	D`in Volf, NO]NA STRANA - DUGO SUNCE
	Preveo Aleksandar B. Nedeljkovi}
	
	1. MANTEJON U ULICI SUNCA
	Prosvetljenje se dogodilo Pateri Svili na igrali{tu; posle toga, vi{e ni{ta nije moglo biti isto. Kad je, kasnije, govorio o tome - govorio sam sebi, {apatom, u gluvo doba no}i, kao {to je bio njegov obi~aj - i jednom prilikom kad je to ispri~ao Mejteri Mermer, koja je u isti mah bila i Mejtera Ru`a - rekao je da je bilo kao da mu je neko oduvek stajao iza oba ramena istovremeno (iako to, naravno, nije mogu}e) i posle mnogih godina napetog }utanja po~eo da mu {apu}e u oba uha. Ve}i de~aci upravo su bili postigli jo{ jedan gol, se}ao se Patera Svila, i Rog je pru`ao ruke da jo{ jednom lako uhvati loptu, kad su ti glasovi po~eli. Tad je pred njegov pogled izneto sve ono {to je dotad bilo skriveno.
	Malo je koja od tih skrivenih stvari bila shvatljiva; a nisu ni ~ekale jedna drugu. On, mladi Patera Svila, ~ekao je (kao besmislena mehani~ka figura, navijena) i gledao, spolja, mehani~ku priredbu, ~iji su se to~kovi, oprugama pokretani, zaustavili - visoki Rog pru`a ruke prema lopti, njegov sevaju}i osmeh zale|en je u ve~nosti.
	- mrtvi Patera [tuka mrmlja molitve dok kolje pegavog zeca koga je sam kupio.
	- u jednoj od uli~ica koje se odvajaju od Ulice srebra le`i mrtva `ena. Okolo, narod tog kvarta.
	- svetlosti ispod sva~ijih nogu, kao gradovi koji le`e nisko na no}nom nebu. (I, oh, topla ze~ja krv koja natapa hladne {ake Patere [tuke.)
	- ponosite ku}e na Palatinu.
	- Mejtera Mermer se igra sa devoj~icama, a Mejtera Metvica pri`eljkuje da i ona to sme. (Stara Mejtera Ru`a se moli sama, moli se Scili Pr`e}oj, u svojoj palati ispod jezera Limna.)
	- Perce pada, ne tako lagano kao {to bi njegovo ime nagove{tvalo. Odgurnuo ga Rog. On, Perce, jo{ nije opru`en po blokovima od brodskog kamena, koji se mrve, iako se smatralo da }e brodski kamen trajati do kraja svitka.
	- Viron, i jezero, usevi svenuli na njivama, smokva umire, nebo otvoreno i prazno. Sve to, i jo{ mnogo {ta, divno i u`asavaju}e, krvavocrveno i `ivozeleno, `uto, plavo, belo i somotno crveno, sa primesama drugih boja, pa i boja koje on nije nikada video.
	
	A ipak je sve to bilo bezna~ajno. Glasovi su bili va`ni. Samo ta dva istovremena glasa (mada je on bio siguran da ih je bilo jo{, ali da ih nije mogao ~uti), a sve ostalo je bilo samo prazna priredba, koja mu je izneta pred vid jedino da bi on shvatio o ~emu je re~, i ra{irena da bi on video koliko je dragocena, iako se radi njenog blistavog satnog mehanizma mal~ice poremetio; a on je taj koji mora izvr{iti popravku, za to je ro|en.
	Ono preostalo je s vremena na vreme zaboravljao, a ponekad se, ipak, prise}ao svega, svih grubih istina zaogrnutih novim izvesnostima; ali nikad nije zaboravljao glasove koji su bili zapravo jedan glas, i ono {to su oni (taj jedan) rekli; nikad nije zaboravljao gorki nauk, mada je poku{ao, jednom ili dvaput, da ga odgurne od sebe, da odgurne te surove re~i koje je morao slu{ati dok je Pero padao, jadni mali Pero, i dok se vru}a ze~ija krv slivala sa oltara, i dok su Prvi naseljenici ulazili u ku}e pripremljene za njih, u ovom dobro poznatom Vironu, i dok se mrtva `ena prividno pokretala zato {to su dronjci na njoj lepr{ali poduhva}eni vrelim vetrom koji je obleteo pola svitka i koji je sve vi{e ja~ao i divljao dok se satni mehanizam, nijednog trenutka stvarno zaustavljen, opet po~injao okretati.
	"Ne}e mi se dogoditi neuspeh", rekao je glasovima, ali je ose}ao da la`e, pa ipak je iskusio i odobravanje.
	A onda.
	A onda...
	Njegova levica se pokrenula i otela loptu Rogu iz prstiju.
	Patera Svila se munjevito okrenuo oko sebe. Crna lopta je poletela kao crna ptica i projurila kroz obru~ na suprotnom kraju igrali{ta. Tresnula je u pakleni kamen, {to je bilo pra}eno zadovoljavaju}im tupim zvukom i pra{tanjem plavih varnica; odsko~ila, i proletela kroz obru~ ponovo, sada se kre}u}i u suprotnom smeru.
	Rog ga je poku{ao zaustaviti, ali Patera Svila tako je naleteo na njega, da je ovaj ostao opru`en, na le|ima; uhvatio je loptu ponovo, i zakucao jednako uspe{no - jo{ dva prolaska kroz obru~. Monitor je zvonio svojom tronotnom himnom slave; na njegovom istro{enom, sivom licu ukazali su se brojevi koji su zna~ili kona~an rezultat: trinaest - dvanaest.
	Trinaest - dvanaest nije lo{ rezultat, razmi{ljao je Patera Svila, uzimaju}i loptu od Pera i guraju}i je u d`ep pantalona. Ve}i de~aci ne}e biti mnogo razo~arani, a manji }e biti silno uzbu|eni.
	Bar jedno od ta dva, naime ono o manjima, ve} se jasno videlo i ~ulo. Suzbio je impuls da ih sti{ava; ~ak je i podigao dvojicu najsitnijih na ramena. "Nazad na ~asove", proglasi on. "Svi vi, na ~asove. Malo ra~unanja }e vam dobro do}i. Pero, baci Vilusu moj pe{kir, molim te."
	Pero, jedan od krupnijih me|u malim de~acima, poslu{a; a Vilus, koji je sedeo na njegovom desnom ramenu, uspe da uhvati pe{kir, ali ne ve{to.
	"Patera", odva`i se Pero, "ti uvek govori{ da u svemu postoji neki nauk."
	Svila klimnu glavom, otapka znoj sa lica i protrlja ve} rasku{tranu `utu kosu. Njega je dodirnuo jedan od bogova! I to, Izvana{; taj, dodu{e, ne spada u Devetoro, ali je nesumnjivo ipak bog. To je, to je prosvetljenje!
	"Patera?"
	"Slu{am, Pero. [ta `eli{ da pita{?" Ali prosvetljenje je za teodidakte, a on nije takav svetac - nije jedna od onih veselo obojenih, zlatom krunisanih figura u Spisima. Kako mo`e sad da ka`e ovoj de~ici da je usred njihove igre...
	"Onda, kakva je pouka iz ove na{e igre, Patera?"
	"Pouka je da treba izdr`ati do kraja", odgovori Svila, ~ije su misli i sad bile okrenute Izvana{evom u~enju. Jedna {arka na kapiji njihovog igrali{ta bila je polomljena; de~aci su morali da podignu kapiju i da je ponesu nazad, u zatvoren polo`aj. I ova druga, koja je pri tom okretanju {kripala, sigurno }e se polomiti, uskoro, ako on ne preduzme ne{to. Mnogi teodidakti nikad ne ispri~aju. Tako je, bar, njemu re~eno, dok je u~io u sholi. Neki, opet, ispri~aju tek na samrtnoj postelji; on je sada, prvi put, osetio da to razume.
	"Mi smo izdr`ali do kraja", podseti ga Rog, "ali smo ipak izgubili. Ve}i si od mene. Ve}i si nego iko od nas."
	Svila klimnu glavom i osmehnu se. "Nisam rekao da je jedini cilj pobeda."
	Rog zausti da jo{ ne{to ka`e, ali opet zatvori usta. Njegov pogled bio je zami{ljen. Svila na kapiji spusti Zlatnokresta i Vilusa sa svojih ramena i obrisa i telo od znoja, zatim uze svoju crnu tuniku sa eksera o koji ju je bio oka~io. Ulica sunca pru`ala se uporedo sa suncem, {to je njeno ime i nagove{tavalo, i bila je, kao i obi~no u ovo doba, `arko vru}a. On nevoljno navu~e tuniku preko glave, ose}aju}i miris svog znoja.
	"Izgubili ste", re~e Vilusu, ~im je zagu{ljiva tunika legla na svoje mesto, "kad vam je Rog oteo loptu. Odmah zatim, pobeda je pripala i tebi, i celom na{em timu. [ta si nau~io iz toga?"
	Mali Vilus nije odgovorio. Posle nekog vremena Pero, umesto njega, re~e: "Da pobeda i poraz nisu sve."
	Labavi, duga~ki, crni ogrta~ do|e za tunikom i kao da se zatvori oko njega. "To je dovoljno dobro", re~e on Peru.
	Dok su petorica de~aka zatvarala kapiju igrali{ta iza njih, bleda i veoma razlivena senka Leta~a jurnu du` Ulice sunca. Momci digo{e ljutite poglede ka Leta~u, a neki od najmanjih po~e{e da pru`aju ruke prema najbli`im kamenicama, iako je Leta~ bio na visini tri ili ~etiri puta ve}oj od najvi{eg vironskog tornja.
	Svila je zastao, podigao glavu i zapiljio se u visinu. Bio je prepun stare zavisti, ali se trudio da je suzbije. Da li mu je, me|u mirijadama ska~u}ih vizija, bio prikazan i neki Leta~? ^inilo mu se da jeste - ali njemu je pokazano i tako mnogo drugih stvari!
	Nesrazmerno velika krila, tanka poput gaze, bila su gotovo nevidljiva u ble{tanju nezaklonjenog sunca, tako da se pri~injavalo da Leta~ leti bez ikakvih krila; videle su se njegove ra{irene ruke i sastavljene noge, natprirodno crno obli~je na podlozi od goru}eg zlata.
	"Ako su Leta~i ljudska bi}a", re~e Svila prekorno svojim vaspitanicima, "onda je svakako zlo ga|ati ih kamenjem. Ako nisu, morate imati u vidu mogu}nost da oni i u duhovnom svitku, kao i u ovom temporalnom, zauzimaju neko mesto na ve}oj visini od nas." Kao da se naknadno dosetio, on dodade: "^ak i ako nas uhode, u {ta sumnjam."
	Da li su i Leta~i postigli prosvetljenje? Da li zato lete? Mo`da neki bog ili boginja - to bi mogao biti Hieraks, mo`da, ili njegov otac, vladar neba, Pes - u~i svoje miljenike umetnosti letenja?
	Vrata palestre, uvijena i nagrizena dejstvom vremenskih prilika, nisu mogla da se otvore sve dok Rog nije mu{ki nalegao na kvaku. Svila je, kao i uvek, prvo isporu~io Mejteri Mermer manje de~ake. "Pobedili smo slavno", re~e joj.
	Ona odmahnu glavom, {aljivo glume}i zaprepa{}enje. Njeno glatko, ovalno lice, ugla~ano do sjaja ~estim trljanjem pomo}u krpe za pra{inu, odra`avalo je sun~evu svetlost iz prozora. "Moje jadne devoj~ice su, avaj, potu~ene, Patera. Meni izgleda kao da velike devoj~ice Mejtere Nane postaju iz nedelje u nedelju i ve}e i br`e. Zar se ne bi o~ekivalo da na{a Milostiva Molpa podari ve}u brzinu i mojim manjim curama? Ali, eto, ~ini se da ne}e."
	"Dok one postanu br`e, bi}e, mo`da, one te koje su velike."
	"Sigurno je to posredi, Patera. A ja ostajem mala devoj~ica, koristim svaku priliku da odlo`im minuende i subtrahende koliko god je mogu}e, uvek sam raspolo`ena za pri~u, a nikad za posao." Mejtera Mermer za}uta. Njeni ~eli~ni prsti, ve} izlizani od rada, savijali su {tap du`ine jednog lakta, dok je pogledom prou~avala Svilu. "Dobro da pazi{, ovog popodneva, ti, Patera. Sigurno si se ve} umorio, celo jutro se ne{to manta{ tamo gore i igra{ sa de~acima. Nemoj sad pasti s krova."
	On se {iroko osmehnu. "Gotov sam sa opravkama za danas, Mejtera. Prine}u `rtvu posle mantejona - privatno."
	Stara sestra nagnula je svetlucavu glavu na jednu stranu, tako da je izgledalo da je podigla jednu obrvu. "U tom slu~aju, `alim {to moj razred ne}e u~estvovati. Smatra{ li da }e Devetoro biti, bez nas, zadovoljniji tvojim jagnjetom?"
	Za tren je Svila bio u isku{enju da joj ispri~a sve, odmah. Umesto toga, on duboko udahnu, nasme{i se i zatvori vrata.
	Ve}i de~aci su, gotovo svi, bili ve} oti{li u sobu Mejtere Ru`e. Svila jednim pogledom pusti i ostale. Me|utim, Rog ostade. "Mogu li da razgovaram sa tobom, Patera? Samo minut."
	"Ako jeste samo minut." Po{to de~ko nije odgovorio, Svila nastavi: "Ka`i, Ro`e. Jesam li te faulirao? Ako jesam, izvinjavam se - svakako nije bilo namerno."
	"Da li je..." Rog zamu~e. Gledao je netremice u ispucale podne daske.
	"Pa, ka`i. Ili me pitaj kad se budem vratio. To bi bilo bolje."
	Pogled visokog de~aka pre|e na zid, koji je bio od blatnih cigala, belo prekre~enih. "Patera, da li je istina da }e sru{iti na{u palestru i tvoj mantejon? I da }e{ morati da ode{ na neko drugo mesto, ili da ne}e{ ni imati gde? Moj tata je to ~uo, ju~e. Je l' istina?"
	"Nije."
	Rog podi`e ka njemu pogled nove nade. Me|utim, ovo jednostavno poricanje ostavilo ga je bez i~eg {to bi sad rekao.
	"Na{a palestra i na{ mantejon bi}e ovde i slede}e godine, i one posle nje, i one posle toga." Najednom svestan svog dr`anja, Svila stade uspravnije, poravnavaju}i i ramena. "Da li je to dovoljno da te umiri? Mo`da }emo biti i ve}i, i bolje poznati. Nadam se da ho}emo. Mo`da }e nam se opet obratiti neki bog ili boginja, kroz na{ Sveti prozor, kao {to nam se Pes obratio jednom, kad je Patera [tuka bio mlad - ne znam da li }e to biti, ali se molim svaki dan da bude. Svejedno, kad ja budem star kao Patera [tuka, narod ovog dela grada ima}e jo{ i mantejon i palestru. Ne sumnjaj u to ni za tren."
	"Htedoh re}i..."
	Svila klimnu glavom. "Tvoje o~i su to ve} rekle. Hvala, Ro`e. Hvala ti. Znam da te mogu pozvati ako se ikad na|em u nevolji, i znam da }e{ ti u~initi sve {to mo`e{, ne pitaju}i za cenu. Ali, Ro`e..."
	"Da, Patera?"
	"Znao sam sve to i ranije."
	Visoki de~ak klimnu glavom. "Tako isto misle i svi drugi klinci, Patera. Ima ih bar dvadesetak za koje znam da se u njih mo`emo pouzdati. Ima ih mo`da i vi{e."
	Sad je Rog stajao uspravno kao gardista na paradi. Svila, sa malim {okom uvi|anja, shvati da je ta neuobi~ajena uspravnost samo imitacija njegove, i da Rogove bistre tamne o~i nisu mnogo ispod njegovih.
	"A posle toga", nastavi Rog, "bi}e i drugih. Do}i }e novi de~aci, novi ljudi."
	Svila opet klimnu glavom, sumorno pomi{ljaju}i da je ovaj Rog ve} sada, u svim va`nim aspektima, odrastao ~ovek, {tavi{e ~ovek bolje {kolovan od ve}ine drugih.
	"I ne `elim da misli{ da se ljutim, Patera, zbog onog kako si me oborio. Jesi me `estoko tresnuo, ali, to i jeste ono zabavno u igri."
	Svila odmahnu glavom. "Ne, to je samo ono uobi~ajeno u igri. Zabavno je kad neko manji prevrne nekog ve}eg."
	"Bio si njihov najbolji igra~, Patera. Ne bi bilo fer prema njima da si igrao ispod svojih maksimalnih mogu}nosti." Horn pogleda preko ramena, ka otvorenim vratima Mejtere Ru`e. "Moram sad i}i. Hvala, Patera."
	U Spisima je postojao jedan red teksta primenljiv na igru i na pouke koje igra donosi - a koje su va`nije, pomisli Svila, od svih {to ih Mejtera Ru`a mo`e dati; ali Rog je ve} bio na domak vrata. Svila promrmlja za njegovim le|ima: "Ljudi prave terazije, ali bogovi duvaju na lak{i tas."
	Uzdahnuo je posle te poslednje re~i, znaju}i da je citat do{ao sekund prekasno, i da je Rog, tako|e, u zaka{njenju; da }e sad kazati Mejteri Ru`i da ga je on, Patera, zadr`ao; i da }e ga Ru`a svejedno kazniti, ne trude}i se da dozna da li je to istina.
	Svila se okrete. Nije imalo svrhe ostajati i slu{ati to; a ako bi poku{ao da interveni{e, Rog bi pro{ao jo{ mnogo gore. Kako je mogu}e da se Izvana{ opredelio za jednog tako spetljanog ~oveka? Zar je mogu}e da bogovi sami ne znaju koliko je on slab i glup?
	Mo`da samo neki od njih ne znaju?
	
	Zar|ala mantejonska kutija za novac bila je prazna, to je on znao; ipak, mora imati `rtvu, i to finu. Roditelji nekog u~enika mogli bi mu pozajmiti pet, mo`da i deset bita; poni`enje {to mora od tako siroma{nih ljudi da moljaka za pozajmicu svakako bi delovalo pou~no na njega. Odlu~nost da ovako postupi trajala je sve dok se borio sa vratima palestre; a kad je uspeo da ih zatvori i kad se okrenuo i zakora~io prema pijaci, tu odlu~nost odne{e suze, vi{e nego jasno zami{ljene, dece koja bi ostala bez svoje uobi~ajene ve~ere od mleka i bajatog hleba. Ne. Prodavci }e morati da mu daju na veresiju.
	Mora}e. Da li je on ikada ponudio ijednu `rtvu, makar i najmanju, Onome Izvan? Nikad! Ni jednu jedinu u celom svom `ivotu. Pa ipak, Izvana{ je sada pru`io neograni~enu veresiju njemu, na osnovu zasluga Patere [tuke. Ili se, bar, mo`e i tako gledati na stvar. Mo`da je to najbolje tuma~enje. U svakom slu~aju, on nikad ne}e mo}i da se odu`i Izvana{u za toliko znanje i toliku ~ast, ma koliko se dugo i naporno trudio. Pa, onda, nije ni ~udo...
	Sviline misli letele su napred, a duga~ke noge sevale sve br`e i br`e.
	Prodavci ne daju nikad nikome veresiju, nijednu paricu. To je tako. Ni augurima; svakako ne}e dati jednome auguru ~iji mantejon stoji u najsiroma{nijem delu grada. Me|utim, Izvana{u ne smeju ni{ta da odbiju. Dakle, mora}e. Ali on, Svila, mora}e ~vrsto da postupi s njima, izuzetno ~vrsto. Da ih podseti da Izvana{ ve} smatra da su oni poslednji me|u ljudima: prema Spisima, on je jednom prilikom poseo jednog prosve}enog, bogatog ~oveka i svojeru~no istukao nekoliko trgovaca. Iako se Devetoro mogu s razlogom pohvaliti da...
	Crna civilna letelica nailazila je Ulicom sunca, urlaju}i, rasteruju}i pe{ake, zaobilaze}i klimava zapre`na kola i strpljive sive magarce, podi`u}i svojim vazdu{nim turbinama zagu{ljive oblake vru}e, `ute pra{ine.
	"Ej, ti! Augure!"
	Letelica se zaustavila i spustila na izrovanu ulicu; njeno urlanje se sti{avalo ka `alosnom cviljenju. Jedan krupan, mesnat ~ovek bogata{kog izgleda stajao je na putni~kom mestu i mahao {tapom za pe{a~enje.
	Svila povika: "Obra}ate se meni, gospodine?"
	^ovek bogata{kog izgleda nestrpljivo mahnu rukom. "Hodi ovamo."
	"To i nameravam", rer~e mu Svila. Mrtav pas koji je trunuo u slivniku nalagao je da bude prekora~en duga~kim korakom; to je podiglo oblak debelih muva sa plavim le|ima. "Bilo bi vi{e po bon-tonu da ka`ete Patera, gospodine, ali ja na to ne}u obra}ati pa`nju. Mo`ete me i augurom zvati, ako `elite. Jer Vi ste meni potrebni, vidite. Veoma potrebni. Jedan bog Vas je poslao meni."
	Sad je bogatun izgledao bar onoliko iznena|en, ako ne i vi{e, kao Rog kad ga je Svila oborio.
	"Potrebne su mi dve - ne, tri karte", nastavi Svila. "Tri karte, ili vi{e. Potrebne su mi odmah, za jednu svetu svrhu. Vi ih mo`ete lako dati, a bogovi }e se osmehnuti na vas. Dajte, molim."
	^ovek prosperitetnog izgleda otapka mlazi}e znoja sa ~ela velikom maramicom boje breskve koja je slala nekakav prejak miris u bitku protiv uli~nih smradova. "Pa, ja sam mislio da vama, augurima, va{e Udru`enje ne dopu{ta da se bavite ovakvim stvarima, Patera."
	"Da prosimo? Ne. Potpuno ste u pravu, gospodine. Pa ipak, eno po jedan prosjak na svakom uglu - sigurno znate {ta oni pri~aju, ali to uop{te nije ono {to vam ja govorim. Nisam gladan, nemam pregladnelu decu. Ne treba mi Va{ novac za mene li~no, nego za jednog boga, i to Izvana{a. Krupna je gre{ka ograni~iti obo`avanje samo na Devetoro, jer, ja... Nije bitno. Izvana{ mora dobiti od mene, pre zasen~enja sunca, prikladnu ponudu. To je krajnje va`no. Vi }ete svakako pridobiti njegovu naklonost tako {to }ete dati pare za `rtvu."
	"Ja sam hteo..." po~e ~ovek koji je delovao kao bogata{.
	Svila di`e {aku. "Ne! Novac - najmanje tri karte, odmah. Ponudio sam Vam izvrsnu priliku da steknete njegovu naklonost. To ste, evo, ve} izgubili, ali jo{ i sad mo`ete izbe}i njegovo nezadovoljstvo, ali samo ako budete delali bez daljeg odugovla~enja. Za Va{e sopstveno dobro, dajte mi tri karte odmah!" Svila koraknu bli`e, pomno ispituju}i zadriglo, znojavo lice tog ~oveka. "Stra{ne stvari Vam se mogu dogoditi. U`asne!"
	Prosperitetni pose`e rukom ka nov~aniku, govore}i: "Ugledan gra|anin ne treba nikad da zaustavi svoju letelicu u ovom kvartu grada. Ja sam naprosto..."
	"Ako ste vlasnik ovog lete}eg vozila, Vi mo`ete lako izdvojiti tri karte. Ponudi}u i molitvu za Vas - mnoge molitve, tako da biste mogli, jednog dana, da se domognete..." Svila zadrhta.
	Voza~ potmulo odbrusi: "E, aj za}uti, jeote, i pusti Krva da govori, kolja~u, bre." Onda re~e svome gazdi: "Da povezem i njega, D`efe?"
	^ovek sa imenom 'Krv' odmahnu glavom. Ve} je odbrojao tri karte i sad ih je dr`ao raspore|ene u lepezu; pet-{est odrpanaca stado{e nedaleko od Svile i zablenu{e se u svetlucanje zlata. "Tri karte ka`e{ da `eli{, Patera. Evo ih. Prosvetljenje? Jesi li hteo da ka`e{ da bi mi bogovi mogli omogu}iti da se domognem prosvetljenja? Ko o ~emu, vi proroci o tome. Al' mene ba{ briga za prosvetljenje. Trebaju mi neke informacije. Ti reci meni ono {to ja `elim znati, pa ti dajem sve tri. Vidi{ ih? Onda mo`e{ da prinese{ tu divnu `rtvu natenane ili uradi{ {ta god drugo ho}e{ s tim parama. A? Sla`e{ se?"
	"Ne zna{ {ta rizikuje{. Kad bi znao..."
	Krv prezrivo frknu. "Znam da nijedan bog nije do{ao ni na jedan prozor u ovom gradu jo{ od vremena kad sam ja bio mlad, Patera, bez obzira na to {ta vi kasapi cvilite i zavijate. Vi{e ni{ta i nije potrebno da znam. Ima jedan mantejon u ovoj ulici, ta~no? Na mestu gde Ulica srebra ulazi, pod nekim uglom, u nju? Nikad nisam bio u tom delu ovog kvarta, ali, pitao sam, i tako su mi rekli."
	Svila klimnu glavom. "Ja sam augur tamo."
	"Zna~i, matori oteg'o papke, a?"
	"Patera [tuka?" Svila iscrta znak sabiranja u vazduhu. "Da. Patera [tuka je ve} vi{e od godinu dana kod bogova. Da li si ga poznavao?"
	Prenebregav{i ovo pitanje, Krv klimnu glavom, sam za sebe. "Oti{'o u Glavni procesor, a-ha-ha? Dobro, Patera. Nisam ja neki religiozan, niti glumim da jesam. Ali sam obe}ao mom - hm, jednoj osobi - da }u oti}i u taj tvoj mantejon i izgovoriti nekoliko molitava za nju. Prine}u ja i `rtvu, zna{. Zato {to znam da }e me ona pitati da li sam to u~inio. To ti je preko, i iznad, ove tri karte ovde. E, sad. Ima li tamo nekog da me pusti unutra?"
	Svila opet klimnu glavom. "Mejtera Mermer ili Mejtera Nana }e to sa odu{evljenjem u~initi, siguran sam. Na}i }e{ obe u palestri, s druge strane na{eg igrali{ta." Svila za}uta, zami{ljen. "Mejtera Nana je pomalo stidljiva, mada je sa decom divna. Mo`da je bolje da pita{ za Mejteru Mermer, koja }e biti u prvoj sobi s tvoje desne strane. Ona bi mogla poveriti jednoj od starijih devoj~ica rukovo|enje `enskim odeljenjem, taj sat ili du`e, rekao bih."
	Krv sklopi lepezu od karata, kao da }e ih slede}eg trenutka dati Svili. "Ne odu{evljavaju me mnogo ti hemijski ljudi, Patera. Neko mi je rekao da imate Mejteru Ru`u. Mo`da bih mogao dobiti nju, ako je jo{ tu?"
	"Oh, da." Svila se nadao da mu se u glasu ne}e odraziti pometenost koju je ose}ao kad god je razmi{ljao o Mejteri Ru`i. "Ali ona je u odmaklim godinama, gospodine, i mi se trudimo da po{tedimo njene jadne noge koliko god mo`emo. Siguran sam da }e Mejtera Mermer obaviti posao na sasvim zadovoljavaju}i na~in."
	"Nema sumnje da ho}e." Krv jo{ jednom prebroja svoje karte; njegove usne su se pokretale, a debeli prsti sa mno{tvom prstenja kao da nisu nikako hteli da se rastanu od tananih, sjajnih pravougaonika. "Malo~as htede ne{to da mi ka`e{ o prosvetljenju, Patera. Pomenuo si i da }e{ se moliti za mene."
	"Jesam", re~e Svila `ustro, "a to sam i mislio. Moli}u se."
	Krv se nasmeja. "Nemoj se mu~iti oko toga. Ali radoznao sam, a osim toga nikad nisam imao prilike da pitam nekoga od vas o tome. Zar nije prosvetljenje manje-vi{e isto {to i posednutost duhovima?"
	"Ne ba{, gospodine." Svila po~e grickati donju usnu. "Zna{, gospodine, u sholi smo u~ili jednostavne, prijatne odgovore na sva takva pitanja. Morali smo ih recitovati da bismo polo`ili ispit, a ja sam sad u isku{enju da ih recitujem tebi. Ali te dve konkretnosti - prosvetljenje, ho}u re}i, i posednutost - uop{te nisu jednostavne stvari. Ili, bar, prosvetljenje nije. Ja o posednutosti ne znam mnogo; neki od najcenjenijih hierologa veruju da ona postoji samo potencijalno i da se nikad ne ostvaruje."
	"Bog, navodno, navu~e ~oveka na sebe, kao tuniku - tako se pri~a. Po{to to i neki ljudi mogu, {to ne bi i bog?" Gledaju}i Svilin izraz lica, Krv se jo{ jednom nasmeja. "Ne veruje{ ti meni, a, Patera?"
	Svila re~e: "Nikad nisam ~uo za takve ljude, gospodine. Ne}u re}i da oni ne postoje, zato {to vi tvrdite da postoje, iako se ~ini da je to nemogu}e."
	"Jo{ si ti mlad, Patera. Ako si voljan da izbegne{ mnogo gre{aka, ne zaboravi to." Krv pogleda svog voza~a postrance. "Pazi da mi neko od ovih le{inara ne pipa vozilo, Grisone."
	"Prosvetljenje..." re~e Svila. Gladio se {akom po vilici, prise}aju}i se.
	"Meni se ~ini da bi to trebalo biti lako. Odjednom zna{ mnoge stvari koje ranije nisi znao, zar ne?" Krv zastade, gledaju}i Svilino lice. "Stvari koje ne ume{ objasniti ili ti nije dozvoljeno da ih objasni{?"
	Pro|e patrola Garde. Svakom je bila pu{ka o ramenu, a leva {aka na bal~aku ma~a. Jedan pozdravi Krva tako {to vrhovima prstiju dota~e {titnik svoje veselozelene kape.
	"Te{ko je to objasniti", re~e Svila. "U posednutosti ~ovek uvek nau~i ne{to, dobro ili r|avo. Tako su, bar, nama govorili na nastavi, mada ja ne verujem... U prosvetljenju, doga|a se mnogo vi{e. Najvi{e {to teodidakt mo`e podneti, rekao bih."
	"To se desilo i tebi", re~e Krv tiho. "Mnogi od vas ka`u da su to do`iveli, ali ti to tvrdi{ iskreno. Do`iveo si, ili veruje{ da si do`iveo, prosvetljenje. Misli{ da je to stvarno."
	Svila na~ini jedan korak nazad i nalete na nekog od radoznalaca koji su stajali unaokolo. "Nisam nazvao sebe prosvetljenim, gospodine."
	"Nije ni bilo potrebno. Slu{ao sam te. E sad slu{aj ti mene. Ne dajem ja ove tri karte tebi, ni za tvoje sveto prino{enje `rtve, niza{ta. Ja tebi pla}am da mi odgovori{ na neka pitanja, a ovo je poslednje. Ho}u da mi ka`e{ - ovog trenutka - {ta je prosvetljenje, kad si ga do`iveo i za{to si ga do`iveo. Evo ih." On opet podi`e tri karte. "Reci mi, Patera, i tvoje su."
	Silk razmisli, pa ih istr`e iz Krvove ruke. "Neka bude kako si rekao. Prosvetljenje zna~i da razume{ sve na onaj na~in kako to razume i bog koji ti prosvetljenje daje. Ko si i ko su, zapravo, svi ostali. Sve ono {to si mislio da razume{, sad sagleda{ sa potpunom jasno}om, sve u tom jednom trenu, i onda uvidi{ da do tada nisi, zapravo, razumeo ni{ta."
	Gledaoci su se domun|avali. Neki su pokazivali prstom ka Svili. Jedan mahnu ~oveku koji je u blizini teglio ru~na kolica za prodaju robe i ovaj stade.
	"Samo u jednom trenu", re~e Krv.
	"Da, samo u jednom trenu. Ali uspomena ostane, tako da zna{ da si znao." Tri karte i dalje su mu se nalazile u podignutoj ruci; najednom pomisli da }e mu ih oteti neko iz te dronjave gomile oko njega i glatko uvu~e ruku u d`ep.
	"A kad se to tebi dogodilo? Pro{le nedelje? Pro{le godine?"
	Svila odmahnu glavom, pa di`e pogled ka suncu. Vide kako tanka crna linija zastora doti~e sunce, upravo u tom trenutku. "Danas. Pre manje od jednog sata. Lopta je - igrao sam sa de~acima, imali smo utakmicu..."
	Krv odmahnu rukom, odbacuju}i tu utakmicu.
	"Tad se dogodilo. ^inilo mi se da se sve zaustavilo. Zaista ne mogu re}i da li je to trajalo jedan tren, ili dan, ili godinu, ili ma koje drugo razdoblje - i ne verujem da bi ijedna takva procena o trajanju bila ta~na. Mo`da njega zato zovu Izvana{: zato {to on stoji izvan vremena, uvek."
	"A-ha." Krv dade Svili jedan znak naklonosti, osmeh, ali ne bez gun|anja. "Siguran sam da je sve to dim. Nekakvo sanjarenje. Ali moram priznati da je zanimljiv dim, kad ti pri~a{. Nikad ranije nisam ~uo tako ne{to."
	"Nije bilo ba{ ono {to nas u~e u sholi", priznade Svila, "ali ja ose}am, u srcu da je bilo istinito." Oklevao je. "Ho}u re}i, ono {to mi je pokazano, bilo je istinito. Naime, prikazan mi je deo jedne beskrajne panorame prepune raznih stvari. On je u svakom smislu izvan na{eg svitka, ali je i unutra, sa nama, u isto vreme. Mislim da su svi drugi bogovi samo unutra, ma koliko veli~anstveno nama izgledali."
	Krv slegnu ramenima. Pogled mu je lutao ka publici u dronjcima. "Heh, bar ovi ti veruju. Ali po{to smo mi samo unutra, {ta nas briga ako je on i napolju, a, Patera?"
	"Mo`da nam nije svejedno ili nam ne}e biti svejedno jednog dana. O tome jo{ nisam ni po~eo da razmi{ljam." Svila opet di`e pogled: zlatni drum sunca, opru`en preko neba, ve} je bio primetno u`i. "Mo`da }e to biti najva`nija stvar u svitku. Mislim da ho}e."
	"Ne vidim kako bi."
	"Mora}e{ da sa~eka{ pa da vidi{, sine moj - a mora}u i ja." Svila jo{ jednom zadrhta kao od hladno}e. "Hteo si da zna{ za{to sam dobio taj blagoslov, zar ne? To je bilo tvoje poslednje pitanje: za{to bi se ne{to tako ogromno dogodilo nekome tako bezna~ajnom kao {to sam ja. To si pitao?"
	"Da, ako taj tvoj bog dopu{ta da ikome to ka`e{."
	Krv se iscerio, pokazuju}i krive zube koji su odavno izgubili normalnu boju; a Svila, iznenada, bez i trun~ice svoje volje, vide pred sobom, mnogo jasnije nego {to je ikad video ovoga u letelici, jednog drugog Krva, gladnog i upla{enog mladi}a, punog podmuklih planova, koji je pre jednog pokolenja bio Krv.
	"I uz to, ako ti ne cvika{, Patera."
	"Cvika{?"
	"Ako nema{ ni{ta protiv. Ako nema{ utisak da }e{ time prekr{iti njegova pravila."
	"A, tako." Svila pro~isti grlo. "Ne protivim se ja, ali, isto tako, i nemam naro~ito dobar odgovor. Zato sam ti oteo tri karte iz ruke i zato su mi i potrebne - to je bar deo razloga. Mo`da je naprosto posredi to da on ima nekakav zadatak za mene. Ima; znam; i nadam se da je to celo obja{njenje. Opet, pomislio sam da on mo`da `eli da me uni{ti, pa smatra da mi duguje prosvetljenje pre nego {to udari. Ne znam."
	Krv se sru~i nazad u pli{ano sedi{te za putnika, opet tapkaju}i miri{ljavom maramicom lice i vrat. "Hvala, Patera. Sad smo se poravnali. Ide{ na pijacu?"
	"Idem. Da mu kupim finu `rtvu, pomo}u ove tri karte koje si mi dao."
	"Platio. Ja }u oti}i iz tvog mantejona pre nego {to se ti tamo vrati{, Patera. Bar se tako nadam. Di`i krov, Grisone."
	Svila uzviknu: "^ekaj!"
	Krv ustade, iznena|en. [ta je, Patera? Nema frke, nadam se?"
	"Slagao sam te, sine moj - ili sam te naveo na pogre{ne zaklju~ke, nehotice. On, Izvana{, rekao mi je za{to, a ja sam se pre nekoliko minuta, u razgovoru sa jednim de~akom koji se zove Rog i koji je student u na{oj palestri, toga setio." Svila pri|e bli`e, tako da je sad piljio u Krva preko ruba napola podignutog krova letelice. "Zbog augura koji je dr`ao na{ mantejon kad sam ja do{ao. Taj se zvao Patera [tuka. Veoma dobar i veoma pobo`an ~ovek."
	"Kazao si da je umro."
	"Jeste. Jeste, umro je. Ali se molio pre smrti, molio se, iz nekog razloga, ba{ Izvana{u. ^uli su ga. Njegova molitva je usli{ena. Sve je to meni obja{njeno, a sad sam du`an da objasnim ja tebi, jer je to deo na{e pogodbe."
	"Pa onda bi i trebalo da mi bude obja{njeno. Ali {to br`e mo`e{."
	"U svojim molitvama tra`io je pomo}." Svila provu~e prste kroz nemarnu hrpu kose boje slame. "Kad se mi... kad se neko moli Izvana{u za pomo}, on i po{alje pomo}."
	"Lepo od njega."
	"Ali ne uvek - ne, niti ~esto - onakva pomo} kakvu `elimo ili o~ekujemo. Patera [tuka, taj dobri starac, molio se predano. A ja sam ta pomo}..."
	"Teraj, Grisone."
	U vozilu zagrme{e naprave za potiskivanje vazduha. Krvova crna letilica se uzdi`e nelagodno, prvo zadnjim delom; ljuljanje je bilo zabrinjavaju}e jako.
	"...ta pomo} koju je Izvana{ poslao njemu, u svrhu spasavanja mantejona i palestre", dovr{i Svila. Uzma~e jedan korak i zaka{lja se, u oblacima pra{ine koji su se brzo raskrupnjavali. Napola samome sebi, a napola gomili koja je kle~ala oko njega, on jo{ re~e: "Ja ne mogu o~ekivati pomo} od njega, jer, ja sam ta pomo}."
	Ako je iko od njih razumeo, to ni po ~emu nije bilo o~igledno. Ka{lju}i jo{, on iscrta znak sabiranja i promrmlja kratku formulu blagoslova, koju po~e 'najsvetijim imenom Pesa, oca bo`jeg', a zavr{i pominjanjem 'Pesovog najstarijeg deteta, Scile, pokroviteljke ovog mesta, na{eg svetog grada Virona'.
	
	Pribli`avaju}i se pijaci, Svila je razmi{ljao o ovom slu~ajnom susretu sa bogata{em u lebdilici. Krv; tako ga je zvao njegov voza~. Tri karte, to je bio daleko, daleko previsok honorar za odgovore na nekoliko jednostavnih pitanja; osim toga, augurima se i ne pla}a, nego ~ovek, ako ose}a naro~itu zahvalnost, eventualno mo`e dati neki prilog. Tri cele karte; jesu li jo{ tu?
	Zavu~e ruku u d`ep. Prsti nai|o{e na glatku, elasti~nu povr{inu lopte. On je izvu~e, a sa njom, nehotice, i jednu kartu, koja sevnu na suncu i pade pred njegove noge.
	Isto onako munjevito kako je oteo loptu od Roga, on sad dograbi kartu. Ovo je r|av kvart, podseti on sebe, iako u njemu `ivi tako veliki broj dobrih ljudi. Kad nema zakona, i dobri ljudi kradu: njihova imovina i{~ezava, pa zato oni nemaju drugog izlaza nego da i sami ukradu od nekoga. [ta bi mislila njegova majka da je do`ivela da vidi gde ga je Udru`enje uputilo na rad? Umrla je tokom njegove poslednje godine u sholi, jo{ veruju}i da }e on biti raspore|en u neki od bogatih mantejona na Palatinu i da }e jednog dana postati Prvi govornik.
	"Ti tako lepo izgleda{", govorila je, propinju}i se na prste da zagladi njegovu buntovnu kosu. "Tako si visok! O, Svilo, sine moj! Moj dragi, dragi sine!"
	(A on se sagnuo da bi ga ona mogla poljubiti.)
	Sine moj. Njega su u~ili da se tako obra}a obi~nim ljudima, ne-sve{tenicima; ~ak i onima koji su trostruko stariji od njega. Izuzetak su ipak bili ljudi na vrlo visokim polo`ajima u dru{tvu; ali takvi su, naj~e{}e, imali neku titulu koja se mogla elegantno upotrebiti kao zamena, na primer - pukovnik, komisionar, ili ~ak savetnik, iako Svila nikad nije sreo nikog od takvih, niti imao mogu}nost da ih u ovom delu grada ikada sretne. Video je, me|utim, zidni plakat sa zgodnim licem savetnika Lorisa, koji je bio sekretar Ajuntamientoa; ali su te crte lica bile donekle o{te}ene, jer je neki vandal no`em jedanput zasekao i nekoliko puta ubo taj poster. Svila najednom oseti zadovoljstvo {to je ~lan Udru`enja, a ne politi~ar, iako je majka prvenstveno `elela da se on posveti politici. Niko, valjda, ne bi sekao i bu{io portret Njegove svetosti, Prvog govornika.
	On baci loptu u desnu ruku, a levu zavu~e u d`ep. Tu su kartice: jedna, druga, tre}a. Mnogo koji stanovnik ovog kvarta rmba}e od dizanja zastora pa sve do mraka - nosi}e cigle, slaga}e sanduke jedan na drugi, kla}e `ivotinje, tegli}e kao marva, tr~kara}e pod te{kim nosiljkama bogata{a, ~isti}e metlom i krpom - za platu od tri karte godi{nje. Njegova majka dobijala je {est - dovoljno da jedna `ena i jedno dete `ive pristojno - od nekog fonda u banci; ali taj fond nikad nije objasnila, a sa njenom smr}u i fond se ugasio. Ona ne bi bila sre}na kad bi ga sad videla u ovom kvartu, kako pe{a~i ulicom siroma{an kao i veliki deo ovda{njeg naroda. Ali ona u svakom slu~aju nikada nije bila sre}na. Njene krupne, tamne o~i bile su ~esto blistave od suza ~iji uzrok nije bio finansijski, nego neki tajanstveniji; njeno maleno telo potresali su jecaji, koje on, Svila, nikako nije mogao ubla`iti.
	("O, Svilo! Jadni moj de~ko! Sine moj!")
	On je ovome Krvu govorio prvo gospodine, a kasnije sine moj, a da maltene nije ni primetio prelaz sa jednog na drugo. Ali, za{to? Gospodine - zato {to je doleteo takvim vozilom, jasna stvar; samo najbogatiji ljudi mogu sebi priu{titi da budu vlasnici letelica. Posle, sine moj. "Zna~i, matori oteg'o papke, a?... [ta nas briga ako je i on napolju?... Lepo od njega." Krvov izbor re~i i fraza i njegov maltene otvoreni prezir prema bogovima, nisu bili u skladu sa letelicom; govorio je bolje, daleko bolje nego ve}ina ljudi u ovom kvartu Virona, ali ni pribli`no ne kao povla{}eni, dobro vaspitani ~ovek koga bi Svila o~ekivao da vidi u privatnoj letelici.
	On slegnu ramenima i izvu~e tri karte iz d`epa.
	Uvek je postojala mogu}nost, i to znatna, da karta (a jo{ pre bit, koji je deli} karte) bude falsifikovana. ^ak je postojala mogu}nost, koju Svila priznade sebi, da ovaj ~ovek bogata{kog izgleda ima u svojoj kutijici za karte posebno mesto za la`ne. Ali ~inilo se da su ove tri prave: pravugaonici o{trih ivica, dimenzija dva sa tri palca, sa komplikovanim zlatnim lavirintima koji su za{ti}eni prelivom od neke izuzetne materije, prakti~no neuni{tive ali ipak gotovo nevidljive. Govorilo se da ako su zlatne {are na bilo koje dve karte podudarne, onda bar jedna od tih karata mora biti krivotvorena. Svila zastade da ih uporedi, a onda odmahnu glavom i produ`i sa jednakom hitnjom ka pijaci. Ako su ove karte dovoljno dobre da prevare prodavce `ivotinja, onda ni{ta drugo nije va`no, mada }e on biti lopov. U tom slu~aju: molitva Tenebrozu Tartarusu, starijem Pesovom sinu, zastra{uju}em bogu no}i i lopova.
	Mejtera Mermer sedela je iza svih svojih u~enica i gledala. Beja{e, jednom, jedno doba kad je stajala. Isto tako, beja{e i doba kad su njene u~enice mukotrpno radile sa tastaturom kompjutera, a ne sa kamenim tablicama i kredom. A danas, evo, u godini... koja god bila, koja god...
	Nije uspela da pozove svoju hronolo{ku funkciju. Poku{a da se priseti kad joj se to poslednji put desilo.
	Mejtera Mermer je u svakom trenutku mogla pozvati potpuni spisak svojih neupotrebljivih ili defektnih komponenti, ali ve} pet ili pedeset godina nije to u~inila. Za{to i ~emu? Za{to bi ona - a za{to bi iko? ikad? - jo{ uve}avala koli~inu jada koju su bogovi odlu~ili da joj dodele? Nisu li oni dovoljno svirepi, gluvi za njene molitve ve} toliko godina, toliko decenija i dana i uspavanih, napola zaustavljenih sati? Pes, veliki Pes, on je i bog mehanizama, kao i mnogo ~ega drugog. Mo`da je previ{e zauzet da bi nju primetio.
	Do~arala je sebi sliku: Pes stoji u njihovom mantejonu. Visok kao talus, udovi glatki, izvajani od nekog belog kamena koji ima finiju, sitniju gra|u nego brodski kamen - o~i su mu smrtno ozbiljne, ali ni{ta ne vide. Plemenito ~elo. Smiluj se meni, Pes, molila se ona. Smiluj se meni, smrtnoj devojci koja te sada doziva, ali }e uskoro prestati, zauvek.
	Desna noga joj ve} godinama postaje sve uko~enija, a povremeno joj se ~inilo da i kad sedi ovako mirno...
	De~ji glas: "Zaspala je!"
	...da i kad sedi ovako mirno kao sad i gleda decu gde pi{u 'devetnaest manje dvadeset devet' i dobijaju devet, ili 'sedamnaest vi{e sedam' i dobiju dvadeset tri - da i kad sedi ovako mirno kao sad, a vid joj vi{e nije onako o{tar kao nekad, iako i sad vidi krivudave kredaste brojeve na kamenim tablama, ako pi{u krupno, a sva deca tih godina pi{u krupno, iako imaju bolji vid nego ona...
	Da, da, da joj preti pregrevanje, stalno, jo{ ve}e, bar kad je vru}ina. Pese, veliki Pese, bo`e neba, sunca i oluje, daj sneg! Hladan vetar daj!
	Vidi kakvo leto, beskrajno, nema snega, nema jesenjih ki{a, a ve} im prolazi sezona, ve} smo maltene u dobu snega, a snega nema. Vru}ina, pra{ina, oblaci svi prazni, `ute maglice. Pa o ~emu razmi{lja taj Pes, Gospod Pes, mu` `itorodne Ehidne i otac sedmoro?
	Jedna devoj~ica: "Zaspala je, gledajte!"
	Druga: "Ja mislila oni ne spavaju."
	Neko kuca na vrata palestre, ona vrata sa Ulice sunca.
	"Ja }u!" Bio je to Zlatoglavin glas.
	"Ne, ja }u!" Ratelin.
	Mirisni, beli cvetovi i o{tri, beli zubi. Mejtera Mermer se udubi u meditaciju o imenima. Cvetovi, ili bar nekakve biljke, za biolo{ke devoj~ice. @ivotinje i `ivotinjski proizvodi za biolo{ke de~ake. Metali ili razne vrste kamena, za nas.
	Obe u glas: "Pusti mene!"
	Njeno staro ime bilo je...
	Njeno staro ime... bilo je...
	Tresak. Oborile stolicu. Mejtera Mermer ustade kruto, dr`e}i se jednom rukom za prozorski okvir. "Ovog trenutka da ste prestale s time!"
	Mogla je u svakom trenutku pozvati kompletan spisak svojih neupotrebljivih i defektnih komponenti, ali se ve} oko stotinu godina nije odlu~ila da to u~ini. Me|utim, s vremena na vreme, uglavnom kad je kenoba le`ala na no}noj strani, izvan svetlosti dugog sunca, ta lista je iskrsavala u njenoj svesti sama od sebe, nepozvana.
	"Akvifolija! Razdvoj te dve, dok se ja ne naljutim!"
	Mejtera Mermer je pamtila i kratko sunce: disk narand`aste vatre. ^inilo joj se da se glavna prednost tog starog sunca o~itovala u tome da se pod njegovim zracima nikad nijedna lista i nijedan ekranski meni nisu pojavljivali nepozvani.
	Obe uglas: "Sestro, htela sam..."
	"E pa ne}e nijedna od vas dve", odvrati im Mejtera Mermer.
	Jo{ jedno kucanje, preglasno za ~ukljeve od kosti i ko`e. Mora ona, i mora da po`uri, ina~e bi moglo da se desi da Mejtera Ru`a po|e da otvori vrata, a to bi onda bio povod za `albe koje bi potrajale du`e nego sneg. Ako uop{te do|e taj sneg, ve} jednom.
	"Idem ja sama. ^e{ljo, ti upravlja{ odeljenjem dok se ne vratim. Postaraj se da svako radi svoj posao. Svako, bez izuzetka." Da bi zavr{nim re~ima dala ve}u te`inu, Mejtera Mermer sa~eka najdu`e {to je smela. "O~ekiva}u da imenuje{ one koje su se r|avo pona{ale."
	Jedan dobar korak ka vratima. U njenoj desnoj nozi postoji taj aktivator koji ho}e da se zaglavi ako ostane sasvim neupotrebljen sat ili vi{e vremena; ali sad kao da radi maltene dobro. Jo{ jedan korak. Evo, jo{ jedan. Dobro je, dobro je! Pese, hvala ti.
	Pre|e u hodnik, stade da oslu{ne nema li odmah nekog nereda u u~ionici, pa othrama hodnikom do ulaznih vrata.
	Neki krupan, mesnat ~ovek bogata{kog izgleda, visok maltene kao Patera Svila; taj je lupao po drvenim plo~ama ulaznih vrata, i to izrezbarenom ru~kom svog {tapa za {etnju.
	"Neka ti svaki bog bude naklonjen jutros", re~e Mejtera Mermer. "Kako ti mogu biti na usluzi?"
	"Zovem se Krv", re~e taj ~ovek. "Razgledam imanje. Ve} sam video ba{te i to sve, ali zgrade su zaklju~ane. @eleo bih da me provede{ kroz njih, a i ovu da mi poka`e{."
	"U na{u kenobu ne mogu te pustiti nikako", re~e Mejtera Mermer ~vrsto. "U stambeni deo ne mo`e{ sam. Rado }u ti pokazati na{ mantejon i na{u palestru - ako ima{ opravdan razlog za svoju `elju da ih razgleda{."
	Krvovo lice postade jo{ crvenije. "Proveravam u kakvom su stanju zgrade. Koliko sam ja spolja video, na svima njima mora dosta da se radi."
	Mejtera Mermer klimnu glavom. "Bojim se da je to sasvim ta~no, mada mi ovde ~inimo sve {to mo`emo. Patera Svila je opravljao krov mantejona. To je bilo najhitnije. Da li je istina..."
	Krv je prekide. "Kenoba - to vam je ona kao ku}ica koja izlazi na Ulicu srebra?"
	Ona klimnu glavom.
	"Stambeni deo, to vam je ono gde se sastavljaju Ulica srebra i Ulica sunca? Mala, sa tri ugla, u zapadnom delu ba{te?"
	"Tako je. Da li je, dakle, istina da }e ~itavo ovo imanje biti prodato? To su neka deca govorila."
	Krv je pogleda ispitiva~ki. "Da li je Mejtera Ru`a ~ula za to?"
	"Pretpostavljam da je ~ula takva govorkanja, ako to pita{. Nisam s njom razgovarala o tome."
	Krv klimnu glavom; bilo je to sasvim malo naginjanje glave napred, koje verovatno ni sam nije primetio. "Nisam rek'o onom va{em kasapinu sa glavom k'o ku~ina. Izgledao je kao neko ko bi mog'o da pravi probleme. Ali ti reci Mejteri Ru`i da su govorkanja istinita, jesi ~ula? Reci joj da je ve} prodato, sestro. Prodato meni."
	Pre nego {to sneg poleti, nas ovde ne}e biti, pomisli Mejtera Mermer, ~uv{i budu}nost, svoju i svih njih, u Krvovom tonu. Oti}i pre zime. Nastaniti se na nekom drugom mestu, gde }e Ulica sunca biti samo uspomena.
	Blagosloveni sneg, da ohladi njene butine; ona do~ara sebi sliku kako sedi nepomi~na, a u krilu joj le`i nanos sve`eg, tek napadalog snega.
	Krv re~e: "I reci joj moje ime."
	
	2. @RTVA
	Kao i svakog dana osim scildanima, na pijaci je bio op{ti krkljanac, i to 'od podne pa dok sunce ne bude najtanje {to biti mo`e'. Ovde je bio izlo`en na prodaju ili trampu svaki proizvod vironskih njiva i ba{ta: jam, strelasti koren i brdski krompiri; crni luk, ljutika, praziluk; bundeve `ute, narand`aste, crvene i bele; asparagus, pregladnelo `eljan sunca; pasulj crn kao no} ili pegav kao lova~ki pas; trava poto~arka, toliko mokra da se iz nje voda cedi, doneta iz sve pli}ih re~ica koje hrane jezero Limnu; zelena salata i so~no zelenilo stotinu vrsta; vatreni biberi; p{enica, proso, pirina~ i je~am; kukuruz `uti, beli, plavi i crveni. Sve se to presipalo, jedno je curilo, drugo se prelivalo, iz }upova, vre}a, ko{ara - mada je Patera Svila zapazio, sa nezadovoljstvom, da su cene vi{e nego {to ih je ikad ranije video, kao i da su mnogi klasovi `ita zakr`ljali i krezubi.
	Uprkos su{e, bile su tu i urme, i gro`|e, pomorand`e i limunovi, kru{ke, papaje, narovi i sitne crvene banane; angelika, miloduh, sladi}, cicel, kardamom, onajz, bosiljak, ma`uran, divizma, per{un, kamenika i desetine drugih trava.
	Ovde su parfimisti mahali visokim perjanicama su{enih stepskih trava, da bi rasuli kroz pregrejani vazduh mirise koji navodno odgovaraju ovom ili onom, i svakom zamislivom, `enskom imenu; ti miomirisi ratovali su protiv ukusnih aroma mesa na ro{tilju i klobu~avih ~orbi, ali i protiv smradova ljudi, i zveri, i izmeta ljudi i zveri. Gove|e polutine i cele mrtve svinje visile su ovde sa kula od kovanog gvo`|a surovog izgleda; a tu je (kad je Svila skrenuo levo, tragaju}i za prodavcima `ivih ptica i `ivotinja) bila i bogata jezerska `etva: ribe {irom razjapljenih usta, srebrnih bokova i izbuljenih o~iju; dagnje; puzave `ive jegulje; trzavi crni rakovi sa hvataljkama nalik na makaze za potkresivanje `bunja, sa o~ima poput rubina i debelim repovima du`im od jednog pedlja; sumorne sive guske i patke bogato odevene u sme|u, zelenu, crnu i onu ~udnovatu plavu boju koja se tako retko vi|a ma gde drugde, da je dobila ime pa~ja plava. Stolovi na rasklapanje i debela polihromna }ebad bejahu ra{ireni po uga`enoj ali neravnoj zemlji, a na njima narukvice, ukrasne igle, ble{tavo prstenje, slapovi ogrlica, elegantni ma~evi, ravne kame sa dr{kama od retkih vrsta tvrdog drveta ili od obojene {tavljene ko`e, pa ~eki}i, sekire, renda i trlice.
	Iako se `urno probijao kroz gomilu, u ~emu su mu znatno pomagali visina, njegova pozama{na snaga i sve{teni~ki status, Svila je ponegde i zastajao: ovde nervozni zeleni majmun vadi, za jedan bit, ceduljicu na kojoj je predskazana tvoja sudba, tamo tkalja stara samo osam ili devet godina pravi desetohiljaditi ~vor na tepihu, pri ~emu njene ruke rade, ~ini se, bez ikakve veze sa ravnodu{nim, praznim, malim licem.
	Povremeno je, guraju}i se napred ili stoje}i, zavirivao duboko u o~i ovih koji su do{li da kupe ili prodaju; trudio se da zaviri i u njihova srca. Podse}ao je sebe (kad god je to bilo potrebno) da sve njih Pes veoma ceni i voli. Veli~anstveni Pes, koji shvata daleko vi{e nego {to smrtnik mo`e; on smatra da je ova izbledela doma}ica sa korpom o ruci dragocenija nego ijedan kip od slonove kosti; i da je ovaj zlovoljan, ro{av de~ak (tako je Svila o njemu razmi{ljao, mada je ovaj bio samo godinu-dve mla|i od njega) koji se vrzma gledaju}i da ukrade neku min|u{u ili jaje, vredniji nego sva roba koju svi takvi mom~i}i, zajedno, ikada mogu ukrasti. Pes je sagradio ovaj svitak za ljude. Nije napravio mu{karce, `ene i decu da bi popunio svitak.
	"Danas uhva}eno!" povika pet-{est glasova. Dobrom voljom Molpe Melodiozne, ili prostom slu~ajno{}u, posle nebrojenih ponavljanja, povikali su ovo maltene savr{eno uglas. Svila po|e za tim zvukom i na|e se me|u onim prodavcima koji su mu bili potrebni. Jeleni sputanih nogu ovde su se propinjali i bacakali; njihove blage, sme|e o~i bile su podivljale od straha. Ogromna zmija uzvijala je pljosnatu, zlonamernu glavu, {i{te}i kao ~ajnik na pe}i; `ivi lososi pljuskali su i gutali vodu u mutnim rezervoarima sa staklom na prednjoj strani; svinje su hrnjkale, jagnjad blejala, piladija je kokodakala, a jarci su se {etkali tamo-amo, gledaju}i prolaznike radoznalo, ali i sa o{trim nepoverenjem. Koja bi od ovih `ivotinja, i da li ijedna, bila prikladna kao `rtva-zahvalnica Izvana{u? Tom usamljenom, maglovitom bogu, tajanstvenom, dobrodu{nom i strogom, ~iji je saputnik on, Svila, nedavno bio, tokom jednog razdoblja koje kao da je trajalo kra}e od trena i du`e od vekova. Svila je sad stajao nepomi~an na rubu uzavrele gomile, natisnut jednom nogom uz neoguljena brvna od kojih je bila na~injena ograda za jarce, i preispitivao celu zalihu svog pra{njavog znanja, sticanog uz toliko truda tokom osam godina u sholi; ali nije na{ao ni{ta.
	S druge strane ograde sa jarcima, jedan jasno obele`eni mladi magarac kaskao je u krug, menjaju}i smer kad god bi njegov vlasnik pljesnuo rukama; a na gazdin zvi`duk izvodio je naklon (jedna prednja noga ispru`ena napred, {iroko ~elo pritisnuto u pra{inu). Takva uve`bana `ivotinja, pomisli Svila, bila bi svakom bogu veli~anstvena `rtva; ali cena ovog magarca pre }e biti trideset karata, nego tri.
	Jedan ugojeni vo podseti ga na ~oveka bogata{kog izgleda, zvanog Krv; uz dugo i tvrdo poga|anje, Krvove tri karte mogle bi kupiti ovog vola. Mnogi auguri odaberu takvu `rtvu kad god mogu, jer ono {to bi ostalo posle prino{enja bilo bi dovoljno da kuhinja u palestri bude bar nedelju dana puna i da se Mejtera Ru`a, Mejtera Nana, i on sam, najedu 'kao komisija' svakog od tih dana, iznova; ali Svila nije mogao poverovati da }e ta osaka}ena, u {tali tovljena `ivotinja, ma koliko rasko{na, prijati ma kom bogu. On sam je retko kad jeo meso, ma koje vrste.
	Jagnjad, sasvim crna za Stigijca Tartarosa, za Hieraksa Smrtonosnog i za Sumornu Feju, a naj~istije bele boje za preostale iz grupe Devetoro, bejahu `rtve naj~e{}e pominjane u hrazmolo{kim spisima; ali on je ve} nekoliko puta nudio takve `rtve, pa ipak nije privukao nijedno bo`ansko prisustvo u njihov Sveti prozor. Pa kakva bi to zahvalnost bila, `rtvovati jedno jagnje - ili ~ak celo stado takve jagnjadi, jer Krvove tri karte su omogu}avale da se kupi veliki broj njih - skrivenom bogu koji je, i bez ikakvog podmi}ivanja, njemu ukazao toliku naklonost danas?
	Eno majmuna sa pse}om glavom koji je dresiran da svome vlasniku osvetljava put buktinjom ili fenjerom i ujedno (bar prema reklami, nepismeno sastavljenoj, na plakatu ispred majmuna) da brani gazdu od razbojnika i ubica. Taj bi ko{tao gotovo isto kao magarac. Svila odmahnu glavom i po|e dalje.
	Iznad glava svih njih prelete spokojno Leta~, mo`da onaj isti. Njegova tanana krila sad su bila vidljiva, a telo mu je bilo tamni krst naspram sun~eve trake koja se po~ela zamra~ivati. Robusni bradonja pored Svile zatrese pesnicom ka nebu, a nekoliko drugih ljudi progun|a kletve.
	"Niki nikad ki{u ne vole", izjavi najbli`i prodavac `ivih `ivotinja filozofski, "al jopet svaki o}e da jede."
	Svila klimnu glavom, izra`avaju}i saglasnost. "Bogovi se osmehuju na nas, sine moj, ili je bar tako zapisano. Ali ~udo je da nam se ne smeju na sav glas."
	"Da l' misli{ da nas oni stvarno {pijoniraju, Patera, ko {to Ajuntamijento uvek ka`e? Il donose ki{u? Ki{u i oluju, govorijo je moj stari ocko, a i njegov pre njega. Ja sam primetijo da to ~esto bude. Pes Svevi{nji dobro zna da trebamo ki{u ovih dana, jo{ kako."
	"Ja to zaista ne znam", priznade Svila. "Danas sam, oko podne, video jednog, a evo ki{e jo{ nema. A {to se ti~e osmatranja Virona, {ta bi to Leta~ mogao videti {to ne mo`e bilo koji putnik iz inostranstva?"
	"Ni{ta, kolko ja znam." Prodavac pljunu. "A i ovo ka`u da donosi ki{u, Patera. Aj pa da uspe danas. Ti si dobru `rtvu tra`ijo, a?"
	Na Svilinom licu se verovatno ocrtalo iznena|enje, jer se prodavac {iroko osmehnu, otkrivaju}i polomljen prednji zub. "Znajem ja tebe, Patera - stari mantejon na Sun~evoj. Al si danas pro{o pored one ovce ko ni{ta. Sigurno ti nisu radile poso."
	Svila se trudio da izgleda ravnodu{no. "Prepozna}u ja onu pravu `ivotinju ~im je vidim."
	"Tako je, tako je, zato evo vidi moju." Prodavac di`e jedan prljavi prst. "Ne, ~ekaj malo. Prvo da te pitam - ja tebe - ne{to. Ja nisam ni{ta u~en, Patera, al, pitam: je l' nije dete najbolja `rtva? Najbolja koju mo`e ~ovek, pa i ceo grad, da ponudi bogovima? Najbolja i najve}a?"
	Svila slegnu ramenima. "Tako je pisano, ali ni najstariji ljudi ovde ne pamte da je takvo `rtvovanje podneto. Mislim da ja to ne bih mogao u~initi, a u svakom slu~aju zakonom je zabranjeno."
	"E to je ono {to sam teo da re~em!" Kao zaverenik, prodavac podozrivo pogleda oko sebe. "Onda, {ta je najbli`e detetu, a? Al ipak po zakonu? [ta je to, pitam ja tebe Patera - po{to smo ti i ja odrasli ljudi, nismo deri{tad - {ta je ono {to pola gospojica na Palatinu hrane onako, usput? Katahrest, je l' nije?"
	Teatralnim pokretom prodavac zavu~e ruke pod izmrljano crveno platno kojim je bila prekrivena njegova tezga i izvu~e nevelik `i~ani kavez u kome je bio jedan katahrest narand`aste i `ute boje. Svila nije bio nikakav poznavalac tih `ivotinja, ali mu se ~inilo da je to jedva ne{to vi{e od ma~eta.
	Prodavac se nagnuo napred, a njegov glas se sti{ao do rapavog {apata. "Ukraden, Patera. Ukraden. Ina~e ga nikad ne bi mogo da prodam tebi, za samo..." On liznu usne; njegov nemirni pogled odmeri Svilinu izno{enu crnu mantiju i zadr`a se na njegovom licu. "Za samo {es male kartice. A on govori. Ide ponekad i na zadnje noge, a jelo uzima sas prednje. Ko pravo dete, ama ba{ ko pravo. ]e da vidi{."
	Gledaju}i duboko u katahrestove plave o~i, koje kao da su se topile (jer su se izdu`ene zenice, prilago|ene no}nom gledanju, naglo su`avale u sun~evoj svetlosti), Svila je maltene mogao poverovati u ovo.
	Prodavac vrhom prsta oproba vrh duga~kog no`a. "Jesi zapamtijo ti ovo, a, Tik? Ako jesi, ajde da zbori{ ka ti ka`em, i da ne bega{ ka te pustim."
	Svila odmahnu glavom.
	Ako je i video tu kretnju, prodavac ju je prenebregao. "Reci kupi. Reci za ~asnog augura, Tik. Reci kupi!" Gurnuo je nesre}nog malog katahresta vrhom no`a. "Reci, bre!"
	"Ma, nema veze", re~e Svila umorno. "Ne}u ga kupiti."
	"Mogo bi fino da gi prinese{ na `rtvu, Patera. To ti je najbolja `rtva, a da je po zakonu. [ta reko ja? Sedam karte? Evo, }u da spustim na {es, al samo danas. Samo {es, jer sam ~uo dobre stvari o tebi pa se nadam i ubudu}e da dobro sara|ivamo."
	Svila opet odmahnu glavom.
	"Reko sam da je Tik vru}, a? Pe~e! Da nisam pritego momka koji ga je uzo, ne bi nikad dobijo Tika tako jeftino. Pri~o sam mu da }e ga otkekam kod zelemba}i, i tako to."
	"Svejedno je to", re~e Svila.
	"Zato }e ga dam stvarno po{to-za{to. Evo, pet kartice, Patera. Evo pro|i - a ti pri~aj, zabu{antu jedan mali, pri~aj! - evo pro|i celu pijacu, pa ako na|e{ katahresta jeftinije, ti ga tamo kupi i ja ti dam pet kartice za njega. Evo, da ka`emo, pet kartice. Ni upola tako dobrog ne}e na|e{, ni da pipne{, za pet kartice. To ti ja obe}ajem, a ja sam ~ovek koji nikad nije prekr{ijo obe}anje. Evo nek ti ka`e ko god o}e{."
	"Ne, sine moj."
	"Trebaju mi pare, mlogo sam u krizi, Patera. Valjda ne bi trebo to da govorim, al evo. ^ovek mora da ima pare da bi kupovo `ivotinje koje }e posle da prodaje, je l' tako?" Njegov glas se jo{ jednom sti{a, tako da je sad bio jedva ~ujan. "Ja sam ulo`ijo pare u nekoliko ladnih. Znaje{ na {ta mislim, Patera? Ladni. Al oni se ugrejali i ukvarili pre nego {to sam mogo da ih premestim. Zato, evo {ta }e da ti ka`em - ja tebi: pet, al jednu karticu da pi{emo kredom. A? ^etri odma, a peta kad se vidimo drugi put, a to }e da bude na slede}i molpindan, posle ovog scildana, Patera, ja bi se nado."
	"Ne", ponovi Svila.
	"Tica", re~e mali katahrest razgovetno. "Daa tica, tii los covek."
	"Nemoj ti meni da sam ja lo{ ~ovek." Prodavac zavu~e vitko se~ivo izme|u `ica kaveza i vrhom pritisnu maju{ni ru`i~asti nos katahresta. "Vele~asnog ne zanima nikakva lo{a ptica. Bre, sisan~e jedno buvljivo." On di`e pogled pun nade ka Svili. "Dal te ipak zanima, Patera? Ptica. I to koja govori. E, sad, ne izgleda ba{ k'o dete, {ta }emo. Al dobro zbori - vredna `ivotinja."
	Svila je oklevao.
	"Losa, losa tica", re~e mu 'ma~e' iz kaveza zlobno, hvataju}i prednjim {apicama `ice. "Tuu!" Po~e tresti `ice; maju{ne crne kand`e, o{trije od ~ioda, sad su se mogle videti na vrhovima belih, paperjastih prstiju na {apicama. "Losa tica!" ponovi mali katahrest. "Los kuun!"
	Nijedan bog nije progovorio kroz Sveti prozor u mantejonu u Ulici sunca jo{ od vremena mnogo pre Svilinog ro|enja. Ovo je, sad, bio bo`ji znak, nesumnjivo: jedna od onih proro~kih fraza koje bogovi, na~inima za koje se obi~an smrtnik ne mo`e ni nadati da }e ih ikad razumeti, ubace, pokatkad, i u najbanalniji govor. Najsmirenije {to je mogao, Svila re~e: "Pahhh. Ajd poka`i mi tu tvoju pticu koja govori. Kad sam ve} tu, bar da vidim." Di`e pogled ka suncu koje se su`avalo, kao da je ve} re{io da krene. "Ali mora}u uskoro da se vratim."
	"To ti je no}ni vran, Patera", re~e mu prodavac. "Moj jedini no}ni vran u ovu godinu."
	Ispod stola se pojavi i taj kavez. U njega beja{e ugurana krupna ptica, blistavog crnog perja. Noge su joj bile svetlocrvene; na grlu je imala ~uperak perja skerletne boje, a taj 'lo{ kljun' o kome je katahrest govorio beja{e dug i o{tar, zagasito grimizne boje.
	"A govori?" re~e Svila, kao da mu je to sasvim svejedno.
	"Svi oni govore, Patera", re~e mu prodavac pouzdanim glasom. "Svi ti no}ni vrani. U~u jedni od drugih, eto, tamo dole u mo~varima oko Palustrije. Imo sam ih ja nekolko puta ranije, al ovaj mu`jak, ptican, je jedan od najboljih govornika, kolko sam ga ja slu{o."
	Svila ne{to pa`ljivije osmotri pticana. Malo~as je izgledalo sasvim verovatno da mali narand`asti i `uti katahrest mo`e da govori: bio je zaista, uprkos krznu, veoma nalik na dete. Ali ni{ta na ovoj snu`denoj pti~urini nije ukazivalo na neku sli~nu sposobnost. Mogao je to, maltene, biti najobi~niji gavran.
	"Neko je nau~ijo prvog vrana da pri~a, zna{, Patera, jo{ dok sunce kratko be{e", objasni prodavac. "Il se bar tako pripoveda. Pa mu dojadilo brbljanje i pustio ga. Il je vran sam pobego - oni su ti alamunje za to - pa oti{o kod svojih i nau~ijo sve njih. Ja sam ovog vrana kupijo od jednog lopov~uge koji je do{o odozdo, sa juga. Pro{log fejdana, eto, pre tedan dana. Dao sam mu karticu, jednu."
	Svila se {iroko osmehnu. "Lepo si ti nau~io da la`e{, sine moj, ali te odaje sama tema. Dao si mu deset bita, ili manje. Zar nije to ono {to stvarno misli{?"
	Prodavac oseti da }e ovde biti prodaje, i o~i mu zablista{e. "Ko, ja, ja ne bi mogo ovog vrana da pustim za manje od jedne cele karti~ice, Patera. Kako ne razume{? Onda bi gubijo pare, ba{ sad kad mi trebaju tolko kriti~no. Pogledaj ovog pticana. Mlad i jak, kolko se po`eleti mo`e, i to divalj. I to donet ovamo pravo iz Palustriju. Ptican koji bi te ko{to celu kartu, pa i vi{e, tamo na onu veliku pijacu. [ta, pa sam ovaj kavez bi te ko{to dvaes, tries bita."
	"A-ha!" uzviknu Svila, trljaju}i ruke. "Zna~i kavez ulazi u cenu?"
	Vran klepnu kljunom. To se ~ulo mnogo ja~e nego njegove re~i: "Ne, ne."
	"Eto vidi{ Patera!" Prodavac samo {to nije skakao od radosti. "^uo si? On sve zna {to mi pri~amo! Zna za{to ga o}e{! Jedna karti~ka, Patera. Karti~ence jedno celo. Ja ne}e popustim ni za jedan bit, ne mogu. Al, evo, daj mi isto kolko sam ja dao onom lopov~ugi, i ptican je tvoj, `rtva da ni Prolokutor ne bi bolju nabavijo, i to za jedan jedini karti~uljak."
	Svila je glumio da se dvoumi, bacio pogled jo{ jednom ka suncu, obazreo se po pijaci, pra{njavoj i prepunoj naroda. Gardisti u zelenim ko{uljama probijali su se kroz masu, butaju}i ljude kundacima da bi sebi prokr~ili put; nesumnjivo su jurili onog dokonog momka koga je Svila ranije zapazio.
	"A ptican je 'vru}'. Ukraden, a?" re~e Svila. "Ina~e ga ti ne bi dr`ao ispod tezge, sa katahrestom. Re~e malo~as da si pretio onom jadniku koji ti je to prodao. Otkeka}e{ ga kod zelemba}a, a? Tako si rekao, sine moj?"
	Prodavac je izbegavao da pogleda Svili u o~i.
	"Ja nisam neki o{tar momak, ali otkad sam u ovom mantejonu, nau~io sam malo i {atrova~ki. To bi zna~ilo da }e{ ga prijaviti policiji, zar ne? Pretpostavimo da ja sad tako zapretim tebi. To bi, nesumnjivo, bilo vi{e nego pravedno."
	Prodavac se negnu sasvim blizu Svili, ali okre}u}i glavu u stranu, kao da je i on sam nekakva ptica; mo`da je samo bio svestan belog luka kojim je njegov dah bio optere}en. "To ja samo malo zborim, onako. Svega mi. Da mu{terija misli da je jeftino dobijo. [to ti jesi, Patera."
	
	Otkucavao je ~as za zbor palestre kad se Svila vratio sa no}nim vranom. @rtvovanje na brzinu, zaklju~io je on, moglo bi biti gore nego nikakvo; me|utim, `iv ptican katastrofalno bi odvla~io pa`nju. Stambena zgrada imala je jedna vrata prema Sun~anoj, a jedna prema Srebrnoj ulici, ali je Svila, kao i Patera [tuka pre njega, uvek ostavljao i jedna i druga zamandaljena. Sada otklju~a kapiju ba{te i u|e. Lakim trkom pro|e po {ljun~anoj stazi izme|u zapadnog zida mantejona i bole{ljivog smokvinog drveta, okrete nalevo izme|u senika obraslog u vinovu lozu i Mermerinih leja sa travama, i pope se trkom uz raspadaju}e stepenike stambene zgrade, grabe}i po dva svakim korakom. Otvori vrata kuhinje, ostavi kavez na klimav drveni sto, i po~e `ustro da pumpa. Kad je voda najzad potekla, bistra i hladna, on napuni jednu veliku {olju i ostavi je na dohvat velikog crvenog kljuna. Ve} je ~uo kako u~enici ulaze u mantejon, mno{tvo njih. Vla`nom rukom zagladi kosu i pohita da im se obrati na zavr{etku njihovog dana.
	Niska vrata na zadnjoj strani mantejona bila su otvorena za provetravanje. Svila energi~nim, dugim koracima pro|e kroz njih, pope se kratkim stepeni{tem ~iji su stepenici bili ugnuti i udubljeni od `urnih koraka mnogo pokolenja augura, i u|e u sumra~ni sanktum iza Svetog prozora. Jo{ i sad razmi{ljaju}i o pijaci i o tmurnoj crnoj ptici koju je ostavio u kuhinji, u stambenoj zgradi, i tragaju}i uzaludno za ne~im zaista zna~ajnim {to bi mogao kazati grupi od sedamdeset troje u~enika i u~enica ~ija je starost bila od osam pa sve do gotovo {esnaest godina, on se uveri da je izvor energije uklju~en i proveri registre ispod Svetog prozora. Registri su bili svi prazni. Da li je Veliki Pes zaista do{ao na ovaj Prozor? Ba{ na ovaj? Da li se ijedan bog ikada tu pojavio? Da li je Veliki Pes jednom ~estitao Pateri [tuki, kao {to je ovaj ~esto tvrdio; ~estitao mu, ohrabrio ga i zatra`io od njega da se priprema za onaj ~as (a taj }e skoro do}i, navodno je Pes nagovestio) kad }e ovaj sada{nji svitak nestati, biti napu{ten?
	^inilo se da su takve stvari nemogu}e. Oprobavaju}i ~vrstinu priklju~aka, {to je ~inio pomo}u jednog povijenog kraka {upljeg krsta koji je na sebi nosio, Svila se u sebi po~e moliti za ja~anje vere; a onda - prekora~uju}i, oprezno, krivudavi glavni kabel ~ija je izolacija odavno bila nepouzdana - duboko udahnu, iskora~i u prostor ispred Prozora i zauze svoje mesto ma iskrzanom govorni~kom balkon~i}u zvanom ambion, koji je tokom toliko mnogo ovakvih okupljanja bio [tukin.
	Gde sad spava [tuka, taj dobri starac, taj verni stari sluga koji je imao tako slab san, ali je zato dremao trenutak-dva - samo trenutak-dva - pri svakom njihovom zajedni~kom obroku? Taj koji je ose}ao netrpeljivost prema visokom, mladom pomo}niku koji mu je nametnut posle toliko godina, posle toliko sporih decenija usamljenog ~ekanja; ali koji je tog pomo}nika ipak i voleo, voleo kao niko drugi osim majke?
	Gde je sad stari Patera [tuka? Gde spava i da li bar sada uspeva da zaspi? Ili dre`di budan, kao {to je za `ivota uvek ~inio, u duga~koj spava}oj sobi pored Sviline, pa se kome{a, a njegov stari krevet {kripu}e, {kripu}e? Da li se moli u pono}, i posle pono}i, i u vreme kad se zastor di`e sa sunca, a nebeske zemlje tonu u mrak; da li se moli kad Viron gasi svoje loma~e i fenjere, svoje mnogokrake sve}njake, u prvim zracima otkrivenog sunca? Dok se nesigurne senke dana pojavljuju jo{ jednom, i zauzimaju svoja uobi~ajena mesta, i dok jutarnje slave blistaju, a duga~ke bele trube no}i se ne~ujno zamotavaju u sebe?
	Spavaju}i pored bogova, da li se stari Patera [tuka ikad probudi da ih podseti na njihove du`nosti?
	Stoje}i uspravno na balkon~i}u, pokraj svetle}e sive praznine Svetog prozora, Svila, jo{ ne po~inju}i da govori, provede nekoliko trenutaka posmatraju}i u~enika. Svi su bili siroma{ni, znao je to; i za poprili~an broj njih, podnevni obrok koji je pet-{est majki spremalo u kuhinji palestre bio je prvi u danu. Pa ipak, ve}ina njih bila je maltene ~ista; svi bez izuzetka su se - pod o{trim pogledima Mejtere Ru`e, Mejtere Mermer i Mejtere Nane - pona{ali dobro.
	Kad je nova godina po~ela, on je uzeo starije de~ake od Mejtere Nane i predao ih Mejteri Ru`i: obrnuto od prakse koju je Patera [tuka bio uveo. Prelaze}i sada pogledom preko njih, Svila zaklju~i da je to nije bilo mudro. Stariji momci su, ve}inom, slu{ali boja`ljivu Mejteru Nanu iz nekog ~udnog, napola formiranog vite{kog ose}anja, koje su, kad je trebalo, vo|e kao {to je Rog nametali i silom; ali oni nisu imali takvo ose}anje prema Mejteri Ru`i, a ona je, sa svoje strane, diktirala krut i nemilosrdan poredak koji bi mogao lako biti najgori mogu}i primer za starije de~ake, mlade ljude koji }e uskoro (tako brzo, brzo) odr`avati disciplinu u svojim porodicama.
	Svila se okrete od u~enika, da bi osmotrio slike Pesa i njegove pratilje, Ehidne: 'Pes sa dvaput glavom' i njegove munje, Ehidna i njene zmije. Ovo je delovalo; `amor mladih glasova se uti{a, pretvaraju}i se u }utanje puno i{~ekivanja. U zadnjem delu mantejonske sale, o~i Mejtere Mermer sijale su kao ljubi~aste varnice ispod njene kape, a Svila je znao da su uperene u njega; ma koliko odobravala njegov rad, Mermerka ni sad nije imala poverenja da }e on odr`ati govor sa ambiona, a da pri tom ne napravi od sebe budalu.
	"Ne}e biti prino{enja `rtve danas, na ovom skupu", po~e on, "iako svi mi znamo da bi trebalo da bude." Nasme{io se, ose}aju}i da je probudio njihovu pa`nju. "Ovog meseca je za jedanaestoro vas po~ela prva godina. Ali i vas jedanaest ste ve} razumeli da mi retko kad uspevamo da nabavimo `rtvu za ova na{a okupljanja.
	Mo`da se neki od vas pitaju za{to ja to danas pominjem. Pominjem to zato {to je dana{nja situacija kudikamo druga~ija - `rtva }e biti prineta, ovde, u ovom mantejonu, ali tek kad svi vi odete ku}i. Siguran sam da se svi se}ate jagnjadi."
	Pribli`no polovina njih klimnu{e glavama.
	"Ja sam ih kupio, mislim da vam je to poznato, novcem koji sam u{tedeo dok sam i{ao u sholu - a koji mi je moja majka slala - kao i novcem koji sam ovde uspeo da u{tedim od plate koju od Udru`enja sve{tenika dobijam. Da li svi vi shvatate da na{ mantejon posluje sa gubitkom?"
	Stariji su to znali: jasno se videlo iz njihovih izraza lica.
	"Stvari stoje tako", nastavi Svila. "Pokloni koje dobijemo scildanima, i u drugim prilikama, nisu dovoljni da pokriju veoma male plate koje se daju na{im sibilama i meni. Sa pla}anjem poreza smo u zaostatku - a to zna~i da dugujemo pare Juzgadu. Imamo i razne druge dugove. Ponekad dobijemo poneku `ivotinju na poklon, od dobrotvora, ljudi koji se nadaju da }e ih milosrdni bogovi lep{e pogledati. Mo`da su me|u dobrotvorima i va{i roditelji, a ako jesu, mi smo im vrlo zahvalni. Kad ne dobijemo nijedan takav poklon, sibile i ja udru`imo na{e plate i kupimo `rtvu za scildan, naj~e{}e goluba.
	Ali jagnjad sam, kao {to rekoh, kupio ja sam. Adakse, {ta misli{, za{to sam ja to u~inio?"
	Adaks, Rogov vr{njak, momak ~ija je boja kose bila gotovo jednako svetla kao Svilina, ustade. "Da bi predvideo budu}nost, Patera."
	Svila klimnu glavom, a Adaks opet sede. "Ta~no. Da bih znao budu}nost na{eg mantejona. Utroba te jagnjadi mi je govorila, kao {to znate, da }e budu}nost biti svetla. Ali glavni razlog bio je taj {to sam `eleo naklonost raznih bogova i nadao se da }u je poklonima ste}i." Svila se obazre i pogleda Sveti prozor iza sebe. "Prvo jagnje sam ponudio Pesu, a drugo Scili, za{titnici na{eg grada. Tada sam mislio da ne}u imati novca ni za kakvu drugu jagnjad, nego samo za ta dva: jedno belo za Svevi{njeg Pesa, i drugo za Scilu. Tra`io sam, to bi trebalo da vam ka`em, jedan odre|eni ~in dobrote sa njihove strane: da se jo{ jednom pojave pred nama, kao {to su u starim vremenima ~inili. ^eznuo sam za dokazima da nas oni vole. Nisam pomi{ljao koliko su takvi dokazi izli{ni, ako se ima u vidu da ih ima u izobilju u svim Hrazmolo{kim spisima." Kucnuo je prstom po izlizanoj knjizi ispred njega, na ogradi ambiona.
	"Jedne pozne ve~eri, dok sam ~itao Spise, razumeo sam to. Ja ih ~itam jo{ od detinjstva - ali za sve to vreme nisam shvatio koliko nas bogovi vole, iako su mi oni to ponavljali mnogo, mnogo puta. Pa kad je tako, onda za{to bih imao svoj vlastiti primerak? Prodao sam ga za dvadeset bita, ali to nije bilo dovoljno da se kupi belo jagnje, pa ~ak ni crno za Feju, ~iji je danas dan. Zato sam kupio sivo jagnje i ponudio ga svim bogovima; u njegovoj utrobi na{ao sam iste poruke nade kao i kod ona dva bela jagnjeta ranije. Trebalo je ve} tad da uvidim, ali nisam, da nam kroz jagnjad nije govorio niko od Devetoro, ve} jedan drugi bog. Danas sam saznao i koji, ali vam to ne}u sada re}i; jo{ ima suvi{e elemenata koji mi nisu jasni." Svila podi`e primerak Spisa i zagleda se u korice. Nekoliko trenutaka potom, on nastavi.
	"Ovo je mantejonski primerak. Sad njega ~itam; bolji je - bolje {tampan, sa obimnijim bele{kama - nego moj nekada{nji primerak, onaj koji sam prodao da bih u~inio poklon svim bogovima. Postoje tu izvesne pouke i ja se nadam da }ete ih vi svi, svako ponaosob, savladati. Rvajte se s njima neko vreme, ako vam se u prvi mah u~ini da su suvi{e te{ke, i nikada ne zaboravite da je na{a palestra osnovana, u davnoj pro{losti, upravo da bi vama bila preno{ena ve{tina takvog rvanja.
	"Da, Ma~e? [ta je?"
	"Patera, da li }e stvarno da do|e jedan bog."
	Neki od starijih u~enika se nasmeja{e. Svila pri~eka da se sti{aju, pa odgovori. "Ho}e, Ma~e. Jedan bog }e do}i na na{ Sveti prozor, mada }emo na to morati da ~ekamo, mo`da, veoma dugo. Ali nije potrebno da ~ekamo - mi imamo njihovu ljubav i mudrost ovde. Otvori ove Spise na bilo kojoj strani, Ma~e, i na}i }e{ pasus primenljiv na na{e sada{nje stanje - na probleme koje ima{ danas, ili na one sa kojima }e{ se suo~iti sutra. Kako je to mogu}e? Ko }e mi re}i?" Prou~avao je prazne face pred sobom, a onda je prozvao jednu od onih devojaka koje su se najglasnije nasmejale. "Odgovori, \umbiro."
	Ustala je neodlu~no i izravnala suknju. "Zato {to je sve sa svim povezano, Patera?" Beja{e to jedna od njegovih omiljenih izreka.
	"Zar ne zna{, \umbiro?"
	"Zato {to je sve povezano."
	Svila odmahnu glavom. "Neosporno je istina da svaka stvar u ovom svitku stoji u nekoj zavisnosti od svake druge. Ali ako bi to bio odgovor na moje pitanje, onda bi trebalo da bilo koji odlomak iz bilo koje knjige opi{e na{e stanje jednako dobro kao i odlomak iz Hrazmolo{kih spisa. Me|utim, pogleda{ li, nasumce, u bilo koju drugu knjigu, uveri}e{ se da to nije tako. A ako otvorim ovu knjigu", on kucnu opet po ishabanoj korici, "{ta }emo na}i?"
	To je i u~inio, teatralnim pokretima, i glasno pro~itao prvi red na stranici: "Deset ptica za jednu pesmu, mo`e li to biti?"
	Ostade {okiran jasno}om ove aluzije na njegovu nedavnu trgovinu na tr`nici. Misli mu se, kao ptice, pani~no razbe`a{e na sve strane. On proguta knedlu i nastavi ~itanje. "Obojio si Oreba gavrana, ali kako }e{ ga na pesmu naterati?"
	"Ovo }u vam protuma~iti kroz koji trenutak", obe}a on. "Prvo `elim da objasnim da su autori ovih Spisa poznavali ne samo stanje svitka u svom vremenu - i u svim ranijim vremenima - nego i u budu}nosti. Mislim na Pesov plan." On zastade, zagledaju}i se u svako lice ponaosob. "Ko god razume Pesov plan, razume budu}nost. Da li sam jasan? Pesov plan jeste budu}nost; razumeti ga i pridr`avati ga se, to je glavna du`nost svakog mu{karca, svake `ene i svakog deteta.
	"Znaju}i, kao {to rekoh, Pesov plan, Hrazmatisti su znali i {ta }e nam najbolje poslu`iti kad god ovu knjigu otvorimo - {ta }e naj~vr{}e usmeriti va{e stope, i moje, Zlatnom stazom."
	Svila opet za}uta da bi prou~io mladala~ka lica ispred sebe; video je tu i tamo pokoju iskricu interesovanja, ali samo iskricu. On uzdahnu.
	"A sad da se vratimo na same ove redove teksta. Prvi red, 'Deset ptica za jednu pesmu, mo`e li to biti?' sadr`i bar tri zna~enja. Kad postanete stariji i osposobite se da razmi{ljate produbljenije, uvidite da svaki red teksta u Spisima nosi dva, ili vi{e, zna~enja. Jedno od zna~enja u ovoj re~enici odnosi se na mene li~no. Kroz koji trenutak }u ga objasniti. Druga dva zna~enja odnose se na sve nas; prvo }u njih objasniti.
	Za po~etak, moramo pretpostaviti da su te ptice, o kojima je re~, peva~ice. Zapazite da u slede}em redu imamo pticu koja ne peva, i to je jasno re~eno. Onda, {ta zna~i tih deset ptica peva~ica? Deca u odeljenju - {to }e re}i, vi - jesu, svakako, jedno mogu}e tuma~enje. Od vas se tra`i da recitujete za dobre sibile koje su vam nastavnice, a va{i glasovi su visoki, kao cvrkut ptica peva~ica. Kupiti ne{to 'za pesmu' zna~i kupiti jeftino. Prema tome, vidimo zna~enje: zar jeftino prodati ovo mno{tvo u~enih mladih ljudi? Odgovor je, dabome, negativan. Pamtite, deco, koliko Veliki Pes ceni, i koliko puta nam iznova i iznova ponavlja da ceni, svako `ivo stvorenje u svitku, svaku boju, svaku vrstu bobica i leptira - a ljudska bi}a ponajvi{e. Ne, ptice ne}e biti za jednu pesmu prodate; ptice su Pesu dragocene. Ne prinosimo na `rtvu besmrtnim bo`anstvima ni ptice, ni druge `ivotinje, zato {to nemaju nikakvu vrednost, zar ne? To bi bila uvreda bogovima.
	"Deset ptica za jednu pesmu, mo`e li to biti? Ne. Ne, vi deca ne}ete biti prodati jeftino."
	Sad je imao njihovu pa`nju. Svi su bili budni, a mnogi su se nagnuli, na svojim sedi{tima, napred. "Za drugo zna~enje moramo uzeti u obzir i drugi red teksta. Imajte u vidu da bi deset ptica peva~ica lako moglo otpevati, ne deset pesama, nego na desetine hiljada pesama." Za tren je ta slika ispunila njegov um, kao {to je jednom, mo`da, ispunjavala davno preminulog pisca Hrazmolo{kih tekstova: vrt sa stazama od kamenih plo~a i sa vodoskokom i obiljem cve}a, odozgo pokriven mre`om - a na mre`i bulbuli, drozdovi, {eve, ~e{ljugari; njihovi glasovi tkaju bogato platno melodija, koje se nepocepano prote`e kroz decenije i mo`da stole}a, sve dok mre`a ne istrune i dok ptice ne odlete, kona~no slobodne.
	Ali, i tad, zar nije mogu}e da }e se one ponekiput vratiti? Zar nije sigurno da bi se vra}ale, da hitro prole}u kroz pocepana mesta na upropa{}enoj mre`i i piju iz tog zvonkog vodoskoka i da se gnezde u bezbednosti ovog vrta; zar se ne bi njihov zavr{eni koncert produ`io i posle svog kraja, kao {to orkestar svira dok publika odlazi iz pozori{ta? Svira jo{, i jo{, zbog radosti muzike, i kad je poslednji slu{alac oti{ao ku}i, i kad razvodnici, zevaju}i, lunjaju po sali, gase ve} dogorevaju}e sve}e u sve}njacima i one iza {koljki na samom rubu pozornice, kad su glumci i glumice sprali {minku i presvukli se opet u ode}u koju u obi~nim prilikama nose, u jednostavne sme|e suknje i pantalone, bezli~ne bluze i tunike i kapute sa kojima su u pozori{te do{li, u ono bezli~no {to se nosi kad polazi{ na posao, banalno poput sme|ih pera na bulbulu?
	"Ali ako ptice budu prodate", nastavi Svila (glumci i glumice, pozori{te i publika, vrt, vodoskok, mre`a, i ptice peva~ice - sve prognano iz njegove svesti), "kako onda dobiti pesme? Mi, koji bejasmo pesmama bogati, ostadosmo siroti. Ne}e nam nimalo pomo}i, kao {to pisci {to znaju unapred isti~u u slede}em redu, da obojimo gavrana, da razma`emo preko crne ptice tananu lepotu {eve ili pristojnu sme|u boju bulbula. Ne}e vredeti ni da ga zlatom obojimo, kao ~e{ljugara zlatokrilog. Osta}e to, ipak, gavran."
	On duboko udahnu. "Vidite li, deco moja: ma koji ~ovek, pa i neznalica, mo`e se na}i na vlasti, i biti obo`avan. Pretpostavimo, na primer, da neki slabo obrazovan ~ovek - recimo, neko ~astan i po{ten, recimo neko od vas momaka iz klase Mejtere Mermer, koji bude izveden iz ove {kole i odraste bez ikakvog daljeg obrazovanja - pretpostavimo, dakle, da on nekim slu~ajem dospe na mesto Njegove Svesnosti, Glavnog govornika. Onda jede{ i spava{ u palati Glavnog govornika, na Palatinu. Nosi{ njegov {tap i njegovu ode`du oki}enu draguljima, a svi mi ostali kle~imo da dobijemo tvoj blagoslov. Ali ti nam ne mo`e{ dati onu mudrost koja se od tebe na takvom mestu o~ekuje. U tom slu~aju ti si gavran koji samo ume da grak}e, iako je premazan divnim bojama."
	On odbroja u sebi do tri, zure}i pri tom uvis, u pra{njave grede pod tavanicom mantejona; davao je toj slici dovoljno vremena da dobro utone u um njegove publike. "Nadam se da ste razumeli, iz ovoga {to sam rekao, za{to se va{e {kolovanje mora nastaviti. Nadam se da tako|e shvatate da sam ja mogao isto tako uzeti primer iz nekog drugog `ivotnog poziva, ne sve{teni~kog nego, recimo, nekog obi~nog: mogao sam govoriti o trgovcu, o prevozniku robe, o glavnom ~inovniku ili komisionaru. Vama je, deco, u~enje potrebno, da biste jednog dana vi bili svetu potrebni."
	Svila na~ini jo{ jednu pauzu, dr`e}i se obema {akama za ispucalu, prastaru ogradu ambiona. Pomu}eno sun~evo svetlo koje je strujalo kroz visoki prozor iznad {irokih vrata {to su vodila ka Ulici sunca bilo je, sada, primetno slabije. "Tako je u Spisima re~eno, jasno}om vi{e nego dovoljnom, da va{a palestra ne}e biti prodata - ni zbog poreza, ni zbog ma ~ega drugog. ^uo sam ja da se ovde pri~a da }e biti prodata, ~uo sam i da su mnogi poverovali u to. Ponavljam, ne}e biti."
	Jedan trenutak se sun~ao na njihovim osmesima.
	"A sad }u vam re}i kakvo zna~enje ovaj odlomak nosi za mene. Ja sam bio taj koji je otvorio Spise, vidite, pa je zato tu bila poruka i za mene li~no, a ne samo za sve nas skupa. Danas, dok ste vi u~ili, ja sam oti{ao na pijacu. Tamo sam kupio jednu finu pticu koja govori, no}nog vrana, da ga prinesem kao moju li~nu `rtvu - kad vi odete ku}i.
	Ve} vam rekoh kako sam se nadao, kad sam kupovao onu jagnjad u kojoj ste onoliko u`ivali, da }e neki bog, zadovoljan nama, do}i u ovaj prozor, onako kao {to su se bogovi u pro{losti pojavljivali ovde. Tako|e poku{ah da vam poka`em kako je to nepametno bilo. Umesto tog poklona, drugi mi je poklon dat - jedan dar koji se ne bi mogao kupiti ni pomo}u sve jagnjadi na pijaci. Kazah da vam ne}u danas ispri~ati {ta je bilo; ali evo saop{tavam da to nisam dobio ni zbog molitava mojih, ni zbog `rtava prinetih, ni zbog bilo kog drugog pobo`nog posla koji uradih. A ipak sam dar dobio."
	Stara Mejtera Ru`a se naka{lja: suvi, skepti~ni zvuk iz mehanizma koji je zamenio njene glasne `ice jo{ davno pre nego {to je Svila progovorio prvu re~ u svom `ivotu.
	"Znao sam da ja, sam, moram ponuditi `rtvu zahvalnicu za to, iako sam sve svoje pare odavno potro{io na jagnjad. Vrlo bi mi drago bilo da vam sad ispri~am da sam imao neki mudar plan za razre{enje ove moje nedoumice - ovog mog problema - ali istina je da nisam. Znaju}i samo da je `rtva potrebna, odjurio sam na pijacu, uzdaju}i se u milostive bogove. Oni me nisu izneverili. Usput sam sreo jednog neznanca koji mi je dao novac za jednu odli~nu `rtvu, za govore}eg no}nog vrana koga vam pomenuh, a koji veoma li~i na gavrana.
	Na{ao sam, vidite, da se ptice ne prodaju za pesmu. Ali mi je istog dana dat znak - takva je velikodu{nost dobrih bogova prema onima koji im se obra}aju molepstvijem - znak da }e jedan bog uistinu do}i na ovaj Sveti prozor kad prinesem tu `rtvu. Mo`da }e se ~ekati dugo, kao {to Ma~etu rekoh; zato ne smemo biti nestrpljivi. Moramo imati vere i uvek pamtiti da bogovi imaju i druge na~ine da nam se obrate; ako su Sveti prozori zamukli, ti drugi na~ini nisu. Kroz snove, vizije i znake, bogovi nam govore, kao {to su govorili i u doba kad su na{i dedovi bili mladi. Kroz augursko tuma~enje progovore kad god smo voljni da prinesemo `rtvu; i Spisi su uvek tu, za nas, i mo`emo u njima potra`iti savet kad god nam zatreba. Trebalo bi da se stidimo da ka`emo, kao {to neki govore, da smo u ovim vremenima kao brodovi bez krme."
	Grmljavina se dovalja kroz prozor, bu~nija od dreke prosjaka i uli~nih prodavaca u Ulici sunca; deca se nelagodno prome{kolji{e na taj zvuk. Svila ih povede u kratku molitvu, a zatim ih raspusti.
	Prve vrele, te{ke kapi provale oblaka ve} su pretvarale `utu pra{inu u blato, s one strane mantejonskih vrata. Deca su se rastr~ala uz i niz Ulicu sunca; nijedno nije ostalo, kao {to se ponekad de{avalo, da }aska ili da se igra.
	Tri sibile ostale su unutra, da mu pomognu u prino{enju `rtve. Svila otr~a lakim trkom iz mantejona nazad u stambenu zgradu, navu~e rukavice za prino{enje `rtve - od {tavljene ko`e, oja~ane oklopnim plo~icama - i izvu~e no}nog vrana iz kaveza. Vran ga napade kao zmija {arka, munjevito, u o~i, vrhom kljuna, ali proma{i za {irinu prsta.
	Svila ga uhvati jednom oklopnom rukavicom za glavu, podse}aju}i sebe sumorno da je mnogo kog augura ubila `rtva koju je mislio zaklati; da gotovo svake godine neki bik ili jelen, negde u gradu, potka~i rogovima nekog zlosre}nog augura.
	"Ovo da nisi vi{e poku{ao, ti lo{a ptico." Govorio je napola samome sebi. "Zar ne zna{ da te ~eka ve~ito prokletstvo ako me povredi{? Bi}e{ ubijen kamenovanjem, a tvoj duh }e biti predat |avolima."
	No}ni vran po~e klepetati kljunom i uzaludno udarati krilima. Najzad Svila prite`e njegovo uzmigoljeno telo ispod svoje leve mi{ke.
	
