	D`in Volf, KALDE DUGOG SUNCA
	Preveo Aleksandar B. Nedeljkovi}
	
	BOGOVI, OSOBE I @IVOTINJE KOJI SE POMINJU U TEKSTU
	Nota bene. U Vironu, biohemijski mu{karci dobijaju imena po `ivotinjama ili `ivotinjskim proizvodima: Makak, Matak, Usik i Poto nose imena tog tipa. Biohemijske `ene dobijaju imena po biljkama (naj~e{}e po cve}u) ili biljnim proizvodima: Gljiva, Kopriva, Ru`a, ^e{lja. Hemijske osobe, i mu{ke i `enske, dobijaju imena po metalima i mineralima: Moli, Sard, [kriljac. Imena glavnih likova data su VELIKIM SLOVIMA, na po~etnom mestu u ovom spisku.
	
	A-man, ~ovek koji predstavlja sve ljude.
	Al-Lah, jedan zaboravljeni bog. (Mo`da alternativno ime za Izvana{a.)
	Aloa, pobo`na `ena u kvartu u kome je i Ulica sunca.
	Asfodela, devoj~ica u mla|oj (pretpubertetskoj) grupi u palestri.
	Babirusan, kova~ki {egrt, jedan od dobrovoljaca koji su po{li za Nanom.
	Mejtera Betel, tamna sibila snenih o~iju, koju je Svila primetio tokom svog prosvetljenja.
	Bizon, krupan ~ovek sa crnom bradom koji postaje Nanin glavni poru~nik.
	Patera Bik, Kvecalov protonotar.
	Butnja~a, Inkusov mnogo stariji brat.
	Veselperka, jedna od starijih (u pubertetu) devoj~ica u palestri.
	Vo-mana, `ena koja predstavlja sve `ene.
	Vuna, jedan od Naninih poru~nika.
	Gavra, jedan od Naninih poru~nika.
	Gaur, ~lan Urusove robija{ke dru`ine.
	Kapetan Geko, oficir u Usikovom {tabu.
	Gelada, ~eoni ~ovek Urusove dru`ine, pucao na [enilu.
	Gib, div kome je Njorka spasao `ivot.
	Goral, nezaposleni `elezni~ki lo`a~, jedan od Naninih dobrovoljaca.
	Grge~, mi{i}avi }elavi ~ovek koga je Orhideja zaposlila.
	Patera Gulo, Svilin mladi pomo}nik.
	Dalija, Mermerina u~enica iz davne pro{losti.
	Kapetan Deverik, upravlja ribarskom brodicom koju je @dral iznajmio da motri na Hodo~asnikovu stazu.
	Mejtera Drvenica, najstarija (po stare{instvu) sibila u mantejonu u Ciglenoj ulici.
	Dropljan, Njorkin stariji brat, sada mrtav.
	\umbira, jedna od starijih (u pubertetu) devoj~ica u palestri.
	\ur|evka, vlasnica {tale i otmenih ko~ija za iznajmljivanje.
	Narednik Eft, Matakov prvi pomo}nik.
	Ehidna, majka bogova; najmo}nija me|u boginjama.
	Eland, ~lan Urusove robija{ke dru`ine: on je ukrotio i uve`bao dva tunelska boga.
	Elodija, biv{a ljubavnica Geladina.
	Doktor @DRAL, trivigauntski uhoda koji je ubio Savetnika Lemura. Sada mrtav.
	Zelemba}, pobunjeni~ki vo|a koji je poku{ao da izvede op{ti napad na Palatin, kasno uve~e u hieragdan.
	Zelenika, jedna od starijih (u pubertetu) devoj~ica u palestri.
	Zoril, majstor za izradu drvenih ormana, jedan od Naninih poru~nika.
	Zumbula, mlada lepotica u Krvovoj vili. Ubedila @drala da doturi Svili azof.
	IZVANA[, bog propalih i prezrenih. Njegovo je carstvo izvan svitka.
	Patera Inkus, crni mehani~ar koji popravlja i reprogramira Hamerstona.
	Iolar, leta~ koga je oborila Mo{usova jastrebica.
	Japok, konju{ar, jedan od Naninih dobrovoljaca.
	Jelen, daleki ro|ak Nane.
	Kamilan, nosa~.
	Kavi, jedan od starijih (u pubertetu) de~aka u palestri.
	Patera KVECAL, stare{ina svih augura u Vironu, ve} trideset tri godine vo|a Udru`enja sve{tenika.
	Kapetan Keder, zapovednik ribarske brodice koju je Scila otela za svoje potrebe.
	Kipris, boginja ljubavi, prva boginja koja je posela [enilu.
	Kopriva, jedna od starijih (u pubertetu) devoj~ica u odeljenju Mejtere Nane u palestri.
	KRV, bogati narkotrgovac i organizator prostitucije, povremeno radi kao nepla}eni agent Ajuntamienta.
	Kre~na, glavna Nanina poru~nica.
	Krlju{t, jedan od Bizonovih poru~nika.
	Majstor KSIPIAS, jednonogi u~itelj ma~evanja.
	Lav, najkrupniji mu`jak me|u Gljivinim linksovima (risovima).
	Savetnik Lemur, predsedavaju}i Ajuntamientoa, ubio ga @dral.
	Lepa Kata, devoj~ica u starijoj (pubertetskoj) grupi u palestri.
	Lijana, jedna od Zorilovih slu`benica.
	Linsang, Lijanin mladi}.
	Savetnik Loris, predvodnik Ajuntamienta posle smrti Lemura.
	Ljiljana, Njorkina majka, sada mrtva.
	Ljubi~ica, crnokosa lepotica kod Orhideje, [enilina prijateljica.
	Makak, jedan od starijih (u pubertetu) de~aka u palestri.
	Mamelta, spava~ica koju su uhapsili zajedno sa Svilom u tunelima.
	Mandril, Geladin ro|ak, sada u bekstvu.
	Manioka, pobo`na starica u kvartu gde je Ulica sunca.
	Zastavnik Matak, Usikov sin, mladi konji~ki oficir.
	Mejtera MERMER, sibila koja dr`i nastavu mla|oj (pretpubertetskoj) deci u palestri.
	Moli (Molibdena), izgubljena ljubav Hamerstonova. Bila je ku}na pomo}nica.
	Molpa, Ehidnina druga k}er, boginja vetrova i izvo|a~kih umetnosti.
	Patera Moraj, augur koga je ubio Eft.
	MO[US, mladi sadista i ubica, zaposlen kod Krva; dobar tenor, ljubitelj ptica grabljivica.
	Mrmot, nezaposleni fizi~ki radnik, jedan od Naninih dobrovoljaca.
	Murtagon, slavni umetnik.
	Mejtera NANA, Sablja Ehidnina, sibila koja pou~ava starije (u pubertetu) devoj~ice u palestri. Pobunjenici su joj nadenuli ime Generalica Nana.
	NJORKA, robusni provalnik koji je podu~avao Svilu kako da provaljuje u ku}e; 'borcem' ga je nazivao Hamerston.
	Mejtera Oran`a, sibila u mantejonu u Ulici sunca, sada mrtva.
	Brigadir Orao, komandant ~etvrte brigade vironske Civilne garde (nekada{nje Kaldeove garde).
	OREB, ptica (mu`jak). Svila ga je kupio za `rtvovanje, ali ga nikada nije prineo na `rtvu.
	Orhideja, upravnica jedne od Krvovih javnih ku}a.
	Pero, siroma{an student u palestri.
	Pes, otac bogova; mu` Ehidne, otac Scile, Molpe, Tartarosa, Hieraksa, Telksiepeje, Feje i Sfikse.
	Narednik Pesak, Hamerstonov komandir odreda.
	Porko, vlasnik restorana u kome je Svila ve~erao sa Njorkom.
	Savetnik POTO, ~lan Ajuntamienta koji je (zajedno sa Peskom) saslu{avao Svilu posle Svilinog drugog hap{enja.
	Resica, mali de~ak u Mermerinom odeljenju u palestri.
	Rog, u~enik koga je Ru`a kaznila {to je opona{ao Svilu.
	Mejtera RU@A, sibila koja je dr`ala nastavu starijim (u pubertetu) de~acima u palestri, sada mrtva.
	Generalica Saba, komandantkinja trivigauntskog vazduhoplova i trupa koje su njime dovedene u Viron.
	Sard, vlasnik velike zalagaonice u Sedlarskoj ulici.
	Kalde SVILA, augur mantejona u Ulici sunca.
	Generalica Sijuf, zapovednica oru`anih snaga Trivigauntea.
	Sinj, lopov koji daje belog jarca za Kipris pri kona~nom prino{enju `rtava na opro{taju od preminule Ru`e.
	Skleroderma, debela `ena koja pridr`ava konja Nani; supruga jednog kasapina u kvartu gde je Ulica sunca.
	Patera Sko~imi{, augur mantejona u Ciglenoj ulici.
	SCILA, prvoro|eno Ehidnino dete, pokroviteljka Virona.
	Sfiksa, Ehidnino najmla|e dete, pokroviteljka Trivigauntea, boginja rata.
	Savetnik Tarsier, ~lan Ajuntamientoa.
	TARTAROS, Ehidnin najstariji sin, bog no}i.
	Telksiepeja, Ehidnina tre}a k}er, boginja u~enja, pa stoga i magije i ve{ti~enja.
	Poru~nik Tigar, Usikov pomo}nik, oficir za vo|enje operacija.
	Kalde TUSAH, Svilin prethodnik; ubijen od strane Ajuntamientoa. (Patera Tusah, za koga se mo`e pretpostaviti da je to ime dobio po kaldeu, ~lan je Inkusovog kruga crnih mehani~ara.)
	Thetis, sporedna boginja. Zalutali putnici mole se njoj.
	Urus, biv{i saradnik Njorkin, osu|en da bude ba~en u Jame.
	Pukovnik USIK, komandant rezervne brigade.
	Patera USTAVICA, Kvecalov koadjutor i, pretpostavlja se, naslednik.
	Feja, Ehidnina ~etvrta k}erka, boginja hrane i ozdravljenja.
	Fideja, k}er Orhideje. Gljiva ju je posela, a [enila ubila.
	Kaplar Hamerston, vojnik koji je (zajedno sa narednikom Peskom) prvi uhapsio Svilu u tunelima. [enila ga zove 'Kamenko'.
	Hart, mladi u~enik Svilinog mantejona.
	Hermelin, vlasnik najskupljeg hotela u Vironu.
	Hieraks, Ehidnin drugi sin, bog smrti.
	Major Cibet, oficir koji je, poku{avaju}i da oslobodi Svilu, ubio doktora @drala.
	^e{lja, devojka u Mermerinom odeljenju u palestri.
	Redov [ejl, vojnik u Peskovoj ~eti.
	[ENILA, rastom najvi{a `ena kod Orhideje.
	Patera [koljka, akolit Patere Sko~imi{a; i{ao je u sholu zajedno sa Svilom.
	Redov [kriljac, vojnik u Peskovoj ~eti.
	Patera [tuka, stari augur ~iji je pomo}nik (akolit) Svila postao ~im je diplomirao u sholi. Sada mrtav.
	
	1. ROBOVI SCILINI
	Podjednako ravnodu{an prema nemirima koji su potresali grad i prema razbesneloj oluji koja je svakim svojim naletom pretila da poru{i gradske ku}e od brodskog kamena, a one od blatnih cigli da vrati u blato od koga su postale, Njegova svesnost, Patera Kvecal, prolokutor Udru`enja sve{tenika u ovom na{em svetom gradu Vironu, prou~avao je svoje spe~ene, bledo`ute crte lica u poliranom trbuhu srebrnog ~ajnika.
	U ovaj sat, svakoga dana, on je okretao glavu na desno i osmatrao svoj profil, na kome nos jedva da je postojao; onda je vr{io sli~nu inspekciju druge strane lica i podizao donju vilicu da bi pogledu izlo`io vrat, duga~ak i veoma primetno izboran. On je i jutros bojio i oblikovao vrat i lice, pomno, kao i svakog jutra; ipak, ostajala je mogu}nost (makar i vrlo mala) da se do deset sati ne{to poremetilo; otud sada{nji pregled sebe, kome je Kvecal pristupao sa velikim trudom, mada se u isti mah donekle i zabavljao.
	"Jer, ja sam pa`ljiv ~ovek", progun|a on, glume}i da zagla|uje jednu tanku, belu obrvu.
	Pu~e grom, snagom diva, pri toj poslednjoj re~i, i zadrma palatu do temelja, a od svetlosti munje sve u sobi zable{ta; ki{a i grad nanovo zabubnja{e po prozorskom oknu.
	Patera Ustavica, koadjutor Udru`enja, sve~ano klimnu glavom. "Da, zaista to, hm, jeste, Va{a svesnosti. Vi ste zaista naj... hm. Naj... predostro`niji ~ovek."
	Ipak, ostaje uvek ta mala mogu}nost. "Starim, Patera. ^ak i mi, pa`ljivi ljudi, starimo."
	Ustavica opet klimnu glavom; njegovo ko{~ato, duga~ko lice izra`avalo je `aljenje. "Avaj, Va{a svesnosti."
	"Kao {to stari i mnogo {to-{ta drugo, Patera. Na{ grad... pa i Svitak sam. Kad smo mladi, zapa`amo stvari koje su mlade, nama sli~ne. Novu travu na starim grobovima. Novo lisje na drvetima drevnim." Kvecal opet podi`e donju vilicu da prou~i svoju loptasto ispup~enu sliku, o~ima na koje su se kapci spustili kao kapulja~e.
	"Zlatno doba lepote i, hm, elegije, Va{a, je li, svesnosti." Ustavicini prsti poigravali su se jednim finim, malenim sendvi~em.
	"Kao {to uo~avamo znake nadolaze}e starosti na sebi, uo~avamo ih i u Svitku. Danas ima jo{ samo nekoliko hema koji su ikada videli hema koji je video ~oveka koji se se}ao dana kad je Pes pravio Svitak."
	Mal~ice zbunjen tako brzim prelistavanjem pokolenja, Ustavica opet klimnu glavom. "Zaista, Va{a svesnosti. Zaista ne." Neupadljivo obrisa d`em sa jednog prsta.
	"Postane{ svestan kako se neke stvari ponavljaju, svestan cikli~ne prirode mitova. Kad sam prvi put dobio bakulus u ruke, imao sam razloga da pregledam mnoge stare dokumente. Svaki takav ~itao sam sa punom pa`njom. Bio je moj obi~aj da tom poslu posve}ujem tri hieragdana mese~no. Samo tome, i neizbe`nim sahranama. Davao sam mom protonotaru najstro`ija uputstva da mi za taj dan ne zakazuje ni{ta. To je praksa koju preporu~ujem, Patera."
	Soba se uzdrma od novog groma; munja je bila zmaj ispred prozora.
	"Ja }u, ovaj, ponovno uspostaviti taj mudar obi~aj, odmah sad, Va{a svesnosti."
	"Odmah sad, veli{ ti?" Kvecal di`e pogled sa srebrnog ~ajnika, re{en da ponovo napuderi{e vrat ~im mu se uka`e prilika. "Mo`e{ oti}i mladome Inkusu i dati mu takva uputstva, ako `eli{. Reci mu to sada, Patera. Reci mu odmah."
	"To je - dozvolite jednu stvar - neizvodljivo, bojim se, Va{a svesnosti. Ja sam uputio Pateru Inkusa na, hm, na, ovaj, jednu misiju, u molpindan, a on se, eto, jo{ nije... vratio nama."
	"A tako. A tako." Drhtavom rukom Kvecal podi`e {olju, ali ~im pozla}eni rub {olje dodirnu njegove usne, on je ponovo spusti, ali ne na sto, nego samo nekoliko centimetara - ne toliko da otkrije svoju donju vilicu. "Ho}i ~aj od gove|ine, Patera. Nema snage u ovome. Ho}u ~aj od gove|ine. Molio bih te da se postara{ za to."
	Odavno sviknut na ovaj zahtev, njegov koadjutor ustade. "Pripremi}u ga svojeru~no, Va{a svesnosti. Bi}e gotovo za tili, hm, ho}u re}i, ~as. Klju~ala voda, jel'te, `estoko klju~ala. Va{a svesnost se mo`e osloniti na mene."
	Kvecal lagano vrati delikatnu {olju na tacnu, gledaju}i Ustavicina odlaze}a le|a; ~ak prosu nekoliko kapi na nju. Pa`ljiv jeste, kao {to je i rekao. Patera odmerenim pokretom zatvara vrata. Dobro. Jaki {kljocaj mehanizma kvake. Opet dobro. Sad niko ne mo`e u}i bez stvaranja buke i bez izvesnog zastoja na vratima; on li~no, Kvecal, na~inio je taj mehanizam.
	Ne ustaju}i iz stolice, on izvu~e pufnu iz jedne ladice na drugom kraju sobe i po~e nanositi puder boje ko`e, delikatnim tapkanjem, na malu, o{tru donju vilicu koju je tako pa`ljivo oblikovao kad je ustao, jutros, iz kreveta. Stade potom okretati glavu na levo i na desno, kao pre, naizmeni~no se mr{te}i i sme{kaju}i; na ~ajniku je osmatrao u~inak. Dobro je, dobro!
	Ki{a je tako navaljivala na prozor, da su mlazi}i ledene vode prodirali kroz pukotine u prozorskom okviru; voda se primamljivo sakupljala u baricu na prozorskom pragu od mle~nog kamena, padala u slapu niz zid i natapala tepih. I to je dobro. U tri sata on }e predsedavati na ceremoniji prino{enja na `rtvu dvadeset jednog konja zelenka, posthumno, za Savetnika Lemura - po jedan za svaku nedelju od kad je ki{a ja~a od kratkotrajnog pljuska blagoslovila vironske njive. Te `rtve mogu biti pretvorene u `rtve zahvalnice, {to }e on i uraditi.
	Da li }e u tom trenutku kongregacija vernika znati da Lemur vi{e nije me|u `ivima? Kvecal po~e razmatrati po`eljnost eventualne objave te ~injenice prisutnima, ako ne znaju. Bilo je to pitanje ne bez zna~aja; posle nekog vremena Kvecal po~e, radi privremenog olak{anja koje mu je takva igra donosila, izvla~iti svoje o~njake iz ta~nih, udobnih le`i{ta u gornjoj vilici, okretati ih na njihovim {arkama i pu{tati da se sa {kljocanjem vra}aju sami ta~no nazad u le`i{ta. Dok je ovo radio, zlobno se kezio svojoj izobli~enoj slici na ~ajniku.
	[klopotanje kvake bilo je tako re}i zbrisano ponovnom tutnjavom groma, ali Kvecal je jednim okom i motrio na polo`aj kvake. Drugi, ja~i zvuk: to se Ustavica, na drugoj strani vrata, borio sa nezgodno na~injenom gvozdenom skalamerijom, koju je trebalo mnogo okretati (a ona se opirala) da bi se debela gvozdena poluga u mehanizmu pomakla iz le`i{ta i da bi on mogao u}i.
	Kvecal je maltene odsutno dodirnuo usne salvetom; kad ju je spustio, o~njaci se vi{e uop{te nisu videli. "Da, Patera?" re~e svadljivo. "[ta je sad? Zar je ve} vreme?"
	"Va{ ~aj od, hm, gove|eg mesa, Va{a svesnosti." Remora postavi mali poslu`avnik na sto. "Da li da, znate, sipam? Doneo sam jednu, ovaj, ~istu {olju, za tu svrhu."
	"Sipaj, Patera. Sipaj ti, molim te." Kvecal se osmehnuo. "Dok si bio odsutan, meditirao sam o prirodi humora. Da li si je ikad razmatrao?"
	Remora opet sede na svoje mesto. "Na `alost, nisam, Va{a svesnosti."
	"[ta je bilo sa mladim Inkusom? Nisi o~ekivao da se on tako dugo zadr`i, a?"
	"Nisam, Va{a svesnosti. Ja sam njega u Limnu uputio." Remora ka{i~icom ubaci u ~istu {olju izvesnu koli~inu soli pome{ane sa prahom od gove|eg mesa, a onda preko toga po~e sipati vrelu vodu iz manjeg, bakarnog ~ajnika, koji je doneo. Di`e se lepa perjanica vodene pare. "Sada sam, umereno, ho}u li re}i - zabrinut. Bilo je ne{to malo, hm, gra|anskih nemira protekle no}i, ne?" Po~e `ustro me{ati ~aj. "Taj, eh, mladunac, Svila. Patera Svila, avaj. Poznajem ga."
	"Tako mi re~e moj protonotar." Sa najmanjim klimnu}em glave, Kvecal prihvati {olju koja se veoma pu{ila. "Pretpostavio bih da je u Limni bezbednije."
	"I ja bih, Va{a svesnosti. I jesam."
	Obazrivi srkut ~aja. Kvecal je zadr`ao vru}u, slanu te~nost u ustima; provla~io ju je divno kroz o~njake, sada presavijene.
	"Odaslao sam ga da, vidite, traga za jednom, hm, osobom, Va{a svesnosti. Koju, koju poznaje taj Patera Svila. Njega samog ve} tra`i Civilna garda, zar ne? A tra`e ga, dabome. I drugi. Druge, hm, strane. Tako sam ja ~uo. Jutros, Va{a svesnosti, jutros sam poslao druge, da tragaju za mladim Inkusom. Ki{a }e ih, me|utim, neizbe`no, je li... ometati, ne?"
	"Pliva{ li, Patera?"
	"Ja, Va{a svesnosti? Da li plivam?... A, na jezeru, mislite? Ne. Ne, ve} mnogo godina ja zaplivao nisam."
	"Ni ja."
	Ustavica je pipkao po mraku tra`e}i put ka poenti koju uop{te nije sagledavao. "Ali... to je zdravo... to je za zdravlje... hm, dobro. Za ljude ~ije su godine, recimo, jo{ u nekom skromnom, jelte, rasponu. Ne? Jedno vru}e kupanje pre prino{enja `rtava, je li to, Va{a svesnosti? Ili - aha! Znam - izvori. Postoje, dabome, u Urbsu izvori koji naprosto preporode ~oveka. Donose isceljenje, izuzetno zdravi. Da. Mo`da, dok su prilike ovde tako, ho}emo li re}i - uzburkane, a?"
	Kvecal se strese. Umeo je to da izvede tako da se potresi {ire kroz njegovo telo kao da je neki debeljko, iako se Ustavica nekoliko puta uverio, kad je morao da podigne Kvecala i prenese ga u krevet, da je Kvecalovo telo zapravo lako i gipko. "Bogovima..." On se osmehnu.
	"...se mora slu`iti. Dabome, Va{a svesnosti. Jeste, pa ja bih bio ovde i pazio da interesi Udru`enja budu energi~no zastupljeni, ne?" Remora zabaci duga~ku, pravu, crnu kosu unazad sa o~iju. "Svaki obred bio bi obavljen sa mak-si-mal-nom..."
	"Sigurno pamti{ onu pri~u, Patera." Kvecal se njihao u levu i desnu stranu, mo`da u nekoj tihoj radosti. "A-man i Vo-mana, kao ze~evi u ba{ti. A onda onaj - kako se zva{e?" Uzdi`e jednu mr{avu ruku sa plavim venama na nadlanici i sakupi prste prema napred.
	"Kobra, Va{a svesnosti?"
	"Kobra. Ali mu`jak, kobran. Ubedio je Vo-manu da jede vo}e iz njegove ba{te, ~udotvorno vo}e koje svojim ukusom donosi mudrost."
	Ustavica klimnu glavom, pitaju}i se kako da opet udene izvore u ovo. "Se}am se te, jelte... alegorije."
	Kvecal ne{to `ustrije klimnu glavom: mudri u~itelj koji hvali malog de~aka. "Sve to ima u Spisima. Ili gotovo sve. Onda je jedan bog, zvani Al Lah, zabranio Vo-mani i njenome mu`u svaki dalji boravak u toj ba{ti." Prestao je da govori. ^inilo se da je odlutao u misli.
	"Uzgred re~eno", nastavi Kvecal posle nekog vremena, "mi kao da smo izgubili iz vida tog, tog Al Laha. Ne mogu se prisetiti ni jednog jedinog, jedincatog, prino{enja `rtava njemu. I niko nikad da se zapita za{to je kobran `eleo da Vo-mana jede njegovo vo}e."
	"Iz ~iste, da li da ka`emo - zlobe, Va{a svesnosti? Ja sam oduvek tako shvatao."
	Kvecal se zanjiha jo{ br`e; lice mu je bilo sve~ano. "Da bi se ona popela na njegovo drvo, Patera. A i mu{karac. Njihova pri~a jo{ nije zavr{ena jer jo{ nisu si{li. Zato te pitam da li si razmatrao prirodu humora. Je li Patera Inkus jak pliva~?"
	"Pa, ov-vaj... ja... nikakvo saznanje o tome nemam, Va{a svesnosti."
	"Jer ti misli{ da zna{ zbog ~ega je `ena, za kojom si u potragu poslao Inkusa, oti{la na jezero sa na{im beguncem Svilom, ~ije ime ja vidim po zidovima."
	"Pa, Va{a, Va{a svesnosti, to je izvanredno prodoran, dozvolte da ka`em, uvid. Kao i uvek." Ustavica se nervozno uzvrpoljio.
	"Na jednom zidu ga videh ugrebano na visini petog sprata, ju~e", nastavi Kvecal kao da nije ~uo odgovor, "i zaobi|oh ga nadaleko."
	"Sramota je {ta se radi, Va{a svesnosti!"
	"Uva`avanje prema na{om zanimanju, Patera. Ja, li~no, dobro plivam. Ne ba{ kao riba, ali zaista dobro. Naime, plivao sam."
	"Drago mi je {to to ~ujem, Va{a svesnosti."
	"[ale bogova pri~aju se dugo. Iz tog razloga ti treba hieragdanom da prosejava{ zapise iz pro{losti, Patera. A danas je hieragdan. Nau~i}e{ da misli{ na nove i bolje na~ine. Hvala ti za ovaj gove|i ~aj. A sada idi."
	Ustavica ustade i nakloni se. "Kako Va{a svesnost `eli."
	Njegova svesnost zurio je pored Ustavice, zanet u spekulacije.
	Ispoljiv{i krupnu odva`nost, Ustavica re~e: "Uvek sam zapa`ao da je Va{ na~in razmi{ljanja donekle, hm, nesli~an, kao i mnogo, ovaj, izbirljiviji nego kod ve}ine ljudi."
	Odgovora nije bilo. Ustavica se odma~e jedan korak unazad. "O svakoj, ba{ svakoj temi, Va{a svesnost ima obave{tenja koja su, dozvolte jednu stvar - ~udesna."
	"^ekaj." Kvecal je doneo odluku. "Nemiri. Da li je pala Alambrera?"
	"[ta rekoste? Alambrera? Pa... {ta... pa nije. Alambrera? Koliko je meni poznato, nije, Va{a svesnosti."
	"No}as." Kvecal pru`i ruku ka ~aju od gove|ine. "Sedi, Patera. Uvek ti ne{to skaku}e{, skaku}e{. Nervozu mi stvara{. Ne mo`e to biti dobro za tebe. Lemur je mrtav, jesi li znao?"
	Remora zinu, a onda brzo zatvori usta. I sede.
	"Nisi. Tvoja je obaveza da zna{ stvari."
	Remora, posti|enog lica, potvrdi svoju obavezu klimanjem glave. "Mogu li pitati, Va{a svesnosti...?"
	"Kako ja znam? Na isti na~in kako znam da je `ena za kojom si poslao Inkusa oti{la na jezero Limnu sa Paterom Kaldeom Svilom."
	"Va{a svesnosti!"
	Kvecal jo{ jednom podari Ustavici svoj osmeh bez usana. "Boji{ li se da }u biti uhap{en, Patera? Ba~en u jame? Onda bi ti, valjda, bio prolokutor. Ne pla{im se jama." Kvecalova glava izdu`ene lobanje, bez ijedne vlasi kose, klimala se nad {oljom ~aja. "Ne u mojim godinama. Nimalo."
	"Svejedno, ja bih zamolio Va{u svesnost da bude, hm, vidite - obazrivija. Je li."
	"Za{to grad ne gori, Patera?"
	Zate~en, Remora baci pogled kroz najbli`i prozor.
	"Blatne cigle i zidovi od brodskog kamena. Grede, na kojima le`e gornji spratovi. Krovovi od debelo naslagane trave ili od {indre. Pet blokova radnji izgorelo je pro{le no}i. Za{to danas ne gori ceo grad?"
	"Ki-ki{a. Va{a svesnosti." Ustavica sakupi svu hrabrost. "Pada jaka ki{a jo{ od ranog, hm, jutra."
	"Upravo tako. Patera Kalde Svila oti{ao je u molpindan u Limnu sa jednom `enom. Tog istog dana, ti si poslao Inkusa tamo da potra`i jednog Svilinog poznanika. Ali bi}e da je tu posredi poznanica, jer izbegavao si da bude{ odre|eniji. Savetnik Loris je progovorio kroz staklo jedan sat pre ru~ka."
	"Ali ako Savetnik, razumete, Loris... uverava..."
	"Jasno da je, onda, Lemur mrtav. Da nije, javio bi se meni, li~no. Ili bi se pojavio u Juzgadu. Ili oba."
	"Pa ipak, pa ipak, Va{a svesnosti..."
	Novi udar groma, u saradnji sa Kvecalovom podignutom rukom, prekide Ustavicu.
	"Mo`e li Ajuntamiento prevagnuti bez njega? To je pitanje, Patera. @elim tvoje mi{ljenje."
	Nastoje}i da sebi obezbedi vreme da malo razmisli, Ustavica po~e da pije ~aj, sad mlak. "Municija, koja je, u tim stvarima, valjda bitna, ovaj, le`i na zalihama u Alambreri, kao i, ovaj, u kasarni Civilne garde, isto~no od grada."
	"Znam ja to."
	"Alambrera je kompleks, jedan, veoma, dozvolite da ka`em... otporan. Imam obave{tenja da je zid dvanaest lakata, hm, lateralno. Pa ipak Va{a svesnost predvi|a predaju Alambrere no}as? Pre nego {to bih istupio sa nekim mojim mi{ljenjem, mogu li pitati za izvor obave{tenja Va{e svesnosti?"
	"Nemam ga", re~e Kvecal. "Glasno sam razmi{ljao. Ako Alambrera ne padne za dan-dva, Patera Kalde Svila }e do`iveti slom. To je moje mi{ljenje. Sad ho}u tvoje."
	"Va{a svesnost mi ~ini ~ast. Treba uzeti u obzir i, ovaj, ho}emo li jednu stvar da ka`emo: uspavanu vojsku. Savetnik Lemur, ovaj, Loris, Loris }e, nesumnjivo, proglasiti mobilizaciju, ako situacija, po njegovom uverenju, postane ozbiljna. Je li."
	"Tvoje mi{ljenje, Patera."
	Ustavicina {oljica zazveketa o tacnu. "Dokle, hm, god... odanost Civilne garde ostane, dozvolte jednu stvar... besprekorna... Va{a svesnosti", on duboko udahnu, "moje je mi{ljenje, mada ja nisam, uop{te, neki znalac vojnih pitanja, ovaj, da, kako bi rekli, Patera Kalde ne mo`e preovladati."
	^inilo se da Kvecal slu{a samo oluju; tokom slede}ih petnaestak otkucaja zidnog ~asovnika u obliku mrtva~kog sanduka, koji je stajao pored ulaznih vrata, samo urlici vetra i {ibanje ki{e ispunjavali su sobu. Najzad on upita: "[ta ako bi ti saznao da je deo Civilne garde ve} pre{ao na njegovu stranu?"
	Ustavicine o~i se ra{iri{e. "Va{a svesnost ima...?"
	"Nemam ja razloga da mislim da je tako. ^isto hipoteti~ki pitam."
	Ustavica, koji je imao ve} dugo iskustvo sa Kvecalovim hipoteti~kim pitanjima, opet napuni plu}a. "Trebalo bi u tom slu~aju da, hm, ka`em, Va{a svesnosti, da ako bi se ijedna takva zlosre}na okolnost, ovaj, okolnosti, pojavila, ili, ovaj, tako ne{to... dozvolte, grad bi se na{ao okru`en opasnim, da li da se tako izrazim... vodama."
	"A Udru`enje?"
	Ustavica je izgledao kao da ga je tog trenutka obuzela te{ka tuga. "Jednako, ako ne i gore, Va{a svesnosti. Po{to je augur, Svila bi se lako mogao proglasiti, mislim, samog sebe, za, hm, Prvog govornika. A ne samo kaldea."
	"Stvarno. Nema po{tovanja prema tebi, mome koadjutoru?"
	"Nema, Va{a svesnosti. Upravo, kako bih rekao - suprotno."
	Kvecal za}uta i otpi nekoliko gutljaja ~aja od gove|ine.
	"Va{a svesnost, ima, heh, nameru - da Udru`enje potpomogne ovu, hm, gomilu pristalica ovog, hehe, Patere, pa Kaldea?"
	"@elim da ti sa~ini{ jedno cirkularno pismo, Patera. Na raspolaganju ima{ nepunih {est sati. To bi trebalo da ti bude vi{e nego dovoljno. Ja }u potpisati, kad zavr{imo u Velikom mantejonu." Kvecal se zagleda dole, u nekretnu mrku te~nost u svojoj {olji.
	"Upu}eno celokupnom sve{tenstvu, Va{a svesnosti?"
	"Naglasi na{u svetu du`nost da bla`imo patnje ranjenih i da prenesemo Zavr{nu formulu umiru}ima. Nagovesti, ali nemoj kazati..." Kvecal, obuzet nadahnu}em, za}uta.
	"Da, Va{a svesnosti?"
	"Da Lemurova smrt ukida pravo na vladavinu koje su savetnici dosad imali. Ka`e{ da si upoznao Pateru Kaldea Svilu?"
	Ustavica klimnu glavom. "Imao sam s njim op{iran, eto, nazovimo... razgovor. U scildan uno}. Va{a svesnosti. Razgovarali smo o, kako bih rekao, finansijskim, jelte, jadima... njegovog mantejona. I o drugim, hm, stvarima."
	"Ja ga nisam upoznao, Patera. Ali pro~itao sam sve izve{taje u njegovom dosjeu, izve{taje njegovih u~itelja i njegovog prethodnika. Otud moja preporuka. Vredan, ose}ajan, pametan. I pobo`an. Nestrpljiv, {to se mo`e i o~ekivati, u tim godinama. Pun po{tovanja, {to ti sad potvr|uje{. Neumoran radnik, {to je njegov u~itelj teonomije izri~ito naglasio. Prihvata ube|ivanje argumentima. Tokom poslednjih nekoliko dana, postao je ogromno popularan. Ako bi on uspeo da sru{i Ajuntamiento, izgledi su da bi jo{ godinu dana, pa i du`e, ostao popularan. Mo`da i mnogo du`e. Ustavna vladavina mladoga augura, kome bi bili potrebni iskusni stari savetnici da bi ostao na tom polo`aju..."
	"I te kako, Va{a svesnosti." Ustavica energi~no zaklima glavom. "Ista, ovaj, intuicija sinula je i meni."
	Kvecal pokretom ruke, u kojoj je dr`ao {olju, pokaza ka najbli`em prozoru. "Mi trpimo promenu vremenskih prilika, Patera."
	"Jednu, da, vrlo temeljitu, Va{a svesnosti."
	"Na koju se moramo aklimatizovati. Zato sam pitao da li mladi Inkus ume da pliva. Ako uspe{ stupiti u kontakt s njim - reci mu da se baci u talase i zapliva hrabro. Jesam li jasan?"
	Ustavica opet klimnu glavom. "Potrudi}u se da, ho}emo li re}i? Ka`em. Da... prenesem utisak. Da Udru`enje svim srcem podr`ava, ovaj, ovaj, zakonitu i o~igledno svetu vladavinu, Va{a svesnosti."
	"E, idi onda. Sastavi to pismo."
	"Ali ako Alambrera ne, ne... hmmm?"
	Nije bilo nikakvog znaka da ga je Kvecal ~uo. Ustavica ustade sa stolice i ode unatra{ke do vrata. Posle nekog vremena uspe da zatvori vrata za sobom.
	Kvecal ustade, i sad je neki posmatra~ (da ga je bilo) mogao silno da se iznenadi, vide}i da ta sparu{ena prilika postaje toliko visoka. Kao na to~kovima, Kvecal otklizi do jednog od {irokih prozora koji su gledali na njegovu ba{tu; {irom ga otvori, pu{taju}i unutra gruvanje ki{e i nalet vetra od koga je njegova mantija, boje maline, zalepr{ala unazad kao zastava.
	Neko vreme je ostao tu, pred prozorom, nepomi~an; kozmetika je curila sa njegovog lica u mlazevima ru`i~aste boje i boje ko`e. Razmi{ljao je o stablu tamarinda koje je, njegovom voljom, pre dvadeset godina zasa|eno u toj ba{ti. Ve} je visinom nadma{ilo mnoge zgrade koje bi morale biti smatrane visokim; listovi njegovi, glatko-sjajni, ki{om oprani, dohvatali su prozore, a sada, ~ak, za {irinu de~je {ake, ulazili u njegovu spava}u sobu, kao mnoge boja`ljive sibile, sigurne da }e biti do~ekane dobrodo{licom, ali, ipak, po navici stidljive. Drvo koje je njima roditelj, a koje je odgajeno zahvaljuju}i njegovim, Kvecalovim, naporima, sad je vi{e nego dovoljne veli~ine za ono {to treba i njemu - izvor radosti: prisustvo koje zaklanja, spomen na dom, drum ka slobodi.
	Kvecal pre|e sobu i zagradi rezom vrata, a onda odbaci svoju mokru ode`du. ^ak i po ovakvoj provali oblaka, sigurnije je silaziti niz drvo, mada on mo`e i da leti.
	Prisutna kao ne{to ogromno, nadneto, litica je kliznula iznad Njorke koji je sedeo na pramcu, navukla se preko njega, a ledena ki{a i hu~e}i vetar dohvatili su ga jo{ jednom, poslednji put. On di`e pogled ka stenama pod koje je brodi} zalazio, a onda uperi igli~ar na augura koji je stajao pored konopca za podizanje jedra. "Ovog puta nisi ni{ta poku{o. Vidi{ kako pametan postaje{?" Oluja je krenula u vreme dizastora, i jo{ nije pokazivala znake popu{tanja.
	[enila odse~e: "Onamo teraj" i pokaza pru`enom rukom. Mlazi}i ledene vode sa njene mlitave grimizne kose spajali su se, izme|u njenih obilatih dojki, u re~icu koja je jurila dole i potapala joj gola bedra.
	Na krmi, stari ribar dodirnu kapu. "Aj-aj, Scilo Pr`e}a."
	Isplovili su iz Limne u molpindan uno}. Od dizastora do spuzastora, sunce je bilo bujica bele vatre preko zaslepljuju}eg neba; vetar, ujutru postojan i jak, zamro je do povetarca, zatim do povremenog pirkanja, i najzad, u vreme zatvaranja pijaca, do ni~ega. Glavninu tog popodneva Njorka je proveo u senci jedra, a [enila zaklonjena ispod polupalube; svejedno, i on, i ona, a i augur, izgoreli su `estoko od sunca.
	No} je donela novi vetar, sasvim nepovoljan za njihov smer plovidbe. Po uputstvima starog ribara, i po zapovestima jedne od glavnih boginja, koja je sada imala vlast nad [enilom, lavirali su ukoso na levo, pa ukoso na desno, pod tupim uglom protiv vetra, ponovo i ponovo i ponovo, jer je boginja navaljivala da moraju ostati na svojoj putanji; Njorka i augur su mahnito izbacivali vodu, kofama, kad god im se ukazala prilika, brodica se naginjala toliko da se ~inilo da leva ili desna ivica sasvim sigurno moraju da se gnjurnu pod talase; fenjer je ludo vitlao sa katarke i treskao po njoj pri svakom zaokretu, gasio se pet ili {est puta, i svaki put su trojica premorenih ljudi ispod njega ostajali u smrtnom strahu da }e naleteti na neku drugu la|u, ili neka la|a na njih, u mrkloj tami.
	Jednom je augur poku{ao da otme igli~ar Njorki iz opasa~a. Njorka ga je posle toga tukao i ritao, ~ak ga i bacio preko ruba brodice, u uskome{ane vode jezera, odakle je ribar uspeo, ~udesno, izvanrednom dovitljivo{}u i uz mnogo sre}e, da ga spase, pri ~emu se poslu`io ribarskom kukom. Dizastor im je doneo tre}i vetar, i to sa jugoistoka, olujni vetar, koji je, {iban korba~em munja, bacao ka njima ogromne kose table pljuska.
	"Spu{taj jedro!" kri~avo povika [enila. "Popusti to, idiote! Spusti ga!"
	Augur je pohitao da poslu{a; bio je mo`da deset godina stariji od Njorke, imao je isturene zube i male, meke {ake koje su prokrvarile tako re}i pre nego {to je brodica ~estito isplovila iz Limne.
	Kad se jedro srozalo niz katarku, Njorka se na svom sedi{tu okrenuo i zapiljio napred, da vidi u {ta ulaze; ali nije video ni{ta osim kamena mokrog od ki{e. Me|utim, svojim pokretom izazvao je kre{tavo protivljenje jednog stvora koji je dotad imao kakav-takav zaklon njegovih nogu. "Izlazi napolje, ti", re~e on Svilinoj ptici. "Ovo gde smo sad, to je ispod klifa."
	"Ne ide!"
	Iako je ova udubina pod stenama bila, u pore|enju sa otvorenom 'pu~inom' jezera, u velikoj meri zaklonjena i od ki{e i od vetra, ~inilo se da je ovde ipak hladnije; ta okolnost nasilu podseti Njorku da je njegova nova letnja tunika, sa kojom je doputovao u Limnu, potpuno natopljena vodom, ba{ kao i vre}aste pantalone. Masne jaha~ke ~izme bile su mu ne samo natopljene, nego i do vrha pune vode.
	Uplovili su u uzanu dragu, koja je postajala jo{ u`a. Mokre crne stene levo i desno od njih dizale su se pedeset lakata, ili vi{e, iznad vrha katarke. Tu i tamo je poneki poto~i} vode, nastao zbog provale oblaka, padao sa visine i bu~no pljuskao u mirnu povr{inu. Stene se sastavi{e u jednu celinu negde iznad njih i gvozdeni vrh katarke zapara po kamenu.
	"Pro}i }e", re~e [enila starome, sa puno pouzdanja. "Kad se u|e dublje, tavanica je vi{a."
	"Ja bi cenija kad bi jedro ope diga, gospo", re~e ribar, gotovo kao da je to najobi~niji razgovor. "I razmota. Ako se ne osu{i, ono }e istrunut."
	[enila ga je prenebregla; Njorka mahnu rukom ka jedru i ustade da pomogne auguru, zahvalan {to ima priliku da se malo razgiba i zagreje.
	Oreb nasko~i na rub brodice, da pogleda oko sebe i rastrese vla`no perje. "Tica mo-kar!" Klizili su dublje u unutra{njost; sada su prolazili pored upe~atljivih metalnih rezervoara, belo obojenih; ali njihov zamah bio je gotovo sasvim potro{en.
	"Sveti prozor!" povika augur glasom koji je drhtao od radosti. "Jeste, jeste! Prozor i oltar, odmah tu! Gledajte!" On ispusti konopac. Njorka ga udari nogom, i augur pade.
	"Mora bi vesla izvadit, gospo, ako ima jo{ kanala."
	"Pazi ti na krmu. Pristani uz Prozor." Auguru [enila re~e: "Ima{ onaj tvoj no`?"
	On pokunjeno odmahnu glavom.
	"Onda, tvoj ma~", re~e ona Njorki. "Ume{ li ti da prinese{ `rtvu?"
	"Gledao sam kako se to radi, Scilo Talasna, a u ~izmi imam no`. On bi mogo bolje da poslu`i." Hrabar kao Ustavica, Njorka dodade: "Ali, ptica? Mislio sam da ne voli{ ptice."
	"Ova?" [enila pljunu u vodu.
	Bo~ni {titnik od upletenog konopca nai|e, sa tupim udarom, na kamen, a zatim se po~e trljati i grebati o njega. Brodica je sad bila jednom stranom samo lakat udaljena od prirodnog kamenog gata na kome su stajali tankovi i Prozor. "Prive`i nas." [enila uperi prst u augura. "I ti! Ne, ej, krmu! Idiote. On }e pramac."
	Njorka ~vrsto priveza konopac za dizanje jedra, a onda sko~i na kameni kej. Kamen je, me|utim, bio mokar i toliko klizav da on zamalo da padne. Onda nai|e na veliki gvozdeni prsten. U vodenastoj svetlosti ove pe}ine, primetio ga je tek kad je nagazio na njega.
	Augur je prvi na{ao svoju gvozdenu alku. Uspravio se. "Ja... ja sam augur, divlja Scilo. Prinosio sam `rtve za tebe i ostalih osmoro, mnogo puta. Ako dobijem njegov no`, bi}e mi radost najve}a da..."
	"Lo{a tica", graknu Oreb. "Bog mrzi." Razmahnu povre|enim krilom, kao da odmerava koliko daleko bi ga ono moglo odneti.
	[enila sko~i na klizavu kamenu povr{inu i po~e pozivati, savijanjem ka`iprsta, ribara k sebi. "Ti! Dolazi ovamo."
	"Ja bi treba..."
	"Ti bi trebalo da radi{ {to ti se ka`e, ina~e }u kazati ovom mom batina{u da te naprosto ubije, sad odmah."
	Njorki je bilo olak{anje da ponovo potegne igli~ni pi{tolj: povratak na dobro poznati teren.
	"Scila!" jeknu augur. "Pa zar ljudsko bi}e? Ja zaista..."
	Ona se munjevito okrete i suo~i se s njim. "[ta si ti tra`io na mom brodu? Ko te poslao?"
	"Lo-{e se-~e", saop{ti joj Oreb.
	Augur duboko udahnu. "Ja sam protonotar Njegove eminencije." Po~e {akama zagla|ivati mokru mantiju, kao da je najednom postao svestan kako dronjavo izgleda. "N-n-njegova eminencija je zatra`io da prona|em jednu od-od-re|enu mladu `-`e`e`...`enu."
	Njorka uperi igli~ar u njega.
	"T-tebe. Visoka, sa crvenom kosom, i tako dalje. Nisam znao da si to ti, Scilo divlja." On proguta knedlu i o~ajno dodade: "Njegovo za-za... zanimanje bilo je samo pri-prijateljsko. Njegova eminen..."
	"Treba ti ~estitati, Patera." [enilin glas bio je gladak, maltene u~tiv. Imala je uznemiruju}u sklonost da ostane sasvim nepomi~na u nekoj pozi u kojoj nijedno ljudsko bi}e ne bi izdr`alo du`e od nekoliko sekundi; sad je zauzela jedan takav stav. ^inilo se da su njena glava, koja se okretala levo i desno, i njene goru}e o~i jedini `ivi delovi njenog bujno razvijenog tela. "Tvoj uspeh bio je izvanredan. Mo`da si prepoznao prethodnu stanovnicu ovog tela? Ka`e{ da je ova `ena", ona se dodirnu po prsima, "bila tebi opisana?"
	Augur hitro zaklima glavom. "Da, divlja Scilo. Vatrena kosa... vi~nost no`u i..."
	[eniline o~i prevrnu{e se unazad u lobanju, tako da su sad samo beonja~e bile vidljive. "Va{a eminencijo. Svila ga je tako oslovljavao. Bili ste prisutni na mom diplomiranju, Va{a eminencijo."
	Augur `urno re~e: "On je `eleo da ja njoj prenesem ~vrsta uveravanja o na{oj pokornosti. O pokornosti Udru`enja sve{tenika. Da ponudimo na{e savete i podr{ku i da iska`emo svoju vernost. Obave{tenja koja su stigla Njegovoj eminenciji pokazivala su da si, da si, ti, oti{la na jezero sa Paterom Svilom. Njegova eminencija je Pateri Svili stare{ina. On... ja... mi smo izjavili svoju ve~nu vernost, Divlja Scilo."
	"Kome? Kiprisi?"
	Ne{to u zvu~anju te dve [eniline re~i bilo je takvo da nikakav odgovor nije bio mogu}. Augur je samo mogao da zuri u nju.
	"Lo{ ~o-vek", proglasi Oreb, pun vrline. "Se~e?"
	"Augura? Nisam razmotrila tu mogu}nost, ali..."
	Stari ribar hraknu i pljunu. "Ako si ti stvarno Scila Pr`e}a, gospo, ja bi ne{ta reka." Nadlanicom obrisa prosede brkove.
	"Scila jesam. Brz budi. Moramo prineti `rtvu odmah, ako }emo je prinositi uop{te. Moj rob uskoro sti`e."
	"Ja sam se tebi molija i tebi san `rtvova ciloga `ivota. Ribari samo tebe i tvoga }a}u gledaju, od bogova. Ne ka`em da mi ne{ta duguje{. Imam navu moju, ima san `enu, podiga san sinove. Uvek san za `ivot zara|iva. Ho}u kazat da kad mene ne bude, izgubi}e{ jednoga svoga. Jedan manje za tebe i Pesa staroga. Mo`da misli{ da san te slu{a zbog ovoga bakonje sa tin pistolom za {ivenje. A ja bi tebe vozja svudi po jezeru i sam, da san znao ko si."
	"Ja se moram reintegrisati u Glavni procesor", re~e mu [enila. "Mo`da je do{lo do novog razvoja doga|aja. Jesi zavr{io?"
	"Jesan, uglavnom. Ovaj bakonja sve te slu{a, ko {to bi i ja na njegovon mestu. Al on Hieraksu pripada, gospo."
	Njorka se tr`e.
	"Ne tebi ni }a}i tvome. Mo`da on to ni sam ne zna, al tako je. Vidi se po ptici njegovoj, i tom bockalu, i po ma~u, i po ton no`u u potaji. Ti to mora{ znati bolje neg ja. A ovaj augur koga sprema{ da bi me `rtvova, ja san njega izvadija iz vode no}as, a dan pre toga videja san gde su drugoga izvadili. Pri~a se..."
	"Opi{i ga."
	"Da, gospo." Stari ribar razmisli {ta }e re}i. "Ti si tad bila dole u kabini, mislin. Kad su ga izvadili, videja san da je pogleda ka nama. Pticu je videja, reka bi ja. Mlad al visok ka ovaj. @uta kosa..."
	"Svila!" uzviknu Njorka.
	"Izvukli ga iz vode, ka`e{?"
	Ribar klimnu glavom. "Nava Deverikova. Deverika znan ve} tries godin."
	"Mo`da si u pravu", re~e mu [enila. "Mo`da vredi{ suvi{e da bi bio prinet na `rtvu; uostalom, jedan starac, to ionako nije ni{ta."
	Energi~nim koracima pri{la je Prozoru, a onda se munjevito okrenula da se opet suo~i s njima. "Pripazite {ta }u vam sad re}i, vas trojica. Ja }u kroz koji trenutak izi}i iz ove kurve. Moja bo`anska su{tina pre}i }e iz nje u ovaj Sveti prozor, koji je mojom voljom ovde postavljen, i bi}e reintegrisana sa mojom ve}om bo`anskom li~no{}u u Glavnom procesoru. Razumete li me? Sva trojica?"
	Njorka nemo klimnu glavom. Augur se spusti na kolena i pognu glavu.
	"Kipris, koja je smrtni neprijatelj meni, neprijatelj i mojoj majci, i bra}i i sestrama mojim - celoj na{oj porodici, zapravo - Kipris je pravila neku {tetu ovde po Vironu. ^ini se da je ve} pridobila za sebe onu jadnu budalu koju ovaj idiot... kako se ti uop{te zove{?"
	"Inkus, Scilo Divlja. Pa-patera Inkus."
	"...budala koju ovaj idiot naziva Njegovom eminencijom. Ne sumnjam da Kipris namerava da pridobije i mog Prvog govornika, i moj Ajuntamiento tako|e, ako mo`e. Vas ~etvoro, u to ura~unavam i kurvu kad je pustim, imate du`nost da je spre~ite. Upotrebljavajte i pretnje, i silu, i mo} moga imena. Ubijte koga god treba, to vam se ne}e ra~unati u greh. Ako se Kipris vrati, u~inite ne{to da privu~ete moju pa`nju. Pedesetoro dece, ili stotinu, to bi trebalo da privu~e moj pogled, a Viron bar dece ima i vi{e nego {to treba."
	Besno se zapiljila u jednog, pa drugog, pa tre}eg. "Pitanja? Da ih ~ujemo sada, ako ih ima. Primedbe?"
	Oreb na~ini neko tiho graktanje u grlu; jednim blistavim crnim okom podozrivo ju je motrio.
	"Dobro. Od ovog trenutka vi ste moji proroci. Postarajte se da Viron bude meni odan, pa }ete imati moju naklonost. Ne verujte ni u {ta {to vam Kipris eventualno ka`e. Moj rob }e uskoro do}i ovde. On }e vas poneti tamo, i pomagati vam. Sastanite se sa Prolokutorom, razgovarajte i sa komisijama Juzgadoa. Pri~ajte o meni svakome ko pristane da vas slu{a. Recite im sve {to sam ja rekla vama. Nadala sam se da }e u ovom pristani{tu biti i brod Ajuntamientoa. Obi~no je tu. Danas nije, zato }ete vi, umesto mene, morati razgovarati sa Savetnicima. Ovaj starac mo`e uvek da vas doveze ovde. Recite im da sam odlu~ila da potopim taj brod i da ih sve podavim u mom jezeru ako Viron pre|e na Kiprisinu stranu."
	Inkus zamuca: "T-t-teofanija, samo jedna, Scilo Divlja, pomogla bi da..."
	"Ne bi to ubedilo va{e Savetnike. Suvi{e su oni sigurni u svoju veliku pamet. Ali teofanije mogu biti od koristi. Kad budem reintegrisana, razmotri}u tu mogu}nost."
	Pri|e vla`nom kamenom oltaru i bez ikakvog napora nasko~i na njega.
	"Dala sam da se ovo izgradi da bi va{ Ajuntamiento mogao ponuditi `rtve privatno i, kad mi je volja, op{titi sa mnom. Ni traga pepela! Plati}e oni i za to."
	Ona uperi prst u Njorku. "Ti! Taj augur Svila kuje neku zaveru da obori Ajuntamiento, u korist Kipris. Poma`i mu, ali mu i ka`i {ta je njegova prava du`nost. Ako je on ne uvidi, ubij ga. Ima{ moju dozvolu da vlada{ kao moj Kalde, umesto njega, u tom slu~aju. Ovaj idiot ovde mo`e, u istom slu~aju, postati Prolokutor, valjda."
	Okrenula se Prozoru i kleknula. Kleknuo je i Njorka i povukao ribara da tako|e klekne. (Inkus je ve} bio na kolenima.) Njorka pro~isti grlo i po~e iz po~etka onu molitvu koju je zabrljao na Hodo~asnikovoj stazi, kad je Scila otkrila svoj bo`anski identitet. "Pogledaj nas, divna Scilo, `eno voda..."
	Inkus i ribar mu se pridru`i{e uglas. "Vidi na{u ljubav prema tebi i potrebu na{u za tobom. O~i{}enje nam donesi, o Scilo!"
	U trenutku kad je izgovorena ta poslednja re~, [enila je pru`ila ruke visoko u vazduh i pridavljeno kriknula. Ples boja, poznat kao 'Sveti prelivi', ispuni Sveti prozor kestenjastom i sme|om, akvamarinom, narand`astom, skerletnom i `utom; porculanskom plavom i neobi~nim, sumornim, ru`i~astim prelivom. Njorki se natren u~ini da je u ekranu razaznao podrugljivo iscerene crte lica neke devojke kojoj samo jo{ godina ili dve nedostaje da postana zrela `ena.
	[enila silovito zadrhta, a onda klonu, pade na oltar i otkotrlja se na mra~ni i ljigavi kamen keja.
	Oreb dolepr{a do nje. "Bog ide?"
	Ono lice na Svetom prozoru - ako je to uop{te bilo lice - nestade, utapaju}i se u zid vode, kao da se ispod njega nadigao talas. Sveti prelivi sad su bili sun~eve iskre na talasu, zatim su se ra{irile, zaposele ceo Prozor; bile su vrtlo`ni balet, najzad su izbledele i sti{ale se u ranije fosforescentno sivilo.
	"Mislim da je tako", re~e Njorka. Ustade i primeti da mu je igli~ar jo{ u ruci; ugura ga pod tuniku i upita neodlu~no: "Sifonka? Jesi dobra?"
	[enila zaje~a.
	On je podi`e u sede}i polo`aj. "Lupila si glavom o kamen, Sifonka, ali bi}e ti dobro." @eljan da u~ini ne{to za nju, ali ne znaju}i {ta, on povika: "Ti! Patera! Na|i vode, negde."
	"Baci nju?"
	Njorka zamahnu na Oreba, koji hitro odsko~i u stranu.
	"Mlatko?"
	"Jeste, Sifonka. Ovde sam." On je blago stisnu istom rukom kojom ju je ve} pridr`avao, svestan grozni~ave vreline njene ko`e, izgorele od sunca.
	"Vratio si se. Mlatko, tako sam sre}na zbog toga."
	Stari ribar se naka{lja, nastoje}i da ne gleda njena prsa. "Mogli bi ja i ovaj ostat u navi neko vreme."
	"Svi }emo mi u tvoju navu", re~e mu Njorka. Podi`e [enilu u naru~je i ustade, nose}i je tako.
	Inkus je u ruci dr`ao olupanu limenu {olju vode. On zapita: "Namerava{ da ne poslu{a{?"
	"Kazala je da idemo u Juzgado", re~e Njorka, izbegavaju}i direktan odgovor. "Moramo se vratiti u Limnu, dakle. Ima tamo kola da se prevezemo do grada."
	"Pa rekla je da je poslala nekoga, navodno njenog roba, da nas preveze u grad." Inkus podi`e {olju i otpi iz nje. "Tako|e je kazala da }u ja biti Prvi govornik."
	Ribar se namr{ti. "Taj {to }e ga ona poslat ima}e svoju brodicu. Da bi moga do}i ovde. [ta sa mojom, ako odem s vama? Rekla je da moram dovozit druge ovamo, da vide Savetnike. Kako }u to radit ako nave moje nemam?"
	Oreb dolepr{a na Njorkino rame. "Na|e Svi-lu?"
	"Dabome." Nose}i [enilu, Njorka pri|e ivici keja i osmotri {irinu vode izme|u keja i ivice broda. Jedno je bilo sko~iti, sam, iz broda na kej; sasvim druga stvar skakati sa keja dole, u brod, nose}i u naru~ju `enu izuzetno visoku. "Grabi taj konopac", re~e on odse~no Inkusu. "Bli`e privuci brod. Mnogo si ti to pustio."
	Inkus skupi usne. "Ne mo`emo ni slu~ajno uraditi ni{ta protiv uputstava boginje."
	"Ti ostani ovde i ~ekaj koga god ona {alje. Reci mu da }emo se videti u Limni. Ja i Sifonka idemo Kederovim brodom."
	Stari ribar nagla{eno klimnu glavom.
	"Ako si ti naumio da odrekne{ poslu{nost, sine moj, ja ne}u poku{avati da te spre~im. Ali..."
	U mraku iza poslednjeg rezervoara ne{to pade uz jak tresak; vri{tanje metala na kamenu odjeknu od zidova pe}ine. Novi glas, dublji i ja~i od ma kog samo ljudskog, zaurla: "Ja je nosim! Meni daj nju!"
	Glas talusa, najve}eg koga je Njorka ikada video; njegovo mu`evno, bronzano lice bilo je izliveno u grimasu mr`nje, zaslepljuju}a `uta svetlost ble{tala je iz njegovih o~iju, a uljaste crne cevi dva baz-mitraljeza i jednog baca~a plamena virile su mu iz otvorenih usta. Iza talusa videla se, umesto crne dubine pe}ine, bolesna i slaba zelenkasta svetlost.
	"Ja nosim! Nju i sve vas! Meni daj nju!" Kotrljaju}i se ka njima, talus ispru`i, i nastavi jo{ daleko da izdu`uje, jednu ruku. ^eli~na {aka, velika kao oltar sa koga je [enila pala, sklopi se oko nje i podi`e je iz Njorkinih ruku; tako je neko dete moglo zgrabiti malu, nevoljenu lutku iz naru~ja neke druge lutke. "Na moja le|a svi! Scila zapoveda tako!"
	[est nogostupa od povijenih {ipki ~inilo je merdevine na metalnom boku talusa. Njorka se `urno uspentra, a no}ni vran slete na talusa, ispred njega. Dok se Njorka bli`io vrhu, ogromna {aka ispusti [enilu na zakrivljenu metalnu povr{inu ispred njega.
	"Dr`i se!"
	Du` le|a talusa bejahu povijene metalne {ipke veoma sli~ne nogostupima, ali u dva reda, levo i desno. Njorka levom rukom dohvati jedan takav dr`a~, a desnom [enilu. Njeni o~ni kapci zatreperi{e. "Mlatko?"
	"Jo{ sam tu."
	Pojavi se glava Inkusa, koji se mukotrpno pentrao. "Tako mi... ej, tako mi Hieraksa!"
	Njorka se tiho nasmeja.
	"Pom... pom... ozi mi da se popnem!"
	"Pomagaj se sam, Patera. Ti si hteo da ga ~eka{. Ispalo je po tvom. Tu je."
	Jo{ pre nego {to je Njorka dovr{io te re~i, Inkus naprosto polete na talusova le|a, brzinom koja bi bila zapanjuju}a da se odmah iza njega nije pojavila i mi{i}ava ribareva ruka koja ga je gurnula. Slede}eg trenutka pope se i ribar. "Ti bi la}an provalnik bio, matori", re~e mu Njorka.
	"Mlatko, gde smo?"
	"U nekoj pe}ini, na zapadnoj strani jezera."
	Talus po~e zaokretati u mestu; jedna {iroka, crna traka ispod njega vozila je napred, a druga je bila zako~ena. Njorka je ose}ao udare ma{inerije ispod sebe.
	Obla~i}i crnog dima po~e{e izbijati iz sastavka uspravnog grudnog ko{a i polo`enog stoma~nog dela talusa, za ~ija le|a su se dr`ali. Talus se po~e trzati, ljuljati i klizati unazad. Mu~no proklizavanje po kamenitoj povr{ini zavr{i se gejzirom ledene vode: jedan pokretni kai{ ispod talusa omakao se sa keja. Inkus se uhvati za Njorkinu tuniku, a talus se naglava~ke sru~i u jezero i potonu. U jednoj vrtoglavoj sekundi Njorka je gledao kako ogroman talas vode baca ribarsku la|icu uvis, negde iznad njihovih glava.
	Taj isti talas, koji su svojim padom napravili, brzo im se vrati, kao udarac, kao zagu{uju}i, smrzavaju}i svitak koji ih obavi i odmah po~e spadati s njih; Njorka otvori o~i i vide da [enila sedi uspravno i vri{ti. Njeno lice bilo je, od silnog straha, prazno.
	Ne{to crno i skerletno slete, uz tupi udar, na njegovo rame sa koga se cedila voda. "Lo{ brod! Tone."
	Ali brodi} nije potonuo, {to su videli kad se talus izvukao, ru~erdama, opet na kej; ali je le`ao u vodi izvrnut, na boku, a katarka je bila i{~upana. Uskome{ana voda nosila ju je kao kakav balvan poplavom donet.
	Talusova glava se, kao ogromna stena, okrete i pogleda ih besno. ^inilo se da vrat koji se toliko zavrne mora pu}i. "Pet ja{u! Mali mo`e da ide!"
	Njorka pogleda augura, pa ribara, pa histeri~nu [enilu, i tek tad se doseti na koga se to odnosilo. "Mo` be`i{ ako ti se be`i, pti~urino. Ovaj ka`e da ti ne}e ni{ta ako odleti{."
	"Tica stane", progun|a Oreb. "Na|e Svi-la."
	Talusova glava nastavi da se okre}e i dovr{i jedan pun krug. Zatim talus pojuri napred, uz siloviti trzaj. @uta svetlost ih je zapljusnula, odbijena od zaoblenjog belog boka poslednjeg rezervoara; Sveti prozor ostade prazan i prividno mrtav iza njih. Mlitava zelena svetla upali{e se na vrhu tavanice tunela, iznad {lema kojim je talusova glava bila pokrivena; vode jezera, i sad uskome{ane, zgusnule su se u grube kamenite ravni pristani{ta, a zatim su nestale. Pojurili su kao vihor kroz slabo osvetljeni tunel.
	Njorka jednom rukom obuhvati [enilu oko struka. "Treba li ti dru{tvo, Sifonka?"
	Ona nastavi da pla~e; ali njeni jecaji gubili su se u hujanju vazduha oko njih.
	On je pusti, izvu~e igli~ar i otklopi ga s jedne strane; mlazi} prljave vode pocure mu niz prste. On po~e duvati u mehanizam. "Trebalo bi da bude u redu, ~im se osu{i", re~e on Orebu. "Al moro bi da podma`em iglice, jedno dve kapi ulja."
	"Dobra mala", obavestio ga je Oreb nervozno. "Ne puca."
	"Lo{a mala", objasni mu Njorka. "A i lo{ ~ovek. Ne, ne puca on na nju. ^ak i ne ode."
	"Lo{ ti-ca!"
	"La}ano." On blago poljubi [enilina veoma pocrvenela le|a. "Lezi ti, ako ho}e{. Stavi glavu u moje krilo. Mo`da bi mogla odspavati malo."
	Tek {to je to izgovorio, osetio je da njegove re~i sti`u prekasno. Talus se spu{tao: tunel je sad vodio nadole, mada je ta nizbrdica bila vrlo blaga. Ulazni otvori drugih tunela sevali su levo i desno od njih, mra~niji ~ak i od vla`nih zidova od brodskog kamena. Tavanica je ostala neizmenjena; kapi vode koje su visile sa nje ble{tale su kao dijamanti dok su im dolazile ususret, a onda su i{~ezavale iza njih.
	Talus je usporio; onda je ne{to tresnulo po njegovoj velikoj, bronzanoj glavi koja zazve~a kao gong. Njegovi baz-mitraljezi za{tekta{e gromovito; jezik plave vatre zapalaca napred, iz njegovih usta.
	
	2. SVILA SE VRATIO!
	"Bilo bi bolje da ti ovo radi{, sibi", promrmlja Mejtera Mermer Mejteri Nani.
	Mala usta Mejtere Nane se otvori{e, onda ~vrsto zatvori{e. Poslu{nost je, da poslu{a{ kad ti se ka`e; ovo je sebi rekla hiljadama puta. Da poslu{a{ ne samo kad je re~ o postavljanju stola ili dono{enju tanjira sa kola~i}ima. "Ako ti tako `eli{, Mejtera. Hieraks Visoki zna da ja nemam glasa, ali valjda }u morati, nekako."
	Mejtera Mermer zadovoljno uzdahnu, sama za sebe; bilo je to jedno hi{{{{ iz mikrofona iza njenih usana, ali tako tiho da to nisu mogle ~uti nijedne u{i osim njenih.
	Mejtera Nana ustade. Obrazi su joj ve} goreli. Ona osmotri kongregaciju vernika. Polovina, ili vi{e od polovine prisutnih svakako su lopovi; ona se natren zapita da li su ~ak i slike bogova bezbedne.
	Popela se stepenicama na ambion, o{tro svesna mrmljanja koje je ispunjavalo mantejon, kao i postojanog bubnjanja ki{e po krovu; prvi put od ranog prole}a, ki{a sve`eg mirisa ubadala je kroz bo`ju kapiju i padala po pocrneloj gornjoj strani oltara - ali manje sada, nego pre izvesnog vremena.
	Molpo, molila se ona, Molpo ^udesna, daj mi da bar jednom imam glas. "Neki..." Dublje udahnuti. "Neki od vas ne znaju ko sam..."
	Prakti~no niko nije ni pogledao ka njoj; a oni koji su pogledali, o~igledno je nisu ~uli. Kako }e se sada nje stideti onaj galantni kapetan koji joj je pokazao svoj ma~!
	Kipriso, molim ti se! Sfikso Sabljasta, boginjo rata...
	Oseti ~udno nadimanje ispod rebara; a u svesti, kovitlace zvukova koje nikad nije ~ula i prizora koje nikad nije videla: tutnjava kopita konjice u pokretu, gruvanje velikih topova, zastra{uju}i urlik Sfiksinih lavova, srebrni glas truba, zmijsko siktanje baz-mitraljeza. @ena sa krvavom krpom vezanom oko glave u~vr{}uje redove svoje vojske: "U formaciju! U formaciju! Napred! Napred! Za mnom!"
	[irokim razmahom ruke, Mejtera Nana izvu~e neki ma~ koji ni ona sama nije mogla videti. "Prijatelji!" Ali glas joj se prelomio na pola re~i.
	Glasnije, devojko! Da se tresu one grede gore!
	"Prijatelji, neki od vas ne znaju ko sam. Ja sam Mejtera Nana, sibila ovog mantejona." Pogledom je pre{la okupljenu pastvu i videla da Mejtera Mermer pljeska u sebi: brbljanje nekoliko stotina glasova uti{alo se sasvim.
	"Zakoni Udru`enja dopu{taju da `rtve prinosi i sibila, kad nije prisutan nijedan augur. Na `alost, takav je slu~aj danas u na{em mantejonu. Samo mali broj vas, to shvatamo, `ele}e da ostane. Postoji drugi mantejon u [e{ird`ijskoj ulici, i svi ga bogovi vole, sigurna sam, a tamo se jedan sveti augur, evo ba{ sad dok ja ovo govorim, priprema za prino{enje `rtava. To je prema pijaci pa levo. Nije daleko."
	^ekala je, sa puno nade, i oslu{kivala padanje ki{e; ali niko od pribli`no pet stotina onih koji su uspeli da sednu ne ustade i niko od nekoliko stotina koji su stajali u prolazima izme|u klupa ne okrete se da ode.
	"Patera Svila nije se vratio u stambenu zgradu no}as. Kao {to je mnogima od vas poznato, gardisti su dolazili ovamo da ga hapse..."
	Ljutito gun|anje slu{alaca, kao re`anje neke ogromne zveri.
	"Bilo je to ju~e, kad nam je ljubazna Kipris, ~iji }emo du`nici uvek biti, drugi put u~inila ~ast svojim dolaskom. Svi smo mi ~vrsto uvereni da se dogodila neka nerazumna gre{ka. Ali sve dok se Patera Svila ne vrati, mi mo`emo samo pretpostavljati da je uhap{en. Patera Gulo, vredni augur koga je Njegova svesnost, prolokutor, Prvi govornik na{eg Udru`enja, poslao da asistira Pateri Svili, izgleda da je oti{ao iz mantejona rano jutros, nesumnjivo u nadi da oslobodi Pateru Svilu."
	Mejtera Nana na~ini pauzu. Prstima je nervozno istra`ivala iskrzani kamen prastarog govorni~kog balkon~i}a, bacaju}i poglede na one vernike koji su ~u~nuli na pod ispred prve klupe, a zatim na zakrpastu zavesu lica koja su pomno gledala ka njoj iz najudaljenijeg, lu~nog dela prostorije.
	"Tako je du`nost prino{enja `rtava pala ni`e, na Mejteru Mermer i mene. Danas ima `rtava na desetine. ^ak imamo i belog bika bez ijedne mrlje, za Pesa Velikoga, a takvu `rtvu ni Veliki mantejon ne vi|a ~esto." Opet je zastala da oslu{ne ki{u i da osmotri oltar.
	"Pre nego {to po~nemo, imam jo{ neke vesti za vas, a naro~ito za one me|u vama koji nisu samo danas do{li, nego svakog scildana, ve} godinama, dolaze da odaju po~ast bogovima. Mnogi od vas bi}e ra`alo{}eni ovim {to }u re}i, ali vest je zapravo radosna.
	Na{a voljena Mejtera Ru`a oti{la je bogovima, u ~ijoj slu`bi je provela ceo svoj dugi `ivot. Iz razloga koje smatramo dobrim i opravdanim, opredelili smo se da ne izla`emo njene posmrtne ostatke. Ali ovaj mrtva~ki sanduk ovde, ispred oltara, njen je.
	Mo`emo biti sigurni da su veliki bogovi svesni njene primerne pobo`nosti. ^ula sam pri~e da je ona bila najstarija biohemijska osoba u ovom kvartu grada, a to bi lako moglo biti istina. Bila je poslednja iz onog pokolenja koje je imalo sre}u da dobija mehani~ke delove za ugradnju u telo, naprave ~ija na~ela su sada, ve}, nepoznata i najmudrijima me|u nama. Te naprave omogu}ile su joj da nad`ivi ~ak i decu mnogih koji su kao deca bili njeni |aci, ali nisu mogle odr`ati njen `ivot ve~no. Niti bi ona to `elela. Ju~e su kona~no popustile, i na{a voljena sib oslobo|ena je svih patnji koje joj je starost donela, a i te{koga rada, koji njoj beja{e jedina uteha."
	Neki ljudi koji su stajali u prolazima levo i desno od klupa po~eli su otvarati prozore; ~inilo se da vetar unosi vrlo malo ki{e, ili nimalo. Pro{la je oluja, zaklju~i Mejtera Nana, ili je uglavnom pro{la.
	"Dakle, na{e prino{enje `rtava jutros nije samo ono koje nudimo besmrtnim bogovima svakog dana u ovo vreme ako nam `rtva bude data. Ovo je poslednje `rtvovanje na{e drage Mejtere Ru`e, a time ho}u re}i da ne prinosimo samo belog bika i druge `ivotinje koje su napolju, nego prinosimo i Mejteru samu.
	Postoje dve vrste `rtava. Prva je poklon koji mi {aljemo. Druga je zajedni~ki obrok. Zato se moja draga sibila i ja nadamo da ne}ete biti {okirani kad vam ka`em da je moja draga sibila uzela, za svoju upotrebu, neke od ~udesnih naprava koje su odr`avale na{u voljenu Mejteru Ru`u. ^ak i da smo skloni da je zaboravimo, a ja vas uveravam da nismo, ne bismo je sad zaboraviti mogli. Ti delovi }e podse}ati nas obe na njen `ivot i slu`bu. Iako znam da ona sada stupa Zlatnom stazom, uvek }u imati ose}aj da deo nje `ivi u mojoj sibili."
	Sad ili nikad.
	"Mi smo presre}ni {to je tako veliki broj vas do{ao da joj iska`e po~ast, jer tako i treba da bude. Ali ima napolju jo{ mnogo drugih mu{karaca i `ena, a i dece, koji bi joj iskazali po~ast kad bi mogli, ali nisu mogli na}i mesto u na{em mantejonu. To je sramota, pred Mejterom Ru`om i pred bogovima.
	Postoji jedno re{enje, kao {to je mnogima od vas sigurno poznato, za ovakve prilike. Re{enje je slede}e: premestiti, privremeno, i sanduk, i oltar, i Sveti prozor na ulicu."
	Osta}e, svi ovi, bez svojih dragocenih sedi{ta. Napola je o~ekivala da se pobune, ali oni to ne u~ini{e.
	Zausti da ka`e 'Predlo`ila bih...' ali se zadr`a na vreme; ovde ona donosi odluke. Odgovornost je na njoj, izvr{enje je u njenim rukama. "Tako }emo uraditi danas." Debela, u ko`u ukori~ena knjiga Hrazmolo{kih spisa le`ala je na ogradi ambiona ispred nje; ona je uze u ruke. "Ro`e? Jesi li tu, Ro`e?"
	Rog mahnu rukom, onda i ustade da bi ga ona videla.
	"Rog je bio jedan od Mejterinih u~enika. Ro`e, uzmi jo{ pet de~aka da pomognu oko izno{enja kov~ega njenog. Oltar i Sveti prozor su veoma te{ki, pretpostavljam. Bi}e nam potrebni dobrovoljci da ih premestimo."
	Nadahnu}e nai|e. "Samo najja~i od najja~ih ljudi, molim. Zamolila bih dvadeset ili trideset najsna`nijih mu{karaca da stupe napred, ovamo. Moja sibila i ja dava}emo vam uputstva."
	Jurnuli su toliko da je malo nedostajalo da zapljusnu i preplave i sam ambion, i nju. Pola minuta kasnije, oltar je plutao na uskome{anoj reci {aka i ruku; ljuljao se kao kutija ba~ena u talase jezera i odmicao brzo, no{en ljudskom strujom, niz prostoriju, ka ulaznim vratima i ka ulici.
	Sa Svetim prozorom bilo je te`e, ne samo zato {to je njegova te`ina bila ve}a, nego prevashodno zato {to su kop~e kojima je bio prika~en za pod, stare tri stotine godina, bile slepljene silnom r|om, tako da su ih morali maljem otvarati jednu po jednu. Poneso{e ga, onda, napolje, a sveti kablovi su se odmotavali i opru`ali po podu, za Prozorom, povremeno pr{te}i ljubi~astom vatrom koja je svedo~ila da je bo`anska sila u njima.
	"Divno si to izvela, sibi, divno!" Mejtera Mermer po{la je za Mejterom Nanom iz mantejona; sad joj je i stavila ruku na rame. "Sve izneti na ulicu, na litaniju! Kako ti je to palo na pamet?"
	"Ne znam. Ali toliko je njih ostalo na ulici, a mi unutra. A nismo ih mogli pustiti da u|u, kao obi~no. Osim toga", Mejtera Nana se osmehnu vragolasto, "pomisli samo koliko }e krvi biti, Mejtera. Morale bismo danima ~istiti mantejon."
	@rtava je bilo daleko vi{e nego {to je moglo stati u ba{ticu Mejtere Mermer. Donosiocima `rtava bilo je saop{teno, veoma ~vrsto, da }e ih morati sami dr`ati sve dok ne do|e trenutak da ih uvedu u mantejon. Zato je Ulica sunca sada znatno nalikovala na onaj deo pijace gde se prodaju divlje `ivotinje. Koliko bi tek bilo `ivotinja, zapita se Mejtera Nana, da nije pala ova ki{a? Ona se strese. Sad su i donosioci i `ivotinje namo~eni ki{om, ali izgledaju dobro raspolo`eni. Iz njih se di`e vodena para, na suncu koje opet blista u Ulici sunca.
	"Mora}e{ na ne~emu da stoji{", upozori je Mejtera Mermer, "ina~e te niko ne}e ~uti."
	"Za{to ne na stepenicama?" upita Mejtera Nana.
	"Prijatelji..." U njenom sopstvenom sluhu, njen glas je ovako, pod nebom, zazvu~ao slabije nego ikad; trudila se da zamisli sebe kao truba~a, a zatim kao trubu. "Prijatelji! Ne}u ponavljati ono {to sam rekla unutra. Ovo je poslednje `rtvovanje Mejtere Ru`e. Znam da ona zna {ta ste sve u~inili za nju i da se raduje zbog toga.
	Sada }e moja sestra i njeni pomo}nici nalo`iti svetu vatru na oltaru. Danas }e nam velika biti potrebna..."
	Iznenadi je klicanje mase.
	"Danas }e nam velika biti potrebna, a drvo }e biti, jednim delom, vla`no. Ali }e zato celo nebo biti na{a bo`anska kapija, danas, i sla}e nam vatru Pesa Gospoda sa sunca."
	Kao kolona blistavih, {arenih mrava, razvu~eni red devoj~ica ve} je po~eo donositi kedrove cepanice na oltar, gde je Mejtera Mermer rukama lomila najtanje komade.
	"Obi~aj je Patere Svile da konsultuje Spise pre prino{enja `rtava. Da uradimo i mi tako." Mejtera Nana podi`e knji`urinu visoko i otvori je nasumce.
	"'[ta god da smo, mi smo malo mesa i daha i vladaju}i deo. Preziri meso kao da umire{: to je malo krvi i kostiju i mre`a nerava i vena prepletenih. Vidi i dah kao ono {to on jeste: vazduh, i to nikad isti, jer uvek isteruje{ jedan i uzima{ drugi. Tre}i je deo na vlasti. Ne dopu{taj vi{e da taj deo tebe bude porobljen, niti vu~en kanapima kao marioneta. Ne `ali se vi{e na sudbu svoju niti zaziri od budu}nosti.'
	Patera Svila nam je ~esto govorio da svaki pasus u Spisima ima bar dva zna~enja." Ove re~i su joj izmakle pre nego {to je shvatila da u pro~itanom odlomku ona, sama, vidi samo jedno jedino zna~enje. Njen um se po~e mahnito pru`ati tamo i amo, ne bi li na{ao drugo tuma~enje.
	"Prvo zna~enje je toliko jasno, da se ose}am sme{no {to ga uop{te i obja{njavam, iako mi je du`nost upravo da objasnim. Svi ste ga vi ve} uvideli, sigurna sam. Jedan deo na{e drage Mejtere Ru`e je propao; dva dela, po re~ima Hrazmologa spisatelja. Ne smemo zaboraviti da je to bio onaj ni`i deo, onaj koji ni ona ni mi nismo imali razloga slaviti. A onaj bolji deo, onaj deo koji vole bogovi, i svako od nas koji ju je poznavao, ne}e propasti nikada. Evo, dakle, poruke za one koji `ale za Mejterom Ru`om. To je poruka naro~ito upu}ena meni i mojoj dragoj sibili."
	U pomo}! Hierakse, Kipris, Sfikso, pomagajte, po-ma-gaj-te!
	Nedavno je dirala ma~ onoga oficira koji je do{ao da uhapsi Svilu; ruka je zasvrbe da ga jo{ jednom dohvati, a ne{to duboko u njoj, ne{to poricano sve do sada, po~e osmatrati ovu gomilu.
	"Vidim ~oveka sa ma~em." Nije videla takvoga, ali u masi ih je moralo biti na desetine. "Finog ~oveka. Gospodine, ho}e{ li stupiti bli`e, molim te? I pozajmiti taj ma~ meni? Samo za kratko."
	Jedan razmetljivi siled`ija, koji je, verovatno, zaklju~io da se te re~i odnose na njega, progura se ramenom kroz gomilu. Njegov je ma~ bio lova~ki, gotovo sigurno ukraden, sa {koljkastim ruko{titnikom, dr{kom od jelenskog roga i {irokim se~ivom sa dve o{trice.
	"Hvala." Ona di`e ma~ iznad glave; polirani ~elik bleskao je zasenjuju}e u vrelom sun~evom svetlu. "Hieragdan je danas. Dan koji dolikuje za zavr{ni obred. Mislim da je mera po{tovanja koje su bogovi ose}ali prema Mejteri Ru`i to {to su njene o~i zatamnjene u tardan, a zavr{ni obred joj se daje u hieragdan. Ali {ta je sa nama? Zar Spisi ne govore i o nama? Zar nije hieragdan i za nas, kao i za Mejteru? Znamo da govore. Znamo da jeste.
	Vidite ovaj ma~?" Poricano 'ja' progovorilo je iz nje; sad je Mejtera Nana - ta ista koja je, toliko godina, mislila da je samo Mejtera Nana i niko drugi - slu{ala sebe jednako zapanjeno kao i okupljena masa naroda, jednako nemaju}i pojma koja bi mogla biti slede}a re~. "Imate vi ovakve, mnogi od vas. I no`eve, i igli~are, i one male olovne batine koje niko ne vidi, a udaraju tako jako. I samo Hieraks zna {ta jo{ imate. Me|utim, jeste li spremni da platite cenu?"
	Mahnula je lova~kim ma~em iznad glave. Me|u `rtvama bio je i jedan beli pastuv; sevanje se~iva, ili neki ton u njenom glasu, navedo{e ga da se propne i po~ne grabiti prednjim nogama po vazduhu. ^ovek koji ga je doveo i dr`ao nije ovo o~ekivao, i vranac ga odi`e sa plo~nika.
	"Jer cena je smrt. Ne smrt kroz trideset ili ~etrdeset godina, nego smrt sad! Smrt danas! Te stvari govore: ne}u se ponizno gr~iti pred vama! Nisam rob niti sam vo za klanje! U~inite na`ao meni, u~inite na`ao bogovima, pa }ete umreti! Jer ja se ne pla{im smrti, a ni vas!"
	Od urlika gomile zadrhta, ~inilo se, ~itava ulica.
	"To nam ka`u Spisi, prijatelji, u ovom mantejonu. To je drugo zna~enje." Mejtera Nana vrati ma~ vlasniku. "Hvala ti, gospodine. Divno oru`je."
	On se nakloni. "Tvoj je kad god ti zatreba, Mejtera, a ima{ na raspolaganju i tvrdu ruku koja ga ume dr`ati."
	Na oltaru, Mejtera Mermer namesti plitku ~iniju od ugla~anog mesinga tako da hvata svetlo koje se slivalo sa sunca. Iz kedrovih cepki di`e se prami~ak dima, a zatim, pred o~ima Mejtere Nane, i prvi, gotovo nevidljivi plamen.
	Pridi`u}i malo duga~ku suknju, ona sitnim trkom pri|e Svetom prozoru; tamo di`e ruke i ra{iri ih. "Primite, o bogovi, `rtvu ove svete sibile. Iako se na{a srca cepaju, mi, njena bra}a, sestre i prijatelji, pristajemo. Ali govorite nam, molimo vas, o vremenima koja dolaze, njenim kao i na{im. [ta treba da radimo? I najmanju va{u re~ prihvati}emo kao veliko bogatstvo."
	Um Mejtere Nane ostade prazan. U nastaloj dramati~noj pauzi poku{avala je da se seti bar su{tine, ako ne i ta~nih re~i, prizivanja koje je preostalo. "Ako nije va{a volja da govorite, pristajemo i na to." Njene ruke pado{e.
	Sa svog mesta pored oltara, Mejtera Mermer dade znak prvom donosiocu `rtve.
	"Ovog finog belog jarca prinosimo..." Opet je izdade pam}enje.
	"Kipris", dobaci Mejtera Mermer.
	Kiprisi, dakako. Prve tri `rtve sve su za Kipris, koja je naelektrisala ceo grad svojom teofanijom u scildan. Ali kako se zva{e ovaj {to ih dovede?
	Mejtera Nana pogleda ka Mejteri Mermer, ali Mejtera Mermer je - ~udnovato - mahala nekome u gomili.
	"Kiprisi Privla~noj, boginji ljubavi, od strane njenog odanog vernika...?"
	"Sinj", re~e ~ovek koji je priveo jarca.
	"Od strane njenog odanog vernika Sinja." Do{lo je, kona~no. ^as koga se najvi{e pla{ila. "Molim te, Mejtera, ho}e{ li ti ovo uraditi, molim te?" Ali `rtveni no` je u njenoj ruci, a Mermera je ve} pustila onaj drevni lelek i po~ela ples, pljeskaju}i metalnim {akama po te{kom bombazinu mantije.
	Smatralo se da su jarci nepokorne `ivotinje, a ovaj je ba{ imao duga~ke, krive rogove, koji su izgledali opasni; ipak, stajao je mirno kao najmirnija ovca i gledao Nanu pospanim o~ima. Proveo je `ivot, nesumnjivo, kao ne~iji ku}ni miljenik.
	Mejtera Mermer kleknu pored njega i podmetnu pod njegov vrat zdelu od pe~ene zemlje, najbolju koju je mantejon imao.
	Za`muri}u, obe}a Mejtera Nana sebi, ali to ipak ne u~ini. Se~ivo kliznu u vrat belog jarca lako, kao {to bi u balu bele slame. Tokom jednog trenutka, grozomornog, jarac je uko~eno zurio u nju: izdala su ga ljudska bi}a, u koja je celog `ivota imao poverenje. Onda klecnu, prskaju}i obe sibile mlazi}ima i kapima krvi, pade na kolena i prevali se na bok.
	"Divno", pro{aputa Mejtera Mermer. "Pa, to ni Patera [tuka ne bi lep{e izveo."
	Mejtera Nana joj uzvrati {apatom: "Mislim da }e mi pripasti muka", a Mejtera Mermer ustade da pljusne sadr`inu posude u vatru koja je na oltaru ve} hu~ala. Pokret koji je, u pro{losti, Mejtera Nana toliko puta u~inila.
	Prvo glava, sa tim nemo}nim rogovima. Na|i mesto gde je ki~ma uzglobljena u lobanju, podseti ona sebe. Dobra je ovo no`ekanja, ali ba{ samu kost da se~e, ne mo`e.
	Zatim papke, koji su veselo obojeni, zlatnom bojom. Br`e to! Br`e! Ovim tempom, njih dve }e ovde stajati ceo dan. Ona po`ali {to nije vi{e radila u kuhinji, iako je tamo, zapravo, retko kad bilo mesa za tran`iranje. Za{i{ta: "Ti mora{ uzeti slede}u `ivotinju, sibi, mora{, zaista!"
	"Ne mo`emo se sad promeniti!"
	Bacila je i poslednji papak u vatru; noge jadnoga jarca sad su bile samo patrljci, iskidani i krvavi. Ne pu{taju}i no` iz ruke, ona se na isti na~in okrete Prozoru. "Primi, o Kipriso Plemenita, `rtvu ovog finog jarca. I govori nam, molimo te, o danima koji }e do}i. [ta nam je ~initi? I najmanju re~ tvoju primi}emo kao veliko blago." U sebi se ne~ujno pomoli Kiprisi, boginji koju je, od scildana, do`ivljavala maltene kao drugo, kudikamo ve}e i {ire 'ja'. "Ako, me|utim, odlu~i{ da ne ka`e{ ni{ta..."
	Pustila je svoje ruke da padnu. "Pristajemo. Govori nam, preklinjemo te, kroz ovu `rtvu."
	Pro{log scildana, pri obredu za Fideju, znaci u `rtvama bili su, blago re~eno, zloslutni. Rasecaju}i sada trbuh jar~ev, Mejtera Nana se `ivo nadala boljim predskazanjima.
	"Kipris blagoslovi..." Glasnije. Ljudi se napre`u da je ~uju. "Kipris blagoslovi duh na{e sibile koja je oti{la." Ona se uspravi i zabaci ramena. "Uverava nas da je svako zlo koje je u~inila, Mejteri opro{teno."
	Jar~eva glava u ognju pu~e, a `ar se razlete na sve strane: predskazanje nasilja. Mejtera Nana se jo{ jednom nagnu nad le{inu, mahnito se trude}i da se priseti svog vrlo skromnog znanja o augurstvu - pojedinih primedaba koje su, uzgred, dali Patera [tuka i Patera Svila, i mrzovoljnih nauka od Mejtere Ru`e koja je, za trpezarijskim stolom, ponekad pri~ala o takvim stvarima vi{e da bi zgadila Mejteru Nanu nego da bi je ne~emu nau~ila.
	Desna strana `ivotinje odnosi se na onoga ko je poklonio mantejonu `ivotinju za `rtvovanje i na augura koji vodi obred, dakle na davaoca i na izvr{ioca; jar~eva leva strana utrobe trebalo bi da govori o okupljenim vernicima i o celom gradu. Ova crvena jetra govorila je o krvavim delima, a me|u njenim upletenim venama nalazi se, gle, i no`, {to bi trebalo da se odnosi na augura - mada ona uop{te nije augur - i to uperen ka jednom kvadratu, i to kvadratnoj stabljici biljke nane, ili mente, svakako; a tu je i bal~ak ma~a. Zar }e ona poginuti od ma~a? Ne}e, bal~ak je okrenut tako da je zapravo dr{ka prema njoj, se~ivo, da ga ima, bilo bi upereno od nje. Zna~i ona treba da se lati ma~a. Ali ve} je to uradila, zar ne?
	U crevima, jedna debela, mala riba (sinj, moglo bi se pretpostaviti) i mno{tvo nekih ispreturanih kru`nih predmeta, valjda ogrlica ili prstenova. Takvo tuma~enje }e, u svakom slu~aju, biti dobrodo{lo. Predmeti le`e vrlo blizu ribice, jedan ~ak i preko nje, dakle vreme za ispunjenje predskazanja vrlo je blizu. Ona se pope na prva dva stepenika.
	"Za donosioca. Boginja ti je naklonjena. Veoma je zadovoljna tvojom `rtvom." Be{e to dobar jarac, a osim toga Kipris valjda ne bi nagovestila bogatstvo da nije bila zadovoljna. "Ste}i }e{ bogatstvo, nakit i naro~ito zlato, u bliskoj budu}nosti."
	Osmehnut od uha do uha, Sinj uzma~e u gomilu.
	"Za sve nas, i za grad: nasilje i smrt, ali iz tog nasilja i te smrti proiste}e dobre stvari." Bacila je jo{ jedan pogled na le{, pri`eljkuju}i da se uveri da tamo zaista postoji i znak sabiranja za koji joj se malo~as u~inilo da ga vidi; ali sad ga tamo vi{e nije bilo - verovatno joj se samo pri~inio. "To je sve {to ja u ovoj `rtvi mogu videti, mada bi uve`ban augur kao {to je Patera Svila video mnogo vi{e, uverena sam."
	Pogledom po~e pretra`ivati masu naroda oko oltara, poku{avaju}i da na|e Sinja. "Donosilac ima pravo da uzme prvi. Ako `eli deo ovog obroka, neka istupi napred."
	Sirotinja se ve} gurala bli`e oltaru. Mejtera Mermer pro{aputa: "Sagori utrobu i belu d`igericu, sibilo!"
	Bilo je mudro, dobro i uobi~ajeno se}i meso na male delove kad je kongregacija velika, a danas se okupilo bar dve hiljade vernika; ali `rtava je bilo nekoliko desetina, a Mejtera Nana nije imala mnogo poverenja u svoju ve{tinu. Dade ljudima cele butove i ra{~etvoreno truplo, i dobi, za uzvrat, osmehe odu{evljenja.
	Sada, par belih golubova. Da li se~e{ i deli{ golubije meso, ili ih cele baci{ na loma~u? Jestivi su, ali ona je zapamtila da je Svila spalio celog crnog petla na Fidejinom poslednjem `rtvovanju. Ptice se mogu i ~itati, premda se to retko radi. Ali ako ona ne pro~ita ove golubove, pa se davalac uvredi?
	"Jedan }e biti pro~itan i spaljen", re~e mu ona ~vrsto. "Drugog }emo podeliti sa boginjom. Ostani ovde ako `eli{ deo za sebe."
	On odmahnu glavom.
	Golubovi su o~ajno lepr{ali dok su bili klani.
	Duboko udahnuti. "Primi, o Kipriso plemenita, `rtvu ovih finih golubova. I govori nam, molimo te, o stvarima koje dolaze. [ta treba da radimo? I najmanju tvoju re~ prihvati}emo kao veliko bogatstvo." Da li je stvarno ubila dva bela goluba? Rizikovala je i za trenutak virnula ka njihovim be`ivotnim telima. "Ako odlu~i{, me|utim, da ne ka`e{ ni{ta..."
	Pustila je da joj ruke padnu, svesna da joj je mantija sve krvavija. "Pristajemo i na to. Govori nam, preklinjemo te, kroz ovu `rtvu."
	Ona oguli perje, ko`u i meso sa desne ple}ke prvog goluba i poku{a da ~ita fine linije kojima je kost bila prekrivena. Tu se vidi ptica ra{irenih krila; davalac se sigurno zove Labud ili tako nekako - ~ula je njegovo ime, malo~as, i odmah zaboravila. Vidi se, evo, i vilju{ka na tanjiru. Zar bi boginja javljala jednom ~oveku da }e on uskoro ru~ati? Nemogu}e! Iz kosti kao da je iscurila si}u{na kap krvi. "Tanjir hrane, ste~en nasiljem", saop{ti ona davaocu, "ali ako boginja ima i drugu poruku, za mene, ja sam odve} neuka da je pro~itam."
	Mejtera Mermer {apnu: "Slede}i davalac bi}e moj sin, Krvavi."
	Ko je to? 'Krvavi'? Mejtera Nana je ose}ala da bi trebalo da prepozna to ime. "Tanjir }e biti ste~en u saradnji sa slede}im davaocem", re~e ona davaocu belih golubova. "Ja se nadam da boginja ne ka`e da }e{ ti svoj obrok oduzeti od njega."
	Mejtera Mermer za{i{ta: "On je kupio ovaj mantejon, sibilo."
	Ona klimnu glavom, ne razumev{i te re~i. Bila je sva obuzeta vrelinom i mu~ninom, smrvljena izme|u sunca koje je silovito peklo odozgo i vreline razbuktale vatre na oltaru, otrovana isparenjima od tolike sagorele krvi; ipak se sagnula da prou~i i levu ple}ku golubovu.
	Prstenovi, povezani jedan za drugi, na vi{e mesta raskinuti.
	"Mnogi koji su u na{em gradu u lancima, bi}e oslobo|eni", proglasi ona i hitnu goluba u plamen, ~ime upla{i jednu devoj~icu koja je upravo donela nov komad kedrovog drveta. Jedna baba je dobila drugog goluba i bila presre}na zbog toga.
	Slede}i davalac bio je mesnat ~ovek od blizu {ezdeset godina; uz njega je stupao jedan mla|i, zgodan, ali starijemu jedva do ramena; taj mla|i je nosio kavez u kome su bila dva bela zeca. "Za Mejteru Ru`u", re~e stariji. "Ta Kipris je za ljubav, a?" Brisao je oznojenu glavu maramicom dok je govorio, pri ~emu se iz maramice {irio neki te`ak parfem.
	"Ona je boginja ljubavi, da."
	Mla|i ~ovek je `mirkao; izraz njegovog lica bio je nekako podrugljiv. On gurnu kavez ka njoj.
	"Pa, lepo, ru`e su isto za ljubav", re~e stariji. "Mislim da bi ova dva zeca trebalo da poslu`e dobro."
	Mejtera Mermer {mrknu. "@rtve u zatvorenoj posudi ili kavezu ne mogu biti prihva}ene. Krvavi, reci mu da otvori kavez i da mi da jednog."
	Stariji kao da se na te re~i trgao.
	Mejtera Mermer podi`e zeca i zabaci mu glavu da bi njegovo grlo bilo otkriveno. Ako je postojalo neko pravilo o ze~evima, Mejtera Nana ga je zaboravila. "Sa ovima }emo isto kao sa golubovima", re~e ona, naj~vr{}e {to je mogla.
	Stariji klimnu glavom.
	Pa, ovi rade {to god im ja ka`em, razmi{ljala je. Prihvataju svaku moju re~! Jednim zamahom odse~e glavu prvom zecu i hitnu je u vatru, slede}im zamahom ga raspori.
	Utroba kao da se topila na vrelom suncu, pretvaraju}i se u strelja~ki stroj ljudi koji su juri{ali, naoru`ani pi{toljima za debelu municiju, ma~evima i kojekakvim primitivnim kopljima. Baz-mitraljez jo{ jednom zapara vazduh, negde na rubu ~ujnosti, a jedan u stroju zakora~i preko zapaljenog zeca.
	Popela se opet na stepenike, poku{avaju}i da smisli odakle da po~ne. "Ova poruka veoma je jasna. Izuzetno jasna. Neuobi~ajena."
	@amor iz mase.
	"Mi - naj~e{}e na|emo zasebnu poruku za davaoca i drugu za augura. Tre}u za kongregaciju, a ~etvrtu, tako|e zasebnu, za na{ grad, mada su te dve ~esto spojene u jednu. U ovoj `rtvi, sve je samo jedna poruka."
	Davalac povika: "Je l' ka`e {ta }e biti moja nagrada od Ajuntamienta?"
	"Smrt." Zagledala se u njegovo zajapureno lice. Nije ose}ala ni najmanje sa`aljenje, ali bila je iznena|ena {to ga ne ose}a. "Umre}e{ u veoma bliskoj budu}nosti, ili }e, bar, umreti onaj ko je dao poklon. Mo`da se misli na tvog sina."
	Poja~ala je glas, ali je istovremeno oslu{kivala rafale baz-mitraljeza; ~inilo se neobi~no da ih niko drugi nije ~uo. "Donosilac ovog para ze~eva podsetio me je da ru`a, cvet po kome je na{a oti{av{a sibila dobila ime, ozna~ava, u takozvanom jeziku cve}a, ljubav. Ta~no je rekao, a Zgodna Kipris, koja je toliko dobrote pokazala prema nama, ovde, u Sun~anoj, tvorac je tog jezika, koji omogu}ava da zaljubljeni razgovaraju pomo}u buketa. Moj cvet-imenjak, nana ili minta ili metvica, simbolizuje vrlinu. Oduvek sam se opredeljivala da verujem da me to ime usmerava ka onim vrlinama koje dolikuju jednoj svetoj sibili. Mislim na milosr|e, poniznost i... i na sve ostalo. Ali re~ vrli, od koje dolazi vrlina, je stara re~, koja je, kako nam Hrazmolo{ki spisi ka`u, prvobitno zna~ila snagu i hrabrost u borbi za pravdu."
	Stajali su u ti{ini punoj strahopo{tovanja i slu{ali njene re~i; a ona je poku{avala da ~uje baz-mitraljez, koji se, me|utim, vi{e nije oglasio, ako je uop{te ijednom i progovorio.
	"Ja takvih vrlina nemam mnogo, ali }u dati sve od sebe u borbama koje su pred nama." Pogledom potra`i davaoca, nameravaju}i da ka`e ne{to o hrabrosti u suo~enju sa smr}u, ali taj je ve} nestao u masi, a i njegov sin sa njim. Prazan kavez le`ao je na ulici, odba~en.
	"Za sve nas", re~e im ona, "pobeda!" Ma, ~iji to srebrni glas leti iznad ovog mitinga? "Moramo se boriti za boginju! Uz njenu pomo}, pobedi}emo!"
	Koliko je `ivotinja ostalo, {ezdeset, ili vi{e? Mejtera Nana oseti da nema snage ni za slede}u. "Ali `rtvovala sam predugo. Ja sam po stare{instvu mla|a od moje drage sibile i vodila sam ovaj obred samo po njenom dopu{tenju." Pru`ila je `rtveni no` Mermeri, a uzela joj drugog zeca iz ruku pre nego {to je Mermera imala vremena da se usprotivi.
	Ode zec, do|e crno jagnje, za Hieraksa; za Mejteru Nanu bilo je neverovatno olak{anje da gleda kako Mermera prima tu `ivotinju i nudi je praznoj sivoj svetlucavosti Svetog prozora; da nari~e, i ple{e, kao {to je toliko puta radila asistiraju}i Pateri [tuki, pa Svili, i da prihvati krv jagnjeta u zdelu i njome zapljusne oltar, i da gleda kako Mermera baca jagnje}u glavu usred loma~e - da gleda znaju}i da su svi pogledi sada uprti u Mejteru Mermer, a nijedan u nju.
	Ne`ni papci jagnjetovi odo{e, jedan po jedan, da nahrane bogove. Hitri zasek `rtvenim no`em raspori mu stomak, i Mejtera Mermer pro{aputa: "Sestro, ovamo dolazi."
	Mejtera Nana, trgnuv{i se iznena|eno, na~ini jedan neodlu~ni korak ka njoj; a Mermera, vide}i njenu pometnju, po~e da je poziva i povijenim ka`iprstom, koji je bio samo jedan od njenih novih prstiju. "Molim te!"
	Mejtera Nana joj se pridru`i nad truplom, a Mermera promrmlja: "Mora}e{ ti ovo da pro~ita{ umesto mene, sibilo."
	Mejtera Nana di`e pogled ka metalnom licu starije sibile.
	"Ozbiljno ti ka`em. Znam o jetri i znam {ta tumori zna~e. Ali slike ne mogu videti. Nikad nisam mogla."
	Mejtera Nana sklopi o~i i odmahnu glavom.
	"Mora{!"
	"Mejtera, strah me."
	Sada ne tako daleko, baz-mitraljez jo{ jednom prozbori; posle njegovog rafala usledi{e tupi pucnji pi{tolja sa debelom municijom.
	Mejtera Mint se uspravi; ovog puta bilo je jasno da su i ljudi na ivici gomile ~uli pucnjavu.
	"Prijatelji, ne znam ko se bori, Ali reklo bi se..."
	Debelju{ni mladi} u crnom gurao se kroz gomilu, sa toliko `urbe da je nekoliko ljudi maltene oborio. Ona ga ugleda i oseti ono silno olak{anje koje nastupi kad prenese{ odgovornost na nekog drugog. "Prijatelji, ni moja draga sestra ni ja ne}emo ~itati ovo jagnje za vas. Niti je vi{e potrebno da trpite nepravilnost, da sibile same prinose `rtve. Patera Gulo se vratio!"
	Pre nego {to je zavr{ila, on se na{ao uz nju, razbaru{ene kose, oznojen u vunenoj mantiji, ali sav ponet likovanjem. "Ima}ete, svi vi, narode - sav narod u gradu - pravog augura koji }e prinositi `rtve za vas. Da! Ali to ne}u biti ja. Patera Svila se vratio!"
	Njihovo klicanje i vika bili su takvi da je morala pokriti u{i rukama.
	Gulo di`e ruke, tra`e}i ti{inu. "Mejtera, nisam `eleo ovo da ti ka`em, da te ne uznemiravam i ne upli}em ni u {ta. Ali proveo sam skoro celu no} idu}i po gradu i pi{u}i po zidovima. I razgovaraju}i sa... sa narodom. Sa svakim ko je hteo da me slu{a, zapravo, a mnogi od njih pristali su da i oni pi{u. Poneo sam kutiju krede iz palestre. Svilu za kaldea! Svilu za kaldea! Evo njega - on dolazi!"
	Kape i marame polete{e u vazduh. "SVILU ZA KALDEA!"
	Onda ga i ona ugleda, gde ma{e, vire}i glavom i ramenima iz kupole jedne zelene lebdelice Civilne garde - lebdelice koja je, kao i svaka, dizala oko sebe oblake pra{ine, samo {to se ~inilo da ova to radi avetinjski tiho, toliko je silna bila vika naroda.
	
