il Vern
 20.000 MILJA POD MOREM

 Preveo Pavle Simi

 POKRETNA STIJENA
 Godinu 1866. zapamtie svi po jednom udnom dogaaju, jednoj neobjanjivoj pojavi. Vie puta brodovi su nailazili u moru na neko "ogromno udovite", neki dugaak predmet sabljastog oblika, koji je svijetlio s vremena na vrijeme, a bio je nesrazmjerno vei i bri od kita.
 To udovite svuda ue u modu. O njemu se pjevalo po kafanama, a novine su o njemu pisale nadugako i nairoko. Negdje su ga uporeivali sa uvenim bijelim kitom, stranim "Mobi Dikom" iz Ledenog mora, drugi su govorili da je to neko natprirodno udovite, koje svojim ogromnim kandama moe da obuhvati najvei brod i da ga odvue u dubine okeana.
 Poetkom 1867. godine izgledalo je da je "udovite" ve zaboravljeno i da vie nikada nee ni doi na dnevni red, kad se desie dogaaji koji dovedoe u opasnost prekookeanski saobraaj. Sad ve vie to nije bio nauni problem koji je trebalo rijeiti, nego opasnost koju je trebalo ukloniti. To udovite je sad postalo neko ostrvo, stijena ili greben, ali ovoga puta pokretno, neobjanjivo, neshvatljivo.
 Na dan 5. marta 1867., brod "Moravijan" Montreal okean kompanije na 27 30' irine i 72 15' duine udari u neku stijenu koja nije bila obiljeena ni na jednoj karti. Zahvaljujui povoljnom vjetru i odlinoj konstrukciji, brod je uspio da se spase.
 Sluaj se desio oko pet asova izjutra kad je ve bilo poelo da svie. Oficiri pojurie na tu stranu lae i pregledae okean s najveom panjom, ali ne vidjee nita. Samo su mogli da primijete neki veliki vrtlog, kao da je neko jako mutio vodu. To mjesto zabiljeie na mapi, ali niko nije znao da li je laa udarila u neku podvodnu stijenu ili na kakvu ogromnu olupinu. Samo kad su pregledali brod, vidjeli su da je hrbat slomljen.
 I taj bi dogaaj bio ubrzo zaboravljen, da se poslije tri nedjelje nije ponovio. 13. aprila 1867. engleski brod "Skotija" nalazio se na 15 37' duine i 45 37' irine. Iao je brzinom od trinaest vorova na sat. U etiri sata i sedamnaest minuta poslije podne, dok su putnici uivali u velikom salonu, jedan jedva osjetan udarac zatrese brod. Bilo je oevidno da "Skotija" nije udarila ni u kakav predmet, nego je bila udarena, i to nekim otrim, prodornim predmetom. Udarac je izgledao tako neznatan i niko ne bi ni obratio panju na to, da magacineri ne dotrae na palubu viui: "Tonemo! Tonemo!" Putnici se uplaie, ali ih kapetan brzo umiri, jer opasnost nije bila tako velika, poto je brod bio podijeljen na sedam dijelova koji nisu poputali, pa je brod mogao da izdri jedan sloj vode. Kapetan odmah sie na dno lae i vidje da u peti meuprostor ulazi voda tako naglo, da je doao do zakljuka da je rupa morala biti dosta velika. I odista, jedan ronac sie i izmjeri rupu; bila je iroka dva metra. Brod je imao tri dana zadocnjenja, ali ipak stigao sreno do prve luke. Kad je izvuen na suho, inenjeri nisu mogli da vjeruju svojim oima: na dva i po metra do gasne cijevi zjapila je rupa u obliku ravnokrakog trougla. Predmet koji je to napravio morao je biti od nepoznatog metala, kad je mogao tako lako da rasijee korito broda, debelo etiri centimetra, a poslije toga da se povue natrag na neki neobjanjiv nain.
 Od toga dana svi brodolomi i nesree na moru, kojima se nije znao uzrok, zapisivani su u grijeh ovom udovitu. Ta fantastina ivotinja morala je da primi odgovornost za oko dvije stotine brodoloma. Pod takvim okolnostima saobraaj izmeu kontinenata postajao je sve opasniji i publika zatrai najenerginije da se more oslobodi te strane nemani.
 Ba u doba kad su se odigravali ti dogaaji, ja sam se bio vratio s jednog naunog istraivanja u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Francuska vlada me je bila poslala u tu ekspediciju, kao profesora prirodnih nauka u Parizu. Poto sam proveo est mjeseci u Nebraski i snabdio se dragocjenom zbirkom rijetkih ivotinja, otiao sam u Njujork krajem marta. Trebalo je da se vratim u Francusku poetkom maja. Dotle sam htio da sredim to svoje mineralno, botaniko i zooloko bogatstvo. Ali, onda se desi dogaaj sa "Skotijom". I mene je zagolicala ta tajna. Nisam znao ta da mislim o tome. Pretpostavka o ploveem ostrvu morala je biti odbaena, jer kako bi to ostrvo moglo da se kree tako nevjerovatnom brzinom, osim ako nije pokretano motorom!
 Ostale su mogune samo dvije pretpostavke: jedni su vjerovali da je to neko udovite natprirodne snage, a drugi su, opet, mislili da je to kakva podmornica sa beskrajno jakom pokretnom snagom. Naposljetku, ova druga pretpostavka je odbaena, poslije svestranog ispitivanja po svim zemljama i kontinentima.
 Kad sam stigao u Njujork, naunici htjedoe da uju moje miljenje kao pisca uvenog djela: "Tajne morskih dubina", pa sam morao da objavim jedan lanak u "Njujork heraldu", u kome sam dao priblian opis te nemani, kako sam je ja zamiljao: to mora da bude neto nalik na narvala, ribu koj a ima otru dugaku testeru, tvrdu kao elik, samo deset ili vie puta veu i jau, pa prema tome, mora i mnogo bre da se kree.
 Sjedinjene Amerike Drave, pod pritiskom javnog mnjenja, spremie jednu ekspediciju, da goni tog narvala. Fregata "Abraham Linkoln" ubrzo je spremljena i naoruana za borbu. Ali, kao za pakost, i kao to to uvijek biva, puna dva mjeseca prooe a udovite se nigdje ne pojavi, kao da je osjetilo da se protiv njega sprema zavjera. Brod, snabdjeven najsavrenijim sredstvima za lov na kitove i druge morske ivotinje, nije znao na koju stranu da poe. Meutim, drugog jula javie da je jedan brod vidio udovite prije tri nedjelje u sjevernom dijelu Tihog okeana. Uzbuenje je bilo tako veliko da je brod morao odmah da krene.
 Na tri asa prije polaska broda, ja sam dobio ovo pismo:
 "Gospodinu Aronaksu, profesoru prirodnih nauka u Parizu.
 Ako hoete da uestvujete u ekspediciji "Abraham Linkolna" vlada Sjedinjenih Amerikih Drava bie vrlo zadovoljna to e i Francuska biti zastupljena vaom linou. Komandant broda Faragat stavlja vam jednu kabinu na raspolaganje.
 D. B. Hobson ministar mornarice."
 Sekund prije nego to sam dobio pismo od Hobsona, ni na um mi ne bi palo da gonim udovite a sekund docnije uini mi se da je jedini cilj moga ivota da gonim tu neman i da oslobodim ovjeanstvo od nje.
  Savjete!  viknuh nestrpljivo.
 Savjet je moj sluga, jedan odani momak koji me je pratio na svim mojim putovanjima i koga mnogo volim. Po prirodi ravnoduan, taan iz naela, vrijedan po navici, gotov na sve to ga snae u ivotu, vrlo vjet i okretan, i, to je najglavnije, uprkos svog imena, nikad nije davao savjete  ak ni kad mu ih ovjek i trai.
 Poto je bio stalno u krugu naunika, on je postao pravi vjetak u sreivanju biljaka i ivotinja.
 Do sada se Savjet nikada nije dvoumio da me prati na bilo kome putu, pa bio on ma kako dugaak ili zamoran, pa makar ili u Kinu ili u Kongo. Dodue, bio je odlinog zdravlja, elinih miia, ali bez ivaca uopte, razumije se, u prenesenom smislu. On ima trideset godina, dok je meni etrdeset.
 Ja mu naredih:
  Spremaj stvari! Putujemo kroz dva sata.
 Kako hoe profesor,  odgovori mirno Savjet.
  Samo brzo! Spakuj sve to treba za put: odijela, koulje, arape, svega to vie moe.
  A zbirke?
  Sve emo poslati u Pariz.
  Zar mi neemo u Pariz?  upita Savjet.
  Hoemo, samo... ovaj... malo docnije.
  Kako hoete...
  Zna, Savjete, idemo "Abraham Linkolnom".
  Kako hoete  odgovori mirno Savjet.
  Neu da ti krijem. Idemo na put sa koga se ne vraa uvijek.
  Kako hoete...
 Za etiri asa sve je bilo spakovano, a poslije nekoliko minuta ve smo bili na keju pored koga je "Abraham Linkoln" iz dva ogromna dimnjaka putao guste crne oblake dima.
 Na brodu naoh komandanta, koji je ve bio obavijeten o mome dolasku, i on mi ljubazno pokaza moju kabinu.
 Brod je bio odlino spremljen za ekspediciju. Mogao je da dostigne srednju brzinu od 18 milja i tri desetine vorova na sat, to je prilina brzina, ali nedovoljna da se bori sa ogromnim udovitem.
 Poto sam ostavio Savjeta da uredi kabinu, izaoh na palubu gdje je kapetan Faragat ve davao znak za polazak. Da sam doao samo etvrt sata docnije, brod bi otiao bez mene i ja bih propustio tu udnovatu i nevjerovatnu ekspediciju, u iju e istinitost, svakako, neko posumnjati.
 Brod poe u tri asa praen burnim usklicima i topovskom paljbom, a u osam asova uvee ve je svom brzinom sjekao talase Atlanskog okeana.
 Komandant Faragat je dobar mornar, dostojan fregate kojom komanduje. On i brod bili su jedno bie. On je bio dua, a brod  tijelo. to se tie udovita, on nije o tom gajio ni najmanju sumnju i nije dozvoljavao nikome na brodu da o tome diskutuje.
 Svi oficiri i posada bili su istog miljenja i jedva su ekali da ugledaju to udovite, da ga ulove, iznesu na brod i sekciraju. Svi su uporno buljili u morske dubine, tim prije to je komandant govorio o nagradi od dvije hiljade dolara onome ko prvi ugleda udovite.
 Na brodu je, pored najboljeg lovakog pribora i topova, imao neto jo dragocjenije: Ned Lenda, kralja okeanskih lovaca. To je Kanaanin rijetko vjete ruke, kome nije bilo ravna u njegovom zanatu, ne samo po vjetini i hladnokrvnosti nego i po smjelosti i lukavosti, tako da bi kit trebalo da bude veliki objeenjak pa da umakne njegovom harpunu.