	Za to vreme, u sumra~noj, zagu{ljivoj vru}ini mantejona sibile su upalile, na oltaru, `rtvenu vatru. Kad je Svila u{ao - sve~ana povorka sa~injena od samo jednog ~oveka - one po~e{e svoj spori ples. Njihove {iroke, crne suknje su se njihale i razmahivale, a glasovi su im se izvijali bez ikakve melodije, u avetinjskom obrednom naricanju koje je bilo staro kao i svitak sam.
	Vatrica je bila od mirisnih cepki kedrovog drveta, koje su ve} brzo nestajale; Svila re~e sebi da mora brzo raditi, ako ne misli da `rtvu zakolje kad vatra ve} zamire, {to je uvek lo{ znak.
	Prenese pticana brzo preko vatre, izgovori najkra}e prizivanje bogova, i dade uputstva, u jednom jednoli~no izgovorenom nizu re~enica: "Ptico, mora{ govoriti svakom bogu i boginji koje sretne{ i re}i svima njima o na{oj veri i na{oj velikoj ljubavi i vernosti. Isto reci koliko sam ja zahvalan za ogromnu, ni~im zaslu`enu milost koja mi je ukazana i reci im koliko iskreno `elimo njihovo bo`ansko prisustvo na ovom na{em Svetom prozoru.
	Ptico mora{ govoriti tako Pesu Velikome ocu bogova.
	Ptico mora{ govoriti tako Ehidni Izvijaju}oj dru`benici Pesovoj. Mora{ govoriti tako Scili Pr`e}oj i Molpi ~udesnoj, Tartarosu Crnome i Hieraksu Nemome, Telksiepeji koja oma|ijava i Feji koja je ve~ito na gozbi, Sfiksi Pustinjskoj i svim drugim bogovima koje sretne{ u Glavnom procesoru - ali naro~ito Izvana{u, Autsajderu, koji je meni ukazao veliku dobrotu. Njemu ka`i da }u ja do kraja mojih dana njegovu volju ispunjavati. I da le`im ni~ice pred njim."
	"Ne, ne", progun|a vran, isto kao na pijaci. I nastavi: "Ne-moj, bre."
	Svila izgovori zavr{ne re~i: "Ne razgovaraj sa demonima, ptico, niti se zadr`avaj u prostorima gde su oni."
	Jednom oklopljenom rukom uhvati ~vrsto za {iju no}nog vrana koji se mahnito bacakao, a drugu pru`i ka Mejteri Ru`i, najstarijoj me|u tri sibile. Ona mu polo`i u {aku no` za klanje `rtve. Bio je to no` sa dr{kom od kosti, nasle|en od Patere [tuke, koji ga je nasledio od svog prethodnika. Se~ivo je bilo duga~ko, ~udnovato povijeno; boja mu je bila otupela od godina i od neizbrisivih mrlja od krvi, ali je du` obe o{trice blistalo - savr{eno nao{treno.
	Kljun no}nog vrana se razjapi. Borio se mahnito. Poslednji pridavljeni poluljudski cik odjeknu od obezbojenih zidova mantejona; onda nesretni no}ni vran klonu u Svilinom zahvatu. On prekide obred, prinese mlohavo telo uhu, zatim palcem otvori jedno pticanovo oko.
	"Mrtav je", re~e on `enama koje su jo{ naricale. Ostade, za trenutak, bez re~i. Onda bespomo}no promrmlja: "Ovo mi se nikad ranije nije desilo. Ve} je crko, pre nego {to ga mogoh prineti na `rtvu."
	One prestado{e da vuku noge u ritmu plesa. Mejtera Mermer re~e diplomatski: "Onda je sigurno ve} preneo tvoju zahvalnost bogovima, Patera."
	Mejtera Ru`a glasno {mrknu i uze `rtveni no`.
	Mala Mejtera Nana upita boja`ljivo: "Zar ga ne}e{ spaliti, Patera?"
	Svila odre~no odmahnu glavom. "Nezgode ove vrste predvi|ene su u rubrikama, Mejtera, iako moram priznati da nikad nisam o~ekivao da }u morati da primenim ovu odredbu. Tamo se jasno ka`e da ako ne mo`e{ odmah dovesti drugu `rtvu, postupak `rtvovanja ne sme{ nastaviti. Drugim re~ima, ne mo`emo naprosto da bacimo ovu mrtvu pticu u svetu vatru. Tako isto bismo mogli baciti i neko mrtvo stvorenje koje su deca pokupila sa ulice."
	Dok je to govorio, `eleo se nekako otarasiti pti~urine - baciti je me|u klupe za publiku, ili u kanal za sme}e, niz koji }e Mejtera Mermer i Mejtera Nana uskoro prosuti ipak sveti pepeo oltarske vatre. Savlada se, ne bez napora, i dodade: "Vas tri ste se, sve tri, nagledale vi{e `ivota nego ja. Zar nikad ranije niste pomagale u propalom `rtvovanju?"
	Mejtera Ru`a jo{ jednom {mrknu. Kao i ono ranije, i ovo {mrktanje bilo je prepuno osude; ovo {to se dogodilo nesumnjivo je krivica samog Patere Svile, samo njegova. Jer on je, samo on ({mrktanjem je to stavljeno do znanja, sa izvrsnom jasno}om) odabrao ba{ ovu bednu pticu. Da je malo bolje pazio, da je imao mal~ice vi{e znanja, a nadasve da je bio pobo`niji - jednom re~i, da je mnogo, mnogo vi{e nalikovao jadnom, pokojnom Pateri [tuki - ni slu~ajno se ne bi moglo desiti ne{to ovako sramotno.
	Mejtera Mermer re~e: "Ne, Patera. Nikad. Mogu li ja s tobom da popri~am o ne~em drugom, kad budemo gotovi ovde? U mojoj sobi u palestri, mo`da?"
	Svila klimnu glavom. "Do}i }u tamo na razgovor, ~im se otarasim ovoga, Mejtera." Pokaza se da je isku{enje da grdi samoga sebe prejako. "Trebalo je da bolje razmislim. Spisi su me upozorili; ali su i dozvolili da ostanem dovoljno nerazuman da pomislim da bi moja `rtva mogla biti prihvatljiva iako je na{ Sveti prozor ostao prazan. Ovo }e biti stroga pouka za mene, Mejtera. Ili se, bar, nadam da }e biti; morala bi biti. Hvala Feji {to deca nisu bila ovde da ovo vide."
	Dotle se i Mejtera Nana ohrabrila dovoljno da progovori. "Niko nikad ne mo`e znati {ta je Izvana{u na umu, Patera. On nije kao drugi bogovi, koji se u Glavnom procesoru savetuju jedni s drugima."
	"Ali kad su bogovi progovorili tako jasno..." Uvi|aju}i da je odlutao s teme, Svila za}uta, ostavljaju}i tu re~enicu nedovr{enu. "Naravno, u pravu si, Mejtera. Njegove `elje su meni jasno saop{tene, a me|u tim `eljama nije bilo ovo prino{enje `rtve. U budu}nosti }u nastojati da se ograni~im na ~injenje samo onog {to mi on ka`e. Znam da se mogu osloniti na vas da mi pomognete u tome, kao i u svemu drugom."
	Mejtera Ru`e nije {mrknula po tre}i put; umesto toga, milosrdno se zadovoljila samo ~e{kanjem nosa. Nos, usta i desno oko bejahu, po izgledu, najprihvatljiviji delovi njenog lica; iako izvajani od nekog robusnog polimera, izgledali su maltene normalno. Njeno levo oko, sa kojim je ro|ena, izgledalo je u isti mah i ludo, i slepo, i mutno, i zagnojeno.
	Nastoje}i da izbegne to oko i pri`eljkuju}i (kao i toliko puta ranije, otkad je do{ao u ovaj mantejon) da rezervni delovi opet budu nabavljivi, Svila prebaci no}nog vrana u desnu {aku. "Hvala vam, Mejtera Ru`o, Mejtera Mermero, Mejtera Nano. Hvala vam. Mnogo bolji u~inak posti}i }emo slede}i put, u to sam siguran." U me|uvremenu je skinuo `rtvene rukavice; u njegovim znojavim {akama omrznuta ptica davala je ose}aj da je topla i nekako pra{njava. "U palestri, kroz jedno pet minuta, Mejtera Mermero."
	
	3. SUTON
	"Ovde sam, Patera!"
	Svila naglo stade; zamalo da se oklizne, jer se mokri {ljunak zakotrljao pod njegovim cipelama.
	"Pod senicom", dodade Mejtera Mermer. Mahnu mu; crni rukav i svetlucava {aka bejahu jedva vidljivi kroz zastor od li{}a vinove loze.
	Prvi bes provale oblaka brzo je minuo, ali se ki{a nastavila, sada kao blago tapkanje kapljica koje su se spu{tale poput blagoslova na njene namu~ene leje kuhinjskog bilja.
	Susre}emo se kao ljubavni par, pomisli Svila, uspostavljaju}i opet ravnote`u. Odgurnu u stranu li{}e iz koga je kapala voda i na trenutak se zapita ne misli li i ona to isto.
	Ne. Samo nalik na ljubavni par, priznade on sebi. Jer on nju voli kao {to je voleo svoju majku, kao {to je mogao voleti stariju sestru da ju je ikada imao; on se borio da izvu~e iz nje onaj stidljivi osmejak koji je postizala naginjanjem glave na jednu stranu - da dobije njeno odobravanje, pohvalu od jedne matore sibile, istro{ene hemijske osobe koju niko, jo{ dok je on bio dete i dok je tih 'hemijskih ljudi' bilo znatno vi{e, ne bi dvaput pogledao; osobe koja vi{e nije bila zanimljiva nikome osim najmla|oj de~urliji. Kako bi usamljen bio u galami i gu`vi ove gradske ~etvrti, da nije bilo nje!
	Ustala je kad je u{ao pod mre`asti svod od letvica, i opet sela ~im je on seo. On re~e: "Zaista nema potrebe da to radi{ kad smo sami, sibi. Rekao sam ti."
	Mejtera Mermer nagnu glavu na takav na~in da joj je kruto metalno lice dobilo pokajni~ki, skru{en izgled. "Ponekad zaboravim. Izvini, Patera."
	"A ja zaboravim da nikad ne treba da te ispravljam, jer na kraju uvek saznam, ali tek kad je prekasno, da si ipak bila u pravu. O ~emu si `elela da razgovaramo, Mejtera?"
	"Ne smeta ti ki{a?" Ona di`e pogled ka poluokruglom 'krovu' od vinovog li{}a iznad njih.
	"Naravno da ne. Ali tebi mora smetati. Ako nisi raspolo`ena da pe{a~i{ ~ak do palestre, mogli bismo u mantejon. Ionako ho}u da vidim da li tamo krov i sad proki{njava."
	Ona odmahnu glavom. "To bi uznemirilo Mejteru Ru`u. Zna ona da je stvar savr{eno bezazlena, pa ipak ne voli da se nas dvoje sastajemo u palestri kad niko tre}i nije prisutan. Ljudi bi mogli po~eti da ogovaraju, zna{ - i to ona vrsta ljudi koja nikad i ne dolazi na `rtvovanja, pa uvek tra`i izgovor. Ona, me|utim, nije htela da li~no do|e, a Mejtera Nana pazi na vatru. Zato sam mislila, ovde. Nije mnogo privatno, Mejtera nas mo`e videti kroz prozor kenobe, ali ipak imamo ber delimi~an zaklon od ki{e."
	Svila klimnu glavom. "Razumem."
	"Ka`e{ da meni na ki{i mora biti nezgodno. Lepo od tebe, ali ja ki{u ne ose}am, a ode}a na meni }e se osu{iti. U poslednje vreme nemam problema kad su{im ode}u, ali se mora veoma mnogo pumpati da bi se dobila dovoljna koli~ina vode za pranje. Da li je bunar u stambenoj zgradi jo{ i sad dobar?"
	"Naravno." Vide}i njen izraz, Svila odmahnu glavom. "Ne, nije naravno. Prijatno je verovati, kao {to deca veruju, da Pes ne}e jo{ dugo odolevati molbama svojih k}eri da se nama pomogne i da }e uvek obezbe|ivati dovoljno svega za nas. Ali to ~ovek nikad ne mo`e stvarno znati; mo`emo se samo nadati. Ako budemo morali da pozovemo majstore da iskopaju nove bunare, Crkva }e morati da nam pozajmi pare za tu svrhu; to je sve. A mora}e, ako bez novih bunara ne mo`emo da odr`imo ovaj mantejon u upotrebi."
	Mejtera Mermer nije ni{ta govorila. Sedela je pognute glave, kao da se ne mo`e suo~iti sa njegovim pogledom.
	"Da li te to toliko brine, Mejtera? Slu{aj, re}i }u ti jednu tajnu. Izvana{ me je prosvetlio."
	Tako nepomi~na, mogla je biti kip, ugla~an od vremena, pa obu~en iz nekog ekscentri~nog, komemorativnog razloga u crnu kalu|eri~ku mantiju.
	"Istina je, Mejtera! Zar mi ne veruje{?"
	Ona di`e pogled. "Verujem da ti veruje{ da si dobio prosvetljenje, Patera. Poznajem te dobro, ili bar mislim da te poznajem; ne bi ti lagao o ne~em takvom."
	"Rekao mi je i za{to. Da spasem na{ mantejon. To je moj zadatak." Tragao je za re~ima, i u tome kao da se spoticao. "Ne mo`e{ zamisliti kakvo je to divno ose}anje, dobiti od jednog boga zadatak, Mejtera. Predivno! Zna{ da si za to stvoren. Celo tvoje srce stremi ka toj jednoj meti."
	Ustao je; nije vi{e mogao sedeti. "Ako treba da spasavam na{ mantejon, da li ti to ne{to govori? Pitam te."
	"Ne znam, Patera. Da li govori?"
	"Da! Jo{ kako! Mo`emo primeniti logiku i na uputstva bogova, zar ne? Na njihova dela, i na njihove re~i, a svakako na ovo. Dve stvari nam ta ~injenica govori, obe od temeljnog zna~aja. Prvo, da mantejon jeste u opasnosti. On mi ne bi nare|ivao da spasavam, da nije. Zna~i, postoji nekakva pretnja, a za nas je od `ivotnog zna~aja da to doznamo." Svila iskora~i napolje, u toplu ki{u, i zagleda se ka istoku, ka Glavnom procesoru, domu bogova.
	"Druga stvar je jo{ va`nija, Mejtera. A to je, da na{ mantejon mo`e biti spasen. Drugim re~ima, u opasnosti je, ali ne i osu|en na neminovnu propast. On mi ne bi naredio da spasavam, ako bi spasenje bilo nemogu}e, zar ne?"
	"Molim te, u|i i sedi, Patera", re~e ona mole}ivim tonom. "Ne `elim da nazebe{."
	Svila opet u|e pod lisnati svod senika, a ona ponovo ustade.
	"Ne mora{..." po~e on, pa se isceri posti|eno. "Pardon! Oprosti mi, Mejtera, molim te. Postajem stariji, ali ne i puniji znanja."
	Odmahnula je glavom sasvim sa jedne strane na drugu: njen ne~ujni smeh. "Nisi ti star, Patera. Danas sam te neko vreme gledala kako igra{. Nijedan od de~aka nije brz kao ti."
	"To je samo zato {to imam ve}e iskustvo u igri." Oni sedo{e istovremeno.
	Name{taju}i 'osmeh', uhvatila ga je za {aku; time ga je iznenadila. Meka ko`a odavno se ogulila sa vrhova njenih prstiju, ostavljaju}i goli ~elik, koji je, poput njenih misli, potamneo sa vremenom, ali se i ugla~ao od beskona~nog te{kog rada. "Ti i deca ste jedino u ovom mantejonu {to nije staro. Ni ti ni deca, ne pripadate ovde."
	"Mejtera Nana nije stara. Nije stvarno stara, Mejtera, iako znam da je znatno starija od mene."
	Mejtera Mermer uzdahnu, jednim tihim hi{{{{{{ kao da neko umorno zamahuje mokrom krpom preko teraco-poda. "Bojim se da je jadna Mejtera Nana ro|ena stara. Ili su je, mo`da, nau~ili da bude matora jo{ pre nego {to je progovorila. U svakom slu~aju, njoj je oduvek bilo mesto ovde. A tebi, nikad, Patera."
	"Veruje{ i ti da }e sve ovo biti sru{eno, a? Bez obzira na to {ta je Izvana{ mo`da rekao meni."
	Ona nevoljno klimnu glavom. "Da. Verujem. Ili bi trebalo da ka`em, zgrade kao takve }e mo`da i ostati, mada izgleda da ni to nije sigurno. Ali tvoj mantejon ne}e vi{e donositi bogove narodu ovog kvarta, niti }e u na{oj palestri deca tog naroda imati nastavu."
	Svila prasnu. "Kakve bi izglede imali ti klinci - bez tvoje palestre?"
	"Kakve izglede imaju druga deca njihove klase?"
	Ljutito je odmahnuo glavom. Prijalo bi mu da je u tom trenutku mogao da kopa zemlju nogom i baca unazad.
	"De{avale su se takve stvari i ranije, Patera. Udru`enje }e na}i nove mantejone za nas. Bolje mantejone, verujem, jer bi gore bilo te{ko prona}i. Ja }u nastaviti da dr`im ~asove i da asistiram, a ti da prinosi{ `rtve i radi{ kao ispovednik. Bi}e sve u redu."
	"Prosvetljenje mi je do{lo danas", re~e Svila. "Nikome to nisam rekao, osim onom ~oveku koga sam sreo na putu ka pijaci i sad tebi; ni on, ni ti niste poverovali."
	"Patera..."
	"Dakle, jasno je da ja to ne pri~am osobito dobro, a? Da vidimo mogu li bolje."
	]utao je nekoliko trenutaka, trljaju}i se po obrazu.
	"Molio sam se i molio za pomo}. Uglavnom grupi Devetoro, dabome, ali i svim drugim bogovima i boginjama koji se u Spisima pominju; u raznim trenucima, svakom ponaosob. Danas oko podne Izvana{ je odgovorio na moje molitve, kao {to ti rekoh. Mejtera, zna{ li..." Glas mu se po~e kolebati; uvide da ne uspeva da ga kontroli{e. "Zna{ li ti {ta je on meni rekao? [ta mi je saop{tio?"
	Njene {ake se stego{e oko njegove {ake, do bola ~vrsto. "Znam samo da ti je rekao da spase{ na{ mantejon. Molim te reci mi i ostalo, ako mo`e{."
	"U pravu si, Mejtera. To nije lako. Uvek sam zami{ljao da }e prosvetljenje biti glas iz sunca, ili glas unutar moje glave, ili da }e govoriti re~ima. Me|utim, uop{te nije tako. On ti {apu}e kroz mnogo, mnogo glasova, ali to nisu re~i, nego `ive stvari koje ti do~arava. Nije to ~ak ni samo vid, kao kad vidi{ drugu osobu u ogledalu, nego i ~uje{, ose}a{ miris - i dodir, pa i bol, samo je sve to tako upakovano da ~ini jednu celinu, jednu pojavu.
	I tad razume{. Kad ka`em da mi je ne{to kazao ili pokazao, na to mislim."
	Mejtera Mermer klimnu glavom na ohrabruju}i na~in.
	"Pokazao mi je sve molitve koje su ikad, u ovom mantejonu, izgovorene ma kome bogu. Video sam molitve sve dece od dana kad je ovo sazidano, ali i molitve njihovih o~eva i majki, i ljudi koji su samo svra}ali da se pomole, ili dolazili na neko na{e `rtvovanje zato {to su se nadali da }e dobiti komad mesa, pa onako uzgred, kad su ve} tu, izgovorili i neku molitvu.
	"Video sam i sve molitve svih vas, sibila, od samog po~etka. Ne tra`im da mi veruje{, Mejtera, ali video sam svaku molitvu koju si ti ikad izgovorila za na{ mantejon, ili za Mejteru Ru`u i Mejteru Nanu, ili za Pateru [tuku i za mene, i za... hm, za svakog u ovom kvartu, hiljade i hiljade molitava. Kad si se molila na kolenima, i stoje}i, i dok si kuvala, i dok si ribala podove. Bila je ovde nekad jedna Mejtera Krstu{ac, video sam i njene molitve. Pa Mejtera Betel, krupna, tamna `ena sa pospanim o~ima." Svila zastade da do|e do daha. "A ponajvi{e sam video Pateru [tuku."
	"Predivno!" uzviknu ona. "Mora biti da je to bila divota, Patera." ^inilo mu se da njene o~i sijaju, mada je znao da je to nemogu}e, da su to samo odrazi svetla u njenim kristalnim so~ivima.
	"Izvana{ je odlu~io da usli{i sve te molitve. Rekao je to Pateri [tuki i ovaj je bio tako sre}an! Pamti{ dan kad sam ja do{ao iz shole, Mejtera?"
	Mejtera Mermer jo{ jednom klimnu glavom.
	"E, to je bio taj dan. Tog dana je Izvana{ dao prosvetljenje Pateri [tuki i rekao mu, rekao... evo pomo}, to je... pomo} koju sam..."
	Po~eo je da pla~e, a onda se najednom zastideo zbog toga. Ki{a se poja~ala, kao da se ohrabrila zbog suza koje su mu tekle niz obraze i vilicu. Mejtera Mermer izvu~e iz rukava veliku, ~istu, belu maramicu i dade mu je.
	Uvek je tako prakti~na, pomisli on, bri{u}i o~i i nos. Maramica za de~urliju; sigurno joj se svakog dana po jedno klin~e raspla~e na ~asu. Istorija njenih dana napisana je suzama, a danas sam ja to uplakano dete. On uspe da izgovori: "Tvoja deca ne mogu ~esto biti ovoliko stara kao ja, Mejtera."
	"Misli{ na |ake, Patera? Nikad nisu toliko stari. A, sigurno misli{ na odrasle ljude koji su bili moji u~enici i u~enice kad su bili deca. Pa, mnogi od njih su stariji nego ti sada. Najstarijem je sad sigurno oko {ezdeset godina. Ja sam - pa, tek tad sam po~ela da dr`im nastavu." Ona pozva svoj fajl sa memorandumima i po~e prekoravati sebe, kao i uvek, {to to ne radi ~e{}e. "Eto, sad sam se setila. Zna{ li Njorku, Patera?"
	Svila odmahnu glavom. "@ivi li taj u ovom kvartu?"
	"Da, i ponekad do|e scildanom. Mora biti da si ga video. Krupan ~ovek grubog izgleda, sedi pozadi?"
	"Onaj sa velikom vilicom? ^ista ode}a, ali izgleda neobrijan. Nosi hand`ar - ili je to mo`da lova~ki ma~ - i uvek je sam. Je li bio tvoj u~enik?"
	Mejtera Mermer setno klimnu glavom. "On je sada kriminalac, Patera. Provaljuje u ku}e."
	"@ao mi je {to to ~ujem", re~e Svila. U jednom trenutku u njegovom umu se stvori slika tog posetioca iz zadnjeg dela mantejona: iznenadio ga neki vlasnik ku}e i lopov se okre}e da se suo~i sa gazdom. Okre}e se trapavo, ali vrlo brzo, kao medved izlo`en napadu pasa radi zabave publike.
	"@ao je i meni, Patera. Ve} neko vreme sam `elela da razgovaram s tobom o njemu. Patera [tuka ga je ispovedio pro{le godine. Ti si bio ovde, ali mislim da nisi znao za to."
	"Ako sam i znao, zaboravio sam." Da bi nadja~ao {i{tanje {irokog se~iva koje upravo izlazi iz korica, Svila nastavi: "Ali pre }e biti ovo {to si rekla - da nisam znao."
	"Ja nisam saznala od Patere [tuke. Rekla mi je Mejtera Nana. Njorka nju jo{ i sad voli. Oni ponekad malo popri~aju."
	Svila izduva nos, ali u sopstvenu, a ne u njenu maramicu. Opusti se malo. Sad je bio siguran da je ona o ovome htela da razgovara s njim.
	"Patera je uspeo da navede Njorku na obe}anje da vi{e ne}e plja~kati siromahe. A Njorka je i to radio, po sopstvenoj tvrdnji. I to ~esto; ali sad navodno vi{e ne}e. To je obe}ao Pateri, ka`e Mejtera, ali je obe}ao i njoj. Sad }e{ mi ti o~itati lekciju, Patera, jer obe}anju jednog takvog ~oveka, razbojnika, ne vredi verovati."
	"Nema tog ~oveka ~ije bi obe}anje bilo potpuno pouzdano", re~e Svila polako, "jer nijedan ~ovek nije, niti ikada mo`e biti, u celosti slobodan od zla. Ja u to, svakako, uklju~ujem i sebe."
	Mejtera Mermer gurnu svoju maramicu nazad u rukav. "Mislim da je Njorkino obe}anje, dato slobodnom voljom, pouzdano koliko i ma ~ije, Patera. Koliko i tvoje, i to ne ka`em da bih te uvredila. On je kao de~ak bio takav, a i sad je, kao odrastao ~ovek, takav, koliko ja mogu oceniti. Nikad nije imao majku niti oca, ne stvarno. On - ali bolje je da ne nastavljam, jer }e mi se oma}i stvari za koje me je Mejtera naterala da obe}am da ih ne}u nikome ponoviti, a onda bih se ose}ala stra{no, {tavi{e morala bih re}i njima oboma da sam pogazila svoju re~."
	"Da li zaista veruje{ da bih ja mogao pomo}i tom ~oveku, Mejtera? Ne mogu biti stariji od njega, verovatno sam mla|i. On me ne}e po{tovati onako kako je po{tovao Pateru [tuku, imaj to u vidu."
	Ki{a koja je kapala sa svetlucavih listova stvarala je ta~kaste mrlje na suknji Mejtere Mermer; ona ih je rasejano brisala. "To mo`e biti ta~no, Patera, ali ja mislim da }e{ ga ti razumeti bolje nego {to je to Patera [tuka mogao. Mlad si, i jak si koliko i on, ili bar pribli`no toliko. Po{tova}e te i kao augura. Ne treba da ga se pla{i{. Jesam li te ja ikada zamolila za uslugu, Patera? Za stvarnu uslugu?"
	"Jednom si tra`ila da interveni{em kod Mejtere Ru`e, a ja sam to i poku{ao. Mislim da sam verovatno napravio vi{e {tete nego koristi, pa zato ne}emo taj slu~aj da ra~unamo. Ali mogla bi ti zatra`iti stotinu usluga ako bi htela, Mejtera. Zaslu`ila si toliko, a i vi{e."
	"Onda razgovaraj sa Njorkom, Patera, jednog scildana. Ispovedi ga ako on to zatra`i."
	"To nije usluga. Toliko bih uradio za bilo koga; ali ti, naravno, `eli{ da ja ulo`im poseban trud oko tog Njorke, da razgovaram s njim, negde po strani, i tako dalje. Ho}u."
	"Hvala ti, Patera. Patera, poznaje{ me ve} du`e od godinu dana. Da li meni nedostaje vera?"
	Ovo pitanje ga je zateklo nespremnog. "Tebi, Mejtera? Pa - ja nikad nisam tako ne{to ni pomislio. Uvek si izgledala, bar meni..."
	"A ipak, nisam imala dovoljnu veru u tebe, niti u boga koji te je prosvetlio. Upravo sam to shvatila. Ja sam stvarno verovala samo u ljudske re~i i u ono {to ljudi vide, kao {to veruje svaki trgov~i}. Mislim da si rekao da je taj bog obe}ao pomo} Pateri [tuki. Mo`e{ li mi re}i ne{to vi{e o tome? Do sada sam samo slu{ala sa pa`njom. Od sada }u slu{ati i sa verom, ili }u bar to poku{avati."
	"Ima toga vi{e nego {to bih ikada stigao da ispripovedam." Svila se pogladi po obrazu. Sada je vladao sobom. "Kao {to rekoh, Pateri [tuki se dogodilo prosvetljenje; a meni je taj doga|aj danas pokazan. Njemu je re~eno da toga dana sti`e ispunjenje svih molitava koje je on izgovorio tokom tih njegovih nebrojenih godina u mantejonu. Re~eno mu je da }e istoga dana sti}i, i to u jedan mah, sva ta pomo} koju je tra`io i za sebe li~no, i za mantejon, i za ~itav kvart."
	Svila primeti da je stisnuo pesnice. Natera sebe da se opusti. "Sve to mi je prikazano; onda sam video kako ta pomo} pristi`e, u blistanju kao da se spu{ta Pesova vatra sa sunca. A to sam bio ja. ^itava ta pomo} bio sam naprosto ja i ni{ta osim mene."
	"Onda ne mo`e{ podbaciti", re~e ona blago.
	"Kamo sre}e da je to tako lako. Mogu podbaciti, Mejtera. Ali ne smem."
	Izgledala je sumorno; ~esto je tako delovala. "Ali to do danas nisi znao? U podne, na igrali{tu? Tako re~e."
	"Nisam. Nisam znao. Danas mi je on rekao jo{ ne{to, vidi{. Naime, da je do{lo vreme da stupim u dejstvo."
	Mejtera Mermer opet uzdahnu. "Imam za tebe neka obave{tenja, Patera. Obeshrabruju}a, na `alost. Ali prvo bih `elela, veoma `elela, da ti postavim samo jo{ jedno pitanje i da ti mo`da jo{ ne{to ka`em. Tvrdi{ da ti se obratio Izvana{?"
	"Da. Me|utim, ja o njemu ne znam mnogo, ~ak ni sad. On je jedan od {ezdeset troje bogova pomenutih u Spisima, ali od kad se to dogodilo pa sve do ovog trena ja nisam imao prilike da potra`im gde se sve pominje; se}am se, me|utim, da o njemu, sveukupno, ima malo. Ispri~ao mi je on i neke stvari o sebi, stvari kojih u Spisima nema, osim ako nisam zaboravio da su zapisane; ali nije bilo vremena da porazmislim o tome."
	"Kad smo mi bili izvan, kao i on", re~e Mejtera Mermer, "i kad smo `iveli u svitku Kratkog sunca, pre nego {to je ovaj svitak dovr{en i nastanjen, obo`avali smo njega. To si svakako znao i ranije, Patera."
	"Pa, bio sam zaboravio", priznade Svila, "ali, jeste, u pravu si. To ima, valjda, u desetoj knjizi, ili dvanaestoj."
	"Mi hemijski ljudi nismo u~estvovali u prino{enju `rtava u svitku Kratkog sunca." Slede}ih nekoliko trenutaka je }utala. Pregledala je, ubrzano, stare fajlove. "Niti se to zvalo mantejon. Druga~ije be{e. Samo kad bih mogla da na|em to, mislim da bih se mnogo vi{e setila."
	Svila klimnu glavom, iako nije razumeo {ta je rekla.
	"Od tad su nastupile mnoge promene, ali nekad se na nastavi govorilo |acima da je on beskona~an. Ne samo veliki, nego, bukvalno, ba{ bezgrani~an. Postoje takvi izrazi, matemati~ki, ho}u re}i. Ali na mojim ~asovima nikad ne stignemo do njih."
	"Pokazao mi je."
	"Ka`u da ~ak i svitak ima kraj, negde", nastavi Mejtera Mermer, "iako je ogroman. A on, ne. Kad bi njega, Izvana{a, ti uzeo i razdelio tako da svaka stvar u ovom svitku dobije po jedno par~e, opet bi svako takvo par~e bilo beskona~no. Zar se nisi ose}ao stra{no malen, Patera, kad ti je on sve te stvari pokazivao?"
	Svila razmisli kako }e odgovoriti. "Ne. Ne bih rekao. Ne, nisam. Imao sam ose}aj - hm, veli~ine. Iako je on, kao {to ka`e{, neizmerno ve}i. Zamisli, Mejtera, da Njegova Svesnost, Prvi govornik, ne{to ka`e meni li~no, poveri meni neki naro~iti zadatak. Ose}ao bih, naravno, da je on veliki ~ovek, mnogo va`niji od mene, i mnogo, mnogo va`niji nego {to }u ja ikada mo}i da budem; ipak, ose}ao bih da sam i ja postao va`na li~nost." Svila zastade, zadubi se u misli. "A onda zamisli jednog Prvog govornika ~ije su razmere neizra~unljivo velike."
	"Razumem. Ovim sam dobila odgovore na nekoliko pitanja o kojima razmi{ljam ve} dugo. Hvala, Patera. Moje vesti - ho}u da ti ka`em za{to sam te pozvala na ovaj susret."
	"Pretpostavljam da su lo{e vesti." Svila duboko udahnu. "Po{to sam znao da je mantejon u opasnosti, o~ekivao sam tako ne{to."
	"Vesti kao da pokazuju - ali ja verujem da su neta~ne, Patera - da si ve} potu~en. Vidi{, jedan krupan ~ovek crvenog lica do{ao je u palestru dok si ti bio odsutan. Rekao je da je upravo kupio sve, celo ovo imanje, od grada." Njen glas pade. "Od Ajuntamienta, Patera. Tako mi je kazao. Do{ao je da pogleda na{e zgrade. Pokazala sam mu palestru i mantejon. Sasvim sam sigurna da nije u{ao u kenobu niti u stambenu zgradu, ali je i njih video spolja."
	"Rekao je da je prodaja ve} obavljena?"
	Ona klimnu glavom.
	"Dobro ka`e{, Mejtera. Ovo zvu~i veoma r|avo."
	"Do{ao je letelicom, sa jednim ~ovekom koji ju je vozio za njega. Videla sam je kad smo i{li od palestre ka mantejonu. Tad smo izi{li na ulicu i pro{li Ulicom sunca pored na{eg igrali{ta. On je rekao da je razgovarao s tobom pre nego {to je do{ao ovamo, ali da ti nije kazao da je kupio. Jer, ka`e, ti bi napravio nevolje."
	Svila polako klimnu glavom. "Ja bih ga izvukao iz letelice pa bih mu slomio vrat. Mislim da bih, Mejtera. Ili bih bar poku{ao."
	Ona ga dodirnu po kolenu. "To bi bilo pogre{no, Patera. Onda bi te odveli u Alambreru i bacili u jame."
	"Ali to bi bilo svejedno. Taj ~ovek se zove Krv, mo`da ti je rekao."
	"Mogu}e." Funkcija 'brzo skeniranje' sada je, kod Mejtere Mermer, retko bila upotrebljiva. Ona za}uta, pretra`uju}i fajlove iz pro{losti. "To uop{te nije uobi~ajeno ime, zna{. Narod smatra da donosi nesre}u. Mislim da nikad nijedan moj |ak nije nosio ime Krv."
	Svila je bio zagledan u svoje misli. "Da li si nekad ~ula za njega, Mejtera? Ja nisam, ali, mora da je bogat, ~im ima privatnu letelicu."
	"Mislim da nisam. Ako je prodaja ve} obavljena, Patera, {ta ti tu mo`e{?"
	"Ne znam." Svila jo{ jednom ustade. Jedan korak ga iznese izvan senika. Jo{ pokoja kap ki{e proletala je kroz sun~ano svetlo koje je izgledalo blistavo, iako je zastor pokrio vi{e od pola {irine sunca. "Uskoro se zatvara pijaca", re~e on.
	"Da." Mejtera Mermer isto tako izi|e.
	Nebeske zemlje, do malo~as gotovo nevidljive, sad su se jasno videle, jer se preko njih {irila zora. Daleke {ume, za koje se pri~alo da su za~arane, i daleki gradovi, navodno puni duhova - i to takvih koji na razne istan~ane na~ine donose dobro ili zlo i usmeravaju `ivote onih dole. "Nije stranac", re~e Svila, "ili bar ne govori kao stranci koje sam ja sretao. Zvu~ao je, zapravo, kao ro|eni stanovnik ovog kvarta."
	Mejtera Mermer klimnu glavom. "To sam i ja primetila."
	"Na{ narod nema mnogo na~ina da se obogati, je li tako, Mejtera? Ili bar ja ne znam da ima."
	"Nisam sigurna da te razumem."
	"Nije bitno. @elela si da popri~am sa tim Njorkom. Jednog scildana, rekla si; ali scildanom uvek ima bar desetak ljudi koji ~ekaju da razgovaraju sa mnom. [ta misli{, gde bih ja mogao na}i Njorku danas?"
	"Pojma nemam. Da li bi ti mogao oti}i i razgovarati s njim ve~eras, Patera? To bi bilo divno! Mejtera Nana mo`da zna."
	Svila klimnu glavom. "Rekla si da je ona u mantejonu i da ~eka da vatra umre. Idi tamo i pitaj je, molim te, dok joj poma`e{ da uspostavi ~istotu oltara. Razgovara}u opet s tobom kroz nekoliko minuta."
	Gledaju}i ih sa prozora kenobe, Mejtera Ru`a zadovoljno zastenja kad su se razdvojili. Postoji tu opasnost, ma koliko se Mejtera i Patera zavaravali da ne postoji - ona bi mogla raditi neke gnusne stvari njemu, a on jo{ gnusnije njoj. Ehidna Neuprljana mrzi sve to, takvo, i oslepi one koje padnu, kao {to je i nju oslepela. Ponekad je Mejtera Ru`a, kle~e}i pred slikom njene k}eri, ose}ala da je ona sama Ehidna, Majka bogova, Carica svitka.
	Udri, Ehidna. O, udri!
	
	Ve} se toliko smra~ilo da je zalupljivanje vrata dovelo do paljenja mutne svetiljke u jednom uglu Sviline spava}e sobe; to je bila soba iznad kuhinje, nekada{nja ostava. Patera [tuka je pomogao da se ta prostorija o~isti kad je Svila stigao. (A Svila, kasnije, nije na{ao volje da se preseli u [tukinu sobu, ve}u, da izbaci ili spali izbledele portrete star~evih roditelja ili [tukino pohabano, premaleno odelo.) Pri ovom nesigurnom i slabom svetlu, Svila se sada presvu~e u svoju drugu po kakvo}i mantiju. Na njoj su okovratnik i man`etne bili odvojivi, da bi se mogli lak{e i ~e{}e prati. On ih sada skide i ostavi u ladicu, pored jedinog rezervnog kompleta.
	[ta jo{? Baci pogled na ogledalo; treba nekako pokriti ovu neurednu `utu kosu, to je jasno. Postoji onaj {iroki, slamni {e{ir koji je nosio jutros, kad je polagao novu {indru na krov; opet, postoji i crna kalota sa plavim rubom, koju je Patera [tuka nosio tokom najhladnijih dana. Svila se opredeli za obe: slamni }e mu bacati jaku senku preko lica, ali ako odleti s glave, osta}e poluloptasta crna kapa koja sasvim lepo mo`e da se nosi ispod slamnog {e{ira, i jo{ da pru`a dodatni u~inak skrivanja. Da li se ovako ose}aju ljudi poput Njorke? Da li ovako planiraju?
	Mejtera Mermer je saop{tila da je Mejtera Nana pomenula pet ili {est mesta gde bi Njorka mogao sada biti prona|en; sva su bila u Orili, najgorem delu njihovog kvarta. Tamo bi Svilu mogao neko da oplja~ka, pa i da ubije, ~ak i ako on ne pru`i nikakav otpor. Ako Krv odbije da razgovara s njim...
	Svila slegnu ramenima. Krvova ku}a verovatno je negde na Palatinu; Svila je te{ko mogao zamisliti da neko ko poseduje letelicu stanuje ma gde drugde. A na Palatinu }e, kad padne mrak, svuda biti civilni gardisti: gardisti pe{aci, gardisti na konjima, gardisti u naoru`anim letelicama. Ne mo`e{ naprosto da razvali{ vrata udarcem noge, kao {to desetine provalnika u~ine u ovom kvartu svake no}i. Neizvodljivo.
	Pa ipak, ne{to se mora preduzeti, i to no}as; a on nema nikakvu drugu zamisao.
	Po~e propu{tati zrna brojanice kroz prste. Onda vrati brojanicu nazad u d`ep, skide srebrni lanac sa {upljim krstom Pesa i polo`i ga pokretom punim po{tovanja pred triptih; presavi dva ~ista lista hartije, stavi ih u olupanu malu kutiju za olovke koju je jo{ davno, u sholi, koristio kao pernicu, i ubaci je u veliki unutra{nji d`ep mantije. Moglo bi mu zatrebati nekakvo oru`je; svakako }e mu trebati neki alat.
	Si|e u kuhinju. Ne{to je {u{nulo u smrdljivoj kanti za |ubre u uglu: pacov, nema sumnje. Kao i mnogo puta ranije, Svila podseti sebe da ka`e Rogu da uhvati neku zmiju koja se mo`e pripitomiti.
	Kroz {kriputava kuhinjska vrata izi|e opet u vrt. Ve} je uveliko padao mrak; dok on stigne do Orile, udaljene osam ulica, ve} }e biti mrkla no}. Popodnevna ki{a oborila je pra{inu; vazduh je sad bio ~ist i sve`, i hladniji nego {to je mesecima bio; mo`da je napokon stizala jesen. Trebalo bi da sam umoran, re~e Svila sebi; ali dok je otklju~avao bo~ni ulaz u mantejon, nije ose}ao nikakav umor. Da li Izvana{ zaista - gledaju}i ~injenice, sasvim trezveno - `eli ovo? Ovaj `urni polazak u bitku? Ako `eli, onda je zaista radost slu`iti!
	Vatra na oltaru bila je uga{ena, a unutra{njost mantejona obasjana samo srebrnastim svetlucanjem Svetog prozora i skrivenim plamenom debelog kandila od plavog stakla, izme|u Ehidninih nogu: bilo je to kandilo Mejtere Ru`e. U njemu je gorelo neko skupoceno ulje, ~iji miris podstaknu njegovo se}anje.
	Pljesnu rukama da bi se uklju~ilo preostalih nekoliko ispravnih sijalica. Onda po~e preturati po senkama, u potrazi za sekiricom duga~ke dr{ke, a uzanog se~iva. Pomo}u nje je na krovu rascepljivao {indru i zakucavao eksere. Prona|e je, oproba njenu o{tricu (mukotrpno o{trenu tog jutra) i zavu~e njenu dr{ku pod opasa~.
	Pro{eta malo, dvaput sede, i zaklju~i: ovo ne}e dobro biti. Dr{ka je preduga~ka. U ostavi palestre postoji jedna zar|ala testera. Bilo bi lako skratiti dr{ku; ali posle toga bi sekirica bila manje upotrebljiva kao alat, a daleko manje upotrebljiva kao oru`je.
	Ponovo se sagnuo. Prona|e konopac kojim je vezivao sve`anj {indre da ne sklizne s krova. Bio je to tanak, upleten konopac od crne konjske dlake, star, mekan, ali ipak jo{ i sad jak. Svila skide mantiju i pantalone, namota konopac oko pojasa, zaveza krajeve, i provu~e dr{ku sekirice ispod nekoliko namotaja.
	Opet se obu~e i izi|e u ba{tu. Tamo se lutaju}i povetarac poigravao divnim kuhinjskim mirisima iz kenobe. To ga je podsetilo da bi trebalo da i on, u ovom trenutku, sprema ve~eru za sebe. Slegnu ramenima i obe}a sebi da }e je spremiti, i to kao za proslavu, kad se vrati. Paradajzi koji su, jo{ zeleni, otpali sa svojih `bunova mogli bi poslu`iti i tako nezreli, ali }e ih on prvo izrezati na kri{ke i propr`iti na malo ulja. Ima i hleba, podseti se on; posle pr`enja, sipa{ vrelo ulje preko hleba, da postane mek{i i ukusniji. Po|e mu voda na usta. Sad }e i sastrugati onaj talog od kafe, koji je ve} toliko puta prekuvavao, izriba}e lon~e za kafu, i skuva}e novu kafu. Na kraju, jedna jabuka i poslednji ostatak sira. Gozba! Obrisa rukavom usne, posti|en {to je toliko halapljiv.
	Zatvorio je i pa`ljivo zaklju~ao bo~na vrata mantejona. Onda je podozrivo prou~io prozore kenobe. Ako ga Mejtera Mermer ili Mejtera Nana vide da odlazi, problema ne}e biti, ali Mejtera Ru`a ne bi oklevala da ga podvrgne prodornom unakrsnom ispitivanju.
	Ki{a je prestala, tu sumnje nije moglo biti; trajala je sve u svemu jedan sat, a poljoprivrednicima su bili potrebni celi dani ki{e. Jo{ jednom `urno odmi~u}i niz Ulicu sunca, Svila pa`ljivo osmotri nebo.
	Najtanji mogu}i kon~i}i zlata jo{ su sijali tu i tamo me|u oblacima koji su hitali nebom; ali ve} ih je kidala nailaze}a senka crna kao mastilo. Pred njegovim pogledom, kon~i}i su se ugasili, a nebeske zemlje, koje kao duhovi lebde iza dugog sunca, zablistale su u svoj svojoj divoti i ~udesnosti: jezera koja odsevaju sun~evim sjajem, valoviti {umski predeli, kvadrati}i njiva, sjajni gradovi.
	Ulica fenjera dovede ga u Orilu, gde su jezerske vode po~injale kad je Viron bio mlad. Ovaj zid, sada u raspadanju, napola zatrpan stra}arama, bio je tada prometni kej; ove mra~ne, stare zgradurine bile su lu~ki magacini. Postojale su tu nekada, sigurno, i {upe za usoljavanje, i staze kroz vazduh ispletene od u`adi, i mnogo {to-{ta drugo; ali sva takva lak{a zdanja i{~ezla su pre poslednjeg kaldea. Istrunula su, sru{ila se, a onda su razvu~ena da poslu`e kao ogrev. Osu{io se ~ak i korov koji je izd`ikljao na njihovim ru{evinama; a gde god je od neke ruine ostao ~itav bar podrum od brodskog kamena, uselila se po jedna kr~ma.
	Slu{aju}i ljutite glasove iz one kojoj je prilazio, Svila se zapita za{to iko ikada ide tamo. Kakvim li, ina~e, `ivotom `ive tih pedesetak mu{karaca i `ena, kad vi{e vole to unutra? Zastra{uju}a pomisao to beja{e.
	Zastade na vrhu stepeni{ta da rastuma~i sebi crte` izvu~en kredom na ~a|avom zidu pored njega: neka `estoka pti~urina, ra{irenih krila. Orao? Ne}e biti, sa ovakvim mamuzama. Petao za borbu, sigurno; a 'Pevac' je bio jedno od mesta koje je preporu~ila Mejtera Nana, naime 'taverna' (tako je Mejtera Mermer rekla) koju je Njorka pominjao.
	Strmo, izlomljeno stepeni{te smrdelo je na mokra}u; Silk je zadr`avao dah dok je silazio. Pipao je rukama ispred sebe; nije mu mnogo pomagalo slabo, `uto zra~enje svetlosti iz otvorenih vrata. Nadomak vrata, on zakora~i u stranu, stade le|ima uza zid i po~e osmatrati nisku sobu. ^inilo se da na njega niko ne obra}a ni najmanju pa`nju.
	Prostorija beja{e ve}a nego {to je o~ekivao, a sa manje name{taja. Stolovi od borovih dasaka, svaki druga~ije napravljen, stajali su tu i tamo, izdvojeni, ali svaki okru`en isto tako heterodoksnim stolicama i okruglim stoli~icama i klupama za sedenje. Na njima je dokoli~ilo, oko svakog stola, po nekoliko u}utanih prilika. Nekakve odvratne sve}e gorucale su na pojedinim (ni pribli`no ne na svim) stolovima, stvaraju}i dim i curkaju}i ~a|avim voskom na da{~anu povr{inu; jedan zeleni i narand`asti lampion sa poderanim aba`urom njihao se u sredini sale i kao da je drhtao od zao{ijanog besa ljudskih glasova ispod njega. Od le|a mnogobrojnih radoznalaca, koji su se tiskali oko tog mesta, nije se moglo videti {ta se tamo de{ava.
	"Drapa{ se drapa{ fukaro!" vri{tala je neka `ena.
	Mu{ki glas, pomu}en zbog premnogo piva, ali ipak i {i{tavo ubrzan zbog dejstva pra{ka oker boje, zvanog 'r|a', predlo`i: "A ti digni suknju da malo pro{a{olji i tvoju!" Gomila ljudi prasnu u smeh. Neko preturi sto. Posle potmulog, silovitog udara stola o pod, za~u se i cilikanje skr{enog stakla.
	"E aj sad! Aj!" Brzo, ali ne izgledaju}i kao da `uri, jedan krupan ~ovek sa u`asnim o`iljcima na licu po~e se gurati kroz gomilu; u jednoj ruci je dr`ao pohabani ~unj za kuglanje. "Napolje! Ovo }emo nnnnapolje!" Gledaoci su se razmakli da propuste dve ra{~upane `ene u prljavim haljinama.
	"Napolje ona!" re~e jedna `ena, pokazuju}i prstom.
	"Mar{, bre, obe napolje." Krupni ~ovek dohvati govornicu za okovratnik, kucnu je maltene ne`no ~unjem po glavi i gurnu je ka vratima.
	Jedan od gledalaca iskora~i napred, podi`e dlan, a pokretom druge ruke pokaza ka drugoj `eni, koja je - ~inilo se Svili - bila toliko pijana da se jedva dr`ala na nogama.
	"I ona", re~e ~ovek sa ~unjem odlu~no. Ali zastupnik druge `ene odmahnu glavom.
	"I ona! A i ti napolje!" Krupni ~ovek se nadneo nad njega; videlo se da je za glavu vi{i. "Mar{ napolje, bre!"
	Sevnu ~elik, ali i ~unj sevnu nadole. Prvi put u `ivotu, Svila za~u mu~no krckanje ljudske kosti koja se slama; ali odmah iza toga i pucanj iglenog pi{tolja, nalik na prasak vrhom de~jeg bi~a. Jedan takav pi{tolj (Svila za tren pomisli da je to bio upravo onaj iz kog je pucano) polete u vazduh; jedan od posmatra~a se sru{i, pravo na nos.
	Svila se na{ao na kolenima pored tog ~oveka jo{ pre nego {to je shvatio {ta ~ini. Njegove brojanice, opu{tene do polovine svoje du`ine, njihale su se iznad `rtve, prave}i iznova i iznova znak sabiranja. "Prenosim ti, sine moj, opro{taj svih bogova. Priseti se sada re~i Pesovih..."
	"Ej, faco, nije on mrtav. Ti si kao augur, a?" To je govorio onaj grmalj sa o`iljcima. Desna ruka mu je krvarila tamnim curenjem kroz prljavu krpu koju je ~vrsto pritisnuo na posekotinu.
	"U ime svih bogova, opro{teno ti je zauvek, sine moj. Ja ovde govorim u ime Pesa velikoga, i Ehidne bo`anske, i Scile pr`e}e..."
	"Napolje s njim", re~e neko odse~no. Svila nije znao da li se to odnosi na mrtvaca ili na njega. Mrtvac je krvario manje nego krupni ~ovek, postojanim, nespektakularnim naviranjem iz desne slepoo~nice. Ipak, bio je sigurno mrtav. Dok je ritmi~no napevao Zavr{nu formulu, Svila je levom rukom tra`io puls, ali ga nije nalazio.
	"Za njega }e se pobrinuti njegovi pajtosi, Patera. Bi}e on super."
	Dvojica mrtva~evih prijatelja ve} su ga dohvatili za noge.
	"...i Sfiksa jakoga. Tako|e u ime manjih bogova." Svila zastade. Oklevao je. U formuli nema mesta za to, ali ko }e ovde primetiti, ili mariti? Pre ustajanja, on zavr{i {apatom: "Izvana{ ti isto tako opra{ta, sine moj, bez obzira na to kakvo si zlo po~inio u `ivotu."
	Kr~ma je sad bila gotovo prazna. Onaj koji je dobio ~unjem po glavi po~e sada da je~i i da se pomi~e. Pijana `ena klekla je pored njega ba{ kao Svila pored mrtvaca; ali klatila se ~ak i na kolenima, pa se morala osloniti jednom {akom o prljavi pod. Nigde ni traga od igli~nog pi{tolja koji je leteo kroz vazduh, niti od no`a kojim se povre|eni ~ovek poslu`io.
	"O}e{ crvenu traku, Patera?"
	Svila odmahnu glavom.
	"Sigurno da o}e{. Ja ~astim, za ovo {to si uradio." Krupni ~ovek namota krpu ja~e oko ruke, spretno je uveza levom i prite`e ~vor vuku}i jedan kraj levom rukom, a drugi kraj zubima.
	"Meni je potrebno da ne{to saznam", re~e Svila, vra}aju}i brojanice u d`ep, "i mnogo bih vi{e voleo da to saznam, nego da me neko ~asti pi}em. Tra`im ~oveka zvanog Njorka. Da li je on bio ovde? Mo`e{ li mi re}i gde }u ga na}i?"
	Veliki se naceri. Rupa na mestu dva nedostaju}a zuba bila je prava mala pe}ina u tom njegovom radovanju. "Njorka, a, Patera? Ima poprili~no ljudi koji su po toj vrsti ptice dobili ime. Duguje{ mu pare? Kako zna{ da ja nisam taj Njorka?"
	"Zato {to ga poznajem, sine moj. Naime, vi|ao sam ga. Visok je gotovo koliko ti, ima sitne o~i, te{ku vilicu i velike u{i. Rekao bih da je jedno pet-{est godina stariji od tebe. Redovno dolazi na na{a prino{enja `rtve, scildanima."
	"Pazi, molim te." Grmalj se zagledao u mutno}u najtamnijeg kuta sale. Najednom re~e: "Gle, Njorka je jo{ tu. A ti re~e, Patera, da si ga video kako izlazi?"
	"Nisam rekao da..."
	"Eno ga." Krupni ~ovek pokaza prstom ka uglu. Tamo je sedela jedna usamljena prilika, za sto~i}em ne mnogo ve}im od stolice.
	"Hvala ti, sine moj", doviknu Svila. Pre|e salu, zaobilaze}i jedan duga~ki sto na kome je bilo svakojakih ostataka. "Njorka? Ja sam Patera Svila, iz mantejona u Ulici sunca."
	"Hvala, za {ta?" upita ~ovek zvani Njorka.
	"[to si pristao da razgovara{ sa mnom. Dao si mu neki signal - mahnuo si, ili ve} tako ne{to, valjda. Ja to nisam video, ali jasno je da je tako ne{to bilo."
	"Sedi, Patera."
	Druge stolice nije bilo. Svila dovu~e jednu od onih koje su bile oko dugog stola i sede.
	"Neko te {alje?"
	Svila klimnu glavom. "Mejtera Nana, sine moj. Ali ne bih `eleo da stvaram pogre{an utisak. Nisam do{ao da bih u~inio neku uslugu njoj, a ni tebi. Mejtera je u~inila uslugu meni, utoliko {to mi je rekla gde da te na|em, a ja dolazim da od tebe zatra`im drugu. Ispovedanje."
	"Smatra{ da mi je potrebno, Patera?" U Njorkinom glasu nije bilo ni traga {ale.
	"Ja to ne mogu znati, sine moj. Smatra{ li ti?"
	Njorka kao da po~e razmatrati ovo pitanje. "Mo`da. A mo`da ne."
	Svila klimnu glavom - sa razumevanjem, nadao se. Smetalo mu je da razgovara sa ovim robusnim grubijanom u mraku, bez mogu}nosti da vidi njegov izraz lica.
	Grmalj sa rukom u zavoju polo`i jednu zapanjuju}e tananu ~a{u pred Svilu. "Najbolje {to imamo, Patera." Povu~e se, idu}i unatra{ke.
	"Hvala ti, sine moj." Svila se okrete na stolici i pogleda iza sebe: povre|eni ~ovek i pijana `ena vi{e nisu bili ispod lampiona, mada on nije ~uo njihov odlazak.
	"Mejteri Nani se ti dopada{, Patera", re~e Njorka. "Ponekad mi ispri~a ne{to o tebi. Kao ono kad si naljutio onu {to prodaje ma~je meso."
	"Sklerodermu, misli{?" Svila oseti da crveni. Najednom mu je bilo drago {to ni Njorka ne mo`e njega dobro da vidi. "Fina je to `ena - plemenite prirode i zaista, iskreno, verna. Bojim se da sam bio brzoplet i netakti~an."
	"Stvarno ti izru~ila kofu na glavu?"
	Svila pokunjeno klimnu glavom. "^udno je to, {to sam kasnije na{ao par~ence - hm, ti bi to nazvao ma~ije meso, pretpostavljam - koje mi je bilo zapalo za vrat. Smrdelo je."
	Njorka se blago nasmeja, dubokim, prijatnim smehom, zbog koga se po~e Svili dopadati.
	"Ja sam u to vreme smatrao da je to stravi~no poni`enje", nastavi Svila. "Desilo se na teldan. Na kolenima sam se zahvaljivao {to moja jadna mati nije do`ivela da joj to ispri~aju. A sad uvi|am da bi me ona samo zadirkivala zbog toga." Povu~e gutljaj iz graciozne male ~a{e koja je bila pred njim; rakija, po svoj prilici, zaklju~i on, i to dobra. "Ja bih pustio Sklerodermu da me oboji u plavo i da me vu~e kroz celu Alamedu, kad bi to vratilo moju majku u `ivot."
	"Mejtera Nana je meni zamena za majku, najpribli`nija koju sam ikada imo", re~e Njorka. "Nazivo sam je majkom, {to je ona dopu{tala, kad smo bili sami. Nekoliko godina sam se pretvaro da je to stvarno tako. Je l' ti rekla?"
	Svila odmahnu glavom. "Mejtera Mermer je kazala ne{to sli~no. Bojim se da tad nisam obratio dovoljno pa`nje."
	"Stara je gajila nas de~ake i vaspitavala nas tvrdo. Tako je najbolje. Vido sam mnoge koji nisu tako vaspitavani, pa zato znam."
	"Verujem."
	"S vremena na vreme, govorim sebi da bi trebo da je proburazim no`em, naprosto da bih izbacio iz glave i nju i te njene pri~e. Razume{ ti mene?"
	Svila klimnu glavom, ne ba{ siguran da }e robusni ~ovek s druge strane sto~i}a videti tu kretnju. "Mislim da razumem i bolje nego {to ti sam razume{. Tako|e znam da ti njoj nikada ne}e{ u~initi ma {ta stvarno na`ao. Ili, ako u~ini{, onda ne iz tog razloga. Nisam ni upola star koliko je Patera [tuka bio, a ni desetinu mudar; ali znam toliko."
	"Ne bih se ja kladio na to."
	Svila ne re~e ni{ta. Upirao je pogled u mrlju, malo ble|u od okoline, koja je bila Njorkino lice. Na tren mu se u~inilo da tamo vidi obrise nekakve nju{ke, kao da je to ispred njega slabo vidljivo lice vuka ili medveda.
	Nemogu}e da su ovoga zvali 'Njorka' od ro|enja, pomisli Svila. To 'Njorka' je on sigurno uzeo kasnije, kao pseudonim.
	Do~ara sebi sliku kako Mejtera Nana vodi de~aka Njorku u u~ionicu, na lancu; onda kako Mejtera Ru`a upozorava Mejteru Nanu da }e je Njorka napasti kad odraste. Popi jo{ jedan gutljaj, da se otarasi te prikaze. Valjda je, ipak, majka dala Njorki to ime: male ptice njorke na jezeru Limni nemaju sposobnost letenja, pa je to ime koje majke daju u nadi da ih sinovi ne}e nikada napustiti. Ali Njorkina majka je svakako umrla jo{ dok je on bio vrlo mlad.
	"Ali ne ovde." Njorkina pesnica bupnu po stolu, koji se umalo ne prevrte. "Do}i }u prekosutra, u scildan, pa onda mo`' me ispovedi{. Va`i?"
	"Ne, sine moj. Mora biti no}as."
	"Zar toliko nema{ poverenja..."
	"Bojim se da nisam dobro objasnio {ta ho}u", ubaci Svila. "Nisam do{ao da bi se ti ispovedio meni, mada }u i to prihvatiti sa odu{evljenjem, ako je takva tvoja `elja; siguran sam i da bi Mejtera Nana bila vrlo sre}na kad bih joj o tome ispri~ao. Re~ je o slede}em: moram se ispovediti ja tebi, Njorka, i to mora biti no}as. Zato sam do{ao. Ali, kao {to ka`e{, ne ovde. Nego na nekom privatnijem mestu."
	"Pa ja to ne umem!"
	"Ume{, sine moj", navaljivao je Svila, ali blagim tonom. "I nadam se da ho}e{. Mejtera Nana te je podu~avala i sigurno ti je rekla da ~ovek koji nema duboke mrlje mo`e doneti bo`anski opro{taj onome ko se nalazi u neposrednoj smrtnoj opasnosti."
	"Ako ti misli{, Patera, da }u te ja ubiti, ili onaj tamo Gib..."
	Svila odmahnu glavom. "Objasni}u ti sve, na nekom privatnijem mestu."
	"Patera [tuka me je ispovedo jednom. Mejtera je uporno navaljivala oko toga, pa sam kona~no pristo. Ispri~ao sam mu mnogo koje~ega {to nisam trebo da ka`em."
	"Pa se sad pita{ da li je on meni odao neki deo toga i misli{ da se ja pla{im da }e{ me ubiti kad ti ka`em da sam odao nekom tre}em. Ne, Njorka. Patera mi nije rekao ba{ ni{ta o tome, pa ~ak ni da se ispovest uop{te dogodila. ^uo sam to tek od Mejtere Mermer, koja je saznala od Mejtere Nane, koja je saznala od tebe."
	Svila opet okusi rakiju. Bilo mu je te{ko da se usredsredi. "No}as nameravam da u~inim te{ko krivi~no delo - naime, bar da poku{am. Mogu biti ubijen. Zapravo, u dobroj meri i o~ekujem da }u biti ubijen. Mogle su me ispovediti i Mejtera Mermer ili Mejtera Nana, dabome; ali nisam `eleo da ma koja od njih dve sazna. Onda je Mejtera Mermer pomenula tebe, i ja sam uvideo da }e{ ti biti savr{en. Ho}e{ li me ispovediti, Njorka? Preklinjem te."
	Njorka se malo-po malo opustio; onda je spustio desnu ruku na sto. "Ti ne radi{ nos, a, Patera?"
	Svila odmahnu glavom.
	"Ako je ovo baronija, mnogo je nezgodna."
	"Nije baronija. To {to sam rekao, ta~no to i mislim."
	Njorka klimnu glavom i ustade. "Onda bi trebali da po|emo na neko drugo mesto, kao {to ka`e{. [teta, a ba{ sam mislio da malo teram poso no}as."
	Povede Svilu u zadnji deo mra~ne podrumske sale, a zatim uz jedne merdevine, u no} nalik na ogromnu pe}inu, pro{aranu piramidama ba~vi i bala; onda du` neke stra`nje ulice, koja beja{e sva poplo~ana sme}em; nekoliko popre~nih ulica kasnije u|o{e u zadnji deo ne~ega {to je li~ilo na praznu prodavnicu. Zvuk njihovih koraka probudi slabu zelenu svetiljku u jednom uglu preduga~ke prostorije. Svila vide izgu`van le`aj, prljave ~ar{ave; nok{ir; sto koji je mogao biti donet iz taverne koju su upravo napustili; dve jednostavne drvene stolice; i, na suprotnom zidu, staklo koje je izgledalo kao da bi se pomo}u njega jo{ moglo izvr{iti prizivanje. Levo i desno od uli~nih vrata nalazio se po jedan izlog, ali oba bejahu zapre~ena daskama zakucanim popreko; na daske je na jednom mestu bila prika~ena, pribada~ama, jeftina slika Scile, u boji, sa osam ruku i osmehom. "Ovde stanuje{?"
	"Ja ba{ ne stanujem nigde, Patera. Imam ja mnoga mesta, a ovo se na{lo najbli`e. Sedi. I dalje ho}e{ da te ispovedim?"
	Svila klimnu glavom.
	"Onda mora{ prvo da ispovedi{ ti mene, da bih ja to umeo kako treba. Valjda si to predvido. Poku{a}u da se setim svega."
	Svila opet klimnu glavom. "Da, molim te."
	Njorka kle~e pored njega, ispoljavaju}i brzinu i ekonomi~nost pokreta, u meri iznena|uju}oj za tako krupnog ~oveka. "Pro~isti me, Patera, jer sagre{io sam protiv Pesa i drugih bogova."
	Zure}i u osmehnuto lice Scile, da ne bi gledao te{ko i grubo lice Njorke, Svila po~e mrmljati, kao {to je obred zahtevao: "Ka`i mi, sine moj, a ja }u ti doneti opro{taj iz dubine zdenca njegove neograni~ene milosrdnosti."
	"Ubio sam ~oveka no}as, Patera. Ti si to vido. Zvao se Kalan. Gurnard se spremio da bu{i Giba, al ga ovaj tresno..."
	"^unjem", dopuni Svila tiho.
	"To je bilo lako, Patera. Onda je Kalan potego igli}, al ja sam ve} bio izvadio moj."
	"Nameravao je da ubije Giba, zar ne?"
	"Mislim da jeste, Patera. On povremeno sara|uje sa Gurnardom. Heh, sara|ivo je."
	"Onda u tvom postupku nema krivice, Njorka."
	"Hvala, Patera."
	Posle ovoga, Njorka je dugo }utao. Svila je ~ekao mole}i se u sebi i oslu{kuju}i jednim uhom sva|ala~ke glasove na ulici i siloviti {tropot to~kova zapre`nih kola; ali njegove misli povremeno su, nakratko, preletale do onih smirenih, razono|enih i nekako setnih glasova koje je za~uo na igrali{tu kad se grabio za loptu, istu ovu koja mu je i sad u d`epu. Pomi{ljao je i na nebrojene pouke koje mu je izvor tih glasova poku{ao preneti.
	"Oplja~ko sam izvestan broj ku}a na Palatinu. Evo sad sam poku{avo da se setim kolko. Za dvadeset sam siguran. Al mo`da je bilo vi{e. Tuko sam i jedno `ensko. Jednu devojku, koja se zvala..."
	"Nije potrebno da mi ka`e{ njeno ime, Njorka."
	"I to ba{ gadno. Poku{avala je da izmuva od mene jo{ ne{to, iako sam joj bio ve} dao jedan stvarno fini bro{. Pa mi dozlogrdilo, pa sam je tresno. Posekotina na ustima. Po~ela se dernja, pa sam je tresno jo{ jednom. Odma je popasla patos. Ka`e da posle nije mogla da radi nedelju dana. Nisam trebo to da uradim, Patera."
	"Nisi", slo`i se Svila.
	"A bolja je od ve}ine njih, onako stasita, pa {iroka, pa zgodna. Zna{ {ta ho}u re}i, Patera? Zato sam joj i dao bro{. Al kad je tra`ila jo{..."
	"Razumem."
	"Malo je falilo da je ritnem. Nisam, al da jesam verovatno bi je ubio. Jednom sam ja ubio ~oveka tako {to sam ga rito. To je deo onog {to sam ispri~ao Pateri [tuki."
	Svila klimnu glavom, prisiljavaju}i svoj pogled da se odvoji od Njorkinih ~izama. "Ako ti je Patera doneo opro{taj, ne treba da ponavlja{ te stvari meni; a ako si se uzdr`ao i nisi ritnuo nesretnicu, zaradio si naklonost bogova - naro~ito Scile i njenih sestara - jer si pokazao uzdr`anost."
	Njorka uzdahnu. "E pa to bi bilo sve {to sam po~inio, Patera, od one poslednje ispovesti. Uradio sam te ku}e i izmlatio [enilu. A ne bi ja to, Patera, nego sam vido da o}e pare za r|u. E, hm, mislim da valjda ne bi."
	"Tebi je jasno, Njorka, da ne treba provaljivati u ku}e. Mora biti da ti je jasno, ina~e mi to ne bi pominjao u ispovesti. To ne treba da se radi. Ina~e, kad u|e{ u neku zgradu sa naumom da pokrade{ stvari iz nje, lako mo`e{ i poginuti, a to bi zna~ilo umreti sa tovarom krivice na sebi. To bi bilo vrlo lo{e. @elim da mi obe}e{ da }e{ tragati za nekim boljim na~inom `ivota. Ho}e{ li to, Njorka? Ho}e{ li mi dati re~?"
	"Da, Patera, kunem se da ho}u. Ve} sam se trudio u tom smislu. Zna{, kupim ne{to, pa prodam. U tom smislu."
	Svila zaklju~i da je mudrije ne pitati o kakvoj je to robi re~, niti kako su prodavci dolazili do nje. "Ta `ena koju si istukao, Njorka. Ka`e{ da uzima r|u. Treba li da zaklju~im da je to jedna od nemoralnih `ena?"
	"Nije ona ni{ta gora od mnogih drugih, Patera. Stanuje u Orhidejinoj ku}i."
	Svila klimnu glavom, vi{e sam za sebe. "Je li to onakva ku}a kakvu ja sad zami{ljam?"
	"Pa nije, Patera, to je valjda najbolja. Ne dopu{taju nikakve tu~e, ni{ta sli~no. Sve im je stvarno ~isto. Neke od Orhidejinih cura su se ~ak odselile uzbrdo."
	"Pa ipak, Njorka, ne bi trebalo da odlazi{ na takva mesta. Ti ne izgleda{ lo{e, jak si, ima{ izvesno obrazovanje. Ne bi ti bilo te{ko da na|e{ pristojnu devojku, a pristojna devojka mogla bi ti doneti mnogo dobra."
	Njorka se pokrenuo; Svila je znao, iako nije dozvolio svojim o~ima da skrenu sa Scile, da Njorka sada gleda gore, ka njemu. "Misli{ na onu vrstu devojaka koje dolaze kod tebe da se ispovedaju, Patera? Ne bi ti voleo da se neka takva span|a sa takvim kao {to sam ja. Njoj bi ti reko da zaslu`uje nekog boljeg. Tako mi [ega, bi!"
	U jednom trenutku Svili se ~inilo da je te`ina svih svitskih bezumnosti i bezrazlo`nih opakosti legla na njegova ramena. "Veruj mi, Njorka, mnoge od tih devojaka uda}e se za ljude daleko, daleko gore od tebe." On duboko udahnu. "Kao pokajanje za zla koja si po~inio, ti }e{, Njorka, do sutra u ovo vreme izvr{iti tri pohvalna ~ina. Treba li da ti obja{njavam koja dela su pohvalna?"
	"Ne, Patera, se}am se, i u~ini}u ih."
	"To je dobro. Onda ti donosim, Njorka, opro{taj svih bogova. U ime Pesa velikoga, opro{teno ti je. U ima Scile, opro{teno ti je..." Jo{ malo, jo{ samo malo. "I u ime Izvana{a i svih manjih bogova, ja ka`em, na osnovu sile koja mi je poverena, da je tebi opro{teno."
	Njorka se nije bunio. Svila iscrta znak sabiranja u vazduhu iznad Njorkine glave.
	"Sad je red na mene, Njorka. Ho}e{ li me ispovediti kao {to sam ja ispovedio tebe?"
	Zameni{e mesta.
	Svila re~e: "Ispovedi me, prijatelju, jer sam u opasnosti, smrtnoj, velikoj, a i zato {to }u mo`da sagre{iti protiv Pesa i drugih bogova."
	Njorkina ruka ga dodirnu po ramenu. "Ja ovo nikad dosad nisam radio, Patera. Nadam se da }u umeti valjano."
	"Ka`i mi..." re~e Svila, podsti~u}i ga.
	"A-da. Ka`i mi, Patera, da bih ti mogo doneti opro{taj Pesov, iz bunara punog milosr|a bez dna."
	"Mo`da }u morati da provalim u jednu ku}u no}as, Njorka. Nadam se da ne}u; ali ako gazda odbije da me primi na razgovor, ili ako odbije da izvr{i ono {to od njega zahteva jedan odre|eni bog - Izvana{, Njorka, mo`da si ~uo za njega - ja }u poku{ati da ga prisilim."
	"U ~iju..."
	"Ako me primi, i bude nasamo sa mnom, nameravam da mu zapretim da }u ga ubiti ako se ne povinuje zahtevu tog boga. Me|utim, budimo iskreni, ne verujem da }e on uop{te hteti da me vidi."
	"Ko je to, Patera? Kome }e{ pretiti?"
	"Gleda{ me, Njorka? To ne bi trebalo raditi."
	"Dobro, evo sad gledam na drugu stranu. Ko je to, Patera? ^ija je to ku}a?"
	"Nema potrebe da ti je to ka`em, Njorka. Oprosti mi samo nameru koju imam, molim te."
	"Bojim se da to ne}u mo}i, sine moj", re~e Njorka, ulaze}i u duh uloge. "Moram znati ko je to, i za{to }e{ to raditi. Mo`da rizik ne}e biti ba{ tolki kolko ti misli{, a? Ja bi moro biti onaj koji to procenjuje, a?"
	"Da", priznade Svila.
	"Jasno mi je i za{to si me tra`io. Zato {to ja ovo mogu bolje nego iko. Al moram da znam, jer ako je neka {e}erlema, moram ti re}i da ode{ kod nekog pravog augura, ~im se izvu~e{, i da zaboravi{ mene. Ima ku}a svakojakih. Dakle: ko je to, i gde je to, Patera?"
	"On se zove Krv", re~e Svila. Oseti da se Njorkina {aka odjednom ja~e stisnula na njegovoj mi{ici. "Pretpostavljam da stanuje negde na Palatinu. U svakom slu~aju, poseduje privatnu letelicu i anga`uje voza~a za nju."
	Njorka zamumla.
	"Mislim da on mora biti opasan", nastavi Svila. "Ose}am to."
	"Tvoja pobeda, Patera. Moram te ispovediti. Ali mora{ mi ispri~ati sve o ovome. Potrebno je da ja znam {ta se to tu de{ava."
	"Ajuntamiento je prodao na{ mantejon tom ~oveku."
	Za~u Njorkino {umno ispu{tanje vazduha.
	"Mantejon nije donosio prakti~no ni{ta, to ti je jasno. Trebalo bi da na{e zarade na mantejonu pokrivaju gubitke na palestri; {kolarina je manja od na{ih tro{kova, a ve}ina roditelja i ne pla}a na vreme. U idealnom slu~aju, trebalo bi da ostane dovoljno da se Juzgadou plate porezi, ali na{ Prozor je ve} veoma, veoma dugo prazan."
	"Mora biti da drugi bolje posti`u", predlo`io je Njorka.
	"Da. Mnogo bolje, u nekim slu~ajevima, mada ve} mnogo godina nijedan bog nije do{ao ni na jedan Prozor u ovom gradu."
	"Onda bi oni - auguri tamo - mogli ne{to malo da odvoje za tebe, Patera."
	Svila klimnu glavom. Se}ao se svojih prosja~kih ekspedicija do tih drugih, dobro dr`e}ih mantejona. "Oni su, doista, u nekim trenucima i pomogli, Njorka. Ali bojim se da je Udru`enje re{ilo da prekine tu praksu. Kao nadoknadu za na{e nepla}ene poreze, ustupilo je na{ mantejon Juzgadu, a onda je Ajuntamiento prodao celo imanje tom ~oveku zvanom Krv. Tako, bar, izgleda."
	"Svako od nas mora da pljune neku lovicu onima gore", re~e Njorka diplomatski.
	"Narodu smo potrebni, Njorka. Celom kvartu. Nadao sam se da }e{ ti... nije bitno. Nameravam da no}as ukradem na{ mantejon od njega, da opet bude na{, ako mogu, a prvo moram od tebe dobiti oprost za to."
	Njorka je neko vreme provede u }utanju, sede}i, a onda re~e: "Grad ~uva arhive o vlasni{tvu, ~ija je koja ku}a i tako to, Patera. Ode{ u Juzgado i podma`e{ nekog od onih ~inovnika malo, a on pozove broj te parcele na staklo. Radio sam ja to. Monitor ti da ime kupca ili bar tipa koji nastupa kao maska ispred pravog kupca."
	"Misli{ da na taj na~in proverim da li je stvarno prodato."
	"Dabome, Patera. Uveri se da si dobio ta~na obave{tenja, pre nego {to se namesti{ da te ubiju."
	Svila oseti nezadr`ivu poplavu olak{anja. "U~ini}u to {to ka`e{, ako je Juzgado jo{ otvoren."
	"To ne}e biti, Patera. Juzgado i pijaca zatvaraju se u pribli`no isto vreme."
	Sad mu nije bilo lako da natera sebe da govori. "Onda moram u akciju. No}as." Oklevao je. Za to vreme neki prestra{eni deli} njegovog uma udarao je svim silama po zidovima od slonova~e koji su ga okru`ivali. "Naravno, to mo`da nije onaj Krv koga ti poznaje{, Njorka. Sigurno ima mnogo ljudi sa tim imenom. Da li bi Krv - onaj Krv koga poznaje{ - mogao da kupi na{ mantejon? Imanje vredi bar dvadeset hiljada karata."
	"Deset", progun|a Njorka. "Pa mo`da i dvanaes, al on je verovatno samo platio te poreze. Kako on izgleda, Patera?"
	"Visok, te`ak. Rekao bih da izgleda kao da se ljuti, ili se samo bio zacrveneo u licu. Obrazi ugojeni, ali ispod njih, {iroke kosti, ~inilo se meni."
	"Prstenja mnogo?"
	Svila se potrudi da se priseti puna{ne, glatke {ake ~oveka bogata{kog izgleda. "Tako je. Bar pet-{est."
	"Da li si ose}o neki miris od njega?"
	"Pita{ li da l' on smrdi? Ne, ni u kom slu~aju. Naprotiv."
	Njorka humnu. "Naprotiv - {ta?"
	"Pojma nemam, ali miris me je podsetio na ono mirisno ulje - ti si ga nesumnjivo primetio - u kandilu ispred Scile, u na{em mantejonu. Jedan sladak i te`ak miris, ne onako prodoran kao tamjan."
	"Mi za to imamo naziv 'mo{usna ru`a'", re~e Njorka suvo. "A tip koji radi za njega zove se Mo{us."
	"Zna~i, to je taj Krv, tebi poznat."
	"Jest, jest. Sad }uti jedan minut, Patera. Moram se prisetiti onih re~i." Njorka se po~e njihati napred-nazad. Trljaju}i {akom vilicu, stvarao je slab zvuk nalik na {i{tanje peska po podlozi od brodskog kamena. "Kao pokajanje za zlo koje se sprema{ da po~ini{, Patera, mora{ u~initi no}as dva ili tri pohvalna dela, a ja }u ti objasniti koja."
	"Slabo je to pokajanje", usprotivio se Svila.
	"Nemoj mi cepidla~iti, Patera, jer jo{ ne zna{ koja dela. Izvr{i}e{ ih, a?"
	"Ho}u, Njorko", re~e Svila ponizno.
	"To je dobro. Ne zaboravi. Elem, i dakle. Evo ja ti donosim, Patera, opro{taj sviju bogova. U ime Pesa Velikoga, opro{teno ti je. U ime Ehidne, opro{teno ti je. U ime Scile, Tartarosa, Hieraksa, Telksipeje, Feje, Sfiksa i svih ostalih manjih bogova, opro{teno ti je, Patera, na osnovu sile koja je meni poverena."
	Svila iscrta znak sabiranja, nadaju}i se da Njorka, koji beja{e ve}i od njega, u vazduhu iznad njegove glave iscrtava isti takav znak.
	Njorka, onako krupan, pro~isti grlo. "Je l' dobro bilo?"
	"Jeste", re~e Svila ustaju}i. "Bilo je, za amatera, zaista vrlo dobro."
	"Hvala. Nego, o Krvu. Ka`e{ da }e{ uraditi njegovu ku}u, a ne zna{ ni gde je."
	"Kad stignem na Palatin, pita}u za put." Svila je sad otresao pra{inu sa kolena. "Nadam se da ti Krv nije neki naro~it prijatelj."
	Njorka odmahnu glavom. "Nije tamo. Bio sam ja tamo dva-tri puta. To nas dovodi do jednog od pohvalnih dela koja si malo~as obe}ao. Mora}e{ mi dozvoliti da te odvedem na pravo mesto."
	"Ako nije nepogodno..."
	"Jest ~upavo... pardon, Patera. Ja }u tu izgubiti ko pas. Da, mora}e{ se slo`iti da te ipak ja vodim, ako zaista ho}e{ kod Krva. Ina~e bi se ti sto posto izgubio kad bi poku{ao sam da na|e{ gde je to. Ili bi te neko prepozno, {to je jo{ gore. Ali prvo zazvi`di Krvu preko onog mog stakla tamo, je l' va`i? Mo`da }e on pristati na taj razgovor, a ako ho}e da se ba{ sastanete s njim, mo`da }e i poslati nekoga po tebe."
	Njorka sna`nim koracima pre|e sobu i pljesnu {akama; iz dubina stakla uzdi`e se bezbojno ljudsko lice monitora.
	"@elim Krva", re~e Njorka monitoru. "To je onaj mu{ki {to ima onu ku}erinu u blizini starog puta za Palustriju." Okrete se Svili. "Do|i ti ovamo, Patera. Stani ti ispred stakla. Ja ne bi da me oni vide."
	Svila u~ini kako mu je bilo re~eno. Imao je, ranije, prilike da sa nekim razgovara pomo}u stakla (jedno staklo postojalo je u odajama visoko~asnoga, u sholi), ali to nije bilo ~esto. Sada zapazi da su mu usta suva i po~e oblizivati usne.
	"Krv nije na raspolaganju, gospodine", re~e mu monitor, odi{u}i nepokolebljivom smireno{}u. "Mo`e li neko drugi?"
	"Mo{us, eventualno", re~e Svila, prise}aju}i se da je Njorka pomenuo to ime.
	"Bojim se da }e na njega morati da se ~eka nekoliko minuta, gospodine."
	"^eka}u ga ja", re~e Svila. Slika na staklu se rasplinu, pretvori se u opalesciraju}e sivilo.
	"Ho}e{ sesti, Patera?" Njorka je ve} gurao zadnje strane listova njegovih nogu jednom stolicom.
	Svila sede i progun|a neke re~i zahvalnosti.
	"Ne bih ja reko da je to bilo jako pametno. Zvati Mo{usa... Mo`da ti ipak zna{ {ta radi{, ali..."
	Ne skidaju}i pogled sa stakla, Svila odmahnu glavom. "Pa, ti si rekao da on radi za Krva, to je sve."
	"Nemoj mu re}i da si sa mnom. Va`i?"
	"Ne}u."
	Auk vi{e nije progovorio. Ti{ina se obmotala oko njih. Sli~na }utanju svih Prozora, pomisli Svila, }utanju bogova: napeta, puna i{~ekivanja. Ovo Njorkino staklo u nekoj meri je nalikovalo na Prozor; sva stakla su kao prozori, samo mnogo manja. Kao i Prozori, stakla su ~udesni proizvodi epohe Kratkog sunca. [ta li ono re~e Mejtera Mermer o njima?
	Pa i sama Mejtera, i oni nebrojeni uspavani vojnici koje je Izvana{ otkrio, a, zapravo, i sve osobe sli~ne njima - hemijski ljudi ma koje vrste - jesu ~uda neposredno, ili posredno, proistekla iz tog nepojamno nadahnutog svitka Kratkog sunca. Nesta}e, jednog dana; mo`da uskoro. Njihove `ene retko zatrudne, a u slu~aju Mejtere, nema ni naj...
	Svila strese ramenima, i strogo podseti sebe da }e ga, po svoj prilici, Mejtera Mermer nad`iveti, i to mnogo; i da bi on lako mogao biti mrtav pre nego {to zastor, sutra, po~ne da se sklanja sa sunca. Osim ako odlu~i da prenebregne uputstva dobijena od Izvana{a.
	Monitor se opet pojavi. "Da li biste `eleli ~uti nekoliko mojih predloga, dok ~ekate, gospodine?"
	"Ne, hvala."
	"Mogao bih mal~ice ispraviti Va{ nos, gospodine, a mogao bih i u~initi ne{to po pitanju frizure. Verujem da bi Vam to koristilo."
	"Ne", re~e Svila jo{ jednom, a onda dodade, govore}i koliko monitoru, toliko i sebi: "Moram da razmislim."
	Sivo lice monitora naglo potamne. ^inilo se da ~itavo staklo pada u neke daljine. Pojavi se crna kosa, uljastog izgleda, kovrd`ava, iznad sevaju}ih o~iju od kojih Svila, u`asnut, otr`e pogled.
	Kao pliva~ koji izbije iz nekog talasa i na|e se suo~en sa nekim predmetom koji nije odabrao - sa letnjim suncem, mo`da, ili sa nekim oblakom ili kro{njom drveta - Svila zate~e sebe kako zuri u Mo{usova usta, u usne grozni~avo crvene, tanane poput devoja~kih.
	Da bi ubla`io strah, re~e sebi da treba sa~ekati da Mo{us prvi progovori. Ali kako Mo{us nije progovarao, Svila prisili sebe da ipak prvi ne{to ka`e. "Zovem se Patera Svila, sine moj." Vilica mu je podrhtavala; morao je prvo da stisne zube, pa tek onda da nastavi govoriti. "Moj je onaj mantejon u Ulici sunca. Ili bi trebalo kazati da nije moj. Upravo o tome moram da razgovaram sa Krvom."
	Zgodni de~ko na staklu nije ni{ta govorio, niti je davao ma kakav znak da je i{ta ~uo. Da se ne bi opet uhvatio u zamku tog ble{te}eg, divlja~kog zurenja, Svila po~e praviti inventar sobe u kojoj je Mo{us stajao. Nazirao je jednu umetni~ku sliku i jednu tapiseriju; radni sto prekriven knjigama i dve stolice, sa slo`enim intarzijama, grimiznim naslonima i veoma povijenim nogama.
	"Krv je otkupio na{ mantejon", po~e on obja{njavati jednoj od te dve stolice. "Time ho}u re}i da je, valjda, platio poreze, a ovi u Juzgadu su mu predali tapiju. To }e biti veoma te`ak udarac za decu. I za sve nas, dakako, ali naro~ito za decu, osim ako neki drugi dogovor mo`e da se uprili~i. Ponudio bih nekoliko predloga i rado bih..."
	Na rubu stakla pojavi se vojnik u srebrnastom bojnom oklopu i obrati se Mo{usu. Svila uvide, sa blagim {okom, da Mo{us vojniku nije ni do ramena. "Nova grupa na kapiji", re~e vojnik.
	Svila `urno nastavi: "Siguran sam da je u va{em interesu - Krvovom, ho}u da ka`em - da na|emo neko usagla{enje koje je i sad mogu}e. Jer, vidite, jedan bog je..."
	Zgodni de~ko u staklu se nasmeja i pucnu prstima; staklo potamne.
	