	"Do{ao ja!" zagrme talus ponovo. "U slu`bi Scile! Najmo}nije boginje! Prolaz mi dajte! Ili umrite!" Oba njegova baz-mitraljeza zatre{ta{e zajedno, a tunel se ispuni divljim vri{tanjem riko{eta.
	Njorka, koji je povukao [enilu da legne ravno ~im je pucnjava po~ela, sad je zagrli jo{ ja~e. Posle pola minuta, i vi{e, desni baz-mitraljez za}uta, a za njim i levi. Njorka nije ~uo nikakvu uzvratnu paljbu.
	Ustade i virnu preko talusovog {irokog ramena. Po tunelu su bili razbacani le{evi hema, dokle god su puzaju}e svetiljke omogu}avale da se vidi. Neki od njih su goreli. "Vojnici", javi on ostalima.
	Oreb to poja~a. "Lju-di biju." Mahnu povre|enim krilom nelagodno. "Gvo-zde-ni."
	Inkus pro~isti grlo. "Izgleda da je Ajuntamiento pozvao Vojsku." Talus po|e silovito napred pre nego {to su te re~i bile dovr{ene; jedan od vojnika jauknu pod talusovim pokretnim trakama koje ga zgnje~i{e.
	Njorka sede izme|u Inkusa i [enile. "Mislim da je vreme da ti i ja popri~amo, Patera. Nisam mogao mnogo da ka`em dok je boginja bila prisutna."
	Inkus nije odgovorio, niti ga pogledao u o~i.
	"Ja sam bio malo o{triji s tobom. Ne volim ja to da radim augure, al naljutio si me, a ja sam takav."
	"Dobar Njor-ka!" izjavi Oreb.
	On se gorko osmehnu. "Ponekad sam dobar. Poku{avam re}i ovo, Patera: ne bih te rado bacio sa ovog velikog magarca. Ni ostavio u tunelu. Al ako moram, u~ini}u to. Malo~as re~e da si po{o na jezero da na|e{ [enilu. Ako si znao za nju, zar nisi znao i za mene i Svilu?"
	Inkus maltene eksplodira. "Kako mo`e{ da sedi{ ovde i pri~a{ nio~emu kad ljudi ovde umiru!"
	"Pre nego {to sam ti postavio ovo pitanje, izgledao si i ti prili~no smireno."
	Keder, ribar, tiho se nasmeja.
	"Molio sam se za njih!"
	Njorka opet ustade. "Onda ne}e{ imati ni{ta protiv da skokne{ dole i prenese~ svima njima Pesov opro{taj."
	Inkus `mirnu.
	"Dok o tome razmi{lja{", re~e Njorka, mr{te}i se da bi ostavio ja~i utisak, ali i ose}aju}i da po~inje stvarno da se ljuti, "mo`da bi mogao da mi ka`e{ {ta je tvoj {ef hteo sa [enilom."
	Talus opali: bio je to samo jedan pucanj, ali zaglu{uju}i, iz topa. Njorka do tog trenutka nije znao da je talus naoru`an i topom. Istog trena uzdrma ih udarni talas od granate koja je eksplodirala ispred njih, veoma blizu.
	"U pravu si." Inkus ustade. Drhtavom rukom izvu~e iz d`epa mantije brojanice sa~injene od perli crnih kao gar. "U pravu si, Hieraks te je podstakao da me vrati{ mojoj du`nosti. Id-d-dem ja."
	Ne{to zveknu talusa po uvu i ode niz tunel iza njih, riko{etiraju}i i jau~u}i kao duh silnim jadom obuzet. Oreb, koji je do tog trenutka ~u~ao na kresti talusovog {lema da bi odatle posmatrao bitku, pade nazad, Njorki u krilo, sa prestra{enim kre{tanjem. "Lo{e bi-je!"
	Njorka ga je prenebregao; gledao je Inkusa, koji se, uz Kederovu pomo}, pentrao niz talusov bok. Iza njega se tunel pru`ao do u nedogled: su`avaju}i svitak avetinjske zelene svetlosti ponegde pro{aran vatrom.
	Onda vide Inkusa kako ~u~i uz jednog palog vojnika. Njorka pljunu. "Da ovo nisam vido svojim o~ima... ne bi verovo da on ima petlju za tako ne{to." Rafal zasu talusa kao ki{a, potapaju}i Kederov odgovor.
	Talus zaurla, a oblak plavog ognja iz njegovih usta obasja tunel ispred njih, kao da je po~eo pljuvati munje. Jedan baz-mitraljez pridru`i se, dugim, brzim rafalom, baca~u plamena. Onda se crna glavud`a diva obrte unazad; jedno oko ispusti olovku svetlosti koja prona|e Inkusovu crnu mantiju. "Vrati se meni!"
	Nagnut i sad preko vojnika, Inkus ne{to odgovori, ali Njorka ne uspe da razazna re~i. Oreb, gonjen radoznalo{}u, zalepr{a kroz tunel, ka Inkusu i vojniku. Talus stade i zakotrlja se unazad, ispru`iv{i jednu svoju izdu`nu ruku ka Inkusu.
	Ovog puta Inkusove re~i do|o{e jasno: "Vrati}u se ako ponese{ i njega."
	Nastade zati{je. Njorka se osvrte da baci pogled na metalnu masku koja je talusu bila lice.
	"Mo`e li govoriti!"
	"Mo}i }e uskoro, nadam se. Poku{avam da ga popravim."
	Ogromna {aka se spu{tala, a Inkus se izma~e da joj napravi mesta. Oreb je ~u~ao na palcu divove {aketine; tako se i vratio, vedar i ko~operan, nad talusova le|a. "Jo{ `iv!"
	Keder promumla ne{to skepti~no.
	[aka se spu{tala ka le|ima. Oreb prelete na Njorkino rame. "Tica ku-}i!"
	Grotesknom ne`no{}u, prsti debeli kao vojnikove butine spusti{e vojnika na povr{inu izme|u iskrivljenih rukodr`a~a.
	"Jo{ `iv?" ponovi vran, sad tu`nim glasom.
	Nije se ~inilo da je vojnik jo{ `iv. Njegove ruke i noge, od obojenog metala koji je sad bio sav izgreban i potamneo, le`ale su bez pokreta, pod uglovima koji su izgledali neprirodno; a njegovo metalno lice, sazdano da bude model juna{tva, bilo je ispunjeno onom tugom koja prati sve {to je slomljeno. Pod upitnim pogledom jednog Orebovog blistavog crnog oka, Njorka je mogao samo slegnuti ramenima.
	^im se Inkusova glava pojavila iznad ruba talusovih le|a, talus po|e opet napred. "Ja }u - nije on mrtav", dahtao je mali augur. "Nije potpuno mrtav."
	Njorka prihvati njegovu pru`enu ruku i izvu~e ga na talusova le|a.
	"Ja sam, znate, liturgiju recitovao, kad sam video... Bogovi nam daju takva milosr|a! Kad sam zavirio u njegovu ranu, tu gde mu je isko~ila grudna plo~a. Nas obu~avaju, zna{, u sholi, da popravljamo Svete prozore."
	Pla{e}i se da stane uspravno dok je blizu ivice talusovih le|a, on ~etvorono{ke do|e do nepomi~nog vojnika i pokaza prstom. "Ja sam u tome bio ba{ dobar. A imao sam i, i, prilike, od tad, da pomognem pojedinim hemima. Umiru}im hemima, znate."
	Dohvatio je gamadion koji mu je visio oko vrata i podigao ga da bi ga Njorka mogao bolje pogledati. "Ovo je Pesov krst, ~iji je svaki krak {upalj. Video si ga mnogo puta, sigurno. Ali kraci i ti otvori uzdu` njih su tako napravljeni da pomo}u njih mo`e{ da odvr}e{ i otklapa{ razne delove hemijskih ljudi. Vidi."
	On spretno oslobodi i skide grudnu plo~u, {irom otvorenu, sa vojnika. Pokaza jednu razderanu rupu na njenoj sredini, ~ak i gurnu ka`iprst kroz nju. "Ovde je u{ao {rapnel."
	Njorka zaviri u obilje mehanizama u vojnikovim grudima. "Vidim da neke ta~kice tu svetlucaju."
	"Naravno da vidi{!" re~e Inkus, likuju}i. "I ja sam ih video kad sam mu po~eo prenositi Pesov opro{taj. Prese~en je njegov primarni kabl, a to {to svetluca, to su krajevi vlakana. To ti je isto kao da je tebi prese~ena ki~mena mo`dina."
	Keder zapita: "Koju }e{ mu ti privezat?"
	"Dabome!" Inkus je prosto sijao. "Tolika je milost Pesova! Toliko se on brine za nas, njegove usvojene sinove, da je doveo ovamo, na le|a ovog juna~nog talusa, jedinog ~oveka koji mo`e ovome vojniku zaista vratiti zdravlje i snagu!"
	"Da bi on mogo da nas poubija?" upita Njorka suvo.
	Inkus zastade, sa jednom rukom u vazduhu, podozrivo gledaju}i oko sebe. Talus je sad nastupao znatno sporije; umesto ledenog vetra koji je hujao oko njih pre nego {to je pucnjava po~ela, sad su ose}ali samo povetarac. [enila, koja je sve do tog trenutka le`ala na le|ima, ravno opru`ena po kosoj metalnoj povr{ini, sada sede, pokrivaju}i prsa skr{tenim rukama.
	"Pa, hm, ne", re~e Inkus posle nekoliko trenutaka. Izvadi iz d`epa mantije neki maleni instrument, nalik na vrlo mala klje{ta. "Ovo ti je optiko-sinapter, izuzetno vredna alatka. Pomo}u nje - gledaj."
	Pokaza prstom. "Ovaj crni valjkasti deo je tripleks, koji radi, otprilike, isti posao kao tvoje srce. Sad ne radi, ali trebalo bi da obezbe|uje pritisak za njegove radne fluide, da bi on mogao pokretati udove. Primarni kabl vodi do njegove mikromemorije - to je ovo veliko srebrno ispod tripleksa - prenosi komande iz post-procesora."
	[enila upita: "Mo`e{ li ti njega stvarno da vrati{ u `ivot?"
	Inkus je pogleda prestra{eno. "Ne bih mogao, da je on stvarno mrtav, Scilo Superlativna..."
	"Nisam Scila, sad sam ja." Na trenutak se u~ini da bi mogla opet zaplakati. "Samo ja. Ti me uop{te ne poznaje{, Patera, a ni ja tebe."
	"Ne poznajem te ni ja", re~e Njorka. "Se}a{ li se toga? Ali bih te rado upoznao jednog dana. [ta }emo s time?"
	Ona proguta knedlu, ali ne uzvrati ni{ta.
	"Dobra mala!" obavesti ga Oreb. Ni Inkus ni Keder ne reko{e ni{ta, i }utanje po~e pritiskati sve njih.
	Jednim od krakova gamadiona Inkus skide gornju plo~u sa vojnikove lobanje i po~e pregledati unutra{njost; posao koji je (Njorki se tako ~inilo) potrajao bar pola sata. Tek tada on uvu~e jedan krak gamadiona izme|u dve `ice, tanke poput konca.
	A vojnik progovori: "Ka-trideset ~etiri, dvanaest. A-trideset ~etiri, devedeset sedam. Be-trideset ~etiri..."
	Inkus izvadi gamadion i re~e Kederu: "To on pregleda svoju unutra{njost, zna{? Kao kad ide{ kod doktora, a on te slu{a i ka`e ti da se naka{lje{."
	Keder odmahnu glavom. "Ti }e{ njeg ozdravit, a on }e nas pobit, kao {to re~e ovaj bakonja. Ja bi predlo`ija da mi njega preko ograde."
	"Ne}e", re~e Inkus i nagnu se opet nad vojnika.
	[enila pru`i ruku Kederu. "@ao mi je zbog tvoje brodice, kapetane, i `ao mi je {to sam te udarila. Mo`emo li biti prijatelji? Ja sam [enila."
	Inkus di`e pogled. "Pitala si, mogu li vratiti `ivot, k}eri moja. Nije on mrtav, samo ne mo`e da pokre}e one delove kojima je za pokretanje potrebna te~nost. Ne mo`e, dakle, da pokre}e glavu, ruke i noge. Ali mo`e da govori, kao {to si ~ula. Samo, zbog {oka koji mu se dogodio, }uti. To je moje stru~no mi{ljenje. Problem je kako spojiti sva prese~ena vlakna ispravno. Ako ne bude ispravno, on }e, na primer, mahnuti rukama kad po`eli da zakora~i napred." Inkus se kikotavo nasmeja.
	"Ja bi ipak reka..." po~e Keder.
	"Osim toga, nastoja}u da ga u~inim poslu{nim. Radi na{e bezbednosti. To nije legalno, ali ako }emo slu{ati Sciline zapovesti..." On se opet nagnu nad opru`enog vojnika.
	[enila re~e: "Zdravo, Orebe."
	Oreb presko~i sa Njorkinog ramena na njeno. "Ne pla~e?"
	"Nema vi{e plakanja." Zastala je, grickaju}i donju usnu. "Druge devojke mi uvek govore kako sam ja ~vrsta. One to misle zato {to sam velika. Mislim da }u morati malo i da zaslu`im te pohvale koje od njih dobijam."
	Inkus opet di`e pogled. "K}eri moja, za{to ne bih ja tebi pozajmio ovu moju mantiju?"
	Odmahnula je glavom. "Boli me bilo kakav dodir po ko`i, naro~ito na le|ima i ramenima. Gledali su mene mu{karci golu, i-ha-haj. Onoliko. Ali, moram priznati, obi~no posle dve ~a{e, ili posle malo r|e. Sa r|om ide lak{e." Okrete se Njorki. "Zovem se [enila, Mlatko. Ja sam jedna od cura kod Orhi."
	Njorka klimnu glavom, ne znaju}i {ta bi odvratio. Posle nekog vremena re~e: "Ja sam Njorka. Drago mi je da te upoznam, [enila."
	
	To je bilo poslednje ~ega se mogao setiti. Sad le`i licem na nekoj mokroj, hladnoj povr{ini, sav natopljen bolovima, a ne~iji tihi koraci odlaze u ne~ujnost.
	Prevali se na le|a, pridi`e se u sede}i polo`aj. Onda otkri da mu krv curi iz nosa, preko usta, niz donju vilicu.
	"Ej, ti, bor~e." Nepoznat glas, metalni, o{tro odzvanja. "Upotrebi ovo."
	Neko mu je gurnuo u {aku nekakvu zgu`vanu beli~astu krpu; on je obazrivo pritisnu na lice. "Hvala."
	Sa izvesne udaljenosti pozva ga neka `ena. "Jesi to ti?"
	"Sifonka?"
	Tunel je, levo od njega, bio gotovo potpuno u tami: krug katran-crne boje i u njemu, kao olak{anje, jedna jedina daleka trun zelenog svetla. Desno od njega ne{to je gorelo - nekakva {upa, ili neki veliki vagon, koliko je on mogao oceniti.
	Nepoznati glas upita: "Mo`e{ li da ustane{, bor~e?"
	Pritiskaju}i krpu na lice, Njorka odmahnu glavom.
	Neko stoji blizu te zapaljene, sru{ene mase: neko mali, zdepasto gra|en, sa jednom rukom imobilisanom i prislonjenom na grudi, zamotanom u krpe od kojih su neke preba~ene gore, ~oveku oko vrata. Oko njega su neki drugi ljudi, njihova ko`a je tamna, pokrivena ~udnim mrljama raznih boja... Njorka za`muri i pogleda ponovo.
	Vojnici, hemijski ljudi, vi|ao je on takve, nekada, na paradama. Ovde le`e mrtvi, a pored njih le`i njihovo oru`je, avetinjski obasjano plamenovima.
	Mali ~ovek u crnom stvori se iz tame i uputi mu zubat osmeh. "Ja te ve} otpravio bogovima, sine moj, a oni te, koliko vidim, vratili ovamo."
	Njorka uspe da ka`e, kroz krpu: "Ne se}am se da sam ih sreo", a onda mu pade na um da ih jeste sreo, gotovo dva dana bez prestanka je Scila i{la sa njima, i nije ni najmanje li~ila na onu Scilu kakvu je on do tada zami{ljao. Odva`i se da skloni krpu. "Do|i ovamo, Patera. Sedi. Mora popri~am s tobom."
	"Sa zadovoljstvom. Moram i ja da popri~am s tobom." Mali augur se spusti na pod od brodskog kamena. Njorka je video belo svetlucanje njegovih zuba.
	"Je li ono stvarno bila Scila?"
	"To ti zna{ bolje nego ja, sine moj."
	Njorka lagano klimnu glavom. Ali glava ga je bolela, a bol je ote`avao razmi{ljanje. "Da, samo, ne znam. Je li to bila stvarno ona ili je neki |avo glumio Scilu?"
	Inkus je oklevao, ali se osmehivao zubatije nego ikad. "To je prili~no te{ko objasniti."
	"Slu{a}u." Njorka opipa svoj opasa~: igli~ar je i sad bio tu, na svom mestu.
	"Sine moj, ako bi neko od |avola glumio boginju, samim tim bi, u izvesnom smislu re~i, postao ta boginja."
	Njorka uzvi jednu obrvu.
	"Ili taj bog. Pes, recimo, ili Hieraks. Bio bi u ozbiljnoj opasnosti da se utopi u ukupnost tog boga. Da se stopi i pretopi i postane on. Tako nam, bar, govori nauka poznata kao teodeimonija."
	"Nema frke." I no` mu je u ~izmi, i njegov kratki ma~ je u koricama, na opasa~u.
	"To su ti ~injenice, sine moj." Inkus upe~atljivo pro~isti grlo. "Naime, one ~injenice koje se uop{te mogu iskazati re~ima koje su nama dostupne - jer mi smo, ipak, samo ljudi. Ka`e se, dakle, da se demoni retko kad usude da opona{aju bogove, ba{ iz tog razloga, dok bogovi, opet, sa svoje stane, nikad ne `ele da se spuste tako nisko da glume demone."
	"Hornbus", re~e Njorka. Onaj sa zavijenom rukom kru`io je oko vatre. Onda, promeniv{i temu, upita: "Ono tamo je na{ talus, a? Vojnici ga sredili, je li tako?"
	Nepoznati glas re~e: "Tako je, sredili smo ga."
	Njorka se okrete. Iza njega je ~u~ao jedan vojnik. "Ja sam Njorka", re~e on, i seti se da se i [enili po drugi put predstavio upravo tim re~ima. Pre nego {to se desilo, {ta god se, zapravo, desilo. Pru`i mu ruku.
	"A ja sam kaplar Hamerston, Njorka." Vojnikov stisak se zaustavio malo pre nego {to bi kosti po~ele da se lome.
	"Drago mi je." Njorka ustade, ali bi odmah i pao da ga Hamerston ne pridr`a. "Izgleda da jo{ nisam dobar."
	"I ja sam ne{to klimav, bor~e."
	"Keder i ona mlada `-`ena su me navodili da te natovarim na kaplara Hamerstona, da te on nosi, sine moj. Za njegovo dobro, odupro sam se tome. On bi rado to u~inio, ako bih ja zatra`io. On i ja smo najbolji prijatelji."
	"Vi{e nego prijatelji", re~e Hamerston Njorki, bez i najmanjeg traga humora u glasu. "Vi{e nego bra}a."
	"On bi sve uradio za mene. U isku{enju sam da to demonstriram, ali se uzdr`avam. Radije bih da ti o tome neko vreme razmi{lja{, uvek sa izvesnim prisenkom sumnje. Mo`da te ja samo zadirkujem, samo se hvali{em naprazno. [ta misli{?"
	Njorka odmahnu glavom. "[ta ja mislim, nije va`no."
	"Upravo tako. Jer ti si mislio da me mo`e{ baciti sa onog brodi}a neka`njeno. Da }u se udaviti, i da }e to biti zgodan, je li, na~in da me se otarasi{. A sad vidimo, izvini molim te, kolika je to pogre{ka bila. Izgubio si svako pravo da se ubudu}e tvoja mi{ljenja slu{aju i sa najmanjim uva`avanjem."
	[enila iza|e iz mraka, nose}i neko duga~ko oru`je sa valjkastim {ar`erom. "Mo`e{ li sad da hoda{, Mlatko? ^ekali smo te."
	Oreb, koji je ~u~ao na vrhu cevi, dodade: "Dobar?"
	"Jo{ koji minut", re~e im Njorka. "[ta ti je to?"
	"Raketni lanser." [enila spusti jedan kraj na tlo. "Time je, koliko sada znamo, rasturen ovaj na{ talus. Kamenko mi je pokazao kako se time rukuje. Mo`e{ gledati, ali ne dodiruj."
	Iako mu je bol smetao da u`iva u {ali, Njorka re~e: "Pipanje mo`e tek posle pla}anja, a?"
	Iscerila se opako; on se, od toga, odmah oseti bolje. "Mo`da ni tad", re~e ona. "Slu{aj ovamo, Patera. I ti, Kamenko. Da vam ka`em {ta ja mislim?"
	"Mala zna!" re~e im Oreb.
	Inkus klimnu glavom; Njorka slegnu ramenima i re~e: "Ja ionako ne}u ustati jo{ neko vreme. Do|i ovamo, ti, pti~urino."
	Oreb presko~i na njegovo rame. "Rupa lo-{a!"
	[enila klimnu glavom. "Ta~no to. ^uli smo neke stvarno neobi~ne zvuke dok smo i{li natrag kroz tunel - tra`ila sam {ta bih mogla da spucam pomo}u ovoga, zna{. Ako se po|e dalje, verovatno }e biti jo{ vojske. Tamo ima i vi{e svetla, {to bi moglo pomo}i."
	Hamerston re~e: "Ne, ako se mi spremamo da izbegavamo njihove patrole."
	"Onda, valjda ne. U svakom slu~aju Oreb bi mogao ta~no da ka`e {ta je radio na svakom pojedinom mestu u ovim tunelima, i ne bi pogre{io. Nego, Njorka, o drugoj jednoj stvari sam htela s tobom. Nosila sam svojevremeno jedan sladak mali bode` pritegnut uz nogu. Se~ivo mu je bilo duga~ko otprilike kao moje stopalo, i ja sam smatrala da je to taman kako treba. Smatrala sam da ~oveku no`, igli~ar, ili ve} {ta drugo ima, treba da pasuje, da bude po meri, kao cipele. Zna{ {ta ho}u da ka`em?"
	Nije znao; svejedno, klimnuo je glavom.
	"Pamti{ kad bejah Scila?"
	"Ja se pitam da li ti pamti{. To bih ja da znam."
	"Pomalo i pamtim. Kao i kad sam Kipris bila; to pamtim ~ak i malo bolje. Ti, Patera, u to vreme to nisi znao? Bila sam, bila sam i jedna i druga, ali ispod njih ja sam ostala ja. Mislim da magarac mo`da tako ose}a jaha~a. Ostaje magarac, i ima svoje ime; recimo da mu je gazda dao ime 'Pu`'. Ali po{to ga ti ja{e{, on kao da je postao ti, naime ide kud god ti ho}e{ i radi {ta ti ho}e{. Ako se usprotivi, ritaju ga sve dok ne pristane."
	Oreb saose}ajno nakrivi glavu. "Jad-na mala!"
	"Zato on prili~no brzo prestane da se protivi. Podbode{ ga petama, on krene, povu~e{ uzde, on stane, i ne obra}a mnogo pa`nje ni u jednom ni u drugom slu~aju. Tako je bilo sa mnom. @elela sam r|u, mnogo sam `elela, pa sam razmi{ljala o tome, i kako sam potpuno umorna. Onda, odjednom, kao da je sve bilo san. U jednom trenutku sam u mantejonu u Limni, odmah zatim na oltaru u pe}ini i to u takvom stanju da zaista nisam niza{ta. A ono izme|u, ne pamtim uop{te, ili ako sam ne{to i zapamtila, moje misli ne}e da krenu na tu stranu. Posle, kad sam se klatila gore po onom kamenjaru prema svetili{tu, po~eh se prise}ati nekih stvari. Kakva sam bila kao Kipris, ho}u re}i."
	Inkus uzdahnu. "Scila je to pomenula, draga moja; dakle, znao sam ja to, u vreme koje pominje{. Deliti svoje telo sa boginjom ljubavi! Kako ti zavidim! Mora biti da je bilo predivno!."
	"Valjda je bilo. Ali nije bilo lepo. Nije bilo ni najmanje zabavno. Opet, {to vi{e razmi{ljam, sve vi{e zaklju~ujem da je zaista bilo divno na jedan la}an na~in. Sad nisam ba{ ona ista [enila od nekada, zna{. Mislim da su boginje, odlaze}i iz mene, ostavile pokoju mrvicu, a mo`da su pone{to i ponele."
	Podi`e baca~ raketa i prstima pre|e preko klinastih izbo~ina na {ar`eru. "Po~eh ti govoriti ovo: tek kad je talus pogo|en, uvidela sam da oru`je ne mora biti po meri, da legne uz telo kao moj bode`, i tako dalje. Nema tu nikakve sli~nosti sa cipelama. Naprotiv, {to si manji, treba ti ve}e. Mislim da mi je Scila ostavila svest o tome, ili bar sposobnost da sama uvidim tu istinu.
	Uglavnom, ovde je Njorka koji ima sladak mali igli~ar, ali mislim da mu nije stvarno potreban. Meni bi bio potreban, svaki dan, kad bih `ivela njegovim na~inom `ivota, kad bih se za to opredelila. Zato na|oh ovaj lanser protivoklopnih. Ve}i je. Bio je prazan, ali sam na{la i drugi ~iju je cev talus pregazio i spljeskao, ali pun. Ovaj ovde Hamer-kamen, Kamenko moj, on mi je pokazao kako se puni i prazni."
	Njorka re~e: "Mislim da }u i ja uzeti ne{to, tek da mi se na|e. Pi{tolj debeljaner, sigurno ih mnogo le`i ovde po tlu."
	Inkus odmahnu glavom i pru`i ruku ka Njorkinom pojasu. "Bolje ti meni daj i taj igli~ar, sine moj."
	Istog trena obe Njorkine ruke bile su uhva}ene, s le|a, zahvatom koji je bio bukvalno ~eli~an.
	Sa neskrivenim ga|enjem Inkus zadi`e prednji deo Njorkine tunike i izvu~e mu igli~ar iz pojasa. "Ovo ne bi nanelo nikakvu {tetu kaplaru Hamerstonu, ali bi ubilo mene, pretpostavljam." Zubato se osmehnu Njorki. "Ili tebe, sine moj."
	"Ne puca", progun|a Oreb; tek sekund ili dva posle toga, Njorka shvati da je on to rekao [enili.
	"Ako ga vidi{ sa pi{toljem za debelu municiju, kaplare, oduzmi mu i polomi to oru`je odmah. To, ili bilo koje sli~no."
	"E-hej, e-hej, tamo!" Pozivao ih je ribar, i mahao rukom. Njegove obrise ocrtavali su narand`asti plamenovi iz zapaljenog talusa. "Ovaj ka`e da mre. Ho}e s nama govorit!"
	
	Svila se jo{ izdigao, i seo, maltene udobno, na kupolu; onda po~e mahati obema rukama. Lice mu je bilo zaprljano blatom od oluje, blatom koje je sad pucalo i otpadalo; blatnjava je bila i tunika `ive boje, koju mu je doktor @dral kupio u Limni. On se zapita koliko je, me|u ovima koji vi~u, kli~u, ska~u i ma{u oko lebdelice, onih koji zaista uspevaju da ga prepoznaju.
	SVI-LU ZA! - KAL-DE-A!
	SVI-LU ZA! - KAL-DE-A!
	Da li }e opet postojati kalde, i da li }e taj novi kalde biti on? Kalde, to je titula koju je njegova majka pominjala ponekad; kalde, to je jedna izrezbarena glava u maminom ormanu.
	On pogleda niz Ulicu sunca, zatim se uko~eno zapilji napred. Pa, ono je srebrno sivilo Svetog prozora, ne mo`e biti ni{ta drugo, ali gotovo izgubljeno u blistavom sun~evom sjaju. Prozor, nasred ulice.
	Vetar mu donese dobro poznate mirise prino{enja `rtava: dim od kedrovine, izgorelu masno}u, dlaku i perje, me{avinu mnogo ja~u od mirisa vru}eg metala, vru}eg ribleg ulja i vru}e pra{ine koji su odasvud obuhvatali lebdelicu. Ispred srebrnastog treperenja Prozora, jedan crni rukav se sroza niz tanku ruku od sivog metala, i Svila slede}eg trenutka ugleda sjajno, voljeno lice Mejtere Mermer ispod {ake koja je mahala; samo ta {aka na njoj je izgledala kao da je od `ivog ljudskog tkiva. ^inilo se da je suvi{e dobro da bi bilo istinito.
	"Mejtera!" povika on, ali u tutnjavi mitinga jedva je ~uo sopstveni glas; zato ih po~e uti{avati pokretima, ispru`iv{i ruke ravno napred; dlanovima dole. "Ti{ina! Ti{ina, molim!"
	Buka se sti{ala, ostade samo uznemireno blejanje ovaca i ljutito {i{tanje gusaka; masa naroda se razmicala pred lebdelicom, i on najzad ugleda i `ivotinje.
	"Mejtera! Obred pod vedrim nebom dr`i{?"
	"Mejtera Nana to vodi! Ja samo poma`em!"
	"Patera!" Gulo se vratio i sad je potr~ao naporedo sa lebdelicom; mantija mu je pokrivena debelim slojem pra{ine. "Imamo desetine `rtava, Patera! Nekoliko desetina!"
	Mora}e raditi bar dvojica naporedo, a `ivotinje klati naizmeni~no, ako ne `ele da ovo potraje do spuzastora - a to bi Gulo i `eleo, dabome: slavu da je prineo toliko `rtava, i to pred tako ogromnim skupom vernika. Pa, za{to ne bi `eleo (podseti Svila sebe o{tro); ima i pravo, njegovo je, kao akolita, da `eli i radi upravo takve stvari. Uostalom, Gulo mo`e ovog trenutka da se baci na posao, dok on, Svila, mora prvo da se opere i presvu~e. "Stoj", re~e on voza~u. "Stani ta~no ovde gde smo." Lebdelica se spusti na ulicu, pred oltarom.
	Svila izvu~e noge iz kupole i stade na oklopnu plo~u prednje gornje strane vozila; na ovo, njegov desni sko~ni zglob uzvrati upozoravaju}im, malim bolom.
	"Prijatelji!" Ne~iji glas; njemu se ~ini da bi trebalo odmah da prepozna ~iji je. Glas o{tar, ali i pun treptaja, ali kako odjekuje, od svih zidova Sun~ane! "To je Patera Svila! To je ~ovek ~ija slava dovede sve vas do najsiroma{nijeg mantejona u gradu. Do Prozora kroz koji, na Viron grad, bogovi opet gledaju!"
	Gomila zatutnja urlikom odobravanja.
	"^ujmo ga! Imajmo na umu njegov sveti zadatak, i na{!"
	Svila, koji je posle ~etvrte re~i prepoznao govornicu, po~e da `mirka; strese glavom i pogleda ponovo. Onda je bila ti{ina, a on - zaboravio {ta je nameravao da ka`e.
	Jedan jelen sa razgranatim, velikim rogovima, doveden da bude `rtva (ponudi}e ga, valjda, Telksiepeji) poslu`i mu kao sugestija za pravi pristup. Zasvrbe{e ga prsti `eljni da prona|u ogradu ambiona. "Nesumnjivo ima mnogo pitanja koja biste `eleli postaviti bogovima, u vezi sa ovim na{im nemirnim vremenima. Ja bih svakako `eleo mnoga da postavim. Nadasve bih `eleo da molim sve bogove da poka`u dobrotu prema nama; ponajvi{e Sfiksu od Sabalja, onu po ~ijoj naredbi vojske kre}u u boj, da nam mir donese. Ali pre nego {to zamolim bogove da nam se obrate, moram se oprati i obu}i u ode}u za to. Bitka je bila, vidite, i ja bejah u njoj - bitka u kojoj poginu{e ljudi dobri i hrabri; pre nego {to u|em u na{u stambenu zgradu da operem lice i ruke, a ovu ode}u bacim u pe}, moram vam o toj bitci ispri~ati."
	Slu{ali su ga, lica okrenutih gore, o~iju ra{irenih.
	"Sigurno ste se za~udili vide}i me u gardijskom vozilu. Neki su od vas pomislili, sigurno, kad su videli na{u lebdelicu, da je Garda naumila da spre~i va{e prino{enje `rtava. Znam da su to pomislili, jer sam video da pote`u razna oru`ja ili pose`u za kamenjem. Ali, vidite, ovi gardisti su uspostavili novu vladu za Viron."
	Klicanje i vika.
	"Ili, trebalo bi da ka`em, prihvatili su da se Vironu vrati ona stara vlada, negda{nja. Oni `ele da imamo kaldea..."
	"Svila je kalde!" povika neko.
	"...i da se vratimo oblicima vladavine koji su u Povelji zapisani. Sreo sam u Limni neke od tih hrabrih i odanih gardista, i po{to sam se pla{io da bi nas druge gardijske jedinice mogle zaustaviti, predlo`io sam, nerazumno, da glumimo da sam ja njihov zarobljenik. Mnogi od vas }e se dosetiti {ta se zbog toga desilo. Drugi gardisti su nas napali, misle}i da me na taj na~in spasavaju iz zarobljeni{tva." Zastade da do|e do daha.
	"Pamtite to. Pamtite da ne smete unapred biti ube|eni da je svaki gardista na{ neprijatelj, pamtite, {tavi{e, da i oni koji su protiv nas ipak jesu Vironci." Pogledom opet potra`i Mejteru Mermer. "Izgubio sam klju~eve, Mejtera. Da li je ba{tenska kapija otklju~ana? Valjda }u mo}i tim putem da u|em u stambenu."
	Sastavila je {ake u trubu oko usta ({ake koje su izgledale sasvima kao da pripadaju nekoj biolo{koj `eni) i povikala: "Otklju~a}u ti ja, Patera!"
	"Patera Gulo, nastavi sa prino{|enjem `rtava, molim te. Ja }u vam se pridru`iti ~im budem mogao."
	Nezgrapno dosko~i sa lebdelice na ulicu, nastoje}i da svu te`inu prebaci samo na levu nogu, zdravu; odjednom se na|e odasvud okru`en gomilom onih koji su mu hteli iskazati svoje dobre `elje. Bilo je tu i gardista; neki od njih bili su u zelenim uniformama, a neki u oklopu sa kamufla`nim mrljama, ali ve}ina prisutnih bili su civili, u svakojakim tunikama, koje su lepr{ale i blistale. Dobar broj njih bio je u dronjcima. Dodirivali su ga kao da doti~u sliku boga, i u kratkim govorima, za sekund ili dva, uspevali da se iska`u kao njegovi sledbenici, saborci, podr`avaoci zauvek; poneli su ga napred kao reka pretvorena, od nekog silnog pljuska, u bujicu.
	Onda je ba{tenski zid bio odmah do njegovog lakta, a Mejtera Mermer je stajala na kapiji i mahala mu, a gardisti su kundacima odgurivali masu da bi se moglo pro}i. Jedan glas uz njegovo uho re~e: "Ja }u u}i s tobom, moj Kalde. Sad mora biti uvek neko da te {titi." Bio je to onaj kapetan s kim su on i @dral doru~kovali u ~etiri ujutro u Limni.
	Ba{tenska kapija se s treskom zatvori iza njih; sa spolja{nje strane klju~ Mejtere Mermer {kripnu u bravi. "Ti ovde ostani", naredi kapetan jednome oklopljenom gardisti. "Nemoj slu~ajno da bi neko u{ao." Okrete se Svili i pokaza prstom prema kenobi. "Je li ono tvoja ku}a, moj Kalde?"
	"Ne. Ona tamo, trouglasta." Naknadno uvide da se, sa tog mesta, uop{te ne prime}uje da ta zgrada nema ~etiri ugla nego samo tri. Pomisli}e kapetan za njega da je lud. "Ona manja. Patera Gulo verovatno nije hteo da zaklju~a vrata. A moje klju~eve je zadr`ao Poto."
	"Savetnik Poto, moj Kalde?"
	"Da, Savetnik Poto." Vrati mu se ju~era{nji bol, kao talas: Potove pesnice i elektrode, Peskova crna kutija. Po{teni odgovori koji donose samo nove udarce i novo zabijanje elektroda u prepone. Svila odgurnu te uspomene i po|e {ljunkovitom stazom, hramlju}i, za njim kapetan, za kapetanom pet boraca Civilne garde. Pro|o{e pored umiru}e smokve u ~ijoj senci su se, ne tako davno, odmarale `ivotinje koje su potom umrle da bi Fidejinom duhu bilo dobro, pa pored senice u ~ijem hladu je pre koji dan razgovarao sa Kipris i }askao sa Mejterom Mermer; pored ba{te njene, i pored njegovih kupina i sparu{enih `buni}a paradajza, sve to u vremenu kra}em nego {to je njegovom umu bilo potrebno da ih prepozna i voli.
	"Neka tvoji ljudi ostanu ispred zgrade, kapetane. Neka se odmaraju u senci onog drveta pored kapije, ako `ele." Da li su i oni osu|eni na propast? Sa gornje plo~e lebdelice govorio je o Sfiksi; ko pogine u borbi, smatra se da je `rtva njoj prineta, ba{ kao {to se za ljude koji poginu od groma ka`e da su prineti Pesu.
	Kuhinja je bila do najsitnijih pojedinosti ista kao {to ju je zapamtio; ako je Gulo uop{te jeo otkad se uselio, nije jeo u ovoj prostoriji. Orebova ~a{a vode jo{ je stajala na kuhinjskom stolu, pored one lopte koju je Svila na igrali{tu oteo Rogu. "Da se to nije desilo, ve}i de~aci bi pobedili", progun|a on.
	"Molim, Kalde?"
	"Ah, ne obra}aj pa`nju - rekao sam ne{to samome sebi." Odbijaju}i kapetanovu ponudu da pomogne, Svila se razmaha na poluzi pumpe i najzad se ispljuska po licu i neurednoj `utoj kosi hladnom vodom, ali ne mogav{i da se otme utisku, sasvim izma{tanom, da vode miri{e na tunele. Nasapunjao se, pa sprao sapun, i najzad osu{io lice i kosu pe{kirom, onim istim koji slu`i i za sudove.
	"I ti }e{ hteti da se malo opere{, kapetane. Samo napred, ti to uradi, dok se ja gore presvu~em."
	Stepeni{te je bilo strmije nego {to ga je zapamtio; a stambena zgrada, oduvek mala, sad je bila manja nego ikad. On sede na krevet, koji je ostavio u neredu u molpindan ujutro i koji je do ovog trenuitka tako ostao. Po~e {ibati po naboranoj }ebadi ovojnicom doktora @drala.
	Rekao je narodu, malo~as, da }e spaliti ovu tuniku i ove labave, sme|e pantalone, ali one su i sad prakti~no nove, iako mokre i blatnjave; {tavi{e, odli~nog su kvaliteta. Kad se operu, mo}i }e da slu`e nekom siromahu godinu dana, ili du`e. On skide tuniku i baci je u ko{ za uprljanu ode}u.
	Azof ukraden iz Zumbulinog budoara bio mu je i sad pod opasa~em pantalona. On ga pritisnu na usne i prinese prozoru da ga jo{ jednom osmotri. Po @dralovoj tvrdnji, nikad nije pripadao Zumbuli. @dral ga je samo poverio Zumbuli na ~uvanje, smatraju}i da je manja verovatno}a da njene odaje budu pretresane nego njegove. A sam @dral ga je dobio od neke neimenovane hanume u Trivigaunteu, koja ga je namenila da bude poklon Krvu. Da li je Krvov, dakle? Ako jeste, mora biti neizostavno Krvu i predat. Nikakvih daljih kra|a od Krva ne sme biti; u fejdan je on, Svila, oti{ao daleko i predaleko u tom pravcu.
	Opet, ako je @dral imao ovla{}enje (kao {to izgleda jeste) da raspola`e azofom kako na|e za shodno, onda je njegov, Svilin, jer mu ga je @dral, le`e}i na samrti, dao. Mogao bi se prodati za vi{e hiljada karata, a taj novac upotrebiti dobro - ali prvi trenutak samoispitivanja uveri ga da on nikad ne bi takvu stvar, ako ima ikakvo pravo na nju, razmenio za pare.
	Neko u gomili na ulici primeti da on stoji na prozoru. Ljudi po~e{e da kli~u, da se podgurkuju i da pokazuju prstom. On zakora~i unazad, navu~e zavese i opet osmotri Zumbulin azof, predmet surove lepote, oru`je koje mo`e da u~ini koliko cela ~eta Civilne garde - ono kojim je ubio talusa u tunelima, ono kojim je Zumbula njemu pripretila kad nije hteo da legne s njom.
	Zar je njena potreba zaista bila tako velika? Ili se ona nadala da }e ga, podaju}i se, navesti da je zavoli, ba{ kao {to se on nadao (sad prepoznade jezgro istine u toj misli) da }e on nju navesti, upravo odbijanjem, da ga zavoli? Zumbula je prostitutka, `ena koju za nekoliko zlatnih kartica iznajme za celu no} - a takva upotreba karata zna~i razaranje uma nekog napu{tenog, urlaju}eg monitora kao {to je onaj u podzemnoj kuli. On je, me|utim, augur, pripadnik najuzvi{enijeg i najsvetijeg od svih zanimanja. Ili su ga, bar, tako u~ili.
	Augur spreman da krade da bi se do~epao ba{ takvih kartica, kao {to su one za koje se njeno telo prodaje. Augur spreman da se u{unja no}u da krade od ~oveka od koga je ve} iznudio, svojom nasrtljivo{}u, tri karte u podne. Jedna od te tri kupila je Oreba, zajedno sa kavezom. Da li bi tri bile dovoljne da kupe Zumbulu? Da je dovedu u ovaj trougaoni kavez zvani 'stambena zgrada', sa zamandaljenim vratima i prozorima?
	Ostavio je azof u ladicu svog pisa}eg stola, uz njega i Zumbulin igli~ar i svoje brojanice, i skinuo pantalone. Bile su blatnjavije ~ak i od tunike; kolena bukvalno oblepljena blatom, mada je, zbog boje pantalona, to bilo manje upadljivo. Dok ih je gledao takve, pade mu na um da auguri mo`da nose crno ne zato da bi, prikriveni bojom Tartarosa, lak{e prislu{kivali bogove, nego da bi sve`a krv pljuskala na dramati~niju pozadinu i da bi se prikrile one mrlje koje se pranjem ne mogu izvu}i.
	Njegove ga}e sa kratkim nogavicama, ~istije od pantalona, ali podjednako mokre, po|o{e za pantalonama u ko{aru.
	Neu~tivi ljudi nazivaju augure kasapima, ali ne bez razloga. Njega, napolju, ~eka grdan kasapski posao. Ako se ostavi po strani njegova li~na sklonost prema kra|i i ako se gledaju auguri uop{te, da li se mo`e re}i da su u o~ima boga kao {to je Izvana{ i{ta bolji od `ena kakva je Zumbula? Mogu li oni biti bolji od naroda koji zastupaju pred bogovima, a ipak ga i dalje zastupati? I biolo{ki i hemijski ljudi prezira su dostojni u o~ima bogova, a to su, na kraju, jedine va`ne o~i.
	O~i u mutnom ogledalcu pred kojim se brijao pogleda{e u njegove. Zurio je, a ispod tih o~iju postepeno se zgusnuo Gljivin mrtva~ki osmejak; u parodiji koketnosti, ona zacvile: "Nije ovo prvi put da te gledam bez ode}e."
	Okrenuo se brzo, o~ekuju}i da je vidi kako sedi na njegovom krevetu; ali nje tamo nije bilo.
	"Htela sam ti re}i o mom prozoru i mom ocu. Ti si mislio da mu ka`e{ da ga zaklju~a da ja vi{e ne bih mogla da izlazim i da ti dosa|ujem."
	On je, u me|uvremenu, uspeo da nanovo uspostavi svoje pribrano dr`anje. Izvukao je jedne ~iste ga}e iz ladice pisa}eg stola i obukao ih. Onda odmahnu glavom. "Nisam to stvarno nameravao. Nadao sam se da ne}u morati."
	Iza vrata: "Moj Kalde?"
	"Silazim za minut, kapetane."
	"^uo sam neke glasove, moj Kalde. Nisi ni u kakvoj opasnosti?"
	"U ovoj stambenoj zgradi ima duhova, kapetane. Ako ne veruje{, popni se pa }e{ videti."
	Mukor se sitno zakikota. "Pa zar vi ne razgovarate ovako sa njima? U staklima?"
	"Sa monitorima, misli{?" Malo~as je razmi{ljao o monitorima; mo`e li ona da ~ita njegove misli? "Da, to veoma li~i na ovo. Mora biti da si ih videla."
	"Meni ne izgledaju isto."
	"Pretpostavljam da ne." Sa znatnim ose}anjem olak{anja, Svila navu~e ~iste crne pantalone.
	"Htela sam da ja budem tebi to."
	Klimnuo je glavom, da potvrdi da shvata njenu brigu. "Kao {to ti koristi{ tvoj prozor, bogovi koriste svoje Svete prozore, a monitori svoje. Nisam ranije zapazio te srodnosti, a trebalo je."
	Njeno lice u ogledalu, koje nije bilo odraz ni~ega, po~e se pomicati gore i dole, u opona{anju klimanja glavom. "Htela sam ti re}i da ti vi{e ne vredi to da }e{ re}i mom ocu da zatvori prozor. On }e te ubiti ~im te vidi, sada. Poto mu naredio, a on pristao."
	Ajuntamiento je, o~igledno, saznao da je on `iv i da je u gradu; uskoro }e saznati, ako ve} nije, da je u ovoj ulici. Posla}e odane gardiste, mo`da ~ak i vojsku.
	"Prema tome", nastavi ona, "prozor ili ne, nije va`no. Moje telo }e u svakom slu~aju uskoro umreti, pa }u biti slobodna kao i ostali. Zar te moja sudbina uop{te zanima?"
	"Da. Da, veoma. Za{to }e tvoje telo umreti?"
	"Zato {to ne jedem. Nekad sam volela da jedem, ali sad vi{e ne. Radije bih da budem slobodna."
	Njeno lice po~e da nestaje. On `mirnu, a od nje ostado{e samo {upljine gde su o~i do malo~as bile. Da{ak vetra poma~e zavese... nestado{e i te {upljine.
	On re~e: "Pa, mora{ jesti, Gljivo. Ne `elim da umre{." ^ekao je, nadaju}i se nekom odgovoru. "Znam da me ~uje{. Mora{ jesti." Nameravao je da joj ka`e da je nepo{teno postupio i prema njoj, i prema njenom ocu. Da }e nastojati to da ispravi, tako|e, bez obzira na to {to }e ga Krv, mo`da, posle toga ubiti. Ali, bilo je prekasno.
	Obrisa o~i i izvu~e poslednju ~istu tuniku. Brojanice i maramica pre|o{e u jedan d`ep pantalona, Zumbulin igli~ar u drugi. (Vrati}e joj ga ~im bude mogao, ali taj problemati~ni trenutak u kome bi se oni mogli ponovo susresti ~inio se bolno dalek.) Azof u|e pod opasa~; mo`da }e augursko predskazivanje dati neki nagove{taj {ta bi trebalo s njim da radi. Pade mu na um, opet, mogu}nost da ga proda, ali se seti onog urlaju}eg lica, koje je toliko li~ilo na Gljivino u njegovom ogledalu, i sav se strese.
	Mora}e da obu~e onu lo{iju mantiju, a ne onu bolju; prika~i}e na nju ~ist okovratnik i ~iste man`etne. To je sve {to se mo`e uraditi. A onaj kapetan koji ~eka dole, izgleda i sad gotovo isto onako besprekorno kao kad ga je prvi put video u - kako se zva{e ona kr~ma - u 'Zar|alom fenjeru' u Limni.
	"Zabrinuo sam se za tvoju bezbednost, moj Kalde."
	"Za moj ugled, ho}e{ re}i. Ono je bio `enski glas."
	"Ja mislio de~ji, moj Kalde."
	"Mo`e{ pretra`iti sprat ako `eli{, kapetane. Ako tamo na|e{ ikakvu `enu, ili dete, javi mi, molim te."
	"Hieraks nek uzme moje kosti ako sam ikad pomislio na tako ne{to, moj Kalde!"
	"Ona je dete Hieraksovo, to je bar sigurno."
	Vrata ka Ulici srebra bila su zatvorena rezom, kao {to je i trebalo biti; Svila zadrma kvaku da se uveri da su i zaklju~ana. Prozor je bio zatvoren, a njegova re{etkasta spolja{nja za{tita tako|e zaklju~ana.
	"Mogu ja da postavim ovde jednog borca, ako `eli{, moj Kalde."
	Svila odmahnu glavom. "Treba}e nama, bojim se, svaki borac koga imamo, a treba}e nam i vi{e od tog broja. Onaj oficir u lebdelici..."
	"Major Cibet, moj Kalde."
	"Reci ti majoru Cibetu da rasporedi osmatra~e bar dve ulice uokolo, da nam jave ako Ajuntamientove trupe krenu ovamo da me hapse."
	"Dve ili vi{e ulica daleko, moj Kalde, a jo{ dalje od toga moraju biti na{e patrole."
	"Vrlo dobro, kapetane. Organizuj to. Ja sam voljan i da izi|em pred sud, ako moram, ali samo ako }e to doneti mir."
	"Ti si voljan, moj Kalde. Mi nismo. A ni bogovi."
	Svila slegnu ramenima i u|e u trpezariju/kuhinju. I vrata prema Sun~anoj bila su rezom zatvorena. Na plo~i iznad kamina, dva pisma, oba sa pe~atima; na jednom pe~atu utisnut znak Udru`enja sve{tenika - no` i vr~, a na drugom plami~ak iznad dveju {aka sakupljenih u zdelu. On ubaci oba u veliki, prednji d`ep mantije. Oba prozora prema Sun~anoj, zaklju~ana.
	Pohita{e opet kroz ba{tu i nazad na ulicu. Usput je razmi{ljao, i nehotice, o Gljivi. I o Krvu, koji ju je usvojio; zatim o Hieraksu Najvi{emu, koji je pre nekoliko sati doleteo s neba po @drala i po onog ozbiljnog mladog borca sa kojim su @dral i on razgovarali u 'Zar|alom fenjeru'. Gljiva `eli da umre, da se preda Hieraksu; a on, Svila, mora da je spase, ako ikako mo`e. Ako je tako, da li je pogre{io {to ju je nazvao Hieraksovim detetom?
	Mo`da nije. I `ene su, kao i mu{karci, usvojena deca bogova, a Gljivi ne odgovara nijedan drugi bog.
	
	3. TESERA ZA TUNEL
	"Lo{e", progun|a Oreb, osmatraju}i zapaljenog talusa da vidi mo`e li ga taj ~uti. "Lo-{e!"
	"Aj }uti." I Njorka je osmatrao podozrivo.
	[enila se obrati talusu, zakora~iv{i napred i dr`e}i baca~ raketa uperen pravo u njega. "Mi bismo sad ugasili vatru, kad bismo mogli. Da su pri ruci nekakva }ebad ili... bilo {ta ~ime se po vatri mo`e udarati."
	"Ja umre! ^uj mene!"
	"Samo sam htela re}i da nam je `ao." Bacila je pogled nazad ka ~etvorici mu{karaca; Keder klimnu glavom.
	"Scili slu`im! Morate!"
	Inkus se uspravi koliko god je bio visok. "Mo`e{ se pouzdati da }u ja u~initi sve {to je u mojoj mo}i da sprovedem boginjinu volju. Govorim ovde i u ime mog prijatelja, kaplara Hamerstona, i u moje li~no."
	"Ajuntamiento izdao nju! Uni{ti ga!"
	O{trom kretnjom, Hamerston zauze stav mirno. "Dozvoli da se obratim, taluse."
	Vitka, crna cev jednog baz-mitraljeza zadrhta i ispali rafal, pet lakata iznad njihovih glava; kur{umi odo{e, vri{te}i u svome riko{etiranju, u daljine tunela.
	"Mo`da bolje ne", {apnu Njorka. Ja~im glasom re~e: "Scila nam je rekla da Patera Svila poku{ava da ih zbaci sa vlasti i naredila da mu pomognemo. To }emo i u~initi, ako mo`emo. [enila, ja i ova njegova ptica."
	"Juzgadu reci!"
	"Dabome, i to je rekla." Na ovo, i Keder i Inkus klimnu{e glavom.
	Jezik plamena liznu talusov obraz. "Tesera! Thetis! U subpodrum..." Uzdrma ga unutra{nja eksplozija.
	Njorka nepotrebno uzviknu: "Kibaj!" Nagrnu{e svi da be`e napred kroz tunel, a plamen, kao veo, obuhvati veliko metalno lice.
	"Gotov je! Pada!" re~e Keder. Njorka se kretao na nogama slabijim nego ikad od njegovog ranog detinjstva, ali Keder je be`ao jo{ sporije.
	Jo{ jedna potmula eksplozija, onda ti{ina u kojoj se ~ulo samo {u{tanje vatre. Hamerston, koji je odr`avao korak sa Njorkom, zastade da podigne pi{tolj sa debelom municijom. "Ovo je pripadalo nekom spava~u", re~e on Njorki vedro. "Vidi kako cev sija! Verovatno iz ovoga nije nikada pucano. Nisam mogao da se vratim po svoj pi{tolj jer je trebalo da pazim na vas. Iz mog je, ina~e, ispaljeno jedno pet hiljada metaka, dosad." On podi`e novi pi{tolj do lica i pogleda niz cev.
	Oreb graknu, a Njorka re~e: "Pazi, ej! Mo` pogodi{ Sifonku."
	"Zako~en je." Hamerston spusti pi{tolj. "Poznaje{ ti nju od ranije, a?"
	Njorka klimnu glavom i uspori hod da bi ih Keder sustigao. "Od proletos, valjda."
	"Imao sam ja devojku, jednom", re~e mu Hamerston. "Bila je ku}na pomo}nica, ali da je vidi{, nikad to ne bi pogodio. Lepa ko slika."
	Njorka klimnu glavom. "I {ta je bilo?"
	"Morao sam pre}i u rezervu. Uspavali me, a kad sam se probudio, nisam vi{e bio u gradu. Mo`da je trebalo da po|em i potra`im Moli." Slegnuo je ramenima. "Al sam izra~unao da je ona valjda na{la nekog drugog. Sve one tako."
	"Pa, na}i }e{ i ti neku drugu, ako ho}e{", re~e mu Njorka tonom pouzdanog uveravanja. Zastade, okrete se i pogleda kroz tunel: talus se jo{ video, ali je izgledao dalek, ta~ka naran`aste svetlosti ne ve}a od najbli`e svetiljke iznad njih. "Mogao si biti mrtav, sad", re~e on. "Zamisli da te Patera nije popravio?"
	Hamerston odmahnu glavom. "Nikad mu ne}u mo}i platiti. Ne mogu mu ~ak ni pokazati, stvarno, koliko ga volim. Mi ne mo`emo plakati. Jeste li to znali?"
	"Ja-dan!" Oreb je zvu~ao {okirano.
	Njorka mu re~e: "[ta jadan, ne mo` ni ti da pla~e{, pti~urino jedna."
	"Tica pla-~e!"
	"Vi, mesnate glave, uvek pri~ate kako je dobro biti hem", nastavi Hamerston. "A to 'dobro' zna~i: nisi u stanju da jede{, na du`nosti si po sedamdeset dva sata neprekidno, a i vi{e, do sto dvadeset sati. Dobro je jo{: ostave te da spava{ toliko dugo, da se brod 'Svitak' izmeni, pa onda mora{ u~iti nove postupke za sve i sva{ta. I jo{: sedam ili osam nas limenih jurimo za po jednom `enskom. Ho}e{ malo ti da proba{?"
	"Je'ote, ne!"
	Keder uhvati Njorku za ruku. "Hvala {to si sa~eka."
	Njorka ga otrese od sebe. "Ne mogu ni ja ne{to brzo."
	Hamerston re~e, ne{to veselijim na~inom: "Mogao bih ja vas obojicu nositi, ali ne smem. Pateri se to ne bi svidelo."
	Kederov {iroki osmeh otkri i tamnu rupu: dva nedostaju}a zuba. "Ne daj me mati u brodare!"
	Njorka se nasmeja.
	"Dobre su njegove namere", re~e im Hamerston. "On se brine za mene. To je jedan od razloga {to bih bio spreman da poginem za njega."
	Njorka suzbi svoju prvu pomisao, pa umesto nje re~e: "Zar vi{e ne razmi{lja{ o svojoj staroj dru`ini? O drugim vojnicima?"
	"Dabome da imam i njih u vidu. Ali Patera mi je prvi."
	Njorka klimnu glavom.
	"Mora{ imati u vidu celinu okolnosti. Trebalo bi da je na{ vrhovni komandant kalde. Tako ka`u na{a op{ta nare|enja. Me|utim, sad nema kaldea, {to zna~i da smo se zaglavili. Niko nema prava da bilo {ta nare|uje, al mi ipak nare|ujemo jedni drugima jer moramo, da bi se brigada odr`ala. Pesak je moj narednik, zna{?"
	"A-ha."
	"A [kriljac i [ejl su redovi, u na{oj ~eti. On ka`e meni, ja ka`em njima. A oni mi odgovore: dabome, kaplare. Kako god ti ka`e{. Samo, niko od nas ne smatra da je to, tako, u redu."
	"Mala ~eka?" upita Oreb. Ve} neko vreme je bacao poglede ka [enilinim dalekim, golim le|ima.
	"Sa~eka}e, pre ili kasnije", re~e mu Njorka. "Aj, }uti vi{e. Ovo je zanimljivo."
	"Eto, na primer, pre neki dan", nastavi Hamerston. "Pazio sam jednog uhap{enog. Odlomila se jedna flapna, i ja da je popravim, kad on pobe`e. Da je sve na svom mestu, ja bih zbog toga izgubio ~in, vidi{? Ali nije, pa sam dobio samo grdnju od Peska i dvostruku od majora. Zbog ~ega je to tako?" On uperi prst, debeo kao vodovodna cev, u Njorku, koji odmahnu glavom.
	"Re}i }u ti. Zato {to obojica znaju da Pesak uop{te nema ovla{}enje da nekom ne{to nare|uje; zna~i, ja da sam hteo, mogao sam mu re}i: {etaj, bre, prijatelju."
	"[eta?" Oreb upitno pogleda Hamerstona.
	"Ho}e{ pravu istinu? Bilo mi je mnogo krivo kad mi je pobegao, ali jo{ mnogo gore kad sam razgovarao sa njima. Ne zbog onog {to su govorili. Toga sam se naslu{ao toliko da bih mogao da otpevam sve od re~i do re~i. Nego zato {to mi nisu skinuli oznake ~inova. Eto, rekoh, iako nisam mislio da }u ikad re}i. Mogli su mi sastrugati ~inove, ali nisu, jer znaju da za to nemaju ovla{}enje od kaldea, a ja sam neprestano razmi{ljao: momci, ne morate, sam }u ih sastrugati. Me|utim, da sam to u~inio, njih dvojica bi se samo jo{ gore ose}ala."
	"Ja nikad nisam voleo da radim ni za kog osim za sebe samog", re~e mu Njorka.
	"Mora{ ipak imati nekog napolju. Ja svakako moram. Je li ti sad manje-vi{e dobro?"
	"Bolje nego malo~as."
	"Posmatrao sam te, jer Patera tako `eli. Jedva hoda{. Lupio si glavom o ne{to kad su talusa razbucali, mislili smo da si poginuo u akciji. Pateri se to u prvi mah, na neki na~in, i dopalo. Malo kasnije, ipak ne. Su{tinska plemenitost njegovog karaktera probila se u prvi plan. Razume{ {ta ho}u re}i?"
	Keder ubaci: "A i ona golema po~ela plakat i vikat na nj."
	"Da, i to. Vidi..."
	"^ekaj malo", re~e im Njorka. "[enila plakala?"
	"Heh-heh", re~e Keder. "A je. Vi{e mi bi `a za nju neg za te."
	"Kad sam se probudio, nije ~ak ni bila tu!"
	"Pobegla. Razgovara san ja sa taluson, al san je vidija."
	"Kad sam se ja probudio, bila je tu", re~e Hamerston Njorki. "Imala je baca~, al prazan. Al odma do nas bio je i drugi, sav zgruvan. Mo`da ga je ona donela, ne znam. Uglavnom, kad sam popri~ao sa Paterom o tebi i o nekoliko drugih stvari, pokazao sam joj kako da izvadi protivoklopne rakete iz tog slupanog i napuni ispravan."
	Keder re~e Hamerstonu: "Donela je ona dobar iz tunela dok je augur tebe popravlja. Ovaj bakonja nije ni{t znao za se, i mi nismo znali koliko je postrada. Ona kad se vratila i videla da se on nije osvestija, sva se izgubila."
	Njorka se po~e{a po uhu. Keder se sada obrati njemu. "Ti si, bakonja, ~eonu kost slomija, to ti je. Glavu. Ve} san ja to vidija. Jednoga na mojoj navi greda udarila. Dve no}i je le`a unutri dok ga nismo na obalu doneli. Malo otvori o~i, prozbori, pa opet nije tu. Na{li mu doktura, i doktur uradija sve {to je moga, al on ipak umre slede}i dan. Sre}a tvoja da nisi glavu sasvim razbija."
	"[ta je u tome sre}a?" re~e Hamerston.
	"E, svakom pametnom je jasno, ne? On ne}e da mre, kao ni ja!"
	"Vi, mesnate glave, uvek tako pri~ate. A pogledaj: umre{, i nema vi{e nevolja, niti posla. Nema patrola kroz ove tunel~ine, u kojima gleda{ na sve strane, a zapravo nema {ta da se na|e, osim {to spuca{ ponekog boga. Nema..."
	"Ubi bog?" upita Oreb.
	"E, da". re~e Njorka. "O kakvom to ubijanju bogova vi pri~ate, a?"
	"Mi ih samo tako zovemo", objasni Hamerston. "U stvari su to tunelske `ivotinje. Malo smo izvrnuli re~ dog {to bi zna~ilo 'pas'. Stvarno li~e na pse, ali su ru`ni, dok je pravi pas lep. Zato ne ka`emo dog nego bog."
	"Ja ovde ne vidim nijednu prokletu `ivotinju."
	"Nisi ni boravio u tunelima dugo. Misli{ da jesi, ali nisi. Postoje ovde i slepi mi{evi, i veliki slepi crvi, naro~ito ispod jezera. A bogova ima kolko ho}e{. Me|utim nas je ovde petoro, pri ~emu sam ja vojnik, a ima i dosta svetla u ovom sektoru. Kad u|emo u neku mra~niju deonicu, pripazi."
	"Malopre si reka da ti ni{t nije umreti", podseti ga Keder.
	"Sad mi 'je ne{t'." Hamerston prstom pokaza Inkusa, koji je isprednja~io pedesetak lakata ispred njih. "To i poku{avam da vam ka`em. Njorka re~e da mu ne treba nikakva ~eta, a ni vo|a kao {to je, recimo, ovaj Patera. Niko njemu ne treba."
	"Pa, i ne treba", re~e Njorka. "Eto jedne proklete istine."
	"Onda, zna{ {ta. Sedi evo ovde. Lezi i zaspi. Keder i ja idemo dalje. Vrlo se lo{e i bolesno ose}a{, to vidim. Tebi se ne pe{a~i, nimalo. Pa, nema ni razloga da se trudi{. ^eka}u dok nam ne bude{ na rubu vidika, a onda }u te izbu{iti sa jedno par metaka."
	"Ne puca!" usprotivi se Oreb.
	"^eka}u da se stalo`i{, va`i? Ne}e{ ni znati da ti sti`e. Misli}e{ da sam odustao. Mo`e?"
	"Ne, hvala."
	"Dobro, evo {ta ho}u re}i. Ova ponuda ti nije izgledala mnogo privla~no. Kad bih je uporno ponavljao, ti bi rekao ne{to u smislu da mora{ da se brine{ za svoju curu, iako je jasno da se jedva mo`e{ brinuti i za sebe samog. Ili, da mora{ paziti na ovog pticana, ili ne{to tako. Sve bi to, dodu{e, bile la`i, jer tebi nije stvarno stalo do njih, iako bi ti bilo pametnije da se brine{ za njih nego da radi{ ovo {to radi{."
	Njorka, nejak, obuzet mu~ninom, slegnu ramenima. "Ako ti tako ka`e{."
	"Sa nama je druga~ije. Naprosto, sesti ovde negde i pustiti da se sve usporava, polako i zaspati, i spavati zauvek, a da niko nikad ne do|e da me probudi... to zvu~i prili~no dobro. Zvu~alo bi lepo i mom naredniku, a i majoru. Razlog {to to ne uradimo, svi mi, jeste taj {to treba da se brinemo za Viron. A to zna~i da ~uvamo kaldea, jer on je taj koji ka`e {ta je dobro, a {ta lo{e za Viron."
	"Navodno je Svila novi kalde", re~e Njorka. "Taj Svila, koga ja poznajem. Scila je o njemu to rekla."
	Hamerston klimnu glavom. "Bi}e to super, ako se dogodi, ali jo{ se nije ostvarilo, a mo`da nikad ni ne}e. Me|utim, ja sad imam ovog Pateru, vidi{ ga? Eto meni mogu}nosti da idem za njim i da pazim na njega tako re}i neprekidno. On mi ~ak vi{e i ne govori da ga ne gledam, {to je u po~etku govorio. Dakle, ne `elim da sednem i umrem, ni{ta vi{e nego ma ko od vas."
	Oreb klimanjem glave pokaza da ovo odobrava. "Do-bar mali!"
	Ne{to ispred njih, u tunelu, Inkus upita, ne bez o{trine: "Jesi li sigurna da je to sve, k}eri moja?"
	"Sve, od dana kad me je Patera Svila ispovedio, kao {to ti rekoh", re~e [enila. "Naime, sve ~ega se ja se}am." Kao da se izvinjava, dodade: "To je bilo u sfigdan - dakle, nije bilo vremena da se ne{to mnogo desi. Sam si rekao da se ne ra~una ono {to sam radila kad sam bila Kipris ili Scila."
	"Dabome da se ne ra~una. Bogovi ne mogu u~initi nikakvo zlo. Bar ne na na{em nivou." Inkus pro~isti grlo i proveri da su brojanice u njegovim rukama u ta~nom polo`aju. "Po{to je tako, ja ti, k}eri moja, prenosim opro{taj svih bogova. U ime Pesa Gospoda, opro{teno ti je. U ime Ehidne Bo`anske, opro{teno ti je. U ime slavno i ve~no delotvorno Scile Iskri~ave, najlep{e me|u boginjama, prvoro|ene od Sedmoro, nepokolebljive pokroviteljke ovog na{..."
	"Ja vi{e nisam ona, Patera, la}ano ti ka`em."
	Inkus se opusti: predose}anje koje ga je malo~as obuzelo bilo je, ipak, pogre{no. "Opro{teno ti je. U ime Molpe, opro{teno ti je. U ime Hieraksovo, opro{teno ti je."
	On duboko udahnu. "U ime Telksiepeje, opro{teno ti je. U ime Feje, opro{teno ti je. U ime Sfikse, opro{teno ti je. I u ime svih manjih bogova, opro{teno ti je. Klekni sada, k}eri moja. Moram iscrtati znak zbrajanja iznad tvoje glave."
	"Ja bih radije da Njorka to ne vidi. Zar ne bi ti mogao samo..."
	"Klekni!" obrecu se Inkus na nju. Za dobru meru discipline, dodade jo{: "Sagni glavu!" Ona u~ini tako, a Inkus po~e njihati brojanicama prvo napred i nazad, a onda levo i desno.
	"Nadam se da nije video", pro{aputa [enila, ustaju}i. "Nije ne{to napaljen za religiju, kolko ga ja znam."
	"Usu|ujem se re}i da nije." Inkus strpa brojanice u d`ep. "Ina~e, ti jesi, k}eri moja? Ako si ti veoma religiozna, onda si to uspela dosad da prikrije{ od mene, potpuno."
	"Mislila sam da mi je pametno, Patera. Ovaj, pametno - da se ispovedim kod tebe. Mogli smo poginuti malo~as kad je talus ratovao protiv vojske. Njorka jedva `iv ostade. Mogli su i vojnici posle da pri|u i da nas pobiju. Ne verujem da su znali da se mi vozimo na njegovim le|ima. Kad se zapalio, mo`da nisu pri{li samo zato {to su mislili da }e eksplodirati. A da se to desilo, poginuli bismo - od eksplozije."
	"Vrati}e se oni ranije ili kasnije da pokupe svoje mrtve. Moram re}i da me ta perspektiva zabrinjava. [ta ako naletimo na njih?"
	"Da. Od nas se tra`i da se otarasimo svih Savetnika?"
	Inkus klimnu glavom. "Tako si nam ti govorila, po Scilinim uputstvima, draga moja. Treba da smenimo i Njegovu svesnost." Inkus dozvoli sebi osmeh - ili mu se osmeh neodoljivo dogodi. "Ta funkcija pre}i }e na mene."
	"Zna{ {ta bude sa ljudima koji se dignu protiv Ajuntamienta, Patera? Budu ubijeni ili ba~eni u Jame. Tako su pro{li svi za koje sam ikad ~ula."
	Inkus sumorno klimnu glavom.
	"Eto zato sam mislila da je potrebno da me ispovedi{. Mo`da imam jo{ jedan dan `ivota. To nije mnogo."
	"@ene i auguri obi~no budu po{te|eni tog poni`enja da se nad njima izvr{i smrtna kazna, draga moja."
	"Kad se dignu protiv Ajuntamienta? Ne verujem ja u to. Ali, i da je tako, oni bi me zaklju~ali u Alambreru ili bacili u neku od jama. A tamo ja~i pojedu slabije."
	Inkus, za glavu ni`i od nje, di`e pogled ka njenom licu. "Nikad mi nisi izgledala slaba, k}eri moja. Ponajmanje onda kad si me tresnula, zna{."
	"Izvini, Patera. Nije to bilo ni{ta li~no, a, uostalom, sam ka`e{ da se ta razdoblja ne ra~unaju." Bacila je pogled preko ramena, ka Njorki, Kederu i Hamerstonu. "Da mi malo usporimo, a?"
	"Vrlo rado!" Bilo mu je te{ko da odr`ava korak s njom. "Kao {to rekoh, k}eri moja, ono {to si ti meni radila ne mo`e se ra~unati kao 'zlo'. Scila je imala puno pravo da me udara, kao majka svoje dete. Stavi to spram pona{anja ovog Njorke prema meni. On me je zgrabio fizi~ki i bacio u jezero."
	"Ja se toga ne se}am."
	"Scila to nije naredila, draga moja. On je postupao po svom sopstvenom zlom naumu, i da se od mene zatra`ilo da ga ponovo ispovedim i razre{im od tog greha, uop{te nisam siguran da bih mogao sebe prisiliti na tako ne{to. Nalazi{ li ti da je on privla~an?"
	"Njorka? Svakako."
	"Priznajem da sam ja smatrao da je dobar primerak, kad sam ga prvi put video. Crte lica nimalo zgodne, ali, zato, jedna mi{i}ava mu{kost, stvarna i upe~atljiva." Inkus uzdahnu. "To navodi na snove... Mislim, navodi mladu `enu, kao {to si ti, na snove... ^est je to slu~aj, k}eri moja. Grubijan, pa ipak, ~ovek se nada: grubijan ne sasvim li{en unutra{nje ose}ajnosti. Me|utim, u stvarnom zbli`enju sa primerkom, ~ovek se uvek razo~ara."
	"Lupio je on mene nekolko puta dok smo se pentrali do onog svetili{ta. Je l' ti to rek'o?"
	"O pose}ivanju nekog svetili{ta?" Inkusove obrve se uzvi{e. "Njorka i ti ste posetili...? Ne, uop{te nije pomenuo."
	"Ej, mislila sam, da li ti je rekao da me je lupio. Htela sam, mo`da... Ali nije bitno. Sela sam na jednu od onih belih kamen~ina, a on me {utnuo. [utnuo me u nogu, zna{. Jako sam se naljutila zbog toga."
	Inkus odmahnu glavom, jo{ jednom zbunjen Njorkinom grubo{}u. "Kako se i ne bi naljutila, k}eri moja. Zaista te ne mogu kritikovati zbog toga."
	"Ja sam tek malo-po malo shvatala {ta se de{ava. Prvo je Kipris... uradila, zna{, ovo isto {to i Scila. To je bilo na sahrani Fideje. Naime, Fideja je bila jedna `enska koju sam ja poznavala." Ona prenese raketni baca~ u drugu ruku i obrisa suze sa o~iju. "Jo{ i sad mi je stvarno, stvarno `ao zbog nje. I uvek }e biti."
	"Tvoja `alost ti slu`i na ~ast, k}eri moja."
	"Sad ona le`i u jednoj kutiji u zemlji, a ja se {etam po ovoj rupi, koja je mnogo dublja. Pitam se da li je njoj, mrtvoj, ovako kako je meni sada? Moglo bi biti."
	"Njen duh se, van svake sumnje, ujedinio sa bogovima u glavnom procesoru", re~e Inkus ljubazno.
	"Njen duh, dobro, ali ona? Je li, a kako se zove ovo od ~ega je tunel? Znam da ponekad prave ku}e od toga."
	"Neznalice ka`u 'brodski kamen', a u~eni ka`u 'navis-lapis'."
	"Dobro. Mi smo u velikoj kutiji od brodskog kamena. Sahranjeni smo jednako kao Fideja. Htedoh re}i da Kipris uop{te nije kazala Njorki, Patera. Za razliku od Scile, koja mu je odmah rekla. Dok je bila Kipris, Njorka je mislio da sam to ja, i mnogo mu se dopadala. Dao mi je i ovaj prsten, vidi{? Onda je razgovarala sa ljudima u Limni, u{la u mantejon i oti{la. Napustila me, izi{la sasvim iz mene, ostavila me potpuno samu pred tamo{njim Prozorom. Na smrt sam se upla{ila. Bilo mi je ostalo ne{to para, pa sam krenula da kupujem crvenu traku..."
	"Rakiju 'Crvena traka', k}eri moja?"
	"Da. I da je pijem, ~a{u za ~a{om, zami{ljaju}i da je r|a, zato {to je pribli`no iste boje. Mnogo je trebalo popiti dok je strah popustio, a i tad je ipak ostao, pomalo, negde pozadi u glavi, i duboko u crevima. Onda sam videla Njorku, to je bilo jo{ u Limni, pa sam po~ela da mu se nabacujem zato {to sam ostala bez love, bila sam samo jedna pijandura, pijana, matora dromfulja. Onda je normalno da me je tresnuo. Ali nikad me nije udario onako jako kao Grge~ jednom prilikom. Ba{ mi je `ao {to sam te lupila. Zar ne bi trebalo da bogovi vode brigu o nama, Patera?"
	"Pa, i vode, k}eri moja."
	"Scila se nije ne{to potrudila. Mogla me je sklanjati od sunca, i sa~uvati moje krpice, onda ne bih ovoliko izgorela. Bile smo se pregrejale kad sam tr~ala za nju, pa su nam zasmetale, a ona ih je naprosto pocepala i bacila. Moju najbolju zimsku haljinu."
	Inkus pro~isti grlo. "Mislio sam da porazgovaram s tobom o tom problemu, k}eri moja. O tvojoj nagosti. Mo`da je trebalo jo{ dok sam te ispovedao. Pretpostavljao sam, me|utim, da bi mogla pogre{no shvatiti. Od sunca sam izgoreo i ja. Me|utim, golotinja nije u redu, zna{."
	"Napaljuje tipove. Moja, bar, ili Violetina. Videla sam jednog koji je bukvalno sko~io na zid, poku{ao da se penje uz ravan zid, kad se Violeta skinula kod otvorenog prozora, iako nije ostala stvarno sasvim gola. Imala je jednu od onih stvarno dobrih, neprimetnih traka koje podi`u sise i izguruju ih malo napred, a ne vidi se da su tu."
	"Nagost, k}eri moja", nastavi Inkus hrabro, "nije u redu ne samo zato {to budi raskala{ne misli kod slabih mu{karaca, nego i zato {to ~esto izaziva nasilje. Napade svakojake. Raskala{ne misli su same po sebi nepo`eljna stvar, kao {to nagovestih, ali nisu ozbiljno zlo. Nasrtaji, me|utim, jesu ozbiljno zlo. Kad je re~ o raskala{nim, ili lascivnim, mislima, kriva si ti ako si ih namernom golotinjom izazvala. Kod napada, kriv je napada~. Njegova je obaveza da se suzdr`i, ma kako `estok izazov bio. Ja te, me|utim, pitam, k}eri moja, da li ti `eli{ da ma koji ljudski duh bogovi odbiju."
	"Kad napada~ udara `enu po glavi, e to najvi{e mrzim", re~e [enila sa ~vrstim uverenjem.
	Inkus klimnu glavom, zadovoljan. "Postoji i to. Treba da ima{ u vidu da oni mu{karci koji su takvim nasrtajima najskloniji, ni u kom slu~aju nisu najplemenitiji pripadnici mog pola. Naprotiv! Ti bi ~ak mogla biti ubijena. @ene ~esto stradaju na taj na~in."
	"Mislim da si u pravu, Patera."
	"Jesam, jesam, k}eri moja. Na to se mo`e{ sa pouzdanjem osloniti. Mi, ovde prisutni, takvi smo da tvoja nagost ne izaziva neke velike {tetne posledice, rekao bih. Bar ja sam otporan na nju. Tako|e vojnik ~iji sam `ivot, dobrotom i uz pomo} prelepe Feje, uspeo nekako da spasem. Kapetan na{e brodice..."
	"Keder."
	"Da, Keder. Keder je tako|e otporan na njeno dejstvo, gotovo u celosti, pretpostavljam, zbog svojih poodmaklih godina. Njorka, za koga sam se najozbiljnije bojao da bi mogao ugroziti tebe kao i mene, sada je, dejstvom Ehidne Bo`anske, koja uvek {titi ~ednost i tvog pola i mog, toliko te{ko povre|en da mi se ~ini krajnje neverovatno da bi mogao napasti tebe ili..."
	"Njorka? Nema potrebe Njorka mene da napadne za to."
	Inkus jo{ jednom pro~isti grlo. "Odusta}u od rasprave o tome, k}eri moja. Iz tvojih razloga ili iz mojih, mada bih mnogo radije odustajao iz mojih. Me|utim, razmotri i ovo: treba uskoro da u|emo u Juzgado, koriste}i teseru koju nam je talus rekao. Kad u|emo tamo..."
	"A je l' to ono {to treba da radimo kad stignemo u grad? Pretpostavljam da jeste, ali nisam stigla da mislim o tome, nego samo kako da odvedemo Njorku kod doktora, i te stvari. Znam jednog dobrog doktora. Onda }u da sednem, da mi neko fini opere noge, da dobijem malo pudera i karmina i neki pristojan parfem, i pi}ence, i ne{to da pojedem. Zar ti nisi gladan, Patera? Ja crkavam od gladi."
	"Nisam sasvim nesviknut na post, k}eri moja. Da se vratimo na{oj temi. Moramo u}i u Juzgado. Tako nam je rekao talus dok su se kand`e Hieraksove sklapale oko njega. Njegova uputstva su od Scile do{la, rekao je, a ja mu to verujem. Kazao nam je da Ajuntamiento mora biti uni{ten, a to isto rekla je i Scila sama u onim nezaboravnim trenucima kad je saop{tila, tako|e, da je mene odabrala za svog slede}eg Prvog govornika. Talus je predlo`io da mi prenesemo njenu odluku komisionarima, i dao teseru pomo}u koje mo`emo prodreti u subpodrum da bismo to postigli. Moram priznati da ni ja nisam znao za postojanje takvog ulaza, ali izgleda da postoji. Razmisli, dakle, k}eri moja: uskoro }e{..."
	"Thetis, tako je rekao, a? Ba{ sam se pitala {ta mu to zna~i. Je l' to radi kao klju~? ^ula sam da postoje takva vrata."
	"Da. Prastara", obavesti je Inkus. "Vrata koja je na~inio Veliki Pes, u doba kad je gradio svitak. Palata Prolokutora ima takva vrata, za koja ja znam, ali ne smem odati, teseru."
	"Thetis zvu~i kao ime neke boginje. Je l' jeste? Ja ne znam mnogo o bogovima, osim o velikih Devetoro. I Izvana{u. Patera Svila mi je pri~ao ne{to o njemu."
	"Jeste ime boginje, {ta bi drugo bilo." Inkus se sav ozario, zadovoljan. "U Spisima je, k}eri moja, opisano kako se vr{i odabir nas augura, kojim mehanizmom. Opisano je divnim, mada slikovitim jezikom. Tamo stoji da..." Zastao je. "@ao mi je {to ne mogu navesti ceo taj odlomak. Moram ga prepri~ati, bojim se. A evo {ta tamo stoji: da svaka godina koju Pes donosi li~i na flotu. Tebi su brodovi dobro poznati, k}eri moja. Bila si, dozvoli jednu stvar - na onom jadnom ribarskom brodi}u sa mnom."
	"Dabome."
	"Svaka godina, kao {to rekoh, poredi se sa flotom ~iji su brodovi dani te godine, juna~ne la|e nakrcane mladim ljudima koje ona donosi. Svaki od tih brodova-dana mora pro}i pored Scile na svom putu ka ve~nosti. Neki plove veoma blizu njoj, dok se drugi odmi~u, zato {to neke mlade posade gledaju da budu {to dalje od njenog vole}eg zagrljaja. Ali ta njihova manevrisanja nimalo ne uti~u na ishod. Scila iz svake la|e, podjednako, uzme koga god ho}e. Odabere one mlade ljude koji joj se najvi{e dopadnu."
	"Ne vidim kakve..."
	"Ali", nastavi Inkus upe~atljivo, "otkud to da la|e uop{te zaplove? Za{to ne bi ostale bezbedno u luci? Za{to ne otplove u sasvim drugom pravcu? Zato {to postoji jedna manje va`na boginja, ~ija je funkcija da po{alje sve la|e ka Scili. Thetis je ta boginja, pa time i najprikladnija tesera za nas. Klju~, kako ti re~e. Karta za ulaz, ili crep sa urezanim znacima - dakle, ne{to {to }e nas uvesti u Juzgado i ujedno osloboditi hladno}e i mraka ovih groznih tunela."
	"Misli{ da smo sad blizu Juzgada, Patera?"
	Inkus odmahnu glavom. "To ne znam, k}eri moja. Prevalili smo izvesnu udaljenost na le|ima na{eg zlosre}nog talusa, a on je i{ao veoma brzo. Usu|ujem se nadati da smo ve} ispod grada."
	"Ne verujem ja da smo se mnogo udaljili od Limne", re~e mu [enila.
	
	Njorku je bolela glava. Na mahove mu se ~inilo da mu je neko zakucao u glavu klin, ili planinarski ekser; u oba slu~aja, bol je bio toliki da Njorka na mahove nije mogao misliti ni o ~emu drugom. Samo je prisiljavao sebe da na~ini jo{ jedan korak napred: jo{ jedan umorni korak u nizu istih takvih, bez kraja. Povremeno je bol popu{tao, i tad je Njorka postajao svestan da mu je, tako|e, muka, vi{e nego ikada u `ivotu - da bi se mogao svakog trenutka ispovra}ati.
	Hamerston je gazio pored njega; svojim velikim stopalima, sa donje strane oblo`enim gumom, stvarao je manje buke nego Njorka svojim ~izmama, dok su gazili po vla`nom brodskom kamenu tunelskog poda. Kod Hamerstona je ostao i njegov igli~ar, i Njorka je, kad god mu je bol u glavi to popu{tao, po~injao smi{ljati razne kombinacije kako da ga se do~epa. Prividne; vi{e ko{marne, nego stvarne. Ako gurne Hamerstona sa litice u jezero, ali mu otme igli~ar u trenutku kad pad tek po~inje? Ako se budu pentrali na neki krov, pa mu on podmetne nogu, i Hamerston padne? Ako provali u Hamerstonovu ku}u dok taj spava, i obije Hamerstonov trezor, i izvu~e igli~ar... Otisnuo se Hamerston naglava~ke, ili se tumba kroz prazninu, ili niz krov, a on, Njorka, samo ga bu{i, bu{i, iglicama, viskozna, crna te~nost {iklja iz svake rane, zacrnjuje sne`na prostranstva i preobra}a vodu jezera u crnu krv u kojoj se svi dave.
	Ne, kod Inkusa je njegov igli~ar, ispod te crne mantije{tine; nego, Hamerston ima pi{tolj sa debelom municijom, a pomo}u toga je mogu}e ubiti i vojnika, debeli metak probija tuglene zidove ku}a, pro|e kroz telesinu konja, ili vola, a kamoli ne kroz ~oveka, za sobom ostavi grozomornu ranu.
	Vran na njegovim ramenima povremeno lepr{a; prelazi sa jednog ramena na drugo, pridr`avaju}i se kand`ama i tamnocrvenim kljunom. Oreb mu zaviruje u u{i - dakle, vidi njegove misli; ali Oreb ne mo`e znati, jer ni on sam ne zna, {ta te misli predskazuju. Oreb je samo ptican. Ne mo`e mu Inkus oduzeti Oreba, a ni ma~, ni no`.
	Ima i Keder no`. Ispod tunike, onaj stari, sa debelim se~ivom i vrhom poput koplja, pomo}u koga je ~istio i sekao ribu koju je njegov brodi} lovio; no` koji radi tako brzo i pouzdano, iako po izgledu uop{te ne odgovara takvom poslu. Nije Keder uop{te star, Keder je sluga i ulizica tog no`a, on je nosa~ zadu`en da nosi taj no`, kao {to je brod imao du`nost da nosi sve njih, iako u njenu nije bilo ni~eg {to bi ga pokretalo; nosio ih je kao {to ih je de~ja igra~ka mogla nositi, igra~ke mogu i da pucaju i da lete ako su odgovaraju}eg oblika, premda {uplje i prazne kao Kederova nava, prazne kao brodica ili pune kao krompir; ali Dropljan }e se pobrinuti oko Kedera.
	Njegov brat, Dropljan, koji mu je uzeo pra}ku zato {to je on iz nje ga|ao kamenjem ma~ke, a sad vi{e ne}e da je vrati. Ni{ta kod Dropljana nikad nije bilo po{teno, ~ak ni to {to se rodio prvi i umro prvi. Dropljan je podvaljivao od po~etka pa do kraja, i posle kraja, podvaljivao Njorki, na kraju i samom sebi ukrao samog sebe. Takav je `ivot, takva je smrt. ^ovek `ivi dokle god ga mrzi{, a umre ~im po~ne{ da ga gleda{ sa naklono{}u. Niko osim Dropljana nije mogao da udari Njorku, dok je Dropljan bio prisutan; tu povlasticu, da bije Njorku, Dropljan je ostavio za sebe, a sad se Dropljan vratio, i evo nosi ga, nosi ga u naru~ju, opet, kao nekad, mada je on u me|uvremenu zaboravio da ga je Dropljan ikada nosio u naru~ju. Dropljan je samo tri godine stariji od njega, a zimi ~etiri. Da li je Dropljan zapravo ta 'majka' koje se on, Dropljan, navodno se}a, a koje se Njorka ne mo`e setiti uop{te? Nikad nije ni mogao, ili ne sasvim, Dropljan sa tom velikom crnom pticom koja mu se klati na glavi kao one ptice na `enskim {e{irima, o~i perle od ~a|i, malo se trza i nji{e sa svakim pokretom Dropljanove glave, punjena ptica koja se podsmeva `ivotu i ruga smrti.
	Dropljani su ptice, ali dropljani mogu da lete - eto la}ane istine, a Dropljanova mati Ljiljana bila je istinita, ona koja je stvarno odletela sa Hieraksom i ostavila njih obojicu; zato se on nikad nije molio Hieraksu, Smrti ili bogu smrti, dobro, mo`da samo ponekad, pa i tad ne od srca, iako je Keder rekao da on pripada Hieraksu, i zato je Hieraks ugrabio Dropljana, brata koji je njemu bio otac i koji mu je na prevaru uzeo pra}ku i nikad ni{ta drugo.
	"Kako se ose}a{, bakonja?"
	"Odli~no. Odli~no", re~e on Kederu. Onda: "Samo bi mogo da se ispovra}am."
	"A je l' bi mogo malo i hodat?"
	"Nema potrebe, ja }u ga nositi", re~e Dropljan, otkriv{i pod-zvucima svog o{trog baritona da je Hamerston, vojnik. "Patera je rekao da ja to mogu."
	"Da ti ne ispovra}am odelo", re~e Njorka, a Hamerston se nasmeja; njegovo veliko, metalno telo pri tome se jedva ne{to malo zatreslo, a pi{tolj sa debelom municijom zazveckao samo mal~ice o njegova metalna le|a.
	"Gde je Sifonka?"
	"Napred, sa Paterom."
	Njorka di`e glavu i poku{a da vidi, ali vide samo blesak vatre, i vatrenu nit kroz zelene daljine, i onda rascvetavanje eksplodiraju}e rakete.
	
	Pade i beli bik; rumena arterijska krv prosipala se iz njegovog besprekornog vrata i plju{tala po pozla}enim papcima. Sad! - pomisli Svila, gledaju}i vence od stakleno-ba{tenskih orhideja kako klize niz pozlatu kojom su rogovi bili oblo`eni.
	Kleknu pored pale glave. Sad ili nikad.
	Ona do|e sa tom mi{lju. Tek {to je vrh njegovog no`a po~eo rezati krug oko bikovog desnog oka, on kraji~kom svoga oka nazre Svete prelive u Prozoru. @ivopisna tamno`uta koja se presijava od krlju{ti, sad azur, gle, golubija siva, pa ru`i~asta i crvena, eno i gromovite crne. I re~i, re~i koje u prvi mah nije mogao sasvim razumeti, re~i izgovorene glasom koji bi, maltene, mogao pripadati nekoj starici, da je manje rezonantan, manje vibrantan, manje mlad.
	"^ujte me. Vi koji ste ~isti."
	On je do malo~as o~ekivao da }e bo`anstvo koje do|e u posetu - ako ijedno do|e - svakako biti Kipris. Nepoznate crte lica ove boginje ispuni{e i daleko prepuni{e Sveti prozor: plamte}e o~i odmah ispod gornjeg ruba Prozora, a {krta donja usna tako blizu donje ivice, da je pri govoru izletala iz slike.
	"^iji je ovo grad, augure?" [u{tanje u masi: svi koji su je ~uli spu{tali su se na kolena.
	Svila, ve} na kolenima pored bika, uspe nekako da se nakloni. "Pripada tvojoj najstarijoj k}eri, Velika Kraljice." Zmijurine oko njenog lica - deblje od ljudskog {a~nog zglavka, ali jedva ne{to deblje od vlasi kose, u srazmeri sa njenim ustima, nosem i o~ima, i bledim, {upljim obrazima - otkrile su odmah koja je ovo boginja. "Viron je grad Scile Pr`e}e."
	"Pamtite svi to. A ti, Prolokutore, naro~ito."
	Svila je bio toliko zapanjen da je malo nedostajalo da okrene glavu. Zar je mogu}e da se Prvi govornik pridru`io ovoj masi od nekoliko hiljada ljudi?
	"Gledala sam ja vas", re~e Ehidna. "Slu{ala sam."
	^ak i preostale `ivotinje, malobrojne, sad su utihnule.
	"Ovaj grad mora ostati u vlasti moje k}eri. Takva je volja njenog oca. Ja svuda govorim u njegovo ime. Takva je i moja volja. Va{a preostala `rtvovanja moraju biti za nju. Ni za koga drugog. Neposlu{nost vodi ka uni{tenju."
	Svila se opet nakloni. "Bi}e kao {to si ti rekla, Velika Kraljice." Na tren mu se u~ini da je ovo vi{e kapitulacija pred jednom pretnjom, nego iskazivanje po~asti jednoj boginji; ali nije bilo vremena za analizu tog ose}aja.
	"Ovde postoji osoba podobna za vo|u. Ona }e biti va{ vo|a. Neka iskora~i napred."
	Ehidnine o~i, tvrde i crne poput opala, u`agreno su pogledale u Mejteru Nanu, koja ustade i po|e napred, sagnute glave, sitnim koracima, maltene sme{nim, prema zastra{uju}em prisustvu u Prozoru. Stade pored Svile; njena glava sad je bila na jedva ne{to malo ve}oj visini od njegove, iako je on bio na kolenima.
	"Za ma~em ti ~ezne{."
	Ako je Mejtera Nana klimnula glavom, bilo je to neprimetno.
	"Ti si ma~. Moj ma~. Scilin. Ti si ma~ osmoro velikih bogova."
	Od svih hiljada prisutnih, bilo je, u najboljem slu~aju, pet stotina onih koji su ~uli glavninu onoga {to su govorili Mejtera Mermer, Patera Gulo, pa i sam Svila; ali sada je svako - od mu{karaca tako blizu nagnutog oltara da su im pantalone bile poprskane krvlju, do de~ice koju su na svoja ramena podizale majke, i same ne mnogo krupnije od dece - ~uo ovu boginju; svako je ~uo taj gromoviti, silni glas, i razumeo, bar do neke mere, nju, Veliku Ehidnu, Kraljicu bogova, najvi{u i najbli`u zastupnicu Pesa Dvoglavoga. Dok je govorila, njihali su se kao `ito koje ose}a dolazak oluje.
	"Vernost ovog grada mora biti ponovo uspostavljena. Oni koji su je ru{ili, moraju biti izba~eni. Taj vladaju}i Savet. Poubijajte to. Vratite na snagu Povelju moje k}eri. Najtvr|e mesto u gradu. Taj haps koji zovete Alambrera. Poru{ite to."
	Mejtera Mint kleknu i opet se oglasi snagom srebrne trube. "Ho}u, Velika Kraljice!" Svila nije mogao poverovati da taj glas izlazi iz one male, boja`ljive sibile koju je poznavao.
	Njenim odgovorom teofanija je bila upotpunjena. Beli bik le`ao je mrtav pored Svile, jednim uhom dodiruju}i Svilinu {aku; Prozor je opet bio prazan, ali celom {irinom i du`inom Sun~ane ulice hiljade vernika ostalo je u kle~e}em polo`aju, lica praznih, ili o{amu}enih, ili ekstati~nih. U daljini - tako daleko da je on, ustaju}i, nije mogao videti - neka `ena je po~ela da vri{ti kao da umire, poneta verskim zanosom.
	On di`e obe ruke, kao onda kad je stajao na lebdelici. "Ljudi Virona!"
	Polovina, mo`da, pokaza{e neke znake da su ga ~uli.
	"^ast nam je ukazala Kraljica svitka! Ehidna sama..."
	Re~i koje je planirao zamre{e u njegovom grlu: pr`e}a svetlost sru~i se na grad, kao zid vatrenog uni{tenja. Svilina senka, zamu}ena i razlivena kao {to su senke uvek bile pod blagotvornim zracima duga~kog sunca, sad se stvrdnu u obrise crne kao katran i o{tre kao da su od papira izrezani.
	Za`murio je i zateturao se pod te`inom ovog belog usijanja odozgo; a kad je opet otvorio o~i, ta pojava je nestala. Umiru}e smokvino drvo (~ije su se gornje grane videla iznad ba{tenskog zida) sada je gorelo: suvo li{}e je pucketalo, lomilo se i slalo stub ~a|avog dima u visinu.
	Nalet vetra poja~a plamen u kro{nji, izvijaju}i i rasturaju}i stub dima. ^inilo se da ni{ta drugo nije izmenjeno. Jedan ~ovek grubog izgleda, koji je jo{ bio na kolenima pored oltara i mrtva~kog sanduka, upita: "J-je li to bilo jo{ re~i od bogova, Patera?"
	Svila duboko udahnu. "Da, bilo je. To je bila re~ od jednog boga koji nije Ehidna, a ja ga razumem."
	Mejtera Nana sko~i na noge - a sa njom jo{ stotinu ljudi, ili vi{e: Svila prepoznade Veselperku, Kavi, Peroa, Alou, Zorila, Roga, pa Koprivu, Zeleniku, Harta, Kamilana, Lepu Katu, Makaka, i desetine drugih. Truba od srebra, u koju se glas Mejtere Nane pretvorio, po~e pozivati sve u bitku. "Ehidna je progovorila! A gnev Pesov smo osetili! Na Alambreru!"
	Sabor vernika pretvorio se u rulju.
	Sad su svi bili na nogama, i ~inilo se da svi govore i vi~u. Motor lebdelice zagrme. Gardisti, neki sa lebdelice, ali ve}ina na nogama, po~e{e vikati: "Za mnom, svi!" "Za mnom!" "Kre}emo na Alambreru!" Jedan od njih opali metak iz pi{tolja sa debelom municijom u vazduh.
	Svila je pogledom tra`io Guloa, nameravaju}i da ga po{alje da ugasi to drvo; ali Gulo je ve} odmicao, vode}i stotinak ljudi za sobom. Drugi privedo{e belog pastuva Mejteri Nani; jedan ~ovek sklopi {ake i sagnu se duboko, a Mejtera Nana sko~i na njegova le|a i odatle na konja, pokretima koje bi Svila do tog trenutka smatrao nemogu}im. Konj se, osetiv{i dodir njenih peta, prope, pa prednjim nogama zagrabi po vetru.
	On oseti ogromno olak{anje. "Mejtera! Mejtera!" Prebaci `rtveni no` u levu ruku i, odustaju}i od dostojanstva koje bi auguri trebalo da ~uvaju, pojuri ka njoj; njegova crna mantija lepr{ala je u vetru. "Uzmi ovo!"
	Srebrn, zelen kao prole}e i crven kao krv, azof kog mu je @dral dao sevnu kroz vazduh; hitnuo ga je preko glava gomile. Bacio je previsoko i dva lakta levo od nje - pa ipak, ona ga je nekako uhvatila, kao {to je Svila, nekako, i znao da }e uspeti.
	"Pritisni krvni kamen", povika on, "kad ho}e{ se~ivo!"
	Slede}eg trenutka ta bolna, beskrajna o{trica rase~e stvarnost na dve polovine, rase~e nebo. Ona povika: "Ti nam se pridru`i, Patera! ^im `rtvuje{ ovo {to je preostalo!"
	On klimnu glavom i prinudi sebe da se osmehne.
	
	Prvo desno oko. Svili se ~inilo da je pro{ao ~itav jedan ljudski vek od trenutka kad je prvi put kleknuo da izvadi to oko iz o~ne duplje, do ovog ~asa, kad ga baca u vatru, mrmljaju}i Scilinu kratku molitvu. Dok je to dovr{io, kongregacija se svela na nekoliko staraca i grupu de~urlije koju su pazile i dr`ale stare `ene: sveukupno, stotinak osoba.
	Glasom niskim, bez uzlaznih i silaznih tonova, Mejtera Mermer re~e: "Jezik za Ehidnu. Ehidna nam je progovorila."
	Ehidna sama je rekla da preostale `rtve treba da budu upu}ene Scili, ali Svila ipak poslu{a Mejteru Mermer. "Pogledaj nas, Velika Ehidna, Majko bogova, ti neuporediva, Kraljice ovog svitka..." (postoje li drugi svici, u kojima Ehidna nije kraljica?) Sve {to je u sholi nau~io ukazuje na to da takvih nema, ali on je sada promenio uobi~ajeni na~in oslovljavanja, veruju}i svome ose}aju da ih ipak ima.) "Gaji nas, Ehidna. Vatrom nas oslobodi."
	Bikova glava bila je toliko te{ka da ju je jedva podigao; o~ekivao je da }e mu Mejtera Mermer pomo}i, ali ona to nije u~inila. Nejasno se zapitao da li }e se pozlata na bikovim rogovima samo istopiti, ili }e na neki na~in biti uni{tena. Nije se ~inilo verovatno da bi mogla biti uni{tena, i on na~ini mentalnu zabele{ku da kasnije spase to zlato sa oltara; sloj zlata na rogovima bio je veoma tanak, ali, ipak, tu }e se do}i do nekih para. Pre nekoliko dana smi{ljao je kako bi mogao uposliti Roga i nekoliko drugih da okre~e prednju stranu palestre; ovo zlato bi moglo kupiti ~etke, kre~ i boju.
	A sad Rog, i onaj kapetan, i razni uli~ari, i pristojni porodi~ni ljudi ove gradske ~etvrti zajedno sa njima, i mom~i}i jo{ golobradi, i devojke istih godina, i mlade majke koje jo{ nikad nisu uzele oru`je u ruke, napadaju Alambreru; ali ako pre`ive...
	On to ispravi: ako bar neki pre`ive.
	"Pogledaj nas, Scilo divna, prekrasna na vodama, vidi na{u ljubav i na{u potrebu za tobom. Pro~isti nas, o Scilo. Vatrom nas oslobodi."
	Svaki bog ima pravo na te zavr{ne re~i, pa ~ak i Tartaros, bog no}i, i Scila, boginja vode. On izvu~e bikovu glavu nekako na oltar i gurnu je bezbedno u oganj, razmi{ljaju}i o re~ima 'vatrom nas oslobodi': sigurno su nekada pripadale isklju~ivo Pesu. Ili Kiprisi, mo`da - ljubav je vatra, a Kipris je posela [enilu, ~ija je kosa obojena u vatreno crvenu boju. A {ta sa onim vatrama kojima su ista~kane nebeske zemlje ispod gole, kamenite ravnice koja ~ini trbuh broda 'Svitak'?
	Trebalo je da Mejtera Mermer nagomila nove koli~ine kedrovog drveta oko bikove glave; ali ona ni to nije uradila. On sam obavi taj posao, guraju}i u vatru onoliku koli~inu drveta koliko bi mantejon normalno potro{io za nedelju dana, pre Kiprisinog dolaska.
	Prednji desni papci. Pa levi. Zadnji desni, pa levi, koje uspe da oslobodi tek posle znatnog natezanja. Obuzet sumnjom, on opipa obe o{trice no`a: bile su i sad veoma o{tre.
	Ne pro~itati `rtvu ovako veliku, kao {to je ovaj bik, bilo bi nezamislivo, ~ak i posle teofanije; on otvori veliki trbuh i po~e prou~avati utrobu. "Rat, tiranija i stra{ni po`ari." Nastojao je da govori {to ti{e, u nadi da ga starci ne}e ~uti. "Mogu}e je da gre{im. Nadam se da je tako. Malo~as nam je Ehidna govorila neposredno, a ona bi nas sigurno upozorila, ako bi nam predstojale takve nevolje." U jednom uglu njegovog uma, duh doktora @drala se podsme{ljivo kikotao. Pisma od bogova, u crevima mrtvog bika, Svilo? Ti uspostavlja{ vezu sa svojom podsve{}u, to je sve.
	"Vi{e je nego mogu}e da gre{im - da u~itavam svoje strahove u ovu veli~anstvenu `rtvu." Svila poja~a glas. "Neka mi bude dozvoljeno da ponovim da Ehidna nije ni{ta sli~no rekla." Pade mu na um, mal~ice prekasno, da je njegova du`nost bila da ponovi Ehidninu poruku, od re~i do re~i ta~no, celoj kongregaciji. Sad to u~ini, ubacuju}i svaku ~injenicu koje se mogao setiti o njenom mestu uz Pesa i o njenoj bitnoj ulozi u nadgledanju ~ednosti i plodnosti. "Prema tome, jasno vam je da je Velika Ehidna naprosto zahtevala da mi oslobodimo grad. Po{to oni koji odo{e u boj u~ini{e to na njen zahtev, mo`emo sa punim pouzdanjem o~ekivati da likuju."
	On posveti jetru i srce Scili.
	Jedan mlad ~ovek pridru`io se deci, dedama i babama. Izgledao je Svili nekako poznat, ali Svila, kratkovido pilje}i u pognutu glavu tog ~oveka, nije uspevao da ta~no odredi ko bi to mogao biti. Mali ~ovek, tunika boje jagor~evine rasko{no izvezena zlatnim koncem, crne kovrd`e sjajne na suncu.
	Bikovo srce je cvr~alo i {i{talo, onda bu~no puklo - stru~ni naziv za to bio je 'fulminacija' - izbacuju}i iz sebe mlaz varnica. Bio je to znak da }e do}i do nereda i uzbune u dru{tvu - ali zakasneli znak; nemiri su ve} prerasli u revoluciju, a prve `rtve su, po svemu sude}i, ve} padale.
	Pa, zaista, nasmejani doktor @dral je ve} pao, a i onaj mladi borac sa sve~anim izrazom lica. Jutros (jo{ koliko jutros!) on je poku{avao da ka`e kapetanu Garde da se Ajuntamiento mo`da mo`e skinuti s vlasti i nenasilnim sredstvima. Imao je na umu odbijanja da se pla}aju porezi i da se radi, pa i mogu}nost da Civilna garda hapsi one funkcionere koji ostanu verni ~etvorici preostalih Savetnika. Umesto svega toga, dao je svoj doprinos pokretanju silovitog tornada; podseti sebe, tmurno, da je ciklonski vetar najstariji od Pesovih simbola, ujedno poku{a da zaboravi da je Ehidna pomenula 'osam velikih bogova'.
	Poslednjim spretnim zasekom, on oslobodi preostali prevoj ko`e sa bikovog buta i prevali ceo but u sredinu oltarske vatre. "Bogovi, blagorodni, pozivaju i nas da se pridru`imo gozbi. Od svoje dobre volje, vra}aju nam hranu koju im nudimo, hranu koju su u~inili svetom. Pretpostavljam da davalac vi{e nije prisutan? U tom slu~aju, svi oni koji po{tuju bogove, dobrodo{li su da stupe napred."
	Mladi} u tunici boje jagor~evine po|e ka bikovom truplu; jedna starica ga uhvati za rukav i za{i{ta: "Pusti prvo decu!" Svila pomisli da ovaj momak verovatno jo{ od svog detinjstva nije prisustvovao nijednom prino{enju `rtava.
	Za svako prisutno dete on izreza po jednu komadinu sirovog bifteka i dade je svakome na vrhu no`a. Za mnogu od te dece, bi}e to jedino meso koje }e okusiti ovih, i tokom jo{ mnogo slede}ih dana; ono {to preostane, kuva}e se sutra za one sre}nike koji su |aci u palestri.
	Ako bude postojalo ikakvo 'sutra' za palestru i za |ake u njoj.
	Poslednje dete bila je jedna devoj~ica. Najednom odva`an, Svila odreza za nju znatno deblju {niclu. Ako je Kipris odabrala da posedne [enilu zbog vatrene kose, za{to je odabrala i Mejteru Nanu, {to mu je u poverenju saop{tila jo{ pod senikom, pre polaska za Limnu? Da li je Mejtera Nana volela? Njegov um je odbacivao tu mogu}nost, ali... Da li je [enila, ona koja je u preteranom strahu probola no`em Fideju, volela i{ta izvan sebe? Ili je, po mi{ljenju Kipris, ljubav prema sebi jednako zadovoljavaju}a kao i bilo koja druga? Ne, Orhideji je jasno rekla da nije tako.
	Prvoj starici dade jo{ ve}i komad mesa. Babama treba dati, pa starcima, pa ovom usamljenom mladi}u, a na kraju, Mejteri Mermer (jedinoj prisutnoj sibili) sve {to preostane, za palestru i za kuhinju kenobe. Gde je Mejtera Ru`a jutros?
	Prvi deda promumla neka zahvaljivanja, njemu li~no, a ne bogovima; on se tek sad priseti da su i drugi to ~inili na obredu `rtvovanja pre Fidejine sahrane, i odlu~i da ka`e kongregaciji {to-{ta o tome, slede}eg scildana, ako bude tada imao slobodu da govori.
	Evo, ve}, poslednjeg starog ~oveka. Svila i za njega izreza debeo komad, onda baci pogled pored njega i pored mladi}a iza njega, ka Mejteri Mermer, pomisliv{i da }e ona mo`da sa neodobravanjem gledati na deljenje tako velikih komada mesa - i odjednom prepoznade mladi}a.
	Tokom slede}eg trenutka, koji je izgledao veoma dug, nije se mogao ni poma}i. Drugi su se kretali, ali, ~inilo se, mukotrpno kao muve u medu. Mejtera Mermer se primi~e njemu, malo-po malo; na njenom licu, koje je nagnuto malo unazad, lebdi tanan osmejak. Jasno: ona ima isto ose}anje kao on - naime, da je sutra{nji rad palestre, najbla`e re~eno, pod znakom pitanja. Poslednji starac lagano klima glavom i okre}e se da ode. Njegove desni su izlo`ene pogledu; to je {irok osmeh, ali bez ijednog zuba. Svilina desna ruka `arko `eli da jurne u d`ep njegovih pantalona, gde na nju ~eka pozla}eni igli~ar koji je doktor @dral dao Zumbuli; ali da bi to postigla, ruka bi se morala prvo osloboditi `rtvenog no`a, a to bi trajalo nedeljama, ako ne i godinama.
	Blesak nauljenog metala: Mo{us pote`e svoj igli~ar: taj sjaj se stapa sa ne{to tamnijim sjajem zglavkova Mejtere Mermer. Pucanj, nadja~an vriskom iglice koja se prevr}e u letu jer je pro{la kroz rukav Sviline mantije i tu izgubila ravnote`u.
	Ruke Mejtere Mermer obgrli{e Mo{usa. Svilin no` munjevito zase~e po ruci koja je dr`ala igli~ar i ovaj pade. Mo{us kriknu. Starice su `urno odlazile (one bi to nazvale tr~anjem), pri ~emu su neke gonile decu ispred sebe. Jedan de~ki} pojuri pored Svile, oko mrtva~kog sanduka, i pojavi se dr`e}i obema ru~icama, nespretno, Mo{usov igli~ar, komi~no uperen u Mo{usa samog.
	Dva uvida do|o{e Svili jednovremeno. Prvi, da bi Resica lako mogao i nehotice da opali, i da ubije Mo{usa. Drugi, da za to njega, Svilu, nije ni najmanje briga.
	Mo{usov palac visio je na dronjku mesa; krv iz te rane me{ala se sa krvlju belog bika. Poku{avaju}i i sad da shvati situaciju, Svila upita: "On te poslao da ovo uradi{, a?" @ivo je do~arao sebi zajapureno, oznojeno lice Mo{usovog poslodavca, ali se u tom ~asu nije mogao setiti imena tog ~oveka.
	Mo{us pljunu, gustim, `utim ispljuvkom koji ostade na Svilinoj mantiji; ali Mejtera Mermer ga je ve} gurala, rvu}i se sa njim neprestano, ka oltaru. I, jezivo, naginjala ga u plamen. Mo{us pljunu jo{ jednom, ovaj put njoj u lice, i po~e se bacakati tako o~ajni~kom snagom da za trenutak odi`e Mejteru Mermer sa tla.
	Resica povika: "Mejtera, da ga ubijem?" Po{to ona nije odgovorila, Svila odmahnu glavom.
	"Ovaj fini, `ivi ~ovek", izgovori ona polako, "prinosi se meni, Ehidni Bo`anskoj." Njene {ake, ko{~ate, sa plavim venama, ruke jedne stare biolo{ke `ene, sjajile su grimizno u plamenovima. "Majci bogova, Neuporedivoj Ehidni, kraljici broda 'Svitak'. Lepa Ehidno! Osmehni nam se. Po{alji nam zverad za gonjenje. Velika Ehidno! Istisni travu svoju zelenu za marvu na{u..."
	Mo{us zaje~a. Tunika mu se dimila; o~i je izbuljio toliko da se ~inilo da }e ispasti iz glave.
	Jedna starica se nasmeja sitnim kikotom.
	"Bo`anska Ehidno!" zaklju~i Mejtera Mermer. "Vatrom nas oslobodi."
	"Pusti ga, Ehidna", o{tro re~e Svila.
	Mo{usova tunika je gorela; rukavi Mejtere Mermer isto tako.
	"Pusti ga!"
	Nastrana, samonametnuta disciplina Orile najzad popusti: Mo{us po~e jaukati, i nastavi, a posle svake pauze i grcanja, njegovi krici i jauci bili su sve slabiji, ali u`asniji. Svili, koji je uzalud vukao neumoljive ruke Mejtere Mermer, ti jauci su zvu~ali kao {kripanje {arki u krilima smrti, u crnim krilima Visokog Hieraksa koji je, ma{u}i njima, leteo du` svitka, od Isto~nog pola do Glavnog procesora.
	Mo{usov igli~ar progovori dvaput, tako brzo da se ~inilo da je to bilo samo jedno kratko mucanje. Jedna iglica ostavi o`iljak na obrazu Mejtere Mermer, a druga na donjoj vilici; ali obe pobego{e u nebo, ski~e}i.
	"Nemoj", re~e on Resici. "Mogao bi da pogodi{ mene, a da i{ta postigne{, nemogu}e je."
	Resica se tr`e, onda zapanjeno pogleda dole, ka pra{njavoj crnoj zmiji otrovnici koja je zagrizla sko~ni zglob jedne njegove noge, i nije pu{tala.
	"Ne be`i", re~e mu Svila, i okrete se da mu pritekne u pomo}; time spase sebe. Jer druga otrovnica, ve}a, upravo tad je proturila svoju tupu glavu iz okovratnika Mejtere Mermer, bacila se ka njegovom vratu i proma{ila za dva prsta.
	On jako povu~e prvu otrovnicu i otr`e je sa Resicine noge, a zatim je baci u stranu; na mestu uboda zmijskih o~njaka iscrta znak sabiranja, ali vrhom no`a, plitko zasecaju}i u ko`u. "Lezi na le|a i miruj", re~e on Resici. Resica tako u~ini, a Svila se sa`e i pritisnu usne na krvave krstove na ko`i.
	Mo{usovi krici su prestali, a Mejtera Mermer se okrenula ka njemu i de~aku; mantija je, sva u plamenu, spadala sa njenih uzanih ramena. U svakoj ruci dr`ala je po jednu zmiju otrovnicu i njima mahala po vazduhu. "Prizvala sam ovu decu sebi, iz uli~ica i ba{ta ovog podmuklog grada. Zna{ li ko sam?"
	Ali njen glas ostao je onaj isti, dobro znan, i zato se Svili ~inilo da je poludeo. On ispljunu puna usta krvi.
	"I taj de~ko je moj. Uzimam ga. Daj ga meni."
	Svila pljunu drugi put, a onda podi`e Resicu sa zemlje i zadr`a ga u naru~ju. "Bogovima se mogu nuditi samo besprekorni. Ovog de~ka je ujela otrovna zmija; prema tome, on je o~ito nepodoban."
	Mejtera Mermer dvaput mahnu otrovnicom ispred lica, kao da tera muvu. "Treba li ti da prosu|uje{ o tome? Ili ja?" Plamte}i ostaci mantije sroza{e se oko njenih nogu.
	Svila pru`i Resicu ka njoj. "Reci mi za{to je Pes ljut na nas, o Velika Ehidno."
	Posegnula je da preuzme de~aka, videla zmiju u sopstvenoj ruci, pogledala je kao da do tog trenutka nije znala da je tu, i opet je podigla. "Pes je mrtav, a ti si budala. Daj Njorku."
	"Ovaj de~ak zove se Resica", re~e joj Svila. "Njorka je bio ovakav de~ak pre nekih dvadeset godina, pretpostavljam." Po{to ona nije rekla ni{ta na to, on nastavi: "Znao sam da vi bogovi mo`ete da posedate biolo{ke ljude kao {to sam ja. Nisam znao da mo`ete i hemijske da posedate."
	Ehidna `ustro mahnu zmijom, koja se uvijala i namotavala, ispred svog lica. "Njih lak{e {ta zna~e ovi numerali? Za{to bismo vas pustili...? Moj mu`..."
	"Da li je Pes poseo nekoga, a taj neko umro?"
	Njena glava se okrete, mehani~ki, ka Svetom prozoru. "Prosti brojevi... Njegova citadela."
	"Skloni se ti od te vatre", re~e joj on, ali bilo je prekasno. Kolena je vi{e nisu dr`ala; ona se sru{i na svoju zapaljenu mantiju. ^inilo se da se, u padu, gu`va i smanjuje.
	On ostavi Resicu na tlo i izvu~e Zumbulin igli~ar. Prvim hicem pogodi jednu zmiju iza glave, i ~estita sebi; ali druga pobe`e, nestaju}i u upe~enoj, `utoj pra{ini Ulice sunca.
	"Treba da zaboravi{ sve {to si sada, sticajem okolnosti, mo`da ~uo", re~e on Resici, vrativ{i igli~ar u d`ep.
	"Nisam ni{ta ni razumeo, Patera." Resica se pridigao u sede}i polo`aj i rukama ~vrsto stegao ugrizenu nogu.
	"To je dobro." Svila izvu~e zapaljene ostatke mantije ispod Mejtere Mermer.
	Stara `ena se sitno zasmeja. "Sad bih te mogla ubiti, Svilo." Dr`ala je igli~ni pi{tolj, donedavno Mo{usov, ne mnogo spretnije nego {to je to malo~as ~inio Resica, ali uperen u Svilina prsa. "U na{oj ku}i sad su Savetnici. Oni bi to voleli."
	Bezubi starac munjevito zamahnu svojim komadom sirove govedine, pljusnu staru `enu po ruci i o{tro re~e: "Nemoj, Gljivo!" Igli~ar pade na tlo, a starac ga istog trena pritisnu nogom.
	Pred Svilinim zapanjenim pogledom, on izvu~e gamadion, sav oblo`en ble{te}im draguljima, iz otrcane, sme|e tunike. "Trebalo je ranije da saop{tim da sam prisutan, Patera, ali sam se nadao da }u to mo}i kad ostanemo sami. Ja sam, kao {to vidi{, tako|e augur. Ja sam Patera Kvecal."
	