 Bio je etrdesetih godina, visok, snano graen, ozbiljan, utljiv, ponekad nagao i naprasit. Padao je u oi svojom pojavom, a njegov pogled je isticao ionako upadljivu fizionomiju. Mislim da je kapetan Faragat vrlo pametno uinio to je i njega poveo, jer je vrijedio vie nego cijela posada u pogledu otrine oka i vjetine ruke.
 Primijetih da je Kanaanin osjeao naklonost prema meni, tako da sam imao prilike da sluam njegove avanture u polarnim krajevima. On je priao o svojim lovovima i borbama vrlo poetino, tako da mi se inilo da sluam nekog kanadskog Homera kako pjeva Ilijadu Ledenog mora.
 Samo, moram da priznam da Ned Lend nije nimalo vjerovao u mog narvala i da jedini na brodu nije dijelio opte miljenje, i izbjegavao je da o tome govori. Imao sam muke prvo da ga natjeram da o tome govori, ali nikakvim dokazima nisam mogao da ga ubijedim da ta neman moe i mora da postoji.

U POTJERI
 ZA MORSKIM UDOVITEM
 Dosta dugo smo plovili bez ikakvih dogaaja. Meutim, prui nam se jednog dana prilika da vidimo sjajnu vjetinu Ned Lenda. Na dan 30. juna fregata srete neke brodove koji su lovili kitove. Oni nam rekoe da nisu vidjeli nikakvog narvala, ali kapetan broda, znajui da je Ned Lend na brodu, zatrai njegovu pomo da ulove jednog kita. Komandant Faragat dozvoli Ned Lendu da pree na lovaki brod i sluaj tako dobro poslui Kanaanina, da ulovi ne samo toga kita nego poslije nekoliko minuta jo jednog. Ja pomislih; ako udovite bude imalo da se bori sa njegovim harpunom, ne bih jamio za njegovu kou.
 Najzad poslije viednevnog putovanja, 7. jula mi zaplovismo u vode Tihog okeana.
  Otvori dobro oi! Gledaj dobro!  ponavljali su mornari.
 I buljili su koliko god su mogli, zasjenjeni naroito izgledom na dvije hiljade dolara. I danju i nou gledalo se u Okean. Ja, iako me nije nimalo privlaila ta suma od dvije hiljade dolara, nisam bio manje revnostan od ostalih.
 Posveivao sam svega nekoliko minuta objedima, nekoliko sati snu i, ravnoduan prema suncu ili kii, nisam silazio sa palube nego sam buljio u more dokle god je dopirao vidik. Koliko sam se puta uzbudio kao i ostali kad bi neki kit pokazao svoja crna lea!
 Onda bi se paluba zaas naikala mornarima i oficirima. Svi bi zadihani, ve zamuenog pogleda, posmatrali kretanje kita. Ja sam gledao toliko da mi se inilo da u oslijepiti, a Savjet mi je govorio:
  Kad bi profesor htio manje da iri oi, sigurno bi vidio vie!
 Svakako, takvo uzbuenje svravalo se nestankom kita i kiom psovki na njegov raun.
 Vrijeme nas je odlino sluilo i mi smo plovili mirno, bez drugih uzbuenja.
 Ned Lend je i dalje bio tvrdoglav u svome ubjeenju da moj narval ne postoji i nije htio ni da gleda u more  osim, razumije se, kad bi se ukazao kakav kit. Po itave sate on je itao ili spavao u svojoj kabini. Kad sam mu zbog toga prebacio, on mi je odgovorio:
  Pa, i da postoji to udovite, kako moete misliti da emo naii na njega? Zar ne idemo nasumce? Kau da su tu neman vidjeli u sjevernom dijelu Tihog okeana. Dobro! Ali od toga ima ve dva mjeseca, a kako sami kaete, taj va narval ne voli da se zadrava na jednom mjestu. On je nevjerovatno brz i, prema tome, ko zna gdje je on sad, ako uopte postoji.
 Dvadesetog juna mi se uputismo ka ekvatoru. Komandant je mislio da je bolje da idemo tamo gdje je okean najdublji, a da se udaljimo od svakog kopna, jer je izgledalo da udovite izbjegava svaki dodir sa zemljom "jer tamo sigurno nema dosta vode za njega", kako je govorila posada.
 Najzad se uputismo u Kineska mora. Tamo se udovite posljednji put pojavilo. Na brodu se vie nije smjelo ni disati. Srca su lupala kao ekii, svi su ivci bili pretjerano napregnuti. Puna tri mjeseca, tri mjeseca iji je svaki dan bio dug kao godina, "Abraham Linkoln" je obilazio sjeverni dio Tihog okeana, i nita! Samo beskrajna puina i talasi! Nita, to bi liilo na nekog ogromnog narvala, niti na podmorske stijene, niti na ostatke brodoloma, ni na neko plovee ostrvo, niti na ma ta to bi bilo natprirodno!
 Svi se obeshrabrie i poee da se stide svoje lakovjernosti. Svi su se pitali kako su mogli biti tako glupi da povjeruju u neto to ne postoji i bili su bijesni to su tako uludo troili vrijeme, gladni i neispavani. Onda svi poee da misle samo na to da se to vie najedu, napiju i naspavaju. Oni koji su bili najvie zagrijani za narvala sada padoe u drugu krajnost i samo da kapetan Faragat nije bio tako tvrdoglav, brod bi se svakako odmah vratio.
 Meutim, to uzaludno traganje nije moglo jo dugo da traje. "Abraham Linkoln" je uinio sve to je bilo u njegovoj moi i nita mu se ne bi moglo prebaciti. Svi predloie komandantu da se vratimo i on nije imao kud nego da, kao Kolumbo kad je pronalazio Ameriku, zatrai jo tri dana strpljenja. Ako se za tri dana ne pojavi udovite, laa e se uputiti prema Evropi. To je bilo drugog novembra. Ljudi dobie novu nadu i snagu i opet poee da rone pogledima u okeanske dubine. Dogledi opet ivo proradie.
 Prooe dva dana. "Abraham Linkoln" je bio usporio brzinu. Upotrebljavali smo sva mogua sredstva da privuemo panju udovita ili da ga izvuemo iz ravnodunosti ako se sluajno nalazi u blizini. Pustismo grdne komade slanine u more, na veliku sreu ajkula. Doe i vee etvrtog novembra, a ta se podmorska tajna ne rasvijetli. Sutradan, petog novembra u podne, isticao je rok, poslije koga bi brod zauvijek napustio sredinu Tihog okeana. Mi smo se nalazili na 31 42' istone duine. Japan je bio najmanje dvije hiljade milja daleko. Mrak poe da pada. Veliki oblaci su pokrivali mjesec u prvoj etvrtini, koji bi samo pokatkad provirio i za trenutak bi mirni okean zabljetao u svjetlosti, a onda bi opet sve potonulo u jo gui mrak. Ja sam, kao i ostali, bio na palubi i buljio u mrak koliko sam mogao. Pored mene je stajao Savjet. Posada naikana svuda po brodu, posmatrala je vidik koji se sve vie suavao. Oficiri su uporno okretali svoje doglede na sve strane.
 Ja pogledah Savjeta i uini mi se da ni on nije nita manje uzbuen od ostalih. Moda su njegovi ivci prvi put zatreperili pod uticajem opteg uzbuenja i radoznalosti.
  Hajde, Savjete,  rekoh mu  ovo ti je posljednja prilika da zaradi dvije hiljade dolara.
  to se mene tie, ja na to nisam raunao.
  Ima pravo, Savjete. Ovo je sve vrlo glupo i nije trebalo da se tako nepromiljeno upustimo u jednu ovakvu avanturu. Koliko smo samo vremena i ivaca izgubili! Otkad bismo ve bili u Francuskoj...
  U malom stanu, u muzeju. I ja bih dosada ve sredio sve vae fosile i sloili bismo nau rijetku zbirku ivotinja, pa bismo privukli puno Pariana.
  Tako je, Savjete, a to je najgore, ko zna koliko e nam se rugati!
  Razumije se  odgovori mirno Savjet,  sigurno e se rugati profesoru, i  smijem li da kaem?
  Smije, Savjete!
  E pa, profesor je to i zasluio.
  Istina je!
  Kad je neko naunik kao vi, taj se ne uputa...
 Savjet ne uspije da dovri svoj kompliment. U optoj tiini u se Ned Lendov uzvik:
  Ej, eno udovita, tamo!
 Pri tom uzviku svi potrae na palubu: i komandant, i oficir, i mornari, pa ak i inenjeri napustie maine i loai kazane. Odmah sam se udio Kanaaninu kako je uopte mogao neto da vidi. Srce mi je lupalo da iskoi. Ubrzo svi opazismo predmet koji nam je pokazivao Ned Lend: udovite je bilo izronilo i bacalo je vrlo jasnu, ali neobjanjivu svjetlost, o kojoj su govorili mnogi izvjetaji zapovjednika brodova. Osvijetljen dio je imao ovalan oblik, a u sredini je bio izvor svjetlosti. udovite poe da se mie i poe na nas. Svima se ote krik:
  Mir!  povika kapetan Faragat.  Nazad!
 Fregata se brzo udalji od one tajanstvene svjetlosti, ali natprirodna ivotinja pojuri za njom. Mi se vie iznenadismo, nego to se uplaismo. ivotinja se igrala s nama. Ona napravi krug oko nas, zatim se udalji na dvije-tri milje ostavljajui za sobom svijetao trag slian varnicama ekspresa. Odjednom se sa mranog horizonta ustremi na nas strahovitom brzinom i na dvadeset stopa od nas odjednom se zaustavi i ugasi. Onda se pojavi s druge strane broda. Svakog trenutka je mogao da nastane sudar, koji bi bio koban po nas.
 Meutim, fregata je bjeala, umjesto da napada. Ja to primjetih kapetanu, a on mi odgovori:
  Profesore Aronakse, ja ne znam sa kakvim udom imam posla i neu da rtvujem fregatu usred ove tame. ekajmo da svane, pa emo vidjeti kako emo se boriti.
  ta mislite o toj ivotinji?
  Izgleda da je to neki ogromni narval, ali elektrini narval, i lako moe da raspolae jakom elektrinom snagom.
 Oko ponoi udovite nestade, odnosno ugasi se, ali oko jednog asa zau se neko zagluno itanje, slino umu jakog mlaza vode koji naglo izbija. Oko dva sata izjutra sjajna svjetlost se opet pojavi na pet milja od broda.
 I pored velike daljine, jakog vjetra i udaranja talasa, jasno se moglo uti strahovito udaranje ivotinjskog repa o vodu i njeno jako disanje. Mi pripremismo sve za borbu. Ned Lend uze svoj harpun.
 Oko est asova poe da svie i na prvim zracima zore nestade elektrine narvalove svjetlosti. Oko osam asova gusta magla, kroz koju se nita nije moglo vidjeti, poe da se razilazi. Odjednom se zau Nedov glas:
  Eno udovita pozadi!