	4. NO]NA STRANA
	Kad su kretali iz grada, ve} je bilo kasno. Zemlje na nebu bile su, iza crne trake zastora, jasne i blistave; Svila (~iji je obi~aj bio da rano ode na po~inak i rano ustane) jo{ nikad nije video taj prizor jasnije niti sa vi{e svetlosti. Sada je, ja{u}i, zurio tamo, u visine. Pravi potop divljenja poneo je njegove misli. Eno bezimenih planina, koje svojim ogromnim, crnim senkama ispunjavaju, do ruba, one nedirnute doline. Pogledaj savane i stepe! - a eno i priobalnih ravnica koje sa~injavaju obru~ oko jednog jezera koje (takav beja{e Svilin utisak) mora biti prostranije od jezera Limna - i sve je to svod, rasprostrt preko mra~nog no}nog neba, jer se sad te zemlje kupaju u sun~evom sjaju.
	Dok su jo{ pe{a~ili prljavim i opasnim ulicama Orile, Njorka je primetio: "Neke ~udne stvari de{avaju se na no}noj strani, Patera. Ne verujem da ti je to poznato, ali narod to {e}erno pri~a."
	"Poznato mi je", rekao mu je Svila. "Ispovedam, ne zaboravi. Tada ~ujem. ^uo sam nekoliko vrlo ~udnih pri~a, koje ne mogu povezati. Ti si svakako bio o~evidac, a to mora biti jo{ ~udnije."
	"Htedoh re}i", nastavio je Njorka, "da nikad nisam ~uo za poduhvat ~udniji od ovog {to si ti navalio da uradi{. Niti sam i{ta ~udnije vido."
	Svila je tada uzdahnuo. "Mogu li progovoriti kao augur, Njorka? Znam da to mnoge ljude vre|a; Feja na{a plemenita zna da ja ne `elim tebe da uvredim. Mogu li, ipak, samo ovaj put, da tako progovorim?"
	"Pa ne}u se uvrediti, ako }e{ re}i ne{to {to ina~e ne `eli{ da iko ~uje."
	"Ba{ naprotiv", izjavi Svila, mo`da i malo prenagla{enom `estinom. "To je ne{to {to bih ja `eleo da ka`em celom gradu."
	"Ti{e, Patera, ina~e }e ceo grad i ~uti."
	"Pamti{ da sam ti rekao da mi se jedan bog obratio?"
	Njorka je klimnuo glavom.
	"Razmi{ljam, evo, o tome, dok ovako pe{a~imo. Istinu da ti ka`em, nije ni lako razmi{ljati o ma ~emu drugom. Pre nego {to sam razgovarao sa... tim nesretnikom koji se zove Mo{us. Ovaj, hm, pre nego {ta sam se, na primer, obratio njemu, trebalo je da razmi{ljam {ta }u mu re}i. Ali nisam, ili sam vrlo malo. Prete`no sam razmi{ljao o Izvana{u; o onome {to mi je rekao, ali jo{ vi{e o onome kako je to izgledalo dok mi je govorio - kakvo je to ose}anje bilo."
	"Al ipak si dobro pri~o, Patera", rekao je Njorka i, na Svilino iznena|enje, spustio mu ruku na rame. "Super si pri~o."
	"Ne sla`em se s tom ocenom, ali ne}u se sad o tome raspravljati. Ho}u ovo da ka`em: nema ni~eg stvarno ~udnog u ovome {to radim, niti u ~injenici da mi ti poma`e{. Da li se sunce ikada gasi, Njorka? Da li ikada utrne kao kad ti ili ja ugasimo fenjer?"
	"Ne znam, Patera. Nikad nisam razmi{ljo o tome. Je l' se gasi?"
	Svila tada nije odgovorio, nego je }utke nastavio da gazi blatnjavom ulicom, ukorak sa Njorkom koji je `ustro grabio napred.
	"^ini mi se da ne. Kad bi se gasilo, ti ne bi mogao no}u da vidi{ one nebeske zemlje, tamo gore.
	"Tako je i sa bogovima, Njorka. Oni se nama obra}aju neprestano, ba{ kao {to i sunce sija neprestano. Kad tamni oblak koji mi nazivamo zastorom dospe izme|u nas i sunca, ka`emo da je no}. Re~i 'no}na strana' zapravo samo zna~e 'no}' i ni{ta vi{e. Ja taj izraz 'no}na strana' nisam nikada ni ~uo, dok nisam do{ao u Ulicu sunca."
	"A, nije to tako, Patera. Ne zna~i to, ba{, samo no}. Nego zna~i... a-hmmm... ^ekaj, vidi ovako. Postoje dnevni na~ini da se stvari rade, vidi{? Ono, kao, ispravno. Al postoje i oni drugi na~ini, na no}noj strani radi{ druga~ije - tad se sve nalazi na no}noj strani zastora."
	"Mi smo, {to se ti~e tog... tog zastora, samo pola dana na no}noj strani", rekao mu je Svila. "Ali ono {to nam spre~ava razgovor sa bogovima jeste druga stvar. Na no}noj strani toga smo maltene stalno, celog `ivota. A to zaista ne bi trebalo tako da bude. Nije bilo tako predvi|eno. Ja sam, vidi{, dobio taj jedan mali zrak sunca, i tu ni{ta ne bi trebalo da bude ~udno. Trebalo bi da to bude najnormalnija stvar u svitku."
	O~ekivao je da }e se Njorka nasmejati, a kad je to izostalo, bio je iznena|en i zadovoljan.
	
	Magarce su iznajmili od nekog Njorkinog poznanika, i to jednog velikog sivog za Njorku i manjeg, crnog, za Svilu. "Zato {to }u morati da ga vodim nazad", rekao je Njorka. "Ovo mora da budemo jasni odma sad. On nema da ostane s tobom."
	Svila je klimnuo glavom.
	"Tebe }e da uvate, ko {to sam ti reko, Patera. Mo`da }e ti se ostvariti razgovor sa Krvom. Al tek po{to te uvate. To se meni ne dopada, al to je tako. Zna~i, on ti ne}e trebati za jahanje nazad, a ja nemam naa-meru da ostanem bez onih para koje sam dao ~oveku kao pologu za magarca, a to je dvaput vi{e nego {to bi na pijaci ko{to jedan takav."
	"Jasno mi je", odvratio mu je tom prilikom Svila.
	Sad, dok su jahali kasom po uzanoj stazi koja je, bar Svili, bila velikim delom nevidljiva i dok je kamenito tlo svakih nekoliko trenutaka bacalo u paniku vrhove njegovih jedinih pristojnih cipela, Svila po~e ponovo razmi{ljati o tim Njorkinim re~ima: uznemiravale su ga. Otr`u}i pogled od nebeskih zemalja, on doviknu: "Dok smo bili u gradu, pa kad si iznajmljivao ove magarce za nas, upozorio si me da }e me Krv uhvatiti. [ta misli{, ako me uhvati, {ta }e mi uraditi?"
	Njorka se okrete da ga pogleda. Njegovo lice bilo je mrlja me|u senkama drve}a. "Ne znam, Patera. Ali ne}e ti se dopadne."
	"Mo`da ne zna{", re~e Svila, "ali mo`e{ da naga|a{ znatno bolje nego ja. Bolje poznaje{ Krva. Bio si u njegovoj ku}i, siguran sam i da poznaje{ nekoliko ljudi koji njega poznaju dobro. Bio si u poslovnim vezama s njim."
	"To sam samo poku{avo, Patera."
	"Dobro, poku{avao si. Ipak, tebi je poznato kakav je to ~ovek. Da li }e me ubiti zato {to sam provalio u njegovu ku}u? Ili tek ako mu zapretim? ^vrsto sam re{io da mu ka`em da }e umreti ako ne vrati na{ mantejon Udru`enju. I kaza}u, ako stignem tako daleko."
	"Nadam se da ne}e{, Patera."
	Nezvane i ne`eljene, Mo{usove crte lica uzdigo{e se iz Svilinog pam}enja. Crte savr{ene - pa ipak, nakazne. Kao |avolovo lice. Tako tiho, da ga je iznenadilo kad je Njorka to ~uo, Svila re~e: "Pitao sam se da li da se ubijem ako budem uhva}en. Ka`em, ako, a nadam se da ne}u biti, i re{en sam da ne budem. Veliki je greh oduzeti sebi `ivot, pa ipak..."
	^itav lanac ispred njega, a mo`da i dalje, Njorka se tiho nasmeja. "Da se ubije{, Patera? Jest, to bi mogla biti dobra zamiso. Imaj je na umu, pa odlu~i prema prilikama. Ne}e{ re}i Krvu o meni?"
	"Zakleo sam se. Nikad ne bih pogazio tu zakletvu."
	"E, dobro." Njorka se opet okrete napred. Njegovo dr`anje beja{e napeto: poku{avao je da prosvrdla pogledom kroz mrak.
	Njorka, o~ito, nije bio mnogo o~aran pominjanjem samoubistva; Svila se zbog toga nekoliko trenutaka ljutio. Ali Njorka je bio u pravu. Kako }e on poslu`iti ijednom bogu, ako je ve} na po~etku re{en da digne ruke od svog zadatka ukoliko ovaj postane prete`ak? Njorka se sa razlogom nasmejao; on, Svila, nije ni{ta bolji od deteta koje sa drvenim ma~em kre}e napred da osvoji ceo svitak - {to je on, bukvalno, i u~inio, jednom, pre izvesnog i to ne velikog broja godina.
	Opet: lako je Njorki da zadr`i smirenost i da se podsmeva njegovim strahovima. Njorka je sigurno provalio u mnoge vile izvan grada, sli~ne ovoj, ali u ovu jednu ne}e provaljivati, ne}e ~ak ni biti pomaga~. Me|utim, podseti Svila sebe, Njorkin polo`aj uop{te nije tako neranjiv.
	"Nikad ja ne bih pogazio moju sve~anu zakletvu, datu svim bogovima", re~e glasno. "Osim toga, ako bi Krv saznao za tebe i naredio da te ubiju - meni nije izgledao kao ~ovek koji li~no vr{i smaknu}a - ne bi imao ko da mi pomogne da pobegnem."
	Njorka pro~isti grlo i pljunu. Taj zvuk se pro{irio neprirodnom silinom u zagu{ljivoj ti{ini {ume. "Ne}u ja, Patera, u~initi ba{ ni{ta za tebe. Radi{ za bogove, a? Pa, nek te oni izvla~e."
	Maltene {apatom, zato {to mu je to saznanje donosilo tugu, Svila re~e: "Ho}e{, ho}e{, Njorka."
	"Ma hajde!"
	"Zato {to nikad ne bi bio siguran da ja ne}u, na kraju, odati. Ja ne}u, ali ti nema{ poverenja u mene. Ili, bar, nema{ dovoljno."
	Njorka frknu.
	"A po{to si, kao ~ovek, bolji nego {to glumi{ da jesi, saznanje da je tvoja pomo} potrebna meni - mo`da ne zato {to sam to ba{ ja, nego zato {to sam augur koji se ipak dru`io s tobom, makar samo ovu jednu no} - to saznanje bi te grizlo, pa makar ti to poricao sto puta, kao {to znam da bi. Prema tome, ti }e{ mi pomo}i ako bude{ mogao, Njorka. Ako se uka`e potreba, a to bi moglo biti vrlo brzo. Znam da ho}e{. Pa, po{to ho}e{, bi}e mnogo povoljnije za mene da Krv ne sazna za tebe."
	"A, ne. Ja bi moro dobro da se zavu~em, mo`da, al ne vi{e od toga. Mo`da bi oti{o na godinu-dve, ili tri, u Palustriju, da malo vidim kako je tamo. Za to vreme bi Krv zaboravio na mene. Ljudi nisu ko {to ti misli{, Patera. Mo`da si ti studiro dugo, al ima mnogo toga {to ne zna{."
	Istina, priznade Svila sebi. Bogovi, iz nekih neznanih razloga, ubacuju u ovaj svitak biolo{ke ljude koji u po~etku ne znaju ni{ta. Ako biolo{ki ~ovek ~eka da stekne toliko mudrosti, da nikad nigde ne pogre{i, ~eka}e ve~no. Svilu najednom obuze silna i tu`na `elja da zaista dobije mogu}nost da ve~no ~eka, kao {to neki ljudi i ~ine.
	Ipak, bio je siguran da je dobro ocenio Njorku i da je Njorka neta~no ocenio sebe. Njorka je i sad povremeno navra}ao da popri~a sa malom Mejterom Nanom; {tavi{e, te ve~eri je ~ak ubio ~oveka - ozbiljna stvar, ~ak i me|u kriminalcima, jer ubijeni ima prijatelje - zato {to je taj poku{ao da ubije onog krupnog, zvanog Gib. Njorka mo`e biti lopov, ~ak i ubica; ali nema pravi dar za ubistvo, nema unutra{nju sklonost ka zlu. Mo`da ~ak ni Krv nema takvu sklonost. Nedavno je on, Svila, video u Krvovom staklu nekog ko tu sklonost ima. On obe}a sebi da nikada vi{e ne}e pome{ati obi~no nepo{tenje, ili obi~no o~ajanje, sa tom, daleko gorom, osobinom.
	"Ali ja te znam, Njorka", re~e on tiho. Pomeri se, preme{taju}i svoje te`i{te, u uzaludnoj nadi da }e na}i manje neudobno mesto na grubom sedlu. "Mo`da imam, kao {to ka`e{, suvi{e poverenja u ljude; ali tebe sam ta~no ocenio. Ti }e{ meni pomo}i, kad bude{ smatrao da mi je to potrebno."
	Njorka odmahnu rukom, brzo i nestrpljivo; u polumraku, taj pokret bio je jedva vidljiv. "Ovde budi tih, Patera. Primakli smo se prili~no blizu."
	Ako je staza, u pravom smislu re~i, ikada postojala, sada su je napustili. Magarci su pronalazili put kao da imaju noge opremljene nekim zasebnim ~ulom vida. Peli su se uz obronak posut odvaljenim stenama. Na vrhu, Njorka zauzda magarca i sjaha; Svila se povede za njegovim primerom. Ovde se pomicao najbla`i od no}nih povetaraca, kao da je i on lopov: odnosio je ukradene, pome{ane mirise hrasta i duda, trave i paprati sasu{ene maltene do praha; lisice koja je tuda pro{la; i esencije no}i same. Magarci su dizali duga~ke nju{ke da ih uhvate. Svila se hladio, ma{u}i svojim slamnim {e{irom kao lepezom.
	"Vidi{ ona svetla, Patera?" Njorka pokaza prstom ka slabom zlatastom svetlucanju iza kro{nji drve}a. "To ti je Krvova ku}a. Mi smo je obi{li, pa smo joj do{li sa zadnje strane, vidi{? Eto {ta smo tolko radili posle silaska sa glavne staze. S druge strane je velika kapija od ~eli~nih {ipki i travnata staza za letelice, koja vodi do same ku}e. Vidi{ onu crnu liniju, kao talasastu, izme|u nas i ku}e?"
	Svila odmahnu glavom.
	"Znao sam da ne}e{ videti. E, dobro, sad, evo {ta }e da se desi, verovatno. Poku{a}e{ da se prebaci{ preko tog zida, pomo}u tvog konopca il ve} nekako, al ne}e{ uspeti. Otprilike u vreme dizanja zastora krenu}e{ pe{ke nazad prema gradu. Ima da se ose}a{ ko govno na ulici, i jo{ gore. Misli}e{ da }u ja da ti se smejem do besvesti. Al ne}u. Prine}u `rtvu zbog toga {to si se vratio `iv, zna{? Jednog crnog ovna, Tartarosu, razume{? I to dobrog i velikog, u tvom mantejonu, prekosutra. Ima{ moju re~ za to."
	Njorka zastade da do|e do vazduha.
	"A kad zavr{im sa `rtvovanjem, ima da mi se zakune{ da nikad vi{e ne}e{ ni{ta ovolko glupo da poku{a{. Zamislio si da kao navede{ Krva da ti se zakune da }e ti vrati mantejon. Ne mo`e{ ti to. Misli{, on }e posle da odr`i obe}anje. E, ne bi ga odr`o ni za sve bogove u Glavnom procesoru. Al ja mogu tebe da nateram da se zakune{, Patera, i natera}u te - da vidi{ da ho}u. I znam da }e{ zakletvu po{tovati. Ti spada{ u tu sojtu."
	Svila zahvalno re~e: "To je zaista vrlo lepo od tebe, Njorka. Ne zaslu`ujem ja to."
	"Ja da sam stvarno dobar, ja ne bi ni iznajmio ove magarce, Patera. Nego bi pi~io pe{ke dovde, s tobom, da se zamori{ - onda bi se i vratio mnogo ranije."
	Natmuren, Njorka zastade, provu~e prste kroz kosu. "Al onda, ako bi stvarno u{o, sve bi bilo zeznuto. U mom poslu, kad si nikakav, onda ne radi{. Radi{ samo kad si ladan i o{tar. Ina~e, ja sam uradio stotinu ili vi{e, al ovu jednu ne bi probo ni za hiljadu zlatnih. Zbogom, Patera, nek ti se Feja osmehne."
	"^ekaj malo." Svila ga uhvati za rukav. "Zar nisi ti ulazio u tu ku}u? Re~e da jesi."
	"Par puta, poslovno, Patera. Ne znam ni{ta naro~ito o njoj."
	"Rekao si da }u sigurno biti uhva}en. Priznajem da je vrlo verovatno da si u pravu. Ipak, nije moja namera da budem uhva}en; a ako budem, to }e zna~iti da sam izneverio Izvana{a, boga koji me {alje, ba{ kao {to bih ga izneverio ako ne bih poku{ao no}as. Zar to ne uvi|a{? Zar tebe nikad nisu uhvatili, Njorka? Pa morali su bar neki put."
	Njorka nevoljno klimnu glavom. "Jednom, Patera, kad sam bio tek deri{te. Tip me izmlatio. Tako mi Fejine krma~e, mislio sam da poku{ava da me ubije. Al na kraju me izrito na ulicu. To je bilo usred na{eg kvarta. Pokaza}u ti jednog dana tu ku}u."
	Poku{a da se oslobodi, ali Svila ga nije pu{tao. "Kako si uhva}en, Njorka? Gde si pogre{io? Ka`i mi, molim te, da ne bih ja napravio istu gre{ku."
	"Ve} si napravio, Patera." Njorka je zvu~ao kao da se izvinjava. "Gledaj ovamo. Bio sam re{io nekoliko mesta, pa sam po~o da mislim da nikad ne}u pasti. Imo sam nekolko fora, zna{? I s njima sam nastupo, i po~o sam da se palim da sam kao veliki majstor. Ko da }e sam Tartaros da skine {e{ir preda mnom. Do{lo je dotle da nisam prvo pregledo mesto, ko {to pravi majstor mora."
	Njorka za}uta. Svila re~e: "A koju si pojedinost prevideo?"
	"Dug, Patera." Njorka se tiho nasmeja. "Al to ti ne va`i za Krva, jer ne}e on li~no da te juri."
	"Svejedno, ka`i mi", navaljivao je Svila.
	"E pa, dobro, Patera. Tip ~ija je bila ku}a oti{o je da ne{to dobro tuca, vidi{? Ide{, ostavi{ parice u rupice kod Ermine. Zna{ kakvo je to mesto, kod Ermine? Ostavi{ jednog zla}ka, ili dva, samo za ve~eru. Tako fina mesta rade scildanom, jer im je sfigdanom {ljiva, ka~i{? Zna~i, kombinacija: ja {utnem njegovu babu - probudim njegovu `enu, Patera - ona ode da lomi metlu o njega tamo gde ga zatekne na slami, a ja za to vreme rokam ku}u kako ja o}u. E, al. On im dugovo pare, tamo! Kod Ermine. Pa mu nisu dali ni{ta, jer nije mogo da plati to od ranije. Do|e on odma ku}i, suv ili maltene suv. I zajebe me. Sam sam se ispalio."
	Svila klimnu glavom.
	"E, sad ti, no}as, Patera, pravi{ isto sranje. Nisi majstor. Ne zna{ koga tamo ima, il nema, kolke su sobe, koja vrsta prozora. Ni mrvicu nema{ od onog {to ti mora bude sve u ruci."
	"Pa ti bi sigurno mogao da mi ka`e{ bar ne{to."
	Njorka bolje namesti te{ki hand`ar koji je nosio o pojasu. "To ti je jedna dobro sre|ena kamena ku}a sa jednim krilom levo i jednim desno. Krila imaju tri sprata, u sredini ima dva. Kad u|e{ s preda ko ja, ima velika ulazna sala, al ja dalje nisam ni bio. Onaj {to mi pri~o o spratovima, ka`e da ima glavni podrum ispod, i jo{ jedan ispod tog. Ima stra`ari. Vido si jednog od te sojte u mom staklu. A taj je stvarno digo dupe, s opro{tenjem, Patera. Ma, reko sam ti ve}."
	"Ima{ li ikakvu predstavu o tome gde Krv spava?"
	Njorka odmahnu glavom: kretnja jedva vidljiva. "Ne. Al znam da na no}noj strani ne spava uop{te. Majstori ne spavaju no}u, vidi{? ^ovek ima posla, sve do dizastora." Ose}aju}i da ga Svila ne razume, on ovo prepri~a jasnije. "Sve do dizanja zastora, dolaze mu ljudi. Neki ko ja, a neki gologlavi, {to }e re}i da on zna odakle polaze i kuda se vra}aju, Patera."
	"A-ha."
	Njorka dohvati uzde manjeg magarca i pojaha svog. "Ima{ jedno ~etri-pet sati do dizastora. Onda se mora vrati{. Jer tad ti ne bi preporu~io da bude{ na tom zidu. Mo` da nai|e stra`ar, koji se {eta ba{ po samom zidu. Vido sam ih da to rade."
	"Dobro." Svila klimnu glavom, pomi{ljaju}i da tek treba da prepe{a~i znatno rastojanje koje je preostalo do zida. "Jo{ jednom ti hvala. Ne}u te odati, ma {ta ti mislio o tome; i ne}u dati da me uhvate, ako to ikako mogu izbe}i."
	Gledaju}i kako Njorka ja{e nizbrdo, Svila se zapita kakav je taj zaista bio kao |ak; i {ta je to Mejtera Nana umela da ka`e, ~ime je ostavila tako dubok utisak na tog mnogo mla|eg Njorku. Jer, Njorka je vernik, iako izgleda tako nezgodno i govori `argonom lopova. [tavi{e, za razliku od mnogih povr{no boljih ljudi, on veruje na na~in koji nije samo sujeverje. Scilina osmehnuta slika na zidu one o~ajne, gole sobetine nije slu~ajno dospela tamo. Prisustvo te slike kazalo je Svili vi{e nego Njorkino staklo: u dubini du{e, Njorka kle~i pred bogovima.
	Ponet ovom mi{lju, Svila i sam kleknu. Ostade tako, iako su mu o{tri komadi}i kremena ubadali kolena. Izvana{ ga je upozorio na to da ne}e dobiti nikakvu pomo} - pa ipak, valjda nije nedoli~no zatra`iti, u ovakvom trenutku, pomo} od drugih bogova? Mra~ni Tartaros je pokrovitelj svih onih koji deluju izvan zakona.
	"Crno jagnje, samo za tebe i nikog drugog, Tartarose, ~im budem mogao da ga dobavim. Imaj me u vidu, mene koji dolazim u slu`bi jednog manjeg boga."
	Ali i Krv deluje izvan zakona, trguje r|om i `enama i ~ak krijum~arenom robom; tako je bar Njorka nagovestio. Lako je mogu}e da }e Tartaros biti vi{e na Krvovoj strani.
	Svila uzdahnu, otrese nogavice svojih najstarijih pantalona i po|e nizbrdo, ali, za razliku od Njorke, napred, prema ku}i. I ovde je teren bio kamenit. [ta }e biti, bi}e, a on nema {ta da misli, mora napred, uz pomo} mra~nog boga ili bez nje. Pes dvovide}i mogao bi na njegovu stranu stati; mo`da i Scila pr`e}a, koja ovde ima ja~i uticaj nego njen brat. Pa ne bi valjda Scila `elela da grad, koji najve}u po~ast odaje upravo njoj, izgubi jedan mantejon! Svila je, ohrabren ovim pomislima, grabio dalje.
	Nejako zla}ano svetlo Krvove ku}e uskoro je nestalo iza kro{nji, a sa njim i povetarac. Ispod vrha brda, vazduh je opet le`ao nepomi~no, zgusnut, vru} i ustajao, prezreo od jednog leta koje je potrajalo mnogo du`e nego {to bi bilo razumno.
	A mo`da i nije tako. Pipaju}i ispred sebe ispru`enim rukama da bi na{ao put izme|u gustih stabala, gaze}i po pucketavom sloju li{}a i gran~ica, Svila je razmi{ljao da bi, da je godina bila normalna, ova {uma mogla sad biti pokrivena dubokim snegom, a njegov poduhvat prakti~no neizvodljiv. [ta ako je ovo pregrejano, spr`eno, prividno nepromenljivo godi{nje doba produ`eno samo da bi on sad lak{e napredovao?
	Nekoliko slede}ih sekundi zastajkivao je u hodu, obuzet ovom mi{lju. Ovoliko jare i znoja, samo zbog njega jednog? Svakodnevna patnja jadne Mejtere Mermer, crveni osipi na ko`i dece, svenuli usevi, reke sve manje i manje?
	I tek {to je to pomislio, zamalo da se strmoglavi u suvo korito jednog potoka. Pukom sre}om se zadr`ao, uhvativ{i se za neku granu koju uop{te nije video. Onda oprezno si|e niz neravni zid te jaruge, kleknu na ugla~ane oblutke na samom dnu i prstima potra`i vodu; ali je ne na|e, nijednu kap. Negde uzvodno, ili nizvodno, mo`da su zaostale barice, ali ovde je jaruga bila najsuvlja {to mo`e biti.
	Nagnuv{i glavu na jednu stranu, poku{avao je da ulovi dobro znanu muziku vode koja hita preko kamenja. Negde u daljini oglasi se no}na lasta, ptica koju zovu i leganj. Ali taj prodorni pisak zamre, a no}na ti{ina se opet sklopi odasvud: pritihnuto i{~ekivanje o`ednelog drve}a.
	Ova {uma zasa|ena je u danima kaldea (tako ga je, bar, obavestio jedan od nastavnika u sholi) sa svrhom da poslu`i kao dodatno sabirali{te vode, da bi gradski bunari bili puniji; sada je Ajuntamiento dozvoljavao bogatim ljudima da zidaju ku}e u njoj, pa ipak, {uma je ostala u osnovi jedan ogroman, nenastanjen predeo, pru`en vi{e od pedeset liga u daljinu, ka Palustriji. Ako su njene reke i potoci presu{ili, jo{ koliko dugo mo`e grad Viron da `ivi? Da li }e biti neophodno da se sagradi neki novi grad, mo`da privremen, na obali jezera?
	Pri`eljkuju}i i svetlost, a ne samo vodu, Svila se pope uz drugu obalu i posle jo{ sto koraka vide kroz ogolelo, ali zbijeno drve}e dobrodo{lo svetlucanje nebeskih svetlosti na rezanom i ugla~anom kamenu.
	Zid oko Krvove vile kao da je rastao u visinu dok mu je Svila prilazio. Njorka je nagovestio visinu od oko deset lakata; Svili je, me|utim, izgledalo - kad je stao pred masivni donji deo zida i zagledao se gore, u varljive odsjaje nebeske svetlosti na vrhovima zloslutnih {iljaka - da je takva procena neosnovano skromna. Ve} u znatnoj meri obeshrabren, on odmota tanki konopac od konjske dlake koji je doneo omotan oko struka, gurnu sekiricu pod obi~an opasa~, zaveza pokretnu om~u 'lasoa' na jednom kraju kao {to je to Njorka preporu~io, i hitnu je u visinu, ka tim dalekim klinovima.
	Tokom jednog trenutka, koji je njemu izgledao kao da traje bar minut, konopac je visio iznad njega kao ~udo, ~a|avo crn naspram svetlih nebeskih zemalja, ali i izgubljen u mraku tamo gde se ukrstio sa bezgrani~nom, potpuno crnom trakom zastora. U slede}em ~asu legao je mlitavo pred njegova stopala, na zemlju.
	Svila se ugrize za usnu, prikupi konopac, ponovo otvori petlju i opet hitnu. Netra`ene, vrati{e mu se re~i umiru}eg konju{ara kome je doneo bo`iji opro{taj pre nedelju dana, re~i u kojima je bio sa`et pedesetogodi{nji mukotrpni rad: "Trudio sam se, Patera. Trudio sam se." Sa tim re~ima, klju~ala vrelina sobice ispod samih crepova; }ebad od konjske dlake, pocepana i izbledela, na krevetu; zemljani }up sa vodom; jedan tvrdi okrajak hleba (to je neki bogata{, nesumnjivo, namenio svome konju) koga ovaj konju{ar vi{e nije mogao `vakati.
	Jo{ jedno bacanje. Amaterski, grub crte` `ene koja je napustila konju{ara ~im on vi{e nije mogao hraniti nju i njenu decu...
	Jo{ jednom }e baciti, poslednji put, a onda }e se vratiti u staru stambenu zgradicu na Ulici sunca - gde mu je i mesto - i le}i da spava; zaboravi}e ovaj besmisleni plan za spasenje, ba{ kao {to }e zaboraviti i sme|e va{i koje su puzile po izbledeloj plavoj }ebadi.
	Poslednje bacanje. "Trudio sam se, Patera. Trudio sam se."
	Opisi to troje dece, koje otac nije video jo{ od vremena pre Svilinog ro|enja. Dobro, pomisli on. Evo, jo{ ovaj poku{aj.
	Ovim, {estim bacanjem, uspe da nabaci om~u na jedan uspravni {iljak. Sad se ve} uveliko pitao nije li neko u ku}i primetio da se nekakva om~a uzdi`e u vazduh iza zida i pada. Pote`e konopac silovito, i oseti da se om~a zategla; obrisa oznojene dlanove o sve{teni~ku mantiju, upre se stopalima o glatki kamen zida i po~e se penjati. Kad se popeo na visinu dvostruko ve}u od njegove, poprili~ne, visine, om~a se razdvoji i on pade.
	"Pese!" Rekao je to glasnije nego {to je nameravao. Posle tog uzvika, samo je ~u~ao, }utke, u podno`ju zida; provede tako tri ili vi{e minuta, trljaju}i ugruvana mesta na telu i oslu{kuju}i. Najzad promumla: "Scilo, Tartarose, veliki Pese, imajte na umu slugu svojega i nemojte ovako s njim." Ustade, prikupi konopac i osmotri ga.
	Om~a je bila prese~ena, gotovo sasvim glatko, na mestu gde je verovatno bila stegnuta oko zadnje strane {iljka ugra|enog u zid. Jasna stvar: svaki klin je sa zadnje strane nao{tren, kao sablja. Trebalo je da pretpostavi da je tako.
	Povukao se, zatim, u {umu. Prepipavao je grane, jedva vidljive, tra`e}i ra~vastu, dovoljno veliku. Prvi udarac sekiricom, izveden polu-naslepo, odjeknu bu~nije nego pucanj iz pu{ke sa debelim metkom. Svila je, zatim, ~ekao, nepomi~an, siguran da }e uskoro ~uti povike za uzbunu i tr~e}e korake.
	Umukli su ~ak i cvr~ci.
	Vrhovima prstiju opipavao je bezna~ajni usek koji je sekirica ostavila u drvetu. Onda je premestio slobodnu ruku na bezbedno udaljenje, zamahnuo jako, udario po istom mestu i opet sa~ekao.
	Na trenutak, u daljini (kao {to je, davno, kao malo dete, le`e}i bolestan sa visokom temperaturom, za~uo, kroz prozor ~vrsto zatvoren i sa navu~enim zavesama, zvuk tri ulice udaljen, slaba{ni ali melodiozni zvon vergla kojim je sivi majmun-prosjak ogla{avao svoje prisustvo) za~u nekoliko akorda muzike, vesele, pozivaju}e. Muzika je brzo nestala, ostavljaju}i iza sebe samo jednoli~nu pesmu no}nih lasta.
	Kad se uverio da se muzika ne vra}a, zamahnuo je sekirom jo{ nekoliko puta na nevi|eno drvo. Uskoro je grana bila oslobo|ena, pa ju je mogao nasloniti na deblo na kome je ro|ena i okresati. Kad je i to svr{io, poneo je grubu ra~vu iz {umske tame na proplanak obasjan svetlo{}u nebeskih zemalja, pokraj samog zida. Zavezao je kraj konopca ~vrsto za sredinu tog trokrakog komada drveta. Jednim sna`nim bacanjem uspeo je da zabaci granu iznad i iza {iljaka; zatim je naprosto povukao, i drvo se pouzdano oslonilo na uspravne komade metala.
	Bio je, uskoro, bez daha; tunika i pantalone, natopljeni znojem; ali izvukao se na vrh zida, pre{ao nagnuti spolja{nji rub i legao na ravnu gornju povr{inu. Tu je i ostao da le`i i dah}e nekoliko minuta, izme|u {iljaka i okomite provalije.
	Videli su ga, sumnje nema. Ako i nisu, svakako }e ga videti ~im ustane. Bilo bi sasvim ludo sada ustati. Trude}i se da uspostavi normalno disanje, uveravao je sebe da samo takva budala kao {to je on mo`e i da pomisli da sad ustane.
	Kad je najzad ipak ustao, o~ekuju}i povik ili pucanj, morao je da prizove u pomo} svu svoju samodisciplinu da ne bi gledao dole.
	Me|utim, gornja povr{ina zida bila je ~itav lakat {ira nego {to je on to o~ekivao - {iroka kao staza u ba{ti. Prekora~io je {iljke (opipavanjem je utvrdio da su to nazup~ena se~iva) i ~u~nuo da osmotri daleku vilu i teren oko nje. Poravnao je obod {e{ira, nabijenog nisko na o~i; preko donje polovine lica prevukao je jedan deo mantije.
	Bli`e, desno krilo zgrade bilo je, po njegovoj proceni, bar stotinu lakata udaljeno od njegove ta~ke osmatranja. Onaj travnati, pristupni put do prednjeg ulaza, o kome je Njorka govorio, bio je ve}im delom izvan vidika, zaklonjen zgradom, ali od zadnje strane bli`eg krila zgrade vodio je drugi put, bele boje, napravljen, ~inilo se, od drobljenog brodskog kamena; stizao je do zida na jednom mestu oko stotinu koraka levo od Svile. Du` ovog puta bilo je raspore|eno nekoliko {upa, velikih i malih; najve}a od njih o~igledno je bila zaklon za vozila, a druga (primetno visoka ali uska, sa `i~anim mre`ama na otvorima za provetravanje, na zidu ina~e praznom) verovatno namenjena sme{taju nekih ptica.
	Svilu je vi{e zabrinula {upa, druga po veli~ini. Njena zadnja strana produ`avala se u prostrano dvori{te ogra|eno palisadom i pokriveno mre`om. Balvani palisade bili su na vrhu za{iljeni, mo`da delimi~no i zato da bi dr`ali mre`u na mestu; mada se pri slabom sjaju neba nije moglo dobro videti, Svili se ~inilo da je ogra|eni prostor samo gola zemlja i na njoj poneki struk korova. Tu se, nesumnjivo, ~uvaju neke opasne zveri.
	Osmotrio je druge delove imanja. Iza prvobitne vile kao da se nalazila neka terasa ili dvori{te; bilo je ve}im delom zaklonjeno dozidanim krilom, ali Svila je video polo`ene kamene plo~e i rascvalo drvo u kerami~kom buretu.
	Drugo drve}e bilo je razasuto po zatalasanim travnjacima, u rasporedu koji je ukazivao na sra~unatu 'nemarnost'; bilo je i `ivih ograda. Krv je podigao zid oko imanja i unajmio gardu, ali nije se stvarno pla{io da }e neko upasti unutra: jer, da jeste, ne bi bilo ovoliko li{}a.
	Me|utim, ako Krvovi psi-~uvari vole da le`e u senkama, uljez koji poku{a da se {unja du` tog zelenila mogao bi gadno da nastrada. Ako je tako, mo`da je najbolje potr~ati preko otvorenog prostora pravo ka vili, bez ikakvih vrludanja. [ta bi jedan iskusan provalnik, kao {to je Njorka, uradio na njegovom mestu?
	Svila brzo za`ali zbog ove pomisli: Njorka bi se vratio ku}i ili bi na{ao neku zgradu lak{u za plja~kanje. To je i 'reko'. Ovaj Krv nije neki obi~an magnat, niti bogati trgovac ili komisionar sav naduven od uzimanja mita. Ne, Krv je i sam kriminalac, i to pametan; kriminalac koji se (za{to?) pla{i za svoju bezbednost i vi{e nego {to bi se moglo o~ekivati. Kriminalac, dakle, sa tajnama, ili sa neprijateljima koji su i sami van zakona - tako se ~inilo. Njorka mu svakako nije prijatelj.
	Svila je, kao de~ak od dvanaest godina, zajedno sa jo{ nekoliko drugih de~aka, provalio u jednu praznu ku}u. Sad se prise}ao toga, onog straha, one posti|enosti; odjeka u nenastanjenim sobama, gde je name{taj bio zamotan u prljave bele prekriva~e protiv pra{ine. Kako je zbunjena i povre|ena bila njegova majka kad je doznala {ta su uradili! Nije htela da ga kazni: izjavila je da }e vrstu kazne odrediti vlasnik ku}e u koju su provalili.
	Ta kazna (ve} i sama pomisao na nju bila je sad dovoljna da se Svila uzvrpolji na vrhu zida) nikad nije stigla, ali je on proveo nedelje i mesece i{~ekuju}i je prestravljeno.
	Ili je, mo`da, stigla tek sad. Jer, ipak, u zadnjem delu njegove svesti uzdizala se upravo ta pusta ku}a, u trenucima kad je uzimao konopac od konjske dlake i sekiricu i polazio da na|e Njorku, tada samo nejasnu priliku zapam}enu na ranijim scildanima. Da nije bilo Njorke i Mejtere Nane, da nije morao da izvodi popravke na krovu mantejona, ali nadasve da nije bilo te dobro upam}ene ku}e u koju su u{li kroz zadnji prozor, u ~ijem provaljivanju je i on u~estvovao - da nije bilo svih tih stvari zajedno, on nikada ne bi preduzeo ovu provalu u Krvovu ku}u. Zapravo, u zami{ljenu Krvovu ku}u na Palatinu. Na onom Palatinu gde, on to sada shvati, ugledni bogati gra|ani nikad ne bi dozvolili da se naseli ~ovek poput Krva. Umesto ove nepametne, sasvim detinjaste eskapade, on bi...
	On bi - {ta? Napisao jo{ jedno pismo Pateri Ustavici, koadjutoru Udru`enja, iako je bilo jasno da je Udru`enje ve} donelo odluku. Ili bi tra`io da razgovara sa Njegovom Svesno{}u, Prvim govornikom - {to je i tra`io, uzalud, pre nekoliko sedmica, kad mu je najzad postalo jasno (ili je tad mislio da mu je jasno) koliko je ozbiljan finansijski polo`aj njegovog mantejona. [ake mu se stego{e kad se prisetio potuljenog, malog protonotara Njegove Svesnosti i dugog ~ekanja koje se okon~alo tek kad su mu saop{tili da se Njegova Svesnost Prvi govornik povukao u svoje odaje gde }e i provesti no}. Njegova Svesnost je ~ovek poodmaklih godina, objasnio je protonotar (kao da je on, Patera Svila, bio nekakav stranac). Njegova Svesnost se u poslednje vreme veoma lako zamara.
	To rekav{i, protonotar je razvukao lice u znala~ki, gnusan kez-osmeh; Svila je po`eleo da ga udari.
	Pa, dobro, te mogu}nosti su ve} bile istra`ene, obe. Ipak, sigurno je postojala i neka tre}a, ne{to razumno i delotvorno, i nadasve zakonito, {to je on mogao preduzeti.
	Jo{ je razmatrao ova pitanja, kad se na vidik izvalja glomazni talus o kome je Njorka govorio. Iskrsnuo je iza ugla udaljenijeg, levog krila zgrade; odmah je nestao i slede}eg trena se opet pojavio, zato {to je u svome kretanju naizmeni~no zalazio u senke i izlazio na prostore obasjane odsjajima nebeskih zemalja.
	Svilina prva misao bila je da ga je talus ~uo. Ali kretanje talusa bilo je odve} sporo za to. Ne, ovo je bio samo rutinski obilazak oko Krvove visoke vile sa zup~astim grudobranima du` ivica krovova. Od kako ga je Krv anga`ovao, talus je sigurno hiljadama puta na isti takav na~in i{ao u patrolu, u krug. Svila se nervozno zapita koliko je dobra optika te ma{ine i da li rutinski osmatra i vrh zida. Mejtera Mermer mu je rekla, jednom prilikom, da je njen vid manje o{tar od njegovog, iako su njemu za ~itanje bile, jo{ od dvanaeste godine, potrebne nao~are. Ali to bi mogla biti samo posledica njene starosti; talus je valjda mla|i, ali mo`da i primitivnije napravljen. Svakako }e pokret biti upadljiviji od nepomi~nosti.
	Me|utim, dok se talus pribli`avao, Svili je bilo sve te`e da ostane nepomi~an. ^inilo se da ovaj talus ima na sebi kacigu: ugla~anu mesinganu kupolu prostraniju od mnogih uglednih grobova. Ispod tog {lema besno je zurilo lice bauka, izvajano u metalu: {irok spljo{ten nos, izbuljene crvene o~i, veliki ravni obrazi nalik na plo~e od {kriljca i velika poluotvorena usta razvu~ena u divlja~ki osmeh. O{tre, bele kljove pru`ene napred, izme|u grimiznih usana, verovatno su bile samo blef, ali uz svaku kljovu bila je opru`ena i po jedna vitka cev baz-mitraljeza.
	Daleko ispod ove prete}e glavud`e, oklopno, vagonu sli~no telo talusa kretalo se kotrljanjem po tamnim trakama koje su savr{eno ne~ujno napredovale preko kratko potkresane trave. Nikakav igli~ni pi{tolj, niti ma~, i ni u kom slu~aju sekirica poput ove u njegovoj stisnutoj ruci, ne bi mogli naneti talusu ne{to gore od povr{ne ogrebotine. Napadnut na na~in koji njemu odgovara, talus bi mogao poubijati ~itavu ~etu naoru`anih gardista. Svila odlu~i - `arkom re{eno{}u - da se nikada ne bori sa talusom na na~in koji talusu odgovara, {tavi{e, da se nikad s njim ne bori uop{te, ako ima iole ikakvih izgleda da ga izbegne.
	Ma{ina se pribli`ila bledoj traci koja je predstavljala put od belog drobljenog kamena. Tu je stala. Polako, ne~ujno, ogromna namrgo|ena glava po~e da rotira. Pregledala je zadnju stranu vile, zatim svaku {upu pojedina~no, pa se zapiljila du` staze i kona~no u sam zid, ~iju je celu vidljivu du`inu osmotrila (~inilo se) dvaput. Svila je bio siguran da mu je srce stalo, skamenjeno od straha. Jo{ tren, i on bi izgubio svest i pao napred. Talus bi se, nesumnjivo, dovaljao do njega, a onda bi ga rastrgnuo tim svojim grubijanskim ~eli~nim {aketinama ve}im od najve}e lopate; ali to vi{e ne bi bilo va`no, jer bi on ve} bio mrtav.
	Najzad, talus kao da ga ugleda. Tokom nekoliko trenutaka talusova glava se nije okretala nego je, svojim besnim o~ima, zurila pravo u njega. Onda, glatko kao oblak ali neumoljivo kao lavina, kliznu ka njemu. Lagano, tako lagano da Svila u prvi mah nije dozvolio sebi da u to poveruje, talus po~e da zaokre}e na levo; zure}e o~i skrenule su sa njega; sad je video, na zaobljenim talusovim bokovima, nogostupe od savijenih {ipki po kojima su se, kao po merdevinama, vojnici mogli popeti na ravni, pro{ireni deo talusovih le|a i na taj na~in se voziti u bitku.
	Nije se pomakao sve dok talus nije i{~ezao iza ugla bli`eg krila zgrade; onda jo{ jednom prekora~i {iljke, oslobodi i baci nazad konopac i granu, i sko~i za njima. Iako je na tle stvrdnuto od su{e dosko~io savijenih kolena i odmah se zakotrljao napred, na taj na~in vra}aju}i u upotrebu ve{tine iz doba svog de~a{tva, od udara su mu utrnula stopala. Ostade da le`i opru`en na le|ima, bez daha.
	Zadnja kapija, do koje je vodio beli put, bila je re{etka, uzana, uvu~ena u zid. Pored nje je bio konopac za potezanje zvona, koji bi mo`da dozvao (a mo`da i ne bi dozvao, razmi{ljao je Svila) ljudskog slugu iz unutra{njosti ku}e. Najednom bezobziran, on ga povu~e. Dok je zvono zlobno tre{talo iznad njegove glave, Svila je zurio kroz ~etiri prsta {iroke praznine izme|u {ipki, da vidi ko }e se, mo`da, pojaviti. Nijadan pas nije zalajao na taj zvuk. Samo na tren mu se u~ini da je video sevanje nekih o~iju u senci jedne velike vrbe, na pola puta izme|u zida i ku}e; ali slika je tako kratko potrajala, da se u nju nije moglo imati pouzdanja, a osim toga, te o~i (ako su to bile) bejahu najmanje sedam lakata iznad tla.
	Kapiju podi`e, silovitim zamahom, sam talus, i grmnu: "Ko si ti!" Okrenuo je mitraljeze nadole, ka Svili; ~inilo se da se ceo naginje napred.
	Svila povu~e {iroki obog slamnog {e{ira jo{ nadole. "Neko sa porukom za Krva, tvog gospodara", saop{ti on. "Sklanjaj mi se s puta." Zakora~i hitro pod kapiju, tako da ona sad ne bi mogla pasti nazad u svoje le`i{te, a da pri tom ne zgnje~i njega. Nikada pre nije se na{ao tako blizu jednome talusu; ~inilo se da sad mo`e bez ikakve {tete zadovoljiti svoju radoznalost. Pru`aju}i ruku, on dodirnu nagnutu plo~u koja je predstavljala prsa ogromne ma{ine. Na svoje iznena|enje, oseti pod prstima blagu toplinu.
	"Ko si ti!" dreknu ma{ina ponovo.
	"Ho}e{ li moje ime, ili teseru koju sam dobio?" odvrati Svila. "Imam oba."
	Iako se nije prime}ivalo da se pokrenuo, talus je sad bio bli`e, toliko blizu da je prsima bukvalno doticao Svilinu mantiju. "Odbij!"
	Bez upozorenja, Svila se odjednom vrati u ulogu deteta, i to deteta koje se suo~ava sa odraslim stvorom, divom koji ni za {ta ne mari i koji vi~e na njega. U jednoj pri~i koju mu je majka ~itala, neki hrabri de~ak je protr~ao izme|u nogu d`ina. To bi sad bilo savr{eno izvodljivo: be{avne crne trake na kojima je talus stajao dr`ale su to ~eli~no telo bar tri lakta iznad trave.
	Mo`e li on potr~ati tako brzo da pobegne talusu? Liznu usne. Ne, ako su talusi brzi kao letelice. A jesu li? Ako se ovaj talus odlu~i da puca, to }e biti svejedno.
	Prsna plo~a ga gurnu, tako da se Svila zatetura unazad; umalo da padne. "Napolje!"
	"Reci Krvu da sam dolazio." Ovo }e sigurno biti prijavljeno; pa, kad je tako, za{to bar ne bi izgledalo namerno. "Reci mu da imam obave{tenja."
	"Ko si ti?"
	"R|a", {apnu Svila. "A sad me pusti unutra."
	Odjednom se talus glatko kretao unazad. Kapija pade sa silnim treskom, pedalj ispred njegovog lica. Bilo je sasvim mogu}e da postoji tesera, re~ ili znak pomo}u koga se posti`e da istog trena bude{ pu{ten unutra. Ali 'r|a' svakako nije bila to.
	On se po~e udaljavati od kapije, otkrivaju}i, ne bez iznena|enja, da mu noge klecaju. Da li }e ovaj talus otvoriti i prednju kapiju? Veoma verovatno; pa, za{to ne probati, kad su ve} izgledi na zadnjem ulazu tako slabi.
	Polaze}i duga~kom putanjom ka severu koja }e ga dovesti do prednje kapije, pomi{ljao je da Njorka (a to zna~i, ni drugi majstori njegovog zanata) ne bi poku{ao da ovako u|e na zadnja vrata; dalekovidi planer odbrane lako je mogao predvideti takve poku{aje i pripremiti posebne mere predostro`nosti.
	Slede}eg trenutka prekore sebe zbog te pomisli. Njorka, dakako, ne bi zvonio na zadnja vrata; ali se ne bi ni upla{io talusa ovoliko. Svila zamisli Njorkino lice, grubo i natmureno, su`ene o~i, u{i veoma isturene u stranu i masivnu, lo{e obrijanu vilicu. Njorka bi bio veoma obazriv, jasna stvar. Ali upla{en nikad. [to je jo{ va`nije, Njorka veruje u dobrotu bogova, u njihovu dobronamernu li~nu brigu - dok on, ~iji je zanat da to propoveda, mo`e samo da se upinje da veruje.
	Odmahnu glavom, pa izvu~e iz d`epa pantalona brojanice. Umirivala ga je ugla~ana oblost zrna, kao i nji{u}a masivnost krsta sa rupom izdubljenom du` svih krakova. Devet desetina zrna, svaka desetina namenjena da govori{ pohvale i molitve jednom od glavnih bo`anstava, i deseta, bez odre|ene namene, o kojoj visi {uplji krst. Prvi put mu pade na um da u svakoj desetini ima, tako|e, deset zrna. [ta ako su Devetoro nekada bili Desetoro? On potisnu tu jereti~ku misao.
	Prvo krst. "Tebi, Pese veliki..."
	U tom praznom prostoru u vidu slova 'X' postoji neka tajna; tako mu je, bar, jedan od nastavnika rekao jednom prilikom, u poverenju. Misterija; daleko ve}a od ~injenice da se kraci njihovog X-krsta mogu odvajati jedan od drugog i upotrebljavati za testiranje i pritezanje svetih priklju~aka. (Ve{tina koju primenjuje svaki augur; pokazivao ju je i najmanjim de~acima i devoj~icama u palestri.) Na `alost, taj nastavnik nije smatrao da treba da ka`e konkretno o kakvoj tajni je re~. Verovatno nije znao ni sam - ako je ikakva tajna i postojala. Svila slegnu ramenima, odbacuju}i tu uspomenu; prestade opipavati zagonetnu prazninu u kracima krsta i pritisnu ga na prsa.
	"Tebi, Pese veliki, stavljam na raspolaganje moje jadno srce i ~itav moj duh, um i verovanje moje..."
	Trava se proredila, zatim je i sasvim nestala, zamenjena nekim ~udnim, sitnim biljkama nalik na mnogoslojne zelene ki{obran~i}e koji su izgledali zdravi i bujni, ali su se ipak raspadali u obla~i}e praha pod Svilinim nogama.
	
	Krvova prednja kapija jo{ manje je obe}avala nego zadnja, jer povrh nje je, u crnoj, metalnoj kutiji na vrhu luka, svetlucalo jedno oko. Ako ovde pozvoni, Mo{us ili neko njemu sli~an ne samo {to }e ga videti, nego }e ga sigurno i ispitivati, govore}i kroz usta u toj istoj kutiji.
	Tokom slede}ih pet ili vi{e minuta Svila je sedeo na jednom kamenu zgodnog oblika i trljao stopala, razmi{ljaju}i da li je pametno da se podvrgne ispitivanju tog oka, pa time i nepoznatog inkvizitora koji }e kroz oko gledati. Znao je da nije dobar la`ov; po~e smi{ljati svakojake pri~ice koje bi trebalo da ga dovedu pred Krva, ali ostade pora`en njihovom neubedljivo{}u. Najzad je bio prinu|en da zaklju~i, sa jasnim ose}anjem olak{anja, da ta varijanta ne pru`a nikakve izglede; mora}e da u|e u vilu kradomice ili nikako.
	Ponovo obu cipele i zaveza pertle. Ustade, po|e nekoliko stotina koraka nazad du` zida i jo{ jednom zabaci ra{lju preko {iljaka.
	Kao {to je Njorka rekao, vila se sastojala od sredi{nje dvospratne zgrade i dva dozidana krila za koja se, po redovima prozora, videlo da su trospratna, mada im krov nije bio mnogo vi{i od krova srednjeg dela. I prvobitna vila i oba krila bejahu na~injeni, izgledalo je, od istog glatkog, sivkastog kamena kao i zid; krovovi su bili tako visoki da se na njih ra~vasta grana, po svemu sude}i, ne bi mogla nikako nabaciti. Da bi u{ao u zgradu, morao bi da na|e neka nezamandaljena vrata, ili da silom otvori neki prozor, ta~no onako kao {to su on i drugi de~aci prodrli u onu napu{tenu ku}u nekoliko godina pre nego {to je oti{ao iz svog doma da bi poha|ao sholu. Na tu pomisao, lice mu se malo tr`e od nelagodnosti.
	Me|utim, na samom kraju desnog krila (a to je bio deo zdanja najudaljeniji od njegove donedavne ta~ke osmatranja), nalazila se i jedna skromnija dozidana gra|evine, ~iji su ukrasni grudobrani bili jedva deset lakata iznad travnjaka; veli~ina i me|usobna primaknutost mnogobrojnih prozora nagove{tavali su da bi to mogla biti staklena ili botani~ka ba{ta. Svila upamti to mesto, da bi ga imao u vidu za neku budu}u upotrebu, a onda posveti pa`nju zemlji{tu.
	[iroki travnati put, koji se tako elegantnom krivinom pru`ao sve do trema sa stubovima i trouglastim pro~eljem, beja{e oivi~en zasadima blistavog cve}a. Na izvesnom udaljenju od tog ulaza, jedna fina porculanska Scila uvijala se bledo me|u vodenim izmaglicama rasko{nog vodoskoka, sipaju}i i sama vodu iz svojih `enskih usta i uzdignutih pipaka.
	Vodu, i to namirisanu; nju{kaju}i gotovo nepomi~ni vazduh kao lova~ki pas, Svila uhvati miris ~ajnih ru`a. Odla`u}i za neki drugi put svoj sud o Krvovom ukusu, on sa odobravanjem klimnu glavom ovom opipljivom dokazu verskih ose}anja gra|ana. Mo`da Krv ipak nije tako r|av, ma {ta Njorka mislio o njemu. Pa, Krv mu dade tri karte za `rtvu; lako bi se moglo desiti da taj ~ovek, ako mu se obrati{ na pravi na~in, poslu{a glas razuma. Mo`da }e se zadatak, dobijen od Izvana{a, na kraju svesti samo na to. Pu{taju}i, sekund-dva, da se ovaj prijatan pravac razmi{ljanja razmahne, Svila zamisli sebe kako sedi udobno sme{ten u nekoj luksuznoj odaji ove vile koja je sad pred njim i kako se od srca smeje ovoj svojoj pustolovini - zajedno sa ~ovekom bogata{kog izgleda, sa kojim je ranije razgovarao u Ulici sunca. Pa, ~ak ni dobrovoljni prilog za neophodne popravke mantejona ne bi bio sasvim nezamisliv.
	Sa one druge strane travnatog puta...
	Udaljena huka dolaze}e letelice navede ga da se okrene. Vozilo je jurilo iznad javnog druma, u pravcu glavne kapije; `estoka svetlost farova probijala se kroz njegove sopstvene oblake pra{ine. Svila se hitro opru`i potrbu{ke iza reda klinova.
	Dok je letelica usporavala, dve prilike u srebrnastom bojnom oklopu jurnu{e na lete}im skuterima iz trema vile, napred, kao da ih je neko iz topa ispalio. U isti mah talus izjuri iza ugla muzi~ke dvorane (ako je to bila) punom brzinom, vrdaju}i da izbegne drve}e i `bunje; napredovao je maltene podjednako brzo kao i skuteri. Za talusom je jurio, dugim skokovima, ~opor od pet-{est `ilavih, prividno bezrepih zveri sa bradatim licima i rogatim glavama.
	Dok je Svila, op~injen, ovo gledao, talusove debele, metalne ruke izdu`i{e se kao teleskopi, dvadeset lakata ili vi{e u daljinu; dograbi{e jedan prsten koji se nalazio u zidu, blizu kapije. Jedan sekund mirovanja; zveket i {kripa nevi|enog lanca; i ruke se po~e{e uvla~iti nazad u sebe, vuku}i i prsten i lanac. Kapija se dizala.
	Senka nekog oblaka, koji je sa istoka doplovljavao nebom, zakloni stubove trema, zatim i stepenike ispod njih; Svila promrmlja mahnitu molitvu Tartarosu i poku{a da oceni njegovu brzinu.
	Uz slabo, ~udnovato usamljeno cviljenje turbina za potiskivanje vazduha, lebdilica doplovi pod lu~nu gornju gredu kapije. Jedna od rogatih zveri sko~i na providnu kupolu vozila i tamo ostede sede}i - u vazduhu, ~inilo se - ali ubrzo i pobe`e, re`e}i, pred oklopnicima koji su psovali i zamahivali kao da }e je udariti. U rukama su imali pu{ke sa kratkom cevi, ali namenjene za ispaljivanje 'debelih' metaka. Senka je plovila dalje, pokrila Scilin vodoskok. Rogata zver dosko~i na travu.
	Talus je pustio da te{ka vrata padnu natrag u le`i{te. Lebdelica se ponosito, jednim zamahom, odbaci zakrivljenim travnatim putem preko koga se navla~io mrak; za njom pojuri{e oba skutera i svih {est rogatih `ivotinja, kao pratnja. Stala je i slegnula se na travu pred {irokim kamenim stepeni{tem vile, a `ivotinje su se po~ele propinjati na zadnje noge oko nje, da zavire unutra. Onda ih talus pozva k sebi, silovitim, prodornim tuljenjem koje nije moglo nastati ni u kakvom ljudskom grlu.
	Blistavo odeveni putnici po~eli su da se iskrcavaju. Svila sko~i sa zida, pojuri preko travnjaka do staklene ba{te, o~ajni~kim naporom hitnu trokraki komad drveta preko ukrasnog zup~astog grudobrana i pope se uz konopac od konjske dlake, veoma hitro; uz zid, preko grudobrana, na krov.
	
	5. BELOGLAVA
	^inilo mu se da le`i na tom krovu ve} vi{e od pola sata, poku{avaju}i samo da do|e do daha. Da li je prime}en? Da su ga videli oklopnici, ili talus, dojurili bi odmah, u to je bio siguran; ali neko od gostiju ga je mogao videti, pa se tek posle deset ili vi{e minuta odlu~iti da to prijavi i posti}i da prijavu ~uje prava osoba; ili bi mogao i ne prijavljivati namerno, nego tek u razgovoru, slu~ajno, pomenuti nekom drugom gostu.
	U visinama su, izme|u {irokih traka jalovih oblaka, spokojno plovile nebeske zemlje, nebrojeni, sada osun~ani gradovi u kojima niko, ba{ niko ne zna, niti je ikog briga, da li u dalekom gradu Vironu postoji neki Patera Svila, augur, na smrt upla{en, koji bi mogao uskoro umreti.
	Mogla ga je i ra{lja odati. Bio je siguran da je, jo{ na zemlji, ~uo njen udar o toplu, katranisanu povr{inu krova; ako je ikog bilo unutra, u dvorani, taj je to morao ~uti veoma razgovetno. Trudio se da uspori, naprosto snagom volje, gruvanje svog srca i da prisili sebe da di{e kroz nos. Ako je iko ~uo udar ra{lje, sigurno je istog trenutka shvatio da se neki uljez pentra na krov.
	Grmljavina njegovog bila je popu{tala. Pomno je oslu{kivao {ta se oko njega de{ava.
	Ona muzika koju je, sa zida, ~uo tako slabo, sada je bila ne{to ja~a. Kroz nju, i iznad i ispod nje, ~uo je mrmor glasova - ve}inom mu{kih, zaklju~i on, ali me|u njima je i nekoliko `ena. Onaj prodorni smeh svakako je bio `enski, osim ako ga je on veoma pogre{no ocenio. Cilikanje razbijenog stakla, trenutak ti{ine, zatim salva smeha.
	Njegov crni konopac jo{ i sad je visio preko grudobrana. Svili se ~inilo da je maltene ~udo da to jo{ niko nije uo~io. Le`e}i na le|ima, po~e ga vu}i, rukom preko ruke. Kroz minut-dva mora}e da baca ponovo, da bi se popeo na krov samog krila vile. Nije bio nimalo siguran da to mo`e.
	Jedna sova prelete ne~ujno iznad njega, zaokrete i odlete da sedne na jednu zgodnu granu na rubu {ume. Posmatraju}i je, Svila (koji nikad ranije nije razmi{ljao o `ivotu Ehidninih ljubimaca) najednom shvati da je izgradnja Krvovog zida, sa pojasom tla o~i{}enim od {ume, sa spoljne strane, i kratko potkresanim travnjacima unutra, morala nepovratno izmeniti `ivote nebrojenih ptica i `ivotinjica: {umski mi{evi sad druga~ije tra`e hranu, sokolovi i sove ih druga~ije love. Takvim stvorovima su Krv i njegovi unajmljeni zidari morali izgledati kao same sile prirode, nemilosrdne i neumoljive. Svila oseti sa`aljenje prema tim `ivotinjama, ali se i zapita nemaju li one jednako pravo, i ja~e razloge, da sa`aljevaju njega.
	Izvana{ se obru{io na njega, uvide Svila, kao sova na mi{a; Izvana{ ga je uveravao da }e ga ve~no i savr{eno po{tovati, bez obzira na sve mogu}e Sviline gre{ne ili bogumile postupke. Onda mu je rekao da pre|e na delanje, pa se povukao, ostaju}i ipak na neki na~in prisutan. Zahvaljuju}i uspomeni na to, i ~udu Izvana{eve ljubavi i njegovog novog, ~istog ponosa {to mu je Izvana{ posvetio toliko pa`nje, preostali deo njegovog `ivota bi}e smisleniji, ali i bolniji. Pa ipak, {ta on mo`e vi{e u~initi nego {to ve} ~ini?
	"Hvala ti", {apnu. "Hvala ti, pa i ako mi vi{e nikad ni{ta ne ka`e{. Dao si mi hrabrost da umrem."
	Sova je huktala sa svoje visoke grane blizu zida, a orkestar u Krvovoj balskoj dvorani otisnuo se u novu melodiju. Svila je prepoznade: 'Znam da nikad ne}u ostaviti tebe'. Mo`e li i to biti znak? Izvana{ ga je upozorio da ne o~ekuje nikakvu pomo}, ali nije rekao (ili se bar Svila nije mogao setiti da je rekao) da ne}e biti znakova o sudbini.
	Stresao se: znoj osu{en, vladanje nad sobom ponovo uspostavljeno. Podi`e kolena, prevrte se u ~u~e}i polo`aj i izviri iza zupca bedema, s jedne strane. Nikog nije bilo na onom delu prednjeg dvori{ta koji se tako mogao videti. Name{taju}i bolje duga~ku dr{ku sekirice, Svila se malo poma~e, da bi sad izvirio oko desne ivice tog zupca. Vide, iz tog ugla, pola travnog puta, i kapiju; ali lebdilice tu nije bilo, a talus i rogati stvorovi koje je talus pozvao o~ito su oti{li negde drugde. Nebeske zemlje su svetlele sve ja~e, zato {to je zadnji deo oblaka koji su Svili toliko pomogli odlazio ka zapadu; Svila je sad jasno video i gvozdeni prsten, levo od kapije, ~ijim potezanjem ju je talus digao.
	Ustade, tada, i pogleda na sve strane. Ni~eg prete}eg niti neobi~nog nije bilo na krovu Krvove zgrade za biljke. Bio je to ravan, ili gotovo ravan krov, tamna povr{ina bez ikakvih crta, a u sredini svetlarnik, providna ravan sklopljena od manjih komada stakla, namenjena propu{tanju svetlosti u unutra{njost. Svetlarnik je sa tri strane bio okru`en opet ukrasnim bedemom, visokim do prsa; ~etvrtu stranu odre|ivao je ju`ni zid onog krila zgrade uz koje je bio dozidan konzervatorijum. Donji prozorski pragovi soba drugog sprata bili su jedva tri lakta iznad povr{ine krova botani~ke zgradice.
	Prou~avaju}i izgled tih prozora, Svila oseti pobedni~ku ustreptalost. Svi ti prozori bili su zatvoreni, a iza stakla mrak; ipak, on oseti ponos, maltene vlasni~ki, gledaju}i ih. Njorka je predvideo da on mo`e, pre nego {to ga Krvovi stra`ari uhvate, da stigne pribli`no ovoliko daleko; evo, stigao je, ne ~ine}i ni{ta vi{e nego {to je Njorka, o~igledno veliki poznavalac ovakvih poslova, o~ekivao. Mantejon jo{ nije spasen, niti je postao primetno bezbedniji; ipak...
	On se hrabro nagnu preko najbli`eg zupca grudobrana, pomaljaju}i se i glavom i ple}ima napolje. Jedna od rogatih zveri stajala je u podno`ju zida konzervatorijuma, pravo ispod Svile. Tokom slede}eg trenutka, bio je o{tro svestan njenog }ilibarnog `utog zurenja; onda zver zare`a i, poput ma~ke, ode tapkaju}i {apama po travi.
	Mogu li se ove fantasti~ne `ivotinje uspentrati na krov? On zaklju~i da je to mogu}e, ali da nije verovatno - zidovi su, ipak, od glatkog kamena. Nagnuo se jo{ dalje u prostor, dr`e}i se rukama za dno dvaju proreza za strelce, levo i desno od sebe, da bi se uverio kakva je ~vrstina zida. Ba{ tad talus nai|e iza ugla. Svila se skameni i ostade tako sve dok talus ne pro|e. Postojala je mogu}nost, naravno, da talus ima neke skrivene o~i, okrenute nagore ili unazad; Mejtera Mermer je jednom pomenula takve stvari u vezi sa Mejterom Ru`om. Ali ~inilo se da je i to malo verovatno.
	Ostavljaju}i granu i konopac da le`e na krovu, on obazrivo po|e do svetlarnika i ~u~nu da zaviri kroz jedno od nekoliko desetina prozirnih staklenih okana od kojih je svetlarnik bio sastavljen.
	Unutra je raslo neko veliko `bunje, ili mo`da patuljasto drve}e. Svila uvide da je do malo~as nesvesno, ali ~vrsto bio ube|en da odavde dolazi ono nisko cve}e kojim je travnati put oivi~en. To je bila gre{ka, sada ispoljena; prou~avaju}i izgled tog bilja dole, on upozori sebe da vi{e ne pravi nikakve olake pretpostavke o ovoj Krvovoj vili.
	Pojedina~na staklena okna bila su ugra|ena u olovne okvire. Ivicom o{trice svoje sekirice on zagreba po olovu, i na|e da je mekano kako se samo po`eleti mo`e. Sa pola sata ve{tog rada, zaklju~i on, bilo bi mogu}e skinuti dva okna, a ne razbiti nijedno, i onda si}i u bujno, upleteno li{}e i granje dole - mo`da uz ne`eljenu koli~inu buke, ali mo`da, ipak, ne~ut.
	Zami{ljeno klimnu glavom samome sebi, ustade i tiho ode preko krova staklene ba{te, da ispita mra~ne prozore koji su na njega gledali.
	Prva dva koja je oprobao bejahu na neki na~in zatvoreni iznutra. Dok je potezao ka sebi jedan, pa drugi, bio je u isku{enju da uvu~e se~ivo sekirice izme|u prozorskog okvira i jednog prozorskog krila i da izvali krilo ka sebi. Me|utim, ona reza ili kuka unutra verovatno bi se slomila uz prasak, ako bi se uop{te slomila; jo{ verovatnije bi staklo prslo prvo. On zaklju~i da je bolje baciti granu na krov, dva sprata iznad (bez prvog, ve} savladanog sprata, ta preostala dva sada nisu izgledala ni pribli`no tako nedohvatna kao kad je osmatrao vilu sa zida) i da istra`i i taj krov, pa tek onda da poku{a tako smelo provaljivanje unutra. Skidanje dva okna sa svetlarnika, mada izgleda kao zaobilazni put, jo{ mo`e da se poka`e kao mudriji pristup.
	Tre}i prozor, probno povu~en, popusti mal~ice. Svila ga gurnu nazad, obrisa oznojene dlanove o mantiju i povu~e ja~e. Ovog puta prozor se poma~e mal~ice vi{e; ~inilo se da je samo zaglavljen, ali ne i zabravljen iznutra. Svila podvu~e sekiricu i njome, kao polugom, za~as otvori prozor ka sebi. Jedini zvuk bio je tihi protest zanemarenih prozorskih {arki. On se uhvati jednom rukom za prag prozora, sko~i i uklizi glavom napred u mra~nu sobu.
	Neravni drveni pod nije mogao biti optu`en za odsustvo tepiha. Svila ga je ispitivao vrhovima prstiju, u sve {irim krugovima, kle~e}i, nepomi~an, pomno vrebaju}i ne}e li se u sobi za~uti ma kakav zvuk. Napipa ne{to loptasto, suvo i tvrdo, veli~ine golubijeg jajeta. Podi`e to ne{to; stisnuto prstima, mal~ice se ugibalo. On podozrivo di`e taj predmet do nozdrva i omirisa.
	Izmet.
	Ispusti ga i obrisa prste o pod. Neku `ivotinju dr`e u ovoj sobi. Mo`da je ona sada tu, upla{ena od njega koliko i on od nje - ako nije ve} krenula da ga napadne. To ne bi mogla biti onakva rogata ma~ka; njih, izgleda, pu{taju no}u u slobodno lutanje po imanju. Ovo je, dakle, ne{to gore. Ne{to opasnije.
	Ili nije ni{ta. Ako u ovoj sobi postoji `ivotinja, zaista je vrlo tiha. Pa, i zmija bi dosad bar siknula.
	Svila se di`e na noge najti{e {to je mogao i po|e malo-po malo du` zida. Desnicom je stiskao sekiricu, a levom rukom opipavao povr{inu zida, koja kao da je bila od ispucalih drvenih plo~a.
	Ugao, prazan kao {to je, ~inilo se, i ~itava soba bila. On na~ini jedan korak, pa jo{ jedan. Ako ovde ima nekih slika na zidu, ili ikakvog name{taja, on ih zasad nije prona{ao.
	Korakni jo{ jednom; sad privuci desnu nogu do leve. Zastade da oslu{ne. Nije uspevao da otkrije ni{ta osim {u{tanja svog daha i slaba{nih, zvonkih nota dalekog orkestra.
	Usta suva, a kolena samo {to ne popuste pod njim; dvaput je morao da stane i da se osloni drhtavim {akama na zid. Podseti sebe da se ve} nalazi u unutra{njosti Krvove vile i da nije bilo tako te{ko kao {to se pla{io. Predstoje}i zadatak bi}e mnogo te`i: prona}i Krva, a sam ne biti otkriven, onda razgovarati sa Krvom neko vreme na mestu gde im niko ne}e smetati. Tek sad je bio voljan da prizna da bi to moglo biti neizvodljivo.
	Drugi ugao.
	Ovaj uspravni oblik sigurno je okvir vrata; na suprotnoj strani sobe ostao je bledi pravougaonik prozora kroz koji je u{ao. Njegova ruka potra`i i na|e kuku pomo}u koje su vrata bila iznutra zatvorena. On je oslobodi; pokrenula se lako, uz tihi zveket, ali vrata se nisu otvorila.
	"Jesi li bio r|av?"
	Tr`e sekiricu uvis, spreman da je sjuri, smrtonosno, u sve {to do|e iz mraka - spreman da ubije, re~e on sebi slede}eg trenutka, nekog nedu`nog spava~a u ~iju je spava}u sobu provalio.
	"Jesi li?" Pitanje je zvu~alo avetinjski; Svila nije mogao odrediti da li je do{lo iz neke ta~ke nadohvat njegove ruke ili je doneto vazdu{nim strujanjem kroz otvoreni prozor.
	"Da." Ovaj usamljeni slog zazvu~ao je, njegovom sopstvenom sluhu, utanjeno, upla{eno, maltene drhtavo. Prisili sebe da zastane i pro~isti grlo. "Bio sam r|av mnogo puta, bojim se. I `alim zbog svih tih slu~ajeva."
	"De~ko si. Znam da jesi."
	Svila sve~ano klimnu glavom. "Bio sam de~ko, donedavno. Nema sumnje da bi ti Mejtera R... Nema sumnje da bi ti neki od mojih prijatelja rekli da sam i sada u mnogo ~emu de~ko; {tavi{e, oni bi tu mogli biti i u pravu."
	Njegove o~i su se prilago|avale mrklijoj tami sobe, tako da je nebeska svetlost na krovu botani~ke ba{te i na udaljenom zemlji{tu, iako pro{arana difuznim senkama pokidanih oblaka, izgledala sad maltene kao dnevna. Onaj deo te svetlosti koji se ulivao kroz otvoreni prozor sada je stvarao precizni pravougaonik na podu, na mestu gde je on donedavno kle~ao; manje jasno bila je obasjana prljava, prazna soba s obe strane pravougaonika. Ali govornika nigde.
	"Ho}e{ li me povrediti tom stvari?"
	Bio je to, gotovo sigurno, glas neke mlade `ene. Svila se opet zapita da li je ona stvarno tu. "Ne}u", re~e, naj~vr{}e {to je mogao. Spusti sekiricu. "Nikakvo nasilje prema tebi ne}u u~initi, kunem se." Krv trguje `enama kao robom; tako je, bar, Njorka rekao. Sad se Svili ~inilo da po~inje jasnije sagledavati {ta bi sve moglo proisticati iz takve trgovine. "Da li te ovde zadr`avaju protiv tvoje volje?"
	"Ja idem kud god ho}u. Putujem. Naj~e{}e nisam ovde."
	"Vidim", re~e Svila, iako nije 'video' ni u jednom od dva sada mogu}a smisla te re~i. Opet poku{a da otvori vrata; kuka se nije opirala, ali se ni vrata nisu otvarala.
	"Ponekad idem vrlo daleko. Izletim kroz prozor i niko me ne vidi."
	Svila klimnu glavom. "Ne vidim te ni ja sad."
	"Znam."
	"Ponekad ipak mora{ izi}i i kroz ova vrata. Zar ne?"
	"Ne."
	Njena ravno izgovorena re~ poricanja donela je privid da ona stoji tik do njega; da mu, maltene, usnama doti~e uvo. Poku{avao je da je napipa, ali je rukom prolazio samo kroz vazduh. "Gde si sada? Ka`e{ da me vidi{. Voleo bih i ja da vidim tebe."
	"Mora}u se vratiti unutra."
	"Kroz prozor?"
	Odgovora nije bilo. On pri|e prozoru i pogleda napolje, pa se i nagnu van; nikog na krovu staklene ba{te, a na imanju - samo talus. Njegov konopac i grana le`ali su i sad tamo gde ih je ostavio. Demoni (po legendama, u koje niko u sholi nije stvarno verovao) mogu da prolaze nevi|eni, jer su to duhovi ni`eg vazduha; mo`e se zaklju~iti da su personifikacije razornih vetrova. "Gde si sad?" upita on jo{ jednom. "Izi|i, molim te. Voleo bih da te vidim."
	Ni{ta. Telksiepeja, po Spisima, najbolje {titi od demona, ali ovo nije njen dan, nego Fejin. Svila se pomoli Feji, i Telksiepeji, pa, za dobru meru, i Scili, u brzom nizu, a onda re~e: "^ini mi se da ne}e{ da razgovara{ sa mnom, ali meni je potrebno da razgovaram s tobom. Potrebna mi je tvoja pomo}, ko si, da si."
	U Krvovoj plesnoj sali, orkestar je po~eo melodiju 'Gardisti hrabri Tre}e brigade'. Svila je imao ose}aj da tamo niko ne ple{e i da malo ko, ili mo`da niko, od Krvovih gostiju, ~ak i slu{a. Napolju je talus ~ekao kraj kapije; njegove ~eli~ne ruke, opet neprirodno izdu`ene, dr`ale su prsten u zidu.
	Svila okrete le|a prozoru i osmotri sobu. Bezobli~na masa u jednom uglu (u jednom od ona dva kroz koja on nije pro{ao u svome pipaju}em kretanju od prozora do vrata) mogla bi biti zgurena `ena, mada ba{ ne izgleda tako. Bez nekog velikog pouzdanja, on re~e: "Vidim te."
	'Za jo{ ~etrnaest posvetih ma~', pevale su violine, o~ajni~ki veselo. Golobradi poru~nici u blistavozelenim paradnim uniformama, kraj njih se vrte osmehnute lepotice sa duga~kim perima u kosi - ali Svila je bio siguran da tamo nema nijedne takve osobe, ba{ kao {to u uglu nema te tajanstvene mlade `ene kojoj on poku{ava da se obrati.
	Pri|e tamnom obliku u uglu i }u{nu ga vrhom cipele; ~u~nu, ostavljaju}i sekiricu po strani, i pretra`i to mesto oberu~ke: jedno dronjavo }ebe, jedan tanak madrac iz koga se {iri smrad. On dohvati sekiricu i ustade. Okrete se licem ka praznini sobe. "Voleo bih da te vidim", ponovi. "Ali ako ti to ne `eli{ - ako ne}e{ vi{e ~ak ni da razgovara{ sa mnom - ja }u oti}i." ^im je to izgovorio, pade mu na um da je ona mo`da `elela ba{ to da ~uje.
	Pri|e prozoru. "Ako ti je potrebna moja pomo}, mora{ to kazati sad odmah." ^ekao je, u sebi recituju}i formulu blagoslova, onda iscrtao u mraku ispred sebe znak sabiranja. "Pa, zbogom."
	Pre nego {to se mogao okrenuti da ode, ona se uzdi`e pred njim kao dim, naga, mr{avija od najsirotijeg prosjaka. Iako je bila ni`a za glavu, on bi uzmakao, da je mogao; ali njegova desna peta nalete, sa tupim udarom, na zid ispod prozora.
	"Evo me. Da li me sad vidi{?" U mutnoj nebeskoj svetlosti sa prozora, njeno izgladnelo, beskrvno lice izgledalo je maltene kao lobanja. "Zovem se Gljiva."
	Svila klimnu glavom i proguta knedlu. Napola se pla{io da ka`e svoje ime, ali mu se nije dopadalo da la`e. "Ja sam Svila." I ako uspe, i ako bude uhva}en, Krv }e doznati njegov identitet. "Patera Svila. Ja sam ti, vidi{, augur." Mo`da }e poginuti; u tom slu~aju njegov identitet ne}e vi{e biti va`an.
	"Stvarno mora{ razgovarati sa mnom, Svilo? To re~e."
	Klimnuo je glavom. "Moram te pitati kako da otvorim ova vrata. Ne vidi se da su zaklju~ana, ali ne}e da se otvore."
	Po{to ona nije odgovorila, Svila nastavi: "Moram da u|em u ku}u. Naime u njene druge delove."
	"[ta je augur? Mislila sam da si de~ko."
	"Sve{tenik koji poku{ava da sazna volju bogova, tako {to prinosi `rtve, a svrha je..."
	"Znam! U crnom, ima no`. Mnogo krvi. Da ja po|em sa tobom, Svilo? Posla}u napred moj duh. Lete}u uz tebe, kud god da krene{."
	"Zovi me 'Patera', molim te. To je ispravno oslovljavanje. Mo`e{ ti poslati napred i svoje telo, Gljivo, ako ho}e{."
	"^uvam se za ~oveka za koga }u se udati." Ovo je bilo re~eno sa savr{enom (suvi{e savr{enom) ozbiljno{}u.
	"To je svakako ispravan stav, Gljivo. Ali ho}u da ti ka`em da ne mora{ ostajati ovde, ako to nije tvoja `elja. Mogla bi vrlo lako da se popne{ kroz ovaj prozor i da me ~eka{ na krovu. Kad zavr{im ono {to imam sa Krvom, mo`emo oboje da odemo iz ove vile. Mogao bih te odvesti nekome u gradu, ko bi te hranio dobro i... brinuo se o tebi."
	Lobanja mu se isceri. "Onda bi oni otkrili da se moj prozor otvara, Svilo. Ne bih vi{e mogla da {aljem svoj duh."
	"Ne bi ni bila ovde. Bila bi u gradu, na nekom bezbednom mestu. Odatle bi mogla slati svoj duh kad god ho}e{, a jedan lekar bi..."
	"Ne bih, ako opet zaklju~aju prozor. Kad mi je prozor zaklju~an, ja to ne mogu, Svilo. Oni misle da je sad zaklju~an." Zakikotala se; tanko, neveselo cerekanje koje pogladi Svilu po ki~mi kao ledeni prst.
	"A-ha", re~e on. "Hteo sam ovo da ti ka`em: mo`da bi neko u gradu mogao ~ak da ti pomogne da ozdravi{. Tebi mo`da nije stalo do toga, ali meni jeste. Ho}e{ li me bar pustiti iz ove tvoje sobe? Otvoriti mi vrata?"
	"Ne mogu s ove strane."
	Uzdahnuo je. "Nisam stvarno ni o~ekivao da mo`e{. Verovatno ne zna{ gde Krv spava?"
	"Na drugoj strani Ku}e."
	"U drugom krilu?"
	"Njegova soba je nekad bila odmah ispod moje, ali mu se nije svi|alo da me slu{a. Ponekad sam bila r|ava. U severnom dozidanom delu. Ovo je ju`ni dozidani deo."
	"Pa, hvala." Pogladio se po vilici. "To svakako vredi znati. Pretpostavljam da je njegova neka velika soba u prizemlju."
	"On je moj otac."
	"Krv? Tvoj otac?" Svila se zadr`a da ne ka`e da ona ne li~i na Krva. "Gle, gle. Mogu}e je da i to vredi znati. Nemam nameru da mu u~inim ni{ta na`ao, Gljivo. Dodu{e, sad mi je mo`da i `ao {to nemam. On ima vrlo finu k}er; mislim da bi trebalo ~e{}e da joj dolazi u posetu. Sna`no }u mu to napomenuti, ako budem imao prilike da razgovaram s njim."
	Svila se okrete da izi|e. Onda ipak pogleda preko ramena, ka njoj. "Ti, u stvari, ne mora{ da ostane{ ovde, Gljivo."
	"Znam. Ne moram."
	"Ne}e{ sa mnom, kad budem odlazio odavde? Ne}e{ ni da ode{ sama, odmah sad?"
	"Ne u tom smislu kako ti misli{ i ide{. Hodanjem."
	"Onda ne postoji ni{ta {to mogu u~initi za tebe, osim da ti dam moj blagoslov, a to sam ve} u~inio. Ti si jedno od Molpine dece, rekao bih. Neka se ona brine o tebi i poma`e ti, ove no}i i svake no}i."
	"Hvala, Svilo." Opet tonom devoj~ice, kakva je nekad bila. Pre samo pet godina, zaklju~i on; ili mo`da pre tri, ili ~ak i manje. Zamahom prebaci desnu nogu preko prozorskog praga.
	"^uvaj se mojih risova."
	Svila prekori sebe {to nije vi{e ispitivao Gljivu. "A {ta su pa oni?"
	"Moja deca. Ho}e{ da vidi{ jednog?"
	"Da. Da, ho}u, ako bi ti htela da mi ga poka`e{."
	"Gledaj."
	Mukor je gledala kroz prozor, a Svila je pratio njen pogled. Pola minuta ~ekao je pored nje, slu{aju}i slaba{ne zvuke no}i; Krvov orkestar nije se vi{e ~uo. Jedna lebdilica kliznu, tiho, kao duh, ispod lu~ne gornje grede kapije; njene duvaljke vazduha jedva su se ~ule. Talus je za lebdilicom glatko spustio kapiju. Daleki zveket lanca za~u{e jasno.
	Jedan deo staklene povr{ine svetlarnika otvori se okretanjem oko neke osovine, nagore; izviri rogata glava sa o~ima boje topaza. Za njom, i {apa, velika, naizgled mekana.
	Gljiva re~e: "To je Lav. Moj najstariji sin. Zar nije zgodan?"
	Svila uspe da se osmehne. "Jeste, svakako. Ali nisam znao da misli{ na rogate ma~ke."
	"To su im u{i. Ali oni ska~u kroz prozore, a imaju duga~ke zube i kand`e koje mogu da nanesu ve}u {tetu nego rogovi bika."
	"Mogu da zamislim." Svila natera sebe da se opusti. "Risovi? Tako ih zove{? Ja za to ime nikad nisam ~uo, a navodno bi trebalo da znam ne{to o `ivotinjama."
	Ris izi|e iz svetlarnika i dokaska do prozora. Tu stade i zagleda se upitno u njih dvoje. Da se sagnuo, Svila je mogao dodirnuti Lavovu bradatu glavud`u; umesto toga, on se odma~e jedan korak od prozora. "Ne daj mu da se popne ovamo, molim te."
	"Re~e li ti da ih `eli{ videti, Svilo."
	"Ovo je dovoljna blizina."
	Kao da ga je razumeo, ris se okrete. Jednim skokom na|e se na zupcima ukrasnog grudobrana oko svetlarnika; odatle se baci u otvor na svetlarniku, kao da ska~e u bazen.
	"Zar nije lep?"
	Svila, nevoljno, klimnu glavom. "Upla{io me je, ali istina je to {to ka`e{. Lep{u `ivotinju nikad nisam video, mada su lepe sve ma~ke Sfikse Sabljaste. Sfiksa se sigurno mnogo ponosi njime."
	"Ponosim se i ja. Rekla sam mu da te ne napadne." Gljiva se po~e presavijati u cik-cak, kao stolarski metar; sede na pete.
	"Rekla si mu, valjda, na taj na~in {to si stajala pored mene i razgovarala sa mnom." Svila, zahvalan, sede na prozorski prag. "Znao sam pse toliko pametne. Ali - ris? Tako glasi jednina? Neobi~na je to re~."
	"To zna~i da oni love danju", objasni Gljiva. Naime, lovili bi, kad bi im moj otac dopustio. Imaju o{triji vid nego ogromna ve}ina drugih `ivotinja. Ali i sluh im je dobar. Sem toga, vide i u mraku, kao obi~ne ma~ke."
	Svila se strese.
	"Moj otac se trampio da bi ih nabavio. Kad ih je dobio, bile su to samo trun~ice leda u jednoj velikoj kutiji koja je bila mala iznutra. Te trun~ice su kao semen~ice. Zna{ li o tome, Svilo?"
	"^uo sam o takvim stvarima." U~ini mu se da ose}a vreli, `uti pogled risa iza sebe; osvrte se hitro, ali krov beja{e prazan. "To je navodno protiv zakona, ali mislim da se taj zakon ne sprovodi strogo. Seme se mo`e staviti u `enku odgovaraju}e `ivotinjske vrste, u ovom slu~aju valjda neke krupne iz roda ma~aka..."
	"A on ih stavljao u devojku." Gljivin avetni kikot, ponovo. "U mene."
	"U tebe!"
	"Nije znao {ta su." Gljivini zubi blesnu{e u tami. "Ali sam ja znala, dugo pre nego {to su se rodili. Onda mi je Mo{us rekao kako se zovu i dao mi jednu knjigu. On voli ptice, ali ja volim risove i oni mene."
	"Onda po|i sa mnom, a risovi ne}e u~initi ni{ta na`ao ni tebi ni meni."
	Lobanja klimnu, i dalje iscerena u osmeh. "Lete}u pored tebe, Svilo. Mo`e{ li da potplati{ talusa?"
	"Ne bih rekao."
	"Za to treba mnogo para."
	U zadnjem delu sobe za~u se neko blago grebanje, a zatim potmuli udar. Pre nego {to su se vrata otvorila, Svila uvide kakvi su to zvuci: neko je, napolju, podigao rezu i ostavio je na pod pokraj vrata. On kliznu, maltene pade, preko prozorskog rama i ~u~nu ispod Gljivinog prozora, koji se ne~ujno zatvori.
	^ekao je i oslu{kivao, onoliko dugo koliko mu je bilo potrebno da u svojoj svesti odrecituje sve formalne pohvale Sfiksi, ~iji je dan uskoro morao svanuti (ili se bar njemu tako ~inilo). Nikakvi glasovi nisu dopirali do njega odozgo, iz sobe; u jednom trenutku je ipak ~uo ne{to, nalik na udarac. Kad je najzad ustao i provirio oprezno kroz staklo, nije video nikoga.
	Ona okna koja je Lav podigao glavom sad se lako dado{e Svilinim prstima; podigao ih je, a vla`na, mirisna isparenja iz unutra{njosti botani~ke ba{te prodre{e u suvu vrelinu iznad krova. Razmi{ljao je kako bi lako sad bilo - mnogo lak{e nego {to je zami{ljao - u}i u tu botani~ku zgradicu odozgo; drve}e koje unutra postoji izdr`alo je, o~igledno, Lavovu te`inu bez o{te}enja.
	Prstima je sporo kru`io po obrazu dok je ovo razmatrao. Te{ko}a bi bila u tome {to Krv spava u drugom krilu, ako se Gljivi mo`e verovati. Ako u|e ovde, mora}e pro}i celom du`inom vile, od ju`nog do severnog njenog kraja, kroz nepoznate prostorije. Bi}e tamo i jake svetlosti, pojavljiva}e se oklopljeni stra`ari koje je video na Njorkinom staklu i na skuterima, ali i razno Krvovo osoblje, pa i gosti.
	Sa `aljenjem spusti taj pokretni deo svetlarnika, uze opet svoj konopac od konjske dlake i odveza grubu granu koja mu je tako dobro poslu`ila. Na krovu ju`nog dogratka vile postoje tako|e {iljci, kao na kakvoj kruni; ali oni verovatno ne}e biti zao{treni sa zadnje strane. Om~a ne}e stvoriti opasnu buku. On je hitnu tri puta; ~etvrtim poku{ajem nabaci 'laso' na jedan uspravni {iljak, pa probno pote`e konopac; ~inilo se da je {iljak stamen kao stub. Osu{i dlanove taru}i ih o mantiju i po|e gore.
	Popeo se na krov ju`nog krila. Dok je skidao om~u sa {iljka, Gljivin utvarni glas progovori, prividno u njegovom uhu. Neke re~i nije dobro ~uo; onda: "... ptice. Pazi se... sa belom glavom."
	"Gljivo?"
	Odgovora nije bilo. Svila pogleda preko bedema, taman na vreme da vidi kako se njen prozor zatvara.
	Ovaj krov bio je dvadeset puta prostraniji, ali bez ikakvog svetlarnika; bilo je to, zapravo, samo jedno blago nagnuto prostranstvo katrana, {iroko i veoma duga~ko. Blizu grudobrana na severnom kraju uzdizali su se kameni dimnjaci prvobitne vile, kao bledi stra`ari u treperavoj svetlosti sa neba. Svila je, od svoga dolaska u mantejon, u`ivao u nekoliko `ivahnih razgovora sa dimni~arima, pa je saznao (uz mnoge druge podatke) i to da dimnjaci velikih ku}a ~esto imaju unutra{nji kanal toliko {irok, da od`a~ar mo`e slobodno prolaziti; neki, ~ak, imaju unutra{nje nogostupe za tu svrhu.
	Gaze}i tihim hodom i dr`e}i se sredine da ne bi bio prime}en sa tla, Svila pro|e celom du`inom krova. Pogleda sa grudobrana dole: krov prvobitne vile bio je ne{to strmiji i pokriven crepom, a ne katranisan. Sada je jasno video njegove visoke dimnjake; bilo ih je pet. ^etiri bejahu, po svemu sude}i, istovetna, a peti - po redosledu sve ve}e udaljenosti od Svile, pretposlednji - razli~it samo po cilindri~nom zavr{etku na vrhu. Taj 'lonac', donekle nepravilnog oblika, bio je dvaput vi{i na tom dimnjaku, nego na ostalima; njegov gornji rub bio je bledo obojen. Svila se nelagodno zapita nije li to stvar sa 'belom glavom' iz Gljivinog upozorenja i odlu~i da oproba taj dimnjak tek ako ne bude u mogu}nosti da u|e ni u jedan od ostalih.
	Onda druga, zna~ajnija pojedinost privu~e njegov pogled. Iza tre}eg dimnjaka video se o{tro ocrtani ugao ne~eg tamnog; bilo je to neko uzdignu}e, mo`da lakat visoko, u jakom kontrastu sa oblim obrisima crepova. On po|e nekoliko koraka na desno, da bolje vidi.
	Bio je to, nesumnjivo, poklopac izlaza na krov; Svila promrmlja molitvu zahvalnicu onom bogu, koji god to bio, koji je pre jednog pokolenja uredio da se u planu ovog krova na|u i takva vrata za izlaz na gore, da bi sada bila njemu na raspolaganju.
	Nabaci sredinu konopca oko jednog {iljka, si|e bez mnogo napora na crepove i povu~e konopac dole, k sebi. Jeste da ga je Izvana{ upozorio da ne o~ekuje nikakvu pomo} - ali, eto, neki drugi bog mu ipak poma`e. Nekoliko trenutaka Svila je, sav sre}an, razmi{ljao ko bi to mogao biti. Mo`da Scila, koja ne `eli da njen grad ostane bez jednog mantejona. Ili natmurena pro`drljivica Feja, carica dana. Ili Molpa, zato {to... Ne. Tartaros, naravno. Tartaros je pokrovitelj svakojakih lopova, a on je (sada se toga seti) uputio mnoge `arke molitve Tartarosu dok je jo{ bio sa spoljne strane Krvovog zida. [tavi{e, crno je Tartarosova boja; nose je svi auguri i sve sibile, da bi mogli, bar figurativno, ako ne i bukvalno, da se provla~e neopazice izme|u bogova i oslu{kuju {ta koji ka`e. A ovde ne samo {to je on, Svila, sav obu~en u crno, nego je i katranisani krov, na kome je do malo~as bio, sasvim crn.
	"Tartarose stra{ni, hvaljen budi i veli~an, i od moje strane, zauvek. A sad daj da ovaj kapak mo`e da se otvori, Tartarose! Ali, bez obzira na to da li je otvoren ili nije, dobi}e{ ono crno jagnje koje sam ti obe}ao." Priseti se taverne u kojoj se sreo sa Njorkom i dopuni molitvu neo~ekivanim naletom ekstravagancije: "I jednog crnog petla."
	Me|utim, re~e on sebi, savr{eno je logi~no da se taj otvor sa kapkom nalazi ba{ tu. Crepovi se sigurno ponekad lome; i to ne retko, jer ve} nekoliko uzastopnih zima povremeno pada `estok grad. Svaki polomljeni crep mora da bude zamenjen. Iz potkrovlja vile izi}i vratima na krov - to je mnogo zgodnije, i bezbednije, nego penjati se spolja, merdevinama od sedamdeset lakata, koje ne mo`e{ ni podi}i bez pomo}i ~itave ekipe radnika.
	Poku{a da po`uri preko preostalih crepova do poklopca. Me|utim, glazirane, udubljene, klimave povr{ine su mu smetale, bukvalno pri svakom koraku. Dva crepa su se i rasprsla pod njegovim nestrpljivim nogama; a kad je ve} bio nadomak poklopca, najednom se okliznuo i pao. Da se nije do~epao {akama za grubi cigleni ugao tre}eg dimnjaka, skotrljao bi se niz ~itav krov.
	Umirivalo ga je saznanje da je i ovaj krov, kao i krovovi dogradaka i botani~ke zgradice, oivi~en ornamentalnim grudobranima. Da nije bilo dimnjaka, on bi naleteo na grudobran; bio je sre}an {to je to izbegao. Sigurno bi se dobro ugruvao, a stvorio bi i buku koja bi mogla privu}i pa`nju nekoga u vili. Ipak, na kraju tog neslavnog tumbanja, ne bi se sru~io s krova na tlo, u smrt. Blagosloveni grudobrani, koji su mu toliko pomogli od kad je potr~ao preko Krvovih travnjaka prema ku}i! Sada mu pade na um da spadaju u prihva}ene simbole Sfikse, lavice-boginje rata; a ime Gljivine rogate ma~ke bilo je Lav - ime te zveri, koju je ona nazivala risom, a koja njega nije napala. Pa, kad se sve to uzme u obzir, ko mo`e poricati da ga i Sfiksa `estoka {titi?
	Svila do|e do daha, ~vrsto se osloni nogama i ostavi dimnjak. Vide, ni pedalj daleko od vrha desne cipele, ono o {ta se okliznuo. Mrlju na zemljanocrvenoj povr{ini krova. On se sagnu i uze je.
	Bio je to otkinuti komad sirove ko`e neke `ivotinje, nepravilnog oblika, veliki kao maramica, s jedne strane pokriven krznom, s unutra{nje strane ljigav od trule`i i ukvarene masno}e, smrdljiv, ve} u raspadanju. Svila frknu zga|eno i odbaci ga.
	Kapak se podi`e lako; ispod je bilo strmo gvozdeno stepeni{te, u obliku tesno namotane zavojnice. Korak-dva daleko od podno`ja ovog gvozdenog stubi{ta, po~injalo je obi~nije stepeni{te, koje je o~igledno vodilo do gornjeg sprata vile. On zastade da osmotri taj prostor i da u`iva u svom likovanju.
	Konopac od konjske dlake dosad je nosio u ruci, neuredno namotan; kad se okliznuo, ispustio ga je. Sad ga uze i namota oko struka, ispod ode`de, kao kad je polazio iz mantejona ve~eras. Uvek postoji mogu}nost, podseti on sebe, da mu taj konopac opet zatreba. Ipak, ose}ao se kao poslednje godine u sholi, kad je shvatio da }e ta poslednja biti lak{a od pretposlednje - zato {to njegovi instruktori nemaju `elje da ga obore, ba{ kao {to ni on sam ne `eli da padne, posle tako dugotrajnih i napornih studija. Tada mu ne bi bilo, naprosto, ni dozvoljeno da padne, osim ako bi se do maltene kriminalnog stepena prepustio nekakvom neradni~kom raspolo`enju. Sad, evo, cela vila le`i otvorena pred njim; {tavi{e, on zna, bar pribli`no ako ne i ta~no, gde je Krvova spava}a soba. Da bi uspeo, dovoljno je da je kona~no prona|e i da se sakrije u njoj pre nego {to se Krv povu~e na po~inak. Tada }u, re~e on sebi, ispunjen prijatnim ose}ajem vrline, primeniti razum, ako razum vodi do uspeha; a ako ne...
	...onda ne. Ali za to }e biti kriv Krv, a ne on. Oni koji prkose nekom bogu, pa makar i manje zna~ajnom bogu kao {to je Izvana{, moraju trpeti posledice.
	Upravo je gurao duga~ku dr{ku sekirice ponovo kroz namotaj konopca oko struka, kad za~u blagi udar iza sebe. Ispusti kapak i munjevito se okrete. Ogromna ptica, u skoku tako da je izgledala vi{a od ve}ine ljudi; mlataraju}i krilima unaka`enog oblika, zakre{tala je kao desetak demona i sevnula kukastim kljunom ka njegovim o~ima.
	Nagonski se bacio unatra{ke, na le|a, na gornju povr{inu kapka. Ritnuo se; njegova leva noga se zabila punom snagom u telo beloglave ptice, ali to nije ni najmanje usporilo njen napad. On se otkotrlja u stranu, a ptica, hu~no mlataraju}i krilima, jurnu za njim.
	^udesnom dobrom sre}om on je dograbi za {iju. Ali zglavci na prstima njenih krila bili su tvrdi kao ljudske pesnice; tukli su Svilu nemilosrdno, dok su se oboje tumbali jedno preko drugog.
	Ivica zupca zabila mu se u le|a kao klin. Bore}i se da zadr`i surovi povijeni kljun ove pti~urine daleko od lica i, naro~ito, o~iju, Svila istr`e sekiricu; ali jedan zglavak ga udari po podlaktici kao ~eki} i sekirica pade na kamene plo~e terase, dole.
	Drugi zglavak tresnu ga u slepoo~nicu. Da je svet ~ula po svojoj prirodi opsena, tog trena postade o~igledno: jer taj svet se sada smanji na minijaturu, neprirodno blistavu. Svila se upinjao da je odgurne od sebe, sve dok se nije ugasila.
	
