ove tunele. Dugo sam ostao ovde dole. Mogao bi sad biti ve} i hieragdan."
	"Prili~no dobro, ali nismo u tunelima."
	"U Alambreri?"
	@dral odmahnu glavom. "Kaza}u ti, ali tu ima da se obja{njava, a prvo bi trebalo da te upozorim da su nas verovatno zaklju~ali u istu }eliju zato {to se nadaju da bismo mogli re}i ne{to korisno. Ti mo`da ne}e{ hteti da im tu korist da{."
	Svila klimnu glavom i odmah uvide da mu je to velika gre{ka. "Eh, da mi je malo vode."
	"Voda je svud oko nas. Ali dobi}e{ je tek kad nam je oni daju, ako je ikad daju."
	"Savetnik Poto me udarao pesnicama." Svila obazrivo pomilova oteklinu na jednoj strani glave. "To je poslednje ~ega se se}am. Kad ka`e{ 'oni', misli{ na na{ Ajuntamiento?"
	"Dabome." @dral sede na le`aj pored Svile. "Ne}e{ zameriti, nadam se. Sedeo sam na podu dok si ti bio u nesvesti, a dole je tvrdo i dupe se smrzne. Za{to si potegao ~ak na jezero? Ako nema{ ni{ta protiv da mi ka`e{?"
	"Ne se}am se."
	@dral klimnu glavom sa odobravanjem. "Verovatno je najbolje dr`ati se te linije."
	"Nije to nikakva linija. Ja sam... ja sam sanjao vrlo ~udne snove." Svila odgurnu od sebe u`asavaju}e uspomene na Potoa i Peska. "Jedan je bio o nagoj goloj `eni koja je tako|e imala ~udne sne."
	"C-c-c."
	"Razgovarao sam sa... nije bitno. Onda sam pobedio jednog demona. To ne}e{ verovati, doktore."
	"Ta~no. Ne verujem", re~e mu @dral vedro.
	"Ali, jesam. Pozivao sam bo`anstva, jedno po jedno. Samo Hieraks ju je upla{io."
	"@enski |avo. \avolica. Je li izgledala ovako?" @dral iskezi zube.
	"Da, donekle." Svila zastade i protrlja glavu. "Ali nije to bio san - ne bledi. Ti je poznaje{. Mora biti da je poznaje{."
	@dral uzvi jednu obrvu. "Ja poznajem |avolicu koju si ti oterao? Pa, moram priznati da je moj krug poznanika {irok, ali..."
	"Ona je Gljiva, Krvova }erka. U stanju je da zaposeda ljude, pa je posela i onu `enu sa kojom sam bio."
	Najednom uozbiljen, @dral tiho zazvi`da.
	"Jesi li je ti operisao?"
	@dral odmahnu glavom. "Krv ti ispri~ao?"
	"Rekao mi je da je pre tebe imao u ku}i hirurga za mozak. Kad sam saznao {ta Gljiva ume da uradi, razumeo sam, ili bar mislim da sam razumeo. Ho}e{ li mi ispri~ati o tome?"
	@dral po~e opipavati bradu; onda slegnu ramenima. "Valjda {tete od toga ne mo`e biti. Ajuntamiento ionako zna sve va`nije elemente, a mi moramo nekako da prekratimo ovo vreme. Ako ti objasnim, da li }e{ posle ti odgovoriti na neka moja pitanja? Ali da mi da{ po{tene i potpune odgovore, osim ako je re~ o ne~emu {to ne `eli{ da oni saznaju?"
	"Ne znam ja ni{ta {to ne bih `eleo da i Ajuntamiento sazna", izjavi Svila, "a na veliki broj pitanja ve} sam odgovorio Savetniku Potou. Re}i }u ti sve {to se odnosi na mene li~no i sve {to znam o drugim ljudima, a {to nisu govorili pod Pesovim pe~atom."
	@dral se {iroko osmehnu. "U tom slu~aju po~e}u sa najosnovnijim pitanjem. Za koga radi{?"
	"Trebalo je da dodam da }u odgovarati na tvoja pitanja tek kad ti odgovori{ na moja pitanja o Gljivi. Tako se dogovorismo, a ja }u joj rado pomo}i, ako budem mogao."
	Ista obrva se jo{ jednom uzdi`e. "Odgovori}e{ i na moje prvo?"
	"Da", re~e Svila. "Veoma jasno i na njega. Prvo na njega. Da li je Gljiva stvarno Krvova k}i? Ona mi je rekla da jeste."
	"Zakonski jeste. Ali, usvojena. Ne`enjama se obi~no ne dozvoljava da usvajaju decu, ali Krv je radio za Ajuntamiento. Da li si to znao?"
	Svila se u poslednji tren seti da ne odmahne glavom. "Nisam. A ni sad ne verujem. On je kriminalac."
	"Ne pla}aju oni njega karticama, zna{. Dopu{taju mu da radi svoja posla bez ometanja, pod uslovom da se ne doga|aju ozbiljne frke ni u jednoj od njegovih ku}a, a osim toga, ~ine mu i izvesne usluge. Ovo, za Gljivu, izgleda da je bila jedna takva usluga. Bilo je vi{e nego dovoljno da ma koji Savetnik ka`e samo dve-tri re~i sudiji, a Krv, ~im ju je usvojio, stekao je i zakonito pravo da je kontroli{e sve do njenog punoletstva."
	"Vidim. A ko su njeni pravi roditelji?"
	@dral opet slegnu ramenima. "Ona ih nema. Bar ne u na{em svitku. Ko god da su bili, verovatno su imali samo jedan susret, u petri-tacni. Ona je bila smrznuti embrion. Pretpostavljam da je Krv dao de-be-lu lovu za nju. Znam da je potro{io ~itavo malo bogatstvo da dovu~e tog encefalistu koga si pomenuo."
	Se}aju}i se gole, grozno prljave sobice u kojoj je prvi put video Gljivu, Svila ogor~eno re~e: "Bogatstvo, da bi uni{tio ono za {ta je platio tako mnogo."
	"A, ne ba{. Trebalo je da ona posle operacije postane popustljivija. Da je mo`e{ ubediti. Pre operacije je bila, koliko sam ~uo, `ivi u`as za sve one oko nje. A kad je taj tip za mozak - ina~e on je bio iz Palustrije, pa smo tako i saznali {ta se de{ava. Kad je on otvorio njenu lobanju, naleteo je na novi organ." @dral se tiho nasmeja. "Pro~itao sam njegov izve{taj, koji se nalazi u medicinskoj arhivi, u vili."
	"Novi organ? Koji?"
	"Ne}u re}i da to u njenoj glavi nije bio mozak. Bio je. Ali nije bio sli~an onome na ~emu je ikada radio taj hirurg. Medicinski govore}i, to nije bio ljudski, ali ni `ivotinjski mozak. Tip je morao da se~e otprilike, po nekom svom naga|anju i uz bo`ju pomo}, kao {to ka`u. I zabrljao je. [tavi{e, priznao je da je zabrljao."
	Svila otre o~i od suza.
	"Ma, hajde, hajde. Bilo je to pre deset godina. Uostalom, mi uhode morali bismo biti tvr|eg srca."
	"Da li je iko ikad zaplakao za njom, doktore?" upita Svila. "Ti, ili Krv, ili Mo{us, ili taj hirurg za mozak? Iko, ikad?"
	"Koliko je meni poznato, nije."
	"Onda pusti da ja pla~em za njom. Neka joj bude dato bar toliko."
	"Ne pada mi na pamet da te spre~avam. Nisi pitao za{to je se Krv nije otarasio."
	"Zato {to je ona njegova }erka, kao {to si mi sam rekao; bar zakonski je to."
	"Ne bi to njega zaustavilo. Nego je hirurg rekao da bi se njene sposobnosti prodiranja u tu|e svesti mogle regenerisati neko vreme posle zaceljenja rane od operacije. Bilo je to samo naga|anje, ali sude}i po ovome {to pri~a{ o |avolici, izgleda da su se stvarno regenerisale. [to sad, zahvaljuju}i tebi, i Ajuntamiento zna. Zato }e Viron biti opasniji nego ikad."
	Svila opet obrisa o~i kraji~kom mantije, pa obrisa i nos. "Misli{, raspolaga}e ve}om snagom. To mo`e zabrinjavati tvoju vladu u Palustriji, ali mene ne zabrinjava."
	"A, tako." @dral kliznu unazad po le`aju i nasloni se le|ima na zid od ~elika. "E, obe}ao si da }e{ mi re}i za koga radi{, ako ti ispri~am o Gljivi. Sad }e{ mi re}i da, kao, radi{ za Njegovu svesnost, Prolokutora, ili tako ne{to. Jel da? Ja to ne bih ba{ nazvao po{tenom igrom."
	"Ne. Ili, mo`da, na neki na~in i radim za njega. To je zgodna eti~ka poenta. Svakako radim ono {to bi Njegova svesnost i hteo da ja radim, ali nisam mu rekao - naime, nisam formalno obavestio Udru`enje. Nisam stigao; stari izgovor. Da li bi mi poverovao ako bih ti rekao da uhodim za ra~un i u korist Njegove svesnosti?"
	"Ne bih i ne verujem. Tvoj Prvi govornik ima uhoda koliko ho}e{. Ali oni nisu sveti auguri. Nije on toliko nerazuman. Za koga, dakle?"
	"Za Izvana{a."
	"Za boga Izvana{a?"
	"Da." Svila je osetio da se @dralova obrva jo{ jednom di`e, iako nije gledao ka njegovom licu; ~ovek duboko udahnu pa ispusti vazduh na usta. "Niko mi ne veruje, osim, pomalo, Mejtere Mermer, pa ne o~ekujem ni da mi ti poveruje{, doktore. Ti ponajmanje. Ali ve} sam rekao Savetniku Potou, a ka`em i tebi. Izvana{ mi se obratio pro{log fejdana, na igrali{tu u na{oj palestri." ^ekao je da @dral prezrivo frkne.
	"E, to je ba{ zanimljivo. Trebalo bi da se o tome napri~amo natenane. Jesi li ti njega video?"
	Svila razmisli o ovom pitanju. "Ne na onaj na~in kako vidim tebe sada, {tavi{e siguran sam da njega nije ni mogu}e videti tako. Svi likovni prikazi bogova su u krajnjoj liniji pogre{ni, kao {to rekoh Krvu pre nekoliko dana; samo, mogu biti vi{e ili manje prikladni, ali sli~ni ne mogu biti. Me|utim, Izvana{ mi se pokazao - prikazao mi je svoj duh, ako se mo`e govoriti o duhu jednog boga - tako {to je prikazao nebrojene stvari koje je uradio i na~inio. Ljude, `ivotinje, biljke i mirijadu drugih stvari, do kojih je njemu veoma stalo, mada nisu sve lepe niti zaslu`uju da budu voljene, po mom shvatanju, a ni po tvom, doktore. Ogromne vatre izvan svitka, bubu koja izgleda kao da ju je pravio juvelir, a jaja pola`e u balegu, de~aka koji ne mo`e da govori, a `ivi kao... kao divlja zver.
	Video se i jedan zlo~inac, nag, na platformi za pogubljenje, a mi smo se tom prizoru vratili kad je smrtna kazna nad njim izvr{ena, pa ponovo, kad je njegov le{ spu{tan sa platforme. Me|u gledaocima su bili njegova majka i jedna grupa njegovih prijatelja i kad je neko rekao da je on podsticao na pobunu, ona je rekla da po njenom mi{ljenju nikad nije bio stvarno zao i da }e ga ona uvek voleti. Videla se i jedna mrtva `ena koju su ostavili u nekoj uli~ici. Video sam i Pateru [tuku, ali sve to je bilo nekako povezano, kao da bi trebalo da se uklopi u neku {iru sliku." Svila zastade; prise}ao se.
	"Da se vratimo mi tom bogu. Jesi li ~uo njegov glas?"
	"Njegove glasove, jesam. Jedan mi je govorio u jedno uho, a drugi u drugo uvo, maltene bez prestanka. Jedan od tih glasova je bio vrlo mu`evan; ne la`no dubok, nego stamen, kao da govori neki kameni masiv, neka planina. Drugi glas bio je `enstven, blag, sa malo umiljavanja; a ipak, oba ta glasa bejahu njegovi glasovi. Kad je moje prosvetljenje zavr{eno, razumeo sam mnogo bolje zbog ~ega umetnici uvek prikazuju Pesa sa dve glave. Ina~e, verujem da Izvana{ raspola`e mnogo ve}im brojem glasova. ^uo sam ih iza sebe povremeno, mada nejasno. Bilo je to kao da iza mene cela jedna gomila ~eka, dok predvodnici te gomile {apu}u u moje u{i; ali, ipak, kao da je ta gomila bila samo jedna osoba: Izvana{. @eli{ li da ka`e{ neki svoj komentar o ovome?"
	@dral odmahnu glavom. "Kad su oba ta glasa govorila istovremeno, jesi li ih razumeo?"
	"Oh, da. ^ak i kad su pri~ala o sasvim razli~itim stvarima, {to naj~e{}e i jesu. Ono {to je meni te{ko shvatljivo, ~ak i sada - naime, jedna od stvari koje su mi i sada te{ko shvatljive - jeste slede}e: kako se to moglo sve dogoditi za jedan tren. Mislim da sam nekome rekao kasnije da mi se ~inilo da je trajalo stotinama godina, ali istina je da nije trajalo uop{te. Dogodilo se za vreme ne~ega {to nije bilo vreme, ne~ega {to ni u jednoj drugoj prilici nisam iskusio. Lo{e se izra`avam, ali nadam se da si me razumeo."
	@dral klimnu glavom.
	"Jedan od de~aka, i to Rog, na{ najbolji igra~, ba{ tad je pru`ao ruke da uhvati loptu. Prsti su mu bili nadomak lopte, a onda se ovo dogodilo izvan vremena. Bilo je kao da je Izvana{ uvek stajao iza mene, ali nikad nije progovarao sve dok se nije ukazala potreba. Pokazao mi je ko je i kakva su njegova ose}anja prema svim njegovim delima, zatim kakav je njegov stav prema meni i {ta zahteva da u~inim. Upozorio me je da mi ne}e pomagati..." Re~i utihnu{e; Svila pritisnu dlan na ~elo.
	@dral se opet hehetavo nasmeja. "To nije bilo mnogo lepo od njega."
	"Ne verujem da je tu bila re~ o lepim manirima", odvrati Svila lagano. "Nego o logici. Ako je trebalo da budem njegov agent, {to je od mene zatra`io... Ni{ta mi nije rekao kao da nare|uje; samo mi je predlo`io da budem njegov agent. Trebalo je da to naglasim.
	Dakle, ako je trebalo da budem njegov agent, onda je ono {to sam ja radio moralo biti njegovo delo: hteo je da na{ mantejon bude spasen i zato je predlo`io da ja spasavam mantejon; on je svoje delo ostvarivao kroz mene. Ja sam ta pomo} koju je on poslao mantejonu; a kad nekog po{alje{ da ne{to spase, onda ne spasava{ i spasitelja, ba{ kao {to ne pere{ svoj sapun niti kupuje{ {ljive da bi ih oka~io na svoje {ljivovo drvo. Rekao sam, naravno, da }u poku{ati. Rekao sam da }u poku{ati da uradim sve to {to on od mene tra`i."
	"I onda si zaplovio u razne poduhvate da bi spasao taj ru{evni mantejon u Sun~evoj ulici? I taj ku}erak u kome stanuje{ i sve to tamo?"
	"Da." Svila klimnu glavom, pokaja se odmah {to je klimnuo i dodade: "Ne moraju biti spasene ba{ te zgrade koje se sad tamo nalaze. Ako bi one mogle biti zamenjene novim, prostranijim gra|evinama - Patera Ustavica, koadjutor, nagovestio je takvu mogu}nost pre dve-tri ve~eri - to bi bilo jo{ bolje. Me|utim, na tvoje pitanje ovim je odgovoreno. Sad zna{ za koga radim. Ili za koga uhodim, ako ti se to vi{e svi|a, jer, uhodio sam tebe."
	"Za jednog sporednog boga, zvanog 'Onaj napolju'."
	"Da. Tako je. Mi smo nameravali... ja sam ti nameravao kazati da mi je poznato da si uhoda, kad slede}i put do|e{ da le~i{ moj sko~ni zglob. I da sam razgovarao sa ljudima iz kojih si ti izvla~io informacije, a da oni nisu razumeli za{to su ti one potrebne; tako|e sa ljudima koji su prenosili poruke do tebe i od tebe; video sam sistem u tim stvarima. Sada ga vidim jo{ jasnije, ali video sam ga jo{ onda."
	@dral se osmehnu i zaklima glavom, {aljivo glume}i o~ajanje. "Video je, na `alost, i Savetnik Lemur."
	"Vidim ja i {to-{ta drugo. Na primer, za{to si stanovao kod Krva i za{to sam ja naleteo na Krvovog talusa ovde, u tunelima."
	"Nismo u tunelima", re~e mu @dral rasejano. "Zar nisi ~uo kad sam ti rekao da je voda svud oko nas? Mi smo u jednom potonulom brodu na dnu jezera. Da budem malo odre|eniji: u jednom brodu koji je napravljen da bi mogao tonuti i opet se dizati na povr{inu, kad god to kapetan naredi. Brod koji pliva ispod vode kao riba, ako mo`e{ u to poverovati. Ovo je tajna prestonica Virona. Bio bih bogat ~ovek, a i heroj, kad bih nekako mogao odneti tu informaciju u otad`binu, mojim stare{inama."
	Svila skliznu sa le`aja i pri|e ~eli~nim vratima. Bila su zaklju~ana, kao {to je i o~ekivao; nije bilo nikakvog staklenog okna, niti rupice, nikakve mogu}nosti da se proviri napolje. Odjednom svestan svojih telesnih mirisa i silnih mrlja od pepela na ode}i, on upita: "Mo`emo li se mi ovde nekako prati?"
	@dral opet odmahnu glavom. "Ispod le`aja je nok{ir, ako to misli{."
	"Ne, ne sad."
	"Onda mi ispri~aj {ta je tebe bilo briga da li sam ja uhoda, ako nisi nameravao da me preda{ Ajuntamientu."
	"Predao bih te", re~e Svila, "ako mi ti ne bi pomogao da spasem na{ mantejon od Krva. Htedoh re}i da bih te pustio da pobegne{ iz grada, ako bi mi prvo pomogao."
	Seo je u ugao najudaljeniji od le`aja i na{ao da je ~eli~ni pod zaista tako tvrd i hladan kao {to je to @dral rekao. "Ali ako ne bi, ja bih te otkekao kod zelemba}a. Tako bi to rekao narod u na{em kraju grada, a ja sam radio i za taj narod i za Izvana{a, koji ho}e da spase mantejon upravo zato {to mu je tako mnogo stalo do tog naroda."
	Izuo je cipele. "Kad narod ka`e 'zelemba}i', misli na vojnike na{e Civilne garde. Jer, kao, u tim zelenim uniformama izgledaju kao zelene `abe."
	"Znam, znam. Za{to si ulazio u tunele? Zato {to sam ja postavljao nekim ljudima pitanja o tunelima?"
	Dok je odgovarao, Svila je izuo ~arape. "Ne ba{. Nisam ni nameravao da u|em u tunele, mada sam ne{to neodre|eno ~uo o njima, da se, navodno, tamo sastaju krugovi crnih mehani~ara i tako dalje; nama su u sholi rekli da su to glupe izmi{ljotine. Ti i ova ovojnica koju si mi pozajmio omogu}ili ste mi da pe{a~im sve do Scilinog svetili{ta na jezeru. Tamo sam oti{ao zato {to je i komisionar Simuliid tamo oti{ao; a osoba koja mi je to rekla tako|e mi je kazala da si se ti zanimao za Simuliidovo odla`enje tamo."
	"[enila."
	"Ne." Svila odmahnu glavom, unapred znaju}i da }e boleti, ali `eljan da u~ini svoj odgovor u najve}oj mogu}oj meri kategori~an.
	"Zna{ da je bila [enila. [to, me|utim, nije va`no sada. Ina~e, dok si ti nju ispovedao, ja sam napolju prislu{kivao, zna{. Nisam mnogo ~uo, ali `eleo bih da sam ~uo taj deo."
	"Taj deo nisi mogao ~uti jer nikad nije izre~en. [enila je priznavala svoje grehe, a ne tvoje." Svila skide ovojnicu.
	"Nek ti bude. Da li te je Krvov talus izru~io Potou?"
	"Bilo je zapetljanije od toga." Svila je oklevao. "Pretpostavljam da je neobazrivo da ja sada ovo ka`em; ali ako je Savetnik Poto odredio nekog da nas prislu{kuje, utoliko bolje - `elim da skinem ovo sa svoje savesti. Ubio sam Krvovog talusa. Morao sam, da bih spasao svoj `ivot; ali nije mi se dopadalo dok sam to radio, a u ovom vremenu koje je od tada proteklo, dopalo mi se jo{ manje."
	"Pomo}u...?"
	Svila klimnu glavom. "Pomo}u jednog azofa koji se zadesio kod mene. Kasnije mi je oduzet."
	"Razumeo sam. Mo`da je bolje da vi{e ni{ta ne ka`emo o tome."