 Na milju i po od fregate neko dugako crno tijelo plovilo je nad vodom. Njegov rep je strahovito udarao u vodu. Fregata mu se priblii i ja ocjenih da je ivotinja dugaka otprilike dvije stotine pedeset stopa. Odjednom ivotinja izbaci dva ogromna mlaza vode koji dostigoe etrdeset metara visine. Dakle, disala je kao kit.
 Kapetan naredi da se brodu da puna para. as za borbu je doao. Fregata se zatrese i ogromni gusti oblaci dima pokuljae iz dimnjaka. Mi poletjesmo pravo na ivotinju. Ona nas pusti mirno da joj se pribliimo na stotinu metara, ali onda poe da bjei odravajui uvijek isti razmak. Gonili smo je tri etvrti asa i najzad uvidjesmo da je ne moemo stii. Komandant Faragat je bijesno grickao bradu. Mi poveasmo brzinu na vie od osamnaest milja, ali je prokleta ivotinja ila istom brzinom. Jo cio sat smo tako jurili bez uspjeha. Posada je psovala od bijesa. Komandant izdade amerikansku zapovijest:
  Poveajte napon na deset atmosfera!
  Savjete,  rekoh svome sluzi  zna li da emo sigurno odletjeti u vazduh!
  Kako profesor hoe!  odgovori mirno Savjet.
 Katarke na "Abrahamu Linkolnu" su se tresle pod jakim naponom. Poosmo brzinom od devetnaest milja i tri desetine, ali izgleda da i narval dade jo vei napon i dok smo mi jurili maksimalnom brzinom, on se igrao s nama i obigravao nas. Doe i podne. Onda komandant naredi da se napuni top. Jedan vjet mornar uspje da pogodi narvala, ali metak skliznu po njegovoj glatkoj povrini i nestade ga u moru.
  Pa ta je prokleta ivotinja, izgleda, oklopljena najdebljim elikom!  povika bijesno komandant.
 Komandant rijei da juri ivotinju najveom brzinom, pa makar fregata otila u paramparad. I no pade u toj jurnjavi. Oko jedanaest asova neobjanjiva svjetlost se opet pojavi na tri milje od fregate. Narval je izgledao nepomian. Komandant naredi da se brod oprezno priblii ivotinji, da je ne bi probudio. Kanaanin zauze svoje mjesto sa harpunom u ruci. Kad doosmo na dvadeset stopa od ivotinje, on baci harpun. u se metalan zvuk kao da je harpun udario u neko gvoe. Elektrina svjetlost se odjednom ugasi i dva ogromna mlaza vode se sruie na palubu obarajui ljude i lomei sve. Nisam imao vremena ni da trepnem, a kamoli da pomislim da se zadrim, kad se naoh u moru.

 ZAGONETKA SE OBJANJAVA
 Kad sam izronio, vidjeh da se "Abraham Linkoln" udaljava. Poeh da viem za pomo. Odijelo mi nije dozvoljavalo da plivam i ve sam poeo da se davim, kad uh poznati glas:
  Ako profesor hoe da bude ljubazan da se osloni na moje rame, moi e mnogo lake da pliva.
  ta! Ti si to Savjete! Je li i tebe onaj udarac bacio u more?
  Nije. Ali poto sam u slubi profesora, ja sam poao za njim.
  A fregata?  upitah.
  uo sam kad su viknuti: " Elisa i krma su slomljene".
 Bilo je jasno da nam "Abraham Linkoln" ne moe pomoi. Savjet dohvati no i rasijee moje i svoje odijelo, tako da smo mogli lake da plivamo, da bismo se to due odrali na vodi, oekujui spasenje, jer ovjek nikada ne gubi nadu. A priznajem, da sam htio silom da padnem u oajanje, ne bih mogao. Plivali smo tako do jedan poslije ponoi. Najzad osjetih da gubim snagu i htjedoh da viem, ali ni glasa nisam uspio da pustim. I Savjet je bio na izmaku svojih snaga, ali uspje da vikne: "U pomo!" usmo neki ljudski glas. Savjet se malo podie i pogleda oko sebe.
  Vidio sam...  promuca on  vidio sam... ali ne govorimo o tome...
 Tek onda se sjetih udovita. Zatim izgubih svijest. Kad sam doao sebi, ugledah Savjeta i jo jedno lice koje odmah poznadoh. Bio je to Ned.
  Je li i vas onaj udarac bacio u more, Nede?  upitah ga.
  Jeste, samo to sam se ja skoro odmah naao na jednom ploveem ostrvu.
  Na ostrvu?
  Da, ili, ako hoete, na vaem ogromnom narvalu.
 Pogledah oko sebe i vidjeh da se nalazimo na nekom tvrdom predmetu koji je virio iz vode. Bilo mi je jasno da je ta ivotinja, to udovite, koje je uzbudilo cio svijet, jo udnovatije nego to se mislilo, jer je djelo ljudskih ruku. Ned nam ree da se podmornica nije ni makla s mjesta otkako je on na njoj.
 Odjednom, na zadnjoj strani podmornice elisa poe da se kree. Mi se vrsto uhvatismo za podmornicu. Sreom, ona nije ila velikom brzinom.
  Dok bude plovila nad vodom, bie dobro, ali ako joj padne na pamet da zaroni, ne dam ni pet para za svoju kou  ree Ned.
 Trebalo je to prije stupiti u vezu s biima u toj spravi. Morali smo ekati jutro da bismo vidjeli postoji li kakav otvor. U zoru, Nedu dosadi i on poe da lupa svom snagom u elik koji je odjekivao. Zau se kripanje brave. Jedan poklopac se die i neki ovjek se pojavi, uzviknu i nestade ga. Ubrzo zatim pojavie se neki ljudi i odvukoe nas unutra.
 Naosmo se u najguem mraku i potpuno sami. Ja pooh nekoliko koraka pipajui i naioh na zid nainjen od najtvreg elika. Zatim se vratih i udarih ujedan drveni sto oko koga je bilo nekoliko stolica. Pod je bio zastrt. Proe tako vie od pola asa, kad nas iznenada obasja vrlo jaka svjetlost. Nikakav um se nije uo. Izgledalo je kao da je sve mrtvo u toj prokletoj maini. Nevidljiva vrata su bila hermetiki zatvorena. Odjednom se vrata otvorie i u sobu uoe dva ovjeka. Jedan je bio malog rasta, snaan, irokih ramena, velike glave. Imao je gustu crnu kosu, velike brkove, iv i prodoran pogled. Drugi mi odmah uli povjerenje. Bio je visok, otmjenog dranja; njegove crne oi gledale su sa nekom hladnom sigurnou i prodirale su ak u duu. Odavao je vrlo energinog i hrabrog ovjeka. Izgledao je gord; elo mu je odavalo visoke misli i veliku otvorenost. Nisam mogao da ocijenim da li ima trideset ili pedeset godina. Bilo je oigledno da je on ef na podmornici. On nas je paljivo posmatrao, pa se onda okrete svome pratiocu i poe s njim da govori na nekom meni potpuno nepoznatom jeziku. Onda se okretoe meni i neto me upitae. Ja im na francuskom odgovorili da ih ne razumijem.
  Neka samo profesor ispria nau avanturu. Moda e ova gospoda ipak neto razumjeti,  ree Savjet.
 Ja tako i uinih i objasnih im ko smo. ovjek sa blagim i tihim pogledom me je paljivo sluao, ali ni po emu nisam mogao da primjetim da me razumije. Kad zavrih svoju priu, on ne ree ni rijei. Onda Ned Lend ispria otprilike isto na engleskom jeziku, ali ni on ne proe bolje od mene. Zatim Savjet poe da pria na njemakom, ali ni njemaki nemade uspjeha. Naposljetku, ne ostade mi nita drugo, nego da im se obratim na latinskom. Rezultat ostade isti. Poslije ovog posljednjeg pokuaja ta dva nepoznata ovjeka izmjenie nekoliko rijei na nama nepoznatom jeziku i izioe ne osvrnuvi se na nas.
 Ned je bio bijesan i poe da grdi iz sveg glasa, pa ak i da prijeti, jer je bio gladan kao pas, a to ili nisu razumjeli ili nisu htjeli da razumiju. Dok je on grdio, otvorie se vrata i ue neki sluga nosei odijela nainjena od neke materije za koju nikako ne bih mogao da kaem od ega je nainjena. Dok smo se mi oblaili, sluga postavi sto i iznese sve sama riblja jela. Primjetih da je na posudu bilo urezano:
 MOBILIS IN MOBILI
 Pokretno u pokretnom elementu! To je bila deviza podmornice, a ono "N" je sigurno bilo inicijal zagonetnog komandanta. Poto smo utolili glad, obuze nas san i mi se pruismo po tepihu i vrsto zaspasmo.
 Mora da sam dugo spavao, jer kad se probudih osjetih da mi nedostaje vazduha. Bilo je jasno da troim posljednji kiseonik koji se nalazio u sobi. Odjednom osjetih ist, pomalo slan vazduh. Podmornica je izronila da bi uzela vazduha. Svje vazduh probudi i Neda i Savjeta. Svi osjetismo glad, jer smo izgleda spavali dvadeset etiri sata. Ned Lend opet poe da grdi i vie prijetei da e izliti svoj gnjev na prvoga ko naie. Onda poe da kroji plan kako da pobjegne u slobodu. Mislio je da pobije sve na podmornici i da zagospodari njome, ali da bi ona tako savreno funkcionisala, moralo je biti zaposleno mnogo ljudi na njoj. Prola su jo dva puna asa, a nikakav se um nije uo. Svuda oko nas vladala je neka jeziva tiina. Ja poeh da zaboravljam lijep utisak koji je na mene ostavio tajanstveni komandant podmornice i poeh da ga zamiljam kao nemilosrdnog i grubog ovjeka. Mora da je bez milosti, bez saaljenja i sigurno gaji stranu mrnju prema ovjeanstvu, kad se odrekao zemlje i ljudi. Svakako nas je osudio da umremo od gladi. Najedanput, usmo korake. Vrata se otvorie i pojavi se sluga. Prije nego to sam mogao da uinim i jedan pokret da ga zadrim, Ned se baci na slugu i uhvati ga za guu. Savjet i ja potrasmo da otrgnemo jadnog ovjeka iz aka ljutitog Neda, kad me ove rijei, izgovorene na francuskom, prikovae na mjestu:  Smirite se, Lende, a vi, profesore, sluajte!

 TAJANSTVENI ZAPOVJEDNIK
 UDNOVATOG BRODA
 To je bio glas komandanta. Ned se odmah podie, a sluga jedva diui, na znak svog efa, izie posrui.
  ujte,  ree komandant  ja govorim i francuski, i engleski, i njemaki i latinski. Ja sam mogao da vam odgovorim pri prvom susretu, ali sam htio da razmislim. Sigurno vam je bilo suvie dugo ovo vrijeme, ali sam ja morao zrelo da razmislim to sa vama da uradim. Dugo sam oklijevao. Vi ste u rukama ovjeka koji je prekinuo svaku vezu sa ovjeanstvom. Doli ste da me uznemiravate...