	6. NOVA ORU@JA
	^itav svitak plovio je ispod Svilinih lete}ih, naobla~enih o~iju - visije i nizije, d`ungle i sasu{ene `bunovite zemlje, savana i pampa. Igra~ka stotinu dokonih vetrova, stalno bacan tamo-amo, ali ipak smiren, on je plovio iznad svega toga, obuzet vrtoglavicom zbog sopstvene visine i brzine; njegovo rame je }u{kao jedan olujni oblak. Usamljeni Leta~, tridesetak liga ispod njega, bio je hitri vilin-konjic sa krilima od ~ipke.
	Crni vilin-konjic, koji nestade ulaze}i u jo{ crnji oblak, u daleke glasove i u miris le{ine...
	Svila se po~e gu{iti zbog sopstvene pljuva~ke; ispljunu je. U`as uzlete iz tog prizora, koji se vrteo ispod njega, i do~epa ga kao jastreb, zabadaju}i kand`e u njegove vitalne organe. Pa, on je samo `mirnuo - a ceo svitak se u tom jednom treptaju oka prevrnuo kao ko{ara koju tumba vetar, kao bure bacano talasima. Sada su plove}e nebeske zemlje gore, a ova neravna, nepopustljiva povr{ina na kojoj on le`i je dole. U glavi je ose}ao bolno pulsiranje i vrtoglavicu, u jednoj ruci i u obe noge `arenje.
	Pridi`e se u sede}i polo`aj.
	Usta su mu bila vla`na od sluzi, a crna mantija obezbojena i smrdljiva. Sivi kamen grudobrana usekao mu se u levo rame. Ptica sa kojom se borio, a na koju ga je Gljiva upozorila, 'beloglava' ili 'beloglavi' ako je bio mu`jak - nije bila nigde na vidiku.
	Ili je mo`da, pomisli on, samo sanjao o nekakvoj stra{noj pti~urini. Ustade; po~e se teturati; pade na kolena.
	O~i su mu se same sklopile. Sanjao je on sve to, njegov namu~eni um se previjao izme|u raznih no}nih mora - sanjao je pti~urinu, i rogate zveri sa goru}im, netremi~nim pogledima, i jadnu ludu devojku, i svoj konopac koji slepo pose`e ka sve novim i novim visinama, i robusnog provalnika sa iznajmljenim magarcima, i mrtvaca koji le`i ispod zanjihane svetiljke ispod plafona. Ali sad je budan, kona~no budan, a no} je potro{ena - budan je i kle~i pokraj svog kreveta u stambenoj zgradici u Ulici sunca. Po~eo je dizastor, danas je sfigdan. Trebalo bi da on ve} napeva jutarnju molitvu Sfiksi koja ubada.
	'O bo`anska od ma~eva damo, od vojski Sfikso, od kopalja...'
	Pade napred, upinju}i se da povra}a; {ake se osloni{e na jo{ tople obline crepova.
	U drugom poku{aju bio je mudriji, nije poku{avao da ustane dok nije bio siguran da }e to mo}i da izvede bez padanja. Pre nego {to se podigao na noge, dok je jo{ le`ao drhte}i pored bedema, zora se zatamnila i ugasila. Vratila se no}, no} posle fejdana - no} bez kraja, koja se jo{ nije zavr{ila i mo`da nikad ne}e biti zavr{ena. Ki{a bi ga mogla oprati, pomisli on, i mogla bi mu izbistriti glavu; zato se po~e moliti za ki{u, uglavnom Feji i Pesu, ali i Scili, ne gube}i nijednog trenutka iz vida koliko mno{tvo drugih ljudi (boljih od njega) isto tako preklinje bogove da daju ki{u, i to iz boljih razloga: koliko dugo ve} traju njihova molepstvija i koliko su skromnih `rtava, prema svojim mogu}nostima, prineli, koliko puta su oprali slike Pesa Velikoga u umiru}im vo}njacima, na njivama kukuruza koji ostade patuljast.
	Ne po~e ki{a, ~ak ni grmljavina.
	Iz nekih daljina do njega doplovi{e uzbu|eni glasovi; ~uo je da pominju, vi{e puta, ime 'Hieraks'. Dakle, umro je neko, ili je umrlo ne{to.
	"Hieraks", odgovorio je Pero u palestri, pre nedelju-dve, poku{avaju}i da se priseti neke ~injenice u vezi sa dobro znanim imenom boga smrti. "Hieraks je ta~no u sredini."
	"U sredini, u odnosu na sinove Pesa i Ehidne, o~e? Ili u odnosu na svu njihovu decu?"
	"Usred cele porodice, Patera. U njoj postoje samo dva de~aka." I Pero je, isto tako, bio jedan od dvojice bra}e. "Hieraks i Tartaros."
	Onda je Pero, sa puno straha, ~ekao ispravku, ali se on, Patera Svila, samo sme{kao, klimaju}i glavom.
	"Tartaros je najstariji, a Hieraks najmla|i."
	Tako je nastavio Pero, ohrabren.
	Mejterin {tap, lakat duga~ak, kucnuo je po predikaonici. "Stariji, Pero. I mla|i. Sam re~e da su bila samo dvojica."
	"Hieraks..." re~e neko, daleko dole, s druge strane grudobrana.
	Svila ustade. U glavi mu je i sad pulsiralo, a noge su mu bile krute; ali nije vi{e imao ose}aj da }e po~eti da povra}a. Dimnjaci (sada, ~inilo se, svi isti) i dozivaju}a vrata na krovu pokrivena kapkom, kao da su bili nemogu}e daleko. Klimav i vrtoglav, Svila oberu~ke zagrli jedan od zubaca grudobrana i virnu preko. Primeti da iz desne podlaktice - njegove; ali kao da je pripadala nekom drugom - krv pomalo curi na sivi kamen.
	^etrdeset i vi{e lakata ispod njega, trojica mu{karaca i dve `ene stajahu okupljeni pribli`no u krug, na terasi; pogledi svih njih bili su upereni dole, ka ne~emu. Tokom slede}ih, sporih, pola minute, ili du`e, Svila nije uspevao da razabere {ta je to. Pojavi se tre}a `ena, gurnu jednu od prve dve u stranu, onda se okrete kao da je zga|ena. Jo{ su pri~ali, onda sti`e jedan stra`ar sa fenjerom.
	Ptica, Gljivina beloglava, le`ala je mrtva na kamenim plo~ama, sad manja nego {to je Svila i zamisliti mogao; njena dva nejednaka krila bila su napola ra{irena, a duga~ki beli vrat povijen unazad pod neprirodnim uglom. On ju je ubio. Ta~nije, sama se ubila.
	Jedan od mu{karaca oko mrtve ptice pogleda hitro nagore, vide Svilu koji je gledao u njega, pokaza prstom i povika ne{to; Svila nije razumeo nijednu re~. Sad, kad je ve} bilo prekasno (ili se bar on pla{io da je prekasno), Svila mahnu {akom kao da je ~lan doma}instva, i uzma~e strmim nagibom krova, nagore.
	Podizanjem kapka opet se pred njim ukazao mutni, visoki tavan, pau~inasta kaverna vi{e od pola ispunjena bu|avim name{tajem i naprslim sanducima. Vrlo slabe svetiljke po~e{e se paliti podstaknute prvim prigu{enim zvukom koji je njegova noga stvorila na prvom gvozdenom stepeniku; ~im je stupio na drugi stepenik, jedna od tih svetiljki se ugasi. Kao skrovi{te, ovaj tavan se mogao dobro pokazati; ali ako onaj ~ovek dole na terasi digne uzbunu, potraga }e se svakako prvo usmeriti ba{ ovde. Dok je si{ao u podno`je zavojitog dela stepeni{ta, Svila je ve} odbacio pomisao da se ovde sakrije. Ne bez `aljenja, pohita do {ireg, drvenog stepeni{ta i potr~a niz njega, na gornji sprat prvobitne vile.
	Otvori jedna vrata, uzana, pokrivena tapiserijom, i vide da ona vode u {iroki, luksuzno opremljeni hodnik. U hodniku je, ne daleko, i to sa desne strane, bilo stepeni{te sa balustradom, uz koje su plovili kultivisani glasovi. Ne{to bli`e Svili, nekoliko koraka daleko od vrha tog stepeni{ta, u kitnjastoj fotelji od crvenog pli{a sa pozla}enim ivicama, sedeo je neki debeljko, otmeno obu~en; gornjim delom tela polegao je na sto~i} od ru`inog drveta, a glava mu je le`ala na savijenim rukama. Tiho je hrkao dok je Svila prolazio pored njega; onda se, sa trzajem, probudio. Zurio je, bez razumevanja, u Svilinu crnu mantiju, onda je opet spustio glavu na ruke.
	Nagib ovog stepeni{ta bio je blag, stepenici {iroki; bilo je pokriveno debelim tepihom. Zavr{avalo se ulaznom dvoranom, koja je po svojim razmerama pristajala velikoj palati. U dvorani stajahu, zadubljeni u razgovor, petorica ljudi, svi obu~eni pribli`no kao zaspali debeljko. Neki od njih dr`ali su ~a{ice za rakiju u rukama; niko nije izgledao uzbunjeno. Na izvesnoj udaljenosti iza njih, ovaj hol se zavr{avao {irokim dvostrukim vratima - koja su sad bila raskriljena, tako da se ~inilo da je meka jesenja no} samo zidna slika oka~ena u Krvovom holu. Nema sumnje, zaklju~i Svila, ta vrata su glavni ulaz u vilu; iza njih mora biti trouglasto nadsvo|eni ulaz sa stubovima, koji je posmatrao sa zida; i zaista, kad malo bolje pogleda - ali ne prilaze}i balustradi (za razliku od svog nedavnog, toliko nerazumnog postupka, kad se nagnuo preko grudobrana da bi bolje zurio u mlitavo truplo beloglave ptice), ve} ostaju}i na suprotnoj, levoj strani hodnika, le|ima uz go, upola ve}i od stvarne ljudske veli~ine, kip neke sporedne boginje - on nazre obrise stubova, blede poput utvara.
	Dok je tako zurio kroz otvorena vrata, pred njim se, nezvan, uzdi`e dobro znani oltar mantejona, krunisan vatrom; i oltar, i stambena ku}ica njihova, i palestra, i senoviti svod od drvenih re{etaka i vinove loze, ispod koga je pokatkad }askao, mo`da i predugo, sa Mejterom Mermer. [ta ako bi on sad si{ao niz ovo stepeni{te, dr`e}i se najnormalnije? Ako bi se pro{etao kroz tu dvoranu, klimnuo glavom i osmehnuo se svakome ko ga pogleda? Da li bi ga iko zaustavio, da li bi iko zvao stra`are? ^inilo se da, po svoj prilici, ne bi.
	Vru}a krv curkala mu je niz desnu ruku, kvasila mu prste i kapala na Krvov skupoceni tepih. Odmahuju}i glavom, Svila brzo pro|e pored stepeni{ta i sede u drugu, jednaku crvenu fotelju, koja je bila simetri~no postavljena naspram one u kojoj je spavao debeli ~ovek. Sve dok mu ruka krvari, ovi mogu da prate trag njegove krvi: niz zavojito gvozdeno stepeni{te sa krova, pa niz drveno tavansko, i du` celog ovog hodnika.
	Razgrnu mantiju, dohvati rub tunike, zubima ga zacepi na jednom mestu, a zatim iz tunike iscepa duga~ku traku platna.
	A mo`e li se ovaj trag krvi nekako i iskoristiti? Svila ustade i pohita nazad hodnikom, razgibaju}i zglavak i desnu {aku da bi poja~ao krvarenje; u|e, preko jednog vrlo kratkog stepeni{ta, u pro{irenje hodnika. Tu stade, ali nakratko, samo da bi omotao traku oko rane i vezao ~vor, pridr`avaju}i drugi kraj zubima, kao {to je u kafani 'Pevac' uradio onaj grmalj, Gib. Kad se uverio da }e zavoj dr`ati, vratio se istim putem nazad: pored uzanih, tapiserijom oblo`enih vrata koja su vodila gore, na tavan; pored spava~a, pored stepeni{ta i, najzad, pored fotelje u kojoj je neko vreme sedeo. Tu su na zidu bile oka~ene, kao par, dve ikone, a na njima ne mnogo va`na bo`anstva Ganimedija i Katamitus. Odatle se hodnik pru`ao u daljinu, prema severnom dozidanom krilu zgrade. U hodniku su bila vrata raznih soba, {iroka, raspore|ena na znatnim me|usobnim rastojanjima, a izme|u njih, naizmeni~no, ogledala u bogato ukra{enim ramovima i amfore prepune ru`a iz botani~ke ba{te. On produ`i napred.
	Kad je bio ve} blizu ulaza u severno krilo, jedan oficir u uniformi garde iskrsnu pod svodom na kraju hodnika. Vrata najbli`a Svili, na desnom zidu hodnika, stajala su poluotvorena; on zakora~i desno, kroz njih, i tiho ih zatvori za sobom.
	Na{ao se u petougaonoj gostinskoj sobi u kojoj je sav name{taj bio veli~anstveno ukra{en, hriselefantinski - oblo`en zlatom i slonova~om. Nekoliko trenutaka Svila je stajao le|ima okrenut vratima kroz koja je u{ao, i oslu{kivao, kao i toliko puta ove no}i. Po{to nije ~uo ni{ta, pre|e debelim tepihom i otvori jedna vrata, oblo`ena slonovom kosti.
	Iza njih je bio budoar, ve}i od gostinske sobe i jo{ ~udnijeg oblika. U njemu, ormani za ode}u, dve fotelje i prili~no jadno, malo svetili{te posve}eno boginji Kipris, ali u njemu, ipak, kadionica iz koje se {irio dim i ispunjavao celu prostoriju slatkim mirisom tamjana; jedan beli sto~i} za obla~enje, a iza njega staklo, ~iji biserni sjaj kao da se poja~ao u trenutku Svilinog ulaska. Dok je Svila zatvarao vrata, vrtlog boja zaplesa na staklu; on pade na kolena.
	"Gospodine?"
	Di`u}i pogled, Svila vide da je na staklu samo sivo lice monitora. Na~ini rukom znak sabiranja ka njemu. "Zar ono malo~as nije bio neki bog? Video sam..."
	"Nisam ja bog, gospodine, ja sam samo monitor na ovom terminalu. [ta mogu u~initi za vas, gospodine? Jeste li raspolo`eni da kritikujete Va{u digitalno pobolj{anu sliku?"
	Svila, rasejan, ustade. "Ne. Ni{ta, ja... hvala." Poku{avao se prisetiti kako se Njorka obra}ao ovakvom 'redaru' u svom staklu. "@eleo bih da razgovaram sa jednim prijateljem, ako to ne}e biti suvi{e te{ko, sine moj." Pa, tim re~ima svakako ne.
	Lebde}e lice kao da je klimnulo. "Ime tog prijatelja, molim? Poku{a}u."
	"Njorka."
	"A taj Njorka stanuje gde?"
	"U Orili. Zna{ gde je to?"
	"Dakako, gospodine. Me|utim, postoje... pedeset ~etvorica Njorki nastanjenih u Orili. Mo`ete li odrediti ulicu?"
	"Ne, bojim se da pojma nemam koja je." Najednom umoran, Svila izvu~e malu, donekle zaprljanu stolicu, koja je bila pod sto~i}em za obla~enje, i sede. "Izvini {to sam te toliko anga`ovao. Ali ako si..."
	"Postoji u Orili jedan Njorka sa kojim je moj gospodar razgovarao nekoliko puta", re~e monitor, upadaju}i mu u re~. "Nema sumnje da je to onaj Njorka koga Vi tra`ite. Poku{a}u da Vam ga na|em."
	"Nije. Taj Njorka stanuje u nekoj biv{oj prodavnici. Zna~i, to bi trebalo da bude zgrada u trgova~koj ulici, naime, gde ima mnogo drugih prodavnica i sli~nih mesta. To jest, u ulici koja je nekad bila trgova~ka." Priseti se {tropota to~kova. "Ta ulica je kaldrmisana. Da li to poma`e?"
	"Da. To je taj Njorka sa kojim moj gospodar razgovara, gospodine. Pogledajmo da li je kod ku}e."
	Lice monitora izblede; zameni ga Njorkina zgu`vana postelja i ~inija puna nekakve ka{aste, bedne hrane. Ubrzo se slika po~ela menjati: zahvatala je sve vi{e u {irinu, ali se i izobli~avala, ~udno zaokrugljivala. Svila vide i onu te{ku drvenu stolicu sa koje je ispovedao Njorku i pored koje je kle~ao kad je Njorka ispovedao njega. Na neki na~in ga ohrabri saznanje da ta stolica jo{ i sad stoji tamo.
	"Bojim se da Njorka nije na raspolaganju, gospodine. Mogu li ostaviti liku, koji je moj kolega tamo, neku poruku?"
	"Hm, da." Svila se protrlja po obrazu. "Zamoli kolegu, molim te, da ka`e Njorki da veoma, veoma mnogo cenim njegovu pomo} i da }e mi biti veliko zadovoljstvo, ako mi se ni{ta ne desi, da ispri~am Mejteri Mermer kako je ljubazan bio. Tako|e mu prenesi da mi je on dosad odredio samo jedno pohvalno delo, dok pokajni{tvo koje mi je namenio zahteva dva do tri - najmanje dva. Zamoli ga da mi javi koja bi trebalo biti ta preostala pohvalna dela." Tek sad, prekasno, Svila se priseti da je Njorka zatra`io da se njegovo ime ne pominje onom zgodnom de~aku koji je govorio kroz Krvovo staklo. "E, sada, sine moj. Pominjao si svog gospodara. Ko je to?"
	"Krv, gospodine. Va{ doma}in."
	"A, tako. Jesam li ja, kojim slu~ajem, u Krvovim privatnim odajama sada?"
	"Niste, gospodine. Ovo su odaje moje gospodarice."
	"Ho}e{ li ti re}i Krvu kakvu sam ja poruku ostavio za - za ~oveka koji stanuje u Orili?"
	Monitor uozbiljeno klimnu glavom. "Naravno da ho}u, gospodine, ako me pita."
	"Vidim." Ose}anje da je izneverio, koje se spustilo na Svilu, izazva mu mu~ninu u stomaku. "U tom slu~aju tako|e ka`i Njorki, molim te, gde sam se nalazio kad sam poku{ao da dobijem vezu s njim i upozori ga da se ~uva."
	"Ho}u, gospodine. Da li }e to biti sve?"
	Svila se uhvatio {akama za glavu. "Da. I hvala ti. Ej, ne." Uspravio se. "Potrebno mi je skrovi{te, dobro skrovi{te, ali i oru`je."
	"Ako smem re}i, gospodine", primeti monitor, "Vama je, vi{e od ta dva, potreban dobar zavoj. S po{tovanjem moram ukazati, gospodine, da sa Vas kaplje na na{ tepih."
	Svila podi`e desnu ruku i vide da je to istina; krv je ve} procurila kroz traku crnog platna koju je pre nekoliko minuta iscepao iz tunike. Grimizna re~ica po~e mu curiti ka laktu.
	"Zapazi}ete, gospodine, da ova soba ima, osim onih vrata kroz koja ste u{li, jo{ dvoja vrata. Ona koja su sa Va{e leve strane vode u balneum. Verujem da se tamo nalazi medicinska zaliha moje gospodarice. [to se ti~e..."
	Svila je tako naglo ustao da je stoli~ica pala unazad. Projuri kroz leva vrata, ne ~uv{i ni{ta vi{e.
	Ovo kupatilo bilo je ve}e nego {to je o~ekivao. U njemu je bila kada, izdubljena u `adu, vi{e nego dovoljno velika i za onu golu boginju na vrhu stepeni{ta; WC je bio posebna, slede}a prostorija. Orman~i} za lekarije bio je, zapravo, poprili~no veliki; u njemu Svila na|e iznena|uju}e obilje apotekarskih boca i bo~ica. U posudi od pe~ene zemlje, mast ljubi~aste boje, koju Svila prepoznade; bio je to jedan popularan antiseptik. Do nje, namotaj gaze; zatim, jastu~i}i od gaze, razli~itih veli~ina. Uze makazice i njima odmah prese~e crni zavoj, krvlju natopljen; zatim preko zup~aste rane, koju mu je kljun beloglave ptice ostavio na podlaktici, namaza taj ljubi~asti melem i iz drugog poku{aja prite`e zavoj kojim }e krvarenje stvarno zaustaviti. Razgledaju}i, tu`no, upropa{}enu tuniku, primeti da su ga kand`e te ptice izgrebale i po prsima i trbuhu. Bilo je, maltene, prijatno prati te duga~ke, krvave ogrebotine, i mazati ih melemom, i za to mo}i upotrebiti obe ruke.
	@u}kasta pokorica po~ela se stvrdnjavati na njegovoj mantiji, na mestima koja su ostala ispljuvana. On opra celu mantiju u lavabou, najbolje {to je mogao, pa je iscedi, izravna {akama koliko je bilo mogu}e i obu~e. U ogledalu osmotri svoj izgled i zaklju~i da bi mogao pro}i kao da je sve u redu, ako bi ga neko osmotrio samo ovla{no, i to samo pri mutnom i slabom svetlu.
	Vratio se u budoar. Preko zgru{ane krvi na tepihu prosu izvesnu koli~inu praha koji je, po njegovoj oceni, morao biti puder za lice.
	Monitor ga je gledao, neuznemiren. "Eto ne~eg zaista zanimljivog, gospodine."
	"Hvala." Svila zaklopi kutiju sa prahom i vrati je na sto~i} za obla~enje.
	"Da li taj puder poseduje sposobnost ~i{}enja mrlja? Nisam znao."
	Svila odmahnu glavom. "Koliko je meni poznato, ne poseduje. To sam ja samo maskirao mrlju, da se posetioci ne uznemire."
	"Veoma promu}urno, gospodine."
	Svila slegnu ramenima. "Ja kad bih mogao, uradio bih ne{to bolje. Nego, kad sam u{ao, ti si rekao da nisi bog. Mi smo imali jedno staklo u... palestri u koju sam povremeno odlazio."
	"Da li biste `eleli razgovarati sa nekim tamo, gospodine?"
	"Ne sada. Me|utim, imao sam povlasticu da se jednom poslu`im tim staklom i tad mi je palo na um - mislim da smo svi to primetili, se}am se da smo i razgovarali o tome jedne ve~eri - da staklo izgleda u mnogo ~emu isto kao Sveti prozor. Izuzimaju}i, dabome, veli~inu; svaki Sveti prozor je osam sa osam lakata. Da li su ti poznati Sveti prozori?"
	"Ne, gospodine."
	Svila uspravi stoli~icu i sede. "Postoji jo{ jedna razlika. Sveti prozori nemaju monitore."
	"To je {teta, gospodine."
	"I te kakva." Svila se protrlja, sada sa samo dva prsta, po obrazu. "Onda treba da ti ka`em da se u Svetim prozorima pojavljuju, s vremena na vreme, besmrtni bogovi."
	"Ooo!"
	"Da, sine moj. Ja li~no nisam nikad nijednog video, a ve}ina ljudi, naro~ito oni koji nisu auguri niti sibile, ne dobije nikad priliku da ih vidi. Neki ~uju glas boga, ali vide samo kovitlac boja."
	Lice monitora najednom postade crveno kao cigla. "Ovako, gospodine?"
	"Ne. Ma, ni pribli`no tako. Hteo sam re}i da, koliko ja shvatam, ljudi koji mogu videti bogove prvo ugledaju jedan vrtlog od raznih boja. Dakle: teofanija po~inje, vide se boje. Onda se pojavi bog. Na kraju, kad bog nestaje, opet se zakovitlaju boje. Sve ovo je potanko opisao Kadis Odani, pre gotovo dva veka. Taj je `iveo dugo i video teofanije Ehidne, Tartarosa i Scile, a zatim i Pesa. Za boje, koje su se pojavljivale, smislio je naziv: bo`je boje."
	"O~aravaju}e, gospodine. Bojim se, me|utim, da to nema mnogo veze sa mnom. Mogu li Vam pokazati ~ime se ja bavim, gospodine? Ili, bolje re~eno, ~ime se bavim naj~e{}e. Obratite pa`nju."
	Lebde}e lice nestade. Namesto njega, pojavi se slika jednog izuzetno zgodnog ~oveka u crnom. Mantija tog ~oveka bila je pocepana, a ispod pocepanog mesta na jednom rukavu belela se gaza; ipak, Svila nije prepoznao u tom ~oveku sebe, sve dok se nije pomakao i video da taj ~ovek ~ini isti takav pokret.
	"Da li je to...?" Nagnuo se bli`e. "Ne. Ali..."
	"Hvala Vam, gospodine", re~e njegova slika i nakloni se. "To je tek prvi poku{aj, mada, rekao bih, prili~no uspe{an. Idu}i put }u ja to bolje."
	"Skloni to, molim te. I veruj mi da sam i ovako ve} suvi{e sklon ta{tini."
	"Kako Vi `elite, gospodine", odgovori njegova slika. "Nisam nameravao da ispoljim nikakvo nepo{tovanje, nego samo da vam poka`em na koji na~in naj~e{}e slu`im svojoj gospodarici. @elite li mo`da da gledate nju, a ne sebe? Lako mogu pokazati jednu njenu staru sliku."
	Svila odmahnu glavom. "Misli{, kako ona nije izgledala? Vrati se, molim te, svom normalnom izgledu."
	"Kako Vam drago, ser." U staklu, Svilino lice izgubi plave o~i i sme|e obraze, vrat i ramena nestado{e, a crte lica postado{e ravnije i grublje.
	"Govorili smo o bogovima. Nema sumnje da sam ti pri~ao uglavnom stvari koje ti odavno zna{."
	"Ne, gospodine. Ja o bogovima vrlo malo znam, gospodine. Preporu~io bih Vam da se posavetujete sa nekim augurom."
	"Onda razgovarajmo o monitorima, sine moj. Sigurno zna{ vi{e o njima, nego {to je ve}ini naroda poznato. Jer, i sam si monitor."
	"Moj posao je moja radost, gospodine."
	"Onda obojica imamo sre}e. Kad sam bio kod... u ku}i jednog mog poznanika, koji ima staklo kao {to je ovo, on je pljesnuo {akama da bi dozvao monitor. Da li je to uobi~ajeni postupak?"
	"Pljesak {akama ili kuckanje po staklu, gospodine. Svi mi, monitori, mnogo vi{e volimo ono prvo, ako mi ne}e biti zamereno {to to ka`em."
	"A-ha." Svila klimnu glavom, sam sebi. "Nema nikakvih drugih na~ina?"
	"Mi se, zapravo, pojavimo posle svakog jakog zvuka, gospodine, da bismo utvrdili da li je sve u redu. Ako bi, na primer, izbio po`ar, ja bih obavestio mog gospodara ili njegovog ku}epazitelja i upozorio njegove goste."
	"Ali, s vremena na vreme, svakako zaviri{ u ovu sobu iako te niko nije pozvao, pa i ako nije bilo nikakvih jakih zvukova. Ta~no?"
	"Pogre{no, gospodine."
	"Ne zaviri{ ponekad naprosto da bi se uverio da je sve u redu?"
	"Ne, gospodine. Siguran sam da bi moja gospodarica smatrala da je to ugro`avanje njene privatnosti."
	"Kad sam ja u{ao u ovu sobu, nisam na~inio nijedan zvuk koji bi se mogao nazvati jakim, ili, bar, ne pamtim da jesam. Svakako nisam pljeskao rukama niti kuckao po staklu; pa ipak, ti si se pojavio. Zavrtele su se boje, onda je na staklu iskrslo tvoje lice. Ubrzo posle toga rekao si mi da nisi bog."
	"Zatvorili ste vrata, gospodine."
	"Ali ba{ polako", re~e Svila. "Nisam hteo da uznemirim tvoju gazdaricu."
	"Veoma obzirno, gospodine."
	"Pa ipak te je dozvao taj zvuk, kad sam zatvorio vrata? Ja bih onda rekao da tebe dozove svaki, pa i najti{i zvuk."
	"Zaista ne mogu re}i {ta me je dozvalo, gospodine."
	"To ti je sugestivan izbor re~i, sine moj."
	"Priznajem da to mo`e biti, gospodine." Lice monitora kao da je klimnulo. "Po{to je takav slu~aj, mo`da mogu dati jedan dopunski predlog? Naime, trebalo bi da napustite ovu liniju istra`ivanja. Ona ne}e ni~im nagraditi Va{u istrajnost, gospodine. Pre ulaska u balneum, pitali ste o oru`ju, gospodine, i o mestima za skrivanje. Jedan od ovih ormana bi mogao poslu`iti kao skrovi{te."
	"Hvala." Svila pogleda u najbli`i orman, ali taj je bio sav nakrcan gusto zbijenim bundama i ku}nim haljinama.
	"[to se ti~e oru`ja, gospodine", nastavi monitor, "mo`ete na}i jedno upotrebljivo oru`je u mojoj najni`oj levoj ladici, ispod ~arapa."
	"Upotrebljivije od ovog, nadam se." Svila zatvori orman.
	"Stvarno mi je `ao, ser. Izgleda da su se u poslednje vreme dogodile mnoge kupovine sa kojima ja nisam upoznat."
	Svila ga, maltene, nije ni ~uo - iz hodnika su dopirali ljutiti i uzbu|eni glasovi. On otvori vrata gostinske sobe i ostade oslu{kuju}i, sve dok ne i{~ezo{e u daljini. Ruka mu je bila na staklenoj kuki za zatvaranje budoarskih vrata iznutra. Bio je o{tro svestan gruvanja svog srca.
	"Odlazite li, gospodine?"
	"Mislim da si rekao: leva ladica."
	"Da, gospodine. Najni`a od onih koje su Vama s leve strane. Moja gospodarica tamo dr`i mali igli~ni pi{tolj, ili bi ta~nije bilo da ka`em da ga je donedavno tamo ~uvala. Mogu}e je, me|utim..."
	Svila je ve} izvukao tu ladicu, `estokim trzajem. Njegovi prsti, pipaju}i ispod hrpe koja kao da se sastojala od najmanje stotinu pari `enskih hula-hopki, nai|o{e ne na jedan, nego na dva metalna predmeta.
	"Moja gospodarica je ponekad nesmotrena u pogledu bezbednosne ko~nice, gospodine. Mo`da bi dobro bilo da vi pripazite na to, dok se ne uverite da je oru`je propisno zako~eno."
	"Ma ja ne znam ni {ta je ko~nica", progun|a Svila, obazrivo izvla~e}i prvi predmet.
	Bio je to igli~ni pi{tolj - tako malen da je mogao ceo lako stati na njegov dlan - oblo`en zlatom, sa mnogo finih, ugraviranih {ara; leva i desna strana dr{ke bejahu od slonova~e, sa ugra|enim zlatnim zumbulima. U podno`ju zadnjeg ni{ana, minijaturna ~aplja osmatrala je zlatnu baru, tragaju}i za ribom. Za trenutak je i Svila znao {ta je prava smirenost; bio je izgubljen u besprekornom majstorstvu koje je ne{tedimice ulo`eno u svaku povr{inu. Nijedan obo`avani predmet u njegovom mantejonu nije bio ni upola tako fini.
	"Ako bi to sad opalilo, moglo bi uni{titi moje staklo, gospodine."
	Svila odsutno klimnu glavom. "Vi|ao sam igli~ne pi{tolje - {tavi{e, no}as sam video dva - koji bi mogli pojesti ovu stvar~icu."
	"Vi ste me obavestili da vam bezbednosna ko~nica nije dobro poznata, gospodine. Primeti}ete, sa obe strane igli~ara koji Vam je u ruci, po jedno malo pokretno ispup~enje. Podignuto, ono }e spre~iti da igli~ar opali."
	"Ovo", re~e Svila. Ta dva maju{na ispup~enja bila su ukra{ena po jednim zumbulom, ali znatno manjim od onih na levoj i na desnoj povr{ini dr{ke; bili su to cveti}i savr{eni, ali gotovo mikroskopski mali. On pogura jednu izbo~inu nadole; druga sama po|e, jednako. "Ho}e li opaliti sada?"
	"Verujem da ho}e, gospodine. Molim ne usmeravajte ga prema mom staklu. Stakla su sada nenadoknadiva, gospodine, jer je ve{tina njihove izrade ostala za nama, napustili smo je kad..."
	"Svejedno, u velikom sam isku{enju."
	"U slu~aju uni{tenja ovog stakla, ne bih bio u mogu}nosti da prenesem Va{u poruku Njorki, gospodine."
	"U tom slu~aju, ona ne bi ni bila potrebna. Ova glatka poluga unutar prstenastog dela je obara~, pretpostavljam."
	"Verujem da je tako, gospodine."
	Svila uperi pi{tolj-igli~ar ka ormanu za garderobu i povu~e okida~. Za~u se o{tar prasak, kao kad de~iji bi~ pucne. "To kao da nije delovalo."
	"Orman za garderobu moje gospodarice nije `ivo bi}e, gospodine."
	"A nisam ni mislio da jeste, sine moj." Svila se sagnu da razgleda vrata ormana; na jednoj od ugla~anih plo~a pojavila se rupica jedva ne{to ve}a od pre~nika ljudske vlasi. On opet otvori vrata. Neke, ali ne sve, haljine koje su se na{le u istoj liniji sa tom rupicom bile su sada poderane, kao da je kroz njih projurio nekakav tupi bode`, uzaniji od njegovog malog prsta.
	"Trebalo bi da ovo upotrebim na tebi, zna{, sine moj", re~e on, "radi Njorkine bezbednosti. Ti si samo ma{ina, kao tabla koja pokazuje rezultate na na{em igrali{tu."
	"Ma{ina jesam, ali nisam samo ma{ina, gospodine."
	Klimnuv{i glavom, prete`no samome sebi, Svila podi`e bezbednosnu ko~nicu i strpa mali igli~ar u svoj d`ep.
	Drugi predmet skriven ispod hula-hopki imao je oblik slova T. Dr{ka je bila valjkasta, neobi~no hrapava; imala je samo jedno ispup~enje, glatko, ispod popre~ne {ipke; a ta {ipka bila je ugla~ana i blago povijena krajevima prema napred. ^itav taj predmet davao je ose}aj, kao {to reptili ~esto ~ine, da je neprirodno hladan. Svila, uz ne{to truda, ispetlja predmet ispod ~arapa i po~e ga razgledati radoznalo.
	"Da li bi bilo podesno da se ja sad povu~em, gospodine?"
	Svila odmahnu glavom. "[ta je ovo?"
	"Ne znam, gospodine."
	On pogleda su`enim o~ima u monitorovo lice. "Mo`e{ li ti lagati, pod izuzetnim pritiskom, sine moj? Kazati neistinu? Poznajem, i to dobro, jednu hemkinju; ona je sposobna da la`e, ili bar tvrdi da je sposobna."
	"Ne, gospodine."
	"I opet nisam nimalo pametniji."
	"Pretpostavljam da niste, gospodine."
	"Ali mislim da ipak znam {ta je ovo, vidi{." Svila podi`e ugla~ano-sjajni srebrnasti predmet da ga monitor bolje vidi. "Cenio bih ako bi ti potvrdio istinitost i dao mi neka uputstva za upotrebu."
	"Bojim se da Vam ne mogu biti od pomo}i, gospodine, mada }u rado saslu{ati Va{a mi{ljenja."
	"Mislim da je to azof. Nikad ga ranije nisam video, ali pri~ali smo o azofima kad sam bio de~ko. Jednog leta, svi smo napravili sebi drvene ma~eve. Ponekad smo se 'pravili' da su nam to azofi."
	"Ba{ ljupko, gospodine."
	"Pa i nije ba{", progun|a Svila, osmatraju}i blistavi dragulj na donjem, zaokrugljenom, 'jabu~astom' delu dr{ke azofa. "Bili smo krvo`edni kao gomila malih tigrova. [ta je u tome tako ljupko? Nego, vidi, smatra se da je azof pod kontrolom ne~ega {to se zove demon. Ako ne zna{ ni{ta o azofima, onda verovatno ne zna{ ni o tome."
	"Ne, gospodine." Plutaju}e lice monitora sada odmahnu u levu i desnu stranu, otkrivaju}i da iza njega ne postoji nikakva glava. "Ako se `elite sakriti, gospodine, nije li najbolje da to u~inite odmah? Ku}epazitelj moga gospodara, zajedno sa nekim stra`arima, pretra`uje apartmane na ovom spratu."
	"Otkud ti to zna{?" upita Svila o{tro.
	"Posmatrao sam ih. Imam ja stakla u jo{ nekim apartmanima, gospodine."
	"Po~eli su od severnog kraja hodnika?"
	"Da, gospodine. To je sasvim ta~no."
	Svila ustade. "Onda se moram sakriti ovde, dovoljno dobro da me oni ne primete, a kad odu, moram pre}i u severno krilo."
	"Niste pregledali drugi orman, gospodine."
	"I ne nameravam. Koliko jo{ ima nepretra`enih stanova izme|u nas?"
	"Tri, gospodine."
	"Onda imam jo{ ne{to malo vremena." Svila osmotri azof. "Kad sam pravio ma~, ostavio sam jedan ekser da viri, ali sam ga onda savio. To je bio moj demon. Okrenem ga ka sebi, se~ivo nestane. okrenem ga od sebe, i gle, eto se~iva."
	"Sumnjam, gospodine..."
	"Nemoj tako siguran biti, sine moj. To je mo`da bilo zasnovano na nekom istinitom, ili navodno istinitom, podatku koji je dopro do mene. Ili sam mo`da opona{ao nekog drugog de~ka koji je na~uo korisnu ~injenicu. Mislim, ~injenicu koja bi mi sad koristila."
	Gruba dr{ka slova T bila je, o~igledno, dr{ka ma~a; popre~na {ipka bila je rukobran - stajala je tu da korisnikova {aka ne bi do{la u dodir sa se~ivom. Svila poku{a da okrene dragi kamen u jabuci dr{ke, ali ovaj je bio tako ugra|en da se nije mogao ni poma}i.
	Onaj 'demon' od savijenog eksera u njegovom drvenom ma~u bio je zapravo jedan od onih kojim je on prikucao rukobran; toga se jasno se}ao. Na ovoj dr{ki, neposredno iza korena jedne polovine rukobrana, nalazio se jedan nebru{en grimizni dragulj; Svila se nejasno se}ao da je negde ~uo naziv 'krvomant' za neki takav dragulj. Bio je tako ravan i gladak da se ne bi mogao obrnuti. Svila uhvati azof kao nekada svoj drveni ma~ i palcem pritisnu taj crveni dragulj.
	Stvarnost se razdvoji. Izme|u dvaju polovina pojavi se ne{to drugo, kao kad vodena struja raspoluti mirnu baricu. Gips po~e da pada, pu{e}i se, sa zida na drugom kraju sobe; ispod se ukaza{e drvene letvice, koje se pri slede}em pokretu njegove ruke rasprsnu{e, pretvaraju}i se u pljusak sitnih cepki.
	On i nehotice pusti demona; se~ivo azofa i{~eze.
	"Zamolio bih da budete pa`ljiviji s tim, gospodine."
	"Ho}u." Svila ugura azof pod namotaj konopca koji mu je bio pritegnut oko struka.
	"Ako bi se ta stvar sada uklju~ila slu~ajno, gospodine, posledice bi mogle biti katastrofalne i za Vas, i za druge."
	"Demon mora biti pritisnut tako da utone pod povr{inu dr{ke, rekao bih. To, valjda, te{ko mo`e da se desi slu~ajno."
	"Duboko se nadam da je tako, gospodine."
	"Ne zna{ odakle tvojoj gospodarici ovakvo naoru`anje?"
	"Nisam ni znao da ga ima, gospodine."
	"Mora biti da vredi koliko cela ova vila. Mo`da i vi{e. Ne verujem da ima deset ovakvih u na{em gradu." Okrete se ka garderobi i odabra jednu zimsku ku}nu haljinu od mekane vune.
	"Izi{li su iz apartmana koji su pretra`ivali do sada, gospodine. Upravo ulaze u slede}i."
	"Hvala. Ti }e{ se udaljiti kad ti budem kazao?"
	"Svakako, gospodine."
	"Trebalo bi da ti uni{tim to staklo." Svila je zurio u monitora, jedan sekund. "U isku{enju sam da to u~inim. Ali, ako je neki bog zaista dolazio u posetu, u trenutku kad sam ja nai{ao..." On slegnu ramenima. "Dakle, samo }u ti kazati da ode{; onda }u pokriti tvoje staklo ovom haljinom. Mo`da ga oni ne}e primetiti. Da li su postavljali pitanja staklima u ostalim apartmanima?"
	"Jesu, gospodine. Na{ ku}epazitelj me je pozvao na svako od njih. On li~no predvodi traga~e, gospodine."
	"To je bilo dok si razgovarao sa mnom? Nisam znao da to mo`e{."
	"Mogu, gospodine. Treba na najbolji na~in iskori{}avati zastoje u razgovoru, pauze, i tome sli~no. Radi se tu prete`no o dobrom raspore|ivanju postoje}e sposobnosti, gospodine."
	"Ali nisi im rekao gde sam. O~igledno nisi. Za{to?"
	"Nije me pitao, gospodine. Kad god su ulazili u neki apartman, on me je pitao da li je prisutno neko strano lice."
	"A ti si odgovarao da nije?"
	"Ne, gospodine. Bio sam prinu|en da obja{njavam da ja to ne mogu pouzdano znati, zato {to nisam stalno prisutan."
	"Krvov ku}epazitelj - je li to mladi ~ovek po imanu Mo{us?"
	"Da, gospodine. Njegova uputstva imaju prednost u odnosu na ma ~ija, osim gospodarevih."
	"Aha. Ali ~ini se da te Mo{us ne razume mnogo bolje nego ja."
	"Mo`da i lo{ije, gospodine."
	Svila klimnu glavom, samome sebi. "Kad ti ode{, ja }u mo`da ostati u ovom stanu. Opet, mogao bih i oti}i, ~im ti vi{e ne bude{ tu da prati{ moje postupke. Da li si ovo razumeo?"
	"Da, gospodine. Va{e budu}e mesto boravka bi}e neizvesno."
	"E, dobro. Sad, odmah da si nestao. Idi, tamo gde ti odlazi{, gde god to bilo." Svila nabaci haljinu preko stakla i namesti je kao draperiju, nastoje}i da postigne potpuno pokrivanje, ali i utisak slu~ajnosti i nasumi~nosti. Onda otvori desna vrata.
	Za vreme slede}eg otkucaja srca verovao je da u velikoj, polumra~noj spava}oj sobi ispred njega nema nikog; onda ga slabo je~anje sa ogromnog kreveta na sredini sobe uveri da nije tako.
	U postelji se jedna `ena uvijala, cvile}i glasno, iz dubine svoje potrebe. ^im se nagnuo nad nju, ne{to u njemu posegnu ka njoj; i bez ikakvog dodira, on oseti ustreptalost dodira. Kosa joj beja{e crna kao krilo no}nog vrana i jednako sjajna. Crte njenog lica, koliko ih je mogao oceniti pri slaboj svetlosti, izvrsne. Zastenjala je tiho, kao da zna da on sada gleda dole, na nju; okrenula je glavu i poljubila jastuk, ne bude}i se.
	Iza budoara, otvori{e se vrata gostinske sobe.
	Svila str`e sa sebe mantiju i slamni {e{ir, izmigolji se iz pocepane tunike, ritnu sva tri pod veliki krevet, i usko~i pod pokriva~, ne skidaju}i ni cipele ni ma {ta drugo. Upravo kad je prevla~io preko sebe zlatastim vezom ukra{eni rub jorgana, za~u otvaranje onih vrata kroz koja je u{ao u budoar.
	Neko razgovetno re~e: "Ovde nema ni{ta."
	Do tad je njegov palac ve} prona{ao sigurnosnu ko~nicu. On se di`e u sede}i polo`aj i nani{ani ravno napred; traga~i su upravo ulazili u spava}u sobu.
	"Stoj!" povika on i opali. ^istom, izvanrednom sre}om igla pogodi i razbi visoku vazu desno od vrata. Pucanj podsta~e svetiljke u spava}oj sobi da zablistaju najve}om snagom.
	Prvi od oklopnih gardista zastade. Njegov pi{tolj za 'debele' metke bio je uperen ne ba{ prema Svili. Crnokosa `ena se naglo di`e u sede}i polo`aj; njene blago zako{ene o~i bile su veoma ra{irene.
	Ne gledaju}i ka njoj, Svila promuklo re~e: "Spavaj ti, Zumbulo. Ovo nema nikakve veze s tobom." Njen dah, blago naparfimisan, milovao mu je golo rame, predivno topao.
	"Izvinjavam se, gospodine komisionare", po~e stra`ar, nesigurno. "Ovaj, Patera..."
	Svila se doseti, prekasno, da mu je na glavi ostala ona stara poluloptasta kapa operva`ena plavim, koja je nekada pripadala Pateri [tuki. Hitro je skide. "Ovo je neoprostivo. Neoprostivo! Kaza}u Krvu. Ispadaj napolje!" Glas mu je bio utanjen, mnogo utanjen, i jo{ se uzvijao, ka histeriji; stra`ar je sigurno ve} osetio koliko se on pla{i. U o~ajanju, Svila prete}i mahnu malenim igli~arom.
	"Nismo znali..." Gardista spusti pi{tolj i uzma~e jedan korak; zato se sudari sa Mo{usom, mom~i}em krhkog izgleda, koji je za njim stupio u budoar. "Mislili smo da su svi... gotovo svi i jesu oti{li."
	Svila ga prekide. "Napolje! Nisi me video."
	To je bilo (zaklju~i on, ~im su mu re~i izletele) najgore {to se moglo re}i, jer ga je Mo{us svakako video, pre samo nekoliko sati. Na trenutak je bio siguran da }e Mo{us sada sko~iti na tu ~injenicu kao grabljivica na plen.
	Mo{us to ne u~ini. Umesto toga, on gurnu i na taj na~in u}utka mucavog stra`ara, i re~e: "Trebo si da zaklju~a{ ulazna vrata. Hajd sad, i ne `uri nikud." Okrete se na peti. Stra`ar tiho zatvori vrata za njima.
	Sav drhte}i, Svila sa~eka da ~uje i zatvaranje ulaznih vrata apartmana. Onda nogama zbaci sa sebe rasko{ne pokriva~e i ustade iz kreveta. Usta su mu bila spe~ena od suvo}e, kolena li{ena snage.
	"A ja?" re~e `ena. Dok je to govorila, odgurnula je sa sebe jorgan i crveni svileni ~ar{av, pokazuju}i divno zaobljene dojke i uzani struk.
	Svili zastade dah. On istog trena skloni pogled. "Pa dobro, {ta s tobom? Ho}e{ da te ubijem ovim?"
	Osmehnula se i ra{irila ruke. "Ako je to jedino {to mo`e{ da mi uradi{, onda, hajde, pucaj." Po{to Svila ne re~e ni{ta, ona nastavi. "Ali bih volela da mi o~i budu otvorene, ako nema{ ni{ta protiv. Volim da vidim kad izle}e ka meni." Osmeh se veoma ra{iri. "Uradi mi to brzo, ali da traje. I da bude dobro."
	Oboje su govorili tiho; zbog toga svetla vi{e nisu bila dre~avo jaka. Svila ritnu krevet, da ih poja~a. "Mislim da su ti dali neku vrstu ljubavnog napitka. Ujutro }e{ se ose}ati sasvim druga~ije." Podi`e bezbednosnu ko~nicu i ubaci igli~ar opet u d`ep.
	"Ni{ta meni nisu dali." @ena u postelji liznu usne, motre}i kakva }e njegova reakcija biti. "Uzela sam, ja sama, to {to ti naziva{ ljubavnim napitkom, pre nego {to su prvi od njih do{li ovamo."
	"R|u?" Svila je sad bio na kolenima pored kreveta; pipao je, tra`e}i ode}u koju je ispod njega ritnuo. Strah se ve}, znatnim delom, isto~io iz njega; ose}ao je ogromnu zahvalnost zbog toga. Sfiksa srca lavljega jo{ i sad je na njegovoj strani - ni{ta ne bi moglo biti pouzdanija ~injenica od te.
	"Ne." Podsme{ljivo. "R|a ne deluje tako. Pa je l' ti ni{ta ne zna{? Da sam bila na r|i, svrbelo bi me da ih sve pobijem, {to sam mo`da ba{ i mogla. Ovo zovu 'prosja~ki koren'. Od njega, u`asno masiranje postaje istinsko zadovoljstvo."
	"Vidim." On izvu~e upropa{}enu tuniku i drugu po kvalitetu mantiju; lice mu se trznu od nelagodnosti kad vide na {ta li~e.
	"O{ ti dam malo? Imam jo{ dosta, a dovoljno je samo kolko u{tine{ izme|u dva prsta." Ona prebaci noge, zapanjuju}e duga~ke, preko ivice kreveta. "Mnogo je skuplje od r|e, a te`e se i nalazi, al ja sam ne{to raspolo`ena da rado dajem, sada. Takva sam obi~no, vide}e{." Uputi Svili jedan osmeh iskosa - takav da njemu srce posko~i u grudima.
	On ustade i izma~e se jedan korak.
	"Zovu ga prosja~ki koren zato {to od njega po~inje{ da moljaka{ kao prosjak. Evo ja te sad molim, preklinjem, ~uj me samo. Do|i. Dopa{}e ti se."
	Svila odmahnu glavom.
	"Do|i, sedi pored mene." Potap{a nagu`vani ~ar{av. "Ni{ta vi{e ne tra`im, bar ne za sad. Ej, bio si u krevetu sa mnom pre neki minut."
	On poku{a da navu~e tuniku preko glave, ali ne uspe. U tom poku{aju otkri da je i najmanji pokret njegove desne ruke bolan.
	"Ti si taj koga poku{avaju da prona|u, a? Zar ti nije drago {to nisam ni{ta rekla? Trebalo bi da bude. Jer Mo{us ume da bude stra{no zao. Zar ne `eli{ da ti pomognem oko toga?"
	"Ne poku{avaj." On uzma~e jo{ jedan korak.
	Ona kliznu sa kreveta i dohvati njegovu mantiju. Bila je sasvim naga; Svila sklopi o~i i okrete se od nje.
	Zakikotala se i time ga najednom podsetila na Gljivu, ludakinju. "Ti si stvarno augur. Onaj ti re~e 'Patera' - ja zaboravila. O{ ti vratim tvoju kapicu? Ugurala sam je pod jastuk."
	Kroz Svilin um sevnu{e razne svrhe kojima bi ta kapica mogla poslu`iti ako bi ostala kod nje. "Da", re~e on. "Mogu li je dobiti, molim?"
	"Va`i. Al kao: trampa."
	On odmahnu glavom.
	"Je l' nisi do{o da bi bio sa mnom? Pona{a{ se kao da nisi, a znao si moje ime."
	"Ne. Do{ao sam da na|em Krva."
	"A, ne}e ti se on dopasti, Patera." Zumbula se opet {iroko osmehnu. "^ak ni Mo{usu se on ne dopada, ne stvarno. Ma, nikome."
	"Onda je moje sau~e{}e na njegovoj strani." Svila opet poku{a da podigne tuniku i opet ga spre~i sev bola. "Do{ao sam da mu poka`em kako mo`e postati omiljeniji, pa ~ak i voljeniji."
	"E, Patera, ja sam Zumbula, kao {to si i rekao. I ja sam slavna. Mene vole svi, osim tebe."
	"Dopada{ mi se. To je jedan od razloga zbog koga ne}u da uradim to {to ti ho}e{. Zapravo, taj je jedan od manjih, ali ipak je stvaran."
	"Al si ukrao moj azof, a, Patera? Vidim da ti njegov kraj viri ispod tog konopca."
	Svila klimnu glavom. "Nameravam da ga vratim. Ali sasvim si u pravu, uzeo sam ga bez tvog dopu{tenja, a to je kra|a. Izvini, ali ~inilo mi se da je bolje da ga ponesem. Ono {to ja radim od ogromne je va`nosti." Zastade, ~ekaju}i osporavanje, koje ne usledi. "Postara}u se da ti azof bude vra}en, kao i igli~ar, ako se vratim ku}i bezbedno."
	"Pla{io si se stra`e, a? Onda, u mom kreveti}u. Ucvikao si od onoga sa Mo{usom. Mislio si da }e te ubije."
	"Da", priznade Svila. "Bio sam silno upla{en, ako `eli{ istinu; a sad sam isto toliko upla{en od tebe, upla{en da }u popustiti pred tvojim zahtevima, i obrukati svoju profesiju, i izgubiti naklonost besmrtnih bogova."
	Nasmejala se.
	"U pravu si." Svila opet poku{a da obu~e tuniku, ali desna ruka mu je sva gorela i pulsirala. "Ja ni u kom slu~aju nisam hrabar. Ali sam bar dovoljno hrabar da tu ~injenicu priznam."
	"Stani, stani", re~e ona. "Samo malo sa~ekaj. Done}u ti ne{to."
	Zumbula otvori jedna vrata, a on kroz njih ugleda opet balneum. Ona ih zatvori za sobom, a njemu pade na um da je kalota Patere [tuke jo{ u postelji, ispod njenog jastuka; pokrenut onim slabim porivom koji navodi putnike da se vra}aju da bi prona{li ostavljene sitnice, on spase kalotu i stavi je opet na glavu.
	Ona izi|e iz kupatila, jednako naga, i pru`i mu zlatni vr~ jedva ne{to ve}i od naprstka, dopola ispunjen pra{kom ciglene boje. "Evo, Patera. Ovo stavi{ pod usnu."
	"Ne. Uvi|am da su tvoje namere dobre, ali vi{e volim da se pla{im."
	Ona slegnu ramenima i povu~e napred svoju donju usnu. To ju je, na trenutak, u~inilo ru`nom, i Svila oseti talas olak{anja. Ona istrese ~itav taj maleni pehar u prostor izme|u usne i donjih desni. Zatim mu se isceri. "Ovo je najbolja koja se mo`e novcem kupiti. Deluje brzo. Siguran si da ne}e{ malo? Imam ba{ dosta."
	"Ne}u", ponovi on. "Treba da idem. Zapravo je ve} ranije trebalo da odem."
	"U redu." Zurila je opet u dragulj na jabuci dr{ke azofa. "Moj je, zna{. Jedan mnogo va`an ~ovek mi ga je dao. Ako }e{ ga ukrasti, ja bar treba da ti pomognem. Siguran si da si pravi augur?"
	Svila uzdahnu. "Kako stvari idu, mo`da to ne}u jo{ dugo ostati. Ako ozbiljno misli{ da mi pomogne{, Zumbulo, reci mi gde bi, po tvom mi{ljenju, Krv mogao biti u ovo doba. Da li je verovatno da se ve} povukao na spavanje?"
	Ona odmahnu glavom; o~i joj sevnu{e. "Verovatno je dole u holu, opra{ta se od poslednjih. Dolazili su cele no}i. Komi-seratori i njihovi ~epovi. On povremeno po{alje gore kod mene nekog stvarno va`nog. Zabrojala sam se, al ve~eras ih je bilo jedno {e-sedam."
	"Znam." Svila poku{a da gurne dr`alju azofa dublje pod namotaje konopca. "Le`ao sam izme|u tvojih ~ar{ava."
	"I kao misli{ da bi trebala ih promenim? Nisam znala da je mu{karcima stalo do toga."
	Svila se sa`e i izvu~e svoj {iroki slamni {e{ir ispod kreveta. "Tim mu{karcima verovatno nije."
	"Mogu zovem slu`avku."
	"Svi su sad povedeni u potragu za mnom, pretpostavljam." Svila baci {e{ir na krevet i pripremi se da poku{a, poslednji put, sa tunikom.
	"Slu`avke nisu." Ona mu uze tuniku iz ruku. "Zna{, tvoje o~i `ele da me gledaju. Trebalo bi da ih pusti{."
	"Stotine ljudi su ti sigurno govorili koliko divno izgleda{. Zar bi `elela da izazove{ nezadovoljstvo bogova, samo da bi to isto ~ula jo{ jednom? Ja ne bih. Jo{ sam mlad i nadam se da vidim boga pre nego {to umrem." Bio je u isku{enju da doda da je tu priliku proma{io za, mo`da, samo jedan sekund, ili manje, kad je ulazio u njen apartman, ali se uzdr`a.
	"Ti nikad nisi imao `enu, a?"
	Svila odmahnu glavom; nije mu se dalo da izgovori ijednu re~.
	"Dobro, bar da ti pomognem da ovo obu~e{." Podigla mu je tuniku visoko, najvi{e {to je mogla ispru`iti ruke uvis, a on je polako stao da uvla~i ruke u rukave. Onda mu ona istr`e azof iz pojasa i sko~i na krevet.
	Zablenuo se u nju, zapanjen. Njen prst bio je na demonu, a prorez za se~ivo okrenut ka njegovom srcu. On uzma~e, di`u}i obe ruke u znak da se predaje.
	Zauzela je pozu ma~evaoca. "Ka`e se da devojke umeju da se bore kao vojnici u Trivigaunteu." Triput je nezgrapno parirala udarac, zatim je proburazila i presekla svog zami{ljenog protivnika.
	Svila je ve} povratio jedan deo pre|a{nje smirenosti. "Ne}e{ pozvati stra`are?"
	"Radije ne bi." Krenula je napred, vratila se nekako u po~etni polo`aj. "[ta misli{, da l' bi bila dobar ma~evalac, a, Patera? Vidi ove noge."
	"Mislim da ne bi."
	Napu}ila je usne. "Za{to ne?"
	"Zato {to se ma~evala{tvo u~i, a mora se i ve`bati, svakodnevno. Ima mnogo da se nau~i; tako su, bar, meni pri~ali. Iskreno da ti ka`em, kladio bih se na neku ni`u i manje privla~nu `enu, protiv tebe, pod pretpostavkom da je ona manje zainteresovana za divljenje i za one bo~ice u balneumu, nego ti."
	Zumbula ni~im nije pokazala da ga je ~ula. "Ako stvarno ne mo`e{, a u stvari ne}e{, da mi uradi{ ono {to ja o}u, zar ne bi mogo da se poslu`i{ ovim azofom kao zamenom? Ljubi{ me i pretvara{ se? Pokaza}u ti gde da gurne{ veliki dragulj. Posle nekog vremena mo`da se i predomisli{."
	"Zar ne postoji neko protivsredstvo?" Da ona ne bi videla kakav je izraz na njegovom licu, Svila pri|e prozoru i razgrnu zavese. Dole, na plo~ama terase, sada nije bilo nikoga oko mrtve ptice. "Ima{ toliko lekovitih trava. Sigurno, dakle, ima{ i protivsredstvo, ako ono postoji."
	"Ne}u ja protivsredstvo, Patera. Ho}u tebe." Polo`ila je {aku na njegovo rame; usnama okrznula njegovo uvo. "A ako sko~i{ dole, kao {to misli{, ima one ma~ke da te pocepaju na param-par~e."
	Se~ivo azofa jurnu pored njegovog uha, pedeset lakata dole, do terase; prese~e mrtvu pticu napola i ostavi duga~ki, dimljivi o`iljak u kamenim plo~ama. Svila se malo tr`e, uzmi~u}i od azofa. "Tako ti Pesove ljubavi, pazi malo!"
	Zumbula se zavrte oko sebe kao balerina i pritisnu demona jo{ jednom. Neograni~eno duga~ki diskontinuitet azofa zasvetluca kroz spava}u sobu kao letnja vrelina, zuje}i ne{to o smrti; razdvajaju}i vaseljenu na dve polovine; seku}i, kao brija~, zavese iznad Svile i veliki pljosnati deo zida i prozorskog okvira. Sve se to sru~i na gomilu, pred njegove noge.
	"E, sad mora{", re~e ona i po|e ka njemu {irokim zamahom koji na~ini ogroman o`iljak preko polovine stvari u sobi. "Ka`i da pristaje{, dobije{ azof natrag."
	On se baci naglava~ke kroz prozor, kao da ska~e u duboku vodu. Zuje}e se~ivo azofa istog trena raspoluti kameni prozorski okvir iza njega; ali sav strah, koji je trebalo da ose}a, ostade potopljen saznanjem da on vi{e nije kod nje.
	
	Da je pao na glavu, bio bi po{te|en velike koli~ine bola. Me|utim, u vazduhu se prevrnuo, tako da se do~ekao na noge. Samo jedan trenutak mraka, kao kad u borbi pesnicama nekog udare tako da padne na kolena; onda je le`ao, nekoliko sekundi ili minuta, blizu raspolu}enog le{a beloglave ptice. ^uo je da mu Zumbulin glas ne{to govori sa prozora, ali nije razumeo nijednu re~.
	Kad je kona~no poku{ao da ustane, ustanovio je da to ne mo`e. Uskoro se dovukao do na deset koraka od zida. Ubio je dve rogate ma~ke koje je Gljiva nazvala risovima. Onda mu je jedan gardista u srebrnastom oklopu uzeo igli~ar iz ruke.
	Posle, ~inilo se, veoma dugog vremena, do|o{e i neoklopljeni poslu`itelji. Nosili su buktinje, od kojih su risovi, ne prestaju}i da re`e, ipak uzmicali. Pod nadzorom jednog pedantnog, sitnog ~oveka sa {iljatom, gvozdeno sivom bradicom, prevalili su Svilu na neko }ebe i uneli ga nazad u vilu.
	
	7. POGODBA
	"Nije mnogo", re~e pedantni, sitni ~ovek, "ali je moje, dokle god mi on dozvoljava da bude moje."
	To 'njegovo' beja{e soba, osrednje velika, silno pretrpana stvarima, u severnom, levom, dogra|enom krilu Krvove vile. Dok je govorio, sitni ~ovek je preturao po jednoj ladici. Utaknuo je jednu bo~icu u otvor ispod cevi nekog pi{tolja nezgrapnog izgleda; onda je }u{nuo cev pi{tolja kroz jednu od poderotina u Svilinoj tunici i opalio.
	Svila oseti o{tar bol, kao da ga je ubola p~ela.
	"Ova tvar ubije mnoge pacijente", obavesti ga mali petljaro{. "Zna~i, sad treba da vidimo da li si ti jedan od njih. Ako ne umre{ za minut-dva, da}u ti jo{. Ima{ li ikakve te{ko}e sa disanjem?"
	Stiskaju}i zube zbog bola u no`nom zglavku, Svila duboko udahnu, a zatim odmahnu glavom.
	"Dobro. To ti je bila minimalna doza. Ne}e te ubiti ni ako si alergi~an, ali }e se pobrinuti za te duboke ogrebotine. Osim toga, od nje }e ti toliko pozliti, da }u ja biti upozoren da ti ne dajem vi{e." Mali petljaro{ se sagnu bli`e i zagleda se u Sviline o~i. "Udahni opet duboko, a onda ispusti dah."
	Svila to u~ini. "Kako se zove{, doktore?"
	"To ovde ne koristimo mnogo. Tebi je dobro. Ispru`i ruku."
	Svila to u~ini, a p~ela ubode jo{ jednom.
	"Zaustavlja bol, suzbija infekciju." Mali petljaro{ ~u~nu, podi`e jednu Svilinu nogavicu i opali tre}i put, sada u list Sviline noge.
	"Sad nije uspelo", re~e mu Svila.
	"Jeste, ali sad nisi osetio. Mo`emo skinuti tu cipelu."
	"Ja se zovem Patera Svila."
	Mali petljaro{ di`e pogled ka njemu. "Doktor @dral, Svilo. Smej se koliko ti volja. Stvarno si augur? Mo{us re~e da jesi."
	Svila klimnu glavom.
	"I sko~io si sa prozora drugog sprata? Nemoj to ponovo u~initi." Doktor @dral razveza pertle i skide Svilinu cipelu. "Vidi{, moja majka se nadala da }u biti visok. Naime, ona je bila visoka i volela je visoke ljude. Moj tata je bio niskog rasta."
	"Razumem."
	"Nisam ube|en da razume{." Doktor @dral se nadnese nad Svilino stopalo. Ru`i~asta ko`a njegove glave bila je vidljiva kroz sedu kosu. "Sad }u ise}i ~arapu. Ako bih je skidao, {teta bi se mogla pove}ati." Izvu~e blistave makazice, sasvim iste kao {to su bile one koje je Svila na{ao u Zumbulinom kupatilu. "Ona je sada mrtva, a i on, pa cela ta stvar, valjda, vi{e nije va`na." Upropa{}ena ~arapa otpade s noge. "Ho}e{ li da vidi{ kako je on izgledao?"
	Otsutnost bola delovala je opojno; Svili se, od sre}e, vrtelo u glavi. "Veoma bih to voleo." Zatim uspe da doda: "Ako si voljan da mi poka`e{."
	"Ne mogu da ti ne poka`em. Gleda{ ga ovoga trenutka, jer ja izgledam potpuno kao on. Na{i geni, a ne na{a imena, odre|uju kakvi smo."
	"Odlu~uje volja bogova." Svili su o~i govorile da mali lekar opipava njegov nate~eni sko~ni zglob; me|utim, nije ose}ao ni{ta. "Tvoja majka bila je visoka; da si ti tako|e visok, govorio bi da je to zato {to je ona bila takva."
	"Ne boli te ovo {to radim?"
	Svila odmahnu glavom. "Ja na moju majku ne li~im ni najmanje; bila je mala i crnomanjasta. Pojma nemam kako je izgledao moj otac, ali znam da sam ta~no onakav ~ovek kako je jedan bog, jedan odre|eni, i to jo{ pre mog ro|enja, `eleo da budem."
	"Umrla je?"
	Svila klimnu glavom. "Ostavila nas je i oti{la u Glavni procesor mesec dana pre nego {to sam raspore|en na du`nost."
	"Ima{ plave o~i. Ti si tek druga - ne, tre}a - osoba sa takvim o~ima koju sam ikada video. Sramota je {to ne zna{ ko ti je bio otac. Rado bih ga pogledao. Da vidimo, mo`e{ li ti da ustane{."
	Mogao je. Ustao je.
	"Fino. Daj ruku. Ho}u da se stvori{ na onom stolu tamo. Prelom je fin, ~ist, rekao bih ja, pa }u da ga prika~im i stavim u zavoj."
	Nemaju nameru da ga ubiju. Svila je u`ivao u ukusu te misli. Ne planiraju da ga ubiju; dakle, jo{ ima izgleda da mantejon bude spasen.
	