	"Onda da ka`emo ne{to o ovome." Svila podi`e ovojnicu. "Bio si veoma velikodu{an i pozajmio mi ovo, a ja sam bio do krajnosti nezahvalan. Moj izgovor zna{; naime, nadao sam se da }u posti}i ono {to je Izvana{ od mene zatra`io, da }u opravdati poverenje koje je on ukazao meni, ~oveku koji mu za dvadeset tri godine nije nijednom odao po~ast, pa ni najskromniju. Ne bi bilo po{teno da ja sad zadr`im ovo i sre}an sam {to mi se ukazala prilika da vratim."
	"Ne}u primiti. Je li ovojnica sad hladna? Morala bi da bude. Ho}e{ da ti je energizujem?"
	"Ho}u da je uzme{, doktore. Ja bih ucenom izvukao onolike pare iz tebe, da sam mogao. Ne zaslu`ujem da mi ~ini{ nikakve usluge."
	"Nisi ti usluge nikad od mene ni dobio." @dral privu~e noge na le`aj i prekrsti ih ispod i ispred sebe. "Ja nisam pronalaza~ pa da izmislim ne{to kao {to si ti, ali kamo sre}e da jesam, jer ti si ta~no ono {to nam je bilo potrebno. Ti si ta~ka okupljanja za potla~ene klase u Vironu, a grad koji je unutar sebe podeljen jeste grad koji nema snage da napadne svoje susede. E, sad, energizuj to i omotaj opet oko noge."
	"Nijednog trenutka ja nisam `eleo da oslabim Viron. To nije bilo deo mog zadatka."
	"Nemoj bacati krivicu na sebe. Ajuntamiento je na~inio ogromnu {tetu kad je ubio kaldea i preuzeo vlast protivno Povelji i protivno volji svog naroda - mada ova istina ne}e spasti tvoj `ivot kad Lemur zavr{i s tobom. Ubi}e te, kao {to }e i mene."
	Svila tu`no klimnu glavom. "Savetnik Poto je ve} rekao ne{to u tom smislu. Nadao sam se i jo{ se nadam, da je to bila samo pretnja i da me on ipak ne}e ubiti, kao {to ni Krv nije."
	"Ova situacija je sasvim druga~ija. Ti si po{ao iz grada u Krvovu vilu i dalo se pretpostaviti da jo{ neko zna za tvoj poduhvat. Me|utim, ako te je ovog puta Krvov talus uhvatio i uvukao u tunele, mali su izgledi da iko drugi zna da si pao u {ake Ajuntamientu. To sad ne zna ~ak ni taj talus, ako si ga, kao {to veli{, ubio."
	"Zna samo Mamelta, `ena koju su uhapsili zajedno sa mnom."
	"[tavi{e", re~e @dral, "da te je ubio, Krv bi bio utoliko manje bezbedan. A kad te ubiju, Lemur i ostali Savetnici bi}e utoliko bezbedniji. Zapravo, ~udim se da te ve} nisu likvidirali. Ko ti je ta Mamelta, uzgred budi re~eno? Je l' to jedna od onih svetih `ena?"
	"Kad je dovr{io pravljenje svitka, Pes je u njega smestio izvestan broj ljudskih bi}a; ona je jedna od tih. Da li si znao da su neki od tih ljudi jo{ `ivi, ali uspavani?"
	@dral odmahnu glavom. "Je l' ti on to rekao? Pes?"
	"Nije mi rekao. Mene su uhvatili vojnici - kad se to desilo, ostavio sam azof, jer sam znao da }e me oni pretresati. Taj tunel je bio gotovo sasvim zatrpan nanosom pepela, pa sam ja ostavio azof ispod pepela dok su me vojnici izvla~ili."
	"Lukavo, lukavo", re~e @dral, osmehnuv{i se {iroko.
	"Nije bilo ba{ mnogo lukavo. Htedoh re}i da mi je jedan od vojnika pokazao taj uspavani narod i rekao mi da oni tu stoje jo{ od vremena prvih doseljenika. Gljiva je probudila jednu od tih osoba, Mameltu, a ja sam onda isterao demona, naime Gljivu, kao {to ti ve} rekoh."
	"Da."
	"Mamelta i ja smo pobegli od vojnika - Hamerstona }e kazniti za to, bojim se - ali smo ponovo uhap{eni kad sam se vratio po azof. Zaklju~ali su me u jednu }eliju goru od ove, a posle nekog vremena doneli su mi moju mantiju, koju je dotad nosila Mamelta, {to zna~i da su joj dali pristojnu ode}u, ili se bar ja nadam da jesu." Svila zastade i gricnu donju usnu. "Mogao sam, valjda, da se oduprem vojnicima, jer imao sam azof; lako je mogu}e da bih ubio obojicu. Ali nisam mogao naterati sebe da to u~inim."
	"Veoma pohvalno. Kad si drugi put uhap{en, Poto je ve} bio tamo?"
	"Da."
	"I brzo je shvatio ko si."
	"Rekao sam mu ko sam", priznade Svila. "Naime, on me je pitao kako se zovem, a ja sam odgovorio. I opet bih tako postupio. Ja sam lojalan gra|anin; u to sam ga vi{e puta uveravao."
	"Pitam se je li mogu}e biti mrtav, a i dalje lojalan. Ali to je ve} u tvojoj oblasti stru~nog znanja. Zanima me to tvoje prvo be`anje, sa tom `enom. Kako li si to uskladio sa svojom lojalno{}u?"
	"Morao sam ne{to hitno da dovedem u red", re~e Svila. "Ne}u sad ulaziti u pojedinosti, ali uspeo sam; pa, po{to nisam po~inio ni{ta lo{e, bilo je moralno opravdano da se udaljim u trenutku kad mi se ukazala prilika."
	"A sad si u~inio ne{to lo{e? Sad si zlo~inac koji zaslu`uje smrt?"
	"Nisam. Moja savest nije sasvim ~ista, ali najgore na njoj je to {to sam izneverio Izvana{a. Kad bih opet mogao nekako pobe}i - mada se ~ini da je to sada nemogu}e - nije isklju~eno da bih, kona~no, ipak spasao mantejon."
	"Zna~i, ti bi rado pobegao, samo kad bi mogao?"
	"Iz gvozdene sobice ~ija su vrata zaklju~ana?" Svila provu~e prste kroz svoj neuredni 'krov' od `ute kose. "Kako predla`e{ da to izvedemo, doktore?"
	"Mo`da ne}emo ve~no ostati ovde. Ima{ li ti volju da be`i{?"
	"Da, svakako."
	"Onda energizuj tu ovojnicu. Mo`da }emo morati da tr~imo; nadam se da }e do}i do toga. Hajde, {utiraj je ili je pljeskaj o pod."
	Svila uradi kako mu je re~eno; po~e {ibati ~eli~nu plo~u. "Ako se ikada uka`e ma i najmanja mogu}nost da ispunim moj zavet Izvana{u, ja je moram zgrabiti; i u~ini}u to. On }e te svakako blagosloviti, kao {to te i ja sad blagoslovim, zbog tvoje velikodu{nosti."
	"Ne}u ulo`iti banku na to." @dral se osmehnu; na trenutak je izgledalo da je ozaren rado{}u. "Ti si imao cerebralni poreme}aj, to je sve. Najverovatnije je prsla neka mala vena u tvom mozgu, od naprezanja tokom utakmice. Kad se tako ne{to desi na pravom mestu, pacijent do`ivi opsene poput ovih koje si mi opisao. Nije to ba{ tako retko. A pravo mesto se zove Vernikeova zona." On prstom dodirnu jednu ta~ku na svojoj glavi, da poka`e gde je to.
	
	12. LEMUR
	Svila je kle~ao u tihoj molitvi, licem primaknut sivo obojenom zidu malene prostorije.
	Molpo ~udesna, ne ljuti se na mene, na mene koji sam ti uvek odavao po~ast. Muzika je tvoja. Zar je nikada vi{e ne}u ~uti? Priseti se moje muzi~ke kutijice, Molpo, koliko sam sati proveo s njom kad sam bio dete. Ona je sad u mom ormanu, Molpo, pa, ako me samo oslobodi{, ja }u podmazati plesa~e i mehanizam i navija}u je da svira svako ve~e. Pretra`ivao sam svoju savest, Molpo, da vidim ~ime sam izazvao tvoje nezadovoljstvo. Na{ao sam ovo: suvi{e strogo sam postupio prema Gljivi kad je posela Mameltu. Oni ~iji je um poreme}en i oni koji i kad odrastu ostanu umom kao deca, oni su tvoji, Molpo, ja znam da je tako, pa sam, zbog tebe, morao bla`i biti prema njoj. Nije trebalo ni da je nazovem |avolicom, jer ona to nije. Odri~em se gordosti svoje; ako budem u mogu}nosti, odvoji}u Gljivu od Krva i ~uva}u je kao {to bih ~uvao svoje sopstveno dete. Za ovo zakletvu dajem. Jednu pticu peva~icu tebi, Molpo, ako nas samo...
	@dral upita: "Ti ne misli{ stvarno da }e od tih pri~ancija biti neke koristi? A?"
	Pticu peva~icu tebi, Molpo, ako nas samo oslobodi{.
	Tartarose mra~ni, ne ljuti se na mene, na mene koji sam ti uvek odavao po~ast. Kra|a je tvoja i ubistvo i zla dela po~injena u mraku. Zar vi{e nikad ne}u slobodno hodati mra~nim ulicama mog rodnog grada? Priseti se kako sam kroz njih pe{a~io sa Njorkom, kao lopov. Kad sam se pentrao preko Krvovog zida, pomogao si mi, a ja sam posle sa zadovoljstvom platio za crno jagnje i crnog petla, kao {to sam se i zakleo da ho}u. Pamti da sam ja bio taj koji je doneo Pesov opro{taj Kalanu i dozvoli meni sada da se iskradem odavde, Tartarose, a sa mnom i doktor @dral. Nikada zaboraviti ne}u, Tartarose, da su lopovi tvoji, a da sam ja jedan od njih. Pretra`ivao sam svoju savest, Tartarose, da vidim ~ime sam izazvao tvoje nezadovoljstvo. Na{ao sam ovo: gadio sam se, celim srcem, onih tvojih mra~nih tunela, a nijednom nisam u gordosti svojoj pomislio na to da si me ti tamo poslao i da su oni najprikladnija mesta za nekoga kao {to sam ja. Odri~em se gordosti svoje; ako me ikad ponovo u tunele po{alje{, bori}u se da poka`em svoju zahvalnost i pamti}u tvoju dobrotu. Za ovo zakletvu dajem. Dvanaest crnih pacova za tebe, Tarterose, ako nas samo oslobodi{.
	Hierakse najvi{i, ne ljuti se na mene, na mene koji sam ti uvek odavao po~ast. Smrt je tvoja. Zar nikad vi{e ne}u te{iti umiru}e? Seti se, Hierakse, kako sam dobar bio prema Trno~uvi, @buni, Lani, Fideji, Bharalu, Kalanu i Eksmuru. Priseti se kako me je Eksmur blagoslovio svojim samrtnim dahom i ne zaboravi da sam ja bio taj koji je ubio onu pti~urinu kojoj svetogrdnici dado{e tvoje ime. Ako nas samo oslobodi{, donosi}u, celog svog `ivota, opro{taj umiru}ima i sahranjiva}u mrtve. Pretra`ivao sam svoju savest, Hierakse, da vidim ~ime sam izazvao tvoje nezadovoljstvo. Na{ao sam ovo: da...
	"Ja sam mislio da vi to radite sa brojanicama."
	"Poto mi je oduzeo brojanice, rekao sam ti", re~e Svila klonulo. "Uzeo mi je sve, ~ak i nao~are."
	"Nisam znao da nosi{ nao~are."
	...da kad sam ugledao one koji pomre{e ne bude}i se iz sna u koji ih je Pes bacio, nisam predlo`io da budu sahranjeni, niti se ~ak pomolio za njih; a kad smo Mamelta i ja na{li kosti one `ene koja je nosila fenjer, ja sam u svojoj gordosti uzeo njen fenjer, a da kosti njene sahranio nisam. Odri~em se gordosti svoje; uvek }u posve}ivati pa`nju umrlima. Za ovo zakletvu dajem. Crni jarac za tebe, Hierakse, ako nas samo oslobodi{.
	Telksiepejo zanosna, ne ljuti se na mene, mene koji sam ti uvek odavao po~ast. Proro~anstvo i magija su tvoji. Zar nikad vi{e ne}u bacati kockice teldana, niti pronalaziti u utrobi `rtava zapise budu}ih dana? Priseti se da sam, prinose}i onoliko `rtava za Fideju i za Njorku i za mene samog, pro{log scildana, pro~itao sve sem ptica. Pretra`ivao sam svoju savest, Telksiepejo, da vidim ~ime sam izazvao tvoje nez...
	Najednom sobica potonu u mrak na kakav Svila nikad i nigde nije nai{ao, ~ak ni u onom tunelu koji je bio sav zagu{en pepelom; mrak opipljiv, mrak koji davi, mrak bez i najmanje iskrice ili ma kakvog nagove{taja svetlosti.
	@dral {apnu `urnim tonom: "To je Lemur! Pokrivaj glavu."
	Mrzovoljan, ne shvataju}i za{to bi i ~ime pokrivao glavu, Svila ga ne poslu{a.
	Na{ao sam ovo: da nisam potra`io nikakvu amajliju...
	Vrata se otvori{e; Svila se okrete na vreme da vidi ulazak nekoga ko ih je svojim telom prakti~no zaglavio cela. Zatim se vrata zatvori{e, sa tupim udarom, ali bez kliskog zvuka brave.
	"Ustaj, Patera." Glas Savetnika Lemura bio je dubok i bogat, bariton pun rezonancija. "Ho}u vas obojicu. Doktore, uzimaj ovo."
	Tup pad.
	"Di`i to."
	@dralov glas: "Ovo je moja medicinska torba. Kako si je dobavio?"
	Lemur se nasmeja. (Svila, ustaju}i, oseti nerazumnu `elju da se pridru`i tom smehu: toliko je prijateljski i dobrodu{no zvu~ao.) "Vi mislite da smo u sredini jezera? Jo{ smo u pe}ini, ali }emo uskoro isploviti. A o torbi sam razgovarao sa Krvom, pa ju je doneo jedan od njegovih voza~a, to je sve.
	"Patera, imam neke poklon~i}e i za tebe. Uzimaj ove stvari, tvoje su."
	Svila pru`i sastavljene {ake; u njih se spusti{e gamadion, srebrni lanac koji mu je majka dala, brojanice i drugi lanac, sve u jednoj zapetljanoj masi. "Hvala", re~e on.
	"Odva`an si ti ~ovek, Patera. Krajnje hrabar, za augura. Smatra{ li da biste ti i doktor, zajedni~kim snagama, mogli da me savladate?"
	"Ne znam."
	"Ali ne toliko odva`an sada kad si izgubio svog boga. A ti, doktore. [ta misli{? Zajedni~kim snagama, ti i augur?"
	@dralov glas dopre iz pravca le`aja: "Ne." U isto vreme, za~u se tihi {kljocaj kop~e.
	"Tvoj igli~ar mi je tu, pod opasa~em. I tvoj, Patera, u rukavu. Sad }u vam ih vratiti. [ta mislite, da li biste me sa ta dva igli~ara mogli ubiti u ovoj pomr~ini?"
	Svila re~e: "Neka svi bogovi spre~e da ja ikad ikog ubijem, ili ~ak da po`elim to."
	Lemur se opet nasmeja. "Ali Potoa si `eleo da ubije{, a, Patera? Je li? On mi ka`e da te je saslu{avao satima. Celog `ivota poznajem tog Potoa. Nema u celom svitku neprijatnijeg stvora od njega, ~ak i onda kad poku{ava da se dopadne."
	"Istina je da mi se on nije mogao svideti." Svila je birao re~i. "Ipak, po{tovao sam ga kao ~lana Ajuntamienta, pa time i jednog od legitimnih vladara na{eg grada. Svakako nisam `eleo da mu u~inim nikakvo zlo."
	"Udario te je mnogo puta. Posle nekog vremena po~eo je tako jako da te mlati, da si ostao u komi jo{ nekoliko sati. Svitak bi bio bolji kad bi se oslobodio mog ro|aka Potoa. Zar ne `eli{ da ti vratim igli~ar?"
	"Oh, da. Veoma `elim." Svila ispru`i ruku napred, slepo.
	"Pa da poku{a{ da me ubije{?"
	"Na isti na~in me je izazivao Hamerston", re~e Svila. "Ispri~ao sam to Savetniku Potou, a on je sigurno rekao tebi; ali ti nisi vojnik."
	"Ja nisam ~ak ni hem."
	Za~u se @dralov glas: "On te nikad nije video."
	"Ako je tako, pogledaj me sad, Patera."
	Negde blizu tavanice pojavi se bledi sjaj, maglovita mrlja bele fosforescencije, razbijaju}i potpunost tame. Svila je zurio op~injeno: pojavljivalo se dobro izbrijano lice ~oveka od oko {ezdeset godina, lice plemenito, sa visokim ~elom iznad koga se dizala griva bele kose; nos orlovski, usta {iroka i, ~inilo se, sposobna za veliku pokretljivost. Zagledan gore u to lice, Svila uvide da ovaj Savetnik mora biti vi{i rastom ~ak i od Giba.
	Lice progovori: "Zar ne}e{ zapitati kako sam ovo izveo? Luminiscentna ko`a, eto kako. ^ak i moje o~i mogu da fosforesciraju. Pazi."
	Pojavi{e se jo{ dve mrlje bledog sjaja i postado{e Lemurove {ake. Jedna {aka je dr`ala, za cev, igli~ar ni{ta manji od Njorkinog. "Uzmi ovo, doktore. Tvoje je."
	@dralov glas odjeknu iz mraka, negde iza Lemurovih ruku: "Svila nije o~aran."
	Igli~ar se odvoji od Lemura i i{~eze.
	"On je ~ovek duhovan", re~e @dral i nasmeja se tiho.
	"Pa i ja sam ~ovek duha, Patera. U velikoj meri. Izgubio si svog boga. Da li bih mogao predlo`iti drugog?"
	"Tartarosa? Njemu sam se molio kad si ti u{ao."
	"Zbog pomr~ine, je li." Lemurovo lice i {ake potamne{e. Ostade samo tama koja je sad izgledala jo{ crnja.
	"I zato {to je njegov dan", re~e Svila. "Naime, ja bar pretpostavljam da je sad ve} tardan."
	"Tartaros i svi ostali su samo duhovi, Patera. Nikad i nisu bili ni{ta vi{e od toga, a duhovi izblede, pa ih nema. Minulo je tri stotine godina, pa su Pes, Ehidna, Tartaros, Scila i celo to dru{tvo - izbledeli maltene do nevidljivosti. Prolokutor zna da je tako, pa po{to }e{ ga ti naslediti, trebalo bi i ti da zna{ da je tako."
	"Po{to ja..." Svila za}uta, najednom zadovoljan {to je u sobi mrak.
	Lemur se opet nasmeja; a Svila - srca punog muke i prestravljen - umalo da se nasmeje s njim. Oseti da se osmehnuo.
	"Patera, Patera, kad bi samo mogao da vidi{ sebe! Ili da neko napravi sliku kakav si sad!"
	"Ti..."
	"Augur si, {kolovan, ka`u mi. Diplomirao si u sholi sa po~astima. Pa, da te pitam: mo`e li Tartaros videti u mraku?"
	Svila klimnu glavom i tim automatskim pokretom pokaza sebi da je ve} prihvatio podrazumevanje da i Lemur mo`e videti u mraku. "Svakako. To, uistinu, svi bogovi mogu."
	Za~u se @dralov glas: "Naime, to su tebe tako u~ili u sholi, je li."
	Lemurov bariton, tako zvu~an da je @dral u pore|enju sa njim bio tanak i {kripav, odvrati: "Mogu i ja, ni{ta lo{ije nego oni. Pomo}u talasa energije koji su predugi za va{e o~i, ja vas sad vidim. Tako|e ~ujem i vidim na mestima gde nisam. Kad si se probudio, doktor @dral je podigao prste uvis i zatra`io da ih prebroji{. Ajd sad - uradi ti isto tako. Bilo koji broj."
	Svila podi`e desnu ruku.
	"Svih pet. Ponovo."
	Svila poslu{a.
	"Tri. I @dral je za tebe podigao tri. Ponovo."
	"Verujem ti", re~e Svila.
	"[est. Verovao si ti i @dralu kad ti je rekao da nameravam obojicu da vas ubijem. A bilo je sasvim neta~no, kao {to si ~uo. Nameravamo da vas obojicu uzdignemo do visokih mesta i po~asti."
	"Hvala", re~e Svila.
	"Prvo da ti ispri~am o bogovima. Doktor @dral ve} zna tu pri~u, ili, ako ne zna, bar naga|a o njoj. Jedan vladar, ~ovek koji je imao snage da vlada sam i koji se zato nazvao monarhom, sagradio je na{ svitak, Patera. Trebalo je da to bude njegova poruka Vaseljeni. Video si neke od ljudi koje je on ukrcao u svitak; {tavi{e, {etao si i razgovarao sa jednom od tih osoba."
	Svila klimnu glavom, a onda svestan @dralovog prisustva, i re~e: "Da. Ona se zove Mamelta."