  Nehotice,  rekoh.
  Nehotice? Zar me nehotice "Abraham Linkoln" juri po cijelom Tihom okeanu? Jeste li nehotice poli u tu ekspediciju? Jeste li nehotice gaali moju podmornicu? Je li nehotice Lend gaao harpunom?
  Ali, vi sigurno ne znate da su sudari vae podmornice sa mnogim laama uzbunili cijelu Evropu i Ameriku. Stvorile su se najraznovrsnije pretpostavke da objasne tu pojavu iju ste tajnu vi znali. Znate da je "Abraham Linkoln" mislio da goni strano udovite od koga je trebalo osloboditi okean.
  A da li biste smjeli, profesore, da tvrdite da vaa fregata ne bi gonila i osula paljbu i na podmornicu?
 To me pitanje zbuni i ja neznadoh ta da odgovorim.
  Dakle, vidite da imam pravo da vas smatram kao svoje neprijatelje! Ja sam prekinuo veze sa cijelim drutvom zbog jakih razloga. Mogao sam da vas vratim na lea podmornice, pa da zaronim i da zaboravim da sam vas ikada vidio. Dugo sam oklijevao, ali sam rijeio da vas zadrim na podmornici, poto vas je sudbina bacila na nju. Vi ete biti potpuno slobodni i ja u vam postaviti samo jedan uslov. Neki nepredvieni dogaaji e me natjerati neki put da vas za nekoliko sati ili, moda, dana zatvorim u vae kabine, da bih vam na taj nain onemoguio da vidite neto to ne treba da vidite. Primate li taj uslov?
 Da. Dozvolite mi, da vam postavim samo jedno pitanje  rekoh komandantu.  Rekli ste da emo biti slobodni na podmornici. Kako vi zamiljate tu nau slobodu?
  Pa, moi ete da se kreete svuda, da vidite sve ta se na njoj deava, osim u izvjesnim rijetkim prilikama.
  Znai da se moramo odrei zauvijek nae otadbine, roaka, prijatelja?
  Da. Ali nije to tako teko, kao to vi mislite, odrei se jarma na zemlji koji ljudi zovu slobodom.
  Taman posla!  ree Ned Lend.  Nikada vam ja neu dati rije da neu kopati i rukama i nogama da pobjegnem!
  Ja vam i ne traim rije, Lende  odgovori hladno komandant.
  Gospodine, rekoh ja,  ne mogavi vie da se savladam  vi zloupotrebljavate na poloaj! Vi ste strani...
  Ne, ja sam i suvie blag! Ja sam vas zadrao na podmornici kad sam mogao da vas bacim u okean. Vi ste me napali! Vi ste doznali tajnu koju nijedan ovjek na svijetu ne smije da zna; vi jo hoete da vas vratim na zemlju; nikada!
 Iz tih rijei ja osjetih da je prolost ovoga ovjeka morala biti uasna.
 Onda se blaim glasom obrati meni:
  Ja vas poznajem, Aronakse. Vi, moda, neete imati toliko da se alite na udes to vas je vezao za moju sudbinu. U mojoj biblioteci nai ete i knjigu koju ste vi izdali o morskim dubinama. Vi ste u svojoj knjizi doprli do najdalje take koju vam je dozvolila zemaljska nauka. Ali vi ne znate sve, vi niste sve vidjeli. Vi sigurno neete zaaliti za ovim vremenom koje provedete na mojoj podmornici. Putovaete kroz zaarane predjele. Stalno ete biti iznenaeni i oarani. Od danas vi ulazite u jedan novi elemenat. Vidjeete ono to dosada ni jedan ovjek na zemlji nije vidio, i naa planeta e vam, zahvaljujui meni, otkriti svoje posljednje tajne.
 Pogodio je moju najslabiju icu i ja mu odgovorili:
  Ako ste prekinuli svaku vezu sa ovjeanstvom, vi se sigurno niste odrekli svakog ljudskog osjeanja. Mi smo brodolomci gostoljubivo primljeni u ovu podmornicu i mi to neemo zaboraviti. to se, pak, mene tie, ako interesi nauke zahtijevaju ak i da se liim slobode, ja u to rado uiniti.
  Sad mi dozvolite da vam uputim posljednje pitanje?
  Govorite.
  Kako trebam da vas zovem?
  Ja sam za vas samo kapetan Nemo. Vai drugovi i vi ste za mene samo putnici na "Nautilusu".
 Kapetan dozva slugu i ree mu neto na nerazumljivom jeziku, pa se onda okrete Kanaaninu i Savjetu:
  eka vas ruak u vaoj kabini. Poite za ovim ovjekom.
 Kad oni izioe, kapetan mi ree:
  A sada, Aronakse, na ruak je gotov: Budite ljubazni, pa poite sa mnom.
 Mi iziosmo u neku vrstu hodnika osvijetljenog elektrinom svjetlou. Na dnu hodnika otvorie se jedna vrata i ja uoh u trpezariju koja je bila ukraena i namjetena po strogom ukusu. Na sredini je bio bogato postavljen sto.
 Ruak su sainjavala samo riblja jela. Bila su dobra, samo su imala neki naroiti ukus, na koji se brzo navikoh. Kapetan Nemo me je posmatrao. Ja ga nisam nita pitao, ali on pogodi moje misli i odgovori mi na pitanje koje sam htio da mu postavim.
  Veina ovih jela vam je nepoznata, ali ih moete jesti bez bojazni. Ona su vrlo zdrava i hranljiva. Ja sam se odavno odrekao zamaljskih jela i osjeam se vrlo dobro. Moja posada je vrlo snana, a hrani se isto kao i ja. More zadovoljava sve moje potrebe; ono me i odijeva. Ove tkanine, od kojih je moje odijelo, napravljene su od konaca morskog bilja. I mirisi koje ete nai na svom stolu napravljeni su destilacijom morskih biljaka. Va duek je napravljen od najmeke morske trave. Vae pero je od kitovog zuba, a mastilo je napravljeno od tenosti koju izbacuje sipa.
  Volite more, kapetane?
  Da! Volim ga! More je sve. Ono pokriva sedam desetina zemljine lopte. To je ogromna pustinja u kojoj ovjek nikada nije sam jer uvijek osjea ivot svuda oko sebe, ono je samo pokret i ljubav, to je iv beskraj, kako je rekao jedan na pjesnik. Priroda se u njemu ispoljava u tri carstva; mineralnom, biljnom i ivotinjskom. Ovo posljednje je bogato zastupljeno sa etiri grupe zoofita, tri klase zglavkara, sa pet klasa mekuaca, sisarima, reptilima i bezbrojnim mnotvom riba kojih ima trinaest hiljada vrsta. U njemu je uzviena tiina. More zasad jo ne pripada despotima. Na njegovoj povrini oni jo mogu da sprovode svoja nepravedna naela, da se tuku, da se prodiru, ali na trideset stopa ispod morske povrine njihova mo prestaje, njihov se uticaj gubi i njihova vlast nestaje! ivite u moru! Jedino je tu nezavisnost! Jedino je tu sloboda! Tu ja ne priznajem nikakvog gospodara! Tu sam potpuno slobodan!
 Kapetan Nemo uuta usred tog oduevljenja koje je izbijalo iz njega. Nekoliko trenutaka se etao sav uzbuen, a zatim se njegovi ivci postepeno umirie, izraz njegovog lica dobi uobiajenu hladnou i onda se okrete k meni:
  A sada, profesore, ako hoete da pregledate "Nautilus", ja vam stojim na usluzi.
 Kapetan Nemo ustade. Ja pooh za njim. Jedna dupla vrata udno sale se otvorie i mi uosmo u jednu sobu isto toliko veliku kao to je bila ona iz koje smo izili. To je bila biblioteka. Namjetaj je bio od crnog drveta sav u duborezu. Na irokim policama svuda oko zida bile su poredane knjige u skupocjenom povezu.
 Na sredini sale su bili prostrani divani presvueni koom, a pored njih stolovi sa asopisima i raznim listovima. Sve se to kupalo u bogatoj elektrinoj svjetlosti koja je padala iz etiri lustera. Ja nisam mogao da vjerujem svojim oima kako je lijepo i udobno bila namjetena ta biblioteka.
  Kapetane Nemo,  rekoh,  ova bi biblioteka mogla da slui na ast mnogim palatama na kontinentu. Oaran sam kad pomislim da moete njom da se sluite i na dnu okeana.
  Gdje se moe nai vie tiine, vie samoe, profesore?  odgovori kapetan Nemo.  Zar va kabinet u muzeju moe da prui ovakav odmor?
  Ne,  odgovorih  i moram da priznam, mnogo je siromaniji od ovog. Vi ovdje imate sigurno sedam do osam hiljada svezaka...
  Dvanaest hiljada, Aronakse.To je jedina moja veza sa zemljom. Ali svijet je prestao za mene da postoji onog dana kad je "Nautilus" prvi put zaronio u vodu. Toga dana sam kupio posljednje knjige, posljednje asopise, posljednje novine i hou da vjerujem da odonda ovjeanstvo vie nije ni mislilo ni pisalo. Sve ove knjige stoje vam na raspolaganju, profesore.
 Ja mu se zahvalih i priblii se policama. Tu je bilo najraznovrsnijih knjiga na svim jezicima i sve su bile poredane bez obzira na to na kome su jeziku pisane, tako da dooh do zakljuka da kapetan odlino zna sve jezike. Sve to je ovjeanstvo dalo najbolje u istoriji, poeziji, romanu i nauci moglo se tu nai. Ali naroito je bila zastupljena nauka.
  Ova sala nije samo biblioteka  ree kapetan Nemo  nego i sala za puenje.
  Kako? Zar se pui na podmornici?  iznenadih se ja.
  Pa razumije se.
  Onda sam prinuen da vjerujem da vi ipak odravate vezu sa Havanom.
  Ni najmanje  odgovori kapetan.  Evo uzmite ovu cigaretu. Iako nije iz Havane, sigurno e vam se dopasti.
 Ja zapalih cigaretu i poudno povukoh dim, poto ve dva dana nisam puio.
  Ovo je odlino  rekoh.  Samo to nije duhan.
  Ne  odgovori kapetan.  Taj duhan ne dolazi iz Havane ni sa istoka. To je jedna vrsta alge bogate nikotinom.
 Kapetan Nemo onda otvori jedna vrata i mi preosmo u jednu ogromnu i sjajno osvijetljenu salu dugaku deset, a iroku est metara. Tavanica, ukraena arabeskama, bacala je jasnu, ali blagu dnevnu svjetlost na uda skupljena u tom muzeju. Jer to je zaista bio muzej u koji je razumna i raskona ruka pokupila sva prirodna i umjetnika blaga. Tridesetak majstorskih slika ukraavalo je zidove. Mene poe da obuzima ono divljenje i zaprepaenje koje mi je prorekao kapetan Nemo.