	Krv je bio malo pripit. Svila mu je na tome zavideo maltene isto koliko i na posedovanju mantejona. Kao da mu je pro~itao misli, Krv re~e: "Zar ti niko nije ni{ta doneo, Patera? Mo{i, na|i nekoga da donese ~oveku pi}e."
	Zgodni mladi} klimnu glavom i kliznu iz sobe; Svila se odmah oseti malo bolje.
	"Imamo mi i {to-{ta drugo, Patera. Al ti nisi korisnik toga?"
	Svila re~e: "Tvoj doktor mi je ve} dao lek za ubla`avanje bola. Ne verujem da bi bilo mudro me{ati ga sa ne~im drugim." Bio je veoma svestan tog bola, koji se vra}ao, ali nije hteo da dopusti Krvu da to primeti.
	"Dobro ka`e{." Krv se nagnu napred u velikoj, crvenoj ko`noj fotelji, tako daleko napred da Svila za trenutak pomisli da }e mo`da bukvalno ispasti iz nje. "Sve re{avati lakim dodirom - to je oduvek bio moj moto. ^ak i kod tih tvojih prosvetljenja, najbolje je pristupiti lako."
	Svila odmahnu glavom. "Uprkos onome {to mi se desilo, ne mogu se slo`iti."
	"[taaa, {taaa!" [iroko se osmehuju}i, Krv je glumio razbesnelost. "Da l' ti je prosvetljenje reklo da do|e{ ovamo i provali{ u moju ku}u? Nije, nije, Patera. Ne poku{avaj to da mi pri~a{. Dovela te pohlepa, ona ista za koju bi hteo mene da optu`i{. Tvoja limena sibilica ti je rekla da sam kupio to va{e imanje - {to i jesam, sve sasvim legalno - pa si izra~unao da imam stvari koje bi vredelo maznuti. Aj, nemoj mi pri~a{. Pa i ja sam stari dripac."
	"Do{ao sam da ti ukradem mantejon, tako da bude opet na{", re~e Svila. "To je, svakako, ne{to {to 'vredi maznuti'. Ti si ga uzeo zakonito, a ja sam do{ao da ti ga oduzmem bilo kako, naime; kako god mogu."
	Krv pljunu, osvrte se da potra`i pi}e, vide praznu rakijsku ~a{icu i odbaci je na tepih. "A {a si mislio da mo`e{ postigne{? Da ukrade{ zeznute papire od mene? To ne bi ni{ zna~ilo. Mo{us je registrovan kao kupac. On bi samo moro da plati kartu-dve za novi primerak."
	"Nameravao sam da te nateram da prepi{e{ mantejon na mene", re~e mu Svila. "Nameravao sam da se sakrijem u tvoju spava}u sobu, da te sa~ekam tamo i da zapretim da }u te ubiti ako ne uradi{ ta~no kako ti ka`em."
	Otvori{e se vrata. U|e Mo{us, a za njim poslu`itelj u livreji, sa poslu`avnikom. Poslu`itelj polo`i poslu`avnik na sto~i} ukra{en intarzijom, nadomak Svilinog lakta. "Da li }e to biti sve, gospodine?"
	Svila uze sa poslu`avnika debelu ~a{u pi}a prozirnog poput vode i popi malo. "Da, hvala. Ba{ ti hvala, Mo{use."
	Sluga ode. Mo{us se osmehnu ogor~eno.
	"Ovo postaje zanimljivo", re~e Krv, naginju}i se napred. "Stvarno bi me ubio, Patera?"
	Svila, koji ga ne bi ubio, sada oseti da njih dvojica ne}e u to poverovati. "Nadao sam se da to ne}e biti potrebno."
	"A, dakle, tako. Dakle, tako. I nije ti palo na pamet da bi ja poviko nekim mojim pajtosima u Gradskoj gardi ~im bi ti izi{o napolje? Da ne bi ~ak moro da {aljem moje ljude na tebe, jer bi Garda uradila taj poso?" Krv se nasmeja. Mo{us {akom zakloni osmejak.
	Svila opet otpi; na trenutak se zapita nije li pi}e drogirano. Ali, zaklju~i on, ako ovi ho}e da ga drogiraju, to mogu i bez prikrivanja. Pi}e je, koje god da je, svakako bilo vrlo jako; sa drogom ili bez nje, moglo bi ubla`iti bol u njegovom zglavku. Oprezno popi jo{ jedan gutljaj. Ove no}i ve} je pio rakiju, i to onu koju mu je Gib dao; ~inilo se da je to bilo u davnoj pro{losti. Krv, {ta god drugo radio, valjda ne}e tra`iti da on ovo pi}e plati. (Svila je samo jednom mese~no, ili re|e, pio i{ta ja~e od vode.)
	"Zna~i, nisi?" Krv prezrivo frknu. "Zna{, imam ja nekoliko ljudi koji rade za mene, a koji ne razmi{ljaju ni{ta bolje nego ti, Patera."
	Svila vrati pi}e na poslu`avnik. "Prisilio bih te da potpi{e{ priznanje. To je jedino ~ega sam se mogao setiti, pa sam tako i planirao."
	"Ja? Priznanje ~ega?"
	"To nije bilo va`no." Umor po~e obavijati Svilu kao ogrta~. Nikada nije znao da fotelja mo`e biti ovako udobna; u ovoj bi mogao spavati danima. "Mo`da priznanje da si spremao zaveru za obaranje Ajuntamienta. Ne{to tako." Priseti se izvesnih posti|uju}ih trenutaka iz u~ionice i natera sebe da di{e duboko, da ne bi po~eo da zeva; pulsiranje bola u nozi bilo je veoma slabo i ~inilo se veoma daleko, odagnano iza najudaljenijih vironskih granica, zahvaljuju}i blagodatnoj ~aroliji iz debele ~a{e. "Dao bih to priznanje jed... jednom drugom auguru, koga dobro poznajem. Zape~a}eno. A on bi obe}ao da ga preda Juzgadu ako se meni i{ta desi. Otprilike tako."
	"Nije mnogo lo{e." Krv izvu~e iz opasa~a Zumbulin mali igli~ar, palcem podi`e ko~nicu i nani{ani pa`ljivo u Svilina prsa.
	Mo{us se namr{ti i dodirnu Krvovu ruku.
	Krv se tiho nasmeja. "Aaa, ne se brini. Samo sam teo da vidim kako bi se on pona{o na mom mestu. Al izgleda da mu je prili~no svejedno." Maleno, zlo oko igli~ara trznu se udesno i pljunu; debela ~a{a se raspr{ta, zasipaju}i Svilu krhotinama i mirisnim pi}em.
	Svila to otrese sa sebe, prstima. "A {ta bi ti `eleo da ja tebi prenesem u vlasni{tvo? Rado }u. Daj papir."
	"Pa, ne znam." Krv baci zlatom oblo`eni igli~ar na poslu`avnik pokraj sebe. "[ta ima{, Patera?"
	"Dve ladice da ode}om i tri knjige. Ne, dve; prodao sam moj primerak Spisa. Imam brojanice - one su ovde, da}u ti ih odmah ako `eli{. Moju staru pernicu sa olovkama, ali to je ostalo u mantiji, koja je jo{ u sobi one `ene. Ako po{alje{ nekog po to, prizna}u da sam ti se popeo na krov i u{ao u ku}u bez tvoje dozvole, i jo{ }u ti dati pernicu."
	Krv odmahnu glavom. "Ne treba mi tvoje priznanje, Patera. Imam tebe."
	"Kako ti drago." Svila do~ara sebi sliku svoje spava}e sobe, u stambenoj zgradi, iznad kuhinje. "Pesov gamadion. Od ~elika je, naravno, ali lanac je od srebra, i trebalo bi da vredi ne{to. Tako|e imam jedno staro, prenosivo svetili{te koje je pripadalo Pateri [tuki. To sam stavio na moj sto~i}, pa bi se valjda moglo re}i da je sada moje. Postoji i jedan prili~no lep triptih, i jedna mala polihromna svetiljka, i jedno platno za prino{enje `rtava, i tako dalje; i sanduk od tikovog drveta, u kome se sve to nosi. Ho}e{? A ja se nadao - nerazumno, dabome - da sve to prenesem mome nasledniku."
	Krv odmahnu rukom, odbacuju}i triptih. "Kako pro|e kroz kapiju?"
	"Nikako. Odsekao sam jednu granu u {umi i vezao je za ovaj konopac." Pokaza prstom ka svom struku. "Zabacio sam je preko klinova na tvojoj ogradi i popeo se uz konopac."
	"Mora}emo da preduzmemo ne{to oko toga." Krv uputi zna~ajan pogled Mo{usu. "Ka`e{ da si bio na krovu. Zna~i, ti si ubio Hieraksa."
	Svila se uspravi u fotelji; ose}ao se kao da su ga tek sad probudili iz sna. "Dali ste mu ime boga?"
	"Mo{us mu je dao ime. Za{to ne?"
	Mo{us blago re~e: "Pripadao je sorti grifona. To je planinska prica grabljivica. Divna. Mislio sam da mogu da ga izdresiram da ubija."
	"Al nije vredelo", nastavi Krv. "Mo{us se naljutio na njega i spremao se da ga izbode no`em. Mo{usove su one {tale pozadi."
	Svila u~tivo klimnu glavom. Patera [tuka mu je jednom kazao da nikada ne mo`e{ po spolja{njem izgledu jednog ~oveka pogoditi {ta bi mogao biti njegov izvor zadovoljstva; prou~avaju}i Mo{usa, Svila zaklju~i da nikada nije cenio [tukinu mudrost onoliko koliko je ona to zaslu`ivala.
	"Onda sam ja reko da ako on ne}e Hieraksa, ja o}u", nastavi Krv, "pa sam ga stavio na krov da mi bude ku}ni ljubimac."
	"Aha", re~e Svila. "Ti si mu potkresao krila."
	"To sam jednom Mo{usovom pomo}niku naredio da u~ini. Da ne bi odleteo. A u lov i ina~e nije hteo da ide."
	Svila klimnu glavom, prete`no samome sebi. "Ali je napao mene, verovatno zato {to sam uzeo ono par~e oguljene ko`e. Bili smo kod grudobrana, pa je u uzbu|enju tih trenutaka on zaboravio - ne}u re}i Hieraks, to je sveto ime - on je zaboravio da vi{e ne mo`e da leti."
	Krv posegnu rukom ka igli~aru. "Ka`e{ da sam ga ja ubio! To je zeznuta la`! Ti si ga ubio."
	Svila klimnu glavom. "Poginuo je tako {to je sam uleteo u nesre}u, jer me je napao; ali mo`e{, ako ti se svi|a, re}i da sam ga ja ubio. Svakako sam poku{avao."
	"Posle si ukrao igli~ar od Zumbule, a ona te isterala kroz prozor, onim njenim azofom. Tu ti je pad bio jedno tries lakta. Pa {to je ne ubi?"
	"Da li bi je ti ubio", re~e Svila, "da si bio na mom mestu?"
	Krv se tiho nasmeja. "Da. A onda bi je bacio Mo{usovim pti~urinama, kao hranu."
	"Ono {to sam ja tebi do sada uradio sigurno je mnogo gore od onog {to je Zumbula uradila meni; da i ne govorimo o onome {to sam nameravao da ti uradim. Da li }e{ me ubiti?" Ako bi se sad bacio napred, zaklju~i Svila, mo`da bi mogao, iako mu je noga ovako povre|ena, da otme mali igli~ar od Krva; zatim bi, dr`e}i cev prislonjenu uz Krvovu glavu, mogao da ih natera da ga puste na slobodu. Po~e se pripremati, pomicati napred u fotelji, izra~unavati udaljenost.
	"Pa mogo bi. Ba{ bi mogo, Patera." Krv se poigravao igli~arem, dr`ao ga je na dlanu, prevrtao ga, odmeravao. "Jasno ti je, bar se nadam da ti je jasno, da mi nismo u~inili nikakvo krivi~no delo, niko od nas. Ni ja, ni Mo{us ovde prisutan, niti iko od mojih ljudi."
	Svila zausti da ne{to ka`e, ali se predomisli.
	"Misli{ da si, kao, ne{to saznao? Va`i, evo ja }u da poga|am. Ti mi reci ako nisam u pravu. Razgovarao si sa Zu, i zato misli{ da je kurva. Jedan od na{ih ve~era{njih gostiju dao joj je taj azof. To je poklon~ina, stvarno, jaka ~ak i od jednog ~lana Saveta. Mo`da se hvalisala i nekim drugim poklonima. Poga|am li ja metu?"
	Svila obazrivo klimnu glavom, ne skidaju}i pogled sa igli~ara. "Imala je nekoliko... posetilaca."
	Krv se tiho nasmeja. "Vidi ga, Mo{use. Pocrveneo. Da, Patera, znam. Al oni nisu ni{ta platili, a to je jedino va`no sa stanovi{ta zakona. Oni su moji gosti, a Zumbula je moja stalna go{}a u ku}i. Zna~i, ako ona ho}e s nekim da se dobro provede, to je njena stvar i moja, ali se tebe ni{ta ne ti~e. Veli{ da si do{o da uzme{ nazad, od mene, tvoj mantejon. E, al mi ti ga nismo uzeli." Krv naglasi ovu poentu tako {to uperi cev u Svilino lice. "Ako }emo pri~ati {ta nije po zakonu, pri~a}emo i {ta jeste. A ti po zakonu nikad nisi bio vlasnik. Po tapiji koju sam ja dobio, Udru`enje sve{tenika bilo je vlasnik tog mantejona. Zar nije?"
	Svila klimnu glavom.
	"A grad je onda oduzeo mantejon od Udru`enja, zbog nepla}enih poreza. Ne od tebe, jer ga nisi nikad ni posedovao. Mislim da je to bilo pro{le nedelje. Siguran sam da je sve ura|eno ispravno. Udru`enje obave{teno, i sve to. Nisu ti rekli?"
	"Nisu." Svila uzdahnu i prisili sebe da se opusti. "Znao sam da se to mo`e dogoditi, ~ak sam obavestio Udru`enje o toj opasnosti. Ali oni nisu obavestili mene da se ve} dogodilo."
	"Onda bi trebalo, Patera, da ti jave da im je `ao, a ja se i nadam da }e to u~initi. Al to nema veza sa Mo{usom i sa mnom. Mo{us je kupio tvoj mantejon od grada i tu nema ni~eg nepravilnog. Nastupao je kao moj agent, sa mojim novcem, al ni tu nema ni~eg protivzakonitog, to je samo pitanje poslovnog dogovora izme|u njega i mene. Platili smo trinaest hiljada kartica, plus porez. Nismo ni{ta ukrali. Ta~no? Nismo u~inili nikakvo zlo ni tebi... ni ma kome... a?"
	"^itav jedan kvart }e trpeti, nekoliko hiljada siroma{nih porodica, ako vi zatvorite mantejon."
	"Oni, ako im se ide, mogu da po|u i u neki drugi mantejon, a osim toga ja bi reko da je to briga Udru`enja." Krv mahnu pi{toljem ka modricama na Svilinim prsima. "Ti si ne{to i nastradao, to je nesporno. Al ugruvo si se ratuju}i protiv ptice koju sam ja ~uvo kao ku}nu ljubimicu, i ska~u}i kroz prozor. Zu se samo branila azofom, na {ta zaista ima puno pravo. Nema{ nameru da zuji{ o njoj, a?"
	"Da zujim?"
	"Da trtlja{ kod `abara."
	"A ne. Ni u kom slu~aju."
	"To ti je dobro. Drago mi je {to si razuman. Samo pogledaj kako stvari stoje. Provalio si u moju ku}u misle}i da otme{ moju imovinu - bila je Mo{usova, al ti to nisi znao. Priznao si stvar Mo{usu i meni, {to smo mi spremni pod zakletvom da ponovimo sudiji, ako moramo."
	Svila se osmehnu; ~inilo mu se da je veoma mnogo vremena proteklo od kad se poslednji put osmehnuo. "Ne}e{ me stvarno ubiti, Krve, je li? Nisi voljan da prihvati{ taj rizik."
	Krvov prst na|e okida~ igli~ara. "Nastavi{ li tako da pri~a{, ba{ bih i mogo, Patera."
	"Ne verujem. Naredio bi nekom drugom da to uradi, verovatno Mo{usu. Ali ni to ne}e{. Ovo je zastra{ivanje uo~i pu{tanja na slobodu."
	Krv pogleda Mo{usa, koji klimnu glavom i za|e iza Sviline fotelje. Svila oseti ovla{ni dodir Mo{usovih prstiju na svojim u{ima.
	"Ako nastavi{ tako da pri~a{, Patera, bole}e te. Ne}e ostati nikakvi tragovi, ali ne}e ti se dopasti. Mo{us je to ve} radio. Dobar je u tome."
	"Nije nekom auguru. Ko u~ini bilo {ta na`ao nekom auguru, izla`e se ljutnji svih bogova."
	Bol je bio iznenadan kao udarac i tako o{tar da Svila ostade bez daha: rasprskavanje agonije, kao da mu je neko zdrobio glavu.
	"To su ti neka mesta iza u{iju", objasni Krv. "Mo{us ih pritisne zglavcima prstiju."
	Svila se borio za vazduh. Dr`ao se obema {akama za mastoidne izbo~ine na slepoo~nicama. Nije mogao ~ak ni da klimne glavom.
	"Mi to mo`emo da radimo opet i opet, ako treba", nastavi Krv. "Ako nam na kraju dosadi pa odemo na spavanje, mo`emo da po~nemo iz po~etka, ujutro."
	Crvena izmaglica beja{e zaklonila Svilino vidno polje. Sad se povla~ila. On uspe da izgovori: "Ne mora{ mi obja{njavati u kakvoj sam situaciji."
	"Mo`da ne. Ali }u, ipak, obja{njavati ako mi se obja{njava. Zna~i, da nastavimo - u pravu si, radije te ne bismo ubili, ako ne moramo. Za to postoje tri-~etiri razli~ita razloga, i svi su dobri. Za po~etak, ti si augur. E, ako su bogovi ikad obra}ali ikakvu pa`nju na Viron, davno su prestali. Ja li~no ne verujem da je u svemu tome ikad bilo ikakve istine, osim jedne, a to je da ljudi kao {to si ti posti`u da dobiju sve {to `ele, bez rada. Al Udru`enje se brine za tebe. Ako bi se ~ulo da smo te mi oladili - a moglo bi samo da se pri~a, nikad ne bi bio na|en nijedan dokaz - narod bi se nervirao, to bi bilo lo{e za posao."
	Svila re~e: "U tom slu~aju, ne bih umro uzalud", i oseti opet Mo{usove prste iza u{iju.
	Krv odmahnu glavom i potencijalni bol se zaustavi, ostade da lebdi na ivici mogu}eg. "Osim toga, mi smo upravo kupili tvoje imanje, pa bi neko mogao pomisliti na nas. Jesi li rekao ikome da }e{ i}i ovamo?"
	Eto. Do{lo je. Svila je bio spreman da la`e ako mora, ali ipak skloniji da izbegava, ako mo`e. "Misli{, nekoj od sibila? Ne, ni{ta tako."
	Krv klimnu glavom. Opasnost je pro{la. "Ipak, moglo bi to privu}i ne~iju pa`nju. Ko zna ko te je mo`da mogao videti. Videla te Zu, pri~ala s tobom, i tako to. Verovatno je ~ak saznala tvoje ime."
	Svila se toga nije mogao setiti, ali re~e: "Jeste. Zar nema{ poverenja u nju? Pa, ona je tvoja ven~ana `ena."
	Mo{us se zakikota iza njega. Krv po~e da urla od smeha i da se pljeska, slobodnom rukom, po butinama.
	Svila slegnu ramenima. "Jedan od tvojih slugu rekao je da je to njegova gospodarica. Mislio je, dabome, da sam ja jedan od gostiju."
	Krv obrisa o~i. "Meni se ona dopada, Patera, i stvarno je najlep{a kurva u Vironu, pa prema tome i vredno par~e imovine ovde. Ali, ovo drugo..." On odmahnu rukom, odbacuju}i celu tu temu. "Ono {to sam hteo da ka`em jeste slede}e: radije bismo te imali za prijatelja." Vide}i Svilin izraz lica, opet se nasmeja.
	Svila se trudio da zvu~i nemarno. "Moje prijateljstvo se lako sti~e." To je bio onaj razgovor koji je zami{ljao kad je sa zida osmatrao vilu; sad po~e mahnito tragati za frazama koje je tad uve`bavao. "Vrati moj mantejon Udru`enju, pa }u te blagosiljati do kraja mog `ivota." Kap znoja mu pocure sa ~ela prema o~ima. Pla{e}i se da }e Mo{us pomisliti da pose`e za nekim oru`jem ako poku{a da izvadi maramicu, on otre lice rukavom.
	"To, Patera, ja ne bih nazvao lakim za mene. Trinaest hiljada sam ja izvrteo za to tvoje. Nikada vi{e ne}u videti nijednu od tih kartica. Ali razmi{ljao sam o na~inima da budemo prijatelji, a da pare poteku u moj d`ep. Uvek sam za to. Ti si najobi~niji lopov. To si i sam priznao. Dobro, i ja sam." Krv ustade iz fotelje, prote`e se i kao da po~e sa divljenjem da osmatra bogata{ki name{tenu sobu. "[to bismo nas dvojica kru`ili jedan oko drugog kao dva ma~ora, nastoje}i jedan drugog da ubodemo no`em?"
	Mo{us pogladi Svilu po kosi. Svila se, od toga, oseti ne~isto i re~e: "Prestani s tim!" Mo{us prestade.
	"Hrabar si ~ovek, Patera, a i dovitljiv." Krv se pro{eta preko sobe i zagleda se u sliku, ra|enu sa mnogo sivih i zlatnih tonova, na kojoj je bio prikazan Pes kako izri~e osudu izgubljenim duhovima; jedna Pesova glava bila je modra od besa, druga je izgovarala re~i prokletstva. "Da sam ja sedeo tu gde ti sedi{, ne bi poku{o to sa Mo{usom, a ti si poku{o i uspeo. Mlad si, jak si, a ima{ i dve-tri prednosti koje mi ostali nemamo. Niko nikad ne sumnja u augura. Dalje, dobio si poprili~no obrazovanje - bolje nego ja, ne}u to poricati. Ka`i mi, kao jedan lopov drugome, zar nisi znao, duboko u pukotinama svog bi}a, da nije bilo po{teno da krade{ od mene?"
	"Naravno da sam znao." Svila zastade, da sabere misli. "Me|utim, postoje trenuci kad se mora birati izme|u dva zla, ili izme|u vi{e zala. Ti si bogat; i bez mog mantejona ostao bi bogat. Ali bez mantejona, stotine porodica u na{em kvartu - ljudi koji su ve} veoma siroma{ni - bile bi mnogo siroma{nije. Na{ao sam da je to neodoljivo jak razlog." ^ekao je nailazak drobe}eg bola od Mo{usovih zglavaka. Kad to nije nastupilo, dodao je: "Predlo`io si da govorimo kao jedan lopov drugome, {to ja shvatam kao sasvim otvoren razgovor. Pa, iskreno da ti ka`em, nalazim da je taj razlog i sad neodoljiv."
	Krv se opet okrete pravo ka njemu. "Dabome, Patera. Onda me iznena|uje da nisi smislio neki jednako dobar razlog da ubije{ Zu. Ti tvoji bogovi ~esto su ubijali i sa manje razloga, a?"
	Svila klimnu glavom. "Povr{no gledano, da. Ali bogovi su u odnosu na nas vi{a bi}a. Zato oni mogu postupati kako god smatraju da treba, kao {to si ti tvom ljubimcu potkresao krila bez krivice. Ja nisam vi{e bi}e u odnosu na Zumbulu."
	Opet se za~u Krvovo tiho 'he-he-he'. "Onda si ti jedini mu{karac na svetu koji to ne misli, Patera. Nego, prepusti}u moralisanje tebi. To je, ipak, tvoj posao. Posao je moj, a ono {to mi ovde imamo jeste sasvim jednostavan poslovni dogovor. Platio sam gradu trinaes hiljada za tvoj mantejon. [ta ti misli{, koliko on stvarno vredi?"
	Svila se priseti sve`ih, mladih lica dece u palestri i umornih, sretnih osmeha njihovih majki; slatkog `rtvenog dima koji se uzvija sa oltara i prolazi kroz kapiju bogova, na krovu. "U novcu? Neprocenjiv je."
	"Dabome." Krv pogleda igli~ar koji mu je jo{ bio u ruci i }u{nu ga u d`ep pantalona, ukra{enih vezom. "Tako ti ose}a{ i zato si i potegao ~ak ovamo, iako si znao da su prili~ni izgledi da bude{ ubijen. Uzgred re~eno, nisi prvi koji je poku{ao da provali ovde, ali si prvi koji je prodro u ku}u."
	"To je neka uteha."
	"Zna~i, divim ti se i mislim da bi trebalo da budemo sposobni da sklopimo jednu malu pogodbu. Na slobodnom tr`i{tu, Patera, tvoje imanje vredi ta~no trinaest hiljada kartica, ni jednu jedinu prokletu stotin~icu manje niti vi{e. Mi to znamo, jer je bilo stavljeno na prodaju pre samo nekoliko dana i najve}a dobijena ponuda bila je trinaest hiljada. Zna~i, to je cena za poslovnog ~oveka. Razume{ {ta ti govorim?"
	Svila klimnu glavom.
	"Ja, dabome, imam planove za to mesto. Unosne. Ali to nije jedino mogu}e mesto. Zato, evo mog predloga. Rekao si da je neprocenjiv, tvoj mantejon. To ti je, ej, mnogo para: 'neprocenjivo'." Liznu usne i pogleda Svilu su`enim o~ima, netremice. "Kao ~ovek koji uzme la}anu }ar gde god mo`e, al nikad ne odere nikoga ba{ do koske, predla`em da prepolovimo razliku. Ti plati meni dvostruko vi{e od onog {to sam ja platio, a ja }u tebi onda prodati, za taj iznos, mantejon."
	Svila zausti da ne{to ka`e, ali Krv di`e ruku. "Da mi to zakucamo ko dvojica dobrih mandovana. Proda}u ti mantejon za ta~no dvaes {es hiljada, a svi tro{kovi prenosa nek idu na mene. Nema prevare, nema cepanja imanja na delove. Dobi}e{ sve {to sam ja dobio."
	Sviline nade, koje su sa svakom izgovorenom re~ju uzletale ka novim visinama, sada sasvim pado{e. Zar Krv stvarno zami{lja da je on bogat? Znao je da neki ne-sve{tenici zami{ljaju da je svaki augur bogat. "Rekoh ti {ta posedujem; sve zajedno ne bi donelo ni dvesta karata. Celo imanje moje majke vredelo je manje od dvadeset {est hiljada, a kad sam polo`io zakletvu, samim tim ~inom je neopozivo pre{lo u vlasni{tvo Udru`enja."
	Krv se nasme{i. "Kapiram, Patera. O{ drugo pi}e?"
	Svila klimnu glavom.
	"I ja bi."
	^im je Mo{us oti{ao, Krv opet sede. "Jasno je meni da ti nema{ dvaes {es hiljada, ni ma {ta blizu toga. Ne verujem ba{ u sve {to si mi reko, al da ti ima{ bar nekolko hiljada, ne bi ~amio u Sun~evoj. Me|utim, ko ka`e da ako si siromah, mora{ ostati siromah? Evo pogledaj mene, ne bi se reklo, al i ja sam nekad bio siromah."
	"Verujem ti."
	Krvov osmeh nestade. "I zato me gleda{ sa visine. Mo`da je zato provala i{la lak{e."
	"Ne", re~e mu Svila. "Zato je i{la mnogo te`e. Nikad nisi dolazio na prino{enje `rtve u na{ mantejon - mada mnogi lopovi ba{ dolaze - ali ja sam po{ao da oplja~kam jednog na{eg i u dubini du{e sam to znao i bilo mi je odvratno."
	Krvov tihi smeh nije obe}avao ni humor, ni prijateljstvo. "Svejedno si po{o."
	"Kao {to vidi{."
	"Vidim ja vi{e nego {to ti misli{, Patera. Vidim ja mnogo vi{e nego ti. Vidim da si imo volju da me oplja~ka{ i da si bio na domaku uspeha. Malo~as mi re~e kolko sam, po tvom mi{ljenju, bogat. Tolko da mi ne bi nedostajale ~etiri stare ku}e na Sun~evoj. Misli{ da sam najbogatiji u Vironu?"
	"Ne."
	"[ta ne?"
	Svila slegnu ramenima. "^ak i kad smo razgovarali na ulici, nisam ni pomislio da si najbogatiji ~ovek u ovom gradu, iako pojma nemam ko bi mogao biti najbogatiji. Samo sam smatrao da si bogat, {to o~igledno jesi."
	"Pa, lepo, nisam najbogatiji", saop{ti Krv, "a ni najkvarniji. Ima bogatijih, a ima pokvarenijih. Mnogo ih ima. Ali, Patera, malo ko od njih je tako blizak sa Ajuntamientom kao ja - i to treba uvek da ima{ na umu, bez obzira na to da li ti se ~ini verovatno ili ne."
	Svila nije odgovorio, niti je ikakvom promenom izraza lica nagovestio da je ovo uop{te ~uo.
	"Pa, ako ho}e{ da ti se vrati mantejon, za{to ga ne kupi{ od njih? Cena je dvadeset {est hiljada, kao {to sam ti kazao. Meni to zna~i samo toliko, ni{ta vi{e. Zna~i, njihov je koliko i moj, s tim {to }e oni biti i lak{i za ube|ivanje, ve}ina njih. Slu{a{ li ti mene, Patera?"
	Svila, neodu{evljeno, klimnu glavom.
	Mo{us, kao i ranije, otvori vrata i u|e u sobu pre poslu`itelja. Sad su na poslu`avniku bile dve niske, debele ~a{e.
	Krv dohvati jednu, a poslu`itelj se nakloni Svili. "Patera Svilo?"
	Sad sigurno cela ku}a zna za njegovo hvatanje, pomisli Svila; sigurno svi znaju i ko je on. "Da." Nema svrhe poricati.
	Poslu`itelj se duboko nakloni i pru`i poslu`avnik ka njemu. Na poslu`iteljevom licu bio je izraz koji Svila nije mogao protuma~iti. "Bio sam tako slobodan, Patera. Mo{us je rekao da mogu. Da li biste prihvatili ovo pi}e i time iskazali dobru volju prema meni?"
	Svila uze pi}e, osmehnu se, i re~e: "Hvala ti, sine moj. To je bilo izuzetno ljubazno od tebe." Sluga je, na trenutak, bio sav ozaren.
	"Ako te ukebaju", nastavi Krv, ~im je poslu`itelj izi{ao, "ja te ne poznajem. Nikad te nisam vido. Nikad ne bi ovako ne{to predlo`io, nikome. Eto - tako mora biti."
	"Svakako. Ali ve~eras ti predla`e{ da ja ukradem toliko para i da otkupim moj mantejon od tebe. Da ja, augur, ulazim u ku}e drugih ljudi, kao {to sam u tvoju, i da kradem."
	Krv otpi malo iz ~a{e. "Ja ka`em da ako ho}e{ da ti se mantejon vrati, ja }u ti ga prodati, i to je sve {to ja ka`em. Kako }e{ ti da nabavi{ pare, to je tvoja stvar. Misli{ da je grad pitao odakle meni pare?"
	"Ovo je re{enje koje mo`e uspeti", priznade Svila, "i, u isti mah, jedino koje je dosad predlo`eno."
	Mo{us mu se isceri.
	"Tvoj lekar, ovde nastanjen, ka`e da mi je slomljen sko~ni zglob", nastavi Svila. "Bojim se da }e biti potrebno poprili~no vremena da zaraste."
	Krv di`e pogled sa pi}a. "Ne mogu ti dati ne{to mnogo vremena, Patera. Mo`da, mo`da koliko bi trebalo za nekoliko poslova. Ne vi{e."
	"A-ha." Svila se pogladi po vilici. "Ali }e{ mi dati neko vreme - mora}e{. Dakle, dok to vreme te~e, {ta }e se de{avati sa mojim mantejonom?"
	"To je moj mantejon, Patera. [ta ka`e{ na ovo: ti ostane{ u njemu i radi{ ko {to si dosad radio? Al ako neko pita, jasno ka`e{ da sam ja vlasnik, da je to sad moje."
	"Mogao bih re}i da si ti platio poreze, kao {to i jesi. I da nas pu{ta{, iz razloga pobo`nosti, da nastavimo sa slu`enjem bogovima." Bila bi to la`, ali bi se on nadao da }e ona, vremenom, prerasti u istinu.
	"To je dobro. Ali sve {to zaradi{, preko tro{kova odr`avanja mantejona, jeste moje, a kad god zatra`im da vidim knjige, ima da ih donese{ ovamo. Ina~e ni{ta ne va`i. Koliko ti vremena treba?"
	Svila razmisli. Nije bio siguran da }e mo}i da prisili sebe da izvr{i te kra|e koje Krv od njega zahteva. "Godinu dana", odva`i se on. Za godinu dana se mnogo toga mo`e dogoditi.
	"Te{ka {ala. Ti kad dovodi{ ovna za scildan, sigurno te do~eka op{ti smeh. Tri nedelje. Aj, nema veze, nek ti bude mesec dana. To je maksimum, nema vi{e. Dal }e ti noga bude dobra kroz mesec dana?"
	"Ne znam." Svila poku{a da pokrene nogu i na|e, kao i ranije, da zavoj to onemogu}ava. "Ne bih rekao da je to mnogo verovatno."
	Krv frknu. "Mo{i, daj zovi @drala."
	Kad se vrata zatvori{e iza Mo{usa, Svila upita: "Da li uvek ima{ doktora ovde, nastanjenog?"
	"Nastojim da imam." Krv ostavi ~a{u po strani. "Imo sam godinu dana jednog, al se taj nije pokazao. Posle sam uzo jednog hirurga za mozak, koji je ostao samo par meseci. Posle toga sam morao dugo da tra`im, i najzad na|oh ovog @drala. On je sa mnom ve}..." Krv zastade, da izra~una. "...ima skoro ~etri godine. Brine se o mojim ljudima ovde, naravno, a triput nedeljno ide i u grad, da pogleda devojke tamo. Zgodnije je to, a i u{tedi se pomalo."
	Svila re~e: "Iznena|en sam da visoko stru~an doktor..."
	"Pristaje da radi za mene, da se brine za moje droce?" Krv zevnu. "Pretpostavimo da si ti oti{o kod nekog doktora u gradu da vidi taj tvoj zglob, Patera. Dal bi mu platio?"
	"^im bih mogao, da."
	"A to je verovatno nikad. On, po{to radi za mene, dobija redovnu platu. Ne mora nikog da le~i iz milosr|a, a ponekad mu devojke daju bak{i{, ako su lepo zaradile."
	Slede}eg trenutka sti`e mali sitni~avi ~ovek, ukorak sa Mo{usom koji mu pridr`a otvorena vrata. Svila je ne tako davno video sliku jedne ptice koja je pripadala vrsti `drala; sad se setio te slike, mada ne i mesta gde ju je video. Ujedno se priseti @dralovog podsmehivanja samome sebi. Mali doktor nije li~io na tu visoku pticu ni{ta vi{e nego on na svetlucavu tkaninu po kojoj ga je majka nazvala.
	Krv mahnu rukom ka Svili. "Ti si ga krpio. Kolko mu treba da ozdravi?"
	Mali lekar se pogladi po bradi. "Da ozdravi, u kom smislu re~i, gospodine? Mislite, da mo`e hodati bez {taka?"
	Krv razmisli o ovome. "Recimo, dovoljno da mo`e brzo da tr~i. Kolko mu treba za to?"
	"Te{ko je re}i. Mnogo zavisi od naslednog ~inioca - ne verujem da on o tome zna i{ta korisno - i od ukupnog zdravstvenog stanja. Ako ni{ta drugo, bar je mlad, zna~i, moglo bi biti i gore." Doktor @dral se okrete Svili. "Sedi ti za trenutak uspravno, mladi ~ove~e. Da ja tebe opet oslu{nem, sad kad si dobio mogu}nost da se smiri{."
	Podi`e Svilinu pocepanu tuniku, prisloni uho na njegova prsa i po~e mu kuckati prstima po le|ima. Posle tre}eg tupkanja, Svila oseti da mu ne{to tvrdo i hladno klizi pod opasa~ od konopca od konjske dlake.
	"Trebalo je da ponesem instrumente. Zaka{lji se, molim."
	Ve} izvan sebe od radoznalosti, Svila se zaka{lja i za nagradu dobi jo{ jedno tupkanje po le|ima.
	"Dobro. Jo{ jednom, molim, i to ovog puta dublje. Duboko."
	Svila se naka{lja najdublje {to je mogao.
	"Izvrsno." Doktor @dral se uspravi, pu{taju}i da Svilina tunika padne nazad na svoje mesto. "Zaista izvrsno. Ti si fini primerak, mladi ~ove~e, Vironu na ~ast." Brujanje njegovog glasa sad je bilo malo, gotovo neprimetno, izmenjeno. "Neko tamo gore te voli." Pokaza {aljivim pokretom ka tavanici, na kojoj se naslikana Molpe takmi~ila sa Fejom u tome koja }e biti ve}i ki~. "Neka zaljubljena boginja, pretpostavio bih."
	Svila se zavali nazad u fotelju, iako sada, sa tim tvrdim predmetom na le|ima, nije moglo biti ni govora o udobnosti. "Ako to zna~i da }u dobiti manje vremena od mog poslodavca, onda ne bih mogao re}i da su mi bogovi naklonjeni, sine moj."
	Doktor @dral se osmehnu. "Dobro, onda mo`da nisu."
	"Koliko dugo?" re~e Krv i tresnu ~a{u na poslu`avnik. "Koliko dugo dok mu noga bude jednako dobra kao dok je nije slomio?"
	"Pet do sedam nedelja, rekao bih ja. Mogao bi on da tr~i i pre toga, ako se oko zglavka pritegne elasti~na traka, valjano. Sve ovo va`i, dabome, uz pretpostavku da }e u me|uvremenu imati dovoljno odmora i dobru medicinsku negu - soni~nu stimulaciju slomljene kosti, i tako dalje."
	Svila pro~isti grlo. "Ja, doktore, nemam para za slo`eno le~enje. Mo}i }u samo da hramljem unaokolo i da se molim bogovima da se kost zaceli."
	"Ne mo` ni ovde da dolazi{", re~e mu Krv ljutito. "Da nisi to mislio, mo`da?"
	Doktor @dral po~e: "Mogli biste, gospodine, anga`ovati specijalistu u gradu..."
	Krv opet {mrknu. "Trebalo je da ga ubijemo i ta~ka. Tako mi Fejine krma~e, bolje je bilo da je poginuo pri padu. Specijalista - ne. Nego ti kad si u tom delu grada, idi obi|i ga. Kad }e to biti? U sfigdan il hieragdan?"
	"Da, ja idem sfigdanom, a to je sutra", re~e doktor @dral i baci pogled ka jednom kitnjasto izra|enom zidnom ~asovniku na drugom kraju sobe. "Trebalo bi da sam ve} u krevetu."
	"E pa, vide}e{ ga tada", re~e Krv. "Sad izi|i."
	Svila re~e @dralu: "Iskreno `alim {to }u te dodatno anga`ovati, doktore. Kad bi mi tvoj poslodavac dao malo vi{e vremena, to ne bi bilo potrebno."
	Na izlazu se doktor @dral okrete i kao da, maltene, namignu.
	Krv re~e: "Napravi}emo kompromis, Patera. Obrati pa`nju, jer ja sam voljan da idem toliko daleko, i ne dalje. Zar ne}e{ piti to?"
	Ose}aju}i Mo{usove zglavkove iza u{iju, Svila revnosno popi jedan gutljaj.
	"Kroz mesec dana - jedan mesec od danas - done}e{ mi znatnu sumu. Jesi ~uo? Ja kad vidim kolika je, odlu~i}u dal je dovoljna. Ako jeste, odbi}u je od dvaes {es hiljada, i re}i }u ti kolko ima{ vremena da dobavi{ ostatak. Al ako nije dovoljna, onda ti i tvoja limena sibila ima da ispadnete napolje." Krv zastade; usta su mu bila ru`na. U ruci je vrtlo`io pi}e. "Je l' ti stanuje jo{ neko tamo? Jo{ neki augur, mo`da?"
	"Tu su jo{ dve sibile. Mejtera Ru`a i Mejtera Nana. Sa Mejterom Mermer si razgovarao, verujem. Ja sam na{ jedini augur."
	Krv zamumla. Zatim re~e: "Tvoje sibile }e hteti da dolaze ovamo i da mi dr`e predavanja. Reci im da ne}e sti}i dalje od kapije."
	"Re}i }u im."
	"Zdrave su? @dral bi ih mogo pogleda kad dolazi kod tebe, ako im treba doktor."
	Svila oseti toplinu prema ovom ~oveku. "To je izuzetno ljubazno od tebe." U svakome se mo`e na}i ne{to dobro, podseti on sebe; neki nezapa`en, ali sigurno prisutan poklon Pesov. "Mejtera Nana je sasvim dobro, koliko je meni poznato. Mejtera Ru`a je onoliko dobro koliko se mo`e o~ekivati, ali sad je, bojim se, velikim delom od prosteti~kih komponenti."
	"A, to je ono, digitalne ruke i noge? A?" Krv se nagnu napred, zainteresovan. "Takvih nije mnogo ostalo."
	"To su joj ugradili pre izvesnog broja godina; zapravo, pre nego {to sam se ja rodio. Tad je harala neka bolest zbog koje su bile neophodne amputacije." Svili pade na um da bi trebalo da zna vi{e o `ivotnoj pri~i Mejtere Ru`e - o biografijama sve tri sibile - nego {to sada zna. "Prema onome {to ona ka`e, tad su ve{ta~ke komponente mogle lako da se nabave."
	"Kolko je stara?"
	"Ne znam sigurno." Svila jo{ jednom prekore sebe; ovako ne{to bi trebalo da zna. "To valjda pi{e negde u na{oj arhivi, mogao bih to da potra`im za tebe, i rado }u potra`iti."
	"To sam ja samo u~tiv", re~e mu Krv. "Babi je sugurno... pa, devedeset, ako ima mnogo limenih delova. [ta bi ti reko, Patera, kolko godina ja imam?"
	"Verovatno si stariji nego {to izgleda{." Koje naga|anje }e polaskati Krvu? Ne bi valjalo kazati ne{to sme{no. "Mo`da ~etrdeset pet?"
	"^etrdeset devet." Krv di`e ~a{u, podsme{ljivo glume}i zdravicu. "Blizu pedeset." U trenu kad je Krv to izgovarao, Mo{usovi prsti su se trznuli i Svila je znao sa potpunom sigurno{}u, mada to nikako ne bi mogao dokazati, da Krv la`e, da je bar pet godina stariji. "U mom telu ne postoji ni jedan jedini deli} koji nije moj, izuzev par zuba."
	"Ne izgleda{ tako."
	"Mogo bi ja tebi da pri~am, Patera..." Krv odmahnu rukom, odbaciv{i i tu temu. "Nema veze. Kasno je doba. Kolko sam reko? Mese~no? Pet hiljada?"
	"Rekao si, da bude znatna suma", podseti ga Svila. "Ja da ti donesem koliko god mogu da nabavim, a ti da odlu~i{ da li je to dovoljno. Da li }u donositi novac ovde?"
	"Daa-bome. Reci mom oku na kapiji ko si, pa }e neko izi}i po tebe. Mo{use, zovni voza~a da do|e pred kapiju."
	"Za mene?" upita Svila. "Hvala. Bojao sam se da }u morati da pe{a~im - a ne bih to mogao, sa ovakvom nogom. Morao bih da moljakam da me seljaci voze na taljigama."
	Krv se {iroko osmehnu. "Ti si meni, Patera, zarada od trinaest hiljada kartica. Moram se brinem za tebe. Nego, slu{aj. Ono {to sam ti reko da sibile ne dolaze ovde da me masiraju? To ostaje da va`i, ali reci onoj - babi, kako se zove?"
	"Mejtera Ru`a."
	"E, njoj. Reci ti lepo Mejteri Ru`i da ako je zainteresovana za novu nogu il tako ne{to, i ako mo` da navu~e lovu, ovde bi ja mogo da joj pomognem. Il ako bi prodala ne{to tako, da pomogne tebi, na primer. Bolju cenu ne}e dobiti nigde."
	"Moje zahvaljivanje ve} postaje jednoli~no, bojim se. Ali, eto, moram ti jo{ jednom zahvaliti, u svoje ime, i u ime Mejtere Ru`e."
	"Mani se toga. Za takve komponente, pa i polovne, sad }e biti tr`i{te i po, a ja imam ~oveka koji ume da ih popravlja."
	Mo{usova glatka glava pojavila se u vratima. "Lebdilica spremna."
	Krv ustade, klate}i se pomalo. "Mo`e{ hoda{, Patera? Ne, jasno da ne. Mo{i, daj mu jedan od mojih {tapova za pe{a~enje, ho}e{? Al ne od onih skupih. Dr{ se, Patera."
	Krv mu je pru`io {aku. Svila je uze i na|e da je mekana i iznena|uju}e hladna. Nekako se podi`e na noge, o{tro svestan da u pojasu, iza le|a, nosi neki predmet koji je tu zadenuo doktor @dral, i da prihvata pomo} od ~oveka koga je nameravao da oplja~ka. "Jo{ jednom ti hvala", re~e i ste`e zube zbog o{trog seva bola.
	Sad }e Krv, kao doma}in, hteti da ga isprati napolje; ali, ako mu se na|e iza le|a, lako mo`e videti taj predmet ispod tunike. Silno pri`eljkuju}i da mu sada bude pri ruci mantija koja je ostala u Zumbulinoj spava}oj sobi, napola onesposobljen zbog krivice i bola, Svila uspe da izgovori: "Mogu li se naslanjati na tvoju ruku? Nije trebalo toliko da popijem."
	Teturali su se rame uz rame, sve do hola. Tamo su {iroka dvokrilna vrata i sad pu{tala no} unutra; ali bila je to no} (ili je Svila tako zami{ljao) koja }e uskoro postati siva zbog dizanja zastora. Na travnatoj putanji ~ekala je letilica sa podignutim svodom; u njoj je za kontrolnim ure|ajima sedeo livrejisani voza~. Najdramati~nija no} u njegovom `ivotu sasvim se primakla kraju.
	Mo{us zalupa starim, oguljenim {tapom za {etnju po Svilinom zavoju na sko~nom zglobu, osmehnu se vide}i trzaj bola na Svilinom licu, a onda mu stavi {tap u slobodnu {aku. Svila otkri da mu je Mo{us i sad odvratan, iako mu se Mo{usov gospodar po~eo, maltene, svi|ati.
	"...kolima sve donde, Patera", govorio je Krv. "Ako ka`e{ ikome o na{em malom sporazumu, samim tim on prestaje da va`i, nemoj to da si zaboravio. Lepa gomilica idu}eg meseca, a to ne zna~i nekoliko stotina."
	Livrejisani voza~ izi{ao je iz letelice da mu pomogne. Jo{ trenutak, i Svila je bezbedno sedeo na {irokom, poput fotelje mekano oblo`enom sedi{tu iza voza~evog. @dralova ledena, uglasta tajna opet mu je grozno `uljila le|a. "Hvala ti", re~e on Krvu opet. "Hvala vam obojici." (Nadao se da }e Krv misliti da se te re~i odnose na njega i Mo{usa, ali zapravo ih je uputio Krvu i voza~u.) "Veoma to cenim. Me|utim, pomenuo si na{ sporazum. Prema tome - bio bih izuzetno zahvalan..." i on, neodlu~no, pru`i ruku napred, sa dlanom nagore.
	"[ta je sad, Feje ti?"
	"Moj igli~ar, molim. Nije mi drago da to zahtevam, posle svega {to si za mene u~inio, ali on se nalazi u tvom d`epu. Ako se vi{e ne boji{ da bih te mogao ubiti, mogu li ga dobiti natrag?"
	Krv je samo zurio u njega.
	"O~ekuje{ da ti donesem nekoliko hiljada kartica - to je, valjda, ono {to ti smatra{ znatnom sumom. Nekoliko hiljada karata, a ja jedva idem. Onda bi bar mogao da mi vrati{ moje oru`je, da imam ~ime da radim."
	Krv se zakikota, pa se zaka{lja, pa po~e da se smeje na sav glas. Mo`da samo zato {to je tek tada, prvi put, ~uo Krvov smeh na otvorenom prostoru, dobi utisak da tu postoji neka sli~nost sa zvucima koji se ponekad uzdi`u, kad je tiha no}, iz jama Alambrere. Morao je jo{ jednom da podseti sebe da Pes voli i ovoga ~oveka.
	"Koja mom~ina! Ej, ovaj bi to mogo, Mo{i. Ja stvarno mislim da bi on to mogo." Krv po~e petljati po d`epu, izvu~e maleni pi{tolj i pritisnu polugu za otvaranje; desetak srebrnastih iglica isko~i iz zatvara~a cevi i pade kao ki{ica na kratko potkresanu travu.
	Mo{us se nagnu ka Krvu i Svila za~u njegov {apat: "Ulica lampiona."
	Krvove obrve se uzvinu{e. "Iz-vrs-no. U pravu si. Uvek si ti u pravu." Baci zlatasti igli~ar Svili u krilo. "Evo ti, Patera. U dobrom zdravlju da ga koristi{. Ali mora}emo mal~ice i da ti naplatimo za njega. Sutra oko jedan po podne do|i na sastanak s nama, u `utu ku}u u Ulici lampiona. Va`i?"
	"Pa, valjda moram", re~e Svila. "Da, do}i }u, ako `eli{."
	"To mesto se zove 'Kod Orhideje'." Krv se nagnu preko ruba lebdilice. "Nalazi se prekoputa onog {to proizvodi makarone. Zna{ egzorcizam? Zna{ kako se to radi?"
	Svila se odlu~i da klimne glavom, ali odmereno.
	"E, dobro. Donesi sve {to ti je potrebno. Bili su tamo neki, hm, problemi, celog leta. Mo`da je prosvetljeni augur ta~no ono {to nam treba. Vidimo se tamo, sutra."
	"Do vi|enja", re~e Svila.
	Dve polovine krova be{umno kliznu{e uvis, iz leve i desne ivice vozila, i sklopi{e se u celinu. Krv i Mo{us ustuknu{e malo. ^im se krov zabravio, ma{ina prigu{eno zabrunda.
	Ose}anje je bilo, razmi{ljao je Svila, kao da su zaplovili; kao da je dojurila neka nevidljiva plima i ponela ih zelenom stazom, i kao da }e se oni zauvek okretati oko sebe, no{eni maticom sve dalje - iako se ni jedan jedini put nisu okrenuli oko sebe.
	Pored njih kao da se odmotavala traka sa drve}em, ogradama i brilijantnim cve}em. Nai|e Krvov veli~anstveni vodoskok, u kome je Scila Namo~ena u`ivala me|u kristalnim mlazevima; ali i nestade brzo, i evo glavne kapije pred njima. Ona se postepeno di`e, a talusove duga~ke, blistave ruke stado{e da se uvla~e u sebe. Malo spu{tanje letelice, malo migoljenje, i oni su napolju. Neka sila ih nosi niz drum, kao kad vetar ponese suvi list; plove kroz utvarni no}ni pejza` koji se u te~nost pretvorio, a iza sebe ostavljaju ponositu perjanicu uskome{ane, `utosive pra{ine.
	Nebeske zemlje su i sada sijale u visinama, prese~ene napola crnom trakom zastora. Ali daleko iznad ~ak i nebeskih zemalja, skrivene ali ipak prisutne, blistale su milijarde plamenih ta~kica koje je Izvana{ otkrio ljudskom pogledu; a i te ta~kice sadr`e u sebi, na neki neshvatljiv na~in, neke druge zemlje. Svila uvide da ih je sada svesniji nego {to je bio od onog `ivotnog veka provedenog izvan vremena, na igrali{tu: to su vatrene lopte, u raznim bojama, beskona~no daleke.
	Lopta mu je jo{ u d`epu. Njihova jedina. Mora dobro da pripazi da je ne ostavi ovde, u letelici. Onda de~aci sutra ne bi imali loptu. Ne, ne sutra; sutra je sfigdan. Nema palestre. To je dan kad se treba pripremati za veliko prino{enje `rtve na scildan, ako bude {ta da se prinosi.
	Po~e se tap{ati po d`epovima i napipa dve Krvove karte u onom u kome je bila i lopta. Izvadi ih, pogleda i vrati u d`ep. Kad su ga ovi pretresali, karte su se na{le ispod lopte, i lopta ih je spasla. Za koju svrhu?
	Zumbulin igli~ar pao je na zastrti pod letelice. Svila ga dohvati i strpa u taj isti d`ep, a onda po~e da ste`e loptu prstima. Ka`e se da od toga {ake oja~aju. Ona maju{na svetla, koja on ne mo`e videti, plamte i sad, plamte iznad nebeskih zemalja, ali i ispod njegovih nogu. Svetla bez ijednog treptaja, daleka; osvetljavaju neke stvari koje su ve}e od svitka.
	Tajanstveni @dralov predmet ba{ mu se~e le|a. On se naginje napred. "Voza~u, koliko je sati?"
	"Tri i ~etvrt, Patera."
	Postigao je ono {to je Izvana{ `eleo. Ili je, bar, poku{ao da postigne. Mogu}e je da nije uspeo. I kao da neka ruka povu~e u stranu neki veo, on vide: mantejon }e `iveti jo{ mesec dana. Najmanje toliko. Jer, sva{ta se mo`e dogoditi za mesec dana. Zar je to mogu}e - pa on jeste ostvario `elju Izvana{evu! Njegov um se ispuni veseljem.
	Letelica se nagnu nalevo i zavi okukom druma. Eno seoskih imanja. Njive, ku}e, sve te~no, sve u proletanju, a njihovu letelicu i sad nosi fantomska bujica. Di`e se brdo, kao veliki sme|ezeleni talas, i gle, ve} se razbija u nebom obasjanu penu seoskih taraba i kro{nji iz kojih je obrano vo}e. Letelica se sjuruje niz drugu stranu i prele}e jarugu.
	
	Mo{us je pode{avao blendu svog fenjera tako da je na kraju ostala samo jedna svetla povr{ina, osmougaona, manja of samog fitilja, i ~udno izobli~ena. Njegov klju~ se tiho okrete u dobro podmazanom katancu; vrata se otvori{e sa gotovo ne~ujnim {kriputom.
	Jastreb sablja{ najbli`i vratima malo se uzvrteo na svojoj grani; okretao je glavu, prekrivenu kapulja~om, ne bi li video uljeza koga videti nije mogao. S druge strane pregrade, napravljene od pamu~ne mre`e, bio je merlin, Mo{usova prva lovna ptica, bez kapulja~e; po~e `mirkati i buditi se. Za~ulo se cilikanje maju{nih zvona - zlatnih zvona koja je Krv poklonio Mo{usu povodom neke sada zaboravljene sve~anosti, pre tri godine. Iza merlina, peregrinski soko, siv i plav, ostade nepomi~an kao obojeni kip.
	Zadnji deo volijere bio je pregra|en ~itavim zidom od mre`a. Tamo je, na grani, sedela velika ptica sa mamuzama na nogama, nepomi~na kao i soko. Bila je jo{ neodrasla, ali je svakom linijom svoga tela pokazivala snagu spram koje su sokolovi i jastreb izgledali kao igra~ke.
	Mo{us odveza mre`u i zakora~i unutra. Znao je, iako ne bi mogao re}i na osnovu ~ega, da se velika ptica probudila. Blago re~e: "Ooo, sokole."
	Velika prica uzdi`e glavu prekrivenu kapulja~om. Pri tom pokretu, njena groteskna kruna od skerletnih pera se zatalasa.
	"Ooo, sokole", ponovi Mo{us i po~e gladiti pticu pomo}u jednog }ure}eg pera.
	
	8. STANAR NA ORMANU
	Jurili su preko polja prekrivenog strnjikom. Voza~ upita: "Jesi li se ikad ranije vozio u ovakvoj, Patera?"
	Svila dremljivo odmahnu glavom. Tek tada shvati da ga voza~ ne vidi. Zevnu i poku{a da se protegne, ali ga u tome naglo zaustavi o{tar bol u desnoj podlaktici i u duboko izgrebanim delovima prsa i trbuha. "Nisam, nikad. Ali sam se jednom vozio ~amcem. Po jezeru, zna{. Pecao sam ceo dan, sa jednim drugarom i njegovim ocem. Ovo me podse}a na to. Ova tvoja ma{ina otprilike je {iroka koliko je i ~amac bio, a samo ne{to malo kra}a."
	"Meni se ona vi{e dopada - ~amci se ljuljaju prejako za moj ukus. Kuda }emo, Patera?"
	"[ta...?" Pred njima se opet pojavio onaj drum, ili mo`da neki drugi. Letelica kao da prikupi snagu, poput konja, i presko~i jedan zid od kamenja naprosto naslaganog, koji ih je od druma odvajao.
	"Gde da te istovarim? Mo{us je rekao da te vratim u grad."
	Svila se pomicao napred na sedi{tu. Znao je da je glup od umora i borio se protiv toga. "Nisu ti rekli?"
	"Nisu, Patera."
	Gde on to ho}e da ide? Priseti se maj~ine ku}e, {irokih i dubokih prozora svoje spava}e sobe, gde odmah iza praga prozora raste bora`ina. "U moj mantejon, molim. U Ulici sunca. Zna{ gde je to?"
	"Znam gde je Ulica sunca, Patera. Na}i }u je."
	Zapre`na kola, nakrcana drvetom za lo`enje, ispred njih: po{la su na pijacu. Letelica malo potonu, zaokrenu, i zapre`na kola ve} su ostala pozadi. Taj ~ovek }e prvi sti}i na pijacu, razmi{ljao je Svila; ali za{to sti}i prvi, ako nosi{ samo hrpu drva? Na pijaci sigurno ima jo{ mnogo drveta za lo`enje, onog koje prethodnog dana nije prodato. Mo`da ~ovek u zapre`nim kolima ho}e rano da proda svoj tovar, pa da krene u neku svoju kupovinu.
	"Bi}e jo{ jedan vru}, Patera."
	Ah, pa da. Voza~ tih zapre`nih... Svila se okrete da ga pogleda, ali ve} ga nije bilo na vidiku; on ugleda samo jednog de~aka koji je vodio mazgu. Mazga natovarena, de~ak mali. Nikad ga ranije nije video. Onaj na kolima misli da izbegne vru}inu. Proda}e to {to je doneo, a onda }e sedeti i piti, sve do sumraka, u 'Petlu', ili na nekom drugom takvom mestu. U najhladnijoj kr~mi koju mo`e prona}i, sigurno. Tako }e i potro{iti glavninu novca dobijenog prodajom drveta. Posle }e klaj-klaj ku}i, dremaju}i na sedi{tu praznih kola. [ta ako on, Svila, sad zaspi u ovom prostranom, tako izazovno mekom sedi{tu? Zar ga ne}e voza~, zar ga ne}e ovo prastaro, polu-magi~no vozilo, u svakom slu~aju preneti do mantejona? Ili }e ga voza~ pokrasti u snu, uzeti mu Krvove dve kartice, Zumbulin zlatni igli~ar i ono {to se on jo{ ne usu|uje da pogleda, onu stvar - ose}ao je, jo{ dok je sedeo u onoj sobi nalik na kutiju za nakit, s jedne strane hola, da ipak zna {ta je to. Zar ga ne}e voza~ oplja~kati? A da li je onaj na spratu, onaj debeli koji je spavao pored gornjeg kraja stepeni{ta, stigao ku}i? I da li bezbedno? Sigurno su mnogi ljudi spavali u ovom vozilu, ljudi koji su suvi{e pili.
	Svila je ose}ao da je i sam suvi{e pio. Potegao je dobro iz obe one ~a{e.
	Krv je svakako lopov~ina; pa, i sam je to priznao. Me|utim, da li bi Krv zaposlio voza~a koji }e plja~kati njegove goste? Valjda ne. On, Svila, mo`e da spavne ovde - sad, odmah. Bezbedno. Ako mu se spava, mo`e da...
	"U redu", re~e on.
	"Patera?"
	"Idi u Sun~evu. Odatle }u ti govoriti kuda. Znam put."
	Voza~ pogleda preko ramena; mlad ~ovek, ali robusnog izgleda, iako mu se brada tek pomalja. "Na raskrsnici sa Trgova~kom. Mo`e li, Patera?"
	"Mo`e." Svila opipa vilicu. ^inilo se da su jednako bradati, obojica. "Fino." Zavali se nazad u meko}u sedi{ta, maltene zaboravljaju}i predmet ispod tunike, ali odlu~an da ne zaspi dok se ne opere, dok ne jede i dok ne iscedi iz svog sada{njeg polo`aja svaku mogu}u kapljicu dobitka. Ovom voza~u nisu rekli da je Svila zarobljenik, to se jasno prepoznavalo u svemu {to je voza~ dosad rekao. Eto prilike koja se mo`da vi{e nikad ne}e ukazati.
	Ali on, zapravo, vi{e i nije zarobljenik. Pu{ten je na slobodu, mada bez mnogo ceremonije, onog ~asa kad su ga Krv i Mo{us odveli do letelice. A sad je on, svi|alo se to njemu ili ne, svojevrsni Krvov pomaga~. Agent, pomo}u koga }e se Krv do~epati novca. Svila odmeri tu re~ u svom umu i zaklju~i da je to ona prava. Svojevremeno je sebe predao u celosti bogovima, svetom zakletvom; a sad je njegova vernost neizbe`no podeljena, svi|alo se to njemu ili ne. Preda}e dvadeset {est hiljada karata, kad (i ako) ih nabavi, Krvu, mada }e i to ~initi u korist bogova. Svakako }e biti Krvov agent u o~ima Udru`enja, a i celog svitka, ako se u Udru`enju ili u svitku sazna za njegova eventualna dela u korist Krva.
	Krv ga je u~inio svojim agentom. Krv je namestio ovu situaciju, da bi ostvario dobitak za sebe. (Svila je zami{ljeno trljao obraz, ose}aju}i jo{ jednom hrapavost zbog svoje tek iznikle brade.) Dobitak, za sebe li~no, {to se i mo`e o~ekivati; ali nastala je veza koja vezuje obe strane, kao i svaka druga veza. On je Krvov agent svi|alo se to njemu ili ne, ali, isto tako, on je Krvov agent svi|alo se to Krvu ili ne. Ve} jednom je dobro iskoristio tu sponu kad je zatra`io da mu bude vra}en Zumbulin igli~ar. Krv je, zapravo, jo{ ranije priznao postojanje uzajamne vezanosti, ~im je rekao doktoru @dralu da povremeno obi|e mantejon.
	Moglo bi tu biti daljih koristi.
	Agent, ali ne agent od poverenja, dabome; mogao bi Krv imati plan da ga likvidira ~im Svila preda svih dvadeset {est hiljada, ako zaklju~i da mu Svila vi{e ne mo`e biti od koristi; iz tog razloga, bilo bi mudro, sada, iskoristiti ovu privremenu vezu za sticanje neke vrste vlasti nad Krvom, pre nego {to se veza raspadne. Eto jo{ ne~eg {to treba imati na umu.
	A voza~, koji nesumnjivo zna mno{tvo stvari potencijalno korisnih, ne zna ovo.
	"Voza~u, da li ti je poznata izvesna ku}a u Lampionskoj? Mislim da je `uta i da se naspram nje nalazi neka radnja za proizvodnju makarona."
	"Itekako mi je poznata, Patera."
	"Mo`emo li pro}i pored nje, molim te? Mislim da nam to ne}e biti veliko skretanje s puta."
	Lebdilica uspori, da zaobi|e nekog trgovca koji je vodio ~itavu kolonu natovarenih mazgi. "Ne}u mo}i da ~ekam, Patera, ako }e{ ti biti unutra veoma dugo."
	"Ne}u ja ni izlaziti. Samo `elim da je vidim."
	Predeo oko njih kao da je proticao pored vozila. Nije ni ~udo, pomisli Svila, {to se bogata{i voze letelicama kad treba da savladavaju rastojanja prevelika za nosiljke. Pa, ovaj put je, na magarcima, trajao satima!
	"Jesi li se dobro proveo, Patera? Ostao si stra{no dugo."
	"Nisam", re~e Svila. Onda to razmotri jo{ jedanput. "Pa, na neki na~in mo`da i jesam. Svakako je bilo sasvim druga~ije od svega na {ta sam ja navikao."
	Voza~ se tiho, ali i u~tivo, nasmeja.
	"Da, na neki na~in sam se dobro proveo", presudi Svila. "U nekim delovima mog boravka tamo, ogromno sam u`ivao, pa bi trebalo da budem dovoljno po{ten da to priznam."
	Voza~ jo{ jednom klimnu glavom. "Ali ne u svim delovima. Aha, ta~no znam {ta ho}e{ re}i."
	"Moje ocene su nesumnjivo obojene ~injenicom da sam pao i povredio zglob iznad desnog stopala. Bilo je zaista vrlo bolno, a i sad donekle smeta. Izvesni doktor @dral bio je toliko dobar da je namestio kost i stavio mi ovaj gipsani zavoj, besplatno. Pretpostavljam da ga zna{. Tvoj gospodar mi je rekao da je doktor @dral s njim ve} ~etiri godine."
	"Da li ga znam! Taj stari mlatilac pilula i ja preletesmo pola svitka zajedno. Ponekad pri~a malo bez veze, i to u takvim koli~inama da }e{ da ogluvi{ ako se ne ~uva{; a pitanja, pitanja postavlja vi{e nego `abari."
	Svila klimnu glavom, jo{ jednom svestan predmeta koji je @dral ubacio pod njegov opasa~. "Prema meni se pona{ao prijateljski."
	"Nego {ta. Ti nisi u ku}u do{ao sa mnom, je li, Patera?"
	Krv je, o~igledno, posedovao nekoliko letelica, kao {to je i nagovestio. "Ne, nisam", re~e Svila. "Do{ao sam sa jednim drugim ~ovekom, ali on je oti{ao pre mene."
	"I mislio sam da nisi. Jer, vidi{, kad povedem putnike iz grada, ja im usput pri~am o doci @dralu. Neki od njih se malo brinu zbog devojaka i mladi}a. Zna{ na {ta mislim, Patera?"
	"Mislim da znam."
	"A ja im ka`em da ne brinu. Imamo mi doktora usred ku}e, on svakoga redovno pregleda, {tavi{e ako neko od gostiju donese neki svoj problem~i}... To se odnosi na starije drugare, Patera, zna{? Doca im, mo`da, mo`e pomo}i. To je dobro za njega, jer mu povremeno daju ne{to. A dobro je i za mene. ^esto se de{ava da mi neki zahvaljuju, posle `urke, {to sam im rekao."
	"Bojim se da ti ja nemam {ta dati, sine", re~e Svila kruto. ^ista istina, po~e on uveravati samoga sebe; one dve kartice u d`epu ve} su potro{ene, odnosno, kao da jesu. Pomo}u njih }e biti pla}ena fina `rtva za scildan, kroz manje od dva dana.
	"U redu je to, Patera. Nisam ja ni ra~unao da ima{. Ovo je ~ist poklon Udru`enju, tako ja to shvatam."
	"Mogu ti, me|utim, dati moj blagoslov, kad se budemo rastajali. To i ho}u."
	"Nema problema, Patera. Ja u pogledu prino{enja `rtava nisam ne{to mnogo aktivan."
	"Utoliko vi{e ti blagoslov mo`e zatrebati, sine moj." Svila nije mogao da se uzdr`i od osmeha, ~uju}i grobno duboke tonove svog glasa. Ba{ dobro {to ga voza~ ne vidi! Sad, kad je Krvova vila daleko iza njih, provalnik nestaje, augur se vra}a. Zazvu~ao je ta~no kao Patera [tuka.
	[ta je od ta dva on, doista? Odgurnu tu misao od sebe.
	"Ali ovde je ba{ kao u ~amcu, tu nema gre{ke, je li tako, Patera?"
	Sad se njihova letelica valju{kala kao bure na talasima: neprestano je zaobilazila pe{ake i klopotava kola koja su vukle mazge. Drum se pretvorio u ulicu u kojoj se uzane ku}e me|usobno bore za prostor.
	Svila vide da sad mora da se dr`i za {ipku, oblo`enu {tavljenom ko`om, na zadnjoj strani voza~evog sedi{ta; do tog trenutka mislio je da je to pomagalo dodato samo da bi olak{alo ula`enje i izla`enje putnika. "Koliko visoko idu ove letelice? Uvek sam se pitao o tome."
	"Prazne, ~etiri lakta, Patera. Naime, ova jedna toliko mo`e. Tako se letelice testiraju. Natera{ je da lebdi na najve}oj mogu}oj visini i izmeri{ koliko to iznosi. [to je visina ve}a, to je u boljem stanju sve ono unutra."
	Svila klimnu glavom, sam za sebe. "Zna~i, mora{ zaobilaziti ove taljige ispred nas? Ne mo`e{ ih preleteti?"
	"Ne mogu, Patera. Mi moramo imati ispod sebe tlo, od koga se odgurujemo, zna{? Na{li bismo se suvi{e visoko u vazduhu. Pamti{ onaj zid preko koga smo pre{li, kad sam vozio pre~icom?"
	"Svakako." Svilina ruka ~vr{}e ste`e {ipku. "Imao je najmanje tri lakta, sigurno."
	"Ne ba{ toliko, Patera. Malo je ni`i od tri lakta, na mestu gde sam ga ja preleteo. Ali, htedoh re}i, ne bismo to mogli da smo bili nakrcani putnicima, kao kad sam dolazio iz grada. U tom slu~aju morali bismo se dr`ati druma."
	"Razumem. Ili bar mislim da razumem."
	"Nego, pogledaj napred, Patera." Vozilo uspori. "Vidi{ onog {to le`i na ulici?"
	Svila sede uspravnije i zagleda se napred, preko voza~evog uniformisanog ramena. "Sad vidim. Tako mi Fejinog lepog lica, nadam se da nije mrtav."
	"Mrtav pijan jeste, po svoj prilici. Gledaj sad kako vozimo ba{ preko njega. Ne}e{ ga ni osetiti, Patera, a ni on tebe."
	Svila ste`e zube, ali, kao {to je voza~ i obe}ao, ne oseti ni{ta. Kad je ~ovek opru`en na sred ulice ostao iza njih, Svila re~e: "Vi|ao sam da letelica tako pre|e preko deteta. Kad se deca igraju na ulici. Jednom je prednji kraj letelice udario jedno dete u ~elo, ta~no ispred na{e palestre."
	"Ne bih ja to nikad uradio, Patera", re~e voza~ tonom pouzdane vrline. "Dete bi moglo da podigne ruku i da je gurne u rotore."
	Svila ga gotovo nije ni ~uo. Poku{ao je da ustane, bupnuo glavom bolno o prozirnu kupolu iznad njih i opredelio se za neki pognuti kompromis. "^ekaj! Ne tako brzo. Vidi{ onoga sa dva magarca? Zaustavi na trenutak, da izi|em. Hteo bih da mu ka`em dve-tri re~i."
	"Bolje da ja samo uvu~em kupolu, Patera. To }e biti kudikamo bezbednije."
	Njorka kiselo pogleda letelicu koja se spustila na ulicu pokraj njega. Vide Svilu i o~i mu se ra{iri{e.
	"Neka te svaki bog blagoslovi no}as", po~e Svila. "@elim da te podsetim na ono {to si u taverni obe}ao."
	Njorka otvori usta da ne{to ka`e, ali se predomisli.
	"Dao si mi re~ da }e{ u scildan do}i u mantejon, se}a{ li se? @elim biti siguran da }e{ to obe}anje odr`ati, ne samo za tvoje dobro nego i za moje. Moram opet razgovarati s tobom."
	"A, jest. Nema da nema." Njorka klimnu glavom. "Mo`da sutra, ako ne budem suvi{e zauzet. U scildan sigurno. Jesi li...?"
	"I{lo je ta~no kao {to si predvideo. Me|utim, verujem da je na{ mantejon za sada bezbedan. Laku no}, i neka te Feja blagoslovi. Kucaj na vrata stambene zgrade, ako me ne na|e{ u mantejonu."
	Njorka je govorio jo{ ne{to, ali voza~ je, ~uv{i da se Svila opra{ta od sagovornika, ve} digao kupolu. Dve providne polovine kupole sklopile su se i zabravile iznad njihovih glava. Buka duvaljki sasvim je potopila Njorkin glas.
	"Dobro bi bilo da se pri~uva{, kad razgovara{ sa takvima, Patera", re~e voza~ klimaju}i glavom u levo i desno. "Njemu je taj ma~ samo za pokazivanje. Ima on igli~ar, ispod te prljave tunike. Ho}e{ li da se opkladi{?"
	"Ti bi takvu opkladu dobio, siguran sam", priznade Svila. "Ali nijedan igli~ar ne mo`e dobrog ~oveka preokrenuti u zlog. To ni sami |avoli ne mogu."
	"Onda za{to ho}e{ da vidi{ Orhidejinu ku}u, Patera? Ba{ sam se pitao."
	"Bojim se da te ne razumem." @dralova tajna na`uljila ga je u proteklih nekoliko sekundi izuzetno bolno. Dok je govorio, Svila se uvijao, tra`e}i udobniji polo`aj. Zaklju~iv{i da nema {tete ako oda planove koji su Krvu ve} poznati, on re~e: "Treba tamo da se sretnem sa tvojim gospodarem sutra po podne, pa bih hteo da budem siguran da }u na}i pravo mesto. A to je ta `uta ku}a, zar ne? Orhidejina? Mislim da je pomenuo `enu po imenu Orhideja."
	"Tako je, Patera. Ona je vlasnica. Sem {to je, zapravo, on vlasnik. Ili je, mo`da, on vlasnik Orhideje. Zna{ {ta ho}u da ka`em?"
	"Mislim da znam. Da, naravno." Svila se seti da je na tapiji kao novi vlasnik mantejona naveden Mo{us, a ne Krv. "Mo`da Krv dr`i hipoteku nad tom ku}om, koja, recimo, kasni sa pla}anjem obaveza." O~igledno, Krv mora na neki na~in da za{titi svoj poslovni interes od gubitka koji bi mogao nastati eventualnom smr}u formalnog vlasnika.
	"Valjda je tako, Patera. Nego, ti si pomenuo demone, pa sam pomislio da je to to."
	Dla~ice na zadnjoj strani Svilinog vrata nakostre{ile su se u tom trenutku. Bilo je to sme{no (kao da sam pas, govorio je on kasnije), ali, dogodilo se; poku{a da ih zagladi jednom {akom. "Moglo bi biti korisno da mi ka`e{ sve {to zna{ o toj stvari, sine moj - korisno tvom gospodaru, ali i meni." Kako su ga strogo upozoravali njegovi instruktori u sholi, njega i sve ostale |akone, da se nikad ne treba smejati ako neko pomene duhove (kad je Krv pomenuo egzorcizam, Svila je odmah predvideo uobi~ajene pri~ancije sa izbe~enim o~ima o utvarnim koracima i o duhovima zaogrnutim u ~ar{ave) ili |avole. Sada, mo`da samo zbog silnog umora, nije bilo ni najmanje opasnosti da se nasmeje.
	"Ja li~no nisam video nikad ni{ta", priznade voza~. "Jedva da sam ikada i u{ao tamo. Ali ~ovek ~uje ovo, ~uje ono. Zna{ {ta ho}u da ka`em, Patera?"
	"Svakako."
	"Stvari stradaju. Na primer, devojka ode po svoju najbolju haljinu, kad ono, rukavi otkinuti, a cela prednja strana rasporena. Ili neko, na primer, poludi. Zna{? Onda sve to prestane."
	"Povremena posednutost", re~e Svila.
	"Verovatno je tako, Patera. Nego, za tili ~as }emo biti tamo, pa }e{ je videti."
	"Fino. Hvala ti, sine moj." Svila je prou~avao voza~ev potiljak. Po{to voza~ misli da je on bio gost kod Krva, verovatno ne bi bilo {tete ako sad i vidi taj predmet koji mu je @dral doturio; me|utim, postoji mogu}nost, makar i malena, da neko ovom voza~u, kad se vrati u vilu, po~ne da postavlja pitanja. Siguran da je voza~ sad toliko zauzet manevrisanjem kroz sve gu{}u struju ljudi i kola da ne}e mo}i da se osvr}e, Svila izvadi taj predmet.
	Kao {to je i naslu}ivao, beja{e to azof. Svila zazvi`da jednom malom, nisko postavljenom svetlu, koje je ranije primetio. Azof zadr`a tako nisko da ga voza~, i ako bi se okrenuo, ne bi mogao videti.
	Demon je bio crveni dragulj bez nabru{enih ravnih povr{ina. Moglo se, dakle, sa znatnim pouzdanjem pretpostaviti da je to isti onaj azof koji je Svila uzeo iz Zumbuline ladice, a koji je ona posle istrgla iz njegovog opasa~a od konopca. Prou~avaju}i azof, Svila pomisli da bi trebalo da dragulj bude plave boje, u skladu sa imenom 'Zumbula'. O~ito, ovaj azof, za razliku od igli~nog pi{tolja, nije stilizovan u skladu sa njenim imenom. ^ak je mogu}e da uop{te i nije njen.
	Nji{u}i se vrlo malo, letelica se zaustavi, zatim potonu na kolovoz. "Eno Orhidejine ku}e, Patera."
	"To je ona desno? Hvala ti, sine moj." Svila uvu~e azof pod gornji deo ~arape na zdravoj nozi, a onda spusti nogavicu preko tog mesta; bilo je veliko olak{anje sada se udobno zavaliti u sedi{te.
	"Ka`u mi da je ku}a i po, Patera. Ali, kao {to rekoh, bio sam unutra samo nekoliko puta."
	Svila promrmlja: "Mnogo cenim to {to ti za mene ~ini{ i vi{e nego {to bi morao."
	^inilo se da je Orhidejina ku}a tipi~na starija, velika, gradska ku}a: prostrana kocka od brodskog kamena sa obojenim pro~eljem. Prozori su bili u kanarinskom stilu, sa zavojito navijenim stubi}ima i svodovima sa uklesanim 'li{}em' - i sve to obojeno: fantazmagorija ~etkice nekog pokojnog umetnika. Unutra mora postojati dvori{te, u ~ijoj sredini se vrlo verovatno nalazi isu{eni bazen za ribe; obod dvori{ta po svoj prilici sa~injavaju senovite galerije.
	"Sa zadnje strane ima samo jedan sprat, Patera. A mo`e i odatle da se u|e, iz Muzi~ke ulice. To bi mogao biti ulaz bli`i za tebe."
	"Ne", re~e Svila rasejano. Ne vredi da ulazi{ na zadnja vrata kao putuju}i trgovac.
	Prou~avao je ku}u i ulicu, zami{ljaju}i njihov mogu} izgled po danu. Ona prodavnica sa belim re{etkama spu{tenim preko izloga verovatno pripada proizvo|a~u testenina i peciva. Kroz sat-dva ovde }e se na}i stolovi i stolice za kupce koji `ele na licu mesta da probaju neki od kupljenih proizvoda; me{a}e se mirisi mate ~aja i jake kafe, kola~a i krofni. Pred Svilinim o~ima jedan re{etkasti zastor se po~e dizati.
	"Tamo, unutra", re~e voza~, pokazuju}i palcem ka `utoj ku}i, "sad se verovatno spremaju za spavanje. Oni spavaju do podne, najverovatnije." Protegao se, zevnuo. "A i ja }u, ako budem mogao."
	Svila klimnu glavom umorno, u znak saglasnosti. "A kakav se posao radi unutra?"
	"Kod Orhideje?" Voza~ se okrete da ga pogleda. "Svako zna o Orhidejinom mestu, Patera."
	"Ja ne znam, sine moj. Zato pitam."
	"To je... zna{, Patera. Ima valjda oko trideset devoj~ica. One, zna{, daju predstave, i stalno imaju `urke. Ali, ho}u re}i, za druge ljude, koji im pla}aju za to."
	Svila uzdahnu. "Pretpostavljam da je to prijatan `ivot."
	"Mogao bi biti gori, Patera. Samo..."
	Neko vrisnu u `utoj ku}i. Posle vriska za~u se prasak razbijenog stakla.
	Motor naglo o`ive i po~e drmati letelicu kao {to pas trese ulovljenog pacova. Pre nego {to je Svila stigao da se usprotivi, letelica se ve} vinula u vazduh i otisnula niz Lampionsku. Pe{aci, mu{ki i `enski, po~e{e be`ati kud koji, da im se sklone s puta. Letelica je ~ak okrznula jedne taljige koje je vukao magarac; ovaj udar odjeknuo je tako glasno, da Svila pomisli da su se slupali.
	"^ekaj!" povika on.
	Zavijaju}i za ugao ulice, letelica se okrete maltene na bok i pri tome izgubi toliko visine da karoserijom zapara po pra{ini.
	"To je moglo biti... ono {to izaziva problem." Svila se o~ajni~ki dr`ao obema rukama; zaboravio je na bol i na rane koju mu je beloglava ptica nanela. "Vrati se i pusti me napolje."
	Ulica beja{e zakr~ena kolima. Letelica uspori, zatim se progura izme|u zida neke kroja~ke radnje i jednog para konja koji su se propinjali.
	"Patera, mogu oni to da srede. De{avalo se to tamo i ranije, rekoh ti."
	Svila po~e: "Od mene se o~ekuje da..."
	Voza~ mu upade u re~. "Ima{ stvarno lo{u nogu, a i lo{u ruku. Osim toga, zamisli da te neko vidi da ulazi{ u takvo mesto - no}u? Dovoljno }e nezgodno biti i sutra po podne."
	Svila pusti rukohvat oblo`en {tavljenom ko`om. "Da li si zaista zbog brige za moju dobar glas otplovio tako `urno? Nije mi lako da u to poverujem."
	"Aaa, ja se tamo ne vra}am, Patera", re~e voza~ tonom ~vrste re{enosti, "a ti, rekao bih, ne bi mogao donde pe{ice da stigne{, ~ak i ako bi poku{ao. Kojim putem se ide odavde? Do tvog mantejona, ho}u re}i." Letelica uspori, ostade da lebdi na jednom mestu.
	Nalazili su se u Ulici sunca; ni pola sata nije pro{lo od njihovog proletanja pored talusa i kroz Krvovu kapiju. Svila poku{a da zapamti, {to ~vr{}e, gardijsku stra`arnicu i zaprljani kip Savetnika Tarsiera. "Levo", re~e on odsutno, pa nastavi. "Trebalo bi da ka`em Rogu, koji u sebi ima mnogo umetni~kog, i jo{ nekim starijim studentima, da oboje prednju stranu na{eg mantejona. Ne, prvo palestre, posle mantejona."
	"[ta re~e, Patera?"
	"Oh, bojim se da sam razgovarao sam sa sobom, sine moj." Ta pro~elja su, gotovo sigurno, prvobitno bila obojene; on bi ~ak mogao na}i podatke, u gomilama hartija na tavanu stambene zgradice, o tome {ta je, i ta~no na koji na~in, bilo naslikano. Pa, ako se mo`e na}i lova za ~etke i boje...
	"Je li daleko, Patera?"
	"Jo{ mo`da {est blokova."
	On }e se kroz nekoliko trenutaka iskrcati. Kad je izlazio iz Krvove sobe, zami{ljao je da je no} ve} posivela od nailaska dizastora. Sad za to vi{e nije bila potrebna ma{ta; no} se maltene zavr{ila, a on jo{ nije legao da spava. Da, iskrca}e se uskoro - mo`da je ipak trebalo da odspava na ovom mekanom sedi{tu, kad mu se pru`ila prilika. Mo`da }e u svojoj sobi uspeti da sastavi dva-tri sata sna. Dva-tri, ne vi{e.
	Neki ~ovek koji je u ru~nim kolicima prenosio cigle povika ne{to na njih i pade na kolena, ali nije se moglo razabrati {ta vi~e. Ovo podseti Svilu da je obe}ao da }e na rastanku blagosloviti voza~a. Da li da ostavi {tap za ispomaganje pri pe{a~enju? Krvov je, ipak. Krv je `eleo da Svila taj {tap zadr`i; me|utim, da li on `eli da zadr`i i{ta {to pripada Krvu? Dakako, mantejon. Ali to je samo zato {to mantejon stvarno pripada njemu, ne Krvu, bez obzira na to {ta zakon, ili ~ak Udru`enje, mogu o tome kazati. Patera [tuka bio je vlasnik mantejona, bar po moralnom zakonu, a onda je predao upravljanje njemu, Svili, tako da }e sad on biti odgovoran za sudbinu mantejona sve dok i sam ne umre.
	Svila odlu~i da zadr`i i mantejon i {tap - bar do dana kad mu mantejon bude vra}en. "Tamo, napred, voza~u, ono sa krovovima od {indre. Vidi{?" Ste`e {tap i proveri da vrh {tapa ne}e kliznuti po podu vozila; bilo je, maltene, vreme da po|e.
	Letelica se zaustavi u vazduhu. "Ovde, Patera?"
	"Ne. Jedna, dvoja, troja vrata napred."
	"Jesi li ti taj augur o kome svi govore, Patera? Onaj koga su bogovi prosvetlili? To mi neko re~e, dok smo bili na imanju."
	Svila klimnu glavom. "Valjda jesam, osim ako nas ima dvojica takvih."
	"Ti }e{ vratiti kaldea - pri~a se. Nisam hteo da te pitam o tome, zna{? Nadao sam se da }e to na neki na~in samo po sebi da bude pomenuto. Ho}e{ li?"
	"[ta, da vratim kaldea? To me pita{? Ne, to uop{te nije stajalo u mojim uputstvima."
	"Uputstva od jednog boga." Lebdelica se stalo`i na kolovoz, a krov iznad njih dvojice se razdvoji na dve polovine i kliznu dole, u levu i desnu stranu vozila.
	Svila se mukotrpno di`e na noge. "Da."
	Voza~ izi|e i otvori vrata pred njim. "Ja nikad nisam verovao da postoje bogovi, Patera. Ne stvarno."
	"Ali oni veruju u tebe." Uz pomo} voza~a, Svila bolno stupi na prvi izlizani stepenik ispred uli~nog ulaza u mantejon. Stigao je ku}i. "Izgleda da ti u |avole veruje{, a u besmrtne bogove ne veruje{. To ti je veoma nerazumno, sine moj. [tavi{e, to ti je vrhunac nerazuma."
	Odjednom se voza~ na|e na kolenima. Oslanjaju}i se velikim delom svoje te`ine na {tap, Svila izgovori najkra}i od uobi~ajenih blagoslova i iscrta znak sabiranja u vazduhu iznad voza~eve glave.
	Voza~ ustade. "Mogao bih ti pomo}i, Patera. Ima{ ovde neku, ovaj, ku}u, je li tako? Da ti pomognem da do|e{ do nje?"
	"Nema potrebe", re~e mu Svila. "Bolje se ti vrati i po|i na po~inak."
	Voza~ je, iz u~tivosti, sa~ekao da Svila ode, pa tek onda ponovo pokrenuo potiskiva~e vazduha; a Svila je, hramlju}i do uske ba{tenske kapije, ulaze}i i zaklju~avaju}i kapiju za sobom, otkrio koliko mu je povre|ena noga sada kruta. Dok je stigao do senice, ve} se uveliko pitao nije li bilo glupo {to je odbio voza~evu ponudu pomo}i. Silno je ~eznuo za odmorom, za makar jednim minutom odmora, tu na udobnim klupama ispod vinove loze, gde je sedeo skoro svakog dana i razgovarao sa Mejterom Mermer.
	Glad ga je gonila napred; hrana i san - tako blizu. Bolji bi doma}in Krv bio, pomisli on, da mu je dao ne{to za jelo. @estoko pi}e nije najbolja ponuda ~oveku ~iji je stomak prazan.
	Srce mu je gruvalo. Samo malo hrane, i bi}e bolje, re~e on sebi. Onda u postelju. Spavati, spavati do... sve dok ga neko ne probudi. Eto istine: on spava sve dok ga neko ne probudi. Nema druge sile osim istine.
	Dobro znani, plesnivi miris stambene zgradice bio je kao poljubac. Svila se sru~i na stolicu, izvu~e azof iz ~arape i pritisnu ga na usne, a onda se uko~eno zagleda u njega. Poslednji put ga je video u njenoj ruci; ako je verovati onom doktoru, kasnije je azof postao njen poklon na rastanku. Kakva besmislica, da on bude vlasnik jedne takve stvari, tako divne, tako dragocene i tako smrtonosne! Tako prepune zaboravljenog znanja jednog ranijeg sveta. Azof mora biti sakriven, i to dobro sakriven, pre nego {to on po|e na spavanje. On nije ni izdaleka siguran da }e uspeti da se popne uz stepenice, jo{ manje je siguran da }e posle mo}i jo{ jednom da si|e da bi spremio hranu, a da ne padne; ali je sasvim siguran da uop{te ne}e mo}i zaspati ako mu azof ne bude pri ruci - i ako on ne bude u mogu}nosti da se uveri, kad god ga obuzmu sumnje, da nije ukraden.
	Zastenjao je, promrmljao molitvu Sfiksi (jer je sad, ~inilo mu se da je to pouzdana stvar, ve} po~eo njen dan, a osim toga Sfiksa je u svakom slu~aju boginja hrabrosti u suo~enju sa bolom), i polako se popeo uz stepeni{te; dohvatio je, ispod svog kreveta, zar|alu, sasvim praznu kutiju za novac, u kojoj bi trebalo da se bezbedno ~uvaju finansijske rezerve mantejona, zaklju~ao azof u nju i vratio klju~ na tajno mesto, ispod kr~aga za vodu, koji je bio na njegovom no}nom sto~i}u.
	Silazak je bio lak{i nego {to je Svila o~ekivao. Raspore|uju}i gotovo svu svoju te`inu na {tap i na ogradu i preme{taju}i zdravu nogu napred sa jednog stepenika na drugi, kretao se vrlo dobro, uz najmanji bol.
	Vrtoglav od uspeha, ode u kuhinju, nasloni {tap u jedan ugao i posle kratkotrajnog napornog rada sa pumpom, opra ruke. Dizastor je ve} navirivao kroz sve prozore; iako se Svila uvek dizao rano, ovo je bilo ranije, pa time i sve`ije jutro nego {to je odavno video. Sa odu{evljenjem zaklju~i da nije ba{ tako umoran, niti toliko pospan.
	Jo{ malo je poradio na pumpi, ispljuskao lice i kosu vodom i osetio se jo{ bolje. Umoran je, da, i silno gladan, ali ipak sposoban da se suo~i sa ovim novim danom. ^ak }e mo`da biti pogre{ka ako posle jela legne da spava.
	Njegovi zeleni paradajzi ~ekaju na prozoru, ali valjda ih je bilo ~etiri? Zbunjen, on po~e pretra`ivati po pam}enju.
	Sad su tu samo tri paradajza. Pa zar je mogu}e da je neko u{ao u ba{tu samo da bi ukrao jedan jedini nedozreo paradajz? Mejtera Mermer kuva za sibile. Svila je nekoliko trenutaka gledao, u ma{ti, prizor: Mejtera Mermer stoji, nagnuta nad tiganj iz koga se di`e dim i utrljava njegov paradajz u ka{u na~injenu od fino isitnjene slanine i crnog luka. Po|e mu voda na usta, ali takav postupak, takva pozajmica - ni{ta ne bi moglo biti protivnije prirodi Mejtere Mermer.
	Pri svakom koraku, lice mu se pomalo trzalo od bola. Ta grimase bile su i njemu sme{ne. Othrama do prozora i pogleda pa`ljivije. Ostaci ~etvrtog paradajza bili su tu: desetak semenki, trun~ice ko`e. [tavi{e, neko je izgrizao rupu - bu{otinu, maltene - i u tre}em.
	Pacovi, dabome, mada ovo uop{te ne li~i na delo pacova. Svila odreza o{te}eni deo, ise~e preostali deo i preostala dva paradajza na kri{ke, a onda, sa zaka{njenjem, uvide da }e za kuvanje biti potrebna vatra u kuhinjskoj pe}i.
	Pepeo pro{le vatre bio je be`ivotni sivi prah. Svili se ~inilo da je to uvek tako. Drugi ljudi pri~aju o paljenju nove vatre pomo}u `ara koji je preostao od prethodne; a u Svilinim vatrama kao da nikad ne ostanu ti legendarni, dugoveki komadi `ara. Uze nekoliko pomno sa~uvanih komada otpadne hartije, polo`i iz preko hladnog pepela, zatim preko njih naslaga drvene cepke za potpalu, kojih je imao punu kutiju pokraj pe}i. Pljusak belo usijanih varnica iz potpaljiva~a, nekoliko puta ponovljen, uskoro razgore lepu vatricu.
	Dok je {epesao ka gomili drva, osetio je da se ne{to kri{om kre}e; stao je, onda se okrenuo najhitrije {to je mogao i pogledao iza sebe. Ne{to crno pomaklo se na ormanu; ne{to crno, ne{to {to `eli da ostane skriveno. Njemu pred o~i izi|e, i previ{e jasno, slika beloglave ptice koja ~u~i na vrhu jednog dimnjaka. Ali ovo je samo pacov. Od samog dana Svilinog dolaska iz shole, u stambenoj zgradi postoje pacovi; nesumnjivo ih je bilo i od prvog dana boravka Patere [tuke ovde.
	Pacovi ili ne, potpala, koja sada pucketa, ne}e jo{ dugo izdr`ati. Svila odabra nekoliko cepenica koje su svojim izgledom obe}avale uspeh, ponese ih do pe}i (ali pri tom umalo ne pade) i pomno ih naslaga preko potpale. Pacov je sigurno ve} pobegao. Ipak, on uze Krvov {tap iz ugla, pa zastade kod prozora prema Srebrnoj ulici da prou~i nejasnu, olupanu glavu na kraju o{trougle dr{ke {tapa. To kao da beja{e pse}a glava, ili mo`da...
	Okretao je {tap, podizao ga vi{e u sivu svetlost dana.
	Ili, mo`da, glava lavice. Posle kratkotrajne dvoumice, Svila se opredelio da tu figuru smatra glavom lavice; ta pomisao mu se dopadala zato {to lavice simbolizuju Sfiksu, ~iji je dan po~eo.
	Lavovi su velike ma~ke, a velike ma~ke su potrebne i za borbu protiv pacova, gamadi tako velike i jake da se ma~ke obi~ne veli~ine ne mogu s njima izboriti. Bez stvarne nade da }e i{ta posti}i, on po~e lupati {tapom du` gornje strane ormana. Za~u se kome{anje i neki zvuk koji njemu u prvi mah nije izgledao kao kre{tanje. On zalupa jo{ jednom. Crno pero, samo jedno, po~e padati kroz vazduh.
	Tek tada Svili pade na um da je neki pacov mogao odvu}i onu mrtvu pticu na orman, da je tamo pojede. Mo`da ~ak tamo, gore, u drvenim zidnim oplatama, postoji pacovska rupa, ali onoliku pti~urinu ne bi bilo mogu}e provla~iti kroz takav otvor.
	On zastade da oslu{ne. Onaj zvuk malo~as nije bio od pacova, nikako. Slede}eg trenutka on naviri u kantu za |ubre: ptica vi{e nije bila tamo.
	Da mu je sko~ni zglob desne noge bio zdrav, on bi se tog trenutka popeo na stolicu; ali, kako su stvari stajale (i kako je on stajao), to nije dolazilo u obzir. "Jesi li gore, ptico?" uzviknu on. "Odgovori mi!"
	Odgovora nije bilo. Svila po~e naslepo da klepe}e {tapom po visokoj gornjoj povr{ini ormana. Sada se za~u nesumnjivo kre{tanje. "Silazi ovamo", re~e Svila ~vrsto.
	Promukli glas crnog vrana odgovori: "Ne, ne!"
	"Mislio sam da si mrtav."
	Ti{ina sa vrha ormana.
	"Ti si ukrao moj paradajz, a? I sad misli{ da }u te kazniti za to. Ne}u, obe}avam. Opra{tam ti kra|u." Svila poku{a da se priseti {ta no}ne laste, navodno, jedu u divljini. Semenje? Ne, ovaj ptican je ostavio semenke paradajza. Jedu uginule `ivotinje, nesumnjivo; to legnjevi jedu.
	"Me se~e", sugerisao je ptican hrapavo.
	"Da te prinesem na `rtvu? Ne}u, kunem se. Mene su Spisi upozorili da prino{enje ne}e uspeti. Posle toga nije ni trebalo da poku{avam. Jedna pripadnica tvoje vrste kaznila me je za taj poku{aj vrlo `estoko, veruj mi. Nisam tolika budala da poku{am isto `rtvovanje jo{ jednom."
	^ekao je nepomi~an, oslu{kuju}i. Posle dve-tri sekunde bio je ~vrsto uveren da ~uje, iznad praskanja bi~eva i {tropota kolskih to~kova koji su doplovljavali kroz prozor sa Srebrne ulice, kako se ptican, kradomice, pokre}e.
	"Silazi ovamo", ponovi on.
	Ptican nije odgovorio. Svila se okrenuo na drugu stranu. Vatra u pe}i sad je lepo gorela; iz rupe za kuvanje iskakali su `uti plamenovi. On spase tiganj iz sudopere, obrisa ga, sasu u njega preostalo ulje - istresaju}i i poslednju, sporu kapljicu iz boce - i stavi ga na pe}.
	Ako baci paradajze na ulje dok je jo{ hladno, oni }e ostati masni. Me|utim, ako dopusti da se ulje suvi{e ugreje, paradajzi }e dobiti neprijatan ukus. On nasloni {tap na orman, prikupi krute, zelene kri{ke, donese ih, hramlju}i, do tiganja i pa`ljivo ih rasporedi po njemu. Za nagradu dobi oblak {i{te}e, mirisne pare.
	Sa ormana, jedno tiho kvocanje.
	"Mogu te ubiti kad god ho}u, dovoljno je samo da lupam {tapom tamo gore. Poka`i se, ili udaram."
	Samo na trenutak, duga~ki grimizni kljun i jedno blistavo crno oko pokazali su se iznad ruba ormana. "Ja", re~e no}ni vran jezgrovito. Onda nestade.
	"Dobro." Prozor prema ba{ti bio je ve} otvoren; Svila di`e te{ku rezu sa prozora ka Srebrnoj, pa otvori i njega. "Di`e se zastor, uskoro }e biti mnogo svetlije. Koliko je meni poznato, tvoja vrsta vi{e voli tamu. Bolje }e ti biti da odmah ode{."
	"Ne leti."
	"Da, leti. Ne}u ti ni{ta. Slobodan si da ode{."
	Gledao je jo{ koji trenutak, a onda zaklju~io da ptican verovatno ~eka da on ostavi Krvov {tap. Odbaci ga u ugao, uze vilju{ku i po~e da preokre}e kri{ke paradajza. Cvr~ale su i pu{ile se, a on im je dodao malo soli izme|u dva prsta.
	Za~ulo se kucanje na ba{tenskim vratima. Svila hitro povu~e tiganj sa vatre. "Samo malo", re~e on. Neko umire, sigurno, pa `eli da dobije opro{taj od Pesa pre nego {to smrt stigne.
	Pre nego {to je mogao da dohrama do vrata, ona su se otvorila. Mejtera Ru`a pogledala je unutra. "Ustao si veoma rano, Patera. Da nije nastao neki problem?" Pogledom je lutala po kuhinji, ali pri tome se jedno oko kretalo malo druga~ije nego drugo. Jedno je bilo bez zenice, i, koliko je Svili bilo poznato, slepo; drugo je bilo ve{ta~ko, proizvod sklopljen od kristala i vatre.
	"Dobro jutro, Mejtera." Ose}ao se nezgodno, zato {to je u rukama jo{ i sad dr`ao vilju{ku i tiganj koji se dimio. Nije imao gde da ostavi te dve stvari. "Meni se, na `alost, no}as dogodila jedna mala nezgoda. Pao sam. To i sad boli, poprili~no, pa nisam mogao da zaspim." ^estitao je sebi: ovo je sve, od re~i do re~i, bila savr{ena istina.
	"Zato ve} sprema{ doru~ak. A nas tri, u kenobi, jo{ nismo jele." Mejtera Ru`a je u{mrknula vazduh, gladno. Bilo je to suvo, mehani~ko uvla~enje vazduha. "Mermera se jo{ zamajava po kuhinji. Toj devojci i za najmanji posao treba cela ve~nost."
	"Ja sam sasvim siguran da Mejtera Mermer ~ini najbolje {to mo`e", re~e Svila kruto.
	Mejtera Ru`a prenebregla je tu opasku. "Daj ti meni to, da ja njoj odnesem, a ona }e tebi spremiti dok se vrati{."
	"Siguran sam da to nije potrebno." Uvi|aju}i da mora da pojede ove paradajze odmah, ako misli da ih pojede uop{te, Svila je vilju{kom ve} predvojio najtanju kri{ku. "Moram li ja po}i istog ovog trena, Mejtera? Jedva hodam."
	"Devoj~ica se zove ^e{lja. U~i u Mermerinoj grupi." Mejtera Ru`a je opet u{mrknula miris. "To njen otac ka`e, ja je ne znam."
	Svila ju je znao. Sledio se. Polovina kri{ke paradajza zastala je na pola puta do njegovih usta. "^e{lja?"
	"Njen otac je do{ao i lupao na vrata, pre nego {to smo ustale. Kazao je da majka sedi uz nju. Prvo je kucao ovde, ali ti nisi odgovorio."
	"Trebalo je odmah da do|e{, Mejtera."
	"Od kakve bi to koristi bilo, ako tebe nije bilo mogu}e probuditi? ^ekala sam sve dok nisam videla da si ustao." Zdravo oko Mejtere Ru`e bilo je usmereno ka toj polovini kri{ke. Obliznula se, zatim rukavom obrisala usne. "Zna{ gde ona stanuje?"
	Svila, sav snu`den, klimnu glavom, a zatim, sa iznenadnim naletom sasvim nedostojne pohlepe, strpa vrelu polovinu kri{ke u usta, sa`vaka je i proguta. Nikada ni{ta toliko ukusno nije jeo. "Nije daleko. Pretpostavljam da mogu pe{ice donde, ako moram."
	"Mogla bih da po{aljem Mermeru da dovede Pateru Parda kad zavr{i sa kuvanjem. Ona bi mu mogla pokazati put."
	Svila je odmahivao glavom.
	"Zna~i, ipak }e{ ti i}i?" Jedan trenutak prekasno, Mejtera Ru`a dodade: "Patera."
	On klimnu glavom.
	"Da ja ponesem to?"
	"Ne, hvala", re~e Svila, oja|eno svestan da se pona{a sebi~no. "Mora}u da uzmem mantiju, okovratnik i tako dalje. Po`uri ti u kenobu, Mejtera, da ne ostane{ bez doru~ka." Zatvorio je vrata, prakti~no ispred njenog nosa, zamandalio ih i strpao slede}e vrelo par~e u usta - celu kri{ku. Za ovo {to je sad uradio, Mejtera Ru`a mu nikad ne}e oprostiti, ali, kad pogleda{, on je ve} uradio najmanje stotinu drugih stvari za koje mu Mejtera Ru`a tako|e nikada ne}e oprostiti. Mogu}e je da }e mrlja zla ostati na njegovoj du{i kroz celu celcijatu ve~nost i njemu je zbog toga duboko, iskreno `ao; ali, u dnevnoj praksi, to ne}e doneti takore}i nikakvu promenu.
	Jedan deo kri{ke progutao je bez `vakanja. Ostatak je energi~no sa`vakao.
	"Ve{-ti-ca", dopre prigu{eni, graktavi glas.
	"Odlazi", promumla Svila. Proguta opet. "Leti ku}i, u planine. Slobodan si."
	Prevrnuo je preostale kri{ke, kuvao ih jo{ pola minuta, a onda ih pojeo brzo (u`ivaju}i u njihovom donekle uljastom ukusu maltene onoliko koliko se nadao); sa ostataka hleba sastrugao je plesan, propr`io ih u preostaloj te~nosti i pojeo. Onda po|e uz stepenice, ka svojoj spava}oj sobi.
	Iza i ispod njega, ptican re~e: "Zdra-vo", a zatim, sa vrha ormana, dodade: "Zbo-gom".
	