	"Pri~ali ste o Gljivi. Monarhovi doktori su brljali po mozgu mu{karaca i `ena ukrcanih u svitak, ba{ kao onaj hirurg po Gljivinom mozgu. Ali ve{tije. Izbrisali su li~ni `ivot svojih pacijenata, u najve}oj meri koliko su se usudili."
	Svila re~e: "Mamelta mi re~e da je nad njom izvr{ena operacija pre podizanja u na{ svitak."
	"Eto, vidi{. Hirurzi su, me|utim, na{li da su uspomene na vladara, vladarevu porodicu i neke od najvi{ih zvani~nika tako duboko uvre`ene da ih nije mogu}e sasvim odstraniti. Da bi prikrili {ta je stvarno bilo, dali su im nova imena. Njihov vladar, ~ovek koji je sebe nazvao monarhom, dobio je ime Pes; goropadnica i o{trokon|a kojom se taj o`enio dobila je ime Ehidna, i tako dalje. Ona mu je iznara|ala sedmoro dece. Za nas su to Scila, Molpe, Tartaros, Hieraks, Telksiepeja, Feja i Sfiksa."
	Svila, u mraku, iscrta znak sabiranja.
	"Monarh je `eleo da ga nasledi jedan od sinova. Scila je ispala jednako zadrta kao sam monarh, ali, `ensko, naravno. Zakon je prirode, za na{u rasu, da su `enke podvrgnute volji mu`jaka. Njen otac joj je dozvolio, ipak, da osnuje ovaj na{ grad, a i mnoge druge gradove. Osnovala je ona i tvoje Udru`enje, parodiju dr`avne religije iz njenog sopstvenog svitka. Bila je, tada, jedva ne{to vi{e od deteta, razume{, a ostali su bili jo{ mla|i."
	Svila proguta knedlu i ne re~e ni{ta.
	"Drugo koje mu je kraljica rodila bilo je jo{ gore: fina plesa~ica i muzi~arka, ali, `ensko! @ensko! Osim toga, podlo`na povremenim napadima ludila. Zovemo je Molpe, ili Molpa; dva izgovora istog imena."
	Tihi {kljocaj.
	"Ni~eg upotrebljivog u tvojoj torbi, doktore? Pretra`ili smo je, prirodna stvar.
	"Da nastavim. Njihovo tre}e dete bilo je mu{ko, ali ni{ta bolje od prvo dvoje, jer se rodilo slepo. Postalo je taj Tartaros kome si se ti preporu~ivao, Patera. Ti zami{lja{ da on mo`e videti bez svetlosti. Istina je da ne mo`e videti ni{ta, ni usred bela dana. Jesam li ti dosadan?"
	"I da jesi, to ne bi bilo va`no, ali ti rizikuje{ da izazove{ nezadovoljstvo bogova i ugro`ava{ svoj duh."
	@dralovo suvo, tiho smejanje dopre iz mraka.
	"Nastavi}u to da radim. Ehidna je opet zatrudnela i rodila jo{ jednog mu{ki}a, de~ka koji je nasledio od svog oca mu`astvenu ravnodu{nost prema fizi~kim ose}ajima drugih, ali u mnogo izra`enijem stepenu - do manije. Sigurno poznaje{, Patera, kao i svako od nas, divno zadovoljstvo nano{enja bola onima koji nam se ne dopadaju. On je sebi dozvolio da ga to zadovoljstvo zavede, do te mere da vi{e niza{ta drugo nije mario; hiljade ljudi je ubijao samo radi zabave, iako je bio tek dete. Mi ga sad nazivamo Hieraksom, bogom smrti.
	"Je l' da nastavim? Bilo je potom jo{ troje dece, tri devoj~ice, o kojima ti zna{ koliko i ja. Telksiepeja sa svojim magijama, drogama i otrovima, debela Feja i Sfiksa, koja je u sebi spojila o~evu silovitost i maj~inu opaku narav. U takvoj porodici morala je da uzgaja u sebi takve osobine da bi uop{te ostala `iva, dakako."
	Svila se naka{lja. "Nagovestio si nameru da mi vrati{ igli~ar, Savetni~e. Veoma bih ga rado uzeo."
	Ovog puta, avetinjska svetlost ovila se oko celog Lemurovog tela, toliko jaka da se slaba{no videla ~ak i kroz tuniku i pantalone. "Pazi ovo", re~e on i ispru`i desnu ruku. Tamna mrlja ispod izvezenog satena njegovog rukava po~e mu puziti niz ruku, sve do lakta, onda niz podlakticu i kona~no kliznu u njegov otvoreni dlan: Zumbulin zlatom oblo`eni igli~ar. "Evo ti."
	"Kako si to izveo?" upita Svila.
	"U mojim rukama ima na hiljade minijaturnih elektri~nih kola. Pomeranjem izvesnih mi{i}a stvaram magnetska polja; ako neke mi{i}e opu{tam, a druge istovremeno ste`em, magnetsko polje putuje. Gledaj."
	Zumbulin igli~ar po~e puziti iz njegove {ake gore, preko zglavka i nestade u rukavu. "Rado bi ga, ka`e{, dobio?"
	"Da, veoma rado."
	"A ti, doktore @drale? Ve} sam ti vratio igli~ar; ali planiram da se koristim tvojim daljim uslugama. Ho}e{ li ra~unati da ti je taj tvoj igli~ar - honorar, ispla}en unapred?"
	Svetlost koja je strujala sa Lemura bila je sad toliko jaka da je Svila video @drala, koji je, sede}i na le`aju, izvukao igli~ar i pru`io ga Lemuru. "Mo`e{ ga uzeti nazad, ako ho}e{. Ali daj Svili njegov igli~ar i ja }u prihvatiti to kao da sam ja ispla}en."
	"Doktro @dral je ve} jednom poku{ao da puca na mene, vidi{." Lemurovo sijaju}e lice se osmehnulo. "On sad izvodi neki surovi trik na tvoj ra~un, Patera."
	"Ne, on je i sad onaj isti ljubazan prijatelj kakav je i bio prema meni od kad sam ga upoznao. Ima ljudi koji se stide svojih najboljih poriva, zato {to su se navikli da dovode u vezu dobrotu sa slabo{}u. Daj mi to, molim te."
	Sada nije Zumbulin igli~ar, nego azof, dopuzio kao srebrni pauk u Lemurovu otvorenu {aku. Svila pru`i ruku da ga uzme, ali {aka se sklopi oko azofa; Lemur se nasmeja. Ostado{e opet u potpunom mraku.
	@dralov glas. "Svila mi ka`e da ste uhvatili sa njim i jednu `enu. Ako ste je te`e povredili, `eleo bih je pogledati."
	"Mogao bih ja ovo da stisnem tako jako da se zdrobi", re~e im Lemur. "To bi bilo opasno ~ak i za mene."
	Svila je uspeo da raspetlja srebrni lanac; dok je govorio, stavljao ga je sebi oko vrata i name{tao Pesov gamadion da visi ta~no na sredini. "U tom slu~aju, savetujem ti da to ne u~ini{."
	"I ne}u. Pre nego {to sam ti rekao istinu o bogovima, Patera, nagovestio sam da }u ti predlo`iti jednog novog, pred kojim bi mogli kleknuti i najmudriji. Mislio sam na sebe, kao {to si, mora biti, ve} shvatio. Jesi li spreman da obo`ava{ mene?"
	"Bojim se da nam nedostaje prikladna `rtva za prino{enje."
	Lemuru zasija{e samo o~i. "Uzalud taktizira{, Patera. Zar ne `eli{ biti Prolokutor? Kad sam tu mogu}nost pomenuo, o~ekivao sam da }e{ me poljubiti u dupe za samu pomisao. Umesto toga, ti se pona{a{ kao da me nisi ni ~uo."
	"Posle prvih sekundu-dve, zaklju~io sam da je to samo neki tvoj istan~an na~in mu~enja. Iskreno govore}i, i sad mislim tako."
	"Nije. Ni slu~ajno. Sasvim sam ozbiljan. Doktor je rekao da bi bio sre}an da te je mogao on izmisliti. Pridru`ujem se tome. Ako si ti ono {to je njemu i njegovim gospodarima potrebno, mojim naumima odgovara{ jo{ bolje."
	Svila se ose}ao kao da se gu{i. "Ti bi hteo da ja ka`em narodu da si bog, Savetni~e? I da ti treba odavati po~asti kao bogu?"
	Topao, bogat i prijateljski, Lemurov glas tutnjao je u tami. "I vi{e od toga. To bi i sada{nji Prolokutor mogao; {tavi{e, pristao bi u sekundi, kad bih mu ja to rekao. Ili bih ga mogao zameniti bilo kojim od stotinu augura koji bi pristali."
	Svila odmahnu glavom. "Ne verujem. Ali i ako si u pravu, toj stotini augura niko ne bi poverovao."
	"Dabome. Ali bi poverovali tebi. Njegova svesnost je star ~ovek. Njegova svesnost }e umreti, mo`da sutra. Onda }e do}i do neo~ekivanog, ali silno popularnog preokreta, otkri}e se da je on stigao da imenuje tebe za svog naslednika, a ti }e{ objasniti narodu da je Pes zadr`avao svoje ki{e zato {to je imao u vidu kako se postupa prema meni: samo treba da odaju odgovaraju}e po~asti meni, pa }e im biti opro{teno. Posle nekog vremena narod }e do}i do zaklju~ka da ja jesam, kao {to stvarno i jesam, ve}i bog od Pesa. Posle svega {to sam ti rekao, zar zadr`ava{ ikakvu odanost prema njemu? I prema Ehidni i njihovoj deri{tadi?"
	Svila uzdahnu. "Uvideo sam, dok si govorio, kako je nedovoljna moja odanost prema njima oduvek bila. Trebalo je da se razbesnim zbog tvojih svetogr|a. A gledaj mene, samo sam ostao {okiran, kao kakva usedelica kad ~uje psovanje svoje kuvarice; me|utim, samo da zna{, ja sam sreo pravog boga, Izvana{a..."
	@dral se po~e smejati na sav glas i zacenjivati od smeha.
	"A i Kipris, boginju pravu. Otud znam {ta je bo`anstvo, znam kako izgleda, kako zvu~i, kakva je tvar od koje je sazdano. Rekao si jo{ jednu stvar, koju sam ja prenebregao, Savetni~e."
	Prvi put, Lemur zazvu~a opasno, ~ak smrtno opasno. "A to je...?"
	"Reako si da nisi hem. Ja nisam jedan od onih biolo{kih ljudi koji, iz neznanja i predrasude, smatraju da su vi{a rasa nego hemijski ljudi, ali, znam da..."
	"La`e{!" Dvostruko stra{nije u mraku, se~ivo azofa pocepa ravan postojanja kao list hartije, i to pored samog Svilinog uha; se~ivo koje je Svila svakom }elijom svoga tela osetio, u`asnije od svega {to mo`e unutar vasione postojati.
	Sa druge strane sobice, @dral povika: "Potopi}e{ nas!" a plovilo se istog trenutka uzdrma i zanjiha. Ljuske zapaljene boje i pahuljice u`arenog ~elika po~e{e padati po Svili kao gusti pljusak, zasipaju}i ga vatrom; on uzma~e, u`asnut.
	"Ovo je uradio ~ovek, od biolo{kog ~oveka ro|en, Patera. ^ovek koji je postao ne{to vi{e." U mraku ne{to odzvoni kao tresak ~eki}a po nakovnju. "Jesam biolo{ki ~ovek, ali jesam i bog." Stravi~ni diskontinuitet, koji je povredio samo tkivo Vaseljene, nestao je.
	"Hvala ti", re~e Svila, hvataju}i vazduh. "Hvala ti mnogo. Molim te, nemoj ovo ponovo uraditi."
	Siloviti pokreti plovila sti{ali su se, pre{li u postojano vibriranje. Lemurova fosforesciraju}a {aka opet se pojavila i otvorila, a dr{ka azofa glatko je kliznula iz nje u rukav.
	Za~uo se tup udar: doktor @dral je odbacio medicinsku torbu na pod. "Jesi li ti unutra? U tome?"
	Lemurov glas bio je opet topao. "Za{to pita{?"
	"Samo sam radoznao. Pitao sam se nije li to na tebi ne{to kao bojni oklop, samo bolje."
	"A to bi zanimalo tvoje gazde, u vladi, kog ono grada?"
	"Palustrije."
	"A-a. Nije Palustrija. Odstranili smo mi izvesne gradove, pa me|u njima i Palustriju. Kao i Patera Svila, ti }e{ uskoro slu`iti Vironu, a kad to po~ne, mora}e{ otvoreniji da bude{. U me|uvremenu, neka ti bude dovoljno da zna{ da se ja nalazim u drugom delu ovog broda. Mo`da }u ti i pokazati, kad zavr{imo posao koji je neposredno pred nama."
	"A to je da mi postanemo tvoje sluge, je li tako."
	"Mi bogovi imamo mnogo imena. A {to se ti~e tvoje odaliske iz pro{losti, nemoj se za nju brinuti, Patera. Ona, dok ja ovo govorim, neguje jednog @dralovog pacijenta i brine se za tebe."
	@dralov glas: "Koristi{ neke starinske re~i. Koliko je tebi godina, Savetni~e?"
	"A koliko bi ti rekao da sam star?" Lemur pru`i ruku koja je zra~ila sjajem. "Vi doktori pominjete 'izra`eni tremor' {to }e re}i stara~ko drhtanje. Koliki bi tremor ti 'izrazio' kad osmotri{ ovu ruku?"
	"Slu`bovao si pod dvojicom kaldea, a potom si, posle smrti poslednjega, ostao na vlasti ve} dvadeset dve godine. Normalno je da smo se zapitali."
	"U Palustriji. Dabome, normalno je da ste se vi u Palustriji to zapitali. Kad me bude{ video na onom drugom mestu, mo}i }e{ sam dati neku procenu, a mene }e zanimati da je ~ujem.
	"Patera, zar te ne zapanjuje sve ovo?"
	"Mogao bih shvatiti da si biolo{ki ~ovek sa protezama; takva je na{a Mejtera Ru`a." Svila otkri da se njegove sopstvene ruke tresu i ugura ih u d`epove. "Ali mi nije jasno kako bi mogao da bude{ u nekom drugom delu ovog broda."
	"Na isti na~in kako staklo donosi do tebe sliku iz neke sobe na drugom kraju grada. Na isti na~in kako ti je tvoj Sveti prozor pokazao la`nu sliku `ene ve} trista godina mrtve i ubedio te da razgovara{ sa jednom od sporednih boginja." Lemur se tiho nasmeja. "Ali ve} sam suvi{e vremena uzalud utro{io, a pacijent doktora @drala le`i na samrti. Nadam se da }e mi on oprostiti; prijalo mi je." Svetlucava ruka pru`i Zumbulin igli~ar. "Evo honorara za doktora, u skladu sa onim {to je sam rekao. Doktore, `eleo bih da pogleda{ jednog pacijenta. Da bi zaradio ovaj honorar, dovoljno je samo da ga pregleda{ i da mu ka`e{ istinu. Da li je protivno lekarskoj etici da se pacijentu ka`e ta~na dijagnoza?"
	"Nije."
	"U nekim slu~ajevima, u pro{losti, pomi{ljao sam da bi moralo biti. Taj moj ~etvrti zarobljenik tako|e je uhoda. Ho}e{ li to uraditi? Te{ko je ranjen."
	"A ti posle da ubije{ i Svilu i mene." @dral frknu. "Pa, nek tako bude. @iveo sam kao nadrilekar. Pa, kad ve} moram umreti, neka i umrem le~e}i la`no nekoga."
	"Vi }ete obojica `iveti", re~e mu Lemur, "zato {to }ete obojica postati izvanredno predusretljivi. Mogao bih vas ja na to naterati ovoga ~asa, kad bih `eleo, ali trenutno mi bolje slu`ite kao protivnici. Ne}u re}i neprijatelji. Vidi{, ja sam tom mom ~etvrtom zatvoreniku rekao da lekar koji }e ga pregledati i augur koji }e ga ispovediti nisu moji prijatelji, {tavi{e, da su se drznuli na spletke protiv vlade koju ja vodim."
	Sjaj Lemurove desne {ake se pove}ao; Zumbulin pozla}eni igli~ar kliznuo mu je u otvoreni dlan kao `iva `ivotinja. "Va{a svesnosti? Izvoli uzeti ovo, Va{a svesnosti." On dade igli~ar Svili. "Pristaje{ li da prenese{, u svojstvu miropomazanog augura, opro{taj Pesov tom pacijentu, ako doktor @dral ka`e da je njegov `ivot u neposrednoj opasnosti?"
	"Naravno", re~e Svila.
	"Onda, krenimo. Znam da }e vam ovo biti zanimljivo." Lemur `estokim pokretom otvori vrata. Njih dvojica po|o{e za njim, `mirkaju}i i bri{u}i o~i. Krenuli su uzanim hodnikom ~iji je pod bio ~eli~na re{etka, zatim niz jedno kratko stepeni{te strmo maltene poput merdevina.
	"Vodim vas dole, sve do kobilice broda", re~e im Lemur. "Uzgred re~eno, nadam se da niste o~ekivali da }e se ovaj brod ljuljati. Isplovili smo - dao sam to nare|enje dok smo se igrali azofom - i sad plovimo ispod povr{ine, gde nema dejstva talasa."
	Doveo ih je do jednih te{kih vrata ugra|enih u pod, zavrteo dva ru~na to~ka na njima i otvorio ih silovitim zamahom. "Silazi. Pokaza}u vam rupu na na{em dnu."
	Svila po|e prvi. One vibracije koje su potresale brod jo{ od kako im je Lemur zapretio azofom ovde su bile ja~e - maltene ~ujan zvuk; u vazduhu se ose}ala prohladna sve`ina, a gvozdena ograda stepeni{ta niz koje se spu{tao bila je vla`na na dodir. Zelene svetiljke koje su mogle biti opona{anje onih prastarih koje su imali prvi naseljenici, a koje im je Pes dao, kao i neki neodre|eni miris koji je mo`da bio samo odsustvo svih drugih mirisa, ispuni{e Svilu, prvi put, ose}anjem da je stvarno za{ao pod vode jezera Limne. Si|o{e u veliku prostoriju na ~ijem je podu le`ao ceo jedan ~amac, i to ~amac znatne veli~ine, kao da je tu izvu~en na suvo.
	Prvo je ugledao leta~eva polomljena krila, polo`ena po providnoj kupoli kojom je gornja strana ~amca bila prekrivena i za{ti}ena. Sastojala su se on nekog tankog pokrivnog materijala, nalik na tkaninu, ali gotovo nevidljivog i od tankih, sada polomljenih letvica od nekog drugog materijala koji je mogao biti ugla~ana kost; letvice su bile tanje od njegovog ka`iprsta.
	"^ekaj malo, Va{a svesnosti", re~e mu Lemur. "Ho}u ovo da vam poka`em. I doktoru @dralu i tebi. Vrede}e va{eg truda."
	"Dakle, sredili ste jednog", re~e @dral. "Oborili ste jednog leta~a."
	U njegovom glasu ~uo se prizvuk poraza, {to navede Svilu da se okrene i da se netremice zagleda u njega.
	"Bila je prazna ku}a, svi oti{li", objasni @dral. "I Krv i njegovi razbojnici i ve}ina mu{ke posluge. Mislio sam da je to najverovatnije zato {to su ovo uspeli, ali sam se ipak nadao..." Njegova re~enica ostade nedovr{ena; samo je slegnuo ramenima.
	Lemur je podigao jednu ravnu re{etku od materijala krem-boje. Re{etka je bila ~udno uobli~ena, svojom spoljnom ivicom podse}ala je na suzu. "Oborili smo, doktore. A ovo je tajna. Jednostavna, ali neizmerno dragocena. Zar je ne `eli{ ispitati? Zar ne bi rado poslao svojim gazdama tajnu letenja? Klju~ koji otvara nebo? Evo, ovo je oblik tog klju~a. Uzmi ga u ruke, ako `eli{. Vidi kako je lak. Prevuci prste preko njega, doktore."
	@dral odmahnu glavom.
	"Onda, hajde ti, Svesnosti. Kad te tvoji sledbenici postave za kaldea, ovo bi ti moglo biti od izuzetno velike koristi."
	"Nikad ja kalde biti ne}u", re~e mu Svila, "a nikad nisam ni `eleo biti." On uze u {ake zaobljeni komad re{etke, koji gotovo nikakvu te`inu nije imao, i zagleda se u fluidne spolja{nje linije. "Pomo}u ovoga leta~ leti? Ovaj oblik mu to omogu}uje?"
	Lemur klimnu glavom. "Oblik, ali i materijal od koga je ovo napravljeno. Tarsijer ga sad analizuje. Kad si provalio u Krvovu vilu u fejdan nano} - znam sve o tome, vidi{. Kad si provalio, zar se nisi zapitao zbog ~ega je @dralov grad poslao @drala ba{ tamo, da motri na Krva?"
	"Ja nisam tada znao da je on uhoda", objasni Svila. Ostavi re{etku i opipa nateklinu koju je Potova pesnica ostavila na jednoj strani njegove glave. Ose}ao je slabost i pomalo vrtoglavicu.