	Njorka stade i osvrte se ka poslednjim mrljavim, zelenim svetiljkama. Ovo je kao izlazak iz grada, pomisli on. Mrzi{ grad - mrzi{ ogavne i grozne osobine njegove, buku, dim, a najvi{e mrzi{ posrani krrrrvni~ki grabe` za pare, za svaku prokletu krvavu paricu, pare za ovo i pare za ono, ~ovek ne mo`e vi{e ni da prdne besplatno. Ali kad izja{e{ iz grada, i tama se sklopi oko tebe, a nebeske zemlje koje iz grada nekako ne prime}uje{ po~nu da plove u visinama, oseti{ odjednom da ti grad nedostaje, povu~e{ uzde, zaustavi{ magarca i osvr}e{ se. Gleda{ grad, sa bilo kog mesta odakle je to mogu}e. Toliko svetiljki, malenih i dalekih; izgledaju kao najni`e nebeske zemlje odmah posle zatvaranja pijace, tamo gde je ve} pala no}.
	Iz pomr~ine ispred njega Keder upita: "O{ ti dolazit?"
	"Da. Ne `ivciraj se, matori."
	Dr`ao je u ruci strelu koju je neko odapeo na [enilu. Bila je izra|ena od kosti, ne od drveta. Dve duga~ke cepke kosti, zaklju~io je Njorka, prepipavaju}i je prstima uzdu`, po deseti ili dvanaesti put; zalepljene i uvezane da bi ~inile jednu celinu. Na zadnjem kraju su 'perca' tako|e izra|ena od kosti, a opaki, {iljati vrh je od kovanog metala. Najverovatnije su to delovi cevani~ne kosti neke velike `ivotinje ili ~ak krupnog ~oveka. On je ~uo da seljaci ponekad love lukom i strelama; ima toga i na pijaci. Ali ovakvih strela nema.
	Ste`e je {akama i prelomi na pola, pa pusti da komadi padnu; onda pohita tunelom, za Kederom. "Gde je Sifonka?"
	"Opet napred sa onin soldatom." Keder je zvu~ao kao da je i sad na znatnoj udaljenosti ispred njega.
	"Tako mi Hieraksa! Malo je nedostajalo da je nabodu prvom strelom!"
	"Malo je nedostajalo da ubiju mene." Inkusov glas doplovio je kroz mrak. "Jesi li to zaboravio, mo`da?"
	"Nisam", re~e mu Njorka, "al me manje briga."
	"Ne bri-ne", potvrdi Oreb sa Njorkinog ramena.
	Inkus se kikotavo nasmeja. "A ne brinem se ni ja za tebe, Njorka. Kad sam uputio kaplara Hamerstona da ide ispred nas, moja prva pomisao bila je da bi s njim trebalo da ide{ i ti. Onda sam shvatio da nema {tete ako zaostane{. Hamerstonov zadatak nije da izigrava dadilju tebi, nego da za{titi mene od tvojih grubosti."
	"I da me izmlati kad god ti pomisli{ da bi tako trebalo."
	"Upravo tako. O, upravo tako. Ali milosr|e i strpljenje mnogo su dra`i besmrtnim bogovima nego `rtvovanje, Njorka. Ako po`eli{ da ostane{ tu gde si, ja te ne}u spre~avati. Niti }e te spre~avati moja visoka prijateljica, koja je, kao {to si video, mnogo ja~a od tebe."
	"[enila nije ja~a od mene, ~ak ni sad. Ne verujem da je mnogo ja~a od tebe."
	"Ali ima najbolje oru`je. Do toga je dr`ala. [to se mene ti~e, drago mi je {to su ona i njeno oru`je blizu na{eg stamenog kaplara, a daleko od tebe."
	Njorka samog sebe, u mislima, '{utnu' {to se nije ranije setio da [enilin baca~ mo`e oboriti Hamerstona ba{ kao i najbolji pi{tolj sa debelom municijom. Ogor~eno progun|a: "Neprestano ti ne{to mozga{, a?"
	"Ne}e{ da mi se obra}a{ sa 'Patera', je li, Njorka? ^ak i sad odbija{ da upotrebi{ moju titulu?"
	Njorka je ose}ao slabost i vrtoglavicu; pla{io se za [enilu i za sebe; ipak uspe da ka`e: "Ta titula bi zna~ila da si ti, tobo`, moj otac, a ono 'Mejtera' kako sam zvao moju u~iteljicu, to bi zna~ilo 'majka'. ^im po~ne{ da se pona{a{ kao otac, ja }u po~eti tako da te zovem."
	Inkus se opet nasmeja. "Od nas, o~eva, tra`i se da suzbijemo nasilni~ko pona{anje svojih potomaka i da nau~imo mlade - nadam se da }e{ mi oprostiti malu vulgarnost - da ih nau~imo da obri{u svoje slinave, prljave nosi}e."
	Njorka pote`e kratki ma~. Bio mu je neobi~no te`ak u ruci, ali ta te`ina, kao i hladni, tvrdi metal dr{ke, dado{e mu novo pouzdanje. Oreb promuklo posavetova: "Ne, bre. Ne."
	Inkus, koji je ~uo {i{tanje se~iva {to se izvla~ilo iz korica, povika: "Kaplare!"
	Hamerstonov glas do|e iz daljine, kroz tunel. "Evo me, Patera. Po~eo sam ja da se vra}am ~im sam ~uo da vas dvojica razgovarate."
	"Hamerston na `alost ne raspola`e svetlom. Ka`e mi da je ostao bez njega kad je pogo|en. Ali u mraku vidi bolje nego mi, Njorka. Bolje nego ijedna biolo{ka osoba, zapravo."
	Njorka, koji u mrklom mraku nije video ni{ta, re~e: "Ja imam o~i kao ma~ka."
	"Ma nemoj. Ako je tako, {ta ja dr`im sad u ruci?"
	"Moj igli~ar." Njorka {mrknu: ose}ao se blagi smrad, kao da neko pr`i hranu na u`egloj masti.
	"Njorka? Njor iz 'Tla-pe'?"
	"Da, ej!"
	"Jeb te Pes. Ni-sta lo-ma."
	Njorka zastade. "Sifonka, jesi dobro?"
	Odgovora nije bilo.
	Neko je zaje~ao; Hamerston opet opali. Njorka povika: "Slu{ajte svi, nemoj se borimo ako oni ne napadaju. Matori, gde si?" Njegov borbeni zanos ve} je iscurio, ostaviv{i ga slabijim i smu~enijim nego ikad. "Sifonka?"
	Oreb mu pomo`e svojim glasom. "Mala ka`e! Do-bro? Ne mre?"
	"Ma gde dobro! Ni blizu nisam dobro!" re~e [enila, bore}i se za vazduh. "Ovaj me tresnuo ne~im, Njorka. Oborio me i poku{ao, zna{, da dobije za d`abe. Prili~no sam smla}ena, ali `iva sam, valjda."
	Mrak popusti, kao da se dogodio dizastor: tako naglo, i sa nailaskom svetlosti tako blede. Desetak stadija ispred njih, jedna od puze}ih svetiljki lagano je izlazila iza okuke tunela. Pred Njorkinim op}injenim pogledom, to telo pokaza se celo na dalekome mestu na plafonu: sjajna ta~ka zahvaljuju}i kojoj postade vidljivo sve ono {to je dotad bilo sakriveno.
	[enila je sedela na podu, na znatnoj daljini od Njorke. Vide}i Njorku, goli ~ovek pregladnelog izgleda, koji je stajao nad njom, di`e obe ruke i uzma~e. Njorka joj pri|e i poku{a da joj pru`i ruku, da bi joj pomogao da ustane, ali pri toj kretnji primeti (kao, nekoliko trenutaka pre toga, Svila) da mu je ruka zauzeta no`em. Stegav{i zube protiv bola koji kao da mu je razdirao glavu na komade, on se sagnu i uvu~e no` ponovo u ~izmu.
	"U mraku me uhvatio ba{ za baca~. Onda me udario motkom ili ne~im takvim."
	Pregledaju}i njenu glavu pri slaba{noj svetlosti, Njorka zaklju~i da tamna mrlja ispod kose predstavlja modricu, okrvavljenu. "Prokleto si tali~na da te nije ubio."
	Goli ~ovek `mirnu. "Nisa mogo. Nisa poku{avo."
	"Trebo bi te ubijem, ja tebe", re~e mu Njorka. "Mislim i da o}u. Idi uzmi baca~, Sifonka."
	Iza Njorke, Inkus re~e: "Nameravao je silovati, usu|ujem se da ka`em. Upozorio sam je ba{ na to. Silom se nametnuti ma kojoj `eni je r|avo, sine moj. A tek proro~ici..." On zakora~i napred i uperi Njorkin veliki igli~ar u napada~a. "I ja sam napola re{en da te ubijem, tako mi Scile."
	"Patera je ubio oba boga", re~e Hamerston ponosito. "A i dvojicu vas mesoglavaca."
	"Stani malo, Patera. Mora ga pitamo ne{to." Pokaza svojim kratkim ma~em, koji je bio sav obliven krvlju, ka golom ~oveku. "Kako se zove{?"
	"Urus. Ej, Njor, mi bili la}ano dru{tvo. Se{ se ono znojavo mesto? Ti u{o pozadi ja ti pazio na ulicu."
	"A-ha. Pamtim ja tebe. Dobio si jame. To je bilo pre..." Njorka poku{a da razmisli, ali na|e samo bol.
	"Dva-tri meseca. Al sa imo sre}e." Urus po~e prilaziti, malo-po malo, dr`e}i ruke u polo`aju molbe. "Njorka, da sa znao da s ti, sve b druk~e bilo. Mi b ti pomogli, ja i moji. Al kako sa mogo znam? Moj ~ovek Gelada reko, idu samo ona i on." Brzim pokretima pokaza ka [enili i Inkusu. "Velika riba iz jame za ribe, i mali tip. Nie reko za vojnika ni za teb. Ka sa ~uo vojnika ja teo `im-be, al on se vratio."
	[enila po~e: "Po ~emu bih ja bila..."
	"Zato {to nema{ ni{ta na sebi, Sifonka" re~e Njorka i uzdahnu. "I robija{icama uzmu svu ode}u pre nego {to ih bace u jamu. Mislio sam da to svako zna. Sedi. Sedite i vas dvojica, Patera, Hamerstone. Matori, je l' ide{?"
	Oreb se promuklo pridru`i ovom pozivu. "Mato-ri!"
	Nije bilo odgovora iz mraka koji je uzmicao.
	"Sedite", re~e im Njorka opet. "Svi smo dibidus umorni - Hieraks zna da sam ja crk'o od umora. Verovatno ima jo{ dugo da idemo do najbli`e ve~ere ili mesta gde se mo`e spavati. Za ovog Urusa ovde imam nekoliko pitanja. Valjda imate i vi."
	"Ja imam svakako", re~e Inkus.
	"E pa, dobi}e{ priliku." Njorka obazrivo sede na hladni pod tunela. "Prvo da vam ka`em da je on rek'o istinu, ali {ta s tim? Znam ja mo`da sto tipova kojima mogu da verujem pomalo, al nikom mnogo. Pre nego {to su ga bacili u jame, on je bio jedan od tih, i to je sve, ni{ta vi{e tu nema."
	Inkus i Hamerston su seli jednovremeno; Urus je sa~ekao da mu bude nazna~eno, jednim klimanjem glave, da sme, pa sede i on.
	Njorka se nagnu unazad; za`murio je. U glavi mu se vrtelo. "Svako }e imati priliku, rekao sam, al ja prvi. Posle svi vi. Gde je Keder, Uruse?"
	"Ko?"
	"Onaj matori. Bio s nama. Ribar. Jesi ga sredio?"
	"Nisa sredio nikog." Urus kao da je govorio sa daljine od dve milje. Hamerstonov glas: "[to su te bacili u jamu?" [enilin: "Pusti to sad. Kako to da si ovde? To bi ja da znam. Trebalo bi da si u jami, ~ak si mislio da sam ja pobegla iz jame za `ene. Jesi stvarno to mislio samo zbog toga {to sam bez ode}e, kao {to ka`e ovaj Njorka?" Inkusov: "Sine moj, razmislio sam o nekim stvarima. Nisi mogao predvideti da }u ja, sve{tenik, biti naoru`an, a?" "Nisa znao da si pop. Gelada reko ide duga~ka riba i mali tip. Samo to reko. Mi odma skidaj svetla." "A-ha, dakle taj Gelada je odapeo strelu na mene, je li." "Ne na teb, Patera, na nju. Reko e 'Ima baca~' i ga|o e. Al gutno. Luk od lepljenih kosti, al on slabo |a-ga. Slabije neg {to misli. Njorka, ja samo o}u napolje, ej? Izvedi me gore, to e sve. ] te slu{am sve {to ka`e{."
	"Pitam se, pitam se", progun|a Njorka.
	Inkusov glas: "Ja sam ispalio bar dvadeset hitaca. I na te ljude, i na zveri zaista... zverske." [enilin: "Lako si mogao poubijati sve nas, zna{ li ti to? Jeote. Bu{ka on iglicama na sve strane, u pomr~ini, bole njega }o{e." Hamerstonov: "Nije mogao mene." "K}eri moja, da nisam pucao, lako sam mogao ja mrtav ostati ovde. Ali nisam 'bu{kao' nasumce. Znao sam! Mada je bila tama takva kao, kao da sam - slep. Desilo se ne{to divno. Pravo ~udo. Sigurno mi je Scila pomogla. Oni su svi juri{ali na mene, da me ubiju, ali umesto toga, pobio sam ja njih."
	Njorka otvori o~i i `mirkavo pogleda u tamu iza njih. "Mo`da su oni ubili Kedera. Ne znam. Al idem da vidim."
	[enila se spremala da ustane. "Mnogo ti je lo{e, a? Idem ja."
	"Ne sada, Sifonka. Jo{ je mrak tamo pozadi. Uruse, ka`e{ da su tvoji momci poskidali svetla. Da bi ovaj deo tunela bio mra~an, pa da nam se zavu~ete iza le|a, a?"
	"Jes. Gelada mi s popo na ramena i skino ~etr, Gaur odno. Ona se razmi~u prema mraku, jes znao?"
	Njorka samo zamumla.
	"Al polako. Mi misili da ~ekamo sa strane dok pro|ete. Misim ona i mali pop. Nismo znali da ima jo{." "I ti si s le|a sko~io na mene!" "A {a b ti uradila?" (Njorka oseti, jer sad nije mogao da gleda, da je Urus ra{irio ruke.) "Ti s Geladu raketom. Da ni bila krivina, pobila bi nas sve." "Lo{ mali!" (To je rekao Oreb.)
	Njorka jo{ jednom otvori o~i. "Pobila bi trojicu, ~etvoricu. Hamerstone, pominjao si dve `ivotinje koje je Patera ubio?"
	"Tunelske bogove", potvrdi Hamerston. "Rekao sam ti, oni su kao psi, ali ne lepi kao psi."
	"Mora se vratim", progun|a Njorka. "Da vidim {ta je bilo sa matorim i da bacim pogled na te pse. Uruse, ti si jedan, a ja sam sredio jednog, to su dvojica. Hamerston ka`e da je Patera oladio dvojicu, to su ~etri. Je l' jo{ neko sredio nekog?"
	Hamerston: "Ja. Jednog. A spucao sam i jednog od onih koje je Patera pogodio, jer se taj ne{to bacakao."
	"A-ha, mislim da sam to ~uo. Zna~i, pet. Uruse, sad mi ne lupetaj, zi-pa dobro {a ti `em-ka. Koko s imo?"
	"[es, Njor, i dva vau."
	"[es ura~unavaju}i i tebe?"
	"Jes majk mi."
	"Vra}am se ja tamo", ponovi Njorka, "~im svetla odu do tamo i ~im meni bude bolje. Ko god o}e sa mnom, dobro je. Ko god o}e sam da ide dalje, i to je dobro. A ja }u da potra`im te bogove i Kedera." Opet sklopi o~i.
	"Dobar ma-li!"
	"Da, ptico, bio je dobar." Njorka je ~ekao da neko progovori, ali svi su }utali. "Uruse, tebe su bacili u jame. Je l stvarno bacaju iz visine? Uvek sam se pitao."
	"Ak i naljuti{. Ina~e s vozi{ dole u korpi."
	"A tako vas i hrane? Spu{taju njamu u korpi?"
	"I kante vode ponekad. Al mi smo vatali vodu ka e ki{a, najvi{e."
	"^aj-pri."
	"Nie tako l{e. Kod men. Sla`emo s mi. Novi dolaze, ja~i."
	"Ako ih ba{ ne bace s visine. Onda polome noge, pretpostavljam."
	"Jes Njor."
	"Takvog ubijete i pojedete dok je jo{ debeo."
	Neko (Inkus, zaklju~i Njorka) ~ujno, u`asnuto, uvu~e vazduh.
	"Ne uvek. Ne ak e neko kog neko zna. Ne b teb."
	"Zna~i, tebe su strpali u jamu, al si se u korpi vozio do dole, a ti si momak i po - bio. I vid'o si da kopaju, a?" Njorka otvori o~i, re{en da ih sad dr`i neprestano otvorene.
	"Jes. Kopali ka slobodi. Do glavnog zida, onda na dole, kolko god treba. Na{a jama jedna od najstarijih, najdubljih. Kopali s koske, po dva. Drugi iznosili u ruke. Tre}i pazili na ba}e i gazili po jami ono prosuto. Sve mi rekli."
	Hamerston re~e: "I umesto ispod zida, provalili ste u ovaj tunel?"
	Urus `ivo klimnu glavom. "Oni su. Pre mene. Bila pukotina u brodskom kamenu. Vidli svetla, poludeli ljudi. Doneli kamenje, probili rupu da si mogo taman da se provu~e{."
	Inkus se zlobno nasme{i, otkrivaju}i isturene zube vi{e nego ikad. "Po~injem razumevati tvoju nevolju, sine moj. Kad ste prodrli u ove grozne tunele, pokazalo se da ne mo`ete sti}i na povr{inu. Ta~no? Tako se odigralo? Pesovu pravdu ste osetili?"
	"Jes Patera." Sa Ulizi~kom grimasom, Urus se naginjao ka Inkusu, kao da }e pasti ni~ice pred njega. "Nego, Patera. Ti ubi dva moja prijatelja malo~as, a? Ni{ta ono, 'idi u Glavni procesor', a?"
	Inkus mahnu glavom levo i desno, pri ~emu su se njegovi bucmasti obrazi zatresli. "Smatrao sam da je najbolje da u ovom slu~aju bogovi procene sami, sine moj. Istog bih mi{ljenja bio i u tvom slu~aju, sine moj."
	"Dobro. Misio sam te ubijem. La}ano. Ne poku{avam te la`em. Al sad treba to zaboravimo. A, Patera? Pes bi nam reko da 'sve zlo ostavimo iza sebe'. A?" Urus mu pru`i ruku.
	"Sine moj, kad bi ti posedovao ovakav igli~ar kao ja, onda bih ja pristao na neko takvo izmirenje, rado."
	Njorka se tiho zacereka. "Kolko ste daleko i{li, Ure? U potrazi za izlazom?"
	"Daleko. Al ima sva{ta u ovi tuneli, ej. Razni su. Neki puni vode. Ima zatrpani. Na kraju nekih, vrata, al ne mo` pro|e{."
	[enila re~e: "Imam posle da ti ka`em ne{to o vratima, Mlatko, kad budemo sami."
	"Tako treba, Sifonka. Dobro ti je to." Njorka se bolno pridi`e na noge. Vide}i da je se~ivo njegovog kratkog ma~a jo{ uprljano krvlju, on ga obrisa rubom tunike i vrati u korice. "Ima sva{ta, je li. [a ima?"
	"Na ovu stranu", Urus pokaza rukom, "ima vojnici k'o ovaj. Ubiju te ~im te vide; zna~i, mora slu{a{ da ne nai|u. Ja s u mraku ~uo da e vojnik. Tiho idu, i mar{iraju tiho. Al zvuk druk~i, a i zvecne im {tolj-pi ponekad. Ima i vau, oni to zovu bogovi. Al to |avoli, u stvari. Al ima jedan moj, Eland, uvatio dva mala, pripitomio. Vodili ih mi s nama. Ima i velike ma{ine. Ta-ru{i. A i druge. Neke ti ne}e ni{t ak i ne dira{."
	"To je sve?"
	"Sve {to ja ikad vido, Njor. Za duhove se pri~a. Nika vido."
	"Dobro." Njorka se okrete i obrati se Inkusu, Hamerstonu i [enili. "Vra}am se u onaj deo tunela, kao {to rekoh, da potra`im Kedera."
	Po|e laganim {etkanjem nazad kroz tunel, bez zaustavljanja, sve do mesta gde su le`ali ljudi i zveri koje je Inkus pobio. ^u~nu da ih bolje osmotri, ali kri{om pogleda i ka grupi koju je ostavio. Niko nije po{ao za njim. On slegnu ramenima. "Samo ja i ti, Orebe."
	"Lo{ pas!"
	"Ova dva su zaista gadna. On re~e 'vau', al tako se ka`e za pse-~uvare, a ovo uop{te nisu psi - tu je Hamerston u pravu."
	Pokraj jednog od mrtvih robija{a le`ao je grubo izra|en topuz - kamen `ilama privezan za kost pocrnelu u vatri. Njorka podi`e to oru`je, pogleda ga i odbaci, pitaju}i se koliko je taj napada~ uspeo da se pribli`i Inkusu pre nego {to je poginuo. Da je Inkus ubijen, mo`da bi on, Njorka, opet do{ao do svog igli~ara. Ali {ta bi u tom slu~aju uradio Hamerston?
	Sa vi{e radoznalosti razgledao je ~oveka koga je sam sasekao. Njorka je svojevremeno kra|om do{ao do tog kratkog ma~a - ili velikog no`a; nosio ga je uglavnom da bi se pravio va`an, a nao{trio ga je jednom, jer mu je to bilo potrebno, zato {to je njime ponekad sekao konopce ili izvaljivao zaklju~ane ladice; iz ~iste radoznalosti poha|ao je dva ~asa nastave kod majstora Ksipiasa; sad mu se ~inilo da je zaista vlasnik jednog oru`ja koga, do ovog trenutka, nije bio svestan.
	Svetlost puze}ih svetiljki ovde je bila primetno slabija; one su imale jo{ dugo da putuju do mesta iznad popri{ta na kome je Njorka ostavio ribara. On sad isuka kratki ma~ i po~e nastupati obazrivo. "Pevaj ako i{ta vidi{, pti~urino."
	"Ne vidi."
	"Ali u ovom osvetljenju tebe vid dobro slu`i, je li tako? Pa i ja vidim, al ne mnogo dobro."
	"Nema ni-ko." Oreb sa jakim, bu~nim udarom sklopi kljun i odlepr{a sa Njorkinog desnog na levo rame. "Nema ni-{ta."
	"Dahhh. Ni ja ne vidim ne{to naro~ito. E samo kad bih bio siguran da je ovo to mesto."
	Ponajvi{e je `alio {to [enila nije po{la za njim. Dobro, Dropljan jeste, Dropljan evo ide za njim, velik i nezgodan; ali, nije to isto. Ako [enili nije stalo do njega do te mere da sad za njim po|e - onda nema svrhe ni on da ide ovim tunelom... onda ni{ta nema svrhe.
	Kako si se ti upetljo u ovo, ej, deri{te? pita Dropljan.
	"Neam pojma", mrmlja Njorka. "Z-boravio."
	Moj-ne `e{-la, deri{te. O{ te izvadim odavde? Onda mora znam.
	"Misim, dopao mi se. Taj pop. Svila. Misim da ga Aju skembo. Pa sam misio da na|em ove u Limni, oni bi me rado gledali, zbog love. Njama, pi}e, mo`da posle i dve sobe za nas al na visini. On nju ne bi, on je augur..."
	"Lo{e ka-`e!"
	"On je pop, a ja sam tu, ona bi popila dve-tri-pe-{es uz ve~eru, bila bi mi zahvalna za to, a i za prsten, pa bi moglo bude fino."
	[a sam ti reko o spetljavanju sa `enama, ej, deri{te?
	"Brate, jesi, reko si. Sve si ti u pravu. E, sad. Nema Svile, a ova ne{to podilejos. Ja se naljutim, lupim je i odem ga tra`im. E, al sad svi ka`u, on bude novi kalde. Bilo bi dobro biti njegov ortak, ako mu to uspe."
	"Ide mala! Ov-de!"
	Ba{ te briga za to. I {a, sad se vra}a{ po tog kasapina Svilu? Zato s po{o nazad?
	"Da, nazad u Viron, jer bi on tako hteo. Al prvo da na|em matorog Kedera ~iji je bio onaj brodi}."
	Pa ti si ucepo gomilu takvih kedera, u `ivotu. A ni broda vi{e nema.
	"Patera bi hteo tako, a meni se svi|a taj Patera."
	Tako mnogo?
	"Mlatko? Mlatko!"
	On te ~eka, zna{. Taj Gelada nas ~eka u mraku pored tela tog matorog. Imo je luk i strele. To nije imo niko drugi.
	"Ide mala. Ovde", ponovi Oreb.
	Njorka se okrete ka njoj. "Ostani pozadi, Sifonka, na bezbednom!"
	"Mlatko, ima ne{to {to moram da ti ka`em, ali to ne mogu da vi~em."
	"On nas vidi, Sifonka. Al mi njega ne. Odavde ga ni ovaj vran ne vidi, jer gleda iz svetlijeg u tamnije. Di ti e baca~?"
	"Morala sam ga ostaviti kod na{eg Kamenka. Patera nije hteo da po|em za tobom, a kad sam po{la, izgleda da je pomislio da bih ja, ~im se malo udaljim, mogla pucati na njih dvojicu."
	Njorka pogleda desno od sebe, u nadi da se posavetuje sa Dropljanom, ali Dropljan vi{e nije bio tu.
	"Onda sam ja rekla: ne bismo mi vas. Ne bismo ni{ta tako. Nas dvoje ne mrzimo vas dvojicu. Ali Patera je rekao da ti njih ipak mrzi{."
	Njorka odmahnu glavom: bol. Kao grimizna magla. "Mo`e biti da on mrzi mene. Ja njega ne."
	"To sam mu i ja rekla. A on meni: vrlo dobro k}eri moja - zna{ kako on govori - ostavi to kod nas, pa }u ti verovati. Ja poslu{ala. Ostavila cev kod Kamenka."
	"Pa si po{la za mnom go-go-goloruka, da bi mi rekla to o prokletim vratima."
	"Da!" Govore}i, prilazila je bli`e. "Ne{to va`no, Mlatko, zaista va`no, a nisam htela da ~uje onaj {to me udario."
	"Jel o onom {to je 'ta-ru{i' kazao?"
	[enila, zapanjena, stade.
	"^uo sam, Sifonka. Bio sam odmah iza tebe, a vrata su moj posao. Vrata i prozori, zidovi i krovovi. Misli{ da bi meni promaklo ne{to tako?"
	Odmahnula je glavom. "Izgleda da ne bi."
	"I ja ka`em da, izgleda, nije. Ostani ti sad tamo negde, gde je bezbedno." Okrete joj le|a, nadaju}i se da nije primetila koliko je mukom obuzet i vrtoglav: tunel ispred njega sve mra~niji, i kao da se vrti u krug, to je crno `drelo u koje on zuri, to je vatrometni katerinski to~ak koji je izgoreo, ili zadnji visoki to~ak mrtva~kih kola, sav od ebonosa i crnog gvo`|a, kotura se nakatranisanim drumom u nigdinu. "Znam da si tu negde, Gelada. Ima{ matorog. Sad zi-pa dobro. Ja sam Njorka. Urusov ortak. Nisam do{o se |am-sva. Al taj matori e moj ortak, isto."
	Njegov glas je postepeno slabio. On poku{a da sabere svu snagu koja mu je preostala. "Sa } idemo s Urusom nazad u va{u jamu."
	"Mlatko!"
	"Ti }uti." Nije se potrudio da pogleda ka njoj. "To je zato {to ja mogu vas provedem kroz gvozdena vrata koja vi ne umete re{ite. Razgovara}u s ljudima u va{oj jami. Re}i }u: ko o}e napolje, nek po|e sa mnom, izlazimo napolje. Onda idemo do jednih takvih vrata, ja ih otvorim, i svi iza|emo. Al to e sve. Ne se vra}am ni za kog."
	Zastao je, ~ekaju}i neki odgovor. Oreb nervozno klepnu kljunom.
	"Ti i matori ajte s nama. Ili pusti njega, a ti posle idi sam za nama ako voli{ tako, do jame, pa do vrata, i napolje. Al sigurno }u vidim {a e s njim."
	[enilina ruka dota~e njegovo rame; on se tr`e.
	"O{ i ti, Sifonka?"
	Klimnula je glavom i uhvatila ga pod ruku. Na~inili su jo{ stotinak koraka u tamu sve dublju - onda jedna strela fijuknu izme|u njihovih glava; [enila uzviknu i ste`e mu ruku ~vr{}e nego ikad.
	"Ma to je samo upozorenje", re~e joj on. "Mogo je on da nas nabode da je hteo. Al ne}e, jer s nama mo` napolje, a sam ne mo`."
	Progovori opet ja~im glasom. "Matori e ucepan, a, Gelada? Provalio sam te. I ti sad misli{, kad ja to saznam, sve propalo. Ne}e tako bude. Sve {to sam reko ostaje da va`i. Imamo popa, to je onaj mali {to je bio s ovom. Ti nam samo daj telo matorog. Pop } se moli i mo`da ga sahrani negde ako na|emo mesto. Ne poznajem te, al ti si mo`da znao Dropljana, mog brata. To je onaj {to e mazno Molpin zlatni pehar, ej. O{ zovem Urusa? On } ti ka`e da e istina."
	[enila povika: "Istinu ti ka`e, Gelada, stvarno. Samo, ja 'misim' da ti vi{e nisi tu, nego si pobego niz tunel. To bi ja uradila. Al ako si tu, imaj poverenja u Njorku. Sigurno si u jami odavno, jer sad u Orili Njorku svako zna."
	"Tica vidi!" progun|a Oreb.
	Njorka po|e lagano, jo{ dublje u sve tamniji sumrak tunela. "Ima luk?"
	"Ima luk!"
	"Spusti taj luk, Gelada. Nabode{ mene, propala ti poslednja prilika za izlazak."
	"Njorak?" Taj glas iz tame mogao je biti glas Hieraksa samog, {upalj i beznadan kao odjek iz groba. "To ti ime? Njorak?"
	"Njorka. Dropljanov brat. On bio stariji od mene."
	"Ima{ igli~ar? Ostavi ga."
	"Neam." Njorka vrati kratki ma~ u korice, skide tuniku i baci je na pod tunela. Podi`e ruke i okrete se oko sebe, pun krug. "Vidi{? Imam ma~ i ni{ta vi{e." Izvu~e jo{ jednom ma~ iz korica. "Evo, ostavljam ga preko krpa. Jasno ti je da ni Sifonka nema ni{ta. Ostavila je baca~ kod onog vojnika." Pokazav{i ruke, on produ`i laganim koracima u tamu.
	Najednom, slabo treperenje svetla, jo{ stotinu koraka dalje. "Fenjer~e", doviknu im Gelada. "Na mast od vau."
	Gelada opet dunu u plami~ak; ovog puta Njorka je ~uo taj zvuk, tiho izla`enje daha. "Trebo sam se setim", promrmlja on [enili.
	"Nerado ih palimo", re~e Gelada i ustade: stvorenje od {tapova, ne mnogo vi{eg rasta nego Inkus. "Dr`imo ih zatvorene. Fitilj jo{ malo pa potro{en. Ljudi nam to donesu, ostave."
	Po{to Njorka, koji je `ustro hodao kroz mrak, nije ni{ta rekao na to, on nastavi: "Ka se ulje potro{i, onda mast od vau."
	"Ja mislio da fenjere sami pravite, od koske", re~e Njorka tonom obi~nog razgovora. "Fitilje mo`da od upletene kose." Ve} je bio blizu, dovoljno blizu da vidi Kederovo telo, koje je le`alo pred Geladinim nogama.
	"I to, ponekad. Al kosa ne valja. Upredemo krpe."
	Njorka stade pokraj tela. "Sjebo si ga jo{ tamo, a? Pa vuko. Sav je ne{to prljav."
	"Vuko kolko sa mogo. Te`ak je, jao-ooo."
	Njorka rasejano klimnu glavom. Svila mu je jednom prilikom pri~ao, dok su sedeli za ve~erom u jednom separeu u Vironu, da Krv ima k}erku, ~ij je lice kao lobanja, i kad razgovara{ s njom ~ini ti se da razgovara{ s lobanjom, iako je to `iva `enska, dok Dropljan (koji je stvarno mrtav) uop{te ne izgleda tako. Lice njenog tate, Krva, stvarno ne li~i na lobanju, mekano je i crveno i mlohavo, pa oznojeno - znoji se i kad govori nekome koliko mora da plati. Ovaj Gelada, me|utim, stvarno ima lice-lobanju, kao da je on, a ne Krv, otac te gaborke Gljive; ~ovek prakti~no bez ijedne dlake na glavi i licu, dakle kao lobanja, a boja, boja sivkasta i bela, kao prljave kosti, ~ak i sada, u smrdljivoj, `utoj svetlosti fenjera. Le{, le{ koji hoda, sa malenim, okruglim trbuhom, laktovima ve}im od ruku. Ple}a kao {ipke za oka~injanje pe{kira, fenjer u jednoj ruci; pokraj njegovih nogu luk, tako malen, kao de~ja igra~ka, od kosti sapete trakom sirove ko`e. Pored luka, strela, pored strele polo`en Kederov stari, {iroki no`, i Kederova glava, stara, na njoj vi{e nema one stare kape koju je uvek nosio, kosa bela i ludo rasku{trana kao kod neke babe, a na jednoj ruci nedostaje mi{ica, pola mesa pojedeno, vidi se ~ista belina kosti, belija od njegovih o~iju, belija od ma ~ega drugog.
	"Si bolesan, Njor?"
	"A-ha, malo." Njorka kleknu pored Kederovog tela.
	"Imo je ~akiju." Gelada se hitro sagnu i dohvati Kederov no`. "To ostaje meni."
	"Va`i." Rukav Kederove te{ke, izno{ene, plave tunike bio je odse~en, a meso se~eno u trakama i dizano sa mi{ice. Tako|e i sa podlaktice. Oreb sko~i sa Njorkinog ramena da razgleda obavljeni posao, a Njorka ga upozori: "Nije za kljucanje!"
	"Jadan ti-ca!"
	"Imo e on i dve-tri parice. Da} ti ka me izvede{ napolje."
	"Zadr`i ih. Treba}e ti, tamo gore."
	Kraji}kom vidnog polja Njorka primeti da [enila iscrtava znak sabiranja. "Hierakse Visoki, bo`e mra~ni, bo`e smrti..."
	"Je se borio?"
	"Slabo. Ja za{o iza njega. Nabacio mu moje drugo u`e oko vrata. To e umetnost. Zna{ Mandrila?"
	"Zapalio", re~e mu Njorka, ne di`u}i pogled. "Koko sam ~uo, u Palustriju."
	"Moj ro|ak. Radio sam s njim. A Elodiju?"
	"Ona je mrtva. I ti si." Njorka se uspravi i sjuri no` u okrugli trbu{~i}, ali tako da je vrh za{ao pod rebra i nagore, u srce.
	Gelada {irom otvori o~i i usta. Trenutak-dva, poku{avao je da uhvati Njorkin {a~ni zglob, da odgurne tu o{tricu koja je ve} okon~ala njegov `ivot. Njegov fenjer, spolja obojen u crno, pade na goli brodski kamen, sa lupnjavom; Kederov no` tako|e. Mrak se odasvud spusti na njih.
	"Mlatko!"
	Njorka je osetio kako se Geladina te`ina sle`e na no`: popustile mu noge. Jednim trzajem, oslobodi no`, zatim ga obrisa o svoju butinu, zadovoljan {to ne mora da gleda Geladinu krv niti prazno zurenje mrtva~evih o~iju.
	"Mlatko, rekao si da mu ne}e{ ni{ta!"
	"Je l jesam? Ne se}am se."
	"Pa on nama ne bi ni{ta u~inio."
	Nije ga dodirnula, ali on je u mraku ose}ao njenu blizinu, `enski miris njenih prepona, mo{us njene kose. "Ve} je on nama ne{to u~inio, Sifonka." Vratio je no` u ~izmu, zatim je, pipaju}i prstima, na{ao Kederovo telo i prebacio ga sebi preko ramena. Keder nije bio te`i od de~aka. "O}e{ poneti fenjer? Mogao bi nam biti od koristi, ako prona|emo kako se pali."
	[enila ne re~e ni{ta, ali on nekoliko sekundi kasnije za~u limeni zveket fenjera.
	"Ubio je Kedera. To bi ve} bilo dovoljno, al on po~eo i da ga jede. Zato u prvi mah nije ni{ta govorio. Bio suvi{e zauzet `vakanjem. Znao je da }emo zahtevati telo staroga, pa je mislio da se pre toga najede."
	"Umirao je od gladi. Umirao od gladi, ovde, ispod zemlje." [enilin glas bio je jedva ne{to ja~i od {apata.
	"Dabome. Pti~urino, de si?"
	"Ovde tica!" Perje pre|e ovla{nim dodirom preko Njorkinih prstiju; Oreb je stajao na Kederovom le{u.
	"Ti kad bi umirao od gladi, mo`da bi isto uradio, Njorka."
	Njorka ne odgovori, a ona dodade: "Mo`da bih i ja."
	"Nema to veze, Sifonka." Krenuo je br`im hodom, odmi~u}i ispred nje.
	"Ne vidim za{to nema veze!"
	"Zato {to sam morao. Uradio bi i on tako, kao {to rekoh. Idemo sad u jamu. To sam mu reko."
	"Ne svi|a mi se ni to." [enila je zvu~ala kao da }e zaplakati.
	"Moram. Imam suvi{e prijatelja koji su tamo poslati, Sifonka. Ako su neki u toj jami, a ja mogu da ih izvu~em, onda moram. Onda }e cela jama da sazna za ovo. Mo`da im Patera ne bi rekao, ako bih lepo zamolio. Mo`da ni Hamerston ne bi. Ali Urus sigurno bi. Reko bi: evo momka koji je ucepo jednog Njorkinog prijatelja, ucepo i pojeo, {tavi{e, a Njorka ni{ta. ^im bi oni izi{li iz jame, ceo grad bi saznao."
	Jedan bog se nasmejao iza njih, tiho ali jasno, besmislenim i beshumornim smehom ludaka; Njorka se zapita da li je [enila to ~ula. "Dakle, morao sam. Pa sam i uradio. I ti bi, na mom mestu."
	Tunel je ve} postajao svetliji. Ispred njih, na jo{ bolje osvetljenom prostoru, video je Inkusa, Hamerstona i Urusa. Sedeli su sva trojica na podu tunela. Hamerston je dr`ao [enilin protivoklopni baca~ polo`en popreko preko ~eli~nih butina, Inkus je pomicao perle na brojanicama, a Urus je zurio kroz tunel, ka njima.
	"Dobro, Mlatko."
	Evo njegovog ma~a i tunike. On odlo`i Kederov le{ na tlo, uvu~e ma~ u korice, obu~e ponovo tuniku.
	"Mali do-bar!" re~e Oreb i klepnu kljunom kao da daje visoku ocenu ne~emu.
	"[ta, jeo si ga? Reko sam ti o tome."
	"Drugi mali", re~e Oreb. "O~i moje."
	Njorka slegnu ramenima. "Za{to ne?"
	"Idemo odavde, Mlatko, molim te." [enila je ve} isprednja~ila nekoliko koraka.
	On klimnu glavom i ponese Kedera.
	"Imam neko lo{e predose}anje. Kao da je on tamo jo{ `iv, ili tako ne{to."
	"Nije `iv", re~e joj Njorka tonom punog pouzdanja.
	Stigo{e do trojice koji su ih ~ekali. Inkus stavi brojanice u d`ep. "Rado bih doneo Pesov opro{taj na{em palom drugu. Ali njegov duh je ve} odleteo."
	"Dabome", re~e Njorka. "Samo smo se nadali da ga ti sahrani{, Patera, ako se na|e neko mesto."
	"A sad je Patera, je li?"
	"Bilo je i pre. Govorio sam ja 'Patera'. Samo ti nisi prime}ivao, Patera."
	"A, jesam, jesam, sine moj." Inkus rukom pokaza Hamerstonu i Urusu da ustanu. "Uradio bih ja u svakom slu~aju sve {to mogu za na{eg zlosre}nog drugara. Ne radi tebe, sine moj, nego radi njega."
	Njorka klimnu glavom. "Mi ni{ta vi{e i ne tra`imo, Patera. Gelada je mrtav. Mo`da treba to da ka`em svima."
	Inkus je pogledom odmeravao Kederovo telo. "Tu te`inu ti ne mo`e{ daleko nositi, sine moj. Mislim da }e morati Hamerston da ga nosi."
	"Ne", re~e Njorka, glasom najednom tvrdim. "Nosi}e ga Urus. Hajde, Uruse. Uzimaj ga."
	
	4. PESOV PLAN
	"@ao mi je {to si to uradila, Gljivo", re~e Svila blago.
	Starica odmahnu glavom. "Nisam nameravala da te ubijem. Al mogla sam."
	"Naravno da si mogla."
	Kvecal je podigao igli~ar; prstima, a zatim maramicom obrisa ga od pra{ine i od krvi belog bika. Starica se okrenula da ga pogleda; o~i su joj se {irile, a lobanjska iscerenost polako je nestajala.
	"@ao mi je, k}eri moja", re~e Svila. "Prime}ivao sam te na `rtvovanjima povremeno, ali ne se}am se tvog imena."
	"Manioka." Rekla je to kao kroz san.
	On sve~eno klimnu glavom. "Da li ti je zlo, Manioka?"
	"Ja..."
	"To je od ove vru}ine, k}eri moja." Da bi udovoljio svojoj savesti, dodade: "Mo`da. Mo`da je od vru}ine, ili bar delimi~no od vru}ine. Treba da te sklonimo sa ovog sunca, i od vatre. Resice, mo`e{ li da hoda{?"
	"Mogu, Patera."
	Kvecal mu pru`i igli~ni pi{tolj. "Uzmi ovo, Patera. Mo`e ti zatrebati." Ovaj igli~ar bio je odve} veliki za d`ep; Svila ga zavu~e pod opasa~, ispod tunike, na mesto gde je donedavno nosio azof. "Ne toliko sa strane, vi{e iza le|a", re~e mu Kvecal. "Bi}e ti bezbednije, a jednako pogodno za upotrebu."
	"Da, Va{a svesnosti."
	"A ovaj de~ak ne bi trebalo da pe{a~i." Kvecal podi`e Resicu u naru~je. "U njegovoj krvi je u ovom trenutku prisutan otrov, a to nije mala stvar, mada sa mo`emo nadati da koli~ina otrova nije velika. Mogu li ga smestiti u tvoju stambenu zgradu, Patera? Trebalo bi da le`i; ova jadna `ena tako|e."
	"@enama nije... ali naravno ako Va{a svesnost..."
	"Dopu{teno im je, sa mojom dozvolom", re~e mu Kvecal. "Ja je dajem. Tako|e dozvoljavam tebi, Patera, da u|e{ u kenobu i uzme{ jednu sibilsku mantiju. Ova Mejtera", on baci pogled dole, na Mejteru Mermer, "svakog trenutka mo`e do}i svesti. Moramo joj u{tedeti neprijatnosti, koliko god mo`emo." On prebaci Resicu preko ramena, a Manioku uze za ruku. "Hodi sa mnom, k}eri moja. Ti i ovaj de~ak mora}ete jedno drugome biti bolni~ari, neko vreme."
	Svila je ve} prolazio kroz ba{tensku kapiju. Nikad u `ivotu nije nogom kro~io u kenobu, ali je smatrao da prili~no dobro poznaje plan zgrade: u prizemlju kuhinja i trpezarija, kao i ostava; na spratu, spava}e sobe, kojih je, mo`da, ~ak {est. Jedna, valjda, pripada Mejteri Mermer, iako Mejtera Mermer nikada na spava.
	Lakim trkom odmicao je po {ljun~anoj stazi, razmi{ljaju}i o ~injenici da su oltar i Sveti prozor ostali nasred ulice. Trebalo bi ih, {to je pre mogu}e, uneti natrag u mantejon, iako je za to potrebno bar dvanaest ljudi. On otvori kuhinjska vrata i na|e se vrlo daleko od sigurnog uverenja da je uop{te potrebno unositi Sveti prozor. Pes je mrtav - bo`anska osoba ni{ta manja od Ehidne objavila je to - a on, Svila, ne mo`e ni da zamisli da ikada vi{e prinese `rtvu Ehidni, niti da prisustvuje bilo kakvoj slu`bi u njenu ~ast. Pa zar je va`no, onda, osim samim tim bogovima, ho}e li bo`ji oltar ili Prozor kroz koji se oni tako retko udostoje da op{te sa ljudima, biti samleveni pod to~kovima trgova~kih i izme}arskih kola?
	Me|utim, to je svetogr|e. On se strese.
	Kuhinja/trpezarija izgledala je maltene kao da ju je mnogo puta video; on zaklju~i da je to, delimi~no, zato {to je Mejtera Mermer ~esto pominjala ovu pe}, ovaj sanduk za drva, ove ormane; osim toga, i zato {to je sve u ovoj prostoriji, iako znatno ~istije, veoma li~ilo na njegovu kuhinju/trpezariju.
	Na spratu na|e hodnik koji je bio uve}ana verzija onog odmori{ta navrh stepeni{ta u mu{koj stambenoj zgradi. Tri izbledele slike ukra{avale su zidove: na jednoj, Pes, Ehidna i Tartaros donose na dar hranu, potomstvo i blagostanje (ovde sentimentalno do~arano buketom nevena) na ne~ije ven~anje; na drugoj, Scila {iri svoj divni nevidljivi ogrta~ preko nekog putnika koji pije vodu iz bare u pustinji; na tre}oj, Molpa, ovla{ maskirana u mladu `enu iz vi{e dru{tvene klase, odobrava postupak neke mnogo starije i siroma{nije `ene koja hrani golubove.
	Za trenutak se zaustavio da osmotri ovu poslednju sliku. Za babu je mogla pozirati ona Manioka dole, zaklju~i on; ali bi golubovi koje ona hrani mogli bolje nahraniti nju, bila je slede}a njegova misao, ogor~ena. Onda se doseti da su je golubovi, u izvesnom smislu re~i, ve} nahranili - jer su zavr{ne godine njenog `ivota bile ozarene saznanjem da i ona, koja tako malo ima, jo{ mo`e nekom ne{to davati.
	Jedna vrata na kraju hodnika bila su provaljena. On, vo|en radoznalo{}u, u|e u tu sobu. Krevet uredno name{ten, pod po~i{}en. Voda u bokalu na no}nom ormari}u: dakle, ovo je svakako soba ili Mejtere Nane, ili Mejtere Ru`e, ili mo`da ona u kojoj je [enila provela no} posle scildana. Na zidu je ikona Scile, veoma potamnela od gare`i kandila na malom svetili{tu ispod nje. A tu je - gle - i staklo; ~ini se da radi. Soba Mejtere Nane, sigurno. Svila pljesnu {akama, i monitorovo beskrvno lice pojavi se u sivim dubinama stakla.
	"Za{to mi Mejtera Ru`a nikad nije rekla da ima ovo staklo?" upita on.
	"Ne bih znao, gospodine. Jeste li je pitali?"
	"Naravno da nisam!"
	"To vrlo lako mo`e biti razlog, gospodine."
	"Ako }e{ ti..." Svila prekori sebe, i uvide da se osmehuje. [ta je ovo u pore|enju sa pogibijom doktora @drala ili Ehidninom teofanijom? On mora nau~iti da se opusti i da razmi{lja.
	Kad je mantejon zidan, sigurno su ugradili ovo staklo da bi ga mogla koristiti najstarija (po stare{instvu) sibila, da bi u tome bila jednaka sa najstarijim augurom; prirodna stvar, i pohvalna. Ali staklo najstarijeg augura, u sobi koja sad pripada Pateri Gulou, neispravno je ve} nekoliko desetina godina; a ovo, za sibile, jo{ dejstvuje, mo`da samo zato {to je bilo manje kori{}eno. Svila provu~e prste kroz tr{avu, `utu kosu. "Ima li u ovoj kenobi jo{ neko staklo, sine moj?"
	"Ne, ser."
	On pri|e korak bli`e i po`ele da pri ruci ima {tap za hodanje, da bi se na njega mogao osloniti. "A u mantejonu celom?"
	"Ima, gospodine, jo{ jedno u mu{koj stambenoj zgradi, ali nije vi{e u pozivnom stanju."
	Svila blago klimnu glavom. "Ne pretpostavljam da mi mo`e{ re}i da li se Alambrera predala?"
	Istog trena monitorovo lice nestade, zamenjeno zgradom sa bedemima du` ruba krova i sa zidinama tvr|ave levo i desno. Nekoliko hiljada ljudi vrzmalo se ispred tmurnih gvozdenih vrata, koja je desetak ljudi poku{avalo da provali pomo}u neke, ~inilo se, gra|evinske grede. Pred Svilinim o~ima, dvojica gardista izviri{e iz jednog pro{irenja bedema navrh desnog zida i otvori{e vatru iz pi{tolja sa debelom municijom.
	U taj prizor je galopom uletela Mejtera Nana; crna mantija lepr{ala je oko nje. Ipak, izgledala je sitna kao dete, na {irokim le|ima svoga konja. Davala je hitne znake rukama; moglo se pretpostaviti da srebrna truba u koju se njen glas pretvorio sad ogla{ava povla~enje, ali Svila nije razaznao nijednu re~. Stravi~ni raskol u stvarnosti {iknu iz azofa u njenoj podignutoj ruci, i taj deo bedema se razlete u pljusku kamenja.
	"Druga perspektiva", saop{ti monitor glatko.
	Sad je Svila gledao gomilu naroda pred kapijom, sa neke ta~ke koja je bila izuzetno pogodna za osmatranje, nekih petnaest ili dvadeset lakata iznad ulice. Neki su se ve} okretali i be`ali; drugi su jo{ besneli protiv alambrerskog kamena i `eleza. Oni preznojeni ljudi sa gredom pripremi{e se da navale ponovo, ali jedan pade, lica pretvorenog u gnjecavu masku, crvenu i belu, jo{ pre nego {to su po~eli.
	"Dosta toga", re~e Svila.
	Monitor se opet pojavi. "Mislim da se mo`e sa pouzdanjem re}i, gospodine, da Alambrera nije pala. Dodao bih, ako mi je dopu{teno, da po mom mi{ljenju Alambrera ne}e ni pasti. [tavi{e, uskoro }e tvr|avi pristi}i jedna kolona u pomo}, gospodine."
	"Alambreri? Po{la je kolona u pomo}?"
	"Da, gospodine. Prvi bataljon druge brigade Civilne garde, gospodine, ali, uz njih, i tri ~ete vojnika." Monitor zastade. "Ne mogu ih locirati u ovom ~asu, gospodine, ali, malo~as su mar{irali Pivarskom ulicom. Da li biste `eleli videti taj prizor?"
	"Neka, nije potrebno. Treba da idem." Svila se okrete ka vratima, pa opet ka monitoru. "Kako si postigao da... sigurno postoji jedno oko negde na samoj zgradi, s druge strane Ulice kaveza, zar ne? A drugo iznad same kapije Alambrere?"
	"Ba{ tako, gospodine."
	"Mora biti da dobro poznaje{ ovu kenobu. Koja soba je Mermerina?"
	"Manje poznajem ovo zdanje nego {to bi se dalo o~ekivati, gospodine. Nema drugih stakala u kenobi, gospodine, kao {to Vam rekoh. Niti ikakvih o~iju osim ovog mog oka. Me|utim, na osnovu izvesnih primedaba moje gospodarice, zaklju~ujem da mo`da postoje jo{ jedna vrata, levo odavde, gospodine."
	"Kad ka`e{ gospodarica, misli{ na Mejteru Ru`u? Gde je ona?"
	"Na nju, gospodine. Moja gospodarica je napustila ovu zemlju isku{enja i jada i oti{la u podneblje neizmerno povoljnije, gospodine. Naime, u Glavni procesor, gospodine. Moja o`aljena gospo|a je, ukratko, pristupila zbori{tu besmrtnih bogova."
	"Mrtva je?"
	"Ba{ tako, gospodine. Po pitanju sada{njeg sme{taja njenih ostataka, oni su, uveren sam, donekle razbacani. To je najta~nije {to se mogu izraziti, gospodine."
	Monitorovo lice i{~eze, a na staklu se pojavi Sun~ana ulica: oltar (sa koga je Mo{usov le{, pocrneo u ognju, jednim delom pao), a iza oltara golo metalno telo Mejtere Mermer, opru`eno blizu mrtva~kog sanduka od ~amovine natopljene crnom bojom.
	"Pa to je bio zavr{ni obred za nju, za Mejteru Ru`u", promrmlja Svila, obra}aju}i se samome sebi. "Zavr{no `rtvovanje njeno, a ja pojma nisam imao."
	"Da, gospodine, bojim se da je tako bilo." Monitor uzdahnu. "Slu`ih joj godina ~etrdeset tri, osam meseci i pet dana. Da li biste `eleli da vidite kako je u `ivotu izgledala, gospodine? Ili da vidite poslednji prizor koji sam imao zadovoljstvo da joj prika`em? Kao neku vrstu neformalnog se}anja, gospodine? Time bi mogao biti ubla`en va{ o~igledni jad, gospodine, ako mogu biti tako smeo da primetim."
	Svila odmahnu glavom, a onda ipak malo bolje sagleda tu ponudu. "Da li te neki bog podsti~e na to, sine moj? Izvana{, mo`da?"
	"Nije mi poznato da je tako, gospodine."
	"Pro{log fejdana upoznao sam jednog veoma predusretljivog monitora", objasni Svila. "On me je uputio u to kako da na|em oru`je kojim je njegova gospodarica raspolagala, {to ja ne bih - gledaju}i sada, unazad - o~ekivao da monitori normalno rade. Posle sam do{ao do zaklju~ka da je njemu verovatno boginja Kipris naredila da mi pomogne."
	"Taj monitor je na ~ast svima nama, gospodine."
	"Ali on, dabome, nije hteo da ka`e da je primio takva uputstva od nje. Bio je zaklet da o njima }uti. Poka`i mi taj prizor, poslednji koju je tvoja gospodarica videla."
	Monitor nestade. Uzburkana plava voda prostirala se do obzorja; na srednjoj udaljenosti, jedna ribarska brodica kretala se sa sasvim smanjenom povr{inom jedara, pod nebom nisko spu{tenim. Jedan crna ptica (Svila se prima~e) lepr{ala je u konopima, a jedna visoka `ena, naga ili maltene naga, stajala je pored krmano{a. Pokret njene leve ruke bio je pra}en slabim grimiznim bleskom.
	Svila se pogladi po obrazu. "Mo`e{ li ponoviti nare|enje koje je Mejtera Ru`a dala, a koje te je navelo da joj ovo prika`e{?"
	"Svakako, gospodine. Ono je glasilo: 'Daj da vidimo {ta sad muva ona drolja koju nam je Svila nekidan uvalio.' Izvinjavam se, gospodine, kao {to sam se i mojoj gospodarici izvinio, {to se ta osoba na ovoj slici tako slabo vidi. Nije bilo bli`eg stakla; posmatrao sam kroz najbli`e koje je postojalo, i to sa najve}om `i`nom daljinom."
	
	^uv{i da Svila dolazi, Mejtera Mermer okrete le|a Prozoru i poku{a pokriti nagost svojim novim {akama. Ne gledaju}i ka njoj, on joj dodade mantiju koju je skinuo sa klina u njenoj sobi i re~e: "Nije va`no, Mejtera, to nije stvarno va`no."
	"Znam, Patera. Ipak, ose}am se... Evo. Obukoh je."
	On je pogleda i pru`i joj ruku. "Mo`e{ li ustati?"
	"Ne znam, Patera. Mis... mislila sam da poku{am, kad si ti do{ao. Kud nestado{e svi?" Njeni prsti, tvr|i nego meso, prihvati{e njegove. On pote`e svom snagom, bude}i rane nastale od kljuna beloglave ptice.
	Mejtera Mermer se digla na noge, maltene ~vrsto, i sad je poku{avala da otrese pra{inu sa sebe, mrmljaju}i: "Hvala, Patera. Dobio si od...? Hvala ti mnogo."
	On duboko udahnu. "Bojim se da misli{ da sam postupao nepropisno. Moram objasniti da je Njegova svesnost, Prvi govornik, li~no odobrio da u|em u va{u kenobu i donesem ti mantiju. Njegova svesnost je ovde, kod nas; verujem da je u ovom trenutku u stambenoj zgradi."
	^ekao je da ona progovori. Ona je, me|utim, }utala.
	"Mo`da, ako bi se sklonila sa sunca."
	Naslonila se velikom te`inom na njegovu ruku. Poveo ju je, tako, kroz zasvo|enu kapiju i kroz ba{tu, do njenog uobi~ajenog sedi{ta pod senicom od letvica i vinove loze.
	Glasom koji nije sasvim nali~io na njen, ona re~e: "Treba da ti ka`em jednu stvar. Odavno je trebalo."
	Svila klimnu glavom. "Tako|e postoji ne{to {to je trebalo ja tebi da ka`em odavno, Mejtera - a i ne{to novo, {to ti moram re}i sad. Zamolio bih da pusti{ mene da se prvi iska`em; mislim da }e tako biti najbolje."
	^inilo se da ga nije ~ula. "Rodila sam dete jednom, Patera. Sina, de~ki}a malog. Bilo je to... o, vrlo davno."
	"Sazdali ste sina, ti i tvoj mu`, ho}e{ re}i."
	Odmahnula je glavom. "Rodila ga u bolu i krvi, Patera. Velika Ehidna je u~inila da budem slepa za bogove, ali to nije bilo dovoljno. Zato sam patila, a i on se sigurno namu~io, malecki moj jadni~ak, iako nikom ni{ta nije bio kriv. Malo je nedostajalo da oboje umremo."
	Svila je mogao samo da zuri u njeno glatko metalno lice.
	"A sad neko le`i mrtav, gore. Ne se}am se ko. Seti}u se za trenutak. Sanjala sam no}as o zmijama, a ja mrzim zmije. Ako ti ispri~am sad, mo`da mi se taj san vi{e ne}e vra}ati."
	"Nadam se da ne}e, Mejtera. Misli o ne~em drugom, ako mo`e{."
	"Bilo je... ograni~enje kretanja, ali nije bilo lako. Imala sam ~etrdeset godina, a nikada do tad nisam rodila. Mejtera Betel bila je tad stare{ina nama sibilama, izvanredna `ena. Ali debela, jedna od onih osoba koje ne gube ni{ta kad gladuju. Kad je postila, samo je bivala stra{no umorna, ali mr{avija nikad."
	On klimnu glavom, sve vi{e ube|en da je Mejtera Mermer opet posednuta, i da on zna ko ju je poseo.
	"Glumile smo da se i ja gojim. Zadirkivala me je oko toga, a na{e sibile su joj verovale. Do tada sam bila tako sitna."
	Pa`ljivo osmatraju}i kako }e ona reagovati, Svila re~e: "Nosio bih te ja, Mejtera, da sam mogao; ali sam znao da tvoju te`inu ne bih mogao podi}i."
	Pre{la je preko toga. "Nekoliko zlih osoba {irilo je ogovaranja o meni, ali to je bilo sve. Onda mi je do{lo vreme. Bolovi su bili stra{ni. Mejtera je bila sredila da se jedna `ena u Orili brine o meni. Rekla je: to nije dobra `ena, ali }e u te{kim danima biti bolja prijateljica nego {to bi mnoge dobre `ene bile. A ta mi je rekla da ~esto poma`e u poro|ajima; oprala je ruke, oprala je mene, rekla mi {ta da radim, ali dete nikako da izi|e. Moj sin. Nikako da se pojavi na ovom svetu, mada sam ja potiskivala i potiskivala sve dok nisam bila toliko umorna da sam mislila da }u sigurno umreti."
	Njena {aka - on sad prepoznade da je to {aka Mejtere Ru`e - prona|e njegovu. Nadaju}i se da }e uliti Mejteri Mermer samopouzdanje, on je ste`e {to je ja~e mogao.
	"Uzela je iz svoje kuhinje jedan no`, zamo~ila ga u klju~alu vodu, pa me je sekla, i onda je bilo krvi svuda. U`as! U`as! Jedan doktor je do{ao, pa me je i on sekao, i onda se pojavio on, sav mokar i pokriven mojom krvlju. Moj sin. @eleli su da ga dojim, ali sam odbila. Znala sam da me je oslepela, ofidijska Ehidna me je u~inila slepom za bogove, to je bila kazna za ono {to sam uradila, ali, mislila sam, ako odbijem da ga dojim, Ehidna }e se mo`da smilovati i dozvoliti mi ipak da je vi|am. Ali nije."
	Svila re~e: "Ne mora{ mi to pri~ati, Mejtera."
	"Tra`ili su da mu dam ime, pristala sam. Rekli su da }e na}i porodicu koja `eli dete, i da on nikad ne}e doznati, ali, doznao je, mada mu je sigurno dugo bilo potrebno. Obratio se Mermeri, rekao da mi ona mora re}i da je on ovo kupio, i kako se zove. ^im sam ~ula njegovo ime, znala sam."
	Svila blago re~e: "Sve to vi{e nije va`no, Mejtera. Bilo je davno, a sad je ceo grad ustao na bunu, otud takve stvari vi{e nisu va`ne. Mora{ se odmarati. Na|i mir."
	"I zato se desilo", zaklju~i Mejtera Mermer. "Zato je moj sin Krvavi kupio ovaj mantejon i izazvao sve ove nevolje."
	Vetar donese pramenove dima iz zapaljenog smokvinog drveta pravo u Svilin nos, i on kinu.
	"Neka te svaki bog blagoslovi, Patera." Njen glas je opet zvu~ao normalno.
	"Hvala", re~e on i prihvati maramicu koju je ponudila.
	"Da li bi mi mogao doneti vode? Hladne vode?"
	Nastoje}i da u glasu poka`e {to vi{e saose}anja, on re~e: "Ti ne pije{ vodu, ne mo`e{, Mejtera."
	"Molim te? Samo jednu {olju, hladne?"
	Pohitao je u stambenu zgradu. Pa, dobro, danas je hieragdan; ona sigurno `eli da on blagoslovi vodu za nju, u Hieraksovo ime. Kasnije }e tom vodom po{kropiti mrtva~ki sanduk i uglove sobe Mejtere Ru`e, da je ne bi njen duh opet uznemiravao.
	U kuhinji je sedela Manioka, na onoj stolici gde je Patera [tuka obi~no sedeo u vreme jela. Svila re~e: "Zar ne bi trebalo da legne{, k}eri moja? Siguran sam da bi ti onda bilo bolje. Ovde blizu ima jedna sofa."
	Ona je zurila u njega. "Ono je bio pi{tolj sa iglicama, je li tako? Dala sam ti ga. Pa, kako je mogu}e da ja tako ne{to imam?"
	"Zato {to ti ga je neko dao da ga meni da{." Osmehnuo joj se. "Ja, vidi{, odlazim u Alambreru, pa }e mi trebati." @ustro je pokretao duga~ku polugu pumpe; pustio je da prvih pola kofe vode, sa r|om, ote~e, a onda je u jednu ~a{u uhvatio bistru, hladnu te~nost koja je nai{la posle te mutne. Pru`io ju je Manioki. "Molim te da popije{ ovo, k}eri moja. Od toga }e ti biti bolje."
	"Ti si se meni obra}ao sa 'Gljivo'", re~e ona. "Kakva Gljiva?" Ostavila je ~a{u vode, koju nije ni okusila, na kuhinjski sto i protrljala ~elo. "Zar me nisi nazivao Gljivom, Patera?"
	"Pominjao sam Gljivu, svakako; ona je ta osoba koja ti je dala igli~ar da ga da{ meni." Prou~avaju}i njeno zbunjeno mr{tenje, Svila zaklju~i da bi bilo najmudrije da promeni temu. "Mo`e{ li mi re}i {ta je bilo sa Njegovom svesno{}u i sa malim Resicom, k}eri moja?"
	"On je odneo Resicu na sprat, Patera. Govorio mu je, kao ti meni, da treba da le`i."
	"Onda }e sigurno uskoro si}i." Svila zaklju~i da je Prolokutor verovatno hteo i da pritegne zavoj oko de~akove noge i da je izgubio neko vreme tragaju}i za materijalom za prvu pomo}. "Popij tu vodu, molim te. Siguran sam da }e ti od nje biti bolje." On napuni jo{ jednu ~a{u i ponese je napolje.
	Mejtera Mermer je sedela u senici, u istom polo`aju kako ju je ostavio. On razgrnu vinovu lozu, u|e i dade joj ~a{u, govore}i: "Da li bi `eleo da je blagoslovim za tebe, Mejtera?"
	"To ne}e biti potrebno, Patera."
	Voda je oblivala njenu donju usnu i prosipala se nadole; mlazi}i su se krivudavo slivali niz i kroz njene prste, i kao ki{a padali na crnu tkaninu koja je sad pokrivala njene metalne butine. Ona se osmehnu.
	"Je li ti bolje sad?" upita on.
	"Da, mnogo mi je bolje od ove vode. Mnogo sam sve`ija. Hvala ti, Patera."
	"Bi}u sre}an da ti donesem jo{ jednu, ako ti je potrebna."
	Ustala je. "Ne. Hvala, ne treba, Patera. Mislim da }e mi sad biti dobro."
	"Sedi opet, Mejtera, molim te. Jo{ sam zabrinut za tebe, a treba i da razgovaram s tobom o ne~emu."
	Ona, nevoljno, sede. "Zar nisu jo{ neki povre|eni? Kao da se ne{to se}am - a i Mejtere Ru`e, njenog sanduka."
	Svila klimnu glavom. "To je ono o ~emu moram razgovarati s tobom. Izbile su borbe, {irom grada."
	Ona, oklevaju}i, klimnu glavom. "Neredi."
	"Narodni ustanak, Mejtera. Narod se digao na bunu protiv Ajuntamienta. Slede}ih nekoliko dana ne}e biti nikakvih sahrana, bojim se; zato, ~im se bude{ ose}ala bolje, ti i ja moramo uneti njen sanduk u mantejon. Da li je mnogo te`ak?"
	"Mislim da nije, Patera."
	"Onda bi trebalo da uspemo. Ali, pre nego {to po|emo, treba da ti ka`em da su Resica i jedna stara gospo|a po imenu Manioka sad u stambenoj zgradi, zajedno sa Njegovom svesno{}u. Ja vi{e ne mogu ostati ovde, a ne}e mo}i ni on, siguran sam; zato nameravam da ga zamolim da dozvoli da ti ulazi{ tamo, kako bi ih negovala."
	Mejtera Mermer klimnu glavom.
	"Osim toga, na{ oltar i Prozor jo{ su na ulici. Ne verujem da }e{ mo}i da na|e{ dovoljno ljudi da ih unese{ u mantejon, dok u gradu ne zavlada ponovo mir. Ali ako se uka`e mogu}nost, obavi to, molim te."
	"Svakako ho}u, Patera."
	"@elim da ostane{ u ovom mantejonu i da se stara{ o njemu, Mejtera. Mejtera Nana je oti{la; smatrala je da je njena du`nost da povede na{e snage u boj. Du`nost ju je pozvala, a ona se odazvala, sa primernom hrabro{}u. Uskoro moram i ja. Gine se - i ubija - da bih ja postao kalde; moram to nekako da zaustavim, ako mogu."
	"Molim te, budi obazriv, Patera, za dobro svih nas."
	"Ipak, ovaj mantejon ostaje va`an, Mejtera. Stra{no va`an." (Duh doktora @drala glasno se nasmeja u jednom uglu Svilinog uma.) "Izvana{ mi je rekao da je to tako, se}a{ se? Neko mora voditi brigu o ovom mantejonu, a nema ko drugi osim tebe."
	Glatka metalna glava Mejtere Mermer pokorno klimnu; izgledala je, bez kape, neobi~no mehani~no. "Da}u sve od sebe, Patera."
	"Znam da ho}e{." On napuni plu}a. "Pomenuo sam da postoje dve stvari koje ti moram re}i. Mo`da se ne se}a{, ali jesam. Me|utim, kad si po~ela da govori{, video sam da ima ne samo dve, nego i mnogo drugih. Sad ti moram re}i prvo te dve, a onda }emo uneti Mejteru u mantejon, ako mo`emo. Prva stvar je ne{to {to je trebalo da ka`em jo{ pre nekoliko meseci. Pa, mo`da sam i rekao; znam da sam poku{avao. Sada verujem... verujem da bih veoma lako mogao biti ubijen, pa, prema tome, moram kazati odmah, ili }utati zauvek."
	"Veoma mi je stalo da ~ujem, Patera." Glas joj je bio mek, a metalna maska bez izraza, pa ipak saose}ajna; {ake joj se stego{e oko njegovih, tvrde, vla`ne i tople.
	"@elim re}i - to je ono staro - da nikad ne bih izdr`ao ovde da nije bilo tebe. Mejtera Ru`a i Mejtera Nana su nastojale da pomognu, znam da jesu. Ali ti si mi bila desna ruka, Mejtera. @elim da to zna{."
	Mejtera Mermer je zurila u tlo. "Previ{e si ljubazan, Patera."
	"Tri `ene sam voleo. Moja majka je bila prva od njih. Tre}a..." Slegnuo je ramenima. "Nije bitno. Ne zna{ nju, a ja nisam uveren da }u je vi{e ikada videti." Stub pra{ine se izvi sa ulice, iza ba{tenskog zida, zavojito uvis, ali se odmah i razi|e, odnet vetrom.
	"Druga stvar, ona nova, jeste to da ja ne mogu ostati onakav augur kakav sam bio. Pes - Pes Veliki, koji je vladao celim Svitkom kao otac - sada je mrtav, Mejtera. To nam je rekla Ehidna sama. Se}a{ li se toga?"
	Mejtera Mermer ne re~e ni{ta.
	"Pes je sagradio na{ svitak, kao {to iz Spisa doznajemo. Gradio ga je, verujem, sa namerom da Svitak traje dugo, vrlo dugo, ali ipak ne tako da u njegovom odsustvu traje ve~no. Sad je Pes mrtav, i sunce nema gospodara. Uveren sam da su leta~i poku{avali da ga ukrote, ili mo`da samo da ga zale~e. Jedan ~ovek na pijaci rekao mi je jednom prilikom da je od svog dede slu{ao o leta~ima, i da njihova pojava prethodi nailasku ki{e. Moj `ivot, dakle, i `ivot moje majke, kao i njenih roditelja, pro|o{e pod njihovom za{titom: leta~i su se rvali sa suncem."
	Svila virnu kroz svenulo li{}e, gore, ka zlatnoj liniji koju je zastor ve} su`avao. "Ali oni su pretrpeli neuspeh, Mejtera. To mi je ju~e rekao jedan leta~, svojim, prakti~no, poslednjim dahom. Nisam ga tada razumeo; ali sad razumem, ili bar verujem da mo`da razumem. Na ulici se dogodilo ne{to posle ~ega sumnje vi{e ne mo`e biti. Na{ grad i svi drugi gradovi moraju pomo}i, ako mogu, ali moraju se i spremiti za nevolje kakve nam se jo{ nikada nisu dogodile."
	Kvecalov drhtavi glas dopre sa spolja{nje strane senice. "Izvinjavam se, Patera, Mejtera." Uvenule loze se razmako{e, i on zakora~i unutra. "^uo sam to {to ste rekli. Nisam mogao ne ~uti, tako je tiho. Oprosti}ete mi, nadam se?"
	"Naravno, Va{a svesnosti." Oboje ustado{e.
	"Sedi, k}eri moja. Sedi, molim te. Mogu li sesti pored tebe, Patera? Hvala. Svi se kriju po ku}ama, valjda, osim onih koji polaze u borbu. Bio sam na spratu tvoje stambene zgrade, Patera, i pogledao kroz tvoj prozor. Nema nijednih kola na ulici. ^uje se pucnjava."
	Svila klimnu glavom. "Stravi~na stvar, Va{a svesnosti."
	"Jeste. ^uo sam i ranije takvu izjavu od tebe, Patera. Mejtera, ti si, po svemu {to sam o tebi ~uo i u na{im dosjeima pro~itao, `ena trezvena i razumna. @ena koja se, {tavi{e, isti~e upravo tim kvalitetima. Viron ratuje sam sa sobom. Dok mi razgovaramo, mu{karci i `ene, pa ~ak i deca, ginu. Nas nazivaju kasapima zato {to nudimo `ivotinjsku krv bogovima, iako kasapimo samo `ivotinje, koje, uz to, umiru brzo, a za najuzvi{enije svrhe. Ako smo mi kasapi, kako }e oni sami sebe nazivati kad ovo bude zavr{eno?" Odmahnuo je glavom. "Herojima, pretpostavljam. Sla`e{ li se?"
	Mejtera Mermer nemo klimnu glavom.
	"Pitam te, zato, kako se to mo`e okon~ati? Reci mi, Mejtera. Reci nama oboma. Moj koadjutor se pribojava mog humora, a i ja se bojim da ponekad sa humorom preterujem. Ali nikad nisam bio ozbiljniji."
	Ona promrmlja ne{to nerazgovetno.
	"Glasnije, Mejtera."
	"Patera Svila mora postati na{ kalde."
	Kvecal se osloni le|ima na naslon male klupe izdeljane u seoskom stilu. "Eto, vidi{. Njen ugled trezvene osobe sasvim je zaslu`en, Patera Kalde."
	"Va{a svesnosti!"
	Mejtera Mermer se, ne ustav{i, nakloni Prolokutoru. "Odve} ste ljubazni, Va{a svesnosti."
	"Mejtera. Pretpostavimo da ja ka`em da tvoje re{enje nije i jedino. Pretpostavimo da ja iznesem tvrdnju da Ajuntamiento, koji je nama vladao dosad, mo`e nama vladati i odsad, i da je potrebno samo da se pokorimo. [ta nedostaje tome?"
	"Izbila bi druga pobuna, Va{a svesnosti, novi neredi." Mejtera Mermer je izbegavala da susretne Svilin pogled. "Borbe i pobune bile bi iznova svake godine, sve do pada Ajuntamienta. Gledam ja porast nezadovoljstva ve} dvadeset godina, Va{a svesnosti, a sad narod po~inje da ubija, koliko ~ujem. Ljudi }e biti jo{ spremniji za bitku idu}i put, a potom jo{ spremniji, i najzad borbe ne}e stvarno ni prestajati. I... i..."
	"Da?" Kvecal na~ini pokret hitnosti. "Ka`i nam."
	"Ginu}e vojnici, Va{a svesnosti, jedan po jedan. Posle svakog narodnog ustanka, bi}a manje vojnika."
	"Eto, vidi{." Njegova glava se okrete na naboranom vratu; on se obrati Svili. "Tvoje snage moraju pobediti, Patera Kalde. Prestani trzati to lice kad te tako oslovljavam, mora{ se navi}i da si to. Tvoje snage, dakle, moraju pobediti, zato {to }e jedino pobeda doneti mir Vironu. Ka`i Lorisu i ostalima da mogu spasti svoje `ivote ako se odmah predaju. Lemur je mrtav, zna{ li to?"
	Svila proguta, pa klimnu glavom.
	"Sad kad Lemura nema, dovoljno je da nekoliko puta o{ine{ korba~em, i preostali Savetnici }e kaskati kuda god ti `eli{. Ali mora{ biti kalde, a narod mora videti da to jesi."
	"Mogu li ne{to re}i, Va{a svesnosti?"
	"Ne da bi mi kazao da ti, miropomazani augur, odbija{ da uradi{ ono {to ti ja, tvoj Prolokutor, nare|ujem. Nadam se da nema{ nameru da to ka`e{."
	"Vi ste, Va{a svesnosti, ve} mnogo godina Prolokutor. Mnogo pre mog ro|enja ste to postali. Pa ste i u vremenima poslednjeg Kaldea bili Prolokutor."
	Kvecal klimnu glavom. "Dobro sam ga poznavao. Nameravam da tebe poznajem jo{ bolje, Patera Kalde."
	"Bejah dete kad je on umro, Va{a svesnosti, dete koje je tek u~ilo da hoda. Sigurno su se tad doga|ale mnoge stvari o kojima ja ni do danas ne znam ni{ta. Ovo pominjem samo da bih naglasio da }u slede}e pitanje postaviti iz razloga neznanja. A ako Vi ne `elite odgovoriti, nema potrebe da se o toj temi i{ta vi{e ka`e."
	Kvecal klimnu glavom. "Kad bi ova na{a Mejtera postavljala pitanja, ili tvoj pomo}nik, recimo, ili ~ak moj koadjutor, ja bih mogao odbiti da odgovorim, ba{ kao {to ka`e{. Ne mogu, me|utim, ni zamisliti da na{ kalde postavi neko pitanje, a da moja du`nost ne bude da odgovorim potpuno i jasno. [ta te mu~i?"
	Svila provu~e prste kroz kosu. "Kad je kalde umro, Va{a svesnosti, da li ste se Vi usprotivili - da li se iko usprotivio - odluci Ajuntamienta da se izbori za slede}eg kaldea ne odr`e?"
	Kvecal klimnu glavom, kao da to ~ini sam za sebe, i prevu~e drhtavu {aku preko }elave glave: gest sli~an Svilinom, a ipak i veoma razli~it. "Kratak odgovor, ako bih nameravao da odgovorim samo kratko, bio bi: da. Bunili su se i drugi, razni. Ti zaslu`uje{ kudikamo vi{e od kratkog odgovora, me|utim. Ti zaslu`uje{ potpuno obja{njenje. A dotle, na oltaru le`i telo onog mladog ~oveka koji je imao sre}e, dopola izgorelo. Videh ga sa tvog prozora. Nagovestio si da nema{ sklonost da augurskim izgovorima prikriva{ neposlu{nost. Ho}e{ li, dakle, po}i za mnom na ulicu i pomo}i mi da u~inimo ono {to se tamo u~initi mo`e? Kad zavr{imo, da}u ti potpun odgovor."
	
	^u~e}i iza preostalog zida jedne prodavnice koju je po`ar uni{tio, Mejtera Nana je prou~avala lica svojih pot~injenih. Zoril je izgledao prestra{en, lice Kre~ne bilo je otupelo, a krupni mu{karac sa crnom bradom (nije se uspevala setiti njegovog imena, ako ga je ikad i znala) izgledao je odlu~an. "Dakle, da vidimo", re~e ona.
	Pa ovo je kao kad govori{ odeljenju |aka, pomisli ona. Nije nimalo druga~ije. Jo{ da su mi tabla i kreda.
	"Vesti su nam, dakle, stigle, i to lo{e vesti, ne}u to poricati. Ali, ne neo~ekivane. Bar za mene nisu neo~ekivane, a nadam se ni za ma koga od vas. Saterali smo gardiste u Alambreru, ljude ~iji je posao da teraju narod u tu istu Alambreru."
	Osmehnula se, nadaju}i se da }e oni ceniti tu ironiju. "Svako bi o~ekivao da }e, zbog toga, Ajuntamiento poslati svojim ljudima pomo}. Ja sam to svakako o~ekivala, mada sam se nadala da ne}e ba{ tako brzi biti. Me|utim, pomo} im sti`e, a meni se ~ini da mi sad imamo pred sobom tri mogu}nosti." Ona podi`e tri prsta. "Mo`emo nastaviti sa napadima na Alambreru, u nadi da je osvojimo pre nego {to ta kolona stigne." Jedan prst dole. "Mo`emo se povu}i." Jo{ jedan dole. "Ili mo`emo zasad ostaviti Alambreru u zate~enom stanju i napasti to poja~anje pre nego {to u|e u tvr|avu." I poslednji prst se savi nadole. "Zorile, {ta ti predla`e{?"
	"Ako se povu~emo, zna~i}e to da ne ispunjavamo ono {to je boginja rekla da moramo uraditi."
	Crnobradi prezrivo frknu.
	"Pa, ona je nama rekla da osvojimo Alambreru i da je sru{imo", podseti Mejtera Nana Zorila. "Poku{ali smo, ali nije uspelo. Odlu~iti se moramo, zapravo, treba li da nastavimo sa takvim poku{ajima sve dok nas njihovo poja~anje ne prekine. Ili, mo`da, da se neko vreme odmaramo, dok se ne osetimo ja~i, ali uz saznanje da }e tada i oni biti ja~i? Ili treba da se potrudimo da i ne budemo prekinuti. Kre~na?"
	Bila je to mr{ava `ena ~etrdesetih godina, sa kosom boje |umbira, verovatno obojenom, zaklju~i Mejtera Nana. "Ja bih rekla da mi ne smemo razmi{ljati samo o re~ima boginje. Da je ona naprosto htela pad Alambrere, mogla ju je sru{iti i sama. Ona ho}e da mi to postignemo."
	Mejtera Nana klimnu glavom. "Sasvim se sla`em s tim."
	"A mi smo smrtnici, dakle moramo to uraditi na na~in smrtnika." Kre~na proguta knedlu. "Ja nemam tako veliki broj ljudi za sobom. [tavi{e, ovo {to imam ve}inom su `ene."
	"Ni~eg lo{eg u tome nema", re~e joj Mejtera Nana. "@ena sam i ja. @ena je i boginja, ili je, bar, bi}e `enskog pola, sli~no nama. Znamo da je Pesova supruga i da je rodila sedmoro dece. A to {to nema{ mnogo sledbenica za sobom, nije bitno. Ja }u rado saslu{ati i nekog ko uop{te nema sledbenike, ako ima dobre, upotrebljive zamisli."
	"Poku{avala sam kazati..." Nalet vetra donese pra{inu i dim u njihov ratni savet; Kre~na po~e mahati jednom {akom, duga~kom i ravnom, ispred lica, kao lepezom. "...da moje sledbenice gotovo i da nemaju ~ime da se bore. Mnoge od njih imaju samo kuhinjske no`eve. Osmoro mojih imaju igli~are, bar koliko je meni poznato, a jedna radi u {tali i ima vile."
	Mejtera Nana potrudi se da to zapamti.
	"Dakle, htela sam re}i, moji imaju ose}anje da su izostavljeni iz ovog {to se doga|a. Obeshrabreni su, zna{?"
	Mejtera Nana je uveri da zna.
	"Pa, ako sad po|emo ku}ama, mislim da }e neki od mojih naprosto ostati kod ku}e. Ali ako umlatimo ove zelemba}e koji dolaze, moji }e se do~epati pi{tolja sa debelom municijom. Onda }e imati vi{e samouverenja i bolje }e gledati na nas, koji smo ovde."
	"Veoma dobra poenta."
	"Ovaj ovde, Bizon..."
	Mejtera Nana se ponovo potrudi da upamti: 'Bizon' je o~igledno bilo ime ~oveka sa crnom bradom. Ona odlu~i da koristi to ime kad god mo`e, sve dok ga sigurno ne zapamti.
	"...misli da se moji ne}e boriti. I ne}e, ne na na~in kako bi on to hteo. Ali, ako dobiju pi{tolje, moji }e pucati ceo dan, ako im ti naredi{, Mejtera. Ili ako im ka`e{ da odu na neko odre|eno mesto, a zelemba}i poku{aju da ih zaustave."
	"Ti si, Kre~na, za napad na kolonu?"
	Kre~na klimnu glavom.
	Bizon re~e: "Jest, ona je za, al da neko drugi napadne. I ja sam za, ali u borbu }u i}i ja, sa mojima."
	"U borbu izme|u nas samih - da se borimo jedni protiv drugih, je li, Bizone?" Mejtera Nana odmahnu glavom. "Ta vrsta borbe nam ne}e nikad vratiti Povelju; {tavi{e, potpuno sam sigurna da boginja nije tra`ila takvu borbu. Me|utim, smatra{ da treba napasti kolonu koja ide Alambreri kao poja~anje? Odli~no, to je i moje mi{ljenje! Nisam sigurna da znam {ta bi Zoril hteo, nisam ~ak sigurna ni da on sam to zna. Svejedno, imamo jasnu ve}inu. Na kom mestu bi ti predlo`io da ih napadnemo, Bizone?
	On je }utao i pipao bradu.
	"Znam", re~e ona, "napusti}e nas neki koji su ionako neodlu~ni. Ali mo`emo preduzeti odre|ene mere da to ne bude veliki broj, a osim toga, usput }e nam se mo`da pridru`iti i neki novi sledbenici. Zorile?"
	"Ne znam, Mejtera. Mislim da ti treba da odlu~i{."
	"I ja tako mislim, i odlu~i}u. Ali budalasto je donositi odluke, a prethodno ne saslu{ati savete, ako ima vremena za to. Mislim da bi trebalo da napadnemo kolonu upravo ovde, na domaku Alambrere."
	Bizon nagla{eno klimnu glavom.
	"Kao prvo, nemamo mnogo vremena za pripreme; ovakvim izborom, ima}emo ga najvi{e."
	Bizon re~e: "Narod ih ga|a kamenjem sa krovova. Glasnik nam je i to rekao, se}a{ se? Mo`da }e tako, usput, narod poubijati nekoliko zelemba}a za nas. Dajmo narodu priliku da to radi."
	Ona re~e: "Pa, mo`da }e, usput, neki od mla|ih gardista pre}i na na{u stranu. Treba i njima pru`iti priliku za to." Nadahnuta svojim uspomenama na igre u palestri, ona dodade: "Kad neko pre|e sa protivni~ke strane na na{u, to vredi dvostruko: mi postajemo ja~i za jednog, a oni postaju slabiji za jednog. Osim toga, kad kolona stigne, gardisti Alambrere mora}e da otvore ta velika vrata i puste kolonu unutra." Izrazi lica ostalih pokazivali su da se toga niko od njih nije setio, i Mejtera Nana zaklju~i: "Ne ka`em da }emo mo}i da prodremo unutra. Ali mogli bismo, mo`da. E, sad, kako }emo napasti?"
	"Od napred, i od pozadi, sa celokupnim ljudstvom koje mo`emo sakupiti", re~e Bizon potmulo.
	Kre~na re~e: "Treba to iznenada, Mejtera."
	"Razlog vi{e da napadnemo ovde. Kad stignu do Alambrere, misli}e da su do{li do odredi{ta. Mo`da }e se malo opustiti. Tad }e biti trenutak da stupimo u dejstvo."
	"^im se kapija otvori." Bizon sru~i pesnicu u dlan.
	"Da, i ja tako mislim. [ta je, Zorile?"
	"Ne bi trebalo ovo da govorim. Znam {ta }ete svi vi pomisliti, ali zelemba}i nas poubija{e sa zidova i sa visokih prozora. Gotovo sve {to smo izgubili, izgubili smo na taj na~in." ^ekao je da mu se neko usprotivi, ali niko ni{ta ne re~e.
	"S druge strane ulice, naspram tvr|ave, zgrade su jednako visoke kao tvr|ava sama, Mejtera, a jedna zgrada, samo malo dalje, ne{to je i vi{a. Mislim da treba tamo da rasporedimo strelce, da ga|aju gardiste na zidovima. Mogli bi se na krovove popeti i neki od mojih ljudi bez igli~ara, da bacaju kamenje, kao oni koje je glasnik pomenuo. Kamen koji preleti toliku daljinu udari}e jako, maltene kao metak. Ovi 'ba}i imaju oklope."
	Mejtera Nana klimnu glavom. "Dobro ka`e{. Nala`em ti da povede{ tu operaciju. Prikupi izvestan broj ljudi - ne samo tvojih; naro~ito uzimaj starije momke i devojke - da po~nu odmah sad da nose kamenje i cigle gore. Kakvi su po`ari bili, sigurno ima tog materijala u izobilju svuda.
	"Kre~na, tvoje `ene vi{e ne}e napadati, osim onih koje imaju igli~are ili pi{tolje sa debelom municijom. Treba nam neko da izvla~i na{e ranjenike iz borbe i brine se o njima. Neka se one samo brane, tim svojim no`evima i ~ime god drugim mogu, od svakog ko poku{a da im smeta. A ona `ena sa vilama? Idi dovedi je. @elim popri~ati s njom."
	Ona primeti jedno pogodno par~e odvaljenog gipsa. "Gledaj ovamo, Bizone." Uze gips i nacrta, na zidu pocrnelom od vatre, koji je bio iza nje, dve uporedne linije, znatno razmaknute. "Ovo je Ulica kaveza." Hitrinom ste~enom dugogodi{njom praksom, ona po~e skicirati Alambreru i naspramne zgrade.
	
	Kedrovine je preostalo jo{ dosta, a vatra na oltaru nije bila sasvim uga{ena. Svila nabaca nove koli~ine drveta na nju i prepusti da je vetar razbukta. Vrcale su varnice po Svetom oltaru i odletale u mlazevima niz Ulicu sunca.
	Kvecal se pozabavio Mo{usovim telom. Prikupio ga je i pristojno rasporedio pored mrtva~kog sanduka Mejtere Ru`e. Mejtera Mermer bila je oti{la u kenobu da donese ~ar{av, ali se jo{ nije vratila.
	"Bio je najopakiji ~ovek koga sam ikad upoznao." Svila nije nameravao ni{ta da ka`e glasno, ali su re~i, svejedno, izi{le. "Ipak, ne mogu da ne osetim sa`aljenje, prema njemu i prema svima nama tako|e, zato {to je oti{ao."
	Kvecal promrmlja: "To ti slu`i na ~ast, Patera Kalde." On obrisa se~ivo mantejonskog `rtvenog no`a koji je spasao iz pra{ine.
	Svila se mutno zapita kad ga je ispustio. Mejtera Ru`a se o tom no`u uvek brinula, prala ga je i o{trila posle svakog prino{enja `rtava, makar i najmanjeg; ali Mejtere Ru`e nema vi{e, mrtva je kao i Mo{us.
	Kad je urezao znak sabiranja u Resicin sko~ni zglob, dabome, i kleknuo da isisa otrov.
	Kad se Svila susreo sa Krvom u fejdan, Krv je rekao da je obe}ao nekome - nekoj `eni - da }e se u ovom mantejonu moliti za nju. Svila je sad, neo~ekivano, znao (bez ikakvog pojma o na~inu na koji je do tog znanja do{ao) da je ta '`ena' bio Mo{us. Da li se Mo{usov duh na neki na~in zadr`ava blizu Mo{usovog le{a, da li sad na neki na~in podsti~e njega, Svilu? [apatom koji je suvi{e tih da bi se mogao ~uti? Svila iscrta znak sabiranja, znaju}i da bi trebalo i da doda molitvu Telksiepeji, boginji magije i duhova, ali i nesposoban da to u~ini.
	Mo{us je kupio ovaj mantejon za Krva, Krvovim parama; ali je sigurno ose}ao, negde duboko u onom delu njegove li~nosti koji ni tolikim zlo~inima nije ubijen, da je ta kupovina bila pogre{na - da je njome uvredio bogove. Zato je zatra`io od Krva da se moli za njega, ili mo`da za obojicu, u mantejonu tako kupljenom; a Krv je obe}ao da }e to u~initi.
	Da li je odr`ao obe}anje?
	"Ako bi pomogao oko nogu, Patera Kalde?" re~e Kvecal, koji je stajao kod uzglavlja kov~ega Mejtere Ru`e.
	"Da, svakako, Va{a svesnosti. Mi ga mo`emo uneti."
	Kvecal odmahnu glavom. "Polo`i}emo ga na svetu loma~u, Patera Kalde. Kremiranje je dozvoljeno kad je, iz prakti~nih razloga, sahrana neizvodljiva. Ho}emo li...?"
	Svila podi`e uzno`ni kraj sanduka i na|e da je lak{i nego {to je o~ekivao. "Zar ne bi trebalo da se obratimo bogovima, Va{a svesnosti? Da budu dobri prema njoj?"
	"Ja sam to ve} uradio, Patera Kalde, dok si ti bio zadubljen u misli. Dakle: Di`emo {to vi{e mo`emo, zatim ga bacamo nasred loma~e, ali da nam ne ispadne usput. Je'n - dva - tri!"
	Svila u~ini kao {to mu je re~eno, a onda hitro izma~e plamenovima koji su se izdu`ivali. "Mo`da je trebalo da sa~ekamo Mejteru, Va{a svesnosti."
	Kvecal jo{ jednom odmahnu glavom. "Bolje je ovako, Patera Kalde. A tako|e bi bolje bilo, ali za tebe, da ne gleda{ pravo u vatru. Zna{ li, uzgred re~eno, za{to mrtva~ki sanduci imaju ba{ taj oblik? Gledaj u mene, Patera Kalde."
	"Da bi bilo mesta za ramena, Va{a svesnosti. Tako sam, bar, ja ~uo."
	Kvecal klimnu glavom. "To se svakome ka`e. A da li je za ramena ove tvoje sibile bila potrebna dodatna {irina? Gledaj u mene, rekoh."
	Tanko drvo, natopljeno vodorastvorljivom crnom bojom, ve} je dobijalo jednu druga~iju, ~estitu crnu boju: ugljenisalo se na mestima koja su plamenovi lizali i po~elo da uzvra}a sopstvenim, novim plamenovima. "Ne", re~e Svila, i opet odluta pogledom. (^udna pomisao: ovaj pogureni star~i} zaista je prolokutor.) "Ne, Va{a svesnosti. Nije potrebna za ve}inu `ena, pa ni za mnoge mu{karce."
	Smrad goru}eg mesa.
	"Prave se u tom obliku da bismo mi, `ivi, znali na kom kraju je glava, kad je poklopac sanduka spu{ten. Ponekad se sanduci postavljaju uspravno, zna{. Patera!"
	Svilin uko~eni pogled jo{ jednom je odlutao do ognja. On se sad okrete i pokri o~i rukama.
	"Po{tedao bih te ja toga da sam mogao", re~e mu Kvecal, a Mejtera Mermer, koja je stigla sa ~ar{avom, upita: "^ega, Va{a svesnosti?"
	"Da ne gledam lice Mejtere Ru`e plamenovima pro`dirano", re~e joj Svila. Protrlja o~i, nadaju}i se da }e ona pomisliti da ih je i ranije trljao, da mu dim smeta.
	Ona mu pru`i jedan kraj ~ar{ava. "Izvinjavam se {to sam se toliko dugo zadr`ala, Patera. Vi-videla sam svoj odraz, slu~ajno. Posle sam tra`ila ogledalo Mejtere Nane. Imam neku ogrebotinu na obrazu."
	Svila uze ~ar{av za dva ugla, prstima vla`nim od suza; vetar je poku{avao da mu otme ~ar{av, ali on ga je dr`ao ~vrsto. "Ima{, ima{, Mejtera. Kako ti se to desilo?"
	"Pojma nemam!"
	Na njegovo iznena|enje, Kvecal sa lako}om podi`e Mo{usovo polusagorelo telo. Taj po{tovanja dostojni star~i} bio je, o~ito, ja~i nego {to je izgledao. "Ra{irite ~ar{av po zemlji i dr`ite ga da ostane ravan", re~e im on. "Polo`i}emo ga na ~ar{av i umotati sleva i zdesna."
	Jo{ trenutak... i Mo{us, tako|e, po~iva me|u plamenovima.
	"Na{a je du`nost da pazimo na vatru dok oboje ne sagore. Ali ne moramo da posmatramo, a ja preporu~ujem da to i ne ~inimo." Kvecal stade izme|u Svile i oltara. "Hajde da se molimo svako za sebe, za pokoj njihovih du{a."
	Svila sklopi o~i, sagnu glavu i obrati se Izvana{u, bez mnogo uverenja da ga taj, od svih najslabije poznat, bog zaista ~uje, ili da mari, ili da uop{te postoji.
	"Pa ipak, ovo znam." (Njegove usne su se pokretale, iako sa njih nije polazio nikakav zvuk.) "Jedini si bog za mene. Bolje mi je da tebi dam sve svoje obo`avanje, pa i ako ne postoji{, nego da obo`avam Ehidnu, ili ~ak Kipris, ~ija sam lica video. Zato molim da bude{ milosrdan prema ovo dvoje na{ih mrtvih. Seti se da je trebalo da ih ja, kome si jednom izuzuetno ukazao ~ast, uzorno volim njih oboje, ali da to nisam mogao; i da, zato, nisam uspeo dati onaj podsticaj koji ih je mogao dovesti do tebe pre nego {to ih je Hieraks dograbio. Moja je, dakle, krivica za svako zlo koje su oni mo`da po~inili u vremenu kad su mene poznavali. Prihvatam je i molim se da im oprosti{, njima koji gore, ali i meni, meni ~ija loma~a jo{ nije zapaljena. Izvana{u skroviti, nemoj se na nas ljutiti, iako te nikad nismo dovoljno po{tovali. Sve {to je izba~eno, odba~eno i prezreno, tvoje je. Zar ovog mu{karca i ovu `enu, koje ja zanemarivah, treba i ti da zanemari{? Priseti se ubogosti `ivota na{ih i njihove smrti. Zar mi nikad ne treba mir da na|emo? Pretra`ivao sam svoju savest, Izvana{u, da otkrijem ~ime sam izazvao da ti bude{ mnome nezadovoljan. Ovo na|oh: izbegavao sam Mejteru Ru`u koliko god sam mogao, iako je ona mogla biti moja baka koju nikad nisam upoznao; a Mo{usa sam mrzeo, a i pla{io ga se, iako mi on nije ni najmanju nepravdu u~inio. Oboje su tvoji bili, Izvana{u; to sada uvi|am; trebalo je, tebe radi, da volim oboje. Odri~em se gordosti svoje; po{tova}u uspomene na njih. Kunem se da ho}u. @ivot }u tebi posvetiti, Izvana{u, ako oprosti{ ovom ~oveku i ovoj `eni koje danas spalismo."
	Otvori o~i i vide da je Kvecal ve} zavr{io molitvu, ako se uop{te i molio. Uskoro i Mejtera Mermer podi`e glavu, a on zapita: "Da li bi mi mogla Va{a svesnost, koja o bogovima zna vi{e nego iko u Svitku, dati uputstva o Izvana{u? On me je prosvetlio, kao {to Va{em koadjutoru rekoh, ali bih, ipak, bio zahvalan ako biste mi mogli re}i jo{ o njemu."
	"Ne mogu ja dati nikakva obave{tenja, Patera Kalde, ni o tom, ni o ma kom drugom bogu. Ono malo {to sam, u toku mog dugog `ivota, saznao o bogovima, nastojao sam da zaboravim. Video si Ehidnu. Posle toga, mo`e{ li me pitati za{to?"
	"Ne, Va{a svesnosti." Svila nervozno pogleda Mejteru Mermer.
	"Ja je nisam videla, Va{a svesnosti. Ali sam videla Svete prelive, i ~ula njen glas, i osetila divnu sre}u zbog toga. Pamtim da je pozivala sve nas na ~istotu i da je potvrdila Scilin patronat nad na{im gradom, ni{ta vi{e. Mo`ete li mi re}i {ta je jo{ rekla?"
	"Rekla je tvojoj sestri da sru{i Ajuntamiento. Neka ti to bude dovoljno za sad, Mejtera."
	"Mejtera Nana? Ali, poginu}e!"
	Kvecalova ple}a se uzdigo{e i spusti{e. "Mislim da mo`emo pouzdano ra~unati da }e tako biti, Mejtera. Pre nego {ro se Kipris u scildan ispoljila ovde, Prozori na{eg grada bili su decenijama prazni. Ne mogu tvrditi da je moja zasluga to {to su bili prazni; nisam ja to postigao. Ali trudio sam se, svim silama sam se trudio da spre~im teofanije. Kao prvo, zabranio sam prino{enje ljudskih `rtava i postigao sam da se to i zakonom zabrani. Priznajem da se tim dostignu}em ponosim."
	Okrete se Svili. "Patera Kalde, `eleo si znati da li sam se usprotivio kad je Ajuntamiento propustio da zaka`e izbore za novog kaldea. Imao si pravo da to pita{, vi{e prava nego {to si i sam znao. Da je novi kalde izabran ~im je stari umro, ne bismo imali ovu Ehidninu posetu danas."
	"Ako je Va{oj svesnosti..."
	"Ne, ja ba{ `elim da ti ispri~am. Postoje mnoge stvari koje ti, kao Kalde, mora{ znati; ovo je jedna od tih. Ali situacija nije bila tako jednostavna kao {to mo`da misli{. Koliko zna{ o Povelji?"
	"Gotovo ni{ta, Va{a svesnosti. Prou~avali smo je kad sam bio de~ak. Naime, nastavnik nam je pro~itao Povelju, a onda odgovarao na na{a pitanja. Mislim da mi je tad bilo deset godina."
	Mejtera Mermer re~e: "Sad se od nas o~ekuje da je u nastavi ne pominjemo. Jo{ pre nekoliko godina Povelja je izostavljena iz svih nastavnih programa."
	"Po mom nare|enju", re~e Kvecal, "kad je i samo pominjanje Povelje postalo opasno. Mi, me|utim, u Palati imamo primerke Povelje. Pro~itao sam je mnogo puta. U njoj ne pi{e, Patera Kalde, to {to ti, izgleda, misli{ da pi{e, naime da se po smrti jednog kaldea moraju dr`ati izbori za novog. Ono {to u njoj stvarno stoji jeste da kalde treba do`ivotno da ostane na du`nosti, da ima pravo da izabere sebi naslednika, ali, ako to ne u~ini, da se moraju odr`ati izbori za naslednika. Vidi{ u ~emu je te{ko}a?"
	Svila nelagodno pogleda uz i niz ulicu, da se uveri da nema u blizini nikog ko bi ih mogao slu{ati. "Bojim se da ne vidim, Va{a svesnosti. Meni to zvu~i jednostavno i jasno."
	"Nigde ne pi{e da kalde mora saop{titi koga je odabrao. Ima pravo, ako `eli, da zadr`i to u tajnosti. Razlozi za to su tako o~igledni da ja oklevam da ih obja{njavam."
	Svila klimnu glavom. "Jasno mi je da bi se obojica na{la u nezgodnom polo`aju."
	"I vrlo opasnom, Patera Kalde. Pristalice naslednika mogli bi ubiti kaldea, a oni koji su se nadali da zauzmu to mesto bili bi u iku{enju da ubiju naslednika. Kad je pro~itan testament poslednjeg kaldea, na|eno je da u njemu postoji odrednica o nasledniku. Pamtim doslovce te re~ei: 'Sin }e me moj naslediti, iako nije sin mog tela.' Kako bi ti to shvatio?"
	Svila se pogladi po obrazu. "U testamentu nije dato ime tog sina?"
	"Nije. Naveo sam ti celu tu klauzulu. Taj kalde se nikad nije `enio, {to je trebalo i ranije da ti ka`em. I, koliko je poznato, nije imao nikakve sinove."
	Mejtera Mermer se odva`i da ka`e: "Ja ni{ta o tome nisam znala, Va{a svesnosti. Zar im se nije taj sin javio?"
	"Nije, koliko je meni poznato. Mogu}e je da se javio, ali da su ga tajno ubili Lemur ili neko drugi od Savetnika, ali ja u to ne verujem." Kvecal odabra jednu duga~ku, a tanku kedrovu cepanicu i po~e d`arati vatru, koja se sti{avala. "Da su oni to uradili, ja bih ve} saznao, do sada, a verovatno i mnogo ranije. Nikakvih javnih saop{tenja nije bilo, zna{. Da je bilo, pretendenti bi se po~eli javljati i nametati, pa bi bilo nevolja bez kraja. Ajuntamiento je tragao u tajnosti. Iskren da budem, ne verujem da bi taj de~ak ostao `iv, da je prona|en."
	Svila, oklevaju}i, klimnu glavom.
	"Da je to bio kaldeov prirodni sin, mogao je biti prona|en pomo}u medicinskih testova. Ovako se jedino mogao tra`iti neki trag. Ispitivani su monitori u svim staklima koja su mogla biti na|ena. Stari dokumenti su ~itani i ponovo ~itani, a kaldeovi ro|aci i dru`benici su saslu{avani, ali je sve to ostalo bez ishoda. Trebalo je, dakle, raspisati izbore, {to sam ja vi{e puta i predlagao, jer sam se pla{io da }emo do`iveti Scilinu teofaniju ako se ne{to ne uradi. Ali izbori bi, pod tim okolnostima, bili nezakoniti, {to sam i sam morao priznati. Kalde jeste odredio ko }e mu biti naslednik. Ali, naprosto, nisu uspeli da prona|u tog ~oveka."
	"Onda ni ja ne}u imati pravo na tu funkciju, ako me prinude da je preuzmem."
	"Nije tako. Pre svega, to su doga|aji od pre jednog pokolenja. Svi su izgledi da je njegov usvojeni sin mrtav, ako je ikad i postojao. Kao drugo, Povelju su pisali bogovi sami. To je dokument koji izra`ava njihovu volju po pitanju na{eg oblika vladavine, ni{ta vi{e. Jasno je da su nezadovoljni sada{njim stanjem stvari, a ti si jedina mogu}nost, {to ti je Mejtera i rekla."
	Kvecal pru`i `rtveni no` Mejteri Mermer. "Mislim da nas dvojica sada mo`emo po}i, Mejtera. Ti mora{ ostati. Pazi na vatru dok ne dogori. A kad dogori, prenesi pepeo u tvoj mantejon i oslobodi ga se na uobi~ajeni na~in. Mo`da }e{ u pepelu primetiti kosti ili zube. Nemoj ih dodirivati, niti postupati prema njima na na~in u ma ~emu druga~iji nego ostali pepeo."
	Mejtera Mermer se nakloni.
	"O~isti oltar na uobi~ajeni na~in. Ako na|e{ ljude koji bi ti pomogli, prenesi ga natrag u mantejon. Tvoj Sveti prozor tako|e."
	Ona se opet nakloni. "Patera mi je ve} dao uputstva da tako postupim, Va{a svesnosti."
	"Fino. Ti si dobra i razumna `ena, Mejtera, kao {to rekoh. Drago mi je bilo da vidim da si opet stavila svoju kapu na glavu, ~im si se vratila u kenobu. Ima{ moje dopu{tenje da ulazi{ i u mu{ku stambenu zgradu. Tamo se nalazi jedna stara `ena. Mislim da }e{ na}i da se ona sad ose}a dovoljno dobro da ide ku}i. U jednom od kreveta na spratu nalazi se i jedan mali de~ak. Mo`e{ ga ostaviti tamo, ili ga preneti kod tebe, u kenobu, ako }e to biti pogodnije za dalju negu. Pazi da se on ne napre`e mnogo i da pije mnogo vode. Navedi ga da jede, ako mo`e. Mogla bi skuvati deo ovog mesa za njega."
	Kvecal se okrete Svili. "Ja bih da ga opet pogledam, Patera, dok je Mejtera zauzeta oko vatre. Tako|e }u pozajmiti jednu mantiju koju sam video gore; pretpostavljam da je to rezervna mantija tvog akolita. ^inilo se da je prekratka za tebe, ali meni bi trebalo da je prikladne veli~ine, a kad se susretnemo sa pobunjenicima... mo`da bi trebalo da ih nazivamo slugama Kraljice Svitka, ili tako nekako. Dakle, kad ih sretnemo, pomo}i }e ako oni budu znali ne samo ko si ti, nego i ko sam ja."
	Svila re~e: "Uveren sam da bi Patera Gulo `eleo da Vi uzmete sve {to Vam iole mo`e pomo}i, Va{a svesnosti."
	Dok je Kvecal teturavim kora~i}ima odlazio unutra, Mejtera Mermer upita: "Ho}e{ li pomo}i Mejteri Nani, Patera? Bi}ete u stra{noj opasnosti, oboje. Moli}u se za vas."
	"Ja se mnogo vi{e brinem {ta }e biti s tobom, nego sa mnom", re~e joj Svila. "Vi{e, ~ak, nego {to se brinem za nju - ona je svakako pod Ehidninom za{titom, bez obzira na ono {to je Njegova svesnost rekao."
	Mejtera Mermer podi`e glavu i osmehnu se samo malo, bolno. "Mani ti brigu za mene. Ova Mejtera Mermer se dobro brine o meni, ej." Neo~ekivano, ona ovla{ prisloni svoje tople metalne usne na njegov obraz. "Ako se desi da vidi{ mog de~ka Krvavog, reci mu da ne treba, ni on, da se brine. Bi}e meni odli~no."
	"Svakako ho}u, Mejtera." Svila po`uri da uzmekne jedan korak. "S bogovima ostaj, Mejtera Ru`o. [to se ti~e onih paradajza - izvini, izvini, zaista mi je `ao zbog svega toga. Nadam se da si mi oprostila."
	"Ona je preminula ju~e, Patera. Zar ti nisam rekla?"
	"Da", promumla Svila. "Da, naravno."
	Njorka je le`ao na podu tunela. Umoran - umoran i slab i vrtoglav, priznade on sebi. Kad je poslednji put spavao? To je bilo na dnevnoj strani, i to u molpindan, posle rastanka sa Sifonkom i Paterom, a pre odlaska na jezero; ali pri`murio je malo i na brodu - kakav je ono pse}i `ivot bio - neposredno pre one oluje{tine. I ona, i onaj kasapin bili su isto premoreni, ~ak umorniji od njega, iako ih niko nije udario po glavi. Pomagali su u oluji, a Keder mrtav. Urus nije tu ni{ta imao, mada bi ga ucepo da je imo priliku. Njemu se privide kako Urus stoji iznad njega sa mo~ugom nalik na onu koju je ve} video, pa se pridi`e u sede}i polo`aj i po~e zverati levo, desno, oko sebe.
	Urus i vojnik su razgovarali tiho. Vojnik doviknu. "Pazim ja. Spavaj jo{, bor~e."
	Njorka opet le`e, iako nijedan vojnik ne mo`e biti prijatelj nekome kao {to je on, iako bi radije imao poverenja u Urusa, iako nema ni onolicno poverenja u Urusa.
	Koji je danas dan? Teldan. Fejdan, najverovatnije. E, crna Fejo, da je hrane! Da je le~enja! Sumorno, jer jesti, zna~i ubiti ne{to za jelo, ne vredi da glumimo da to nije tako. Ne{to kao kad je Gelada ubio Kedera sa onom lo{om rukom i u`etom oko vrata. Zato treba ponekad oti}i u mantejon. @rtvovanje ti je pokazalo, pokazalo je sivog ovna kako umire, a njegovu krv sipaju u vatru, dok sirotinja zahvaljivala Feji ili ve} kom bo`anstvu za 'ovu dobru hranu'. Sumorno je to, jer vi{e ima da se trpi kad se le~i{, nego da naprosto umre{; doktor te se~e da ozdravi{, name{ta kost - i-jaoooj kako to boli. Keder je rekao da je njemu jedna kost u glavi polomljena, naprsla ili tako ne{to, pa {ta, on je ionako blesav; al ne, istina je, verovatno, jer povremeno ga takva vrtoglavica zavrne, vid mu se pomuti, ~ak ne vidi stvari koje su mu ta~no ispred nosa. Belog ovna, Fejo, ako se iz ovog izvu~em.
	Trebo bude crni ovan. On jes obe}o Tarterosu crnog, al na pijaci bio samo jedan, koji je ko{to vi{e nego {to on imo, zato uzo sivog. To je bilo pre onoga pro{li put, pre nego {to im je Kipris obe}ala da }e sve biti {e}erlema, pre prstena za Sifonku, pre one nanogvice za Pateru. Mo`da su zato i po~ele njegove nevolje, zato {to je doveo ovna pogre{ne boje. Pa {ta, zna se da mnogi od tih crnih u stvari su obojeni u crno...
	