	9. OREB I DRUGI
	^e{lja je le`ala na le|ima, otvorenih usta, sklopljenih o~iju. Crna kosa, rasuta po jastuku, isticala je bledilo lica. U molitvi nagnut iznad nje, Svila je bio izrazito svestan kostiju ispod tog lica: isturenih jagodi~nih kostiju, o~nih duplji i njenog visokog, neobi~no ~etvorougaonog ~ela. Iako je dan bio topao, i sve topliji, majka ju je pokrila sve do vilice debelim, crvenim, vunenim }ebetom koje je u sobi prepunoj sunca blistalo kao za`arena pe}; ~elo joj beja{e osuto znojem, i samo je taj znoj, koji se ubrzo nanovo pojavljivao ~im bi ga majka sun|erom otrla, uveravao Svilu da je ^e{lja jo{ `iva.
	Kad je razmahnuo brojanicama i otpojao poslednju od propisanih molitvi, njena majka re~e: "^ula sam, Patera, njen jauk, kao da se ubola u prst. Bilo je to usred no}i, pa sam mislila da ru`no sanja. Ustala sam iz kreveta i oti{la da vidim {ta je s njom. Sva ostala deca su spavala, a i ^e{lja isto tako. Prodrmala sam je za rame, a ona se malo probudila i rekla da je `edna. Trebalo je da joj ka`em da sama ode po vodu."
	Svila re~e: "Ne."
	"Al nisam, Patera. Oti{la sam ja do }upa i sipala {olju vode; ona je to popila i sklopila o~i." Posle nekoliko trenutaka `ena produ`i. "Lekar ne}e da do|e. Marten je poku{ao da ga dovede."
	Svila klimnu glavom. "U~ini}u {to mogu."
	"Ako bi ti opet razgovarao s njim, Patera..."
	"Pro{li put me nije pustio da u|em, ali poku{a}u."
	^e{ljina mati pogleda svoju k}er i uzdahnu. "Bilo je krvi na njenom jastuku, Patera. Ne mnogo. Primetila sam tek posle dizanja zastora. Mislila sam da joj je mo`da iscurilo iz uha, ali nije. A na dodir je bila tako hladna."
	^e{ljine o~i se otvori{e, iznenadiv{i njih oboje. Nejakim glasom ^e{lja re~e: "Starac, u`asan."
	Njena mati se nagnu napred. "A? [ta?"
	"@edna."
	"Donesi joj jo{ vode", re~e Svila i mati pohita napolje. "Napao te starac?"
	"Krila." ^e{ljine o~i su se prevrnule ka prozoru, a zatim sklopile.
	Bili su ~etiri sprata iznad ulice, ~ega je Svila, koji se i sa bolnim desnim sko~nim zglobom popeo uz sva ~etiri, bio veoma svestan. Sad ustade, do|e do prozora }opaju}i i pogleda napolje. Duboko dole beja{e dvori{te, maleno i prljavo. Iznad njih, samo potkrovlje u vidu okrugle, male kule. Zidovi, koji su se na tom mestu ve} su`avali ka gore, bejahu od neukra{ene `u}kaste cigle, pe~ene na suncu.
	Po predanju, razgovor sa vragovima donosio je nesre}u. "Da li ti je on ne{to rekao, ^e{ljo?" re~e Svila. "Ili ti njemu?"
	Nije odgovorila.
	Majka se vratila sa vodom. Svila joj pomo`e da podigne ^e{lju u polusede}i polo`aj; o~ekivao je da }e morati da se pomu~e dok je nateraju da pije, ali ona `edno popi celu {olju ~im oseti glinenu ivicu na usnama.
	"Donesi jo{", re~e on. ^im je ^e{ljina majka oti{la, Svila prevrte devojku, koja se nije opirala, na bok.
	Kad je ^e{lja ispila jo{ jednu {olju, njena mati upita: "Da li je to bio |avo, Patera?"
	Svila jo{ jednom sede na stoli~icu koju je mati za njega donela. "Mislim da jeste." Onda odmahnu glavom. "A ve} imamo i pravih bolesti previ{e. Utoliko je stra{nija pomisao..." Ne dovr{i tu misao.
	"[ta mo`emo da uradimo?"
	"Neguj je i hrani je. Daj joj vode koliko god mo`e da popije. Mislim da je izgubila veliku koli~inu krvi." On otka~i {uplji krst sa lanca koji mu je bio oko vrata i po~e opipavati njegove o{tre, ~eli~ne ivice. "Patera [tuka mi je pri~ao o toj vrsti demona. To je bilo..." Svila za`muri, ra~unaju}i. "Oko mesec dana pre nego {to je umro. Nisam mu verovao, ali sam ipak slu{ao, iz u~tivosti. Sad mi je drago {to jesam."
	^e{ljina majka `ustro klimnu glavom. "Da li ti je rekao kako da ga otera{?"
	"Oti{ao je |avo i bez teranja", re~e Svila rasejano. "Problem je kako mu spre~iti povratak. Mogu da uradim isto {to je Patera [tuka uradio. Ne znam kako je to nau~io i ne znam da li je iole delovalo; ali, po njegovim re~ima, to dete nije bilo napadnuto drugi put."
	Uz pomo} Krvovog {tapa, Svila ode do prozora, sede na prozorski prag i nagnu se napolje, pridr`avaju}i se slobodnom rukom za stari prozorski ram sav izgrizen dejstvom vremenskih prilika. Prozor je bio mali, pa je Svila sa lako}om dohvatio prostor iznad gornje grede prozorskog rama. [iljatim uglom jednoga od ~etiri gamadiona koji su sa~injavali krst, on ugreba u cigle znak sabiranja.
	"Ja }u te dr`ati, Patera."
	^e{ljin otac ~vrsto je obuhvatio njegove noge iznad kolena. "Hvala", re~e Svila. Ugreba ime Patere [tuke levo od naherenog 'X'. Patera [tuka je rekao da je svoje delo potpisao.
	"Doveo sam kola za tebe, Patera. Rekao sam mom d`efu o tebi, a on je rekao da je to u redu."
	Posle jo{ jednog trenutka neodlu~nosti, Svila upisa i svoje ime, desno od 'X'. "Jo{ jednom ti hvala." Uvu~e se natrag u sobu. "@elim da se oboje molite Feji. Le~enje je njeno, a osim toga, ovo {to se dogodilo ^e{lji izgleda da je bilo na kraju Fejinog dana."
	^e{ljini roditelji istovremeno klimnu{e glavom.
	"Tako|e Sfiksi, jer je dana{nji dan njen, a i Scili Talasnoj, ne samo zato {to je ovo njen grad, nego i zato {to je va{a k}er tra`ila vodu. I, najzad, `elim da se sa velikom odano{}u molite Izvana{u."
	^e{ljina mati upita: "Za{to, Patera?"
	"Zato {to ja ka`em", uzvrati Svila razdra`ljivo. "Ne verujem da znate ijednu od molitava koje su za njega propisane, a i nema ih ne{to mnogo. Ali vi sami smislite molitve. One }e njemu biti prihvatljive, pod uslovom da su iskrene."
	Dok je silazio niz stepenice ka ulici, prevaljuju}i jedan po jedan bolni korak, Gljiva progovori iza njega. "Ovo ti je bilo zanimljivo. [ta }e{ slede}e da preduzme{?"
	Okrenuo se najbr`e {to je mogao. Kao u snu, ugleda osmeh lude devojke, {irok kao na mrtva~koj lobanji, i o~i koje nikad nisu pripadale ^e{ljinom pogurenom, tvrdorukom ocu. Pre njegovim o~ima Gljiva nestade, a ~ovek koji je za njim silazio niz stepenice sada se strese.
	"Je li ti dobro, Martene?" upita Svila.
	"Ne{to me ~udno spopalo, malo~as, Patera. Ne znam {ta mi bi."
	Svila klimnu glavom, iscrta znak sabiranja u vazduhu i promrmlja blagoslov.
	"Mislim da sam sad dobar. Ma to sam se ja suvi{e zabrinuo za ^eli, pa mi se zec pokakio na grob."
	
	U pro{losti, Svila je nosio lavabo pun vode gore, uz stepenice, u svoju spava}u sobu. Tamo se prao u pristojnoj privatnosti; to sada nije dolazilo u obzir. Zatvorio je i zabravio oba prozora, onda pokrio onaj prema Ulici srebra kuhinjskim pe{kirom i jednom kuhinjskom krpom za su|e, a onaj prema ba{ti (samim tim, i prema kenobi) te{kim sivim }ebetom koje je svojevremeno presavio i sklonio na najvi{u policu u trpezariji, da tamo ~eka zimu.
	Povukao se u najmra~niji kutak, nadomak stepeni{ta, skinuo se nag i predao se hladnom kupanju za kojim je toliko ~eznuo. Nasapunao se ceo, od temena do gipsa na nozi, a onda je spirao sapunicu ~istom, hladnom vodom koju je tog trenutka ispumpavao iz dubine zemlje.
	Sav mokar, i ne{to osve`en, mada i umoran do te mere da je ozbiljno pomi{ljao da se opru`i po podu kuhinje, on pregleda odba~enu ode}u. Pantalone se jo{ mogu spasti, zaklju~i on: zakrpi{ tu, za{ije{ tamo, i opet mogu da se nose, bar kad treba popravljati krov mantejona ili obavljati sli~ne radove. On isprazni njihove d`epove, ostaviv{i brojanice, Krvove dve karte i sve ostalo na izrova{eni, stari kuhinjski sto. Tunika je bila upropa{}ena, ali }e dati, posle dobrog pranja, korisne krpe; on je ubaci u korpu za prljavu ode}u, preko pantalona i ga}a. Onda osu{i, jednim ~istim kuhinjskim pe{kirom, one delove tela koji se nisu ve} osu{ili u silnoj vrelini kuhinje i pope se uz stepenice, do kreveta. Da nije bilo bola u zglavku, mogao je maltene zaspati i pred vratima spava}e sobe.
	
	Magarac, njegov, u `utoj ku}i izgubljen. Pod njegovim kopitima krckaju par~ad one ~a{e koju je Krv razlupao Zumbulinim zlatnim igli~nim pi{toljem, a rogata sova velika poput Leta~a kru`i i vreba priliku da se obru{i na njih. On vidi dvostruki ubod koji je sova ostavila napola skriven kosom na zadnjoj strani ^e{ljinog vrata, i sav se stresa.
	Magarac ga je ugrizao za sko~ni zglob, ste`e zubima i ne pu{ta, kao pas. On ga mlati Sfiksinim {tapom za pe{a~enje, ali to ne poma`e.
	Na Njorkinom velikom, sivom magarcu ja{e majka, sede}i postrance - on nju vidi, preko mnogih krovova obasjanih nebeskom svetlo{}u, ali ne mo`e da vikne. Ipak, sti`e do tog mesta, a kad tamo, gle, me|u opalim li{}em le`i njen stari drveni kip kaldea; on ga podi`e, a ona se pretvara u loptu, koju on gura u d`ep, i budi se.
	
	Spava}a soba jo{ i sad vrela, sunca prepuna, a njegovo nago telo - preznojeno. Pridigao se u sede}i polo`aj i popio mnogo vode, mlake, iz }upa. A ispod je onaj zar|ali klju~ od kutije za pare, jo{ je na svom mestu, to je veoma va`no. Opet le`u}i, prisetio se da je unutra zaklju~ao Zumbulu.
	Patuljak, u crno odeven, sa krvavocrvenim ma~em, stoji na njegovim prsima i posmatra ga, nakre}e glavu na jednu stranu. Svila se pokre}e i patuljak be`i, lepr{aju}i kao mala zastava.
	Neka suva, tvrda ki{a ule}e kroz prozor, pa se kotrlja po podu, ali ne donosi sa sobom ni vetar, niti ikakvo olak{anje od vru}ine. Svila je~i i zariva znojavo lice u jastuk.
	Najzad ga je probudila Mejtera Mermer, vi~u}i kroz otvoreni prozor njegovo ime. Jo{ sav smu}en od spavanja, Svila je poku{avao da oceni koliko dugo je spavao. Zaklju~io je samo da to nije bilo dovoljno dugo.
	Ustao je, klate}i se. Revnosni, mali ~asovnik pored njegovog triptiha objavljivao je da je pro{lo jedanaest sati, da je blizu podne. Svila se upinjao da se priseti u kom polo`aju su kazaljke bile kad je dopustio sebi da se sru{i u postelju. Osam je bilo, ili vi{e od osam, recimo osam i trideset. ^e{lja, jadna, mala ^e{lja, nju je ugrizla sova - ili |avolica. Krilata, ako je stigla kroz prozor, a to zna~i, |avolica dvostruko nemogu}a. Svila `mirnu, zevnu, po~e trljati o~i.
	"Patera? Jesi li tamo gore, Patera?"
	Mogla bi ga videti, ako on sad pri|e prozoru. Preturaju}i po jednoj ladici, ne bi li na{ao ~ist ve{, on povika: "[ta je, Mejtera?"
	"Doktor! Ka`e da je do{ao da le~i tebe! Jesi li ranjen, Patera?"
	"^ekaj malo." Navukao je svoje najbolje, zapravo jedine preostale pantalone; onda je pri{ao prozoru i pri tom dvaput bolno nagazio na {ljunak.
	Na stazici je ~ekala Mejtera Mermer; njeno lice, nagore okrenuto, caklilo se na vrelom suncu. Pored nje stajao je doktor @dral, nose}i u jednoj ruci otrcanu, sme|u lekarsku torbu.
	"Neka svaki bog bude na va{oj strani jutros", doviknu im Svila u~tivo.
	@dral, u odgovor, mahnu slobodnom rukom. "Sfigdanom i hieragdanom, pamti{? Tad sam u ovom delu grada! Danas je sfigdan. Pu{taj me unutra!"
	"^im se obu~em", obe}a Svila.
	Po|e }opavo niz stepenice, oslanjaju}i se na Krvov {tap sa glavom lavice. ^inilo se da ga ruka i zglob na nozi bole vi{e nego ikad; a on je sebi ~vrsto objasnio da je to samo zato {to je prestalo palijativno delovanje lekova koje mu je @dral no}as ubrizgao i onih jakih pi}a koja je neobazrivo ku{ao.
	Hramlju}i i bolno trzaju}i licem, on po`uri u kuhinju. Raznovrsnu zbirku predmeta koje je ostavio na stolu sad brzo premesti u d`epove ~istih pantalona; jedino je, za trenutak, oklevao kad je nadneo {aku nad Zumbulin blistavi igli~ar.
	"Patera?"
	Njegovo }ebe i sad je prekrivalo prozor prema dvori{tu; odupiru}i se isku{enju da ga svu~e, Svila po|e dalje, bolno nalete na jednu stolicu, otvori vrata i po~e predstavljati njih dvoje jedno drugom. "Mejtera, ovo je doktor @dral..."
	Mejtera Mermer klimnu glavom nezadovoljno, a lekar re~e: "Ve} smo se upoznali. Ja sam ubacivao {ljunak kroz tvoj prozor - bio sam prili~no siguran da je tvoj, jer sam te ~uo kako hr~e{ gore - a onda me je Mermera prona{la i predstavila mi se."
	Mejtera Mermer upita: "Jesi li ti poslao po njega, Patera? Sigurno je nov u ovom kvartu."
	"Ja ne stanujem ovde", objasni @dral. "Samo navratim u posetu, na nekoliko mesta, dvaput nedeljno. Svi ostali moji pacijenti su kasne spavalice" - on namignu Svili - "ali sam se nadao da }e Svila biti budan."
	Svila je izgledao pokunjeno. "Bojim se da sam danas i ja bio dremljivac."
	"@ao mi je {to sam te morao buditi, ali pomislio sam i da te povezem kad budemo gotovi - ne valja da mnogo hoda{ sa takvim zglobom." @dral jednim pokretom pokaza prema trpezariji, gde su bili sto i stolice. "Meni bi odgovaralo da ti sad sedne{. Mo`emo li mi da u|emo unutra?"
	Mejtera Mermer re~e: "Mogu li ja da vas gledam, Patera? Kroz vrata...?"
	"Mo`e{", re~e Svila. Verovatno }e imati obilje mogu}nosti da razgovara sa @dralom nasamo, dok se budu vozili do `ute ku}e. "Svakako, Mejtera, ako `eli{."
	"Nisam znala. Mejtera Ru`a je rekla Mejteri Nani i meni za doru~kom, ali se ~inilo da i sama ne zna mnogo o tome. Ti - ti si razgovarao sa njom nestrpljivo, rekla bih."
	"Jesam, veoma." Svila tu`no klimnu glavom, povla~e}i se u trpezariju. Krivica se nametala preko bola koji je stizao iz noge. Mejtera Ru`a bila je gladna, van svake sumnje, a on ju je oterao. Bila je i radoznala; ali to je njena osobina, ja~a od njene volje. Svakako je imala dobre namere, ili je, bar, rekla sebi da ima dobre namere, i u to iskreno verovala. Kako nesebi~no ta `ena slu`i ovom mantejonu ve} {ezdeset godina! A ipak, on ju je oterao sa svojih vrata, jutros.
	Sru~io se u najbli`u od krutih, starih stolica, onda opet ustao i pomerio stolicu dva lakta u stranu, da bi Mejtera Mermer mogla sa ulaza da vidi njih obojicu.
	"Ne smeta da stavim torbu na ovaj sto~i} ovde?" @dral je zakora~io levo, udaljuju}i se od vrata. Tamo nije bilo nikakvog sto~i}a, ali on je otvorio torbu, podigao jednu bezobli~nu, tamnu grudvu da je Svila vidi (ali tako da je Mejtera Mermer nije mogla videti) i ispustio je na pod; torbu je stavio na pod pored grudve. "E, sad, Svilo. Ruka nam je prva na redu, rekao bih ja."
	Svila podvrte rukav i ispru`i ozle|enu ruku.
	One svetlucave makazice koje je no}as upamtio sada iseko{e zavoj. "Ti verovatno misli{ da je zglob gori problem, {to na neki na~in svakako jeste. Ali ovde ima{ odli~ne izglede za trovanje krvi, a to nije {ala. Od zgloba ne}e{ umreti - osim ako smo ba{ najgori baksuzi." @dral osmotri rane pod nekim maju{nim, ali brilijantnim svetlom, progun|a ne{to sam za sebe i sagnu se da ih pomiri{e. "Za sad je dobro, ali da}u ti jednu dozu za oja~anje otpornosti."
	Da ne bi mislio na ampulu, Svila re~e: "Veoma mi je `ao {to sam jutros propustio na{e molitve. Koliko je sati, Mejtera?"
	"Blizu je podne. Mejtera Ru`a je rekla da mora{ - je li to ptica, Patera?"
	@dral uzviknu: "Ne cimaj se tako, ej!"
	"Pomislio sam na... na pticu koja je ovo u~inila", re~e Svila nejako.
	"Mogao si da odlomi{ iglu. Kako bi ti se dopadalo da je posle tra`im i vadim, a?"
	"Jeste ptica!" re~e Mejtera Mermer, pokazuju}i prstom. "Sad je sko~ila nazad, onamo. U tvojoj je kuhinji, Patera."
	"To gde pokazuje{ zapravo je stepeni{ni bunar", re~e joj Svila. "^udi me da je jo{ tu."
	"Neka krupna, crna ptica, a ja bih rekla da joj je jedno krilo slomljeno. Nije ga ba{ vukla, ali ga nije ni dr`ala kako treba, zna{ {ta ho}u re}i? Je li to ona ptica? Ona koju...?"
	"Samo ti sedi mirno", re~e @dral. Previjao je Svilinu ruku novim zavojem.
	"Nije ~udo da nije odleteo", re~e Svila. Mejtera Mermer ga pogleda upitno.
	"To je ona ptica koju sam nameravao da `rtvujem, Mejtera. Bila je samo pala u nesvest ili ve} ne{to tako - imala je neki napad, ne{to {to se pticama de{ava. Jutros samo joj otvorio kuhinjski prozor da bi mogla odleteti, ali izgleda da sam joj slomio krilo kad sam zalupao mojim {tapom za pe{a~enje po gornjoj strani kuhinjskog ormana."
	Podigao je {tap da ga Mejtera vidi. [tap ga je podsetio na Krva, a Krv ga je, opet, podsetio da }e morati da obja{njava Mejteri Mermer - kao i, osim ako bude imao izuzetno mnogo sre}e, Mejteri Nani i Mejteri Ru`i - ta~no na koji na~in je zadobio ove povrede.
	"Ormana, Patera?"
	"Da. Tad je bila tamo gore." Razmi{ljaju}i kako }e i {ta objasniti sibilama, on nastavi: "Sigurno je bila uzletela na njega."
	@dral privu~e jednu stoli~icu za odmaranje nogu i sede na nju. "Sad di`i tuniku. Dobro. Malo ni`e taj opasa~."
	Mejtera Mermer stidljivo okrete glavu na drugu stranu.
	Svila upita: "Da li bi mi u~inio jednu uslugu: ako uhvatim tu pticu, da joj namesti{ krilo?"
	"Ne znam mnogo konjske medicine, ali mogu poku{ati. Nekoliko puta sam pomogao Mo{usu oko sokolova."
	Svila pro~isti grlo, re{en da {to manje la`e, ali da ipak ne otkrije Mejteri Mermer kakve prirode je bila njegova poseta vili. "Vidi{, Mejtera, kad sam porazgovarao sa... prijateljem Mejtere Nane, zna{ na koga mislim, pomislio sam da bi moglo biti mudro da odem Krvu u posetu. Pamti{ ko je Krv? Ju~e po podne pokazala si mu na{e imanje."
	Mejtera Mermer klimnu glavom. "Naravno, Patera. Kako bih mogla da zaboravim?"
	"Posle si govorila, kad smo se na{li pod senicom, da }e na{e zgrade biti sru{ene, ili mo`da ne sru{ene, nego mi prisiljeni da se iz njih iselimo. Zato sam smatrao da bi bilo mudro da sa novim vlasnikom popri~am onako, od srca srcu. On stanuje izvan grada, pa sam se, na `alost, zadr`ao mnogo du`e nego {to sam o~ekivao."
	@dral re~e: "Nagni se malo vi{e unazad." Rastrljavao je neki plavi rastvor po Svilinim prsima i trbuhu.
	Mejtera Mermer klimnu glavom, ali neube|eno. "To je bilo veoma lepo od tebe, Patera. Divno, zaista divno, mada ja nemam utisak da je on..."
	Svila se nagnu unazad koliko god je mogao, isturaju}i kukove napred. "Jeste, Mejtera. Da}e mi - da}e nama, trebalo bi da ka`em - bar jo{ mesec dana ovde. [tavi{e, mogu}e je da nikada ne}emo morati da odemo."
	"O, Patera!" Mejtera Mermer se toliko zaboravila, da je pogledala pravo u njega.
	Svila je `urno nastavio. "Ali hteo sam da objasnim slede}e. Jedan ~ovek koji radi za Krva dr`i, kao ku}ne ljubimce, nekoliko veoma velikih ptica. Zapravo, ja pretpostavljam da ih ima bar pet-{est, na osnovu onoga kako su on i Krv, u mom prisustvu, razgovarali o njima."
	@dral klimnu glavom rasejano.
	"E, pa, jednu takvu pticu on je dao Krvu", nastavi Svila. "Bio je mrak, dabome, a ja sam joj pri{ao suvi{e blizu. Krv je veoma ljubazno predlo`io da doktor @dral danas do|e da pogleda moje povrede."
	"O, Patera, kako je to divno od njega!" O~i Mejtere Mermer bile su tako re}i blistave od divljenja prema Svilinoj diplomatskoj ve{tini; osetio je da crveni.
	"Sve je to deo mog posla", re~e @dral skromno, nabijaju}i opet ~ep u plavu bocu.
	Svila proguta i duboko udahnu, nadaju}i se da je ovo pravi trenutak. "Pre nego {to odemo, doktore, moram ne{to pomenuti. Malo~as si rekao da }e{ pomo}i toj povre|enoj ptici ako ja mogu da je uhvatim. Bio si, zapravo, veoma plemenit u vezi sa tim."
	@dral, ustaju}i, umorno klimnu. "Pardon. Da uzmem testeru."
	"Jutros", nastavi Svila, "jutros su me zvali da odnesem opro{taj bogova jednoj devoj~ici koja se zove ^e{lja."
	Mejtera Mermer se ukruti.
	"Ona je blizu smrti, ali ja verujem - ja se usu|ujem da se nadam - da se mo`e i oporaviti, ako joj se uka`e bar najosnovnija medicinska nega. Njeni roditelji su siroma{ni i imaju mnogo druge dece."
	"Ispru`i nogu." @dral opet sede na 'stolicu' za odmaranje nogu. Cirkularna testera zazuja.
	"Oni ti nikako ne mogu platiti", nastavljao je Svila uporno. "A ne mogu ni ja, osim molitvama. Ali, bez tvoje pomo}i, ^e{lja mo`e umreti. To njeni roditelji i o~ekuju, ina~e za{to bi njen otac pre dizastora dolazio ovamo i tra`io mene. U ovoj gradskoj ~etvrti postoje samo dva lekara. Ni jedan ni drugi ne}e nikog da le~e ako im se ne plati ceo iznos unapred. Obe}ao sam ^e{ljinoj majci da }u u~initi sve {to mogu da joj dovedem doktora, a ti si jedina stvarna nada koju imam."
	@dral di`e pogled. U o~ima mu je treperilo ne{to, neka iskra kalkulisanja i dalekog naga|anja, {to Svila nije uspevao da razume. "Bio si tamo jutros?"
	Svila klimnu glavom. "Zato sam tako pozno legao da spavam. Njen otac je do{ao u kenobu pre nego {to sam se ja vratio sa mog razgovora sa Krvom, a kad je Mejtera Ru`a videla da sam stigao, do{la je i rekla mi. Po{ao sam istog ~asa." Uspomena na zelene paradajze ubode ga kao osa. "Ili maltene istog ~asa", dovr{i on kudikamo ti{e.
	Mejtera Mermer re~e: "Mora{ je videti, doktore. Zaista mora{."
	@dral nije obra}ao pa`nju na nju. Provla~io je prste kroz bradu. "I ti si njima tamo rekao da }e{ poku{ati da na|e{ lekara za tu... kako se zva{e?"
	U Svili procveta nada. "Jesam, rekao sam. Bi}u tvoj du`nik sve dok Pes ne okon~a postojanje ovog svitka. Bi}e mi vi{e nego drago da ti poka`em ta~no gde ona stanuje. Kad po|emo, mo`emo usput da stanemo tamo."
	Mejtera Mermer jeknu: "Patera! Onolike stepenice!"
	@dral se opet nagnu nad gipsani omota~ Svilinog zglavka; testera zaje~a i jedna polovina omota~a otpade. "Ne}e{ se ti pentrati uz mnogo stepenika, ako se ja o tome pitam. Ne sa ovim zglavkom. Ovde je, evo, Mermera, koja mi mo`e pokazati..."
	"Oh, da!" Mejtera Mermer je cupkala od nestrpljenja. "Moram je videti. Ona je jedna od mojih."
	"Ili mi mo`e{ dati samo adresu", dovr{i @dral. "Moji nosa~i }e znati gde je to. Pogleda}u nju, pa }u se vratiti ovamo, po tebe." On skide ostatak gipsa. "Je l' ovo mnogo bolelo?"
	"Ni pribli`no onoliko kao briga za ^e{lju", re~e mu Svila. "Ali ti si ovo drugo re{io, ili si bar najgori vid te brige otklonio. Nikada ne}u biti u mogu}nosti da ti dovoljno zahvalim."
	"Nisu meni potrebna tvoja zahvaljivanja", re~e @dral. Ustade i otrese ~estice gipsa sa nogavica pantalona. "Ono {to ja ho}u, to je da postupi{ po mojim uputstvima. Pazi dobro: da}u ti lekovitu ovojnicu. Veoma je skupa, a mo`e se koristiti vi{e puta, zato, da mi je vrati{ ~im tvoj zglavak ozdravi. I da je koristi{ ta~no kao {to ja ka`em."
	Svila klimnu glavom. "Ho}u, obe}avam."
	"[to se ti~e tebe, Mermero", @dral se okrete da je pogleda, "mo`e{ se voziti sa mnom. Za{to ne, bar da u{tedi{ pe{a~enje. @elim da saop{ti{ roditeljima te devoj~ice da ja to ne radim iz neke dobrote mog srca, niti }u raditi, jer ne `elim da mi dodijavaju prosjaci no} i dan. Ovo je iz dobre volje prema Svili - Pateri Svili, tako ga zovete? I ovo je samo sad, ovaj jedan put, i nikada vi{e."
	Mejtera Mermer pokorno klimnu glavom.
	Sitni doktor ode opet do svoje torbe i izvadi ne{to {to je izgledalo kao {iroka traka `ute, tanke kozje ko`e. "Jesi li ikad video ovo?"
	Svila odmahnu glavom.
	"To treba treskati." @dral {utnu tu ovojnicu, koja udari u zid na drugoj strani trpezarije i odbi se od njega. "Samo je baci{ nekoliko puta, ili njome mlati{ po ne~emu ravnom i glatkom, kao {to je ova stoli~ica." Uze zgu`vanu ovojnicu i po~e njome `onglirati. "Kad to uradi{, ona se zagreje. Treskao si je, pa se probudila. Prati{ me? Evo, pipni."
	Svila pipnu. Ovojnica je bila maltene suvi{e vru}a da bi se mogla dodirivati; osim toga, ~inilo se da pecka na neki iskri~av na~in.
	"Od te vreline tvom zglavku }e biti bolje, a zahvaljuju}i zvu~nim talasima - koje ti ne ~uje{, ali oni su tu - tok zaceljivanja i}i }e br`e. I jo{ vi{e: ovojnica }e ose}ati prelom u tvom medijalnom maleolusu i steza}e se taman toliko da spre~i pomicanje slomljenog mesta." @dral zastade, oklevaju}i. "Ovakve ovojnice vi{e se ne mogu nabavljati, a ja imam ovu jednu. Obi~no to ne ka`em ljudima."
	"Dobro }u je ~uvati", obe}a Svila, "i vrati}u je ~im ka`e{."
	Mejtera Mermer zapita: "Zar ne bi trebalo da krenemo?"
	"Jo{ minut. Omotaj to oko zglavka Patera. Prili~no ~vrsto pritegni. Nema potrebe da vezuje{, niti ma {ta sli~no - dr`a}e se ona sama, dokle god ose}a slomljenu kost."
	Omotnica se tako re}i sama stegla oko Sviline noge. Vrelina je bila `estoka, ali prijatna. Bol u njegovom zglavku postepeno nestade.
	"Kad prestane da radi, ti }e{ to znati. Onda je skini i bacaj o zid kao {to sam ti pokazao, ili mlati njome po podu." Lekar povu~e bradu. "Da vidimo. Danas je sfigdan. Ja se vra}am u hieragdan, pa }emo videti. Svejedno, trebalo bi da hoda{ manje-vi{e normalno ve} kroz nedelju dana. Ako je ne uzmem u hieragdan, uze}u je tada. Ali sve do tada {to vi{e izbegavaj optere}ivanje tog zgloba, jasno? Nabavi {taku ako ti treba. Tr~anje, skakanje - nipo{to. Jesi li ~uo?"
	Svila klimnu glavom. "Jesam, dabome. Ali ti si Krvu rekao, pet..."
	"Naprosto, prelom nije tako te`ak kao {to mi se u~inilo, to je sve. Jednostavan proma{aj u dijagnozi. Va{ glavni augur... kako ga zovu, Prvi govornik? Jesi primetio da kad se on razboli, ne pozovu mene? Vidi{, to je zato. Ja ponekad pogre{im. On, ~ovek, ima doktore koji nikad ne gre{e. Pitaj ih, vide}e{."
	Mejtera Mermer upita: "Kakav je ose}aj, Patera?"
	"Divan! U isku{enju sam da ka`em da mi zglob uop{te nije povre|en, ali ovo je jo{ bolje. Kao da su mi dali novi zglob, mnogo bolji od onog koji sam slomio."
	"Mogao bih ja tebi dati desetine stvari od kojih bi se ose}ao jo{ bolje", re~e mu @dral, "po~inju}i sa injekcijom ~istog, ili jednim u{mrkom r|e. Ali od ove ovojnice stvarno }e ti biti bolje, a to je daleko te`e posti}i. Nego, gde ti je ta ptica? Ako treba da je kao le~im, onda hajde sad, pre nego {to po|emo. Koja je to vrsta ptice?"
	"No}ni vran, a zovu ga i leganj", re~e Svila.
	"Je l' govori?"
	Svila klimnu glavom.
	"Onda ga mo`da mogu i ja uhvatiti. Mejtera, ho}e{ li, molim te, re}i mojim nosa~ima da do|u s ove strane, u Sun~anu? Oni su sad u Srebrnoj. I reci im da }e{ se i ti voziti sa mnom i da }emo po}i kroz minut-dva."
	Mejtera Mermer ode sitnim, sporim trkom.
	Lekar pripreti Svili prstom. "Sedi ti i odmaraj se, mladi ~ove~e. Ja }u uhvatiti vrana."
	Ode u stepeni{ni prostor, i jo{ dalje. Uskoro je Svila za~uo njegov glas iz kuhinje, ali nerazgovetno. Povika za njim: "Rekao si Krvu da }e mi toliko dugo trebati, da bi mi dao {to vi{e vremena, zar ne? Hvala ti, doktore."
	Odgovora nije bilo. Omota~ je ostajao vreo i ~udnovato prijatan. Svila po~e da mrmori popodnevnu molitvu Sfiksi Hrabroj. Jedna debela, plava muva-zunzara projuri, bu~no zuje}i, kroz vrata, potra`i hranu i bupnu u staklo bli`eg od dva prozora.
	Iz kuhinje ga pozva @dral. "Svilo, da li bi do{ao ovamo na minut?"
	"Va`i." Svila ustade i ode maltene normalnim hodom do vrata kuhinje; desna noga bila mu je bosa, a ovojnica oko sko~nog zgloba te{ka.
	"Sakrio se tamo gore", re~e @dral, pokazuju}i ka vrhu ormana. "Uspeo sam da popri~am malo s njim, ali ne}e da si|e da mu pogledam to krilo ako mu ti prvo ne obe}a{ da ne}e vi{e da strada."
	"Stvarno?" upita Svila.
	No}ni vran zakre{ta sa vrha ormana, a @dral klimnu glavom i namignu.
	"Ako je tako, obe}avam. Neka mi Veliki Pes presudi ako u~inim ovom vranu i{ta na`ao ili dopustim da mu iko drugi u~ini ne{to na`ao."
	"Nee se~e?" graknu ptican. "Nee {tap?"
	"Tako je", objavi Svila. "Ne}u te prineti na `rtvu i ne}u ti nikakvo drugo zlo u~initi."
	"Tvoj bi-mac?"
	"Da, bi}e{ moj ku}ni ljubimac, sve dok ti krilo ne ozdravi dovoljno da mo`e{ odleteti. Tad }e{ biti slobodan."
	"Ne ka-vez?"
	@dral }u{nu Svilu da bi mu privukao pa`nju i odmahnu glavom.
	"Tako je. Nema kaveza." Svila uze kavez sa stola i di`e ga iznad glave, dovoljno visoko da ga ptica vidi. "Pazi sad ovo." Obema rukama tresnu kavez o pod, i vitke gran~ice se polomi{e. On zdravom nogom nagazi na kavez, pokupi ostatke i baci ih u sanduk za potpalu.
	@dral odmahnu glavom. "Ne{to mi govori da }e{ za`aliti zbog ovoga. Sigurno }e nastajati nezgodne situacije, s vremena na vreme."
	Mlataraju}i zdravim krilom, crni ptican se baci sa vrha ormana na kuhinjski sto.
	"Dobar ptican!" re~e mu @dral. Sede na kuhinjsku stolicu. "Sad }u te uzeti u ruke, a ti miruj malo. Nastoja}u da te ne boli vi{e nego {to neizbe`no mora."
	"Bio sam i ja zarobljenik neko vreme, pro{le no}i", re~e Svila, govore}i vi{e od upola samome sebi. "Iako nisam bio, ba{, u kavezu, nije mi se dopalo."
	@dral spretno uhvati pticana, koji se nimalo nije opirao. Ruke su mu bile ne`ne, ali ~vrste. "Da li bi mi doneo torbu?"
	Svila klimnu glavom i vrati se u trpezariju. Prvo zatvori vrata prema ba{ti, a onda podi`e sa poda onu tamnu grudvu koju mu je @dral pokazao. Kao {to je i pretpostavio, bila je to njegova druga po kvalitetu mantija. U njenom d`epu i sad se nalazila pernica i u njoj pisaljke. Mantija je bila omotana oko njegove cipele, one bez koje je dosad bio. On obu~e mantiju, zatim, iako nije imao ~arapu za desno stopalo, obu i tu desnu cipelu. Onda zatvori sme|u medicinsku torbu i odnese je u kuhinju.
	Ptica je kre{tala i lepr{ala dok joj je @dral istezao povre|eno krilo. "I{~a{eno", re~e on. "Kao kad bi ti i{~a{io lakat; potpuno ista stvar. ]u{nuo sam ga nazad u zglob, ali ho}u i da ve`em udlagu, da ne isko~i opet pre nego {to se zale~i. Dotle je bolje da on ostane u zgradi, da ga ne }api neka ma~ka."
	"To zna~i da mora svojom voljom da ostane unutra", re~e Svila.
	"U nutra", ponovi ptican.
	"Tvoj kavez je polomljen", nastavi Svila, o{trim tonom, "a ja ni slu~ajno ne nameravam da se kuvam ovde sa zatvorenim prozorima, samo da ti ne bi i{ao napolje."
	"Ne napolje", re~e ptica. @dral je preturao po torbi.
	"Nadam se da ne." Svila svu~e }ebe sa prozora ka ba{ti, {irom ga otvori, a }ebe opet uredno presavi.
	"U koje vreme bi trebalo da se sretne{ sa Krvom u `utoj ku}i?"
	"Ta~no u jedan." Svila odnese }ebe u trpezariju; vra}aju}i se, dodade: "Verovatno }u zakasniti, ali mislim da }e on samo gun|ati zbog toga, ni{ta gore."
	"To je pravi duh. Koliko ja njega poznajem, zakasni}e i on. Voli on da svi budu ve} pri ruci u trenutku kad on sti`e. A to ne verujem da }e biti pre dva."
	Prilaze}i prozoru ka ulici Srebrnoj, Svila skide sa njega kuhinjsku krpu i kuhinjski pe{kir, pa ga isto tako {irom otvori. Taj prozor bio je re{etkama za{ti}en od lopova i njemu pade na um da je on, bukvalno, u kavezu, ovde, u ovoj drevnoj ku}ici sa ~etiri sobe, koju je, svojom voljom, nau~io da naziva svojim domom. Odgurnu tu misao od sebe. Ako je @dralova nosiljka ranije bila u Srebrnoj, sad sigurno vi{e nije bila tu; Mejtera Mermer je, nesumnjivo, obavila svoj zadatak i sad ih ~eka u Sun~anoj.
	"Ovo bi trebalo da poslu`i." @dral je prevrtao u prstima komadi} neke plave sinteti~ke materije. "Bi}e{ spreman za polazak kad se ja vratim?"
	Svila klimnu glavom, a onda opipa vilicu. "Mora}u se obrijati. Dok se ti vrati{, bi}u spreman."
	"Dobro. Ja }u do}i prili~no kasno, a devojke postanu zlovoljne ako ne mogu da izlaze u kupovinu." @dral prilepi malu udlagu jo{ jednim, poslednjim komadom gotovo nevidljive adhezivne trake. "Ovo }e da otpadne samo od sebe, kroz nekoliko dana. Tad ga pusti da leti ako ho}e. Ako je on sli~an onim sokolovima, ustanovi}e{ da prili~no dobro ume da oceni za {ta je sposoban, a za {ta nije."
	"Ne leti", saop{ti ptican.
	"Sad sigurno ne}e{. Ja da sam na tvom mestu, ne bih vi{e ni pokretao to krilo danas."
	Svilin um je bio negde drugde. "To je demonska posednutost, a? U `utoj ku}i?"
	@dral se okrete da ga pogleda. "Ne znam. [ta god da je, nadam se da }e{ imati vi{e uspeha nego ja."
	"A {ta se tamo de{avalo? Moj voza~ i ja smo no}as ~uli vrisak iz `ute ku}e, ali nismo ulazili."
	Maleni doktor prisloni prst du` celog nosa. "Devojka mo`e vrisnuti iz hiljadu i jednog razloga, a naro~ito jedna od tih devojaka. Mogla je to biti mrlja na njenoj omiljenoj haljini, ili ru`an san, ili pauk."
	Maju{na igla bola sada se probi kroz za{titno dejstvo ovojnice; Svila otvori niski orman, kojim je bio ispunjen ~itav severni, o{tri ugao kuhinje, i izvu~e stoli~icu na kojoj je Patera [tuka sedeo za vreme obroka. "Ne verujem da bi me Krv zvao da isterujem demone iz snova njegovih `ena."
	@dral zaklopi, sa o{trim zvukom, lekarsku torbu. "Svilo, kad ljudi kao {to si ti ka`u da je neka `ena 'posednuta', u njenoj svesti zapravo boravi samo ona sama, i niko vi{e. Pa i sama svest je najobi~nija apstrakcija - u su{tini, jedna na{a zgodna izmi{ljotina. Kad ka`em da je ~ovek u nesvesti, to samo zna~i da su izvesni mentalni procesi obustavljeni. Kad ka`em da je do{ao svesti, to zna~i da su se nastavili. Ne mo`e niko jednu apstrakciju da 'posedne' kao da je to okupirani grad."
	"Ali sam si rekao, pre neku sekundu, da u svesti te `ene 'boravi' ona sama."
	@dral poslednji put pogleda povre|enu pticu i ustade. "Izgleda da vas tamo ipak u~e ne~emu, osim onolikom grdnom tru}anju."
	Svila klimnu glavom. "Logici."
	"Jeste, to je logika." @dral se osmehnuo i Svila uvide, na sopstveno iznena|enje, da mu je ovaj ~ovek prijatan. "Dobro, ako stvarno treba da pogledam tu tvoju bolesnu malu, bolje da kibam odmah. A {ta je kao njoj? Groznica?"
	"Meni se ~inilo da joj je ko`a hladna, ali ti bolje poznaje{ bolesti nego ja."
	"Pa valjda." @dral podi`e torbu. "Da vidimo - kroz onu prednju sobu, pa u Sun~anu, a? Mo`da }emo jo{ popri~ati dok nas budu nosili kod Orhi."
	"Baci pogled na zadnju stranu njenog vrata", re~e Svila.
	@dral zastade na vratima, uputi mu jedan upitan pogled, pa pohita napolje.
	Mrmljaju}i tiho molitvu za ^e{lju, Svila po|e u trpezariju i zatvori, a zatim i zamandali vrata koja je doktor, izlaze}i, ostavio {irom otvorena. Prolaze}i pored jednog prozora, ugleda @dralovu nosiljku. Mejtera Mermer sedela je zavaljena u sedi{te, pored bradatog doktora. Njeno napeto metalno lice kao da je poku{avalo da se probije napred, u daljinu - kao da }e snaga njegove volje, sama, nagnati nosiljku da krene. Pred Svilinim o~ima nosa~i po|o{e lakim trkom i zamako{e za ivicu prozorskog rama.
	Poku{ao je da se priseti da li postoji neko pravilo koje bi zabranjivalo da se sibila vozi u nosiljci koja pripada mu{karcu; Svilin je utisak bio da takva zabrana postoji, ali nije uspevao da se seti nikakve odre|ene formulacije. Sa prakti~ne ta~ke gledanja, nije video da tu ima ikakvih problema, ako su zavesice na prozorima nosiljke navu~ene.
	[tap sa glavom lavice le`ao je pored stolice na kojoj je on sedeo dok ga je @dral pregledao. Svila ga podi`e i rasejano mahnu njime dva-tri puta. Dokle god ovojnica dejstvuje, ovaj {tap mu ne}e biti potreban, ili bar ne}e biti mnogo potreban. On zaklju~i da je ipak bolje da ga ima pri ruci; mogao bi biti od neke koristi, naro~ito kad omotnici bude potrebna obnova snage. Nasloni ga na vrata ka Sun~anoj, da ga ne bi mogao zaboraviti kad on i @dral budu polazili ka `utoj ku}i.
	Nekoliko opitnih koraka ga uveri, jo{ jednom, da sa @dralovom ovojnicom mo`e da hoda maltene normalno. ^inilo se da sad nema dobrih razloga da ne ponese lavor tople vode uz stepeni{te, gde bi se mogao obrijati na svoj uobi~ajeni na~in. On opet u|e u kuhinju.
	Vran je i sad bio na stolu. Nagnuo je glavu i pogledao ga jednim okom upitno. "Bi-mac gla-dan", re~e.
	"I ja sam. Ali ne}u ponovo jesti dok ne pro|e podne."
	"Podne sad."
	"Heh, pa valjda jeste." Svila podi`e kru`nu gvozdenu plo~u sa rupe u kojoj je, na povr{ini pe}i, le`ala, i zaviri unutra. Najzad se i njemu desilo da u pe}i vidi nekoliko neuga{enih komada `ara. On po~e blago duvati u njih i posipati ih odozgo komadi}ima skrcanog kaveza, pomi{ljaju}i da je ovaj vran o~igledno bistriji nego {to je njemu u prvi mah izgledalo.
	"Vran gla-dan."
	Sad je kroz gran~ice proplamsavala vatrica. Svila je u sebi raspravljao da li je tu potrebno pravo ogrevno drvo i zaklju~io da nije. "Voli{ li ti sir?"
	"Voli sir."
	Svila na|e lavor i stavi ga pod otvor pumpe za vodu. "Al tvrd je, da ti ka`em. Ako o~ekuje{ fin, mekan sir, bi}e{ razo~aran."
	"Voli sir!"
	"Dobro, neka ti bude." Mnogobrojni energi~ni zamasi polugom pumpe bili su potrebni da bi voda potekla, pa i tad tek curkom; ali Svila napuni lavor do pola, a onda, naknadno se setiv{i, napuni opet i {olju ostavljenu za no}nog vrana.
	"Sir sad?" raspitivao se vran. "Ri-ba gla-va?"
	"Riblje glave nemam, nijednu." Izvadio je sir, koji se poglavito sastojao od kore, i ostavio ga pored {olje. "Nego, pripazi ti na pacove, dok ja nisam tu. Vole i oni sir."
	"Voli pacov." No}ni vran klepnu kljunom, probno, jedanput, kljucnu sir.
	"U tom slu~aju, ne}e{ biti usamljen." Voda u lavoru se jedva smla~ila, a gran~ice ispod nje ve} su dogorevale. Svila uze lavor i ponese ga prema stepeni{tu.
	"Pacov gde?"
	Zaustavio se i pogledao nazad, ka vranu. "Misli{, ti voli{ njih da jede{?"
	"Da, da!"
	"Aha. Tako. Mogao bi ti ~ak i da ubije{ pacova, pretpostavljam, ako nije suvi{e veliki. Kako se zove{?"
	"Nema ime." Pa`nja no}nog vrana opet se usmeri na sir.
	"Trebalo je da to bude moj ru~ak, zna{. Sad }u morati da na|em ru~ak na nekom drugom mestu, ili da idem gladan."
	"Ti Svila?"
	"Jest, tako se zovem. Verovatno si ~uo da me doktor @dral tako zove. Nego, daj, treba nam neko ime za tebe." Razmotrio je ovo pitanje. "Mislim da }u te zvati Oreb - u Spisima se pojavljuje jedan gavran sa tim imenom, a ti si kao nekakav gavran. Kako ti se svi|a ime?"
	"Oreb."
	"Dabome. Mo{us je jednu svoju pticu nazvao po bogu, {to je veoma r|av postupak, ali ne verujem da je r|avo ako uzmemo ime iz Spisa pod uslovom da nije bo`ansko, a naro~ito ime koje i u Spisima pripada ptici. Dakle, Oreb."
	Na spratu je, kod sto~i}a za umivanje, trljao brija~ o duga~ku, tvrdu ko`nu traku, tamo i amo, vi{e puta, da bi ga nao{trio. Beja{e to veliki brija~ sa ko{tanom dr{kom, onaj koji je u maj~inom niskom ormari}u le`ao toliko godina i ~ekao da Svila dovoljno odraste da se po~ne brijati. On sada nasapuna lice i sastruga crvenkasto-plavu bradu. Dok je ~istio se~ivo, palo mu je na um (to isto mu je padalo na um redovno, ber jednom nedeljno) da je taj brija~ gotovo sigurno pripadao njegovom ocu. Kao i toliko puta ranije, donese ga do prozora da potra`i na njemu neki trag vlasni{tva. Ali nigde se nije moglo videti ni ime vlasnika, niti ikakvi inicijali, pa ~ak ni oznaka proizvo|a~a.
	Mejtera Ru`a i Mejtera Nana su, kao {to je bio njihov obi~aj po ovakvom vremenu, u`ivale u ru~ku, sede}i za sto~i}em koji su iznele iz kenobe i postavile u senku smokvinog drveta. Svila je obrisao lice, prosuo vodu koja mu je poslu`ila za brijanje, a onda im se pridru`io u ba{ti.
	Mejtera Ru`a ponudi mu jednim pokretom stolicu koja bi normalno bila za Mejteru Mermer. "Zar nam se ne}e{ pridru`iti, Patera? Ovde imamo vi{e nego dovoljno hrane za troje."
	Zabolelo ga je to, ba{ kao {to je, van svake sumnje, i bila njena namera. "Ne}u", re~e Svila, "ali trebalo bi da popri~am sa tobom na trenutak."
	"I ja sa tobom, Patera, i ja sa tobom." Mejtera Ru`a po~e svoje slo`ene pripreme za ustajanje od stola.
	On hitro sede za sto. "O ~emu je re~, Mejtera?"
	"@elela sam se da ti o tome ispri~am sino}, Patera, ali nisi bio tu."
	Pokraj samog Svilinog lakta bila je pletena korpa, prekrivena platnenom salvetom. Odatle se {irio miomiris kao iz samog Glavnog procesora. O~ito je Mejtera Mermer jutros pekla testo i ostavila ishode svog truda u pe}nici u kenobi, sa uputstvima da ih Mejtera Nana izvadi ~im ona i @dral odu. Svila proguta pljuva~ku, promrmlja "Da", i pusti da razgovor o toj temi ostane na toj jednoj re~i.
	"A jutros mi je sasvim oti{lo s pameti. Ni o ~emu nisam mogla da mislim osim o tom groznom ~oveku, ocu te devoj~ice. Posla}u ti Roga po podne na disciplinski razgovor, Patera. Ja sam ga ve} kaznila, u to mo`e{ biti siguran. Sada ti on sam mora priznati svoju krivicu, to mu je zavr{ni deo kazne." Mejtera Ru`a je zastala, da bi zavr{ne re~i ostavile {to ja~i utisak; glavu je nagnula na jednu stranu, kao malo~as vran, i zagledala se u Svilu svojim jedinim zdravim okom. "Ali ako ti odlu~i{ da ga dopunski kazni{, ja ne}u imati primedaba. To bi moglo delovati zdravo."
	"[ta je uradio?"
	Sinteti~ki deo usta Mejtere Ru`e sada se povio o{tro nadole - znak ga|enja. Svila se, kao i u nekoliko ranijih prilika, zapita da li ja starica, bolestima sva prore{etana, koja je nekad bila Mejtera Ru`a, uop{te jo{ pri svesti. "Ismejavao je tebe, Patera, opona{ao je tvoj glas i pokrete, i pri~ao gluposti."
	"Je li to sve?"
	Mejtera Ru`a {mrknu i izvadi jednu sve`u kiflu iz korpe. "Ja bih rekla da je to vi{e nego dovoljno."
	Mejtera Nana po~e: "Ako sam Patera..."
	"Jo{ pre nego {to se Patera rodio, ja sam se trudila da usa|ujem mladima pristojno po{tovanje prema svetom pozivu augura, pozivu koji je - kao i na{ sibilski - osnovala li~no Sveta Scila. Taj trud nastavljam sve do dana dana{njeg. Poku{avam, kao {to sam oduvek poku{avala, da nau~im svakog studenta, meni poverenog, da po{tuje mantiju, bez obzira na to kakav pojedinac, mu{karac ili `ena, tu mantiju nosi."
	"To je pouka svima nama." Svila uzdahnu. "Vrlo dobro, razgovara}u s njim ~im budem mogao. Ali kroz nekoliko minuta odlazim. Mogu}e je da }u se vratiti tek kasno uve~e. To sam hteo da vam ka`em, da ka`em naro~ito Mejteri Nani."
	Digla je pogled. U njenim sme|im o~ima, koje su se topile, videlo se pitnje.
	"Bi}u zauzet, ali ne mogu znati koliko dugo. Pamti{ Njorku, Mejtera. Mora biti da ga pamti{. Bio je tvoj |ak. Znam da si ju~e govorila Mejteri Mermer o njemu."
	"Oh, Patera, pamtim, dakako." Malo, ne ba{ sasvim neprivla~no lice Mejtere Nane bilo je ozareno.
	Mejtera Ru`a {mrknu, a Mejtera Nana smesta obori pogled.
	"Razgovarao sam s njim no}as, Mejtera, u vrlo kasno doba."
	"Da, Patera?"
	Svila klimnu glavom. "Ali zaboravljam ne{to drugo {to treba da ti ka`em. Imao sam susret sa njim i ranije te ve~eri, i ispovedio sam ga. On poku{ava, i to po mom uverenju sasvim iskreno, da izi|e na bolji put u `ivotu."
	Mejtera Nana opet di`e ka njemu pogled, sav zra~an od pohvale. "To je zaista divno, Patera!"
	"Jeste, jeste divno; ali je znatno vi{e ishod tvog truda, i truda Patere [tuke, nego mog. Ono {to sam hteo re}i, Mejtera, jeste slede}e: kad sam poslednji put razgovarao s njim, on je nagovestio da bi mogao danas do}i ovde. Ako do|e, siguran sam da }e `eleti da iska`e svoje po{tovanje tebi."
	^ekao je da ona to potvrdi. Me|utim, ona nije rekla ni{ta. Samo je sedela, sa rukama preklopljenim u krilu, oborenog pogleda.
	"Molim te, reci mu da veoma `elim da ga vidim. Zamoli ga da me ~eka, ako mo`e. Ne verujem da }e on do}i pre ve~ere. Ako se ja do tad jo{ ne vratim, reci mu da }u gledati da do|em {to pre mogu."
	Razmazuju}i bogati `uti maslac po jo{ jednoj zlatnoj kifli, Mejtera Ru`a re~e: "Pro{le ve~eri ti si ve} bio oti{ao u vreme kad je Rog zavr{io posao koji radi za svog oca. Re}i }u i Rogu da te ~eka."
	"Siguran sam da ho}e{, Mejtera. Hvala vam obema." Svila ustade, osloni preveliku te`inu na povre|eni zglob i bolno trznu licem. Za formalni egzorcizam, bi}e mu potrebni Hrazmolo{ki spisi iz mantejona, zatim slike bogova, naro~ito Pesa i Scile. I Sfikse, pokroviteljke ovog dana. Ova misao ga podseti na to da nije dovr{io molitve: a to ba{ nije pravi na~in da se stekne ne~ija naklonost.
	Pone}e onaj triptih koji mu je majka dala; sa triptihom bi mogle po}i i maj~ine molitve.
	Stupao je opet uz stepenice, sada svesniji svog sko~nog zgloba nego {to je bio ijednog trenutka od kad mu je @dral namestio ovojnicu. Razmi{ljao je: njega su obu~avali samo za borbu protiv nepostoje}ih |avola. Se}ao se koliko se zaprepastio kad je shvatio da Patera [tuka bukvalno veruje u postojanje demona i kad je [tuka ~ak progovorio, sa robusnim ponosom, o svojim li~nim poku{ajima da osujeti njihove namere.
	Pre nego {to je stigao do vrha stepeni{ta, za`alio je {to je ostavio Krvov {tap u trpezariji. Sede na krevet i odmota ovojnicu; bila je primetno hladna na dodir. Fljusnu je o zid nekoliko puta, najja~e {to je mogao, a onda je opet namota. Onda izu cipelu i obu ~istu ~arapu i na to stopalo.
	Krv }e ga ~ekati u `utoj ku}i u Ulici lampiona. Sa Krvom bi mogao do}i Mo{us, ili neko jednako gadan. Svila sklopi triptih, polo`i ga u kutiju od tikovog drveta, iznutra oblo`enu tkaninom be` boje, prite`e kai{eve kroz {nale, i izvu~e iz kutije dr{ku na rasklapanje. Ovo je potrebno, kao i Spisi, koje }e morati da uzme pre polaska; Pesov gamadion ve} mu visi o vratu, a brojanice su mu u d`epu. Moglo bi biti predostro`no da ponese i sveto kandilo, ulje i jo{ pone{to. Razmislio je o tome, odbacio pet ili {est mogu}nosti, a onda uzeo, ispod }upa za vodu, klju~.
	
	Nose}i mladog orla na levoj ruci, za{ti}enoj debelom navlakom od {tavljene ko`e, Mo{us je stajao na neujedna~eno belom plo~niku pored Scilinog vodoskoka i osvrtao se, jednako uspravan i glave jednako ponosito dignute kao ma koji gardista. Iz duboke senke trena sa stubovima ispred ulaza u vilu, oni ga gledaju: Krv, Savetnik Lemur i njegov ro|ak Savetnik Loris, Komesar Simuliid, i jo{ nekoliko drugih ljudi. Mo{us, u mislima, zatrese posudu sa kockama.
	Ovaj orao ve} je priviknut da stoji na ruci i da prilazi mamcu. Upoznao je njegov, Mo{usov, glas, i nau~io da ga povezuje sa hranom. Kad mu bude skinuta kapulja~a sa glave, vide}e vodoskok, teku}u vodu u pokrajini u kojoj je bilo kakva voda sada retkost. Do{lo je vreme da ovaj orao nau~i da leti - ali Mo{us ga tome ne mo`e u~iti. Orao }e se vratiti do drvene plo~e na kojoj ~e ga ~ekati nase~eno meso. Ili se ne}e vratiti. ^as je do{ao da se kockice hitnu.
	Kroz pljuskanje vodoskoka, Krvov glas, jedva ~ujan, dopre do njega. "Ne po`uruj ga."
	To je neko pitao {ta Mo{us ~eka. On uzdahnu, znaju}i da ne mo`e jo{ dugo da odla`e. Da odugovla~i ove trenutke, u kojima je ptica, koju mo`da vi{e nikada ne}e videti, jo{ njegova.
	Nebo je prazno, ili bar tako izgleda. Nebeske zemlje su nevidljive iza beskona~nog trakastog bleska sunca. Nevidljivi i Leta~i, ako ih ima. S one strane zida, iznad kro{nji, daleke njive polako se povijaju ka visini, penju kroz vazduh i tako, postupno, nestaju u plavetnilu. Jezero Limna, komadi} ogledala umetnut u svitak, svetlucav: |in|uva jeftino uramljena.
	Vreme je da hitne.
	Kao da je znao {ta }e se dogoditi, mladi orao se po~eo vrpoljiti. Mo`us klimnu glavom, sam za sebe. "Vrati se meni", pro{aputa on. "Vrati se meni."
	Onda, kao pod kontrolom nekog drugog (nekog boga koji voli da se me{a, ili pod kontrolom Krvove lude k}eri), njegova desna ruka po|e nagore. Nekom svojom, zasebnom voljom pokretana, ona dohvati kapulja~u ukra{enu skerletnim perjem i str`e je ptici sa glave.
	Mladi orao podi`e krila kao da }e poleteti, ali ih onda opet sklopi. Mo`da je trebalo imati masku na glavi, sada. Ako ga orao napadne, kljunom u lice, napravi}e mu do`ivotni o`iljak, ili }e ga ~ak i ubiti. Me|utim, ponos mu nije dozvolio da izi|e sa maskom.
	"Aj, sokole!" Uzmahnuo je rukom, istovremeno je izokre}u}i, da bi ptica po~ela da pada napred. U jednom deli}u sekunde pomislio je da orao uop{te ne}e poleteti.
	Udar krila naprosto ga je bacio unazad. Orao je leteo sporo i trapavo, vrhovima krilnih pera bukvalno dodiruju}i bujnu travu pri svakom zamahu nadole. Do zida, pa zaokret na levo, pored kapije, i opet levo, du` travnate staze. Mo{us pomisli da mu se orao vra}a.
	Pravo u portal vile; tamo se posmatra~i razbe`a{e kud koji, kao prepelice. Sad ako skrene oko zgrade, pa ako se zaleti u zverinjak za ma~ke, misle}i da je to '{tala' za ptice...
	Hvatao je visinu, sad ve} jednaku visini zida, pa opet skrenuo levo. Pa opet levo, i evo ga, prolazi iznad njegove glave, krila su mu daleka tutnjava. Hvata jo{ ve}u visinu, i jo{ mnogo ve}u, kru`i i penje se, koristi uzlazne struje sa ovog travnjaka, koji je vi{e nego vreo, i sa krovova koji su maltene usijani. I jo{ vi{e uzle}e mladi orao, i jo{ vi{e, crn naspram dre~avog svetla, i najzad se, kao njive i polja, gubi u ogromnosti neba.
	
	I kad su svi drugi oti{li, Mo{us je ostao. [akama je zaklanjao o~i od nemilosrdnog sunca. Mnogo kasnije, Zec mu je doneo dvogled, i Mo{us je osmatrao, i osmatrao, i nije video ni{ta.
	
	10. MA^KA SA CRVENO USIJANIM REPOM
	Li{ena tajni no}i, Ulica Lampiona opet je bila dobro poznata i bezbedna. Svila je njome ~esto prolazio pe{ice. Sada je prepoznao mnoge prodavnice, pa i {iroka, sve`e obojena vrata `ute ku}e.
	Krupna `ena, koja je otvorila vrata odazivaju}i se @dralovom kucanju, pokaza da je silno iznena|ena. "Zar tako rano, Patera. Ja tek {to sam se probudila." Kao da `eli da to i doka`e, odmah je zevnula i zev samo ovla{ zaklonila rukom. Jednako je zevnuo i njen ru`i~asti penjoar, vibrantno vreo; napupele obline tela, izme|u razmaknutih usana penjoara, izgledale su mrtva~ki blede.
	Pokraj nje je ka ulici potekao vazduh `ute ku}e, topao, natovaren stotinom bajatih parfema i sir}etnim, neprijatnim mirisom prosutog vina. "Trebalo je da se ovde sastanem sa Krvom u jedan sat", re~e joj Svila. "Koliko je sad?"
	@dral kliznu mimo njih dvoje i u|e u recepciju.
	@ena nije obratila nimalo pa`nje na @drala. "Krv uvek kasni", re~e ona neodre|eno. Povede Svilu kroz jedan niski svod pregra|en zavesom od drvenih perli koje su zazveckale. U|o{e u malu kancelariju. Jedna vrata i jedan prozor bejahu otvoreni ka onom dvori{tu koje je pro{le no}i zami{ljao; ipak, ~inilo se da je u kancelariji ve}a jara nego na ulici, napolju.
	"Dolazili su nama isteriva~i |avola i ranije." Krupna `ena sede u jedinu stolicu udobnog izgleda, ostavljaju}i Svili drugu, napravljenu od lakiranog drveta, bez rukonaslona. On zahvalno sede, ostavi svoju vre}u na pod, polo`i kutiju sa triptihom preko butina, a Krvov {tap sa glavom lavice stisnu izme|u kolena.
	"Zva}u nekog da ti donese jastuk, Patera. Ja ovde razgovaram sa mojim curama, a za to je tvrdo sedi{te bolje. Ostanu budne, a po{to je sedi{te uzano, odma pomisle da su se ugojile, {to naj~e{}e i jes tako."
	Uspomena na njegove pr`ene paradajze donese Svili novi ubod krivice, dobro zasoljen gla|u. Da li je mogu}e da neki bog govori kroz ovu aljkavu{u? "Neka ostane ovako. I meni je potrebna pouka da manje volim svoj trbuh, a i svoj krevet."
	"@eli{ razgovarati sa svim devojkama odjednom? Tako je u~inio jedan od onih pre tebe. Ili da ti samo ja ispri~am."
	Svila odmahnu rukom. "Mene se ne ti~e {ta su ovi pojedina~ni |avoli mo`da radili. Ako obra}amo pa`nju na njihove zlonamerne trikove, samo }emo ih ohrabriti. \avoli jesu; u ovoj ku}i dobrodo{li nisu; to je sve {to znam, i sve {to je potrebno da znam - i ja, i svi drugi ovde koji su voljni da sara|uju sa mnom."
	"Dobro." Krupna `ena podesi obilate jastuke u svojoj fotelji i zavali se u nju. "A ti u njih veruje{, a?"
	Eto. Do{lo je. "Da", re~e Svila ~vrsto.
	"Jedan od ovih ranijih nije verovao. Molio se mnogo, i izveo celu paradu, zna{, sve ono redom, al je mislio da smo poblesavili. Bio je otprilike tvojih godina."
	"Doktor @dral misli isto, a njegova brada je seda. Ne izra`ava se tako grubo, ali misli to. On veruje, naravno, da sam i ja {enuo."
	Mesnata `ena se osmehnula gorko. "A-ha, to mi je jasno. Ina~e, ja sam Orhideja." Pru`ila mu je {aku kao da o~ekuje da je on poljubi.
	On se rukovao s njom. "Patera Svila, iz mantejona na Sun~anoj."
	"Onaj stari mantejon? Je l' jo{ otvoren?"
	"Itekako je otvoren." Ovo pitanje podseti Svilu da bi uskoro mogao i ne biti otvoren; sada je, me|utim, bilo bolje ne pominjati to.
	"E pa, mi sad nismo otvoreni", re~e Orhideja. "Do devet. Zna~i, ima{ dosta vremena. Al ve~eras nam je najbolje ve~e, obi~no, pa bi dobro bilo da ti svr{i{ do tad." Najzad je primetila da on otklanja pogled i povukla, bez u~inka, rubove svog ru`i~astog penjoara.
	"Trebalo bi da mi budu dovoljna dva sata da obavim uvode obreda i samu ceremoniju, pod uslovom da imam saradnju svih. Ali mo`da je bolje da sa~ekamo da i Krv stigne. On mi je rekao sino} da }emo se ovde videti. Naprosto ose}am da }e hteti i li~no da u~estvuje."
	Orhideja ga je posmatrala su`enim o~ima. "On te pla}a?"
	"Ne. Ovaj egzorcizam je moja li~na usluga njemu - ali ja njemu, zapravo, dugujem i mnogo vi{e od toga. Da li je pla}ao tim drugim egzorcistima koje pominje{?"
	"Neki put on, neki put ja."
	Svila se malo opusti. "U tom slu~aju, nije nikakvo ~udo {to su sva njihova isterivanja |avola bila neuspe{na. Egzorcizam je sveta ceremonija, a takve se ne mogu kupovati niti prodavati." Vide}i da Orhideja ne razume, on dodade: "Bukvalno sam to rekao. Ne mogu se prodavati, jer ~inom prodaje obred izgubi svu svoju svetost. Ostane samo prizemno {arlatanstvo. A to se ovde, danas, ne}e doga|ati."
	"Al bi Krv mogo ne{to da ti da, ipak?"
	"Da, ako bi `eleo. Pokloni ne menjaju prirodu obreda. Poklon se daje dobrovoljno ili se ne daje. Presudno je da ne sme biti poga|anja o ceni, izme|u nas; a toga nije bilo. Ja ne}u imati pravo da se `alim ako ne dobijem nikakav poklon. Jesam li jasan?"
	Orhideja klimnu glavom, ali oklevaju}i.
	"Zapravo, ni ne o~ekujem nikakav poklon od Krva. Kao {to rekoh, dugujem mu nekoliko dobrih usluga. Kad me je zamolio da ovo uradim, bio sam - i ostajem - pun `elje da mu to ispunim."
	Orhideja se nagnula prema njemu. Sad je njen penjoar zinuo gore nego ikad. "Pretpostavimo, Patera, da ovog puta uspe. Mogla bih ti i ja ne{to dati, je l' tako?"
	"Naravno, ako bi `elela. Ali dugovati mi ne}e{ ni{ta."
	"Va`i." Zastala je, razmotrila to. "Na{a velika no} je sfigdanom, kao {to rekoh - zato i Krv, obi~no, navrati danas. Da proveri stanje pre nego {to otvorimo. Hieragdanom smo zatvoreni, zna~i ni tad ne mo`e. Ali navrati bilo kog drugog dana, ja ti dam propusnicu. [ta ka`e{?"
	Svila ostade bez re~i.
	"Razume{ {ta ka`em, a, Patera? Ne sa mnom. Nego sa bilo kojom drugom devojkom, s kojom god ho}e{. E, onda, ako ti ho}e{ njoj da da{ neku sitnicu, da joj se na|e, utoliko bolje. Ali ne mora{, a ku}a ne}e zatra`iti ni{ta." Orhideja opet razmisli. "Evo ovako da ka`emo. 'Tuce tucanje.' To zna~i, godinu dana, po jedno tucanje mese~no." Vide}i njegov izraz lica, ona nastavi: "A mogu ti nabaviti i de~ka, ako to vi{e voli{, al onda treba da mi javi{ unapred."
	Svila odmahnu glavom.
	"Ne}e{, jer onda ne mo{ vidi{ bogove? To pri~aju, a?"
	"Tako je." Svila klimnu glavom. "Ehidna je to zabranila. ^ovek mo`e videti bogove kad se pojave na na{im Svetim prozorima ili mo`e biti blagosloven decom tela. Ali ne mo`e oba."
	"Ma niko ne zbori o deri{tadi, Patera."
	"Znam ja o ~emu mi zborimo."
	"Bogovi ionako vi{e de dolaze. Bar ne u Viron. Onda za{to ne? Poslednji put su do{li kad sam ja - ma, ne, pre nego {to sam se i rodila."
	Svila klimnu glavom. "Ni ja nisam bio ro|en, tada."
	"Onda, {ta te briga? Ni tako ni tako ne{ boga da vidi{ nikad."
	Svila se tu`no osmehnu. "Prili~no smo se udaljili od teme, zar ne?"
	"Ne znam, ba{." Orhideja se po~e{ka po glavi i osmotri nokte. "Mo`da jesmo. Mo`ebit da nismo. Je l' zna{ ti da je ovo bio mantejon, jednom?"
	Jo{ jednom zanemeo od iznena|enja, Svila samo odmahnu glavom.
	"Jeste. Naime, jedan deo, onaj ka Muzi~koj ulici. Al bogovi vi{e nisu dolazili ~esto, mada su u ono vreme jo{ po koji put dolazili. Zato je mantejon zatvoren, a vlasnici ove ku}e su ga otkupili, sru{ili zadnji zid njegov i spojili dve zgrade. Mo`da je zbog toga nastalo ovo sad, a? Pozva}u Fideju da ti poka`e prostorije. Ima tamo jo{ nekih stvari iz starog vremena, a ti uzmi i nosi, ako ti ne{to od toga treba."
	"To je veoma ljubazno od tebe."
	"Ja sam dobra. Pitaj koga ho}e{." Orhideja zazvi`da prodorno. "Sa'}e Fideja. Ak'o}e{ ne{to da zna{, nju pitaj."
	"Hvala. Pita}u. Mogu li ostaviti moje svetinje ovde, dok mi ne zatrebaju?" Pomisao da }e se sad rastaviti od triptiha bila mu je nelagodna. "Da li }e biti bezbedne?"
	"Tvoj d`ak? Ma, sigurniji nego kod fiskala. Mo` ostavi{ i tu kutiju. Nego, opet se ja pitam. Ovo {to je bilo ovde, da nije zbog tog starog mantejona pozadi? Mi ga zovemo 'pozori{te'. Je l' bi moglo to da bude razlog?"
	"Ne znam."
	"Ja pitala jednoga od ovih drugih, a on ka`e, ne. Al ipak, pitam se. Mo`da bogovi, kao, ne vole ovo ~im se mi ovde bavimo."
	"Ne vole."
	"Pa ti jo{ nisi ni{ta ni video, Patera. Nismo mi tako r|avi kao {to ti misli{."
	Svila odmahnu glavom. "Ne mislim uop{te da ste r|avi, Orhidejo. Ne misle ni bogovi. Kad bi oni mislili da ste r|avi, nikakvi va{i postupci ih ne bi mogli zbuniti. Oni se protive svakom zlu koje vi u~inite - i koje ja u~inim - jer vide u nama potencijal za dobra dela."
	"A ja mislila ovako: mo`da oni {alju tog |avola da nam se osveti." Orhideja opet zviznu. "Gde se zaglavila ova!"
	"Bogovi nam ne {alju |avole", re~e joj Svila. "Oni, zapravo, satiru |avole gde god ih na|u. Bri{u ih iz Glavnog procesora. Tako, bar, predanja ka`u. To stoji u Spisima, a ja Spise imam ovde, u vre}i. Ho}e{ da ti pro~itam taj pasus?" On posegnu da dohvati nao~are.
	"Ne. Samo mi ispri~aj, tako da mogu da razumem."
	"Va`i." Svila malo poguri ramena. "Pes je, kao {to zna{, stvorio svitak. Kad je svitak bio gotov, pozvao je svoju kraljicu i njihovo petoro k}eri i dva sina, kao i nekoliko prijatelja, da zajedno stanuju ovde. Me|utim..."
	Iza otvorenih, suncem ispunjenih vrata za~u se krik u`asa.
	Orhideja sko~i iz fotelje, pohvalnom brzinom. Hramlju}i malo, i ponavljaju}i u sebi @dralovo upozorenje da ne sme tr~ati, Svila po|e za njom, najbr`e {to je mogao.
	I na prvom i na drugom spratu bila su mnogobrojna vrata, okrenuta ka dvori{tu. Dok je pogledom tra`io odakle se krik za~uo, Svila je imao utisak da ~itave ~ete mladih `ena, u svakoj mogu}oj fazi svla~enja, izviruju kroz te nizove vrata; izlaze napolje, vra}aju se unutra. Ali on na njih nije obra}ao pa`nju.
	Mrtva `ena le`ala je na polovini klimavog drvenog stepeni{ta koje se spu{talo, veoma strmo, sa ulegnute galerije iznad njih. Bila je naga, a prsti njene leve {ake bili su stisnuti oko dr{ke bode`a koja joj je virila iz rebara, ispod leve sise. Glava joj je le`ala pod tako o{trim uglom, nagnuta ka Svili, da se maltene ~inilo da joj je vrat slomljen. Svili je njeno lice, na ~udan na~in zgr~eno, bilo u isti mah u`asavaju}e i dobro znano.
	Sasvim suprotno onome {to je bio nau~en da radi, Svila prvo pokri to lice maramicom, a onda po~e da nji{e brojanicama.
	Vide}i to, `ene su se malo primirile, iako su bode`, rana i krv, koja je tako malo briznula iz rane, bili i sad vidljivi.
	Orhideja povika: "Ko je ovo uradio? Ko je ubo no`em?" a jedna crnka podnadulih o~iju, razgoli}ena maltene koliko i mrtva `ena opru`ena niz stepeni{te, odgovori ote`u}i re~i: "Ona je, Orhidejo... ona se ubila sama. Upotrebi mozak. Il ako ne}e{, upotrebi o~i."
	Svila je kleknuo na stepenik krvlju isprskan, odmah ispod glave mrtve `ene, i po~eo njihati brojanicama, prvo napred-nazad, a onda postrance, opisuju}i na taj na~in znak adicije. "Prenosim ti, k}eri moja, opro{taj od svih bogova. Seti se sada re~i Pesovih, koje bejahu: 'Moju volju ~inite, `ivite u miru, mno`ite se i moj pe~at ne dirajte. Tako }ete izbe}i gnev moj. Idite voljno, i sva zla koja ste ikad u~inili bi}e vam opro{tena.' O k}eri moja, znaj da su me ovaj Pes i svi manji bogovi ovlastili da ti u ime njihovo oprostim. Ja ti, evo, opra{tam, poni{tavam svaki tvoj zlo~in i svaku nepravdu koju si u~inila. Sve je izbrisano." Sada je brojanicama iscrtavao znak oduzimanja. "Blagoslovena si." Klimnuo je glavom devet puta, kao {to je obred zahtevao, i iscrtao jo{ jednom znak sabiranja.
	Negde desno od njega jedan `enski glas zadihano je sipao psovke i vulgarnosti. "[ta Pes, jebo te Pes da te jebo, kurva kurvanjska je Pes, i Hidna kurva..." Svila je imao utisak da ta osoba i ne zna {ta govori ili ~ak uop{te i nije svesna da je po~ela da govori.
	"Molimo ti se da oprosti{ nama, `ivima", nastavi on, opet prave}i znak sabiranja brojanicama iznad maramice kojom je bila pokrivena glava mrtve `ene. "Ja i mnogi drugi ~esto smo ti nepravdu ~inili, k}eri moja, stra{ne zlo~ine i mnoge prestupe protiv tebe. Ne zadr`i ih u srcu, nego u nevinosti po~ni `ivot posle `ivota, a sve te nepravde zaboravljene neka budu." Opet znak oduzimanja.
	Jedna prsata devojka je pljunula; njena kosa, sitno ukovrd`ana, bila je boje zrelih malina. "[ta si zapeo ti s time? Je l' ne vidi{ da je gotova? Mrtva je, bre, ne ~uje nijednu tvoju jebanu re~." Pri ovim poslednjim re~ima zagrcnula se i za}utala. Svila je uvideo da je to ta ista koja je malo~as psovala.
	Stisnuo je brojanice ja~e i pogurio se dublje; bli`ila se izvr{na ta~ka u njegovoj liturgiji opro{taja. Sunce mu je gruvalo u vrat, kao da ga li~no Pes Dvoglavi pritiska svojom plamte}om, gvozdenom rukom, sabija ga u zemlju i jednovremeno zahteva, netremi~nom pa`njom, da Svila savr{eno izgovori svaku pojedinu svetu re~ i obavi svaku etapu obreda besprekorno. "U ime svih bogova, opro{teno ti je zauvek, k}eri moja. Govorim ovde u ime Pesa Velikog, Ehidne Bo`anske, Scile Pr`e}e..." Ovde je bilo dozvoljeno napraviti pauzu, da bi sve{tenik do{ao do daha; Svila je tu mogu}nost iskoristio. "Molpe ^udesne, Tartarosa Mra~nog, Hieraksa Najvi{eg, Telksiepeje Misaone, Feje @estoke i Sfikse Silne. Tako|e u ime svih manjih bogova."
	U jednom trenutku, neobja{njivo, sunce se, i pored sve svoje `estine, izmenilo tako da je maltene moglo biti zanjihani, dimljivi luster u 'Petlu'. Svila pro{aputa: "Izvana{ ti, isto tako, opra{ta, k}eri moja, jer ja govorim i u njegovo ime."
	Iscrtao je jo{ jednom, poslednji put, znak sabiranja, ustao i okrenuo se ka dobro gra|enoj, mladoj `eni sa malinovom kosom; na njegovo veliko olak{anje, bila je odevena. "Donesi mi ne{to da je pokrijem, molim te. Njen boravak na ovom mestu je zavr{en."
	Orhideja je saslu{avala crnku sa podnadulim o~ima. "Je l' ovo njen no`?"
	"Ti bi trebalo da zna{." Crnka, bez imalo straha, posegnu ispod ograde stepeni{ta i izvu~e duga~ku kamu iz rane. "Ne bi ja rekla da je ovo njeno. Pokazala bi ona meni tako ne{to, a ja ovaj no` nikad nisam vidla."
	Niz stepenice je si{ao @dral. Sagnuo se nad mrtvu `enu i pritisnuo prste na njen {a~ni zglob. Sekundu ili dve kasnije ~u~nuo je i prislonio stetoskop na jednu stranu njenog tela.
	(Ovo stanje, koje smr}u nazivamo, mi toliko uporno odbijamo da priznamo, pomisli Svila ne prvi put, da ono nikako ne mo`e biti prirodno za nas.)
	Izvla~enjem no`a, curenje krvi iz rane se pove}alo; ispod sve okolne o{tre galame, Svila je ~uo kako krv mrtve `ene pada sa stepenika na izlomljeni cigleni plo~nik dvori{ta. Bio je to zvuk nalik na neujedna~eno kuckanje pokvarenog ~asovnika.
	Orhideja je kratkovido zurila u bode`. "Ovo pripada nekom mu{karcu. Koji se zove Ma~ak." Okrenula se ka dvori{tu i povikala: "]uti, svi! Slu{aj vamo! Je l' zna ijedna tipa po imenu Ma~ak?"
	Jedna sitna, tamna devojka u pocepanoj d`ak-haljini pri|e bli`e. "Ja. On, tako, navrati."
	"Je l' bio no}as? Kad si ga poslednji put videla?"
	Devojka zatrese glavom. "Nisam sigurna, Orhidejo. Mo`da pre jedno mesec dana."
	Mesnata `ena se po~ela gegati ka toj maloj, dr`e}i no` pru`en napred. Mla|e `ene sklanjale su joj se s puta kao pa~i}i ispred patke. "Je l' zna{ gde stanuje? S kojom obi~no bude?"
	"Ne znam. Sa mnom, ali ponekad sa Fidejom ako sam ja zauzeta."
	@dral je ustao, pogledao Svilu, odmahnuo glavom i sklonio stetoskop.
	Krvov povik ih je sve iznenadio. "[ta je, bre, ovo ovde?" Za ~itavu glavu vi{i od ve}ine `ena, nabijeno gra|en, on u|e u dvori{te krupnim koracima. Do neke mere je li~io na generala koji izlazi na boji{te.
	Po{to Orhideja nije odgovorila, devojka malinove kose uzvrati umorno: "Fideja je mrtva. Ubila se malo~as." Pod mi{kom je sad nosila ~ist, uredno presavijen ~ar{av.
	"Za{to?" upita Krv.
	Niko nije odgovorio. Devojka malinove kose je rastresla ~ar{av i dodala jedan ugao @dralu. Zajedno su ra{irili ~ar{av preko mrtve `ene.
	Svila je sklonio brojanice u d`ep i si{ao niz stepenice, u dvori{te. Govore}i napola samome sebi, progovorio je: "Nije ve~no `ivela - nije ~ak ni koliko ja."
	Orhideja se okrete i pogleda ga. "Dabome da nije. Aj sad }uti."
	Mo{us je ve} uzeo bode` od nje. Osmotrio ga je pomno, a onda pru`io Krvu da ga pregleda. Orhideja objasni: "Tip zvani Ma~ak dolazi ponekad kod nas. Sigurno joj je on dao, ili ostavio u njenoj sobi."
	"Il je ona ukrala od njega", re~e Krv podrugljivo.
	"Moje devojke ne kradu!" Kao toranj dugo potkopavan skrivenim izvorom vode, Orhideja se rasplaka; bilo je ne~eg u`asnog, oseti Svila, u prizoru tog debelog, stvrdnutog lica koje se sad izobli~ilo poput lica nekog oja|enog deteta. Krv joj udari dva {amara, prvo dlanom pa nadlanicom, ali bez ikakvog dejstva, iako su oba udarca odjeknula od zidova dvori{ta.
	"Nemoj to ponovo uraditi", re~e mu Svila. "Njoj ne}e pomo}i, a tebi mo`e {koditi."
	Krv nije obratio nimalo pa`nje na njega. Pokazao je prstom ka nepomi~nom obli~ju ispod ~ar{ava. "Ajde neko da skloni ovo sa vidika. Ti. [enila. Dovoljno si velika. Di`i je i nosi je u njenu sobu."
	@ena malinove kose uzma~e, drhte}i. Dve mrlje karminom napravljene na njenim visokim jagodi~nim kostima sada su izgledale dre~avo jake, nestvarne.
	"Mogu li pogledati?" Svila spretno uze bode` iz Mo{usovih ruku. Dr{ka beja{e od izbeljene kosti, u koju je bio u`arenom iglom unet, pa zatim ru~no obojen, crte` ma~ke, skerletne boje. Ma~ka je gordo stupala napred, dr`e}i u ~eljustima maju{nog crnog mi{a. Plameni rep ma~ke bio je obavijen oko cele dr{ke. Svila po|e za primerom crnke sa podnadulim o~ima, posegnu ispod ograde stepeni{ta i izvu~e, ispod ~ar{ava, svoju maramicu. Vitko se~ivo, koje se su`avalo ka vrhu, bilo je ugla~ano, ali bez ikakvog ugraviranog znaka. "Maltene nov", promrmlja on. "Ne stra{no skup, ali nije ni jeftin."
	Mo{us re~e: "To mo`e svaka budala da vidi", i uze bode`.
	"Patera." Krv pro~isti grlo. "Bio si prisutan. Verovatno si je video u trenutku kad je to uradila."
	Svilin um je i sad bio usmeren na bode`. "[ta uradila?"
	"Pa, kako se ubila. Aj se sklonimo sa ovog sunca." Pridr`avaju}i Svilu za jedno rame, Krv ga povede u senku, mrljama sunca pro{aranu, ispod galerije. S puta im se sklonila grupa `ena, maltene nagih, koje su do tog trenutka stajale u krugu i brbljale.
	"Ne, nisam video", re~e Svila polako. "Bio sam unutra i razgovarao sa Orhidejom."
	"To ba{ ne valja. Mo`da bi mogao malo bolje da razmisli{. Mo`da si ipak vido, kroz prozor, il tako ne{to."
	Svila odmahnu glavom.
	"Ali se sla`e{ da je ovo bilo samoubistvo, a, Patera? Iako nisi ba{ o~evidac?" Krvov ton isticao je ~injenicu da je to pretnja.
	Svila se naslonio le|ima na tesani brodski kamen, nastoje}i da smanji optere}enje svom slomljenom zglobu. "Kad sam ugledao njeno telo, ruka joj je jo{ bila na no`u."
	Krv se osmehnu. "To mi se dopada. Ako je tako, Patera, onda se sla`e{ da nema razloga da ovo prijavimo."
	"Ja da sam na tvom mestu, svakako ne bih rado prijavljivao." Sebi Svila priznade, i protiv volje, da je sasvim siguran da ovde samoubistva nije bilo; da zakon zahteva da se ova nasilna smrt prijavi vlastima (mada nije imao iluzija o tome koliko bi se vlasti potrudile oko smrti jedne takve `ene), i da bi on, da je zaista na Krvovom mestu, svakako pobegao najbr`e {to mo`e - ali ni ~ast ni moral ne zahtevaju da on bilo {ta od toga ka`e, jer bi bilo uzaludno, a i opasno po mantejon. Sve uklopljeno, savr{eno razumno i logi~no; ali, osmatraju}i ovu svoju konstrukciju, on oseti talas prezira prema samome sebi.
	"Mislim da se razumemo, Patera. Postoje tri ili ~etiri svedoka koje bih ja mogao izvesti, ako zatreba - osobe koje su videle sam ~in njenog samoubistva. Al ti zna{ kako to, ve}, ide."
	Svila prisili sebe da klimne glavom, u znak saglasnosti; do ovog trenutka nije znao da je i za pasivno sau~estvovanje u zlo~inu potrebna tolika odlu~nost. "Verujem da je tako. Tri ili ~etiri ove mlade nesre}nice, misli{ ti. Me|utim, njihovo svedo~enje ne bi bilo mnogo ozbiljno shva}eno; osim toga, one bi posle smatrale da si u obavezi prema njima."
	Po Mo{usovim nare|enjima, jedan ~ovek grubog izgleda, }elaviji i od Krva, zamota telo mrtve `ene u ~ar{av, podi`e ga i ponese kroz jedna vrata, koja mu je Mo{us i pridr`ao, odmah iza ulaza u Orhidejinu kancelariju.
	"Tako je. Ni ja to ne bih mogao bolje iskazati." Krv nastavi ti{e. "Imali smo mi ovde ve} previ{e nevolja. Pro{log meseca nam triput dolazila Garda. Po~inju da pri~aju da bi mogli i da nam zatvore du}an. Ja }u no}as morati da smislim neki na~in da se otarasim toga."
	"Da ukloni{ telo ove jadne mlade `ene, to ho}e{ da ka`e{. Zna{, stra{no spor sam bio, valjda zato {to nisam priviknut na dru`enje sa ovakvim ljudima. To je bila Fideja, zar ne? Tako re~e jedna od ovih `ena. Sigurno je imala sobu odmah do Orhidejine kancelarije. Ili, bar, ja vidim da su Mo{us i onaj ~ovek uneli njeno telo tamo."
	"Aha. To je bila Fideja. Ona je ponakad pomagala Orhideji u vo|enju posla." Krv se okrete u drugom pravcu i ode sna`nim koracima preko dvori{ta.
	Svila ga je gledao. Pro{le no}i, Krv je samog sebe nazvao lopovom; sad Svila zaklju~i da je Krv pogre{io - da je lagao, zapravo, da bi svom poslu dodao romanti~ni oreol, mada bi stvarno i bio voljan da krade, ako bi mu se ukazala prilika da to ~ini bez rizika; Krv je od one vrste ljudi koji smatraju da je kra|a pametna i koji su skloni da se hvale njome.
	Ali ~injenica je bila da je Krv naprosto trgovac - ali trgovac ~ija je roba, sticajem okolnosti, zakonom zabranjena, {to joj daje jednu posebnu, neizbe`nu boju. To {to se njemu, Pateri Svili, ne dopadaju takvi ljudi, verovatno zna~i samo jedno: da ih ne razume onako dobro kao {to bi, po svom zvanju, morao.
	Trudio se da prestroji svoje misli, da premesti Krva (i sebe) iz kategorije kriminalaca u neku drugu. Krv je svojevrsni trgovac, ili, recimo, komercijalista; jedna njegova slu`benica je ubijena, ali je gotovo sasvim sigurno da to nije bilo po Krvovoj volji niti `elji. Svila razmisli o ma~ki ucrtanoj na dr{ki no`a; ona ga je podsetila na inkrustacije na malom igli~aru. On izvu~e to oru`je da ga jo{ jednom pogleda. I u jednoj, i u drugoj polovini dr{ke od slonove kosti, zlatni zumbuli. Zato {to je oru`je izra|eno za `enu zvanu Zumbula.
	On ga opet ubaci u d`ep.
	Krvovo ime... Da je bode` pravljen za Krva, slika na dr{ci bi, verovatno, prikazivala krv: okrvavljeni bode` iste vrste, ili ne{to tako. Ma~ak na slici dr`ao je mi{a u ustima, a mi{evi, kad ih ma~ka tako ulovi, krvare, dakako; ali on se nije mogao setiti da je na slici bilo krvi. Uostalom, uhva}eni mi{ bio je veoma mali. Znaju}i da nije slikar, Svila ipak zamisli sebe u ulozi slikara, autora koji je rezao i bojio tu sliku na no`u, i zaklju~i da je mi{ dodat uglavnom da bi se videlo da je ma~ka stvarno ma~ka, a ne neka druga `ivotinja iz roda ma~aka, panter, na primer. Drugim re~ima, mi{ je bio ne{to kao tablica sa naznakom ko je prikazan.
	Ma~or je bio obojen crveno, ali to nikako ne bi mogla biti krv; ni najve}i mi{ ne bi toliko iskrvario. Boja je, po svoj prilici, trebalo da nagovesti da taj ma~ak gori. Vrh njegovog podignutog repa bio je doslovno u plamenu.
	Svila zakora~i od zida i za kaznu dobi sev bola. Spusti se na jedno koleno i odmota @dralovu ovojnicu. Malo~as je napustio taj zid, a sad ga, bez krivice, o{inu nekoliko puta ovojnicom.
	Kad je ovojnica bila opet pritegnuta oko noge, Svila ode u sobu pored Orhidejine pretrpane kancelarije. Soba beja{e ve}a nego {to je o~ekivao; name{taj, ne bez ukusa. On pogleda polomljeno ru~no ogledalo na podu, zatim plavu ku}nu haljinu koja je tako|e le`ala na podu, onda podi`e ~ar{av sa lica mrtve `ene.
	