	"Da bi obave{tavao svoje gazde o Krvovom napredovanju sa jastrebom", re~e mu Lemur. "Ja sam, jo{ pre vi{e od dvadeset pet godina, uvideo kakve se mogu}nosti otvaraju letenjem. Razumeo sam da bi na{i gardisti, ako bi leteli kao {to to leta~i mogu, za~as otkrivali pokrete neprijateljskih trupa; zatim, da bi se odabrane grupe ljudi mogle spu{tati iza neprijateljskih linija da prekidaju komunikacije i tako dalje. ^im sam dobio slobodu delovanja, po~eo sam podr`avati razne opite ~iji je rad izgledao kao da obe}ava neke u~inke. Ali nijedan nije napravio ni{ta ~ime bi se moglo podi}i i dete, a kamoli gardista."
	Pomi{ljaju}i na Hamerstona, Svila upita: "Za{to ne vojnik?"
	@dral othuknu. "Suvi{e su oni te{ki. Ovaj Lemur, ovde, te`i ~etiri puta vi{e nego ti i ja zajedno."
	"A-ha!" Lemur se okrete @dralu. "Razmatrao si tu oblast, dakle."
	@dral klimnu glavom. "Leta~i su, zapravo, ljudi ne{to sitnijeg rasta. Manji su od prose~nog gardiste. Ja sam niskog rasta, na {ta me svi stalno podse}aju. Ipak, ve}i sam od ve}ine leta~a."
	"Zvu~i{ kao da si video nekog od njih izbliza."
	"Kroz teleskop", re~e @dral. "Ho}e{ li sad staviti primedbu da nisam imao s kim da ih uporedim?"
	"Tebi za volju, stavljam je."
	"Nije bilo neophodno upore|ivati. Sitan ~ovek razlikuje se po razmerama od krupnog, a ja sam, kao mali lekar, veoma svestan toga. Na primer, kod malog ~oveka glava je srazmerno ve}a u odnosu na ramena."
	Svila se po~eo vrpoljiti. "Ako neko umire..."
	"Taj neko bi mogao da bude{ ti, Svesnosti." Lemur polo`i te{ku {aku na Svilino rame. "Hajde da ka`emo - neka ovo bude samo hipoteza - da ja planiram da ti i{~upam tu glavu iz ramena ~im prenese{ Pesov opro{taj onom nesretniku. Ako bi to bilo tako, skra}ivanje na{eg razgovora osetno bi skratilo tvoj `ivot."
	"Kao gra|anin, imam pravo na javno su|enje i na advokata. A kao augur..."
	Pritisak Lemurovih prstiju se poja~ao. "[teta {to ti, sam, nisi advokat, Va{a svesnosti. Kad bi bio, shvatio bi da postoji jo{ jedan, nepisani paragraf. A to je da hitne potrebe Virona moraju biti zadovoljene. Dok mi razgovaramo, jedna svadljiva, radikalna klika nezadovoljnika poku{ava da zbaci na{ zakonito osnovan Ajuntamiento i da popne na vlast jednoga neiskusnog - ali dubokog, to slobodno priznajem - augura, koriste}i za to svakojaka praznoverna blebetanja o prosvetljenju i navodnoj naklonosti bogova. Da li ti gnje~im rame?"
	"Veoma je bolno, svakako."
	"Lako bi moglo postati jo{ bolnije. Jesi li zaista razgovarao sa nekakvom boginjom u javnoj ku}i? Ka`i 'nisam' ili ti drobim rame."
	"Sa boginjom, u smislu u kome onaj bog, koji je mene prosvetlio, jeste bog? Doktor @dral dr`i da takvih bogova vi{e nema. Bez obzira na to da li je on u pravu ili ne, sklon sam neverici da drugi takvi bogovi jo{ i sad postoje."
	Lemur ste`e ja~e; Svila bi pao na kolena da je mogao. "@elim sad da ti pri~am, natenane, Va{a svesnosti, kako mi je palo na um da iskoristim pticu grabljivicu da bismo oborili jednog leta~a i prou~ili ga. Kako sam jednom prilikom video jastreba gde obara pticu-ronca, u suton, i do{ao na tu pomisao. Kako sam pro~e{ljao Viron, u najve}oj tajnosti, tragaju}i za pravim ~ovekom koji bi to mogao izvesti. I kako sam ga na{ao."
	Svila zaje~a od bola, a @dral re~e. "I tako dalje i tako bli`e. Pusti ga, pa }u ja ispri~ati tebi kako smo mi doznali za celu stvar."
	"Pusti ga!" Mamelta je izjurila iz polumraka i bacila se na Svilu. "Robote prokleti! STVARI jedna!" Bila je naga, osim jedne krvave krpe vezane u ~vor oko struka; njene pune dojke i zaobljene butine su drhtale, a gola ko`a imala je boju stare slonova~e.
	Lemur pusti Svilu i udari Mameltu; bila je to samo }u{ka, gotovo nehajna, ali po ~elu. Prvo su se pojavile trake beline: ~eona kost, na mestima koja su dugi Lemurovi nokti zaparali. Zatim je linula krv i pokrila tu belinu.
	@dral je ~u~nuo pored nje i otvorio medicinsku ta{nu.
	"Vrlo dobro, doktore", re~e Lemur. "Zakrpi je, svakako. Ali ne ovde." On nabaci Mameltu preko ramena i ponese je, krupnim koracima.
	"Hajdemo." @dral se, vrlo spretno za ~oveka njegovih godina, pope uz stepenice do podnih vrata koja je Lemur za njih otvorio, ali po njihovom prolasku i spustio i zatvorio; on po~e tegliti jedan od to~kova za njihovo zatvaranje, ne bi li ga ponovo zavrteo.
	"Ne mo`emo je ostaviti", re~e Svila. On stade pokretati rame, opita radi, i zaklju~i da nijedna kost nije slomljena.
	"Ne mo`emo joj pomo}i dok smo i sami u zarobljeni{tvu."
	Lemurov podrugljivi glas odjeknu sa drugog kraja prostorije. "Jedan ~ovek umire, jedna `ena krvari kao ubodena svinja. Zar nijednoga od vas dvojice nije briga za to?"
	"Mene jeste", re~e Svila i po~e hramati ka tom glasu.
	S one strane izvu~enog ~amca le`ao je leta~, na jednom }ebetu koje je bilo ra{ireno po ~eli~nom podu. Njegovo lice, pocrnelo od sunca, bilo je zgr~eno od bola. Nedaleko od njega zjapila su druga podna vrata, otvorena. Bila su daleko ve}a od onih kroz koja su njih trojica u{li u ovu prostoriju; na Svilino zaprepa{}enje, dovoljno velika da kroz njih pro|e ceo ~amac. Na zidu kojim se prostorija zavr{avala video se plo~a sa instrumentima.
	Lemur baci Mameltu pored leta~a. Zatim zagrme, zaglu{uju}im glasom koji podseti Svilu na talusa: "Vrati nam se, doktore. Ne mo`e{ ta vrata otvoriti." A Svili re~e: "Ja sam te to~kove malo popritegao, vidi{. A mnogo sam ja~i nego vas dvojica zajedno, i mnogo te`i."
	Svila je ve} kleknuo pored leta~eve glave. "Prenosim ti, sine moj, opro{taj od svih bogova. Seti se sada re~i Pesa velikoga, koji..."
	"Prestani." Lemur ga opet dohvati za rame. "Mislim da ho}emo prvo lekara. A ako on ne}e da do|e, ti ga mora{ dovesti."
	"Ovde sam ja", oglasi se @dral.
	"Ovo je na{ leta~", re~e Lemur. "Zove se Iolar. Malo {ta nam je rekao, vidi{; ni{ta korisno, ~ak ni ime njegovog grada. Moram re}i da je jedva ne{to vi{i od tebe, ali da je mo`da ne{to malo lak{i. Svejedno, leta~ je, u dovoljnoj meri, ili gotovo dovoljnoj."
	@dral mu ne odgovori. Slede}eg trenutka uze iz svoje torbe makaze i po~e se}i leta~ko odelo. Svila iscepa traku platna iz mantije, obmota je dvaput oko Mameltine glave i veza u ~vor.
	Lemur sa odobravanjem klimnu glavom. "Pre`ive}e ona i bi}e ti zahvalna za ovaj tvoj trud, siguran sam, Patera. A pre`ive}e i Iolar, nadam se. Slu{a{ li ti, doktore @drale?"
	Ne di`u}i pogled, @dral klimnu glavom. "Mora}u da te prevrnem. Pru`i ruke iznad glave. Ne poku{avaj sam da se prevrne{. Pusti da ja to uradim."
	"Vidi{", re~e Lemur tonom obi~nog razgovora, "Iolar je tresnuo ba{ ovde, u jezero. To je, na neki na~in, bilo izuzetno pogodno za nas. Poslali smo ~amac na povr{inu i pokupili i njega i njegova krila, bez ikakve pomo}i Civilne garde. Ili Krva, dodao bih; na veliko razo~arenje i njihovo i njegovo." Lemur se prigu{eno nasmeja.
	"To je bilo ju~e rano ujutro. Zadesilo se da sam ba{ tad bio na obali, pa je va|enjem Iolara upravljao Loris. Ne mogu re}i jesam li, mo`da, ja to mogao jo{ bolje. Loris nije Lemur, ali ko jeste? U svakom slu~aju, jedan va`an deo nije sa~uvan, iako smo izvukli i leta~a i gotovo cela krila i te njegove kai{eve kojima je bio utegnut i drugo {to mu je omogu}avalo da leti. Izgubljeno je ono {to on opisuje skra}enicom 'PM' - pogonski modul. Je li tako, Iolare?"
	@dral hitro di`e pogled ka Lemuru, pa se opet okrete svom pacijentu.
	"Upravo tako, doktore. Bez te naprave, na{i gardisti }e ipak mo}i da lete, u jednom smislu te re~i, naime samo da klize kao galeb kad ja{e na vazdu{noj struji, a uop{te ne pomera krila. Uz jak i povoljan vetar, trebalo bi da bude mogu}e da se gardista otisne sa neke litice ili kule i preleti velike razdaljine. Ali samo pod sasvim izuzetnim okolnostima mogao bi poleteti sa ravnog polja. Ni u kojim zamislivim okolnostima ne bi mogao leteti protiv ma kog, pa i najslabijeg vetra. Je li ovo suvi{e stru~no za tebe, Patera? Doktor @dral, ~ini mi se, razume ove tehni~ke stvari koje pri~am."
	"Rekao bih da i ja razumem", re~e Svila.
	"U prvi mah, u~inilo nam se da }e taj nedostatak biti samo privremen. Dok je leteo, Iolar je imao na sebi PM; sam je to priznao. Dalo bi se pretpostaviti da je PM otrgnut pri udaru o vodu. Mo}i }emo nekako da ga na|emo na dnu, a to i poku{avamo, ve} ceo dan, ili bi nam Iolar mogao re}i kako se te stvari prave, mada on to, `ao mi je {to moram re}i, odbija."
	@dral re~e: "Mora biti da imate nekakvu ambulantu, bar na ovom brodu. Ne{to bolje od ovoga."
	"A, imamo", re~e mu Lemur. "Pa i dr`ali smo ga tamo, neko vreme. Ali on na na{u dobrotu nije jednako uzvratio, pa smo ga opet doneli ovde. Je li svestan?"
	"Zar nisi ~uo kako sam razgovarao s njim malo~as? Naravno da je pri svesti."
	"E, ba{ lepo. Iolare, slu{aj me. Ja sam Savetnik Lemur i ja ti govorim. Mo`da se to vi{e nikada ne}e desiti, a ono {to }u ti re}i bi}e daleko zna~ajnije nego i{ta drugo {to si u `ivotu svome ~uo i {to }e{ ikada ~uti. ^uje{ li me sada? Ka`i ne{to ili pomakni glavu."
	Leta~ je le`ao licem nadole, glavom ka duga~kim, ~eli~nim kapak-vratima u podu. Za~u se njegov glas, nejak; samo jedna re~, ~udnovato izgovorena i nagla{ena. "^ujem."
	Lemur se osmehnu i klimnu glavom. "Utvrdio si da sam ~ovek od re~i, zar ne? Vrlo dobro, dajem ti svoju re~ da je istina sve ovo {to }u ti sad re}i. Ne}u vi{e poku{avati da te prevarim, ali nemam ni razloga za bilo kakvo dalje strpljenje prema tebi. Ovo su ljudi o kojima smo ti govorili Poto i ja. Ovaj doktor i sam priznaje da je uhoda, kao i ti. I to ne na{ uhoda, to mo`e{ biti siguran. Uhoda iz Palustrije, ka`e on. Ovaj augur je vo|a klike koja se upinjala da se do~epa vlasti u na{em gradu. Ako doktor @dral sad ka`e da }e{ umreti, onda si ti u na{oj raspravi pobedio. Pusti}u augura da ti prenese opro{taj Pesov i to je to. Ali ako doktor @dral ka`e da }e{ pre`iveti, svako tvoje dalje odbijanje saradnje zna~i}e da se odri~e{ i `ivota. Jesam li jasan? Ne}u vi{e tra}iti svoje vreme, a ni Potovo, ni na kakve poku{aje da iz tebe silom iscedimo ~injenice koji su nam potrebne. Po~eli smo pravljenje nove opreme pomo}u koje }emo na}i tvoj pogonski mehanizam na dnu. I na}i }emo ga, {to }e zna~iti da si umro niza{ta. Ako ga i ne na|emo, ostaje nam jastrebica koja je nau~ila svoj posao; treba samo da je nahu{kamo na slede}eg leta~a koga vidimo i jedan PM }e biti na{."
	Lemur upre prstom u @drala. "Nema pretnji, doktore. Nema obe}anja. Istina te ne}e ko{tati ni{ta, a la` ti, opet, ne}e doneti ni{ta. Da li }e on `iveti?"
	"Ne znam", re~e @dral ravno. "Ima nekoliko slomljenih rebara - ali ona nisu provalila u plu}a, ina~e bi najverovatnije ve} bio mrtav. Bar ~etiri ki~mena pr{ljena u visini grudi su u vrlo lo{em stanju. O{te}ena je i ki~mena mo`dina, ali mislim da nije prekinuta, mada ne mogu biti siguran u to. Uz dobru negu i prvoklasnog hirurga, mislim da bi on imao prili~no dobre izglede da se izvu~e."
	Lemur je izgledao skepti~an. "Da se potpuno oporavi?"
	"A, ne verujem. Ali mo`da bi opet mogao da hoda."
	"E, dobro." Lemurov glas sti{a se do {apata. "[ta }emo? Mogli bismo te iskrcati na obalu kroz dva-tri sata. Ti crni kanisteri koje svi vi nosite - kako oni dejstvuju?"
	]utanje ispuni prostoriju. Svila, nagnut nad Mameltom, vide da su joj o~ni kapci zatreperili i ste`e je za {aku. @dral slegnu ramenima i zatvori torbu. [kljocaj mehanizma za zatvaranje torbe bio je nagao i kona~an kao pucanj Njorkinog igli~ara u 'Petlu'.
	"Nisam ni pretpostavljao da }e{ hteti", re~e Lemur leta~u, maltene obi~nim tonom. "Zato sam i isplovio. Patera, po~ni ti tvoju koje{tariju, ako `eli{. Meni je svejedno. Bi}e mrtav maltene pre nego {to zavr{i{."
	"A {ta }e{ s njim?" upita @dral.
	"Bacamo to iz broda." Lemur krupnim koracima pri|e plo~i sa instrumentima. "Kao ~oveka od nauke ovo }e te mo`da zainteresovati, doktore. Ova prostorija je na samom dnu na{eg broda. ^vrsto je zatvorena, kao {to si otkrio pre nekoliko minuta kad si poku{ao da ootvori{ onaj kapak gore; tako|e je sasvim zaptivena. U ovom trenutku", on baci pogled na jedan od mernih instrumenata, "nalazimo se sedamdeset lakata ispod povr{ine. Na toj dubini, pritisak vode oko na{eg korita je pribli`no tri atmosfere. Da li ti je iko objasnio kako se di`emo i kako tonemo?"
	"Nije", re~e @dral. "Pitao sam se o tome." On baci pogled prema Svili kao da bi hteo videti da li je i Svila radoznao; ali Svila je bio zauzet tihim, ritmi~nim napevanjem molitve i njihanjem brojanica iznad ranjenog leta~a.
	"Pomo}u zbijenog vazduha. Kad ho}emo dublje, otvorimo jedan od rezervoara za balast. Jezerska voda ulazi, gubimo plovnost i tonemo. Kad `elimo izroniti, u taj isti rezervoar pustimo zbijeni vazduh. Tako rezervoar postane plovak, a mi plovniji. Jednostavno, ali dejstvuje. Kad ja, sad, otvorim ovaj ventil, u na{u prostoriju }e u}i nove koli~ine vazduha." Lemur obrte ventil; za~u se jako {i{tanje.
	"Kad bih to u~inio naglo, vama bi to bilo bolno, zato sam ga samo malo otvorio. Ako vas zabole u{i, gutajte."
	Svila, koji je posve}ivao Lemuru maleni deo pa`nje, zastade u napevu da bi progutao. U tom ~asu ranjeni leta~ pro{aputa: "Sunce..." Njegove o~i, do tad poluzatvorene, sad se {irom otvori{e; po~eo se boriti da se okrene ka Svili. "Ka`i tvom narodu!"
	Nikakav ~ujni odgovor nije bio dozvoljen sve do kraja molitve, ali Svila klimnu glavom i mahnu brojanicama u znaku oduzimanja. "Blagosloven si." Onda klimnu glavom devet puta, kao {to je obred zahtevao i na~ini znak sabiranja.
	"Kad se pritisak u ovoj prostoriji pove}a na tri atmosfere, {to }e brzo biti, mo}i }emo da otvorimo ovu rupu na dnu broda, a da ne napravimo poplavu unutra." Lemur se nasmeja. "Evo, po~injem da popu{tam priteza~e."
	@dral zausti da se usprotivi, zatim ~vrsto stisnu vilice.
	"Gubimo kontrolu", {apnu leta~ Svili. Onda se njegove o~i sklopi{e.
	Svila ga slobodnom rukom pogladi po slepoo~nici da bi mu dao znak da ga je ~uo. "Molim te da oprosti{ nama, `ivima." Jo{ jedan znak sabiranja. "Ja i mnogi drugi nanosili smo ti nepravde ~esto, sine moj, ~inili smo stra{ne zlo~ine i brojne prestupe protiv tebe. Ne dr`i ih u srcu, nego u nevinosti po~ni `ivot koji nastupa posle `ivota, a sve te nepravde neka budu opro{tene." I opet iscrta znak sabiranja pomo}u brojanica.
	Mameltina {aka prona|e Svilinu i stisnu se oko nje. "On... sanjam li?"
	Svila odmahnu glavom. "Govorim ovde u ime Pesa velikoga, Ehidne bo`anske, Scile pr`e}e, Molpe ~udesne, Tartarosa mra~nog, Hieraksa najvi{eg, u ime Telksiepeje promi{ljene, Feje `estoke i Sfikse silne. Tako|e u ime svih manjih bogova." Ne{to ti{im glasom Svila nastavi: "Opra{ta ti Izvana{ tako|e, sine moj, jer ja ovde govorim za njega."
	"Umre}e?"
	Svila prinese prst usnama. @dral re~e iznena|uju}e blagim tonom: "Lemur }e ga ubiti. Leta~ se opredelio za to. I ja bih."
	"I ja." Mamelta dodirnu crnu tkaninu kojom joj je Svila previo glavu. "Govorili su da idemo u divan svet mira i izobilja, u kome }e ceo dan biti podne. Znali smo da la`u. Kad umrem, i}i }u svojoj ku}i. Kod moje mame i bra}e... Na terasi na gran~ici bi}e na{ ^ikito."
	@dral opet dohvati makaze. Dok je sekao crnu tkaninu, Lemur jednim silovitim zamahom otvori kapak-vrata u podu.
	Bilo je - Svili se ta misao neodoljivo nametnula - kao da je sam Izvana{ zakora~io u prostoriju. Tamo gde se do pre jednog trena nalazio tamni ~eli~ni kapak, sad je bio pravougaonik te~ne svetlosti, poluprovidan, prohladno treperav. Svetlost duga~kog sunca prodirala je kroz bistru vodu jezera Limne do dubine od sedamdeset lakata i vi{e, prelamala se i rasipala, ispunjavala otvor koji je Lemur tako iznenadno otkrio, osvajala prostoriju svojom natprirodnom zorom nebeskog plavetnila. Prvih nekoliko sekundi Svila je jedva mogao poverovati da je ta eteri~na tvar stvarno voda. Nagnuo se preko leta~a, oslonio se desnom rukom (u kojoj je jo{ dr`ao nisku zrna) na ivicu otvora i zagnjurio prste leve ruke u vodu.
	@dral re~e: "Malo vazduha je i pobeglo. Jesi osetio?"
	Zure}i dole u kristalnu vodu, Svila odmahnu glavom. Na jednom kraju otvora otelotvorilo se jato vitkih, srebrnastih riba i za tren otplovilo, ~inilo se bez ikakvog telesnog pokreta, na drugu stranu, deset ili vi{e lakata daleko. Nestado{e ispod ~eli~ne plo~e na kojoj je Svila kle~ao.