	Uz drvo pa na krov, onda u|e{ kroz tavansko prozor~e, al, jeote, al mu se vrti u glavi, vrti, a drvo neko visoko do samog zastora sun~evog, trlja se najvi{im granama o zastor, zeznuti zastor, mrtvim li{}em koje {u{ti, {u{ti, a krov je vi{i od toga, Urus zvi`di, zvi`di sa ugla, jer zelemba}i, evo ih, bre, ispod samog zeznutog drveta su ve} maltene, ej, bre, ej.
	On stoji na jednoj popre~noj grani, hoda du` nje i gleda kako krov otplovljava u daljine zajedno sa svim crnim {iljastim krovovima Limne dok dedina stara nava pljuska svojim putem preko jezera Scila stegla krmu, Re`e}a Scila gore u Sifonkimoj glavi, ni{ta mesta ne zauzima al sve konce vu~e, trza je ko uzdama, pa podbode petama u slabine, mamuz! Mamuzna Scila petao koji bocka Sifonku svojim no`nim mamuzama da kaska napred. Kora~i}, drugi, al d`abe, krov sve dalji, dalji nego ikad, i vi{i nego vrh zeznutog drvud`a a noga mu se o-kliz! Na mesto gde je Geladina krv okvasila klizavu srebrnastu koru, i paaaad.
	
	Probudio se s trzajem, sav uzdrhtao. Ne{to toplo le`i pored njega, blizaka al ne ba{ naslonjeno. On se prevaljuje na tu stranu i podvija noge tako da natisnu ispod njenih velikih toplih butina, a prsima se nasloni na {irinu njenih le|a, prebaci, dabome, i jednu ruku preko nje da je kao zagreje malo, al, heh, malo i poduhvati jednu sisu. "Kiprise mi, volim te, Sifonka. Suvi{e mi je muka u glavi ba{ sad da se maznemo, al, vo-lim-te. Ne}e mi trebati vi{e ni{ta `ensko, pored tebe."
	Nije ni{ta odgovorila, ali disanje joj se mal~ice promenilo, po tome on zna da nije usnula, mada bi `elela da on veruje da jeste. To je njemu ba{ la}ano, ho}e `enska da osmotri stvar, pa neka, ne bi on ni hteo `ensku koja prvo ne razmisli, jer te {to ne razmi{ljaju, posle ti nabiju, htele-ne htele, da si ne{to kriv. Onda je blizu robija.
	Samo, on je ve} osmotrio stvar, osmotrio koliko god treba, dok se okretao ka njoj. I sad spava pored nje, sto posto zadovoljan.
	
	"[okirao sam te, Patera Kalde. Znam da jesam. Videlo se to na tvom licu. Moje o~i nisu ono {to su nekad bile, bojim se. Nisam vi{e sposoban da majstorski ~itam izraze lica. Ali tvoj izraz sam pro~itao."
	"Donekle {okiran, Va{a svesnosti." Pe{a~ili su, zajedno, Ulicom sunca, sasvim pustom: dva augura, jedan visok i mlad, drugi poguren i star, Svila prave}i po jedan korak za svaka Kvecalova dva sakata i nesigurna kora~i}a.
	"Od kako si izi{ao iz na{e shole, Patera Kalde, i doselio se u ovaj kvart grada, ti si se neprestano molio da neko od bogova navrati u tvoj Prozor, a? Ma siguran sam ja da jesi. Svi se vi, ili gotovo svi, tako molite. Koga si se nadao da vidi{? Pesa ili Scilu?"
	"Uglavnom Scilu, Va{a svesnosti. Iskreno govore}i, tada jedva da sam i razmi{ljao o manjim bogovima. Mislim, o onima izvan Devetoro - jer nijedno bo`anstvo nije stvarno 'manje', pretpostavljam. ^inilo se da je Scila najverovatnija. Samo scildanima smo imali `rtvu, to je jedna ~injenica; drugo, ona je, ipak, pokroviteljka grada."
	"A kad bi se pojavila, ona bi ti rekla {ta da radi{, a to bi bilo ba{ ono {to i ina~e `eli{ da radi{." Kvecal di`e ka Svili `mirkavi pogled i bezubi osmeh, {to je Svili samo smetalo. "Ujedno bi i napunila tvoju kanticu za pare, a? Pa bi ti mogao dovesti u red te olupane, stare zgradice i kupiti knjige za palestru, i rasko{no prinositi `rtve svaki dan."
	Svila, protiv volje, klimnu glavom.
	"Razumem. O, razumem. To ti je savr{eno normalno, Patera Kalde. ^ak pohvalno. Ali {ta }u ja? [ta da `elim ja, s obzirom na to da ne `elim nikakve bo`je pojave, nikad? To nije mnogo pohvalno, a? Nije, dabome da nije, i to te sad mu~i."
	Svila odmahnu glavom. "Nije moje da ocenjujem Va{e re~i ili postupke, Va{a svesnosti."
	"Ipak, ocenjiva}e{." Kvecal za}uta, zapilji se niz Ulicu fenjera; ~inilo se i da oslu{kuje. "Ocenjiva}e{ ti mene, Patera Kalde. Ne mo`e{ to izbe}i. Zato ti moram re}i. A posle toga }emo pri~ati o ne~emu za {ta verovatno misli{ da si izu~io jo{ kao beba. Pesov plan je to. Posle toga, mo`e{ se pridru`iti Mejteri... kako se ono zva{e."
	"Nana, Va{a svesnosti."
	"Mo`e{ joj se pritru`iti, pomo}i joj da zbaci, u Ehidnino ime, Ajuntamiento, a ja }u oti}i da ti nabavljam jo{ ljudi za taj poduhvat, a i bolje naoru`anje, jakako. Dakle, da po~nem..."
	"Va{a svesnosti?" Svila pro|e nervoznim prstima kroz svoju kosu sli~nu plastu sena; nije se mogao vi{e suzdr`avati. "Va{a svesnosti, da li ste znali da je Veliki Pes mrtav? Da li ste to znali i ranije, pre nego {to nam je ona danas to saop{tila?"
	"Dabome da sam znao. Eto mo`emo od toga po~eti, Patera, ako te to mu~i. Da li bi ti govorio o tome sa ambiona u Velikom mantejonu, da si bio na mom mestu? Napisao saop{tenje za javnost? Obavio svetkovine `aljenja za njim, i tako dalje?"
	"Da", re~e Svila ~vrsto. "Da, to bih uradio."
	"A-ha. A {ta misli{ da ga je ubilo, Patera Kalde? Ti si pametan momak. Vredno si u~io u sholi, znam. Izve{taji tvojih u~itelja veoma su povoljni. Kako je mogao Otac bogova da - umre?"
	Svila je ~uo, vrlo slabo, pucnjavu pi{tolja sa debelom municijom, a zatim jedan dugotrajni, povezani urlik koji je, maltene, mogao biti razleganje groma.
	"To se ru{i neka zgrada", re~e mu Kvecal. "Ne brini se ti sad oko toga. Odgovori na moje pitanje."
	"Za mene je tako ne{to nepojamno, Va{a svesnosti. Bogovi su besmrtni i nepodlo`ni starenju. Zapravo ih ta njihova besmrtnost, vi{e nego i{ta drugo, ~ini bogovima."
	"Visoka temperatura", re~e Kvecal. "Me|u nama, smrtnicima, svakog dana poneko umre od groznice i visoke telesne temperature. Mo`da je navukao neku takvu bole{tinu?"
	"Bogovi su duhovna bi}a, Va{a svesnosti. Spiobredna. Nisu podlo`ni zaraznim bolestima."
	"Ritnuo ga konj u glavu. Zar ne smatra{ da je moglo tako biti?"
	Svila ne odgovori.
	"To se ja tebi podsmevam, Patera Kalde, naravno. Ali ne iz obesti. Moje pitanje je savr{eno ozbiljno. Ehidna ti je rekla da je Pes mrtav, a ti, ti ne mo`e{ da joj ne poveruje{. Ja tu ~injenicu znam ve} trideset godina, zapravo saznao sam ubrzo posle njegove smrti. Kako je umro? Kako je mogao umreti?"
	Svila jo{ jednom pro~e{lja prstima svoju neurednu `utu kosu.
	"Kad su me postavili za prolokutora, Patera Kalde, imali smo u Palati jednu vazu koja je proizvedena u svitku Kratkog sunca, divnu. Rekli su mi da je pet stotina godina stara. To je prakti~no nezamisliva starost. Sla`e{ se?"
	"I predmet prakti~no neprocenjive vrednosti, rekao bih, Va{a svesnosti."
	"Lemur je hteo da me zastra{i, da poka`e koliko bezobziran ume da bude. Ja sam to ve} znao, ali on nije znao da ja znam. Mislim da je mislio da, kad saznam kakav je on, nikada vi{e ne}u imati smelosti da mu se usprotivim. Podigao je tu vazu sa postolja i razlupao je pred mojim nogama."
	Svila se uko~eno zagleda dole u Kvecala. "Da li - da li vi to ozbiljno, Va{a svesnosti? Zaista je uradio to?"
	"Jeste, uradio je. E, sad, vidi. Ta vaza bila je besmrtna. Nije starila. Nije bila podlo`na bolestima. Ali mogla je biti uni{tena, {to se i desilo. Pes, isto tako. Nije mogao ostariti, niti se razboleti. Ali je mogao biti uni{ten, i uni{tili su ga. Ubili su ga ~lanovi njegove porodice. Mnogi ljudi tako zavr{e, Patera Kalde. Kad bude{ imao polovinu mojih godina, zna}e{ da je to tako. Sad je i jedan bog tako skon~ao."
	"Ali, Va{a svesnosti..."
	"Viron je izolovan, Patera Kalde. Svaki je grad - za sebe. Pes nam je dao lebdelice i `ivotinje. Ali ne velike ma{ine koje bi mogle prenositi te{ke terete. Smatrao je da }e ovako biti najbolje za nas, a ja se usu|ujem re}i da je bio u pravu. Ali Ajuntamiento nije izolovan. Nije ni kalde bio, dok smo ga imali. Jesi li mislio da je on bio odse~en od ostalog svitka?"
	Svila re~e: "Poznato mi je da imamo diplomate, Va{a svesnosti, i da postoje putuju}i trgovci, i tako dalje - pa brodovi na rekama, uhode ~ak."
	"Tako je. Kao Prolokutor, ja nisam ni{ta vi{e izolovan nego {to je on bio. ^ak sam i manje, ali, ne}u se truditi da to dokazujem. U vezi sam sa religijskim vo|ama u Urbsu, Fitilju i drugim gradovima, a to su gradovi gde su se njegova deca hvalila da su ubila Pesa."
	"To je uradilo njih Sedmoro, Va{a svesnosti? Nije Ehidna? Da li je Scila bila ume{ana?"
	Kvecal je u d`epu Guloove mantije prona{ao brojanice; sad po~e propu{tati jednu po jednu perlu kroz prste. "Ehidna je bila u sredi{tu. Video si je, mo`e{ li sumnjati? Scila, Molpa i Hieraks, sau~esnici. To su, u raznim prilikama, sami rekli."
	"Ali nisu bili ume{ani Tartaros, Telksiepeja, Feja ili Sfiksa, Va{a svesnosti?" Svila oseti neracionalni napliv nade.
	"Ne znam za Tartarosa i mla|a bo`anstva, Patera Kalde. Ali vidi{ li za{to nisam objavio taj doga|aj? Nastala bi panika. I nasta}e, ako se stvar ra{~uje. Udru`enje sve{tenika bi}e uni{teno, temelj morala }e nestati. Zamisli Viron bez ta dva. A {to se ti~e javnog `aljenja za umrlim, {ta misli{ kako bi na to reagovali oni koji su ga ubili?"
	"Mi..." Ne{to se ste`e u Svilinom grlu. "Mi, Va{a svesnosti, Vi i ja. Resica i Mejtera Mermer, i svi ostali. Svi smo... svi smo bili... njegova deca, tako|e. To zna~i, on je ovaj svitak sagradio za nas. Vladao je o~inski nad nama i..."
	"[ta je sad, Patera Kalde?"
	"Upravo sam se setio ne~ega, Va{a svesnosti. Kipris - svakako znate da se u scildan dogodila Kiprisina teofanija u na{em mantejonu."
	"Pa, dobio sam jedno desetak izve{taja o tome. To je bila glavna tema razgovora u celom gradu."
	"Rekla je da je neko goni, lovi, a ja to nisam shvatio. Sad mi se ~ini da, mo`da, shvatam."
	Kvecal klimnu glavom. "Pretpostavio bih da jeste u toku lov na nju. ^udo je, me|utim, da oni ve} trideset godina ne uspevaju da je sateraju u ugao. Ona ne mo`e imati ni desetinu one snage kojom je Pes raspolagao. Ali ne mo`e biti lako ubiti ~ak ni sporednu boginju ako ona zna da to poku{avate. Nije to kao ubistvo oca i mu`a koji ima poverenje u tebe. Sad vidi{ za{to sam nastojao da spre~im teofanije, zar ne, Patera? Ako ne vidi{, nikad ne}u mo}i da ti objasnim."
	"Vidim, Va{a svesnosti. Naravno. To je... grozno. Neizrecivo odvratno. Ali u pravu ste. U pravu ste."
	"Drago mi je {to to uvi|a{. Jasno ti je za{to nastavljamo sa nu|enjem `rtava Pesu? Moramo. Nastojao sam da ga svedem na ne{to skromniji status. Da izgleda ne{to udaljeniji nego pre. Nagla{avao sam Scilu, na njegovu {tetu, ali ti si bio suvi{e mlad da to primeti{. Stariji ljudi se `ale, ponekad."
	Svila ne re~e ni{ta, ali po~e, u hodu, trljati obraz.
	"Ima{ pitanja, Patera Kalde. Ili }e{ ih imati kad sve ovo svari{. Nemoj se pla{iti da bi me mogao uvrediti. Na raspolaganju sam ti kad god za`eli{ da mi postavlja{ pitanja."
	"Imam dva", re~e mu Svila. "Oklevam da postavim prvo, koje je na rubu svetogr|a."
	"Mnoga nu`na pitanja su na tom rubu." Kvecal nagnu glavu na jednu stranu. "Ovo koje }u ja postaviti ne spada me|u njih: ~uje{ li ti konje?"
	"Konje, Va{a svesnosti? Ne."
	"Mora biti da mi se pri~injava. Koja su tvoja dva pitanja?"
	Svila je nekoliko slede}ih sekundi hodao }utke, da pribere misli. Onda re~e: "Moja prvobitna dva pretvori{e se u tri, Va{a svesnosti. Prvo, ono za koje se izvinjavam unapred, glasi: zar nije istina da nas Ehidna i Sedmoro vole jednako kao {to nas je Pes voleo? Ja sam oduvek imao ose}anje, odnekud, da je Pes voleo njih, a oni nas; ako je to tako, da li }e njegova smrt, mada je sama po sebi stra{na, zna~iti ikakvu veliku promenu za nas?"
	"Ima{ pticu ku}nog ljubimca, Patera Kalde. Nikad je nisam video, ali su mi rekli."
	"Imao sam jednog legnja, Va{a svesnosti. No}nog vrana. Izgubih ga, bojim se, mada je mogu}e da je on sad kod jednog mog prijatelja. Nadam se da }e mi se vratiti, jednog dana."
	"Trebalo je da ga dr`i{ u kavezu, Patera Kalde. Onda bi ga i sad imao."
	"Voleo sam ga previ{e za tako ne{to, Va{a svesnosti."
	Kvecalova mala glava zaklima na duga~kom vratu. "E, upravo tako. Ima ljudi koji toliko vole ptice, da ih puste na slobodu. Ima i drugih koji ih vole toliko, da ih dr`e u kavezu. Pesova ljubav prema nama bila je od one prve vrste. Ljubav Ehidne i Sedmoro je od ove druge vrste. A htede li ti pitati za{to su ga ubili? Je li to jedno od tvojih pitanja?"
	Svila klimnu glavom. "Drugo, Va{a svesnosti."
	"Odgovorio sam na njega. Koje je tre}e?"
	"Nagovestili ste da `elite razgovarati sa mnom o Pesovom planu, Va{a svesnosti. Ako je Pes mrtav, ~emu razgovori o njegovom planu?"
	Tutnjava kopita, ali vrlo tiha, daleko iza njih.
	"Planovi jednog boga ne umiru sa njim, Patera Kalde. On jeste mrtav, kao {to nam re~e Ehidna Zmijska. Mi nismo. Trebalo je da mi sprovedemo njegov plan u `ivot. Rekao si da je 'o~inski' vladao nad nama. Jesu li o~evi planovi korisni za njega? Ili za njegovu decu?"
	"Va{a svesnosti, upravo se setih jo{ ne~eg! Jedan drugi bog, Izvana{..."
	"Patere!" Konjanik, poru~nik Civilne garde, u bojnom oklopu sa kamufla`nim zelenim mrljama, podi`e vizir sa lica. Jeste li... ti, tamo, mla|i Patera. Zar nisi ti Patera Svila?"
	"Da, sine moj", re~e Patera Svila. "Ja sam taj."
	Poru~nik ispusti uzde. Kretanje njegove ruke izgledalo je brzo, dok je trzao igli~ar iz futrole; ipak, bilo je daleko prebrzo da dozvoli Svili da potegne Mo{usov igli~ar. [uplji prasak pucnja sti`e tren posle o{tro bolnog udarca igle.
	
	5. PISMA I OKLOPI
	Uveravali su je da ona ne treba li~no da izvi|a, da treba da po{alje jednoga od njih da pogleda; ali njoj se ~inilo da je ve} poslala preveliki broj drugih. Ovog puta pogleda}e neprijatelja ona li~no; zabranila im je da po|u sa njom. Popravila je svoju sne`nobelu kapicu i krenula pe{ice napred; pridr`avala je rukama na dole mantiju, vetrom bacanu - sibila manja i mla|a od ve}ine drugih, ali odevena (kao i sve sibile) u crno, sve do vrhova izno{enih crnih cipela; sibila koja se zaputila po nekom svetom poslu, izuzetna jedino po tome {to je sama.
	Azof u jednom prostranom d`epu, brojanice u drugom; izvadila ih je, zaobilaze}i ugao Ulice kaveza - brojanice sa drvenim perlama, dvostruko ve}e od onih koje je Kvecal opipavao; njenim dodirima ugla~ane i nauljene do sjaja sve`eg divljeg kestena.
	Prvo, Pesov gamadion: "Pese Veliki, ti koji si ovaj Svitak projektovao i sagradio, ti koji si gospod za{titnik Zlatne staze, mi..."
	Ovde bi zamenica trebala biti ja, ali ona se navikla da ovo govori zajedno sa Mejterom Ru`om i Mejterom Nanom; sve tri su, mole}i se zajedno u kuhinji/trpezariji u kenobi, sasvim ispravno govorile 'mi'. Pa dobro, sad se molim u ime svih triju nas, pomisli ona. I za sve koji ovog popodneva mogu poginuti, za Bizona, i Pateru Guloa, i za Sinja, i za onoga ~oveka koji mi je dao na pozajmicu svoj kratki ma~. Za sve dobrovoljce koji }e kroz minut-dva pojahati sa mnom, i za Pateru Svilu, i za Kre~nu, i za Zorila, i za decu. Naro~ito za decu. Za sve nas, Pese Veliki.
	"Priznajemo tvoju vrhovnu, suverenu vladavinu..."
	Eno ga! Lete}e oklopno vozilo. Svi poklopci na ovoj lebdelici su spu{teni. Upravo zaokre}e u Ulicu kaveza. Eno druge lebdelice; eno i tre}e. Posle tre}e, veliki prazan prostor, zbog pra{ine, a zatim prvi red gardista. Mar{iraju; pored njih, na konju, ja{e njihov oficir. Vojnici sigurno nastupaju na za~elju (tako je glasnik javio), ali nema vremena da se ~eka dok se oni pojave, iako }e vojnici biti najgori od svega, gori ~ak i od ovih letelica.
	Zaboraviv{i brojanice, ona pohita nazad, istim putem kojim je i do{la.
	Skleroderma je jo{ stajala na istom mestu i dr`ala uzde belog pastuva. "O}u i ja, Mejtera. ]e idem sa ove dve noge, jer mi ne dava{ konja, al }e idem. Ide{ i ti, kako ne bi ja koja sam ve}a."
	To je bilo ta~no. Skleroderma nije bila vi{a rastom, ali je bila dvaput {ira. "Ti vi~i", re~e joj ona. "Blagoslovena si dobrim, jakim glasom. Vi~i i dernjaj se koliko god mo`e{. Ako im skrene{ pa`nju dovoljno da jedan sekund kasnije primete Bizonove ljude, to nam mo`e biti odlu~uju}e."
	D`in sa krezubim osmehom kleknu pred nju, sastavljaju}i {ake da bi se ona lak{e popela na konja; ona zakora~i levim stopalom na te {ake, pa se vinu u sedlo, a d`in ustade. Iako je sad jahala visokog ata, glava diva bila je na jednakoj visini sa njenom. Odabrala ga je zbog veli~ine i krvo`ednog izgleda. (Odvratiti pa`nju neprijatelju - odvra}anje pa`nje ovde bi}e presudno.) Tek sad joj pade na um da ne zna ni njegovo ime. "Mo`e{ li ti da ja{e{?" upita ga ona. "Ako ne mo`e{, ka`i."
	"Itekako mogu, Mejtera."
	Verovatno je lagao; ali bilo je prekasno, prekasno da ga ispituje ili da tra`i nekog drugog. Ustala je na uzengijama da osmotri petoro jaha~a iza sebe i divovog konja bez jaha~a. "Ve}ina nas }e poginuti; {tavi{e, znatni su izgledi da poginemo svi."
	Prva lebdelica verovatno je ve} znatno odmakla Ulicom kaveza, mo`da je, ~ak, zastala pred kapijom Alambrere; ali, da bi oni postigli uspeh, mora}e da sa~ekaju da pe{adija koja nastupa iza tre}e lebdelice u|e u preostali prazan prostor. Mo`da je najbolje sad nekako popuniti to vreme.
	"Me|utim, ako neko od nas pre`ivi, bi}e dobro da on - ili ona - zna imena onih koji su dali `ivote. Skleroderma, ne mogu te ubrojati me|u nas, ali tvoji izgledi da pre`ivi{ su najbolji. Slu{aj pa`ljivo."
	Skleroderma klimnu glavom; njeno podbulo lice bilo je bledo.
	"Svi vi. Slu{ajte i nastojte zapamtiti."
	Strah, koji je tako delotvorno potisnula, sad je sipio nazad u nju. Ona se ugrize za usnu; ne sme joj zadrhtati glas. "Ja sam Mejtera Nana, iz mantejona u Ulici sunca. Ali vi to znate. Ti!" Pokaza prstom ka poslednjem jaha~u. "Ka`i nam svoje ime, i to glasno."
	"Babirusan!"
	"Dobro. A ti?"
	"Goral!"
	"\ur|evka!" @ena koja je dala konje svima njima.
	"Japok!"
	"Mrmot!"
	"Gib iz 'Petla'", re~e div potmulo i pojaha konja na na~in koji je pokazivao naviknutost da ja{e uglavnom magarce.
	"Kamo sre}e da imamo ratne bubnjeve i trube", re~e im Mejtera Nana. "Mora}emo, umesto toga, da koristimo na{e glasove i na{e oru`je. Upamtite, ideja je da svi neprijatelji, a naro~ito posade lebdelica, gledaju u nas i pucaju u nas, {to je du`e mogu}e."
	Strah ispuni njen um, u`asan strah, hladniji od leda; bila je sigurna da bi njeni uzdrhtali prsti sad ispustili azof Patere Svile ako bi ga poku{ala izvu}i iz d`epa; ipak, izvu~e ga, govore}i sebi da je bolje da ga ispusti sad, ovde, gde joj ga Skleroderma mo`e dodati.
	Umesto toga, Skleroderma joj dade uzde.
	"Svi ste se javili dobrovoljno; nema sramote u tome da promenite mi{ljenje. Ko ho}e da odustane, mo`e sad." Namerno je gledala napred, da ne bi videla ko sjahuje.
	Namah oseti da iza nje nije ostao ba{ niko. Po~e slepo tragati za ne~im {to bi odagnalo strah, i na|e, u mraku, nagu `enu sa `utom kosom - furiju mahnitih o~iju; to uop{te nije ona - koja je razmahivala i {ibala korba~em, vi{estrukim, udarala po sivoj mu~nini, cepala je i razdirala sve dok to zlo nije pobeglo iz njenog uma.
	"Za Ehidnu!" povika ona. "Volja je bogova!" Ipak je pri`eljkivala da ima i ratne bubnjeve i trube i rogove; nije bila svesna da tutnjava kopita odjekuje, vi{estruko, od svih zidova od brodskog kamena, niti da od trube njenog glasa ~itava ulica zvecka. "Svila je Kalde!"
	Opet je zarila o{tre, male pete u slabine pastuva. Strah je nestao, zamenjen uzletom radosti. "Svila je Kalde!" S njene desne strane, d`in je pucao iz svoja dva igli~ara, najbr`e {to je mogao povla~e}i njihove okida~e.
	"Dole Ajuntamiento! Svila je Kalde!"
	Ustreptali u`as azofnog se~iva nije mogao ostati samo na prvoj letelici; Mejtera Nana nije mogla tako ta~no pokretati oru`je, svakako ne u ovom vratolomnom galopu. Dvaput prese~ena popreko, lebdelica zaplaka srebrnastim metalom po ulici ispred sebe, ali se to pome{a sa erupcijama pra{ine i kamenja iz zidina Alambrere.
	Najednom, evo Japoka s njene desne strane. Levo od nje \ur|evka {iba krakatog dorata, duga~kim, sme|im bi~em; Japok urli~e nekakve nepristojne re~i, \ur|evka sipa kletve, ve{tica, ko{marna, raspu{tene crne kose koja vijori pozadi.
	Opet se~ivo azofa, i ta lebdelica, prva, raspada se u oblaku narand`astog plamena. Ali iza nje, druga, srednja lebdelica {iba svojim baz-mitraljezima; iz tih cevi seva, ali to su samo male varnice, rafal se i ne ~uje, zavladao je op{ti pandemonijum. "U formaciju!" urla ona, ne znaju}i {ta bi to trebalo da zna~i. Zatim: "Juri{! Juri{!"
	Hiljade naoru`anih mu{karaca i `ena kuljalo je iz zgrada, protiskivalo se kroz kapije, skakalo sa prozora. Japoka nema, \ur|evka se nekako stvorila pola du`ine ispred nje. Nevidljive ruke joj odne{e kapicu s glave i otrgo{e deo razmahanog, crnog rukava.
	Treperavo se~ivo izmami pljusak srebrnaste materije iz srednje letelice, ne sevaju vi{e ti mitraljezi, seva samo eksplozija, jedna, koja otr`e celu kupolu - ki{a kamenja sru~uje se na olupinu, i na prvu i tre}u lebdelicu, i na gardiste okolo, a ~itavi redovi pi{tolja sa debelom municijom gruvaju sa krovova i visokih prozora. Ali nije to dovoljno, razmi{lja ona, nije ni pribli`no dovoljno. Moramo imati vi{e.
	Azof vru}, maltene prevru} da bi se mogao dr`ati u ruci. Ona skida palac sa demona i odjednom leti - pastuv je jednim skokom preleteo veliku plo~u skr{enog, zadimljenog metala. Mitraljezi tre}e lebdelice seku, ne nju nego ljude i `ene koji istr~avaju iz zgrada, ta lebdelica se, urlaju}i, uzdi`e u oblaku pra{ine i ~a|avog dima, {to vetar brzo raznosi, i ve} je nabodena na se~ivo njenog azofa i prevr}e se na bok i ostaje najednom jadna i komi~na, tre}a olupina.
	
	Na Svilino ~u|enje, oni koji su ga zarobili pona{ali su se prema njemu obzirno, previli su mu ranu i pustili ga da le`i, ne vezan, u jednom izuzetno velikom krevetu sa ~etiri visoka ukrasna stuba na uglovima; taj je, jo{ koliko jutros, pripadao nekom besprekornom gra|aninu.
	Nije izgubio svest nego, uglavnom, volju. Sa blagim iznena|enjem otkrio je da ga vi{e ne zanima da li se Alambrera predala, da li je Ajuntamiento jo{ na vlasti i da li }e duga~ko sunce davati jo{ mnogo vekova `ivot Vironu ili }e ga pretvoriti u {ljaku. Te stvari su nekad bile va`ne. Sad vi{e nisu. Bio je svestan da mo`e umreti, ali ni to nije bilo va`no; umre}e u svakom slu~aju, ma {ta se desilo. Pa, ako treba mreti ranije ili kasnije, za{to ne sad odmah? Zavr{i{ s tim - i kraj, gotovo.
	Zamislio je sebe kako se dru`i sa bogovima, on, njihov ponizni sluga i obo`avalac, a ipak ih gleda licem u lice; ali je na{ao da samo jednog od njih zaista `eli videti, jednog boga koji nije sa njima.
	
	"Vidi, vidi, vidi!" uzviknu hirurg, ~vrstim, profesionalnim glasom. "Zna~i, ti si Svila!"
	On prevali glavu na jastuku na drugu stranu. "Ne bih rekao."
	"E, a meni tako ka`u. Neko te pogodio u ruku, a?"
	"Ne. Ne{to drugo. Nije va`no." On ispljunu krv.
	"Meni je va`no, to ti je stari zavoj. Treba da se zameni." Hirurg ode i vrati se (~inilo se) istog trena, nose}i lavor pun vode i sun|er. "Uze}u ti taj ultrazvu~ni termi~ki omota~ koji ima{ iznad stopala. Ima ovde ljudi kojima je potreban daleko vi{e nego tebi."
	"Onda ga uzmi, molim te", re~e mu Svila.
	Hirurg je izgledao iznena|en.
	"Hteo sam re}i da je 'Svila' sad neko znatno ve}i nego {to ja jesam - a ja nisam ono {to ljudi misle kad ka`u 'Svila'."
	"Trebalo bi da si mrtav, Patera", obavestio ga je hirurg posle nekog vremena. "Napravi}u manje {tete ako otvorim izlaznu ranu, umesto da ulazim i ja tamo gde je iglica u{la. Prevrnu}u te, dakle. ^uje{? Le`a}e{ potrbu{ke. Okreni glavu da ti nos i usta budu sa strane, da bi mogao disati."
	Nije to u~inio, pa mu hirurg okrete glavu.
	Odjednom se na{ao u sede}em polo`aju, umotan u jorgan; hirurg je upravo zabijao u njega drugu iglu. "Nije onako lo{e kao {to sam mislio, ali potrebna ti je krv. Ose}a}e{ se mnogo bolje kad u tebi bude vi{e krvi."
	Tamna boca visi sa jednog od krevetskih stubova, kao zrela vo}ka.
	
	Neko koga on ne mo`e videti sedi pored njegove postelje. On okre}e glavu, krivi vrat, uzalud. Kona~no pru`a ruku ka posetiocu, a posetilac je prihvata izme|u svojih {aka, koje su krupne, tvrde i tople. ^im ih je dodirnuo, shvatio je.
	Rekao si da mi ne}e{ pomagati, re~e on posetiocu. Rekao si da ne treba da o~ekujem nikakvu pomo} od tebe, a ipak, tu si.
	Posetilac nije odgovorio, ali su njegove ruke bile ~iste i blage i pune isceljenja.
	
	"Budan si, Patera?"
	Svila obrisa o~i. "Da."
	"I mislio sam tako. O~i su ti bile zatvorene, ali su plakale."
	"Da", re~e Svila ponovo.
	"Doneo sam stolicu. Mislio sam da popri~amo minut-dva. Nema{ ni{ta protiv?" Taj sa stolicom je obu~en u crno.
	"Nemam. Augur si, kao ja."
	"I{li smo u sholu zajedno, Patera. Ja sam [koljka - Patera [koljka, sada. Sedao si iza mene na ~asovima kanonike. Se}a{ se?"
	"Da, Da, se}am se. Davno be{e."
	[koljka klimnu glavom. "Gotovo dve godine." Bio je bled i mr{av, ali je od malog, stidljivog osmeha celo njegovo lice zasijalo.
	"Lepo je od tebe {to si me do{ao videti, Patera - vrlo lepo." Svila zastade na trenutak, da razmisli. "Ti si na onoj drugoj strani, na strani Ajuntamienta. Mora biti da jesi. Pa, sad, razgovaraju}i sa mnom, ulazi{ u veliki rizik, bojim se."
	"Bio sam na njihovoj strani." [koljka se naka{lja kao da se izvinjava. "Mo`da... jer, ne znam, Patera. Nisam u~estvovao u borbama, zna{. Ni najmanje."
	"Naravno da nisi."
	"Donosio sam Pesov opro{taj na{im umiru}im borcima. Ali i tvojim, Patera, kad god sam mogao. Kad se to zavr{ilo, malo sam pomagao bolni~arima. Nema dovoljno doktora i bolni~arki, ni pribli`no dovoljno, a bila je velika bitka u Ulici kaveza. Zna{ li to? Ispri~a}u ti, ako `eli{. Mrtvih - blizu hiljadu."
	Svila za`muri.
	"Ne pla~i, Patera. Molim te ne pla~i. Oni su oti{li bogovima. Svi oni, sa obe strane, a sve to skupa nije tvoja krivica, siguran sam. Nisam gledao bitku, ali sam mnogo o njoj ~uo. Od ranjenika, zna{. Ako bi ti radije pri~ao o ne~em drugom..."
	"Ne. Ispri~aj mi, molim te."
	"Dabome, i mislio sam da }e{ hteti da zna{. Da }u mo}i da ti opi{em kako je bilo, i na taj na~in ne{to da ti doprinesem. A mislio sam i da bi ti mogao po`eleti i da te ispovedim. Mo`emo zatvoriti vrata. Razgovarao sam sa kapetanom, i on je rekao da je to u redu, sve mo`e, samo ti ne smem dati nikakvo oru`je."
	Svila klimnu glavom. "Trebalo je i sam da se toga setim. U poslednje vreme sam se upetljao u tolike svetovne poslove, da sam postao malo nemaran, bojim se." Iza [koljke je bio lu~no zasvo|eni prozor; primetiv{i da se u njemu vide samo crna no} i odra`ene slike njih dvojice, Svila upita: "Je li jo{ hieragdan, Patera?"
	"Da, ali je pro{ao spuzastor. Mislim da je oko sedam i trideset. U kapetanovoj sobi postoji sat; kad sam ulazio, bilo je sedam i dvadeset pet. Naime taj sat je tako pokazivao. Nisam se dugo zadr`ao unutra; kapetan je bio veoma zauzet."
	"Ako je tako, nisam zanemario jutarnje molitve Telksiepeji." Na trenutak se zapita da li }e biti u stanju da ih ka`e kad jutro do|e i da li uop{te ima smisla moliti se. "Zato ne}u morati da tra`im opro{taj i za to, kad me bude{ ispovedao. Ali prvo mi ispri~aj o bici."
	"Tvoje snage su poku{avale da osvoje Alambreru, Patera. Zna{ li to?"
	"Znao sam da su oti{li da je napadnu. Ni{ta vi{e."
	"Poku{ali su da razvale vrata, i tako to. Ali nisu uspeli. Oni unutra su svi poverovali da su tvoje snage oti{le na neku drugu stranu, verovatno da napadnu Juzgado."
	Svila opet klimnu glavom.
	"Ali pre toga je vlada - mislim, Ajuntamiento - poslala mnogo gardista, sa letelicama i tako dalje, i sa jednom ~etom vojnika, da oteraju napada~e i pomognu gardistima u Alambreri."
	"Tri ~ete vojske", re~e Svila, "i Drugu gardijsku brigadu. Tako je, bar, meni re~eno."
	[koljka zamalo da se nakloni. "Tvoja obave{tenja bi}e mnogo ta~nija nego moja, u to sam siguran, Patera. Imali su nevolja u prolasku kroz grad, iako su raspolagali letelicama i vojnicima; ali ne onoliko nevolja koliko su o~ekivali. Zna{ za to?"
	Svila prevali glavu na levo, pa na desno.
	"Imali su. Narod je bacao stvari na njih. Jedan mi je ranjenik ispri~ao da ga je pogodio }up za pomije, ba~en sa prozora ~etvrtog sprata." [koljka se nasmeja na izvinjavaju}i na~in. "Mo`e{ li to zamisliti? [ta li }e narod sa tih spratova tek raditi no}as, pitam se? Ali nije bilo ozbiljnog otpora, ako zna{ {ta ho}u da ka`em. Barikade na ulicama, i tako dalje - to se o~ekivalo, ali se nije pojavilo. Ni{ta sli~no. Promar{irali su kroz ulice i zaustavili se pred Alambrerom. Trebalo je da gardisti u|u u tvr|avu, a vojska da po~ne pretres svih zgrada du` Ulice kaveza."
	Svila dozvoli o~ima da se ponovo sklope, do~arav{i sebi kolonu koju je i monitor u staklu Mejtere Ru`e opisao.
	"Onda", re~e [koljka i zastade da bi na taj na~in naglasio ono {to }e re}i, "onda je generalica Nana li~no izvela juri{ na njih, du` Kavezne ulice, ja{u}i kao |avo na jednom velikom, belom konju. Sa suprotne strane, vidi{. Od pijace."
	Svila, iznena|en, otvori o~i. "Generalica Nana?"
	"Tako je zovu. Pobunjenici - ovaj, ho}u re}i, tvoje snage." [koljka pro~isti grlo. "Borci verni Kaldeu. Dakle - tebi."
	"Ne vre|a me to, Patera."
	"Zovu je Generalica Nana; ima azof. Zamisli samo! Njime je u`asno sasekla vladine lebdelice. Borac sa kojim sam razgovarao bio je voza~ jedne od te tri; sve je, ~ovek, video. Zna{ kakve su te vladine lebdelice iznutra, Patera?"
	"Vozio sam se jutros u jednoj." Svila opet sklopi o~i, nastoje}i da se seti. "Bio sam unutra sve dok ki{a nije prestala. Kasnije sam se vozio na njoj, sedeo sam na... Na onom okruglom gornjem delu u kome je vi{i baz-mitraljez. Bilo je teskobno, nimalo udobno, mi smo i le{eve utovarili unutra - ali je mo`da bilo ipak bolje nego napolju, na ki{i."
	[koljka `ivo klimnu glavom, sre}an da se slo`i. "Unutra su dva borca i jedan oficir. Jedan od ta dva vozi. S takvim sam razgovarao. Oficir komanduje. On sedi pored voza~a, a ispred sebe ima i jedno staklo, mada neka od tih stakala vi{e ne rade, kazao mi je. Oficir ima u rukama jedan baz-mitraljez, to je onaj uperen stalno napred. Drugi borac je ni{and`ija, gore u tom okruglom na ~emu si sedeo, a {to se zove kupola."
	"Da, ta~no, sad se se}am."
	"Azof Generalice Nane zasekao je njihovu lebdelicu po sredini i ubio im oficira, a i zaustavio jedan od njihova dva rotora. Tako ka`e voza~. Meni se ~inilo da ako azof to mo`e, onda mo`e i da prore`e vrata Alambrere i pobije sve one unutra, ali on mi re~e da to ne mo`e, zato {to su vrata Alambrere ~elik, tri prsta debeo, dok lebdelica ima oklop od aluminijuma, jer te`inu ~elika ili gvo`|a ne bi mogla podi}i, ne bi uop{te mogla uzleteti."
	"A, tako. Nisam to znao."
	"Za Generalicom Nanom i{la je konjica. Pribli`no jedna konji~ka ~eta, rekao je on. To bi zna~ilo, oko stotinu konjanika. Bili su naoru`ani igli~arima, ma~evima i raznim drugim stvarima. Njegova lebdelica se prevrnula, ali je on ispuzao kroz kupolu, {to je, ka`e, ni{and`ija u~inio prvi. Ali ovaj voza~, tek {to je izi{ao, neko ga je konjem pregazio i slomio mu ruku. Zato je on sada ovde, a da mu bogovi nisu bili naklonjeni, bio bi mrtav. Kad je ustao, buntovnici su - mislim..."
	"Znam na koga misli{, Patera. Nastavi, molim te."
	"...bili svud oko njega. Rekao je da se hteo uvu}i nazad u lebdelicu, ali je ona po~ela da gori, a on je znao da ako niko ne ugasi tu vatru, municija mo`e eksplodirati, municija za baz-mitraljeze. On nije imao oklop kao borci napolju, imao je samo {lem, pa ga je skinuo i bacio, tako da su bu... tvoji ljudi pomislili, ve}ina, da im se pridru`io. On mi ka`e da su ma~evi povremeno uspevali da proseku kroz oklope boraca. Ta vrsta oklopa je od polimera, jesi li znao, Patera? Poneki ga posrebre, naro~ito oni u privatnim gardama, kao kad majstor nanese sloj srebra na zadnju stranu ogledala. Ali ispod toga ipak ostaje polimer. Bora~ki je obojen zelenim mrljama, kao vojni~ki."
	"Zaustavlja iglice, zar ne?"
	[koljka `ustro klimnu glavom. "Uglavnom. Skoro uvek. Ali de{ava se da iglica pro|e kroz otvor za gledanje ili onaj za disanje. Takav borac obi~no pogine, ka`u mi. A ma~, ako je velik i te`ak, ume i da prose~e kroz oklop, ako njime rukuje sna`an ~ovek. Grudna plo~a se ponekad rasprsne od uboda ma~a pravo u nju. Mnogi tvoji su imali sekire i sekirice. Zna{, za cepanje drva. Neki i motke sa klinom ukucanim kroz vrh. Velika motka obara i oklopljenog borca, a ako je u njoj i klin, taj klin }e pro}i kroz oklop." [koljka zastade da do|e do daha.
	"Vojnici, me|utim, uop{te nisu takvi. Njihova ko`a je u celini od metala, a na najgorim mestima, ba{ od ~elika. ^ak i debeli metak se ponekad odbije od vojnika. Motkom, ili igli~arem, niko ne mo`e vojnika ubiti."
	Znam, znam, re~e Svila, pucao sam ja jednom u jednoga. Onda shvati da to nije rekao glasno. Postajem kao jadna Mamelta, pomisli on - da bih govorio, moram posebno da se prisetim kako to ide, kako da istiskujem vazduh i jednovremeno pokre}em usne i jezik.
	"Jedna `ena koja se borila na tvojoj strani ispri~ala mi je da je videla dvojicu ljudi koji su poku{avali da otmu pi{tolj sa debelom municijom od jednog vojnika. Obojica su se dr`ali za taj pi{tolj, ali on ih je podigao i bacio u stranu. Ona je imala motku za mla}enje ve{a, za{la mu je iza le|a i udarila ga njome, ali kad je on razbacao tu dvojicu, udario je nju dr{kom pi{tolja i slomio joj rame. Do tad su mnogi ljudi oteli pi{tolje sa debelom municijom od boraca, pa su njima obarali vojnike. Tako je neko ubio i ovoga s kojim se ona borila; da se nije to desilo, on bi slede}eg trenutka ubio nju. Me|utim, vojnici su poubijali silno mnogo naroda, i na kraju su razjurili tvoje ljude, sasvim. Gonili su ih Sird`ijskom i mnogim drugim ulicama. Ona je htela da nastavi borbu, ali nije imala pi{tolj sa debelom municijom, a i da je imala, sa takvim ramenom ne bi mogla pucati iz njega. Jedan metak ju je pogodio u nogu, i doktori su, ovde, morali tu nogu odse}i."
	"Moli}u se za nju", obe}a Svila, "i za sve ostale koji su ubijeni ili ranjeni. Ako je opet vidi{, Patera, reci joj, molim te, koliko mi je `ao zbog svega {to se desilo. Da li je Mejtera - da li je Generalica Nana povre|ena?"
	"Ka`u da nije. Ka`u da planira novi napad, ali niko to stvarno ne zna. Jesi li veoma te{ko ranjen, Patera?"
	"Ne verujem da }u umreti." Zagleda se za~u|eno - sekunde su proticale tako, odu`ile se u minut, ili vi{e - u praznu bocu oka~enu o krevetski stub. Pa, zar je `ivot tako jednostavna stvar, da mo`e iscuriti iz ~oveka u obliku nekakve crvene te~nosti, ili biti u istom obliku uliven? Da li }e on jednoga dana otkriti da je u sebi dr`ao i jedan druga~iji `ivot, onaj koji ~ezne za `enom i decom, `ivot u nekoj ku}i koju nikad nije video? Ova krv, sasvim sigurno, nije njegova - nije to njegov `ivot. "Nedavno sam verovao da ho}u. ^ak i dok si ti ulazio, Patera. Nije me bilo briga. Zamisli koliko je milosr|e onog boga koji nas je napravio tako da se u trenucima pred smrt, smrti ne pla{imo!"
	"Ako ne misli{ da }e{ umreti..."
	"Ne, ne. Ispovedi me i oslobodi greha. Ajuntamiento svakako namerava da me ubije. Jasno je da pojma nemaju da sam ja ovde; kad bi oni to znali, ja bih ve} bio mrtav." Svila odgurnu jorgan sa sebe.
	[koljka `urno vrati jorgan na njega. "Ne mora{ kle~ati, Patera. Jo{ i sad si ti u lo{em zdravlju, u`asno lo{em. Te{ko ranjen. Okreni glavu ka zidu, molim te."
	Svila to u~ini, a re~i dobro znane poteko{e iz njega kao da ih neka njihova, sopstvena volja pokre}e. "O~isti me, Patera, jer zgre{io sam protiv Pesa i drugih bogova." Prijalo je, ovo vra}anje obrednim frazama zapam}enim jo{ u detinjstvu; ali mrtav je Pes, a bunar njegove neograni~ene milosti presahnuo je zauvek.
	
	"Je li to sve, Patera?"
	"Sve od mog poslednjeg ispovedanja do danas."
	"Kao pokajanje za zlo koje si u~inio, Patera, mora}e{ u~initi jedno pohvalno delo pre nego {to, sutra, bude isto ovoliko sati." [koljka zastade i proguta pljuva~ku. "Pretpostavljam da }e ti tvoje fizi~ko stanje to dopustiti. Ne smatra{ da je to previ{e? Bi}e dovoljno samo da o~ita{ jednu molitvu glasno."
	"Previ{e?" Svila se trudio da gleda postojano na suprotnu stranu od sve{tenika, ali to mu nije bilo lako. "Svakako nije previ{e. Premalo je, siguran sam."
	"Onda ti donosim, Patera Svilo, opro{taj svih bogova..."
	Svih bogova. Bio je, kakva glupost, zaboravio taj vid Opro{taja! Sad mu [koljkine re~i doneso{e ogromno olak{anje. Pored Ehidne i njenog mrtvog mu`a, pored Devetoro i zaista minorne boginje kakva je Kipris, [koljka ima ovla{}enje da daje opro{taj i u ime Izvana{a. U ime svih bogova. Prema tome, njemu, Svili, sve sumnje su sad opro{tene.
	On okrete glavu da pogleda [koljku. "Hvala ti, Patera. Ne zna{ - ne mo`e{ znati - koliko mi ovo zna~i."
	[koljkin oklevaju}i osmeh opet zablista. "Ja sam u polo`aju da ti u~inim jo{ jednu uslugu, Patera. Imam pismo za tebe, od Njegove svesnosti." Videv{i Svilin izraz lica, brzo dodade: "Ali samo cirkularno pismo, na `alost. Svi mi dobismo po jedno takvo." On posegnu u mantiju. "Kad sam rekao Pateri Sko~imi{u da si zarobljen, on mi je dao tvoj primerak; a i odnosi se na tebe."
	Presavijeni list hartije koji mu [koljka dade u ruke bio je zape~a}en voskom boje maline, sa utisnutim pe~atom Udru`enja sve{tenika; pokraj pe~ata, jasnim ~inovni~kim rukopisom bilo je napisano: 'Svila, Sun~ana ulica'.
	"To pismo je veoma zna~ajno, zaista", re~e [koljka.
	Svila odlomi pe~at i rasklopi list hartije.
	
	30. nemezis 332. godine
	Sve{tenicima Udru`enja,
	svakom ponaosob i svima skupa
	Pozdrav u ime Pesa, i u Scilino, i u ime svih bogova! Znajte da ste uvek u mom srcu i mojim mislima.
	Sada{nje uznemirano stanje Na{eg svetog grada obavezuje nas da budemo vi{e nego ikad svesni svoje svete du`nosti, a to je, da slu`bu bogovima obavimo za umiru}e ljude, ne samo za one sa ~ijim nedavnim postupcima se u du{i sla`emo, nego i sa svima ostalima nad kojima }e, ako uo~imo da je tako, Hieraks ubrzo ispoljiti svoju brzu milosrdnu mo}. Zato vas pozivam da u danima ovim, gajite ve~itu i neumornu...
	
	Patera Ustavica je ovo sastavljao, pomisli Svila; pa mu se u~ini da to Ustavica sedi pred njim, vide Ustavicino izdu`eno, nagore okrenuto lice, lojane boje, i vrh pri~jeg pera koji mu ovla{ dodiruje usne dok Ustavica traga za slo`enom sintaksom koja }e zadovoljiti njegovu nezasitu `elju za obazrivo{}u, ali i precizno{}u.
	
	...ve~itu i neumornu sklonost ka milosr|u i opra{tanju, dve stvari za koje vi tako ~esto morate biti provodnik.
	Mnogi od vas su zamolili da vam usmerenje damo, u ovim do krajnosti uznemiruju}im danima. [tavi{e, mnogi se i sad javljaju sa takvim molbama, iz sata u sat. Ve}ina vas verovatno je ~ula jo{ pre stizanja ove poslanice za doga|aj koji duboko `alimo - naime, ~uli ste da je preminuo vrhovni ~lan Ajuntamienta.
	Pokojni Savetnik Lemur bio je ~ovek izuzetno nadaren, tako da njegov odlazak mora ostaviti prazninu u svakom srcu. Koliko ~eznem da posvetim ostatak ovog neizbe`no kratkog obra}anja upravo izrazima tugovanja zbog njegovog upokojenja. Umesto toga, moram, po{to tako nala`e ovaj tu`ni svitak, svitak koji prolazi, da vas upozorim bez odugovla~enja na to da budete na oprezu protiv neosnovanih tvrdnji jedne grupice opakih pobunjenika koji poku{avaju da vas ubede da delaju u ime pokojnoga Savetnika Lemura.
	Ostavimo sada po strani, voljeno moje sve{tenstvo, sve besplodne rasprave o opravdanosti ili neopravdanosti me|ukaldeanske cezure koja potraja ve} dvadesetak godina. Mo`emo se svi slo`iti da je pritisak tada{njih zlosre}nih okolnosti u~inio da jedan takav interval bude, ako ne po`eljan, a ono bar neosporno privla~an. Da je taj interval predstavljao, za one ljude ~ije se duhovne mo}i ne uve`bavaju svakodnevno u finesama tuma~enja zakona, silno naprezanje elesti~nosti na{e Povelje, mo`emo se na sli~an na~in slo`iti, zar ne? Ta raspra je sad u celosti istorijska. Prepustimo je, o voljeno sve{tenstvo moje, istori~arima.
	Neosporno je sad da je ova cezura, koju gore pomenuh, stigla do svog predodre|enog vrhunca. To razdoblje ~ekanja ne mo`e, a i ne treba, o voljeno sve{tenstvo moje, pre`iveti niti nad`iveti ovag tu`ni gubitak koji se tako nedavno dogodio. [ta, dakle - mo`emo se ne protivzakonito zapitati - treba da nastupi posle pravedne, blagotvorne i uzlazne vladavine koja je tako tragi~no okon~ana?
	Voljeno sve{tenstvo, nemojmo se oglu{iti o mudrost pro{losti, mudrost koja le`i u posudi sigurno ne maloj, u na{im sopstvenim Hrazmolo{kim spisima. Zar ona ne progla{ava: 'Vox populi, vox dei'? [to zna~i da u volji narodnih masa razaznajemo re~i Pesove. U sada{njem kriti~nom trenutku u dugotrajnom epu Na{eg svetog grada, Pesove ozbiljne re~i ne smeju biti pogre{no shva}ene. Kroz mnogo glasova, one nam vi~u da je do{ao ~as za najodlu~niji povratak Povelji koju je, kao osnov vladavine, Na{ grad nekada znao. Zar da se o nama ka`e da smo zatvorili svoje u{i da Pesove re~i ne bismo ~uli?
	Nije njihova poruka ni kratka, niti lako podlo`na pogre{nome shvatanju. Od {ume do jezera, od ponosite krune palatinske do najskromnije uli~ice, mnogi glasovi Pesovu volju objavljuju. O voljeno sve{tenstvo moje, sa kakvom nesaop{tivo velikom rado{}u se i ja pridru`ujem njima. Jer Vrhovni Pes je, kao nikada ranije, odabrao za na{ grad kaldea iz na{ih redova, augura miropomazanog, svetog, pobo`nog, koji sveta{tvom odi{e.
	Smem li ga imenovati? Ho}u, njegovo ime kaza}u, mada je to, svakako, nepotrebno. Nema nijednoga me|u vama, sve{tenstvo moje, koji i pre ove moje radosne i vi{e nego radosne obznane nije to ime doznao. Ono glasi: Patera Svila.
	I opet ka`em, Patera Svila!
	Kako spremno bih mogao upisati ovde i slede}i poziv: do~ekajmo ga svi sa dobrodo{licom i slu{ajmo ga kao jednoga od nas. Kako spremno ja i upisujem, doista, ovde, taj poziv: do~ekajmo ga svi sa dobrodo{licom i izvr{avajmo ono {to on naredi, jer on jedan od nas jeste!
	Neka svaki bog bude na va{oj strani, voljeno sve{tenstvo. Blagosloveni budite u najsvetije ime Pesa, oca bogova, i Ehidne Ljupke, pratilje njegove, jednako i u ime njihovih sinova i k}eri, danas i za sva vremena; i u ime njihovog najstarijeg deteta, Scile, pokroviteljke ovog Na{eg svetog grada Virona. Tako ka`em ja, Pat. Kvecal, Prolokutor.
	
	Dok je Svila ponovo savijao pismo, [koljka re~e: "Njegova svesnost se opredelila sasvim za tvoju stranu, vidi{, povla~e}i i celo Udru`enje sa sobom. Rekao si - a nadam se da si tu pogre{io, Patera, zaista se nadam. Ali, rekao si, pre nekoliko minuta, da }e te Ajuntamiento ubiti istog ~asa kad sazna da si ovde. Ako je to ta~no..." On nervozno pro~isti grlo. "Ako je to ta~no, oni }e narediti da i Njegova svesnost, tako|e, bude ubijen. I - i neki od nas ostalih."
	"Koadjutor je ovo sastavljao", re~e Svila. "Umre}e i on, ako ga se oni do~epaju." ^udna je bila ta pomisao, da bi Ustavica, oprezni diplomata, mogao ostati da visi upetljan i mrtav u svojoj sopstvenoj mastiljavoj mre`i.
	Da bi Ustavica mogao umreti za njega.
	"Valjda je tako, Patera." [koljka je oklevao; jasno se videlo da se ose}a nelagodno. "Ja bih se tebi obra}ao - onom drugom re~ju. Ali moglo bi biti opasno po tebe."
	Trljaju}i se po obrazu, Svila klimnu glavom.
	"Njegova svesnost ka`e da si ti prvi augur koji je ikada postao... to drugo. Stvar je {okirala neke, neke od nas. Mnoge, pretpostavljam. Patera Sko~imi{ ka`e da je bio zapanjen. To se, ka`e on, nikad ranije nije desilo, nikad u njegovom veku. Poznaje{ li ti, Patera, Pateru Sko~imi{a?"
	Svila odmahnu glavom.
	"On je poprili~no u godinama. Osamdeset jednu je napunio, imali smo mi malu proslavu tim povodom pre nekoliko nedelja. Kad je ovo rekao, zamislio se, i neko vreme je razmi{ljao na onaj njegov na~in, zna{, sasvim nepomi~an osim {to malo pote`e bradu; i tad je saop{tio da je stvar ipak razumna. Jer, svi oni raniji - raniji..."
	"Znam {ta `eli{ kazati, Patera."
	"Bili su birani narodnim glasanjem. Ali ti, Patera, tebe su bogovi izabrali, pa je sasvim prirodno da su se opredelili za augura, po{to su auguri ljudi koji su od strane tih istih bogova odabrani da im slu`e."
	"U opasnosti si i ti, Patera", re~e Svila. "Gotovo isto koliko i ja, ako ne i vi{e. Mora biti da si toga svestan."
	[koljka pokunjeno klimnu glavom.
	"^udi me da su te, posle ovoga, pustili da u|e{ kod mene."
	"Oni... taj kapetan, Patera. Ja mu nisam..."
	"Ne znaju."
	"Mislim da ne znaju, Patera. Mislim da ne znaju. Ja im nisam rekao."
	"To je, siguran sam, bilo mudro." Svila jo{ jednom prou~i prozor, ali, kao i pre, vide samo no} i odraze njih dvojice. "Taj Patera Sko~imi{ - jesi li ti njegov pomo}nik? Gde se on nalazi?"
	"U na{em mantejonu u Ciglenoj ulici."
	Svila odmahnu glavom.
	"Blizu krivog mosta, Patera."
	"To je daleko na isto~noj strani grada?"
	"Da, Patera." [koljka se nervozno vrpoljio. "Ali mi smo sada tu, Patera. U Korparskoj ulici. Na{ mantejon je onamo", on pokaza prstom, "jedno pet ulica udaljen."
	"A, tako. Jeste, pamtim da su me podigli u ne{to, u nekakva zapre`na kola koja su se u`asno truckala. Pamtim da sam le`ao na piljevini i poku{avao da ka{ljem. Ali to nisam mogao, a nos i usta su mi se stalno punili krvlju." Svilin ka`iprst iscrtavao je male krugove na njegovom obrazu. "Gde mi je mantija?"
	"Ne znam. Valjda kod kapetana, Patera."
	"Ta bitka, u kojoj je Generalica Nana juri{ala na letelice u Kaveznoj ulici, bila je danas po podne?"
	[koljka opet klimnu glavom.
	"Zna~i, pribli`no u vreme kad je na mene pucano ili malo kasnije. Ti si preneo Pesov opro{taj ranjenima. Svima? Mislim, svim ranjenicima ~iji je `ivot bio u opasnosti?"
	"Jesam, Patera."
	"Onda si se vratio u svoj mantejon...?"
	"Da ne{to pojedem, Patera, nekakvu malu ve~eru." [koljka je izgledao kao da se izvinjava. "Ova brigada - to je Tre}a. Oni su u rezervi, ka`u. Nisu ne{to mnogo snabdeveni. Neki od njih su zalazili ljudima u ku}e, zna{, i odnosili svu hranu koju su uspevali prona}i. Pri~alo se da }e do}i mnogobrojna kola puna hrane, ali ja sam smatrao..."
	"Naravno. Vratio si se u svoj mantejon i ve~erao sa Paterom Sko~imi{em, a ovo pismo je stiglo za vreme tvog odsustvovanja. Trebalo je da stigne primerak i za tebe i za njega."
	[koljka `ivo klimnu glavom. "Tako je, Patera."
	"Sigurno si svoj primerak pro~itao odmah. Ali i pismo za mene, ovo ovde, ve} je bilo tu?"
	"Da, Patera."
	"Neko je, dakle, u Palati, znao da sam zarobljen i kuda sam odveden. Poslao je moj primerak pisma Pateri Sko~imi{u, nadaju}i se da }e on nekako srediti da ga ja dobijem, {to je i uspelo. Njegova svesnost je bio uz mene kad sam pogo|en; sada vi{e nema razloga da to skrivam. Dok su moje rane le~ene, pitao sam se da li je ubijen. Oficir koji je pucao na mene mo`da ga nije prepoznao, ali da jeste..." Svila pusti da ta misao nestane u daljini. "Ako oni ve} ne znaju za sve ovo - a mislim da si dobro rekao, ovi oko nas sigurno ne znaju - neizbe`no }e uskoro saznati. Svestan si toga?"
	"Da, Patera."
	"Mora{ oti}i. Verovatno bi bilo mudro da i Patera Sko~imi{ i ti odete iz tog mantejona - da pre|ete, ako mo`ete, u onaj deo grada koji kontroli{e Generalica Nana."
	"Ja..." [koljka kao da se gu{io. O~ajno je odmahivao glavom.
	"Ti - {ta, Patera?"
	"Ja ne `elim da te ostavim dokle god ti mogu biti od... od iole ikakve koristi. Da ti slu`im, to je moja du`nost."
	"Ve} si mi pomogao", re~e mu Svila. "Ve} si u~inio neprocenjivo vredne usluge meni i Udru`enju. Nastoja}u, koliko bude u mojim mo}ima, da za to bude{ nagra|en." Zastao je da razmisli.
	"Ali mo`e{ jo{ pomo}i. Kad bude{ izlazio, porazgovaraj sa tim kapetanom, u moje ime. U d`epu moje mantije bila su dva pisma. Jutros su stajala na mermernoj plo~i iznad mog kamina; sigurno ih je moj pomo}nik tamo stavio ju~e. Nisam ih pro~itao; ovo pismo koje si mi dao podsetilo me je na ta dva." Pokretom donekle nemarnim, on gurnu pismo pod jorgan. "Na jednom je bio pe~at Udru`enja. Ono je moglo biti drugi primerak ovog istog cirkularnog saop{tenja, ali to ne izgleda mnogo verovatno, zato {to je na ovome dana{nji datum. Osim toga, da je tako, oni ne bi danas po podne slali preko Patere Sko~imi{a jo{ jedan primerak."
	"Pretpostavljam da ne bi, Patera."
	"Ne pominji ih kapetanu. Samo mu reci da bih `eleo dobiti svoju mantiju - i svu ostalu ode}u. Zatra`i moju ode}u, pa vidi, {ta god ti daju, donesi mi, ali mantiju naro~ito. Ako on pomene pisma, reci da bih voleo da ih pogledam. Ako ti ih ne da, poku{aj saznati {ta u njima ima. Ako ti ne ka`e, vrati se u svoj mantejon. Reci Pateri Sko~imi{u da mu ja, Kalde, zapovedam da obezbedi izvla~enje sopstveno i tvoje - a imate li sibila?"
	[koljka klimnu glavom. "Tamo je Mejtera Drvenica..."
	"Mani sad njihova imena. Izvla~enje njega, tebe i svih va{ih sibila. Mantejon zaklju~ati i ostaviti prazan. Ovo da se izvr{i u najskorijem roku."
	"Da, Patera." [koljka ustade, i stade vrlo pravo. "Ali ne vra}am se ja odmah u mantejon, bez obzira na to {ta }e kapetan re}i. Prvo se vra}am ovamo, da te vidim i prenesem {ta je rekao i da uka`em jo{ neku pomo}, ako mogu. Nemoj mi, molim te, re}i da to ne ~inim, Patera, jer }e jedini ishod biti taj da }u odbiti poslu{nost."
	Svila, na sopstveno iznena|enje, uvide da se po~eo osmehivati. "Tvoja neposlu{nost bolja je nego poslu{nost mnogih ljudi koje sam poznavao, Patera [koljko. U~ini kako misli{ da treba; tako bi, siguran sam, ti i bez mog nare|enja postupao."
	[koljka izi|e. Ve} slede}eg trenutka ~inilo se da je soba prazna. Svilina rana po~e da pulsira; on prisili sebe da razmi{lja o ne~em drugom. Kako je hrabro [koljka proglasio svoju nameru da otka`e poslu{nost i kako mu je pri tome drhtala gornja usna! Ovo podseti Svilu na njegovu majku, ~ije su o~i umele zablistati suzama radosnicama zbog nekog sasvim obi~nog de~jeg postignu}a. O, Svilo! Sine moj, sine moj! Tako se on sad ose}a. Ah, ti de~aci!
	Ali [koljka nije mla|i od njega. Upisali su se zajedno u sholu, [koljka je ~ak sedeo u klupi ispred njega iako je jedan u~itelj uporno zahtevao da se raspored sedenja obavi po azbu~nom redu; obojica su miropomazani u istom danu i obojici je odre|en zadatak pomaganja vrlo starim augurima koji vi{e nisu mogli da pokrivaju sve poslove u svojim mantejonima.
	[koljku, me|utim, nije prosvetlio Izvana{, niti bilo koji drugi bog - niti mu je prsnuo kapilar u mozgu, ako je @dralovo tuma~enje tog doga|aja bilo ta~na. [koljka nije do`iveo prosvetljenje, nije odjurio na pijacu, nije sreo Krva...
	On je zaista bio jednako mlad kao [koljka dok je pri~ao sa Krvom i ~upao tri kartice iz Krvovih ruku, ne znaju}i da negde, dole, jedan monitor urli~e u ludilu zbog nedostatka tih kartica - jednako, ili pribli`no jednako mlad, jer i [koljka je mogao tako postupiti. Svila opet oseti smrad mrtvog psa u uli~nom slivniku i zagu{ljivu pra{inu koju je Krvova letelica podigla, i vide kako Krv ma{e onim svojim {tapom, visok, crven u licu, oznojen. Naka{lja se, i oseti da mu je `ara~ zaboden u plu}a.
	
	Pre|e preko sobe, pomalo nesiguran na nogama, do|e do prozora i podi`e okno, pustiv{i unutra no}ni vetar; onda osmotri svoj goli torzo u ogledalu iznad sto~i}a za obla~enje, mnogo ve}em od onog njegovog za brijanje, u mantejonu.
	Zavoj je sad napola prekrio {arenu modricu koju je ostavila dr{ka Mo{usovog no`a. Na osnovu ono malo anatomije {to je prikupio `rtvuju}i `ivotinje, on zaklju~i da je iglica proma{ila njegovo srce za oko ~etiri prsta. Svejedno, bilo je to, za ~oveka na konju, odli~no ga|anje.
	On okrete le|a ogledalu i po~e kriviti vrat da bi video, koliko je najbolje mogao, zavoj na le|ima; taj je bio ve}i, a i le|a su ga bolela vi{e. Bio je svestan slabosti i pogre{nosti duboko u plu}ima i napora potrebnog za disanje.
	Ode}a u ladicama ovog sto~i}a: donji ve{, tunike, nemarno presavijene pantalone - a ispod njih, jedna `enska marama, namirisana. Ovo je bila soba nekog mladog ~oveka, ne~ijeg sina; bra~ni par ~ija je ku}a ovo bila verovatno ima spava}u sobu u prizemlju, i to na uglu, sa nekoliko prozora.
	Bilo mu je vrlo hladno. On se vrati u postelju i povu~e jorgan na sebe. Taj sin je oti{ao, a ni{ta nije spakovao, ina~e bi ladice bile napola prazne. Mo`da se sad bori u vojsci Mejtere Nane.
	Neki deo Kipris u{ao je u nju i taj deo je pretvorio sibilu u generalicu - to, i Ehidnina zapovest. Na trenutak se upitao koji je to deo bio; i da li je Ehidna shvatila da u Mejteri taj deo ve} postoji. Dalo bi se pretpostaviti da je upravo taj element oslobodio i [enilu od r|e; te dve sposobnosti nekako bi trebale da budu deo jedne, iste. Kipris mu je rekla da je lovljena, a Njegova svesnost da je pravo ~udo kako je jo{ pre znatnog broja godina nisu ubili. Sigurno su Ehidna i njena deca, love}i boginju ljubavi, otkrili da se ljubav ne sastoji samo od namirisanih marama i ba~enog cve}a. Da u ljubavi postoji ~elik.
	Neka mlada `ena bacila je tu maramu sa nekog balkona, nesumnjivo. Svila poku{a da je zamisli; zapazi da ona ima Zumbulino lice i odagna tu viziju od sebe. Krv je brisao lice maramicom boje breskve, namirisanom mnogo ja~e nego {to je ova marama. Krv je, tako|e, rekao...
	Rekao je da postoje ljudi koji mogu drugog ~oveka obu}i na sebe, kao tuniku. Odnosilo se to na Gljivu, iako on, Svila, to tada nije znao - nije znao da uop{te postoji Gljiva, zvana i Mukor, koja mo`e da obu~e svoj duh u telo drugih ljudi ba{ kao {to je on, malo~as, hteo da navu~e na sebe ode}u tog sina ~ija je ovo soba bila.
	On tiho pozva: "Gljivo? Gljivo?" i po~e oslu{kivati; ali nije se ~uo nikakav utvarni glas; u ogledalu iznad sto~i}a nije bilo nikakvog lica osim njegovog. Sklapaju}i o~i, on sastavi dugu, formalnu molitvu Izvana{u, zahvaljuju}i mu za `ivot i za odsustvo Krvove k}eri. Kad je zavr{io, po~e drugu, sli~nu molitvu, upu}enu Kipris.
	S one druge, spolja{nje strane vrata spava}e sobe, stra`ar zauze pozdravni stav mirno, uz ~ujni zveket oru`ja i udar pete o petu.
	
	Dizastor probudi Njorku, ble{te}i zraci dugog sunca koji se probijaju kroz ki}ankasti platneni svod iznad njegovog kreveta, i kroz zavese od tila koje se odasvud spu{taju, i kroz njegove bogate draperije od `utomrkog somota, i kroz prljava stakla svih njegovih prozora odjednom - probijaju se klize}i kroz njegove spu{tene roletne od cepanog bambusa, i kroz iskrivljene stare daske koje je neko zakucao unakrst preko njegovih prozora, klize preko njegove obojene Scile i njegovih tvrdo zatvorenih i zakucanih kapaka na prozorima; kroz drvo, hartiju i kamen.
	On dvaput `mirnu i di`e se u sede}i polo`aj, trljaju}i o~i.
	"Bolje mi je", saop{ti on, onda vide da [enila jo{ spava, i Inkus, Urus tako|e, i Keder i Dropljan ~vrsto spavaju, samo se ovaj veliki vojnik Hamerston ve} digao, sedi prekr{tenih nogu, na njegovom ramenu Oreb, le|a oslonio na zid tunela. "Dobro ti je to, bor~e", re~e Hamerston.
	"Nije mi dobro", objasni Njorka. "Nisam to mislio da ka`em. Bolje. Bolje nego {to je bilo, vidi{? To vi{e prija nego kad ti e dobro, jer ka ti e dobro onda i ne misli{ o tome. A ka ti e ko sad meni, onda obra}a{ puno vi{e `nje-pa nego ka ti e dobro. A meni je japadapa jiii! Haj." Vrhom ~izme gurnu [enilu. "Aj debela, izgledaj malo `ivlja, doru~ak!"
	"Koji ti je vrag?" re~e Inkus, di`u}i se u sede}i polo`aj kao da je on, a ne [enila, tako gurnut.
	"Nie mi ni{ta", re~e Njorka. "Dobar sam ko ki{a." Razmisli o ovome. "Ako bude ki{e, i}i }u u 'Petla'. Ako ne, imam neka posla na brdu. Spavo u ~izmama." Sede pored [enile. "I ti? Ne b trebo to radi{. Lo{e za stopala, pope."
	Razveza pertle ~izama i izu ih s nogu, onda skide i ~arape. "Pipni ti kako je ovo mokro. Jo{ mokro od brodice. Budi se, matori! Od brodice 'nave' i od ki{e. Kad bismo jo{ imali onog visokog magarca, ja bi ga natero da malo {trca vatru da bi mogo ovo da osu{im. Fuuuh!" Prebacio je ~arape preko gornje strane sare ~izama, pa ih odgurnuo od sebe.
	[enila se di`e u sede}i polo`aj i po~e skidati min|u{e od `ada. "Uh, al sam sanjala!" Sva se stresla. "Bila sam, kao, izgubljena, znate? Sasvim sama, ovde dole, a moj tunel je na oba kraja vodio u sve ve}u dubinu. Pe{a~im ja na jednu stranu, dugo, al se samo sve vi{e spu{ta. Onda se okrenem i zapnem na suprotnu stranu, al se i tako samo sve vi{e spu{ta. Dublje i dublje, bez prestanka."
	"Imaj na umu da su besmrtni bogovi uvek s tobom, k}eri moja", re~e joj Inkus.
	"A-ha. Mlatko, moram se do~epati nekakve ode}e. Moja izgorelost od sunca polako prolazi. Sad bih mogla nositi ne{to. Ovde dole je suvi{e hladno da se ide bez ni{ta." Nacerila se veselo. "Jedna dobra gomila nove ode}e i dupla crvena traka. Posle toga bi}u spremna za kajganu od {est jaja sa biberom."
	"Pripazi", upozori je Hamerston, "mislim da tvoj prijatelj nije spreman za pregled ispravnosti."
	Njorka ustade, smeju}i se. "Pazi ovo", re~e Hamerstonu i ritnu Urusa tako majstorski, podigav{i prste bose noge, da je Urusa zapravo udario samo okrugli prednji deo stopala ispod prstiju.
	Urus `mirnu i po~e trljati o~i kao Njorka malo~as, i tad Njorka shvati da je on sam dugo sunce. Malo~as je, dakle, probudio samoga sebe, sopstvenim zasenjuju}im svetlom, koje je celi tunel ispunilo i koje je sad suvi{e blistavo za Urusove slabe o~i.
	"Ne svi|a mi se kako si nosio matorog", re~e on Urusu. Zapita se da li su mu ruke dovoljno vrele da sagore Urusa. ^inilo se da je to mogu}e; bile su obi~ne kad ih nije gledao, ali kad god je usmerio pogled na njih, bile su kao rastopljeno zlato. Sagnuo se i opalio Urusu ~vrgu popreko po vrhu nosa, a kad ovaj nije jauknuo, do~epao ga je i silovito podigao na noge.
	"Kad nosi{ matorog", re~e mu, "to ima da bude kao da ga voli{. Kao da se sprema{ da ga poljubi{." Mogao bi to biti dobar fazon, naterati Urusa da stvarno poljubi matorog, ali Kederu se to nije moralo dopasti.
	"U redu", re~e Urus. "U redu."
	Dropljan upita, Kako si, mali?
	Njorka duboko razmisli. "Neki delovi mene rade dobro", saop{ti on posle izvesnog vremena, "a neki ne. Za dva-tri nisam siguran. Pamti{ staru Mermeru?"
	Sigurno.
	"Ona nam je pri~ala da mo`e da izvla~i spiskove. Kao iz rukava, otprilike. [ta je sve u ispravnom stanju i {ta sve nije. Ja mora proveravam jedno po jedno."
	"Ja to mogu", ubaci Hamerston. "Savr{eno prirodna stvar."
	[enila je skinula obe nau{nice i sad je trljala u{i. "Mo`e{ li staviti ove dve u d`ep, Mlatkonja? Nemam gde da ih nosim."
	"Nema frke", re~e joj Njorka, ali se ne okrete da je pogleda.
	"Mogla bih dobiti dve-tri kartice za njih kod Sarda. Za to bih kupila dobru haljinu od ~e{ljane vune, i jedne cipele, i mogla bih jesti kod onih {to prave pecivo i pasta{utu, jesti dok ne puknem."
	"E ja umem lepo da puknem nekoga", objasni Njorka Urusu. "Nau~io sam to kad nisam bio ve}i od obu}areve }urke i uvek mi se silno svi|alo. Nema zamahivanja, kapira{? Momci uvek pri~aju kako }e da zamahnu na tebe, a to i rade. Al ovo bolje. Me|utim, ko zna da l jo{ radi."
	Njegova desna pesnica pogodi Urusa posred usta i Urus odlete unatra{ke i le|ima nalete na zid od brodskog kamena. Inkus {umno uvu~e vazduh.
	"Samo malo kao privu~e{ ruku i odapne{ je", objasni Njorka. Urus se sroza na tunelski pod. "Dabome, unese{ svoju te`inu u to, a zglavci da budu ravno. Pogledaj ih." On ispru`i pesnice. "Mogu oni i na gore, i na dole, al to su onda drugi udarci, vidi{?"
	Nisu tako dobri, re~e Dropljan.
	"Al nisu tako dobri", potvrdi Njorka.
	Mogu ja hodat, bakonja, nije me mora ni dosad nosit ovaj, a ni ljubit.
	Ovaj le{onja pred njegovim nogama mora biti da je neko drugi, zaklju~i Njorka. Urus, mo`da, ili Gelada.
	
	Mejtera Mermer je poku{avala da odredi koliko je vremena pro{lo od kad je poslednji put uradila ovo, u{la 'u krov' kenobe; ali to pitanje je prizvalo samo nebrojene slu~ajeve proki{njavanja tavanice i ovla`enih tepiha. Ona se doseti: ne 'u krov' nego 'na tavan'.
	Pre sto osamdeset ~etiri godine.
	Te{ko je mogla u to poverovati - nije `elela poverovati. Ljupka devojka nasmejanih o~iju i vrednih ruku popela se uz isto ovo stepeni{te, na isti na~in kao {to se ona penje desetinama puta svaki dan, pro{la istim ovim hodnikom i zaustavila se ispod ovih ~udnovatih vrata koja su ugra|ena u tavanicu iznad njene glave; posegnula je gore, alatkom koja je negde zaturena pre vi{e od jednog veka.
	Ona iznervirano pucnu svojim novim prstima, proizvev{i glasan, izuzetno zadovoljavaju}i zvuk; onda se vrati u jednu od soba koje su nekad bile njene i po~e preturati po svojoj ladici za sve i sva{ta, najzad na|e veliku drvenu kuku za kuki~enje koju je ponekad koristila pre nego {to joj je bolest oduzela prste. Ne ove prste, dabome.
	Vrativ{i se u hodnik, ona di`e ruku isto kao {to je to nekada radila ona cura koja je bila ona, zaka~i prsten i upita se, neozbiljno, da li je prsten zaboravio kako da povu~e lanac nadole za sobom.
	Ne, prsten nije zaboravio kako se vu~e lanac za sobom. Ona povu~e. Mlazi}i pra{ine pojavi{e se na ivicama te pokretne plo~e iznad njene glave. Pa, hodnik }e morati opet da se po~isti. Ona se nije popela na taj tavan - a nije ni ma ko drugi - ve}...
	Povu~e ja~e, i ta vrata se nagnu{e ne{to vi{e nadole, otkriv{i traku crnine. "Da li }u ja morati da se ljuljam na ovome?" upita ona. Odjeci njenog glasa razlego{e se kroz sve prazne sobe, i ona za`ali {to je i{ta rekla glasno.
	Novo potezanje izazva protestna cviljenja i {kriputanja, ali vrata po|o{e jo{ ni`e; stepenice na rasklapanje, koje je trebalo da se pri tom pojave, u~ini{e to tek posle mnogo ja~eg potezanja.
	Podmaza}u ja ovo, odlu~i ona. Ba{ me briga {to maziva nema. Izreza}u par~e masno}e od onog bika i ubaciti u klju~alu vodu, onda }u sa povr{ine vode skinuti masni sloj, procediti kroz krpu i upotrebiti to. Jer ovo nije moj poslednji dolazak ovamo. Nije.
	Potr~ala je uz rasklopne stepenice, sitnim ali `ustrim koracima, okru`uju}i se lepr{anjem crnog bombazina.
	Vidi, samo vidi kako mi je dobra ova noga! Hvaljen da si, Veliki Pese!
	Tavan je bio maltene prazan. Posle smrti sibile, nikada ne ostaje mnogo stvari; a ono malo {to ostane, razdeli se ostalim sestrama, u skladu s njenim `eljama, ili se vrati njenoj porodici. Mejtera Mermer provede pola minuta poku{avaju}i da se seti ko je bio vlasnik zar|alog sanduka pokraj od`aka, i sti`e do kraja potpune liste - spiska svih sibila koje su ikada `ivele u ovoj kenobi - ali u njihovim podacima ne na|e ni jedan jedini limeni sanduk.
	Prozor~i} u zabatu - zatvoren i zaklju~an. Govorila je sebi, dok se rvala sa upornom kukom na njemu, da je to nerazumno. Jer ono {to je kraji~kom vidnog polja primetila, {ta god da je bilo, dok je i{la preko igrali{ta, sigurno je ve} oti{lo, ako je uop{te ikad i postojalo.
	Najverovatnije je to bio samo neki oblak.
	O~ekivala je da prozor bude zaglavljen, ali suva vrelina proteklih osam meseci dovela je njegovo prastaro drvo do skupljanja. Potegla je prozor nagore, svom snagom, a on je nagore i odleteo, tako munjevito da je pomislila da se staklo sigurno mora polomiti.
	Usledila je ti{ina, uz prijatno hladan vetar kroz prozor. Mejtera Mermer je oslu{nula, zatim izvirila napolje i zagledala se u nebo, a potom je (kao {to je od po~etka i planirala, raspola`u}i `ivahnim uvidom u tegobnost dokazivanja negativne tvrdnje, posle toliko godina dr`anja nastave de~acima i devoj~icama) stala nogom na prozorski ram i izi{la na tanke plo~e kojima je krov stare kenobe bio pokriven.
	Zar je ba{ neophodno penjati se na vrh krova? Ona zaklju~i da jeste: neophodno je, ako ne za drugo, bar za njen du{evni mir. Me|utim, ona se zapita {ta }e ovaj kvart grada govoriti, ako je neko vidi na krovu. Opet, to i nije bitno, a ve}ina naroda je ionako oti{la u borbu. Sad nije onolika buka kao {to je bila tokom dana, ali se ipak ~uje, povremeno, poneki pucanj, kao da se neka velika vrata s vrlo jakim treskom zatvaraju, negde u daljinama. Zatvaraju se vrata na pro{losti, pomisli ona. Hladan vetar poravna suknju uz njene noge, dok se pela ka vrhu; odneo bi joj i kapicu, ali ju je ona jednom rukom pritisnula na glatku metalnu glavu.
	Sa vrha krova lako vide da su na mnogo mesta po`ari; jedan od njih, najbli`i, samo nekoliko ulica udaljen. Ulica sedlarska, ili Ulica konoparska, zaklju~i ona; pre }e biti da je Sedlarska, jer su u njoj zalagaonice. Iza tog jednog, i mnogi drugi po`ari, sve do pijace, i dalje, s one strane pijace; moglo se i o~ekivati da }e tako biti. Mrak, osim na nekoliko prozora, i sad osvetljenih, gore, na Palatinskom brdu.
	[to je govorilo, pouzdanije od ma kakvih glasina ili saop{tenja, da Mejtera Nana nije pobedila. Jo{ nije pobedila. Jer bi u tom slu~aju Brdo gorelo, bilo bi oplja~kano i spaljeno: stvar predvidiva jednako pouzdano kao i to da je {esti termin u Fibona~ijevom nizu od deset - jedanaestina celog. Kad bi Civilna garda pretrpela poraz, ni{ta, ni{ta ne bi...
	Pre nego {to je tu misao mogla dovr{iti, ugledala ga je, daleko na jugu. Uzalud je za njim tragala osmatraju}i ka zapadu, ka pijaci, i ka istoku, prema Palatinu. Nalazi se iznad Orile... ne, ligama ju`nije i od Orile, ~ak iznad jezera. Le`i nisko na ju`nom nebu i, da, na neki na~in prkosi vetru, jer vetar je severac, duva hladan sa severa, iz prostora gde se no} spustila; tek sad ona se doseti da je taj vetar morao po~eti sasvim nedavno, pre nekoliko minuta, dok je ona u palestri sekla poslednje delove mesa i nosila ih u podrum. Tad je, vra}aju}i se uz stepeni{te iz podruma, na{la dragocene papire za umotavanje razasute po celoj kuhinji, pa je zatvorila prozor.
	Dakle, ta stvar, taj ogromni objekat, {ta god da je, bio je nad gradom, ili vrlo blizu grada, kad ga je primetila iznad zadnjeg zida igrali{ta. Ali nije no{en dalje na jug, kao {to bi pravi oblak morao biti; {tavi{e, ~inilo se da polako ide opet ka severu, ka gradu, puze}i niz nebo.
	Puna tri minuta ga je posmatrala, da se uveri.
	Da, taj objekat se pomi~e ka severu, ide kao buba koja istra`uje ~iniju; ponekad se pokoleba i malo povu~e, zatim opet krene polako napred. Ve} jednom je bio ovde, iznad grada. Onda ga je poduhvatio vetar - i to, ~ini se, iznenada - i odneo nad jezero; sad je taj predmet sabrao svoje snage da se vrati, bez obzira na vetar.
	Tako kratkotrajno da nije mogla biti sigurna da li je stvarno i{ta videla, ne{to sevnu iz ogromne, mra~ne, lete}e mase, maju{ni ubod svetlosti, kao da je neko u senovitim nebeskim zemljama iza te stvari kresnuo upalja~em.
	Ali ona, u svakom slu~aju, nije mogla taj objekat zaustaviti. On }e do}i, ili ne}e do}i, a ona, kao i uvek, ima posla. Mora}e se nato~iti voda, i to velika koli~ina, da se napuni kotao za pranje. Mejtera Mermer obazrivo si|e do {iljatoga zabata pod kojim je bio prozor, pitaju}i se koliko je dodatne {tete napravila na krovu koji ionako nije savr{eno zaustavljao ki{u.
	Mora}e i drva da dovu~e, dovoljno za veliku vatru u kuhinjskoj pe}i. Onda mo`e oprati ~ar{ave sa postelje u kojoj je umrla i oka~iti ih da se su{e. Ako se Mejtera Nana vrati (a Mejtera Mermer se `ustro molila da tako bude), mo}i }e na toj istoj vatri da se skuva doru~ak za obe; Mejtera Nana bi, {tavi{e, mogla dovesti i prijatelje sa sobom. Mu{karci, ako ih bude, neka jedu u ba{ti; ona }e za njih izneti jedan od duga~kih stolova i nekoliko stolica iz palestre. Na sre}u, mesa ima jo{ mnogo, iako je ona ve} skuvala izvesnu koli~inu za Resicu i dala mnogo vi{e njegovoj porodici kad je nosila Resicu ku}i.
	Si|e s krova nazad u tavan i zatvori prozor zabata za sobom.
	Njeni ~ar{avi bi}e do dizanja zastora suvi. Tada ih mo`e ispeglati i vratiti na svoj krevet. Ona je jo{ i sad najstarija sibila; ta~nije, ponovo je najstarija sibila. Iz toga proisti~e da su obe sobe njene. Ipak, trebalo bi da premesti sve svoje stvari u ve}u.
	Silaze}i niz rasklopne stepenice, ona odlu~i da ih ostavi tako, sve dok ne do|e u priliku da ih podma`e. Izreza}e nekoliko masnih delova i kuvati ih u tiganju, dok se voda za pranje greje; taj kotao ne zaprema celu povr{inu pe}i. Do dizastora }e se, mo`da, vratiti ona vazdu{na stvar; tada }e je, stoje}i na sredini Srebrne ulice, ona mo}i jasno videti, ako bude imala vremena za to.
	
	Njorka je siguran da oni kroz ove tunele trampaju ve} celu ve~nost, a to je dobar vic, jer on pamti da je mislio, kad su iz pro{log skrenuli u ovaj tunel, da su pe{a~ili nadole i samo nadole jo{ od kako je Pes sagradio Svitak. Urus je pljuckao krv i nosio telo, on je stupao iza njega, za slu~aj da Urusa treba tresnuti; odmah iza njega Keder i Dropljan, da bi on imao s kim da razgovara, posle njih Patera sa onim velikim vojnikom sa pi{toljem za debelu municiju, koji im je rekao kako da idu i naterao i njega da tako stupa; na za~elju, [enila, odevena u Paterinu mantiju, sa Orebom i baca~em. Njorka bi radije i{ao s njom, a to je i poku{ao, ali nije uspelo.
	On se osvrte da je pogleda. Ona mu mahnu prijateljski. Gle, nema Kedera ni Dropljana. On pomisli da pita Inkusa i vojaka gde su, ali zaklju~i da sa ipak radije ne bi razgovarao sa njima. [enila je, opet, suvi{e daleko iza njih da bi se moglo poku{ati neko privatno ~avrljanje. Dropljan je najverovatnije isprednja~io, da bi video {ta tamo napred ima, a matorog je poveo sa sobom. Takav postupak bi li~io na Dropljana. Ako na|u ne{to za jelo, Dropljan }e mu doneti jedan deo.
	Moli se Feji, rekla Nana. Feja, boginja hrane. Njoj se moli, Njore, ~oe~e, pa { dobije{ da jede{, ej. On joj se {iroko osmehnu. "Drago mi je {to te vidim, Mejtera! Brinuo sam se za tebe." Nek ti se svi bogovi osmehuju, Njorka, danas i uvek. Njen osmeh je preobratio ovaj hladan, vla`an tunel u palatu i zamenio vodnjikavi zeleni sjaj puze}ih svetiljki onom zlatnom poplavom koja ga je probudila. [to bi se ti brinuo za mene, Njorka? Slu`im jo{ od svoje petnaeste godine bogovima, verno. Ne}e oni mene napustiti. Niko nema manje razloga da se brine nego ja. "Aj kao ti dovedi neko bo`anstvo da si|e ovamo, da ide s nama", predlo`i Njorka.
	Iza njega se Inkus pobuni: "Njorka, sine moj!"
	On na~ini nepristojan zvuk i okrete se da pogledom potra`i Mejteru Nanu. Gle, nema ni nje. Minut-dva je smatrao da je po`urila napred da se pridru`i Dropljanu i Kederu, a onda je razumeo da je oti{la da mu dovede nekog boga, radi dru`enja. Takva je ona uvek bila. Pomene{ neku najmanju sitnicu, a ona sko~i da ti ispuni `elju ako mo`e.
	On se, me|utim, i sad brine za njenu sudbinu. Ako je po{la u Glavni procesor da na|e i dovede neko bo`anstvo, mora}e da pro|e kroz one vragove koji ljudima prave frku, podme}u im la`i i odvla~e ih sa Zlatne staze. Trebalo je da joj ka`e da ode po Feju. Da dovede Feju i mo`da dva praseta. Sifonki bi dobro do{la jedna butkica, a on ima, posle svega, i no` i kratki ma~. Koljne{ jedno prasence, istran`ira{ ga, njoj buti}, ali, jeote, i on je gla-dan! A ona ne mo` sama pojede celo prase. Sa~uva}e oni jezik za Dropljana, oduvek je voleo svinjski jezik. Fejdan je, zna~i Mejtera }e najverovatnije dovesti Feju, a Feja, u na~elu, nabaci i po jedno prasence. Barem jedno. Bogovi, po pravilu, donose one `ivotinje koje su njihove. Prili~no ~esto.
	Prasi}e za Feju. (Mora{, mora{, ak o}e{ zna{ {ta ide slede}e godine.) Grok-grok za Feju, a za Sfiksu, lavove, ili bar ma~ke. E, sad, ko da pojede ma~ku? Jee. Ribe za Scilu, al i on bi rado gricnuo ribicu-dve. Pti~ice za Molpu, a matori je imao kaveze gde ih je dr`ao, pa posle usoljavao; a kad mu je dosta, on napravi pitu od vrabaca. Za Tartaronju, {i{mi{i. I sove i krtice.
	Krtice?
	Iznenadno i neprijatno, Njorki pade na um da je Tartaros podzemni bog, bog nadle`an za rudnike i pe}ine. Zna~i, ovo ovde je njegovo, aha, al Tartaros bi trebo bude njegov ekstra dobar prijatelj, a vidi kako smo nagrabusili, izgleda da je ne~im strava naljutio Tartarosa, jer, evo, glava ga boli, {tavi{e ne{to mu nije u redu u glavi, ne{to unutra kliza i izmi~e kao kad igli~ar ne}e da prihvati municiju bez obzira na to kolko ga ti podmazuje{ i proverava{ da je svaka iglica prava ko sunce. On se ma{i rukom pod tuniku da proveri igli~ar, i na|e da mu igli~ar nije nimalo ispravan - da je, {tavi{e, toliko neispravan da uop{te i nije tu, iako je Mejtera Nana njegova mama, a on, sa igli~arem, njoj potreban.
	"Ja-dan mali! Ja-dan mali!" Oreb je kru`io iznad njegove glave. Vetar iz njegovih krila, koja su se mu~ila da ga odr`e u vazduhu, uznemiri Njorkinu kosu, ali Oreb mu ipak ne slete na rame. Uskoro odlete nazad, do [enile.
	Nema vi{e igli~ara, ali ni nje. Po|o{e Njorki suze.
	
	Kapetanovo salutiranje bilo je mnogo ispravnije nego njegova pocepana i zaprljana zelena uniforma. "Moji ljudi su na borbenim polo`ajima, Generale. Moja lebdelica je u patroli. Niko vi{e ne}e mo}i kri{om da dotura poja~anja garnizonu. A ni otvoreno, sa ma~em u ruci, osim ako prvo ne pobije sve nas."
	Bizon frknu, nagnuv{i se unazad zajedno sa te{kom hrastovom stolicom koja je privremeno bila njegova.
	Mejtera Nana se nasme{i. "Vrlo dobro, kapetane. Hvala ti. Mo`da bi bolje bilo da se sad odmori{."
	"Spavao sam ja, Generale, mada ne dugo. Jeo sam, tako|e, dok ti, koliko ~ujem, nisi. Sada idem u obilazak i kontrolu mojih ljudi na polo`ajima. Kad zavr{im tu inspekciju, mo`da }u odspavati jo{ jedan sat, ali }e moj narednik biti pored mene da me probudi."
	"Rado bih po{la sa tobom", re~e mu Mejtera Nana. "Mo`e{ li pri~ekati pet minuta?"
	"Svakako, Generale. ^ast mi je. Ali..."
	Ona ga o{tro pogleda. "[ta je, kapetane? Reci mi, molim te."
	"Mora{ i ti spavati, Generale, a i jesti. Ina~e ne}e{ sutra biti sposobna ni za {ta."
	"Uradi}u to, kasnije. Sedi, molim te. Svi smo umorni, a sigurno si i ti." Ona se opet okrete Bizonu. "Imamo mi u Povelji jedno na~elo koje se naziva 'disciplina', za sibile kao {to sam ja i augure kao {to je Patera Svila. Disciplina, to dolazi od jedne stare re~i za |aka ili studenta. Ako si nastavnik, kao ja, mora{ imati disciplinu u odeljenju, da bi mogao ikoga i~emu nau~iti. Ako ne, de~urlija toliko galame izme|u sebe, da nijednu tvoju re~ ne ~uju, a umesto da pi{u zadatke, po~nu da crtaju koje{ta."
	Bizon klimnu glavom.
	Prisetiv{i se jednog incidenta od pre godinu dana, Mejtera Nana se opet nasme{i. "Osim ako im ba{ ka`e{ da crtaju. U tom slu~aju, po~nu da pi{u ceduljice jedni drugima."
	Kapetan zagladi br~i}e. "Generale. Imamo i mi disciplinu, mi, oficiri i borci u Civilnoj gardi. Ista nam je i re~. A praksa, usu|ujem se re}i, nije sasvim razli~ita."
	"Znam ja to, ali ne mogu te poslati da patrolira{ ulicama i zaustavi{ plja~ku. Rado bih to u~inila, Kapetane. Bilo bi to veoma dobro i svakako bi uspelo. Ali za mnoge ljude Garda je neprijatelj. Izbila bi pobuna protiv na{e pobune, a to nikako ne sme da nam se desi."
	Ona se opet okrete Bizonu. "Razume{ zbog ~ega je ovo potrebno, a? Reci mi."
	"Plja~kamo sami sebe", re~e on.
	Zbog brade je bilo te{ko pro~itati izraz njegovog lica, ali ona poku{a i zaklju~i da mu je nelagodno. "Istinu ka`e{. Ljudi ~ije se ku}e plja~kaju i pale tako|e su na{i, pa ako moraju ostati da brane svoju imovinu, ne mogu za to vreme da se bore za nas. Ali to nije sve, a? [ta si jo{ `eleo re}i?"
	"Ni{ta, Generale."
	"Mora{ mi re}i sve." @elela ga je dodirnuti, kao {to bi u tom ~asu dodirnula i neko od dece, ali odustade od toga, da ne bi neko pogre{no shvatio. "Re}i mi sve kad ja to zatra`im, to je tako|e deo discipline, ako ho}emo tako kazati. Zar da dopustimo da Garda bude bolja od nas?"
	Bizon ni{ta ne re~e.
	"A re~ je zapravo o ne~em va`nijem od discipline. Ni{ta nam sad nije va`nije od mog saznavanja onih stvari koje vi smatrate va`nim. Ti, i ovaj prisutni kapetan, i Zoril, i \ur|evka, i ostali."
	Po{to on ni sad ni{ta ne re~e, ona nastavi: "Ho}e{ li ti, Bizone, da mi pretrpimo neuspeh, samo zato da tebi ne bi bilo neprijatno? To }e se i desiti, ako ne budemo jedni drugima poveravali informacije i razmi{ljanja: izneveri}emo poverenje bogova i izginu}emo. Verovatno svi. Ja svakako, jer }u nastaviti da se borim dok me ne ubiju. Da ~ujemo!"
	"Oni i pale", ote se njemu. "Paljevine su gore nego plja~ke, mnogo gore. Uz ovakav vetar, spali}e ceo grad ako ih ne zaustavimo. I... i..."
	"I {ta?" Mejtera Nana po~e grickati donju usnu. "I ako ne ugasimo sve po`are koji su se ve} razbuktali {irom grada? U pravu si ti, Bizone. Uvek si ti u pravu." Bacila je pogled ka vratima. "^e{ljo? Jesi li jo{ tamo napolju? U|i, molim te. Potrebna si mi."
	"Da, Mejtera."
	"Mi ovde govorimo jedni drugima da se treba odmoriti, ^e{ljo. ^ini se da je to ve~eras konvencija na{eg pona{anja. Ti nisi izuzeta od toga. Pre samo nekoliko dana bila si veoma bolesna. Zar ti nije Patera Svila preneo mir Pesov?"
	^e{lja sve~ano klimnu glavom. Bila je to vitka, bleda devoj~ica od trinaest godina, tananih crta lica i sjajne crne kose. "Jeste, u sfigdan, Mejtera, i odmah je moje stanje po~elo da se pobolj{ava."
	"U sfigdan, a danas je hieragdan." Mejtera Nana baci pogled na plavi porculanski ~asovnik na obli`njem ormari}u. "Teldan je samo nekoliko sati udaljen; zna~i, mo`emo smatrati da je ve} teldan. Pa i tako, pro{lo je manje od nedelju dana od kad si bila na rubu smrti, a ve~eras radi{ kao kurir za mene, iako bi trebalo da le`i{ u krevetu. Mo`e{ li otr~ati po jo{ jednom poslu?"
	"Odli~no se ose}am, Mejtera."
	"Onda na|i Kre~nu. Reci joj gde sam i ka`i joj da najhitnije do|e do mene. Onda idi ku}i i spavaj. Ku}i, rekoh. Da li }e{ to u~initi, ^e{ljo?"
	^e{lja se nakloni, okrete se brzo i nestade.
	"Dobra, pametna devoj~ica", re~e Mejtera Nana Bizonu i kapetanu. "Nije iz mog razreda. Moje su starije; one u~estvuju, ili su u~estvovale, u borbama i u le~enju ranjenika. ^e{lja je jedna od u~enica Mejtere Mermer, i to, lako je mogu}e, najbolja."
	Obojica klimnu{e glavom.
	"Kapetane, ne}u te jo{ dugo zadr`avati. Bizone, po~eh da pri~am o disciplini. Neko me je prekinuo, a to sam i zaslu`ila, time {to sam se toliko raspri~ala. Htela sam re}i da od dvadeset momaka i devojaka, uz pomo} discipline mo`e{ napraviti osamnaest dobrih u~enika. Ja mogu, a verovatno bi i ti mogao. Zapravo bi ti u tom poslu bio, po svoj prilici, bolji od mene, uz malo ve`be." Ona uzdahnu, onda natera sebe da sedne uspravnije i da ispravi ramena.
	"Od preostalih dvoje, jedan nikad ne}e biti dobar u~enik. Nema u sebi tu sposobnost; jedino {to mo`e{ jeste da ga spre~i{ da ometa druge. Onom drugom ne treba uop{te nametati disciplinu, jer je on ve} odli~an i disciplinovan |ak, jo{ i pre tvog prvog poziva da se umire i da slu{aju. To je ~ista, Pesova istina o njemu. Razumete li me?"
	Bizon klimnu glavom.
	"Ti si jedan od takvih. Da nisi, ne bi sad bio moj zamenik. A to jesi, zna{. Ako ja poginem, ti mora{ preuzeti upravljanje svim poslovima."
	Bizon se isceri; njegovi veliki, beli zubi sevnu{e u ~estaru crne brade. "Bogovi te vole, Generale", re~e joj on. "Opasnost da ti pogine{ ne spada me|u moje brige."
	^ekala je bolji odgovor.
	"Ali, ne dao Hieraks", re~e Bizon kona~no. "Trudi}u se najbolje {to budem mogao, ako se to desi."
	"Znam da ho}e{, jer se uvek najvi{e trudi{. Ono {to treba da radi{ jeste da pronalazi{ druge koji su kao ti. Nemamo dovoljno vremena da uspostavljamo pravu disciplinu, iako bih veoma `elela da imamo. Odabiraj ljude sa igli~arima, za ovo nam ne}e trebati pi{tolji sa debelom municijom - starije ljude, koji se ne}e i sami pridru`iti plja~ki kad ih uputi{ da spre~avaju plja~ku. Organizuj ih u ~etvoro~lane ekipe, odredi svakoj ekipi vo|u i naredi im da govore - ne zaboravi ovo, to je izuzetno va`no. Reci im da ka`u svakome koga sretnu da plja~ka i paljevina moraju prestati i da }e streljati svakog plja~ka{a i paliku}u koga zateknu."
	Ustala je. "Idemo mi sada, kapetane. @elim videti kako si organizovao obru~. Treba mnogo da nau~im, a imam veoma malo vremena za u~enje."
	Pored uli~nih vrata stra`u su dr`ali Rog i Kopriva, sa zaplenjenim oru`jem, on sa pi{toljem za debelu municiju, ona sa igli~nim.
	"Ro`e, idi ku}i i odmah na spavanje. To ti je nare|enje", re~e mu Mejtera Nana. "Kad se probudi{, vrati se ovamo i odmeni Koprivu, ako ona jo{ i tada bude na ovom mestu. Koprivo, idem u obilazak na{ih polo`aja oko Alambrere, sa kapetanom. Vra}am se uskoro."
	Vetar koji je hladio njeno lice ~inuio joj se kao ne{to, maltene, natprirodno, posle mnogo meseci vreline; ona promrmlja zahvalnost Molpi, a onda se priseti da taj isti vetar raspiruje i po`are kojih se Bizon pla{i, i da bi mogao - {tavi{e, da }e u nekim slu~ajevima sigurno - prenositi vatru sa prodavnice na {talu, pa na radionicu i tako dalje. I da su dobri izgledi da ceo grad izgori dok se ona bori sa Ajuntamientom za njega.
	"Ajuntamiento. To nisu bo`anska bi}a, kapetane."
	"Uveravam te da nijednog trenutka nisam mislio da su bo`anska bi}a, Generale." Poveo ju je nekom krivom uli~icom ~ije je ime zaboravila, ako ga je ikad i znala. Oko re{etkastih roletni navu~enih preko izloga radnji u toj uli~ici, vetar je {aputao o snegu.
	"Pa, po{to nisu", nastavi ona, "nemogu}e je da dugo istraju u svom protivljenju volji bogova. Ehidninoj volji, recimo, za koju pouzdano znamo. Mislim da mo`emo biti sigurni da je i Ehidnina volja takva."
	"I Kiprisina", podseti je on. "Kipris je govorila meni, Generale, ili, da ka`em, Generalice. Rekla mi je da Patera Svila mora postati kalde. Ja slu`im tebi zato {to ti slu`i{ njemu, a njemu slu`im zato {to je on izvr{ilac njene volje."
	Jedva ga je ~ula. "Pet staraca. ^etiri, ako je istina ono {to Njegova svesnost ka`e, a sigurno jeste. Kako se usu|uju?"
	"Pojma nemam, Generale. Evo na{eg prvog upori{ta. Vidi{ li ga?"
	Ona odmahnu glavom.
	"Kaplare!" povika on i pljesnu {akama. Na drugoj strani ulice ukaza se, na jednom prozoru na drugom spratu, svetlo i svetlucava cev. "Kao {to sad vidi{, Generale, na ovoj ta~ki imamo baz-mitraljez, zato {to ova uli~ica pravo vodi do ulaza u tvr|avu. Ugao pod kojim se odavde ni{ani omogu}ava nam uzdu`no polje vatre. A samo dva-tri koraka dalje", nastavi on, pokazav{i prstom, "mogli bismo biti ga|ani sa jednog od najvi{ih prozora Alambrere."
	"Oni bi mogli da pro|u ovom uli~icom, pre|u Kaveznu i u|u pravo u Alambreru?"
	"Tako je, Generale. Iz tog razloga, ne}emo i}i dalje. Skreni sad ovamo, molim te. Nema{ zamerke na na~in na koji dr`imo uli~icu?"
	"Ni najmanje."
	Kako je neobi~no bogovima slu`iti! Kad je bila tek devoj~ica, Mejtera Oran`a joj je rekla da slu`enje bogovima zna~i da }e{ ponekad ostati bez sna ili bez obroka; {tavi{e, terala ju je da to ponavlja. Tek sad se ostvarilo: jo{ od doru~ka nije jela ni{ta, ali je (tako mi lepote Telksiepejine, re~e ona sebi) odve} umorna da bi ose}ala glad.
	"De~ko koga si poslala na spavanje." Kapetan se tiho nasmeja. "Prespava}e taj celu no}. Da li si to predvidela, generale? Ona jadna mala mora}e da stoji na stra`i sve do ujutro."
	"Rog? Spava}e najvi{e tri sata, kapetane. Verovatno i manje."
	Uli~ica se ulivala u jednu {iru ulicu. To je Mlinarska, re~e Mejtera Nana sebi, videv{i usamljenu tablu iznad jedne kafed`inice, sad zamra~ene, koju su zvali 'Mlin'. Mlinarska, to je ona ulica u kojoj mo`e{ jeftino kupiti male, nepravilno izrezane ostatke ser`a i tvida.
	"Sad smo na takvom mestu da nas oni ne mogu videti, a mi ipak vidimo stra`are na zidu. Pogledaj." On opet pokaza prstom. "Prepoznaje{ ga, Generale?"
	"Prepoznajem zid Alambrere, dakako. Vidim i letelicu. Je li tvoja? Ne, ne mo`e biti tvoja, jer bi oni pucali na nju, a i kupola joj nedostaje."
	"To je jedna od onih koje si ti isekla, generale. Ali sad je moja. Imam dva ~oveka u njoj." On stade. "Ostavi}u te da bude{ ovde mo`da tri minuta sama. Suvi{e je opasno da odemo zajedno, ali ja moram do tamo da se uverim da je sve u redu s njima."
	Pustila ga je da potr~i sam, a kad je bio nadomak onesposobljene letelice, potr~ala je i ona, na na~in koji je toliko dobro uve`bala jurcaju}i sa devoj~icama u sportskim igrama u palestri: suknja podignuta do kolena, a noge samo lete. Strah da }e se videti nedoli~an prizor - nestao, oti{ao neznano gde.
	Sko~io je, oslonio se rukama na ivice okrugle rupe gde je nekad bila kupola, izdigao telo nad rupu i nestao u njoj. Videv{i taj skok, ona se zapita da li }e mo}i da izvede isto.
	Na sre}u, to nije bilo neophodno; kad je bila desetak koraka daleko, na bo~noj strani onesposobljene letelice otvori{e se vrata. "Nisam ni mislio da }e{ ostati tamo, Generale", re~e joj kapetan, "ali sam se usu|ivao nadati se da ho}e{. Ti se, zaista, ne sme{ da izlagati opasnosti na ovaj na~in."
	Klimnula je glavom, toliko zadihana da nije mogla govoriti, i hitro se uvukla u letelicu. Unutra je bilo teskobno, ali i izgledalo ~udnovato bez krova. Gardisti su ~u~ali, i videlo se da su u zabuni, uve`bani da ustanu i salutiraju, ali zbog nepovoljnih okolnosti prinu|eni da ostanu zbijeni dole. "Sedi!" naredi ona svima. "Nemoj neko da je ustao. Ovde formalnosti ne stoje." Te poslednje re~i, shvati ona, bile su lo{e izabrane. Zazvu~ale su kao slaba {ala. Oni, svejedno, poseda{e, mrmljaju}i neke re~i zahvalnosti.
	"Ovaj baz-mitraljez ovde, Generale, vidi{", re~e kapetan i potap{a ga, "pripadao je nekada komandantu ove letelice. On te je proma{io; zato je to sada tvoje oru`je."
	Nije ni{ta znala o baz-mitraljezima. Uprkos silnom umoru, bila je radoznala. "Radi li i sad? I, imate li", ona neodre|eno mahnu rukom, ne znaju}i pravu re~, "ono {to je potrebno za pucanje?"
	"Redenike sa municijom, Generale? Da, imamo, dovoljno. U ovoj letelici nije eksplodirala municija, nego gorivo, vidi{. Ove lebdelice nisu kao vojnici, nego vi{e kao talusi. U ma{ini moraju sagorevati ili riblje ulje ili kokosovo. Riblje ne miri{e mnogo lepo, ali ga mi gorimo zato {to manje ko{ta. Ova lebdelica nosila je dovoljno municije za oba mitraljeza, i jo{ je ima dovoljno."
	"Ho}u da sednem tamo." Njen pogled bio je uperen u oficirsko sedi{te. "Mogu li?"
	"Svakako, Generale." Kapetan joj se `urno skloni s puta.
	Sedi{te je bilo zapanjuju}e udobno, dublje i mek{e nego njen krevet u kenobi, iako po povr{ini opaljeno i pro`eto mirisom dima. Ne, re~e ona sebi; nije to zapanjuju}e. Trebalo je o~ekivati da bude takvo, jer je oficirsko. Ajuntamiento dobro postupa sa svojim oficirima, jer zna da se na njima temelji vlast; jo{ jedna ~injenica koju ona mora imati na umu, jo{ jedna koju ne sme zaboraviti.
	"Ne diraj okida~, Generale. Otko~en je." On posegnu rukom preko njenog ramena i pritisnu jednu malenu polugu. "Sad je zako~en, ne mo`e pucati."
	"Ovo, kao pau~ina." Umesto okida~a, ona dodirnu to. "Vi to nazivate ni{an?"
	"Da, to je zadnji ni{an. Onaj stubi} koji vidi{ na kraju cevi, to je prednji ni{an. Strelac ih poravna, tako da u jednom od ovih malih pravougaonika vidi vrh stubi}a."
	"A-ha."
	"Ako je meta udaljenija, on gleda kroz vi{e pravougaonike. Kroz leve ili desne, ako s jedne strane duva jak vetar ili ako mitraljez vu~e na jednu stranu."
	Naslonila se unazad i dozvolila sebi da sklopi o~i, samo na sekund ili dva. Kapetan je govorio ne{to o no}nom ni{anu, o kratkim rafalima koji poga|aju vi{e nego dugi, i o poljima vatre.
	Vatra pro`dire ne~iji dom dok on ovo pri~a, a Kre~na sad poku{ava (ako ju je ^e{lja brzo na{la i ako je to bilo negde blizu) da na|e nju, Mejteru Nanu: luta od stra`ara do stra`ara i svuda pita, jesu li videli Generalicu, gde je slede}e stra`arsko mesto, mogu li je tamo odvesti, jer po`ari su, Bizon je znao, dobro je znao da se vatre moraju gasiti, ali se pla{io da o tome govori zato {to je tako|e znao da njegovi ljudi ne mogu jo{ i tu du`nost preuzeti, ti mu{karci i `ene koji su se tako dugo i te{ko borili ~itav ovaj dan, ne mogu provesti no} gase}i po`are, a sutra opet ratovati. Bizon, pokraj koga ona ima ose}aj da je tako jaka i ume{na, Bizon, kome je brada, gusta i kovrd`ava, du`a nego kosa. Mejtera Oran`a ju je upozoravala da ne ide nigde bez kapice, ne samo zato {to je to protivno pravilima, nego i zato {to podsti~e mnoge mu{karce, koji se raspaljuju kad ugledaju `ensku kosu, osobito ako je duga~ka. Ona je, me|utim, izgubila kapicu negde i svuda ide bez nje; dodu{e, kosa joj je kratka jer je ona dala, jo{ kad je ovo po~injalo, da joj je potkrate, da je o{i{aju maltene 'do glave'. Ona pobe`e od gneva Mejtere Oran`e, dole, u dvorane mra~ne i hladne, pune nenadanih zaokreta, i posle nekog vremena nai|e na Njorku, koji je podseti da bi mu ona trebala bogove dovesti.
	