	Krva je na{ao u privatnoj trpezariji, gde je ovaj sedeo sa Mo{usom i grubim ~ovekom koji je preneo telo. Razgovarali su o tome da li je mudro da `uta ku}a ostane danas zatvorena.
	Iako ga niko nije pozvao, Svila privu~e sebi jednu stolicu i sede. "Smem li vas prekinuti? Imam jedno pitanje i jedan predlog. Ni jedno ni drugo ne bi trebalo da vam oduzme mnogo vremena."
	Mo{us ga odmeri ledenim pogledom.
	"Bolje da ne oduzme", re~e Krv.
	"Prvo, pitanje. Kud se denuo doktor @dral? Malo~as je bio sa nama, ali kad si ti oti{ao, potra`io sam ga i nisam ga na{ao."
	Krv nije odgovorio. Grubi ~ovek re~e: "On sad proverava devojke, da ne bi one nekom dale ne{to {to ve} nema. Zna{ {ta ho}u da ka`em, Patera?"
	Svila klimnu glavom. "Zaista znam. Ali gde on to radi? Postoji li ne{to kao ambulanta..."
	"Ide u njihove sobe. One moraju da se svuku i da ga ~ekaju u sobama. Kako sa kojom zavr{i, tako je ona slobodna da izi|e u grad, ako to `eli."
	"A, tako." Svila se, zami{ljenih o~iju, pogladio po vilici.
	"Ako ga tra`i{, verovatno je na spratu. On uvek prvo pro|e sprat."
	"Pa {ta", re~e Krv nestrpljivo. "@dral se vratio na posao, molim fino, za{to ne bi. Mogao bi i ti, Patera. Ja i sad `elim da se ovde isteraju demoni, {tavi{e to je ovoj ku}i potrebnije nego ikad. Ajde radi."
	"Evo, radim svoj posao", re~e Svila. "To je to, vidi{, naime ovo je deo mog posla. Mislim da ti mogu pomo}i. Govorili ste o na~inu da se oslobodite le{a te jadne devojke. Ja ka`em da je njoj mesto u zemlji."
	Krv slegnu ramenima. "Uradi}emo ve} ne{to - ne}e biti prona|ena, niti }e ikome nedostajati."
	"Hteo sam re}i, treba da je sahranimo onako kako se i druge pokojnice sahranjuju", objasni Svila strpljivo. "Prvo se, naravno, u mom mantejonu mora odr`ati memorijalno `rtvovanje za nju. Sutra je scildan, pa mogu da spojim to memorijalno prino{enje sa na{im redovnim scildanskim prino{enjem. Imamo u susedstvu jednog ~oveka koji poseduje pristojna pogrebna kola. Ve} smo koristili njegove usluge. Ako nijedna od ovih `ena nije voljna da opere i obu~e telo svoje prijateljice, ja }u na}i jednu `enu koja je voljna da uradi i taj deo posla."
	Krv se {iroko osmehivao. Tap{ao je Svilu po mi{ici ruke. "Pa ako neki zeznuti pandur zabode nos unutra, mi mu samo ka`emo: nema tu ni~eg nepravilnog. Imali smo augura, a i pogreb, sahranili smo jadnu devojku pristojno - {ta se on trpa u na{u `alost. Zaista si od koristi, Patera. Kad mo`e{ pozvati tog tvog drugara?"
	"Pa, ~im se vratim u mantejon, valjda, a to }e biti ~im isteram demone iz ove ku}e."
	Krv otrese glavom. "Ja o}u da isfrlja~im to odavde. Ona sibila s kojom sam pri~ao ju~e - zar ga ne bi mogla ona pozvati?"
	Svila klimnu glavom.
	"E, dobro." Krv se okrenuo zgodnom mladi}u pored sebe. "Mo{i, skokni do mantejona u Sun~anoj i tra`i Mejteru Mermer..."
	Svila mu upade u re~. "Ona }e verovatno biti u kenobi. Ulazna vrata su prema Srebrnoj ulici ili mo`e{ u}i kroz ba{tu i pokucati na zadnja vrata kenobe."
	"I ka`i joj da }e sutra biti sahrana. I da odmah zove tog ~oveka sa kolima, tako da taj po|e s tobom. Kako se on zove, Patera?"
	"^ikov."
	"E, dovedi ^ikova i njegova kola ili, ako taj nije na raspolaganju, nekog drugog. Ne zna{ {ta se desilo sa Fidejom. Doktor ju je pregledao, mrtva je, tu je na{ Patera koji }e nam srediti sve oko te sahrane, ni{ta drugo ne zna{. Dovedi i tu `enu, ne verujem da bi ove fufe mogle da operu i obuku le{."
	"Trstika", ubaci Svila.
	"E, tu Trstiku ti dovedi i vozite se zajedno pogrebnim kolima, da bi ti pokazo tom tipu, ^ikovu, gde smo. Ako `eni treba ne{to kao pribor za rad, nek ponese. Aj, sad."
	Mo{us klimnu glavom i `urno ode.
	"A dotle ti, Patera, mo`e{ da se vrati{ tvom egzorcizmu. Jesi uop{te po~eo?"
	"Nisam. Tako re}i tek {to sam u{ao u zgradu, ovo se desilo, a ja pre svega ho}u da saznam mnogo vi{e o ispoljavanjima koja su ovde bila." Svila zastade, pogladi se po obrazu. "Kao {to rekoh, tek sam stigao, to je istina; ali ve} sam na~inio jednu gre{ku. Rekao sam Orhideji da me ne zanima {ta su |avoli radili - ili bi trebalo da ka`em, {ta je |avo radio, jer po njenim re~ima bio je samo jedan. To sam rekao zato {to nas u sholi u~e da tako govorimo, ali mislim da u ovom slu~aju to mo`e biti gre{ka. Potrebno je da ponovo razgovaram sa Orhidejom."
	Grubi ~ovek othuknu. "Ja ti mogu re}i. Uglavnom je lupo ogledala."
	"Stvarno?" Svila se nagnu napred. "Nikad ne bih pogodio. I {ta jo{?"
	"Cepao cicama ode}u."
	Grubi ~ovek pogleda Krva, koji re~e: "A de{avalo se i da se na{a cura ne pona{a prema mu{teriji onako, zna{, prijateljski, kako treba. Po~ne, recimo, da tru}a sva{ta, kao da je poludela. Naravno da se to tipu ne dopadne. Mo`da su samo nervi, ali onda devojka lo{e pro|e."
	"A to se nama ne dopada", re~e grubi ~ovek. "U oba ta slu~aja ja sam tipa dobro namlatio, al to je lo{e za posao."
	"Nemate nikakvu predstavu o tome {ta bi moglo biti uzrok toga?"
	"\avoli. To svako ka`e." Grubi ~ovek opet pogleda Krva. "D`efe?"
	"Pitaj Orhideju", re~e Krv Svili. "Ona }e znati. Ja znam samo ono {to mi ona ka`e. Ako }e se egzorcizmom posti}i to, da se svi ose}aju bolje..." On slegnu ramenima.
	Svila ustade. "Porazgovara}u sa Orhidejom ako budem mogao. Shvatam da je uznemirena, ali mo`da }u mo}i da je ute{im. I to je deo mog posla. @eleo bih kasnije da popri~am i sa [enilom. Tako se zove ona sa vatrenom kosom, zar ne? [enila?"
	Krv klimnu glavom. "[enila je verovatno ve} oti{la, al vrati}e se oko ru~ka. A Orhideja ima gore i stan, iznad ove kancelarije."
	
	[enila otvori vrata Orhidejinog stana i uvede Svilu unutra. I sad obu~ena u ru`i~asti penjoar, Orhideja je sedela na {irokom kau~u od zelenog satena, u velikoj trpezariji. Njeno tvrdo, te{ko lice bilo je isto onako stalo`eno kao i kad su razgovarali u kancelariji u prizemlju.
	[enila mahnu rukom ka jednoj fotelji. "Sedi, Patera." Ona sede pored Orhideje i obgrli je jednom rukom oko ple}a. "On ka`e da ga je Krv poslao gore da razgovara s nama. Ja sam se slo`ila, ali ako ti ka`e{ da bi bilo bolje kasnije, on }e verovatno pristati da do|e kasnije."
	"Nije mi ni{ta", re~e joj Orhideja.
	Gledaju}i je, Svila je u to mogao poverovati; ~inilo se da je uteha potrebnija [enili.
	"[ta ho}e{, Patera?" Orhidejin glas sad je bio o{triji nego {to ga je zapamtio. "Ako }e{ sad da nam pri~a{ da je ona oti{la u Glavni procesor, i sve to tako, onda nemoj, to mo{ kasnije. Ako ti i sad treba neko da ti poka`e ku}u, [enila }e."
	Na zidu je, levo od kau~a, bilo ogledalo. Svila ga je nervozno pogledavao, ali u njemu se jo{ nije pojavljivalo plove}e lice. "Voleo bih da popri~am s tobom nekoliko minuta privatno, to je sve."
	Zatim, govore}i [enili, dodade: "Nameravao sam da ka`em da }e to tebi dati priliku da se obu~e{ - ovde vas ima toliko neodevenih - ali vidim da si se ve} obukla."
	"Idi ti sad", re~e Orhideja. "Bilo je lepo od tebe {to si se brinula o meni, [enila. Ne}u to zaboraviti."
	Visoka devojka je ustala i zagladila suknju. "A ba{ sam se spremala da po|em u kupovinu, da tra`im novu haljinu, pre nego {to se ovo desilo."
	"Moram i sa tobom da razgovaram", re~e joj Svila. "Bi}e dovoljno, tako|e, nekoliko minuta. Mo`e{ me ~ekati, ako ti to vi{e odgovara. Ako ne, veoma bih cenio tvoj eventualni dolazak u moj mantejon, ve~eras."
	"Bi}u u svojoj sobi."
	Svila klimnu glavom. "To }e biti bolje. Izvini {to ne ustajem; povredio sam zglob desnog stopala, no}as." Gledao je [enilu dok je izlazila, sve dok nije zatvorila vrata za sobom.
	"Dobra cupi, a?" re~e Orhideja. "Al bi vi{e donosila da nije tolko visoka. Mo`da ti voli{ ba{ tako velike. Ili takve kukove?"
	"[ta ja volim, zaista nije od zna~aja ovde."
	"Dooobri kukovi, a struk fini za devojku tako velikog rasta. A tek sise - najve}e u ovoj ku}i. Siguran si da se ne}e{ predomisliti?"
	Svila odmahnu glavom. "Iznena|uje me da nisi pomenula njenu dobru prirodu. Mora biti u njoj mnogo dobrog, ina~e ne bi do{la da te te{i."
	Orhideja ustade. "Pi}e, Patera? Imam vino i {ta sve ne u ovom orman~i}u."
	"Ne, hvala."
	"Ja o}u." Orhideja je otvorila ormari} i sipala rakiju boje slame u jednu nisku ~a{u.
	"Izgledala je ba{ poti{teno", re~e Svila kao da ne{to zapo~inje. "Sigurno je bila Fideji bliska prijateljica."
	"[enila je zar|ala sto posto, da ti ja ka`em, Patera, a takve su uvek tu`ne kad ne uzmu."
	Svila pucnu prstima. "Znao sam da sam ve} ~uo to ime negde."
	Orhideja je opet sela, zavrtela brendi u ~a{i, udahnula njegov miris i onda ostavila ~a{u da stoji u nesigurnoj ravnote`i na rukonaslonu kau~a. "Neko ti pri~ao o njoj, a?"
	"Jedan moj poznanik ju je samo pomenuo, to je sve." On odmahnu rukom, odbacuju}i to pitanje. "Zar ne}e{ piti to?" Tek kad su ove re~i izletele, setio se da je to pitanje postavio, istim re~ima, Krv njemu, tokom protekle no}i.
	Orhideja odmahnu glavom. "Ja ne pijem dok ne ode i poslednji mu`jak. To je moje pravilo i ja }u ga se dr`ati, ~ak i danas. Naprosto, ho}u da znam da je pi}e tu. Jesi li do{ao ovde da razgovaramo o [eni, Patera?"
	"Nisam. Mo`e li nas neko prislu{kivati ovde? Pitam to za tvoje dobro, Orhidejo, ne za moje."
	Ona opet odmahnu glavom.
	"^uo sam da u ovakvim ku}ama ~esto postoje aparati za prislu{kivanje."
	"Nema to kod nas. A i da ima, ne b' bilo kod mene."
	Svila pokaza prstom ka staklu. "Monitor mo`e da prislu{kuje {ta se u sobi govori, a da se ne pojavi na staklu; tako mi je, bar, rekao jedan od njih. Da li monitor ovog stakla izve{tava samo tebi?"
	Orhideja je opet dr`ala ~a{u. Vrtela ju je tako sna`no, da se pi}e unutra popelo do samog ruba. "To staklo nijednom nije proradilo otkad sam ja vlasnica ove ku}e, Patera. Volela bih da jeste."
	"A, tako." Svila dohrama do stakla i bu~no pljesnu {aku o {aku; svetla u sobi se poja~a{e, ali se nikakav monitor ne odazva. "Imamo mi ovakvo staklo u spava}oj sobi Patere [tuke - ho}u re}i, u sobi gde je on nekada stanovao. Trebalo bi da poku{am da ga prodam. ^ovek bi o~ekivao da i staklo koje ne radi ima neku vrednost."
	"[ta `eli{ od mene, Patera?"
	Svila se vrati u fotelju. "Ono {to bih stvarno `eleo, to je da prona|em neki takti~niji na~in da ovo ka`em. Ali ne prona|oh. Fideja je bila tvoja k}er, zar ne?"
	Orhideja odmahnu glavom.
	"Zar }e{ je se odricati ~ak i u smrti?"
	Nije znao {ta da o~ekuje: suze, ili histeriju, ili ni{ta - ali je bio spreman za sve to. Me|utim, Orhidejino lice kao da po~e polako da se raspada, da gubi svaku koheziju, kao da ta usta, obrazi natekli od {amara i tvrde o~i boje le{nika vi{e ne slu{aju nikakvu zajedni~ku volju. Pri`eljkivao je da ona {akama sakrije to grozno lice; ali nije to u~inila. Zato on okrete glavu na drugu stranu.
	Sa druge strane kau~a nalazio se prozor. Svila mu pri|e, razgrnu te{ke zavese i {irom ga otvori. Prozor je gledao na Ulicu lampiona. Iako bi Svila nazvao taj dan vrelim, povetarac koji sada u|e u Orhidejinu trpezariju beja{e, ~inilo se, prohladan i sve`.
	"Otkud zna{?" upita Orhideja.
	Svila se vratio, }opaju}i, u fotelju. "Eto {ta ne valja ovde. Nema dovoljno otvorenih prozora. To je bar jedna od lo{ih stvari ovde." @ele}i da izduva nos, on izvu~e maramicu, vide Fidejinu krv na njoj i hitro je vrati u d`ep.
	"Kako si znao, Patera?"
	"Da li je to iko drugi znao? Ili bar naga|ao?"
	Orhidejino lice jo{ je bilo izvan kontrole, zahva}eno ~udnim gr~evima i trzajima. "Neki su ovde verovatno pomi{ljali na to. Mislim da nikad nikome nisam rekla. Nisam ni postupala s njom ni{ta bolje nego sa svima ostalima." Orhideja proguta vazduh. "Nego ~ak i gore, ako je ikad bilo ikakve razlike. Terala sam je da mi poma`e i uvek sam vikala na nju."
	"Ne}u te pitati kako je do toga do{lo. To nije moj posao."
	"Hvala. Patera." Orhideja je zvu~ala kao da se zaista zahvaljuje. "Uzeo ju je njen otac. Ja to nisam mogla, ne tada. Ali on je rekao - rekao..."
	"Ne mora{ mi kazati."
	Nije ga ~ula. "Onda sam je na{la na ulici, zna{? Bilo joj je trinaest godina, ali je govorila da ima petnaest. Nisam ni znala da je to ona." Orhideja se nasmejala, a taj smeh je bio gori od suza.
	"Zaista nije potrebno da ovako mu~i{ sebe."
	"Ne mu~im ja sebe. @elela sam da ovo nekome ispri~am, jo{ od kad je Sfiksa bila {tene. A ti ve} zna{, dakle, {tete nema. Osim toga, ona je - ona je..."
	"Oti{la", re~e Svila, daju}i joj nedostaju}u re~.
	Orhideja odmahnu glavom. "Mrtva. Moja jedina `iva, a ja vi{e nikad ne}u ra|ati. Zna{ li kako posluju ovakva mesta, Patera?"
	"Ne, ali valjda bi trebalo da znam."
	"Manje-vi{e kao gostionica sa sobama za izdavanje. Na nekim drugim mestima devojke su kao u Alambreri, maltene. Ne dozvoljava im se izlaz, gotovo nikad. ^ak im uzimaju sav novac. Ja sam u jednoj takvoj ku}i provela blizu dve godine."
	"Drago mi je da si pobegla."
	Orhideja jo{ jednom odmahnu glavom. "Nisam pobegla. Razbolela sam se, pa su me {utnuli napolje. To je bila najbolja stvar koja mi se u `ivotu desila. Ho}u da ka`em, Patera, da ovde ja ne dr`im devojke tako. One same iznajmljuju svoje sobe. Svaka mo`e da ode kad god ho}e. Otprilike jedino {to ne mogu, to je da dovedu tipa unutra, a da on ne plati. Shvata{?"
	"Nisam siguran."
	"Recimo da sretnu nekoga napolju. Ako ga dovedu ovde, on mora da plati ovoj ku}i. Tako|e mora da plati i svako ko do|e da samo gleda. Ve~eras }e do}i, recimo, pedeset ili sto tipova. Svaki plati ku}i, a mi im onda pokazujemo, dole u dvorani, sve cupi koje nisu zauzete."
	"Pretpostavimo da ja do|em", re~e Svila polako. "Ne ovako obu~en, nego u obi~noj ode}i. I da ho}u jednu odre|enu `enu."
	"[enilu."
	"Neku drugu."
	"Mo`da Maku? Maka je ona mala, prili~no crna."
	"U redu, pretpostavimo da ho}u Maku, ali ona ne}e da me povede u svoju sobu?"
	"U tom slu~aju ne mora", re~e Orhideja tonom ~estitosti, "a ti gledaj pa odaberi neku drugu. Al ako bi ona to vrlo ~esto radila, ja bi je izbacila napolje."
	"Vidim."
	"Samo ona ne bi odbila, Patera. Tebe ne bi. Sko~ila bi na tebe. I sve ostale isto tako."
	Orhideja se osmehnula, a Svila, suo~en sa posledicama Krvovih {amara, po`ele da ubije Krva. Zumbulin azof je tu, ispod tunike... On odgurnu tu misao od sebe.
	Orhideja je videla, ali pogre{no protuma~ila, njegov izraz lica; svejedno, osmeha joj nestade. "Nisam stigla da ti dokraja ka`em o Fideji, Patera. Smem li ja o njoj da nastavim?"
	"Svakako, ako `eli{."
	"Kao {to rekoh, na{la sam je na ulici. Ja to ponekad radim, pro{etam se malo i tra`im, ako mi je neka soba prazna. Tvrdila je da se zove Dalija - prakti~no nikad ti ne ka`u pravo ime - i da ima petnaest. Ja, luda~a, ne da je nisam prepoznala, nego ni na kraj pameti."
	"Razumem."
	"Neko joj je, dan pre toga, dobro polupao broj~anike, zna{? I ka`em ja njoj, slu{aj, kod mene stanuju mnoge devojke i niko ne sme na njih da digne ruku. Do|i, ka`em, da}emo ti dobru vru}u klopu, besplatno, ti pogledaj, pa se sama uveri. A ona ka`e, nema pare za kiriju. To one uvek ka`u. A ja njoj ka`em, nema veze, verova}u ti na re~ da }e{ kroz mesec dana da plati{. Ja tako svaki put ka`em.
	"Ostane ona, i pro|e jedno godinu dana, kad, eno be`i ona iz sale. Ja rekoh, {ta je? Ona ka`e, do{o njen otac, a on ju je terao da radi neke stvari za njega kad je bila mala, pa je zato i pobegla od njega. Razume{ na {ta mislim, Patera?"
	Svila je klimnuo glavom, ste`u}i pesnice.
	"Rekla mi je njegovo ime, i kad ja odem u salu i pogledam, stvarno on. Tako sam saznala ko je ona i posle nekog vremena, malo po malo, kazala sam i njoj sve." Orhideja se osmehnula, ali sad se Svila ~udio kako je mogu}e da ista re~, 'osmeh', pokriva i ovaj i onaj raniji izraz na tom licu.
	"Sada mi je drago {to sam to uradila. Zaista mi je drago. Rekla sam joj da ne o~ekuje nikakve povlastice i zaista joj nisam nijednu pru`ala. Ili, bar, ne ~esto. Jedno jesam - jedno jesam..."
	Svila je ~ekao strpljivo, gledaju}i drugde.
	"Po~ela sam da pravim ro|endanske torte, za njen ro|endan. I zvala sam je imenom Fideja, a ne Dalija. To su ubrzo svi prihvatili." Orhideja rubom penjoara otapka suze sa o~iju. "Eto, to je bilo. A ko je tebi rekao?"
	"Kao prvo, va{a lica su mi rekla."
	Orhideja klimnu glavom. "Bila je divna. Svi su to govorili."
	"Kad sam je ja video, nije bila divna, jer je na tom licu bilo jo{ ne{to, ne{to strano. Ipak, uo~io sam da je to lice mla|a verzija tvog lica, iako je to mogla biti i slu~ajnost ili samo moja ma{ta. Slede}eg trenutka ~uo sam ime Fideja, koje znatno nalikuje na tvoje. ^inilo mi se, {tavi{e, da bi `ena koja se zove Orhideja mogla izabrati upravo takvo ime, naro~ito ako je pre toga izgubila jednu k}erku. Jesi li? Ne mora{ mi to re}i."
	Orhideja klimnu glavom.
	"Zato {to je fideja cvet za koji, u narodu, postoji i drugo ime, a to je - ve~no-`ivak. Sli~no jednom drugom cvetu, koji se zove nezaboravak. Kad sam pomislio na taj seoski naziv fideje, rekao sam, onako vi{e za sebe, da ona nije ve~no `ivela, a ti si rekla, dabome, da nije. Malo kasnije je Krv predlo`io da je ona sama ukrala no` od koga je poginula, a ti si se rasplakala i tada sam znao. Ali, iskreno da ti ka`em, i pre toga sam bio manje-vi{e siguran."
	Orhideja je polako klimnula glavom. "Hvala, Patera. Je li to sve? @elela bih da budem sama neko vreme."
	Svila ustade. "Razumem. Ne bih te ni uznemiravao, da te nisam `eleo obavestiti o tome da se Krv saglasio da tvoja k}er treba biti sahranjena po pravilima Udru`enja. Njeno telo bi}e oprano i obu~eno - pripremljeno za ve~ni boravak, kako ka`u ljudi koji se time bave - i preneto u moj mantejon, u Ulici sunca. Slu`bu bo`iju dr`a}emo sutra ujutro."
	Orhideja ga je gledala sa nevericom. "Krv to pla}a?"
	"Ne." Svila do tog trenutka nije pomislio na tro{kove, iako je znao da se pri ispra}aju preminulih izvesni tro{kovi neizbe`no pojavljuju. Sve mu se zavrtelo u glavi; onda se setio da jo{ ima Krvove dve karte, koje je i ina~e nameravao da upotrebi za prino{enje `rtve na scildan. "Zapravo, da. Krv mi je ranije dao - dao je mantejonu, trebalo bi da ka`em - jedan velikodu{an poklon. Iskoristi}emo to."
	"Ne, ne}e Krv." Orhideja te{ko ustade. "Plati}u ja, Patera. Koliko?"
	Svila prisili sebe na savr{eno po{tenje. "Prvo treba da ti ka`em da mi ~esto sahranjujemo siroma{ne, od kojih neki nemaju ni jednu jedinu paricu. Bogovi su, u svojoj velikodu{nosti, pomagali..."
	"Nisam ja siroma{na!" Orhideja pocrvene od ljutnje. "Bilo je dana kad sam bila prili~no {vorc. Zar se to nije desilo svakome? Al sad nisam, a ovo je moje deri{te. Moju raniju sam morala... ma, jebo te, kasap~ino, bre! Kolko za dobru sahranu?"
	To je bila prilika: ne samo da mantejonu u{tedi sve tro{kove sahranjivanja Fideje nego i da nadoknadi {tetu zbog mnogih ranijih 'kupljenih', ali nikad pla}enih, grobova. Svila odbaci sve obzire, re{en da ugrabi priliku. "Ako zaista nije nezgodno, dvadeset karata?"
	"Ajmo nas dvoje u spava}u sobu, Patera. Tamo su knjige. Ajde."
	Pre nego {to je stigao da se usprotivi, ona je otvorila vrata i pre{la u susednu prostoriju. Svila vide, kroz vrata, izgu`vani krevet, pretrpani sto~i} za ulep{avanje i sofu gotovo zatrpanu haljinama.
	"U|i, u|i." Orhideja se nasmejala; ovog puta u tom zvuku bilo je pravog veselja. "Kladim se da nikad ranije nisi bio u `enskoj spava}oj sobi, a?"
	"Jesam jednom ili dvaput." Svila, oklevaju}i, stupi kroz vrata i pogleda dvaput postelju da se uveri da tamo niko ne le`i na samrti. Moglo se pretpostaviti da Orhideja vidi krevet kao mesto za odmor i telesno u`ivanje, a mo`da ~ak i za ljubav. Svila je, me|utim, mogao lako zamisliti svoju slede}u posetu, kroz deset ili dvadeset godina. Sve postelje na kraju postanu samrtne postelje.
	"Aha. U maminoj. I{o si kod mame u spava}u sobu, kladim se." Orhideja se sru~i na sedi{te ispred sto~i}a za ulep{avanje, odgurnu desetak raznobojnih bo~ica i malenih }upova i podi`e plo~u za pisanje, obojenu zlatno-bronzanom bojom, na po~asno mesto, ta~no ispred sebe.
	"A, to jesam, mnogo puta."
	"I preturao si po njenim stvarima kad nije bila kod ku}e. Znam ja {ta vi mu{ki}i radite." Na plo~i su bili prstenovi za pridr`avanje pera, pokraj mastionice. U njima je tavorilo bar dvadeset paunovih pera; sva su bila otrcana. Orhideja uze jedno, pogleda ga i namr{ti nos.
	"Mogu ti ga zarezati, ako `eli{." Svila izvu~e pernicu iz d`epa.
	"Da l' bi hteo? E, hvala ti onoliko." Okrenula se zajedno sa sedi{tem, koje je bilo obrtno, i pru`ila mu pero. "Jesi li ikad obla~io njen donji ve{?"
	Svila, iznena|en, di`e pogled sa pera. "Ne, nikad se nisam ni setio toga. Jesam jednom otvorio ladicu i zavirio. Posle sam se toliko kajao, da sam joj sutra priznao. Ima{ li ne{to u {ta bi padale ove cepke?"
	"Ne brini o njima. Imao si dobru mamu, a? Je li jo{ `iva?"
	Svila odmahnu glavom. "Ho}e{ li {iroko zarezan vrh?" Orhideja nije odgovorila, a on, gledaju}i raskokan i otrcan vrh njenog pera, odlu~i da joj zare`e pero tako, kako je rekao. [irok vrh tro{i vi{e mastila, ali to njoj ne}e smetati, a traje du`e.
	"Moja keva je umrla dok sam ja jo{ bila mala. Mislim da je bila dobra, ali ne pamtim je stvarno. Patera, kad neko umre, je l' mo` posle da se vra}a i da vi|a ljude do kojih mu je stalo, ako `eli?"
	"Zavisi {ta ho}emo da ka`emo pomo}u te re~i vi|a", odvrati Svila. Vitkim se~ivom svog peroreza sa duga~kom dr{kom on odse~e jo{ jednu beli~astu cepku sa pera. Bio je naviknut na gu{~ija i na pera vrane; ovo je bilo ve}e.
	"Pa, da oni tebi govore. Malo ti do|u u posetu ili samo dozvole da ih vidi{."
	"Ne."
	"[ta ne? Za{to ne?"
	"Hieraks je to zabranio." Svila joj vrati pero i zatvori maju{nu 'torbu' za pisaljke. "Da to nije u~inio, `ivi ljudi bi `iveli po uputstvima mrtvih, pa bi i ponavljali njihove gre{ke, uvek iznova."
	"Ja sam se ~esto pitala za{to ona nikada ne do|e da me vidi. Ali, zna{, onda su pro{le godine, a da na to ni pomislila nisam, i evo sad }u opet misliti, ali sad o Fideji, nada}u se da je Hieraks pusti bar jednom ili dvaput, samo da je vidim. Sedi ovde na krevet, Patera, nabija{ mi nervozu."
	Svila, nerado, zaravna ~ar{av `ute boje kao u kanarinca i sede.
	"Ti malo~as re~e, dvaes karte. Kladim se da je to najjeftinije {to ima."
	"Bilo bi skromno", priznade Svila, "ali ne prezira dostojno."
	"U redu, a pedeset? [ta bi ona dobila za pedeset?"
	"Tako mi bogova!" On razmisli. "Ne mogu biti potpuno siguran. Bile bi prinete bolje `rtve, sanduk mnogo bolji, bilo bi cve}e, pa formalni odar sa draperijama. Mo`da i..."
	"Da}u ja stotku", saop{ti Orhideja. "Onda }u se bolje ose}ati. Sto karata, al da bude sve najbolje." Zabode pero u mastionicu.
	Svila zinu, pa zatvori usta i strpa pernicu u d`ep.
	"I, ~uj, mo`e{ re}i da sam joj ja bila majka. Ho}u da to ka`e{. Kako zovete ono kao balkon~e gde vi stanete i odatle govorite?"
	"Ambion."
	"E. Ja ovima ovde nikad nisam rekla, naravno - jer zna se {ta bi onda devojke po~ele da pri~aju o njoj, i o meni, iza na{ih le|a. Nego im ti reci. Sutra. Sa ambiona. I da se ukle{e u njen kamen."
	Svila klimnu glavom. "Bi}e tako."
	Orhideja je kitnjastim zamasima pera ispisivala nalog za isplatu. "Sutra, va`i? U kolko sati?"
	"Pomi{ljao sam da bude u jedanaest."
	"Bi}u tamo, Patera." Orhidejino lice otvrdnu. "Sve do jedne }emo biti tamo."
	
	Zatvaraju}i vrata Orhidejinog stana za sobom, Svila je jo{ odmahivao glavom. [enila je ~ekala u hodniku; on se zapita da li je prislu{kivala i, ako jeste, koliko je ~ula.
	"Hteo si da razgovara{ sa mnom?"
	"Ne ovde."
	"^ekala sam u svojoj sobi. Nisi do{ao, pa sam zato ja do{la ovde, da vidim {ta je."
	"Naravno." Orhidejin platni nalog na sto karata bio mu je i sad u ruci; on ga presavi jednom i zavu~e u d`ep mantije. "Jesam li rekao da }u ostati samo nekoliko minuta? Zadr`ao sam se mnogo du`e, na `alost. Sad jedino mogu da ti se izvinim."
	"Ipak ho}e{ da razgovaramo u mojoj sobi?"
	Svila je oklevao, a onda klimnuo glavom. "Moramo govoriti nasamo. Osim toga, rado bih video gde je."
	
	11. PRIZVANA
	"To {to je sad Orhidejin stan nekad je bilo za vlasnika i njegovu `enu", objasnila je [enila. "Onda su njihova deri{tad imala sobe do njih, najbli`e; pa vi{a posluga, odmah za tim; pa ~ista~ice, valjda. Ja sam negde na sredini toga, {to nije mnogo lo{e."
	Svila skrete levo, za njom, u ustajali miris hodnika.
	"Polovina ovih soba su dvori{ne - naime, gledaju na dvori{te, kao i moja. To nije mnogo dobro, jer u su dvori{tu ponekad velike `urke, pa ti smeta galama, osim ako ostaje{ s njima sve do samog kraja, {to ja obi~no ne ~inim. A ako povede{ pijanduru gore u sobu, pa se on izbljuje - taj miris vi{e nikad ne istera{. I kad pomisli{ da je izvetrio, nai|e ki{na no} i onda ti sve bude jasno."
	Zaobi{li su ugao.
	"Ponekad oni jure za devojkama, po ovim drvenim galerijama du` prvog sprata, i eto cike i tutnjave. Opet, uli~ne sobe ovog krila gledaju ka bo~noj uli~ici. Tu je prili~na pomr~ina, a i smrdi."
	"A, tako", re~e Svila.
	"Zna~i, ni to nije mnogo dobro. Na tim prozorima moraju biti re{etke. Ja se radije dr`im ovoga {to imam." Stala je, izvukla klju~ na kanapu izme|u bujnih sisa i otklju~ala jedna vrata.
	"Jesu li ove sobe, posle tvoje, sada prazne?"
	"Aha. Ne verujem da postoji nijedna prazna soba ovde. Orhi ve} mesec dana, ili vi{e, odbija cupi koje same dolaze. Imam ja jednu prijateljicu koja bi se rado uselila i ~im neko ode javi}u joj odma."
	"Pa mogla bi mo`da u Fidejinu sobu." [enilina soba nije bila ni upola onako velika kao Orhidejina spava}a soba; glavninu raspolo`ivog prostora zapremao je vrlo veliki krevet. Du` zida, razli~iti sanduci za ~uvanje ku}nih stvari i jedan veliki orman za ode}u, sa naknadno dodatim gvozdenim okovom i katancem.
	"Jest. Mo`da. Re}i }u joj. Ho}e{ da ostavim otvorena vrata?"
	"Ne verujem da bi to bilo mudro."
	"Va`i." Zatvorila je vrata. "Ali sad nismo zaklju~ani, vrata ne rade tako. Ne}u da budem zaklju~ana kad je mu{karac unutra, to ne valja. Ho}e{ sesti na krevet sa mnom?"
	Svila odmahnu glavom.
	"Kako god voli{." Sela je, a on se zahvalno spustio na jednu od {krinja. [tap sa lavljom glavom stisnuo je izme|u kolena.
	"Dakle, {ta je?"
	Svila pogleda ka otvorenom prozoru. "Reklo bi se da bilo ko mo`e da se do{unja galerijom, stane odmah pored tvog prozora... Bilo bi mudro da se uveri{ da tamo sad nema nikog."
	"Slu{aj ti." Uperila je prst u njega. "Ne dugijem ti ni{ta, ba{ ni{ta. A ti mi ni{ta i ne pla}a{, nijednu paru. Fideja mi je bila kao prijateljica, nismo se ne{to mnogo sva|ale, pa kad sam videla kako si se potrudio oko nje, smatrala sam da je to lepo od tebe, i onda kad si rekao da razgovaramo, pristala sam. Ali imam posla, a no}as moram opet da budem ovde i da se preznojavam kao krma~a. Prema tome, pri~aj, i bolje }e biti da mi se dopadne to {to ima{ re}i."
	"A ako ti se ne dopadne, [enila?" upita Svila blago. "[ta }e{ onda? Krknu}e{ no` u mene? Nije verovatno: sad nema{ no`."
	Njena blistavo nakarminisana usta su se otvorila, pa opet ~vrsto zatvorila.
	Svila se nasloni na zid. "Nije bilo mnogo nejasno. Da je pozvana Civilna garda, {to je po zakonu, valjda, moralo biti u~injeno, siguran sam da bi gardistima odmah bilo jasno. Meni je trebalo minut-dva da shvatim, ali ja i nisam mnogo iskusan u takvim stvarima."
	Njene o~i su zaplamtele. "Sama je to uradila! Video si. Sama se... krknula." [enila na~ini pokret rukama ka svom struku.
	"Video sam njenu {aku na dr{ci tvog bode`a, dabome. Jesi li joj ti namestila ruku tamo? Ili je poku{avala da ga izvu~e i tako umrla?"
	"Ni{ta ti ne mo`e{ dokazati!"
	Svila uzdahnu. "Molim te, nemoj biti nerazumna. Koliko ti je godina? Ali po{teno."
	"Kakve to veze ima ma sa ~im?"
	"Nikakve, po svoj prilici. Ali jednostavno se ose}am, kad sam pored tebe, kao veoma star i mudar ~ovek; kao kad sam pred decom u na{oj palestri. Rekao bih da ti nisi mnogo starija nego neki od njih."
	[enila je nekoliko sekundi grickala usnu. Kona~no re~e: "Devetnaest, i to ti la}ano ka`em. Naime koliko ja najpribli`nije znam, trebalo bi da mi je devetnaest. Starija sam od mnogih drugih cica ovde."
	"Meni je dvadeset tri", re~e joj Svila. "Uzgred re~eno, zamolio bih te da me zove{ 'Patera'. To }e mi pomo}i da stalno imam na umu ko sam. [ta sam, zapravo."
	[enila odmahnu glavom. "Zami{lja{ da sam ja neka mentolka koja }e da popu{i sve {to pru`i{ prema njoj, a? Sanjaj, sanjaj. Znam ja i stvari o kojima ti ni pojma o pojmu nema{. Nisam ubola Fideju. Sfikse mi, nisam! A i ne mo`e{ dokazati. Za ~im ti, uop{te, juri{ ovde?"
	"U su{tini, jurim za tobom. @eleo bih da ti pomognem, ako mogu. Svi bogovi znaju - Izvana{ zna, da je trebalo da ti neko pomogne jo{ odavno."
	"A ti si mi pomo}!"
	Svila uzdi`e ple}a, pa ih pusti da padnu. "Zaista nisam dosad mnogo pomogao; ali mi smo tek po~eli. Ka`e{ da zna{ mnogo vi{e od mene. Ume{ li da ~ita{?"
	[enila odmahnu glavom, usana tvrdo stisnutih.
	"Vidi{, iako ti zna{ mnoge stvari koje ja ne znam - to uop{te ne pori~em - ipak se mo`e kazati da nas dvoje znamo razli~ite stvari. Na primer, dovoljno si mudra da se la`no zakune{ u Sfiksu, jer zna{ da ti se zbog toga ne}e ni{ta desiti; i ja po~injem da pomi{ljam da bi trebalo to da nau~im. Ju~e ujutro to ne bih smeo. I sad, zapravo, jedva da bih se usudio."
	"Nisam lagala!"
	"Dabome da si lagala." Svila je polo`io Krvov {tap preko kolena i nekoliko trenutaka prou~avao izgled lavi~ine glave. "Rekla si da ne mogu dokazati moju tvrdnju. U izvesnom smislu, to je tako. Na sudu, po zakonu, ne bih mogao dokazati takvu optu`bu, pod pretpostavkom da si ti bogata i ugledna `ena. To nisi, ali ja i nemam nameru da i{ta dokazujem ma kakvom sudu te vrste. Me|utim lako bih mogao ubediti Krva ili Orhi da si kriva. Dodao bih da si meni priznala, {to zapravo i jesi. Orhi bi, verovatno, naredila onom }elavku koji ovde stanuje da te izudara i izbaci napolje. Ne}u poku{avati da naga|am {ta bi Krv preduzeo. Mo`da ni{ta."
	Devojka malinove kose i sad je jednako sedela na krevetu, ali je izbegavala da ga pogleda u o~i.
	"Mogao bih da ubedim i Civilnu gardu, ako bih ba{ morao. Bilo bi lako, [enila, zato {to nikome nije stalo do tebe. Vrlo verovatno nikome nikad i nije bilo stalo do tebe, pa si zato sada ovde, zato `ivi{ ovim `ivotom, u ovoj ku}i."
	"Ovde sam zato {to su ovde dobre pare."
	"Ali ne bi vi{e bile. Ne za tebe. Onaj veliki }elavi - nisam saznao kako se zove - verovatno bi ti izbio i neki zub. A {ta bi tek Mo{us uradio, ako bi mu Krv dao neograni~enu dozvolu, to radije ne}u ni da pomislim. Meni se on ne svi|a, mo`da imam predrasude protiv njega. Ti ga poznaje{ mnogo bolje, siguran sam."
	Devojka na krevetu se oglasila samo jednim tihim, gotovo ne~ujnim zvukom.
	"Tebe nije lako rasplakati, a?"
	Odmahnula je glavom.
	"Ali meni suze lako do|u." Svila se osmehnuo, i jo{ jednom slegnuo ramenima. "To je jo{ jedan od mojih mnogobrojnih nedostataka. Ja sam na ivici suza jo{ od kako sam kro~io u ovu ku}u, a ovo {to me noga boli, ne poma`e nimalo. Samo trenutak - izvini."
	Srozao je crnu ~arapu i skinuo @dralovu ovojnicu. Bila je jo{ mlaka na dodir, ali on {ibnu njome nekoliko puta po podu i opet je namota. "Da li da objasnim ja tebi {ta se desilo, ili }e{ radije ti meni?"
	"Ni{ta ja tebi."
	"Nadam se da }u te navesti da se u tom pogledu predomisli{. Na kraju }e, ipak, biti potrebno da mi ka`e{ mnoge stvari." Svila zastade da pribere misli. "Dakle, ovako. Ovu nesre}nu ku}u ve} du`e uznemirava jedna |avolica. Naziva}emo je, zasad, tako, mada sam uveren da znam i njeno ime. Koliko ja shvatam, posedala je, u raznim trenucima, nekoliko razli~itih osoba. Uzgred budi re~eno, da li su to sve bile osobe nastanjene u ovoj ku}i? Ili je posednut i neko od gostiju? O tome niko ni{ta ne re~e."
	"Samo cure."
	"Aha. A Orhideja? Da li je i nju obuzimalo? Nije to pomenula."
	[enila, jo{ jednom, odmahnu glavom.
	"Fideja? I nju?"
	Odgovora nije bilo. Svila upita jo{ jednom, ne{to nagla{enije. "Fideja?"
	Otvori{e se vrata i @dral pogleda unutra. "Tu si! Rekli su mi da se mota{ ovuda. Kako zglavak?"
	"Boli, prili~no", re~e mu Svila. "Omota~ koji si mi pozajmio u prvo vreme je silno pomagao, ali..."
	@dral je ~u~nuo i po~eo da pipa ovojnicu. "Dobra je i vru}a. Nego, ti mnogo hoda{. Jesam ti rekao, il nisam, da ne optere}uje{ tu nogu?"
	"Izbegavao sam hodanje koliko god je bilo mogu}e."
	"E pa izbegavaj ja~e. Uostalom kad zaboli ozbiljno, to }e{ i sam po`eleti. Kako ide isterivanje vraga?"
	"Nisam jo{ ni po~eo. Prvo }u ispovediti [enilu, to je mnogo va`nije."
	[enila pogleda @drala i odmahnu glavom: ne.
	"To ona jo{ ne zna, ali tako }e biti", saop{ti Svila.
	"Jeste-da. Heh, bolje da ja odem, a vas dvoje to radite." Mali lekar ode i zatvori vrata za sobom.
	"Pitao si o Fideji", re~e [enila. "Ne, koliko ja znam, nikad nije bila posednuta nekim demonom."
	"Da ne menjamo mi temu tako brzo", re~e Svila. "Ho}e{ li mi kazati za{to se ovaj doktor toliko zanima za tebe?"
	"Ne zanima se on ni{ta za mene."
	Svila na~ini podsme{ljivi zvuk. "Ma, hajde. Jasno je da ima neko posebno zanimanje. Misli{ da }u poverovati da je do{ao da bi mene pitao za nogu? Do{ao je tra`e}i tebe. Niko osim Orhideje nije mu mogao re}i da sam ovde, a od nje sam oti{ao pre samo nekoliko trenutaka; tako re}i, poslednje {to mi je rekla bilo je da `eli neko vreme da bude sama. Nadam se, samo, da je @dralovo zanimanje prijateljsko. Tebi su potrebni prijatelji."
	"On je moj lekar, i to je sve."
	"Ne", re~e Svila. "Jeste tvoj lekar, ali to nije sve. Kad smo Orhideja i ja ~uli krik i izjurili u dvori{te, ti si bila sasvim obu~ena. Bilo je to veoma upadljivo, jer si bila jedina takva me|u prisutnim `enama."
	"Pa, bila sam po{la u grad!"
	"Da, ba{ to. Izlazila si i zato si bila sasvim obu~ena, {to je za mene bilo veliko olak{anje - podsmevaj se ti samo, ako ti je volja. Ja se nisam u prvi mah zapitao za{to si ti obu~ena, dabome, nego za{to su sve ostale nage; odgovori su bili bezazleni i laki. Bile su budne do kasno u no}, a sad su se probudile i ~ekale @drala; u svakom slu~aju, moraju se svu}i da bi ih on pregledao; prema tome, nemaju razloga da se uop{te obla~e dok on ne ode.
	@dral i ja smo bili stigli samo nekoliko minuta pre toga, pa ipak si ti stigla sasvim da se obu~e{; zato sam i zapazio upravo tebe i zatra`io da donese{ ne{to da pokrijemo telo jadne Fideje. O~igledno proisti~e da si bila ve} pregledana; ako je tako, on je tebe pregledao prvu. Moglo se pomisliti da je tvoja soba prva po redu u hodniku, ali nije nego je pribli`no na pola puta ka starom mantejonu koji se nalazi iza ove zgrade. Za{to je pregledao prvo tebe?"
	"Pojma nemam. ^ak nisam ni znala da je bio prvo kod mene. Ja sam njega ~ekala, on je u{ao. Ako je sve u redu, pregled traje samo nekoliko sekundi."
	"On ti prodaje r|u, a?"
	Iznena|ena, [enila se nasmeja.
	"Vidim da sam proma{io - eto koliko ima koristi od logike. Ali @dral ima r|u; pomenuo mi je jutros da bi mi mogao dati r|u, da bih se ose}ao bolje. I Orhideja, a i jedan moj prijatelj koji te poznaje, reko{e da uzima{ r|u; to dvoje ljudi nemaju nikakvog razloga da la`u. Pa i tvoje pona{anje kad si nai{la na Fideju potvr|uje da si 'zar|ala'."
	[enila kao da se spremala da ne{to ka`e; Svila je ~ekao, a }utanje se nagomilavalo u zagu{ljivoj sobi. Posle nekog vremena, ona re~e: "Ajd, neka ja budem sasvim otvorena prema tebi, Patera. Ako ti ka`em la}u, dal }e{ mi verovati?"
	"Istinu? Da, verova}u."
	"U redu. @dral ne prodaje ni meni, ni ma kome drugom, r|u. Kad bi to poku{o, Krv bi mu razbuco {kembe, odma. Ko je za r|u, treba da kupuje od Orhi. Me|utim, neke devojke kupe i kad izi|u u grad. I ja, pokatkad. Nemoj to re}i ovima."
	"Ne}u."
	"Ina~e, sto posto si u pravu, @dral ima r|u i ponekad mi da malo, na primer danas. Mi smo prijatelji, shvata{? Ja sam njemu dala malu uslugu nekoliko puta i nisam mu ni{ta naplatila. Zato on pregleda prvo mene, a ponekad mi da i mali poklon."
	"Hvala. I hvala {to me zove{ Patera. To sam primetio, i to cenim, veruj mi. @eli{ li sad da mi ka`e{ o Fideji?"
	[enila tvrdoglavo odmahnu glavom.
	"Pa, dobro. Rekla si mi da Fideja nikad nije bila posednuta, ali si lagala. Ona je, zapravo, bila posednuta u trenutku smrti." Do{ao je ~as, zaklju~i Svila, da se malo 'rastegne istina', {to je opravdano ako je iz dobrih namera. "Zar si pomislila da ja, ovla{}eni ~ita~ bo`anskih znakova, mogu da gledam njeno mrtvo telo, a da mi tako ne{to promakne? ^im je @dral oti{ao, ti si uzela jedan deo r|e koju ti je on ostavio, obukla si se, izi{la si iz svoje sobe kroz ona druga vrata i krenula si tom va{om drvenom stazom du` dvori{ne strane zgrade - vi to nazivate galerija." Svila zastade, kao da poziva [enilu da ne{to od toga ospori ako mo`e.
	"Ne znam gde si ~uvala bode`, ali pro{le godine u na{oj sholi je otkriveno da jedna devojka nosi bode` pritegnut elasti~nim trakama uz butinu. U svakom slu~aju, dok si silazila niz one drvene stepenike, na{la si se licem u lice sa Fidejom, koja je bila posednuta. Da nisi uzela r|u koju ti je @dral dao, verovatno bi vri{tala i be`ala; ali od r|e ljudi postaju odva`ni i skloni nasilju. Otud i meni ova povreda sko~nog zgloba, zapravo; imao sam neka posla sa jednom `enom koja se nabila r|om.
	"Iako si bila pod dejstvom r|e, Fidejin izgled te je u`asnuo; shvatila si da je to susret sa demonom koga se svi vi ovde bojite, i prva i jedina misao bila ti je da ubije{. Potegla si no`ekanju i krknula si Fideju, samo jednom, ta~no ispod najni`eg rebra, ali sa vrhom usmerenim nagore."
	"Po~ela je da mi govori da sam lepa", pro{aputa [enila. "Poku{ala je da me dira, da me mazi po licu. Nije to bila Fideja. Mogla sam ja i Fideju da ubodem, al nikad ne bi zbog takvog ne~eg. Uzmicala sam. Ona je dolazila sve bli`e, pa sam je ubola. Ubola sam |avolicu, a onda je na stepeni{tu ostala mrtva Fideja."
	Svila klimnu glavom. "Razumem."
	"Shvatio si za no`, a? Na to sam pomislila tek kad je bilo prekasno."
	"Ho}e{ re}i, razumeo sam da slika simbolizuje tvoje ime. Da, to jesam. Razmi{ljao sam o Fidejinom imenu od trenutka kad sam ga ~uo. Nije sad potrebno da ulazimo u to, ali razmi{ljao sam. @dral ti je dao taj bode`, je li tako? Malo~as si rekla da od njega ponekad dobije{ poklone. Taj bode` sigurno je bio jedan od tih poklon~i}a."
	"Ti misli{ da mi ga je on dao da bi me uvalio u nevolju. Nije uop{te tako bilo."
	"Nego kako je bilo?"
	"Jedna cupi je imala svog tipa, napolju. S njim je i sad. Pa, zapravo, ve}ina nas ima nekog - je l' te stvarno zanima ovo?"
	"Da. Zanima me."
	"Zna~i, jedne no}i ode ona u grad, da se sastane s njim i da klopaju, valjda, ali dva tipa isko~e odnekud i poku{aju da je povaljaju po zemlji. Ona potegne no` i iskasapi ih ba{ dobro. Tako bar ona pri~a. I zapali ona iz te uli~ice, ali ostane krv na njoj.
	"Lepo. Onda sam i ja po`elela da imam no`, al ja o no`evima ne znam mnogo, pa sam pitala @drala gde bi se mogao nabaviti dobar, al da me prodavci ne prevare. On je rekao da ni on to ne zna, al kao pita}e Mo{usa koji kao zna sve o no`evima i takvim stvarima. Slede}i put je stvarno doneo taj bode`, navodno napravljen naro~ito za mene, mada je mo`da samo crte` urezan za mene."
	"Jasno mi je."
	"Zna{ li, Patera, da ja cvet zvani {enila nikad nisam ni videla, niti znala da postoji, do pro{le godine, kad mi je @dral doneo, u prole}e, buket {enila za moju sobu? Ja sam sve do tada mislila da je '{enila' samo naziv za onaj ukrasni gajtan koji je oja~an `icom unutra. Cvet mi se strava dopao - tada sam ovako ofarbala kosu. E, ali @dral je jo{ rekao da taj isti cvet ima u narodu i drugo ime, 'zapaljen ma~orov rep'. Smejali smo se oko toga, a kasnije sam dobila takav bode`. Momci ~esto daju cicama takve poklone, to je kao znak poverenja, jer, kao, ona ne}e takvim oru`jem napraviti nikakvu glupost."
	"Je li doktor @dral bio taj prijatelj te devojke, koga si pomenula?"
	"Ne. To je neko mla|i. Ne teraj me da ti otkrivam ko, ako ne `eli{ da nastradam." [enila za}uta, stisnu usne. "Je, u kojoj sam rupi. Ovako }u nastradati jo{ gore, a? Opet, ako ne ka`em ko je on, on bi mogo i da mi pomogne, mo`da."
	"Ma, ne}u te to pitati. Niti }u re}i Orhideji, niti Krvu, osim ako bude neophodno da bi se spasao `ivot neke druge osobe. Kad bi ovde bio istra`ni odred Garde, valjda bih njihovom oficiru morao da ka`em; ali nije. Sada mi se ~ini da bi bila daleko ve}a nepravda da ti padne{ Krvu u {ake, nego da se provu~e{ bez kazne. Po{to je to tako, pu{tam te da se izvu~e{ neka`njena, ili maltene bez ikakve kazne, pod uslovom da u~ini{ ovo {to }u od tebe zatra`iti. Slu`ba za pokoj du{e Fidejine bi}e sutra u jedanaest, u mom mantejonu u Sun~anoj ulici. Orhideja }e zahtevati da sve devojke prisustvuju. Mnoge }e, sigurno, poslu{ati. Ja tra`im da i ti do|e{ zajedno sa njima."
	[enila klimnu glavom. "Sigurno, Patera. Sto posto."
	"I dok slu`ba traje, `elim da se moli{ bogovima za Fideju, i za Orhideju, i za sebe samu. Ho}e{ li to u~initi?"
	"Hieraksu? Va`i, Patera, ako mi ti ka`e{ {ta treba da se ka`e."
	Svila obema {akama ~vrsto uhvati Krvov {tap za {etnju, za krajeve, i po~e ga savijati i ispravljati rasejano. "Hieraks je uistinu bog smrti i kalde mrtvih, pa je, kao takav, najprikladniji za obo`avanje na svakoj sahrani. Bi}e, me|utim, scildan, {to zna~i da ne mo`emo prinositi `rtve samo njemu."
	"Aha. Dobro, pa ja ionako znam samo jednu molitvu, onu koju zovu 'Scilina skra}ena'. Da li }e to biti dovoljno?"
	Svila donese odluku, ostavi {tap po strani i nagnu se ka [enili. "Postoji jo{ jedan bog kome `elim da uputi{ svoje molitve - veoma mo}an. On bi mogao pomo}i i tebi, i Orhideji, i jadnoj Fideji. Zovu ga Izvana{, Onaj Napolju. Zna{ li i{ta o njemu?"
	Ona odmahnu glavom. "Ja njima ni imena ne znam, osim {to znam ko su Pes i Ehidna i kako se zovu dani i meseci."
	"Onda mora{ sutra otvoriti svoje srce za njega. Mora{ se moliti kao nikad u `ivotu. Upu}uj mu zahvalnost {to je bio dobar prema meni i ponavljaj mu uporno koliko je silno tebi - i svima nama u ovom gradskom kvartu - potrebna njegova pomo}. Ako tako bude{ radila, ako ga bude{ dozivala molitvama iskrenim, od srca, ne}e biti uop{te va`no kojim re~ima to ~ini{."
	"Izvana{, a. Aj, dobro."
	"Sada }u te ispovediti, a to zna~i da }u skinuti sa tebe svu krivicu u vezi sa Fidejinom pogibijom i sa svakim drugim zlom koje si mo`da u~inila. Klekni ovde. Nije potrebno da gleda{ u mene."
	
	Polovina tog napu{tenog mantejona bila je preure|ena u malo pozori{te. "Ima stari Prozor, jo{ je tu", re~e [enila, pokazuju}i prstom. "Odma iza pozornice, al mi uvek dr`imo jednu zavesu ispred njega. Imamo, valjda, tri ili ~etri takve zavese {iroke kolko cela pozornica. ^esto za|emo iza Prozora da se osu{imo pe{kirom ili da se napuderi{emo; e, a tamo ima mnogo, kao, cevi, koje vire iz zadnje strane Prozora i {ire se po podu."
	Svila je bio na trenutak zbunjen. Onda je razumeo da su te 'kao, cevi' sveti kablovi. "Razumem", re~e on, "ali to {to si opisala moglo bi biti opasno. Da li je iko nastradao?"
	"Jedna cupi je roknula sa bine, jednom, al bila je so~no debela."
	"Snaga Pesova izgleda da je zaista uga{ena, ovde. Nije ni ~udo. Pa, dobro." Ostavio je vre}u i triptih na sedi{ta. "Hvala ti, [enila. Sad mo`e{ i}i u grad, ako `eli{, mada bih ja vi{e voleo da ostane{, da bi u~estvovala u egzorcizmu."
	"Ako `eli{, osta}u, Patera. Nema {tete ako zgrabim neku njamu u me|uvremenu?"
	"Samo napred."
	Posmatrao ju je dok je odlazila. Onda je za njom zatvorio dvori{na vrata. Kad je pomenula hranu, setio se sira koji je trebalo da poslu`i njemu kao ru~ak, ali je zavr{io u kljunu onog vrana; {tavi{e, setio se i svojih pr`enih paradajza. [enila }e sigurno oti}i preko puta, u radnju za prodaju peciva i testenina. On slegnu ramenima i otvori vre}u, re{en da sada ne razmi{lja o hrani.
	Me|utim, u `utoj ku}i kao da postoji i kuhinja, tu negde. Ako Krv nije ru~ao, lako bi moglo da se desi da pozove i njega, Svilu, na ru~ak, posle egzorcizma. Koliko je vremena pro{lo od kad je sedeo ispod smokve i gledao kako Mejtera Ru`a klopa one sve`e ispe~ene kifle? Nekoliko sati, svakako, ali njemu nije dala nijednu: zaslu`ena kazna. Zaslu`ena.
	"Ne}u - da - jedem", promrmlja on sam za sebe, odmotavaju}i krpe u kojima je nosio, u vre}i, fenjere i fla{icu ulja. "Ne dok me neko ne pozove na ru~ak; tek tada }u od ovog zaveta slobodan biti. Sfikso Jaka, na muci se poznaje ko je tvoj! Sad me ~uj."
	Mo`da }e Orhideja `eleti opet da razgovara s njim o aran`manima za sutra; ako je suditi po njenoj spolja{njosti ({to nije ba{ po{teno, re~e on sebi), Orhi jede ~esto i jede dobro. Lako bi mogla da ima pri ruci ~iniju punu gro`|a... ili tanjir prepun naseckanih bresaka...
	Rukovo|en, u znatnoj meri, `eljom da odvrati svoje misli od hrane, on uzviknu: "Gljivo, jesi li tu? ^uje{ li me, Gljivo?"
	Odgovora nije bilo.
	"Znam sa si to bila ti, vidi{. Pratila si me, kao {to si no}as i rekla da ho}e{. Prepoznao sam ti lice, jutros, na licu ^e{ljinog matorog. Jesi li ti pila njenu krv? Malo~as videh tvoje lice, opet, na licu jadne Fideje."
	^ekao je, ali nije ~uo nikakav {apat u uhu, nikakav glas osim sopstvenog koji je odjekivao od golih zidova na~injenih od brodskog kamena.
	"Ka`i ne{to!"
	Bremenita ti{ina ispunjavala je napu{teni mantejon.
	"Vrisak one `ene dok sam ja sedeo u letelici, no}as, ispred `ute ku}e - to nije mogla biti puka podudarnost. Demon je do{ao zato {to sam ja do{ao, a taj demon si ti, Gljivo. Ne razumem kako to radi{, ali znam da si ti."
	Odmotavaju}i slede}i fenjer iz krpa, ugleda ne{to {to je maltene mogao biti Gljivin lobanjski osmeh. Dr`e}i po jedan fenjer u svakoj ruci, odgegao se na pozornicu da bolje osmotri obojeno platno iza nje, koje je, moglo se pretpostaviti, bilo ta zavesa {to ju je [enila pominjala.
	Na zavesi je bila naslikana gruba karikatura Kampionove slavne slike 'Pes na tronu'. Ovde je Pes imao ne samo dve glave nego i dve erekcije; levom rukom dr`ao se za jedan, a desnom za drugi polni organ. Ispred njega bili su naslikani njegovi obo`avaoci, ~itava gomila njih; bavili su se svim perverzijama za koje je Svila ikad ~uo, ali i nekim za koje nikad nije ~uo. Na originalnoj slici, dva Pesova talusa, mo}ne ma{ine jedne posebne, divne masla~no-`ute boje, dovr{avaju rad na stvaranju svitka, naime sade svetu zlatku iza trona. Ovde su talusi digli, izme|u svojih nogu, svaki po jedan 'ovan' za probijanje zidina, ali opsceno izmenjen; umesto Pesovog svetog drveta oki}enog divnim beharima, iz zemlje {tr~i divovski falus. Na nebu dva ogromna, mutna lica onog drugog, duhovnog Pesa, ali pohotljivo i komi~no iscerena.
	Svila je pa`ljivo namestio plave fenjere na rub pozornice. Zatim je izvukao Zumbulin azof ispod tunike. @eleo je da sase~e tu ogavnost ispred sebe, da je ise~e u param-par~e, ali to bi gotovo sigurno uni{tilo sve eventualne ostatke Prozora iza zavese. On pritisnu demona i jednim hirur{kim rezom prese~e ceo gornji deo zavese, od zida do zida. Bljuvotina pade, sa te{kim, potmulim udarom, i nestade u oblacima sopstvene pra{ine.
	Dok je Svila name{tao triptih ispred praznog, tamnog lica Prozora, u salu u|e Krv. Votivne svetiljke su jo{ jednom gorele ispred tog napu{tenog Prozora; iz njihovih plavih staklenih valjaka, plavi plamenovi {ibali su ravno uvis, kao maleni, usijani ma~evi. Iz ~etiri kandila, na ~etiri ugla pozornice, izvijali su se krivudavi, bledi mlazi}i tamjanovog dima.
	"[tooo to uradi, bre?" upita Krv.
	Svila di`e pogled. "[ta?"
	"Pa, uni{ti nam kulisu, bre." Krv se pope uz tri stepenika s jedne strane pozornice. "Je l' ima{ ti pojma kolko to ko{ta?"
	"Nemam. I nije me briga. Ostvari}e{ zaradu od trinaest hiljada karata na mom mantejonu. Mo`e{ upotrebiti neki deli} toga da zameni{ ovo {to sam ja uni{tio, ako ti je volja. Ne preporu~ujem da tako postupi{."
	Krv ritnu gomilu platna. "Niko od onih ranijih nije uradio ni{ta ovako."
	"Niti svojim egzorcizmom i{ta postigao. Ja }u uspeti - ili, bar, imam razloga da verujem da }u uspeti." Kad se uverio da je triptih ta~no u sredini izme|u dva fenjera, Svila se okrete Krvu. "Vas ovde mu~e |avoli ili, bar, jedan |avo. Ne}u se sad zamajavati da obja{njavam koji. Nego, zna{ li ti kako jedno mesto, ili osoba, a to mo`e biti bilo koja osoba, pada u vlast demona?"
	"Bahhh! Ne verujem ja u demone, Patera. Niti u te va{e bok~i}e."
	"Je li ti to ozbiljno?" Svila se sagnuo da dohvati {tap za hodanje, koji je od Krva dobio. "I ju~e ujutro rekao si ne{to u tom smislu, pa ipak ima{ lep kip Scile u dvori{tu svoje ku}e. Video sam je."
	"Bila je tu kad sam kupovao to imanje. Ali i da nije bila, mogao sam dati da se tako ne{to napravi, prizna}u. Ja sam odan sin Virona, Patera, i to volim da pokazujem." Krv se sagnuo da razgleda tri slike. "Gde je Pes?"
	Svila pokaza.
	"Ovaj vihor? Ja kolko znam, Pes je deda sa dve glave."
	"Svaki likovni prikaz boga je, u kona~nom sagledavanju, la`", objasni Svila. "Mo`e biti podesna la`, mo`e ~ak biti i la` pobu|ena dubokim po{tovanjem; svejedno, u su{tini je la`. Veliki Pes bi mogao odlu~iti da se pojavi kao, {to ti re~e, deda ili kao zavojita oluja - svitak vetra, {to je najstariji likovni prikaz Pesa. Nijedna od tih slika ne}e biti istinitija od ma koje druge - samo podesnija."
	Krv se uspravi. "Po~eo si mi pri~ati o demonima."
	"Ali ne}u nastaviti, bar ne sad. Potro{io bih izvesno vreme, a ti mi svejedno ne bi poverovao ba{ ni{ta. Me|utim, u{tedeo si mi jedno veoma nepo`eljno pe{a~enje. @elim da pozove{ sve `ive osobe, koje ovde postoje, u salu. Mora{ do}i i ti, i Mo{us ako se vratio, i @dral, Orhideja, [enila, onaj }elavi, i sve mlade `ene, i sve druge osobe koje su mo`da tu. Dok ih ti sve dovede{ ovamo, moje pripreme bi}e zavr{ene."
	Krv maramicom otapka znoj sa ~ela. "Ja ne primam nare|enja od tebe, Patera."
	"Onda }u ti re}i ovo o |avolima." Svila oslobodi svoju ma{tu, dopu{taju}i joj da se vine ka nebesima. "Oni su ovde, i jedna osoba je ve} izgubila `ivot. A oni kad okuse krv, dopadne im se. Mogao bih dodati da nije nimalo neuobi~ajeno da oni deluju na osnovu verbalnih sli~nosti, iako bismo ti i ja rekli da su to samo igre re~ima. Njima bi lako moglo pasti na um da ako je krv dobra, krv Krva mo`e biti jo{ bolja. Bilo bi mudro da to ima{ na umu."
	
	@ene su pristizale u grupicama, po dve, po tri. Bile su radoznale i i{le su manje-vi{e dobrovoljno, iako su ih Mo{us i mi{i}avi }elavko, koji se zvao Grge~, terali. Uskoro su im se pridru`ili ^ikov i Trstika, koji su se dovezli iz Svilinog mantejona, upla{eni; veoma su se obradovali kad su videli Svilu. Na kraju su Orhideja (sumorna lica, ali suvih o~iju) i @dral seli u poslednji red. Svila je sa~ekao da Krv, Grge~ i ^ikov tako|e sednu, a onda je po~eo.
	"Dozvolite mi da opi{em..."
	^avrljanje `enskadije potopilo je njegove re~i.
	"Ti{ina!" To je Orhideja ustala. "Ti{ina, bre, fufe, bre!"
	"Dozvolite mi da opi{em", po~e Svila ponovo, "{ta se ovde dogodilo i {ta }emo poku{ati da postignemo. ^itav svitak prvobitno je bio pod za{titom Pesa Velikoga, oca bogova. Da nije, ne bi nikada ni postojao."
	Zastao je, pomno osmotrio lica dvadeset i nekoliko mladih `ena ispred sebe; ose}ao se manje-vi{e kao da se obra}a odeljenju Mejtere Nane u palestri. "Veliki Pes je planirao svaki deli} svitka i naredio svojim robovima da ga sazdaju, {to su oni, pod njegovim nadzorom, i u~inili. Na taj na~in su na{im rekama data korita, a tako je i iskopano na{e duboko jezero Limna. Tako je zasa|eno najstarije drve}e i tako su izgra|eni manetejoni u kojima treba Pesa da doznajemo. Vi sedite, dabome, u jednom takvom mantejonu. Kad je svitak bio gotov, Pes mu blagoslov svoj dade."
	Svila je opet zastao i u sebi izbrojao do tri, kao {to je toliko puta ~inio u ambionu. Iskoristio je to vreme da osmotri koje devoja~ko lice po~inje da li~i, makar i u najmanjoj meri, na lice one ludakinje. "^ak i ako ste skloni da osporavate ovo {to sam rekao, zahtevam da zasad prihvatite sve kao istinu, da bi nam uspeo egzorcizam. Ima li ovde ikoga ko ne mo`e prihvatiti ovo dosad re~eno kao istinu? Ako ima, molim da ustane." Zurio je u Krva, ali ni Krv ne ustade.
	"Vrlo dobro. Molim shvatite da nije samo svitak kao celina dobio Pesov blagoslov i za{titu Pesovu. Svaki pojedini deli} svitka dobio ih je isto tako, a ve}ina deli}a jo{ i sad ih ima.
	"Me|utim, Pes povremeno, iz dobrih razloga, povu~e svoj blagoslov sa pojedinih delova ovog svitka koji je njegovo delo. Sa nekog drveta, ili sa neke njive, mo`da, sa neke `ivotinje, osobe, ili ~ak sa celog jednog grada. U ovom slu~aju, bez Pesovog blagoslova svakako je ostala jedna zgrada - ova u kojoj smo sada i koja se spojila sa susednom, `utom, tako da su te dve jedna celina koja je ostala neblagoslovena."
	Ostavio je vremena da ovo utone. Pogledom je prelazio sa jednog lica na drugo. Sve Orhidejine `ene bile su srazmerno mlade; jedna ili dve, izvanredno lepe; mnoge, ako ne i ve}ina, natprose~no lepe. Nijedna nije ni najmanje li~ila na Gljivu.
	"Pa, {ta to zna~i, mo`ete vi pitati? Da li to drvo umire, da li taj grad izgori? Ne. Pretpostavite da imate ma~ku, koja vas je ujedala i grebala sve dok je, na kraju, zga|eni, niste bacili na ulicu i za njom zatvorili vrata. Ta ma~ka, koja je bila va{a, ne}e umreti, ili bar ne}e odmah, tu, da crkne. Ali kad se psi za njom stu{te, ne}e imati ko da je brani, a ako neki prolaznik po`eli da je ga|a kamenjem ili prisvoji, mo}i }e to da uradi neka`njeno.
	Tako je i sa onima od nas koji ostanu bez Pesovog blagoslova. Nekima od vas, znam, ovde se dogodila posednutost demonom. Kroz nekoliko trenutaka ja }u zamoliti jednu osobu, jednu od onih koje su bile posednute, da opi{e kako je to izgledalo."
	Jedna mala crnka na kraju prvog reda se iscerila; iako se malo {ta na njenom licu izmenilo, Svili se u~ini da sada vidi lobanju ispod tog lica. Opustio se; postao je svestan da mu sa dlanova curi znoj, da je izrezbarena dr{ka Krvovog {tapa sva klizava od tog znoja, da su mu na ~elu kapljice znoja toliko gusto na~i~kane da samo {to nisu pocurile u o~i. Obrisa ih rukavom mantije.
	"Ovaj predmet iza mene bio je Sveti prozor - ne verujem da je iko od prisutnih tolika neznalica da to ne zna. Kroz taj nekada{nji prozor, Gospod Pes je zborio ~ove~anstvu. Tako bogovi rade i svi znamo da je tako. Oni se nama obra}aju posredstvom tih Prozora koje je Pes Veliki izgradio za njih i za nas. Imaju bogovi, naravno, i druge na~ine da nam ne{to ka`u; jedan od tih na~ina, ali ne jedini, jeste preno{enje znakova posredstvom utrobe `rtvovanih `ivotinja. To ne menja ~injenicu da su Prozori glavni na~in. Pa zar je ikakvo ~udo, dakle, da je Pes povukao blagoslov kad smo dopustili da ovaj prozor, na{om nebrigom, postane neupotrebljiv? Ka`em, mi, jer to uklju~uje i mene li~no; mi, svaki mu{karac i svaka `ena u Vironu, dozvolismo da se ta |avolska stvar odigra.
	Pripremaju}i ovo isterivanje demona, ja sam u~inio sve {to sam igda mogao da popravim va{ Prozor. O~istio sam i pritegnuo njegove spojeve, sastavio sam pokidana mesta na nekim kablovima, poku{ao sam i neke druge, te`e popravke. Kao {to vidite, pretrpeo sam neuspeh. Va{ Prozor bez svetlosti ostade, i bez `ivota, za Pesa zatvoren, i mi se samo mo`emo nadati da }e on primiti na{u ispoljenu volju kao usp{e{no delo i vratiti blagoslov ovoj ku}i, za {ta se molimo."
	Nekoliko mladih `ena iscrta rukom znak sabiranja u vazduhu ispred sebe.
	Svila sa odobravanjem klimnu glavom, onda pogleda pravo malu crnku. "Sada }u se obratiti neposredno |avolici koja je za{la me|u nas, jer znam da je ovde i znam da me ~uje.
	"Onaj bog veoma veliki, Izvana{, stavio je tebe pod moju vlast. Ima{ i ti prozor, kao {to oboje znamo. Ja mogu da ga zatvorim, i zabravim, da ti bude neprolazan, ako ho}u. Odlazi iz ove ku}e zauvek, ina~e }u ta~no to uraditi." Svila udari Krvovim {tapom po podu. "Odlazi!"
	Mlade `ene su se trgle, mnoge su bu~no udahnule vazduh, a sa lica one tamne polako nestade iscerenost. Bilo je to (re~e Svila sebi) kao da je imala temperaturu, koja pred njegovim o~ima popu{ta, tako da i groznica nestaje.
	"Sad sam govorio dosta o sada{njosti. Orhidejo, pitah [enilu pre nekog vremena da li si ti ikad bila posednuta, a ona mi re~e da nisi. Je li to ta~no?"
	Orhideja klimnu glavom.
	"Ustani, molim te, i reci dovoljno glasno, da svi ~uju."
	Orhideja ustade i pro~isti grlo. "Ne, Patera. To se meni nikad nije desilo, a i ne `elim da se desi."
	Nekoliko cura se zakikotalo.
	"Nikad se vi{e ne}e desiti nijednoj od vas. Mislim da vam to mogu obe}ati i, evo, obe}avam. Orhidejo, ti zna{ kome se to desilo ranije. Ka`i kome."
	"Violeti i Krasulji."
	Svila u~ini pokret {tapom. "Zamolio bih da one ustanu."
	One to neradio u~ini{e. Violeta je bila vi{eg rasta od ve}ine, a Krasulja mr{ava i ne mnogo lepa.
	"To nije sve", re~e Svila. "Znam da je prisutna bar jo{ jedna. Ako si bila posednuta, molim te ustani, iako te Orhideja nije imenovala."
	Krv se sme{kao u zadnjem redu; }u{nuo je laktom Mo{usa, koji se tako|e osmehnuo, ne prestaju}i da ~isti nokte vrhom jednog duga~kog no`a. @ene su zurile jedna u drugu, neke su se {apatom dogovarale. Polako ustade ona mala crnka.
	"Hvala ti, k}eri moja", re~e Svila. "Da, ti si ta. Da li je |avolica oti{la?"
	"Mislim da jeste."
	"I ja sam uveren da jeste. Kako se zove{, k}eri moja?"
	"Maka, Patera. Ali jo{ se ne ose}am sasvim kao pre."
	"Vidim. Zna{, Mako, Orhideja te je pomenula u razgovoru sa mnom, danas, verovatno zato {to..." Umalo da se zaleti i ka`e: zato {to si, fizi~ki, suprotnost [enili; u poslednjem trenu se preusmeri da ka`e ne{to drugo. "...si tako privla~na, veoma privla~na. To mo`e biti u nekoj vezi sa demonskom posednuto{}u, mada ne znam sigurno. Kad ti se to dogodilo, Mako?"
	"Pa, sad, ovde."
	"Govori glasnije, molim te. Mislim da te nisu svi ~uli."
	Maka progovori ja~im glasiom. "Sad mi se desilo i trajalo je dok nisi reko ono 'odlazi', Patera."
	"A kako si se ose}ala, Mako?"
	Mala crnka po~e drhtati.
	"Ako te to toliko pla{i, ne mora{ nam re}i. Da li bi radije da sedne{?"
	"Bilo je ko da sam mrtva. Vi{e mi ni do ~ega nije bilo stalo i bila sam mlogo daleko, iako sam ostala ovde. Vidla sam sve iste stvari, al one su zna~ile sasvim ne{to drugo, to ne umem da objasnim. Ljudi su bili {uplji, ko odela bez nikog unutra, svi sem tebe."
	Violeta re~e: "Ja sam imala moje najbolje ukosnice u kosi i jednu sam ostavila na lavabo. Nisam htela, ali ipak sam to uradila, a cev iz lavaboa nekako se ispru`ila nagore i pojela moju ukosnicu, onu stvarno dobru sa tirkizom na vrhu, a ja sam mislila da je to sme{no."
	Svila klimnu glavom. "A ti, Krasuljo?"
	"Meni se letelo, pa sam poletela. Ustala sam u krevetu, i kao sko~ila, i onda sam kao letela po sobi. Tip me je udarao, al mene je bilo ba{ briga."
	"Da li je to bilo pro{le no}i? Jedna od vas bila je no}as posednuta. Da li si to bila ti, Krasuljo?"
	Mr{ava `ena nemo klimnu glavom.
	"Da li si ti vrisnula no}as? Ja sam bio prisutan - bio sam ispred ku}e, u Ulici lampiona, a neko je unutra vrisnuo."
	"Ne, vri{tala je Fideja. Ponovilo se, ali tako {to sam po~ela da bacam stvari. Letenje je bilo onaj prvi put. Pro{log meseca."
	Svila klimnu glavom. Njegovo lice izgledalo je zami{ljeno. "Hvala ti, Krasuljo. Tako|e treba da zahvalim, i zahvaljujem, Maki i Violeti. Do dana{njeg dana ja nikada nisam imao prilike da razgovaram ni sa jednom osobom koja je pretrpela posednutost demonom. Ovo {to ste mi ispri~ale mo`da }e mi mnogo pomo}i."
	Gljiva je oti{la ili se, bar, nije mogla sada primetiti ni na jednom licu ispred njega. Kad su se sreli u Ulici sunca, Krv mu je pomenuo posedanje, uz napomenu da 'to i neki ljudi mogu'; sad se Svila zapita nije li Krv bar izdaleka naslu}ivao da je taj demon, koji uznemirava `utu ku}u, njegova sopstvena k}er. Svila zaklju~i da }e najbolje biti da mu sad ne ostavi mnogo vremena za razmi{ljanje o takvim stvarima.
	"Sad }emo otpevati onu pesmu koju treba i kasnije da pevamo, kad zapo~ne na{a ceremonija. Ustanimo, svi. Uhvatite se svi za ruke. Krve, ti i Mo{us morate pevati sa svima nama. Hodite napred i spojite ruke svoje."
	Ve}ina prisutnih nije znala tekst. Svila ih je po~eo u~iti kako ide refren, a kako prve tri strofe. Posle izvesnog vremena na~inio je od njih pristojan hor, kome je Mo{us, ina~e tako }utljiv, doprinosio vrlo dobrim tenorom.
	"Dobro! Ovo nam je bila generalna proba. Kroz koji minut po~injemo glavnu ceremoniju. Po~etak je napolju, na ulici. Ova mala glinena posuda sa bojom i ova ~etka..." Svila ih podi`e da svi vide. "...ve} su osve{tane i ovoj ku}i posve}ene. Petoro vas, odabrani me|u onima koji ovde stanuju, mora da u~estvuje u popravljanju {upljeg krsta koji je nacrtan na pro~elju prema Muzi~koj ulici; za to vreme mi ostali }emo pevati. Bilo bi najbolje da se me|u tih petoro na|u sve tri devojke koje su bile posednute. Posle toga, tri puta }emo obi}i oko ku}e, u povorci, a onda }emo se jo{ jednom ovde okupiti, da izvr{imo kona~no isterivanje."
	Napolju, dok su iznena|eni uli~ni mangup~i}i blenuli i prstima pokazivali `ene, od kojih su mnoge i sad bile samo delimi~no odevene, Svila je odabrao jo{ dva predstavnika, i to dve sitne i mr{ave devojke, iz grupe onih za koje mu se ~inilo da ~itav ovaj posao shvataju najozbiljnije. Na otvorenom prostoru Muzi~ke ulice 'Himna svim bogovima' zvu~ala je nejako i tanko, ali, ipak, prolaznici koji su iz radoznalosti zastali da gledaju {ta se radi skinuli su {e{ire i kape dok su Krv i Grge~ podizali na svoja ramena jednu po jednu od tih pet devojaka. Obojile su sva ~etiri gamadiona; tako je krst, do tada gotovo sasvim ispran sa pro~elja, ponovo zablistao. Kad su ispod njega iscrtale i liniju podloge, Svila je spalio ~etku i ostatak boje u najve}em kandilu.
	"A `rtvu da prinese{, ni{ta?" re~e Orhideja. "Oni drugi su to ~inili."
	"Upravo prinesoh", re~e joj Svila. "Ne mora se na `rtvu prinositi samo `iva zver. Upravo si videla jedno `rtvovanje ne~ega {to nije `ivo i nije `ivotinja. Ako bi bio potreban jo{ jedan egzorcizam ovde, ponudi}emo `ivotinju, a sveti znak }emo iscrtati jo{ jednom, i to njenom krvlju. Razume{ li ti `rtvovanje, razume{ li za{to radimo sve ovo? Ja polazim od pretpostavke da je zlo bi}e u{lo u ku}u kroz ova vrata, ka Muzi~koj, zato {to je to jedini spolja{nji ulaz u va{ oskrnavljeni mantejon."
	Orhideja neodlu~no klimnu glavom.
	"Dobro." Svila se osmehnu. "Drugi deo na{e ceremonije samog isterivanja demona bi}e sve~ani mar{ tri puta oko celine ovih dveju gra|evina; za to vreme ja }u ~itati iz Hrazmolo{kih spisa. Mo`da bi bilo najbolje da svi vi stupate iza mene, a ~etvorica mu{karaca da se rasporede na takva mesta da mogu da odr`avaju red."
	Po~e govoriti ja~e, da ga ~uju sve `ene. "Ne}e biti potrebno da mar{irate u korak kao vojska. Ali bi}e potrebno da ostanete u koloni, jedna iza druge, i da slu{ate ono {to ja ~itam."
	Izvadio je nao~ari, obrisao ih rukavom i stavio ih na nos. Jedna od mladih `ena se zasmejala nervozno.
	Da li bi se Zumbula smejala kad bi ga videla sa ovim malim, uvek nekako zamrljanim cvikerima na licu? Sigurno da bi - ona se smejala i manje sme{nim pojedinostima, dok su bili zajedno. Prvi put mu pade na um da se onako smejala mo`da zato {to je bila sre}na. Tada je i on bio sre}an, mada nije imao za to dobrog razloga.
	Pro~istio je grlo, nastoje}i da se ta~no priseti tih emocija. Ne, ne sre}an: radostan.
	Radostan. Svila poku{a da predstavi sebi kako bi to izgledalo kad bi njegova mati ponudila Zumbuli bledu, zelenkastu limunadu koju su svake godine pili u najvrelijim danima. Ovaj poku{aj propade potpuno.
	"Demon ~ini nasilje prvo sebi samome, kad ~ir postane i, ako se mo`e tako re}i, rak na svitku, voljom svojom; jer na bilo {ta u svitku okomiti se besomu~no, zna~i odvojiti se od tog svitka, i od prirode svitka koja je u krajnjem gledanju polubo`anska, a u kojoj su sadr`ane razli~ite prirode svih drugih stvari. Drugo, demon ~ini nasilje sebi kad okrene le|a ma kom dobrom ljudskom bi}u, pa ga zatim napadne sa namerom da nanese zlo."
	Svila je rizikovao: bacio je pogled iza sebe. Orhidejine {ake bile su sklopljene u molitvi, a mla|e `ene i{le su iza nje u manje-vi{e urednoj jedina~noj koloni, iako se ~inilo da se neke napre`u da bi ga ~ule. On nastavi da ~ita ja~im glasom.
	"Tre}e, demon ~ini nasilje sebi kad god podlegne zadovoljstvu bola. ^etvrto, kad igra neku ulogu, bilo da glumi da je neko drugi, ili da samo kazuje stvari neiskrene i neistinite. Peto, kad se kre}e ili dela ~ini, uvek nesvrhovita..."
	Kad su bili na polovini tre}eg, poslednjeg obilaska, jedan prozor se rasprsnu iznad njih, tako da na @drala, koji je bio blizu za~elja njihove sada ve} neuredne kolone, pade pljusak stakla. "To je samo odlazak |avolice, ni{ta vi{e", po~e Svila govoriti `enama, tonom umirivanja. "Nemojte sad vri{tati."
	Orhideja je stala i zagledala se u rasprsnuti prozor. "To je jedna od mojih soba!"
	Jedan `enski glas progovori sa tog prozora, ~vrst, pun vibracija, sna`an kao grom. "Po{aljite tog va{eg augura gore, kod mene!"
	