	Lemur re~e: "Sklanjaj se, Patera." Zatim dohvati leta~a i podi`e ga.
	@dral viknu: "Ej, pazi! Ne dr`i ga tako!"
	"Boji{ se da }u mu napraviti neko novo o{te}enje, doktore?" Lemur se osmehnuo i podigao leta~a, bez napora, iznad glave. "Bi}e to sasvim svejedno. [ta ka`e{ ti, Iolare? Ima{ li i{ta da ka`e{? Ovo je poslednja prilika."
	"Hvala `eni", jeknu leta~. "Ljudi. Jaka krila."
	Lemur ga baci dole. Erupcija treperave vode zapljusnu Svilino lice, pokvasi ga celog i na trenutak zaslepi. Kad je opet mogao da gleda, leta~ je ve} gotovo sasvim nestao sa vidika. Samo jo{ tren se videlo to lice u agoniji bola, iznena|ene o~i, otvorena usta iz kojih su strujali mehuri vazduha kao kugle tankog stakla; onda je nestalo.
	Lemur zatvori kapak sa zaglu{nim treskom i zavrte priteza~e. "Kad otvorim onaj poklopac kroz koji smo u{li, pritisak vazduha }e se ujedna~iti sa pritiskom u celom brodu. Dr`ite usta otvorena, da vam ne bi popucale bubne opne."
	Poveo ih je ovog puta drugim stepeni{tem i {irim hodnikom (u kome su se mimoi{li sa Savetnicima Galagom i Potom; ta dvojica su hodali naporedo, zadubljeni u razgovor) i najzad kroz jedna vrata koja su ~uvala dva vojnika. "Za ovim si ti tragao, doktore", re~e on @dralu, "mada mo`da ne znaju}i to. Pred nama je sve~ana dvorana u kojoj }e{ videti na{e prave, biolo{ke li~nosti. Ja sam onamo."
	Pokazao je prstom ka jednom krugu blistavih ma{ina; @dral pohita na tu stranu. Svila po|e za njim, kudikamo sporije, hramlju}i i pridr`avaju}i Mameltu.
	Biolo{ko telo Savetnika Lemura le`alo je na besprekorno ~istoj, beloj plo~i; preko njega je bio navu~en, sve do vrha donje vilice, jednako besprekoran beo ~ar{av. O~i mu bejahu sklopljene, obrazi upali; prsa su mu se dizala i spu{tala blago i polako; slabo {u{tanje njegovog daha bilo je jedva ~ujno. Pramen bele kose izmakao je obru~u od crne sintetike i mre`i raznobojnih `ica kojom je ~itavo njegovo ~elo bilo sapeto. Zmijolike cevi iz desetak ma{ina (neke bistre, druge slamno `ute, a tre}e duboko grimizne) zalazile su pod ~ar{av.
	"Ovde nema izdaji naklonjenih biolo{kih", re~e im Lemur. "Nas neguju odani hemi; oni odr`avaju u ispravnom stanju i ove ma{ine, koje, opet, odr`avaju nas u `ivotu. Oni nas vole, a mi volimo njih. Obe}ali smo im besmrtnost, {to }emo i isporu~iti: ve~ito snabdevanje rezervnim delovima. Oni nam se odu`uju tako {to neograni~eno produ`uju `ivote nas, koji smo samo smrtnici."
	@dral je razgledao jednu od ma{ina. "Va{a oprema za odr`avanje `ivota veoma je upe~atljiva. Kamo sre}e da ja raspola`em takvom."
	"Meni su otkazali bubrezi i jetra. Zato smo uklju~ili ove aparate koji rade njihov posao. Na mom srcu postoji dodatak koji, ako zatreba, mo`e preuzeti na sebe celokupni sr~ani rad. Ubacuje i kiseonik, dabome."
	@dral je sisao zube i odmahivao glavom.
	Mamelta tiho re~e: "Ovo je prvi put da mi nije zima."
	"Ovda{nji vazduh se u celosti preradi svakih sedamdeset sekundi. Filtrira se, zra~i se da bi se uni{tile bakterije, odr`ava se na srazmernoj vla`nosti od trideset pet odsto i na temperaturi koja ne odstupa za vi{e od ~etvrt stepena od normalne temperature biolo{kog tela."
	Gledaju}i dole na Savetnika opru`enog na le|a, Svila mu re~e: "Nikada ni pomislio nisam da bih mogao osetiti sa`aljenje prema tebi. Ali sada ga ose}am."
	"Retko kad sam ja svestan da le`im ovde. Ovo sam ja." Lemur se tresnu {akom po prsima; zvuk je bio isti onaj zvonki udar ~eki}a o metal koji je Svila ve} jednom, u tami, ~uo. "Pun snage, budne pa`nje, obdaren savr{enim vidom i sluhom. Jedino {to mi nedostaje jeste dobro varenje. I, ponekad", Lemur na~ini zna~ajnu pauzu, "strpljenje."
	@dral se nagnuo nad le`e}u figuru; pre nego {to je Lemur mogao prisko~iti da ga zaustavi, on palcem podi`e jedan sivi o~ni kapak. "Ovaj ~ovek je mrtav."
	"Ne lupetaj gluposti!" Lemur zakora~i ka njemu, ali se Svila, postupaju}i istog trena po nekom porivu koga jedva da je bio svestan, ispre~i ispred Lemura. A Lemur, mo`da zbog neke navike jo{ u detinjstvu ste~ene da augursku mantiju treba po{tovati, stade.
	"Pa, vidi." @dral posegnu palcem i ka`iprstom u praznu o~nu duplju i izvadi u{tinu}e crne trule`i koje je moglo biti me{avina zemlje crnice i katrana. On to pokaza Lemuru, pa baci na beli ~ar{av gde je ostalo kao najobi~nija prljav{tina; zatim obrisa prste o tanki, beli jastuk, ostavljaju}i zabrljane, smrdljive tragove.
	Iz Lemura dopre neki zvuk, ne jak, koji Svila nikad ranije nije ~uo (iako se i tako mlad naslu{ao ve} dosta jada). Ne{to nalik na {mrktanje, ali pro`eto i pi{tavim zvukom male osovine koja se zao{ijala pa juri sve br`e i br`e - zvukom bu{ilice koja je nai{la na ekser i koja, potiskivana rukama ludaka, navaljuje sve ja~e i ja~e i br`e i br`e sve dok se ne po~ne dimiti i dok ne razori sebe, sopstvenom neograni~enom, neobuzdanom energijom. Nekoliko sati kasnije Svila }e, razmi{ljaju}i o ovom zvuku, pomisliti na Vaseljenu sli~nu ~asovni~kom mehanizmu, koju mu je Izvana{ prikazao u pro{li fejdan na igrali{tu; jer ovo je bio zvuk Vaseljene koja umire, ili, ta~nije, jednog njenog dela koji umire, ili (zaklju~i}e on pospano) zvuk koji pokazuje da Vasiona, za nekoga, umire cela.
	Lemur se, cvile}i tim zvukom koji }e sve do kasno uno} ostati uz Svilu, polako i nesigurno spu{tao u ~u~e}i polo`aj; ruke su mu se kretale bespomo}no, nisu ni{ta hvatale ni grebale, niti su, zapravo, bilo {ta radile; samo su se gr~ile, ba{ kao {to su (mo`da) u tim istim trenucima ~inile i ruke mrtvog leta~a, u hladnim vodama jezera, u ~ekanju na po~etak onog kru}enja koje nastupa pola sata posle smrti i potraje pola dana. (Ili dan, ili dan i po, u zavisnosti od raznih ~inilaca, {to uvek izaziva kojekakve rasprave.) Lemurov pogled ostajao je prikovan za mumificiranog Savetnika na sne`nom odru; najzad Lemur jednim kolenom dodirnu pod prekriven zelenim kerami~kim plo~icama. ^inilo se da ne mo`e potonuti ni u kakvo dublje ~u~anje. Tada mu ruke pado{e.
	I tada srebrnasti azof, onaj isti koji je Svila uzeo iz ladice u Zumbulinom sto~i}u za obla~enje, u no}i posle onog dana u kome je Izvana{ otkrio Svili su{tinu Vaseljene u kojoj je Svila postojao, ispade iz Lemurovog rukava, izvezenog toliko da je podse}ao na tapiseriju, i otkliza se, zve~e}i, po podu.
	A @dral se baci ka njemu i u padu sna`no udari jednu od ma{ina pokraj postelje mrtvog Savetnika, pa se ma{ina preturi i razlupa; ali @dral, iako sede brade, do~epa azof hitro i ve{to; stra{ni zrak azofov {iknu iz dr{ke i Lemur se rasprsnu u oblaku plamena, a Svila i Mamelta se zatetura{e unazad, zaklanjaju}i lice rukama.
	@dral protr~a pored njih i nestade kroz vrata pre nego {to ga je Svila mogao i videti.
	Mamelta vrisnu.
	Svila je dohvati za mi{icu i povu~e za sobom, svestan da bi trebalo da je uti{a, ali isto tako svestan da mu to verovatno ne bi po{lo za rukom i da, u svakom slu~aju, nema ni jedne jedine sekunde za gubljenje.
	Vojnici na vratima ve} su pucali kad ih je Svila otvorio. Pre nego {to je on stigao da ustukne, ve} su pojurili niz {iroki hodnik, trostruko br`e nego {to je ~ak i brz mladi} kao Rog mogao tr~ati i sigurno deset puta br`e nego {to se Svila, onesposobljen svojim zglobom i Mameltom koja je vri{tala, mogao kretati; ali kad su bili na pola hodnika, ne{to sevnu iz popre~nog prolaza i obojica nestado{e u dve eksplozije - stra{no bolne za sluh njegov i Mameltin, iako su im u{i jo{ bile u {oku i odzvanjale zbog rasprskavanja Lemura.
	"Moramo sti}i donde pre nego {to on zatvori onaj kapak", re~e on Mamelti, a onda, po{to ona nikako nije po~injala da tr~i, on (na svoje kasnije zaprepa{}enje) podi`e Mameltu, nabaci je preko jednog ramena kao smotan }ilim ili vre}u bra{na i potr~a sam, klate}i se i teturaju}i. Jednom je naleteo na zid i zamalo pao u dubinu nekog stepeni{ta. Neko se dernjao: "^ekaj! ^ekaj!" - i Svila tek kad je stigao do kapka uvide da to vi~e on sam.
	Kapak na podu bio je spu{ten i zatvoren, ali on baci Mameltu na pod i po~e okretati ru~ne to~kove. Tek {to je po~eo, silovit, urlaju}i vetar nai|e odozdo i podi`e kapak pred njim.
	"Doktore!"
	"Pomagaj!" povika @dral odozdo. "Mo`emo da pobegnemo ~amcem."
	Pet-{est pi{tolja sa debelom municijom po~e gruvati u hodniku. Svila se kako-tako smandrljao niz kratke, strme stepenice u veliku prostoriju na dnu broda; Mamelta za njim; jedan metak udari u kapak, silovito kao malj, a Svila se vrati, spusti kapak u zatvoreni polo`aj i svom snagom prite`e njegove to~kove za zatvaranje.
	Kad je pritr~ao @dralu, mali doktor se ve} uveliko upinjao da otvori ve}i, pravougaoni kapak na dnu broda, iza ~amca. Zajedni~kim snagama njih troje uspe{e da obrnu ru~ne to~kove, kapak se podi`e na plimi vode i ledena poplava pokulja u brod. Svila je nekoliko trenutaka bio svestan da tone u vodi koja se naglo podizala. Onda ispljunu vodu, na|e put licem do gore i zagrabi puna plu}a vazduha.
	Nadiranje vode u prostoriju se usporilo, onda kao da se zaustavilo; pro|e, Svili se ~inilo, ~itav minut tako. Bio je svestan da ventil za vazduh tuli punim grlom, a da se u vodi, u blizini, neko bacaka, uz mnogo pljuskanja. Nije znao da li je to Mamelta ili @dral.
	Voda pote~e unatrag. Povla~ila se u po~etku lagano, zatim sve br`e, povukla je i njega; poplava koja je u jednom trenutku ispunila prakti~no celu prostoriju na dnu broda sada je kuljala nazad u jezero Limnu. Bespomo}an kao marioneta, Svila se po~e kovitlati u vrtoglavim namotajima plave svetlosti, zatim usporavati (a plu}a su mu ve} htela da prsnu) i ugleda drugu priliku gde lebdi u prostoru jednako kao i on: ruke i noge ra{irene, kosa plovi.
	Onda, nejasno, ugleda jedno divovsko lice prekriveno mrljama boje - crne, crvene i zlatne - lice daleko ve}e od ma kog zida stambene zgradice u mantejonu, lice sa ogromnim ustima koja progura{e priliku {to ju je video. Lice projuri ispod njega kao {to bi lebdilica jure}i punom brzinom niz neku planinsku livadu mogla prohujati ispod lete}eg semena ~i~ka; tako nastala turbulencija zavrte Svilu jo{ jednom.
	
	13. KALDE SE PREDAJE
	"Patera? O, Patera!"
	Mejtera Mermer mahala je sa spolja{njih stepenika starog mantejona u Ulici sunca. Uz nju su stajala dvojica gardista u bojnom oklopu; njihov oficir, u paradnoj zelenoj uniformi, dr`ao je sablju pokorno pred malom Mejterom Nanom, da bi je ona mogla lepo razgledati. Gulo se probi napred, do njih.
	Oficir di`e pogled. "Patera Svila? Uhap{en si." Gulo odmahnu glavom i objasni.
	Mejtera Mermer {mrknu; prezir u tom {mrktanju bio je tako ogroman i razoran da je istog trena spalio i pretvorio u pra{inu svo zadovoljstvo koje je mladi oficir mo`da osetio zbog divljenja sa kojim je, o~iju veoma ra{irenih, Mejtera Nana gledala ma~. "Da odvedete Pateru Svilu?" re~e Mejtera Mermer. "Ne mo`ete! Takav sveti..."
	Tiho re`anje za~u se iz gomile koja se zbijala oko Patere Guloa. Gulo nije bio ma{tovit ~ovek, ali ipak mu se sad u~ini da se to budi nekakav nevidljivi lav i da sve one molitve koje je pevuckao na svaki Sfiksin dan nisu, ipak, bile koje{tarije.
	"Nemojte se boriti!" Mejtera Nana vrati ma~ oficiru i di`e ruke. "Molim vas! Nema potrebe."
	Polete kamen~ina i zveknu jednog gardistu po {lemu. Drugi kamen pro{i{a pored glave Mejtere Mermer i silovito udari u vrata, a civilni gardista koga su pogodili kamenom ispali jedan metak, posle ~ega se za~u krik. Mejtera Nana pojuri niz tih tri-~etiri stepenika, u masu naroda.
	Gardista opali jo{ jednom, ali oficir jednim pokretom obori na dole cev njegovog pi{tolja za debelu municiju. "Otvaraj ovo", re~e on Gulou. "Idemo mi unutra." Jo{ kamenja polete za njima dok su be`ali u mantejon. Dok su Mejtera Mermer i drugi gardista zatvarali te{ka vrata, pogo|eni gardista ispali jo{ dva metka; dva pucnja usledila su tako brzo jedan za drugim da su maltene mogli biti jedan isti pucanj. Uzvrati mu tresak mnogobrojnih kamenica.
	"To je zbog ove vru}ine." Oficir je govorio pouzdanim tonom, ~ak se i osmehnuo. "Zaboravi}e nas oni, sad kad im nismo na vidiku." Uvu~e ma~ nazad u kaniju. "Al' je popularan taj Patera Svila."
	Mejtera Nana klimnu glavom. Onda re~e: "Patera!"
	"Moram ja da idem", re~e Gulo, pomeraju}i rezu unazad. "Nije, nije trebalo ni da dolazim." Poku{a da se seti imena one druge sibile, ne uspe i sakato zaklju~i: "Ona je bila u pravu."
	Oficir posegnu rukom da ga uhvati za mantiju, ali za tren zakasni; Gulo iskliznu napolje, a gnevna vika prodre u mantejon. Slede}eg trenutka gardisti su ve} zatvarali vrata i navla~ili rezu opet preko njih. Oficir je ~uo, mada slabo, da Gulo napolju vi~e: "Ljudi! Ljudi!"
	"Ne}e mu oni ni{ta, Mejtera." Zastade da oslu{ne, nagnuv{i glavu na jednu stranu. "Ba{ ne volim da hapsim..."
	Nije dovr{io ovo izvinjavanje, jer je primetio da ga ona vi{e ne slu{a. Na njenom metalnom licu poigravali su, kao na ogledalu, slabi odrazi boja: limun-`uta, ru`i~asta, ri|a. Prate}i pravac njenog pogleda, on vide kome{anje boja u Svetom prozoru i spusti se na kolena. Ples preliva stvarao je obli~ja koja on nije stizao stvarno da prepozna, hijeroglife, brojke, predele napola uobli~ene, jedno lice koje je zaplovilo i rastopilo se i ponovo se u~vrstilo pre nego {to je boginja progovorila, jezikom koji je on maltene razumeo, jezikom koji je i on znao u nekom davno minulom `ivotu, na nekom nezamislivom mestu, u dobu neshvatljivo dalekom. U ovom vremenu, on je samo crvi} u trule`i; ali ona proglasi da je nekada bio ~ovek, iako su te uspomene koje je u njemu probudila bile ne vi{e od mrtvih misli ~oveka koga je on pojeo.
	Ho}u, velika boginjo. Ho}u. On }e sa nama biti bezbedan.
	Iza i iznad sebe za~u razgovor hemijske `ene i debelog augura. "Jedna boginja je do{la dok si bio napolju, Patera. U~inila nam je tu ~ast, bez ikakvog prino{enja `rtava. Nije bio prisutan niko da prevodi. Tako mi je stra{no, stra{no `ao {to si propustio..." Augurov odgovor: "Nisam, Mejtera. Nisam sve propustio, samo deo."
	Oficir po`ele da oni za}ute. Njen bo`anski glas jo{ mu je brujao u u{ima poput struna, dalek i sladak; a njemu je bilo jasno, jasno, {ta ona `eli da on u~ini.
	
	Probiti povr{inu jezera kao {to je to Svila u~inio, di}i se iz gu{enja i ponovo ugledati tanku, ble{tavu prugu sunca i uvu}i u plu}a svoj prvi dah, zna~ilo je roditi se ponovo. Nije bio jak pliva~, zapravo jedva da je uop{te i bio pliva~; ipak, uspevao je i tako iscrpljen da ostane na povr{ini. Povremeno se gr~io i ritao, mutno se pla{e}i da bi svako takvo odbacivanje nogama moglo privu}i pa`nju one divovske ribe.
	U daljini, vika; onda zvonjava, to neko mahnito lupa ne~im po tiganju, valjda; on je oba zvuka prenebregao, sve dok ga jedan talas nije toliko podigao da su se pred njim ukazala pohabana, sme|a jedra.
	Trojica polunagih ribara uvuko{e ga u brodi}. "Ima jo{ jedan", re~e Svila zadihano. "Moramo da ga na|emo."
	"Ve} su ga na{li!" @dral; {iroko mu se osmehuje.
	Najvi{i ribar, sa najvi{e sedih vlasi u kosi, po~e ga pljeskati po le|ima. "Bogovi paze na augure. Takoj pri~ao moj stari, Patera."
	@dral mudro klimnu glavom. "Na augure i na budale."
	"Jest, gospodine. I nanj. Slede}i put kad krenete brodom, uzmite brodara. Akoj sre}e, da na|emo va{u `enu."
	Pomisao na ogromnu ribu ispuni Svilin um; on se strese. "Lepo je od vas {to }ete je tra`iti, ali, bojim se da..."
	"Nisi je uspeo dohvatiti, Patera?"
	"Nisam, ali... Nisam."
	"Mi }emoj izvu} kadju vidimo."
	Svila ustade; prvi njihaj brodice izma~e mu oslonac ispod nogu i on se na|e u sede}em polo`aju na gomili mre`a.
	"Ostani gde si i odmaraj se", progun|a @dral. "Puno toga si preturio preko glave. A i ja sam. Bar sam se dobro okupao, a to je korisno. Kad hem eksplodira, iz njega se oslobodi radioaktivnih izotopa koliko o}e{." On podi`e jednu blistavu karticu. "Kapetane, da li bi nam ti mogao prona}i ne{to za jelo? Ili malo vina?"
	"Da mi okrenemo, gospodine, pa }u pogledat {taj ostalo."
	"Opasa~ pun para", {apnu @dral, primetiv{i Svilin zbunjen izgled. "Lemur me naterao da izvrnem d`epove, al me nije prepipao. Obe}ao sam im jednu karticu ako nas vrate u Limnu."
	"Jadna ta `ena", re~e Svila, ne obrativ{i se nikom odre|enom. "Trista godina, samo radi ovoga." Na konopima jednog brodi}a, daleko od njihovog, vide nekakvu crnu pticu; pa pomisli na Oreba, osmehnu se, onda prekore sebe {to se osmehnuo.