	"Ja sam pukovnik Usik, Kalde", re~e Svili prido{lica. Bio je to krupan ~ovek, toliko visok i {irok da se [koljka, koji je stao iza te zeleno uniformisane mase, nije ni video.
	"Oficir koji upravlja ovom brigadom." Svila mu pru`i ruku. "Koji - komanduje. Vi to tako ka`ete? Ja sam Patera Svila."
	"Upoznao si na{u organizaciju." Usik sede na stolicu koju je [koljka ranije uneo.
	"Ne ba{. To {to si doneo, je li to moja ode}a?"
	"Jest." Usik podi`e neuredni crni zamotaj. "Popri~a}emo mi i o tome, uskoro, Kalde. Ako nisi prou~io na{u organizacionu shemu, kako zna{ moj ~in?"
	"Videh onaj plakat." Svila zastade da se priseti. "Putovao sam na jezero, sa jednom `enom koja se zove [enila. Poster je ogla{avao da se osniva rezervna brigada. Potpisan si bio ti, a tekst je glasio da svi zainteresovani treba da se jave u {tab Tre}e brigade. Patera [koljka bio je tako ljubazan da me obi|e pre nekoliko minuta; uzgred je pomenuo da je ovo Tre}a. Posle njegovog odlaska, setio sam se tog plakata."
	[koljka `urno re~e: "Kad sam dospeo do kapetanove sobe, pukovnik je ve} bio u njoj, Patera. Rekao sam im da }u sa~ekati, ali on me je naterao da u|em i pitao {ta imam re}i, pa sam rekao."
	"Hvala ti", re~e Svila. "Molim te, vrati se u svoj mantejon odmah, Patera. Uradio si sve {to si ovde, no}as, mogao." Nastoje}i da u glas unese dodatnu te`inu zna~enja, on dodade: "Ve} je kasno. Vrlo kasno."
	"Mislio sam, Patera, da..."
	"Idi", re~e Usik, potegav{i brkove, nadole opru`ene. "Tvoj kalde i ja imamo da razgovaramo o nekim delikatnim stvarima. Njemu je to jasno. Trebalo bi da je i tebi."
	"Mislio sam..."
	"Idi!" Usik jedva da je malo podigao glas, pa ipak, zazvu~alo je kao prasak bi~a. [koljka `urno izi|e.
	"Stra`ar! Zatvori vrata."
	Vrhovi brkova su mu sedi, primeti Svila; Usik je, govore}i, namotavao jedan brk oko vrha prsta. "Po{to nisi prou~avao na{ sistem komandovanja, Kalde, onda ne zna{ da brigadom treba da komanduje general, takozvani 'brigadni'."
	"Ne", priznade Svila. "Nikad nisam ni pomislio na to."
	"Ako je tako, nikakva obja{njenja nisu potrebna. Nameravao sam ti re}i, da bismo obojica znali na ~emu smo, da ja, iako sam samo pukovnik, dakle terenski oficir," Usik ostavi brk i prstom kucnu po srebrnom orlu-ribaru na okovratniku, "komandujem ovom brigadom ba{ kao da sam brigadni general. Ve} ~etiri godine komandujem brigadom. Ti bi hteo ode}u?"
	"Da. I da se obu~em, ako mi dozvoljava{."
	Usik klimnu glavom, ali nije bilo jasno da li time izra`ava dopu{tenje ili samo shvatanje {ta Svila ho}e. "Ti si gotovo mrtav, Kalde. Pro{la ti iglica kroz plu}a."
	"Svejedno, bolje bih se ose}ao ako bih ustao i obukao se." Bila je to la`, ali je on `arko `eleo da bude istina. "Onda bih sedeo na ovom krevetu, a ne le`ao u njemu. Sad ne mogu, jer nemam ni{ta na sebi."
	Usik se nasmeja tihim 'he-he-he'. "A i cipele bi hteo?"
	"Moje cipele, i moje ~arape. Moje rublje, moje pantalone, moju tuniku, i moju mantiju, pukovni~e, zamolio bih."
	Uglovi brkova se okrenu{e nagore. "Obu~en, lako bi mogao pobe}i, Kalde. Zar ne?"
	"Ka`e{ da sam na rubu smrti, pukovni~e. ^ovek na rubu smrti mogao bi i da pobegne, pretpostavljam, ali ne lako."
	"O{tro smo mi postupali s tobom ovde, u Tre}oj, Kalde. Bio si bijen. Mu~en."
	Svila odmahnu glavom. "Upucali ste me. Bar pretpostavljam da je ono bio va{ oficir, onaj koji je pucao na mene. Ali posle toga ste mi doveli doktora i smestili me u ovu udobnu sobu. Niko me nije tukao."
	"Sa dopu{tenjem", re~e Usik i zagleda mu se izbliza u lice. "Lice ti je svo u modricama. Pretpostavio sam da si dobio batine od nas."
	Svila odmahnu glavom i odgurnu od sebe uspomene na one sate kad su ga saslu{avali Savetnik Poto i narednik Pesak.
	"Ne `eli{ da objasni{ otkud ti modrice. Tukao si se ti, Kalde, {to je sramota za jednog augura. Ili si se boksovao. Boks bi bio dozvoljen, valjda."
	"Zbog sopstvenog nemara i gluposti, niz stepenice padoh", re~e Svila.
	Na njegovo iznena|enje, Usik prasnu u gromki, dugotrajni smeh i po~e se pljeskati {akom po kolenu. Stade brisati o~i i re~e, sada kroz ti{i smeh: "Tako ka`e svaki na{ borac, Kalde, kad od ostalih dobije batine. Ka`e, gotovo uvek, da se smandrljao niz stepenice ispred barake. Ne}e da prizna da je varao svoje drugare, vidi{, ili krao od njih."
	"U mom slu~aju, istina je da sam pao." Svila razmisli. "Poku{avao sam i da kradem, mada ne da varam, pre dva dana. A niz stepenice jesam pao i zaradio modrice na licu."
	"E ba{ mi je drago {to te nisu izmlatili. Na{i to ponekad rade i bez nare|enja. [tavi{e, ustanovio sam da ponekad urade iako im je nare|eno da ne ~ine. Ja ih u tom slu~aju o{tro kaznim, budi siguran. A u tvom slu~aju, Kalde", Usik slegnu ramenima, "poslao sam jednog oficira zato {to su mi bile potrebni bolji podaci o toku bitke pred Alambrerom nego {to mi je moje staklo moglo dati. Spremao sam sme{taj za ranjenike i zarobljenike. Bilo je potrebno da saznam da li je to {to spremam dovoljno."
	"Razumem."
	"On se vratio i doneo tebe." Usik je uzdahnuo. "Sad o~ekuje da dobije medalju i unapre|enje za to {to me je uvalio u tako te`ak polo`aj. Ti razume{ moj problem, Kalde?"
	"Nisam siguran."
	"Mi se borimo, ti i ja. Tvoji sledbenici, njih stotinu hiljada ili vi{e, protiv Civilne garde, ~iji sam ja stariji oficir, i protiv nekoliko hiljada vojnika. Mogla bi pobediti jedna, a mogla bi i druga strana. Sla`e{ se?"
	"Pa, valjda", re~e Svila.
	"Hajde da ka`emo, za trenutak, da }e pobediti moja strana. Ne nameravam da budem nepo{ten prema tebi, Kalde. Kroz nekoliko trenutaka razgovara}emo i o onoj drugoj mogu}nosti. Zna~i, pretpostavimo da pobeda bude na{a, a ja onda javim Ajuntamientu da si ti moj zarobljenik. Pita}e me za{to to nisam prijavio ranije, ~ak mogu biti izveden, zbog toga, pred vojni sud. Ako budem imao sre}e, propa{}e mi karijera. Ako ne, bi}u streljan."
	"Onda javi, svakako."
	Usik odmahnu glavom. Njegovo veliko lice bilo je mra~nije nego ikad. "Za mene u ovome nema pravog puta, Kalde. Uop{te nema pravog puta. Ali postoji jedan put koji je o~ito pogre{an i o~ito vodi samo u katastrofu i ni u {ta drugo, a to je ovaj koji si upravo savetovao. Ajuntamiento je naredio da bude{ ubijen na licu mesta, ~im bude{ prime}en. Da li si to znao?"
	"Predvideo." Svila primeti da je, ispod jorgana, stisnuo pesnice. Natera sebe da se opusti.
	"Ne sumnjam da jesi. Trebalo je da te poru~nik Tigar ubije onog trenutka. A nije. Mogu li re}i otvoreno? Mislim da nije imao stomak za to. Probu{io te. I ti si le`ao tamo, augur u augurskoj mantiji, zevao si kao riba i krvario na usta. Jo{ jedan hitac - i bio bi kraj." Usik slegnu ramenima. "Sigurno je ra~unao da }e{ ionako umreti, u transportu do na{eg {taba. Skoro svako bi u tim uslovima umro."
	"A, tako", re~e Svila. "Sad }e on biti u nevolji ako ka`e{ Ajuntamientu da me ima{ `ivog."
	"Ma, bi}u ja u nevolji." Usik se kucnu debelim ka`iprstom po prsima. "Bi}e mi nare|eno da te ubijem, Kalde, pa }u to i morati da uradim. Posle toga, ako mi izgubimo, ta tvoja Nana ima da me strelja, ako joj ne padne na um i ne{to gore. Opet, ako pobedimo, bi}u do kraja `ivota obele`en ~ovek. Bi}u onaj koji je ubio Svilu, augura koga je, po ~vrstom uverenju ovog grada, Pes izabrao za kaldea. Ako je mudar, Ajuntamiento }e tad objaviti da sam postupio suprotno nare|enjima, izve{}e me pred vojni sud i streljati. Ne, Kalde, ne}u prijaviti da te dr`im. To je poslednje {to bih u~inio."
	"Rekao si da Garda i Vojska - meni je re~eno, sedam hiljada vojnika - ratuju protiv naroda. Koliko je jaka Garda, pukovni~e?" Svila se trudio da se priseti svog razgovora sa Hamerstonom. "Ima li u njoj trideset hiljada boraca, pribli`no?"
	"Manje."
	"Pouzdano znam da su neki gardisti napustili Ajuntamiento."
	Usik tmurno klimnu glavom.
	"Mogu li pitati, koliko njih?"
	"Mo`da nekoliko stotina, Kalde."
	"Da li bi rekao, hiljadu?"
	Slede}ih pola minuta, ili du`e, Usik je }utao. Najzad re~e: "Meni je re~eno, pet stotina. Ako je to istina, onda su gotovo svi iz moje brigade."
	"Imam ne{to da ti poka`em", re~e Svila, "ali moram prvo zatra`iti od tebe jedno obe}anje. To je ne{to {to mi je Patera [koljka doneo, a ja tra`im tvoju re~ da ne}e{ preduzeti, zbog toga, ni{ta protiv njega niti protiv augura i sibila njegovog mantejona. Ho}e{ li to obe}ati?"
	Usik odmahnu glavom. "Ne mogu iskazati neposlu{nost ako mi stigne nare|enje da ih uhapsim, Patera."
	"Ako ti ne stigne nare|enje." Trebalo bi da im ovo da dovoljno vremena da pobegnu, pomisli Svila. "Obe}aj mi da im ne}e{ ni{ta u~initi na svoju ruku."
	Usik ga je prou~avao. "Mnogo jeftino nudi{ svoje informacije, Kalde. Mi se uop{te ne petljamo sa vama religioznima, osim u slu~aju najte`e provokacije."
	"Onda imam tvoju oficirsku re~?"
	Usik klimnu glavom, i Svila izvadi prolokutorovo pismo ispod jorgana i dade mu ga. Usik tad otkop~a dugmad na jednom d`epu ko{ulje, izvadi nao~are sa srebrnim okvirom i pomeri se samo malo, dovoljno da svetlost padne na pismo.
	U ti{ini koja je zavladala, Svila je razmatrao sve {to je Usik rekao. Da li je doneo ispravnu odluku? Usik je ambiciozan - verovatno se dobrovoljno javio da komanduje rezervnom brigadom, kao i onom u kojoj je do tada bio, a sve u `elji da dostigne onaj ~in, i onu platu, koji idu uz komandovanje takvim jedinicama. Mogu}e je da potcenjuje, zapravo je gotovo sigurno da potcenjuje, borbenu mo} vojnika kao {to su Pesak ili Hamerston; ali sigurno je da zna mnogo o sposobnosti Civilne garde u kojoj je proveo ~itav svoj odrasli `ivot. Taj i takav Usik razmatra mogu}nost da Ajuntamiento izgubi. Mo`da }e prevagnuti ovo pismo od Prvog govornika, koje zna~i punu podr{ku Mejteri Nani.
	Ili se bar on nada tako.
	Usik di`e pogled. "Ovde ka`e da je Lemur mrtav."
	Svila klimnu glavom.
	"[u{ka se o tome ceo dan. [ta ako tvoj Prolokutor samo ponavlja glasine?"
	"Mrtav je." Svila je to kazao {to je uverljivije mogao, ohrabren saznanjem da bar sada ne postoji potreba da zaobilazi istinu. "Ima{ staklo, pukovni~e. Mora biti da ima{. Zatra`i od njega da ti da vezu sa Lemurom."
	"Video si ga kako umire?"
	Svila odmahnu glavom. "Ne, ali sam video njegovo mrtvo telo." Usik se vrati pismu.
	Prevelika smelost mo`e sada sve upropastiti; bilo bi gore nego beskorisno poku{avati navesti Usika da ka`e ili u~ini i{ta {to bi kasnije moglo da se iskoristi protiv njega.
	Usik spusti pismo. "Udru`enje stoji iza tebe, Kalde. Ja sam to i slutio, a ovde pi{e vrlo jasno."
	"Da. Sad je jasno." Evo prilike da se Usik izjasni. "Ako si naslu}ivao i pre nego {to si pro~itao ovo pismo, onda je, pukovni~e, bilo dvostruko ljubazno od tebe {to si dozvolio Pateri [koljki da me poseti."
	"Nisam, Kalde. Dozvolio je kapetan Geko."
	"A, tako. Ali dr`a}e{ se svog obe}anja?"
	"Ja sam ~ovek od ~asti, Kalde." Usik je presavio pismo i stavio ga, zajedno sa nao~arima, u d`ep ko{ulje. "Ali zadr`a}u ovo. Ni ja ni ti ne bismo `eleli da ga iko drugi ~ita. Naro~ito ne neko od mojih oficira."
	Svila klimnu glavom. "Sasvim se sla`em da ga zadr`i{."
	"Ti bi hteo ode}u. I sve ono iz d`epova, dabome. Tu su ti brojanice, rekao bih. Pretpostavljam da bi ih rado propu{tao kroz prste dok tako le`i{."
	"Da, veoma, veoma rado."
	"A tu su i dva igli~ara. Jedan je kao onaj iz koga si pogo|en. Drugi je manji i izgleda da je pripadao nekoj `eni sa imenom Zumbula."
	"Da."
	"Dakle tako. Znam ja nju, ako je to ta Zumbula. Veoma umiljata devojka, a i lepa. Le`ao sam s njom u fejdan."
	Svila sklopi o~i.
	"Nije mi namera da ti zadajem bol, Kalde. Pogledaj me. Dovoljno sam star da budem otac tebi, ili njoj. Zami{lja{ li da bi ona meni slala ljubavna pisma?"
	"Da li se to...?"
	"Da li se odnosi na jedno od ona dva pisma u tvom d`epu?" Usik sve~ano klimnu glavom. "Kapetan Geko mi ka`e da pe~ati nisu bili odlomljeni kad ih je na{ao. Iskreno re~eno, sumnjao sam u to. Sad vidim da nije trebalo da sumnjam. Ti ih nisi pro~itao."
	"Nisam."
	"Kapetan Geko jeste, a i ja. Niko drugi. Geko mo`e biti diskretan, ako mu naredim, a ~astan ~ovek mora biti diskretan ~ovek, tako|e. Ina~e bi bio nekoristan ili {tetan. Nisi prepoznao njen pe~at?"
	Svila odmahnu glavom. "Nikad ranije nisam dobio pismo od nje."
	"Kalde, ja ga nisam dobio nikad, uop{te." Usik povu~e brk. "Bilo bi ti mudro da to ima{ pred o~ima. Toliko godina, toliko pisama od `ena, ali nikad nijedno od nje. Ponovo ka`em, zavidim ti."
	"Hvala", re~e Svila.
	"Ti nju voli{." Usik se zavali u naslon stolice. "To je van sumnje. Mo`da ni sam ne zna{, ali tako je." Njegov glas postade bla`i. "Bio sam ja jednom u tvojim godinama, Kalde. Shvata{ li ti da u roku od mesec dana to mo`e prestati?"
	"Mo`e i u roku od jedan dan", priznade Svila. "Ponekad se nadam da ho}e."
	"Tako|e se i pla{i{ da ho}e. Nije potrebno to da ka`e{. Razumem. Rekao sam ti da je znam, i to te je zabolelo, ali ne}u da posle misli{ da nisam potpuno ~asno nastupio. Jednako }u ti po{teno re}i sada. Ali to je po{tenje surovo prema meni. Prema mom ponosu. Ja njoj ne zna~im ni{ta."
	"Hvala ti jo{ jednom."
	"Molim, nema na ~emu. Ne ka`em da ona meni ne zna~i ni{ta. Nisam ni ja od kamena. Ali ima drugih, nekoliko drugih, koje mi zna~e mnogo vi{e. Obja{njavati to, bilo bi nedoli~no."
	"Naravno da ne mora{ i}i u pojedinosti, osim ako ne `eli{ da te ispovedim. Mogu li videti njeno pismo?"
	"Uskoro, Kalde. Uskoro }u ti ga dati, da ga zadr`i{ zauvek. Bar ja pretpostavljam da }e tako biti. Ima jo{ jedna stvar koju treba raspraviti. Pomenuo si, pukim slu~ajem, `enu po imenu [enila. Ja znam i jednu sa tim imenom. Ona stanuje u `utoj ku}i."
	Svila se osmehnu i odmahnu glavom.
	"To ti ne zadaje ni najmanji bol. To nije ona [enila koju si vodio na jezero?"
	"Samo se smejem sebi - svojoj gluposti. Rekla mi je da prima pukovnike; ali tek sad, kad si to rekao, palo mi je na pamet da, prakti~no neizbe`no, ti mora{ biti jedan od njih. Ne mo`e pukovnika biti veoma mnogo."
	"Sedam drugih, i ja." Usik po~e preturati po zamotaju ode}e i izvu~e Mo{usov veliki igli~ar i Zumbulin mali, pozla}eni. Di`e ih, da ih Svila vidi, a onda ih ostavi na prozorski prag.
	"Mali je njen", re~e Svila. "Zumbulin. Da li bi ti mogao srediti da joj bude vra}en?"
	Usik klimnu glavom. "Posla}u joj ga, preko jednog zajedni~kog poznanika. A {ta }emo sa velikim?"
	"Vlasnik je mrtav. Rekao bih da je taj igli~ar sada moja svojina."
	"Suvi{e sam fin da pitam da li si ga ti ubio, ali nadam se da to nije bio neko od na{ih oficira."
	"Ne, i ne. Priznajem da sam nekoliko puta bio u isku{enju da ga ubijem - kao i on da ubije mene, u to nema sumnje - ali nisam. Ja sam samo jednom ubio, u samoodbrani. Mogu li sad pro~itati Zumbulino pismo?"
	"Ako ga ja mogu na}i." Usik jo{ jednom po~e preturati po Svilinoj ode}i, onda podi`e oba pisma koja je Svila uzeo sa mermerne plo~e iznad kamina u stambenoj zgradi tog jutra. "Ovo drugo je od jednog augura. Ne zanima te?"
	"Ni pribli`no toliko, bojim se. Od koga je?"
	"Zaboravio sam." Usik rasklopi pismo. "'Patera Ustavica, koadjutor.' @eli da te vidi, ili je `eleo. Trebalo je da do|e{ u njegovu kancelariju ju~e u tri. Ve} si zakasnio vi{e od jedan dan, Kalde. Treba li ti?"
	"Valjda treba", re~e Svila, a Usik mu dobaci, na krevet, Ustavicino pismo.
	Zatim ustade, dr`e}i Zumbulino. "Ovo drugo ne}e{ hteti da ~ita{ dok te ja gledam. Osim toga, imam hitna posla. Mo`da }u opet navratiti do tebe, kasnije ve~eras. Mnogo kasnije. Ako budem suvi{e zauzet, vide}u te sutra ujutro, mo`da." Povu~e brk. "Da li }e{ smatrati da sam nerazuman ako ti po`elim sre}u, Kalde? I ako ka`em da }u, u slu~aju da jednog dana vi{e ne budemo protivnici, smatrati da je tvoje prijateljstvo ~ast za mene?"
	"U tom slu~aju smatrao bih da si ~ovek od ~asti i po{tenja, {to i jesi."
	"Hvala, Kalde!" Usik se nakloni; pri tome, potpetice njegovih ~izama lupnu{e uz o{tar zvuk jedna o drugu.
	"Pukovni~e?"
	"Tvoje brojanice. Zaboravih. Na}i }e{ ih u d`epu mantije, siguran sam." Usik se okrete da ode, ali se ipak jo{ jednom okrete Svili. "^isto iz radoznalosti. Poznaje{ li Palatin, Kalde?"
	Svilina desna ruka, kojom je dr`ao Zumbulino pismo, po~ela je da drhti; on je pritisnu na koleno da Usik to ne bi primetio. "Bio sam tamo." Naporom volje postigao je da mu glas bude gotovo sasvim miran. "Za{to pita{?"
	"^esto, Kalde?"
	"Tri puta, rekao bih." Bilo je nemogu}e razmi{ljati o ma ~emu osim o Zumbuli; lako je mogao re~i 'pedeset puta' ili 'nijednom'. "Da, u tri navrata - jednom sam bio u Palati, a dva put a prisustvovao sam prino{enju `rtava u Velikom mantejonu."
	"Nigde drugde?"
	Svila odmahnu glavom.
	"Postoji jedno mesto gde ima drvena statua Telksiepeje. Ti, kao augur, mo`da zna{ gde je to."
	"U Velikom mantejonu postoji reljef Telksiepeje, u oniksu..."
	Usik odmahnu glavom. "Ne. U Ermininoj ku}i, desno, kad ulazi{ u trpezariju. Ugleda{ jedan svod iza koga je neko zelenilo. U zadnjem delu prostorije ima bazen sa zlatnim ribicama. Ona stoji pored bazena i dr`i ogledalo. Svetlo je tako ude{eno da se bazen ogleda u ogledalu, a ogledalo u bazenu. O tome se ne{to ka`e u tom pismu." Usik se okrete na peti.
	"Pukovni~e, igli~ari..."
	On zastade na vratima. "Namerava{ li da se pucnjavom probije{ do slobode, Kalde?" Ne ~ekaju}i odgovor, Usik izi|e u hodnik, ostavljaju}i vrata od{krinuta za sobom. Svila za~u kako stra`ar zauzima stav mirno za pozdrav i Usikove re~i: "Voljno si. Odmah se vrati u stra`aru."
	Ruke su mu se jo{ tresle dok je otvarao Zumbulino pismo; bilo je na hartiji te{ke krem-boje, na`vrljano ljubi~astim mastilom, sa mnogo ukrasnih krivina na slovima.
	
	O buvice moja draga,
	Zovem te tako ne samo zbog onoga kako si isko~io kroz moj prozor, nego i kako si usko~io kod mene u krevet! Kako je tvoj usamljeni cvetak ~eznuo za jednim pisamcetom od tebe!!! Mogao si mi poslati jedno po onom ljubaznom prijatelju koji ti je doneo moj poklon, zna{!
	
	To je bio doktor @dral, a doktor @dral je mrtav - umro je na njegovim rukama, jutros.
	
	Sad mi mora{ dati svoju zahvalnost i jo{ mnogo vi{e, kad se idu}i put vidimo! Zar ne zna{ ono mesta{ce gore na Palatinu gde Telks dr`i podignuto ogledalo? Hieragdan.
	Zu
	
	Svila sklopi o~i. Glupost, re~e on sebi. Potpuna glupost. Polupismeno {krabocanje jedne `ene ~ije se obrazovanje zavr{ilo sa ~etrnaest godina, devojke koju su dali o~evom stare{ini da bude ku}na pomo}nica i konkubina, devojke koja te{ko da je ikad pro~itala knjigu ili napisala pismo, a koja sad poku{ava da flertuje, da bude devoja~ki nesta{na i {armantna na papiru. Kako bi se njegovi u~itelji u sholi podsmevali!
	Sasvim glupo, ali ona ga naziva dragim, ka`e da ~ezne za njim, rizikovala je da upropasti i svoj i @dralov polo`aj kad mu je ovo poslala.
	On pro~ita pismo opet, presavi ga i gurnu u kovertu, a onda odgurnu jorgan sa sebe i ustade.
	Usik `eli da on ode, naravno; da pobegne, ili, mo`da, da bude ubijen u bekstvu. Nekoliko sekundi Svila je poku{avao da oceni {ta je od ta dva Usikov cilj. Da li su one pri~e o prijateljstvu bile neiskrene? Usik je - ako on iole ume oceniti ljude - sposoban da prevari na svaki mogu}i na~in.
	Nije bitno.
	Uze svoju ode}u sa stolice i ra{iri je po krevetu. Ako je Usikova namera da on pobegne, onda treba po tom planu i da pobegne. Ako je Usikov plan da on bude u bekstvu ubijen, onda treba ipak da pobegne i da se potrudi, najbolje {to mo`e, da ostane `iv.
	Tunika je bila sva skorena od njegove sopstvene krvi; bilo je potpuno nemogu}e nositi je. On je baci na pod i sede na krevet da obu~e ga}e, pantalone i ~arape. Kad je i pertle na cipelama vezao, ustade i naglim pokretom otvori jednu ladicu sto~i}a za obla~enje.
	Tunike su bile, ve}inom, u veselim crvenim i `utim bojama; ali on na|e jednu tamnoplavu, koja, po svemu sude}i, jo{ nikad nije bila no{ena. Njena boja bila je toliko bliska crnoj, da se tek pa`ljivim posmatranjem videlo da je ipak tamnoplava. On je polo`i na jastuk pored pisama, pa obu~e `utu. U ormanu na|e jednu malu putnu torbu. Ugura oba pisma u d`ep, namota mantiju i ugura je u torbu, pa preko nje stavi tamnoplavu tuniku.
	Klin za pokazivanje koli~ine municije u velikom igli~aru govorio je da je napunjen; on ipak otvori zatvara~, da proveri. Nastojao je da se seti kako je to Njorka radio u restoranu one no}i; u poslednjem trenutku se setio Njorkinog upozorenja da prst mora biti daleko od okida~a. ^inilo se da je {ar`er pun duga~kihih igala smrtonosnog izgleda, ili gotovo pun. Njorka je rekao da u njegov igli~ar staje - koliko? Stotinu, i vi{e, sigurno; ovaj veliki pi{tolj, nekada Mo{usov, svakako sadr`i toliko. I vi{e. Ali mogu}e je, naravno, da je na neki na~in onesposobljen.
	U hodniku, ispred vrata, nije bilo nikog. Svila zatvori vrata, a onda, posle jednog trenutka razmi{ljanja, polo`i jorgan na donji deo vrata i zatvori prozor. Sede na krevet, smu~en i u`asavaju}e slab. Kad je poslednji put jeo?
	Veoma rano tog jutra, u Limni, sa doktorom @dralom i onim kapetanom ~ije ime nije nikada saznao ili ga je zaboravio, i sa kapetanovim borcima. Kipris je bila velikodu{na i dala im jo{ jednu teofaniju, pojavila se pred njima, i pred Mejterom Mermer i Paterom Guloom, pa su svi bili ispunjeni tim ~udom, i jednim sasvim novim religijskim ose}anjem, za koje im se ~inilo da ga niko, nikad dosad, nije do`iveo. Kakvu divnu kajganu je tad pojeo, pa nekoliko kri{ki vru}eg, sve`eg hleba namazanih seoskim maslacem; kuvar je, kad ga je borac probudio, strpao u pe} vekne koje su tokom no}i narastale. Pio je i kafu, vru}u, jaku; ali ne{to svetlije boje, jer je bila pome{ana sa kremom i zasla|ena medom. Krem je bio u boji ove Zumbuline hartije, a med, med su uzimali iz jedne porculanske ~inije, bele, sa plavim cvetnim {arama; doktor @dral mu je dodavao tu ~iniju, a i sam je iz nje zahvatao i mazao med na hleb. A sad je doktor @dral mrtav, a i jedan od te trojice gardista, jedan borac; drugi borac, i kapetan, ko zna, mrtvi najverovatnije i oni, negde pred Alambrerom.
	Svila podi`e veliki igli~ar.
	Neko mu je rekao da bi trebalo da je i on mrtav. Nije se mogao setiti od koga je to ~uo - od hirurga ili od pukovnika Usika. Mo`da od [koljke, mada [koljka, ba{, ne govori takve stvari.
	Igli~ar ne opali. On opet povu~e obara~, pa vrati oru`je na prozorski prag, ~estitaju}i sebi {to je odlu~io da ga prvo proveri; vide da je bezbednosnu ko~nicu ostavio u polo`aju 'zako~eno', oslobodi je, nani{ani u jednu veliku bocu kolonjske vode na sto~i}u i povu~e. Igli~ar prasnu u njegovoj ruci kao korba~, a boca pr{te u parampar~ad, ispunjavaju}i sobu ~istim mirisom omorike.
	On opet zako~i pi{tolj i gurnu ga pod opasa~, ispod `ute tunike. Ako Mo{usov igli~ar nije onesposobljen, nema razloga ni da se testira Zumbulin. On samo proveri da je i Zumbulin zako~en, prinudi sebe da ustane i ubaci ga u d`ep pantalona.
	Jo{ jedna stvar, pa mo`e da krene. Zar mladi} ~ija je ovo spava}a soba nije u njoj nikad ni{ta pisao? Po~e se osvrtati, ali ne vide nikakav materijal za pisanje.
	A vlasnica namirisane marame? Ona je pisala njemu, to je maltene sigurno. @enska koja je dovoljno zainteresovana da ispu{ta svilene marame sa balkona, verovatno }e pisati i razne cedulje i pisma. A on }e ih ~uvati, sakrivene u nekom kutku njegove sobe, i odgovara}e joj svojim pismima, mada, mo`da, manje ~esto. Radna soba, ako postoji, verovatno pripada njegovom ocu. Pa, ~ak ni biblioteka ne bi bila dovoljno privatna. On bi morao pisati ovde, svakako, i pri tome sedeti - gde?
	Nije bilo nikakve stolice u sobi, dok [koljka nije doneo jednu. Stanar je samo mogao sedeti na krevetu ili na podu, ako je uop{te sedeo. Svila opet sede, zamisli da ima pti~je pero za pisanje u ruci, odgurnu stolicu koju je [koljka stavio blizu no}nog ormari}a i privu~e ormari} sebi. Njegova plitka ladica sadr`ala je jedno pakovanje hartije za pisanje, jednu mrljavu flanelsku krpu, pet-{est koverata, ~etiri pera i bo~icu mastila.
	On odabra jedno pero i napisa:
	
	Gospodine, doga|aji izvan moje kontrole prinudili su me da boravim u tvojoj spava}oj sobi nekoliko sati; bojim se, {tavi{e, da sam razbio tvoju bocu kolonjske vode i isprljao tvoje ~ar{ave. Osim toga, ja sam, gonjen krajnjom potrebom, prisvojio dve tvoje tunike i tvoju najmanju putnu torbu. Iskreno mi je `ao {to sam ovako postupio. Bio sam, kao {to rekoh, prisiljen.
	Kad se u na{ grad budu vratili red i mir, kao {to se ja bogovima molim da uskoro bude, potrudi}u se da te na|em, da nadoknadim {tetu i da ti vratim imovinu. Jednako se mo`e{ i ti obratiti meni, kad god ti bude odgovaralo. Ja sam Pa. Svila, iz Ulice sunca.
	
	Nekoliko dugih trenutaka je oklevao, razmatraju}i stvar i golicaju}i mekanim vrhom gu{~ijeg pera svoje usne. Pa, neka bude.
	Zamo~i jo{ jednom, poslednji put, pero u mastilo i napisa iza re~i 'sunca' zarez, a posle njega, Kalde. Zatim obrisa pero.
	Vratio je jorgan na postelju i otvorio vrata. U hodniku ni sad nije bilo nikog. Zadnje stepeni{ta odvede ga u kuhinju, koja je izgledala kao da je bar jedna ~eta garde preturala po njoj tra`e}i bilo {ta za jelo. Zadnja vrata se otvori{e na prostor koji je, koliko je on mogao videti pri nebeskoj svetlosti, bio mala, formalno ure|ena ba{ta; belo obojena kapija bila je iznutra pridr`ana najobi~nijom kukom.
	Izi{ao je na Korparsku ulicu, stao i osvrnuo se da pogleda ku}u koju je napustio. Ve}ina prozora bila je i sad osvetljena, pa i jedan na drugom spratu gde je svetlost postepeno slabila; njegov prozor, nesumnjivo. Daleke eksplozije ukazivale su, bolje nego i{ta drugo, gde je sredi{te grada.
	Jedan oficir na konju, koji je lako mogao biti ba{ onaj koji ga je upucao, projaha galopom, ne obrativ{i ni najmanju pa`nju na njega. Dve ulice bli`e Palatinu, jedan borac Garde pro|e, nose}i kurirsku torbu, i dodirnu kapu u~tivo.
	U toj torbi moglo bi se nalaziti nare|enje da svi auguri u gradu imaju biti uhap{eni, razmi{ljao je Svila; oficir koji je do{ao galopom mo`da donosi Usiku vest o jo{ jednoj bici. Moglo bi biti podesno, pa ~ak i veoma va`no, da on pro~ita te depe{e i ~uje vest koju oficir nosi.
	Ali ve} je ~uo, u hodu, najva`niju vest, saop{tenu cevima oru`ja: Ajuntamiento ne dr`i ceo gradski prostor izme|u ovog kvarta i Palatina. On }e se, dakle, morati provla~iti kroz ulice u kojima gardisti i buntovnici Mejtere Nane ubijaju jedni druge, mora}e da se vrati u one ulice koje najbolje poznaje - a onda, valjda, kroz jo{ jednu zara}enu zonu da prodre na Palatin.
	Jer, Garda }e dr`ati Palatin ~vr{}e nego i{ta drugo; pa, i kapetan je rekao da je u no}i posle molpindana, cela jedna brigada bila jedva dovoljna da odbrani Palatin. Ratnici obeju strana poku{a}e da ga spre~e; mogao bi biti ubijen, a i sam napor kome se on sada izla`e mogao bi ga ubiti pouzdanije od metka. Ipak, mora poku{ati, pa, ako ostane `iv, no}as videti Zumbulu.
	Njegova slobodna ruka ve} je po~ela izvla~iti Mo{usov igli~ni pi{tolj. On je prinudi da ga vrati i da ostane opu{tena niz bok; sumorno pomisli da }e pre dizastora mo`da saznati neke istine o sebi, istine takve da bi mu neznanje bilo dra`e. Nesvesno ubrza hod.
	Ljudi smatraju sebe dobrim ili zlim; ali bogovi - naro~ito Izvana{ - svakako moraju znati koliko to zavisi od okolnosti. Da li bi Mo{us, ~iji igli~ar on zamalo da potegne pre nekoliko sekundi, bio zao ~ovek, da nije stupio u slu`bu kod Krva? A zar ne bi Krv, kad se tako razmi{lja, mogao postati manje zao, sad kad Mo{usa vi{e nema? On, Svila, osetio je toplinu i velikodu{nost, bar nagove{tenu, u Krvu, ispod lukavstva i pohlepe.
	Ne{to pade sa neba i slete na njegovo rame, sa tako te{kim udarom da ga umalo ne obori. "Dra-vo Svila! Svila do-bar!"
	"Orebe! Jesi li to stvarno ti?"
	"Tica vrati." Oreb kljunom uhvati i povu~e jedan pramen Sviline kose.
	"Ba{ mi je drago - silno mi je drago {to si se vratio. Gde si bio? Kako si dospeo ovamo?"
	"Lo{e mes-to. Rupa veli-ka!"
	"Ja sam taj koji je si{ao u veliku rupu, Orebe. Pored jezera, u onom svetili{tu Scilinom, se}a{ se?"
	Orebov kljun zaklepeta. "Riba glava?"
	
	6. SLEPI BOG
	Oreb je, sa puno nade, odmeravao Kederov le{ koji je Urus bacio na pod tunela. Po{to je to uradio, Urus je, brzo se okrenuv{i, po~eo da vi~e na Hamerstona. "[to mora ga na|emo? Aj ka`i! Aj ka`i mi, i ja }u ga tra`im i ~etvorono{ke, i puze}ke..."
	"Di`i to, ti." Ne skidaju}i pogled sa Urusa, Hamerston se obrati Inkusu. "Patera, je li u redu da ja ovoga ubijem? Ali posle ne}u mo}i da nosim obojicu i istovremeno da pucam."
	Inkus odmahnu glavom. "On je u ne~emu u pravu, sine moj, zato, daj da to razmotrimo. Da li bi, doista, trebalo, a on to i pita, da nastavimo potragu za na{im prijateljem Njorkom?"
	"To }u ja prepustiti tebi, Patera. Pametniji si nego svi mi ostali, pametniji nego {to bi bio sav ostatak grada kad ti u njemu ne bi `iveo. Ja }u uraditi kako god ti ka`e{ i obezbedi}u da te i ovi biolo{ki ljudi poslu{aju."
	"Hvala ti onoliko, sine moj." Inkus, koji je ve} bio silno umoran, sa zahvalno{}u klonu na pod tunela. "Sedite svi. Da popri~amo o ovome."
	"Ne vidim za{to bismo", re~e [enila, i sama premorena, spustiv{i na tlo baca~ protivoklopnih raketa. "Kamenko radi sve {to mu ka`e{, mogao bi da spljeska mene i Urusa kao dve muve. Ti naredi, mi }emo izvr{iti, jer moramo."
	"Sedi, sedi. K}eri moja, zar ne vidi{ koliko ti je to nelogi~no? Tvrdi{ da ste prisiljeni da izvr{avate sve {to ja ka`em, a ne}e{ da ispuni{ ni najjednostavniji zahtev."
	"Ma, dobro, ajd." Ona sede; a Hamerston, spustiv{i te{ku {aku Urusu na rame, prisili i njega da sedne.
	"Gde Njor-ka?" Oreb je optimisti~ki skakutao po vla`nom, sivom brodskom kamenu. "Gde Njor-ka?" Iako nije mogao uneti ose}anja u te dve re~i, Oreb je slutio da je, dru`e}i se sa Njorkom, bli`e Svili nego kad je u bilo kom drugom dru{tvu. I crvena devojka je bliska Svili, ali ona ga je jednom prilikom ga|ala ~a{om, a Oreb to nije zaboravio.
	"Doista, gde je?" Inkus uzdahnu. "K}eri moja, ti me poziva{ da budem despot, ali istinito je ono {to ka`e{. Ja bih se mogao postaviti kao gospodar u odnosu na vas dvoje, ako bih se odlu~io na tako ne{to. Nije potrebno da se name}em na{em prijatelju, koji me uvek poslu{a, jer je takva njegova volja, kao {to ste se uverili. Ali ja nisam, po naklonosti, {kolovanju ili uro|enom karakteru, blizak despotizmu. Uloga svetog augura jeste da vodi i savetuje, da svetovna lica usmerava ka bogatim poljima i nepresu{nim izvorima, ako se mogu izraziti tako poeti~no.
	Zato, razmotrimo gde smo i posavetujmo se jedni s drugima. Onda }u povesti molitvu, u kojoj }emo svi u~estvovati; gorljiva i odana nek bude, za svih Devetoro, da od njih usmerenje tra`imo."
	"I posle toga odlu~imo?" upita Urus `ustro.
	"Posle toga }u ja odlu~iti, sine moj." Ulo`iv{i dodatni napor, Inkus sede uspravnije. "Ali dozvolite da, kao prvo, uklonim izvesne neta~nosti koje su se potkrale u na{im razmatranjima." Obrati se [enili. "Ti bi, k}eri moja, da me optu`i{ za despotizam. To je neu~tivo, ali i sama u~tivost ponekad mora ustuknuti pred svetom du`no{}u ispravljanja. Mogu li te podsetiti na to da si ti, tokom skoro dva dana, tiranisala sve nas u onoj bednoj brodici? Tiranisala ponajvi{e mene, i to zloupotrebljavaju}i snagu na{eg zlosre}nog prijatelja, za kojim sada gotovo pola dana tragamo?"
	"Ne ka`em ja da treba da odustanemo, Patera. To on ka`e." [enila prstom pokaza Urusa. "Ja sam za da ga na|emo."
	"Ti{ina, k}eri moja. Nisam jo{ zavr{io sa tobom. Pre}i }emo na njega dovoljno brzo. Za{to si nas, pitam, onako zlostavljala? Ka`em..."
	"Bila sam posednuta! Scila je bila u meni. Vi to znate."
	"Ne, ne, k}eri moja. Ne}e to mo}i tako da pro|e. Tvrdila si ti to isto, ve} mnogo sati, istim argumentom si otklanjala svu na{u kritiku tvog pona{anja, zapravo argumentom veoma traljavim. Ne}e ti vi{e vredeti. Bila si nametljiva, opresivna i okrutna. Zar su to osobine na{e Scile Talasne? Tvrdim da nisu. Tokom ovog na{eg zlehudog pe{a~enja, razmatrao sam sve {to postoji zapisano o njoj, u Hrazmolo{kim spisima, ali i u na{im predanjima. Da li je vladarski nastrojena? S time se mo`emo samo slo`iti. Plahovita, ponekad, mo`da. Ali nikada okrutna, nikada opresivna i nikada nametljiva." Inkus opet uzdahnu, skide cipele i po~e milovati stopala puna plikova.
	"Te zle crte, k}eri moja, nisu mogle biti Sciline. Bile su prisutne u tebi kad je ona do{la, i tako duboko ukorenjene da je ona, usu|ujem se re}i, na{la da je sasvim nemogu}e da ih poni{ti. Ima nekih mu{karaca, ili sam bar ~uo da ima, koji uistinu vi{e vole da `ena preovla|uje, ali to su nesre}nici koje je priroda izobli~ila toliko da su napustili upravo ono {to je prirodno. Na{ jadni prijatelj Njorka, iako obdaren vrlo uo~ljivim vrlinama snage i mu`evne hrabrosti, jedan je od takvih nesre}nika, ~ini se. Ja to nisam, k}eri moja, i zahvaljujem Slatkoj Scili {to nisam! Shvati da, {to se ti~e mene, a i mog visokog prijatelja koji je ovde prisutan, i u ~ije ime se usu|ujem govoriti, mi ne tragamo za Njorkom tebe radi, nego isklju~ivo njega samog radi."
	"Pri-~a. Pri~a, pri~a", progun|a Oreb.
	"[to se ti~e tebe", re~e Inkus, prenev{i pa`nju na Urusa, "ti, izgleda, zami{lja{ da me slu{a{ samo zato {to je pokraj nas moj prijatelj Hamerston. Zar nije tako?"
	Urus je zlovoljno piljio u tunelski zid, levo od Inkusovog lica.
	"]uti{, }uti{", nastavi Inkus. "Pri~amo, mnogo pri~amo, `ali se na{ mali pernati prijatelj, i opet samo pri~amo i pri~amo. Nije nemogu}e da si i ti takvog mi{ljenja. Ali zavarava{ se, sine moj, kao {to si se zavaravao tokom celog svog `ivota koji je, uveren sam, morao biti do krajnosti nesre}an." Inkus izvu~e Njorkin igli~ar i uperi ga na utihlog Urusa. "Nije meni mnogo potreban moj prijatelj Hamerston, ako je re~ o tebi, a ako je ova na{a beskrajna pri~ancija na koju se `ali{ dospela svome svr{etku, moglo bi se desiti da ono {to }e nastupiti iza nje bude manje nego ikad prijatno. Pozivam da mi na ovo bude odgovoreno."
	Urus odmahnu glavom. Hamerston ste`e pesnice, o~ito jedva ~ekaju}i priliku da ga premlati do besvesti.
	"Ni{ta? U tom slu~aju, sine moj, iskoristi}u priliku da ti ispri~am ne{to o meni samome, jer sam razmatrao i to, kao i mnoge druge stvari, dok smo pe{a~ili, a bi}e u vezi sa onim {to nameravam u~initi, kao {to }e{ videti.
	Ro|en sam od roditelja sirotih, ali uspravnih, kao njihovo peto i poslednje dete. U vreme njihovog ven~anja, sve~ano su se zarekli Ehidni da }e dati besmrtnim bogovima jednog augura ili sibilu, najzreliji plod njihove veze i najsavr{eniji mogu}i dar zahvalnosti koji se mo`e ponuditi. O mojoj starijoj bra}i i sestrama ne}u kazati ni{ta. Ni{ta, naime, osim toga da se od njih nije ni moglo o~ekivati da i{ta postignu. U smislu, da se svete pobo`nosti nije moglo u njima prona}i ni{ta vi{e nego u onim grozomornim be{tijama koje si ti, sine moj, natutkao da kidi{u na nas. Ro|en sam nekih sedam godina posle najstarijeg od moje bra}e, a taj je Butnja~a, zvani i Femur. Da do~ara{ sebi odu{evljenje mojih roditelja, pozivam te, kad je proticanjem dana, tedana, meseci, pa i godina, postajalo tim jasnije da sam predodre|en da se posvetim `ivotu svete kontemplacije, obo`avanja i obreda, daleko od iznudica koje zamajavaju ve}inu mu{karaca. Shola me je, ako smem kazati, {irom ra{irenih ruku prihvatila u zagrljaj. Njena toplina nije bila ni{ta manja od one sa kojom sam ja njoj, `urno, pristupio. Bio sam jednovremeno pobo`an i brilijantan, a to je spoj koji se ne sre}e ~esto. Tako obdaren i opremljen, zadobio sam prijateljstvo starijih ljudi ~iji su ukusi bili sli~ni mom i koji su ne{tedimice ulo`ili trud da mi pomognu u ostvarivanju mojih nauma.
	Stiglo mi je obave{tenje, a ti mo`e{ zamisliti moje odu{evljenje, moj zanos sre}e, da je koadjutor li~no, ni{ta manje, dao pristanak da mu budem protonotar. Svim srcem sam prionuo na svoje du`nosti, na sastavljanje i sa`imanja pisama i pismenih predstavki, vo|enje delovodnog protokola, pe~a}enje, arhiviranje i va|enje iz arhiva, rukovo|enje kalendarom njegovih zakazanih obaveza i stotinu sli~nih zadataka."
	Inkus za}uta. Posle nekog vremena, [enila re~e: "Tako mi Telksiepeje, nedelju dana bih mogla da spavam!" Naslonila se na tunelski zid i sklopila o~i.
	"Gde Njor-ka?" upita Oreb. Niko na to ne obrati ni najmanje pa`nje.
	"Svi smo mi do sr`i iscrpljeni, k}eri moja. Ja, ni{ta manje nego ti, ali mo`da sa vi{e razloga nego ti, jer moje noge nisu tako duga~ke, niti sam tako mlad, u ~emu postoji razlika od deset ili vi{e godina izme|u nas, a nisam ni tako dobro uhranjen."
	"Ja nisam nimalo dobro uhranjena danas, Patera", re~e [enila, ne otvoriv{i o~i. "A ni ma ko od nas. Jo{ od pre beskrajno dugo vremena nisam dobila ni{ta osim vode."
	"Dok bejasmo na onom zlehudom brodi}u, prisvajala si sebi hranu kako god ti se htelo, i koliko god ti se htelo, k}eri moja. Prepustila si Njorki i Kederu, pa ~ak i meni, miropomazanom auguru, samo one deli}e hrane za koje si smatrala da su tvog prezira dostojni. Me|utim, to si zaboravila, ka`e{ ti. Kamo sre}e da i ja to mogu zaboraviti."
	"Riba gla-va?"
	[enila slegnu ramenima, o~iju i sad sklopljenih. "Dobro, Patera, izvinjavam se. Ne verujem da }emo ovde, dole, ikada na}i i{ta za jelo, ali ako na|emo, ili kad se vratimo ku}i, da}u ti da prvi bira{ par~i}e koje voli{."
	"Ja bih to odbio, k}eri moja. To je upravo poenta koju se trudim izvesti. Postadoh protonotar Njegove eminencije, kao {to napomenuh. U|oh u Palatu Prolokutorsku, ne kao posetilac sav zgromljen strahopo{tovanjem, nego kao `itelj. Svako jutro prinosih na `rtvu po jednog malog goluba, golu`dravca, u privatnoj kapeli ispod sale za prijem, pevaju}i svoje molitve praznim sedi{tima. Posle, u toj istoj ptici u`ivah kao u jelu - naime, za ru~ak. Svakog meseca ispovedah Pateru Bika, koji je protonotar Njegove svesnosti, a on mene. To je bio celokupni obim mojih augurskih du`nosti.
	Ali s vremena na vreme Njegova eminencija mi je poveravao i izvesne zadatke koji su se imali obavljati u gradu - erande - i to one za koje je smatrao, ili se pravio da smatra, da su prete{ki za de~aka. Jedan takav erand doveo me je u ubogu selendru Limnu, kao {to zna{. Sastojao se u tome da tragam za tobom, k}eri moja, a moja potraga je, na moju nesre}u, bila uspe{na. Ti si `ivela jednim `ivotom koji je bio, ja ne}u re}i pustolovan, ali buran. Zar ne?"
	"Pa, bilo je malo gore-dole", re~e [enila.
	"U mom `ivotu nije, sa ishodom da sam za samog sebe zaklju~io da sam nesposoban. A da me je neko bo`anstvo obavestilo", Inkus zastade da gurne Njorkin igli~ar opet pod opasa~, "da }u biti prinu|en da slu`im kao celokupna posada jedne ribarske la|e, da izbacujem vodu kofom, da rukujem jedrima, vezujem konopce i tako dalje, i et cetera, i to sve za vreme jedne od naj`e{}ih oluja koje je Svitak ikada video, nazvao bih to savr{eno nemogu}im i izneo bez ustru~avanja uverenje da bih od takvih naprezanja umro za manje od jednog sata. Ujedno bih obavestio pomenuto bo`anstvo da sam ja intelektualac, ~ovek koji sada u velikoj meri samo glumi da je sklon molitvama, jer je moja rana pobo`nost ustupila, odavno, svoje mesto skepti~nosti. Da je tada taj bog nagovestio da }u postati ~ovek od akcije, ja bih proglasio da je to ispod mog nivoa, i jo{ bih smatrao da sam dostigao znatne dubine mudrosti."
	Urus re~e: "More, da nije tebi toliki igli~ar i taj veliki hem, videli bismo mi."
	Inkus klimnu glavom; njegovo okruglo, debelju{no, malo lice bilo je ozbiljno, a zubi, iskrivljeni prema napred, davali su mu izgled donekle sli~an prugastoj veverici. "Naravno, naravno. Iz tog razloga ja }u tebe ubiti, sine moj, ili narediti Hamerstonu da te ubije, ~im zapreti opasnost da izgubim bilo jedno, bilo drugo."
	"Lo{ mali!" Nije bilo jasno da li Oreb ovo ka`e o Inkusu ili o Urusu.
	[enila re~e: "Ne misli{ ti to ozbiljno, Patera."
	"Oh, ali mislim najozbiljnije, k}eri moja. Reci im, kaplare. Da li ja mislim ono {to ka`em?"
	"Naravno, Patera. Vidi. [enila, Patera je biolo{ki ~ovek, kao i ti, a biolo{ke, kao {to ste vas dvoje, zaista je lako ubiti. Zato ni ti ni on ne smete ni{ta rizikovati. Imate zarobljenika, i on mora u svakom trenutku da se pona{a besprekorno. Ako mu pru`ite makar i najmanju priliku, gotovo je, ubi}e vas. Kad bih se ja pitao, ubio bih ga ovog ~asa, da se ne bi, ni slu~ajno, ne{to desilo Pateri."
	"On nam je potreban da nam poka`e kako se sti`e do jame Alambrere, kao i do onih vrata od podruma Juzgada."
	"Ali mi sad ne idemo ni ka jednom od ta dva odredi{ta, zar ne?" nastavi vojnik. "[to se ti~e Juzgada, ja znam gde je i lako bih ga na{ao kad bih mogao odrediti gde smo. Prema tome, za{to ne bih u}utkao ovoga?" Hamerstonov pi{tolj sa debelom municijom okrenuo se, kao slu~ajno, ka Urusu; prst se, nekako, na{ao na obara~u.
	"Sre}an sam {to mogu re}i da nismo i{li ka Alambreri", re~e im Inkus. "Njorka je taj koji je `eleo da ide tamo, iako za to, koliko sam ja mogao shvatiti, nije bilo nijednog dobrog razloga. Na `alost, nismo po{li ni ka Juzgadu, iako nam je Scila Talasna tako rekla. Mogu}e je da sam ja jedina ovde prisutna osoba koja pamti njena uputstva; uveravam vas da je rekla da idemo upravo u Juzgado."
	"Ma, dobro", re~e [enila umorno. "Ja ti verujem."
	"I treba da mi veruje{, k}eri moja, jer Scila je kroz tvoja usta govorila. [to me dovodi do druge teme. Ona je proglasila Njorku, mene i Kedera za svoje proroke i odredila da }u ja, posle sada{nje Njegove svesnosti, biti prolokutor. Keder je oti{ao iz ovoga Svitka, koji je prisustvom zla tako grozno zara`en, u bogatiji `ivot Glavnog procesora. Mo`da bi ga Scila Hraniteljka mogla pozvati nazad, ako bi htela. Ja to ne mogu. Ako }e na{a potraga za Njorkom biti prekinuta, ili bar odlo`ena, a priznajem da po mom mi{ljenju te dve mogu}nosti imaju mnogo dobrih strana, onda od Scilinih troje ostajem samo ja.
	Ranije sam se, ometan mnogim prekidanjima, trudio da objasnim svoj polo`aj. Po{to vas dvoje nemate strpljenja za moja obrazlo`enja, iako bi ona potrajala samo nekoliko trenutaka, iskaza}u odmah zaklju~ak. Ali da dobro slu{ate, oboje."
	Inkusov glas postade ja~i. "Doku~io sam sebe, i kao ~oveka i kao augura. Kao slugu ^oveka, mo`emo re}i. Ali i kao slugu bogova, naro~ito. Ovde ste troje. Jedan me voli, dvoje mrze, ~ega nisam nesvestan."
	"Ne mrzim ja tebe", pobuni se [enila. "Dao si mi ovo da obu~em kad mi je postalo hladno. Ne mrzi te ni Njorka. To ti samo misli{."
	"Hvala ti, k}eri moja. Upravo htedoh re}i da, po onome {to su mi govorili moja bra}a auguri o stavu naroda koji dolazi u mantejone, i tamo naj~e{}e va`i upravo taj odnos koji pomenuh u vezi sa na{om daleko malobrojnijom kongregacijom. Narode moj dobri, prihvatam je; u redu; prihvatam je. Svejedno i uprkos, ~ini}u ja najbolje {to mogu za svakoga od vas, uzdaju}i se u nagradu sa istoka."
	"Vidi{?" Hamerston blago podgurnu [enilu. "[ta sam ti rekao? Najplemenitiji ~ovek ukrcan na 'Svitak'."
	Oreb nagnu glavu i pogleda Inkusa. "Gde Njor-ka?"
	"Nije nigde u onom blistavom gradu koji nazivamo Razumom, bojim se", re~e im Inkus napola {aljivo. "Po~eo je da pri~a sa nekim. Gledao sam ga kako se obra}a nekome, iako oko njega nije bilo nikog. Kad se oprostio od tog nevidljivog bi}a, odjurio je. Na{ dobri kaplar ga je jurio, kao {to ste videli, ali ga je u ovoj pomr~ini izgubio."
	"Ova zelena svetla ne rade onako kao {to ljudi misle, zna{, [enila", re~e Hamerston. "Ljudi misle da ona samo tako puze, na bilo koju stranu, i da im je svejedno gde su. Me|utim, nije tako. Ako je s jedne strane prostor bolje osvetljen, a s druge mra~niji, svetla }e puziti ka mraku, vidi{? Vrlo sporo; ali to je njihov na~in. Zato se uvek raspore|uju ravnomerno."
	[enila klimnu glavom. "Urus je rekao ne{to o tome."
	"Ako je prostor mali, rasporede se posle nekog vremena na najbolji na~in, pokriju sve, i vi{e se i ne kre}u mnogo, osim ako tokom dana puze sa `eljom da se udalje od prozora. Ali u velikim prostorima kao {to je ovaj, idu na sve strane, jedino ne nadole, jer bi ih onda neko brzo pregazio i polomio."
	"Mnogi od ovih tunela idu ba{ nadole", re~e [enila, "a ja sam i u njima videla svetla."
	"Zavisi koliko je mra~no dole i koliko je strm nagib. Ako je veoma strm, ne}e da silaze uop{te."
	"Bilo je prili~no strmo", re~e [enila, "a silazili smo ba{ dugo, ali smo kasnije krenuli jednim tunelom uzbrdo, se}a{ se? Nije bio tako strm kao onaj nizbrdo; imao je svetla. Njime smo i{li vrlo dugo."
	"Ja mislim, k}eri moja..."
	"Zato sam se zapitala da li bi Njorka po{ao nagore, kao mi? Naime, on se malo otka~io."
	"On je pretrpeo mentalni poreme}aj", saop{ti Inkus sa ~vrstim uverenjem. "Ja bih se nadao da mu to ne}e trajno ostati, nego da }e biti samo privremeno; ali, privremeno ili ne, on je izgubio sposobnost razumnog pona{anja."
	"A-ha, a mi smo po{li tunelom nagore, kao {to sam rekla, Patera. Nismo ludi, a znamo da treba ne samo na}i Njorku, nego i izi}i na povr{inu. Ali ako je Njorka lud... Iskreno da ti ka`em, svi vi mu{ki izgledate meni ludi, ili gotovo svi, zato i ne obra}am mnogo pa`nje na takve stvari. Ali ako je Njorka lud, mo`da je jurio samo nadole, jer je tako lak{e. Tr~ao je, a to je mnogo lak{e nizbrdo."
	"Mo`e biti neke istine u tome {to govori{, k}eri moja. Moramo to, dakle, imati na umu, ako na{a rasprava dovede do zaklju~ka da treba nastaviti potragu.
	Mogu li sada svesti stvar? Pitanje je da li da nastavimo potragu ili da je obustavimo, bar privremeno, i poku{amo da se vratimo na povr{inu. Dopustite mi, molim vas, da izlo`im razloge za obe te mogu}nosti. Nastoja}u da budem sa`et. Ako neko od vas bude imao ne{to da doda, slobodno ka`ite kad ja zavr{im.
	Meni bi se ~inilo da postoji samo jedan razuman razlog za nastavljanje potrage, a to je onaj koji ve} pomenuh. Naime, Njorka je deo trojedne celine proroka, koju je Scila vaspostavila. Kao prorok, on je teodidakt, pa time i neprocenjivo vredan, kao {to je i Keder bio. Iz tog, i samo iz tog razloga, dadoh uputstvo Hamerstonu da juri za njim, posle onog njegovog naglog odlaska. Isklju~ivo iz razloga tog, produ`ih i traganje ovoliko. Jer prorok sam i ja. Jedini preostali, kao {to rekoh."
	"On je jedan od nas", re~e [enila. "Bila sam s njim u Limni pre nego {to me je Scila posela, a pamtim, pomalo, i kako je izgledao u brodici. Ne mo`emo tek tako oti}i i ostaviti ga."
	"Ne predla`em ni ja to, k}eri moja. ^uj me, molim te. Iscrpljeni smo i pregladneli. Kad se vratimo na povr{inu, sa Scilinim porukama, da njenu volju ispunjavamo, mo}i }emo pribaviti hranu i odmoriti se. [tavi{e, mo`emo povesti druge, koji }e se pridru`iti potrazi. Mi }emo..."
	Urus mu upade u re~. "Ej, jesi reko da mo` i mi ne{to ka`emo? Mogu ja? O}e me pusti{ il }e ka`e{ ovom velikom hemu da me spuca?"
	Inkus se osmehnu blago. "Mora{ razumeti, sine moj, da ja, kao tvoj duhovni vo|a, volim i tebe, ni{ta manje nego druge. Pretio sam tvome `ivotu samo u onom smislu kako i zakon to ~ini, {to }e re}i, samo u slu`bi vaspitno-popravnog delovanja. Govori."
	"Dobro, ja Njora ne volim ne{to mnogo, al ako ve} misli{ ga tra`i{, pogre{an ti je na~in, reko bi ja. On je hteo da idemo do jame, pamti{? Zna~i ako je oti{o sam, mo` bude tamo. Mo` i mi odemo tamo, a ima tamo mnogi momci koji znaju ove tunele isto kolko ja; onda, {to im ne ka`emo {ta je bilo pa da ga tra`e i oni?"
	Inkus, lica zami{ljenog, klimnu glavom. "To je doista predlog vredan razmatranja."
	"Oni bi nas pojeli", re~e [enila.
	"Riba glava?" Oreb dolepr{a na njeno rame.
	"Da, kao {to bi ti jeo riblje glave, Orebe. A mi bismo stvarno morali riblje glave imati, da bismo bili toliko ludi da tamo odemo."
	"Ne bi pojeli mene", re~e joj Hamerston. "Niti ma koga za koga ja ka`em da se ne sme pojesti, dok sam ja prisutan."
	"A sad, da se molimo." Inkus se spusti na kolena, a {ake sastavi iza le|a. "Da se molbeno obratimo besmrtnim bogovima, a Scili posebno, da spasu i Njorku i nas, i da nas usmere ka putevima kojima `ele da idemo."
	"Ja mislio ti vi{e ne pada{ na te fazone."
	"Ja sam susreo Scilu", re~e Inkus Urusu sve~ano. "Video sam, svojim o~ima, veli~anstvenost i mo} te veoma velike boginje. Kako bi mi mogla sada vera popustiti?" Zagledao se u {uplji krst koji je visio sa njegovih brojanica: osmatrao ga je zami{ljeno, kao da ga nikad pre toga nije video. "Patio sam i ja na onoj bednoj brodici i u ovim odvratnim tunelima. Za svoj `ivot sam strahovao. Upravo glad i strah nas ka bogovima usmeravaju, sine moj. Doznao sam to, pa se ~udim da se ti, o~ito pa}enik, nisi odavno ka njima okrenuo."
	"Kako zna{ da nisam, a?" re~e Urus. "Ne zna{ ti ni{ o meni. Mo` sam ja svetiji nego ti."
	Iako umorna, [enila se zakikota.
	Inkus odmahnu glavom. "Ne, sine moj. Ne}e to uspeti. Ja sam mo`da glup. Nema sumnje da sam se neretko poneo kao budala. Ali nisam toliko glup." Ne{to ja~im glasom dodade: "Na kolena, svi. Pognite glave."
	"Tica moli! Moli Svi-la!"
	Inkus je prenebregao Orebovu promuklu upadicu; dr`e}i {uplji krst u desnoj ruci, iscrtavao je u vazduhu znak sabiranja. "Pogledaj nas, Divna Scilo, divna na vodama. Vidi na{u ljubav i na{u potrebu za tobom. Pro~isti nas, o Scilo!" Duboko je udahnuo; taj udisaj se jasno ~uo u {aputavoj ti{ini. "Tvoj prorok je u zabuni i neprilici, o Scilo. Molim te da i o~ima mojim, kao i duhu, donese{ bistrinu i vidnost. Vodi me kroz ovu smutnju mra~nih prolaza i i nejasnih du`nosti." On di`e glavu i jo{ jednom re~e: "Pro~isti nas, o Scilo."
	[enila, Hamerston, pa ~ak i Urus, savesno ponovi{e: "Pro~isti nas, o Scilo."
	Orebu je bilo dosadno. On uzlete do jedne grube izbo~ine u kamenu, koju ste`e kvrgavim prstima. Mogao je dopreti pogledom, kroz `utozeleni sumrak kojim je tunel bio ispunjen, dalje nego ~ak i Hamerston, a sad je imao i vi{u osmatra~nicu, maltene pod samim vrhom svoda; ali koliko god se trudio da gleda, nije video ni Njorku ni Svilu. Ptican napusti to osmatranje i zapilji se gladno u Kederov le{; Kederove poluotvorene o~i dovodile su ga u isku{enje, iako je pouzdano znao da bi ga oterali kad bi ne{to poku{ao.
	Ispod njega, crno ljudsko bi}e nastavljalo je jednoli~nim zujanjem: "Pogledaj nas, lepa Fejo, gospodarice ostave. Vidi na{u ljubav i na{u potrebu za tobom. Nahrani nas, o Fejo! Pregladneli se potucamo ovim stazama, tvoje nege potrebiti." Sva ljudska bi}a ponovi{e, graktanjem uglas: "Nahrani nas, o Fejo!"
	"Pri~a pri~a", progun|a Oreb sam za sebe; mogao bi on da pri~a jednako kitnjasto kao oni, ali mu se ~ini da u ovakvim prilikama od pri~e nema mnogo koristi.
	"Pogledaj nas, `estoka Sfikso, `eno rata. Vidi na{u ljubav i na{u potrebu za tobom. Vodi nas, o Sfikso! Izgubljeni smo i pometeni, o Sfikso, odasvud pogibeljima natisnuti. Vodi nas, da znamo kako dalje da idemo." Onda sva ljudska bi}a uglas: "Vodi nas, o Sfikso!"
	Crni re~e: "A sad, glava pognutih, u li~nu vezu da stupimo sa svih Devetoro." On i zeleni i crvena gledaju dole, a prljavi ustaje, prekora~uje mrtvog i tihim, lakim trkom se udaljava.
	"^ovek ide", gun|a Oreb, i ~estita samome sebi {to je pogodio prave re~i; pa, po{to voli da ogla{ava razne stvari, ponavlja glasnije: "^ovek ide!"
	Ishod prija. Zeleni ska~e na noge i juri svom snagom za prljavim. Crni ci~i i juri, sav ne{to lepr{aju}i, za zelenim, a crvena tr~i za njima svima, pri ~emu neki njeni delovi mlataraju gore-dole. Ona presti`e crnog, ali je sporija od prve dvojice. Oreb provodi izvesno vreme - otprilike koliko bi bilo potrebno jednom njegovom peru da padne na pod - razmi{ljaju}i o zna~aju ovih doga|aja i glade}i svoje perje.
	Njemu se dopadao Njorka. On je imao ose}aj da ako bude ostao uz Njorku, Njorka }e ga odvesti do Svile. Ali nema Njorke, a ovi ostali Njorku vi{e i ne tra`e.
	Oreb slete na mesto ba{ zgodno za stajanje: Kederovo lice. Po~e se hraniti, ali ne zaboravljaju}i da budno motri na sve strane. Nikad se ne zna. Iz r|avih stvari bude i ne{to dobro, a iz dobrih stvari bude i ne{to r|avo. Ljudska bi}a su i dobra i r|ava, i do krajnosti su promenljiva. Spavaju danju, a ipak hvataju ribu i najbolje delove velikodu{no daju drugima.
	I tako dalje. Sit, Oreb po~e meditirati o ovim pitanjima, ~iste}i sada nogama kljun, ~ija je crvena boja malo~as dobila novu, sve`u blistavost.
	Ovaj mrtvac bio je dobar. Tu nema sumnje. Prijateljski nastrojen prema Orebu, na na~in koji Oreb, kod mrtvaca, najvi{e voli: ukusni delovi, jo{ pomalo `ivi. Ima tamo pozadi jo{ jedan takav, ali Oreb vi{e nije gladan. Vreme je da stvarno na|e Svilu. Ne samo da traga za njim, nego da ga na|e. Da ostavi ovu zelenu rupu i sva ova `iva i mrtva ljudska bi}a u njoj.
	Nejasno se po~e prise}ati no}nog neba, svetlucave, naopa~ke prevrnute zemlje iznad sebe i zemlje kako-treba, ispod.
	Vetar u drve}u. Plovi{ sa njim i razgleda{, ima li dole ne{to zanimljivo. Tamo }e Svila biti, tamo se mo`e na}i. Tamo gde ptica mo`e da uzleti visoko, vidi sve i na|e Svilu.
	Letenje nije tako lako kao stajanje na raketnom oru`ju crvene, ali ako leti{ kroz tunel, niz vazdu{no strujanje; povremeno je mogu}e samo jedriti, ra{irenih krila, ali bez mahanja. Povremeno ga jedno krilo zaboli, podseti ga na onu plavu stvar koja mu je bila, neko vreme, pri~vr{}ena preko tog mesta. On nikada nije shvatio {ta je to bilo i kako se dr`alo da ne otpadne.
	Za vazdu{nim strujanjima, kroz ovu rupu, pa kroz onu, pa kroz jednu malu (on prvo slete i obazrivo zaviri unutra, pa tek onda usko~i) i najzad u jednu veliku rupu gde prljava ljudska bi}a le`e opru`ena po zemlji ili se {unjaju kao ma~ke, a na toj rupi je poklopac, kao na loncu, poklopac koji se sastoji od onog, dobro zapam}enog, no}nog neba.
	
	Sa ma~em u ruci, majstor Ksipias je stajao na prozoru, posmatraju}i mra~nu, praznu ulicu. Idi ku}i. To su mu rekli.
	Idi ku}i, mada ne ba{ tako grubim re~ima. Onaj tupoglavi Bizon. Tupan koji ne ume ni da dr`i ma~ ispravno! Glupi Bizon, koji, izgleda, upravlja svim {to se de{ava; nai{ao je dok se on, Ksipias, raspravljao sa onim maloumnom Krlju{tom. Koji se sme{kao prijateljski, razgledao njegov ma~ sa divljenjem i samo glumio - glumio! - da mu veruje kad je Ksipias rekao (ne da bi se hvalio; naprosto je dao jasan i glasan odgovor na pitanje, na nezatra`eno pitanje) da je ubio petoricu gardista, onih sa oklopom, u Kaveznoj ulici.
	Onda je Bizon zinuo kao {aran - stari majstor ma~evala{tva se na tu pomisao zlobno nasme{i - kad mu je on, Ksipias, jednim zamahom ma~a presekao nekakav konopac, palac debeo, koji je sa Bizonovog {a~nog zgloba visio. Posle se divio njegovom ma~u i mahao njime uokolo kao mladi neznalica, {to i jeste; naposletku je na{ao u sebi dovoljno drskosti da ka`e, pomo}u mnogih, slatkih re~i, idi ku}i kao {to ti je Krlju{t i rekao, matori. Ne treba{ nam, star~e, no}as. Idi ku}i, matori, i jedi. Idi ku}i i spavaj. Odmori se, stari, ovo je bio tvoj veliki dan.
	Bizonova slatkore~ivost je izbledela i vetar ju je odneo, jer te su re~i bile lak{e i krhkije nego ovo suvo li{}e koje se vrtlo`i praznom ulicom. Ali zna~enje, gorko kao `u~, ono je ostalo. On se borio - bio je slavan borac - dok je Bizon jo{ bio u pelenama. Borio se pre nego {to je Krlju{tova mater pobegla iz svoje {tenare da se sudara zadnjicom sa nekim odvratno prljavim d`ukcem {to `dere |ubre.
	Ksipias okrete le|a prozoru i sede na prozorski prag; ma~ ostavi uz noge, a glavu zagnjuri u {ake. Mo`da on vi{e nije ono {to je bio pre trideset godina. Nije ono {to je bio pre gubitka noge. Ali ne postoji u ovom gradu ~ovek - nijedan! - koji bi se usudio da sa njim ukrsti ma~.
	Kucanje na ulaznim vratima zgrade: doplovilo je uzanim stepeni{tem odozdo, iz prizemlja.
	Ne mo`e biti nikakvih u~enika no}as; svi njegovi u~enici sada se, sigurno, bore na jednoj ili na drugoj strani. Ipak, neko `eli da ga vidi. Mo`da je Bizon uvideo te`inu svoje gre{ke, pa se vra}a da ga moli da prihvati neki te`ak, maltene samoubila~ki zadatak. Prista}e on, ali, tako mu Hieraksa Visokog, oni }e morati prvo da ga mole - i preklinju!
	Podi`e ma~ da ga oka~i na uobi~ajeno mesto na zidu, onda se predomisli. U ovakvim vremenima...
	Jo{ jedno kucanje.
	Da, bio je neko. Jedan novi student bio je predvi|en za no}as, onaj koji je do{ao sa Njorkom; visok, levak. A taj je ve} studirao kod nekog drugog, samo ne}e da prizna. Ali dobar je. Nadaren! Nadaren, zaista. Nije valjda do{ao na ~as? Pa ne bi mogao do}i na nastavu, sad kad je grad u ovakvom stanju?
	Tre}e kucanje, maltene kao da je uzgredno. Ksipias se vrati prozoru i virnu napolje.
	
	Svila uzdahnu. Ku}a - zamra~ena; kad je pro{li put bio ovde, drugi sprat je ble{tao od svetlosti. Glupo je bilo {to je o~ekivao da }e stari biti kod ku}e.
	Pokucao je poslednji put i okrenuo se da ode, kada je ~uo naglo otvaranje prozora iznad sebe. "To si ti! Dobro! Dobro!" Prozor se spusti sa treskom. Brzinom gotovo komi~nom, vrata se {irom otvori{e. "Ulazi! Ulazi! Zamandali, ho}e{ li? Je li ti ono ptica? Ku}ni ljubimac, a? Na sprat!" Ksipias pokaza, {irokim razmahom sablje, nagore; njegova senka polete skokovima pored njega. Rasku{trana no}nim vetrom, divlja seda kosa kao da mu je posedovala neki svoj sopstveni `ivot.
	"Majstore Ksipiase, potrebna mi je tvoja pomo}."
	"Dobar mali?" graknu Oreb.
	"Veoma dobar ~ovek", re~e mu Svila tonom pouzdanja, u sebi se nadaju}i da je to, {to je rekao, zaista tako. Kad mu je taj dobar ~ovek okrenuo le|a, Svila ga uhvati za mi{icu ruke. "Znam da je trebalo da do|em na drugi ~as no}as, majstore Ksipiase. Ali nisam. I ne mogu; ali su mi potrebni tvoji saveti."
	"Pozvali te? Regrutovan za borbu? [ta sam ti rekao? Koje oru`je?"
	"Veoma sam umoran. Ima li ovde gde da se sedne?"
	"Na sprat!" Starac je grabio uz stepenice isto kao u sfigdan uve~e. Svila se umorno vukao za njim.
	"Prvo ~as!" Svetla se upali{e na zvuk star~evog glasa i poja~a{e kad on po~e pljeskati jednim rapirom po zidu.
	Putna torba sad je sadr`ala samo `utu tuniku; ipak, ~inilo se da je jednako te{ka kao kad je bila puna. Svila je odbaci u ugao. "Majstore Ksipiase..."
	Ksipias dograbi drugi rapir i po{e i njime {ibati po zidu. "Ratovao si?"
	"Ne stvarno. Mada, u nekom smislu re~i, i jesam, valjda."
	"I ja!" Ksipias dobaci drugi rapir Svili. "Ubio petoricu. Ratovanje upropa{}uje! Kvari ~oveku tehniku!"
	Oreb zakre{ta: "Pazi!" i polete, a Svila se izma~e.
	"[ta se gr~i{ tu!" Jo{ jedan zasek rapirom zazvi`da ka njemu i sru~i se na bambusovo se~ivo Svilinog 'ma~a'. "[ta ti je potrebno, mom~e?"
	"Mesto da sednem." Bio je umoran, na smrt umoran; u plu}ima mu je pulsiralo, sko~ni zglob ga je boleo. Parirao je i parirao Ksipiasovim sve novim udarcima, zga|en uvi|anjem da ovog ludog starca mo`e samo na jedan na~in naterati da slu{a - naime, tako {to }e ga potu}i ili biti od njega potu~en; ali izgubiti no}as (to kao da mu je neki bog {aputao u u{i), zna~ilo bi umreti: ono ne{to u njemu, {to ga je odr`avalo u `ivotu i omogu}avalo mu da dejstvuje od trenutka kad je pogo|en iz igli~ara, umrlo bi od tog poraza, a ubrzo potom umro bi i on.
	Svila se po~e boriti za `ivot, fintama i pravim napadima, a sve to ma~em od bambusa.
	Dr{ka ma~a bila je taman dovoljno duga~ka da je on uhvati obema rukama; tako i u~ini. Sekao je nadesno, nalevo, i opet nadesno, i svaki put obarao star~ev gard. Ipak je bio ja~i od ma kog starca, ma koliko taj bio jak i bodar; po~e ga potiskivati, odgurivati, saletati mahnito brzim zasecima i ubodima.
	"Gde si nau~io taj dvoruki ubod, mom~e? Zar nisi levak?"
	Mo{usov igli~ar ispade sa svoga mesta pod opasa~em i na|e se na asuri. Svila ga ritnu u stranu, dograbi i drugi bambusov rapir sa zida i po~e naizmeni~no parirati i napadati jednim, pa drugim, slobodnim zamasima, sleva, zdesna, sleva, zdesna, jedan okomiti zasek i odjednom je Ksipiasova noga na njegovom desnom rapiru, a tupi kraj Ksipiasovog rapira udara u njegovu ranu, donose}i u`asan bol.
	"Koliko }e{ mi naplatiti, mladi}u? Za ovu nastavu?"
	Svila slegnu ramenima, nastoje}i da sakrije agoniju koju je zbog tog vrlo blagog udarca po rani ose}ao. "Pa, trebalo bi ja tebi da platim, majstore. Uostalom, ti si pobedio."
	"Svila po-be-dio!" proglasi Oreb sa dr{ke jednog jatagana.
	Svila umire, pomisli on. Pa, neka bude i to.
	"Ja sam u~io, mom~e! Zna{ koliko je davno to bilo da mi do|e student od koga mogu ne{to nau~iti? Pla}am, pla}am! Hranom? Gladan?"
	"Mislim da jesam." Svila se nasloni na svoj rapir; na isti na~in kako su mu lica iz njegovog detinjstva ponekad uplovljavala u svest, on se priseti da je nekada imao {tap za {etnju, sa izrezbarenom glavom lavice na dr{ci - da se upravo na taj {tap oslanjao poslednji put kad je bio ovde; ali, evo, ne mo`e da se seti kako je pribavio taj predmet niti kako ga je izgubio.
	"Hleb, sir? Vino?"
	"Divno." On uze putnu torbu i po|e za starcem niz stepenice.
	Kuhinja je bila u isti mah i u neredu i ~ista; ~a{e, tanjiri i lonci bili su posvuda, ka{ike i kutla~e tako|e, a na stolici koju mu Ksipias ponudi ve} je 'sedeo' jedan tiganj za pe~enje hleba, kao da s punim pravom o~ekuje da se uklju~i u razgovor. Slede}eg trenutka tiganj je bio prognan na sanduk za drva. Dve ~a{e, razli~ite, tresnu{e o sto tako `estoko, da je Svila na trenutak bio siguran da su se morale slomiti.
	"Uzmi! Crveno vino iz vena junaka! Ho}e{?" Vino je ve} klokotalo u Svilinu ~a{u. "Dobio ga od jednog studenta! Nego {ta! Platio vinom! Ikad ~uo tako ne{to? Zakleo se da je cela koli~ina dobra. A nije bila! [ta misli{?"
	Svila je otpio malo, onda potegao i popio pola ~a{e, ispunjen ose}anjem da zaista pije iz one boce koja je nedavno visila na stubu njegovog kreveta; da pije novi `ivot.
	"Tica pi-je?"
	On klimnu glavom. Po{to nije uspeo prona}i nikakvu salvetu, otapka usta maramicom. "Da li bismo te mogli zamoliti za ~a{u vode, majstore Ksipiase, za Oreba, ovde prisutnog?"
	Pumpa pokraj sudopere po~e se {kripavo kretati. "Izlazio si? Op{ta uzbuna u gradu! Be`anje! Bacanje kamenja! Nisam bacio kamen od kad sam detence bio! Tad imao pra}ku! A ti? Bolje naoru`an sam tad bio!" Kristalna voda tekla je poput star~evih re~i i najzad ispunila olupani kotli}. "Taj novi tip, Svila! Pokaza}e on njima! Vide}emo... Borba, borba! Bacao kamenje, be`ao, vikao! Petoricu ma~em. Rekoh ti? Zna{ da napravi{ pra}ku?"
	Svila klimnu glavom. Pouzdano je znao da ovaj ~ovek poku{ava na jeftin na~in da pridobije njegovo poverenje i da ga obrlati za ne{to; ali zbog toga nije ose}ao ni najmanje nezadovoljstvo.
	"I ja! Dobro ga|ao!" Kotli} sti`e na sto, a sa njim i naprsli zeleni tanjir i na njemu bezobli~na grudva sira sa belom korom, samo malo manja od Sviline glave. "Pazi ovo!" Ba~en preko cele kuhinje, veliki kasapski no` zari se duboko u grudvu sira.
	"Pitao si jesam li mnogo boravio napolju, no}as."
	"Misli{ da sad ima ikakve stvarne borbe?" Ksipias uvide da je najednom po~eo govoriti kao Bizon. "Ni{ta! Ba{ ni{ta! Snajperisti pucaju na senke da ne bi zaspali." On za}uta; lice mu je najednom postalo zami{ljeno. "U mraku se ne vidi gde je se~ivo protivnika, a? Zanimljivo. Za-nimljivo! Moram probati! Sasvim novo polje! [ta misli{?"
	Prizor, ali i bogati, pomalo 'smrdljivi' miris sira pred njim, probudi{e Svilin apetit. "Mislim da }u uzeti par~e", re~e on, iznenada odlu~an. Umre}e, u redu - ali nijedan bog ga nije osudio da umre gladan. "Orebe, znam da i ti voli{ sir. To je jedna od prvih stvari koje si mi rekao, se}a{ se?"
	"Ho}e{ tanjir?" Sti`e tanjir za Svilu, ali se na stolu pojavi i jedna stara daska nebrojeno puta zase~ena no`em; na njoj, ~etvrtina vekne hleba koja je, kad je bila cela, morala biti gargantuanski velika, i no` za hleb, veliki maltene kao Njorkin kratki ma~. "Sve {to imam! Jede{ sigurno u restoranima, naj~e{}e? Ja tako! Sad ne valja, svi zatvoreni!"
	Svila proguta. "Ovo je izvrstan sir, a vino je predivno. Za oba se zahvaljujem tebi, majstore Ksipiase, i Feji Gozbenoj." Ove poslednje re~i izletele su mu same od sebe, iz navike, pre nego {to je uvideo da u njih nimalo ne veruje.
	"Za nauk koji sam dobio!" Stari ~ovek se sru~i u stolicu. "Ume{ ti da baca{, mom~e? No`eve i drugo? Kao ja malo~as?"
	"Ne verujem. Nikad nisam poku{ao."
	"Ho}e{ te nau~im? Augur si?"
	Svila, seku}i hleb, ponovo klimnu glavom.
	"Isto kao taj Svila! Zna{ Bizona? On mi rekao! Svima nama!" Ksipias di`e ~a{u, onda ustanovi da ju je zaboravio napuniti, pa to uradi. "Sme{no, a? Augur! ^uo si o njemu? I on je augur!"
	Iako mu je i{la voda na usta da {to pre zagrize u hleb, Svila uspe da ka`e: "Tako pri~aju."
	"Sad je ovde! Sad je onde! Svako ga poznaje! Niko ne zna gde je on! Sru{i}e Gardu! Pola Garde ve} na njegovoj strani! Jesi ikad u svom veku ~uo takve gluposti? Ukinu}e poreze, a kopa}e kanale!" Majstor Ksipias na~ini nepristojan zvuk. "Pese i ostali! A je l' bi oni mogli ispuniti, do sutra, sve {to narod `eli? Zna{ da ne bi!"
	Oreb opet nasko~i na Svilino rame. "Dobro pi-je."
	Svila je `vakao i gutao. "Trebalo bi i ti da proba{ ovaj sir, Orebe. ^udesan je."
	"Tica sit."
	Ksipias frknu i nasmeja se. "Sit sam i ja, Orebe. To mu je ime? Jeo sam kad sam do{ao ku}i! Zna{ {ta je {out? Onoliko mesa, pola hleba, dve jabuke! Za{to si izlazio?"
	Svila otapka usne. "O tome do|oh da s tobom razgovaram, majstore Ksipiase. Bio sam na Isto~noj Ivici..."
	"Pe{ice?"
	"Pe{a~io sam, i tr~ao, da."
	"Nije ~udo da hrama{! Hteo si da sedne{, malopre, a? Pamtim."
	"Jedino tako sam se mogao nadati da stignem do Palatina", objasni Svila. "Ali gardisti su bili du` cele jedne strane Ulice kutija, a pobunjenici - ljudi Generalice Nane - imali su tri puta vi{e ljudi sa druge strane, uglavnom mlade mu{karce, ali i mnogo `ena, pa ~ak i dece, mada su deca ve}im delom ve} spavala. Nije mi bilo lako da se probijem dovde."
	"Kladio bih se da nije!"
	"Ljudi Mejt... Generalice Nane hteli su da me povedu do nje kad su saznali ko sam. Jedva sam se izvukao od njih, a morao sam. Imam zakazan jedan susret kod Ermine."
	"Na Palatinu? Onda je trebalo da ostane{ kod Garde! Tamo ima hiljade njih. Zna{ Zelemba}a? On je krenuo na Palatin, otprilike u vreme ru~ka. Razbili ga! Dve brigade! Sa talusima!"
	Svila ostade uporan. "Ali ja moram tamo sti}i; ako je mogu}e, bez borbe. Moram biti kod Ermine." Pre nego {to je stigao da zaustavi jezik, on dodade: "Mo`da me ona tamo stvarno ~eka."
	"Da vidi{ `ensku, a, mom~e?" Ksipiasova neuredna brada se prerasporedila u osmeh. "A ako ja ka`em onom starom, kako se zva{e? U purpurnoj mantiji?"
	"Pa, nadao sam se..."
	"Ne}u! Ne}u! Ja sve ionako zaboravim, zar ne? Pitaj koga ho}e{! Idemo sutra? Treba da prespava{ negde?"
	"Dan spava", posavetova Oreb.
	"No}as", re~e Svila starcu pokunjeno, "i to samo ja, niko sa mnom. Ali mora biti no}as. Veruj mi, odlo`io bih ja to za sutra, kad bih mogao."
	"Vina piti? Mi vi{e ne." Ksipias zabi ~ep u bocu i ostavi je na pod pokraj stolice. "^uvaj svoju pticu! ^uvaj i u~i. Zna vi{e nego ti, mom~e!"
	"Tica pame-tan!"
	"Jesi ~uo? Eto ti." Ksipias isko~i iz stolice. "Ho}e{ jabuku? Zaboravio ih! Ima jo{ nekoliko." On otvori vrata pe}nice, pa ih odmah i zalupi. "Nisu ovde! Morao premestim - pekao meso. Gde je Njorka?"
	"Na `alost, o tome ni{ta ne znam." Svila odse~e sebi i drugo, manje par~e sira. "Nadam se da je kod ku}e, u postelji. Kad ti na|e{ tu jabuku, mogu li je staviti u d`ep? Veoma je cenim, ali moram po}i. Hteo sam te pitati da li zna{ neku putanju do Palatina koja bi mogla biti bezbednija od glavnih ulica..."
	"Da, mom~e! Znam, znam!" Ksipias likuju}i podi`e blistavocrvenu jabuku koju je ugrabio iz sanduka za krompir.
	"Dobar mali!"
	"I da li me mo`e{ nau~iti nekom triku koji bi me provukao pored boraca i jedne i druge strane. Znam da mora biti takvih stvari, a Njorka bi ih sigurno znao; ali dalek je put do Orile, a nisam ni siguran da }u ga tamo na}i. Palo mi je na um da je on takve stvari verovatno u~io od nekog drugog, i da je to lako moglo biti od tebe."
	"Treba ti nastavnik? Da, treba ti! Drago mi je {to to zna{! Gde ti je igli~ar, mom~e?"
	Za trenutak Svila ostade sasvim zbunjen. "Ig...? Pa, evo mi ga u d`epu." Podi`e ga u vazduh, gotovo isto kao Ksipias malo~as jabuku. "On, me|utim, nije stvarno moj. Pripada mladoj `eni s kojom treba da se sretnem kod Ermine."
	"Onaj veliki! Video sam! Ispao ti iz pantalona. Ostavio si ga gore! Ho}e{ da ti donesem? Jedi taj sir!"
	Ksipias hitro zama~e kroz vrata kuhinje; Svila za~u njegovo bu~no pentranje uz stepenice. "Moramo po}i, Orebe." Ustade i ubaci jabuku u d`ep mantije. "On bi hteo da po|e s nama, a ja to ne mogu dozvoliti." Tokom jedne sekunde u glavi mu se zavrtelo; zidovi kuhinje zatresli su se kao da su od `elea, zavrteli kao vrte{ka, onda o{tro i naglo slo`ili na svoja mesta.
	Mra~an, mali hodnik u koji se iz kuhinje izlazilo vodio je do zavojitog stepeni{ta, ali i do ulaznih vrata zgrade. On se nasloni na srednji stepeni{ni stub da povrati ravnote`u; napola se nadao da }e ~uti staroga na spratu, ili da }e ~ak videti njegov silazak, ali ku}a nije mogla biti ti{a ni da su on i Oreb bili u njoj sami; to ga je zbunjivalo dok se nije setio asura kojima je pod na spratu bio prekriven.
	Odmandali vrata i iskora~i na ulicu, praznu, samo nebom osvetljenu. Oni tuneli kroz koje je svojevremeno gazio, tokom mnogih umornih sati, verovatno se prostiru i ispod Palatina; ~ini se da su ispod svega. Ali u njima }e, gotovo sigurno, biti patrole vojnika, koji }e svi biti nalik onome od koga je jednom pobegao. Ionako nije znao nijedan ulaz osim onog u Scilinom svetili{tu na obali jezera; u ovom ~asu bilo mu je drago {to ne zna. Velika rupa, rekao je Oreb. Da li je mogu}e da je i Oreb neko vreme lutao kroz te tunele ispunjene stravom?
	Stresao se od uspomena koje je sam probudio. Po|e ka Palatinu, laganim korakom, hramlju}i, ali pun nove odlu~nosti; re~e sebi da ga sko~ni zglob ne boli ni upola onoliko koliko se to njemu ~ini. Pogled je spustio na ulicu, to~kovima izrovanu, jer je znao da bi uganu}e tog zgloba zna~ilo kraj hodanja - bez obzira na to {ta bi on, tada, sebi govorio. Uprkos svoj samodisciplini kojom je sebe pritegao, misli mu se po~e{e opet spu{tati u tunele; dr`e}i se sa Mameltom za ruke, on u|e u to ~udnovato zdanje (donekle sli~no kuli, ali kuli koja je utisnuta u tlo umesto da se di`e u visinu) koje je ona nazvala brodom, i opet vide, ispod 'broda', prazninu mra~niju od svake no}i, i one blistave ta~ke svetlosti za koje je Izvana{ - pri njegovom prosvetljenju! - nagovestio da su svitkovi, svitkovi izvan svitka, ali takvi u koje ni mrtvi Pes, ni besmrtna Ehidna, Scila, ni njihove sestre, ni bra}a nikad nisu prodrli.
	
	Reko si da }e me izvu~e{. Obe}o si.
	Njorka sad nije mogao ba{ videti Geladu, ali je ~uo njegovo je~anje u vetru kojim se tunel, mra~an kao katran, ispunio. A suze Geladine kaplju sa kamena, odozgo. ^izme, dve kartice su ko{tale, uvek ih je dobro mazao ma{}u, a gle sad kako su mokre, namo~ene ve} iznad ~lanaka. "Dropljane?" pozva on, sa puno nade. "Dropljane?"
	Dropljan nije odgovorio.
	Reko si da zna{ pravu re~. Izvuci me odavde. "Vido sam te onaj put, onako, sa strane." Ne uspev{i da se seti kada je i gde to poslednji put kazao, Njorka re~e jo{ jednom: "Imam ja o~i kao ma~ka."
	To nije bilo ba{ istina, jer je Gelada i{~ezao ~im je on okrenuo glavu na tu stranu; ipak, ~inilo se da je dobro pri~ati tako. Gelada }e ga mo`da zaobi}i, i to na daleko, ako bude verovao da on, Njorka, motri na njega.
	Njorka? To ti ime? Njorka? "Pa naravno. Pa reko sam ti." Gde je Juzgado, Njorka? Ima ovde mnogo vrata. Koja su prava, Njorka? "Ne znam. Mo`da ista re~ otvara sva."
	Ovo je naj{iri tunel koji je dosad video, bez obzira na to {to ga uop{te i ne vidi. Zidovi sa obe strane izgubljeni su u mraku, on mo`da hoda nizbrdo ili uzbrdo, svakim slede}im korakom mogao bi naleteti iskosa na neki zid. Povremeno zamlatara rukama, ali ne dodirne ni{ta. Negde ispred njega lepr{a Oreb, ili je to slepi mi{, ili ni{ta.
	(Negde daleko, jedan `enski glas doziva: "Njorka? Njorka?")
	Sad zid tunela kao da je pro`et nekim zra~enjem, ali jo{ je mra~an; mra~an, ali daje neobi~no ose}anje svetlosti - to je svetle}a tama. Vrh jedne ~izme naleteo je na ne{to tvrdo, ali prsti ne uspevaju da napipaju ni{ta.
	"Njorka, noktolateru moj, jesi li se izgubio?"
	Glas blizu, ali ipak daleko, mu{ki, dubok, bremenit tugom.
	"Ne ja. Ko pita?"
	"Kudi si krenuo, Njorka? Istinu."
	"Tra`im Dropljana." Njorka je ~ekao slede}e pitanje, ali ono ne do|e. To na {ta je naleteo nogom, ravno je sa gornje strane, nije mnogo vi{e od njegovih kolena, {iroko je i daje ose}aj stamenosti. On seda na to, licem okrenut ka sjajnoj tami, privla~i noge gore, razvezuje pertle na ~izmama. "Dropljan je moj brat, stariji. Sad je mrtav, pofrkao se sa dva zelemba}a, a oni ga ubili. Al ovde dole, ve} prili~no dugo je sa mnom, daje mi savete i ka`e mi {to-{ta, a ja mislim da je to zato {to je ovo ispod zemlje, pa on tu `ivi, zato {to je mrtav."
	"Ostavio te."
	"Jest. Njegov je obi~aj da me ostavi ~im po~nem da pri~am s nekim drugim." Njorka izu desnu ~izmu; imao je ose}aj da mu je stopalo hladnije nego {to je Keder postao kad ga je Gelada ubio. "[ta je to 'noktolater'?"
	"Onaj ko obo`ava no}u, kao, na primer, ti mene."
	Njorka, trgnut, di`e pogled. "Ti si bog?"
	"Ja sam Tartaros, Njorka, bog mraka. ^uo sam te mnogo puta kako me priziva{, i to uvek no}u."
	Njorka iscrta u vazduhu znak sabiranja. "Je l' ti to stoji{ tamo u mraku i pri~a{ sa mnom?"
	"Uvek je mrak tamo gde ja stojim, Njorka. Ja sam slep."
	"Nisam to znao." Crni ovnovi i crna jagnjad, sivi ovan kad je Patera Svila uspeo bezbedno da se vrati ku}i, jednom prilikom crni jarac, a pre svega toga bila su dva slepa mi{a koja je on li~no uhvatio: iznenadio ih je po danu na mra~nom, pra{njavom tavanu palestre i doneo ih Pateri [tuki. Sve za ovog slepog boga. "Ti si bog. Zar ne mo`e{ udesi{ da progleda{?"
	"Ne." Ova beznadna re~ ispuni ceo tunel i ostade da visi u vazduhu jo{ dugo posle zamiranja zvuka. "Ja sam na silu bog, Njorka. Jedini bog koji to nije hteo da bude. Otac me je naterao. Da sam, kao bog, mogao sebe izle~iti, uveren sam da bih sa puno volje pristao na o~ev predlog."
	"Pitao sam moju majku... pitao sam Mejteru da dovede jednog boga ovde dole da ide s nama. Izgleda da je dovela tebe."
	"Ne", re~e Tartaros opet. "Silazim ja ~esto do ovog mesta, Njorka. To je na{ najstariji oltar."
	"Ovo na ~emu sedim? Silazim, evo, silazim."
	(Opet `enski glas: "Njorka? Njorka?")
	"Samo ti sedi. Ja sam tako|e jedini skroman bog, Njorka. Ili maltene jedini."
	"Ako je ovo sveto..."
	"Tu je nagomilavano drvo, a preko drveta le{ine `ivotinja. Ti ne skrnavi{ taj oltar ni{ta vi{e nego oni koji su to radili. Kad su do{li prvi ljudi, Njorka, pokazano im je na koji na~in `elimo da budemo obo`avani. Uskoro je u~injeno da oni to zaborave. Zaboravili jesu, ali po{to su videli ono {to su videli, deo njih je pamtio, pa kad su prona{li oltare na unutra{njoj povr{ini, po~eli su prinositi `rtve, ba{ kao {to smo ih mi u~ili. Prvo ovde."
	"Nemam ni{ta", objasni Njorka. "Imao sam jednog pticana, ali nema ga sad. U~inilo mi se malo~as da ~ujem {i{mi{a. Poku{a}u da uhvatim jednog, ako bi ti se to dopalo."
	"Ti misli{ da sam krvo`edan kao moja sestra Scila."
	"Izgleda. Bio sam neko vreme s njom." Njorka poku{a da se priseti kad je to bilo; me|utim, iako se se}ao pojedina~nih doga|aja - kako ju je video nagu na beloj steni, kako je kuvao ribu za nju - dani i minuti su isklizavali, izmicali.
	"[ta `eli{, Njorka?"
	Najednom ga obuze strah. "Zapravo, ni{ta, Stra{ni Tartarose."
	"Znam, Njorka."
	"Oni koji nam prinose `rtve, uvek ne{to ho}e, Njorka. Neretko se de{ava da su njihove `elje mnogobrojne. Da pada ki{a, na primer, u ovom i u mnogim drugim gradovima."
	"Ovde dole ve} sad pada ki{a, Stra{ni Tartarose."
	"Znam, Njorka."
	"A slep si...?"
	"Mo`e{ li je ti videti, Njorka?"
	On odmahnu glavom. "Suvi{e je prokleto mra~no."
	"Ali je ~uje{. ^uje{ kad kap koja lagano sti`e odozgo poljubi one kapi koje su ve} ranije pale."
	"Ma, i ose}am je ja", re~e Njorka bogu. "Malo, malo, pa mi poneka padne za vrat."
	"[ta `eli{, Njorka?"
	"Ni{ta, Stra{ni Tartarose." Drhte}i, Njorka se umota u sopstvene ruke.
	"Svi ljudi ne{to `ele, Njorka. A najvi{e `ele oni koji ka`u da ni{ta ne `ele."
	"Ja ne, Stra{ni Tartarose. Samo, ako ti ho}e{, po`ele}u ne{to, tebe radi. Evo: `eleo bih ne{to za jelo."
	Odgovori mu ti{ina.
	"Tartarose? Slu{aj, ako ja ovo sedim na oltaru, a ti razgovara{ sa mnom, zar ne bi trebalo da ima Sveti prozor tu negde?"
	"Postoji on, Njorka. Ti mu se obra}a{. Ja sam ovde, u njemu."
	Njorka izu levu ~izmu. "Mora o tome razmislim."
	Mejtera Nana ga je nau~ila svemu {to treba da se zna o bogovima, ali njemu se sad ~inilo da postoje dve vrste bogova: oni bogovi o kojima ti neko pri~a i koje je imao u svojoj slikovnici za bojadisanje, i oni pravi, recimo Scila dok je bila u [enili i ovaj Tartaros sad. Pravi su mnogo ve}i, ali oni u njegovoj svesci-crtanki bili su bolji i nekako ja~i, iako ne stvarni.
	"Stra{ni Tartarose?"
	"Da, Njorka, noktolateru moj, {ta je to {to ti `eli{?"
	"Odgovore na dva-tri pitanja, ako mo`e. Mnogo puta bogovi odgovaraju augurima na pitanja. Znam da augur nisam. Onda, je li u redu da ja pitam, iako augura ovde nemam?"
	Ti{ina, naru{ena samo sveprisutnim pljuskanjem pojedina~nih kapljica i onim `enskim glasom, tu`nim, promuklim i veoma udaljenim.
	"Kako to da ja tvoj Prozor ne vidim, Stra{ni Tartarose? To bi bilo moje prvo pitanje, ako mo`e. Mislim, Prozori su obi~no, kao, sivi, ali u mraku svetle. Da li to zna~i da sam i ja slep?"
	Opet se spustila ti{ina. Njorka je rukama grubo trljao stopala, koja su se smrzavala. Te ruke su, nedavno, blistale kao rastopljeno zlato; sad nisu bile ~ak ni tople.
	"Pretpostavljam da ~eka{ drugo pitanje? Pa, evo, hteo bih znati kako to da ~ujem sve ovo, sve re~i? U onoj palestri gde sam ja i{ao, Mejtera nam je govorila da, kad porastemo, ne}emo vi{e mo}i da razumemo re~i boga, ~ak i ako neki do|e u na{ Sveti prozor, nego }emo, kao, samo znati {ta je mislio i uhvatiti po dve-tri re~i povremeno. Kad je Kipris do{la, stvarno, bilo je tako kako je Mejtera rekla da }e biti. Ponekad mi se ~inilo da prakti~no mogu da je vidim, zamalo. A i neke re~i njene sam ~uo ba{ dibidus jasno, Stra{ni Tartarose. Rekla je ljubav i rekla je plja~ka, obe te re~i sam znao. Znao sam obe. I znao sam da nam ona govori da }e dobro biti, da nas ona voli i {titi, al samo ako verujemo u nju. A ti kad pri~a{, to je kao da ~ovek stoji ispred mene, neko kao ja ili Dropljan, i pri~a."
	Nikakvog odgovora. Njorka {umno ispusti dah, zavu~e {ake, i to naro~ito vrhove prstiju koji su mu se smrzavali, pod mi{ke, a posle nekoliko trenutaka ih izvu~e i pristupi novom poslu. Sad je, uvrtanjem, cedio ~arape.
	"Ti, li~no, nisi nikad video boga u Prozoru, noktolateru moj?"
	Njorka odmahnu glavom. "Pa, ne stvarno jasno, Stra{ni Tartarose. Kipris sam, otprilike, video, samo malo, ali meni je i toliko bilo dovoljno."
	"Ova skromnost ti lepo stoji, Njorka."
	"Hvala." Zagubljen u misli, Njorka po~e razmatrati svoj `ivot i karakter; jedna mlitava ~arapa ostala mu je u ruci. Posle du`eg vremena, re~e: "Samo, nisam ja od poniznosti nikad imao neke velike koristi, Stra{ni Tartarose, a i nisam bio ne{to mnogo ponizan."
	"Ako augur vidi lice i ~uje re~i boga, Njorka, on vidi i ~uje zato {to nikad nije znao @enu. Sibila, tako|e, mo`e videti i ~uti boga, pod uslovom da nikad nije znala Mu{karca. Tako|e nas mogu videti deca, koja nisu znala ni jedno ni drugo od ta dva. To je zakon, a donela ga je moja majka; to je cena koja je morala biti pla}ena da bi ona prihvatila dar koji je moj otac ponudio. Iako njen zakon ne dejstvuje ba{ u svakom pojedina~nom slu~aju savr{eno, u ve}ini slu~ajeva dejstvuje dovoljno dobro."
	"U redu", re~e Njorka.
	"Lica koja smo mi, kao smrtnici, imali, satrunula su u prah, a glasovi koje smo nekada imali zamukli su pre hiljadu godina. Nijedan augur, a ni sibila, u brodu 'Svitak' nisu ih nikada videli ni ~uli. Ono {to va{i auguri i sibile vide, ako uop{te i{ta vide, jeste slika koju onaj bog, koji odlu~i da bude vi|en, ima o samome sebi. Ka`e{ da si zamalo uspeo razaznati lice nalo`nice moga oca. To lice koje si zamalo video, jeste njena slika o samoj sebi: tako ona sama zami{lja da izgleda. Uveren sam da je to bilo neko lepo lice. Nikad nisam upoznao `enu ~vr{}e uglavljenu u sopstvenu ta{tinu. Tako|e i zvu~imo u skladu s onim kako ko od nas zami{lja, za sebe, da zvu~i. Jesam li ti jasan, Njorka?"
	"Nisi, Stra{ni Tartarose, ne vidim te ni sad."
	"Ono {to vidi{, Njorka, jeste onaj deo mene koji mo`e biti vi|en. Naime, ni{ta. Izi{ao sam slep iz materice, Njorka, i usled toga sam nesposoban da obrazujem vizuelne sadr`ine za tebe, Njorka. Ne mogu ti pokazati ni Svete prelive, koje su misli moje bra}e i sestara pre zgu{njavanja. Ne mogu ti prikazati nikakvo lice, ni divno ni stra{no. Ti vidi{ ono lice koje ja zami{ljam kad o sebi samome razmi{ljam. Naime, ni{ta ne vidi{. A kad odem, vide}e{, jo{ jednom, ono svetlo sivilo koje si pomenuo."
	"Ja bih radije da ti ostane{ jo{ neko vreme tu, Stra{ni Tartarose. Ako se Dropljan ne}e vratiti, onda bih ja voleo da ostane{ uz mene." Njorka obliznu usne. "A ovo slede}e verovatno ne bi trebalo da ka`em, ali nije ni{ta sa zlom namerom."
	"Govori, Njorka, noktolateru moj."
	"Dakle: kad bih mogao da smislim neku {emu da ti pomognem, odma bih je primenio."
	Ponovo ti{ina, koja potraja toliko dugo da se Njorka po~e pla{iti da se bog vratio u Glavni procesor; nije se vi{e ~uo ni glas one daleke `ene.
	"Pitao si koja je sila u~inila da moje re~i ~uje{ kao re~i, Njorka, noktolateru moj."
	On odahnu. "A, da, valjda jesam."
	"Nije to retko. Zakon moje majke izgubio je svoju mo} nad tobom, zato {to se u tvom umu ne{to poremetilo."
	Njorka klimnu glavom. "Da, znam. Pao sam sa na{eg visokog magarca kad ga je tresnula raketa, i to sam, izgleda, pao na glavu. Eto, {ta re}i, ne smeta mi {to Dropljan koji je mrtav dolazi i pri~a ovde sa mnom. A znam da bi mi smetalo u starim vremenima. Ne brinem se vi{e ni za Sifonku ko {to bi trebo. Ja nju volim, a onaj ker Urus mo`da ovog trenutka poku{ava da sko~i na nju, al {ta ima veze, ona je ionako kurva." Njorka slegnu ramenima. "Samo se nadam da je on ne}e povrediti."
	"Ne mo`e{ ti `iveti u ovim tunelima, Njorka, noktolateru moj. Nema ovde hrane za tebe."
	"Ja i Dropljan poku{a}emo da se izvu~emo odavde, ~im ga na|em", obe}a Njorka.
	"Kad bih te poseo, mo`da bih te mogao isceliti, Njorka."
	"Pa, ajde."
	"Bili bismo slepi, Njorka. Slepi kao ja. Po{to nikad nisam imao o~i, ne bih ni kroz tvoje mogao da gledam. Ali, i}i }u s tobom, i vodi}u te, i iskoristi}u tvoje telo da te izle~im, ako mogu. Pogledaj me, Njorka."
	"Al nema {ta da se vidi."
	Me|utim, imalo je {ta da se vidi: svetlost, mucava, ali toliko puna nade i zadovoljstva da bi Njorka rado pristao da nikad vi{e ne vidi ni{ta drugo, samo kad bi nju mogao gledati ve~ito.
	