  Kapetane Nemo,  rekoh mu  vi ste umjetnik.
  Samo amater, profesore. Nekada sam volio da skupljam ta divna djela koja je stvorila ljudska ruka. Bio sam u tome neumoran i tako sam mogao da prikupim nekoliko djela od velike vrijednosti. To su posljednje uspomene na zemlju, koja je za mene umrla.
 U jednom uglu salona nalazile su se orgulje. Na njima su bile razbacane kompozicije najslavnijih muziara.
 Poeh da razgledam sve oko sebe. Pored umjetnikih djela, tu je bilo i mnogo prirodnih rijetkosti, Najvie je bilo biljaka, koljki i drugih morskih ivotinja. Na sredini sale, jedna dinovska koljka, iroka oko est metara, primala je vodu iz vodoskoka bogato obasjanog elektrinom svjetlou.
 Oko te koljke u elegantnim vitrinama bili su izloeni najskupocjeniji primjerci koje je more ikada pruilo oku jednog prirodnjaka. Moete zamisliti moju radost. Malo dalje bile su poredane niske najljepeg bisera, koji je plamtio pod jakom svjetlou. Tu je bilo ruiastog bisera iz Crvenog mora, zelenog, utog, plavog, crnog sve od neocjenjive vrijednosti. Neka zrna su bila vea od golubijeg jajeta i nije im bilo ravnih na cijelom svijetu. Procijeniti vrijednost cijele ove kolekcije bilo bi nemogue. Kapetan Nemo je morao utroiti milijarde dok je nabavio sve te primjerke, i ja sam se pitao odakle je crpio toliki novac da bi zadovoljio svoju strast sakupljaa, ali me on prekide u mislima:
  Vi gledate moje koljke, profesore. One mogu da interesuju jednog prirodnjaka, ali za mene one imaju jo jednu dra vie, jer sam ih sve ubrao svojom rukom i nijedno more nije izmaklo mojim istraivanjima.
  Ja potpuno razumijem, kapetane, zadovoljstvo koje ima ovjek kad gleda sve ovo bogatstvo. Nijedan muzej u Evropi nema tako bogatu i lijepu zbirku. Ali koliko se divim ovom bogatstvu, isto toliko izaziva moje divljenje i ova podmornica koja nas nosi. Ja ne bih htio da ulazim u vae tajne, ali priznajem da me jako interesuje kako je napravljena podmornica, kakva je njena pokretna snaga, koji je aparati pokreu. Vidim na ovom zidu sprave koje ne poznajem. Moete li mi objasniti emu slue?
  Profesore, rekao sam vam da ete biti potpuno slobodni i da vam nijedan dio podmornice nee ostati nepoznat. Vi moete detaljno pregledati, i ja u vam vrlo rado sve pokazati. to se tie ovih sprava, iste se takve nalaze i u mojoj sobi i tamo u vam objasniti emu slue, ali prvo poite da vidite vau kabinu.
 Kapetan me uvede u jednu vrlo elegantnu sobu sa krevetom i svim potrebnim namjetajem. Nimalo nije liila na kabinu.
  Vaa soba je do moje,  ree kapetan otvarajui jedna vrata  i iz nje se ulazi u muzej.
 Kapetanova soba bila je skromno namjetena; jedan gvozdeni krevet, sto za rad, dvije stolice i umivaonik. Samo ono to je najnunije.

 CARSTVO ELEKTRIKE
  Profesore,  ree kapetan Nemo pokazujui mi instrumente koji su zauzimali cio jedan zid sobe  ove sprave mi pokazuju taan poloaj i pravac moje podmornice u okeanu. Tu ima instrumenata koji su i vama poznati, ali imam manometar koji mi pokazuje tanu dubinu u kojoj se nalazimo. Sad treba da vam objasnim jednu stvar. Postoji jedna mona posluna sila, brza, lako pokretna, koja se moe upotrijebiti za sve svrhe i koja vlada na mojoj podmornici, nju upotrebljavam za sve: za osvjetljavanje, za zagrijavanje, a pored toga ona je dua mojih mehanikih aparata. Ta snaga, to je elektrika.
  Elektrika!  uzviknuh ja iznenaeno.
  Da, profesore, moja elektrika nije kao ona na zemlji. Ja sam je mnogo usavrio i dobijam je iz mora.
 Ja nisam mogao da doem k sebi.
  Da profesore, zapamtite dobro, ja sve ovo dugujem okeanu. On proizvodi elektrinu snagu za "Nautilus", daje mu toplotu, svjetlost, pokret, jednom rijeju: ivot.
  Samo ne vazduh  rekoh ja.
  A, kad bih htio, mogao bih i vazduh da dobijem iz kiseonika koji sadri more, ali mi to nije potrebno, poto mogu kad god hou da se podignem na povrinu. Ali zato ja imam snane mrkove koji skupljaju vazduh u naroitim rezervoarima i to mi dozvoljava da svoj boravak u okeanu produim, ako je potrebno, koliko god hou.
  Ja vam se divim, kapetane. Vi ste pronali ono to e sigurno ovjeanstvo jednog dana i samo pronai; prvu pokretaku mo elektrike.
  Ne znam da li e je pronai  odgovori hladno kapetan.  Pogledajte ovaj sat. On je elektrini i radi tanije nego ma koji hronometar. Zatim, ova sprava pokazuje mi tano brzinu "Nautilusa". Ona je vezana za elisu jednim elektrinim vlaknom i njena igla mi tano pokazuje brzinu. Evo, vidite, sad idemo srednjom brzinom od petnaest milja na sat.
 Kapetan Nemo me zatim povede na zadnji dio podmornice. Na sredini podmornice primjetih neku vrstu bunara. Jedne gvozdene ljestve su vodile navie. Kapetan mi objasni da te ljestve vode do amca.
  ta? Zar vi imate i amac?  zapitah iznenaen.
  Razumije se. Odlian, lak amac, koji ne moe da potone i koji slui za izlete i lov.
  Ali kad hoete da uete u amac, vi morate da izronite na povrinu?
  Ne. Taj amac je ulijebljen u gornji dio podmornice. Na dijelu koji je prionuo za podmornicu nalazi se otvor na amcu i na podmornici. Ja uem u amac, zatim zatvorim otvor na "Nautilusu" pritiskom na jedno dugme na amcu i izronim na povrinu. Onda otvorim amac i razvijem jedra ili uzmem vesla i etam se.
  Ali kako se vraate na "Nautilus"?
  Ne vraam se. "Nautilus" doe po mene.
  Na vau zapovijest?
  Na moju zapovijest. Elektrika me vezuje za "Nautilus". Ja javim i "Nautilus" izroni.
 Kapetan Nemo me onda odvede u kuhinju u kojoj se sve kuvalo na elektrici. Do kuhinje je bilo vrlo udobno kupatilo u koje je u svako doba bilo hladne i tople vode. Iza kuhinje se nalazila soba za poslugu, ali su vrata bila zatvorena i ja ne mogadoh doznati kolikim brojem ljudi podmornica raspolae. Sva odjeljenja bila su odvojena jedno od drugog neprodirnim pregradama, tako da podmornica nikad ne bi mogla da doe u opasnost kad bi se na nekom mjestu pojavio otvor. Udnu hodnika nalazila se jo jedna pregrada koja ne proputa vodu. Ona je dijelila sobu za poslugu od odjeljenja u kome su se nalazile maine. Jedna vrata se otvorie i ja se naoh u odjeljenju maina koje su pokretale "Nautilus".
 To odjeljenje, dugako oko dvadeset metara, bilo je podijeljeno na dva dijela: u prvom se proizvodila elektrina energija, a u drugom su bile sprave koje su prenosile pokret na elisu.
  Vidite,  ree kapetan Nemo  ovim aparatima mogu da postignem brzinu od pedeset milja na sat.
  Kapetane Nemo,  rekoh ja  sve ovo izaziva divljenje, ali nije dovoljno samo juriti tom brzinom. Treba vidjeti kuda se ide. Treba se moi kretati naprijed, natrag, navie, nanie. Kako vi uspijevate da se spustite u velike dubine? Kako se vraate na povrinu okeana, i, najzad, kako se odravate u dubini na kojoj hoete? Da li je to indiskretno pitanje?
  Ni najmanje, profesore,  odgovori kapetan  poto vi neete nikad napustiti ovu podmornicu. Preimo u sobu za rad. Tamo u vam sve objasniti.
 Kad smo preli u sobu za rad, kapetan rairi plan "Nautilusa" i poe:
  Kao to vidite, naa podmornica ima oblik cigare. Duina joj je je sedamdeset metara. "Nautilus" je oklopljen spoljnom i unutranjom pregradom, koje su spojene gvozdenim polugama u obliku slova T, koji mu daje savrenu otpornost, tako da postie efekat kao da je sav pun i u unutranjosti. Oklopi su napravljeni od najtvreg debelog elika.
 Zatim mi dade struno objanjenje, potkrijepljeno ciframa o cijelom sastavu i principima po kojima se kree "Nautilus".
 Na moje pitanje kako krmano moe da zna pravac koji mu kapetan naredi, kapetan mi odgovori:
  Krmano se nalazi u jednom staklenom kavezu na leima "Nautilusa", a iza toga kaveza je jedan vrlo jak reflektor iji zraci osvjetljavaju more, na pola milje svuda okolo.
  A, sad mi je jasno  povikah ja  otkuda ta tajanstvena svjetlost tobonjeg narvala, koji je doveo u zabunu sve naunike na zemlji! Samo, recite mi, molim vas, da li je sudar "Nautilusa" sa "Skotijom" bio sluajan?
  Sasvim sluajan. Ja sam plovio na dva metra ispod morske povrine kad osjetih sudar. Uostalom, ja sam odmah vidio da brod nije bio u opasnosti.
  Da, kapetane, ali susret sa "Abraham Linkolnom" ?
  Profesore, meni je ao to je nastradao jedan od najboljih brodova amerike mornarice, ali mene su napali i ja sam se branio. Uostalom, ja sam samo onesposobio brod, da mi ne bi mogao nakoditi. On e biti lako opravljen u najbliem pristanitu.
  Ah, kapetane,  uzviknuh ja oduevljeno  va "Nautilus" je pravo udo tehnike.
  Jeste,  ree kapetan Nemo  i ja ga volim kao kou svoje koe. Na vaim brodovima sve predstavlja opasnost kad su ostavljeni milosti i nemilosti okeana, a na mom "Nautilusu" ovjek je potpuno siguran. Nema da se boji niega, ni sudara, jer je oklop neprobojan; nema morske bolesti; nema jedara koja odnosi vjetar; nema kotlova koji eksplodiraju; poar ne moe da se pojavi, poto je brod sagraen od elika, a ne od drveta; nema uglja koji se moe potroiti, nego neiscrpna elektrina energija; nema da se plai nikakvih susreta, poto plovi sasvim sam kroz morske dubine; ne boji se ak ni bure, jer na nekoliko metara ispod uzburkane povrine okeana nalazi se potpun mir. A ako je to tano da inenjer ima vie povjerenja u brod nego konstruktor, a konstruktor vie nego i sam kapetan, onda moete zamisliti koliko povjerenja imam u svoj "Nautilus" kad sam ja u isto vrijeme i njegov kapetan, i konstruktor i inenjer.