	Po~e se osvrtati kao krivac, nadaju}i se da njegovo nedoli~no veselje nije prime}eno. @dral je gledao kapetana, a kapetan glavno jedro. Jedan brodar stajao je na pramcu, jednom nogom na pram~anoj gredi. Drugi je dr`ao konopac kojim je bila vezana ona popre~na motka ispod jedra (Svila se nije mogao setiti kako se taj deo broda zove, ako je ikad i znao) i kao da je ~ekao neki signal od kapetana - ali potiljak tog ~oveka Svili je izgledao ne{to mnogo poznat. Pomeriv{i se da bolje osmotri tog ~oveka, Svila zapazi da su mre`e na kojima sedi suve.
	
	@dral je kupio Svili crvenu tuniku, sme|e pantalone i sme|e cipele kao zamenu za one crne koje je u jezeru zbacio s nogu. Svila se presvukao u jednoj pustoj uli~ici; bacio je svoju mantiju, pocepanu tuniku i stare pantalone iza nekakve hrpe |ubreta. "Ja sa~uvah Zumbulin igli~ar i gamadion i brojanice", re~e on, "ali ne nao~are, niti i{ta drugo {to sam ranije posedovao. Mo`da je to nekakav znak."
	@dral slegnu ramenima. "To je verovatno bilo u Lemurovom d`epu." On je kupio za sebe tako|e novu tuniku i nove pantalone, ali i brija~. Pogleda prema po~etku uli~ice i re~e: "Samo tiho pri~aj."
	"[ta si video?"
	"Dvojicu gardista."
	"Ajuntamiento }e sigurno misliti da smo mrtvi", usprotivi se Svila. "Dok ne doznaju da nismo, nemamo razloga da se pla{imo Garde."
	@dral odmahnu glavom.
	"Da su pomislili da smo mo`da pre`iveli, mogli su izroniti i potra`iti nas, zar ne?"
	"Nisu, jer bi onda svi na jezeru saznali za njihov podvodni brod. Kako ti stoje?"
	"Mal~ice su prevelike." Svila pogleda dole, na sebe, pri`eljkuju}i da ima ogledalo. "Ali njihov brod je morao izroniti da pokupi jadnog Iolara."
	"Mr{av si", re~e mu @dral. "Nije, za to su poslali onaj mali ~amac koji smo videli. Me|utim, nisu ga mogli poslati u poteru za nama zato {to bi se ona prostorija na dnu broda opet napunila vodom ~im bi otvorili kapak na njenoj gornjoj strani da si|u u nju."
	"Napravili smo poplavu kad smo otvorili kapak, to jest vrata, u njenom podu", promrmlja Svila.
	"Dabome. Ja sam tada otvorio ventil za vazduh koliko je najvi{e bilo mogu}e, ali nije bilo dovoljno vremena da se pritisak u prostoriji pove}a, posle ulaska vas dvoje. I, prirodna stvar, u{lo je mnogo vode. A ta voda je sabila vazduh tako da se pritisak vazduha od tog trenutka ipak izjedna~io sa pritiskom vode. Po{to su iz ventila nastavile da sti`u nove koli~ine vazduha, voda je takore}i istog trenutka promenila smer kretanja i po~ela da isti~e natrag u jezero."
	Svila je jedan trenutak oklevao, onda klimnuo glavom. "A ako bi oni sad otvorili gornji kapak - da bi iz hodnika si{li tamo - nastala bi nova poplava, zar ne?"
	"Dabome. Ali bi voda potopila i sve ostale delove broda. Iz tog razloga oni nisu mogli poslati ~amac da nas juri. Pojma nemam kako }e zatvoriti kapak na svome dnu, kad do njega ne mogu sti}i, ali oni }e sigurno ve} smisliti ne{to."
	Svila se nasloni na jedan zid i odmota @dralovu ovojnicu sa sko~nog zgloba desne noge. "Nisam brodar, ali da sam ja na njihovom mestu, otplovio bih daleko na jezero, gde su mali izgledi da me neko vidi - ili, mo`da, u onu pe}inu koju je Lemur pomenuo kad si ga pitao kako je dobavio tvoju ta{nu."
	"Eh, kamo lepe sre}e da nju ne izgubih", re~e @dral, pipaju}i bradu. "Dvadeset godina beja{e moja."
	Razmi{ljaju}i o svojoj pernici, Svila re~e: "Znam kako ti je, doktore." On po~e udarati ovojnicom kao bi~em po zidu.
	"Hajde da pretpostavimo da su se vratili u tu njihovu pe}inu. Problem bi ostao nere{en. Taj podvodni brod suvi{e je veliki da se izvu~e na obalu."
	"Ali bi ga oni mogli nagnuti na jednu stranu", re~e Svila. "Mogli bi da premeste sve terete na jednu stranu i da isteraju svu vodu iz rezervoara za balast na drugoj strani. Ili bi ~ak mogli da povuku gornji deo broda pomo}u kabla koji bi bio privezan za zid pe}ine."
	@dral klimnu glavom, jo{ i sad motre}i na ulaz uli~ice. "Jesi li ti spreman?"
	
	Kad je @dral oti{ao, Svila otvori prozor. Njihova soba bila je na tre}em spratu 'Zar|alog fenjera' i sa nje se pru`ao veli~anstven pogled na jezero, odakle je stizao osve`avaju}i povetarac. Svila se nagnu preko prozorskog praga i pogleda pravo dole, u Lu~ku ulicu. @dral je rekao da `eli da ostane neprimetan; me|utim, ~im su uzeli ovu sobu, pozvao je poslugu i zatra`io da mu donesu pero i hartiju, na{krabao je jednu ne mnogo duga~ku bele{ku i odmah oti{ao napolje, ostaviv{i Svilu samog. Gledaju}i sad levo i desno du` Lu~ke, Svila zaklju~i da ako nije opasno da se @dral {etka po selu, onda sigurno ne mo`e biti opasno ni ako on viri kroz toliko visok prozor i prou~ava ulicu.
	U Limni je mirno, rekao im je gostioni~ar; ali protekle no}i u Vironu su bili neredi koje je Garda surovo suzbila. "Svilini ljudi", rekao im je gostioni~ar mudro. "Ako mene pitate, oni to sve zapo~inju."
	Svilini ljudi.
	Ko li su oni? Duboko zami{ljen, Svila se protrlja po obrazu, osetiv{i dvodnevnu bradu pod vrhovima prstiju. To su, svakako, oni ljudi koji kredom ispisuju njegovo ime. Ima u kvartu oko Sun~ane ulice nekih koji su spremni da urade ne{to tako, pa i vi{e od toga, nesumnjivo, ~ak i da tvrde da delaju po njegovim naredbama. Ne prvi put, pade mu na um da bi neki od njih mogli biti oni koji su klekli u Sun~anoj da ih on blagoslovi kad je ispri~ao Krvu o prosvetljenju - ljudi u takvom o~ajanju, da su sad spremni da prihvate svakog vo|u koji ima, ili se ~ini da ima, naklonost bogova.
	Pa ~ak i njega.
	Lu~kom ulicom dolazila su dvojica gardista u kamufla`no obojenim oklopima; u rukama su dr`ali spremne pi{tolje sa debelom municijom. Pokazuju svoju prisutnost, dabome, u nadi da }e prizor njihovog {etkanja po danu spre~iti nerede i kad padne no} - spre~iti izlazak onih sa motkama i kamenjem i no`ekanjama nalik na Njorkinu i sa ponekim igli~arem; da takve gomile ne}e povesti borbu protiv oklopljenih i dobro naoru`anih gardista. Nekoliko trenutaka Svila je razmi{ljao o mogu}nosti da ih pozove i da im ka`e da je on Patera Svila i da }e se predati ako }e time biti okon~ane borbe. Ajuntamiento ga, valjda, ne bi mogao ubiti bez su|enja, ako bi se on predao javno; morao bi ga izvesti pred sud; a tamo bi on, ~ak i ako ne bi mogao dokazati svoju nevinost, imao bar zadovoljenje da je javno rekao da je nevin.
	Mantejon, me|utim, jo{ nije bezbedan. On je obe}ao da }e ga spasti ako bude mogao; a sada je mantejon u ve}oj opasnosti nego ikada. Mo{us mu je dao - koliko dugo? Nedelju dana? Da, nedelju dana od scildana. Ali da li je Mo{us zaista to rekao u ime Krva, kao {to je tvrdio, ili u svoje ime? Zakonski gledano, mantejon je Mo{usovo vlasni{tvo: dakle, predati se sad zna~ilo bi izru~iti mantejon Mo{usu u ruke.
	Ne{to duboko u Svili uzmicalo je od takve pomisli. Krvu, mo`da, ako nema drugog izlaza. Ali nikad, valjda nikad, nekome ko... nekome ko je... Pa i sama ta mogu}nost podstakla je Izvana{a da ga prosvetli da bi on onda spre~io takav ishod. Ubi}e Mo{usa, dakle, ako...
	Ako ne bude drugog izlaza i ako bude uspeo da natera sebe na takav postupak.
	Udaljio se od prozora i opru`io na krevetu. To ga podseti na Savetnika Lemura i na na~in na koji je Lemur umro. Kao predsedavaju}i Ajuntamienta, Lemur je bio kalde, u stvarnosti, ako ne i formalno; a @dral ga je ubio. Mo`da je to bilo i @dralovo zakonito pravo, zato {to je Lemur nameravao da ubije @drala bez su|enja.
	Ali su|enje bi bilo puka formalnost. @dral je uhoda, {to i sam priznaje; uhoda iz Palustrije. Ako je tako, da li je @dral, ipak, imao pravo da ubije Lemura? I da li je to sad od nekog zna~aja?
	Sa zaka{njenjem, Svila se doseti da je ona bele{ka, koju je @dral napisao tako `urno, gotovo sigurno bila poruka vladi njegovog grada - kaldeu Palustrije, ili kako ve} zovu tamo{njeg vladara. Princu-predsedniku? @dral je sigurno opisao podvodnu la|u Ajuntamientoa (koju je smatrao izuzetno va`nom) i neobi~ni oblik nalik na suzu koji, zapravo, predstavlja popre~ni presek krila sposobnog za let.
	U hodniku, ispred sobe, za~u{e se koraci; Svila zadr`a dah. @dral mu je rekao da digne rezu s vrata samo ako ~uje tri brza kucanja, ali to nije bitno. Do}i }e Garda, pretra`i}e i ovu gostionicu i sve ostale, to je sigurno... ~im Ajuntamiento izabere novog predsedavaju}eg i ~im taj predsedavaju}i zaklju~i da postoji izvesna mogu}nost da su on i @dral (i Mamelta, jer novi predsedavaju}i ne}e znati da je Mamelta poginula) jo{ i sad `ivi. @dral je branio svoju odluku da uzme ovako skupu sobu, u najboljoj gostionici u Limni, tvrdnjom da }e Garda biti manje sklona da ih uznemirava ako se bude ~inilo da su bogati; me|utim, kad stignu hitne zapovesti Ajuntamienta, Garda }e bez oklevanja uznemiravati svakoga, pa i najbogatije gra|ane.
	Koraci su postajali sve ti{i i najzad nestali.
	Svila se podigao u sede}i polo`aj i skinuo novu tuniku; tek posle toga mu je sasvim jasno do{lo do svesti da je ve} odlu~io da se obrije. Ustade i `ustro povu~e u`e zvona; za nagradu dobi daleko bubnjanje negde dole, na stepeni{tu. Dvodnevna brada mogla bi poslu`iti kao kamufla`a, ali bi ga svakako i obele`ila kao ~oveka kome je potrebna kamufla`a. Izvana{ ne mo`e razumno zameriti ako se on obrije; ionako se brije svaki dan. Ako bude uhap{en, pa, {ta }emo. Bar ne}e biti vi{e nikakvih narodnih pobuna na ulicama, ne}e se ginuti; i bar }e biti uhap{en kao ono {to jeste, kao Svila, ~ovek koga drugi nazivaju kaldeom, a ne kao neki pogureni begunac.
	"Sapun, pe{kire, lavor i vrelu vodu", re~e on sobarici, devojci koja se pona{ala sa puno po{tovanja, a koja se odazvala na njegovu zvonjavu. "Otarasi}u se svega ovoga odmah sad." Donela je sa sobom aromu kuhinje; prvi talasi} tog mirisa probudio je glad u njemu. "Donesi mi i neki sendvi~ ili ne{to tako. [ta god mo`e biti pripremljeno brzo. I ~aj, mate ili obi~an. Sve to stavi na na{ ra~un."
	
	@dral je, sa svoje strane, pozvonio i tra`io druge pe{kire i novu vodu za brijanje ~im je, sav zahuktan, u{ao u sobu. "Kladim se da si pomislio da sam te napustio", re~e on, raspore|uju}i te stvari po sto~i}u za umivanje.
	Svila odmahnu glavom; na{av{i da je ta kretnja pro{la maltene bez ikakvog bola, opipa ~vorugu koja mu je ostala od Potove pesnice. "Da se nisi vratio, znao bih da si uhap{en. Namerava{ li da obrije{ tu bradu? Nadam se da ne}e{ zameriti {to sam pozajmio tvoj brija~."
	"Ni najmanje." @dral osmotri svoj izgled u rasko{no velikom ogledalu. "Mislim da je najbolje da obrijem glavninu, ako ne i celu."
	"Ve}ina ljudi u tvom polo`aju prvo bi se obrijala, pa bi tek posle toga slala izve{taje. [ta misli{, da li }e oni ribari koji su nas spasli re}i Gardi, ako budu saslu{avani?"
	"A-ha." @dral iskliznu iz svoje tunike.
	"Onda }e Garda znati da treba da nas tra`i ovde, u Limni."
	"Pretra`iva}e oni Limnu u svakom slu~aju. Ovo bi bilo najverovatnije mesto ako bismo pre`iveli."
	"Verovatno. Dao si onim ribarima karticu? To su velike pare, za jednog ribara."
	"Spasli su nam `ivot. Osim toga, kapetan }e potegnuti ~ak u Viron da ne{to kupi, a njegovi brodari }e se napiti. Ako budu dovoljno pijani, niko ih ne}e ni{ta pitati."
	Svila jo{ jednom klimnu glavom, znaju}i da ga @dral mo`e videti u ogledalu. "Ne mogu ti opisati koliko sam bio iznena|en kad sam otkrio da se u posadi tog brodi}a nalazi i onaj voza~ koji me je iz Krvove vile vratio u Viron one no}i. ^ovek je pre{ao u ribare, izgleda."
	@dral se okrete i zagleda netremice u Svilu, lica natrljanog penom, dr`e}i brija~ u ruci. "Uvek te iznova potcenim. I svaki put ka`em sebi da }e to biti poslednji put." ^ekao je nekoliko ~asaka odgovor, a onda se okrenuo opet ka ogledalu. "Hvala ti {to to nisi pominjao dok nismo ostali nasamo."
	"Izgledao mi je nekako poznat, ali tek kad smo stigli u luku, setio sam se ko je. Poku{avao je da okre}e glavu tako da mu ne vidim lice i ba{ zato sam se dobro nagledao njegovog potiljka; ali, tokom vo`nje od vile do mantejona, upravo sam njegov potiljak najvi{e gledao. Jer sam sedeo iza njega."
	@dral po~e brija~em smanjivati jedan svoj zuluf. "Dakle, znao si."
	"Nisam stvarno razumeo sve do ovog trenutka, kad mi je palo na um kako si dobar uhoda, koliko, po svemu sude}i, vredi{ svome gradu."
	@dral se tiho nasmeja. "Mi sapunjamo jedan drugome bradu, ~ini se."
	"Nije mi bio jasan taj ribarski brodi} sve dok se nismo presvukli u onoj uli~ici", re~e mu Svila. "Pre toga, bio sam samo zapanjen; a tad sam shvatio da ti je neko na brodi}u, mo`da kapetan ili jo{ verovatnije onaj voza~ koji me je one no}i odbacio ku}i, dao nekoliko karata."
	"Video si da na meni nema opasa~a sa novcem. Od tog trenutka pa sve do sad grdio sam sebe zbog te gre{ke i nadao se da ti nisi primetio."
	"Kad ti je [enila ispri~ala o onom komisionaru..."
	"O Simuliidu."
	"Da, o Simuliidu. Kad ti je [enila rekla da Simuliid dolazi na jezero da bi se susretao sa ~lanovima Ajuntamienta, ti si li~no do{ao ovamo da to istra`i{. Znam da jesi, razgovarao sam sa jednim mladim parom sa kojim si se sprijateljio. Ako nisi ve} imao nekoga ovde, odlu~io si, tada, da obezbedi{ da neko tvoj bude uvek u Limni; zato si unajmio kapetana i njegovu brodicu. Zami{ljam da je njihova du`nost bila da motre na Hodo~asnikovu stazu. Ona se na nekim mestima provla~i du` samog ruba litice, pa bi sa brodi}a na tom delu jezera bilo lako videti ko dolazi i odlazi. Ja sada, naravno, ne}u prijaviti ni njega ni tebe, ali sam radoznao. Da li je kapetan iz Virona?"
	"Jeste. Mada to nije bitno."
	"Pa, ne brije{ se. Nisam nameravao da te prekinem."
	@dral se opet okrete ka njemu. "Vi{e volim da usmerim celu svoju pa`nju na tebe. Nadam se da shvata{ da sam radio i za tebe, a ne samo za moj grad. Radio sam na tome da te dovedem na vlast, zato {to bi na taj na~in mogao biti izbegnut jedan rat."
	"Nije meni do vlasti. Ali bilo bi nepravedno da ti ne zahvalim za sve {to si u~inio - i za to {to si spasao moj `ivot, u trenutku kad ti je bilo bezbednije da me ostavi{ u vodi."
	"Ako stvarno tako misli{, jesi li voljan da formalizuje{ na{e savezni{tvo? Vironski Ajuntamiento }e nas pobiti ako nas se ponovo do~epa. Ja sam uhoda, a ti krupna pretnja njihovoj vladavini. To ti je valjda jasno, a?"
	Svila, nevoljno, klimnu glavom.
	"Onda je bolje da stanemo le|a u le|a, da ne bismo legli u grob rame uz rame. Ka`i mi sve {to zna{, a ja }u tebi ispri~ati sve ostalo {to ti `eli{ da zna{. Dajem ti re~ da }e biti tako. Nema{ nikakav odre|eni razlog da mi veruje{, ali moja re~ vi{e vredi nego {to misli{. Dakle?"
	"Nije to ba{ po{teno prema tebi, doktore. Ono {to sam ja pogodio, tebi ne}e biti od osobite koristi; zato }e obave{tenja kojima ti, mo`da, raspola`e{, biti od ogromne koristi za mene."
	"Ima tu jo{ ne{to. Ti u~ini sve {to bude u tvojoj mo}i da moji ljudi i ja ne budemo uhap{eni, a ako se to i desi, da budemo oslobo|eni. Ja, sa moje strane, obe}avam da ne}emo u~initi ba{ ni{ta protiv tvog grada. Shvata{, zar ne, da }e{ mo`da morati da be`i{ ako `eli{ nastaviti disanje? Ako ne uspemo da te popnemo za kaldea, mo}i }emo bar da ti obezbedimo uto~i{te. Ne iz neke na{e velike dobrote, nego zato {to }e{, sve dok si `iv, biti `i`a za narodno nezadovoljstvo. Sada smo ti potrebni, a ve} kroz nekoliko dana mogli bismo ti zatrebati jo{ vi{e."
	"Odgovara}e{ na sva moja pitanja otvoreno i po{teno?"
	"Pa tako sam i rekao, zar ne? Ho}u. Ima{ moju re~ za sve to. Dove{}emo te na vlast ako budemo mogli, a ti kad se popne{, odr`ava}e{ mir, ne}e{ nas napasti. E, sad ja ho}u tvoju re~. Imam li je?"
	Svila, polako, klimnu glavom, pa pru`i ruku. @dral ostavi brija~ i njih dvojica se rukova{e.
	"Da ~ujem, {ta si doznao o mojoj delatnosti."
	"Zapravo, veoma malo. Zumbula radi za tebe, zar ne?"
	@dral klimnu glavom.
	"Zbog toga ja radim ovo." Svila je ve} izvadio brojanice iz d`epa; sad je, govore}i, propu{tao jedno po jedno zrno kroz prste. "Ho}u re}i, zato se okre}em protiv svog grada. Onaj kapilar koji je prsnuo u mom mozgu - nisam u stanju da se raspravljam s tobom o tome, zna{. Ne jo{, jer bismo zbog toga mogli opet postati neprijatelji. Ali taj kapilar ho}e da ja spasem mantejon, {to ja i moram u~initi, ako ikako mogu; ali ja li~no `elim da spasem Zumbulu. Ti }e{ sigurno misliti, zbog toga, da sam budala."
	"Poku{avam i ja da je spasem", re~e mu @dral. "Kao i one drugare na ribarskoj brodici koji su nas spasli da se ne podavimo. Svi oni su moji ljudi. Smatram da sam odgovoran za njihovu sudbinu. Tako mi Tartarosa, i jesam. Da nije bilo te ~injenice, ja bih ti rekao istinu o brodici ~im smo te izvukli. Ali {ta ako bude{ uhva}en, pa progovori{? Svi oni bi bili poubijani, a oni su moji."