	"Ako si ti stvarno Patera Svila", re~e mu mlada `ena na barikadi, "oni }e te ubiti onog trena kad se pojavi{ tamo, ispred."
	"Ne ide", progun|a Oreb. "Ne ide."
	"To je vrlo mogu}e", priznade Svila. "Istina je da }e me gotovo sigurno ubiti - osim ako si ti voljna da pomogne{."
	"Da si Svila, ne bi morao ni{ta da moli{, ni mene ni moje ljude." Nelagodno je posmatrala mr{avo, asketsko lice koje je blistava nebeska svetlost otkrivala njenim o~ima. "Ako si Svila, onda si na{ komandant, pa ~ak i Generalica Nana mora slu{ati tvoje zapovesti. Bilo bi dovoljno da nam samo ka`e{, pa bismo mi morali sve izvr{iti."
	Svila odmahnu glavom. "Jesam Svila, ali to ne mogu ovde dokazati. Ti bi morala na}i nekoga u koga ima{ poverenja, a ko poznaje mene i mo`e me prepoznati, a to bi oduzelo vi{e vremena nego {to ja imam; zato te samo molim. Pretpostavi - mada se kunem da je to suprotno ~injenicama - da nisam Svila. Da sam - ovo je, naravno, ~ista izmi{ljotina - da sam siroma{ni, mladi augur kome je hitno potrebna tvoja pomo}. Ako mi ne}e{ pomo}i radi mene, niti radi onog boga kome ja slu`im, pomozi mi bar radi sebe same, molim te."
	"Ne mogu krenuti u napad bez nare|enja brigadnog generala Bizona."
	"Ne treba da krene{ u taj napad", re~e joj Svila, "ni ako dobije{ takvo nare|enje. Iza onih vre}a sa peskom nalazi se oklopna lebdelica. Vidim da viri njena kupola, iznad vre}a. Ako bi tvoji ljudi napali, i{li bi pravo u vatru te lebdelice, a ja sam video {ta baz-mitraljez mo`e da u~ini."
	Mlada `ena se uspravi do svoje pune visine, a to je bilo pedalj i po manje od njegove visine. "Napa{}emo ako nam bude nare|eno, Kalde."
	Oreb klimanjem glave izrazi odobravanje. "Dobra mala!"
	Osvr}u}i se i gledaju}i zaspale prilike iza barikade, decu od petnaest i ~etrnaest godina, trinaest, ~ak i dvanaest, Svila odmahnu glavom.
	"Prili~no su mladi." (I sama ta mlada `ena nije mogla imati vi{e od dvadeset godina.) "Ali bori}e se ako ih neko povede, a ja }u ih povesti." Po{to Svila ni{ta ne re~e, ona dodade: "To nije sve. Imam i nekoliko mu{karaca, kao i nekoliko pi{tolja sa debelom municijom. Ve}ina `ena - drugih `ena, osim mene, trebalo bi da ka`em - rade u vatrogasnim grupama. Ti si se iznenadio kad si video da ja komandujem, ali Generalica Nana tako|e je `ena."
	"Pa, i to me je iznenadilo."
	"Mu{karci su skloni da prkose oficiru mu{karcu. Osim toga, `ene Trivigauntea su borci, da ne ka`em - borkinje; {tavi{e, one su se kao borci proslavile. A mi, `ene vironske, nismo ni u ~emu lo{ije od njih!"
	Se}aju}i se doktora @drala, Svila re~e: "Voleo bih verovati da su i na{i mu{karci jednako hrabri kao njihovi."
	Mlada `ena je bila {okirana. "Oni su robovi!"
	"Jesi li bila tamo?"
	Odmahnula je glavom.
	"Nisam ni ja. Onda je svakako beskorisno da raspravljamo o njihovim obi~ajima. Malo~as si me Kaldeom nazvala. Da li si to ozbiljno mislila..."
	"Poru~nik. Sad sam poru~nik Lijana. Upotrebila sam tu titulu samo iz u~tivosti, ni{ta vi{e. Ako me pita{ za mi{ljenje, smatram da jesi onaj koji ka`e{ da jesi. Augur ne bi lagao o takvom ne~em, a tu je i ptica. Pri~aju da ima{ pticu miljenicu."
	"Svila ovo", obavesti je Oreb.
	"Ako je tako, ~ini {to ti ka`em. Ima{ li belu zastavu?"
	"Za kapitulaciju?" Lijana je bila uvre|ena. "Svakako ne!"
	"Da signali{emo primirje. Mo`e{ je napraviti, tako {to }e{ privezati belu krpu za {tap. Zahtevam da njome ma{e{, i da im dovikne{ da je ovde jedan augur koji je donosio Pesov opro{taj na{im ranjenicima. To je, kao {to zna{, ~ista istina. Ka`i da on ho}e da pre|e na njihovu stranu i da isto ~ini za njihove ranjenike."
	Lijana provu~e prste kroz ra{~upanu kosu; bio je to isti onaj pokret kojim se i Svila slu`io kad bi ga obuzela neodlu~nost. "Za{to ja? Ne, Kalde, ne mogu te pustiti da rizikuje{ svoj `ivot."
	"Mo`e{", re~e joj on. "Ono {to ne mo`e{, to je da odr`i{ taj tvoj stav, a da u njemu ostane makar i privid logike. Ili sam Kalde, ili nisam. Ako jesam, tvoja je du`nost da izvr{i{ svako moje nare|enje. Ako nisam, nije u opasnosti `ivot Kaldea."
	Nekoliko minuta kasnije, dok su mu Lijana i jedan mladi po imenu Linsang pomagali da se popne uz barikadu, Svila se zapita da li je bilo mudro pozivati se na logiku. Logika je osu|ivala kao nerazumno sve ono {to je on ~inio od trenutka kad mu je Usik uru~io Zumbulino pismo. Kad je Zumbula pisala, u gradu je vladao mir, bar srazmeran. Ona je nesumnjivo o~ekivala da }e i}i kroz prodavnice na Palatinu, preno}iti kod Ermine, i vratiti se...
	"Ne pad", upozori ga Oreb.
	Nastojao je da ne padne. Barikada je bila sklepana od svega i sva~ega: od ru{evina, radnih stolova, tezgi iz prodavnica, kreveta, buradi i bala; sve je to bilo natrpano jedno preko drugog, bez ikakvog plana koji bi Svila razabrao.
	Stao je na vrhu, ~ekaju}i pucanj. Gardistima iza bedema od vre}a sa peskom re~eno je da je on augur; mogu}e je da su ve} saznali za prolokutorovo pismo. Kad vide Oreba, mogli bi se dosetiti koji je to augur pred njima.
	I mogli bi pucati. Ako pripucaju, mo`da je najbolje pasti unatrag, na le|a, ka Lijani i Linsengu; ako proma{e, svakako je najbolje sko~iti na tu stranu.
	Pucanj nije do{ao; on po~e oprezno da silazi. Putna torba mu je smetala, ali ne mnogo. Usik ga nije ubio zato {to je gledao stvari dugoro~no, vi{e kao politi~ar nego kao vojnik, {to svaki visoki oficir, zapravo, i mora ~initi. Oficir na gardijskoj prvoj liniji bi}e mla|i i spremniji da izvr{ava nare|enja Ajuntamienta bespogovorno.
	Ipak, on je ovde.
	Prizivanje logike je kao prizivanje boga. Mo`e{ ga moliti da se pojavi na Prozoru; ali, ako se stvarno pojavi, ne mo`e{ mu re}i da sad ide, niti mo`e{ ma koju od njegovih poruka ~ove~anstvu prenebre}i, prikriti ili osporavati. On je pozvao logiku, a logika mu ka`e da bi sad morao biti u postelji, u onoj ku}i koja Usiku no}as slu`i kao privremeni {tab - i da bi trebalo da se odmara i dobije negu, koja mu je veoma potrebna.
	"Znao je on da }u ja oti}i, Orebe." Ne{to mu ste`e grlo; on se zaka{lja i ispljunu meku grudvu koja je mogla biti, ali nije bila, sluz. "Pro~itao je njeno pismo pre nego {to je u{ao. A ranije ju je i vi|ao." Svila na|e da ne mo`e, ni sad, naterati sebe da ka`e da je Usik le`ao sa Zumbulom. "Znao je da }u oti}i i poneti njegov problem sa sobom."
	"Mali gle-da", obavesti ga Oreb.
	On opet zastade i osmotri zid od vre}a sa peskom. Me|utim, nije mogao, na toj daljini, razlikovati obline vre}a od glava sa {lemovima. "Samo da ne pucaju", progun|a.
	"Ne puca."
	Ovaj deo Zlatne ulice nekada je bio na~i~kan juvelirskim radnjama; bile su to najve}e i najbogatije prodavnice u neposrednoj blizini Palatina. Najbogatije me|u njima gr~evito su se dr`ale za podno`je samog tog brda, da bi kupci mogli posle da se hvali{u da su svoje |in|uve kupili 'na brdu'. Ve}ina tih prodavnica sada je bila prazna; njihove re{etke i {ipke bile su otrgnute udru`enom snagom hiljada ruku, njihovu opusto{enu unutra{njost sada su ~uvali samo oni koji su poginuli brane}i ih od plja~ka{a ili plja~kaju}i ih. Iza reduta Garde ~ekale su druge prodavnice, jo{ bogatije, nedirnute. Svila poku{a, ali ne uspe, da zamisli kako deca, ~ija je usnula tela malo~as prekora~ivao, plja~kaju i te prodavnice. Naravno da se to ne bi ostvarilo. Deca bi juri{ala, borila se, i vrlo brzo izginula, po Lijaninom nare|enju, a i Lijana s njima. Plja~ka{i bi nai{li tek posle toga - ako bi napad uspeo. Ovo telo (Svila ~u~nu da ga osmotri) bilo je telo de~aka od nekih trinaest godina; metak mu je odneo jednu polovinu lica.
	Svila je retko zalazio u Zlatnu ulicu; ipak, sad je bio siguran da nikad ranije nije bila ovoliko duga~ka, nikad ni upola ovoliko {iroka.
	Evo gde le`i borac, gardista, a pored njega neki ~ovek robusnog izgleda, koji bi mogao biti jedan od onih koji su mu postavljali pitanja posle Kiprisine teofanije; le`e naporedo, jedan drugom zarili no`eve u rebra.
	"Patera!" Onaj hrapavi glas koji se odazvao kad je Lijana vikala.
	"[ta je, sine moj?"
	"Pa, po`uri vi{e ve} jednom!"
	On pre|e u laki trk, {to nije pro{lo bez protivljenja iz njegovog sko~nog zgloba. Dok se pla{io da }e svakog trenutka grunuti pucanj, ova prva i najni`a od palatinskih uzbrdica izgledala je veoma strma; sad je bio jedva svestan da je to uop{te uzbrdica.
	"Ovamo. Dr`i me za ruku."
	Gardin redut bio je upola ni`i od buntovni~ke barikade, ali ({to Svila vide tek kad se pope na vrh) ne{to deblji. S prednje strane bio je sasvim strm, a sa zadnje stepenast, pogodan za gardiste koji }e pucati sa njega.
	Onaj koji mu je pomogao da se popne, re~e mu: "Hajde. Ne znam koliko }e jo{ on izdr`ati."
	Svila klimnu glavom, zadihan od penjanja; pla{io se da je pokidao {avove kojima je njegovo levo plu}no krilo bilo za{iveno. "Povedi me do njega."
	Borac sko~i sa poslednjeg 'stepenika' od vre}a sa peskom; Svila, za njim, si|e kudikamo obazrivije. I ovde je bilo spava~a, dvadesetak Gardista u oklopima. Le`ali su na ulici, umotani u }ebad koja su verovatno bila zelena, ali su pri nebeskoj svetlosti izgledala crna.
	"O}e oni tamo da juri{aju na nas?" upita borac.
	"Ne}e. Bar ne no}as. Ja bih rekao - sutra ujutro, mo`da."
	Borac othuknu. "Kur{umi prolaze kroz dobar deo tog njihovog utvr|enja. Gledao sam ja, to je uglavnom name{taj. Sme}e, daske ne deblje od palca. Ja sam narednik Eft."
	Rukovali su se. Svila re~e: "Ta~no to isto sam i ja pomi{ljao dok sam se peo preko barikade, naredni~e. Dodu{e, ima tamo i te`ih stvari. Uostalom, ~ak i stolice, i tome sli~no, sigurno ti zaklanjaju vidik."
	Eft prezrivo frknu. "Nemaju oni ni{ta {to bih ja `eleo da vidim."
	To se nije moglo re}i za Gardu, kao {to Svila uvide baciv{i pogled pored lebdelice. Stotinak koraka uzbrdo, na raskrsnici, bio je postavljen jedan talus; njegova velika glava sa kljovama (toliko nalik na glavu onog koga je ubio ispod Sculinog svetili{ta, da je mogao lako poverovati da su dva brata) okretala se ravnomerno u krug, da zaviri u svaku od ~etiri ulice, redom. Lijana bi bila zainteresovana za ovo, pomisli on; mo`da ve} i zna.
	"Ovamo u|i." Eft otvori vrata jedne od zamra~enih prodavnica; od njegovog glasa i od lupanja vrata poja~a se svetlo unutra, gde su borci, sa kojih su bili skinuti pojedini delovi oklopa, le`ali manje ili vi{e uvijeni u zavoje, na }ebadima polo`enim po teraco-podu. Jedan zaje~a, probu|en bukom ili svetlo{}u; za dvojicu se ~inilo da ne di{u. Svila kleknu pored bli`eg od te dvojice i poku{a da mu opipa puls.
	"Nije taj. Onaj tamo preko."
	"Svima njima", re~e Svila. "Prene}u Pesov opro{taj svima njima, ali ne svima odjednom, u masi. Nema opravdanja za to."
	"Ve}ina su ve} dobili. Taj tu je dobio."
	Svila di`e pogled ka naredniku, ali nije bilo mogu}e proceniti, po tom tvrdom licu koje nije imalo mnogo sre}e u `ivotu, istinitost ili la`nost izre~enog. Svila ustade. "Uveren sam da je ovaj ~ovek mrtav."
	"Dobro, izne}emo ga odavde. Nego, do|i ti ovamo. Ovaj nije mrtav." Eft je stao pored onog koji je je~ao.
	Svila opet kleknu. Ranjenikova ko`a bila je, pod njegovim dodirom, hladna. "Niste mu obezbedili dovoljno toplote, naredni~e."
	"A ti si i doktor?"
	"Ne, ali znam ne{to o nezi ranjenika. Augur to mora znati."
	"Ne rana", re~e Oreb i presko~i sa Svilinog ramena na prsa ranjenika. "Ne krv."
	"Ostavi ga na miru, pti~urino jedna sme{na."
	"Ne rana." Oreb zazvi`da. "Ne krv!"
	Jedan }elavi ~ovek ne vi{i od Lijane iskora~i iza jedne od praznih polica. U ruci je dr`ao pi{tolj sa debelom municijom, ali nije bio u oklopu, pa ~ak ni u uniformi. "On - i nije, Patera. Ranjen, nije. Bar ne - nisam ni{ta prona{ao. Mislim da mora biti srce."
	"Na|i neko }ebe", re~e Svila Eftu. "Dva }ebeta. Odmah!"
	"Ne primam ja nare|enja ni od kakvog prokletog kasapina."
	"Onda }e njegova smrt pasti na tvoju glavu, naredni~e." Svila izvadi brojanice iz d`epa. "Donesi dva }ebeta. Ni tri ne bi bilo suvi{e. Oni koji motre na pobunjenike sigurno mogu bez }ebadi. Tri }ebeta i ~istu vodu."
	Nagnuo se nad ranjenika. Brojanice je pustio da vise na propisani na~in iz desne ruke. "U ime svih bogova, opro{teno ti je zauvek, sine moj. Govorim ovde u ime Pesa Velikoga, Ehidne Bo`anske, Scile Pr`e}e, Molpe ^udesne..."
	Imena su mu silazila sa jezika, svako pra}eno po jednim zvu~nim po~asnim pridevom, imena prazna, ili natovarena u`asom. Pes, ~iji je plan Izvana{ prihvatio i potvrdio, mrtav je; Ehidna je ~udovi{te. Novi duh po~e sada pohoditi Svilu, ne duh doktora @drala, nego onog zgodnog, ali surovog hemijskog ~oveka koji je verovao da je Savetnik Lemur."
	"Monarh je `eleo da ga nasledi jedan od sinova", bejahu, svojevremeno, re~i la`nog Lemura. "Scila je ispala jednako zadrta kao sam monarh, ali `ensko, naravno. Otac joj je dozvolio, ipak, da osnuje ovaj na{ grad, a i mnoge druge gradove. Osnovala je ona i tvoje Udru`enje, parodiju dr`avne religije iz njenog sopstvenog svitka. Drugo koje mu je kraljica rodila bilo je jo{ gore: fina plesa~ica i muzi~arka, ali `ensko! @ensko! Osim toga, podlo`na povremenim napadima ludila. Zovemo je Molpe, ili Molpa. Njihovo tre}e dete bilo je mu{ko, ali ni{ta bolje od prvo dvoje, jer se rodilo slepo. Postalo je taj Tartaros kome si se ti preporu~ivao, Patera. Ti zami{lja{ da on mo`e videti bez svetlosti. Istina je da ne mo`e videti ni{ta, ni usred bela dana. Ehidna opet zatrudnela, i rodila jo{ jednog mu{ki}a, de~ka koji je nasledio od svog oca mu`astvenu ravnodu{nost prema fizi~kim ose}ajima drugih, ali u mnogo izra`enijem stepenu - do manije. Mi ga sad nazivamo Hieraksom..."
	A ovaj mladi}, nad kojim je on sad nagnut i nad kojim iscrtava znak sabiranja ponovo i ponovo, nadomak je smrti. Mogu}e je - nije sasvim isklju~eno - da bi iz liturgije mogao dobiti neku utehu, ili ~ak ne{to snage. Bogovi koje je obo`avao mo`da su nedostojni njegovog, ili ma ~ijeg, obo`avanja; ali obo`avanje, samo po sebi, mo`da na neki na~in poma`e, meri se na nekoj vagi negde, mora biti da je tako. Mora biti, ina~e je Svitak lud.
	"Tako|e ti opra{ta Izvana{, sine moj, jer ja ovde govorim i u njegovo ime." Kona~ni znak sabiranja, i kraj. Svila uzdahnu, strese se i skloni brojanice u d`ep.
	"Onaj drugi to nije kazao", re~e mu civil sa pi{toljem. "Onaj pre tebe."
	Svila je toliko vremena proveo ~ekaju}i da mu ta primedba bude izre~ena, da sad oseti maltene olak{anje. "Mnogi auguri ra~unaju da je Izvana{ jedan od manjih bogova", objasni on, "ali ja ne. Njegovo srce, ka`e{? Pa mlad je on za sr~ane probleme."
	"Zove se zastavnik Matak. Njegov otac je mu{terija kod mene." Mali draguljar se nagnu bli`e. "Ovaj narednik je ubio onog pre tebe."
	"Drugog...?"
	"Pateru Moreja. Rekao mi je Patera svoje ime. Po{to je izgovorio Pesove molitve, popri~ali smo, i ja... i ja... ja..." Suze su kao poplava nai{le u juvelirove o~i, nagle i neo~ekivane kao da je voda pljusnula iz polomljenog kr~aga. On izvadi jednu plavu maramicu i izduva nos.
	Svila se opet nagnuo nad zastavnika, tragaju}i za ranom.
	"Rekao sam da }u mu dati vr~. Da uhvati krv, zna{ na {ta mislim?"
	"Da", re~e Svila rasejano. "Znam za{ta su ti vr~evi."
	"Rekao je da je njihov vr~ od `ute keramike, a ja sam rekao... rekao..."
	Svila ustade i podi`e svoju malu putnu torbu. "Gde je njegovo telo? Jesi li siguran da je mrtav?" Oreb mu opet dolepr{a na rame.
	Juvelir obrisa o~i i nos. "Je li mrtav? Sveti Hierakse! Da si ga video, ne bi pitao. Napolju je, u uli~ici. Taj narednik je do{ao dok smo pri~ali i upucao ga. U mojoj radnji, mojoj! Posle ga je izvukao tamo, napolje."
	"Poka`i mi tog sve{tenika, molim te. On je doneo Pesov opro{taj svima ostalima ovde? Je li tako?"
	Vode}i Svilu pored praznih vitrina, ka zadnjem delu radnje, Juvelir klimnu glavom.
	"A zastavnik Matak je ranjen posle toga?"
	"Tako je." Draguljar odgurnu u stranu jednu crnu somotnu zavesu, otkriv{i uzani hodnik. Pro|o{e pored jednih gvozdenih vrata zatvorenih katancem, pa pored drugih, koja su bila za{ti}ena te{kim rezama. "Ja sam rekao: kad se ovo sve zavr{i i kad se stvari smire, da}u ti zlatni vr~. Ja sam, vidi{, jo{ praznio moje vitrine, kad je on u{ao i po~eo im prenositi opro{taj. Rekao mi je da nikad nije video toliko zlata. Tako|e je rekao da oni, u mantejonu, {tede i prikupljaju pare za pravi zlatni vr~. Imali su jedan u mantejonu pre njegovog dolaska, rekao je, ali su ga morali prodati."
	"Razumem."
	Juvelir skide i drugu rezu sa tih vrata i polo`i je uspravno uz zid. "Zato sam to rekao: kad se ovo sve zavr{i, da}u ti ja zlatni vr~, da po njemu pamti{ ovu no}. Ve} oko godinu dana imam jedan lep, obi~no zlato, ali ne izgleda obi~no, zna{ na {ta mislim? Kad sam to rekao, on se osmehnuo."
	Gvozdena vrata se otvori{e, uz {kripanje suvih {arki, {to Svilu bolno podseti na ba{tensku kapiju njegovog mantejona.
	"Rekao sam mu: do|i sa mnom u trezor, Patera, pa }u ti ga pokazati. Onda mi je stavio ruku na rame i rekao: sine moj, ne smatraj da si stekao neku obavezu u tom smislu. Nisi se jo{ ni u jednog boga zakleo, prema tome..."
	"Da ga vidim ja." Svila izi|e na uli~icu iza radnje.
	"A onda je u{ao narednik i ubio ga", zavr{i juvelir. "Zato se ti, Patera, nemoj vra}ati unutra."
	U ledenom mraku koji je mirisao na zlo, neko je mrmljao molitvu, istu onu koju je Svila malo~as dovr{io. Svila uhvati imena Feje i Sfikse, a potom uobi~ajen zavr{ni deo. Bio je to glas nekog starca; tokom jednog avetinjskog trenutka, Svila je verovao da je glas Patere [tuke.
	O~i su mu se ve} prilagodile na mrak uli~ice. Ta prilika koja je kle~ala sad ustade. "U stra{noj si opasnosti ovde", re~e Svila, i u poslednji ~as se zadr`a da ne izgovori titulu onoga kome se obratio.
	"I ti si, Patera", re~e mu Kvecal.
	Svila se okrete juveliru. "U|i i zamandali vrata, molim te. Moram razgovarati sa - mojim kolegom augurom. Da ga upozorim."
	Draguljar klimnu glavom. Gvozdena vrata se zalupi{e sa treskom, ostaviv{i uli~icu u jo{ dubljem mraku.
	Tokom slede}ih nekoliko sekundi, Svila je pretpostavljao da je, u mraku, naprosto izgubio Kvecvala iz vida; ali Kvecal vi{e nije bio tu. Patera Morej - ~ovek ~ije se godine, visina i te`ina nisu mogli pribli`nije oceniti bez vi{e svetla - le`ao je na le|ima u prljav{tini i blatu uli~ice, sa brojanicama u rukama, a rukama uredno prekr{tenim preko raskidanih prsa, sam u kona~noj samo}i smrti.
	
	7. GDE TELKS DR@I OGLEDALO
	Svila stade da osmotri rasko{no pro~elje Erminove zgrade. Ta gra|evina bila je svojevremeno podignuta da bude ne~ija vila, ~inilo se: da poslu`i kao ku}a nekome ko je raspolagao neizmerno dubokim bu|elarom zlatnih kartica i ko je veoma mnogo cenio stubove, lukove, frizove, karnize i sli~ne stvari; takve ukrasne delove Svila je ranije imao prilike da vidi samo naslikane, i odavno izbledele, na ina~e golim pro~eljima pojedinih ku}a od brodskog kamena. Ovde su to bili pravi ukrasi, ~itava jedna kamena d`ungla, pet spratova visoka. Na {irokim, zelenim ulaznim vratima, polirana mesingana plo~a, upadljiva upravo po tome {to je usred tolike rasko{i bila skromna, progla{avala je: 'Erminov hotel'.
	Ko li je bio, zapita se Svila maltene dokono, taj Ermin? Da li je jo{ `iv? Ako je `iv, postoji li mogu}nost da je Linsang neki Erminov siroma{ni ro|ak - ili, mo`da, ~ak i bogat ro|ak, ali koji se okrenuo protiv Ajuntamienta? A {ta je sa Paterom Guloom? Doga|ale su se i ~udnije stvari.
	Iako mu je bilo hladno, na {akama je ose}ao vrelinu i preznojenost. Posegnu da opipa mantiju, ali se doseti da ju je, zajedno sa pozajmljenom tamnoplavom tunikom, vratio u putnu torbu i da je sad odeven u `utu tuniku.
	"U|e?" upita Oreb.
	"Za koji minut." Odugovla~io je; to mu je bilo jasno. Ovo je Erminov hotel, kraj svih snova, dizastor bu|enja. Ako bude imao sre}e, prepozna}e ga i ubiti na mestu. Ako ne, na}i }e Telksiepejin kip i ~eka}e tamo, sve dok se hotel ne zatvori, jer se ~ak i Erminov hotel mora u neko doba no}i zatvoriti. Neko od posluge }e mu saop{titi, sa ogromno nadmo}nim dr`anjem, ledeno, da sad mora oti}i. Pa }e on ustati, i osvrnuti se jo{ jednom, poslednji put, i poku{a}e da zamajava poslu`itelja nekakvim praznim pri~ama, samo da bi dobio na vremenu, jo{ malo.
	Posle toga }e stvarno morati da ode. Ulica }e biti siva od jutra i vrlo hladna. ^u}e kako se vrata Erminovog hotela ~vrsto zatvaraju iza njega, ~u}e {i{tavo klizanje reze i zveket klju~a u bravi. Pogleda}e uz i niz ulicu, ali Zumbule nigde biti ne}e, a ni glasnika ma kakvog koji bi od nje poruku doneo.
	Tada }e sve biti zavr{eno. Gotovo, mrtvo, okon~ano, da nikad vi{e ne `ivi. Pamti}e svoju ~e`nju kao ne{to {to je, svojevremeno, zaokupljalo nekog augura ~ije ime je, pukim slu~ajem, bilo njegovo, 'Svila', ime ne ~esto, ali ni u kom slu~aju neuobi~ajeno u narodu. (Stari kalde, onaj ~iju je bistu Svilina majka sa~uvala u ormanu, zvao se - kako? Tako|e Svila? Ne, Tusah; ali tusah, ili tuseh, ili, kako se to jo{ izgovara, tusore, zapravo je tako|e tkanina, i to skupocena; vrsta sme|e svile. On }e poku{ati da donese mir i da spase svoj mantejon; pretrpe}e neuspeh u oba pogleda; i onda, umreti.
	"U|e?"
	Po`ele da ka`e da }e njih dvojica, svakako, u}i, ali uvide da mu je neprijatno da progovori. Neki ~ovek sa paunovim perom zadenutim u {e{ir i sa krznenim ogrta~em promrmlja "Pardon" i progura se pored Svile. Vrata otvori, iznutra, portir, odeven u livreju - valjda onaj koga je Svila sebi do~arao u mislima, kao nadmenog izbaciva~a, pre nekoliko sekundi.
	Sad. Sad ili nikad. Odustati ili ostaviti poruku. O~uvati opsenu.
	"Ulazi{ li ti, gospodine?"
	"Da", re~e Svila. "Da, ulazim. Pitam se, me|utim, da li mo`e i ovaj moj ku}ni ljubimac. Ako se to smatra nepo`eljnim, ostavi}u ga napolju."
	"Ni najmanje nam ne smeta, gospodine." Vrlo slab, beo osmeh dota~e tanke usne portirove, kao po~etak mraza na prozorskom oknu. "Dame dovode svoje ku}ne ljubimce, gospodine, i to ne retko. Lova~ke pse za lov na medvede, gospodine. Majmune. Tvoja ptica ne mo`e biti gora. Ali, gospodine, vrata..."
	Bila su otvorena, dabome. No} ledena, a u Erminovom hotelu bi}e prijatno toplo, bez obzira na to da li napolju ima ili nema nekakve pobune. Svila se pope stepenicima do zelenih vrata, otkriv{i da Lijanina barikada nije ni vi{a ni strmija.
	"Ovo je tvoja prva poseta Erminovom hotelu, pretpostavljam, gospodine?"
	Svila klimnu glavom. "Ovde treba da se sastanem sa jednom damom."
	"Sasvim mi je to jasno, gospodine. Ovo nam je predsoblje, gospodine." Bile su tu stolice krutog izgleda i sofe. "Slu`i uglavnom za skidanje kaputa i drugih spolja{njih odevnih predmeta, gospodine. To se ostavlja u garderobi. Mo`e{ ostaviti ovde i torbu, ako `eli{. Nikakve druge usluge se ne pru`aju u ovom predsoblju, gospodine, ali sede}i u njemu, mo`e{ posmatrati sve goste koji dolaze i odlaze."
	"Dobar mali?" Oreb je prou~avao portira jednim blistavim crnim okom. "Voli tica?"
	"Ali ve~eras, gospodine", re~e portir, nagnuv{i se bli`e Svili i govore}i, sada, poverljivim tonom, "mogao bih ti ja doneti neko osve`enje, ovde. Slaba je poseta. Zbog tih nemira."
	"Hvala ti", re~e mu Svila. "Mnogo ti hvala. Ali ne."
	"Iza predsoblja, gospodine, nalazi se na{a kuhinja sa trpezarijom. Tamo se sedi kudikamo udobnije, gospodine, a mo`e se i naru~iti. Neka gospoda ~itaju."
	"Pretpostavimo da ja u|em u tu prostoriju i skrenem desno", re~e Svila. "Gde bih se onda na{ao?"
	"U Klubu, gospodine. Ali ako ~ovek skrene pod bla`im uglom desno, dolazi u Staklenu ba{tu, gospodine. Ima tamo diskretnih kutaka, gospodine. Postoje klupe sa naslonom i bez njega. Mo`e se i naru~iti, gospodine, ali to retko ko ~ini."
	"Hvala", re~e Svila i pohita unutra.
	Bilo je ~udno pomisliti da ova ogromna prostorija, u kojoj se nalazilo pedeset ili vi{e stolica, i jo{ upola toliko sto~i}a, i mno{tvo biljaka u saksijama, kipova, i debelotrbih urni, mo`e nositi isti naziv kao onaj memljivi sobi~ak u njegovoj 'stambenoj zgradi' u mantejonu: 'kuhinja sa trpezarijom'. Skretao je postupno nadesno, krivudaju}i izme|u stolova i stolica, brinu}i se nije li ve} suvi{e skrenuo, obuzet ose}ajem da hoda u snu, kroz ku}u divova - u isti mah, u~tivo odbijaju}i poslu`avnik koga mu je prineo snishodljivi konobar. Sve stolice koje je video bejahu prazne; jedini znak ljudskog boravljenja ovde bili su neki zgu`vani listovi hartije i jedan napola ispisan, na sto~i}u koji je sa gornje strane imao staklenu plo~u, ali jedva ne{to ve}u od sedi{ta stoli~ice za mu`u krava.
	Ispred Svile se uzdi`e nekakav zid, visok kao planina, ili, ta~nije, kao masa magle vi|ena kroz uspravne proreze izme|u me|usobno nepovezanih prizora velikog luksuza, koji su, zapravo, bili slike oka~ene na njega. Svila zaokrete levo i sa jo{ dvadeset koraka do|e do mermernog luka nalik na kapiju. Taj zasvo|eni ulaz bio je zapre~en zavesom od li{}a.
	U kuhinji/trpezariji bilo je onoliko toplo koliko je Svila to o~ekivao; pro{av{i kroz li{}e, on u|e u jo{ topliju atmosferu, vla`nu, ote`alu od egzoti~nih mirisa. Ispred njegovog lica zalepr{a leptir, ~ija su krila, slezove i sive boje, pokrivena trun~icama ili dla~icama, bila ve}a od Svilinih dlanova; ubrzo slete na purpurni cvet velik kao ~inija za supu. Staza ispred Svile, uzanija od one u ba{ti Svilinog mantejona, bila je pokrivena {ljunkom koji je izgledao kao drago kamenje; krivudavo je zalazila me|u loze i patuljasto drve}e, i posle dva-tri koraka nestajala. Muzika padaju}e vode dopirala je odasvud.
	"Dobro mesto", re~e Oreb sa odobravanjem.
	Jeste dobro, pomisli Svila. ^udnije i vi{e nalik na snove nego ona trpezarija malo~as; ali i prijateljskije, i humanije. Trpezarija je bila vizija bogatstva, ne mnogo udaljena od no}ne more; ova je bila bla`a vizija, sa~injena od toplote i vode, sunca i bujne plodnosti; mogao bi se ovaj staklenik iskoristiti i za ne{to opako, ali sunce i plodnost, voda i toplina, stvari su same po sebi dobre; njihovu po`eljnost blizina zla mo`e samo jo{ vi{e ista}i. "Dopada mi se", {apnu on Orebu. "Mora biti da se svi|a i Zumbuli, ina~e mi ne bi zakazala sastanak ovde, gde je okru`enje takvo da sigurno mo`e zaseniti lepotu neke `ene manje divne od nje."
	Iskri~ava stazica se ra~vala. Oklevao je, onda skrenuo desno. Jo{ koji korak, i on se na|e u mraku. Vi{e nije bilo nikakve svetlosti osim one od nebeskih zemalja koje su plovile iznad povr{ine Svitka. "Verujem da bi se i Njegovoj svesnosti dopalo koliko i meni, Orebe. Bio sam u njegovoj ba{ti u Palati; ova me podse}a na nju, mada ova ovde nije pod vedrim nebom niti mo`e biti i pribli`no onako velika."
	Evo sedi{ta za dvoje, majstorski isklesanog od jednog bloka mirtinog drveta. On stade i zagleda se netremice u njega, ~eznu}i da sedne, ali sputan strahom da posle ne bi mogao ustati. "Moramo na}i tu sliku Telksiepeje", progun|a on, "a i tamo }e biti ne{to za sedenje. Zumbula ne}e do}i. Ona je kod Krva, izvan grada, gde i mora biti. Ali mo`emo se tamo odmarati neko vreme."
	Novi glas, snishodljiv i izve{ta~en, re~e, tako|e vrlo tiho: "Zaista se mnogo izvinjavam, gospodine."
	"Da? [ta je?" re~e Svila.
	Bio je to jedan od konobara, koji se do{unjao za njim. "Veoma se nezgodno ose}am, gospodine. Zaista ne znam kako da iska`em ono {to moram."
	"Da li je re~ o tome da ja sad ne bi trebalo da budem ovde?" Dok je postavljao ovo pitanje, Svila se odlu~io da ne izi|e bez tu~e: mo`da }e oni dovesti celu gomilu konobara i poslu`itelja i izbaciti ga napolje, ali mora}e biti d`umbusa - nikakvom praznom pri~om ne}e ga navesti da dobrovoljno ode.
	"Oh, ne, gospodine!" Konobar je izgledao u`asnut. "To je sasvim u redu!"
	O~ajni~ka tu~njava koju je Svila, u ma{ti, do~arao sebi, po~e se rastapati u magli neostvarenih mogu}nosti.
	"Tu je jedan d`entlmen, gospodine. Veoma visok d`entlmen, gospodine, sa izdu`enim licem? Pomalo tu`nim licem, ako smem tako re}i, gospodine. On je u Klubu."
	"Ne ide", objavi Oreb ~vrsto.
	"Nije mi hteo re}i kako se zove, gospodine. Rekao je da njegovo ime nije va`no." Konobar pro~isti grlo. "Nije hteo dati ni tvoje ime, gospodine, ali te je opisao. Rekao je da ni{ta ne ka`em ako si sa nekim, nego da ponudim tebi i svakome ko bi mogao biti u tvom dru{tvu osve`enje, za koje }e on platiti. A ako te na|em samog, da te pozovem da mu se pridru`i{."
	Svila odmahnu glavom. "Nikakvu predstavu nemam ko je taj d`entlmen. Ima{ li ti?"
	"Ne, gospodine. Nije redovan gost, gospodine. Mislim da ga nikada ranije nismo videli."
	"Zna{ li kip Telksiepeje ovde, konobaru? Ovde u staklenoj ba{ti?"
	"Svakako da znam, gospodine. Visoki d`entlmen me je uputio da te potra`im tamo, gospodine."
	Pukovnik Usik je visok, razmi{ljao je Svila, ali tako masivan da se njegova visina ne prime}uje mnogo; ali izdu`enog lica, nikako. Po{to su Zumbulino pismo pro~itali samo on i kapetan Geko, taj sa duga~kim licem morao bi biti Geko. "Reci mu da mu se ne mogu pridru`iti u Klubu", odvrati Svila, biraju}i re~i. "Izrazi moje `aljenje. Reci mu da }u biti kod Telksiepejine figure i da sam sam. Mo`e tamo razgovarati sa mnom, ako tako `eli."
	"Da, gospodine. Hvala ti, gospodine. Mogu li ti doneti i{ta? Mo`da kod tog kipa?"
	Svila nestrpljivo odmahnu glavom.
	"Vrlo dobro, gospodine. Prene}u, dakle, tvoju poruku."
	"^ekaj malo. Koliko je sati?"
	Konobar je poprimio izvinjavaju}i izraz lica. "Nemam ~asovnik, gospodine."
	"Naravno da nema{. Nemam ga ni ja. Ka`i pribli`no."
	"Pogledao sam na barmenov ~asovnik, gospodine, samo minut-dva pre dolaska ovamo. Bilo je, tada, pet minuta do dvanaest, gospodine."
	"Hvala", re~e Svila i spusti se na sedi{te, izdubljeno u bloku drveta, bez ikakvog daljeg razmi{ljanja o te{ko}i ustajanja.
	Hieragdan, stajalo je u Zumbulinom pismu. Poku{ao se prisetiti, ali nije uspeo, ta~nog sleda tih re~i u njenom pismu; su{tine se, me|utim, se}ao. Nije pomenula nikakvo odre|eno vreme, ali je mogla misliti na kasno popodne, kad je zavr{ila kupovinu po gradu. Barmenov zidni ~asovnik je u Klubu, nesumnjivo; a Klub }e biti mesto gde se pije, namenjeno uglavnom za mu{karce - bogata{ka verzija 'Petla' u kome je on na{ao Njorku. Nije verovatno da je konobar, posle razgovora sa ~ovekom izdu`enog lica, jo{ jednom pogledao na sat; pro{lo je, mo`da, desetak minuta. Hieragdan je, dakle, pro{ao. Sada je teldan; ako ga je Zumbula uop{te ~ekala ({to nije nimalo verovatno) on, naprosto, nije do{ao.
	
	"Zdravo Sifonka", re~e Njorka, izroniv{i iz pomr~ine jednog pobo~nog tunela. "On ho}e da mi radimo na ostvarenju Pesovog plana."
	[enila se munjevito okrete oko sebe. "Mlatko! Svuda sam te tra`ila!" Pritr~ala mu je i, na njegovo iznena|enje, naglo ga zagrlila. Po~ela je da pla~e.
	"E, polako", re~e on. "Polako, Sifonka. Ma, hajde, ej." Bila je do ovog trenutka nesre}na, a on je to znao, znao je da je na neki nejasan i uznemiruju}i na~in on kriv za to, iako joj nije ni{ta na`ao mislio, iako joj je mislio samo dobro i lepo kad god je, uop{te, mislio o njoj. "Izvini", progun|a on i ispusti Tartarosovu ruku da bi mogao oberu~ke zagrliti [enilu.
	Kad je, najzad, prestala da jeca, poljubio ju je najne`nije {to je umeo; uzvratila mu je strastveno. Obrisala je o~i, {mrknula i rekla, gutaju}i: "O, Hierakse! Mlatko, tolko si mi nedostajao! Bila sam tako upla{ena i usamljena. Dr`i me."
	Ovo ga je zbunilo: pa, on je ve} dr`i? Poku{a da popravi stvari re~enicom: "Izvini, Sifonka." Ali to kao da nije donelo nikakav u~inak. "Ne}u te nikad vi{e ostaviti, osim ako ti bude{ `elela."
	Klimnula je glavom i progutala. "Slobodno me i ostavi, ponekad, ali uvek se vrati."
	Primetio je njen prsten. "Zar ti ne dadoh ja ovo?"
	"Da, i hvala ti." Na~inila je korak unazad i podigla ruku da se prsten bolje vidi, iako u mutnom, zelenkastom polusvetlu ni deli} te lepote nije mogao do}i do izra`aja. "Stra{no ga volim, ali ako ti zatreba lova, uvek ga mo`e{ uzeti i prodati."
	"Ja sam {vorc, a dao sam ti prsten?"
	"Zaboravio si, a?" Pogledala ga je ispitiva~ki. "To je zato {to si lupio glavom. Ili ti se mo`da neki bog uvalio, kao Kipris meni? I sad se jedva i~eg se}am o onom vremenu kad je ona bila gazdarica, i o onom kad je Scila bila."
	Njorka odmahnu glavom i primeti da to vi{e ne boli. "Nikada mi nijedan bog nije zapovedao, Sifonka, niti je po`eleo. To je la}ana istina. Za Kipris nisam ni znao, al kad si bila Scila, bila si mno-go druga~ija."
	"Mislim da je i tad jedan deo bio ja. Zagrli me ja~e, stvarno mi je zima."
	"Vi{e te ne bole opekotine od sunca?"
	Odmahnula je glavom. "Ne mnogo. Po~ela sam malo da se lju{tim. Ptican me je vukao za te kao slojeve ko`e koji su se lju{tili, al sam mu rekla da prestane. Posle je oti{ao."
	Njorka se osvrte. "Gde je on?"
	"Valjda sa Paterom i Kamenim. Onaj Urus im je zbrisao, pa su pojurili za njim. Tr~ala sam i ja, al onda smo do{li do jedne raskrsnice u tunelima, zna{?"
	"Pa da, video sam ih mnogo."
	"Pomislila sam: oni vi{e ne}e tragati za Njorkom, a to je moja namera. Zato sam malo, kao, usporila, pa kad su oni oti{li na jednu stranu, ja na drugu. Valjda je Oreb odleteo kod njih."
	"To sam ja tebe ~uo kako me zove{."
	[enila klimnu glavom. "Aha. Dernjala sam se dok je grlo moglo. O Mlatko, kako mi je drago {to sam te na{la!"
	"Na{li smo mi tebe", re~e joj on uozbiljenim tonom. "A razlog {to sam otr~ao, Sifonka..." Za}utao je i po~eo masirati krupnu donju vilicu.
	"Video si nekog, Mlatko. Ili ti se tako u~inilo. To je bio moj utisak, a i Paterin."
	"Dabome, mog brata Dropljana. On je mrtav, zna{. Ali se pojavio ovde dole i razgovarao sa mnom. Evo, planirao sam da ka`em da to nije bilo stvarno, ili da sam samo sanjao, al sad vi{e nisam siguran. Mo`da je bilo ba{ stvarno. Zna{?"
	Sivi zidovi od brodskog kamena kao da po~e{e da je pritiskaju. "Pretpostavljam, Mlatko."
	"Onda je oti{ao. Mnogo mi je nedostajao, ba{ kao kad je poginuo. Posle sam ga opet video, to je bilo mo`da dva, tri, ~etri sata kasnije. Mahao sam mu i vikao i poku{o sam ga stignem, al nije uspelo. Onda sam se izgubio, al bilo me je ba{ briga, jer tragao sam za Dropljanom koji bi mogao biti bilo gde. Tada sam naleteo na ovog boga, Tartarosa. Naj~e{}e mu ka`em 'Stra{ni Tartarose', jer ne mogu ta~no da izgovorim ono drugo."
	"Sreo si boga, Njorka? Misli{, onako kao kad nekog sretne{ na ulici?"
	"Pa, tako nekako." Njorka sede na pod tunela. "Sifonka, da li bi mi sela u krilo, kao nekad? Mnogo bih to voleo."
	"Va`i." Prvo je polo`ila baca~ raketa na zemlju, onda ukrstila duga~ke noge, pa sela i zavalila se u njegovo naru~je. "Ovako je stvarno bolje, Mlatko. Mnogo toplije. Al ja izbegavam tako da sedim, jer znam da sam postala prili~no te{ka. Orhi ka`e da sam se udebelila. To ona meni govori ve} dva-tri meseca."
	Zagrlio ju je ~vr{}e, sav se tope}i od njene mekote. "Ona je debela. Ona je stvarno debela, a ti, Sifonka, nisi."
	"Hvala. Taj tvoj bog. Tartaros, a? On je za tebe kao Kipris za nas."
	"Jeste, osim {to je on jedan od Sedmoro."
	"Pa, znam. Tardan."
	"Ima on jo{ mnogo {to-{ta, a ne samo nas. Al glavno je ovo: on je no}ni bog. Njegova specijalnost su sva mesta gde je mrak. I spavanje, i snovi. Mislim, svaki bog mo`e poslati snove ako `eli, ali oni obi~ni, koji izgledaju kao da ih niko nije poslao, njegovi su. Ja ga zovem 'stra{ni' zato {to njemu mora{ re}i ili to, ili ono drugo, ina~e te Mejtera izgazi. Kladio bih se da on ume i o{tro, al sa mnom je bio ba{ drugar. Do{ao je da mi poka`e prvo, kako da te na|em, drugo, kako da izi|emo odavde, i tako dalje. On je sad nadomak nas, al ti ga ne vidi{ jer je slep."
	"[ta, on je ovde blizu nas?" [eniline o~i se ra{iri{e.
	"Ta~no, on sedi odmah pored mene, al ne}e da pru`i ruku i pipne. Ne bi on to. Mo`da ne bi..."
	Ona je ve} mahala slobodnom rukom kroz prazan prostor s Njorkine desne strane.
	Prodrmao ju je, ne grubo. "Nemoj, Si. Reko sam ti."
	"Nije on tu, Nema tu ni{ta."
	"Dobro, nema ni{ta. Zezao sam te."
	"To ne bi trebo." Ustala je. "Pojma nema{ kolko sam upla{ena ovde dole, i gladna."
	Ustade i on. "Da, izgleda da nije bilo mnogo sme{no. Izvini, Sifonka. Nikad vi{e ne}u. Idemo."
	"Kuda?"
	"Napolje."
	"Njorka - stvarno?"
	"Najstvarnije. Gladna si, i ja sam. Izi|emo, na|emo la}anu ve~eru, verovatno kod Porkija il na nekom takvom mestu. Posle mo` zakupimo sobu i malo se odmorimo. Rekao mi je da se odmaram. Posle }emo mo`da raditi ono {to nam je Scila rekla, al ne znam. Mora}u ga pitati."
	"Tartarosa? O njenu govori{? Stvarno si ga sreo?"
	"Da. Tamo je stvarno mrak, i prili~no mokro. Kao da proki{njava krov. Ako si videla to mesto, verovatno nisi u{la, al tamo nema ni{ta opasno. Bar ja mislim da nema."
	"Imam ja i sad onaj Geladin fenjer, Njorka, al kako ga upaliti?"
	"Ma za{to bismo. Nije daleko."
	"Reko si napolje."
	"To nam je usput." Zaustavio se u hodu i pogledao pravo u nju. "Al i da nije, i{li bismo tamo, jer on ima ne{to da nam poka`e. Ovog trenutka mi je rekao, zna{? Sad dobro slu{aj."
	Klimnula je glavom, i pritegla Inkusovu mantiju oko sebe.
	"On je pravi bog. Tartaros, ka`em ti. Glava mi nije u redu, jer imam modricu iznutra, i veliku grudvu krvi, ka`e on. On sad poku{ava to da izle~i. Od kako je po~eo, ja se ose}am sve bolje i bolje. Al mora ga slu{amo. Zna~i, ide{, pa makar te ja nosio."
	
	"Drvo mala", pozva ga Oreb. "Ovde mala."
	Svila se di`e u sede}i polo`aj; ta 'mala' mogla bi biti Zumbula. Ako postoji i najmanja prilika, jedan prema hiljadu ili jedan prema deset miliona - ikakva, iole - on mora po}i. Prinudi sebe da ustane, podi`e torbu, zaka{lja se, pljunu i zaglavinja napred. A staza neka krivudava, cik-cak; pa se spu{ta u malenu dolinu, pa se ra~va. Neki cvetovi, ogromni, beli poput duhova, a s njih vlaga kaplje. "Dolazim, Orebe. Reci joj da sam tu."
	"Ovde, ovde!"
	Ptican kao da se ~uo iz neposredne blizine. On zakora~i sa iskri~ave staze, i stopala mu utonu{e u mekano tle; {akama razma~e li{}e; lice netremice gleda u njega, izgleda maltene kao le{, obrazi upali, o~i tupe. On {umno uvu~e dah i vide da se te beskrvne usne razdvajaju. Oreb dolete do njega, pretvoriv{i se u dve ptice.
	Po|e jo{ korak napred, trude}i se da po{tedi, koliko je mogao, zbijene biljke od o{te}enja. Vide da sad stoji na crvenom kamenju koje okru`uje jedan bistri bazen ne ve}i od stolnjaka. Sa suprotne strane, bazen~i}u je prilazila druga staza.
	"Evo mala!" Oreb nasko~i na glavu drvenog kipa `ene i kucnu je dvaput, `ustro, kljunom.
	"Da", re~e Svila. "To je Telksiepeja." Nijedna druga boginja nema takve kose o~i, niti majmun~i}a marmozeta na ramenu. On kucnu prstom po svom licu, odra`enom ispred, zatim pljesnu {akama, ali nikakav monitor se ne pojavi u srebrnastoj kru`noj povr{ini koju je Telksiepeja dr`ala. "Pa to je samo ogledalo", re~e on Orebu. "Nadao sam se da je mo`da staklo - da bi me Zumbula mogla pozvati kroz njega."
	"Ne zove?"
	"Nema pozivanja kroz ovo, avaj." Uz pomo} jednog prijateljski nastrojenog drveta, on obi|e kamenitom 'obalom' bazen~i}a i dohvati se sedi{ta za ljuljanje, koje je bilo okrenuto vodi. Ovde je ~ovek, ba{ kao {to mu je Usik rekao, mogao gledati odraz vode u Telksiepejinom ogledalu i ogledala u vodi.
	Hieragdan je dan za umiranje i za odavanje po~asti mrtvima. @dral pogibe; ali on, Svila, niti je poginuo, niti odao po~ast poginulima. A sad je ve} teldan, dan za zurenje u kristalnu kuglu i proricanje sre}e, dan za trikove i za~aravanje, i za lov, i za hvatanje `ivotinja u klopke; on odlu~i da ne radi ni{ta od svega toga. Zavaljen u stolicu za ljuljanje, sklopi o~i. Telksiepeja je u isti mah i najsurovija i najmilosrdnija od svih boginja; nestalnija ~ak i od Molpe, iako se pri~a - zato je, valjda, njen kip ovde - da je naklonjena zaljubljenima. Ljubav je najve~e za~aravanje; ako Ehidna i njena deca uspeju da ubiju Kipris, Telksiepeja }e nesumnjivo... nesumnjivo...
	Postati boginja ljubavi, za {ta }e joj trebati mo`da ~itav jedan vek, re~e Izvana{, stoje}i ne iza Svile, kao svojevremeno na igrali{tu, nego ispred njega - stoje}i na mirnoj vodi bazen~i}a, visok, mudar i plemenit, sa licem koje se pred Svilinim o~ima maltene izo{trilo. Ja bih je tad proglasio za svoju, mnogo pre kraja. Kao {to sam proglasio mnoge druge. Kao {to progla{avam Kipris svojom, evo i sad, jer ljubav uvek te~e od mene, prava, istinita ljubav. Prva romansa.
	Izvana{ je bio plesa~, deo jedne igra~ke, a voda je ugla~ana gornja strana igra~ke, povr{ina na kojoj on ple{e sa Kipris, koja je Zumbula, ali i Majka, tako|e. Prva romansa, pevao je Izvana{ zajedno sa muzi~kom kutijom. Prva romansa. Zato njega zovu 'Onaj Izvan'. Jer on se nalazi napolju...
	"Nadam se da ti, ti, ov-vaj, da ka`emo - ne smetam?"
	Svila se probudi sa trzajem i po~e divlje gledati na sve strane.
	"Mali do|e", zaklju~io je Oreb. "Lo{ mali." Oreb je sad stajao na jednom kamenu na rubu Telksiepejinog bazen~i}a; po{to je rekao svoje ~etiri re~i, poku{ao je, opita radi, da ubode kljunom jednu srebrnu ribicu, koja u`asnuto klisnu kroz vodu.
	"Imena nisu, dozvoli - neophodna, je li tako? Ja znam ko si ti, a ti zna{ mene, a? Neka nam to obojici bude do-volj-no."
	Svila prepoznade svog posetioca, koji se talasavo klatio; zausti da ka`e njegovo ime, ali, usvajiv{i tek sad ono {to je re~eno, o}uta.
	"Ka-pi-talno. Ja - hm, mi, razume{ ti mene; mi - mi smo se ovde dosta ispru`ili. U rizik. Jedno, dozvoli, molim te - hazardno pona{anje. Samim tim {to smo ovde. Na, je li, grrg! Brdu."
	"Zar ne}e{ sesti?" Svila se nekako izborio da ustane.
	"Ne. Ja, hm, ne bih." Posetilac jo{ jednom podrignu, tiho. "Hvala na ponudi. ^ekao sam kod, hm, prodajnog mesta. Alkoholnog pi}a. Gde sam bio prisiljen kupovati. I, hehe - piti. Najbolje da ja stojim. Da ka`emo, zasad, ili, privremeno, da? Samo bih se, je li, naslonio na ovo, ako mo`e. A ti, molim te, sedi, samo sedi, Pa...!" On munjevito preklopi {aku preko svojih usta. "Da! Samo sedi. Ja bi trebalo da... a to i ~inim. Hm, hm. Kao {to vidi{, a?"
	Svila opet sede na sedi{te za ljuljanje. "Mogu li pitati..."
	Posetilac di`e ruku. "Kako sam znao da }u te ovde na}i? Nisam znao, Pa...! Jah! Nisam znao. Ni naj-mut-nijeg pojma nisam imao. Ali dok sam, grrg, sedeo u tom, kako se zva{e, videh da ulazi{. Ne u tu malu, drvetom oblo`enu prostoriju za pijenje, je li? Nego u onu drugu, mnogo ve}u."
	"Trpezariju."
	"E, da. E, da. Pa sam, je li, pri{ao vratima. Uhodio te." Posetilac strese glavom, kao da ho}e da ka`e da samome sebi zamera.
	"Mo`e se to oprostiti, svakako, pod ovim okolnostima. Ja sam nedavno ~inio daleko gore stvari."
	"Dobro je, molim te lepo, {to to ka`e{. Onda sam, hm... skrenuo s puta tog konobara. Naime, ko koga, nisam ja skrenuo s njega nego on je skrenut u smislu da sam ga ja skrenuo. Razgovarao si s njim."
	Svila klimnu glavom.
	"Opazio sam, hm, tvoj zalazak pod - pod onaj, je li, luk. Nikad nisam imao to zadovoljstvo, vidi{? Ali sam shvatio da je to nekakav vrt. Raspitao se. A konobar je, da ka`em, nagovestio da je vrt... da se primenjuje... ili koristi, za rasprave romanti~ne prirode."
	"Znao si ti da }u ja biti ovde, upravo na ovoj ta~ki." Svili je silno smetalo to {to ne mo`e zavr{iti re~enicu sa 'Va{a ekselencijo'. "Rekao si mu da me potra`i ba{ ovde."
	"Ne, ne!" Njegov posetilac po~e nagla{eno odmahivati glavom. "Ja sam, kako da ti ka`em. Naslutio. Da. Da bi ti mogao imati neki sastanak tu. Nije isklju~eno. [to sledi iz njegove, njegovog nagove{taja. Ali sam tako|e predvideo da bi ti mogao po`eleti da se molbeno obrati{ bo`anstvima. Besmrtnima. Kao {to sam ja. Mislim, ne besmrtan, nego obratio im se. Raspitao sam se zato o takvom nekom mesta{cu u ovoj, da ka`em, sali za biljke. Konzervatoriju flore? A kelner mi pomenu ovu prisutnu nam, hm, ksilografiju." Posetilac se nasme{i. "Dabome, to je mesto, velim ja njemu. To je ta~ka na kojoj }e{ ga na}i. Mo`e sad da se sedne? Tu pored tebe? Ne{to me te`ak umor hvata."
	"Izvoli, samo izvoli." Svila se hitro povu~e na jednu stranu.
	"Veliko, veliko hvala. Vrlo ljubazno. Ve~erao ja nisam, ni{ta. Nisam voleo ni{ta da naru~ujem na, na, tom mestu. Uz vino. [tednja, ne, {krtost. Priglupa - maloumna, ta~nije."
	"Lovi riba", do|e Orebov predlog.
	Svilin posetilac je prenebregao pticana. "Raspola`em fondovima, a ti?"
	"Ni{ta nemam."
	"Evo ti, Pa...! Ma! Mladi}u moj. Pru`i ruke." Zlatne kartice po~e{e kao ki{a padati Svili u krilo. "Ne, ne! Uzimaj! Ima, ima jo{. Tamo odakle su ove, zna{? Sa~ekaj konobara. Naru~i neki zalogaj hrane. I za mene isto tako tako|e. Treba i ja. Malo da se poja~am, je li, jelom. Za to se prepu{tam, naime prepu{teni smo obojica, tvojoj, da ka`emo, prehrambenoj preduzimljivosti, sada."
	Svila je ispitiva~ki osmatrao Telksiepeju, koja mu je sa drvenim samopouzdanjem uzvra}ala pogled. Da li je ovo u njegovim rukama magi~no zlato koje se na prvi dodir rastopi? Bar metafori~no? Ako nije, {ta je on, Svila, u~inio da zaslu`i njenu naklonost? "Hvala", re~e najzad. "Ako mogu ikako da budem na usluzi Va{... tebi. Rado }u to u~initi." Prebroja ih pipanjem: sedam kartica.
	"Upali su u Palatu. U, ~uj molim te, u Palatu samu, ako mo`e{ u to, hm, verovati." Njegov posetilac je sad sedeo sa glavom u {akama. "Ja sam, eto, {ta re}i, ja sam jeo. Ru~ao sam. Ulazi taj pa`. Zna{, jedan od de~aka koji tr~e sa na{im porukama? Jesi ti to radio?"
	"Ne. Ali znam za kurire, dakako."
	"Neki od nas su to, hm, radili. Pa i ja li~no. Pre mnogo leta. Mi smo, razume{, zaslu`ili da budemo primljeni u sholu. Posle proticanja izvesnog razdoblja, mislim, vremena. Samo neki, dodu{e. Dakle ovaj debeli mali de~ko, {to ne zna~i da sam ja bio debeo, a ni mali, ali on je sad bio, a naime sad i jeste, debeo i mali, on, dakle, je li, utr~i i ka`e, uhapsi}e me. I uhapsi}e Njegovu sve...! Ja velim, kakva su to tru}anja dete? Upravo sam jeo slatki{e, vidi{. Kad, oni, razume{ ti mene - banu. Unutra. Bez ikakve najave. Oficir, kapetan, poru~nik, {ta li je, ne{to. Sa njim gardisti, borci, ulaze svuda, vidi{. Svuda tra`e Njegovu s... Sve preturaju. Ali ga ne na|o{e. Pa uze{e mene. Vezali mi ruke. Meni! Ruke iza le|a, {kljoc, pa ogrta~ odozgo."
	"Veoma mi je `ao", re~e Svila iskreno.
	"Vezalo me, dakle, i odnelo me u {tab druge brigade. Privremeni. Je li ti razume{ uop{te mene, molim te lepo - ovo {ta pri~am? Pukovnikova ku}a. Nema vi{e, da ka`emo, brigadnih generala, nikog vi{e nema sa tom titulom u Civilnoj gardi, molim lepo. Nema generalisima. Ostado{e samo ti pukovnici da komanduju brigadama. Te ti oni mene saslu{avaj, saslu{avaj. Ispitivali me satima. Ba{ satima. Pismo starog Kve...! Starog, njega. Zna{ za to?"
	"Da. Video sam to pismo."
	"Do~im, ja sam ga, izvini, molim te - sastavljao. O ~emu, opet, nisam, hm, obavestio pukovnika. Nisam priznao. Streljali bi me. Ne? Mi smo, naime, ja sam, o~ekivao da }e tu biti karnevala. Nevolje. Onoliki trud ulo`io da bude {to bla`e sro~eno. Formulacije: obazrive. Ali {ta vredi kad stari K... kad stari nije hteo ni da ~uje za to." Posetilac okrete glavu i pogleda Svilu, sa izrazom psa koga bi~uju. Dah mu je bio prepun mirisa vina. "Ima{ uvid na koga ja to... se odnosi?"
	"Naravno."
	"Vra}ao mi pismo. Dvaput. To se nije, ho}emo jednu stvar? - to se godinama nije desilo! Tre}a verzija pro{la. 'Kako spremno bih mogao upisati ovde i slede}i poziv...' Da, upisati. Pa ono: 'Kako odu{evljeno ja i upisujem, doista, ovde: do~ekajmo ga svi sa dobro, ovaj, dobrodo{licom, i slu{ajmo ga kao jednoga od nas!' Zato je tre}a verzija prihva}ena od strane, je li, njega. Osobe koja zna nas obojicu, da? Naime ja pretpostavljam da je zato. To je ne{to da se ponosi{, a? I ponosim se, I sad. I sad."
	"Sa razlogom", re~e mu Svila. "Ali Civilna garda nije mogla ceniti taj kvalitet teksta. ^udi me da su te pustili." Zevnuo je i protrljao o~i; primetio je da se ve} ose}a ne{to bolje, osve`en malopre|a{njim, malobrojnim, trenucima sna.
	"Pri~ao sam tako ve{to da sam se izvukao, ne? Re~itost. Niko za mene ne ka`e da imam tu osobinu. Znam, znam {ta ka`u. 'Dosadno zvu~i on sa ambiona.' Eh, znam. Ali no}as bejah re~.. re~i... re~it. Bilo je, plivaj ili potoni, i ja sam plivao, Pa... pa sam isplivao. Kao posrednik. Mirotvorac. Okon~ati pobunu. Upotrebio njihovo staklo da razgovaram sa Savetnikom Lorisom. Ka`e: bezopasan! Hm. 'Pustite ga.' U redovima Garde se ose}a nelagodnost, da? Streljani neki auguri. I jedna sibila. Zbog... pa, eto, zbog pisma. Gra|ansko odelo, kao ti, to je mudro. Ipak se i sad pla{im. Stra{no je zastra{uju}e sve ovo. Ne stidim se, je li, priznati. Sedim ovde i pijuckam vince i pla{im se. ^ovek se osvr}e ko mu dolazi iza le|a, zna{? Misli{, po tebe dolaze. Sko~io sam kao zec kad je neki nosa~ ispustio ne{to na ulici."
	"Pretpostavljam da se svaki ~ovek pla{i kad mu je `ivot u opasnosti. Veoma ti slu`i na ~ast {to si spreman to da prizna{."
	"Ti }e{ mi, dozvoli jednu stvar - pomo}i? Asistirati? Ako mo`e{?"
	Oreb di`e pogled sa svojih ribolova~kih poku{aja. "Pazi!"
	"Umoran sam i vrlo slab", re~e Svila, "ali, da, ho}u. Da li }emo morati daleko da idemo?"
	"Ne}emo morati uop{te nikud da idemo." Njegov posetilac zavu~e ruku pod tuniku krem boje. "Ja sam te, je li, obavestio da oni nisu mene jurili? Hteli su starog K...vecala. Prolokutora. Njegovu svesnost. Potpisao pismo, ne?"
	Svila klimnu glavom.
	"Streljali bi ga da su ga, je li, uhvatili? Tada. To je, molim lepo, tada tako bilo. Sada je, me|utim, sada. Ovaj trenutak. Pro{la pono}. Bli`i se jedan sat, da? Bli`i se jedan. Popodne je bilo kad su me pustili. Rekoh li to? Posle ru~ka - mnogo posle ru~ka. Oni znaju tvoje, hm, zanimanje. Poziv kojim se, da ka`emo, bavi{. Nana je sibila. Razume{ ti mene?"
	"Naravno", re~e Svila.
	Njegov posetilac izvu~e elegantnu pernicu od nojeve ko`e. "S druge strane, stari K... je, hm, nepogre{ivo jasan slu~aj. Pismo je dokaz. Dakle, sad {ta. Pukovnik smatra da bih ja mogao srediti da bude potpisan, grrg, zastoj. U neprijateljstvima, pauza. On za to ima izraz: 'prekid vatre'. Ve} je bio jedan, za{to ne opet?"
	Svila se uspravi na sedi{tu. "Bio je? To je divno!"
	"Mali, zar ne? Nekoliko stotina u~esnika. Nije potrajao. Ali, {ta, neki augur - vidi{ li ti vezu, u tome? Kako je to povezano? - neki augur, jedan od na{ih, hm, ho}u re}i, pripadnik Udru`enja sve{tenika, pre{ao je liniju fronta. S jedne strane pre{ao na drugu, ne? Naveo ih da prestanu da pucaju da bi to mogao. Pukovnikov sin bio je ranjen, maltene mrtav. Taj, taj sveti augur doneo mu je Pesov opro{taj. Zasad je dobro, razume{ ti mene. Buntovnici su, je li, ponudili produ`etak. Obe strane pokupile tela. Svako svoje, dabome, mrtve. Re~eno, u~injeno. Za{to ne pro{iriti to? Stari K... bi mogao to posti}i. Uva`avaju ga obe strane. ^ovek mira. Razume{?"
	Svila, sam za sebe, klimnu glavom.
	"Kad bi tvoji, hm, pomaga~i, mislim, pristalice, doznali da me {alje pukovnik? Streljali bi me, ne? Mogu}no, veoma mogu}no. Zato mi treba, vidi{, neki dokument od tebe. Pa... hm, od tebe. Potpisan." Posetio~ev glas se sti{a do {apata. "I to onom tvojom, he-he, civilnom titulom."
	"Vidim. Svakako."
	"Ka-pi-talno!" Posetilac izvu~e iz pernice sve`nji} hartije. "Ove fino, hm, {tavljene ko`e nisu najbolja podloga za kaligrafsko pisanje. Ali papir kao papir, mo}i }e se, a? Ja }u ti pridr`avati mastionicu. Kratko, sa`eto. Jezgrovito. O donosiocu, je li? Po{tovati njegovu, ovaj..."
	"Ne strelja", preporu~i Oreb.
	Posetilac dade Svili gu{~ije pero. "Odgovara ti ovakav vrh? Nije suvi{e tanak. Moj protonotar, Pa... pah. Inkus. Zna{ ga?"
	"Susreo sam se s njim jednom, kad sam poku{avao da stignem do tebe."
	"A, tako? Hm."
	Osloniv{i pernicu ~vrsto na oba kolena, Svila zamo~i pero u mastilo.
	"On, taj Inkus. On ih {ilji za mene. Moja pera. Ali suvi{e za{ilji. Da dlaku prese~e{. Otarasi}u se ja Inkusa, uskoro. Mo`da je on i mrtav u ovom trenutku. Me|u bogovima, je li. Danima ga ve} nisam video. Poslah ga da, razume{, obavi ne{to. I nije se vratio. A vidi kakvi su nemiri."
	Svila ga, poguren nad hartijom, maltene nije ni ~uo.
	
	Generalu Nani, njenim oficirima i trupama.
	Nosilac ovog pisma, Patera Ustavica, dobio je ovla{}enje od mene i od...
	
	Svila di`e pogled. "Sa kim si razgovarao? Koji te je pukovnik pustio na slobodu?"
	"Ov-vaj, pa, hm, Orao. I potpisao mi je jedno to, takvo, zna{? U ime njegove strane."
	...pukovnika Orla, komandanta Druge brigade, da pregovara o prekidu vatre. Molim da se sa Ustavicom postupa u svakom pogledu ljubazno.
	
	Klimavi vrh pera stade i na tom mestu se po~e {iriti mrlja; ~inilo se da vi{e nema {ta da se ka`e. Svila ga silom pokrete dalje.
	
	Ako vam je poznato gde se nalazi Njegova svesnost, Prolokutor, molim da odvedete nosioca tamo, da bi pomagao Njegovoj svesnosti u pregovorima.
	
	Oreb ispusti na tlo jednu zlatnu ribicu koja se bacakala i pritisnu je nogom. "Ne strelja", ponovi on. "Mali krije."
	
	Smatram da ste vi odgovorni za bezbednost nosioca, kao i Njegove svesnosti. Obojici treba omogu}iti da prolaze bezbedno. Njihovo kretanje ne treba ni na koji na~in ograni~avati.
	Veoma bi po`eljno bilo da se primirje sklopi i ~asno odr`ava.
	Ja sam Pa. Svila, iz ulice Sunca, Kalde.
	
	"Ka-pi-tal!-no! Da, kapitalno, P... pa hvala ti!"
	Podigav{i kljun pravo ka staklenom krovu dvorane, Oreb proguta zlatnu ribicu i onda objavi: "Dobar mali!"
	"Ima i pra{ilo ovde negde." Posetilac uze pernicu i izvu~e iz nje srebrnu bo~icu sli~nu onoj iz koje se istresa so ili biber na hranu. "Evo, ako ti treba, vidi{, pesak."
	Svila se strese, dopisa i datum, po~e duvati u papir, zaka{lja se, pa ispljunu krv, delimi~no ve} zgru{anu, u mahovinu pod nogama.
	"Ja ti se zavha... zaha... valjujem. Kao {to sam ve} ranije, razume{ ti mene - imao prilike. A i razloga, da ti se zah-va-ljujem. Ostajem tvoj veliki, veliki, hm, du`nik, da. Mnogo ti dugujem."
	Svila mu dade dokument o bezbednom prola`enju.
	"Sad mogu, valjda, mislim, ustati. [etati, i to. Neka me je, razume{ ti mene - vrtoglavica uhvatila malo~as. Trenutna." Ustao je, ~vrsto se dr`e}i za jedan od lanaca na kojima je njihovo sedi{te za ljuljanje visilo. "Idem da, mo`da, na|em neki zalogaj hrane. ^isto kao u`ina. Naime, ne ~ista u`ina, nego ~isto u smislu, je li, u`ine. Mada je mo`da donekle nesmotreno..."
	"Ja sam dobro ve~erao", re~e mu Svila. "Osim toga, moglo bi biti opasno da budemo vi|eni zajedno. Osta}u ovde."
	"I ja dr`im... naime, tog sam uverenja, da bi tako najbolje bilo, mo`da." Posetilac pusti lanac i osmehnu se. "Bolje je tako, a? Bi}e mi lak{e ako ne{to gricnem. Suvi{e je vi-vina bilo, priz-na-jem. Nije trebalo toliko. Pla{io se, pio, i posle se samo pla{io jo{ vi{e. Kad pomislim da mi, mi pla}amo..." On za}uta. Osmeh mu se polako ra{iri u zev mrtva~ke glave. "Zdravo Svilo", re~e on. "Naterali me da te na|em."
	Svila umorno klimnu glavom. "Zdravo, Gljivo."
	"Ala je dim ovde unutra. Sve zadimljeno."
	Nekoliko trenutaka nije razumeo o ~emu ona govori.
	"I mrak, Svilo. Ovde je kao kad padne{ niz stepenice."
	"A, to su verovatno vinska isparenja. Ko te je naterao da me na|e{?"
	"Savetnici. Ponovo }e da me peku."
	"Da te izla`u mu~enju ako ne radi{ {to oni ho}e?" Svila je nastojao da ukloni gnev iz glasa. "Zna{ li njihova imena, imena tih Savetnika koji prete da te peku?"
	Posetio~eva iscerena glava zaklimata. "Loris. Tarsier. Poto. Moj otac rekao, nemojte, ali onaj vojnik ga oterao."
	"Vidim. Njegova eminencija - ~ovek koga si posela - rekao mi je da je razgovarao sa Savetnikom Lorisom kroz staklo. Jesi li zato posela ba{ njega, kad su te poslali da tra`i{ mene?"
	"Morala sam. Pekli su me kao Mo{usa."
	"Onda si ispravno postupila {to si ih poslu{ala, da ne bi opet bila izlo`ena plamenu. Ne krivim te nimalo."
	"Mi }emo te ubiti, Svilo."
	Rastinje pored bazen~i}a se zatrese, razbacuju}i kristalne kapi tople kao krv; pojavi se jedan ~ovek sasvim sede kose. U jednoj ruci dr`ao je {tap obavijen srebrnim prstenovima, pomo}u koga je razdvojio li{}e ispred sebe. U drugoj ruci bila je sablja, podignuta i uperena u srce posetioca.
	"Nemoj!" re~e mu Svila.
	"Ne {tap", re~e Oreb, tonom nekoga ko razja{njava jednu te{ku situaciju.
	"Ti si Svila, mom~e, Svila li~no! Ti si taj!"
	"Bojim se da jesam. Ako si isko~io iz svog skrovi{ta da bi me za{titio, bilo bi dobro da malo manje vi~e{." Svila se opet obrati mrtva~koj maski koja je zamenila lice njegovog visokog posetioca. "Gljivo, kako zami{ljate da me ubijete? Ovaj ~ovek ima, sada, Mo{usov igli~ar; pratio me je sve dovde da bi mi ga vratio, pretpostavljam. Ima{ li ti - ima li ~ovek koga si posela ikakvo oru`je?"
	"Ja }u im re}i, a oni }e do}i."
	"A, tako. A ako im ne ka`e{, oni }e te staviti nad vatru."
	Posetio~eva glava opet zaklimata. "To me vrati. Ne mogu ostati izvan, kad me peku."
	"Moramo te izvu}i nekako." Svila podi`e sko~ni zglob koji je slomio ska~u}i sa Zumbulinog prozora i po~e ga trljati. "Govorio sam da si ti, Gljivo, kao |avo - znam da sam doktoru @dralu to rekao. To sam i mislio, kad sam video mrtve spava~e; bio sam zaboravio da |avoli, koji mu~e druge, ~esto i sami jesu na mukama."
	Sablja se poma~e malo napred. "Da ga ubijem, mom~e?"
	"Ne. On je mo`da najbolja prilika na{eg grada za mir, a njegovom pogibijom Gljiva, po svemu sude}i, ne bi bila u}utkana. Ne mo`e{ ti ni{ta pomo}i, ovde."
	"Mogu da te {titim, mom~e!"
	"Pre nego {to sam krenuo iz tvoje ku}e, znao sam da }u ovde, no}as, imati susret sa Hieraksom." Svilino lice bilo je tu`no. "Ali nema razloga da i ti umre{ sa mnom. Ako si me pratio kroz pola grada da bi mi vratio igli~ar koji mi je ispao, daj mi ga i odlazi."
	"I ovo!" On pru`i ka Svili trskov {tap stegnut srebrnim prstenovima. "Hramlje{, a? Hramao si kad smo se borili! Uzmi ovo!" Dobacio je {tap Svili, zatim potegao i Mo{usov igli~ar i bacio ga Svili u krilo. "Ti si kalde, mom~e? Taj kalde o kome pri~aju?"
	"Valjda jesam."
	"Njorka mi je rekao! Kako sam to zaboravio? I tvoje ime! Nisam shvatio dok ovaj drugar nije rekao. Savetnici! Loris? Ubi}e te?"
	"I Poto, i Tarsier." Svila polo`i Mo{usov igli~ar na sedi{te, pored sebe, onda se predomisli i zavu~e ga pod opasa~. "Drago mi je {to si to pomenuo. Neshvatljivo je da sam ja izgubio iz vida tako ne{to. Gljivo, mora{ li ba{ odmah da se vrati{ Lorisu? @eleo bih da mi u~ini{ jednu uslugu, ako mo`e{."
	"U redu."
	"Hvala ti. Prvo, da li ti je Savetnik Loris govorio o ovom ~oveku koga si posela? Da li je zatra`io da prona|e{ ba{ njega?"
	"Ja njega znam, Svilo. On razgovara sa onim koji nije tu."
	"Sa Pesom, ho}e{ re}i. Da, on to ~ini, siguran sam. Ali Loris ti je rekao. Da li je rekao i za{to?"
	Posetio~eva glava se odre~no zavrte. "Moram uskoro oti}i."
	"Idi prvo do Mejtere Nane - do generalice Nane, ako je to ista osoba." Svilin ka`iprst iscrta krug na njegovom obrazu. "Reci joj gde sam i ka`i da }e oni nahrupiti ovamo da me ubiju. Zatim reci Mejteri Mermer..."
	"Mala ide", primeti Oreb.
	Zaista, lobanjski osmeh je nestajao. Svila jo{ jednom uzdahnu i ustade. "Zamolio bih te da vrati{ taj ma~ u korice. Nije nam potreban."
	"Posednutost? Ti tako naziva{ ovo {to je bilo, mom~e?"
	"Da. Do}i }e on k sebi, kroz nekoliko trenutaka."
	Svilin posetilac do~epa lanac da bi se manje klatio na nogama. "Neki, ovaj, da ka`em - komentar si iskazao, Pat-t... te mi se opet malo zakovitlalo u glavi, na `alost. Molim te, prihvati moje bez-re-zervno izvinjenje. Ovaj, hm, d`entlmen, jeee..."
	"Majstor Ksipias. Majstor Ksipias daje ~asove iz ma~evala{tva, Va{a eminencijo. Majstore Ksipiase, ovo je Njegova eminencija Patera Ustavica, koadjutor Udru`enja sve{tenika."
	"Ovaj, doista, Patera, moglo bi se malo diskretnije formulisati ono {to se govori glasno, ne?"
	Svila odmahnu glavom. "Sve to je ve} iza nas, bojim se, Va{a eminencijo. Ti nisi ni u kakvoj opasnosti. Mislim da nisi nijednog trenutka ni bio. A ja sam u tolikoj, da ne bi bila mnogo pove}ana ni kad biste ti i Majstor Ksipias otr~ali do prvog gardiste koga mo`ete na}i i saop{tili mu da je Svila u Erminovom hotelu gde ~eka da bude uhap{en."
	"Stvarno! Ja, ovaj..."
	"Razgovarao si, ka`e{, sa Savetnikom Lorisom, kroz staklo pukovnika Orla."
	"Pa, hm, hmmmm... jesam."
	"Na trenutak - dok si bio obuzet vrtoglavicom - pomislio sam da ti je Loris, mo`da, rekao gde me mo`e{ na}i; da mu je izvesna osoba u domu u kome je on sada posetilac rekla da bih ja mogao biti ovde, ili se poverila nekom drugom ko mu je to rekao. Moglo se dogoditi bez i najmanje zle namere. Ali nije mogu}e da je tako bilo, jer je Loris poslao nekoga da na|e tebe da bi tako na{ao i mene. O~ito je obave{tenje putovalo obrnutim smerom: ti si znao da bih ja mogao no}as do}i ovde. Ne verujem da si ba{ rekao Lorisu da zna{ gde me mo`e{ na}i; nisi mogao biti siguran da }u ja biti ovde. Ali si rekao ne{to {to je njega navelo na pomisao da zna{. Da sam bio na njegovom mestu, ja bih naredio pukovniku Orlu da po{alje uhode za tobom, da prate tvoje kretanje. Ali, zahvaljuju}i nekim mojim neobazrivim re~ima, koje su mi se omakle u tardan, njemu to nije bilo ni potrebno. Ho}e{ li mi re}i - ali brzo, molim te - kako si saznao gde }u biti no}as?"
	"Kunem se - ja ti ga-ran-tujem, Patera..."
	"Mora}emo o tome kasnije da popri~amo." Svila ustade; bio je jo{ manje pouzdan na nogama nego Ustavica malo~as. Pomagao se bambusovim {tapom. "Pre nekoliko trenutaka rekao sam majstoru Ksipiasu da te ne ubije; nisam siguran da ne bi bilo bolje za mene da sam mu rekao obratno, ali nemamo vremena za pitanja - moramo po}i odavde pre no {to gardisti navale unutra. Ti, majstore Ksipiase, mora{ se vratiti svojoj ku}i. Izvanredan si ma~evalac, ali me nikako ne mo`e{ odbraniti od ~ete gardista sa pi{toljima sa debelom municijom. Ti, Eminencijo, mora{ krenuti kod Mejtere Nane. Ne gubi vreme na punjenje `eluca. Ako..."
	"Mala do|e!" Oreb slete na Svilino rame, razmahnu jo{ nekoliko puta krilima i dodade: "Do|e brzo!"
	Svila je uzalud utro{io jedan sekund, zure}i u Pateru Ustavicu, tra`e}i na njegovom licu znake Gljivinog prisustva. Zumbula iskrsnu pred njima, pre nego {to je shvatio da zvuci na stazi od la`nih dragulja poti~u od hitrog tr~anja njenih bosih nogu. Dojurila je. Njena su usta bila otvorena, crne o~i blistave od suza, iznad ru`i~aste pometnje njenog vrlo tananog negli`ea; kosa, pono}ni oblak koji se vijorio za njom dok je tr~ala.
	Vide}i Svilu, stala je kao da je u }ilibaru zadr`ana. "Tu si! Stvarno si tu!"
	Zahvaljuju}i Telksiepejinoj ~aroliji, na{la se u njegovom naru~ju i obasula ga poljupcima toliko da je ostao bez vazduha. "Nisam - jasno mi je bilo da ne mo`e{ do}i - ali morala sam. Ina~e nikad ne bih znala. Zauvek bih mislila..."
	Poljubio ju je, nespretno, ali ni najmanje posti|en, nastoje}i da tim poljupcem ka`e da je i njega naterala neka sila u njemu samom, ja~a od njega samog.
	Bazen~i} i maju{na dolina, na ~ijem dnu je bio, ve~ito bejahu u delimi~noj senci okolnog `bunja; Svila primeti da se u osvetljenju ne{to menja. Di`e pogled, posle nebrojenih poljubaca, i primeti, tek sad, da iznad staklene ba{te postoje ve{ta~ki izvori svetlosti, nadole usmereni. U kro{nji obli`njeg, zakr`ljalog drveta vide i jednu svetiljku za{ti}enu srebrnom filigranskom mre`om. U~ini mu se da iznad boginjine podignute ruke lebdi, u vazduhu, nekakva riba, pro{arana mrljama svakakvih boja: zlatne i srebrne, crne, bele i crvene. "Kud nestado{e?" re~e on.
	"Je l' - bio - jo{ neko ovde?" Hvatala je vazduh i sme{kala se, zadaju}i mu bol sla|i od i~eg drugog u `ivotu.
	"Njegova eminencija, i jedan majstor ma~evanja." Svili se ~inilo da bi trebalo da se osvrne i pogleda oko sebe, ali nije hteo da prestane gledati njene o~i.
	"Verovatno su pokazali svoje fino vaspitanje", re~e ona i poljubi ga jo{ jednom, "i oti{li tiho."
	Klimnuo je glavom; nije bio u stanju ni{ta da ka`e.
	"Idemo i mi. Imam sobu ovde. Jesam ti rekla?"
	Odmahnuo je glavom.
	"Apartman, zapravo. Sve su to apartmani, ali ovi ih nazivaju sobama. To je njihova igra, zna{, oni su tobo` nekakva jednostavna seoska gostionica." Skliznula je na kolena, glatko kao balerina, ne ispu{taju}i njegovu ruku. "Da li bi hteo da klekne{ ovde pored jezerca sa mnom? Ho}u da vidim sebe i tebe istovremeno." Najednom su se njene o~i prepunile suzama, koje poteko{e. "Da vidim nas."
	Kleknuo je pored nje.
	"Bilo mi je jasno da ne mo`e{ do}i." Suza kapnu, stvaraju}i maju{ni kru`ni talas koji se ra{iri povr{inom vode. "Zato moram sad da vidim da smo zajedno. Ti pored mene."
	Kao onog dana na igrali{tu (ali mo`da samo zato {to je to ve} jednom, na igrali{tu, do`iveo) ~inilo mu se da stoji izvan vremena.
	A kad su opet po~eli da di{u i okrenuli se da se poljube, njemu se u~inilo da su im odrazi ostali na tihoj vodi bazen~i}a, u istom polo`aju, nevidljivi, ali prisutni za celu ve~nost. "Moramo - po}i", re~e joj on. Bio je potreban ogroman napor za te dve re~i. "Znaju da sam ovde, ili }e za koji trenutak saznati. Posla}e gardu da me ubije, a ako te zateknu pored mene, ubi}e i tebe."
	Nasmejala se; njen blagi smeh bio je sla|i od ma koje muzike. "Ej, zna{ li ti kroz {ta sam ja prolazila da bih do{la ovde? I {ta }e mi Krv uraditi ako sazna da sam maznula letelicu? Samo dok sam dospela do Brda... pa onda onolike stra`e i kontrole... Ne{to si bolestan, a? Ne izgleda{ uop{te dobro."
	"Samo sam umoran." Svila sede na pete. "^im sam pomislio da }u morati opet da be`im, osetio sam... ali pro}i }e to." Poverovao je u svoje re~i ~im ih je izgovorio; tako silnu `elju je ulo`io da ona poveruje, da je ubedio i sebe samoga.
	Ustala je i pomogla mu da i on ustane. "Kad sam se do~epala Erminovog hotela, rekla sam sebi da sam stvarno luda~a {to sam uop{te po{la. I da }u se udaviti zbog ~a{e vode. Nisam ni zavirila ovde, kod Telks", nastavi ona, opet sre}na, "da se ne bih razo~arala kad vidim da niko ne ~eka. Nisam `elela da ispadnem kreten. Skinula sam se za spavanje, a onda sam rekla sebi..."
	Zagrlio ju je; a Oreb, sa neke grane iznad filigranske svetiljke, graknu: "Jadan Svi-la!"
	"Rekla sebi, ovako: a {ta ako je on dole? Ako je on stvarno tamo dole, a ja ovde gore? Ve} sam raspustila kosu i skinula, ej, {minku, al sam onda furnula niz stepenice, pa kroz trpezariju, ej, ovako naga, kad, ti si tu! Ovo je samo san, ali najbolji san koji se ikada desio."
	Zaka{ljao se. Okrenuo se i ispljunuo, krv ovog puta sve`u, crvenu, u `bun sa cvetovima lavande i smaragdnim, zelenim li{}em, i osetio da pada, ali to nije mogao zaustaviti.
	Le`i na mahovini pored bazen~i}a. Nje nema; ali njihove slike ostaju u vodi, sa~uvane za sva vremena.
	On opet otvara o~i. Vratila se, sa njom je i neki stari ~ovek ~ije je ime zaboravio, i onaj konobar koji mu je nudio vino, i onaj portir koji mu je otvorio vrata hotela, i drugi. Prevaljuju ga u ne{to, podi`u ga i nose, pa se ~ini da on plovi nekako u visini njihovih pojaseva, gleda gore u stakleni krov i u ne{to ogromno, tamno, {to je, u no}i, zaklonilo svetlucanje nebeskih zemalja. Njegova {aka nalazi njenu. Ona se osmehuje dole, ka njemu, a on se osmehuje njoj, gle kako putuju zajedno, kao na mrtva~kim kolima u onom njegovom snu, u dru`eljubivoj ti{ini dvoje koji su savladali sve prepreke da bi bili zajedno i kojima ne trebaju bu~ne re~i, nego im samo treba da se odmaraju - jedno u drugom.
	
	8. MIR
	Mejtera Mermer se osmehnu sebi, podigav{i glavu i nagnuv{i je na desnu stranu. Kona~no su joj ~isti ~ar{avi, i sve ostalo: stvari Mejtere Nane, i one radne pantalone koje su bile veoma zaprljane na kolenima, i prljav ve{ koji je ubacila u ko{aru pre nego {to je umrla.
	Posle napornog pumpanja, sve je isprala ~istom vodom i iscedila. Vru}a voda u kojoj je rublje prala osta}e u kazanu dok se ne ohladi, a onda }e biti data napa}enoj ba{ti.
	Koriste}i svoje pametne nove prste, ona pokupi sloj masti belog bika, koja se ve} zgu{njavala, iz tiganja. Za filtriranje, krpa; pro~i{}ena polute~na mast curkala je u iskrzano lon~e. Ona obrisa {ake drugom krpom, razmatraju}i dva zadatka koji su bili pred njom. Da li prvo podmazati rasklopne stepenice ili oka~iti rublje da se su{i?
	Prvo rublje, naravno. Neka se su{i dok ona podmazuje stepenice. Lako je mogu}e da }e biti suvo, ili gotovo suvo, dok ona zavr{i taj drugi posao.
	Me|utim, kroz vrata se vidi da je u ba{ti mrak ba{ sasvim gust - nema svetlosti nebeskih zemalja. Dakle, dolazi jo{ jedna oluja. Ne}emo tako! Ki{a bi napravila mrlje na njenim ~istim ~ar{avima. Dodu{e, Pes zna koliko nam je potrebna; pa ipak, ne mo`e to tako. Silno ljuta, ona ostavi pletenu ko{aru sa opranim rubljem i iskora~i napolje, u no}, pru`iv{i ruku da uhvati prve kapi ki{e.
	Ali jo{ nije padala; a vetar je popustio. (Njoj pade na um da je nedavno bilo, posle oluje, itekako vetrovito). Zapilji se gore, u taj olujni oblak, i tr`e se uvidev{i da to uop{te nije oblak - nego ona neprirodna lete}a stvar koju je nedavno uo~ila kako nestaje iznad jednog zida i koju je ~ak osmatrala pentraju}i se, radi toga, na krov.
	Uspomena, tako daleka da joj se ~inilo da je od davnina le`ala negde daleko iza njene povijene metalne lobanje, pokrenula se tek sada, pri ovom tre}em vi|enju te pojave. Pra{ina leti; uvek kad se najzad pomakne neka stvar koja je dugo le`ala nedelatna, pra{ina poleti.
	"Za{to ne bi ti malo otresla pra{inu sa njega?" (Smeh.)
	Po~ela bi da `mirka, da je bila tako sazdana. Pogled je prvo spustila na ba{tu, utonulu u gustu tminu, zatim ga podigla, ali razumno, umereno podigla, do bledih linija. To su njeni konopci za ve{. Jo{ su na svojim mestima, iako se de{ava da ih deca ukradu da bi napravila bi~eve i konopce za preskakanje. Me|utim, uspon njenog pogleda, zapo~et tako mudro i suzdr`ano, nastavio se, protiv njene volje.
	"Za{to ne bi ti malo otresla pra{inu sa njega?"
	Nju smeh ispunjava, dok sunce jednog davnog leta kloko}e i puni vinsku ~a{u. Onda zamire.
	Ona strese glavom i u|e u zgradu. Mo`da je vetar ipak mal~ice prejak za oka~injanje ve{a na konopac. Pri~ekati malo. A i ne vidi se ni{ta. Ono {to se na suncu osu{i, uvek miri{e bolje; pa, u redu, ona }e sa~ekati dan i oka~iti ve{ pre jutarnje molitve. Uskoro posle molitve bi}e suv.
	Kad beja{e ono, ona livada suncem natopljena? [ale i smeh, a onda iznad glava svih njih divovska senka zbog koje su svi za}utali?
	Podma`i sad te stepenice, i oribaj ih, nego {ta. Taman }e{ popuniti vreme do dizanja zastora, do prvog konca dugog sunca koji }e rase}i nebeske zemlje na dve polovine.
	Popela se stepeni{tem na drugi sprat. Evo opet one slike: baba sa golubovima, a Molpa je blagoslovi. Jedna bucmasta isku{enica, ko bi sad znao kako se zvala, divila se toj slici; onda je ona, mr{ava, bez lica, ve} matora Mejtera Mermer, rekla da je ona pozirala slikaru za lik Molpe. Bila je to, maltene, jedina la` koju je u celom svom `ivotu izrekla; evo, do dana dana{njeg vidi onu nevericu i onaj {ok, u o~ima te devojke. Priznala je tu la` na ispovesti, ne jednom, nego mnogo, mnogo puta, i svaki put joj je opro{teno, ali je ona, svejedno, nastavila da priznaje, Mejteri Betel - koja je sad mrtva.
	Trebalo je da ponese ne{to, neku staru farbarsku ~etku, mo`da; ne{to ~ime bi razmazivala ovu masno}u. Napre`u}i mozak, najzad se seti ne~ega: svoje ~etkice za zube, koju je sa~uvala do danas, ikao joj je pre nekoliko decenija ispao i poslednji zub. (Eto ne~eg {to joj vi{e nije potrebno!) Otvara polomljena vrata svoje sobe... Trebalo bi i njih da popravi, ako mo`e. Ili bar da poku{a. Mo`da nemamo dovoljno para da zovemo stolara.
	Ipak, ona no}as kao da pamti onog slikara, i ba{ticu u sredini njegove ku}e, i kamenu klupu na kojoj je pre toga sedela ona stara `ena (njegova majka, zapravo). Pozirati. U haljinama i sa nakitom boginje, sa nekim vencem ili krunom na glavi - takvu su nazivali 'stefanos'. I sa mrtvim leptirom koji je bio iglom zaka~en za njenu kosu.
	Nezgodno se ose}ala dok je pozirala, ali taj slikar je imao divne ~etke, ni najmanje nalik na ovu njenu ishabanu ~etkicu za zube. Gle na {ta li~i. Drvena dr{ka grozno ispucala, a dlake, prave svinjske, nekad onako ponosito crne, sada su izbledele do sivila.
	Gurnula ju je u mekanu belu mast bika, onda po~ela njome `ustro trljati kliznu povr{inu jedne {ipke.
	Nije mogla biti sibila, tada. Eventualno sibilska pomo}nica. Ali taj umetnik bio je nekakav ro|ak najstarije sibile u mantejonu, koja je odlu~ila da joj dozvoli da pozira. Hemi mogu da ostanu u jednoj pozi, nepomi~ni, mnogo du`e nego biolo{ki ljudi. Svi slikari, rekao je on, koriste heme kad god mogu. Me|utim, za staricu je pozirala njegova majka, zato {to hemi nikad ne izgledaju stari...
	Osmehnula se tome i zabacila glavu veoma unazad i desno. Sad {arke, pa drugu {ipku.
	Kad je zavr{io, dao im je tu sliku.
	Siva mrlja na jednom njenom crnom rukavu. Pra{ina sa stepeni{ta, najverovatnije. Odvratno. Po~e lupati {akom po tom rukavu. Dobro je, nema je vi{e. Onda po|e niz stepenice, po kofu i ~etku za ribanje. Da li je bi~ja mast obavila posao? Mo`da je ipak trebalo dati novac za pravo mazivno ulje. Ona probno pogura stepenice na rasklapanje nagore. Oh, da, pomoglo je itekako. Podigo{e se sve do plafona!
	Vr-lo glatko. Zna~i, spasla je tri pare, mo`da i vi{e. Kako je dohvatila stepenice da ih povu~e nadole? A, da, onom kukom, dabome. Ali da nije bio prsten za potezanje tako|e dignut do plafona, ne bi bila potebna nikakva kuka. ^ekaj: mora}e uskoro opet da spu{ta stepenice, da bi ih oribala; osim toga, nju pomalo svrbi `elja da gleda njihovo savr{eno dejstvovanje. Hajd, povuci prsten, ne jako... ba{ su se divno spustile! Obla~i} pra{ine - jedva primetan.
	"Za{to ne bi ti malo otresla pra{inu sa njega?"
	Svi su se na to nasmejali, pa i ona sama, iako je tada bila veoma stidljiva. A on, onako visok, i, kako ono be{e? - pet zarez dvadeset pet puta ja~i od nje, sa zgodnim ~eli~nim crtama lica koje se zamute svaki put kad ona poku{a da ih ponovo vidi.
	Sve su to gluposti, zapravo.
	Glupo je {to veruje da je pozirala, ba{ ona, kad je priznala Mejteri Betel toliko puta, nebrojeno mnogo puta, da nije. Ove nove delove nikad ne bi prisvojila, da nije... Ali njeni su, to je bar sigurno.
	Jo{ jedno penjanje uz ove rasklopne stepenice. Poslednji put. Ali evo njenog starog sanduka.
	Ona otvori prozor zabata i iskora~i na krov. Ako njeni susedi uhode, sad }e stvarno biti van sebe od zaprepa{}enja. Re~ 'sanduk' samo vra}a misli na ono ranije, uzaludno traganje po memoriji, kad nije na{la vlasnika.
	A prava re~ je glasila '{krinja'. Jest. Evo i liste svih haljina koje je nosila pre nego {to su glasali da je prime. Njen miris. Uobi~ajena dnevni~ka knjiga, koju je dr`ala samo zbog zadovoljstva pisanja, uve`bavanja rukopisa. Ako se vrati pod krov i otvori {krinju, mo`da }e mo}i da vidi sve te stvari jo{ jednom. U tom slu~aju ne bi morala gledati ovo bruje}e ~udo iznad glave.
	Ipak pogleda.
	Ogromna, ogromna stvar, ali, ipak, levo i desno od te stvari mo`e se videti bar deli} nebeskih zemalja. Stvar se o~igledno digla na ne{to ve}u visinu i pomakla ka zapadu, sigurno je ve} nad pijacom, reklo bi se da gura nos ka Palatinu; du`a osa simetrije te stvari prese~ena je Ulicom kaveza, koja se tako zove i sad, iako u njoj osu|enici nisu vi{e izlo`eni u kavezima. Buka je maltene ispod donjeg praga njenog sluha: predenje planinskog lava velikog poput planine same.
	Trebalo bi sad si}i natrag, u zgradu. Zamajati se nekim poslom. Prati, ili kuvati - iako je ona mrtva, kao {to su mrtve i Mejtera Betel i sve ostale, sem Mejtere Nane koja je oti{la Pes-zna-kud, tako da nema{ za koga kuvati osim ako do|u deca.
	Ogromna tama iznad glave, zaklonila njivu, suncem natopljenu, i otegnuti red posluge, u kome stoji i ona, i ustrojenu kolonu vojske. Gledala je spu{tanje te stvari s neba, od prve ta~kice crnog koja je izgledala ne ve}a od pahuljice snega ili pepela; rekla je: "Pih, al je prljav." Jedan vojnik ju je ~uo i dobacio: "Za{to ne bi ti malo otresla pra{inu s njega?"
	Svi su se nasmejali, pa i ona, mada ju je vojnikova {ala ponizila do suza: i plakala bi, da je bila sazdana za to. Ljuta i prkosna, pogledala mu je pravo u o~i i osetila ~e`nju u njima.
	I ~eznula.
	Kako je visok bio! Kako velik i jak! Toliko ~elika!
	Krilata stvorenja ne ve}a od komaraca letucaju tamo-amo ispod ogromne mra~ne mase; pred njenim o~ima, ne{to svetle}e juri uvis ka njima i rasprskava se `utim plami~kom, kao kap masti od pr`enja slanine kad padne u vatru kuhinjskog {tednjaka.
	Gle. Neki od tih stvorova popada{e.
	
	"Evo nas", re~e Njorka [enili. Stigli su do rupe u zidu tunela.
	"Ovo vodi u jame?"
	"Tako on ka`e. Idem ja prvi, da oslu{nem malo. A ti be`i ako ~uje{ bilo {ta lo{e."
	Klimnula je glavom i re{ila, u sebi, da }e njen baca~ raketa imati ne{to da ka`e ako iskrsne bilo {ta lo{e. Gledala je Njorku kako se provla~i kroz rupu ({to nije bilo lako, sa ramenima tako {irokim), i onda oslu{kivala minut, dva, a ~inilo joj se - deset; najzad je za~ula odjeke njegovog bu~nog smeha, daleke i slabe.
	Provla~enje nije bilo lako ni njoj: nikako da provu~e kukove. Koprcala se ovako i onako, psovala, se}ala se Orhidejinih zloslutnih upozorenja o gojenju i pomi{ljala da je Orhideja dvostruko - bar dvostruko! - {ira u kukovima od nje.
	Mesto u koje je poku{avala da pre|e bilo je, ~inilo se, jama u jami, duboka kao cisterna, bez ikakvog primetnog na~ina da se ode gore, mada je neka putanja morala postojati, jer Njorka vi{e nije bio tu.
	Najzad se njeni kukovi nekako protisnu{e kroz otvor. Kleknula je na neravno tlo, zadihana; posegnula rukom nazad i izvukla i raketni baca~.
	"Ide{, Sifonka?" Nagnuo se preko ivice, gotovo nevidljiv u tami.
	"Dabome da idem, al kako se izlazi odavde?"
	"Ima stazica u krug, po zidu." Njorka nestade.
	Zaista je zid manje jame bio tako na~injen da je u njemu ostala zavojita stazica, jedva lakat {iroka, poprili~no strma. [enila se po~e penjati, oprezno; pazila je da ne pogleda dole. Geladin fenjer klepetao je zaka~en na vrh baca~a. Iznad sebe je za~ula Njorkine re~i: "Dobro, mo`da }u, al tek kad ona do|e ovamo, da ga vidi."
	Izvirila je preko ruba manje jame i sagledala ve}u, ~iji je pre~nik bio ~itav stadij, zidovi od brodskog kamena strmi i visoki, a udaljeniji delovi - samo prete}a tama. Jedan od zidova bio je blizu. Ona je bez razumevanja gledala na tu stranu, onda okrenula glavu da osmotri senovite prilike oko Njorke, pa opet pogledala zid, i najzad ga prepoznala: bio je to dobro znani, mrgodni zid Alambrere, ali ga je sada, prvi put, videla sa unutra{nje strane.
	Njorka joj re~e: "Aj, Sifonka. Jo{ ima{ onaj fenjer?"
	Neodre|eno poznati glas re~e: "Mo`da bi bilo pametnije ne paliti fenjer sada, Njorka."
	"Aj, }uti."
	Skinula je Geladin fenjer sa raketnog baca~a i krenula neodlu~no ka Njorki; usput zamalo da padne, jer se u mraku spotakla o neki sve`anj dronjaka.
	Njorka re~e: "Uruse, ti upali. Al da ostane gotovo sasvim zatvoren." Jedan od tih ljudi uze fenjer od nje.
	Kroz preovla|uju}i smrde` izmeta i neopranih tela probi se kiseli miris dima; neki bradonja sa o~ima nalik na lobanjske o~ne duplje skinuo je poklopac sa kante za ~uvanje `ara. Po~e duvati u pojedine komade `ara, a njihov poja~ani sjaj osvetli mu lice - lice za koje ona zaklju~i da bi bolje bilo da ga nikad nije videla. Pojavi se plami~ak. Urus prima~e fenjer. Ubrzo je i u fenjeru gorelo, ali je Urus toliko primakao poklopce da je napolje izmicao samo jedan zrak `ute svetlosti, ne deblji od njenog prsta.
	"O{ ti, Njor?"
	"Neam ga gde", odgovori Njorka. [enila, prilaze}i, vide da Njorka u desnoj ruci dr`i svoj kratki ma~, a u levoj pi{tolj sa debelom municijom. Se~ivo ma~a bilo je tamno od krvi. "Poka`ite joj prvo Pateru", re~e on.
	Na nogama tankim poput {tapova, mra~na obli~ja se razdvoji{e; olovka svetlosti zaustavi se na jednom mra~nom 'sve`nju' iz koga su gore, ka njoj, gledale Inkusove o~i prepune bola i muke. Usta su mu bila pokrivena krpom.
	"Cakan je, a?" re~e Njorka i tiho se nasmeja.
	Ona se odva`i da ka`e: "Pa, on je stvarno augur..."
	"Sifonka, on je pucao iz mog igli~ara, ubio dvojicu-trojicu ovih. A oni se naljutili, sko~ili na njega. Mo` ga i pustimo, uskoro. Uruse, poka`i joj vojnika."
	I Hamerston je bio vezan, ali nikakve krpe mu nisu bile na ustima; ona se zapita mo`e li krpa spre~iti hema da govori, i zaklju~i da verovatno ne mo`e. "@ao mi je, Kameni", re~e ona. "Izvu}i }u te iz ovoga. I Pateru."
	"Hteli su da ga ubodu u grlo", re~e joj Hamerston. "Zgrabili ga s le|a." Govorio je polako, bez gor~ine, ali u njegovom glasu bilo je nemerljivo mnogo ga|enja prema samome sebi: pun Svitak ga|enja. "Za trenutak sam bio nepa`ljiv."
	Njorka joj re~e tonom lakog razgovora: "Ti konopci na vojniku su od ljudskih petnih `ila. Eto ~ime je vezan. To dr`i prili~no jako, rekao bih."
	Ni ona ni Hamerston ni{ta ne reko{e na to.
	"Al ja ipak mislim da bi on to pokidao kad bi stvarno hteo. Njega bi trebalo lancima vezati, i to debelim."
	"Njorka, mo`da ne bi trebalo da ka`em ovo..."
	"Ka`i."
	"[ta ako oni sko~e tako i na tebe i mene?"
	"A, pa ba{ sam hteo ti ka`em za{to Hamerston ne kida to na sebi. To treba prvo da se ka`e."
	"Zato {to ima{ pi{tolj?"
	"Aha. A tad su oni imali pi{tolj, zna{? Dr`ali su Inkusa i ucenili Hamerstona da im preda oru`je. Nije lako ubiti vojnika, ali pomo}u pi{tolja sa debelom municijom to se mo`e. I pomo}u tog tvog baca~a."
	Ona ga vi{e nije ~ula. Dok se provla~ila kroz uzani otvor u strani tunela, duboko brujanje iznad njene glave tako se stapalo sa hukom krvi u njenim u{ima da je pretpostavila da je to jedna ista pojava; tek sad je uvidela da se zvuk {iri iz neke ogromne, tamne mase na nebu, za koju je (kao i Mejtera Mermer) prvo mislila da je oblak. Zapanjeno je zurila u visinu.
	"Uskoro }emo i o tome", re~e joj Njorka, koji je tako|e gledao gore. "Stra{ni Tartaros ka`e da je to vazdu{ni brod. Ne{to kao brodica onog matorog, zna{? Nava. Al plovi kroz vazduh, a ne po vodi. Trivigauntska Rani je krenula u osvajanje Virona. To je razlog vi{e da radimo kako nam je pokazao dok smo bili dole..."
	Hamerston se jednom silovitom kretnjom digao na noge, razbaciv{i ~etvoricu kosturno mr{avih ljudi koji su poku{avali da ga zadr`e. @ile kojima su bili vezani zglavci njegovih ruku i nogu pucale su uz rafal pok-pok-pok zvukova.
	Dr`e}i se kao da radi ne{to uzgredno i neva`no, Njorka zabode ma~ u tlo ispred sebe i uperi pi{tolj u vojnika. "Ne poku{avaj."
	"Moramo se boriti", re~e mu Hamerston. "Patera i ja. Moramo braniti grad."
	[enila, nevoljno, uperi baca~ raketa, ~iju je upotrebu od Hamerstona nau~ila, u Hamerstonove {iroke metalne grudi. Vojnik se sagnu i prstima pokida u`ad i krpe sa Inkusovih ruku, nogu i usta.
	"Pazi ono! Pazi ono!" povika Urus, pokazav{i prstom ka nebu, a zatim i usmeriv{i, sasvim uzaludno, zrak Geladinog fenjera tamo. I neki drugi po~e{e vikati i pokazivati gore.
	U}utka ih drugi glas, dalek, ali ja~i od najja~eg mogu}eg ljudskog; glas-grmljavina, koji ispuni jamu Alambrere: "Osu|enici, vi ste slobodni! Svi ste Vironu potrebni. U ime svih - u ime Izvana{a, zaboravite svoju sva|u sa Civilnom gardom, koja sada podr`ava na{u Povelju. Zaboravite sve sva|e koje ste mo`da imali sa na{im sugra|anima. Nadasve zaboravite sve me|usobne sva|e!"
	[enila dohvati Njorku za lakat. "To je Patera Svila! Prepoznajem njegov glas!"
	Njorka je, u neverici, samo odmahnuo glavom. Ne{to je preletelo preko zida robija{nice, ne{to {to je letelo i tumbalo se i imalo, neverovatno, kupolu i baz-mitraljez; sad je tonulo u jamu. Naoru`ana lebdelica doneta nepostoje}im vetrom, stotinama lakata iznad Alambrere.
	Baca~ raketa bio je otrgnut [enili iz ruku i istog trena ispaljen: Hamerston je ga|ao onu ogromnu lete}u stvar ili, mo`da, jato krilatih prilika koje je izlazilo iz nje i vijorilo se kao dim. Sad je pomno motrio putanju rakete, da bi slede}i hitac bio {to ta~niji.
	"Evo Njorka!" graknu jedan promukli glas, ali snagom grmljavine, iz lebdelice koja se tumbala po visinama. "Evo mala!"
	Suknu druga raketa. Njorka je ve} pucao iz pi{tolja sa debelom municijom, nastoje}i da obori krilate borce koji su se vijali gore i dole iznad jame i pucali iz svojih pi{tolja iste takve vrste.
	Crna ta~kica ispade iz te lete}e grdosije koju je Njorka nazvao vazdu{nim brodom. [enila je pogledom pratila proletanje te ta~kice kroz uskome{ani oblak lete}ih boraca. Slede}eg trena, mra~ni zid Alambrere se razlete u eksploziji od koje se uzdrma ~itav svitak.
	