	12. NJORKA PLA]A RU^AK
	Bilo je to najlep{e `ensko lice koje je Svila ikada video. Lebdelo je iza stakla u Orhidejinoj trpezariji, iznad samo nazna~enih obrisa vrata i ramena; osmeh na tom licu bio je u isto vreme nevin, pozivaju}i i senzualan. Te tri komponente ujedinile su se i dale neki novi kvalitet, nepoznat i nesaznatljiv, po`eljan, ali i zastra{uju}i.
	"Gledala sam te... Gledala sam da te na|em. Svila? Svila. Kakvo divno ime! Uvek sam, uvek volela svilu, Svilo. Hodi bli`e meni i sedi. Hramlje{, videla sam te. Privuci stolicu staklu. Popravio si na{ upropa{}eni Prozor, ne sasvim, ali si ga delimi~no popravio, i on je sad deo ove ku}e, tako si rekao, Svilo."
	On je jo{ kle~ao, pognute glave.
	"Sedi, molim te. Ho}u lice da ti gledam. Zar me ne po{tuje{? Trebalo bi da radi{ ono {to ti ka`em."
	"O, da, Boginjo Veli~anstvena", re~e on, ustaju}i. Ovo ne bi mogla biti Ehidna; ova je suvi{e lepa, a reklo bi se i suvi{e ljubazna. Scila ima osam, ili deset ili dvanaest ruku; ali on ne vidi ruke. Sfiksa - danas je sfigdan...
	"Sedi. Ima jedna stoli~ica iza tebe, vidim je. Veoma je lepo od tebe {to si popravio na{ terminal."
	Njene su o~i bile neke boje koju on jo{ nikada nije video: bila je to plava boja, ali tako duboka da se bli`ila crnoj, mada nije postala stvarno crna, pa ~ak ni stvarno tamna. O~ni kapci bili su joj tako te{ki da se ~inilo da je slepa.
	"Htela sam jo{ tog trenutka da ti se poka`em, ali nisam mogla. ^ula sam te i videla, ali nisam mogla da se pojavim. Mislim da nema energije za zrak. Ne}e da se upali, nikako. Ba{ je to razo~aravaju}e. Mo`da mo`e{ u~initi i vi{e?"
	Klimnuo je glavom, zanemeo.
	"Hvala. Znam da }e{ poku{ati. Popravljaju}i ono, popravio si i ovo, rekla bih. Ali ne da je pra{njavo..." Nasmejala se, i taj smeh beja{e zvon nekih dalekih, predalekih zvona izlivenih od nekog metala dragocenijeg nego {to bi zlato ikada moglo biti. "Zar nije sme{no kako sam razbila onaj spolja{nji prozor? Proizvela sam odgovaraju}i zvuk i nastavila da ga stvaram sve dok nije prslo. Jer, ~ula sam da si napolju i da ~ita{ ne{to. Prvi put kad sam te pozvala, nisi stao. Pretpostavljam da me nisi ~uo?"
	@eleo je da pobegne; umesto toga, samo je odmahnuo glavom. "Ne, Boginjo Veli~anstvena. Stra{no mi je `ao."
	"Ali ovo moje staklo obrisati ne mogu. Obri{i mi staklo, Svilo, pa }u ti oprostiti."
	"Ako samo... na mojoj maramici ima krvi, Boginjo Veli~anstvena. Mo`da u sobi..."
	"Ne mari. Osim ako je jo{ mokra. Uradi kako sam ti rekla. Ho}e{ li?"
	Svila izvadi maramicu, zamrljanu Fidejinom krvlju. Prilazio je staklu i pri svakom koraku mu se ~inilo da }e se on sam, Svila, rasprsnuti u plamen ili kao dim razi}i po vazduhu.
	"Gledala sam ja njega jednom kad je ubio hiljadu. Mu{karaca, ve}inom. Bilo je to na trgu. Ja sam gledala sa balkona. Naterali su ih da svi kleknu, okrenuti ka njemu, a kad su bili mrtvi, neki su jo{ ostali u kle~e}em polo`aju."
	^inilo se da je do krajnosti bezbo`no trljati takvom maramicom, dronjavom, krvavom, te predivne crte lica. Uklonio je pra{inu. Sad su izgledale stvarnije od njega samog. Nije ovo Molpa; Molpi kosa pada preko lica. Nije ni...
	"Meni je do{lo da padnem u nesvest. Ali on me je gledao sa svog balkona. A taj je bio na znatno ve}oj visini i imao zastavu iznad one stvari gore. Iznad onog malog zida. Tada sam boravila u ku}i jednog njegovog prijatelja. Toliko sam stvari videla tih dana. Sad me to vi{e uop{te ne grize. Jesi li mi prineo neku `rtvu danas? Ili ju~e? Nekog od onih velikih, belih ze~eva, ili belu pticu?"
	@rtve su je identifikovale. "Nisam, Kipris", re~e Svila. "To je moja gre{ka; prine}u ~im budem u mogu}nosti."
	Opet se nasmejala, jo{ uzbudljivije nego pre. "Nemoj se mu~iti oko toga. Ili pusti da one `ene to rade. Ja ho}u da mi ti slu`i{ na neke druge na~ine. ]opav si. Za{to ne sedne{ sad? Kad te ja molim? Postoji stoli~ica iza tebe."
	Svila je klimnuo glavom i progutao knedlu. Na{ao je da nije lako smisliti {ta da ka`e{ u prisustvu boginje, pogotovu kad tvoje o~i pokazuju tako upornu sklonost da odlutaju ka njenom licu. Trudio se da se bar seti njenih svojstava "Povredio sam sko~ni zglob, o Boginjo Kipris. No}as."
	"Isko~io si kroz Zumbulin prozor." Njen osmeh postade mal~ice {iri. "Izgledao si kao veliki crni zeka. Stvarno ti to nije bilo potrebno. Zna{, Svilo? Ne bi te ona stvarno povredila onim velikim ma~em, niti bilo ~ime drugim. Ti si se njoj dopao, Svilo. Bila sam u njoj, pa znam."
	Duboko je udahnuo. "Morao sam, Blaga Kipris, da bih sa~uvao mo} da vas vidim."
	"Zna~i, zato {to vas Ehidna pod tim uslovom pu{ta da nas vidite u Svetim prozorima. Kao dete."
	"Da, Blaga Kipris. Ona ispoljava tu veoma veliku dobrotu i omogu}uje nam to."
	"Jesam li ja prva, Svilo? Nisi nikad ranije video boga?"
	"Nisam, Blaga Kipris. Ne na ovaj na~in. Nadao sam se da }u videti, mo`da kad ostarim, kao Patera [tuka. Onda ju~e na igrali{tu... Pa no}as. U{ao sam kod te `ene, u njenu sobu za obla~enje, bez kucanja, i video sam boje na staklu koje se tamo nalazi, boje koje su izgledale kao bo`anske boje. Do tog ~asa ih nijednom nisam video, ali nam je re~eno kako izgledaju. Morali smo da u~imo te opise napamet i da ih recitujemo." Svila zastade, da do|e do daha. "A meni se ~inilo - oduvek mi se ~inilo, jo{ otkad sam koristio staklo u sholi, da bi i bog mogao koristiti staklo. Mogu li ja da ispri~am njima, u sholi, o ovome?"
	Kipris je }utala nekoliko trenutaka. Njeno lice je bilo setno. "Ne bih rekla... Ne. Ne, Svilo. Ne reci nikom."
	Ne ustaju}i, naklonio se.
	"Bila sam tamo protekle no}i. Da. Ali ne zbog tebe. Nego samo zato {to se ponekad igram sa Zumbulom. Podse}a me na ono kakva sam nekad ja bila, ali to ne}e jo{ dugo potrajati. Ona ima ve} dvadeset tri. A ti, Svilo? Koliko je tebi godina?"
	"Dvadeset tri, Blaga Kipris."
	"Eto. Vidi{. Ja sam te podstakla. Znam da jesam." Odmahnula je glavom, jedva primetno. "Tolika apstinencija! A sad si video boginju. Mene. Da li je vredelo truda?"
	"Jeste, Vole}a Kipris."
	Onda se nasmejala, odu{evljena. "Za{to?"
	Pitanje je ostalo da visi u ti{ini trpezarije, u kojoj je bilo vrelo kao u pe}i. Svila je poku{avao da nekako razbudi svoju pamet. Najzad re~e, zastajkuju}i: "Mi toliko nalikujemo na zveri, Kipris. Jedemo i razmno`avamo se; ostavimo potomstvo i umremo. I za najskromnije u~e{}e u vi{em postojanju vredi se `rtvovati u ma kojoj, pa i najve}oj meri."
	^ekao je da ona progovori. Kipris je }utala.
	"Ono {to Ehidna tra`i od nas zapravo nije veliko `rtvovanje, ~ak ni za mu{karce. Oduvek sam smatrao da je to samo simboli~no, maleno odricanje, da bismo joj pokazali - da bismo svima vama pokazali - da ozbiljno mislimo. Po{te|eni smo hiljada sva|a i poni`enja, a po{to nemamo sopstvenu decu, sva deca su na{a."
	Osmeh je postepeno nestao sa njenog divnog lica, a zamenila ga je tuga, takva da je njegovo srce po~elo da tone. "Ne}u vi{e razgovarati sa tobom, Svilo. Ili bar ne uskoro. Ne, ipak ho}u, uskoro. Love me..." Njen savr{eni lik se rastopi u ples boja.
	Ustao je i otkrio da je, u svojoj tunici, znojem natopljenoj, sav hladan, i pored silne vreline u prostoriji. Zapilji se odsutno kroz rasprsnuti prozor, onaj isti koji je otvorio kad je razgovarao sa Orhidejom. Mo`da su ga bogovi - Kipris li~no, mo`da - naveli da onako op{irno otvori; ali Orhideja ga je zatvorila ~im je on izi{ao. Trebalo je da pretpostavi da }e ona tako postupiti.
	Stresao se, pro`et ose}anjem da se budi iz sna.
	Praznu ku}u kao da je ispunjavala u`asna ti{ina. Nejasno se setio pri~e da su ku}e koje poha|aju aveti ti{e od svih drugih ku}a i da takve ostaju sve dok duh ne po~ne da hoda. Sad su svi, dabome, napolju, gde ih je i ostavio, ~ekaju ga u Lampionskoj, a on ne}e mo}i ni{ta da im ka`e.
	Do~arao je sebi kako sad, dole, oni izgledaju: stoje u povorci, ali ne urednoj, }ute i gledaju jedni druge, ili mo`da ne gledaju ni{ta. Koliko su ~uli kroz prozor? Sasvim je mogu}e da nisu ~uli ni{ta.
	Po`eleo je da ska~e, da vi~e, da hitne Orhidejinu jo{ i sad nedirnutu ~a{u rakije kroz prozor, ili na staklo na kome sad nije bilo ni~eg. Umesto svega toga, samo je kleknuo, iscrtao znak sabiranja u vazduhu i ustao uz pomo} Krvovog {tapa.
	
	Napolju ga je Krv ~ekao sa zahtevom da mu objasni koja ga je to `ena pozvala. Svila odmahnu glavom.
	"Ne}e{ da mi ka`e{?"
	"Ti ne veruje{ u bogove, a ni u |avole. Za{to bih ti pri~ao ne{to ~emu bi se ti samo podsmevao?"
	Jedna `ena, ~ija je kosa bila toliko beljena da je postala `uta poput Sviline, uzviknu: "Ono nije bio nikakav |avo!"
	"Ne smete ni re~ re}i o onom {to ste ~uli", re~e joj Svila. "Nije trebalo da ~ujete ni{ta."
	Krv re~e: "Trebalo je da Mo{us i Grge~ na|u svaku `ensku u ku}i i da isteraju sve njih, sve do jedne, na ovu tvoju priredbu. Ako su propustili ijednu, ja ho}u da znam za to." Okrete se Orhideji. "Poznaje{ svoje cure. Jesu li sve ovde?"
	Klimnula je glavom, lica stegnutog. "Sve. Osim Fideje."
	Mo{us je zurio u Svilu kao da bi ga najradije ubio; Svila ga pogleda u o~i, pa se okrete na drugu stranu. Govore}i jakim glasom, za celu grupu, on re~e: "Nismo dovr{ili tre}i obilazak. Potrebno je da to u~inimo. Vratite se na svoja mesta, molim." Kucnuo je Krva po ramenu. "Vrati se na svoje mesto u povorci."
	Orhideja je dr`ala Spise dok je on bio odsutan; za sve to vreme njen prst se nije pomakao sa mesta gde je Svila prekinuo ~itanje. On prihvati te{ku knjigu i po|e opet napred: uz svaki korak po jedna re~, kao {to je obred zahtevao. "^ovek, sam, stvara uslove potrebne za napredak, bore}i se protiv svojih `ivotinjskih `elja ali i popu{taju}i im; pa ipak priroda, duhovna iskustva i materijalnost ne moraju nikad biti. Njegove muke od njega samoga zavise, pa ipak, u~inak tih muka uvek je dovoljan. Mora{ ovo imati u vidu."
	Ove re~i nisu zna~ile ni{ta; ispred njih se ubacivalo natprirodno lepo lice Kipris. ^inilo se da je ona u svemu razli~ita od Izvana{a, pa ipak Svila je sad ose}ao da su ona i Izvana{ jedno isto; da je Izvana{, onaj isti koji je ranije govorio onolikim mno{tvom glasova, sada progovorio jo{ jednim glasom. Izvana{ me je upozorio da ne o~ekujem nikakvu pomo}, podseti Svila sebe, po ko zna koji put posle onog beskona~no dugotrajnog trena na igrali{tu; pa ipak, sada je ose}ao da mu je pomo} stigla i da }e uskoro dobiti jo{. Ruke su mu se tresle, a glas mu se lomio kao de~aku.
	"...ima od svih samo svitkovnih intelektualnih htenja i stremljenja."
	Sti`e do vrata napu{tenog mantejona, iznad kojih, evo, Pesov krst, {upljih krakova, stoji sve` i blistav, poja~an crnom bojom koja nije stigla da se osu{i. Sklopio je knjigu tako naglo da se za~uo tresak; otvorio je vrata, poveo povorku unutra, zahramao uz stepenice i na{ao se na pozornici koja je nekada slu`ila kao svetili{te.
	"Sedite, molim vas. Nije va`no pored koga, jer ne}emo dugo. Na samom smo kraju posla."
	Oslonjen na Krvov {tap za pe{a~enje, ~ekao je da sednu i da se umire.
	"Sada }i narediti |avolu da ode. Vidim da je ~ovek na za~elju na{e povorke - Grga, pretpostavljam - zatvorio vrata za sobom. Za ovaj deo ceremonije, ona treba da budu otvorena." Na sre}u, zapamtio je ime one mr{ave `ene. "Krasuljo, ti sedi{ najbli`e. Molim te, otvori vrata."
	"Hvala. Po{to si ti bila jedna od posednutih, ba{ bih mogao da po~nem zavr{ni ~in izgona demona od tebe. Ima{ li dobro pam}enje?"
	Krasulja nagla{eno odmahnu glavom.
	"U redu. Ko ima?"
	[enila ustade. "Ja, Patera. Prili~no dobro, a nisam ni pila, ni jednu kap, od no}as."
	Svila je oklevao.
	"Molim te?"
	On lagano klimnu glavom. Ovo sad je trebalo izvesti odli~no; mogao je samo da se nada da }e [enila biti dovoljno sposobna. "Evo kako glasi formula koju treba svi da izgovorimo: 'Odlazi, u ime ovih bogova, i ne vrati se nikad'. Probaj jednom da je ponovi{, za svaki slu~aj."
	"Odlazi, u ime ovih bogova, i ne vrati se nikad."
	"Vrlo dobro. Nadam se da su te svi ~uli. Kad zavr{im, uperi}u prstom u tebe. Ti glasno ka`i svoje ime, a onda izrecituj formulu - 'Odlazi, u ime ovih bogova, i ne vrati se nikad'. Ja }u onda pokazati prstom slede}u osobu, i to, `enu do tebe, a ona }e kazati svoje ime, i tu istu formulu, ta~no kao ti. Ima li koga da nije ovo razumeo?"
	Osmotrio je, kao i pre, njihova lica, ali sad nije bilo ni traga od Gljive. "Vrlo dobro."
	Prisilio je sebe da stane vrlo uspravno. "Ako u ovoj ku}i ima i~ega {to ne dolazi u ime bogova, to nek sada izi|e. Ja ovde govorim za Pesa Velikoga, za Sfiksu Silnu, za Scilu Pr`e}u..." ^inilo mu se da su ta zvu~na imena samo prazne re~i, beskorisne, kao uzdasi onog vrelog vetra koji jo{ od prole}a povremeno duva; ime Ehidne uop{te nije uspeo da izgovori. "Za Izvana{a, i za Blagu Kipris. Ja, Svila, ka`em ovo! Odlazi, u ime ovih bogova, i vrati se ne nikad!"
	Pokaza prstom ka `eni malinove kose, a ona skresa jakim glasom: "[enila! Odlazi, u ime ovih bogova, i ne vrati se nikad!"
	"Maslinica. Odlazi, u ime ovih bogova, i ne vrati se nikad."
	Posle svih devojaka, progovorila je Orhideja, jasnim i ~vrstim glasom. Nakon nje, Krv je bukvalno zagrmeo - ~ovek sa izrazitim darom za glumu, zaklju~i Svila. Mo{us je bio ne~ujan; Svila se nije mogao odupreti ose}anju da taj mladi} priziva, a ne tera, demone.
	Svila je na najgornjem od tri stepenika sa~ekao da Grge~ zavr{i: ovaj je zamucnuo u izgovaranju sopstvenog imena, ali je onda potmulom snagom odbrundao formulu.
	Svila po|e niz stepenice, `ure}i, uprkos bolu.
	Poslednji govornik, doktor @dral, re~e: "@dral. Odlazi, u ime ovih bogova, i ne vrati se nikad. A sada..."
	Svila sa treskom zalupi vrata ka Muzi~koj i navu~e rezu preko njih.
	"...moram i ja da idem. Ve} kasnim. Ne optere}uj taj zglavak!"
	"Do vi|enja", re~e mu Svila, "i hvala za vo`nju i za le~enje." Podi`e glas. "Sada svi mo`ete oti}i. Egzorcizam je zavr{en."
	Najednom veoma umoran, sede na drugi stepenik i odmota ovojnicu. @enskadija je istog ~asa po~ela da pri~a - uglas, sve istovremeno. On je mlatarao ovojnicom po tupocrvenim podnim plo~icama, a onda ju je, se}aju}i se @dralovog postupanja, jo{ i hitnuo svom snagom u najbli`i zid.
	@ene su kao potok izi{le u dvori{te, ~avrljaju}i. Spustila se ti{ina. Namestio je opet ovojnicu, veruju}i da je sada sam. Di`e pogled i ugleda Mo{usa, koji je stajao pred njim, tih kao i zuvek, ruku opu{tenih uz telo.
	"Da, sine moj. [ta je?"
	"Jesi ikad vido kako jastreb ubija zeca?"
	"Nisam. Bojim se da sam celo svoje de~a{tvo, osim jedne godine, proveo ovde, u gradu. Da li si `eleo da razgovara{ sa mnom?"
	"Hteo sam da ti poka`em kako jastreb ubija zeca."
	"Vrlo dobro. Gledam."
	Mo{us ne re~e vi{e ni{ta. Posle nekog vremena - pola minuta, ili du`e - Svila ustade, ste`u}i Krvov {tap. Duga~ki no` izlete niotkud; naprosto se stvori u Mo{usovoj ruci, kao da je to Pes jednim klimanjem glave tako zapovedio. Mo{us silovito zamahnu i Svila oseti eksploziju bola u prsima. Zatetura se, ispade mu {tap iz ruke; petom jedne noge zape za stepenik iza sebe i pade.
	Uskoro se pridigao u sede}i polo`aj, ali Mo{us vi{e nije bio tu. Zumbulin azof nalazio se u Svilinoj {aci, mada se nije mogao prisetiti da ga je potegao. Zurio je u azof i ispustio ga; oru`je zazveketa po podu. On se gr~evito zgrabi {akom za prsa. Onda otvori mantiju.
	Na tunici se nije videlo nijedno pocepano mesto, niti krv. On zadi`e tuniku i obazrivo pipnu pogo|eno mesto: bilo je veoma bolno na dodir, a crvenilo modrice bilo je ve} veoma primetno. Jedna jedina kap krvi, tamnogrimizne boje, pojavi se na povr{ini i otkotrlja se.
	Pustio je da tunika opet padne, onda dohvatio azof i osmotrio njegovu dr`alju. Prstima je pre{ao preko facetovanog dragulja koji se tamo nalazio. Gre{ke nije moglo biti.
	Mo{us je u trenutku zadavanja udarca preokrenuo no`, pokretom toliko hitrim da se to nije moglo okom pratiti; udario ga je jako, ali dr{kom. Dodu{e, i ta dr{ka je, po svemu sude}i, bila na neki na~in za{iljena ili je imala o{tre uglove.
	A on, Patera Svila, sluga Izvana{ev, istog ~asa je potegao azof, spreman da ubije Mo{usa, zato {to mu se u~inilo da je Mo{us ubio njega. Nije znao da mo`e tako brzo da se odlu~i na ubistvo. Mora}e da obuzdava svoj temperament, ubudu}e, naro~ito kad je Mo{us u blizini.
	Do tad je verovao da je ovaj dragulj bezbojan. Sada jedan zrak sunca, prolaze}i kroz 'kapiju bogova' otvorenu na krovu, pade ta~no na dragulj, koji sevnu vodenasto-zelenom bojom. Ovo, iz nekog razloga, podseti Svilu na njene o~i. Prislonio je dragulj na usne. Misli su mu bile pune stvari koje nikad ne mogu biti.
	
	Da bi po{tedeo slomljeni zglob, ostao je u `utoj ku}i sve dok Trstika nije oprala i obukla telo, tako da se mogao i on voziti ^ikovljevim kolima do mantejona.
	Moraju nabaviti mrtva~ki sanduk i led. Led je vrlo skup, ali po{to je primio sto karata od Orhideje, ne mo`e uskratiti njenoj k}eri led. Uposliti mutave - to je lako i jeftino. Opet, kad pomisli{...
	^ikovljeva mrtva~ka kola zaustavila su se sa trzajem. Svila, iznena|en, di`e pogled i vide pro~elje sopstvenog mantejona, izmrljano od dejstva atmosferskih nepogoda. ^ikov upita: "Da je ostavimo, za sada, na oltar, Patera?"
	Klimnuo je glavom; tako su uvek ~inili.
	"Da ti pomognem, Patera, da si|e{. Ovaj, meni da se plati..."
	Fiskal je bio zatvoren, naravno; a scildanom se ne}e otvarati uop{te. "Potra`i me posle `rtvovanja, sutra", re~e Svila. "Ne, nego na molpindan. Ne pre." Ledari bi mu mogli dati gotov novac u zamenu za Orhidejin platni nalog, ukoliko on kupi dovoljno veliku koli~inu leda; ali, mogli bi i ne dati.
	Iz mantejona izi|e Njorka, mahnu, otvori vrata i podglavi ih klinom da ostanu otvorena. Vide}i Njorku, Svila se tr`e iz svojih ra~unanja. "@ao mi je {to kasnim", doviknu. "Bila je jedna smrt."
	Njorkino te{ko, grubo lice poprimi izraz koji je o~ito trebalo da iska`e zabrinutost. "Neki tvoj prijatelj, Patera?"
	"Ne. @ena koju nisam poznavao."
	Njorka se nasme{i. On i ^ikov zajedni~ki uneso{e Fidejino telo, umotano u ~ar{av, u zgradu. Tamo je na odru ~ekao mrtva~ki sanduk, nov, ne mnogo lep, ali ~vrst.
	Mejtera Mermer ustala je iz senki; srebrnasti sjaj njenog lica delovao je maltene avetinjski. "Ja sam obezbedila da ovo bude dopremljeno, Patera. ^ovek koga si poslao rekao je da }e biti potrebno. Sve mo`emo i da vratimo, ako kvalitet ne odgovara."
	"Treba}e nam bolji sanduk, sutra." Svila po~e preturati po d`epovima. Posle du`eg vremena prona|e i izvu~e platni nalog. "Uzmi ovo, molim te. Glasi na donosioca. Nabavi led, pola tovara leda, i zamoli da ti ovo pretvore u gotovinu. I cve}e donesi. Vidi ako mo`e{ i za grob da sredi{, ako nije prekasno."
	Pokret glave, malen ali nagao i nekoordiniran, pokaza Mejterino iznena|enje u trenutku kad je pro~itala brojku.
	"U pravu si", re~e Svila i klimnu glavom, kad je digla pogled ka njemu. "Velike su to pare. @rtve kupujem ujutro, i to jednu belu junicu, ako mogu da je na|em, i zeca za Kipris - nekoliko ze~eva, htedoh re}i. I jedno crno jagnje i crnog petla, za Tartarosa; to sam mu obe}ao pro{le no}i. Ali led moramo imati odmah sad, pa bih ti bio mnogo zahvalan, Mejtera, ako bi ti mogla to da sredi{."
	"Za Kipris...? Dobro, Patera. Poku{a}u." Udaljila se `urno; njeni brzi, sitni koraci odzvanjali su kao kad vojni dobo{ar polako lupka po malom, okruglom bubnju ispred sebe. Svila se osvrte i pogledom potra`i ^ikova, ali ovaj je ve} oti{ao, neprime}en.
	Njorka re~e: "Ako igde u Vironu postoji led, ona }e ga na}i. Je l' ti ona dr`ala nastavu, Patera?"
	"Ne. Sad bih voleo da jeste - da su me podu~avale ona i Mejtera Nana. Nego, trebalo je da joj ka`em da pozove i mutave. Dobro, to mo`e ujutro. Mo`emo li mi, Njorka, da razgovaramo ovde, ili bi radije da u|emo u stambenu zgradu?"
	"Jesi li ti i{ta jeo, Patera? Mislio sam da mo`da malo ve~eramo zajedno, a ti za to vreme da mi pri~a{ {ta je bilo pro{le no}i."
	"Na `alost, ja moj deo ve~ere ne bih mogao da platim."
	"Pa ja te pozivam, Patera. Ne bih te pustio da plati{ ni kad bi ti hteo. Slu{aj sad." Njegov glas pretvorio se u {apat. "Ja sam se u ovo uvalio isto kolko ti. Jer ja sam ti pomogo. Prema tome, imam pravo da znam."
	"Svakako. Svakako." Svila umorno sede na jednu stolicu pored odra. "Sedi, molim te. Boli me ovaj zglavak kad stojim. Kaza}u ti sve {to je potrebno da zna{. Iskreno govore}i, potrebno mi je da ispri~am nekome - da jasno ka`em, ne samo {ta je bilo, nego i neke druge stvari. Sve ovo dana{nje. Veoma bih rado po{ao sad na ve~eru s tobom. Po~inje{ mi se svi|ati, a osim toga, jezivo sam gladan; ali, na nesre}u, ne mogu daleko da pe{a~im. Dakle, veoma cenim tvoju velikodu{nost i nadam se da }e nekog drugog dana biti mogu}e."
	"Ma ne moramo da pi~imo pe{ke do Orile, bre. Ima jedno fino mesto odma tu u Sun~anoj. Najmek{e, najso~nije pe~enje koje si ikad vido izvan ove tvoje kasapnice ovde." Njorka se {iroko nasme{io, pokazav{i ~etvrtaste, `ute zube koji su izgledali kao da bi mogli, bez problema, prese}i ljudsku ruku iznad {ake. "Pretpostavimo da ja ~astim jednog augura - kome je to ba{ potrebno - jednom bomba dobrom ve~erom, na otmenom mestu. Da jede {ta god i kolko god ho}e. To bi bilo pohvalno delo, jedno. Je l' tako?"
	"Pretpostavljam da bi. Ali mora{ uzeti u obzir mogu}nost da ja to mo`da ne zaslu`ujem."
	"Ima}u to na umu." Njorka se do{etka do mrtva~kog sanduka i povu~e platno. "Ko je ova?"
	"Fideja, k}erka Orhidejina. Ovo si lepo izveo, ali siguran sam da si je poznavao."
	"Njena k}erka?" Njorka je ostavio telo i uhvatio Svilu pod ruku. "Idemo, Patera. Ako ne stignemo na vreme, ima da man|amo u zajedni~koj sali."
	
	Mo{us je ugledao svoju jastrebicu jo{ pre nego {to je iskora~io iz letelice. ^u~ala je na vrhu jednog spr`enog bora. Njeni obrisi ocrtavali su se spram nebeskih zemalja, koje su svakog trenutka postajale svetlije.
	Gleda plo~u sa nase~enim mesom, dabome, re~er Mo{us sebi. Ona sa jedne milje udaljenosti jasnije vidi tu plo~u nego {to si ti ikada video svoje dlanove. Sigurno je ve} pregladnela; kao i orao ili soko, i jastreb mora prvo da nau~i da leti, pa tek posle da lovi. Izgleda da jo{ nije napala jagnjad, ali ve} sutra bi mogla - a toga se ja najvi{e pla{im.
	Obi{ao je pe{ice oko vile. Meso vezano za drvenu plo~u stajalo je ~itav dan tu; ve} se gotovo sasvim osu{ilo. Muve su na njemu, guste kao }ebe. On po~e da rita dasku i da ih rasteruje. Onda izvu~e mamac i vre}u prekrupljenog kukuruza.
	Mamac je zvi`dao, vrte}i se na kanapu duga~kom pet lakata.
	"Ooo! Ooo, jastrebe!"
	U jednom trenutku mu se u~inilo da ~uje sasvim slabo cilikanje zvona na njoj; znao je, me|utim, da je to nemogu}e. Po~e razbacivati kukuruz, sve do zida. Onda se vrati plo~i sa mesom i po~e opet da vrti mamac. Bilo je ve} ve~e - mo`da je prekasno. Uskoro }e pasti mrak, a tada ona ne}e hteti da poleti.
	"Ooo! Ooo, jastrebe!"
	Koliko je Mo{us mogao videti, jastrebica na dalekoj grani nije pomakla nijedno pero. Me|utim, na potkresanu travu sleteo je debelju{ni, sme|i {umski tkalac, u nameri da kljuca kukuruz.
	Mo{us ostavi mamac, pote`e igli~ar. ^u~nuo je, nani{anio, ste`u}i oru`je obema rukama. Daljina velika, svetlost slaba.
	Tkalac je pao, pa opet uzlepr{ao, zaleteo se glava~ke u zid, opet pao. Pre nego {to je mogao jo{ jednom da uzleti, Mo{us ga je {~epao. Doneo ga je do plo~e, opustio om~u na kraju kanapa, izbacio iz nje crveni i beli mamac, i zategao om~u oko desne no`ice tkalca. Po~e da vrti taj novi mamac, iz koga je izletala fina, gotovo nevidljiva ki{ica krvi.
	"Ooo, jastrebe!"
	Velika krila se ra{iri{e. Mo{us nije prestajao da vrti umiru}eg tkalca, u krugu pre~nika deset lakata, ali je gledao samo jastrebicu; namah mu se u~ini da je njegova, i vi{e nego njegova.
	U~ini mu se da je on sam ta velika ptica. Oseti sre}u.
	
	"Video si {ta su napisali na tom zidu, Patera." Njorka je seo; prvo se potrudio da odabere fotelju sa koje }e mo}i da posmatra ulazna vrata njihove sobe. "Ko {to ka`e{, verovatno neko deri{te iz palestre. Al ja da sam na tvom mestu, ja bi popri~o s njima o tome. Da ne naprave neke probleme."
	"Nisam ja odgovoran za pona{anje svakog de~ka koji na|e par~e krede." Svili se ~inilo da je ova gostionica zaista veoma udaljena, iako je sa njenog ulaza bilo mogu}e, maltene, videti njegov mantejon. Dok se udobno sme{tao u prostranu fotelju koju mu je doma}in gostionice pridr`avao, gledao je oko sebe, posmatrao belo okre~ene zidove od brodskog kamena. Ova njihova zasebna, privatna trpezarija, koju su dobili, bila je vrlo mala, manja ~ak i od Sviline spava}e sobe u stambenoj zgradi mantejona; prenatrpana i kad je konobar odvukao dve suvi{ne fotelje napolje.
	"Svaki taj zid je dobar, debeo", re~e Njorka, odgovaraju}i na Svilino nepostavljeno pitanje, "a i vrata su takva. Ovo je u davnim danima bila Alambrera. [ta }e{ najradije?"
	Svila prelete pogledom tablu sa uredno ispisanim nazivima jela. "Ja }u kotlete, rekao bih." Po ceni od osamnaest para za porciju, kotleti su bili najjeftiniji; ako bude, zapravo, samo jedan kotlet, svejedno, bi}e ovo ipak njegov najobilniji obrok u poslednjih sedam dana.
	"Kako si pre{o preko zida?" zapita Njorka ~im je doma}in izi{ao iz njihove trpezarije. "Je l' bilo tu neke frke?"
	I Svila mu ispri~a sve, od pada zbog toga {to je konopac od konjske dlake bio prese~en zadnjom stranom uzidanog {iljka, pa sve do vo`nje nazad, do grada, Krvovom lebdilicom. Dok im je konobar doneo ve~eru, Njorka je ve} urlao od smeha; ali kad je pri~a stigla do razgovora sa Krvom, uozbiljio se, veoma.
	"Nisi slu~ajno pomenuo mene, u ma kom trenutku, dok si pri~ao s njim?"
	Svila proguta predivni zalogaj mesa. "Nisam, ali sam, veoma nerazumno, poku{ao da razgovaram s tobom kroz staklo u Zumbulinom budoaru, kao {to ti rekoh."
	"On to mo`da ne}e saznati." Njorka se zami{ljeno po~e{a po donjoj vilici. "Monitori posle nekog vremena zaborave ko je koga zvao."
	"Ali mogao bi i da sazna", re~e Svila. "Mora}e{ da bude{ oprezan."
	"Ne kao ti, Patera. On }e `eleti da zna o ~emu si hteo da pri~a{ sa mnom, a po{to se razgovor nije dogodio, to nikako ne}e mo}i da sazna od mene. [ta }e{ mu ka`e{?"
	"Ako mu i{ta ka`em, kaza}u mu istinu."
	Njorka ostavi vilju{ku. "Da sam ti ja pomogo?"
	"Da sam znao da si zabrinut za moju bezbednost. Da si me upozorio da ne treba da izlazim u tako pozno doba no}i i da sam ti `eleo javiti da mi se ni{ta lo{e nije desilo."
	Njorka je o ovome razmi{ljao, a Svila nastavi da jede. "Moglo bi to pro}i, Patera, ako bi on verovo da si dovoljno lud."
	"Ako bi verovao da sam dovoljno ~astan, misli{ ti. Najbolji na~in da se postigne da te ljudi smatraju ~asnim sastoji se u tome da bude{ ~astan. Ja, barem, nisam jo{ prona{ao bolji na~in. Zato poku{avam da budem ~astan."
	"Al poku{a}e{ i da se nakrade{ para za Krva, tako|e. Dvaest {est hiljada."
	"Ho}u, ako je to neophodno da se na{ mantejon spase i ako ga ne mogu spasti ni na koji drugi na~in. Bi}u prinu|en da biram izme|u raznih zala, kao {to sam i pro{le no}i morao. Nastoja}u, naravno, da postignem da niko ne nastrada i da uzimam novac samo od onih koji sebi mogu priu{titi da bez njega ostanu."
	"Krv }e ti uzme pare, a onda }e slatko da se nasmeje, Patera."
	"Ne}u mu predati novac dok on ne pru`i neko jemstvo. Ali postoji jo{ ne{to {to treba da ti ispri~am. Jesam li pomenuo da je Krv tra`io da isteram demone iz `ute ku}e?"
	"Iz Orhidejine ku}e? Pa jesi. Tamo je stanovala ta Fideja, al ja pojma nisam imao da je Orhina }erka."
	"Eto, bila je." Na sredini stola bejahu maslac i mek, sve` hleb; Svila uze jednu kri{ku i namaza je maslacom, pomi{ljaju}i kako bi dobro bilo kad bi mogao poneti ku}i, u mantejon, celu veknu. "Pri~a}u ti i o tome. I o Fideji, koja je umrla posednuta demonom."
	Njorka othuknu. "Za to si ti stru~an, Patera, a ne ja."
	"Za posednutost? Ma niko sad nije stvarno stru~an za to. Mo`da je ve}ina augura, u neko davno vreme, verovala u |avole. Patera [tuka svakako jeste. Ali ja sam, mo`e biti, jedini augur koji danas veruje u njih, a ~ak i ja nisam siguran da verujem u onom istom smislu kako je on verovao - naime, da su to duhovi koji su se u{unjali u svitak bez Pesove dozvole i koji ga sad poku{avaju uni{titi."
	"A Fideja? Je l' stvarno bila njena k}erka?"
	"Jeste", re~e Svila. "Razgovarao sam sa Orhidejom o tome i ona je priznala. Prakti~no se hvalisala, trebalo bi re}i. Kakva je bila Fideja?"
	"A, dobra. Dobro je izgledala." Njorka je oklevao. "Nije mi, nekako, u redu da ja pri~am o takvim stvarima tebi, Patera. Ponekad je bila vrlo zabavna, zato {to uop{te nije marila {ta radi i {ta }e ko da misli o tome. Zna{ {ta ho}u da ka`em? Mogla je vi{e para da zaradi da je ve{tije navodila ljude na pomisao da joj se dopadaju."
	Svila je sa`vakao i progutao jo{ jedan zalogaj. "Razumem. @eleo sam to da znam zato {to sam se pitao da li su neke li~nosti, recimo, podlo`nije posedanju - a Fideju nikada nisam video `ivu. Pri~ao sam s njenom majkom, onda smo ~uli krik i pojurili napolje i na{li je kako le`i na stepeni{tu, probodena no`em. Neko je predlo`io da se mo`da sama ubila. Njeno lice - jesi li ikad video lice posednute osobe?"
	Njorka odmahnu glavom.
	"Nisam ni ja, sve do jutros, ne mnogo vremena pre tog doga|aja." Otapkao je usne salvetom. "Uglavnom, Fideja je le`ala mrtva; ali ~ak i u smrti njeno lice nije bilo sasvim njeno. Se}am se kako sam razmi{ljao da na tom licu postoji ne{to u`asno, ali, u isti mah, meni dobro poznato. Onaj poznati deo, u prvi mah, kao da se mogao sasvim lako odrediti. Ali kad sam bolje razmislio - te o~i, pa oblik nosa, usana i tako dalje - shvatio sam da znatno li~i na Orhi, sa kojom sam upravo razgovarao. Posle sam pitao Orhi o tome i ona mi je, kao {to rekoh, priznala da je Fideja bila njeno dete."
	"Mo`da je trebalo i ja da se setim, al, eto, nisam. Fidi je bila mnogo mla|a."
	Svila slegnu ramenima. "Siguran sam da ti o `enama zna{ mnogo vi{e nego ja. Mo`da sam tako mnogo zapazio upravo zato {to znam tako malo o njima. Kad ~ovek o ne~emu zna vrlo malo, najpre }e zapaziti najosnovnije stvari, ako uop{te zapazi i{ta. Ali hteo sam re}i da mi je i onaj drugi element, onaj u`asavaju}i, u njenom licu bio poznat."
	"Ajde, ka`i", re~e Njorka sipaju}i opet vino u svoju ~a{u. "Da ~ujemo."
	"Nerado govorim, zato {to sam manje-vi{e siguran da mi ne}e{ verovati. Fideja me je podsetila na jednu osobu sa kojom sam razgovarao ne mnogo dugo pre tog doga|aja - na Gljivu, ludu devojku u Krvovoj vili."
	Njorka ostavi vilju{ku na kojoj ostade naboden, ali nedirnut, vru} komad mesa. "Ho}e{ li re}i da je isti |avo zaposeo obe, Patera?"
	"Ne znam, ali sam smatrao da treba da ti ka`em. Verujem da me je Gljiva pratila svojim duhom. Po~injem verovati, {tavi{e, da ona na neki na~in zaposeda druge ljude, ba{ onako kako, prema pri~ama, |avoli, ali i bogovi, povremeno ~ine. Siguran sam da sam jutros video, nakratko, to lice u licu jednog ~estitog radenika; uveren sam, isto tako, da je Gljiva bila u Fideji kad je Fideja umrla. Kasnije sam prepoznao Gljivu u jo{ jednoj `eni.
	"Ako sam u pravu, ako ona zaista mo`e da radi takve stvari, i ako me prati, onda se ti nalazi{ u velikoj opasnosti naprosto zato {to sedi{ sa mnom za ovim stolom. Veoma sam zahvalan na ovoj zaista veli~anstvenoj ve~eri i jo{ zahvalniji za pomo} koju od tebe dobih pro{le no}i. Nadam se, {tavi{e, da }u ti postaviti i nekoliko pitanja pre nego {to se rastanemo; sve to me ~ini velikim du`nikom tvojim. Bio sam suvi{e umoran, a valjda i suvi{e gladan, da razmi{ljam o opasnosti u koju sam te uvukao razgovaraju}i, u mantejonu, sa tobom. Sad kad se to desilo, smatram da je moja obaveza da te upozorim na to da, ostaju}i u mom dru{tvu, lako mo`e{ i ti biti posednut."
	Njorka se iskezio. "Pa ti si augur, Patera. Ako bi ona mene {~epala dok ovde sedimo, zar ne bi mogo da je natera{ u bekstvo?"
	"Mogao bih poku{ati; ali ja protiv nje raspola`em samo jednom pretnjom, a tu jednu sam ve} iskoristio. Ne odlazi{?"
	"Ne ja. Naru~i}u jo{ ove valju{ke, al s malo vi{e soka odozgore."
	"Hvala. Nadam se da se ne}e{ kajati. Jo{ nisi dao nikakvu ocenu o mojoj donekle neujedna~enoj izvedbi protekle no}i. Ne pla{i se da }e{ me uvrediti. Uveravam te da nikakva tvoja ocena ne bi mogla biti stro`ija od onog {to sam ve} rekao samome sebi."
	"Va`i, evo ti ocene", re~e Njorka. Posle jo{ nekoliko gutljaja vina, nastavi. "Kao prvo, mislim da ako uspe{ da zdipi{ bar jednu jedinu hiljadu, treba da iznudi{ da Krv prepi{e mantejon na tebe, pa tek onda da pljune{ zla}ore. Reko si malo~as ne{to, kao, jemstva. Nema tu jemstva, nego nek ti on potpi{e tapiju da je mantejon tvoj, i to pred nekoliko la}anih svedoka koji s Krvom nemaju nikakve veze."
	"U pravu si, uveren sam. Razmi{ljao sam i ja otprilike tako."
	"I trebo si. Ne sme{ mu veruje{, pa ni kad sve radi kao ~ovek od poverenja."
	"Bi}u veoma predostro`an." Svilini kotleti kupali su se u nekom pikantnom sosu, koji je bio maltene crne boje; ~inilo mu se - neizrecivo ukusan. Po~e brisati jedan deo tanjira komadima hleba otkinutim iz nove kri{ke.
	"Nego, jo{ ne{to ja mislim", re~e Njorka sa osmehom. "Na{o si svoje pravo zanimanje u `ivotu. Ja ne bi postigo tako mnogo, mo`da ne bi ni kolko ti. I to, ej, tvoj prvi odlazak. Dok ti uradi{ desetu vilu, ja }u te molim da povede{ i mene, da bi gledo tehniku."
	Svila uzdahnu. "Nadam se, za dobro nas obojice, da desete ne}e biti."
	"Ma bi}e, nego {ta }e. Ti si pravi sin Tartarosa. Samo, jo{ ti to nije jasno. Kod tre}eg, ~etvrtog posla, gotovo, bi}e{ momak kome ne treba pomo} od mene. O{ se vrati{ no}as u Krvovu vilu po tvoje sekir~e?"
	Svila tu`no odmahnu glavom. "Ne}u mo}i da radim na krovu dok mi noga ne ozdravi, a sem toga, mislim da sam na tom mestu ve} uradio vi{e od pola onog {to se uraditi moglo. Pamti{ {ta sam rekao o Zumbulinom igli~aru?"
	"Sigurno. I o azofu. Dobar azof bi trebalo da se proda za bar dve hiljade, Patera. Mo`da vi{e. Ako }e{ ga prodaje{, mogu te odvesti do nekog ko pla}a stvarno najcakanije."
	"To ne mogu, jer nije moj. Siguran sam da je Zumbula htela samo da mi ga pozajmi. Ispri~ao sam ti da sam joj rekao da }u samo pozajmiti ta dva oru`ja i obe}ao da }u ih i vratiti ~im mi ne budu vi{e potrebna. Sada sam siguran da mi ona ne bi, po @dralu, poslala azof, da nisam tako rekao."
	Njorka nije odgovorio. Svila nastavi pokunjeno: "Dve hiljade karata, ako bih stvarno dobio tako mnogo, to bi bio primetan deo od dvadeset {est hiljada. Uistinu, vi{e od pet posto. Smeja}e{ mi se..."
	"Ne smejem se, Patera."
	"Trebalo bi da se smeje{. Lopov koji ne mo`e da natera sebe da ne{to ukrade! Ali Zumbula mi je ukazala poverenje. Ne mogu verovati da bi - da bi ma koji bog po`eleo da ja pogazim poverenje jedne `ene koja nema prijatelje."
	"Ako ti je dala na pozajmicu, onda, ni ja ne bi prodavo", re~e mu Njorka. "Kao prvo i prvo, ona je unutra, u Krvovoj ku}i, a imati prijatelja negde unutra, ej, to nije ne{to {to bi ~ovek olako kvario. Nego, je l' tebi iole jasno za{to bi taj doktor radio ne{to toliko rizi~no, za nju?"
	"Mo`da je zaljubljen u nju."
	"Aha. Naime, mo`da i jeste, al ona mu je sigurno i namakla neki katanac. Bilo bi ti pametno da sazna{ kako to ona njega dr`i, i kad sazna{, da ka`e{ i meni. Rado bi vido i taj azof. Recimo da ja navratim u mantejon sutra, tako, uve~e. Je l' bi mi dao da pogledam?"
	"Mo`e{ pogledati odmah sad, ako `eli{." Svila izvu~e azof ispod tunike i pru`i ga Njorki, preko stola. "Nosio sam ga danas kod Orhideje, zato {to sam mislio da bi mi moglo zatrebati nekakvo oru`je."
	Njorka je tiho zazvi`dao, onda podigao azof. Divio se igri svetlosti na blistavoj dr{ki. "Dve hiljade osamsto, bez problema. Moglo bi ovo da donese i tri hiljade. Onaj ko je toj `enskoj ovo dao, mora biti da je platio pet il {es."
	Svila klimnu glavom. "Mislim da mo`da naslu}ujem ko je to bio, ali ne znam gde je mogao na}i toliko novca." Njorka ga pogleda upitno. "Kaza}u ti kasnije, ako se pojave dokazi da je tako."
	Pru`io je ruku da mu Njorka vrati azof, {to ovaj i u~ini, sa jo{ jednim "Hmmm!" u znak divljenja.
	"Hteo sam da te pitam o Zumbulinom igli~aru. Krv je prosuo sve iglice iz njega pre nego {to mi ga je vratio. Mo`e{ li mi re}i gde mogu da kupim, bez dozvole, nove iglice?"
	"Svakako, Patera. Nema frke uop{te. Ima{ i igli~ar ovde?"
	Svila izvadi Zumbulin gravirani pi{tolj iz d`epa i dade ga Njorki.
	"To je najmanji koji se proizvodi. Znam ih." Vratio je igli~ar Svili i ustao. "^uj, mo`e{ minut bez mene? Moram da odem, u, zna{."
	"Naravno." Svila je sad usredsredio svu pa`nju na kotlete: dobio je tri, ali je do sada, iako toliko gladan, stigao da pojede samo jedan. Napade drugi, ne zanemaruju}i ne`ne valju{ke od testa koje su bile prilo`ene uz meso. Ni bundeve sa maslacem i bosiljkom. Ni aljme na ulju i sir}etu, koje je gostionica (po svemu sude}i, bez zara~unavanja ikakve dodatne cene) dala gostima uz ve~eru.
	Ne}e mantejon biti spasen samom brigom, samom dobrom voljom. Mora}e se imati plan, a u tom planu ne mora neizbe`no da se nalazi kra|a dvadeset {est hiljada zlatnih kartica. Moglo bi biti dovoljno da se pridobije naklonost nekog od mo}nika. Ili...
	Svila opazi da je smazao i tre}i, poslednji kotlet, iako uop{te nije zapamtio nestanak drugog. Tad se Njorka vratio.
	
	13. SVILU ZA KALDEA
	Doktor @dral je zatvorio vrata svoje ambulante i navukao rezu na njih. Jedan te`ak dan je minuo; bilo mu je drago {to je stigao u vilu i vrlo drago {to Krv (koji je tako|e tvrdo odradio ovaj dan) ne}e ve~eras dovoditi nikakve goste. Uz malo sre}e, pomisli @dral, mogla bi da bude cela no} mirnog sna, no} u kojoj nikog nije ogrebala ma~ka, niti ijedan jastreb zabio kand`e u Mo{usa i onog njegovog pomo}nika - i, nadasve, no} u kojoj nijedna od ovih glupa~a koje se u Vironu nazivaju `enama ne}e zaklju~iti da je neki mlade`, do tada neprime}en, u stvari prvi simptom kobne bolesti.
	Vuku}i noge, odgegao se u spava}u sobu, koja uop{te nije imala vrata ka hodniku. Zatvorio je njena jedina vrata, ona ka ambulanti, i zamandalio i njih. Neka ga zovu kroz staklo, ako im bude potreban. Izuo je cipele i bacio ~arape na hrpu zaprljane ode}e u uglu. Jo{ jednom je sebe podsetio: ovo mora{ odneti u perionicu. Perionica je bila u drugom krilu zgrade.
	Je li tu i ona crna ~arapa koju je isekao sa noge onog drugara zvanog Svila? Ne. Bacio ju je.
	Po|e bos do prozora i zagleda se kroz vodoravne {ipke roletne, u mra~an teren oko ku}e. Vremenske prilike bile su ba{ dobre, celog leta. Suva vrelina, kao kod ku}e. Ali uskoro }e jesen. Sunce }e postati slabije, vetrovi }e doneti ki{u, onu ledenu, koja te celog promo~i. Po kalendaru ve} jeste jesen. On mrzi ki{u, hladno}u, ka{alj, mokre noseve. Tokom nekih mesec dana termometar }e oscilovati izme|u deset i minus deset, kao da je nekim lan~i}em vezan za ta~ku mr`njenja. Nisu ljudska bi}a pravljena za takvu klimu.
	Povukao je zastor nadole. U isti mah, pogledao je na kalendar; o~i su po{le za mislima. Sutra je scildan; pijaca zatvorena, bar zvani~no, i gotovo sasvim prazna. Tad je najbolja prilika za slanje izve{taja. Ona prodava~ica odlazi na hieragdan. Njemu je ostalo jo{ pet malih izvajanih Sfiksa.
	Isprsio se, podsetio sebe da je i on vojnik jedne vrste. Izvadio je kutiju sa perima, mastionicu i nekoliko listova veoma tanke hartije. Treba, kao i uvek, pisati na takav na~in da ovi ne mogu da otkriju njegov identitet ako uhvate poruku.
	Opet, treba i prijaviti napredak, tako veliki da ga njegovi ne povuku. No}as to ne}e biti te{ko.
	Ne, nije da ne bih voleo i da odem ku}i, re~e on sebi. Naro~ito da odem ku}i pre nego {to po~nu ki{e. Mada se pri~a da je i tamo nekad bila ista vla`na klima kao ovde. Naime ista kao {to bi ovde normalno trebalo da bude.
	Odabrao je vranino pero i pedantno mu o~istio vrh. 'Pojavio se pokret za povratak Povelji. U `i`i pokreta je neki Svila, mladi augur bez ikakvih porodi~nih veza. Pri~a se da su se njemu doga|ala ~uda, navodno poslata od Pesa ili Scile. Zasad je pokret ostao, koliko se mo`e videti, samo u ni`im dru{tvenim slojevima. Po zidovima pi{u parolu Svilu za kaldea, ali ne (~isto naga|anje, ali @dral je bio uveren da naga|a ta~no) u Palatinu. Ja sam u vezi sa njim, pridobijam njegovo poverenje. Postigao sam da on nabavi azof. Ovo se mo`e prijaviti vlastima, ako bude potrebno da ga uni{timo.'
	@dral se sme{kao. Azof je bio ~ista sre}a, ali kako }e im ovo otvoriti o~i!
	'Jo{ jedno pove}anje brojnosti Civilne garde. Sve jedinice u punom borbenom sastavu ili ~ak i ve}e. Pri~a se da }e osnovati jednu rezervnu brigadu, u kojoj }e svi oficiri biti veterani.'
	Slede}ih pola minuta samo je zurio u napisano. Bolje je re}i premalo, nego previ{e. Po dvadeseti put zamo~i vranino pero u mastilo. 'Ptica je pu{tena na slobodu. Trener ka`e da se to moralo u~initi. Poku{a}e da je domami nazad, tokom slede}ih nekoliko dana. Pri~a se da su Lemur i Loris posmatrali pu{tanje ptice.'
	Pre svega, Lemur i Loris su ispuzili iz tog svog pod-podruma, kao i u nekoliko ranijih takvih prilika, podseti @dral sebe. Nema sumnje, Ajuntamiento obilato koristi te napola potopljene graditeljske tunele, iako se {tab ne nalazi u njima.
	Ili, ako jeste u tunelima, ne mo`e biti ta~no odre|en. Iako toliki izgibo{e tamo, u poku{ajima da ga na|u. Nije u tunelima samo uspavana vironska vojska, tamo postoje i budni vironski vojnici, a i nekoliko talusa.
	@dral se osmehnuo pomi{ljaju}i na nagradu koju Rani daje. Okrete se staklu i pljesnu {akama. "Monitore!"
	Pojavi se lebde}e lice.
	"[ifra: zmijski koren. [ta ima{ za mene?"
	Staklo ispuni{e Krvove mesnate crte lica. "Savetnik Lemur treba da bude obave{ten o ovome."
	Namesto Krva, pojavilo se lice Savetnika Potoa, puno varljivog veselja. "Mo`e{ kazati poruku meni."
	"Ja bih radije..."
	@dral se osmehivao, gledaju}i kako Krv okleva.
	"Ne mari za to, nimalo. Ka`i."
	@dral se prima~e staklu.
	Kad je Krvova slika nesala, a monitor se opet stvorio i saop{tio mu da nije bilo nikakvih drugih zanimljivih razgovora, @dral jo{ jednom zamo~i pero. "Kasnije. Ptica se sama vratila. Ka`u da je u dobrom stanju."
	Pomno je obrisao pero, vratio ga u kutiju, duvao neko vreme u papir da se osu{i, a onda ga savijao i ponovo savijao, tako da je na kraju bio manji od nokta na njegovom palcu. Ugurao ga je u Sfiksinu desnu {aku, u kojoj nije bilo ma~a; {aka se stisnula oko cedulje.
	@dral se opet osmehnuo. Sklonio je kutiju za pera, kao i preostale listove hartije, i razmotrio do koje mere je preporu~ljivo provesti, pre spavanja, du`e vreme u kadi punoj vru}e vode. U kupatilu je svetlost jaka - on ju je li~no postavio - pa, ako provede tamo jedan sat, ~itaju}i, mo`e posle da se uveri da je cedulja poprimila sme|u nijansu Sfiksinog zapetljano izdeljanog drveta. Uvek je voleo da to vidi. U`ivao je da se uveri da je sve obavljeno kako treba. Jer on jeste, a i mora biti, veoma obazriv ~ovek.
	
	"Hvala", re~e Njorka, sedaju}i opet. "Sad se bolje ose}am. Slu{aj, Patera, je l' zna{ ti kako se ta stvar upotrebljava?"
	"Igli~ar?" Svila slegnu ramenima. "Rekoh ti da sam pucao iz njega. Ni{ta drugo ne znam."
	Njorka opet napuni ~a{u. "Na azof mislim. Ne zna{, dabome, a za igli~ar }u ti re}i u svakom slu~aju."
	Izvukao je svoj igli~ar, dvaput ve}i od pozla}enog i graviranog oru`ja u Svilinom d`epu. "Prime}uje{ da je zako~en? Ima po jedna ovakva polugica sa obe strane."
	"Da. Da ne bi opalio. To mi je poznato."
	"E, dobro." Njorka pokaza vrhom gostioni~kog no`a. "Ovo kao ekser, koje ovde viri? To se zove 'statusni ~unj'. Ako ovako viri, ima{ unutra jo{ iglica."
	Svila opet izvu~e Zumbulin pi{tolj iz d`epa. "Stvarno, kod mene je utonula."
	"Pazi sad. Kad povu~em unazad ovu kvrgicu za punjenje, ispraznim ga."
	Srebrnasti vodoskok iglica {trcnu iz zatvara~a cevi Njorkinog oru`ja i rasu se po stolu. Svila uze jednu iglicu.
	"Nema mnogo da se vidi", re~e Njorka. "To su samo kao {ipkice od ~vrste legure, al magnetni kamen ih vu~e boje nego da su ~eli~ne."
	Svila prstom oproba vrh iglice. "Zami{ljao sam da su o{trije."
	"A, ne. Onda ne bi tako dobro radile. Ako bi jedan tako sitan predmet pro{o pravo kroz nekoga, ne bi napravio mnogo {tete. Mi ho}emo da se iglica tumba, da se~e na sve strane oko sebe. Njen vrh je samo malo zaokrugljen, da bi lak{e ulazila u cev, al to je sve."
	Svila je spustio iglicu na sto. "A odakle buka?"
	"Zbog vazduha." Njorka se sme{kao, vide}i Svilino iznena|enje. "Kad si bio klinac, zar se nikad nije desilo da te neki drugi klinac ga|a kamenom iz pra}ke i da proma{i samo za malo? Tako da ~uje{ kad ti fijukne pored uha?"
	Svila klimnu glavom.
	"Zna~i, nije se ~uo pucanj, kao kad opali oru`je sa debelim metkom, a? Bio je samo kamen, izba~en iz ne~ije pra}ke. ^uo si kako kamen prolazi kroz vazduh, ko {to bi ~uo, recimo, vetar u dimnjaku. [to ve}i i {to br`i kamen, ja~i fijuk."
	"Vidim." Sa tom jednom re~i, Svili se vratio ~itav prizor, u `ivim i jakim bojama, blistav od vrelog mladala~kog stida: kamenje fiju~e, on se brani, ali uzaludno, najzad be`i, krv mu curi sa lica niz najbolju belu tuniku i boji izvezene bele cvetove.
	"Iglica je mala, priznati se mora, al kad je ispaljena, leti tako brzo da kamen u pore|enju s njom izgleda ko da leti unatrag. Otud zvuk koji ~uje{. Ako bi po~ela da se tumba dok jo{ leti, vrisnula bi ko ris." Njorka oberu~ke po~e prikupljati iglice na hrpu. "Iglice se ubacuju u dr{ku. Vidi{? E, dobro. Ovde ispod mog prsta nalazi se jedno kao koritance, kadica, sa rupom u sredini. U njemu su iskre."
	Svila uzvi obrve, vi{e nego spreman da postavi pitanje o svakoj nejasnoj stvari. "Iskre?"
	"Kao kad pogladi{ ma~ku u mraku. Oni koji prave igli~ar, stave iskre u njega. One se jurcaju po kadici, u krug, stalno u krug, oko te rupe, sve dok ti ne zatrebaju. Sad kad gurnem zatvara~, time sam gurnuo prvu iglicu u cev, jasno?" Njorka poma~e ko~nicu nagore. "Sad da sam povuko obara~, potro{io bi nekolko varnica iz kadice. Oko cevi, napred, ima jedan namotaj, koji radi kao veliki magnetni kamen, usisa iglu stvarno brzo, al samo kad iskre po|u kroz njega. ^ovek bi pomislio da }e iglica da stigne do namotaja i tu da ostane, a?"
	Svila opet klimnu glavom. "Ili, ako izleti napolje, da }e se vratiti ka namotaju."
	"Dabome. Al to ne bude, jer poslednja iskra pro|e kroz namotaj i potro{i se, pre nego {to iglica stigne donde. Jesi zavr{io ti ve~eru, Patera? Ja ti, evo, re~e gotovo sve {to znam."
	"Zavr{io sam, ve~era je bila divna. Veli~anstvena, zaista. Izuzetno sam ti zahvalan, Njorka. Me|utim, imam jedno pitanje, pre nego {to po|emo, mada }e ono tebi nesumnjivo zazvu~ati vrlo sme{no. Za{to je tvoj igli~ar toliko ve}i od ovog? [ta se dobija time {to je ve}i?"
	Njorka je odmerio te`inu svog oru`ja na dlanu; zatim ga je strpao u d`ep. "Pa, ~uj, Patera, prvo i prvo u ovaj moj {toljpi stane mnogo vi{e iglica. Kad je pun, ima sto dvaest pet komada. Ja bi reko da u tom tvom malom ima pedeset, najvi{e {eset. A moje su igle i du`e, zna{, pa zato ne mogu da ti ih dam. Du`a igla, to zna~i da kad po~ne da se tumba, se~e vi{e u {irinu, a to tipa br`e izbaci iz igre. A i cev mi je du`a, a igle za dlaku deblje. To im daje mnogo ve}u brzinu, zna~i u|u dublje."
	"Razumem." Svila je povukao unazad grbicu za punjenje na dr{ci Zumbulinog pi{tolja, na taj na~in otvaraju}i zatvara~. Sad je zurio u unutra{njost mehanizma, prili~no jednostavnog, koji se ukazao njegovom pogledu.
	"Igli~ar ko {to je tvoj dobro slu`i u nekoj ku}i, ili u nekoj ovakvoj sobici, al napolju mora{ sasvim da pri|e{ do tipa, pre nego {to povu~e{ oroz. Zato {to, ako ga|a{ iz daljine, iglica po~ne da se prevr}e jo{ u vazduhu, a tad ni Pesova deri{tad - s opro{tenjem, Patera - ne znaju kud }e iglica oti}i."
	Svila, zami{ljenog izraza lica, izvu~e iz d`epa jednu od Krvovih zlatnih kartica. "Dozvoli, Njorka. Mnogo ti dugujem."
	"Ve} sam ja platio, Patera." Njorka je ustao i odgurnuo svoju fotelju unazad, toliko da je tupnula o zid. "Mo`da neki drugi put." [iroko se osmehnuo. "E sad. Reko sam malo~as da ni bogovi ne znaju kud tvoja iglica odleti. Je l' jesam?"
	"Pa, jesi." Svila je ustao. Zglavak ga je boleo manje nego {to je o~ekivao.
	"Mo`da bogovi ne znaju. Al ja znam, a i re}i }u ti ~im izi|emo. Tako|e znam kud }emo ja i ti sada."
	"Morao bih se vratiti u moj mantejon." Uz izvestan napor volje, uspevao je da hoda maltene normalno.
	"Ovo }e ti oduzeti samo sat-dva, al zato }u mo}i da ti poka`em neka iznena|enja."
	Prvo iznena|enje bila je nosiljka za jednog ~oveka, sa dva nosa~a. Svila se popeo u nosiljku, ne bez zabrinutosti, pitaju}i se da li }e ikakvo prevozno sredstvo biti pri ruci da ga odnese u mantejon kad taj novi posao bude obavljen. Zastor na suncu toliko se podigao, da vi{e ni najmanji kon~i} zlata nije obasjavao Viron; slatki povetarac umiruju}e je {aputao da su pra{ina i vrelina potu~enog dana bile samo prazne la`i. Hladio je Sviline zajapurene obraze; ~ulno zadovoljstvo, koje je pri tome ose}ao, kazalo mu je da je popio jednu ~a{u vina previ{e. Pokunjeno odlu~i da se ubudu}e bolje pripazi.
	Njorka je hodao pored nosiljke; njegov kez sevao je u polumraku. Svila oseti da mu Njorka gura ne{to malo, ~etvrtasto i te{ko u {aku.
	"Ono o ~emu smo pri~ali, Patera. Stavi to u d`ep."
	Svilini prsti mu reko{e da je to papirni zamotuljak, ~vrsto pritegnut kanapom. "Kako...?"
	"Konobar. Popri~o sam s njim ka sam izi{o, zna{? Trebalo bi da odgovaraju, al nemoj ih proba{ ovde."
	Svila ubaci paketi} sa iglicama u d`ep mantije. "Pa... jo{ jednom ti mnogo hvala, Njorka. Ne znam {ta da ka`em."
	"Reko sam mu i da zazvi`di da ova nosi-tr~a do|e po tebe. A ovo {to ti je u d`epu, po to je on poslao jednog malog. Ako ne budu ta~ne veli~ine, reci mi sutra. Al mislim da }e biti."
	Nosiljka se zaustavila mnogo ranije nego {to je Svila o~ekivao, ispred jedne visoke ku}e ~iji su tre}i sprat i prizemlje bili u mraku, a prvi i drugi sprat blistavo osvetljeni. ^im je Njorka pokucao, vrata ispred njih je otvorio neki mr{avi starac sa neurednom bradicom i sedom kosom koja je bila ra{~upanija ~ak i od Sviline.
	"Aha! Dobro! Dobro!" uzviknu stari. "Upadaj! Upadaj! samo zatvori vrata. Zatvori vrata i za mnom." Po|e uz stepenice, grabe}i sve po dva stepenika, brzinom koja bi po Svilinom utisku bila zapanjuju}a i kod nekoga upola mla|eg.
	"To ti je Ksipias", re~e mu Njorka kad je zavr{io sa pla}anjem nosa~ima. "On }e ti biti u~itelj."
	"^ega?"
	"Se~e. Pre triest godina bio je najbolji. Ili bar najbolji u Vironu." Njorka se okrenuo, poveo Svilu unutra i zatvorio vrata. "On tvrdi da je sad i bolji nego kad je bio mlad, ali mla|i ljudi ne}e da prihvate njegove izazove. Ka`u da im nije volja da razbiju dedu, ali ja ba{ ne znam." Njorka se tiho nasmejao. "Zamisli kako bi izgledalo da matori jarac razbije njih."
	Klimaju}i glavom, pomiren sa ~injenicom da }e jo{ nekoliko minuta morati da se pita {ta bi 'se~a' mogla biti, Svila je seo na drugi stepenik i odmotao @dralovu ovojnicu. Bila je hladna, ~ak mu se u~inilo da na jednom mestu na njoj ose}a, pod prstima, kristali}e leda. Po~e da bi~uje patos njome. "Zna{ {ta je ovo?"
	Njorka je stao i pogledao pa`ljivije. "Ne. [a ti je to?"
	"Zaista predivna ovojnica za moj sko~ni zglob." Svila o{inu jo{ nekoliko puta po podu. "Stegne se oko slomljene kosti maltene kao zmija. Pozajmio mi doktor @dral. Treba je povremeno udarati, ili sli~no, dok ne postane vru}a."
	"Mogu li da pogledam malo? Ja po{to stojim, mogu bolje da je raspu~im."
	Svila mu dade ovojnicu.
	"^uo sam ja za njih, a jednom sam i video jednu, al nisam imao prilike da je pipnem. Tipovi tra`ili triest karata za nju." Njorka fljusnu ovojnicom o zid, samo jednom, a onda ~u~nu i pomo`e Svili da je pritegne. Bila je toliko vru}a da se Svili ~inilo da }e po~eti da se dimi.
	Stepeni{te je bilo, kao i sama ku}a, uzano i strmo; tepih kojim je bilo prekriveno toliko se ugla~ao od upotrebe da je na nekim mestima bio bukvalno klizav. Svila je, gonjen radoznalo{}u, uz mu{ku pomo} Njorke i uz silovito oslanjanje na Krvov lavoglavi {tap, uspeo da se popne maltene jednako brzo kao da su mu obe noge zdrave.
	Vrata na vrhu otvarala su se ka praznoj sobi koja je zapremala ~itav prvi sprat. Pod je bio prekriven strunja~ama od pohabanog platna za jedra; zidovi ukra{eni ma~evima. Neki od njih bili su takvih oblika kakve Svila nikada nije video ili nije zapazio; drugi su bili samo rapiri od bambusove trske, sa {titnicima za ruku na~injenim od upletenog pru}a.
	"]opav si!" uzviknu Ksipias. "Vu~e{ nogu!" Zaplesao je ka njima, izmahuju}i ma~em kao da ubada i povremeno odbija udarce.
	"Ozledio sam sko~ni zglob", re~e mu Svila. "Trebalo bi da zaraste za nekoliko nedelja."
	Ksipias mu tutnu tr{~ani rapir u {aku. "Ali mora{ po~eti sad! Prvi ~as odmah ve~eras! Zna{ li ti uop{te kako se to dr`i? Levak si? Dobro! Vrlo dobro! Nau~i}u te ja i za desnu, jednog dana. Tu motku zadr`i u desnoj, va`i? S njom mo` se brani{, al ne da bode{ niti se~e{. Jasno? Mogu i ja jedan takav {tap da imam? Sla`e{ se da je to po{teno? Nema{ prigovor? Gde - a, tamo!" Zaprepa{}uju}e duga~kim skokom na{ao se kod najbli`eg zida, sa koga je dograbio jo{ dva rapira i jedan `uti {tap za pe{a~enje, tako tanak da je prakti~no bio samo {tapi}. Ali i taj je bio, kao i rapiri, od lakiranog bambusa.
	Svila mu re~e: "Ne mogu se ma~evati sa tobom, gospodine, jer mi je slomljen zglob, a osim toga Udru`enje nerado gleda sve takve delatnosti - a da i ne pominjem da ja tebi ne bih mogao biti ni izdaleka ravan. I, najzad, nemam nikakve pare kojima bih platio ~as."
	"Aha! Njorka ti je prijatelj? Ti jem~i{ za njega, Njor? Ovo nije samo da bi on bio ubijen, a?"
	Njorka odmahnu glavom.
	"Njorka je moj prijatelj, a ja njegov", re~e Svila. Tek kad je to izgovorio, shvatio je da je to prava istina. Zatim nastavi: "Po{to je to tako, ne dozvoljavam da on plati."
	Ksipiasov glas se sti{ao do {apata. "Ne}e{ se bori{, dakle, zbog mantije i zeznute noge. A {ta ako te neko napadne? Morao bi. Mora{... A po{to je Njorka tvoj prijatelj, branio bi te, a? Borio bi se za tebe? Ka`e{, ne da{ da plati. Zar ne misli{ da i on misli isto tako?"
	Dobacio je jedan rapir Njorki. "Nisi ti napravljen od love, a, Njor? Dobar lopov, al siromah, tako govore o tebi? Zar ne}e{ - zar ne}ete zajedni~kim snagama - poku{ati da u{tedite Njorki celu svotu? A? Znam da ho}ete!"
	Njorka je raskop~ao opasa~ sa ma~em i naslonio ga na zid. "Ako ga pobedimo, ne}e nam naplatiti ni{ta."
	"Tako je!" Ksipias odsko~i od njih. "Izvini za trenutak, Patera, da ja skinem pantalone."
	Istog trena su se srozale; jedna njegova noga, mr{ava kao oklagija, bila je sva od crne sintetike i blistavog ~elika. Na dodir star~evih prstiju, otpade i ta noga, cela, a on ostade da stoji na samo jednoj, prirodnoj nozi, koja je bila sva ~vornovata, pro{arana plavim venama. "Kako ti se ~ini moja tajna? Trebalo je pet!" Po~eo je da skaku}e ka njima, odr`avaju}i se u nesigurnoj ravnote`i pomo}u rapira i `utog {tapa za hodanje. "Pet sam na{o!"
	Svila umalo ne zakasni da blokira jedan {iroko razmahnuti udarac koji je zazvi`dao kroz vazduh, iz daleka, prema njegovoj glavi.
	"Suvi{e delova? Ma, jedva dovoljno!" Jo{ jedan {iroki udarac rapirom ka glavi. "Ne poguruj se, augure!"
	Njorka jurnu da ubode starog. Ksipijas je parirao tako brzo, da oko to maltene nije moglo ni zabele`iti; istog trena pljusnuo je Njorku rapirom po slepoo~nici. Bio je to pravi pucanj; odjeknuo je glasnije nego Njorkin pucanj u 'Petlu'. Njorka se opru`i celom du`inom po strunja~i.
	"Dr{ se sad, Patera!"
	Potrajalo je koliko jedna kratka molitva, ali Svili se ~inilo kao da traje polovinu no}i. Samo se branio, ni{ta drugo: mahnito je odbijao seku}e udarce koji su stizali jedan za drugim, prednjim delom {ake, zadnjim, u glavu, u vrat, u ruke, u ple}a, u stomak. Nije bilo ni trena za razmi{ljanje, ni trena za ma {ta osim za delanje. Maltene protiv svoje volje, on po~e da ose}a izvestan obrazac, jedan odre|eni ritam koji je vladao star~evim silovitim napadima. I sa povre|enim zglavkom, on se mogao br`e kretati i br`e okretati nego ovaj stari ~ovek sa jednom nogom.
	"Tako! tako! napadaj me! tako!"
	Sad je Ksipias bio u uzmicanju, parirao je Svilinim udarcima, ubita~no jakim, koji su svi leteli ka njegovoj glavi i ramenima.
	"Bodi vrhom! Vidi ovo!" Stari je pre{ao u napad; tanki {tap bio mu je nedostaju}a noga, a vrh njegovog rapira proleteo je izme|u Svilinih nogu, zatim ispod Sviline leve mi{ke. Svila je tako|e poku{avao da ubode protivnika, o~ajni~kom hitrinom. Ksipiasovo pariranje svaki put mu je odvla~ilo vrh rapira na pogre{nu stranu. Svila poku{a da ga 'prese~e' preko glave, a kad stari izma~e, baci se za njim.
	"Gde si u~io, mali?"
	Njorka je opet bio na nogama; {iroko isceren, trljao je {akom slepoo~nicu. Svila, obuzet ose}anjem da ga je neko izdao, jurnu da bode, odbija, se~e, odbija. Nije bilo ni ~aska za govor, ili za ma kakvu misao, ni za {ta osim za borbu. [tap sa glavom lavice odavno mu je ispao iz desne ruke, ali to nije bilo va`no - bol u zglavku bio je dalek, bol nekog drugog, udaljenog ~oveka, njemu tako re}i nepoznatog.
	"Dobro! Super!"
	Zvek, zvek, zvek ma~eva, to je sfigdobo{ koji zove mu{karce u rat, to je zveket loptastog, malog zvona koje odre|uje ritam plesa, ali u tom plesu svaki pokret mora biti najhitriji {to mo`e biti.
	"Uzimam ga Njor! U~i}u ga! Moj je!"
	Skaku}u}i i napola padaju}i, i od pada se spasavaju}i oslanjanjem na tanki {tap, stari je odbijao svaki napad sa nemarnom lako}om; njegove lude o~i plamtele su od radosti.
	Sad ve} jednako poludeo, Svila polete jo{ jednom da ga probode. Ali njegovo bambusovo 'se~ivo' opet proma{i, i to mnogo, a onaj tanki {tap za hodanje polete i {ljisnu ga samo jednom, ali paralizuju}om silinom, po zglavku leve ruke. Njegov rapir pade na strunja~u, a vrh Ksipiasovog rapira ve} ga je udarao u sred grudne kosti. "Mrtav si, Patera!"
	Svila je zurio u njega, trljaju}i ru~ni zglob. Posle nekog vremena pljunuo je starome pred noge. "Varao si. Rekao si da nema udaranja {tapom, ali si me udario upravo {tapom."
	"Jes! Oh, jesam!" Stari hitnu sopstveni {tap za hodanje u vazduh, iznad sebe, i onda ga rapirom odbi kao da parira udarac. "Zar mi nije `ao sad? Zar mi se srce ne cepa? Oh, da! Oh, da! pla~em! Gde bi voleo da te sahranimo?"
	Njorka tiho re~e: "Nema pravila, Patera, kad se bijemo, nego, ko `iv, ko mrtav. [ta { vi{e pravila."
	Svila zausti da ne{to ka`e, predomisli se, proguta knedlu i re~e: "Razumem. Da sam bolje razmislio o ne~emu {to se dogodilo danas po podne - a trebalo je da to u~inim - razumeo bih i ranije. U pravu si, dabome. Gospodo, obojica ste u pravu."
	"Gde si u~io?" upita Ksipias. "Ko ti je bio u~itelj pre mene?"
	"Niko", re~e mu Svila iskreno. "Mi smo se malo ma~evali drvenim ma~evima kad smo bili deca, ali ne ~esto. Nikad ranije nisam dr`ao pravi rapir u ruci."
	Ksipias izvi ka njemu jednu `bunastu obrvu. "Tek tako, a? Il ti to samo ka`e{, jer si ljut {to sam te pre{o?" Doskakutao je do Krvovog palog {tapa, dograbio ga sa strunja~e (pri ~emu umalo nije i sam pao) i dobacio ga Svili. "O{ mi vrati{? Da me kazni{ {to poku{avam da te spasem? Aj, raspali, najgore {to mo`e{!"
	"Naravno da ne}u. Pre }u ti se zahvaliti, Ksipiase, i, evo, zahvaljujem ti se." Svila protrlja modricu, krastom prekrivenu, na mestu gde je Mo{us 'pozdravio' njegova rebra. "Ovaj nauk nio mi je potreban. Kad mogu do}i na slede}i ~as?"
	Dok je stari razmi{ljao o tome, Njorka re~e: "On }e ti biti dobra veza, Patera. On je majstor oru`ja, ne samo ma~evanja. On je prodao na{em de~ku iglice, vidi{?"
	"Ujutro, po podne ili uve~e?" upita Ksipias. "Uve~e, mo`e? Dobro! Da ka`emo: hieragdanom uve~e?"
	Svila re~e: "Hieragdanom posle spuzastora, Majstore Ksipiase."
	Njorka je doneo starome prosteti~ku nogu i pomogao mu da odr`i ravnote`u dok je stari sklapao 'hvataljku' noge oko patrljka svoje prirodne butine.
	"Vi{ ovo", re~e Ksipias, lupkaju}i rapirom po protezi. "Vi{ da sam zaradio pravo da uradim ono? Da su jednom pre{li mene? Da sam platio cenu, i to kad sam bio mlad i jak kao ti danas?"
	
	Napolju, na vreloj, tihoj ulici, Njorka re~e: "Brzo }emo na}i nosiljku za tebe, Patera. Ja }u da im platim, ali }u onda morati odmah da odem."
	Svila se sme{kao. "Ako mogu da ratujem sa onim ~udesnim, starim ludakom, oslanjaju}i se na ovaj zglavak, onda sigurno mogu i do ku}e da od{etam. Mo`e{ me sada ostaviti, Njorka, i nek Pesov mir bude s tobom. Ne}u ni poku{ati da ti se zahvalim na svemu {to si no}as u~inio za mene. To ne bih ni mogao, pa ni kad bih do jutra pri~ao. Me|utim, odu`i}u ti se ~im se uka`e prilika."
	Njorka se osmehnu i bupnu ga {akom po le|ima. "Nema `urbe, Patera."
	"Idem ovom uli~icom, koja se zove Ulica kanapa, znam, i izlazim na Sun~anu. Nekoliko koraka isto~no, i eto me u mantejonu. Ti ima{ i svoja posla, sigurno. Dakle, laku no}."
	Potrudio se da hoda normalno dokle god ga je Njorka mogao videti; posle toga je dozvolio sebi da }opa, oslanjaju}i se veoma na Krvov {tap. Okr{aj sa Majstorom Ksipiasom ostavio ga je preznojenog; na sre}u, vetar ove no}i nije imao o{trinu.
	Jesen se bli`i kraju. Kad je ono pala ki{a - zar je to bilo ju~e? Ne pre mnogo dana? Ju~e je bilo, uveri on sebe. Zima je na domaku, iako se to samo po toj jednoj, kratkotrajnoj ki{i videlo. Letina je skinuta; ali, po tvrdnjama ve}ine seljaka, {krta. Prinosi su bili toliko slabi da se dobilo manje nego {to je ulo`eno. Iz godine u godinu ta mrtva letnja su{a traje sve du`e, a ove godine je bila u`asna. Bila, ali i ostala, jer zapravo jo{ nije prekinuta.
	Evo Sun~ane; {iroka je, ali on umalo da proma{i celu raskrsnicu. Sutra je sahrana. Prvo slu`ba za pokoj du{e Fidejine. Verovatno Fideja nikad ranije nije imala nikakve veze sa sve{tenicima. Zapamtio je {ta je Njorka rekao o njoj. Kamo sre}e da ju je bolje poznavao, kao {to ju je, mo`da, poznavala Zumbula. Da li je Mejtera uspela da unov~i Orhidejin platni nalog? To on mora odmah znati. Mo`da mu je ostavila cedulju o tome. Mora}e joj kazati da uzme metlu i po~isti ceo mantejon. Ima li na pijaci jo{ ra`i po niskoj ceni? Bolje je pitati, ima li ra`i uop{te? Gotovo je sigurno da ima. I...
	I evo stambene ku}ice. Iza nje je mantejon. Ali on li~no je zamandalio uli~na vrata.
	Pre{ao je Sun~anu dijagonalno, sve hramlju}i, otklju~ao i otvorio ba{tenska vrata i opet ih pomno zaklju~ao za sobom. Dok je hodao uzanom stazom ka stambenoj zgradi, u kojoj nije stanovao, spavao niti jeo niko osim njega, kroz otvoren prozor doplovila su dva glasa. Jedan, o{tar i grub, povremeno se dizao do vike, povremeno tonuo do gun|anja. Drugi, koji je zborio o Pesu i Ehidni, Hieraksu i Molpi i drugim bogovima, beja{e na neki ~udan na~in dobro poznat.
	Stajao je nekoliko trenutaka i slu{ao, a onda seo na izlizani stari stepenik. Taj drugi glas mora biti... i svakako jeste... njegov.
	"...taj zbog koga usevi iska~u iz pra{ine", re~e drugi glas. "Vi deri{tad svi ste to videli, bilo bi ~udno ~udo da niste."
	Pa, to je deo, ili bolje re}i parodija, predavanja koje je on odr`ao na molpindan, pre pet-{est dana. Mo`da je stvarno tako zvu~alo, tako glupavo. Pa, on sigurno i sad zvu~i tako budalasto.
	"Zna~i {ta, kad vidimo drve}e kako se nji{e na povetaaarcima, treba da mislimo o njoj, alllli ne samo o njoj nego i o njenoj majci, jer da nije bilo njene majke ne bi bilo ni nje, a ni drve}a, ni povetarca, pa ~ak ni njihanja."
	Jeste. On je, van svake sumnje, ovako govorio. To, te glupe brbljarije: neko ta~no pamti tekst njegovog predavanja. Izvana{ mu se nije samo obratio, nego je i rascepio njegovu li~nost na dve li~nosti: na jednog Pateru Svilu koji stanuje ovde i koji sad dr`i slovo u memljivoj trpezariji, i na njega, ovog ovde, Svilu neuspe{nog lopova - Svilu koji je Krvu protivnik, ali i alatka, Svilu koji je Njorki prijatelj, Svilu koji sad pod opasa~em nosi azof dobijen na pozajmicu od jedne kurve, a u d`epu i njen nakin|ureni pi{tolj. Igli~ar.
	Svilu koji ~ezne da opet bude sa njom.
	Kre{tav glas: "Svila do-bar!"
	Mo`da je dobar. Ali koji je Svila dobar, onaj tamo, ili on sam, ovde? Je li dobar onaj koji je nesvesno potegao azof, onaj koji se pla{i Mo{usa, i mrzi Mo{usa, i pri`eljkuje da ga ubije?
	Koga se on to pla{i? Onaj Svila u ku}i ne bi ni mi{u ni{ta na`ao u~inio; sto puta je odlagao nabavku zmije dresirane za lov na pacove. Zato {to je sebi do~aravao stra{ne patnje - pacova. Pa ipak, bilo bi zastra{uju}e sresti se sada sa tim ranijim Svilom, sa onim koji je nekad bio on. Stra{no je, evo, sresti i sam taj glas, tu uspomenu. Da li se on zaista pretvorio u nekog drugog?
	Pocepao je te{ki papirni zamotuljak dobijen od Njorke i pri tome prosuo nekoliko iglica. Druge su potekle u otvoreni zatvara~ igli~ara kao voda; pustio je grbicu i zatvara~ se zatvorio. Sad bi igli~ar pucao ako bi to bilo potrebno.
	Mo`da, ipak, i ne bi.
	Patera Svila, i Svila na no}noj strani. Primeti da se podsmeva onom prvom, ali mu i zavidi.
	Iz ku}e je odjekivao njegov sopstveni glas: "U ime svih besmrtnih bogova, koji su nam dali sve {to imamo."
	^udne darove, ponekad. On je spasao ovaj mantejon ili bar odlo`io njegovo uni{tenje; a sad, kad ~uje{ kakav je augur unutra, jasno ti je da to nije ni vredelo spasavati - mada je upravo on poslat da spasava. Natmurena lica, Svila ustade, ubaci pi{tolj i papir sa preostalim iglicama u d`ep, zavu~e azof ispod tunike, pod opasa~. Otrese pra{inu sa zadnje strane mantije.
	Sve je druga~ije, zato {to se on promenio. Kako se to dogodilo? Kad? Onda kad se ispentrao na Krvov zid? U{ao u mantejon da uzme sekiricu? Ili jo{ mnogo ranije, kad je u~estvovao u izvaljivanju onog prozora, zajedno sa drugim de~acima? Ili je Gljiva bacila neku ~aroliju na njega, tamo, u njenoj mra~noj, usvinjenoj sobi? Ako iko mo`e da baci zle ~ini, Gljiva mo`e; Gljiva je |avolica, u onoj meri u kojoj |avoli stvarno postoje. Da li je ona pila krv jadne ^e{lje?
	"Gljivo", {apnu Svila. "Jesi li tu? Da li me jo{ prati{?" Na tren mu se u~ini da ~uje pro{aputani odgovor, kad je no}ni povetarac pomakao sasu{eno li{}e na smokvinom drvetu.
	Sad je njegov glas ubrzano brbljao iz prozora: "^ujmo, ~ujmo {ta je u Spisima spisano po spisku. Secimo pecimo, to je u`as humor Hieraksov."
	"Be-`i se-~e", zakre{ta grublji glas, kao da pravi podsme{ljivu aluziju na Svilu sa sekirom u ruci. Sad je prepoznao ko to govori.
	Ne, nije ga za~arala Gljiva, nije se dogodilo ni zbog odluke da ponese tu sekiricu, ni zbog ma ~ega takvog. Svi bogovi su dobri, pa ipak, zar nije mogu}no da je nedoku~ivi Izvana{ dobar na jedan mra~an na~in? Kao Njorka, ili kao {to bi Njorka mogao biti? Svila se najednom seti onoga {to je svijeno oko svitka. To je ve}i svitak, Izvana{ev, nemerljivo prostran. Ispod nas. Mra~an.
	Ali obasjan razasutim trun~icama svetlosti.
	Sa jednom rukom u d`epu mantije, stisnutom oko igli~ara, on otvori vrata stambene zgrade i zakora~i unutra.