  Znai da ste vi inenjer, kapetane?  upitah ga ja.
  Jesam. Studirao sam u Londonu, Parizu i Njujorku, kad sam bio na zemlji.
  Ali kako ste vi u tajnosti mogli da konstruiete ovaj divni "Nautilus"?
  Svaki njegov dio doao mi je sa razliitih strana svijeta. Radionicu sam bio napravio na jednom pustom ostrvu, usred okeana. Tamo sam sa svojim drugovima sklopio "Nautilus".
  Znai da ova podmornica strahovito mnogo kota?
  Pa, etiri do pet miliona zajedno sa umjetnikim predmetima i zbirkama.
  Posljednje pitanje, kapetane. Vi ste svakako vrlo bogati?
  Beskrajno bogat, i mogao bih bez po muke da platim cio dug Francuske.

 PUTOVANJE
 KROZ MORSKE DUBINE
  Profesore,  ree mi kapetan Nemo  moemo da odredimo tano gdje se nalazimo u okeanu i da odredimo pravac naeg puta. Sad emo se popeti na povrinu.
 On pritisnu jedno dugme. Pumpe poee da istjeruju vodu iz rezervoara i mi stadosmo da se penjemo. Ubrzo se zaustavismo.
  Stigli smo!  ree kapetan.
 Popesmo se na lea "Nautilusa". Ja primjetih da povrina "Nautilusa" lii na krljuti morskih ivotinja. Postade mi jasno zato je podmornica, gledana i kroz najbolje doglede, liila na neku morsku ivotinju.
 More je bilo divno, nebo isto. Lagani povjetarac je malo nabirao morsku povrinu. Oko nas je pukla puina, nigdje kakve stijene, nigdje ostrva. Kapetan izmjeri geografsku duinu i irinu i izrauna da se nalazimo na tri stotine milja od Japana.
  Danas, 8. novembra, u podne, poee nae istraivako putovanje kroz morske dubine  ree kapetan Nemo.  Sad vas ostavljam vaim studijama, profesore. Ii emo na sjeveroistok, na pedeset metara ispod vodene povrine. Biblioteka vam stoji na raspolaganju.
 Rekavi to, povue se. Ja ostadoh sam, udubljen u misli o kapetanu. Da li u ikada doznati kojoj narodnosti pripada taj ovjek? Ko je izazvao kod njega tu mrnju prema cijelom ovjeanstvu? Da li je on jedan od nepriznatih naunika ili je neki politiki dogaaj slomio njegovu karijeru? Mene, koga je sudbina bacila na njegovu podmornicu, doekao je hladno, ali gostoljubivo. Samo, jo mi nije pruio ruku, niti je prihvatio moju kad sam mu je pruio.
 Ned Lend i Savjet me prekinue u tim mislima. Oni se zaprepastie kad vidjee toliku rasko pred svojim oima.
  Gdje se mi to nalazimo?  povika Ned zaueno.  U muzeju u Kvebeku?
 Savjet odmah prie vitrinama i stade da razgleda i klasificira sve ove skupocjene rijetkosti.
 Za to vrijeme Ned me je ispitivao o kapetanu Nemu. Ja mu rekoh koliko sam znao i upitah ga to je on vidio i primjetio.
  Niti sam ta vidio niti uo  odgovori Kanaanin  Nisam ak vidio ni posadu podmornice. Da nije, moda, i posada elektrina? Da li, moda, vi znate koliko ljudi ima na ovoj napravi? Deset, dvadeset, pedeset, sto?
  Ne znam, Lende. Uostalom, ostavite sve te misli da se dokopate "Nautilusa" i da bjeite. Ova podmornica je remek djelo moderne industrije i mogao bih samo da alim da je nisam vidio. Mnogi bi ljudi vrlo rado pristali da se nalaze na naem mjestu, pa makar to bilo samo zato da se etaju izmeu ovih divota. Zato budite mirni i potrudite se da vidite ta se deava oko nas.
  Da vidim!  uzviknu Ned Lend.  Ali ovdje ne moe nita da se vidi! Nikada nita mi neemo vidjeti u ovoj tamnici! Mi idemo, plovimo kao slijepi!
 Odjednom nastade potpuni mrak. Mi ostadosmo nijemi, ne miui se, ne znajui ta da oekujemo. U tom asu zausmo kao neko klizanje.
  To je kraj, to je kraj  povika Ned Lend.
 Najedanput se osvijetlie obje strane salona. Dvije kristalne ploe su nas razdvajale od okeana. Ja uzdrhtah pri pomisli da te dvije tanke staklene ploe mogu da prsnu, ali se sjetih da se to ne moe dogoditi i umirih se. More se moglo jasno vidjeti na milju unaokolo. Kakav prizor! Ko bi to mogao ispriati? Ko bi umio da opie svjetlosne efekte u tim prozirnim masama! Poznato je koliko je more prozirno. Na nekim mjestima u okeanu moe se potpuno jasno vidjeti pijesak na sto etrdeset pet metara, a svjetlosna snaga sunanih zraka prestaje tek na tri stotine metara dubine. Ali sada se svjetlost stvarala u samom moru i to vie nije bila osvijetljena voda, nego tena svjetlost. Mrak u sobi jo vie je isticao spoljanju svjetlost i meni je izgledalo da je taj kristal kroz koji smo gledali staklo nekog ogromnog akvarijuma. Niko se od nas nije usuivao da prekine tiinu. Najzad e Savjet:
  Htjeli ste da vidite, prijatelju Nede; eto vam, gledajte!
  Ovo je zaista udnovato  ponavljao je Ned, koji je ve bio zaboravio svoju srdbu i planove za bjekstvo.  Ljudi bi silan novac platili da mogu da vide ova uda.
  A ribe? Ja ne vidim ribe!  ree Kanaanin.
  Pa ta e vam  ree Savjet  kad ih ne poznajete?
  Ko? Ja ne poznajem ribe? Ja, lovac!  povika Ned Lend.
 Tu nastade prepirka izmeu njih. Svaki ih je poznavao, samo na svoj nain. Poto su se prijatelji sprijateljili, Savjet je htio da i Ned bude isto toliko uen kao i on, pa mu ree:
  Prijatelju Nede, vi ste vrlo vjet ribolovac. Vi ste ve ulovili mnotvo ovih interesantnih riba, ali kladim se da ne znate kako se one dijele po vrstama.
  Znam, dijele se u one ribe koje se jedu i one koje se ne jedu.
  Tako ih gurmani dijele  odgovori Savjet.
 I onda poe da mu dri predavanje na koje se sve grupe dijele ribe.
 Imali smo prilike da gledamo najrjee i najljepe ribe. Nae divljenje je stalno raslo. Neprekidno smo uzvikivali od uzbuenja. Ned je izgovarao njihova imena, a Savjet ih odmah klasificirao. Ja sam bio zapanjen brzinom pokreta i ljepotom riba koje su oko nas promicale.
 Odjednom se salon osvijetli, elini oklopi se spustie i arobna slika se izgubi. Mi odosmo na spavanje.
 Sutradan, devetog novembra, probudih se poslije dvanaest asova spavanja. Savjet doe po svom obiaju da me pita kako sam spavao i da mi bude na usluzi. Ja ga pustih da ereta i gotovo mu nisam ni odgovarao, poto sam stalno mislio na kapetana Nema. Nadao sam se da u ga nai u salonu, ali je salon bio prazan. Proe cio dan, a ja ne vidjeh kapetana. Sutradan, desetog novembra, isto tako ne vidjeh ni kapetana niti ikoga od posade. Ned i Savjet provedoe gotovo cio dan sa mnom. I njih je udila ta neobjanjiva odsutnost kapetanova. Da nije bolestan? Ili je, moda, htio da izmjeni svoju odluku o nama? U svakom sluaju, mi smo bili potpuno slobodni, odlino su nas hranili, pa nismo imali ni na ta da se poalimo.
 Jedanaestog novembra ujutru osjetih svje vazduh, to je bio znak da je podmornica izronila na povrinu, da nabavi potrebne koliine vazduha. Ja se popeh na platformu. Nadao sam se da u tamo vidjeti kapetana, ali gore nije bilo nikoga. Ja sjedoh i poeh da udiem svje vazduh i da posmatram velianstven izlazak sunev. U tom asu zauh penjanje uz stepenice. Mislio sam da u vidjeti kapetana, kad se pojavi njegov drug. On dogledom ispita cio horizont, onda prie jednom otvoru i izgovori neke rijei, koje su se svakog dana ponavljale na nepoznatom jeziku. Onda sie kao da me nije ni vidio.
 Tako je prolo pet dana. Svakog jutra sam se peo na platformu i isti ovjek je stalno ponavljao iste rijei. Kapetan Nemo se nikako nije pojavljivao.
 esnaestog novembra, kad uoh u svoju sobu sa Nedom i Savjetom, primjetih jedno pismo na mom stolu. U njemu je pisalo: "Profesoru Aronaksu, na "Nautilisu"
 16. novembar 1867.
 Kapetan Nemo poziva profesora Aronaksa u lov koji e se obaviti sutra u njegovim umama ostrva Krespo. Nada se da ga nita nee sprijeiti da uestvuje, i bie mu milo ako mu se pridrue njegovi drugovi.
 Komandant "Nautilusa" kapetan Nemo"
  Lov!  uzviknu Ned.
  I to u njegovim umama na ostrvu Krespo  dodade Savjet.
  Pa taj, znai, izlazi na zamlju  ree Ned Lend.
  Iz pisma ba tako izgleda  potvrdih ja.
  E, pa da primimo poziv  ree Lend.  Kad ve jednom budemo na vrstom tlu, lako emo rijeiti ta emo raditi. A meni ba ni najmanje nee biti krivo da pojedem malo svjee divljai.
 Ja naoh na karti ostrvo Krespo, izgubljeno negdje na sredini Okeana. Od nas je bilo udaljeno otprilike hiljadu osam stotina milja.
 Sutradan, kad se probudih, osjetih da je "Nautilus" potpuno nepomian. Ja se obukoh i uoh u salon. Kapetan me je ve ekao i upita me da li pristajem na njegov poziv. Ja odgovorili potvrdno.
  Samo, kapetane,  rekoh ja  htio bih neto da vas zapitam.
  Pitajte, i ako mogu da vam odgovorim, odgovoriu vam.
  Kako to, kapetane, da vi imate ume na ostrvu Krespo, kad ste prekinuli svaku vezu sa zemljom?
  Profesore, moje ume ne dobijaju od sunca ni toplotu ni svjetlost. Tamo nema ni lavova, ni tigrova, ni pantera, niti drugih etverononih ivotinja. To nisu zemaljske ume, nego morske.
  Morske ume!  uzviknuh.