	Svila jo{ jednom klimnu glavom. "Takva su moja ose}anja prema ljudima koji dolaze da gledaju `rtvovanja u na{em mantejonu. Ti bi verovatno rekao da su to samo nosa~i, lopovi i pralje, ali oni, uistinu, jesu na{ mantejon. Mogu}e je zameniti i zgradu, pa ~ak i Sveti prozor, a i mene, dabome; ali ne njih." On ustade i pri|e prozoru.
	"Kao {to rekoh, doktore, razmi{ljao sam o tome koliko si zna~ajan i koliko sam ja bio nerazuman {to to nisam ranije shvatio. Sigurno ima{ bar pedeset godina."
	@dral se okrete ogledalu i opra osu{enu penu sa brade. "Pedeset {est."
	"Hvala. Dakle, ve} dugo si uhoda, izgledi su i da si dospeo do visokog ranga u tome. Uz to si i lekar, {to bi ve} samo po sebi bilo dovoljno da bude{ od zna~aja vladi tvog grada. Ne bi oni tebe poslali u Krvovu vilu samog. Zumbula je Vironka. To znam zato {to sam razgovarao sa nekim ko ju je poznavao kad je bila mla|a. Ali i moj voza~ je iz tvog grada, rekao bih. Da li je on bio drugi po stare{instvu, posle tebe?"
	"Ta~no." @dral je po drugi put sapunjao bradu, {irokim pokretima, velikom ~etkom od svinjske dlake.
	"Krv je rekao Mo{usu da pozove nekog voza~a koji bi mene odbacio do grada; ali ti si to predvideo, i kad si odlazio od nas rekao si ba{ tom voza~u da bude spreman. Jer, doneo si mi azof, pa je pretila opasnost da voza~, ko god da bude, primeti to."
	"U pravu si." @dral skide malo brade sa jednog obraza. "Tako|e sam `eleo da te on dobro pogleda i da se upozna s tobom. Smatrao sam da bi to moglo biti od koristi kasnije. Sada mogu re}i da je i bilo."
	"Valjda bi trebalo da se ose}am polaskan." Svila se nagnu kroz prozor i pogleda gore. "Ono va`no jeste slede}e: da bi on ovako postupao - danas, ho}u re}i - morao je znati ne samo da si uhva}en, nego i da si odveden na jezero. ^ak se ~ini da je ta~no znao gde je Ajuntamientov podvodni brod bio u trenutku kad smo vodenom strujom izba~eni iz njega; jer, doveo je va{u ribarsku brodicu ba{ tamo i izvukao te tako re}i istog trenutka. Nisi mogao pro}i kroz onaj otvor na dnu mnogo pre mene, niti si mogao izroniti na povr{inu mnogo br`e. A ja nisam u vodi ostao dugo, pa ipak ti si ve} bio ukrcan u trenutku kad su pristupili spasavanju mene. Bilo je ~ak i vremena da ti on, tvoj drugi u lancu komandovanja, da ne{to para. On je morao biti spreman za to - naime, znao je da su ti oduzeli svu imovinu. ^ak i ako je on, li~no, bio taj koji je tvoju medicinsku torbu doneo Lemuru..."
	"Nije. On je pre toga po{ao iz Krvove vile. To je bilo, u izvesnom smislu, veoma lo{e. Da je nosio torbu, mogao je, mo`da, pro{vercovati do mene ne{to upotrebljivo."
	"Hteo sam re}i ovo: ~ak i da je on saznao da si na jezeru tako {to bi ba{ njemu bilo nare|eno da ponese torbu ili tako {to je ~uo kad su nekom drugom voza~u naredili da je ponese, morao je imati jo{ neki na~in da odredi gde si. Poku{avao sam da zamislim kakav bi to na~in mogao biti i jedino do ~ega sam do{ao jeste da on mora imati sposobnost da {alje svoj duh izvan tela, kao Gljiva, ili da vi, ljudi, nosite vrlo mala stakla, ili neke sli~ne naprave. Obe}ao si da }e{ odgovarati na moja pitanja. Ho}e{ li mi re}i da li je moje zaklju~ivanje ta~no i kako se desilo da Ajuntamiento ne prona|e tu napravu na tebi?"
	"Zato {to je ona ovde." @dral se kucnu po prsima. "Pre osam godina i{ao sam na operaciju srca, ura|en mi je bajpas. Iskoristili smo tu priliku; hirurg mi je ugradio jednu spravicu koja svakih dva minuta po{alje signal u trajanju od pola sekunde. Svakome ko slu{a, signal javlja u kakvom je stanju moje srce; uz to, po pravcu iz koga signal dolazi oni me mogu na}i. Prema tome, ako ti ikada, u budu}nosti, opet zatreba spasavanje, samo me ubij."
	Iscerio se. "Dok sam jo{ me|u `ivima, zapita}u zbog ~ega te toliko zanima taj prozor?"
	"Pitao sam se da li bismo mogli ovde izi}i kad bismo to morali - na primer, ako bi Garda po~ela provaljivati vrata. Mislim da bih mogao da dohvatim ivicu krova i izvu~em se gore."
	"Ja ne bih mogao. Kad sam bio u tvojim godinama, mo`da." @dral nastavi da se brije.
	"Zar ne mo`e{ da leti{?"
	"Heh, heh", re~e @dral. "Ne bi to lo{e bilo."
	"Ali to si javio princu-predsedniku, zar ne? O onom obliku koji nam je Lemur pokazao, a koji omogu}ava leta~ima da lete?"
	"Tu gre{i{. Nisam to uradio."
	Svila okrete le|a prozoru. "Nisi javio tajnu koja ima toliku vojnu vrednost? Za{to nisi?"
	"@eleo bih da ti to mogu re}i, iskreno bih `eleo. Ali ne mogu. Nadam se da uvi|a{ da to nije obuhva}eno na{im sporazumom. Zakleo sam se da }u ti re}i sve o mojoj organizaciji i na{em radu. Mogu ti re}i {ta jeste u mom raportu, koji je, prizna}u, deo operacije."
	"Nastavi."
	"Ali nije bio upu}en princu-predsednikui Palustrije. Zar si stvarno mislio da bih ja rekao onom manijaku Lemuru istinu? Ti si mu sve istinito govorio, znam. Ali ja nisam ti."
	"Nadam se da ne}e{ sad re}i da uop{te nisi uhoda, doktore."
	"A, ne, ja jesam uhoda, to je jasno. Kako ti se ~ini - da li da obrijem sve?"
	"Na tvom mestu ja bih."
	"Pla{io sam se da }e{ to re}i." @dral, sa ustezanjem, odreza jo{ jedan deo brade. "Zar ne}e{ zapitati za koga uhodim? Za Trivigaunte."
	"Za `ene?"
	@dral se opet tiho nasmeja. "U Trivigaunteu bi rekli: 'Za mu{karce?' U Vironu, kao i u ve}ini drugih gradova, preovla|uju mu{karci. Ali, {ta misli{, da Ajuntamiento nema i `enske uhode? Ja ti jem~im da ih ima koliko god ho}e."
	"Prirodna stvar. Na{e `ene su odane."
	"Divno." @dral se okrete ka Svili, ma{u}i brija~em po vazduhu. "To su i mu{karci u Trivigaunteu. Nismo mi robovi. ^ak smo u boljem polo`aju nego `ene ovde."
	"Je li to ba{ istina?"
	"Potpuno. Istina i ni{ta vi{e od istine."
	"Onda mi reci {ta je bilo u tvom raportu."
	"Ho}u." @dral obrisa brija~. "Bio je prili~no sa`et, {to bi trebalo da ve} zna{, jer si me gledao kako ga pi{em. Javio sam da me je Aju provalio i uhvatio, da sam ubio Savetnika Lemura i pobegao. Da su oborili jednog leta~a, ali izgubili PM u jezeru. Da sam na{ao njihov glavni {tab, a to je brod u jezeru Limni koji plovi ispod vode. Zatra`io sam da mi bude ispla}ena nagrada koju je na{a Rani obe}ala za to."
	Osmehnut {ire nego ikad, @dral nastavi: "Nagradu }u i dobiti. Kad se vratim u Trivigaunte, bi}u bogat ~ovek. Ali sam rekao i ovo: da nemam nameru, zasad, da odlazim iz Virona, zato {to mislim da postoje dobri izgledi da Svila svrgne Ajuntamiento. Spasao sam ga od njih, on ima razloga da mi bude zahvalan; po mom mi{ljenju, vredi i}i na bilo kakav i bilo koji rizik, samo da bi se promenila vlast ovde."
	"Jesam zahvalan. Veoma sam ti zahvalan, a to sam ti ve} i rekao. Je li to bilo sve?"
	@dral klimnu glavom. "To je sve, prakti~no od re~i do re~i ono {to sam napisao. A sad ti meni objasni kako si znao da Zumbula radi za mene. Je li ti ona to rekla?"
	"Nije. Osmotrio sam {ta je ugravirano u ovaj igli~ar." Svila izvadi oru`je iz d`epa. "Zumbuli, svuda zumbuli, ali ovde, na vrhu, jedna visoka ptica - ja mislio ~aplja - stoji u barici; ~im sam se dosetio da bi to mogao biti i `dral, znao sam da si svakako ti dao da se tako ugravira za Zumbulu." On otvori zatvara~ igli~ara. "Nadam se da ga voda nije upropastila."
	"Pusti da se dobro osu{i pre nego {to poku{a{ da puca{. Naulji ga, tako|e, i trebalo bi da bude sve u redu. Ali ~injenica da sam ja poklonio Zumbuli tako ukra{en igli~ar nije mogla biti dovoljna da prozre{ stvar. Svaki matori tupavko koji se zaljubi u neku zgodnu `ensku mogao bi da joj pokloni ne{to tako."
	"To je ta~no, naravno; ali ona je u istoj ladici ~uvala i azof. Uzgred re~eno, da li je on i sad kod tebe?"
	@dral klimnu glavom.
	"Prema tome, ~inilo se da je verovatno da je njoj isti ~ovek dao oba, jer da joj nisi ti dao azof, ona ne bi `elela da ga vidi{. Azof vredi nekoliko hiljada zlatnih kartica; ako si joj ti mogao tako ne{to pokloniti, onda si morao biti, jasno, ne{to vi{e nego {to se javno o tebi znalo. Osim toga, dodao si mi azof dok si me pregledao, u Krvovom prisustvu; smatrao sam da se ti to ne bi usudio, da si stvarno bio onaj ~ovek za koga si se izdavao."
	@dral se opet nasmeja. "Tako si promu}uran, da po~injem sumnjati u tvoju nevinost. Siguran si da se ne bavi{ i ti mojim zanatom?"
	"Me{a{ nevinost i neznanje, mada sam ja, uzgred re~eno, u mnogo ~emu te{ka neznalica. Za nevinost se ~ovek opredeljuje, i to iz istog razloga iz koga se opredeljuje i za bilo {ta drugo: zato {to mu se ~ini da je to najbolji izbor."
	"Mora}u razmisliti o tome. U me|uvremenu, da ti ka`em da joj nisam dao azof. Nekoliko dana pre toga, neko je pretresao moju sobu. Azof nisu na{li, ali ja sam onda, za svaki slu~aj, zamolio Zu da ga pri~uva za mene."
	"Kad si ga stavio pod moj opasa~..."
	"Rekao sam da negde gore postoji boginja kojoj se dopada{, dabome. Naime, Zu mi je donela azof i rekla da treba da smislimo na~in da ti ga dostavimo jer }e, po njenom mi{ljenju, Krv narediti Mo{usu da te ubije. Kad je ulazila, mislila je da }e me zate}i kako te krpim, ali ja sam to bio ve} zavr{io i poslao te Krvu u sobu. Mo{us je do{ao kod mene dok smo nas dvoje o tome razgovarali, pa sam ja namignuo Zumbuli i poneo azof, ra~unaju}i da }e se na}i neka zgoda da ti ga dodam."
	"Zumbula je do{la kod tebe i zatra`ila da to uradi{?"
	"Jeste", re~e @dral, "i ako ti ta ~injenica prija, razumem te. Ja, kad sam bio tvojih godina, da sam saznao tako ne{to, bacao bih se na rukama od jedne krovne grede do druge."
	"Prija, ne pori~em." Svila je grickao usnu. "Mogu li zatra`iti kao uslugu - veoma veliku uslugu - da ponovo pogledam azof? Samo na minut-dva, molim te. Nemam nameru da te napadnem pomo}u njega, niti da projektujem se~ivo; vrati}u ti ga onog ~asa kad zatra`i{. Samo ho}u da ga opet vidim i dr`im."
	@dral izvadi azof iz pojasa i pru`i ga Svili.
	"Hvala ti. Dok sam ga imao, zbunjivalo me je to {to na njemu nema nijednog zumbula; sad razumem. Ovaj demon, da li se tako zove 'kamen krvi'?"
	"Ta~no. Trebalo je da taj azof bude poklonjen Krvu. Na{a Rani mi je dala lepu svoticu za slu~aj da nam se jednog dana u~ini da bi Krva trebalo kupiti; onda je jedna od na{ih hanuma dodala i taj azof, kao posebni poklon za dobru volju. On ve} poseduje dva-tri azofa, ali mi, tada, nismo to znali."
	"Hvala." Svila je preokretao azof u rukama. "Da sam znao da je ovo tvoje, a ne Zumbulino, ne bih se vratio sa Mameltom da ga tra`imo po onim |avolskim tunelima. Onda vojnici ne bi uhvatili nju i mene i ona ne bi izgubila `ivot."
	"Mogli ste vi biti uhap{eni i da se niste vratili. Ali onda Lemur ne bi imao pri ruci taj azof, pa ga ja ne bih mogao ubiti. Sad bismo ve} bili mrtvi i ti i ja. A i tvoja prijateljica Mamelta, najverovatnije."
	"Pretpostavljam da je tako." Svila, misle}i da je to poslednji put, pritisnu usne na blistavu srebrnu dr{ku. "Imam ose}aj da mi je donosio samo zlu sre}u; ali, da ga nisam imao, onaj talus bi me smo`dio." Ne bez izvesnog oklevanja, on vrati azof @dralu.
	
	Te no}i, Svila je le`ao u svojoj iznajmljenoj postelji i {aputao ~udnovatoj tavanici; tuneli su se uplitali u sve njegove snove, njihovi sumra~ni, upleteni ogranci krivudali su ispod svega. Da li je ona visoka dvorana u kojoj spava~i stoje u svojim krhkim cevima sad ta~no ispod njega, sad dok on ~eka san? ^inilo mu se da je to sasvim mogu}e, po{to ta dvorana nije bila daleko od onog tunela koji be{e krcat pepelom, nastalim u mantejonu ovde u Limni. Nema sumnje da se i njegov mantejon u Sun~anoj ulici nalazi iznad jednog takvog tunela, kao {to je Hamerston i nagovestio.
	Kako jezivo teskobni izgledaju ti tuneli! Kao da }e svakog ~asa da se sru~e na njega i zgnje~e ga. Nije ih sagradio Ajuntamiento; nije mogao. Tuneli su mnogo stariji; radnici koji kopaju temelje za ovo ili ono, povremeno i danas, nabasaju na njih i tom prilikom mudro zazidaju nastali otvor.
	Ko je, me|utim, napravio te tunele i za koju svrhu? Mejtera Mermer pamti kratko sunce. Pamti li ona i tunele i kako su kopani i ~emu su slu`ili?
	Pa, trebalo bi da je u ovoj njihovoj sobi sve`ina. Za{to je ovako sparno - vrelije nego u njegovoj spava}oj sobi u mantejonu, u kojoj je uvek prevru}e, uvek se kuva{, iako oba tamo{nja prozora i onaj ka Srebrnoj ulici i onaj ka ba{ti, stoje {irom otvorena. Kako lepr{aju njihove tanke, bele zavese na vrelom vetru koji nimalo ne poma`e da u sobi bude manje omorina. Doktor @dral neprekidno stoji napolju sa Mejterom Mermer, ubacuje kroz prozor komadi}e brodskog kamena uzete iz tunela, da bi mu javio da se on, Svila, mora vratiti po Zumbulin srebrni azof.
	On se podi`e kao dim i plovi do prozora. Tamo, mrtvi leta~ pluta. Onaj ~iji poslednji dah upravo odlazi kao srebrni mehur iz nosa i usta. Pa, svako jednog dana udahne svoj poslednji, ne znaju}i da mu je poslednji. Je li to poku{ao leta~ da ka`e?
	Tresak! Banuo je neko na vrata. Lemur. Iza njega ~eka divovsko crno i crveno i zlatno lice ribe koja je pojela `enu {to je spavala u staklenoj cevi, kao {to sad i on stoji i spava u drugoj cevi, pored `ene koja je [enila, ali je bila Kipris, koja je bila Zumbula, koja je bila Mamelta, sa Zumbulinom kosom crnom kao ~a|, koju je riba progutala i proguta}e, cap, cap, cap, capaju d`inovske ~eljusti...
	Svila se di`e u sede}i polo`aj. Soba {iroka, mra~na i tiha, a vazduh u njoj, vla`an i topao, zadr`ava uspomenu na zvuk koji ga je probudio. U drugom krevetu se @dral me{kolji.
	Za~ulo se ponovo, tiho kuckanje, kao brzi rad onog malog ~asovnika u njegovoj sobi u mu{koj stambenoj zgradi u mantejonu.
	"Garda." Svila nije mogao objasniti kako to zna.
	@dral progun|a: "Verovatno samo sobarica koja ~eka da promeni posteljinu."
	"Ma, jo{ je mrak. Sredina no}i." Svila prebaci obe noge na pod.
	Kuckanje se ponovilo.
	Jedan naoru`ani gardista sa pi{toljem za debelu municiju stajao je nasred Lu~ke ulice, jedva vidljiv u oblacima pomu}enoj svetlosti nebeskih zemalja; ali on vide da je Svila izvirio kroz prozor, stade u stav mirno i zatim pozdravi Svilu salutiranjem.
	"Garda je", re~e Svila. Snagom volje primoravao je sebe da zadr`i ton obi~nog razgovora. "Rekao bih da nas imaju, na `alost."
	Sad se i @dral podi`e u sede}i polo`aj. "Ne kuca Garda tako."
	"Ali jedan gardista nalazi se napolju i pilji u na{ prozor." Svila di`e rezu i {irom otvori vrata. Uniformisani kapetan civilne garde mu je salutirao i pri tome kucnuo petom o petu: ~izme ugla~ane, zvuk o{tar kao sklapanje ~eljusti velike ribe. Iza kapetana, jo{ jedan gardista, po ~inu samo borac Garde kao i onaj na ulici i salutiranje isto kao kod onoga na ulici, sa {akom ravno polo`enom na cev oru`ja.
	"Neka ti svi bogovi budu naklonjeni", re~e Svila, ne znaju}i {ta bi drugo rekao. Stade u stranu. "@elite li u}i?"
	"Hvala ti, moj kalde."
	Svila `mirnu.
	Ta dvojica zakora~i{e preko praga: kapetan nemarno elegantan u uniformi krojenoj za njega, borac Garde besprekoran u ugla~anom zelenom oklopu.
	@dral zevnu. "Niste do{li da nas uhapsite?"
	"Ne, ne!" re~e kapetan. "Ni u kom slu~aju. Do{ao sam da vas upozorim - da upozorim na{eg kaldea, naro~ito - da postoje drugi koji nameravaju da ga uhapse. Oni u ovim trenucima tragaju za njim. Pretpostavljam da si ti doktor @dral? Izdate su poternice za obojicom. Vama je hitno potrebna za{tita; i, evo, ja sam stigao. @ao mi je {to sam vam pokvario san, ali mi je drago {to sam stigao pre onih drugih."
	Svila polako re~e: "Ovo se de{ava zbog jedne nepromi{ljene primedbe Savetnika Lemura, uveren sam."
	"Ne znam ni{ta o tome, moj kalde."
	"Neko od bogova ga je ~uo - a mislim da mogu i pogoditi koji. Koliko je sati, kapetane?"
	"Tri i ~etrdeset pet, moj kalde."
	"Zna~i, suvi{e rano za povratak u grad. Sedite - ne, prvo pozovi onog borca koji stoji napolju i motri na na{ prozor. Neka u|e i on. @elim da sednete, sva trojica i da mi ka`ete {ta se de{avalo u Vironu ovih dana."
	"Mo`da je bolje da on ostane gde jeste, moj kalde, da bi drugi pomislili da te ja hapsim."
	"Dobro, sad si me uhapsio." Svila dohvati pantalone i sede na krevet da ih obu~e. "Doktor @dral i ja smo savladani i razoru`ani, prema tome onaj ~ovek napolju nije vi{e potreban. Uvedi ga."
	Kapetan mahnu borcu, koji pri|e prozoru i na~ini jedan pokret; kapetan sede na stolicu.
	Svila po~e pljuskati @dralovom ovojnicom po jednoj krevetskoj nozi. "Oslovljava{ me kao kaldea. Zbog ~ega?"
	"Svi znaju, moj kalde, da treba da postoji kalde. Povelja Virona, koju su zajedni~ki napisali na{a za{titnica i sam gospod Pes, jasno ka`e da mora postojati kalde - a ipak, ve} dvadeset godina smo bez kaldea."
	@dral re~e: "Pa ipak, sve ide manje-vi{e dobro, a? U gradu je mir?"