	Svila stoji u spava}oj sobi iz svoga detinjstva i gleda dole, na de~aka koji nekad be{e on. De~akovo lice je zariveno u jastuk; naporom volje, on ga primorava da se okrene ka njemu, i to ne jednom, ali svaki put pri okretanju crte lica postajaju mutne.
	Seda na prag otvorenog prozora, svestan bora`ine koja ispod prozora buja, i jorgovana i ljubi~ica koji rastu malo dalje. Otvorena sveska sa crte`ima le`i, i ~eka, na sto~i}u, pored de~aka; a pokraj nje gu{~ija pera, ~iji su krajevi manje ili vi{e izgrizeni. On zna da bi trebalo da pi{e - da ka`e ovom de~aku koji je bio on da }e mu sad uzeti plavu tuniku, a ostaviti savete koji }e biti od koristi u predstoje}im nevoljama.
	Ali nikako da na|e prave re~i, a jasno mu je da }e se de~ak uskoro probuditi. Dizastor je ve}. Zakasni}e u palestru; majka ve} prilazi krevetu.
	Koje bi njegove re~i mogle ovom de~aku ne{to zna~iti? Kakve da budu, pa da ih se on se}a i kroz deset godina?
	Majka ga drma za rame, a Svila ose}a dodir na svom ramenu; neobi~no je da ga ona ne vidi.
	Ljubavi se ne pla{i, pi{e on, i dodaje: Sprovedi u delo plan Pesov. Ali maj~ina ruka ga trese tako jako da su zavr{ne re~i prakti~no ne~itljive; Pesov bledi i nestaje sa mekane hartije na kojoj su uporedne plave linije. Pa, da. I Pes je stvar pro{losti, kao i taj de~ak.
	Ksipias i prolokutor stoje pokraj de~akove postelje, koja je postala njegova.
	On za`muri, pogleda opet.
	Kao da }e upravljati `rtvovanjem u Velikom mantejonu, prolokutor, Prvi govornik, obu~en je u ode`du boje crvenih dudinja, pokrivenu korom dijamanata i safira, a u ruci dr`i zlatno '`ezlo' (koje se zove i 'bakulus'), {tap koji simbolizuje njegovu vlast; Ksipias kao da preko ruke dr`i ne~iju presavijenu, crnu augursku mantiju. Jedan od lu|ih snova, svakako.
	Neko je odgurnuo njegovu }ebad; a hirurg, koji zajedno sa Zumbulom stoji pored njegovog kreveta, ve} ga prevr}e na bok i skida zavoje koje je sam, ranije, stavio. Svila uspeva da se osmehne gore, ka Zumbuli, a ona mu uzvra}a osmehom, stidljivim i upla{enim, koji je kao poljubac.
	Sa druge strane kreveta pukovnik Usik pita: "Kalde, mo`e{ li govoriti?"
	Ne mo`e, ali samo zbog ose}anja.
	"Razgovarao je sa mnom pro{le no}i pre nego {to je zaspao", re~e Zumbula Usiku.
	"Svila govo-ri!" potvrdi Oreb sa vrha jednog od stubi}a na uglovima kreveta.
	"Zamolio bih te da ne poku{ava{ ustajati", re~e hirurg, polo`iv{i {aku - mnogo ve}u i ja~u od one koja ga je probudila - na Svilino rame da spre~i takav poku{aj.
	"Mogu da govorim", re~e im on. "Va{a svesnosti, silno mi je `ao {to sam te uvukao u sve ovo."
	Kvecal odmahnu glavom i re~e Zumbuli: "Mo`da bi dobro bilo da ti njega obu~e{."
	"Nema vremena da se tu ne{to skanjeramo, ~uje{ mom~e!" uzviknu Ksipias. "Za jedan sat je dizastor! Ho}e{ da opet po~nu da pucaju?"
	Onda mu je hirurg, umesto da ga pritiska nadole, pomagao da ustane, a Zumbula (koja je mirisala bolje nego ~itav vrt ru`a) pomagala da se uvu~e u tuniku. "Ovako isto sam ti pomagala u fejdan uve~e, pamti{?"
	"Imam li ja i sad tvoj azof?" upita je on. Zatim re~e: "[ta se, za ime svitka, de{ava?"
	"Poslali Usija da te ubije. On do{ao, al ne}e."
	Svila je gledao, ili poku{avao da gleda, u uglove sobe. Siguran da bogovi, i drugi, koji nisu bogovi, ~ekaju tamo, osmatraju odatle, maltene vidljivi. Njihove blistave glave okrenute su ka njemu. Pamtio je svoje pentranje na Krvov krov i o~ajni~ku borbu sa beloglavom pti~urinom, i kako mu je Zumbula istrgla sekiricu iz pojasa. Po~e pipati da na|e opasa~ i sekiricu, ali, gle! Nema ni jednog, ni drugog.
	Kvecal progun|a: "Neko }e morati da mu ka`e {ta da im ka`e. Kako da uspostavi mir."
	"Va{a svesnosti, ne o~ekujem da mi veruje{..." po~e Zumbula.
	"Da li }u verovati ili ne, dete moje, zavisi od toga {ta }e{ re}i."
	"Nas dvoje - nismo! Kunem ti se Telksiepejom i Scilom Pr`e}om..."
	"Na primer, ako bi mi rekla da je Patera Svila pogazio svoju zakletvu i obrukao svoju profesiju, ne bih ti verovao."
	Stoje}i na rukonaslonu maj~ine fotelje za ~itanje, on je prou~avao kaldeovu glavu, izdeljanu nekom ve{tom rukom od tvrdog sme|eg drveta. "Je li ovo moj otac?" Majka ga dohvata, sme{kaju}i se, spu{ta na pod i upozorava da se taj kip ne sme dirati. "Ma, ne, to je moj prijatelj, Kalde." Onda je Kalde mrtav i sahranjen, a i njegova glava je sahranjena - u najmra~niji kut njenog ormana, ispod mnogo drugih stvari; majka je, posle toga, mnogo puta govorila da }e spaliti tu stvar u velikoj, crnoj, kuhinjskoj pe}i, pa je mo`da na kraju i poverovala da je to uradila. Nije bilo nimalo dobro da se sazna, za nekoga, da je prijateljevao sa kaldeom.
	"Poznajem ja na{eg Pateru Kaldea Svilu odve} dobro, da bih tako ne{to poverovao", govori Kvecal Zumbuli. "S druge strane, ako ka`e{ da se ni{ta sli~no nije desilo, poverova}u ti bez sumnje, dete moje."
	Ksipias pomo`e Svili da ustane, a Zumbula di`e od poda, uz njegove noge, ga}e - nove, od nebeljenog lana - koje su se nekako stvorile oko njegovih no`nih zglavaka. ^iste, nove ga}e, uop{te nisu njegove. Ona mu ih lepo obu~e i zaveza mu kanap njihov.
	"Kalde..."
	U tom trenutku, ta titula je zvu~ala kao osuda na smrt. "Ja sam samo Patera - samo Svila, sada", re~e on. "Niko nije kalde."
	Usik pogladi svoje opu{tene brke, sede na krajevima. "Pla{i{ se da }emo te ubiti ja i moji ljudi, zato {to smo verni Ajuntamientu. Razumem ja to. Nesumnjivo je istina, kao {to re~e ova mlada `ena..."
	U prisustvu Prvog govornika, Usik je glumio da ne poznaje Zumbulu, ba{ kao {to se on upinje da glumi da nije Kalde; Svila na|e neku zabavnu ironiju u tome.
	"...{tavi{e, ve} si zamalo poginuo u ovim nerazumnim borbama", nastavljao je Usik. "Eto, dok mi razgovaramo, pogibe jo{ neko. Na na{oj strani, ili na tvojoj, nije bitno. Ako je poginuo neko od nas, mi }emo brzo ubiti jednog va{eg. Ako je poginuo neko va{, vi }ete brzo ubiti jednog na{eg. Mene, mo`da. Moga sina, mo`da, mada je on ve}..."
	Ksipias mu upade u re~. "Nisam se mogao vratiti ku}i, mom~e! Poku{ao! Velike no}ne borbe. Bore se i sad. Nisam mislio da }e krenuti. Nema{ ni{ta protiv {to sam se vratio da pogledam {ta je s tobom?"
	Kle~e}i sa njegovim pantalonama, Zumbula potvrdno klimnu glavom. "Ako oslu{ne{ kroz prozor, ~u}e{ paljbu."
	Svila opet sede na izgu`vanu postelju i ugura noge u nogavice. "U zabuni sam. Jesmo li jo{ u Erminovom hotelu?"
	Opet je klimnula glavom. "U mojoj sobi."
	Usik je obi{ao oko kreveta i stao opet pred Svilu, da bi zadr`ao njegovu pa`nju. "Zar ne bi bilo izvanredno, Kalde, ako bismo mi - ako bismo ti i ja i Njegova svesnost - mogli okon~ati ovo ratovanje pre dizanja zastora?"
	Sa manje pouzdanja u nogama nego {to je poku{avao pokazati, Svila ustade da sasvim navu~e pantalone i pritegne opasa~. "Nadao sam se da }u ta~no to uspeti." Seo je opet, najbr`e {to je mogao, a da ne izgubi dostojanstvo.
	"Mi }emo..."
	Kvecal mu upade u re~. "Moramo udariti brzo. Nema ~ekanja da ti ozdravi{, Patera Kalde. Kamo sre}e da mo`emo ~ekati i na to, ali ne. Iznenadio si se kad si me video u ovoj ode}i. Imam utisak da te moja ode}a stalno {okira."
	"^ini se da je tako, Va{a svesnosti."
	"Tehni~ki gledano, i ja sam uhap{en. Ali poku{avam doneti mir, kao i ti."
	"Ako je tako, obojica smo pretrpeli neuspeh, Va{a svesnosti."
	Usik polo`i {aku, koja je davala ose}aj da je topla, vla`na i sva u mi{i}ima, na Svilinu {aku. "Nemoj se optere}ivati raspodeljivanjem krivice, Kalde. Ne! Uspeh je i sad mogu}. Koga si imao na umu da ti bude komandant Civilne garde?"
	Bogovi jesu oti{li, ali je neko bo`anstvo - mo`da lukava Telksiepeja, ~iji dan upravo po~inje - ostavilo za sobom jadan mali dar, lukavstvo. "Ako bi iko mogao okon~ati ovoliko krvoproli}e, svakako bi zaslu`ivao nagradu i ve}u od toga."
	"Ali ako bi to bila sva nagrada koju bi on tra`io?"
	"U~inio bih sve u mojoj mo}i da on to i postane."
	"Svila pame-tan!" Sa vrha stubi}a, nagnuv{i glavu na jednu stranu, Oreb sa odobravanjem pogleda jednim blistavim crnim okom.
	Usik se nasme{i. "Mislim da ti je ve} bolje. Mnogo sam se zabrinuo za tebe, kad sam te video." Pogleda hirurga. "[ta ti misli{, doktore? Treba li na{em Kaldeu jo{ jedna, dodatna koli~ina krvi?"
	Kvecal se ukruti, a hirurg odre~no odmahnu glavom.
	"Postizanje mira, Kalde, mo`da ne}e biti tako te{ko kao {to ti zami{lja{. Treba objasniti i na{ima, i va{ima, da vernost Ajuntamientu nije nevernost tebi. Niti je vernost tebi nevernost Ajuntamientu. Kad sam ja bio mlad ~ovek, imali smo oba. Da li si to znao?"
	Ksipias uzviknu: "Istina, mom~e!"
	"Sada u Ajuntamientu postoji jedno upra`njeno mesto. Ono, naravno, mora biti popunjeno. Ali ima i nekoliko drugih Savetnika koji jesu u Ajuntamientu. Za{to oni ne bi zadr`ali svoje polo`aje?"
	Kompromis; Svila pomisli na Mejteru Nanu, malenu ali tako hrabru da se srce cepa - kako juri na belom pastuvu kroz Ulicu sunca. "Alambrera...?"
	"Ne sme se dozvoliti da padne. Moral tvoje Civilne garde ne bi pre`iveo tako stra{no poni`enje."
	"A-ha." Ustao je opet, sada ne{to ~vr{}i na nogama; imao je ose}aj da je slab, ali, paradoksalno, ipak dovoljno jak da se suo~i sa svim onim {to sudbina mo`e doneti. "Sirotinja", re~e Svila, "a naro~ito najsiroma{niji stanovnici na{eg kvarta, dakle onaj deo naroda koji je pobunu zapo~eo, `arko `eli da oslobodi zatvorenike iz Alambrere. To su njihovi prijatelji i ro|aci."
	Kvecal dodade: "Ehidnina zapovest je takva."
	Ne prestaju}i da se sme{ka, Usik klimnu glavom. "^uo sam za to. Tako govore mnogi na{i zarobljenici, a neki ~ak i tvrde da su je videli. Ponavljam, me|utim, da bi uspe{an juri{ na Alambreru bio katastrofa. Ne sme se dozvoliti. Ali zar ne bi mogao na{ Kalde, ~im stupi na du`nost, proglasiti op{tu amnestiju? Kao gest velikodu{nosti i humanosti?"
	"A-ha", re~e Svila. "Pa, svakako - ako }e time biti okon~ane borbe. Ako postoji i najmanja prilika da time budu okon~ane borbe. Moram li po}i sa tobom, Generalisimo?"
	"Po}i, i ne samo po}i. Mora{ govoriti, `ustro, i ustanicima i na{im ljudima. To se mo`e po~eti odavde, iz tvoje postelje. Imam na raspolaganju sredstva koja }e preneti tvoj glas mojim trupama koje brane Palatin. Posle }emo morati da te stavimo u letelicu u odvezemo do Alambrere, da te vide i na{i i Nanini, da se svi li~no uvere da nema prevare. Njegova svesnost je pristao da ide s tobom i da blagoslovi taj mir. Mnogi ve} znaju da je on pre{ao na tvoju stranu. Kad vide da je i moja brigada, u punom sastavu, pre{la na tvoju stranu, svi ostali gardisti }e u~initi to isto."
	"Svila pobe-di!" graknu Oreb sa stubi}a.
	"Idem i ja", re~e Zumbula.
	"Mora{ razumeti da ne}e biti nikakve kapitulacije, Kalde. Naprosto }e se znati da je Viron odlu~io da se vrati svojoj Povelji. A to zna~i da na vlasti ima jednog kaldea - tebe - i jedan ajuntamiento."
	Osik se sve~ano okrete Kvecalu. "Zar to nije upravo onaj sistem vladavine koji je odredila sama Scila, Va{a svesnosti?"
	"Jeste, sine moj, a moja je najve}a `elja da vidim njegovo ponovno uspostavljanje."
	"Ako budemo paradirali kroz grad u lebdelici", re~e Svila, "mnogi od onih koji nas vide, doseti}e se da sam ranjen." U poslednjem trenu seti se da doda: "Generalisimo."
	"Mi to ne}emo ni poku{avati da sakrijemo, Kalde. Ti si, li~no, i to herojski, u~estvovao u borbama! Moram re}i Gekou da to unese u tvoj mali govor."
	Usik na~ini dva koraka nazad. "A sad, na `alost, neko mora sve {to smo rekli i sprovesti u delo, a nema nikog osim mene ko bi to mogao. Gospo|ice, sa izvinjenjem, moram oti}i." On se nakloni. "Gospodo, vra}am se uskoro."
	"Lo{ mali?" razmi{ljao je Oreb.
	Svila odmahnu glavom. "Niko ko zaustavi ubijanje i mr`nju nije zao, bez obzira na to {to to, mo`da, ~ini u svoju korist. Suvi{e su nam takvi ljudi potrebni, da bismo dozvolili ma i bogovima samim da ih osude. Ksipiase, tebe sam no}as poslao ku}i, u isto vreme kad i Njegovu eminenciju. Da li si po{ao odmah?"
	Lice starog majstora ma~evanja izgledalo je posti|eno. "A da li si ti meni rekao 'odmah', mom~e?"
	"Mislim da nisam. Ne se}am se da jesam."
	"Ovo sam ti doneo, mom~e, se}a{ se?" U dva-tri skoka Ksipias se na|e u najudaljenijem uglu sobe i di`e {tap od bambusove trske, oja~an srebrnim prstenovima. "Velika vrednost!" Po~e parirati nekom zami{ljenom protivniku koji je poku{avao da ga probode. "Korisna stvar! Misli{ da bih ja dozvolio da oni ovo ostave u ba{ti?"
	Zumbula re~e: "Znam, ti si se {unjao za nama dok smo ga nosili u moju sobu. Zar ne? Videla sam ja da neko viri odozdo, sa stepeni{ta, ali nisam znala da li je ~ovek ili pacov."
	"Razumem", re~e Svila i gotovo neprimetno klimnu glavom. "Njegova eminencija je, pretpostavljam, oti{ao odmah. Njemu sam rekao da prona|e tebe, ako ikako mo`e, Va{a svesnosti. Je li uspeo?"
	"Nije", re~e Kvecal. Neodlu~nim, sitnim koracima pri|e fotelji od crvenog somota i sede, a `ezlo polo`i preko kolena. "Da li je to va`no, Patera Kalde?"
	"Verovatno nije. Samo poku{avam da razjasnim sebi neke stvari." Svilin ka`iprst po~e opisivati poti{tene krugove na obrazu ogrubelom od brade. "Mogu}e je da je, do sada, Njegova eminencija ve} na{ao Mejteru, ho}u re}i Generalicu, Nanu. Mogu}e je da su ve} po~eli razra|ivati pojedinosti sporazuma o prekidu vatre. Nadam se da je tako; moglo bi da pomogne. Gljiva je, svakako, stigla do nje. ^im je ~ula Gljivinu poruku, Nana je napala Palatin, u nadi me spasti. Trebalo je to da predvidim. No}as mi um nije bio onako jasan kao {to je trebalo da bude; da jeste, nikad joj ne bih rekao gde sam."
	Zumbula re~e: "Gljiva? Misli{ na onu Krvovu ludu malu? Zar je ona bila ovde?"
	"Na jedan na~in, jeste." Svila je otkrio da, ako postojano zuri u `ute pehare i u ~ela ~okoladne sme|e boje, koji su plesali po celom tepihu, mo`e da se obra}a Zumbuli, a da se ne po~ne gu{iti; {tavi{e, da mo`e ~ak i da razmi{lja, bar na mahove i 'otprilike', o onome {to govori. "U fejdan uno} je sretoh. Razgovarali smo u staklenoj ba{ti pre tvog dolaska. Objasni}u o njoj, ali radije bih to u~inio u nekoj kasnijoj prilici - stvar je u`asavaju}a, a i zapetljana. Bitno je da je ona pristala da odnese Generalici Nani jednu moju poruku, i da je to u~inila. Brigada pukovnika Usika bila je dr`ana u rezervi kad sam razgovarao s njim ranije; napad je po~eo, i sigurno je zato uvedena u borbu; oja~ala je Palatin."
	Zumbula klimnu glavom. "To mi je i on rekao pre nego {to smo te probudili. Rekao je da je velika sre}a tvoja {to je Savetnik Loris naredio ba{ njemu da po{alje nekoga da te ubije. Umesto da tako uradi, Usik je, vidi{, do{ao li~no, i jo{ ti doveo doktora."
	"Ja sam te operisao ju~e, Kalde", re~e Hirurg Svili, "ali ne o~ekujem da se seti{ toga. Bio si sasvim blizu smrti." Be{e to ~ovek konjskog lica i pro}elav; o~i su mu bile uokvirene crvenilom kapaka, a na njegovoj izgu`vanoj zelenoj tunici videle su se mrlje krvi.
	"Ti, doktore, nisi imao mnogo prilike da spava{."
	"^etiri sata sam odspavao. Ne bih ni toliko, ali sam morao, jer su ruke po~ele da mi drhte. Imamo preko hiljadu ranjenih."
	Zumbula sede na krevet, do Svile. "I mi smo ugrabili otprilike toliko. ^etiri sata. Mora biti da izgledam k'o ve{tica."
	Na~inio je gre{ku, poku{ao je da proveri da li je to tako. Sad... njegove o~i odbijaju da se odvoje od njenog lica. "Ti si najlep{a `ena u celom svitku", re~e on. Njena {aka na|e njegovu; ali, u isti mah, ona blagim pokretom glave pokaza ka Kvecalu.
	Kvecal je dremao u crvenoj fotelji; sad di`e pogled kao da ga je Zumbula pozvala po imenu. "Ima{ li ogledalo, dete moje? Mora postojati ogledalo u ovakvom apartmanu."
	"Ima jedno staklo u sobi za obla~enje, Va{a svesnosti. Ono }e ti pokazati i tvoj odraz, ako zatra`i{." Zumbula po~e grickati svoju punu donju usnu. "Al trebalo bi da sam ja tamo, i da se obla~im. Mislim da }e se Usi vratiti za koji minut, sa govorom za Pateru i sa jednom od onih stvar~ica koje su kao uvo."
	Kvecal ustade mukotrpno, polako, poma`u}i se {tapom, a Svila oseti sa`aljenje prema njemu. Kako je nejak! "Ja sam, Va{a svesnosti, ugrabio ~etiri sata sna, Zumbula jo{ manje, bojim se, a i doktor ovde prisutan, ne{to tako; ali ne verujem da si ti uop{te imao prilike da spava{."
	"Ljudima mojih godina nije potrebno mnogo sna, Patera Kalde, ali voleo bih da dobijem ogledalo. Imam jedan zdravstveni problem, ne{to u vezi sa ko`om. Vi ste odve} dobro vaspitani da pravite primedbe s tim u vezi, ali istina je. Sad nosim sa sobom {minku i puder, kao `ena, i doterujem lice kad god mi se uka`e prilika."
	"U kupatilu, Va{a svesnosti", re~e Zumbula, "postoji ogledalo; a dok si ti tamo, ja }u se obla~iti."
	Kvecal se otetura. Zumbula je ~ekala, dr`e}i jednu ruku na kvaki; jasno se videlo da pozira, ali joj je Svila mogao oprostiti i daleko gore stvari - takvom je lepotom zra~ila. "Vi, mu{karci, mislite da je `eni potrebno dugo da se obu~e, ali meni ovog jutra svakako ne}e trebati dugo. Nemojte oti}i bez mene."
	"Ne}emo", re~e Svila i zadr`a dah sve dok se vrata budoara nisu zatvorila za njom.
	"Lo{a stvar", progun|a Oreb sa stubi}a.
	Ksipias pokaza Svili {tap sa srebrnim prstenovima. "Sad ti mogu pokazati ovo, mom~e! Skromno? Doli~no? Augur ne mo`e nositi ma~, ne? Ali mo`e{ ovo! Imao si {tap prvi put kad si do{ao kod mene, da?"
	"Lo{a stvar!" Oreb slete na Svilino rame.
	"Da, tad sam se u hodu pomagao jednim {tapom. Njega, na `alost, vi{e nema. Polomio sam ga."
	"Ovo ne}e{! Gle!" Izme|u Ksipiasovih {aka, {tap se razdvoji na dva dela: glava {tapa ostade u jednoj ruci, a cela du`ina bambusa u drugoj, otkriv{i vitko, ravno, dvoseklo se~ivo. "Malo uvrne{ i razdvoji{ ih! Probaj!"
	"Ja bih mnogo radije da ih sastavim", re~e Svila, primiv{i {tap od njega. ^inilo se da je malo prete`ak da bi bio {tap za {etnju, a suvi{e lak da bi slu`io kao ma~. "Ovo je, kao {to Oreb ka`e, lo{a stvar."
	"U tom ~eliku ima nikla i hroma! Istina je! Mo`e da parira i azofu. Veruje{ li ti to?"
	Svila se strese. "Pa, valjda. Imao sam ja azof, jednom, i nisam uspeo njime da probu{im jedna ~eli~na vrata."
	Azof ga podseti na Zumbulin igli~ar oblo`en zlatom; on hitro zavu~e ruku u d`ep. "Evo ga. Moram joj ovo vratiti. Pla{io sam se da }e nekako nestati, mada ne mogu ni zamisliti ko bi ga, osim Zumbule same, uzeo." On polo`i azof na ~ar{av boje breskve.
	"Ja sam ti vratio onaj veliki, mom~e. Ima{ li ga jo{?"
	Svila odmahnu glavom, a Ksipias po~e pretra`ivati sobu, zavirivati u ormane i police.
	"Ovaj {tap bi}e koristan, priznajem", re~e mu Svila, "ali igli~ar mi zaista nije potreban."
	Ksipias se munjevito okrete, pru`iv{i mu veliki igli~ar. "Done}e{ mir, a?"
	"Nadam se da ho}u, majstore Ksipiase, i ba{ zato..."
	"[ta ako se njima ne dopadne na~in na koji ti to radi{, mom~e? Uzmi ovo!"
	"Evo, Kalde", re~e Usik ulaze}i, sav zahuktan. U rukama je dr`ao list hartije i neki crni predmet koji je vi{e li~io na cvet izvajan od sintetike nego na ljudsko uho. "Uklju~i}u ga pre nego {to ti ga dodam, i ti }e{ samo imati da govori{ u njega. Jasno? Moji zvu~nici ponavlja}e sve {to ka`e{, i svako }e te ~uti. Evo tvog govora."
	Dao je Svili list hartije. "Najbolje bi bilo da ga prvo jednom pro~ita{. Unesi, ako `eli{, neke tvoje misli. Ja, me|utim, ne bih mnogo odstupao od teksta."
	Re~i su milile preko hartije, kao mravi; poneki mrav je u crnim ~eljustima nosio zna~enje, ve}ina ne. Ustani~ke snage. Civilna garda. Pobuna. Savetnici i Ajuntamiento. Vojska. Oru`je u Alambreri. Ustanici i Garda. Mir.
	Najzad, tu je. Mir.
	"U redu." Svila pusti da mu papir padne u krilo.
	Usik dade znak nekome u predsoblju, sa~eka odgovor koji brzo do|e, pro~isti grlo i prinese 'uho' svojim usnama. "Govori Generalisimo Usik, zapovednik Kaldeove garde. ^ujte me svi rodovi i ~inovi oru`anih snaga, a naro~ito vi pobunjenici. Vi se borite protiv nas zato {to `elite da Patera Svila postane kalde, ali Kalde Svila je ve} sa nama. On je sa Gardom, jer zna da smo mi na njegovoj strani. Slu{aj sad vojsko. Va{a je du`nost na{eg kaldea da slu{ate. On sedi ovde, pored mene. Slu{-{aj - njegovu - zapovest!"
	Svili je grdno nedostajao onaj stari, iskrzani ambion, balkon~i} za dr`anje propovedi; {ake su mu same, slepo, tragale za njim dok je progovarao. Papir je veoma {u{kao. "Moji sugra|ani, ovo {to vam je Generalisimo Usik upravo rekao, istina je. Zar nismo..." Re~ima kao da su imale prirodnu predodre|enost da se kriju iza njegovih uzdrhtalih prstiju.
	"Zar nismo, svi do jednog, gra|ani Virona? Na ovaj istorijski dan, moji sugra|ani..." Slova se zamuti{e. Slede}i red teksta - pola re~enice - nerazumljive mrlje.
	"Na{ grad je u velikoj opasnosti", re~e Svila. "Verujem da je i ceo Svitak u velikoj opasnosti, ali u to ne mogu biti siguran."
	Zaka{ljao se i ispljunuo zgru{anu krv na }ilim. "Izvinite. Ranjen sam. Ali to nije va`no, jer ne}u umreti. A ne}ete ni vi, ako samo slu{ate."
	^uo je, slabo, odjeke, vi{estruke, tih svojih re~i, u no}i onostran Erminovih zidova: "Slu{ate." Zvu~nici koje je Usik pomenuo, usta sa stentorski jakim glasovima, ~uli su ga na neki na~in, i na neki na~in su ponavljali njegove misli.
	Otvori{e se vrata kupatila. Uokviren ragastovom vrata, tu je stajao Kvecal, koji mu ohrabruju}e klimnu glavom. Oreb odlete nazad na svoje mesto na vrhu stubi}a.
	"Ne mo`emo dizati pobunu sami protiv sebe", re~e Svila. "Zato nema pobune. Nema ustanka, niko od vas nije buntovnik. Mi se mo`emo, naravno, boriti izme|u sebe, {to i jesmo radili. Bilo je potrebno, ali vreme u kome je to bilo potrebno sada je pro{lo. Opet postoji kalde - ja sam va{ kalde. Bila nam je potrebna ki{a, i dobili smo ki{u." Zastao je da pogleda preko sobe, ka bogatim draperijama dimne sive boje. "Majstore Ksipiase, zamolio bih te da otvori{ taj prozor. Hvala."
	Uvukao je dubok, ali donekle bolan dah vla`nog, prohladnog vazduha. "Ki{u smo dobili, a ako sam ja ikakav poznavalac vremena, bi}e je jo{. Dobijmo sada i mir - dar koji mo`emo sami sebi dati, dragoceniji od ki{e. Dobijmo mir."
	([ta je ono rekao onaj kapetan, nekada davno, u onoj kr~mi?) "Mnogi od vas su gladni. Na{ je plan da upotrebimo gradske fondove, kupimo hranu i prodamo je vama, jeftino. Ne da je delimo besplatno, jer uvek ima ljudi koji }e razbacivati sve {to je besplatno. Ali veoma jeftino, tako da }e ~ak i prosjaci mo}i da kupe dovoljno. Moja Garda }e osloboditi robija{e iz Jama. Ovoga jutra krenu}emo u Alambreru - Generalisimo Usik, Njegova svesnost prolokutor, i ja - pa }u ja to osloba|anje narediti. Svi osu|enici su pomilovani od ovog trenutka; progla{avam op{tu amnestiju. Oni }e biti gladni i slabi, zato vas molim da sa njima podelite onu hranu koju imate."
	Priseti se svojih gladovanja, gladovanja u stambenoj zgradici i onog jo{ goreg, ispod zemlje, onog koje je po~elo da ga nagriza iznutra i pretvorilo se u neku vrstu bolesti pre nego {to je Mamelta na{la u podzemnoj kuli ona ~udna jela koja sama od sebe postanu veoma vru}a kad ih otvori{. "Imali smo slabu `etvu ove godine", re~e on. "Treba da se molimo bogovima, svi mi, da idu}e godine bude bolje. Ja sam se za to molio ~esto, i moli}u se opet; ali ako `elimo da do kraja `ivota imamo dovoljno da jedemo, neophodno je i da obezbedimo dovoljno vode za na{a polja, kad ki{e izostanu.
	"Ispod grada postoje drevni tuneli. Neki od vas mogu potvrditi da je to tako, jer su na njih nailazili dok su kopali temelje. Tuneli se prote`u sve do jezera Limna; znam da je tako, jer sam bio u njima. Ako se probijemo na jednom mestu blizu jezera, a siguran sam da to mo`emo, onda }emo kroz tunele mo}i da izvu~emo vodu do na{ih njiva. Tada }emo svi imati hrane u izobilju, po niskim cenama, i to dugo." @eleo je jo{ da ka`e: dok ne do|e vreme da ostavimo ovaj svitak iza sebe. Ali to pre}uta, i samo zastade da osmotri kako se sive zavese nji{u na vetru i da oslu{ne svoj sopstveni glas koji je doletao kroz otvoreni prozor.
	"Ako ste se borili za mene, ne upotrebljavajte vi{e svoje oru`je, osim ako budete napadnuti. Ako si gardista, zakleo si se da }e{ slu{ati komandu svojih oficira." (Ovo nije pouzdano znao, ali bilo je toliko verovatno, da je hrabro uleteo u tu tvrdnju.) "To, kona~no, zna~i, Generalisima Usika, koji komanduje i Gardom i vojskom. Ve} ste ~uli {ta on ka`e. On je za mir. I ja sam."
	Usik pokaza prstom ka sebi, pa ka uku; a Svila re~e: "^u}ete ga opet, uskoro."
	^inilo mu se da je zastor trebalo ve} da se digne - {tavi{e, da je trebalo odavno da se digne, da je ~as prve svetlosti do{ao, da je vreme za jutarnju molitvu Telksiepeji; ipak, grad je, iza zavesa, ostao u polumraku. "Onima koji su odani Ajuntamientu moram re}i dve stvari. Prvo, da se vi borite, a mnogi od vas i ginu, za jednu ustanovu kojoj nije potrebna odbrana. Ni ja, ni Generalisimo Usik, ni General Nana, ne `elimo uni{titi Ajuntamiento. Za{to, dakle, ne bi zavladao mir? Pomozite nam da napravimo mir!
	Drugo je ovo: na{a Povelja je stvorila Ajuntamiento. Da nije Povelje, ne bi nikakav 'Ajuntamiento' imao prava da postoji i ne bi postojao. Na{a povelja daje pravo vama - narodu Virona, ne ma kom zvani~niku - da izaberete novog kaldea kad god to mesto ostane upra`njeno. Ajuntamiento onda mora slu{ati kaldea koga vi izaberete. Nije potrebno ni da vam ka`em da na{a Povelja poti~e od besmrtnih bogova. To svi znate. Generalisimo Usik i ja tra`ili smo savete od Njegove svesnosti, Prvog govornika Udru`enja sve{tenika, o ovim pitanjima Ajuntamienta i kaldea. On je ovde sa nama - pa, ako sam vam ne{to pogre{no rekao, on }e me ispraviti, siguran sam."
	Kvecal levom rukom prihvati plasti~no uho; njegova desna ruka drhtavo iscrta u vazduhu znak sabiranja. "Blagosloveni budite u najsvetije ime Pesa, oca bogova, i Ehidne plemenite, dru`benice njegove, i sinova i k}eri njihovih jednako, danas i zauvek, u ime njihovog najstarijeg deteta, Scile, pokroviteljke ovog..."
	Nastavio je da govori, ali Svilina pa`nja odlutala je na drugu stranu: otvorila su se vrata sobe za obla~enje. Kroz njih je zakora~ila Zumbula, zra~no predivna u te~noj haljini od skerletne svile. Ona tiho re~e: "Ono staklo unutra malo~as mi re~e da Ajuntamiento nudi deset hiljada svakom ko te ubije, i jo{ po dve hiljade za Usija i Njegovu svesnost. Smatrala sam da treba to da znate."
	Svila klimnu glavom i zahvali joj se; Usik progun|a: "Jedino to se i moglo o~ekivati."
	"Razmotrite, deco moja", govorio je Kvecal, "koliko bolno mora biti Scili Hraniteljki da gleda kako sinovi i k}eri grada kog ona osnova sad kopaju o~i jedni drugima. Ona dade sve {to nam je potrebno. Kao prvo, Povelju na{u, temelj mira i pravde. Ako `elimo da opet imamo Scilinu naklonost, dovoljno je samo da se Povelji vratimo. Ako `elimo da izgubljeni mir ponovo steknemo, dovoljno je, opet, da se njenoj Povelji vratimo. @elimo pravdu, to znam. I ja je `elim. Jer `udnju za pravdom usadio je u svaka prsa Pes Veliki. ^ak i najgori me|u nama `eleli bi, ipak, da `ive u svetosti. Mo`da ima nekoliko nezahvalnika koji ne bi, ali njih je vrlo mali broj. @elimo sve to, a mo`emo sve i ostvariti, jednim jednostavnim postupkom. Vratimo se Povelji na{oj. To je ono {to bogovi `ele. Prihvatimo ovog miropomazanog augura, Pateru Kaldea Svilu. Bogovi i to `ele. Da bismo po{tovali Povelju Scile Hraniteljice, moramo imati kaldea; a danas i najmanja deca na{a znaju na koga je izbor pao. Ako imate ikakve sumnje o ovim stvarima, deco moja, molim vas da se raspitate kod onog augura ~ijem staranju ste povereni. Kao {to znate, u svakoj gradskoj ~etvrti ima po jedan. Ili pitajte prvog koga sretnete, ili ma koju svetu sibilu. Oni }e vam re}i da staza du`nosti nije te{ka; jednostavna je i laka."
	Kvecal zastade i izdahnu vazduh, sa malim {i{tanjem. "A sada, deco moja, ne{to bolno, najbolnije. Do mene je dopro glas da |avoli u ljudskom obliku poku{avaju da nas satru. La`ljivo i opako, oni obe}avaju novac koji nemaju i koji ne}e dati u zamenu za na{u krv. Ne nasedajte njihovim la`ima. Njihove la`i vre|aju bogove. Ko god ubija, za novac, dobre ljude, gori je od demona, a ko ubije za pare koje nikad ne}e videti, taj je budala. I ne samo budala, nego namagar~ena budala."
	Usik pru`i ruku ka plasti~nom uhu, ali Kvecal odmahnu glavom. "Deco moja, uskoro }e dizanje zastora sti}i do nas. Novi dan. Neka to bude dan mira. Ujedinimo se. Stanimo svi na stranu bogova, na stranu njihove Povelje i na stranu ovog kaldea koga su bogovi izabrali za nas. Pozdravljam vas sada, ali se nadam da }u uskoro razgovarati sa vama o~i u o~i i blagosloviti vas {to ste dali mir na{em gradu. A sada, verujem, Generalisimo Usik `eli jo{ jednom da vam se obrati."
	Usik pro~isti grlo. "Govori Generalisimo. Operacije protiv pobunjenika obustaviti. Ova komanda je izvr{na odmah. Svaki oficir pojedina~no bi}e odgovoran za izvr{avanje ili neizvr{avanje ovog mog nare|enja, kao i za dejstva svih svojih boraca ili vojnika, zavisno od toga {ta ima. Kalde Svila i Njegova svesnost sada }e prolaziti kroz grad, u jednoj od na{ih letelica. O~ekujem da ih svaki oficir, borac i vojnik prihvati sa punom verno{}u i disciplinom.
	Moj Kalde, ima{ li jo{ ne{to da ka`e{?"
	"Da, imam." Svila se nagnu prema njemu i progovori u plasti~no uho. "Molim da prekinete borbu. Bila je, kao {to rekoh, potrebna; ali sad je besmislena. Zaustavi ih ako mo`e{, Mejtero Nano. Generalice Nano, molim te da ih zaustavi{. Mir je nadohvat na{ih ruku - a od onog trena kad prihvatimo mir, pobedili smo, svi mi."
	Uspravio se, u`ivaju}i u ~udesnosti tog 'uha'. Stvarno izgleda kao neki crni cvet, pomisli on, cvet namenjen da cveta no}u; po{to je ve} procvetao, i dizastor mora biti blizu, iako no} izgleda gotovo jednako mrkla kao i dosad.
	Opet se sagnuv{i do uha, dodade: "Dolazimo kod vas kroz nekoliko minuta lebdelicom koju je Generalisimo Usik pomenuo. Zamolio bih da ne pucate na nas. Mi svakako ne}amo pucati na vas. Niko ne}e pucati." Okrete se Usiku, tra`e}i potvrdu; Usik `ustro zaklima glavom.
	"Pa ~ak ni ako pucate na mene. Ja }u stajati uspravno ako budem mogao, da me vidite." Zastao je. Ima li jo{ ne{to da se ka`e?
	Razre|ene kao grmljavina iz daljina, njegove re~i dolete{e nazad, kroz prozor: oluja koja se smiruje. "Da me vidite."
	"Oni koji su se borili za Viron bi}e nagra|eni, bez obzira na to na kojoj strani su se borili. Mejtero Mermer, ako me ~uje{, zamolio bih te da do|e{ do lebdelice. Veoma si mi potrebna, zato, molim te, do|i. Njorka, tako|e, i [enila." Da li je Kipris posela Zumbulu i u~inila je neodoljivom? Mo`e li ona posesti dve `ene istovremeno? Jedan sekund razmatrao je, me|u zapam}enim licima njegovih nastavnika u sholi, ovo pitanje. Ovo treba zavr{iti, pomisli on, prizivanjem bo`anstava; ali re~i pohvale, drevne i dobro znane, zastale su mu u grlu.
	"Dok se ne vidimo", re~e on, najzad, "molim da se molite bogovima za mene. I za na{ grad, i za sve nas. Molite se Kiprisi Dobroj, koja je ljubav. Naro~ito se molite Izvana{u, jer on je bog ~ije vreme dolazi, a ja sam pomo} koju je on nama poslao."
	Spustio je ruku u kojoj je dr`ao 'uho'; Usik ga preuze od njega. "Za tu pomo} svi smo zahvalni", re~e Usik, a Oreb tiho, promuklo re~e: "Pazi."
	Posle toga, niko nije govorio. Iako su bili prisutni Usik, Svilin hirurg, Ksipias i Kvecal, Svila je imao ose}aj da je spava}a soba prazna. Onostran prozora, Palatin je pritisnula ti{ina. Nijedan uli~ni prodavac nije galamio o svojoj robi, nikakvo oru`je nije progovaralo.
	Mir.
	Mir, bar ovde; za one na Palatinu i one oko Palatina, nastupio je mir. Iako izgleda neverovatno, stotine ljudi - hiljade - prestado{e da ratuju, naprosto zato {to im je on, Svila, tako rekao.
	Ose}ao se bolje; mo`da se od transfuzije mira, kao i od transfuzije krvi, ~ovek oseti bolje. Ja~i je, mada jo{ ne jak. Hirurg je u njega dolivao krv, opet, dok je spavao; a to spavanje mora biti da je bilo ne{to nalik na komu, jer igla ga nije probudila. Tu|a krv, tu| `ivot, dakle, jeste ono {to mu je omogu}ilo da `ivi, iako je one no}i pre ove bio ~vrsto ube|en da }e umreti. Predose}anja ro|ena iz slabosti mogu, dakle, biti pobe|ena; mora}e to da zapamti. Kad ~ovek ima prijatelje voljne da mu pomognu, mo`e sam graditi svoju sudbinu.
	
	9. POBEDA
	Pokazalo se da je Ksipias u me|uvremenu oti{ao do Palate. Sada se vratio, donev{i jednu od Ustavicinih finih ode`di. Na Svili je stajala iznena|uju}e dobro, mada je u svojoj meko}i nosila nagove{taj prigu{ene rasko{i, ne{to {to je Svili bilo odvratno. "Bez ovoga te ne}e prepoznati, mom~e", re~e Ksipias. Svila se, odmahnuv{i glavom, zapita kako }e ga prepoznati u tome.
	Vratio se Usik. "Dao sam da se na tvoju lebdelicu postave dodatna svetla, Kalde. Na anteni }e biti i zastava. Svetla }e biti ve}inom uperena na tebe, a samo dva na zastavu." Ne ~ekaju}i odgovor, upita hirurga: "Je li on spreman?"
	"Ne bi trebalo da pe{a~i daleko", re~e hirurg.
	"Mogu ja oko celog grada pe{ke, ako treba", re~e im Svila.
	Zumbula saop{ti: "Trebalo bi da legne i da ostane u krevetu sve dok ne bude vreme za polazak." Da bi u~inio njoj po volji, Svila postupi tako.
	Pola minuta kasnije - ili mu se tako u~inilo - Ksipias i hirurg ve} su ga spu{tali u nosiljku. Zumbula opet po|e naporedo sa nosiljkom, kao kad su ga konobari iznosili iz staklene ba{te, a njemu se ~inilo da sa Zumbulom hoda i cela ba{ta njegove majke; sa druge strane nosila stupao je Kvecal, prskao ga kapima svete vodice i izgovarao blagoslove. Kvecalova ode`da dudove modre boje dodavala je mirise tamjana i jo{ ne~ega prohladnoj, vetrovitoj tami. U Svilinim u{ima, {u{-{u{-{u{ Zumbuline haljine i svi{! svi{! Kvecalove ode`de zvu~ali su glasnije nego praskanje Kvecalove zastave. Borci su salutirali, lupkali petu o petu. Jedan je kleknuo da ga Kvecal blagoslovi.
	"Bilo bi bolje", re~e Usik, "da u lebdelicu ne moramo da te unosimo, Kalde. Mo`e{ li?"
	Mogao je, naravno; poma`u}i se Ksipiasovim {tapom, digao se iz nosiljke. U daljini odjeknu nekoliko pucnjeva; odmah potom za~u se, vrlo slabo, ne~iji krik, razre|en, nestvaran. "Ljudi biju", re~e Oreb.
	"Neki se biju", re~e Svila. "Zato idemo."
	Iz ulaznih vrata letelice prosipalo se svetlo bledo`ute boje; unutra je ~u~ao hirurg, spreman da mu pomogne pri ula`enju. "Krvova letelica bila je otvorena", re~e Svila, setiv{i se. "Imala je providan krov, ili svod, kroz koji se moglo gledati maltene jednako dobro kao kroz vazduh. Pod tim krovom ~ovek je mogao stajati uspravno."
	"Mo`e{ i ovde da stoji{ uspravno", re~e hirurg, "evo, na ovom mestu." Povede Svilu do te ta~ke. "Vidi{? Sad si pod kupolom."
	Svila se uspravi i klimnu glavom. "Vozio sam se ju~e u jednoj ovakvoj letelici, ta~nije, na njoj, spolja. Unutra nije bilo ni pribli`no ovoliko mesta." Ali tada su le{evi, uklju~iv{i @dralov, zakr~ili dobar deo unutra{njosti.
	"Izvadili smo ve}i deo municije, Kalde", re~e mu borac koji je sedeo na voza~kom sedi{tu.
	Svila umalo da opet klimne glavom, iako voza~ nije mogao videti njegovu glavu. Na{ao je lestvice za kojima je tragao, metalne, pau~inasto tanke. Po~e se penjati, obazrivo ali postojano, prema otvorenom poklopcu na vrhu kupole.
	"Lo{a stvar", obavesti ga Oreb nervozno. "Stvar sija."
	Svila se, na svoje sopstveno zaprepa{}enje, nasme{i. "Ti to o ovom baz-mitraljezu?" Mitraljez je bio tupe crne boje, ali je zatvara~ stajao povu~en unazad i otvoren, i tu se videlo blistanje ~elika. "Ne}e oni iz toga pucati na nas, Orebe. Niti na ma koga drugog, nadam se."
	Odozdo je doplovio hirurgov glas. "Ima tu jedno sedlo za ni{and`iju, Kalde, a ispod sedla ono gde provu~e{ stopala."
	"Stremen." Taj glas odozdo bio je Usikov, sigurno.
	Svila objaha sedi{te, pokriveno {tavljenom ko`om, pri tome zamalo, ali ne sasvim, ispustiv{i Ksipiasov {tap. Oko letelice su bili oficiri na konjima i, ~inilo se, cela jedna ~eta pe{adije, postrojena, ali u stavu 'na mestu voljno', pola ulice daleko iza oficira. Onaj portir koji ga je pustio u Erminov hotel sada je gledao sve, sa svog mesta pokraj vrata; Svila mu mahnu {tapom, a portir, ~iji je {iroki osmeh bio mrljica belog u mraku, uzvrati mahanjem.
	Opet }e ki{a, pomisli Svila. Ne verujem da smo od prole}a imali ijedno ovako mra~no jutro.
	Kraj njegovog lakta uzdi`e se Kvecalova glava. "Bi}u uz tebe, Patera Kalde. Upravo tra`e neki sanduk na kome bih mogao stajati."
	Naj~vr{}e {to je mogao, Svila re~e: "Nikako ne mo`e biti da ja sedim dok Va{a svesnost stoji."
	Na prednjoj strani vozila di`e se jedan poklopac; odatle Usik izviri glavom i ramenima, a onda re~e ne{to nekome unutra.
	Kvecal dodirnu Svilinu {aku, hladnim, suvim prstima, koji kao da su bili bez kostiju. "Ti si, Patera Kalde, ranjen i slabiji si nego {to misli{. Ostani na sedi{tu. Takva je moja `elja." Njegova glava se podi`e i do|e u isti nivo sa Svilinom.
	"Kako Va{a svesnost `eli." Dr`e}i se obema rukama za rub otvora na kupoli, Svila izdi`e svoje, na ne`eljeni na~in nepokorno telo. U jednom trenutku ~inilo se da je to preveliki napor; srce mu je gruvalo, ruke se tresle; onda jednom nogom prona|e ugao sanduka na kome je Kvecal stajao. Sad uspe da se izdigne toliko da sedne na rub otvora na oklopu kupole. "Slobodno je mesto ni{and`ije, za Va{u svesnost", re~e on.
	Lebdelica se, ispod njih, podigla i kliznula napred. Gromkiji od grmljavine motora, prolomi se Usikov glas, koji kao da je dohvatao sve ulice u gradu: "Narode Virona! Na{ novi Kalde dolazi me|u vas, kao {to smo obe}ali. Uz njega je Njegova svesnost, prolokutor, koji je potvrdio da je na Kaldeovoj strani naklonost bogova. Pozdravite Kaldea! Krenite za njim!"
	Ble{tava bela svetlost upali se levo i desno od Svile, nadohvat ruke; napola ga zaslepi.
	"Ide mala!" uzviknu Oreb.
	Jedna crna civilna lebdelica ugura se nosem napred izme|u pe{aka, a zatim i konjanika, i Sviline lebdelice. Na prednjem sedi{tu, do voza~a, stajala je Zumbula; Svila ju je gledao otvorenih usta, a ona prekora~i preko neke, ~inilo se, niske, nevidljive prepreke na ugla~anu, zaobljenu gornju stranu {koljke svog vozila. "Daj {tap!" povika ona.
	Svila prite`e dr{ku, nagnu se nazad najvi{e {to je smeo i ispru`i {tap ka njoj; a civilna lebdelica se prima~e toliko da najzad dodirnu zadnji kraj vojne.
	A Zumbula sko~i, pri ~emu joj skerletna suknja zalepr{a bujno oko nogu, u uzlaznim mlazevima vazduha koji su nastajali radom motora dvaju letelica. U jednom trenutku bio je siguran da }e pasti. Ali ona dohvati kraj {tapa i stade pouzdano na kosu zadnju 'palubu' vojnog vozila, i jo{ likuju}i mahnu oficirima; ve}ina joj uzvrati mahanjem ili salutiranjem. Dok je lebdelica koja je Zumbulu dovezla zaokretala i nestajala u mra~nom prostoru izvan njihovog osvetljenog kruga, Svila prepoznade onog voza~a koji je njega vratio u mantejon u fejdan uno}.
	Zumbula mu se nesta{no osmehnu. "Izgleda{ kao da si video duha. Nisi o~ekivao dru{tvo, a?"
	"Mislio sam da si ostala unutra. Trebalo je... Izvini, Zumbulo, stra{no mi je `ao."
	"I treba da ti je `ao." Primakao je uho njenim usnama, da bi je ~uo; a ona malo u{tinu, a onda i poljubi to uho. "Usi mi je rekao da ostanem po strani. Nemoj mu sad kazati da sam ovde gore."
	Izgubljen u divoti njenog lica, Svila je mogao samo da hvata vazduh.
	Kvecal podi`e `ezlo i po~e da blagosilja nekoga Svili nevidljivog, ko se nalazio izvan osvetljenog prostora, iza konjanika. Buka motora postala je ne{to ti{a; povremeno se ~ulo grebanje kao da {koljka vozila dodiruje kaldrmu.
	"Kazala si da }e{ uzeti lebdelicu", re~e Svila Zumbuli. "Mislio sam da to zna~i da si je, hm, sama uzela."
	"Pa, ne bih ja znala da pokrenem takvu stvar." Popev{i se na kupolu, ona sede, kao i on, na rub gornjeg otvora, a onda se jo{ malo prima~e Svili. "A ti bi, kao, znao? Nego, voza~ je moj prijatelj, a i dala sam mu ne{to love."
	Obi|o{e oko ugla ulice. Iz mutnog prostora iza reflektora uzdi`e se klicanje nebrojenih grla. Neko povika: "Mi smo pri{li Svili!"
	Ba~ena hrizantema okrznu njegov obraz; Svila mahnu.
	Drugi glas povika: "@iveo Kalde!" Oluja klicanja i povika odobravanja; a Zumbula po~e mahati i osmehivati se kao da je ona Kalde i upravo tim svojim postupkom izazva novi talas klicanja. "Kuda idemo?" upita ona. "Da li ti je Usi rekao?"
	"Na Alambreru." Svila je morao vikati da bi ga ona ~ula. "Oslobodi}emo zatvorenike. Posle toga, na Juzgado."
	Nagomilani sanduci i komadi name{taja razmako{e se ispred njih, omogu}iv{i im da pro|u: Lijanina barikada.
	Pored njega je Kvecal prizivao devetoro: "U ime Molpe ~udesne, blagosloveni ste. U ime Tartarosa Mra~nog, blagosloveni ste..." Ovi imaju poverenja u bogove, pomisli Svila; svi ovi nesre}nici; upravo zato su me izabrali za svog vo|u. A ja ose}am da nijednome bogu ne mogu pokloniti svoje poverenje, pa ~ak ni Izvana{u.
	Kao da nastavlja nekakvo }askanje u vreme ru~ka, Kvecal re~e: "Pa, Kalde, samo bi nerazumnik njima poklonio poverenje."
	Svila se netremice zagleda u njega.
	"Zar ti ne rekoh da sam sve u~inio da spre~im teofanije? Oni koje mi nazivamo bogovima samo su duhovi umrlih ljudi, ni{ta vi{e. Mo}ni jesu, ali samo zato {to su za `ivota prigrabili veliku mo}."
	"Ja..." Svila proguta. "Nisam bio svestan da sam glasno govorio, Va{a svesnosti. Izvinjavam se; moja primedba bila je do krajnosti nedoli~na." Oreb se na njegovom ramenu bri`no prome{kolji.
	"Nisi ni{ta rekao glasno, Kalde. Video sam tvoj izraz lica; a iskustva imam koliko ho}e{. Ne gledaj u mene, nitu u tu mladu `enu. Gledaj u narod. Ma{i. Napred gledaj. Osmehuj se."
	Obojica po~e{e da ma{u. Svila se trudio da se uz to i osmehuje. O~i su mu se ve} prilagodile na svetlost reflektora do te mere da je povremeno nazirao nejasne ljudske prilike iza oficira na konjima. Mnogi od tih ljudi iz mase mahali su pi{toljima sa debelom municijom, na isti na~in kako je on mahao {tapom od trske. Kroz stisnute zube, Svila re~e: "Ehidna nam je saop{tila da je Pes mrtav. Ti si, prolokutore, to potvrdio."
	"Ma umro je on odavno", saglasi se Kvecal, "ko god da je zapravo bio, jadnik. Ubili su ga ~lanovi njegove porodice, {to je i bilo neizbe`no." Spretno je uhvatio buket. "Blagosloveni ste, deco moja. Blagosloveni, blagosloveni... Neka vam se osmehuju Pes Veliki i svi besmrtni bogovi, vama i svemu {to je va{e, sada i za veke vekova!"
	"Svila je Kalde! @ivio Svila!"
	Zumbula mu re~e, sva sre}na: "Idemo u pravu turneju po gradu!"
	On klimnu glavom, ose}aju}i da njegov osmeh postaje topao, istinski.
	"Pogledaj ih, Patera Kalde. Ovo je njihov ~as. Za ovo su krvarili."
	"Mir!" povika Svila senovitim gomilama, ma{u}i trskom. "Mir!"
	"Mir!" potvrdi Oreb, zamaha krilima i nasko~i Svili na glavu. Dan postaje najzad ne{to svetliji, zaklju~i Svila, uprkos ovom crnom olujnom oblaku koji po~iva iznad grada. Kako je prikladno da dizastor po~ne upravo sada: mir i sun~ani sjaj, zajedno! Jedna `ena je dovikivala ne{to i mahala granom zimzelena, koja je simbol `ivota. On uhvati njen pogled, i mahnu i osmehnu se ba{ njoj; a ona, ~inilo se, samo {to ne pade u nesvest od radosti.
	"Nemoj da po~ne{ sad dobacivati cve}e sam sebi", re~e mu Zumbula, {aljivo glume}i strogost. "Vrlo brzo }e do}i vreme da oni na tebe svaljuju krivicu za sva{ta."
	"Onda bar da u`ivamo u ovome dok mo`emo." Pogled na onu `enu sa granom zimzelena dozvao je iz njegovog pam}enja jednu od onih desetina hiljada stvari koje mu je Izvana{ prikazao: prizor kako neki junak ja{e kroz neki tu|inski grad, a masa naroda ga pozdravlja klicanjem i uz to ma{e velikim listovima nalik na lepeze. Zar bi Ehidna i njena deca ubili i Izvana{a? U jednom sevu uvi|anja, Svila shvati da oni to ve} poku{avaju.
	"Vidi, vidi ti Orhideju. Sprema ku}u."
	Svetlost uperena ka zastavi obasjala je i Orhideju, koja je sad bila jasno vidljiva: izvirila je kroz prozor drugog sprata, i to kroz onaj isti odakle je Kipris svojevremeno pozvala njega, Svilu. Nagnula se napolje, toliko da se ~inilo da }e svakog trena pasti. Pa, oni ve} plove niz Ulicu lampiona, o~igledno; Alambrera ne mo`e biti daleko.
	U trenutku kad je Zumbula dobacivala Orhideji poljubac, ne{to fijuknu pored Svilinog uha i tresnu o prednju 'palubu' letelice, koja odzvoni kao gong. Fijuk, vrlo visok, zatim potmula eksplozija, i {tektanje baz-mitraljeza. Neko povika nekome da po|e 'dole, dole', a neko u letelici do~epa Svilu za povre|eni sko~ni zglob i povu~e ga.
	Umesto da sko~i dole, on pogleda uvis i vide da je nebo ispunjeno ne~im novim i ogromnim, {to nikako nije oblak. Jo{ jedan fijuk, bu~niji, sve vi{e zao{ijan, a onda Ulica lampionska eksplodira ispred njih, zasipaju}i njegovo lice mnogobrojnim komadi}ima ne~eg i bacaju}i mu i ne{to tvrdo na glavu.
	Usik povika: "Br`e!" i nestade pod poklopcem koji se za njim zalupi.
	"Unutra, Patera Kalde!"
	Umesto da poslu{a, on dohvati Zumbulu, podi`e je sebi u naru~je, a {tap pusti da padne u unutra{njost letelice, koja je sad jurila Ulicom lampionskom i razbacivala ispred sebe ljude kao plevu. Zumbula vrisnu.
	Evo Kavezne ulice, nad kojom se uzdi`e despotski zid Alambrere. U vazduhu, ispred zida, lebdi neko naoru`an; borac sa krilima; `ena, reklo bi se po izbo~inama na grudima; ni{ani pi{toljem sa debelom municijom, pravo ka njemu. Svila kliznu sa ivice, unutra, ne ispu{taju}i Zumbulu, i sru~i se na ljude dole.
	Zamrsili su se, nastao je pravi ~vor od mnogobrojnih ruku i nogu. Kao bube nabacane u teglu. Neko stade na Svilino rame i hitro se pope uz tanke lestvice, dohvati poklopac kupole i sa treskom ga zatvori. Iz prednjeg dela letelice dopre Usikov o{tar glas: "Br`e, naredni~e!"
	"Dobijamo vektor, generale."
	Svila poku{a da se izvini i da navu~e skerletnu suknju Zumbuli preko butina, sada nagih (iako se videlo da je to Zumbuli savr{eno svejedno) ali i da se digne na noge u prostoru gde nikako nije bilo mogu}e stajati uspravno - sve to u isti mah. Ni{ta od toga nije mu uspelo.
	Ne{to je tresnulo po letelici kao malj, tako da se ona zanjiha levo-desno i nalete na ne{to drugo, ~vrsto i masivno; sad se po~e njihati na drugi na~in, prednjim i zadnjim krajem gore-dole. Ma{ina se naprezala, mu~u}i bolno, kao ranjeni bik. Pramen uljastog crnog dima, koji je smrdeo na ribu, po~e se krivudavo provla~iti kroz unutra{njost vozila.
	"Br`e!" povika Usik iz sveg glasa.
	Kao da je samo to ~ekao, baz-mitraljez u njihovoj kupoli progovori klepetavim rafalom koji je trajao i trajao, kao da ni{and`ija namerava da masakrira ~itav grad.
	Svila se nekako ispentra preko Ksipiasa i hirurga i uspe da virne preko Usikovog ramena. Plameno-crvena slova plesala su preko stakla ispred Usika:
	VEKTOR NEPRIHVATLJIV.
	Ne{to zveknu po zako{enoj prednjoj palubi iznad njihovih glava, a grmljavina motora se podi`e do zaglu{uju}eg kre{enda; Svila je imao utisak da ga je neka sila trgla unazad.
	Najednom se njihovo kretanje izmenilo.
	Letelica vi{e nije jurila nikud, niti se njihala obrtanjem po ma kojoj osi. Buka motora se toliko sti{ala da je Svila sad mogao razaznati i visoku pesmu unutra{njih elisa koje su duvale vazduh nadole, pod letelicu; taj zvuk se podi`e do agonijskog vriska, a onda polako nestade. Na instrument-tabli upali se jedno krupno crveno svetlo.
	Svila po drugi put u jednoj lebdelici oseti da zaista lebdi; bilo je to, razmi{ljao je, sli~no onom neprirodnom ose}anju u pokretnoj sobi u kojoj se, sa Mameltom, jednom prilikom vozio.
	Iza njega Zumbula jeknu. Neki predmet ~udnovatog oblika uzdizao se pokraj Usika. Pre nego {to ga je Svila prepoznao, predmet je na~inio le`ernih ~etvrt obrtaja oko sebe, ni pedalj ispred Svilinog nosa. Bio je to veliki igli~ar, sli~an onom koji je ostao zavu~en pod njegov opasa~; plovio je, ovde, kao pampur na vodi, zato {to ga ni{ta nije spre~ilo da se uzdigne iz Usikove futrole za pi{tolj.
	"Gledaj! Gledaj! Podi`u nas!" Zumbuline obilate dojke pritisnu{e se o njegova le|a. Sad je i ona zurila u staklo.
	Svila uhvati igli~ar iz vazduha i gurnu ga natrag u Usikovu futrolu. Pogleda opet staklo, na kome se sad {irio jedan zamr{aj krivih linija, tu i tamo o`ivljen grimiznim iskrama. To izgleda, zaklju~i on, kao neki od gradova u nebeskim zemljama, osim {to je mnogo bli`e. Zainteresovan, on oslobodi kop~u poklopca na oklopu vozila, iznad Usikove glave, baci ga uvis; jo{ dok je dovr{avao taj pokret, njegova stopala otplovi{e od poda. Poku{a da se uhvati za poklopac koji je otvorio, proma{i ga za {irinu prsta, i produ`i da plovi nagore, bespomo}no, kao igli~ar malo~as, sve dok ga neko ne uhvati za nogu.
	Obrazac koji je video napolju bio je isti kao onaj na staklu, ali se pro{irio do u beskraj: jedan nebeski grad, utonuo u sumrak, a oko grada obru~ njiva i zgurenih sela, blistavih od sunca; s jedne strane, srebrno ogledalo usidreno pomo}u mrkog upredenog konca. Dok je Svila zapanjeno blenuo, Oreb odlete s njegovog ramena i nestade u polumraku.
	"Letimo." Neverica i zbunjenost pretvori{e ovu Svilinu re~ u uzdah koji nestade kad i crni ptican. Svila se zaka{lja, ispljunu zgru{anu krv i poku{a ponovo. "Letimo naopa~ke. Glavom nadole. Vidim Viron i jezero, ~ak i drum od grada do jezera."
	Iz unutra{njosti letelice progovori Kvecal. "Pogledaj iza nas, Patera Kalde."
	Sad su bili bli`e toj stvari, toliko blizu da je njen divovski mra~ni trbuh izgledao kao neki krov kojim je zaklonjeno celo nebo. Ispod te stvari visilo je, na mno{tvu kablova koji su izgledali tanki poput viline kosice, ne{to, nekakvo ustrojstvo, nalik na brod sa mnogo kratkih vesala; Svilina plu}a se jednom napuni{e i jednom isprazni{e, i tek tad on uvide da su to cevi mnogih topova; jo{ pola minuta pro|e, puze}i, dok on uspe da razazna trougao krvave crvene boje na dnu tog 'broda'. "Va{a svesnosti..."
	"Sad tebi nije jasno za{to oni ne pucaju na nas", re~e Kvecal i strese se. "Zami{ljam da je to naprosto zato {to nas jo{ nisu primetili. Vetar ih prinu|uje da zadr`avaju svoj vazdu{ni brod u polo`aju koji je uporedan sa suncem; zato oni zure dole, u mrak, u grad koji je ostao u njihovoj senci. U ovom ~asu na{a lebdelica okrenuta je svojom naju`om stranom ka njima. Ali mi se obr}emo. Uskoro }e oni gledati pravo u nas. Hajde da mi u|emo unutra i zaklopimo ovo okno."
	Sad je staklo prikazivalo jezero Limnu. Dok je gledao kako obala jezera puzi od jednog kraja stakla ka drugome, Svila je razmi{ljao o Usikovom igli~aru. Dolazio je do zaklju~ka da se njihova letelica tumba po nebu na isti, usporeni na~in.
	Pripijaju}i se uz njega, Zumbula pro{aputa: "Ti se nimalo ne boji{? Jesmo li stra{no visoko?" Drhtala je.
	"Naravno da se bojim; kad sam se na{ao napolju, silno sam se upla{io." Sagledao je stanje svojih ose}anja. "To me i sad dr`i; ali razmi{ljanje o ovome {to se de{ava - kako je moglo do ovoga do}i, osim ~udom - toliko zaokuplja moj um da nemam vremena da mislim na strah." Gledaju}i u staklo, on poku{a da opi{e vazdu{ni brod.
	"Oni nas vuku gore, mom~e! To je rekla. Mo`emo li mi to da prese~emo, ha?"
	"Nema tu {ta da se preseca; kad bi imalo, oni bi znali gde smo i verovatno bi nas ve} izbu{ili. Ovo je ne{to drugo. Uzgred re~eno, jesi li me ti uhvatio za nogu? Hvala ti."
	Ksipias pokretima glave kaza da nije on, nego hirurg.
	"Hvala ti, onda, doktore", re~e Svila. "Zaista ti mnogo hvala." Dohvati voza~a za rame. "Rekao si da dobijamo vektor. [ta to ta~no zna~i?"
	"To je poruka koju dobije{ ako leti{ suvi{e brzo, moj Kalde, i to samo ako leti{ ka jugu ili ka severu. Onda se o~ekuje da uspori{. A ako ne}e{, trebalo bi da monitor to uradi umesto tebe, ali u ovom oklopnom vozilu monitor vi{e ne radi."
	"Aha, vidim." Svila klimnu glavom, nadaju}i se da je to izveo na ohrabruju}i na~in. "Zbog ~ega se zahteva da uspori{?"
	Usik ubaci: "Ko vozi suvi{e brzo na sever, ose}a se kao da neko nabacuje lopate peska na njega. To nije dobro za zdravlje, a osim toga, usporava reakcije svih u vozilu. Ko suvi{e `uri na jug, dobija vrtoglavicu. Ose}aj je kao da pliva{."
	Kvecal upita, tako tiho da su ga jedva ~uli: "Da li ti je poznat oblik Svitka, Patera Kalde?"
	"Svitak je valjkast, naravno, Va{a svesnosti."
	"A jesmo li unutra, Patera Kalde? Ili smo na spolja{njoj strani?"
	"Unutra smo, Va{a svesnosti. Da smo napolju, popadali bismo sa njega."
	"Ta~no tako. A {ta nas to dr`i za tlo? Koja to sila tera knjigu da padne ako je ispusti{?"
	"Ne se}am se, ba{, kako se zove, Va{a svesnosti", re~e Svila, "ali to je ona te`nja koja zadr`ava kamen u pra}ki dokle god je vrtimo oko sebe - sve dok ga ne ispalimo iz pra}ke napred."
	Zumbula se malo~as odvojila od njega; sad njena {aka prona|e njegovu, a on je ste`e. "Dokle god de~ak vitla pra}kom oko sebe, kamen ne mo`e ispasti. Na{ Svitak rotira - vidim! Kad bi kamen bio... recimo, mi{, i potr~ao u istom pravcu u kome se pra}ka ve} okre}e, bio bi samo jo{ ~vr{}e zadr`an u njoj. Bezbednije, kao da se pra}ka vrti br`e. Ali ako bi potr~ao na suprotnu stranu, bilo bi to kao da se pra}ka ne okre}e dovoljno brzo. Ispao bi iz nje."
	"Ni{and`ijo!" Usik je zurio u staklo. "Trebalo bi da je ovo sad u dohvatu tvog oru`ja." On oslobodi ko~nicu svog baz-mitraljeza, a crveni trougao polako uplovi na staklo.
	"Trivigaunte", {apnu Zumbula. "Njima Sfiksa ne dozvoljava da prave slike bilo ~ega. Ovo ovde nije slika, to je onaj znak na njihovoj zastavi."
	
	Njorka ustade, ne uspev{i da se priseti gde je i za{to je do{ao. Da li je pao sa nekog krova? Slana krv sa usana slivala mu se tankim mlazi}em u usta. Pored njega tr~i tip ~ije su ruke i noge tanke kao {tapovi za potpalu. Lice, `iva lobanja, ali sa bradurinom. Za njim tr~i jo{ jedan takav. Pa jo{ jedan.
	"Ne pla{i se", pro{aputa slepi bog. "Budi hrabar i deluj mudro, pa }e{ imati i moju za{titu." Dohvati Njorku za ruku, ne na onaj na~in kako je Zumbula uhvatila Svilu za ruku nekoliko minuta pre toga, nego onako kako stariji ~ovek mo`e u kriti~nim trenucima stisnuti {aku mla|em.
	"Dobro, va`i", re~e mu Njorka. "Nisam se ja ne{to upla{io, ali malo sam, kao, zbunjen." [aka slepog boga daje dobar ose}aj u njegovoj, to je krupna i jaka {aka, sa duga~kim, mo}nim prstima; ali on nikako da se seti imena ovog slepog boga i ba{ mu je neprijatno {to to ne uspeva.
	"Tartaros sam ja, i tvoj prijatelj. Ka`i mi {ta sve vidi{. Govori glasno, ili u sebi, svejedno je."
	"Usred zidina sad ima jedna rup~aga, velika je - oho-ho. Iz nje se dimi", re~e Njorka. "Tako ne{to nije na tom mestu postojalo ranije, prili~no sam siguran. Neki mrtvi tipovi le`e oko nas, oko onih koje je ubio Patera i onog jednog koga sam oladio ja. Me|u tim mrtvima je ovde i jedno ~udo koje je `ensko, ali obu~eno kao borac, pa jo{ sa krilima koja su se, izgleda, polomila kad je tresnula o tlo. Sva je ne{to sme|e boje, i krila i pantalone i ovaj, hm, zavoj stegnut preko sisa."
	"Sme|e."
	Njorka pogleda pa`ljivije. "Pa, sme|e boje, zna{. Dobro, vi{e kao `u}kastosme|e. Kao blato. Ej, evo je [enila."
	"To je dobro. Ute{i je, Njorka, noktolateru moj. Je li vazdu{ni brod i sada iznad nas?"
	"Nego {ta je", re~e Njorka, tonom koji je nagove{tavao da njemu nije potreban nikakav bog da bi ga upu}ivao u tako osnovne stvari. "Dabome da je iznad nas." [enila pritr~a i baci mu se u naru~je.
	"Nema frke, Sifonka", re~e joj Njorka. "Bi}e {e}erno. Vide}e{. Tartaros je moj dobar drugar." A Tartarosu re~e: "Ima gore i jedna letelica, zelemba}ka, koja pada sa neba, al vrlo polako, i dok pada, roka iz bazova. A ima i par stotina lete}ih boraca, visoko gore. Li~e na ovu `ensku."
	Slepi bog blago povu~e njegovu ruku. "Izi|osmo iz manje jame u ovu ve}u, Njorka. Ako sad ne vidi{ nikakav drugi izlaz, dobro bi bilo da se vratimo u tunel. Ima i drugih izlaza na povr{inu. Ja ih znam sve."
	"Samo malo. Izgubih moju ~akiju. Eno je." Njorka pusti [enilu, i{~upa svoj kratki ma~ iz blata i obrisa se~ivo o tuniku.
	"Njorka, sine moj..."
	On zamahnu ma~em ka Inkusu i na taj na~in ga otera od sebe. "Be`i nazad u tunel, Patera, pre nego {to nastrada{. Tartaros tako ka`e, i u pravu je."
	Lebdelica se sada spu{tala br`e, maltene kao da stvarno pada. Gledaju}i je, Njorka zaklju~i da to jeste pad, ali ne ba{ pravo nadole, kao {to stvari normalno padaju. Do poslednjeg trenutka se ~inilo da bi se mogla ispraviti i normalno prizemljiti; ali, na kraju, pade bo~no i prevrte se.
	Ne{to je sa mnogo ve}e visine padalo mnogo br`e, crna ta~kica koja je po~ela da li~i maltene na strelu u trenutku kad se zarila u o{te}eni bedem Alambrere, iz koga na tom mestu izbi nova erupcija plamena i dima. Ovog puta, mase brodskog kamena velike poput seoskih ku}a polete{e uvis i na sve strane, kao trina. Njorka zaklju~i da u `ivotu nije video lep{i prizor.
	"Svila ovde!" proglasi Oreb ponosito, sletev{i na njegovo rame. "Tica dovede!" Na prednjoj strani oklopa sru{ene lebdelice otvori se jedan okrugli kapak.
	"Mlatko!" povika [enila. "Ajde, Mlatko! Vra}amo se u tunel!"
	Njorka mahnu rukom, pokazav{i joj da }uti. Za zidine Alambrere, ovaj poslednji udarac bio je smrtonosan. Pred Njorkinim o~ima, naprsline pojuri{e niz unutra{nju stranu zidina i pojavi{e se, kao nekom magijom prenete, i na zidu ogromne jame za robija{e. Za~u se zvuk nalik na mumlanje, dublji i ja~i od ma kakve grmljavine. Uz urlik od koga se bacakalo tlo na kome je Njorka poku{avao da stoji, po~e{e da se stropo{tavaju i bedemi, i cela jedna strana jame. Lavina o{trih stena, zemlje i ~etvrtastih blokova koji su dotad bili u zidu po~e se odronjavati ka njima, sti`u}i do pola jame. Ka{lju}i od pra{ine, Njorka je uzmicao.
	"Rupa bum", obavesti ga Oreb.
	Pogleda opet ka prevrnutoj letelici, iz koje je izlazilo nekoliko mu{karaca i jedna vitka `ena u skerletnoj ode}i. Baz-mitraljez u kupoli letilice, iako u neprirodnom polo`aju, bio je okrenut ka vazdu{nom brodu; sipao je rafal za rafalom, uporno, ka lete}im borcima.
	"Vrati se `eni", re~e mu slepi bog. "@ena je od `ivotnog zna~aja. Ovo ovde nije."
	On pogledom potra`i [enilu, ali nje vi{e nije bilo. Nekoliko skeletnih prilika zamicalo je u rupu kroz koju su [enila i on dospeli u ovu jamu. Za tim `ivim kosturima hitali su i ljudi iz lebdelice; kroz guste oblake pra{ine, Njorka uspe da razazna jednog sa sedom bradom, u ode`di koja be{e boje r|e i crna; i jednog vi{eg, u zelenoj tunici.
	"Svila ovde!" graknu Oreb i odlete da kru`i iznad ta dva begunca.
	Njorka ih susti`e u trenutku kad su kretali niz strmu zavojitu stazicu; Svila je hramao, ali je ipak brzo odmicao. Pomagao se {tapom, a pomagala mu je i `ena u crvenom. Njorka je do~epa za kosu. "Izvini Patera, al ja ovo moram." Svilina ruka polete ka opasa~u, ali je Njorka bio br`i - jedan dobar udarac u prsa, i Svila polete naglava~ke u manju jamu.
	"Oslu{ni!" pozva slepi bog, pokraj Njorke; Njorka oslu{nu, i za~u sve ja~i fijuk slede}e bombe, trenutak pre nego {to je grunula u tlo.
	
	Svila je gledao dole, na telo umiru}eg augura, sa puno radosti, ali i `alosti. Ipak, to je - bio - on. Kvecal i neki drugi, manji augur kle~e pored tela, a uz njih stoje neka `ena, odevena u augursku mantiju, i neki ~ovek star maltene kao Kvecal.
	Brojanice se nji{u, prave}i znake sabiranja, sve iznova i iznova: "Prenosim ti, Patera Svilo, sine moj, opro{taj svih bogova."
	"Seti se sada re~i Pesovih..."
	Dobro je to; a kad bude zavr{eno, on mo`e da krene. Kuda? Nije bitno. Kud god po`eli. Slobodan je, najzad; nedostaja}e mu ona stara, dobra }elija, ali sloboda je ipak najbolja. Di`e pogled kroz plafon, stamen brodski kamen, i vide samo zemlju, ali znaju}i da je iznad nje ceo svit, i otvoreno nebo.
	"Molim te da oprosti{ nama, `ivima", govorio je manji augur, iscrtavaju}i po ko zna koji put znak sabiranja, koji, kad pomisli{, nikako nije mogao biti Pesov znak. Pa, pravi znak sabiranja je krst; dobro ga je zapamtio onog dana kad im je Mejtera, crtaju}i po tabli, obja{njavala taj deo ra~unanja. Pesov znak nije krst, nego krst sa {upljinama izdubljenim u sva ~etiri kosa kraka.
	On pose`e rukom ka takvom privesku oko vrata, ali toga vi{e nema.
	Stariji augur: "Ja ovde govorim u ime Pesa Velikoga, i Ehidne Bo`anske, i Scile Pr`e}e."
	Mla|i augur: "I u ime Molpe ^udesne, i Tartarosa Mra~noga, i Hieraksa Najvi{ega, i Telksiepeje Promi{ljene, i Feje @estoke, i Sfikse Jake."
	Stariji augur: "Tako|e u ime manjih bogova."
	Posle brodskog kamena, zemlja, pro|e{ kroz zemlju i evo te u vazduhu ~istijem i bistrijem nego {to ga ikad ranije znade. Eno Zumbule, sa Njorkom; u brdu sru{enog kamenja, negde u toj kosini, pomi~e se jedan kamen i klizi otkrivaju}i ~eli~nu {aku koja po~inje da pipa oko sebe. Ponet slavom, on se baca ka visinama.
	Trivigauntski vazdu{ni brod je sme|a bubica, beskona~no daleka, a Zlatna staza je tako blizu, da on zna: mo`e to biti njegovo krajnje odredi{te.
	Sle}e lako na nju, i nalazi stazicu od aluminijumske folije, kroz svitki} ne ve}i od jajeta. Gde su one `ivotinje koje mu~u? I dusi mrtvih? A-ha! Eno njih. Dva mu{karca i dve `ene. On `mirka, zuri, opet `mirka.
	"O, Svilo, sine moj! Sine!" Ona je u njegovom zagrljaju, a on u njenom, rastapaju se suzama radosti. "Majko!" "Svilo, sine moj!"
	Svit je ogavna prljav{tina, smrad, uzaludnost i izdaja; ovo, ovde, ovo je sve - radost i ljubav, sloboda i ~istota.
	"Mora{ nazad, Svilo. On nas {alje da ti to ka`emo."
	"Mora{, de~ko moj." Glas mu{karca, glas u pore|enju s kojim je Lemurov glas bio samo jedna vrsta parodije. On di`e pogled i vide ono sme|e, od drveta izvajano lice iz maj~inog ormana.
	"Mi smo tvoji roditelji." On je bio visok, plavook. "Tvoji o~evi i tvoje majke."
	Ona druga `ena nije govorila, ali su njene o~i govorile da je istina.
	"Ti si bila moja majka", re~e on. "Razumem."
	Onda spusti pogled na svoju sopstvenu majku, divnu. "Ti }e{ uvek biti moja majka. Uvek!"
	"^eka}emo, Svilo, sine moj. Svi mi. Pamti to."
	Ne{to kao lepeza ma{e ispred njegovog lica, hladi ga.
	On otvori o~i. Kvecal sedi pored njega. Jedna Kvecalova {aka, duga~ka, beskrvna, ma{e ta~no i bez napora kao klatno. "Prijatno ti popodne `elim, Patera Kalde. Naime, pretpostavljam da je ve} popodne."
	On le`i na tlu, uko~eno zuri u tavanicu od brodskog kamena. Bol ga probada kroz vrat; drugi je bol u glavi, tre}i i ~etvrti u rukama, peti i {esti u nogama, sedmi u donjem delu trupa, a svaki razli~it, svaki poseban.
	"Mirno le`i. Rado bih ti ponudio vode, kad bih je imao. Kako se ose}a{?"
	"Vratio sam se u moj prljavi kavez." Prekasno se seti da je trebalo re}i i ono Va{a svesnosti. "Ranije nisam znao da je kavez."
	Kvecal {akom pritisnu njegovo rame nadole. "Nemoj se jo{ dizati u sede}i polo`aj, Patera Kalde. Postavi}u ti jedno pitanje, ali ti ne sme{ poku{ati da odgovor na|e{ tako {to bi poku{ao to i da uradi{. Dakle, bi}e pitanje samo za raspravu. Saglasan?"
	"Da, Va{a svesnosti." Klimnuo je glavom, iako mu je za to bio potreban ogroman napor.
	"Evo mog pitanja. O kome }emo isklju~ivo razgovarati. Ako bih ti ja pomagao, da li bi ti mogao hodati?"
	"Mislim da bih, Va{a svesnosti."
	"Glas ti je vrlo slab. Pregledao sam te i nisam na{ao nijednu slomljenu kost. Ovde nisi sam, ima nas jo{ ~etvoro, ali..."
	"Pali smo, zar ne? Bili smo u lebdelici Garde i tumbali smo se iznad grada. Da li sam to sanjao?"
	Kvecal odmahnu glavom.
	"Ti i ja i Zumbula. I Pukovnik Usik, i Oreb. I..."
	"Da, Patera Kalde?"
	"Jedan borac - dvojica - i jedan stari majstor ma~evaja, sa kojim me je neko upoznao. Ne se}am se kako se zvao, ali sigurno sam sanjao da je pored svih ostalih bio prisutan ~ak i on. Odve} je fantasti~no."
	"On je ovde, u tunelu, Patera Kalde, ali malo dalje od nas. Imali smo neke neprijatnosti sa robija{ima koje si ti oslobodio."
	"Zumbula?" Svila se po~e boriti da ustane.
	Kvecal ga zadr`a na tlu, pritiskaju}i obema rukama njegova ramena. "Lezi mirno, ina~e ti ne}u re}i ni{ta."
	"Zumbula? Za... za ime svih bogova! Potrebno je da znam!"
	"Ja ih ne volim, Patera Kalde. Ne voli{ ih ni ti. Pa, kad je tako, za{to bismo nas dvojica i{ta govorili 'za ime' njihovo? Ne znam. Rado bih znao. Ona mo`e biti mrtva. Nije mi poznato."
	"Reci mi, molim te, {ta se dogodilo."
	Kvecalova glava, na kojoj nije bilo nijedne dlake, polako odmahnu levo i desno. "Bilo bi bolje, Patera Kalde, da ti to ka`e{ meni. Bio si vrlo blizu smrti. Potrebno mi je da znam {ta si zaboravio."
	"Ima vode u ovim tunelima. Bio sam ja u njima i ranije, Va{a svesnosti. Na pojedinim mestima ima mnogo vode."
	"Ovo nije jedno od tih mesta. Ako si se dovoljno oporavio da shvati{ koliko ti je lo{e i da odr`i{ obe}anje, oti}i }u da donesem vode. Pamti{ li kako si, sa mnom, blagoslovio mase naroda? Pri~aj mi o tome."
	"Poku{avali smo da donesemo mir - mir za Viron. Krv ga je kupio, Mo{us, naime, ali Mo{us je bio samo Krvovo oru|e."
	"On je kupio grad, Patera Kalde?"
	Svila zinu, pa opet zatvori usta.
	"[ta je bilo, Patera Kalde?"
	"Da, Va{a svesnosti, kupio je grad. On, i drugi, njemu sli~ni. Ne pomislih na to, dok ti ne upita. Bio sam malo pome{ao stvari."
	"Koje stvari, Patera Kalde?"
	"Mir i spasavanje mog mantejona. Izvana{ je zatra`io od mene da spasem mantejon, a onda je izbila pobuna, pa sam ja mislio da }u spasti mantejon jedino ako donesem mir, jer narod me je proglasio za Kaldea, pa bih svojim ukazom spasao mantejon." Slede}ih sekund-dva, Svila je le`ao i }utao, o~iju napola sklopljenih. "Krv - i ljudi kao {to je Krv - ukrado{e ~itav ovaj grad, svaki deli} grada, sve osim Udru`enja sve{tenika. Udru`enje je odolelo samo zato {to si ti na njegovom ~elu, prolokutore. Kad tebe ne bude..."
	"Kad umrem, Patera Kalde?"
	"Ako bi ti umro, Va{a svesnosti, u njihove ruke palo bi ba{ sve. Mo{us je, zapravo, potpisao papire. U zemlji{nim knjigama stoji da je Mo{us gazda, onaj Mo{us ~ije smo telo spalili na oltaru, Va{a svesnosti. Se}am se da sam razmi{ljao kako bi jezivo bilo kad bi Mo{us bio stvarno gazda, i da sam stiskao zube - poku{avao sam da 'nabijem' hrabrost koju nikad nisam imao. Govorio sam sebi, mnogo puta iz po~etka, da ne mogu dozvoliti da se to desi."
	"Ti si jedini ~ovek u celom Vironu koji sumnja u tvoju hrabrost, Patera Kalde."
	Svila ga gotovo nije ni ~uo. "Pogre{no sam to shvatao. Skroz pogre{no. Mo{us nijednog trenutka nije bio stvarno opasan. Ima u Orili na desetine Mo{usa, a Mo{us je i voleo ptice. Jesam li ti to rekao, Va{a svesnosti?"
	"Nisi, Patera Kalde. Reci mi sad, ako `eli{."
	"Voleo ih je. Gljiva mi je rekla da on voli ptice, a njoj je doneo i knjigu o onim ma~kama koje je rodila za Krva. Kad je video Oreba, rekao je da sam ga nabavio radi prijateljstva, {to nije ta~no, i hitnuo no` na njega. Proma{io je Oreba, a ja mislim da je proma{io namerno. Krv je, svojim novcem i svojim grabe`om za jo{ vi{e novca, naneo Vironu ve}u {tetu nego svi Mo{usi zajedno. Sve moje delovanje svodi se na poku{aje da otmem deli}e Virona iz Krvovih {aka. Poku{avao sam, kao {to rekoh, da spasem moj mantejon; ali ne mo`e{ spasti samo jedan mantejon. Ne mogu ja da spasem od te vlasti samo na{u gradsku ~etvrt i ni{ta drugo. To sada vidim. A ipak, dopada mi se Krv, ili bih bar voleo da mi se dopada."
	"Razumem, Patera Kalde."
	"Komadi}e: mantejon, Zumbulu, Orhideju, i Njorku, zato {to Njorka toliko zna~i Mejteri Nani. Njorka..."
	"Da, Patera Kalde?"
	"Njorka me je gurnuo, Va{a svesnosti. Bili smo skupa u lebdelici, Zumbula i ja. Va{a svesnost, ka`em 'Va{a' iako ka`em 'ti', tebi, prolokutore. I - drugi. Spu{tali smo se, a pukovnik Usik..."
	"Ti si ga postavio za Generalisima", podseti ga Kvecal blago.
	"Da. Jesam. U~inio sam to. On mi je dodao ono uho, pa sam govorio osu|enima, javljao im da su sad slobodni, onda smo tresnuli o tlo. Otvorili smo poklopac, Zumbula i ja smo se izvukli napolje..."
	"Zadovoljan sam, Patera Kalde. Sad mi obe}aj da ne}e{ poku{avati da ustane{, pa }u po}i da potra`im vodu."
	Svila ga zadr`a, uhvativ{i ga za jednu {aku u kojoj nije bilo ni krvi ni kostiju. "Ne mo`e{ mi re}i {ta se s njom dogodilo, Va{a svesnosti?"
	Jo{ jednom se Kvecalova glava zavrte levo i desno, kretnjom laganom, maltene hipnoti~kom.
	"Onda ju je Njorka zgrabio, ne znam {ta }e mu, a ja je moram preoteti od njega. [ta se desilo sa mnom, Va{a svesnosti?"
	"Ti si, Patera Kalde, bio `iv zatrpan. Kad se letelica sru{ila, neki od nas uspeli su da izi|u iz nje. Ja sam, kao {to vidi{, uspeo, a uspeli ste i ti, i tvoja mlada `ena, kao {to sam ka`e{. Uspeli su i u~itelj ma~evanja, i tvoj lekar. Za njih sam siguran. Robija{i su be`ali u rupu u zemlji, da bi se spasli od paljbe i eksplozija. Pamti{ li to?"
	Ovog puta Svila je bio sposoban da klimne glavom bez mnogo te{ko}a, iako mu je vrat bio i sada krut i bolan.
	"Niz rupu se moglo silaziti jednom stazicom du` zida, a na dnu je uzani prolaz koji vodi do ovog tunela u kome smo sad. Majstor ma~evanja i ja provukli smo se ovamo. Ve} slede}eg trenutka dogodila se nova eksplozija, i prolaz se zaru{io iza nas. Sre}a je na{a {to smo na vreme pro{li. Poznaje{ li ti, Patera Kalde, protonotara mog koadjutora?"
	"Sreo sam se s njim, Va{a svesnosti. Ne poznajem ga dobro."
	"On je ovde. Iznenadio sam se kad sam ga video, ali i on se iznenadio videv{i mene. S njim je jedna `ena zvana [enila, koja ka`e da te poznaje. Oni su u{li u tunel ju~e, u Limni. Poku{avali su da se domognu grada."
	"[enila, Va{a svesnosti? Visoka, crvenokosa?"
	"Upravo tako. Izuzetna `ena. Ubrzo posle eksplozije, robija{i su nas napali. U po~etku su, naime, bili prijateljski nastrojeni, ali su onda zatra`ili da im damo Pateru i `enu. Odbili smo, onda je Ksipias ubio ~etvoricu. Ksipias je majstor ma~evanja. Govorim li jasno?"
	"Savr{eno jasno, Va{a svesnosti."
	"Poku{ali smo da prokopamo sebi put napolje, pa smo na{li tebe. Mislili smo da si mrtav, pa smo ti Patera i ja preneli Pesov mir. Posle nekog vremena prestali smo da kopamo, jer smo shvatili da je to uzaludan napor. Dvanaest ljudi sa lopatama i kolicima mogli bi, mo`da, za dva dana probiti put do gore."
	"Razumem, Va{a svesnosti."
	"Do tada sam ve} bio premoren, mada sam kopao manje nego ta `ena. Svi ostali odo{e da tra`e neki drugi izlaz. Ona i Patera su pregladneli, ali znaju teseru za koju se nadaju da }e im otvoriti vrata Juzgada. Obe}ali su da }e se vratiti po tvoje i moje telo. Kad su oti{li, ja sam se molio za tebe."
	"Va{a svesnost nema poverenja u bogove."
	"Imam ja poverenja u njih." Kvecal klimnu glavom; bilo je to klimanje jedne sasvim }elave glave na duga~kom vratu. "Znam ta~no {ta oni jesu. Ali razmotri ovo. Ja verujem da oni postoje. Imam, dakle, veru. Pominjao si tvoj kvart grada. Koliko gra|ana tamo zaista veruje u bogove? Polovina?"
	"Manje od toga, bojim se, Va{a svesnosti."
	"A ti, Patera Kalde? Zaviri u svoje srce."
	Svila je }utao.
	"Da}u ti moje misli, Patera Kalde. Ovaj mladi ~ovek veruje i voli bogove ~ak iako je video Ehidnu li~no. Verujem i ja da oni postoje, ali nemam poverenja u njih. On bi `eleo da se ja pomolim za njega, a to i jeste moja slu`bena du`nost. ^esto sam to ~inio, uvek se nadaju}i da me bogovi ne}e ~uti. Ovog puta, postoji mogu}nost da jedna boginja vrati ovog mladi}a u `ivot, da bi dokazala da nije onako zla kao {to ja mislim."
	Slab, ali nepogre{ivo prepoznatljiv prasak igli~ara doplovi, kao odjek, tunelom.
	"To je sigurno onaj Patera, Patera Kalde. Imali smo mnogo sre}e sa naoru`anjem. Ksipias ima ma~. Imao je i onaj mali igli~ar za koji tvrdi da je bio tvoj. Ti si ga ostavio na krevetu, pa ga je Ksipias, u tvoje ime, poneo. Najzad ga je dao onoj `eni. Ali pod tvojim opasa~em na{li smo i veliki igli~ar. Patera ga je uzeo, {to je jo{ jedno iznena|enje za mene. Postoje iznena|uju}e dubine u na{em sve{tenstvu."
	Uprkos bolu i slabosti, Svila se osmehnu. "Mo`da, kod nekih sve{tenika, Va{a svesnosti."
	"Pro{le no}i, pre nego {to si me video u onoj uli~ici, Patera Kalde, susretoh tvog akolita, mladoga Pateru Guloa. On se ose}a izuzetno neprijatno."
	"@ao mi je {to to ~ujem, Va{a svesnosti."
	"Ne bi trebalo da ti bude `ao. Njegov ujak je major u Drugoj brigadi. Naime, jedan od mnogo njegovih ujaka. Da li si to znao?"
	"Nisam, Va{a svesnosti. Ne znam mnogo o tom Pateri."
	"Ni ja, mada je bio jedan od mojih prepisiva~a sve dok ga moj koadjutor nije poslao tebi. Sada Gulo komanduje odredom od nekoliko hiljada ljudi. To je velika odgovornost za nekoga tako mladog. Ka`e mi da mu iz sata u sat pristupaju novi dobrovoljci, zato {to znaju da je tvoj pomo}nik."
	Svila uspe da proguta knedlu. "Nadam se da ne}e uludo tra}iti njihove `ivote, Va{a svesnosti."
	"Nadam se i ja. Pitao sam ga da li je voditi vojsku te`ak posao. Odgovorio mi je da se o svakom koraku posavetuje sa onima koji }e li~no morati da se bore. Od njih dobije, ka`e on, razumne savete. O ratu je od ranije znao pone{to, jer je slu{ao pri~e svoga ujaka za stolom. A kad operacija po~ne, on se, ka`e, i sam bori, i to u prvom redu."
	"Va{a svesnost pomenu neku njegovu posti|enost."
	"Da, posti|en je", re~e Kvecal, stresav{i se celim telom i podigav{i samo za {irinu vlasi kose jedan ugao usana. "Zarobio je tog svog ujaka. U na{em sve{tenstu postoje neslu}ene dubine. Za staroga je to poni`enje. Gulo je posti|en {to je stari tako poni`en. Situacija nezgodna, na `alost, ali meni je bila i sme{na."
	"I meni je sme{na, Va{a svesnosti. Hvala na obave{tenju."
	Kvecal ustade. "Zabavi}emo se mi jo{ bolje, kad izi|emo. Mogu li sada po vodu?"
	"Naravno, Va{a svesnosti."
	"Ne}e{ poku{avati da ustane{ dok se ja ne vratim? Obe}aj mi to, Patera Kalde."
	Svila se di`e u sede}i polo`aj.
	"Molim te, Patera..."
	"Moram i}i s tobom, Va{a svesnosti. Moram na}i vodu, piti je i oprati se, da bih onda u~inio najbolje {to mogu za Viron i Zumbulu. Nema{ na raspolaganju ni{ta u ~emu bi nosio vodu. ^ak i da ste svih ~etvoro ovde, ne biste me mogli odneti tako daleko."
	"Bio si bez vazduha, Patera Kalde", re~e Kvecal, nagnuv{i se nad njega. "Mislili smo da si mrtav, ali, eto, naprosto smo pogre{no mislili. Nije trebalo da nagove{tavam nikakvo ~udesno vra}anje. Nijedan bog ne mo`e vratiti nekoga iz mrtvih, a i kad bi oni to mogli, ne bi hteli ne{to tako da u~ine da bi nas zadovoljili. Bio si, eto, jo{ `iv kad smo te iskopali. O`iveo si prirodnim putem..."
	Sopstvenim snagama, Svila ustade, ali nesigurno, klecavo. "Imao sam {tap, Va{a svesnosti. Dobio sam ga od majstora Ksipiasa. Tada mi nije bio potreban, ili ne mnogo potreban. Sad jeste."
	Kvecal mu ponudi `ezlo. "Po{tapaj se ovim."
	"Nikad, Va{a svesnosti. Savetnik Lemur me je nazvao... Ne, nikako."
	Tunel je, iza njih, bio maltene zatrpan zemljom; ali na toj zemlji videla se uga`ena stazica, koja dovede Svilu do jedne velike rupe provaljene u zidu tunela. "Jeste li me ovde na{li, Va{a svesnosti? Ba{ ovde?"
	"Da, Patera Kalde. Ali ako je tvoja mlada `ena tu, sad je sigurno ve} mrtva."
	"To mi je jasno." Svila provu~e glavu kroz otvor u zidu. "Ina~e, ube|en sam da je ona u jami, sa Njorkom; ali Majstoru Ksipiasu je taj {tap dragocen, meni je potreban, a svi su izgledi da je ostao vrlo blizu mesta gde ste me na{li." Po~e se provla~iti ramenima kroz rupu.
	"Budi obazriv, Patera Kalde."
	Zid tunela bio je od brodskog kamena, ne{to vi{e od lakat debeo. Iza rupe je bilo pro{irenje, pe}ina nastala iskopavanjem sru~ene mase zemlje. Tu je vladao najcrnji mrak. Svila poku{a da se uspravi, ali glavom nai|e na 'tavanicu' od neravnog materijala; zasu ga nevidljiva ki{a kamen~i}a i grudvica zemlje. "Ovo bi se moglo sru{iti svakog trenutka", re~e on prilici koja je stajala u tunelu i njihala se na nogama.
	"Moglo bi, Patera Kalde. Zamolio bih te da izi|e{."
	Tragaju}i u tami, njegovi prsti po~e{e nailaziti na ~vornovate izbo~ine za koje je pretpostavio da su korenje. On zavu~e ruke u d`epove i na|e zlatne kartice koje mu je Remora dao; uze jednu i po~e pomo}u nje strugati i kopati zemlju. Na jednom korenu bio je prsten. Svila otkopa jo{ zemlje, da bi mogao ~vr{}e uhvatiti tu {aku. Onda je silovito povu~e. Nastavi da kopa i povremeno vu~e.
	"^uju se neki novi zvuci u ovom tunelu, Patera Kalde. Bilo bi bolje da napusti{ to mesto."
	"Na{ao sam nekoga, Va{a svesnosti. Nekog drugog." Svila zastade, dvoume}i se da li mo`e da se pouzda u sopstvene procene. "Ne verujem da je to Zumbula. [aka je suvi{e velika."
	"Onda nije va`no ~ija je. Moramo i}i odavde."
	Svila jo{ jednom ~vrsto uhvati ruku, a onda povu~e svom snagom koja mu je preostala. Za nagradu dobi vodopad rastresite zemlje i zagrljaj mrtvaca. Ostade donjom polovinom tela zatrpan.
	Plja~kam grob, pomisli on, pljuckaju}i tvrde ~estice i bri{u}i o~i. Pelje{im grob nekog ~oveka, i to odozdo - ukrao sam mu ve} i telo.
	Trebalo je da to bude bar onoliko zabavno kao slu~aj sa Guloovim ujakom, majorom; ali nije bilo. Svila se uhvati rukama za zup~astu ivicu rupe i uspe nekako da se izvu~e iz obru{ene mase zemlje. ^im se opet na{ao u tunelu (najednom mu je bilo veoma drago {to ima oko sebe taj hladni vazduh koji, uzdi{u}i tiho, struji nekud, i ta vodenasta svetla), izvukao je le{ sasvim napolje. Kvecal nije bio na vidiku.
	"Oti{ao on da tra`i vodu", progun|a Svila. "Mo`da bi voda mogla vratiti u `ivot tebe, kao {to je ne{to vratilo mene." Ali mrtva~eve o~i bile su zapu{ene zemljom. ^iste}i to jadno lice, Svila dodade: "@ao mi je, doktore."
	Po~e jo{ jednom preturati po d`epovima. Uzalud: brojanice nisu bile tu. Ostavio ih je zajedno sa svojom izno{enom, prljavom mantijom u Erminovom hotelu. ^inilo se da je to bilo davno.
	Uvukao se opet kroz rupu, u mra~nu zemljanu jamu. U tom hotelu Zumbula je njega okupala, u njihovoj spava}oj sobi; prvo ga je svukla. Ribala ga je i su{ila, deo po deo. Trebalo je da bude, tada, posti|en (re~e on sebi); ali bio je suvi{e umoran da oseti i{ta osim nekog neodre|enog, slabog zadovoljstva {to je postao predmet pa`nje jedne tako lepe `ene. Sad je sav njen trud upropa{}en, a Ustavicina fina ode`da, do danas maltene nekori{}ena, sasvim unaka`ena.
	"Vratio si ti mene u `ivot, Izvana{u", mrmljao je Svila, nastavljaju}i kopanje. "Kamo sre}e da si me i o~istio od ovog blata." Ali Izvana{ je nesumnjivo bio, kao {to re~e doktor @dral, samo pucanje jednog kapilara. Ni{ta vi{e.
	Me|utim, {ta ako je doktor @dral, koji je sebe smatrao ili bar nazivao agentom Rani, trivigauntske vladarke, bio zapravo agent Izvana{a? Doktor @dral mu je omogu}io da nastavi sa poku{ajima spasavanja mantejona i posle onog pada i lomljenja zgloba iznad stopala; doktor @dral ga je i oslobodio iz zarobljeni{tva Ajuntamienta. Mogu}e je, ~ak je lako zamisliti da je @dral tom svojom skepti~no{}u samo hteo da proveri ~vrstinu njegove vere.
	Da li je polo`io?
	Odmeravaju}i to pitanje, kopao je ja~e nego ranije; mra~na zemlja, zlog mirisa, letela je oko njega. Ako je tad polo`io, nesumnjivo }e uskoro na novi ogled, posle ove sada{nje predaje sumnji.
	Karta nalete na ne{to tvrdo. U prvi mah Svila pomisli da je to nekakav kamen, ali bilo je suvi{e glatko; jo{ pola minuta rada bilo je dovoljno da se novi nalaz ogoli. Kuka, i to tanka. Uhvatio ju je da je izvu~e iz zemlje; istog trenutka bilo mu je jasno da je to dr{ka onog {tapa od trske, oja~anog srebrnim prstenovima, koji je Ksipias za njega doneo u Erminov hotel.
	Bez upozorenja, ble{tavo svetlo ispuni rupu i Svilinu jamu u zemlji. Svila okrete glavu od svetlosti, zakloniv{i o~i.
	"Vidim te, tamo unutra. Izlazi."
	Taj grubi, rapavi glas bio mu je na neki na~in poznat, ali tek kad prido{lica re~e: "Dr`i ruke tako da ih vidim", Svila prepoznade da je to narednik Pesak.
	
	Zaustaviv{i belog `drepca nasred Fiskalne ulice, Mejtera Nana osmotri nastupaju}e redove. Vojnici. Svaki pojedini vredi koliko trojica njenih najboljih; ali ima ih malo. Ohrabruju}e malo. S druge strane, stigle su soldatkinje iz Trivigauntea. Samo nekoliko stotina, zasad, ali hiljade drugih ve} pole}u.
	"Pucaj i povla~i se", doviknu ona, ali ne previ{e glasno; onda sasvim tiho re~e: "Ehidno Graciozna, daj da me ~uju samo na{i, a ne i ona vojska tamo." Onda, opet glasno: "Ne suvi{e brzo. Ali ni suvi{e sporo. Nije vreme da me zadivite. Nemojte izginuti sopstvenom krivicom."
	Prvi bojni red metalnih bi}a bio je ve}, pribli`no, u dometu pi{tolja sa debelom municijom. Ona okrete pastuva i po~e se kasom udaljavati od neprijatelja; iza sebe za~u prve plotune, fiiii - BUM! njihovih projektila i tupo gruvanje pi{tolja.
	Krik nekog ~oveka.
	Ja sam rekla mojima da slobodno jau~u iz sveg glasa, pomisli ona. Naglasila sam to, kad smo se pripremali.
	Me|utim, znala je da ranjenik ne glumi. Prite`e uzde i obrte konja da opet pogleda neprijatelja. Iza odreda vojnika, na ulicu je istr~avao, ili se kojekako vukao, Gavranov odred koji bi morao odse}i odstupnicu neprijatelju. Prerano, pomisli ona. Daleko prerano. ^ovek ne ceni saradnike kao {to su Bizon i onaj kapetan, saradnike koji poma`u u kuju planova, a onda i sprovedu u delo planirano - dok se ne dogodi ne{to ovako.
	Duga~ak kabel le`i na ulici, jednim krajem omotan i vezan oko oba stuba @itne berze. Ali jo{ nije zategnut; i ne treba da bude. Ona se odva`i da digne pogled ka visokim delovima pro~elja, a onda pogleda Vunu i njegove ljude sa zapregama konja, koji su stajali nepomi~ni pored `ivotinja, u senkama, pola ulice daleko, ~ekaju}i njen signal.
	Taj odred za 'vu~u' ima puno poverenje u nju. Tako|e imaju poverenje ovi mu{karci i `ene u dronjcima koji pucaju i odstupaju, kao {to ih je ona nau~ila. Pucaju i ginu, zato {to imaju poverenja u jednu slabu `enu - zato {to je nju Jelen, jo{ u detinjstvu, nau~io da ja{e.
	Zari pete u slabine konja. @drebac je ju~e gonjen dugo i te{ko, ali sada, ipak, polete napred, zapenu{ani talas snage. Azof Patere Svile je u njenoj ruci; ona palcem pritisnu demona.
	Vide}i da je to u`asno se~ivo rascepilo nebesa, Vunini goni~i potera{e `ivotinje. Kabel se zate`e, {u{tavo ~udovi{te od ~elika i ti{ine, najve}a zmija Ehidnina.
	Vojnici su, me|utim, ~uli jednu silovito viknutu komandu, stali, okrenuli se nalevo krug i po~eli da odstupaju, zato {to je njihov oficir video kabel i shvatio klopku. Sad }e napad, dakle, morati da po~ne zaozbiljno, ali njen glas (re~e ona sebi) ne mo`e pokrenuti ovaj narod u juri{ na neprijatelja. Ne mo`e njen glas nikome uliti nadahnu}e za tako ne{to. Li~ni primer - mo`e. Ona prite`e uzde. Srebrna truba njenog glasa odzvoni, ipak, od svih zidova.
	Pet lanaca daleko od nje, fuzioni generator, koji je bio srce jednog vojnika, pr{te pod se~ivom njenog azofa, i taj vojnik skon~a.
	Juri{! Kroz sopstvene, ra{trkane, redove. Seci! Jo{ jednog! I tre}i vojnik pada. Juri{!
	Pastuv se spota~e, jauknu kao ~ovek.
	Pet-{est vojnika juri, leti u napad, ka njoj. Pastuv pada, nema vi{e snage da stoji; {ta je ovo, cela ulica je poletela uvis i zabila se njoj u lice, i to svakom grudvom prljav{tine, svakom neravninom, odjednom. Ugrabi{e je ~eli~ne {ake, biolo{ki ljudi se rvu ludo i o~ajno sa hemima, jedna `ena triput ve}a od nje izmahuje pijukom, udara vojnika, vojnik uzvra}a tako {to je udara dr{kom pi{tolja, ona pada na le|a i ne ustaje.
	Mejtera Nana se otima, u zahvatu jednog vojnika, nema azofa ne! pod njenom je cipelom, vojnik je di`e, to je stisak mengela, ona svom silinom gazi azof, zrak odseca vojniku stopalo, zadimljeni crni fluid kulja iz patrljka, ljigavo klizav kao gusto ulje, oboje padaju njegov stisak popu{ta
	Ona mu se otr`e, grabi azof sa ulice, be`i, umalo da opet padne, oni je gone u`asavaju}e brzo, i ve} se pro~elje @itne berze mr{ti nad njom, ona se munjevito okre}e oko sebe i preseca vojnika ~ije dve uspravne, raspalmsale polovine, pr{te}i varnicama, padaju pred njene noge. "Be`i! Be`i! Spasavaj se!"
	Njeni ljudi ve} be`e, kao reka teku pored nje, iako joj se ~inilo da je njen malopre|a{nji uzvik bio samo bespomo}ni jecaj.
	"Primi du{u moju Hierakse." Azof se~e prvi stub koji pr{ti kao staklo, pa se~e drugi stub, i celo pro~elje berze visi u vazduhu, zloslutnni oblak potamnele cigle
	Vojnik ni{ani pravo u nju, puca jedan tren pre nego {to mu azof rascepi lobanju, Nana ose}a kako je metak prohujao kroz njenu mantiju, udi{e miris eksploziva i be`i dalje, sve u istom kovitlaju i koraku, se~e, se~e tre}i i poslednji stub, vru}e suze iz o~iju: "Pustite me bogovi, dvadeset godina je bilo!"
	Se~ivo bez te`ine i bez kraja se di`e, spu{ta, a sa njim se spu{ta cela prednja strana @itne berze, pada kao slika, prakti~no cela, gotovo u svemu ~uvaju}i svoje elegantne oblike, odronjeni kameni masivi poniru ka ulici nimalo br`e nego tone cigle i drvenih greda, njena desna ruka u kojoj jo{ ste`e azof po~inje da iscrtava znak sabiranja, ali Gavran je grabi s le|a i be`i, nose}i je u rukama.
	