  Da, profesore.
  I vi me tamo pozivate?
  Da.
  Pjeice?
  Pjeice.
  S pukom u ruci?
  S pukom u ruci.
 Ja pogledah sumnjivo u kapetana i pomislih da je sigurno duevno bolestan. Imao je napad koji je trajao osam dana i koji jo uvijek traje. teta!
  Profesore Aronakse,  ree mi kapetan  molim vas da sada poete sa mnom na ruak, jer u mojoj umi nema restorana i sigurno ete vrlo dockan veerati.
 Dok smo jeli, kapetan mi ree:
  Profesore Aronakse, kad sam vam predloio da idemo u lov, vi ste smatrali da je to protivrjeno s onim to sam dotle govorio. Kad sam vam kazao da su to podmorske ume, vi ste pomislili da sam lud. Nikad ne treba tako olako suditi o ljudima. Vama je svakako poznato da ovjek moe da boravi pod vodom kad sa sobom ponese rezervni vazduh i specijalno gnjurako odijelo. Samo to su gnjurci vezani jednom cijevi kroz koju dobivaju vazduh, a ja sam tu spravu usavrio tako da neemo biti vezani za podmornicu, jer onda ne bismo mogli daleko da se udaljimo. Moj rezervni vazduh se nalazi na leima kao vojnika torba. Moje snane pumpe (a vi znate kako su one snane po onim stranim mlazevima koji su padali na "Abrahama Linkoln") sabie u rezervoar vazduha za devet ili deset sati.
  A kako ete osvjetljavati put?
  Jednom elektrinom lampom koju prikaim na grudi.
  A kako se moe pucati iz puke u vodu?
  To nije puka sa barutom  odgovori kapetan.  To je puka sa komprimiranim vazduhom.
  Dobro, ali samo u toj tako gustoj tenosti hici ne mogu da idu dosta daleko i ne mogu da budu smrtonosni.
  Profesore, sa tom pukom su ba svi hici smrtosni i im metak dodirne ivotinju ma i malo, ona padne na mjestu mrtva.
  Zato?
  Jer to nisu obini meci, nego elektrini. Pri najmanjem dodiru metka njihov oklop prsne i ma kako snana ivotinja bila, ona padne mrtva. U puku moe da stane deset metaka.
  Kad je tako, idem svuda za vama  rekoh mu ja.
 Kapetan me povede u jedno odjeljenje na zadnjem dijelu podmornice, a ja usput pozvah Neda i Savjeta. U tom odjeljenju se nalazilo nekoliko pari gnjurakog odijela. Kad ih vidje, Ned ne pokaza ni najmanje volje da obue tako neto.
  Ali, Nede,  rekoh mu  ume ostrva Krespo nalaze se pod vodom.
  Divno!  ree razoarani Ned, koji vidje da od svjee divljai nema nita.  I vi ete, profesore Aronakse, ui u to odijelo?
  Pa razumije se, Nede.
  Hvala, vi moete,  ree Ned slegnuvi ramenima,  ali ja neu ui, osim ako me silom uguraju unutra.
  Nee vas ugurati silom  ree kapetan Nemo.
  A Savjet?
  Ja u pratiti profesora kud god on ide  odgovori Savjet.
 Dva ovjeka nam pomogae da obuemo ta teka odijela, koja ipak nisu spreavala lakou pokreta. Kapetan Nemo, jedan njegov drug, pravi Herkul, koji mora da je nevjerovatno snaan, Savjet i ja navukosmo odijela. Ostalo je bilo jo samo da uvuemo glave u jednu metalnu kuglu, ali ja zamolih kapetana da prethodno vidim puku i da nauim njom da rukujem. Dok smo uvlaili glave u metalne lopte, uh kako nam Ned dobaci ironino: "Srean lov!" Metalna kugla je na tri strane imala stakla, tako da sam mogao da vidim svuda unaokolo samo kad bih okrenuo glavu u lopti. Stavie mi rezervoar s vazduhom na lea i ja sam mogao sasvim slobodno da diem. Spremih se da poem, no kako je odijelo bilo teko, a onovi postavljeni olovom, to sam se vrlo teko kretao, ali osjetih kako me guraju u neko susjedno odjeljenje. Tu se zatvorie vrata za nama i ostadosmo u potpunom mraku. Poslije nekoliko minuta uh neko utanje i u isto vrijeme osjetih neto hladno kako se postepeno penje od mojih nogu navie. Bilo mi je jasno da su u sobu putali vodu i uskoro se soba napuni. Onda se otvorie druga vrata; sada smo bili u polutami i za tren oka se naosmo na dnu mora.

 ETNJA PO MORSKOM DNU
 Rijei su nemone da opiu sva uzbuenja i utiske sa tog putovanja po morskom dnu. Kapetan Nemo nas je vodio, a iza Savjeta i mene iao je onaj Herkul. Vie nisam osjeao teinu ni odijela, ni obue, ni rezervoara, ni teinu vodenog pritiska, i dosta sam se lako kretao. Iznenadi me jaina svjetlosti u toj dubini. Lako sam mogao da razlikujem predmete na sto metara. Te vodene mase koje su me okruivale bile su samo neka vrsta gueg vazduha i gotovo isto toliko prozirne kao vazduh. Iznad sebe mogao sam da vidim mirnu vodenu povrinu. Ili smo po najfinijem pijesku, koji je nevjerovatnom jainom odbijao sunane zrake.
 "Nautilus" je postepeno iezavao u daljini, ali je njegov reflektor uvee trebalo da olaka na povratak. Ili smo tako vrlo dugo i meni se inilo da je ta prostrana pjeana dolina beskrajna.
 Uskoro se u daljini ocrtae sjenke nekih predmeta. Ja postepeno vidjeh da su to stijene zastrte najljepim primjercima ivotinja koje lie na biljke. Iznenadio me je njihov divan izgled. Bilo je deset asova. Sunani zraci su padali dosta koso i u dodiru sa tom svjetlou koja je prolazila kao kroz prizmu, cvjetovi stijene, koljke i polipi prelivali su se u svim duginim bojama. To je liilo na neku aroliju. Razne nijanse boja su se preplitale; to je bila prava kaleidoskopija, zelenog, utog, narandastog, ljubiastog, plavog i svih moguih nijansa, koje nijedan umjetnik ne bi mogao da naslika. to nisam mogao da saoptim Savjetu sve svoje utiske i osjeanja! Zato sam govorio sam sa sobom i vikao sam u metalnu kuglu koja mi je okruivala glavu.
 Pri tom divnom prizoru, Savjet je bio zaostao kao i ja. Sigurno je pred tom zbirkom najljepih i najrjeih primjeraka neumorno klasificirao. Po dnu je bilo puno polipa i beskimenjaka. Razne morske ivotinje, koje su liile na najljepe cvijee, neke koje su liile na peurke, neke na loze, prelivale su se i kupale u moru i svjetlosti. Morske zvijezde i neke ipkaste ivotinje lelujale su se pri naim pokretima. Bilo mi je ao to sam morao da gazim te tako njene i lijepe ivotinje. Iznad naih glava lebdjela su i plovila jata meduza i drugih riba koje bi svjetlucale da je bio mrak.
 Tako smo etvrt milje putovali kroz te arolije. Uskoro naiosmo na mulj, zatim na guste alge, tako meke pod nogama da im ni najdeblji persijski ilim ne bi bio ravan. Ali i oko nas i nad nama su se ljuljale i uplitale morske biljke.
 Ve je bilo sat i po otkako smo poli. Sunce je padalo uspravno i postepeno nestade one svjetlosne arolije. Ili smo odmjerenim koracima koji su odjekivali nevjerovatnom jainom. Najmanji um se prenosio brzinom na kakvu uvo nije naviklo na zemlji. Voda mnogo bre i bolje prenosi zvuk nego vazduh.
 Na dubini od tri stotine stopa sunani zraci su bili slabiji. Mi smo se nalazili u nekom ruiastom polumraku, ali se ipak dosta jasno vidjelo. Kapetan Nemo stade i pokaza mi prstom neke nejasne mase. To je bila uma ostrva Krespo.
 Najzad smo stigli na ivicu ove ume, nesumnjivo jedne od najljepih na ogromnom posjedu kapetana Nema. On ju je smatrao kao svoju i polagao je na nju ista prava koja su imali prvi ljudi prvih dana svijeta. Uostalom, ko bi mu osporavao posjedovanje ovog podmorskog imanja? Koji bi drugi vjetiji pionir doao sa sjekirom u ruci da kri ovo mrano iblje? Ova uma se sastojala od ogromnog razgranatog bilja i im smo prodrli u njene prostrane svodove, ja sam se zapanjio izvanrednim poloajem njihovih grana. Trava koja je zastirala tle, a isto tako i nijedna grana, nije bila oborena ni savijena, niti se irila u horizontalnom pravcu. Sve je tralo prema povrini okeana. Nigdje ilica, niti pantljike, pa ma kako ona tanka bila, koja se nije drala uspravno kao da je od gvoa. Morska trava i drugo bilje raslo je u otroj pravoj liniji, pod uticajem guste sredine u kojoj je izrasla.
 Uskoro sam se navikao na ovaj udnovati poloaj kao i na polumrak koji nas je obavijao. Iz zemlje je na svakom koraku tralo otro stijenje koje se moglo teko izbjegavati. Podmorska flora mi je izgledala bogatija i gua, nego i u ledenim i arkim predjelima. Biljke i ivotinje su tu toliko liile meusobno, da ih gotovo nisam mogao razlikovati. Fauna i flora se tako blisko dodiruju u podmorskom svijetu. Primjetio sam da svi primjerci biljnog carstva dodiruju zemlju samo povrno. Bez korijena, bilje je od tla, pijeska i koljki trailo samo privremen oslonac, a ne ivotne uslove. Ove biljke postaju same od sebe i princip njihovog odravanja je voda koja ih odrava i hrani. Ribe-muice su letjele s grane na granu kao jato kolibria.
 Oko jednog asa kapetan Nemo dade znak da stanemo. Meni je to bilo dobro dolo. Mi se ispruismo ispod jedne ogromne biljke iji su dugi kaievi stajali kao strijele. Ovaj trenutak odmora mi se inio divan. Nedostajala nam je samo dra razgovora. Meutim, bilo je nemogue da govorimo. Samo sam mogao da pribliim svoju veliku bakarnu glavu Savjetovoj glavi. Vidio sam oi ovog valjanog momka kako sijaju od zadovoljstva. U znak radosti on je u svome oklopu pravio najsmjenije grimase.
 Poslije ove etnje, koja je trajala etiri sata, udilo me je to nisam osjeao glad, ali u naknadu za to osjeao sam tako jaku potrebu za snom, kao to se to deava svima gnjurcima. Moje oi se brzo zaklopie iza debelog stakla i ja padoh u nesavladljiv san, sa kojim se dotle mogao da bori samo neprestani hod naprijed. Kapetan Nemo i njegov snani drug, oprueni u ovom bistrom kristalu, davali su nam primjer za spavanje.