	Kapetan odmahnu glavom. "Nije ba{, doktore." On baci pogled ka borcu, pa slegnu ramenima. "Pro{le no}i bili su novi nemiri, ku}e i radnje su gorele. Cela jedna brigada jedva je odbranila Palatin. Neverovatno! Iz godine u godinu postaje sve gore. Zbog ove vru}ine sve je pogor{ano, kao i zbog onako visokih cena na pijaci..." On opet slegnu ramenima. "Da je Ajuntamiento pitao mene za mi{ljenje, ja bih preporu~io da se osnovne namirnice pokupuju u velikim koli~inama - kukuruz i pasulj, hrana sirotinje - i da se onda prodaju po ni`im cenama. Nisu me pitali, a ja }u moje mi{ljenje ispisati njihovom krvlju."
	Borac neo~ekivano re~e: "Jedna boginja nam se obratila, kalde."
	Kapetan zagladi svoje tanke br~i}e. "To je ta~no, moj kalde. Imali smo tu izuzetnu ~ast ju~e, u tvom mantejonu, gde bogovi sada opet govore."
	Svila namota ovojnicu oko zgloba iznad desnog stopala. "Jedan od vas ju je razumeo?"
	"Svi smo je razumeli, moj kalde. Ne na onaj na~in kako ja razumem tebe i ne na onaj na~in kako bi je ti razumeo, svakako. Ipak, saop{tila nam je jasno da su nare|enja koja smo dobili bila svetogr|e, jer se ti sad ra~una{ u svete ljude. Milo{}u te iste boginje, onaj tvoj pomo}nik se vratio dok je jo{ govorila. On }e umeti da prepri~a njenu poruku doslovce, njenim re~ima. Su{tina je bila, da su besmrtni bogovi nezadovoljni na{im nesre}nim gradom, da su odabrali tebe da nam bude{ kalde i da svi koji ti se usprotive moraju biti uni{teni. Moji borci..."
	Kao da je to bio dati znak, za~u se kucanje na vratima; borac ih otvori i njegov drugar u|e.
	"Ovi moji borci", nastavi kapetan, "bili su spremni da me ubiju, da sam ja kojim slu~ajem navaljivao da slu{amo prvobitna nare|enja, moj kalde. Ja, me|utim, nisam imao ni najmanju nameru da se tih nare|enja pridr`avam, u to mo`e{ biti siguran."
	Svila je ovo primio }ute}i. Kad je kapetan zavr{io sa obja{njenjem, Svila navu~e crvenu tuniku.
	Borac koji je upravo u{ao bacio je pogled na svog kapetana, koji mu klimnu glavom, a borac re~e: "Svakome je jasno da ne{to nije u redu. Pes ne da ki{u, umesto ki{e imamo ove vru}ine. @etva za `etvom podbacuje. Moj otac je imao veliki, dobar ribnjak, ali smo ga ispumpali do poslednje kapi vode da bismo navodnili kukuruz. Ove godine je ostao suv preko celog leta; sre}a je na{a {to smo uspeli da dobijemo deset kvintala."
	Kapetan nagnu glavu prema tom vojniku kao da ho}e da ka`e: Vidi{ sa kakvim nevoljana ja moram da se nosim. "Pri~a se o kopanju kanala za dovo|enje vode iz jezera, moj kalde, ali za to bi bile potrebne godine. A dotle nebesa ostaju zabravljena protiv nas i svi mantejoni u gradu }ute, osim tvog. Mnogo pre nego {to je boginja progovorila, bilo je jasno da su bogovi nezadovoljni nama. Mnogi od nas smatraju da je jednako o~igledno zbog ~ega. Jesi li upoznat, moj kalde, sa ~injenicom da je narod {irom grada pisao po zidovima re~i 'Svilu za kaldea'?"
	Svila klimnu glavom.
	"No}as smo malo pisali moji momci i ja. Mi pi{emo: 'Svila je kalde'."
	@dral se suvo, tiho nasmeja. "Obe parole zna~e isto, zar ne, kapetane? 'Svila }e biti ubijen ako ga uhvate.'"
	"Budimo zahvalni {to se to nije dogodilo, doktore."
	"Ja sam zahvalan, to vam mogu re}i." @dral odbaci u stranu svoj ~ar{av natopljen znojem. "Ali zahvalnost ne}e uvesti ovog kaldea u Juzgado. Mo`e{ li predlo`iti neko mesto gde bismo se mi skrivali dok se to ne re{i?"
	"Ne}u se ja skrivati", re~e Svila. "Ja se vra}am u moj mantejon."
	@dral uzvi obrve. Kapetan se netremice zagleda u Svilu.
	"Pre svega zbog toga {to `elim da se posavetujem sa bogovima. Drugo, zato {to `elim da ka`em svima da Ajuntamiento moramo oboriti mirnim putem, ako je mogu}e."
	"Ali ti se sla`e{ da Ajuntamiento mora biti svrgnut, zar ne, moj kalde? Mirnim putem ako se mo`e, ali i silom ako je sila potrebna?"
	Svila je oklevao.
	"Seti se Iolara", progun|a @dral.
	"U redu", re~e Svila posle nekog vremena. "Novi Savetnici moraju do}i na mesto ovih koji su sad Ajuntamiento, ali to se mora posti}i bez krvoproli}a, ako je mogu}e. Vas trojica ka`ete da ste spremni da se borite za mene. Jeste li tako|e spremni da krenete sa mnom do mog mantejona? Ako neko do|e da me uhapsi, mo`ete re}i da sam ve} uhap{en; tako }emo postupiti i ovde. Mogli biste re}i da me vra}ate u moj mantejon da bih pokupio svoje stvari. Takva u~tivost prema jednom auguru ne bi bila ~udna, je li tako?"
	"Bi}e to veoma opasno, moj kalde", re~e kapetan sumorno.
	"[ta god mi radili, bi}e opasno, kapetane. [ta ka`e{ ti, doktore?"
	"Pa zar ja obrijah bradu svoju, a ti se vra}a{ u kvart gde te svako zna."
	"Pusti da ti raste nova brada, i to smesta."
	"U tom slu~aju, kako bih mogao odbiti?" @dral se {iroko osmehnu. "Nemogu}e je otarasiti se mene, moj kalde. Sa cipela da me stru`e{, ne bi me ostrugao."
	"Nadao sam se da }e{ re}i tako ne{to. Kapetane, ka`e{ da ste me tra`ili cele no}i? Tako je zvu~alo."
	"Jo{ od trenutka kad je boginja ukazala svoju dobrotu prema nama, moj kalde. Prvo u gradu, onda ovde, zato {to je tvoj pomo}nik rekao da si oti{ao u Limnu."
	"Ako je tako, treba sva trojica da jedete pre nego {to krenemo. To va`i i za doktora i mene. Mo`e{ li poslati jednoga borca da probudi kafed`iju? Neka mu ka`e da }emo sve platiti, ali da hrana mora sti}i odmah, jer moramo krenuti {to je pre mogu}e."
	Jedan pogled posla jednog gardistu `urno napolje.
	@dral zapita: "Imate lebdelicu?"
	Na kapetanovom licu pokaza se razo~aranje. "Imamo samo konje. Mora{ biti bar pukovnik da bi mogao odobriti upotrebu lebdelice. Ali, moj kalde, mo`da je mogu}e oteti jednu, za tebe, u Limni. Poku{a}u to."
	Svila re~e: "Ne budi sme{an. Lebdelica za uhap{enika! Hoda}u ispred tvog konja, sa rukama vezanim iza le|a. Zar vi ne radite tako?"
	Kapetan, sa oklevanjem, klimnu glavom. "Da, ali..."
	@dral progovori, zamuckuju}i od `urbe: "On je osaka}en! Valjda ste primetili. Prelom sko~nog zgloba. Nema izgleda da ide pe{ice odavde do Virona."
	"Ima ovde jedna postaja Garde, moj kalde. Mogao bih dobiti jo{ jednog konja, mo`da."
	Pamte}i kako je jahao sa Njorkom do Krvove vile, Svila re~e: "Magarci. Mora biti da je u Limni mogu}e iznajmiti magarce, a posle }u re}i Rogu ili nekom drugom od momaka da ih vrate u Limnu. Jednom auguru i jednom ~oveku u doktorovim godinama moglo bi biti dozvoljeno da ja{u na magarcima, ~ini se meni."
	
	Prva siva svetlost dizastora ispunila je ulice Limne pre nego {to su njih petorica bili spremni za polazak. Dok se peo na mladog, belog magarca koga mu je jedan od boraca pridr`avao, Svila je jo{ mrmljao jutarnju molitvu Hieraksu visokome. Onda je prekrstio {ake iza le|a da ih gardista sve`e.
	"Ja }u ovo stvarno vrlo labavo da namestim, kalde", re~e mu gardista tonom izvinjavanja. "Tako labavo da te ne}e boleti; {tavi{e, mo}i }e{ da otrese{ konopac kad god za`eli{."
	Ne prekidaju}i molitvu, Svila klimnu glavom. Sad mu je bilo neobi~no da se moli u crvenoj tunici, iako se pre upisa u sholu ~esto molio u ode}i svakojakih boja. Presvu}i }u se u stambenoj zgradi, re~e on sebi; uze}u ~istu tuniku i najbolju mantiju. Po{to je, po sopstvenoj proceni, slab govornik, narod }e mu se smejati ako ga vidi da je odeven u ne{to {to nije prava augurska ode}a.
	A naroda }e morati da bude mnogo. Koliko god on i tri sibile - i, dabome, studenti iz mantejona - uspeju da okupe. Kad bude dr`ao taj govor... u mantejonu ili napolju? Kad bude dr`ao govor...
	Kapetan je pojahao juri{nog pastuva koji je poigravao pod njim. "Ako si spreman, moj kalde?"
	Svila klimnu glavom. "Pade mi na um da bi ti ovo la`no hap{enje lako mogao pretvoriti u pravo, kapetane. Ako to u~ini{, ne}e ti pretiti nikakva opasnost od mene, a ni od bogova, rekao bih."
	"Hieraks neka uzme moje kosti ako sam i pomislio na takvo izdajstvo, moj kalde. Mo`e{ preuzeti dizgine kad god `eli{."
	Iako Svila nije mogao da se seti da je petama podbo magarca, magarac je krenuo klimavim korakom napred. Svila je jedan trenutak razmi{ljao o ovome i zaklju~io da je magarca verovatno podbo onaj isti gardista koji mu je i vezao ruke iza le|a.
	@dral je osmatrao crne bedeme oblaka koji su se kretali sa jezera ka naselju Limna. "Bi}e ovo neki mrk dan." On potera svog magarca br`e da bi sustigao Svilu. "Prvi takav posle du`eg vremena. Bar ne}emo morati da se pr`imo na suncu na ovim stvorenjima."
	Svila ga upita koliko }e, po njegovom mi{ljenju, jahanje potrajati.
	"Na ovoj magaradi? ^etiri sata, najmanje. Zar magarci nikad ne tr~e?"
	"Video sam jednom magarca kako pretr~ava livadu, kad sam bio de~ak", re~e Svila. "Ali, naravno, nije mu sedeo ~ovek na le|ima."
	"Ovaj baja tek {to mi je zavezao ruke iza le|a, a mene ve} zasvrbeo nos."
	Pro{li su laganim kasom kroz Obalsku ulicu, pored iste one zgrade Juzgada u kojoj je ona predusretljiva `ena kojoj se Oreb dopao pomenula Scilino svetili{te i Hodo~asnikovu stazu; i pored {arene firme advokata Vulpesa, sa naslikanom skerletnom lisicom. Vulpes }e se pitati za{to on, Svila, nije dao ovom kapetanu njegovu posetnicu, pomisli Svila. Naime, to }e se Vulpes zapitati ako ga vidi i prepozna u ovoj novoj ode}i. Vulpes bi se usprotivio: rekao bi da nije u redu da kriminalci uhap{eni u Limni budu odvedeni u grad samo da bi ostali bez njegovih usluga.
	Vulpesova posetnica je izgubljena, zajedno sa mnogim drugim stvarima, kad su ga pretresali... Pade mu na um da vi{e nema ni klju~eve od mantejona. Mo`da je Lemur, kad je uzimao Zumbulin igli~ar i azof i gamadion i brojanice od Savetnika Potoa, uzeo i Vulpesovu posetnicu; ali od slabe }e mu vajde biti ta posetnica pred onim sudom koji }e sad Lemuru da sudi...
	Svila di`e pogled. Limna vi{e nije bila iza njih. Drum je krivudao izme|u peskovitih bre`uljaka koji su sigurno bili ostrvca i pli}aci kad je jezero bilo znatno ve}e. On se okrete u sedlu da jo{ jednom, opro{tajno, pogleda selo Limnu, ali iza kapetana i dvojice boraca i njihovih konja ugleda samo ~eli~noplave vode jezera.
	"Otprilike u ovo vreme je [enila, kao devoj~ica, stizala u Limnu, sigurno", re~e on @dralu. "U trenucima dizastora nastojala je da ugleda vodu. Da li ti je ikad pri~ala o tome?"
	"Moralo je to biti jo{ ranije ujutro."
	Pala je jedna kap vode i na tom mestu je potamnela dlaka na vratu belog magarca; slede}a kap ulete u Svilinu znatno neuredniju kosu. Voda, zapanjuju}e topla.
	"Ba{ dobro {to ovo nije po~elo malo ranije", re~le @dral. "Ali ja ne volim ki{u nikad."
	Svila je za~uo rafalnu paljbu jedan tren po{to je primetio da se @dral naglo ukrutio. Iza njih, kapetan povika: "Lezi dole!" i jo{ ne{to, ali su te dalje re~i bile zaglu{ene pucnjavom pi{tolja jednoga od njegovih boraca.
	Konopac oko Svilinih zglavaka, koji je do malo~as takore}i sam spadao, sad kao da se zategao upravo zato {to je Svila poku{ao da izvu~e ruke iz njega.
	"Kalde! Lezi dole!"
	Bacio se naglava~ke iz sedla u pra{inu druma. Nekim ~udom jedna ruka mu je bila ve} slobodna. Urlanje lebdelice, zatim jedan suvi zveket, vrlo grub, dugotrajan, kao da neko ogromno dete tr~i pored gvozdenog kaveza i metalnom polugom zveke}e po {ipkama.
	Svila se nekako podi`e na noge. I @dralove ruke bile su slobodne; on se njima uhvati Svili oko vrata dok mu je Svila pomagao da si|e sa magarca. Gruvali su novi pucnji. Kapetanov bojni konj je vrisnuo - jeziv zvuk - propeo se na zadnje noge, pao ka njima i oborio obojicu u jarak.
	"Moje levo plu}no krilo", progun|a @dral. Mlazi} krvi curio mu je iz usta.
	"U redu." Svila zadi`e @dralovu tuniku i pocepa je, jednim jedinim pokretom.
	"Azof."
	Pojedina~ni pucnji pi{tolja za debelu municiju i daleko silnije kr{enje groma na nebu, kao da i bogovi pucaju i ginu. Blede kapi, velike kao golubija jaja, raspljuskavale su se po pra{ini.
	"Previ}u te", re~e Svila. "Mislim da nije opasno po `ivot. Izvu}i }e{ se."
	"D`abe." @dral ispljunu krv. Onda re~e: "Pravi se da si moj otac." Onda ih pljusak ki{e obuhvati, kao da ih je poneo talas vode iz jezera.
	"Ja jesam tvoj otac, doktore." Svila ugura krpu, koju je uvrnuo tako da je li~ila na ~ep, u vru}u, pulsiraju}u rupu - @dralovu ranu na prsima. Zatim iscepa iz @dralove tunike duga~ku traku platna i po~e je obavijati oko @dralovog tela da bi ta obloga ostala na svom mestu.
	"Kalde. Azof uzmi." @dral mu stavi azof u ruke i preminu.
	"Va`i."
	Nagnut iznad njega, dr`e}i beskorisnu krpu u rukama, Svila vide @dralov odlazak, vide gr~eve i drhtaje i prevrtanje o~iju nagore, pa jo{ jedno, kona~no, kru}enje udova i opu{tanje posle toga, i shvati da je `ivot oti{ao, da velika, nevidljiva ptica-grabljivica zvana Hieraks upravo sad sti`e, obru{ava se kroz gusti, silni pljusak, grabi @dralov duh i otr`e ga od @dralovog tela, osloba|a - dok on sam, kle~e}i u blatu, zapravo kle~i na bo`anskoj tvari drugog, nevi|enog boga. Pred njegovim o~ima pulsiraju}i izlivi krvi iz rane prestado{e; jo{ sekunda, dve i ki{a opra ranu tako da ostede samo belina.
	On zavu~e @dralov azof pod opasa~ i izvadi brojanice. "Prenosim ti, doktore @drale, opro{taj od svih bogova. Seti se sada re~i Pesovih, koje bejahu: 'Moju volju ~inite, `ivite u miru, mno`ite se i moj pe~at ne dirajte. Tako }ete izbe}i gnev moj.'"
	Ali Pesov pe~at je naru{en mnogo puta; on li~no, Svila, skupljao je s poda ostatke jednog takvog pe~ata. Embrioni, jadne grudvice istrunulog mesa, le`ahu me|u ostacima drugog. Zar Pesov pe~at treba ceniti vi{e nego ono {to bi tim pe~atom trebalo da bude za{ti}eno? (Strahovit udar groma.) Pesov gnev obru{ava se na ovaj svitak.
	"'Idite voljno'" (kuda?) "'i sva zla koja ste ikad u~inili bi}e vam opro{tena'."
	Lebdelica je bila bli`e; huka njenih duvaljki nadja~avala je huku oluje.
	"O, doktore @drale, sine moj, znaj da su me ovaj Pes i svi manji bogovi ovlastili da ti u ime njihovo oprostim. Ja ti, evo, opra{tam, poni{tavam svaki tvoj zlo~in i svaku nepravdu koju si u~inio. Sve je izbrisano." Voda je u obilju tekla niz njegove brojanice koje su iscrtavale znak sabiranja. "Blagosloven si."
	Nije bilo nikakve dalje paljbe. Svila zaklju~i da su kapetan i obojica boraca mrtvi. Da li }e mu Garda dozvoliti da im prenese Pesov opro{taj pre nego {to ga odvede?
	"Molimo ti se da oprosti{ nama, `ivima." Svila je brzao sa molitvom, re~i je izgovarao tako ubrzano da to njegovi u~itelji u sholi nikad ne bi odobrili. "Ja i mnogi drugi ~esto smo ti nepravdu ~inili, sine moj, stra{ne zlo~ine i mnoge prestupe protiv tebe. Ne zadr`i ih u srcu, nego u nevinosti po~ni `ivot posle `ivota, a sve te nepravde zaboravljene neka budu."
	Jedan pi{tolj za debelu municiju grunu tri puta uzastopce, u veoma brzom sledu; baz-mitraljez ponovo zatre{ta i blato izbi kao erupcija, pedalj daleko od Sviline glave.
	I efektna zavr{nica: "U ime svih bogova, opro{teno ti je zauvek, doktore @drale. Govorim ovde u ime Pesa Velikog..." Mnogo ih ima, devetoro, a svaki jo{ i taj po~asni pridev ima. Svilu zahvati ose}anje da niko od tih devet nije stvarno va`an, pa ~ak ni Hieraks, iako je Hieraks ovde svakako prisutan. "I u ime Izvana{a i svih manjih bogova."
	Ustao je.
	Jedna blatnjava prilika, zgurena iza mrtvog konja, povika: "Be`i, moj kalde! Spasavaj se!" i okrete se da opet puca na lebdelicu koja se stu{tila ka njima.
	Svila di`e obe ruke; konopac koji ga nije vezao visio je jo{ sa zglavka jedne. "Predajem se!" Azof u njegovom opasa~u bio je kao grudva olova. On po|e napred, najbr`e {to je mogao, hramlju}i i klizaju}i se po blatu, dok ga je ki{a {ibala po licu. "Ja sam kalde Svila!" Munja zable{ta preko celog neba, a Svili se natren u~ini da se to primi~e ne lebdelica, nego talus, sa onim kljovama i izbuljenim, naslikanim o~ima. "Ako morate nekog ubiti, ubijte mene!"
	Prilika umazana blatom baci pi{tolj i tako|e di`e obe ruke.
	Lete}e vozilo se zaustavilo. Siloviti mlazevi vazduha ispod njega podizali su dodatnu ki{u blatnjave vode.
	"Pucali su na nas iz zasede, moj kalde." To kao da je bio neki trik: blatno stvorenje govorilo je kapetanovim glasom. "Umiremo za tebe i za Viron."
	Otvori se poklopac ispod obrtne kupole sa baz-mitraljezom; odatle isko~i jedan oficir ~ija se uniforma istog ~asa natopi vodom.
	"Znam", re~e Svila. "Nikada vas ne}u zaboraviti." Poku{a da se priseti kapetanovog imena; ali, ako ga je ikad i ~uo, sad je sasvim nestalo, kao i ime onog borca sa ozbiljnim, izdu`enim, sme|im licem, onog ~ijeg je oca ribnjak presu{io.
	Oficir po|e dugim koracima prema njima, stade i sve~anim, {irokim pokretom izvu~e sablju. Peta sastavljenih, glave dignute, on pozdravi sabljom kao na paradi, okomito ispred lica. "Kalde! Hvala Hieraksu i svim bogovima {to sam uspeo da te spasem!"