	10. KALDE SVILA
	"Pusti me", navaljivala je Mejtera Mermer u fejdan ujutro. "Ne}e oni mene ubiti."
	Generalisimo Usik gledao ju je samo levim okom; desno mu je bilo prekriveno jastu~etom od hirur{ke gaze. Slegnuo je ramenima. Generalica Saba, zapovednica trivigauntskih snaga, napu}i debele, mlitave usne. "Izgubili smo mi ve} prokleto mnogo vremena oko te proklete rupetine tamo, a ne znamo ni da li u njoj..."
	"To gre{i{, k}eri moja", re~e joj Mejtera Mermer ~vrsto. "Gljiva to mo`e saznati, i saznala je. Na{eg Pateru Svilu dr`e u zarobljeni{tvu u toj ku}i, ba{ kao {to Ajuntamiento i tvrdi."
	"Duhovi!"
	"Samo Gljivin duh, zapravo. Nikad nisam videla nijednu posednutu osobu, dok Gljiva nije po~ela to da radi na{im u~enicama. Nalazim da je ta stvar veoma uznemiruju}a." Savijanjem ka`iprsta ona pozva Roga k sebi. "Napravio si mi belu zastavu? Divno! Ba{ fin, duga~ak {tap. Hvala ti!"
	Generalica Saba frknu.
	"Tebi se ne svi|a {to sam ja dovela de~ake i devoj~ice iz na{eg mantejona."
	"Ne bi trebalo da deca ratuju."
	"Naravno da ne bi." Mejtera Nana sve~anim klimanjem glave izrazi saglasnost. "Ali mnoga su deca ve} ratovala, a neka od njih su i poginula. Gotovo sva deca su, vidi{, odjurila da se pridru`e Generalici Nani. Posle Gljivinog odlaska, poku{avala sam da se setim ko bi mi mogao pomo}i, i jedino mojih u~enika sam se setila, nikog drugog. Rog i jo{ neki su, zapravo, ve} dovoljno odrasli, zreliji su od mnogih odraslih. Uostalom, ovako sam ih bar izvukla iz grada, gde su bile najgore borbe." Ona pogleda Usika, o~ekuju}i podr{ku, ali podr{ka s te strane ne do|e.
	"Bile, i jesu", re~e Saba. "Trupe koje smo dovukli ovamo, tamo su hitno potrebne."
	"Neke od tih trupa borile su se i protiv tvojih devojaka, a i protiv vojske; i trpele gubitke. Jesam li ti to rekla? Me|u mojom decom bilo je i mrtvih, i te{ko ranjenih. \umbiri je otkinuta {aka, reko{e mi. Sigurno je i tvoja `enska vojska imala gubitke."
	"Upravo zato..."
	"Ali sama si kazala da ovako gubimo vreme." Mejtera Mermer {mrknu; tokom godina, osposobila se za jedno uni{tavaju}e '{mrk'. "Sa ~ime se ja potpuno sla`em. Njima }e biti dovoljan minut da me ubiju, ako ho}e. U tom slu~aju, vi mo`ete pre}i u napad istog trenutka. Ali ako me ne ubiju, ja }u mo`da dobiti priliku da popri~am sa onim Savetnicima unutra. Oni bi mogli narediti onim vojnim i gardijskim jedinicama koje se jo{ bore protiv vas da..."
	"To je Druga", re~e Usik.
	"Da, mogli bi narediti Drugoj brigadi i na{oj vojsci." Mejtera mermer se nakloni ka Usiku, u znak poniznog zahvaljivanja za obave{tenje. "Hvala ti, sine moj. Savetnici bi mogli i iz Juzgada narediti njima da se predaju, ali niko ne zna da li se ijedan Savetnik nalazi tamo." Ne ~ekaju}i nikakav odgovor, ona uze belu zastavu od Roga.
	"Idem i ja s tobom, sibilo."
	"Ne ide{!"
	Ipak, pratio ju je maltene do same razvaljene kapije, prenebregav{i ptero-ratnicu koja mu je doviknula da ostane u zaklonu; onda je neveselo posmatrao kako Mejtera Mermer prekora~uje pojedine kamene ili gvozdene delove sru{ene kapije i okolnog zida, obu~ena ozbiljno, sibilski, ali u mantiju ipak zgodnu za takav poduhvat - naime, njoj kratku, uzetu iz ormana Mejtere Ru`e.
	Dva mrtva talusa dimila su se i dogorevala na kratko poko{enom travnatom putu izme|u kapije i vile. Nekoliko koraka dalje od prvog, a|utantkinja Generalice Sabe le`ala je mrtva, licem nadole, pored svoje sopstvene pregovara~ke bele zastave. Ne obrativ{i nimalo pa`nje ni na jednog od to troje mrtvih, Mejtera Mermer je po{la kra}im putem, preko bujno zelenog travnjaka, prema glavnom ulazu. [iroko je zaobi{la vodoskok, iz koga je vetar raznosio vodenu 'pra{inu'.
	Ovo je ku}a Krvavoga, podseti ona sebe; ova velelepna vila. Odavde je do{ao onaj mali ~ovek sa nauljenom kosom, koga su ona i Ehidna ponudile njoj. Neko vreme bilo joj je prakti~no nemogu}e da se seti onih trenutaka kad je bila Ehidna; sad joj se vratila slika lica tog malog ~oveka u agoniji. Lice sa svake strane obuzeto plamenom, a ona ga gura jo{ ni`e, ka oltaru, u `ari{te. Ho}e li joj Ehidna Bo`anska pomo}i sada, u znak zahvalnosti za tu prinetu `rtvu? Onakva Ehidna kakvu je ona sebi do~aravala tokom mnogih godina molitve mogla bi je, naprotiv, osuditi zbog prino{enja te `rtve.
	Ali jo{ nije grunuo pucanj.
	Nema nikakvog projektila. Nijedan zvuk se ne ~uje, samo, na mahove, hujanje vetra i praskanje ove bele krpe na motki u njenim rukama. Ose}a se tako mlada! I tako sna`na!
	Ako se na ovom mestu zaustavi i osvrne da vidi Roga, da li }e oni otvoriti vatru? Ubiti nju, probuditi decu? Ve}ina dece sada spava. Ili bi, bar, trebalo da spava, negde iza borbenih redova, pod dudovim drve}em na kome sada nema ni li{}a. Neumoljiva u`arenost proteklog leta, ona pustinjska vrelina koju je Mermerka toliko mrzela, nestade upravo sad, kad bi deci bila najpotrebnija; ba{ sad deca moraju da spavaju na tlu, u sve dubljoj hladno}i jedne jeseni koja je ve} vi{e od pola potro{ena. Drhte deca, zbijena u gomile, kao mali prasi}i, kao {tenad, u kojekakvim ku}ercima bez krova i prozora. Hm, a zidovi, puni rupa od paljbe, i crni od po`ara. Mada ve}ina de~urlije vi{e voli tako, nego da redovno u~i. Sama deca tako govore: vi{e vole da ubijaju ajunta{e i uzimaju sve sa njih, nego da sede u u~ionici i u~e.
	Jedno lice, prekriveno mrljama zelene boje, pojavilo se na prozoru odmah do velikih vrata. Samo lice, primeti Mejtera Mermer sa malim drhtajem olak{anja. Nikakav pi{tolj, niti baca~ raketa.
	"Do{la sam da vidim mog sina, mog sina", povika ona. "Mog sina Krvavoga. Recite mu da je do{la njegova majka."
	Plitki kameni stepenici vode do {iroke verande. Pre nego {to je kro~ila na poslednji stepenik, vrata su se otvorila, unatrag. Ona vide vojnike unutra, i biolo{ke ljude u srebrnastim oklopima. (Ona je to sebi ovako obja{njavala: biosi vole da se doteraju da li~e na heme, iz razloga {to su hemi hrabriji.) Iza svih stoji jo{ jedan biolo{ki, visok, crven u licu.
	"Dobro jutro, Krvavi", re~e ona. "Hvala ti {to donese one bele zecove onomad. Nek ti se Kipris osmehne."
	Krv se {iroko osmehnu. "Mal~ice si se izmenila, mama." Neki od oklopnika se nasmeja{e.
	"Jesam, je-sam. Kad budemo mogli da porazgovaramo nasamo, re}i }u ti sve o tome."
	"Mislili smo da si do{la da zastupa{ zelemba}e, da napravimo neku pogodbu."
	"I jesam." Mejtera Mermer osmotri predvorje: iako je o likovnoj umetnosti znala vrlo malo, naslu}ivala je da magleni pejza` ispred nje mo`e biti Murtagonovo delo. "O tome ho}u da razgovaram. Bojim se da smo ve} sru{ili dobar deo tvog zida, Krvavi, ali volela bih da bar tvoja divna ku}a bude o~uvana."
	Dvojica vojnika se razmako{e i Krv stupi pred nju. "To bih i ja, mama. A voleo bih da budemo po{te|eni i mi sami."
	"Je li to razlog {to niste pucali? Ubili ste onu jadnicu koju je Generalica Saba poslala; za{to, onda, niste i mene? Mo`da ne bi trebalo to da pitam."
	Krv pogleda desno od sebe. "To se desilo, zeznuo se neko. Mi nismo ubili tu ribu sa zastavom, i ja bih hteo da se ta stvar odmah sad razjasni. Ako ima ikakve nedoumice o tome, d`aba nam sve pri~e. Ja je nisam ubio, i nisam nikom rekao da je ubije. Je li to jasno? Ho}e{ li ti njima potvrditi da je to ta~no tako i nikako druk~ije, i u Pesa se zakleti?"
	Mejtera Mermer nagnu glavu na jednu stranu i malo je podi`e, {to je dovelo do utiska da je uzvila jednu obrvu. "Neko je pucao u nju sa prozora tvoje ku}e, Krvavi. Videla sam to."
	"U redu, videla si, i sad }e Trivigaunte naterati nekog da plati. Ne zameram im. Ali samo ka`em da ne treba da platimo ni ja, ni ovi de~aci. Mi to nismo uradili, ta~ka, nema dalje rasprave. Ho}u da se to ka`e, pre nego {to po~ne trgovina."
	Mejtera Mermer mu polo`i {aku na rame. "Razumem ja to, Krvavi. A zna{ li ko jeste kriv? Ho}e{ li ti uperiti prst na krivca, da mi to saznamo?"
	Krv je oklevao, a njegovo lice, i ina~e apoplekti~no, postade crvenije nego ikad. "Ako..." Njegov pogled polete ka jednom vojniku, maltene prebrzo da bi se to uop{te moglo primetiti. "Da, svakako da ho}u." Nekoliko oklopljenih biolo{kih ljudi po~e mrmljati re~i saglasnosti.
	"U tom slu~aju, na{a strana prihvata tvoj stav", re~e mu Mejtera Mermer. "Javi}u mojim komandantima, Generalisimu Usiku i Generalici Sabi, da ti ni{ta nisi imao s tim ubistvom i da si `eljan da svedo~i{ protiv krivca ili krivaca. A ko su oni?"
	Krv je }utke pre{ao preko ovog pitanja. "Dobro. Fino. Tvoji ne}e napadati dok ja razgovaram sa tobom?"
	"Naravno da ne}e." U sebi se Mejtera Mermer po~e moliti da je ovo, {to je upravo izgovorila, istinito.
	"Ti bi sigurno htela da sedne{. Znam da bih ja to hteo. U|i ovamo, pa da sredimo stvari."
	Uveo ju je u jedan salon oblo`en drvenim plo~ama i ~vrsto zatvorio vrata. "Moji momci postaju nervozni", objasni on, "pa onda i ja pored njih postajem nervozan."
	"Oni su moji unuci?" re~e ona, tonu}i u tapiserijom oblo`enu fotelju, suvi{e mekanu i duboku za nju. "Tvoji sinovi?"
	"Nemam ja toga. Nego, ti re~e da si moja majka. Valjda ti je to zna~ilo da dolazi{ da govori{ u njeno ime."
	"Jesam tvoja majka, Krvavi." Mejtera Mermer ga je prou~avala; nalazila je tragove one ranije sebe u njegovom te{kom, lukavom licu, ali i preveliki broj tragova njegovog oca. "Pretpostavljam da si me nekom prilikom video, posle onog dana kad si doznao ko sam, ili si nekog poslao da me pogleda i da ti onda opi{e kako izgledam, i da me sad ne prepoznaje{. Razumem to. Svejedno, ja jesam tvoja majka."
	Refleksno je dograbio povoljnu priliku. "U tom slu~aju, ne `eli{ da budem ubijen. Ta~no?"
	"Ne `elim, ne `elim." Pustila je da joj motka sa belom zastavom ispadne iz ruke, na tepih. "Da sam ja bila voljna da te pustim da bude{ ubijen, sve bi se zavr{ilo mnogo lak{e. Zar ti to nije jasno? Treba da ti je jasno. Tebi, pre nego ikome drugome."
	Zastala je, razmislila. "Ostarila sam pre nego {to si doznao moj identitet, {tavi{e, izgledala sam i starija od svojih stvarnih godina. Kad si se ti rodio, meni je ve} bilo ~etrdeset godina. To je stra{no velika starost, za biolo{ku majku."
	"Moja majka je do{la nekoliko puta dok sam bio mali. Pamtim ja nju."
	"Svaka tri meseca, Krvavi. Po jednom u svakom godi{njem dobu, ali i to samo ako sam mogla tako ~esto da se izvu~em od drugih i krenem sasvim sama. Od nas se o~ekivalo da idemo uvek po dve, zajedno, pa sam i ja naj~e{}e morala tako."
	"Ona je mrtva? Moja majka?"
	"Tvoja usvojiteljka, misli{? Pomajka? Ne znam. Kad je tebi bilo devet godina, ona se nekud izgubila, i ja od tad ne znam gde je."
	"Mislim - t... Ru`a. Mislim na Mejteru Ru`u, koja je moja prava majka."
	"To sam ja." Mejtera Mermer se kucnu po prstima: tiho metalno kuckanje.
	"Ona loma~a bila je njena pogrebna. Tako je saop{tila ona druga sibila."
	"Jesmo mi spalili neke delove nje", priznade Mejtera Mermer. "Ali glavnina delova u tom kov~egu bila je poskidana sa mene. Naime, sa Mermere, je li, mada sam ja zadr`ala to ime, Mermera. Tako je lak{e, naro~ito sa decom. Pa, dobro, o~uvan je i veliki deo moje li~nosti."
	Krv ustade i ode do jednog prozora. Iznad jednog polusru{enog dela zida oko imanja virila je kupola gardijske letelice, tupe zelene boje. "Nema{ ni{ta protiv da otvorim prozor?"
	"Samo napred. Vi{e volim da je otvoren."
	"Ho}u da ~ujem ako neko po~ne da puca i da to zaustavim."
	Klimnula je glavom. "Upravo je to bila i moja misao, Krvavi. Neka od te dece imaju pi{tolje sa debelom municijom, a gotovo svi ostali imaju igli~are. Mo`da je trebalo da im sve to oduzmem, ali sam se pla{ila da }e nam zatrebati kad se budemo vra}ali, pe{ke, u grad." Uzdahnula je, umornim hi{{{ kao da krpa prelazi preko kamenih plo~a terase. "Oni najgori bi u svakom slu~aju sakrili svoje oru`je. Dodala bih da niko od te de~urlije nije stvarno opak."
	"Pamtim kad je izgubila celu jednu ruku", re~e joj Krv. "Normalno me je tap{ala po glavi i govorila, kao, ala smo porasli, ala smo sad veliki. Kad, jednog dana, na njoj ruka kao tvoja..."
	"E, to je bila ba{ ova ruka." Mejtera Mermer je pokaza.
	"I pitam ja nju {ta je bilo. Tad jo{ nisam znao da mi je majka. Mislio sam da je naprosto jedna sibila koja ponekad do|e. Moja majka je spremala ~aj i kola~i}e."
	"Ili sendvi~e", re~e Mejtera Mermer, dopunjuju}i njegovu pri~u. "[tavi{e, vrlo dobre sendvi~e, mada sam ja uvek pazila da pojedem najvi{e jednu ~etvrtinu jednog. Ujesen slanina, zimi sir, uprole}e ukiseljene sardine na prepr`enom hlebu, leti gru{evina i vodena trava. Pamti{ li, Krvavi? Uvek smo tebi davale po jedan."
	"Ponekad ni{ta drugo nisam ni dobijao", re~e Krv gorko.
	"Znam. Zato nikad nisam jela vi{e od ~etvrtine."
	"Je l' to stvarno ona ista ruka?" re~e Krv, posmatraju}i ruku radoznalo.
	"Jeste, jeste. Da zna{ da je te{ko sam sebi promeniti ruku, Krvavi. Jer upravo taj posao radi{ samo jednom rukom. A meni je bilo naro~ito te{ko, jer sam ve} bila nakrcana svakojakim novim delovima. Naime, ugradila sam sebi ponovo mnoge od delova koji su prvobitno i uzeti iz mene. Oni bolje rade, zato sam ih i `elela; me|utim, u tim trenucima jo{ nisam uspevala sve da ih sinhronizujem, pa je zamena ruke i{la jo{ te`e nego {to bi ina~e. U svakom slu~aju, bilo bi rasipni{tvo da sam ih spalila, jer bili su u boljem stanju nego delovi sa kojima sam dotad i{la."
	"Neka je i tako, ne}u ti govoriti 'majko'."
	Mejtera Mermer se osmehnu, podigav{i glavu i nagnuv{i je na desnu stranu: njen jedini na~in osmehivanja. "Ve} si me nazvao tako, Krvavi. Napolju, malo~as. Rekao si 'mama'. Zazvu~alo je predivno."
	On ne odvrati ni{ta, a ona dodade: "Re~e da }e{ otvoriti taj prozor, {ta sad ~eka{, otvori."
	Klimnuo je glavom i potegao u`e pokraj prozora: ~etvrtasto prozorsko okno di`e se uvis po svojim {inama. "A je l' zna{ da sam zato kupio va{ mantejon? Po{to vi{e nisam bio samo klinac koga niko ne}e, nego sad tip sa lovom i vezama, a onda ~uo da moja majka umire. A ja s njom ni re~ progovorio poslednjih, koliko, petnaest, dvadeset godina. Pitao sam Mo{usa, a on je rekao da ako stvarno ho}u da se osvetim, to mi je poslednja prilika. Video sam da je u pravu, pa smo oti{li, zajedno."
	"Da se osveti{, Krvavi?" Mejtera Mermer podi`e jednu obrvu.
	"Ma, dobro, nije bitno. Uglavnom, sedim ja sa njom, vidi{, i njoj ne{to zatreba, a ja po{aljem Mo{ija po to, i ka`em joj ne{to i dodam ono 'mama', a ona meni ka`e, tvoja majka je, ka`e, jo{ `iva, a ja sam, Krve, poku{avala da ti budem majka, ali zaklela sam se da ne}u re}i."
	Do tog trenutka gledao je kroz prozor; sad okrete glavu, pogleda Mejteru Mermer u o~i i re~e: "A i nije kazala, nikome, al' sam ja doznao."
	"Pa si kupio mantejon da bi me mu~io, Krvavi?"
	"A-ha. Bili ste u docnji sa pla}anjem poreskih obaveza. Ja sam veoma blizak ovom Ajuntamientu. To vi valjda znate, ina~e ne biste dojurili ovamo pucaju}i."
	"Ovde su ti, u ku}i, Savetnici. Stanuju kod tebe. Loris, Tarsier i Poto. To je jedan od razloga mog dana{njeg dolaska."
	Krv odmahnu glavom. "Tarsier vi{e nije. Ko vam je to javio?"
	"Kao i tvoja pomajka, i ja sam zakleta da ne ka`em."
	"Neko od mojih ljudi? Neko iz ove ku}e?"
	"Moje su usne zape~a}ene, Krvavi."
	"Vrati}emo se mi na to, kasnije, mo`e biti. Da-da, odseli su oni ovde kod mene. I ne prvi put. Kad sam doznao za tebe - ako jesi ta koja ka`e{ da jesi - popri~ao sam sa Lorisom, onako prijateljski, i on mi je dao da mantejon bude moj za iznos jednak tom nepla}enom porezu. Zna{ kolko je bilo? Hiljadu dvesta i sitni{. Nameravao sam da vas ostavim u neizvesnosti, kao, sru{i}u, sru{i}u vam sve, a mo`da i ne}u. Onda je taj Svila upao ovamo. Veliki Kalde Svila li~no! To sad niko ne bi poverovao, ali tako je bilo. Banuo je u moju ku}u kao provalnik. Pa, Feje mi, i bio je provalnik."
	Mejtera Mermer {mrknu. Bilo je to onaj njen naro~iti {mrk, u isti mah razoran i zbunjuju}i; {mrk osobe koja ru{i gradove i vlade; Krvovo lice se trznu od nelagodnosti, a njoj se to toliko dopade, da {mrknu jo{ jednom. "Isto to si i ti, Krvavi."
	"Nije da nije, la}ana istina." Krv proguta knedlu. "Al ni va{ Svila nije bolji, a? Ni za jedno pse}e pravo bolji. Dakle, vidim ja prilikicu da okrenem koju karticu, a i da se malo zabavim gledaju}i kako se vi spetljani crvi gr~ite u tom va{em ~voru. Kao {to rekoh, za hiljadu dvesta sam dobio va{ mantejon, to je bilo ~isto jedno malo hvala, od Savetnika Lorisa meni; ali Svili sam odlu~io da ka`em, hiljadu trista, i onda to da udvostru~im." Krv pre|e preko sobe, otvori ormari} u ~ije su drvene povr{ine bile umetnute intarzije, i nasu sebi d`in sa vodom u jednu zdepastu, ~etvrtastu ~a{u.
	"Me|utim, kad sam malo popri~ao sa Svilom, reko sam mu trinaest hiljada, jer on je stvarno verovao da te va{e ru{evine usred jednog sirotinjskog kvarta predstavljaju nekakvo neprocenjivo blago. Onda sam mu rekao da }u mu prodati mantejon nazad, za dvadeset {est hiljada."
	Krv se tiho nasmeja i opet sede. "Nisam ja, u stvari, lo{ doma}in, mama. Da sam pomislio da ti ovo `eli{ da pije{, sipao bih i tebi, iako si me upravo nazvala lopovom."
	"Samo sam imala u vidu ~injenice, Krvavi, nisam ni{ta uvredljivo govorila. Ovde, u ~etiri oka, mo`e{ mi re}i da sam prljavu{a ili drolja, ili bilo koju takvu odvratnu re~. Jer, jesam, ili sam bila, iako me nikad nije dodirnula ruka nijednog mu{karca osim tvog oca."
	"Ne}u ja to. Ja sam iznad takvih vre|anja."
	"Ali nisi iznad toga da prevari{ tog jadnog de~aka zato {to visoko ceni stvari koje su mu poverene na brigu i zato {to je bio dovoljno nerazuman da pomisli da ti ne bi lagao jednog augura."
	Krv se isceri. "Ja da sam iznad toga, mama, bio bih siroma ko on. Ili kao {to je on bio. Ne se}am se koliko sam mu vremena dao da pljune lovu. Mo`da dve-tri nedelje, il tako ne{to. Pa, kad je po~eo da puzi, reko sam, ako mi donese ne{to idu}e nedelje, otprilike tako, mo`da }u mu produ`iti rok malo. Onda, posle nekoliko dana, po{aljem Mo{ija da mu ka`e da moram imati celu svotu odmah. Ra~unao sam da }e opet do}i ovamo i preklinjati za odga|anje, shvata{? Izgledalo je da }e tu biti fina mala igra, od one vrste koju ja najvi{e volim."
	Mejtera Mermer saose}ajno klimnu glavom. "Razumem. Pa, valjda se svi mi ponekad upu{tamo u takve male, zle igre. Znam da ja jesam. Nego, tvoja je zavr{ena, Krvavi. Pobedio si. Ima{ ga ovde, on je zarobljenik u tvojoj ku}i. Onaj ko mi je rekao da su Savetnici ovde, rekao mi je i to. Ima{ i mene. I re~e da si hteo da se osveti{ svojoj pomajci, onoj koju smo na{li za tebe; i da si kupio mantejon samo da bi se osve}ivao meni, zato {to sam ti dala `ivot i trudila se da ti obezbedim dobro staranje."
	Zure}i u nju, Krv obliznu usne.
	"Obe te igre si dobio. Mo`da sve tri. Pa, kreni, Krvavi. Jedan metak je dovoljan da ubije mene, a pi{tolja sa debelom municijom sam videla u izobilju u tvom predsoblju. Posle toga, ove Trivigauntice mogu da te ubiju {to si ubio Sabinu pomo}nicu, ili mo`e Generalisimo Usik da te strelja {to si ubio mene. Kako vi{e voli{ da umre{: pravedno, ili nepravedno?"
	Po{to Krv nije odgovarao, ona dodade: "Mo`da bi mogao o ovome da se posavetuje{ sa tim tvojim prijateljem Mo{usom. Koliko ~ujem, on ti je savetnik. I, uzgred re~eno, gde je?"
	"Kad smo kupili one golubove, zadr`ao se blizu va{eg mantejona. Rekao je da ima {to-{ta da obavi. Ina~e, on ne izlazi ~esto u grad. Posle sam pretpostavio da su ga, mo`da, uhvatili va{i, kad je poku{ao da se vrati ku}i."
	Mejtera Mermer odmahnu glavom.
	Krv povu~e veliki gutljaj iz ~a{e. "Nemam nameru da te ubijem, mama, a nisam ubio ni onu `ensku. Na to si ve} pristala. Da mi zakucamo stvari. Kroz otprilike jedan sat, Garda bi mogla da sru{i ovu ku}u i poubija sve u njoj. To je meni bistro. Al oni to ne po~inju zato {to znaju da mi ovde, unutra, imamo Svilu. Ta~no?"
	Mejtera Mermer klimnu glavom. "Oslobodi ga i predaj ga meni, Krvavi, pa }emo mi oti}i i ostaviti vas na miru."
	"Nije to tako lako. On je ovde, dabome; u mojoj ku}i. Ali dr`e ga savetnici i vojnici njihovi, a ne ja."
	"Ako je tako, moram razgovarati s njima. Vodi me kod njih."
	"Dove{}u ja njih ovamo", re~e joj Krv, "a ina~e, svuda su se razmileli." Poluglasno dodade: "A ovo je ipak moja ku}a, i sad, tako mi Fejine gozbe!"
	
	Poto otvori vrata na vrhu podrumskih stepenica i pozva, savijanjem ka`iprsta, Peska. "Dovedi ga gore, naredni~e. Sakupi}emo ih sve u jednu prostoriju."
	Pesak mu je salutirao i istovremeno silovito sudario titanijumske pete. "Da, Savetni~e!" ]u{nu Svilu vrhom desnog stopala, i Svila ustade.
	Pade pri poku{aju da pre|e sa drugog na tre}i stepenik, i opet na sredini stepeni{ta. "Evo ti", re~e Pesak i vrati mu Ksipiasov {tap.
	"Hvala ti", promrmlja Svila. "Izvinjavam se. Noge su mi mal~ice popustile, na `alost."
	Poto, sav ozaren, re~e: "Poku{a}emo te vratiti tvojim prijateljima, Patera, ako pristanu da te uzmu." Dograbi Svilu za prsni deo Ustavicine upropa{}ene ode`de i izvu~e ga uz poslednji stepenik. "Voleo bi opet da legne{, a? Malo da odspava{? Mo`da ne{to za jelo? Pomogni nam, pa }e{ dobiti."
	Ispustio je Svilu tako iznenadno da ovaj tre}i put pade. "Je li ~inio neke nove poku{aje bekstva, naredni~e?"
	Svila nije ~uo Peskov odgovor; razmi{ljao je o mnogim stvarima. Izme|u ostalog, i o imenima.
	Njegovo i Peskovo ime su donekle sli~ni, oba sadr`e glas 's' i po dva samoglasnika, od ~ega je jedan 'a'. Ali nikakvog srodstva niti veze ne mo`e tu biti, jer je Pesak hemijski ~ovek, a on, biolo{ki. Pa ipak, jedna nit veze postoji u imenima. Nije nezamislivo (za Svilu je to bila izazovna, ali nedohvatljiva pomisao) da je Pesak njegov kognat, verzija njega samog u nekom svitku vi{eg reda. Mnoge stvari koje mu je Izvana{ prikazao kao da su nagove{tavale da ima mnogo takvih svitakova.
	Pesak ga s le|a gurnu uperenom cevi svog pi{tolja sa debelom municijom. Svila se zatetura i nalete na zid.
	Po{to hemi nikad nisu auguri, ne mo`e biti da je Pesku bilo namenjeno da bude augur. A da li je, onda, mogu}e da je njemu, Svili, bila sudbina, ona pisana, ali neostvarena, da postane gardista? Kad bi bio gardista, a ne propali augur, mnoge podudarnosti (i ovako primetne) koje spajaju njih dvojicu bile bi jo{ savr{enije, pa bi, time, i ovaj svitak ni`eg reda u kome obitavaju postao savr{eniji.
	Ali ne, njegova majka je `elela da on u|e u Juzgado, da tamo bude ~inovnik, kao Zumbulin otac, i da se mo`da jednog dana uzdigne do komisionara. Kako je ozareno govorila o politi~koj karijeri, tako re}i sve do dana kad je oti{ao u - sholu.
	"Ovamo", re~e mu Poto i gurnu ga kroz jedna vrata u veli~anstvenu salu u kojoj su dokoli~ili mnogi vojnici i oklopnici. "Je l to Kalde?" upita jedan oklopljeni ~ovek drugoga. Drugi klimnu glavom.
	On se, najzad, bavi politikom, kao {to je mama i `elela.
	Onog davnog dana, privukao je stolicu do njenog ormana i popeo se da osmotri poprsje kaldeovo, zavu~eno u visoku, mra~nu policu; a ona ga je zatekla kako napeto viri, pa je skinula poprsje, obrisala pra{inu s njega i postavila ga na sto~i} za obla~enje gde ga je Svila mogao bolje videti. Divio se tim {irokim, ravnim obrazima, uzanim o~ima, visokom, zaobljenom ~elu i velikim ustima koja su ~eznula da progovore. Sada se u njegovoj svesti opet uzdi`e slika tog kaldeovog, od drveta izdeljanog lika, ali uz neko dodatno ose}anje: kao da je tog ~oveka negde video, ju~e, prekju~e.
	Mlazevi sun~eve svetlosti i obrazi koji nisu glatko drvo nego imaju neke mrljice i mal~ice su izrova{eni. [ta ako je on stvarno video kaldea `ivog, nekad davno, mo`da u najranijem detinjstvu?
	"A sad me slu{aj." Poto stoji ispred njega; lice debelju{no, prijatno, pola glave ni`e od Svilinog.
	...negde napolju ga je video, da, kaldea. Jer, i bez nao~ara, koje je izgubio, uspeo je da primeti puder na njegovim obrazima i mrljice koje je kalde tim puderom poku{avao da prekrije. Ovo bi zna~ilo da je kaldea video pod 'pokroviteljstvom' Izvana{a, bar u nekom smislu te re~i.
	Krv i Mejtera Mermer sedeli su jedno do drugoga kad je Poto gurnuo Svilu u dvoranu; on se toliko iznenadio {to nju vidi tu da u prvi mah nije ni primetio prisustvo [enile, Ksipiasa i jednog veoma pogurenog augura. To troje su stajali pore|ani uza zid.
	Jedan ~ovek poodmaklih godina, ali jo{ i sad zgodnog izgleda, koji je stajao pokraj kamina, re~e: "Ja sam Savetnik Loris. Dr`im da si ti Svila?"
	"Patera Svila. Njegova svesnost, prolokutor, jo{ nije prihvatio moju ostavku. Mogu li sesti?"
	Ovo poslednje Loris je prenebregao. "Ti si taj pobunjeni~ki kalde."
	"Drugi su me kaldeom nazvali. Ni u kakvoj pobuni nisam u~estvovao." Poto ga dogura uza zid, tako da je Svila sad stajao pored [enile.
	Loris se osmehnu; pri tome, njegove plave o~i zasvetluca{e kao komadi}i leda; a zavodljivost njegove kr{evite mudrosti bila je tolika da je pri osmehu, makar i ovako podrugljivom, postajala maltene neodoljiva. "Ubio si mog ro|aka Lemura, zar ne, Kalde?"
	Svila odmahnu glavom.
	Mejtera Mermer re~e: "Ja ne poznajem ove ostale, izuzev [enile. Zar ne bi trebalo da se predstavim?"
	"Ja }u predstaviti goste", re~e Krv. "Ovo je moja ku}a." Svila se malo tr`e, uvidev{i, tog trena, da Krv sedi u istoj onoj fotelji gde je sedeo i pre nedelju dana, u istoj prostoriji.
	"Ovo je Savetnik Loris", po~e Krv, nepotrebno, "novi predsedavaju}i Ajuntamienta. Ovaj drugi Savetnik je Poto."
	"Kalde Svila i Savetnik Poto su stari poznanici", re~e Loris niskim, predu}im tonom, kao ma~or. "Je li tako, Kalde?"
	"Ovog vojnika ja ne poznajem", nastavi Krv i zastade da otpije iz ~a{e. "Verovatno nije ni va`no."
	"Narednik Pesak", re~e mu Svila. "On i Savetnik Poto saslu{avali su me u tardan. Bilo je vrlo bolno, a lako bi se moglo i ponoviti, pretpostavljam."
	Pesak zauze stav mirno i zausti da ne{to ka`e, ali ga Svila jednim pokretom zaustavi. "Ti si, naredni~e, samo vr{io svoju du`nost. Razumem ja to. Da bih bio pravedan prema tebi, doda}u i to da si pre tog saslu{anja postupao prema meni sasvim dobro."
	Poto re~e: "Ne}e{ nam ti biti potreban ovde, naredni~e. Zna{ {ta treba da radi{." Pesak pogleda Svilu, salutira i okrete se paradnom o{trinom nadesno; izi|e i zatvori vrata za sobom.
	"Ba{ zgodan mladi}", primeti Mejtera Mermer. "@ao mi je {to ~ujem da se r|avo poneo prema tebi, Patera."
	Krv pokaza, ~a{om, ka njoj. "Ova sveta sibila je Mejtera Ru`a..."
	[enila se nasmeja, nervoznim sitnim kikotom. Mejtera Mermer re~e: "Ja sam Mejtera Mermer, Krvavi. Pa, jesi li to zapamtio? Objasnih ti sve. [enila i ja smo se upoznale, a Patera me, naravno, dobro poznaje."
	"Poznaje je Patera Svila, ho}e ona re}i", razjasni im mali augur iz ugla, uspravljaju}i se. "Imam i ja pravo na tu titulu, koja je ~asna, a i na jo{ neke. ^uj, Kalde, mene je Scila Uzvi{ena postavila za novog prolokutora Virona, u istoj onoj teofaniji kad je tebe potvrdila kao kaldea Virona. Jesam li, kao {to se usu|ujem nadati se, prvi koji ti..."
	Svila uspe da se osmehne. "Zadovoljstvo je videti te opet, Patera."
	[enila brzo re~e: "Za{to nisi bio mrtav? Stajala sam tamo, na licu mesta. Niko od nas nije mogao ni zamisliti da..."
	Ksipias se oglasi bu~nim "He-he-he!" Zatim re~e: "Tvrd je on! Moj |ak, moja {kola! Istina!"
	Svila re~e: "Mejtera, zna{ li majstora Ksipiasa? On me u~i ma~evanju. Majstore Ksipiase, ova sveta sibila je Mejtera Mermer. Sada najstarija sibila u mom... u mantejonu u Ulici sunca."
	Mejtera Mermer tiho dodade: "Ja sam, tako|e, izaslanik na{eg Generalisima Usika, kao i Generalice Sabe od Trivigauntea, Patera. Do{la sam da na~inim pogodbu za tvoje osloba|anje."
	Glasom zgusnutim od podrugljive 'iskrenosti', Loris re~e: "Klju~ ove krize je sada, vidite, u na{im rukama, jer su ga bogovi velikodu{no tu bacili. Kako su nerazumni oni koji se rugaju sili besmrtnih bogova!"
	Jedan crni oblik ulete kroz otvoreni prozor i spusti se, uz ~ujan, tup udar, na Svilino rame. "Tica vrati!"
	"Orebe!" Svila okrete glavu da ga pogleda, iznena|en i sre}an u ve}oj meri nego {to je to u ovom trenutku bio voljan da poka`e.
	Prenebregav{i Oreba, Inkus je nastavio da govori; uperio je prst u Lorisa. "Scila Pr`e}a!... nije vama dala ni{ta!..."
	"Ako je tako, zna~i da smo svoj sada{nji, nadmo}an polo`aj stekli sopstvenom zaslugom." Loris se osmehnu. "Zahvaljujemo se, dakle, neumrlim bogovima za ume}e koje nam podari{e."
	Oreb nagnu glavu ka njemu i pogleda ga jednim okom, upitno. "Bog do-bar?"
	"Ona }e da sa`e`e sve vas, ako i{ta na`ao u~inite bilo kome od prisutnih augura, ili ovoj sibili. Mi smo sveti."
	"Rizikova}emo, ako bude potrebno, da se njen gnev usmeri ka nama. Star~e, prestani se ma{ati za ma~, jer ti vi{e nikakvog ma~a nema{. Ina~e, da li si pomi{ljao da nas savlada{?"
	Ksipias odmahnu glavom. "Misli{ da ne znam da su vojnici tamo?"
	"Ne bi nam ti ni{ta mogao, ~ak i da nema nijednog vojnika." Loris dohvati sa plo~e iznad kamina jedan mermerni bo~ni pritiska~ za knjige i ste`e ga; mermer se raspade u njegovoj ruci, uz reski prasak i pr{tanje sne`nobelih, o{trih komadi}a. Vrata se silovito, {irom otvori{e; na njima su bili Pesak i jo{ dva vojnika sa uperenim pi{toljima. Oreb zazvi`da.
	Poto im re~e: "U redu je. Zatvorite."
	"Kalde Svila je sna`an, mlad ~ovek, ali te{ko ranjen. Ti si mator, nenaoru`an, a nisi ni toliko jak kao {to misli{. Na{ novi Prvi govornik nije neka sila. Da li je potrebno da nastavim?"
	Svila re~e: "Znam kako ste se zatekli u tunelu, majstore Ksipiase - ti i Njegova svesnost. Pojurili ste u zaklon u isto vreme kad i Zumbula i ja..."
	Krv mu upade u re~. "Ima{ je? Gde je?"
	"Nemam je. Mogao bih re}i, ako `eli{: imao sam je. Desilo se to da smo se razdvojili." Okrenuv{i se opet Ksipiasu, Svila nastavi: "Kad ste me iskopali iz one rastresite zemlje, oti{li ste niz tunel da tra`ite vodu, zajedno sa [enilom i Paterom, a Njegovu svesnost ste ostavili sa mnom; naime, sa mojim telom, tako ste mislili. Je li tako bilo?"
	Ksipias klimnu glavom.
	"Sem {to nismo mislili da je telo", re~e [enila Svili. "Znali smo da si `iv. Njegova svesnost je rekao da postoji puls, mada nikom nije bilo jasno kako je mogu}e da si onako bio zatrpan, a ostao `iv."
	Loris u {aci zatrese preostali komad belog mermera; pri tome se za~uo jak zveket. "Ono {to meni nije jasno - izvinite {to prekidam va{u konferenciju - jeste to pominjanje Njegove svesnosti. Pretpostavljam da ne govorite o ovom na{em drugaru ovde, nego o pravom stare{ini Udru`enja sve{tenika? Zar je on bio u tunelu s tobom, Kalde?"
	"Bio je. Mo`da nije trebalo da ka`em."
	Poto sre}no re~e: "Matoro je to. Pokupi}e ga neka od na{ih patrola, ro|a~e."
	"Prevejan starkelja", re~e Loris natmureno. "Taj stvara probleme."
	Svila je, u mislima, poku{avao da spoji [enilinu izjavu o pulsu sa Kvecalovom izjavom da su svi mislili da je mrtav. Kvecal je lagao ili njega ili [enilu, ali za{to?
	"Lo{a stvar!" re~e Oreb svima.
	Svila re~e: "Patrola koju je vodio narednik Pesak - sli~na patroli koja je i prvi put uhapsila mene, pretpostavljam - sigurno je nai{la na majstora Ksipiasa, Pateru Inkusa i [enilu. Iznenadio sam se kad sam ih video ovde, ali mislim da sad razumem. Pesak je sigurno poslao drugog ~oveka natrag, sa njima, a sam je produ`io napred sve dok nije na{ao mene; a na{ao me je mo`da zato {to je ~uo moj glas - razgovarao sam sa Njegovom svesno{}u. Je li tako bilo?"
	"Gde ti je taj tunel, Patera?" re~e Mejtera Mermer. "Da li ti to govori{ o ovom tunelu, ispod ove ku}e?"
	Poto joj se isceri, pokazuju}i blistave zube.
	Krv ostavi ~a{u na sto~i}. "M-da, daaa. Nalazimo se, mama, ta~no iznad tog tunela, a on je povezan sa mnogo, mnogo drugih."
	Loris joj re~e: "To je prva stavka koju treba da prenese{ tvojim stare{inama, Mejtera. Oni misle da nas ovde imaju kao pacove u velikom kazanu. Ni{ta ne bi moglo biti dalje od istine. Mo`emo napustiti ovu ku}u, i njih, kad god po`elimo."
	Krv dodade: "Al ja ne}u. To je moja ku}a."
	Pritisnula je prst na obraz, postigav{i da izgleda zami{ljeno.
	"Lo{a rupa." Oreb po~e bri`no {iriti perje. [enila pro{aputa: "Tvoja ptica je, hm, tvoj ptican je bio dole sa nama. A na brodici ga je Njorka ~uvao."
	"Pa, ti si izgorela od sunca!" Svila, u mislima, prekore sebe zbog gluposti. "Gledam te neprestano, valjda bi se moglo re}i da blenem. Nadam se da ne zamera{. Nisam mogao da shvatim kako ti je lice dobilo takvu crvenu boju, blisku crveno-sme|oj boji jednog drvenog kipa koji je moja majka svojevremeno imala."
	"Ona na brodici nije bila obu~ena ni u {ta", ubaci Inkus. "Posle, u moju mantiju. Mejtera ih je naterala da joj daju ovu haljinu."
	Loris o{tro re~e: "Je li ovo u ma kakvoj vezi sa na{im poslom?"
	"Mo`da nije", priznade Svila. "Ali, eto, [enila me je podsetila na jedan mali doga|aj iz mog detinjstva, Savetni~e."
	Loris odmahnu rukom, pokazav{i da ga savr{eno ne zanima [enilina izgorelost od sunca. Onda nabaci ostatak mermera na sto~i} od ru`inog drveta koji se nalazio pokraj lakta Mejtere Mermer. "Mermer, a? Tako li se ti zove{, Mejtera? Kalde nas je upravo podsetio na to."
	"Tako se zovem."
	"Rekao bih da je ova sitnica bila upravo to. Pravi mermer, donet iz Svitka kratkog sunca, ba{ kao i ti." Na trenutak je Lorisovo lice izgubilo svaku privla~nost. "Ostavi}u to par~e na stolu, da ne zaboravi{."
	"Ne}u zaboraviti", obe}a Mejtera Mermer. "Bilo bi mudro da ima{ na umu da ste opkoljeni hiljadama dobro naoru`anih boraca, Savetni~e. Pretpostavljam da bi ve}ina ljudi u mojm polo`aju bila sklona da preuveli~a njihov broj, ali ja ne. Re}i }u ti istinu, da ti ne bi mogao posle re}i da si bio prevaren ili naveden na pogre{no tuma~enje. Ovde su dve ~ete trivigauntskih ptero-ratnica, zatim gotovo cela Tre}a brigada Kaldeove garde, kao i neki elementi ^etvrte. Pitala sam Generalisima Usika {ta zna~i to 'elementi', a on je rekao: ~etiri lebdelice i jedna ~eta sa te{kim naoru`anjem. Pored svega toga, tu je i oko pet hiljada boraca Mejtere Nane, a novi pristi`u iz grada svakog trenutka. ^uli su da je Patera Svila ovde, pa `ele da juri{aju na ku}u. Kad sam ja odlazila, Generalisimo Usik i Generalica Saba bili su zabrinuti da mo`da ne}e uspeti da ih obuzdaju, osim upotrebom Garde, {to bi dovelo do novih napetosti."
	"Bije sad?" upita Oreb.
	Mejtera Mermer se osmehnu, pa se okrete Svili. "To je ona ptica, je li, koju sam videla kako skaku}e po tvojoj kuhinji dok te je doktor @dral previjao, a? Kasnije, na mom staklu, i na tvom ramenu, isto ovako, u ba{ti. Znala sam da sam je ve} negde videla."
	"Ne, ptico mala - ili pticane", nastavi Mermera. "Niko se ne bije sada. Ili bar za sada ne. Ali Generalisimo Usik mi je rekao da ako jedini na~in da se suzbije spontani juri{ pobunjenika Mejtere Nane na ovu ku}u bude da se na njih puca, on ne}e narediti pucanje, skloni}e se u stranu i pusti}e ih da kidi{u. Ja sam, vidi{, deci rekla, u poverenju, da je tvoj gospodar ovde. Ali su deca, izgleda, to do{apnula jo{ mnogima pre polaska iz grada. Sve je to, stvarno, nastupilo mojom krivicom. Zaista mi je veoma `ao; i, vidi{, poku{avam da popravim stvar."
	Krv dodade: "Ali Mejtera ne}e da ka`e od koga je doznala. Osim ako se nisi u tom pogledu predomislila, mama?"
	"Naravno da nisam. Pa, dala sam re~."
	Loris, koji je do tad stajao naslonjen na kamin, pri|e Mejteri Mermer i stade ispred nje. "Ova mala konferencija je ve} prevr{ila svoju meru trajanja. Dozvoli mi da ti saop{tim {ta mi `elimo, Mejtera. Onda se mo`e{ vratiti svojima i ponoviti na{e zahteve Trivicama i toj rulji od pet hiljada, ako Nana toliko ima, a ja nisam dovoljno d`entlmen da u taj broj ne posumnjam. Na{ polo`aj ne podle`e daljem pregovaranju. To je ponuda 'uzmi-ili-ostavi'. Ako ne pristanete, mi ubijamo ove zarobljenike, uklju~iv{i i Svilu, a zatim slamamo ~itavu pobunu."
	"Nema{ ti ovla{}enje..."
	Potova pesnica pogodila je Inkusov obraz; zvuk je bio maltene jednako jak kao kr{enje mermera malo~as.
	"A-ha, zna~i do{lo je do toga." Mejtera Mermer zagladila je crnu tkaninu kojom su bile prekrivene njene metalne butine. "Uskoro }e biti no`evi i igli~ari, nesumnjivo."
	Svila re~e: "Upozoravam te, Savetni~e Poto, da to ne ponovi{."
	"Ili }e{ mi ti slomiti vrat?" Poto se osmehivao kao debeli de~ak koji razgleda pitu koju je ukrao. 'Prase skvi~i, mesar kolje, neka kolje, kad zna bolje'? Ve} smo mi odigrali neke igre nadja~avanja. Ako si ih zaboravio, mogu te ponovo nau~iti kakva su pravila."
	Inkus ispljunu krv. "Bogovi, pravednici, svaku nepravdu augurima nanetu osvete. Prokletstvo..."
	Poto opet podi`e ruku. Inkus za}uta.
	"Ne bije", predlo`i Oreb.
	"Mo`da osvete, mo`da i ne", progun|a Svila. "Ne znam, ali ako bih se morao izjasniti sa da ili ne, verovatno bih rekao da se bogovi uop{te ne bave ispravljanjem takvih nepravdi."
	Loris na ovo po~e pljeskati {akama, uz ironi~an osmeh; pola sekunde kasnije u tome mu se pridru`i i Poto.
	Svilin glas najednom ovlada celom sobom. "Ali se zakon bavi. Mejtera vam je rekla koliko trupa ima na raspolaganju Generalisimo Usik i obrazlo`ila - veoma po{teno i razumno, uveren sam - da ne `eli da vi smatrate, kad sve ovo bude okon~ano, da ste prevareni. Trebalo je pa`ljivije da je slu{ate."
	"Tako im ka`i!" re~e Ksipias.
	"Poku{avam im re}i." Svila klimnu glavom, i to (~inilo se) uglavnom sebi samome. "A bi}e okon~ano, uskoro. Bi}e su|enje, pa }ete vas dvojica, Savetnici Poto i Lorise, slu{ati kako Mejtera, i [enila, i majstor Ksipias, i Patera Inkus svedo~e {ta su ~uli i osetili; a to }e biti pred sudijom koji se vas dvojice ne}e vi{e pla{iti."
	Poto se zakikota i na trenutak pogleda Lorisa. "Zar su oni ovo izabrali da nas nasledi?"
	Na op{te iznena|enje, Krv re~e: "A-da! U prvo vreme nisam shvatao, sad po~injem."
	Mejtera Mermer re~e Potou: "Sva ljudska bi}a se ranije ili kasnije istro{e, pa moraju zamenjena biti, Savetni~e."
	"Ne ja!"
	"Mislim da bi i tebi zamena bila dobrodo{la. Koliko ve} godina provede u mukotrpnom radu, planiranju i brizi, za dobro na{eg nezahvalnog grada? Pedeset godina? [ezdeset?"
	"Du`e!" re~e Poto, brzo sev{i u fotelju pozla}enih ivica.
	Svila upita: "Savetni~e, pamti{ li ti - ne onaj autenti~ni Poto koji le`i, dole, u va{em podvodnom brodu, nego ba{ li~no ti, ovaj sa kojim sad razgovaram - pamti{ li svit Kratkog sunca? Savetnik Loris re~e da se tamo mogao mermer vaditi iz kamenoloma. Ne znam ni{ta o antikvitetima, ali ~uo sam da je pravi mermer tvar koja u na{em svitku ne mo`e nikako biti na|ena u prirodnom stanju."
	"Nisam ja toliko star."
	Loris prasnu: "Upravo sam po~eo da nabrajam na{e zahteve - rado bih zavr{io!"
	Mejtera Mermer ustade iz fotelje i stade uz Svilu. "Zavr{i, Savetni~e, svakako."
	"Kao {to rekoh, nema ni{ta da se pregovara. Sve je sadr`ano u pet uslova koje }u sad re}i. Nismo spremni da prihvatimo ni{ta manje." Loris izvadi iz jednog unutra{njeg d`epa kvadratni komad hartije i rasklopi ga uz tihi prasak.
	"Prvo, Svila mora saop{titi javno, bez ikakvog ustezanja, da nije i da nikada nije ni bio Kalde, da Viron nema kaldea, i da je Ajuntamiento jedino vladaju}e telo u ovom gradu."
	Bio bih presre}an da to proglasim, ovog trena, samo da bude mir, re~e mu Svila. Tek kad je dovr{io i poslednju re~, uvide da ni{ta od toga nije rekao glasno.
	"Drugo, ne}e biti nikakvih novih izbora za Savetnike. Upra`njena mesta osta}e upra`njena, a sada{nji ~lanovi Ajuntamienta osta}e na svojim funkcijama.
	Tre}e, Rani od Trivigauntea mora povu}i sve svoje trupe iz Virona i ostaviti nam taoce - ~ija }emo imena navesti - kao jemstvo da vi{e ne}e biti nikakvog me{anja u na{e unutra{nje poslove.
	^etvrto, Civilna garda mora predati one svoje oficire koji su po~inili izdajstvo, i to nama, Ajuntamientu, u cilju su|enja i ka`njavanja.
	I peto, svi buntovnici moraju predati svoje oru`je, koje }e vojska pokupiti."
	Kroz naduvene usne, Inkus progun|a: "Predla`em da se dugo i vredno moli{ oko ovoga, sine moj, i da prinosi{ `rtve. Tvoji saveti nisu ni{ta doprineli mudrosti bogova."
	"Njihova mudrost - ma~ku o rep", re~e mu Poto.
	"Kad Scila Prgava ~uje za ovo..."
	Mejtera Mermer prekide Inkusa. "A {ta nudi{ vladarici Rani i, kako ti ka`e{, buntovnicima i Gardi zauzvrat?"
	"Mir i op{tu amnestiju. Zarobljenici koje ovde vidi{, pa i Svila, bi}e pu{teni na slobodu, neozle|eni."
	"A-ha", re~e Mejtera Mermer, spustiv{i ruku Svili na rame. "Pa, veoma sam razo~arana. Upravo sam ja ube|ivala Generalicu Sabu i Generaslisima Usika da ste vi razumni ljudi. Slu{ali su me, zbog hrabrosti moje sestre, Generalice Nane. I zbog njenih pobeda, kojima se svi veoma ponosimo, ako, govore}i ovo, ne vre|am bogove koji su te pobede omogu}ili. Sad vidim da sam, zala`u}i se za vas, upropastila sav ugled koji je Nana, za nas sibile, izborila."
	Loris po~e: "Ako sad misli{ da je nerazumno..."
	"Mislim. Ka`e{ da Patera Svila nije stvarno Kalde. Onda kakva korist od njegove objave? [ta biste vi hteli da on ka`e narodu? Da jedan augur iz Sun~ane tvrdi da va{ Ajuntamiento mora ostati na vlasti? Pa, samo }ete ispasti sme{ni."
	Poto prasnu: "Onda, {to se ti nisi smejala?"
	"Kalde?" re~e Loris sa osmehom. "To su na{i zahtevi. Ka`e{ da te prolokutor jo{ nije oslobodio tvoje zakletve, a to bi zna~ilo da ti `eli{ da te on oslobodi. Jesi li pripravan da se, u isti mah, odrekne{ i kaldovanja koje nikad stvarno nisi ni imao?"
	"Da, to bih voleo vi{e nego i{ta." Svila se do tad veoma oslanjao na Ksipiasov {tap od trske sa srebrnim prstenovima; sad stade sasvim uspravno. "Ja nisam izabrao da se politi~ki aktiviram, Savetni~e. Politika je izabrala mene."
	"Dobar Svila", objasni Oreb.
	Loris usmeri pa`nju ka Mejteri Mermer. "^ula si to. Prene}e{ Usiku."
	"Na `alost", nastavi Svila, "va{i preostali uslovi su neprihvatljivi. Uzmite, na primer, drugi. Narod zahteva da se vladavina ponovo organizuje u skladu sa na{om Poveljom, koja je temelj zakonitosti; a zakon zahteva da se odr`e izbori, da bi upra`njena mesta u Ajuntamientu bila popunjena."
	"Treba te ubiti", re~e Poto. "Ubi}u te ja."
	"U tom slu~aju vi{e ne}e{ dr`ati Kaldea. Narod }e - ili }e 'buntovnici', kako ih ti naziva{ - izabrati novog, koji }e, nesumnjivo, biti mnogo bolji i uspe{niji nego {to sam to ja, jer gori valjda nikako ne mo`e biti."
	^ekao je da neko drugi ka`e ne{to. Ali po{to niko nije progovorio, kona~no dodade: "Nisam nikakav advokat, Savetnici - kamo sre}e da jesam. Da jesam, lako bih zamislio sebe u sudnici kako branim vas dvojicu, uspe{no, od gotovo svake optu`be koja bi se, do sada, mogla podi}i protiv vas. Suspendovali ste Povelju, ali, koliko znam, bilo je nekih nedoumica u vezi sa `eljama starog kaldea; u svakom slu~aju, to je bilo davno. Poku{ali ste da suzbijete narodni ustanak, ali to je bila va{a du`nost. Saslu{avali ste Mameltu i mene kada smo uhva}eni u kretanju kroz vojnu zonu, ali to bi se lako moglo opravdati."
	"On me je udario!" re~e Inkus. "Jednog augura!"
	Svila klimnu glavom. "To je pojedina~ni postupak, za koji mo`e odgovarati samo Savetnik Poto kao pojedinac, a ja malo~as rekoh ne{to o Ajuntamientu kao celini - naime, o onome {to je od te celine ostalo. Ali tvoja napomena, Patera, sasvim je istinita, a ujedno je pokazatelj kojim putem ide ceo ovaj Ajuntamiento. @eleo bih da ubedim Savetnika Lorisa, koji je sada predsednik tog na{eg organa vlasti, da se okane te staze, dok ne bude prekasno."
	Loris se upilji u njega zlobnim pogledom. "Zna~i, odbija{? Da ja pozovem vojnike i da mi ovo zavr{imo."
	Svila odmahnu glavom. "Slo`iti se ne mogu. Niti, naravno, mogu govoriti u ime vladarke grada Trivigauntea. Ali mogu, i govorim, u ime Virona; a za Viron su svi va{i zahtevi, osim prvog u kome tra`ite moju ostavku, neprihvatljivi."
	"Pa ipak", ubaci Mejtera Mermer, "Generalica Nana i Generalisimo Usik mogli bi ih prihvatiti bar delimi~no da bi spasli Pateru Svilu. Mogu li govoriti s njim nasamo?"
	"Nemoj me zasmejavati!"
	"Nije sme{no. Moram. Zar ne vidite da Generalisimo Usik, i Generalica Nana, i svi ostali, rade sve {to rade - isklju~ivo na osnovu ovla{}enja koja proisti~u iz prisustva Patere Svile? Kad ja njima javim da sam ga videla i kad im ka`em da ste ga priznali za Kaldea, oni }e nesumnjivo `eleti da znaju da li je on voljan da prihvati va{e uslove. Mora}e da doznaju {ta Kalde od njih tra`i, ali ne}e obratiti ni najmanju pa`nju na moju pri~u ako im ne budem mogla re}i da sam s njim razgovarala nasamo. Dajte da ja popri~am s njim, a ja }u se onda vratiti da govorim sa generalisimom Usikom i Generalicom Sabom. Tada }emo, uz dosta sre}e, dobiti pravi mir, umesto ovog prekida vatre."
	"Nismo mi njega priznali za Kaldea", re~e joj Loris hladno. "Pozivam te da povu~e{ te re~i."
	"Ali jeste! Sam si ga, nekoliko puta, u mom prisustvu, nazvao Kaldeom. ^ak si rekao da je on klju~ ove krize. Preti{ da }e{ ubiti njega zato {to on ne pristaje na va{ih dragocenih pet zahteva. Ako je on Kalde, to je samo surovo. Ako nije Kalde, to je idiotski."
	Podi`e {ake, i lice ugla~ano od vremena, ka Lorisu, kao da preklinje. "U`asno je slab. Posmatrala sam ga dok smo mi ostali razgovarali; da nije imao taj {tap, mislim da bi pao. Zar mu ne mo`ete dozvoliti bar da sedne? I re}i svima ostalima da se udalje? ^etvrt sata bi trebalo da bude dovoljno."
	Krv ustade, mal~ice 'krivudavo'. "Aj, sedi ovde, Patera. Na moje mesto. Dobra fotelja, bolja od one koju si imao pro{li put."
	"Hvala ti", re~e Svila. "Mnogo ti hvala. Mnogo ti dugujem, Krve." [enila, koja je stajala uza zid pored Svile, sada prihvati Svilu pod ruku; on zausti da joj ka`e da mu nikakva pomo} ne treba, ali pre nego {to sti`e i{ta da ka`e, spota~e se o tepih. Oreb to proprati neveselim, kratkim kre{tanjem.
	"Teraj sve ostale napolje", re~e Loris Potou.
	Ksipias zastade na izlazu, pokaza Svili obe {ake, onda jednu malo zaokrenu, pa ih razma~e.
	[enila ga poljubi u ~elo; doticaj njenih usana bio je svilen kao leptirovo krilo - i ve} je nestao, jer je Poto silovito povukao [enilu, izgurao je napolje i zatvorio vrata za sobom.
	Mejtera Mermer opet sede u fotelju gde je ranije bila, pored one u kojoj je do malo~as sedeo Krv, a sad Svila. "Dobro, eto nas", re~e ona.
	Svila klimnu glavom. "Jeste dobro. Izuzetno dobro si vodila stvari, Mejtera. Mnogo bolje nego ja. Ali pre nego {to... pre|emo na neophodne razgovore, `eleo bih postaviti jedno pitanje. Jedno, mo`da, glupo pitanje. Ili dva. Ho}e{ li imati toliko strpljenja?"
	"Svakako, Patera. Ka`i."
	Svilin ka`iprst po~e iscrtavati male krugove po njegovom obrazu. "Ne znam ni{ta o `enskoj ode}i. Ti o tome sigurno zna{ mnogo. Nadam se, bar, da zna{. Ti si navela Savetnika Lorisa da [enili da tu haljinu?"
	"Pa, bila je gola golcata ispod te sve{teni~ke mantije", objasni Mejtera Mermer. "Odbila sam da pregovaram ma o ~emu dok je ne obuku pristojno. Krvavi je pozvao jednu od sobarica, pa su ona i [enila oti{le, u pratnji jednoga vojnika, da na|u ne{to da obu~e. Brzo su se vratile."
	Zami{ljenog lica, Svila klimnu glavom.
	"Haljina joj je premala, ali sobarica tvrdi da je to najve}a haljina koju imaju u ku}i; dodala bih da je samo malo premala."
	"Vidim. Pitao sam se da li pripada jednoj `eni koju sam upoznao ovde."
	"Onoj o kojoj ste ti i Krvavi govorili malo~as, Patera?" Mejtera Mermer je zvu~ala kao da se ose}a nelagodno. "On te je pitao gde je ona, a ti si rekao da se 'dogodilo to' da ste razdvojeni."
	Svila opet klimnu glavom.
	"Ne `elim se me{ati u tvoje li~ne stvari."
	"Cenim to. Veruj mi, Mejtera, veoma to cenim." Oklevao je, gledaju}i kroz otvoreni prozor u vetrom zatalasani zeleni travnjak. "Kao {to rekoh, mislio sam da bi to mogla biti jedna od Zumbulinih haljina. Zapravo, pomalo sam se i nadao da jeste; ali ne mo`e biti. [enili je maltene po meri, a Zumbula je mnogo manja." Kru`i}i na obrazu, koje je bio prestao da iscrtava, ponovo krenu{e. "Kako zove{ tu tkaninu?"
	"To je {en... Pa, da! Sad shvatam na {ta misli{. U pravu si, Patera. Ta haljina je od materijala koji se zove {enil. Naravno da to podse}a na njeno ime."
	"Nije od svile?"
	Mejtera Mermer pucnu prstima. "Znam! Sigurno je rekla sobarici svoje ime, a malu je to navelo da pomisli ba{ na tu haljinu."
	"Na odlasku me je poljubila", re~e on. "Nisam ni~im to izazvao, ali ona je to u~inila. Sigurno si videla."
	"Dabome da sam videla, Patera."
	"Pretpostavljam da je htela signalisati da je na na{oj strani - da nas podr`ava. A majstor Ksipias je na~inio nekakav gest, verovatno ne{to u vezi sa ma~evala~kom ve{tinom. U svakom slu~aju, njen poljubac me je podsetio na svilu, iz nekog razloga. Ka`e{ da se ta tkanina zove {enil?"
	"[enil jeste jednim delom svila, Patera. Naime, najbolji {enil je me{avina svile i ne~eg drugog {to treba da bude dobra imitacija svile. Od toga mogu da se upredu ukrasni gajtani za rubove ode}e. Takvi gajtani u svom jezgru imaju `icu. Ali mo`e se od {enila napraviti i odevni predmet. [enil je malo ~upkast, kao da iz njega vire si}u{ne dlake. Ta re~, '{enil', nastala je izobli~enjem neke strane re~i koja je zna~ila dlakavu gusenicu. Uzgred, svila i jeste proizvod gusenica - naime, svilene bube koja, dok to radi, nije 'buba' nego je crv. Sigurna sam da ti sve to zna{."
	"Moram razgovarati s njom", re~e on. "Ne sad, nego kad budem nasamo s njom, ali {to je pre mogu}e."
	"Dobra mala!"
	"Da, Orebe. Zaista je dobra." Svila opet pogleda Mejteru Mermer. "Dok si razgovarala sa Lorisom, malo~as, `elela si da nas dvoje ne izi|emo iz ove sobe. Da li bi mi rekla za{to?"
	"Zar sam bila toliko providna?"
	"Ne, nisi bila uop{te providna; ali ja te dobro poznajem. Da si stvarno bila toliko zabrinuta za mene, ti bi zatra`ila da ovaj na{ razgovor bude u nekoj spava}oj sobi, gde bih ja mogao da legnem, a osim toga tra`ila bi da bude pozvan i doktor. Ne verujem da Krv sad, posle smrti doktora @drala, ima lekara u ku}i, ali je Loris mo`da mogao dovesti nekog ili poslati nekog da pod belom zastavom prekida vatre, kao {to je ova tvoja koju si bacila pored te fotelje, dovede jednog od gardijskih lekara."
	Mejtera Mermer izgledala je pokunjeno. "Trebalo je to da tra`im od njega, Patera. Mo`da nije kasno ni sad. Izi}i }u i zatra`i}u, dovoljan je minut."
	"Ne, ne, ni{ta mi nije. Milo{}u Fejinom..." Bilo je kasno da opozove ovu narodnu uzre~icu koja mu se omakla. "...ozdravi}u. Za{to si `elela da ostane{ u ovoj sobi?"
	"Zbog prozora." Mejtera Mermer mahnu rukom ka prozoru. "Krvavi ga je otvorio jo{ dok smo ovde bili sami; neprestano sam se brinula da }e nekome biti hladno i da }e zato zatvoriti prozor. Svakako poznaje{ Gljivu, Patera. Ona je rekla da si je ti poslao k meni."
	Svila klimnu glavom. "Ona je Krvova usvojena k}erka."
	"Usvojena? Nisam to znala. Meni je samo rekla da je Krvova k}erka. To je bilo u hieragdan uno}, veoma pozno... A poznaje{ li Asfodelu, Patera?"
	Svila se nasme{i. "Oh, da. @ivahno malo stvorenje."
	"Ta~no, to je dobar opis. Vidi, dakle. Oprala sam ve{ i spremala se da prospem prljavu vodu na biljke u ba{ti. Biljke zaista vole takvu prljavu vodu, sa sapunicom, vi{e nego ~istu. Znam da to zvu~i pogre{no, ali ta~no je."
	"Ako ti tako ka`e{, siguran sam da je istinito."
	"I sipam ja, dakle, vodu, otprilike jednako u svaki red, kad, Asfodelica me vu~e za mantiju. Ja ka`em, {ta }e{ ti ovde tako kasno, dete? A ona mi ka`e da je po{la sa ostalima u borbu, ali da ju je Rog poslao nazad..."
	"Ide maca!" upozori ih Oreb. Svila pogleda oko sebe i ne vide da 'ide' ikakva 'maca'.
	"Rog ju je, dakle, poslao ku}i, a i dobro je u~inio, ako mene pita{, Patera. I zato je htela da me pita da li }e biti nastave u palestri u teldan."
	"Onda se", re~e Svila polako, "Asfodelino lice izmenilo. Je li tako, Mejtera?"
	"Da. Ba{ tako. Njeno je lice postalo, da ka`em, jezivo. Videla je da sam se upla{ila, pa je rekla: ne pla{i se, baba, {ta si ucvikala. Ja sam Gljiva, Krvova k}erka." Mejtera Mermer zastade, ne znaju}i da li je on shvatio. "Jesam li ti rekla da je Krvavi moj sin, Patera? Jesam, znam da jesam, neposredno posle onog na{eg prino{enja `rtava na ulici."
	"On je bio sin Mejtere Ru`e", re~e Svila obazrivo. "Ali znam da si ti i Mejtera Ru`a - bar ponekad."
	"Neprestano, Patera." Mejtera Mermer se nasmeja. "Ja sam integrisala na{ softver. Kad je re~ o nama, sibilama, ja sam tvoja najbolja prijateljica i tvoja najgora neprijateljica, istovremeno."
	Uzvrpoljio se nelagodno u Krvovoj udobnoj fotelji. "Nikad nisam bio neprijatelj Mejtere Ru`e, nadam se."
	"Nisi. Ali mislio si da sam ja tvoja neprijateljica, Patera. Pa, mo`da sam pomalo i bila."
	Nagnuo se ka njoj, osloniv{i obe {ake na dr{ku Ksipiasovog {tapa. "A jesi li sad, Mejtera? Molim te da bude{ sasvim iskrena sa mnom."
	"Ne sad. Sad sam tvoja prijateljica i `elim ti dobro, Patera."
	Oreb po~e pljeskati, sudaranjem vrhova krila. "Dobra mala!"
	Ona dodade: "I kad bih bila u celosti Mejtera Ru`a, sve bih u~inila {to je u mojoj mo}i da te izvu~em iz ovoga."
	Svila se odma~e i zavali u fotelju. Zapanjuju}e, koliko su mekane ove Krvove fotelje. Se}ao se (sada vrlo `ivo) kako mu se silno spavalo, kako je neodoljivo `udeo za odmorom, kad je prvi put razgovarao sa Krvom u ovoj sobi. Ali ova fotelja je jo{ bolja, kao {to je Krv i rekao da }e biti: popu{ta ta~no gde treba, ~vrsta je ta~no gde treba. On pogladi jedan {iroki rukonaslon, ~ija je {tavljena ko`a, kestenjasto sme|a sa nagove{tajem crvenog preliva u sebi, bila pod njegovim dodirom glatka kao maslac.
	"Kad su me uhvatili, dozvolili su mi da legnem", poveri se on Mejteri Mermer. "Pesak mi je dozvolio. Morao sam da pe{a~im sve do ove ku}e; bio je to vrlo dug put. Izgledao je dug i kad smo ga Njorka i ja prevalili ja{u}i magarce; ali pe{ice, sa Peskovim pi{toljem uperenim u moja le|a, izgledao je jo{ mnogo du`i. Kad smo stigli i popeli se kroz okno, u podrum, on mi je dopustio da legnem. On, zapravo, nije zao ~ovek, nego samo disciplinovan vojnik koji slu{a nare|enja r|avih ljudi. Ima ne~eg dobrog i u Lorisu, i u Potou. Znam da i ti to ose}a{, sigurno, Mejtera, ba{ kao i ja; ina~e nikad ne bi onako razgovarala sa Potoom. To je razlog, ili jedan od razloga, {to ne smatram da je ova situacija, iz koje poku{ava{ da me izvu~e{, tako r|ava kao {to se na prvi pogled ~ini. Ipak, bi}u ti uvek zahvalan."
	"Maca! Maca!" Oreb polete sa Svilinog ramena na vrh glave jedne biste Telksiepeje, izra|ene od alabaster-gipsa.
	Mejtera Mermer se osmehnu. "Nema ovde nikakvih ma~aka, pti~ice lepa."
	"Govorila si mi o ovoj sobi", podseti je Svila, "i o susretu sa Gljivom. @eleo bih da nastavi{ o tome. Moglo bi biti zna~ajno."
	"Ja... Patera, prvo bih `elela da ti ispri~am o susretu sa tobom. Ne}e dugo potrajati, a mo`e biti zna~ajnije, mnogo zna~ajnije. Znam da i danas razmi{lja{ o danu kad si do{ao u na{ mantejon. Pominjao si to nekoliko puta."
	Klimnuo je glavom.
	"Patera [tuka je bio tu, i ti si ga voleo i po{tovao, ali mu{karac ho}e da pri~a sa `enom. Ve}ina mu{karaca to `eli. I ti si `eleo. Tebe je odgajila majka; mi smo videle koliko ti ona nedostaje."
	"I sad mi nedostaje", priznade Svila.
	"Nemoj smatrati da u tome ima i~eg lo{eg, Patera. Niko nikad ne treba da se stidi zbog ljubavi."
	Mejtera Mermer zastade da sredi misli; silno je u`ivala u svojoj ponovno uspostavljenoj sposobnosti brzog skeniranja. "Bile smo tri sibile, htedoh ti re}i. Mejtera Nana beja{e jo{ mlada i lepa, ali toliko stidljiva da je be`ala od tebe kad god je mogla. A kad nije mogla, }utala je, tako re}i ni jednu re~ nije izgovarala. Mo`da je pogodila {ta se meni desilo pre mnogo godina. Ponekad sam mislila da je to; a ti si bio, i, dabome, jo{ si, mlad i zgodan."
	On zausti da ne{to pita, ali se predomisli.
	"Ne}u re}i Krvu ko je bio njegov otac, Patera. Nikad nikom nisam rekla, ne}u ni odsad. Ali tebi }u re}i ovo. Taj otac nikada nije saznao. Nije ~ak ni naslutio."
	Svila napuni plu}a prohladnim, ~istim povetarcem sa prozora. "Spavao sam sa `enom pro{le no}i, Mejtera. Sa Zumbulom, onom o kojoj je Krv pitao."
	"@ao mi je {to si mi to rekao."
	"Hteo sam da zna{. Hteo sam, i ho}u, {tavi{e silno `elim, da to saop{tim onima koji jo{ ne znaju. A neki ve} znaju: Njegova svesnost, majstor Ksipias, Generalisimo Usik."
	"I ja." Ka`iprst Mejtere Mermer kucnu po njenim metalnim prsima, kroz mantiju. "Znala sam. Naime, pogodila sam, a ko i ne bi. Samo, nije trebalo da ka`e{. Neke stvari ne postaju bolje kad se o njima pri~a."
	Oreb prekide svoj 'naopa~ke' pregled Telksiepejinih crta lica, i po~e pljeskati Mejteri Mermer. "Pamet-na! Mala!"
	"Tri sibile bejasmo, ka`em ti. Ali Mejtera Nana za tebe nikad nije bila tu, tako da smo ti ostale samo ja. A ja sam bila stara. Mislim da nikad nisi uvideo koliko sam, zapravo, stara. Moja lica su otpala mnogo pre tvog ro|enja. Nikad se nisi dosetio da mi nedostaju lica, a?"
	"[ta ti to zna~i? Tvoje lice je tu gde treba da bude, Mejtera. Evo, gledam ga."
	"Ovo?" Ona zakucka prstima po licu: brzo metalno cak-cak-cak. "Ovo je, u stvari, moja facijalna plo~a. Imala sam ja nekada lice kao tvoje. Rekla bih, kao Dalijino, ali Dalija je bila pre tvog vremena. Nego, kao ^e{ljino ili Koprivino, a u njemu sam imala i izvesne stvar~ice, od alnikoa - aluminijum, zna{, nikl i bakar - koje su mi omogu}avale da se stvarno nasme{im ili namr{tim. Pomerala sam ih pomo}u namotaja iza facijalne plo~e. Ali sve je to nestalo, samo su namotaji ostali."
	"To je divno lice", istrajavao je Svila, "zato {to je tvoje."
	"Ono moje drugo lice nije bilo lepo, a kakvo je bilo, pokazivalo se na tvom licu svaki put kad si ga video. To mi se nije dopadalo, a tebi se nije dopadalo {to se meni ne dopada. Zato si se okretao meni, da ubla`i{ svoju usamljenost. Ali bili smo mnogo sli~niji nego {to si uvi|ao; mada, moram re}i, nikad nisam osobito volela ovakve ma{in~ine. Nikad nisam prihvatila da one mogu stvarno biti ljudi, ma koliko puta ponavljale da to jesu. A sad sam ja samo poruka, u~itana u one maju{ne zlatne niti koje vidi{ i u karticama. Pa ipak sam ja jo{ i sad ja, osoba, zato {to sam to uvek i bila."
	Svila je preturao po d`epovima Ustavicine upropa{}ene ode`de, tra`e}i maramicu, ali je ne na|e; zato obrisa suze rukavom.
	"Nisam ti to ispri~ala da bi se ti sa`alio na mene, Patera. Nije lako voleti ni jednu ni drugu mene, niti je tada bilo. Ti si, ipak, zavoleo jednu, {to je malo koji mu{karac, pa i malo koji augur, mogao. A ja sam razmi{ljala na ovaj na~in: ako sazna{ kako se dogodilo da prema meni oseti{ ne samo naklonost, nego i ljubav, to bi ti moglo jednog dana pomo}i kod neke druge `ene."
	"I pomo}i }e; znam da ho}e", re~e Svila, i uzdahnu. "Hvala ti, Mejtera. Najvi{e }e mi pomo}i - sa mnom, samim."
	"Hajde da vi{e ne razgovaramo o tome. [ta misli{ o uslovima koje nudi Ajuntamiento? Ostaje{ li pri onome {to si rekao Lorisu?"
	Svila, poslednji put, otapka suze sa o~iju, ose}aju}i pesak i zemlju u tkanini, svestan da jo{ vi{e prlja ve} zaprljano lice, ali ne mare}i nimalo za to. "Valjda ostajem."
	Mejtera Mermer klimnu glavom. "Savr{eno beznade`ni zahtevi. Ba{ ni{ta nisu ponudili Trivicama; a za{to bi Garda izru~ila svoje starije oficire, za{to bi Usik to dozvolio? Me|utim, ako bismo mi ponudili su|enja, regularna, sa sudijama..."
	"Mali vrati!" Jedna velika {aka, svetlucava od prstenja, pojavila se na prozorskom pragu. Za njom, ruka u `utom rukavu i talasi} mirisa 'mo{usna ru`a'.
	"Zato si ti htela da ostanemo ovde." Svila se osovi na noge, pomalo nesigurno, poma`u}i se {tapom, i pri|e prozoru. "Da bi nam se tvoj sin mogao pridru`iti."
	"A, ne, Patera. Uop{te nisam zato."
	Nagnuv{i se kroz prozor, Svila se obrati Krvu. "Evo ti ruka, pomo}i }u ti."
	"Hvala", re~e Krv. "Trebalo je da donesem stolicu il tako ne{to."
	"Dr`i i moju ruku, Krvavi." Opona{aju}i ta~no Sviline pokrete, Mejtera Mermer osloni jednu ruku o prozorski prag, a drugu pru`i dole, Krvu.
	Krv je, od napora, pocrveneo vi{e nego ikad. Uz ne{to stenjanja i 'hoo-ruk', stumba se u sobu.
	"A sad moja unuka. Posle Krvavog, ne}e nam biti te{ka." Mejtera Mermer dohvati kosturno tanke ruke i podi`e jednu mladu `enu gotovo sasu{enu od gladovanja; na njenom obrazu videle su se opekotine.
	"Jadna mala!"
	Svila klimnu glavom, u znak slaganja sa takvom ocenom, i pri|e Krvovoj fotelji. "Zdravo, Gljivo. Sedi, molim te, da bih mogao i ja sesti. Ni ja ni ti nismo sna`ni."
	"Igli~ari ne vrede protiv vojnika", re~e Krv, sav zadihan. Otrese pra{inu sa prednjeg dela tunike, pa posegnu pod nju. "Zato ti dajem ovo, Kalde Svilo."
	'Ovo' je bio azof, sa duga~kom dr{kom neravnom od silnih rubina i zlatnih {ara; ruko{titnik je bio du`i, vi{e povijen i vi{e ukra{en nego kod onog azofa koji je Svila dobio od Zumbule i doktora @drala. Jabuka dr{ke bila je okru`ena dijamantima.
	Svila opet sede. "Trebalo je da o~ekujem ovo. Doktor @dral mi je rekao da ima{ dva."
	"Zar ga ne{ uzeti?" Krv se nije ni trudio da sakrije iznena|enje.
	"Ne}u. Bar ne zasad."
	"Vredi..."
	"Znam koliko vredi i koliko je delotvoran kao oru`je u sna`noj ruci kao {to je tvoja. U ovom trenutku nemam takvu ruku, {to je jedan razlog, ali najmanji, za odbijanje."
	Svila sede u fotelju i duboko se zavali u nju. "Zamolio sam tvoju k}er da sedne, i ona je bila tako dobra da to u~ini. Tebe ne mogu, u tvojoj sopstvenoj ku}i, ponuditi da sedne{, a osim toga, vrlo sam svestan da se nalazim u fotelji gde si do malo~as bio ti; ali, fotelja ima jo{."
	Krv sede.
	"Hvala. Ti, Mejtera..."
	"Maca do|e!"
	I do{la je, maltene pre nego {to je Oreb i stigao da zakre{ti svoje upozorenje: lakim, elasti~nim skokom kroz prozor, ne~ujnim prizemljenjem nasred sobe. Zagleda se u Krva o~ima koje su bile plamte}i }ilibar. Mejtera Mermer prikupi 'suknje', odnosno rubove mantije oko nogu, kao da se pojavio mi{; Svila upita: "Je li to Lav? Kao da ga se se}am."
	Links, ili ris, okrete pogled ka njemu i klimnu glavom.
	"Patera je tra`io od svih prisutnih da sednu", re~e Mejtera Mermer Gljivi. "Bilo bi lepo, draga, ako bi ti rekla i tvom velikom ma~oru da sedne. Tada se ne bih toliko {trecala od njega."
	Lav poslu{no le`e na tepih, ali i dalje motre}i, nesmanjenom pa`njom, naro~ito na Krva i na Oreba.
	"Sfiksa vas blagoslovila." Mejtera Mermer iscrta u vazduhu znak sabiranja. "Eto, sme{na stvar, kad pomisli{; deca vole takve zagonetke. Patera je mislio da ja `elim da ovaj prozor bude otvoren zato da bi tvoj tata mogao u}i, a ja sam mu rekla da to uop{te nije bio razlog; i nisam lagala. @elela sam da prozor bude otvoren zato {to si mi ti, draga, kazala, onaj prvi put, da se ne zadr`avam u sobama na kojima su svi prozori i vrata zatvoreni, jer bi tebi onda bilo mnogo te`e da ponovo navrati{. Zato sam bila sre}na kad je otvorio ovaj prozor, i, gle, kroz njega do|oste i ti i i ovaj tvoj dugonogi macan."
	"Nisam znao da ona mo`e tako da posedne i `ivotinju", re~e Krv. Njegov prst bio je na demonu azofa. "Nismo mi znali da je njoj ostalo iole mo}i, sve dok Lemur nije snimio Kaldeov razgovor sa @dralom. Sad se ~ini da je pose}ivala vas oboje."
	"[unjao si se ispred ne~ijih prozora, Krvavi? Ne treba to raditi."
	"Nisam."
	"Ure|aj za prislu{kivanje", re~e Svila i uzdahnu. "Razo~aran sam. Mislio sam da mo`da postoje neka tajna vrata iza jedne od ovih velikih slika. Kad sam bio klinac, knjige za de~ake bile su pune takvih prolaza, ali u stvarnosti nisam nikad nijedan video."
	"Znao si da }u do}i?"
	"Pretpostavio sam da bi mogla do}i. @eli{ li ~uti celu stvar?"
	Mejtera Mermer bu~no {mrknu. "Ja `elim, Patera."
	"@eleo bih da ne pravi{ taj zvuk", re~e on Mermeri.
	"Dobro, ne}u. Ne}u ~esto. Ali Krvavi je moj sin; ho}u da ka`em, imam pravo da znam."
	"Dobro, evo, ispri~a}u sve", re~e Svila, tonu}i jo{ dublje unazad u fotelju, o~iju poluzatvorenih. "U hieragdan sam i{ao pe{ice kroz grad sa Njegovom svesno{}u, a potom od Isto~nog Kraja do Erminovog hotela; u tim prostorima grad je bio pribli`no napola podeljen izme|u ustanika Mejtere Nane i gardista vernih Ajuntamientu. Odspavao sam nekoliko sati u hotelu, kao {to vam ve} rekoh; kad sam se probudio, stekao sam utisak da je polovina garde pre{la na stranu Mejtere Nane."
	Mejtera Mermer re~e: "Koliko ja ~ujem, cela Garda osim Druge brigade."
	"E, dobro. Pre nego {to sam doveden ovde, bio sam u tunelima, ili u podrumu, tako da nisam mnogo video; ali ovde sam video Savetnike. Stekao sam utisak da li~no komanduju svojim snagama, odavde i zaklju~io da oni to ne bi radili da situacija nije kriti~na. A ti re~e da si dope{a~ila ovde sa decom, i jo{ pomenu generalicu iz Trivigauntea..."
	"Sabu. To je, u du{i, veoma dobra `ena, koliko sam je ja videla, mada vrlo krupna i sklona gojenju."
	"Koliko shvatam, njen vazdu{ni brod nas je napao kad smo se Njegova svesnost i ja vozili Usikovom lebdelicom."
	"Njen vazdu{ni brod je bio iznad grada, svakako. Pucao je i bacao eksplozive. Ogroman je."
	"Tvoj doktor @dral je bio trivigauntski uhoda", re~e Svila Krvu. "To si, valjda, ve} saznao. On mi je jednom prilikom, u {ali, rekao da ako mi zatreba pomo}, treba samo da ga ubijem. Imao je u prsima jednu napravu koja je slala signale, da bi se znalo gde je on i da li njegovo srce kuca. Ubijen je u utorak ujutro, zbog jednog nesporazuma. Pretpostavljam da je i napad na nas bio posledica neke takve zabune - Trivicama je re~eno da je Garda protiv nas. Kad su videle letelicu Garde, okru`enu odredom gardijske konjice, napale su je."
	"Ne vidim kakve to ima veze sa mnom", othuknu Krv.
	"Ima svake veze s tobom", re~e mu Svila, "i eto jo{ jedne stvari koju sam dobro ocenio. To je, zapravo, moja jedina procena za koju se pokazalo da je u celosti ta~na. Borio si se za jednu izgubljenu stvar; znao si da ova ku}a mo`e biti uni{tena, a ti u njoj ranjen ili ubijen. Znao si za tunele; nema sumnje da si i silazio u njih. Boravio sam i ja, kao {to rekoh, u njima - mnogo vi{e nego {to sam `eleo. Nisam mogao ni da zamislim da }e{ ti ostaviti ku}u u plamenu i oti}i pe{ice niz tunele, osim ako zaista nikakve alternative ne bi imao."
	"Prokleto te{ko sam rintao da bih stekao ovo ovde."
	"Ne upotrebljavaj takve re~i, Krvavi, ne dolikuju ti."
	"Jesam! Va{a vrsta misli da je to lako. Samo jedan pogre{an potez, i ode u Glavni procesor; i tako svaki dan, a nigde nikog da me podr`i, nigde nikog, dok nisam na{ao Mo{ija. Tek u njega sam mogao imati poverenja. Vas dvoje biste precrkli posle nedelju dana takvog `ivota. Precrkli, ej, ej! Dvanaest godina sam ja rintao kao najve}i mu~enik pre nego {to sam se prvi put ukakio na ovom mestu."
	"Krvavi!"
	"Ja }u samo naga|ati", re~e Svila, "i to, priznajem, ne na osnovu nekog veoma dobrog poznavanja tvojih mentalnih procesa; ali moj je utisak da si ti jo{ od ju}e uve~e gledao kako bi mogao pre}i na na{u stranu."
	"A {ta je zeznuti Ajunti} ikad uradio za mene? Cedili su me, a dobijali onako ogroman mito i nebrojene usluge, svakog meseca. I zatvarali moje lokale, da bi u javnosti stvorili bolji utisak o sebi. [ta ja dugujem Ajunti}u?"
	"Pojma nemam. Onda je, pre oko jednog sata, mo`da, tvoja majka u{la u sliku, tvrde}i da `eli mene spasti, {to sigurno i jeste njena osnovna misija danas, ali o~igledno sposobna da uti~e na drugu stranu i `eljna da spase i tebe. I zbog svega toga sam o~ekivao, kad sam video da Mejtera `eli da ostanemo u ovoj sobi, da }e{ ti iskora~iti iza neke slike." Svila se nasme{i, pa slegnu ramenima, kao da se izvinjava.
	Gljiva ih sve iznenadi, re~ima: "Da li biste voleli da ja pogledam {ta oni rade?"
	"Ja bih radije da ti pojede{ ne{to", re~e joj Svila, "ali u ovoj sobi verovatno nema nikakve hrane. Idi, pogledaj, ako }e Lav za to vreme da se pona{a lepo."
	^ekao je, ali nije dobio, odgovor od nje.
	"Mala ode." Orebovo graktanje bilo je, sad, jedva ~ujno. "Ne ovde." Lav se opru`i po podu i sklopi o~i.
	"[tavi{e, ~udilo me je da nisi usko~io i ranije", re~e Svila Krvu tonom obi~nog razgovora, kao da je sve najnormalnije. "Ali, naravno, morao si prvo oti}i po Gljivu i obu}i je, a mo`da je malo i oprati uz pomo} jedne od tvojih sobarica; nisam se dosetio toga. Sad me ~udi jedna stvar: za{to je Gljiva smatrala da mora poslati Lava ispred sebe."
	"A jel ga ona poslala?" upita Krv, pogledom radoznalo odmeravaju}i svoju usvojenu k}er.
	"^ini se da jeste. Lava je sigurno video, ili, jo{ verovatnije, ~uo, moj ptican Oreb. Nekoliko puta nam je rekao da se 'maca' {unja oko nas."
	"Gljiva verovatno nije znala da se vojnici ne}e pla{iti linksa", re~e Mermera.
	Oreb progun|a svoju ocenu. "Maca lo{a."
	"Nemoj ti to mnogo glasno, da te on ne ~uje", upozori ga Svila.
	"Lepo je od tebe {to si nam se pridru`io, Krvavi", re~e Mejtera Mermer, zagla|uju}i mantiju na nogama. "To }e biti i korisno za tebe, svakako, kao {to Patera ka`e. Ali i veoma rizi~no."
	Krv ustade. "Znam ja to. Ti mene ne ceni{ mnogo, je li, Kalde?"
	"Mislim da si izuzetno promu}uran", re~e mu Svila. "Rado }u imati tvoj lukavi um na na{oj strani. [to se ti~e morala, znam da toga nema{."
	"Pukovnik Usik", re~e Krv, ~ine}i pokret azofom. "On je, koliko ~ujem, tvoj ~ovek. Ta Generalica Saba, ona zastupa Rani od Trivigauntea, a pukovnik Usik tebe."
	"Generalisimo Usik."
	Krv prezrivo frknu. "Ti poklanja{ njemu poverenje, a ne}e{ meni, a on je ve} godinama u mom d`epu."
	Mejtera Mermer re~e: "Sedi, Krvavi. Osim ako ne namerava{ da u~ini{ ne{to?"
	"Ho}u pi}e, ali po{to ga Kalde, izgleda, ne}e, dr`a}u ~vrsto ovaj azof dokle god je ris tu. Mama, da li bi mi smu}kala jedno pi}e?"
	"Svakako." Ona ustade. "Sa malo vi{e d`ina, pretpostavljam?"
	Svila po~e: "Mejtera, ako ti nije te{ko..."
	"I sa ledom. Led je iza velikih vrata, dole."
	"Vrlo rado. Ho}e{ rakiju ili..." Ona osmotri boce. "Ovde ima finog crvenog vina, Patera."
	"Ja bih samo vodu sa ledom, molim te. Isto }e i Gljiva, verujem."
	Krv otrese glavom. "Bez leda, mama. Ako vidi led, ona }e baciti celu ~a{u. Veruj mi - znam."
	"Jadan tica!"
	"I ~a{u obi~ne vode za Oreba, Mejtera, zamolio bih te. Ako je ostavi{ na vrh ormana, verujem da }e on si}i da je pije."
	"Voda, obi~na, za Oreba", re~e Mejtera prote`u}i se desnom rukom uvis i di`u}i se na prste, pri ~emu se ukaza{e dva-tri centimetra njene srebrnaste noge. Ona ostavi nisku, {iroku ~a{u punu vode na orman i nastavi: "Soda-voda sa ledom za Pateru; led, d`in i soda-voda za tebe, Krvavi. Soda-voda za moju unuku, bez leda ali hladna, fina." Stavljaju}i poslednju ~a{u pred Gljivu, ona re~e: "Moram kazati da ona ne izgleda kao da si se o njoj valjano brinuo."
	Krv dohvati pi}e. "Nju hranimo uglavnom na silu. Ode}u potrga sa sebe."
	"Ko je bila njena majka?" upita Svila.
	"Nije ona imala majku." Krv otpi jedan gutljaj, a onda nezadovoljno pogleda ~a{u. "Zna{ za sle|ene embrione? Ponekad se uka`e mogu}nost da ih kupi{, ako ih `eli{, ali ne dobije{ uvek ono za {ta si platio."
	Prisetiv{i se grudvica trulog tkiva na podu, Svila se strese od u`asa.
	"Stari Kalde, koji se zvao Tusah, navodno je radio takve stvari. Saznalo se posle njegove smrti. Odlu~io sam da poku{am i ja. Da kupim zametak koji }e imati neke, tako, jezive mo}i. Sredio sam da jedna od na{ih devojaka iznese tu trudno}u."
	"Uspeo si, dakle, da kupi{ tako ne{to? Embrion koji se u ne~ijoj materici razvio u osobu sa Gljivinim mo}ima?"
	Krv sumorno klimnu glavom. "Kao {to rekoh, kupac ne dobije uvek ono {to je hteo da kupi, ali ja sam dobro pazio, pa sam dobio. Ona to ima. Ima, al je luda. Oduvek bila."
	"Anga`ovao si specijalistu da operi{e njen mozak."
	"Dabome, u poku{aju da je izle~imo, al nije uspelo. Da je uspelo, sad b' ja bio Kalde."
	"Gljiva je meni prijatelj", re~e mu Svila. "Bilo je, mo`da, te{ko s njom, ali mi je pomagala, nesumnjivo. Uveren sam da ose}a naklonost prema meni; a dobri bog mo`e posvedo~iti koliko silno ja `elim da pomognem njoj."
	Orebu nije promakla jednina koju je upotrebio. "Do-bri bog?"
	"Hmmm, trebalo je da dodam: Izvana{."
	Gljiva re~e: "Raspravljaju o tebi." Njeg glas je zvu~ao slabo i udaljeno; ~a{a je mirovala, nedirnuta, na stolu ispred nje.
	Svila otpi malo iz svoje ~a{e, paze}i da ne pije premnogo niti prebrzo. "Mu{karci i `ene ra|aju decu iz svojih tela, vo|eni trenutnom `eljom. Mi, auguri, silnu graju di`emo protiv toga; ali takvo njihovo pona{anje, iako je neoprostivo, bar nije nerazumljivo. Ponesu ih emocije, zanese ih trenutak. Da nije toga, mo`da bi sad celi Svitak zvrjao prazan. Ali usvajanje je promi{ljeni ~in, koji se ne mo`e obaviti bez saradnje bar jednog advokata i jednog sudije. Zbog toga usvojitelj ne mo`e re}i: 'Nisam znao {ta ~inim', ili: 'Nisam mislio da }e tako ispasti'. I ina~e takva pravdanja ne vrede ni{ta, ali usvojitelj nema pravo ni na njih."
	"Misli{ ti da sam ja znao da }e ona ispasti ovakva? Bila je beba." Krv se besno zapilji u svoju k}er. "Ja sam, Patera, dvostruko stariji od tebe, mo`da i vi{e. Kad bude{ imao godina koliko ja, mo`da }e{ se i ti kajati zbog poneke sitnice u svom `ivotu."
	"Ve} se kajem zbog mnogih stvari."
	"To ti samo misli{. Kao, zbog `ena, je li. Zbog Zu. Idi, be`i, {ta to ima veze?" Krv ostavi ~a{u na sto~i} i obrisa vla`an levi dlan o pantalone. "Ja ne marim mnogo za `enske. A ne bi ni ti, da si se bavio mojim zanatom tako dugo. Po~eo sam kad mi je bilo sedam ili osam godina, bio sam prljavo deri{te koje je prilazilo mu{karcima na pijaci. Bilo je {to je bilo; ostaje ~injenica da je Gljiva najverovatnije jedino dete koje }u ikad imati."
	Mejtera Mermer mu re~e: "Jedina unuka koju }u ja ikada imati, Krvavi. Ako ti ne}e{ da je neguje{ kako valja i treba, ja }u."
	Videlo se da se Krv silno ljuti. "A-ha. Kao mene, dakle?"
	"Bilo bi bolje da govorimo ti{e", re~e Svila. "Oni nemaju pojma da si ti ovde."
	"Ma, kamo sre}e da i nisam." Osmeh iskrivi Krvove usne. "To bi bila provala, a? Ubijen pri poku{aju da zaradi dve-tri parice na pijaci. Ssss, Patera, Patera! O{ upozna{ moju sestricu? Vru}a je ko vru}a jagnjetina."
	"Krvavi, ne pri~aj tako!"
	"Zakasnila si malo sa tim upozorenjem, mama!"
	Ne ~ekaju}i nikakav odgovor, on se okrete Svili. "Da predlo`im ja jednu pogodbu. Ako prihvati{, dogovorimo se, pa }u u~initi sve {to najbolje mogu da te odavde izvedem `ivog i ~itavog."
	Svila otvori usta da ne{to ka`e.
	"Mislim i tebe, i drugog augura, mamu, i onu veliku ribu iz Orhine ku}e. Pa ~ak i ovog tvog vrana. Sve vas. Va`i?"
	"Svakako."
	"Ako ne prihvati{, ja ispadam kroz prozor, jel ti jasno? Nema ljutnje, al ni pogodbe."
	"Mogao bi neko da te ubije dok prolazi{ kroz prozor, Krvavi", upozori ga Mejtera Mermer. "Iznena|uje me da ve} nisu pucali na tebe, i na moju unuku."
	Krv odmahnu glavom. "Prekid vatre je, zna{? A azof }u zavu}i pod tuniku. Ne}e pobunjenici pucati na nenaoru`anog tipa i jednu mr{ulju koji se ne{to pentraju, ali ne blizu zida."
	"To ti do|e kao neki tajni prolaz", re~e Mejtera, sa sjajem zabavljenosti u o~ima.
	"I jeste." Krv pri|e prozoru. "Dakle, Kalde, evo {ta ja ka`em. Pre}i }u na tvoju i Naninu stranu, sa svim mojim prnjama i drugarima, i gleda}u da se svi izvu~emo glatko. Posle toga }u prepisati tvoj mantejon tebi, za iznos od jedne karte 'i jo{ pone{to re~eno', kako to mi ka`emo. A tu jednu kartu mi mo`e{ dugovati."
	^ekao je da Svila progovori, ali Svila ne re~e ni{ta.
	"Kad se izvu~emo, ostajem tvoj ortak. Koliko sam ja usluga dao Ajunti}u! Mogu i tebi, pa i ho}u; ~ini}u sve {to mogu. Imam Gljivu, zapamti to", Krv naklonom glave pokaza ka njoj, "a sad znam {ta sve ona mo`e izvesti. Lemurova rulja nema ni{ta ni upola tako dobro."
	Svila otpi jo{ malo vode.
	"Pri~a pri~a", progun|a Oreb. Nije bilo jasno da li time navodi Krva da jo{ ne{to ka`e, ili se buni zbog suvi{ne pri~e.
	"A evo {ta tra`im od tebe, Kalde. Nikakve pare, samo tri stvari. Prvo, da svu ostalu moju imovinu zadr`im. To zna~i nekretnine, moje fondove u fisku i ostalo. Drugo, da ostanem u poslu. Ne tra`im da ga u~ini{ legalnim, ~ak to i ne `elim, samo mi nemoj zatvarati ku}e. Najzad, da nikom ni{ta ne moram pla}ati preko iznosa redovnog poreza. Otvori}u ti moje poslovne knjige, ali ne}u davati nikakve pare na mutno, kao mito. Razume{ ti mene?"
	Krv se nasloni na prozorski okvir. "Osmotri stvari, pa }e{ videti da ti nudim ne{to {to se samo po`eleti mo`e. Dajem ti punu, neograni~enu podr{ku, plus izvesnu vrednu imovinu, a samo tra`im da me ostavi{ na miru. Da zadr`im ono {to je moje, i da zara|ujem za `ivot, i da se ne obru{ava{ na mene ja~e nego na ma koga drugog. [ta veli{?"
	Svila jo{ nekoliko sekundi nije rekao ni{ta. Trupkanje te{kih metalnih nogu sa gumenim |onovima dopiralo je, tiho, iz predsoblja, s one strane vrata od rezbarenog le{nikovog drveta, povremeno prekidano Potovim o{trim tonovima; ~ipkane zavese su se blago pomicale i {aputale u prohladnom povetarcu sa prozora.
	"O~ekivao sam da }u biti stavljen na probu", re~e Svila, bacaju}i pogled na svoju ~a{u. Iznenadio se vide}i da je popio ve} vi{e od pola vode. "Da }e me Izvana{ testirati. On je oprobavao i moje telesne mo}i; bio sam siguran da }e uskoro oprobati i moju moralnu ~vrstinu. Kad si po~eo govoriti, rekoh sebi: to je to. Ali ova nedoumica tako je laka!"
	Lav di`e glavu i pogleda ga upitno, onda ustade, prote`e se i pri|e ne~ujno, na svojim jastu~astim {apama, Svili; protrlja mi{i}avo, gipko telo o Svilina kolena.
	Mejtera Mermer prstom pripreti sinu. "Ono {to si do sada radio veoma je nevaljalo, Krvavi. Prodaje{ r|u, ta~no? Dabome. To sam i mislila."
	"Kao prvo", re~e Svila Krvu, "mora{ mi predati moj mantejon - a to }e{ i u~initi, ovog trenutka. Ako nisi doneo kupoprodajni ugovor, isko~i kroz prozor i donesi ga. ^eka}u."
	"Doneo sam", priznade Krv. Izvu~e iz jednog od unutra{njih d`epova tunike jednu ispresavijanu hartiju.
	"Dobro. Moj majtejon, za tri karte."
	Krv ode do pisa}eg sto~i}a koji je bio na~injen od drveta sa intarzijama. Posle nekog vremena, Gljiva tako|e ustade. Njena su usta ne~ujno radila, kao da izgovaraju mukotrpne, {kriputave poteze Krvovog pera.
	"Nisam neki mnogo {kolovan", re~e Krv posle du`eg vremena, "ali, evo, Patera, to ti je. Morao sam da potpi{em Mo{usovo ime, al ne bi trebalo da bude problema s tim. On je meni dao punomo}je da ga mogu potpisati uvek i svuda."
	Mastilo jo{ nije bilo suvo; Svila je, ~itaju}i, blago mahao papirom. "Lepo, lepo." Uze iz d`epa tri od Ustavicinih zlatnih kartica i dade ih Krvu.
	"U~ini}e{ sve {to je u tvojoj mo}i da borbe prestanu bez ikakvog daljeg gubitka ljudskih `ivota", re~e on Krvu. "Tako }u isto i ja, naravno. Ako budem Kalde kad se ovo zavr{i, {to ti, o~igledno, o~ekuje{, bi}e podignuta optu`nica protiv tebe za sve zlo~ine koje si, eventualno, po~inio. Radi}e se po zakonu. Ne}e se ni na koji na~in iskori{}avati tvoj poseban polo`aj, da se od tebe ne{to iznudi; ovo {to sam malo~as iznudio, poslednji je takav slu~aj. To ti je veliki ustupak, ali ja ga ~inim. Upozoravam te, me|utim, da se ni na jednu tvoju krivicu ne}e za`muriti. Ako se na|e da si za ne{to kriv, a ja o~ekujem da }e se na}i, zamoli}u sud da uzme u obzir i svu pomo} koju si dao na{em gradu u ovom presudnom vremenu. Jesam li jasan?"
	Krv je besno zurio u njega. "Iznudio si tu nekretninu od mene, la`no se predstavljaju}i."
	"Jesam." Svila klimnu glavom. "Po~inio sam krivi~no delo da bih ispravio jednu nepravdu koja je narodu mog kvarta naneta jednim ranijim krivi~nim delom. Za{to bi ljudi kao {to si ti imali slobodu da ~ine {ta god i kad god ho}e, uz jemstvo da sami nikad ne}e biti ni~ije `rtve? Ako bude{ hteo, mo`e{ ulo`iti `albu na moj postupak, kad mir bude ponovo uspostavljen. Ima{ svedoka, naime, tvoju majku."
	Jo{ jednom je potap{ao linksa, a onda ga odgurnuo. "Me|utim, ne bih ti preporu~io da kao svedoka poziva{ tvoju usvojenu k}er. Ona nije sposobna da nastupa kao svedok, a mogla bi re}i sudu i kako su ro|eni ovi tvoji ku}ni ljubimci."
	"Bolje da ne izvodi{ ni mene na svedo~enje, Krvavi", re~e mu Mermera. "Morala bih re}i sudu da si poku{ao da potkupi{ na{eg Kaldea."
	"Dolaze", saop{ti Gljiva Svili. "Savetnik Loris je zavr{io razgovor sa Savetnikom Tarsierom kroz staklo. Odlu~ili su da te ubiju i da po{alju tvoje telo buntovnicima. Da ga odnese ova `ena koja je ubila Mo{usa."
	Svila se skameni, o~iju uprtih u Krva.
	Oreb graknu: "Pazi!"
	Mejtera Mermer, nagonski, posegnu rukom ka sinu, pokretom koji je zna~io molbu za opro{taj i razumevanje.
	Njegov stisak oko dr{ke azofa se ste`e; treperavi u`as azofnog se~iva predvoji vasionu, ostavljaju}i Mejteru Mermer sa jedne strane, a njenu pru`enu ruku sa druge strane. Ruka pade na pod, a u`asavaju}i diskontinuitet pojuri, istim zamahom, gore i zasu ih ki{om gipsa i pokidanog gra|evinskog drveta i trske. Svila uzviknu upozorenje, ali prekasno; i poku{a, nerazumno, da za{titi Mejteru, Ksipiasovim {tapom, od se~iva koje se po~elo spu{tati ka njoj.
	Tanka tr{~ana cev odmah se rasprsla, pretvoriv{i se u razbuktalo iverje; ali se~ivo azofa odsko~i od dvoseklog ~eli~nog se~iva skrivenog unutra. Na ~eliku se, me|utim, pojavi udubljenje, do polovine, i vi{e od polovine, ukupne {irine njegove.
	Svili se tad u~ini da mu ruka sama leti napred - da je on najobi~niji posmatra~, u`asnut koliko i Mejtera i jednako razdvojen od sopstvene desnice. Vrata se, sa gromkim treskom o levi i o desni zid, {irom otvori{e, a ruka ubode tim o{te}enim ma~em.
	Iza narednika Peska i jo{ jednog vojnika, jednako krupnog, nastupao je Poto, koji viknu: "Ubij ga!"
	Ma~ je klizio napred, napred, kroz Krvovo grlo, sa jednakom lako}om kao mantejonski `rtveni no` u grlo ovna.
	"Da ubijem Kaldea?" re~e Pesak, spustiv{i {aku na pi{tolj drugog vojnika.
	Krvu nestade svetlo iz o~iju, a kolena popusti{e. Tanki dvosekli ma~, sada obojen, do na domak o{te}enog mesta, grimizno, Krvovom krvlju, kliznu nazad i izvu~e se iz grla.
	"Da, Kaldea!"
	U jednom trenutku Svili se ~inilo da bi Mejtera Mermer trebalo da klekne, da bi hvatala Krvovu krv u neku posudu; mo`da se i njoj u~inilo tako ne{to, jer ona ~u~nu, pru`iv{i preostalu ruku ka sinu dok je padao.
	Svila se okrete, sa ma~em u ruci. Peskov pi{tolj sa debelom municijom vi{e nije bio uperen u njega, ako je ikad i bio. Pesak opali; drugi vojnik tako|e, samo deli} sekunde kasnije. Poto se sru~i na pod; njegovo lice bilo je otromboljeno od zaprepa{}enja.
	"Dr`i ovo, Patera", govorila je Mejtera Mermer, guraju}i mu azof u {aku. "Uzmi dok te nisam posekla njime."
	On prihvati azof, a dade joj Ksipiasov upropa{}eni ma~ koji ona postavi uspravno; dr{ku stisnu izme|u svojih malih crnih cipela, a se~ivo obrisa velikom maramicom koju istrese iz jednog rukava.
	O{tro sudaranje peta, zveket oru`ja podignutog na pozdrav: Pesak i vojnik pored njega su salutirali. Vojnici i ljudi iza njih po~e{e tako|e da zauzimaju stav mirno sa oru`jem na pozdrav, gledaju}i pravo u Svilu. Svila im odgovori klimanjem glave, a onda, po{to mu se ~inilo da to nije dovoljno, iscrta u vazduhu i znak sabiranja.
	
	EPILOG
	Na brzinu je izgra|ena, zaklju~i Svila gledaju}i trijumfalnu kapiju koja je opkora~ila Alamedu; zaista u velikoj `urbi. Ali nova Generalisima iz Trivigauntea valjda }e imati razumevanja za te{ko}e u kojima se oni nalaze i u kojima organizuju sve~ani do~ek. Ovaj grad jo{ je u ratu sa ostatkom svog Ajuntamienta.
	Nego, ovaj vetar.
	Di`e `utu pra{inu sa ulica, iz slivnika, zvi`di kroz dimnjake, trese sklepanu trijumfalnu kapiju koja drhti kao jasika. Bilo bi lepo da su preko trijumfalnog luka mogli naslagati cve}e, ali vrelina sunca je, u ovom hieragdanu, tako silna, da nikakvo cve}e ne dolazi u obzir. Utoliko bolje, zaklju~i Svila; i vetar bi ga odneo, ~im bi bilo postavljeno. Sve, do poslednje latice. Pred njegovim o~ima jedna duga~ka ukrasna traka zelene hartije otr`e se i polete nebom kao lete}a zmija od `ada.
	A na nebu se trivigauntski vazdu{ni brod opire vetru, ali samo zahvaljuju}i tome {to je ~vrsto ukotvljen. Na tolikoj je visini da njegova ogromna masa izgleda, bar, ne prete}a, ako ve} ne mo`e izgledati veselo. Sa te visine trebalo bi da bude lako oceniti napredovanje trupa Generalisime Siufe. Svila po`ele da se na{lo vremena za dogovaranje o nekakvim signalima: za{to ne bi iz gondole bila razvijorena zastava kad ona u|e u grad ili upaljen dimni signal ako je zbog ne~eg zadr`ana. Pomalo na sopstveno iznena|enje, Svila uvide da ga kopka `elja da se popne u taj vazdu{ni brod, da jo{ jednom vidi Viron kao da je to neka od nebeskih zemalja i da putuje me|u oblacima, poput Leta~a.
	A leta~a danas ima koliko ho}e{, na ovom hladnom vetru. Ima ih vi{e, pomisli on, nego {to ih je ukupno u svom `ivotu video. ^itavo jato, kao da su rode, sad se pojavljivalo iza vazdu{nog broda. Koji li je grad poslao njih da lete naporedo sa suncem, celom sun~evom du`inom; kakva li je korist od tih patrola? Sva naga|anja o Leta~ima odbacivana su u sholi kao beskorisna, a onda ih je Ajuntamiento ~ak osudio kao uhode.
	Da li je Ajuntamiento znao iz kog su grada? Zna li to danas Savetnik Loris, koji jo{ i sad komanduje preostalim ajunta{kim snagama?
	Zar ne bi bilo mogu}e zaploviti vazdu{nim brodom i pratiti Leta~e i najzad se ukotviti kod tog njihovog legendarnog grada; saznati njegovo ime i ponuditi svu pomo} koju svetome trudu tog grada mogu dati Viron i Trivigaunte?
	(Svojevremeno, zakopan u zemlju, bio je sve {to je pomislio da bude.)
	Novi nalet vetra, hladniji i ja~i od svih dosada{njih, dolazi Alamedom, huji, trese vitke topole kao da su pruti}i. Desno od njega, Generalica Saba sva se uko~ila; on sam, bez imalo stida, drhti od zime. Na njemu je, preko augurske mantije, Ogrta~ zakonite vlasti; spu{ta se sve do vrhova cipela, a na~injen je od najdebljeg somota boje ~aja, i krut od zlatnih vlakana. Trebalo bi da je, pod tim, Svila sav u znoju; umesto toga, on pri`eljkuje da ima ne{to ~ime bi za{titio glavu od vetra. Generalica Saba ima svoju vojnu kapu boje pra{ine, a Generalisimo Usik, do Sabe, ima visoki {lem od zelene {tavljene ko`e sa perom na vrhu; on, Svila, nema ni{ta.
	Setio se onog slamnog {e{ira sa {irokim obodom koji je nosio dok je popravljao krov mantejona - a sa tog krova }e, dabome, ova vetru{ina odneti jo{ nekoliko da{~ica. Kasnije je nabio taj {e{ir na o~i, da ga Krvov talus ne bi mogao prepoznati; a talus ga je ba{ po tome zapamtio.
	(Mrtvi, od njegove ruke. I talus, i Krv.)
	Nekako je izgubio taj {e{ir. [ta ako mu ga ovaj vetar donese? Svakojako sme}e leti po vazduhu. I ~udnije stvari su se doga|ale.
	Njegova rana po~e pulsirati bolom. On to, u svojoj svesti, odgurnu u stranu i napuni plu}a hladnim vazduhom.
	Zastor se jo{ nije mnogo podigao, ali ono {to je trebalo da bude blistava traka naj~istijeg zlata ukazuje se nekako bledo, pro`eto sme|im i purpurnim `ilicama. Zlatna staza je prazna i vidno se kvari, nagove{tavaju}i kraj ljudskog sna o raju i o nekakvom nezamislivom bratimljenju sa bogovima. U jednom trenutku on se `ivopisno seti Iolara, umiru}eg Leta~a. Ali to se sunce, nesumnjivo, samo za trenutak zamra~ilo, zaklonila ga pra{ina. Ina~e je odavno trebalo da nastupi zima. Da li je hladno i Mejteri Nani, koja }e biti tako upadljivo odsutna sa ove parade {to je prire|ena u slavu njene pobede? Gde li je ona sad?
	A da li je Zumbuli hladno? Svila jo{ jednom zadrhta.
	Negde u daljini, orkestar po~e da svira. Svila za~u, sasvim slabo - mo`da mu se samo u~inilo - zvuke fanfara, tresak nogu pe{adije u paradnom mar{u, topot konjice.
	To je dobar znak, svakako.