 Koliko sam spavao, ne mogu tano da ocjenim, ali kad sam se probudio, izgledalo mi je da je sunce bilo na zalasku. Kapetan Nemo se ve digao, a i ja sam poeo da proteem udove, kad neto poe da mi se mota oko nogu. Na nekoliko koraka od mene jedan ogroman morski pauk, velik preko jednog metra, gledao me je svojim zrikavim oima, spreman da se baci na mene. Mada je moje gnjurako odijelo bilo dosta debelo i bilo u stanju da me zatiti od ujeda ove ivotinje, nisam mogao da zadrim jedan plaljivi pokret. Savjet i mornar sa "Nautilusa" podigoe se u tome trenutku. Kapetan Nemo pokaza svome drugu ovu ogromnu ivotinju, koji jedan udarac kundaka odmah obori i ja ugledah strahovite pipke ovog udovita kako se skupljaju u jezivim grevima. Ovaj susret me nagna da mislim koliko drugih, mnogo stranijih ivotinja mora da ima u ovom mranom podzemlju, od kojih me moje gnjurako odijelo ne moe da zatiti. Odluih da se priuvam. Pretpostavljo sam, uostalom, da je ovaj odmor znaio kraj nae etnje, ali sam se prevario. Umjesto da se vratimo na "Nautilus", kapetan Nemo produi u etnju.
 Zemljite se neprestano sputalo i njegova padina nas je vodila u sve vee dubine. Moglo je biti otprilike tri asa kada doosmo u jednu usku dolinu izmeu visokih litica, na sto pedeset metara ispod morske povrine. Zahvaljujui savrenosti naih aparata, preli smo za dvadeset metara granicu koju, izgleda, da je priroda dozvoljavala dotada podmorskim etnjama ovjeka. Kaem sto pedeset metara, mada nikakav instrumenat nisam imao da ocijenim ovu dubinu. Ali znao sam da ni u najprovidnijem moru sunani zraci ne mogu da prodru dublje. Pomrina postade potpuna. Nikakav predmet nije mogao da se vidi na deset koraka. Iao sam pipajui, kada odjednom ugledah nekakvu dosta ivu bijelu svjetlost. Kapetan Nemo je bio stavio svoju elektrinu lampu u djejstvo. Njegov pratilac uini isto. Savjet i ja sljedovasmo njihovom primjeru. More se osvijetli na daljini od dvadeset pet metara. Kapetan Nemo nastavi da luta po mranoj umi ije je bilje bivalo sve rjee. Primijetio sam da je biljni ivot iezavao mnogo bre nego ivotinjski.
 Mislio sam da e svjetlost lampe privui koga stanovnika ovih mranih skrovita. Ali, iako bi nam se pribliili, oni su ostajali, na alost, na daljini na kojoj ih nismo mogli uloviti. Vie puta ugledao sam kako se kapetan Nemo zaustavlja i niani, ali je poslije nekoliko trenutaka ustajao i produavao put. Najzad, oko etiri sata, zavrismo ovu udnu etnju. Jedan zid od velianstvenog stijenja ukaza se pred nama. To je bila masa dinovskih granitnih stijena, puna mranih peina, uz koju se nije moglo uspuzati. Tu je ve bila zemlja.
 Kapetan Nemo se iznenada zaustavio. Jednim pokretom nam dade znak da stanemo i ma koliko da sam elio da preskoim ove stijene, morao sam da stanem. Ovdje se zavravalo carstvo kapetana Nema. S druge strane bio je dio zemljine lopte na koji on nije htio da zakorai.
 Poe povratak. Kapetan Nemo je iao na elu male grupe. Uini mi se da se ne vraamo istim putem. Ovaj novi put, vrlo strm i teak, priblii nas osjetno morskoj povrini. Meutim, povratak u vie slojeve nismo tako jako osjetili u promjeni pritiska, koji je koban za gnjurce. Svjetlost se naglo opet javi i kako se sunce ve klonilo ka horizontu, prelamanje sunevih zrakova uokviravalo je duginim bojama razne predmete.
 Na dubini od deset metara ili smo okrueni rojem raznovrsnih sitnih riba, mnogobrojnijim nego to su ptice u vazduhu, a i pokretljivijim. Ali jo ne ugledasmo nijedan vodeni plijen dostojan puanog metka.
 Odjednom vidjeh kapetana kako niani neto izmeu bunova. Puka okinu; zau se neko slabo zvidanje i jedna ivotinja pade na nekoliko koraka od nas. To je bila neobino lijepa morska vidra, dugaka metar i po, ije je krzno vrlo skupocjeno. Po finoi i sjaju njenog krzna, morala je vrijedjeti bar dva miliona franaka. Ova skupocjena ivotinja, koju lovci toliko gone, postala je vrlo rijetka. Kapetanov drug uze ivotinju, prebaci je preko ramena i mi nastavismo put.
 Pun sat smo ili kroz pjeanu ravnicu. esto se ona penjala na dva metra ispod morske povrine i onda sam mogao da vidim nau sliku, samo izvrnutu, iznad naih glava. Izgledalo je kao da smo ili glavama dolje, a nogama uvis. Kroz prozirnu vodu vidjele su se ptice kako lete iznad morske povrine. Ovom prilikom sam bio svjedok jednog od najljepih hitaca koje je ikada uinio jedan lovac. Jedna velika ptica, irokih krila, pribliavala nam se letei. Drug kapetana Nema naniani i opali kad je ptica bila na nekoliko metara iznad morske povrine. Ptica pade gotovo pred noge vjetog lovca i mi vidjesmo da je to bio najljepi primjerak albatrosa.
 Jo dva sata smo tako ili. Ve sam bio sustao kad opazih neku nejasnu svjetlost koja je na pola milje raskidala mrani vodeni veo. To je bio reflektor "Nautilusa".
 Za dvadeset minuta bili smo na podmornici, gdje bih mogao slobodno da se nadiem Jer je moj vazduh, izgleda, imao jo malo kiseonika. Ali ja nisam raunao sa nepredvienim sluajevima.
 Bio sam zastao jedno dvadesetak koraka, kad vidjeh kapetana Nema kako mi urno prilazi. Svojom snanom rukom on me nae k zemlji, a njegov drug to isto uini sa Savjetom. U prvom trenutku nisam znao ta da mislim o tom grubom napadu, ali se umirih kad i kapetan lee pored mene i ostade nepomian. Nalazio sam se pored jednog buna. Podigoh glavu i primjetih neke ogromne mase kako prolaze svjetlucajui. Krv mi se sledi u ilama! Poznadoh strane ajkule s ogromnim repovima, staklenog pogleda, koje izbacuju neku svjetlucavu tenost kroz otvore oko eljusti, tako strane, da bi za tren slomile cijelog ovjeka svojim gvozdenim vilicama. Ne znam da li je Savjetu padalo na um da ih klasificira, ali ja sam posmatrao njihove srebrnaste trbuhe, ogromne eljusti, pune zube na nimalo nauniki nain: vie kao rtva nego kao prirodnjak.
 Sreom, te ivotinje vrlo slabo vide. One prooe i ne opazie nas, iako su nas dodirnule svojim perajima. Tako izbjegosmo kao nekim udom tu opasnost, mnogo veu nego kad ovjek u umi naie na tigra.
 Poslije pola sata stigosmo do podmornice. Spoljna vrata su ostala otvorena i kapetan Nemo ih zatvori im uosmo. uh kako pumpe rade i osjetih kako se voda sputa oko mene. Za nekoliko trenutaka soba je bila potpuno ispranjena. Onda se otvorie ona druga vrata i mi uosmo u gardarobu.
 Tu s mukom svukosmo odijela. Ja se jedva doteturah do kreveta, i samo to se bacih na njega, zaspah tvrdim snom.

 PROLAZE DANI I NEDJELJE
 Sutradan, osamnaestog novembra, poto sam se dobro odmorio od naporne etnje, popeh se na krov, ba u trenutku kad je kapetanov drug izgovarao uobiajenu reenicu. Onda se sjetih da se ona morala odnositi na stanje mora i znaila je: "Nemamo nita na vidiku".
 I zaista, Okean je bio potpuno pust. Nita se nije vidjelo. Ostrvo Krespo je iezlo preko noi. Jutro je bilo svjee i divno okupano nekom neobinom plaviastom svjetlou. Upravo sam se divio tom prizoru, kad doe kapetan Nemo. Kao da me nije ni vidio, poe da posmatra dogledom i da vri mjerenje.
 U tom se pope jedno desetak mornara, i poee da izvlae mree koje su bili pustili da preko noi nalove riba. Bilo je oigledno da su svi pripadali raznim narodnostima. Svi su oni bili vrlo utljivi i izmeu sebe su govorili samo onim nerazumljivim jezikom. Kad izvukoe mree, vidjeh da su one pune najraznovrsnijih riba.
 Tako su prolazili dani i nedjelje. Kapetana sam vrlo rijetko viao. Savjet i Lend su najvei dio vremena provodili sa mnom. Savjet je bio ispriao Nedu nau podmorsku etnju i Ned je alio to nije iao s nama. Gotovo svakog dana smo imali prilike da kroz otvore na salonu gledamo tajne podmorskog svijeta.
 "Nautilus" je stalno iao na jugoistok na dubini od sto do sto pedeset metara, ali jednog dana primjetih da se nalazimo na dvije hiljade metara dubine.
 Dvadeset sedmog novembra, oko tri asa izjutra, "Nautilus" proe pored Sandvikih ostrva. Dotle smo bili preli etiri hiljade osam stotina ezdeset milja od dana polaska. Prvog decembra preosmo polutar. Riblje carstvo se mijenjalo i mi smo imali prilike da vidimo gotovo sve mogue vrste riba. Gledali smo kako vee ribe jedu manje.
 Jedanaestog decembra itao sam u velikom salonu, Ned Lend i Savjet su posmatrali Okean kroz salonske prozore. "Nautilus" je stajao nepomian na dubini od hiljadu metara. Tu nije bilo mnogo riba. Odjednom Savjet me prekide:
  Profesore, hoete li da doete na trenutak?
  ta to ima?
  Samo da vidite.
 Ja dooh do prozora. Osvijetljena reflektorom jedna ogromna crnkasta nepomina masa stajala je u vodi. Paljivo sam posmatrao da bih poznao koja je to ogromna riba, ali mi odjednom sinu jedna misao:
  Pa to je laa  povikah.
 To je zaista bila neka laa koja je morala potonuti prije nekoliko sati. Prizor je bio tuan, ali je bilo naroito jeziva slika na palubi, gdje se jo uvijek nalazilo nekoliko leeva. Bila su to etiri ovjeka koji su se nalazili u poloaju u kome ih je zatekao brodolom. Krmano je jo uvijek drao krmu, a malo dalje, jedna mlada ena drala je svoje dijete iznad glave. Mornari su izgledali strano, okamenjeni u grevitim pokretima, umrli u trenutku kad su pokuavali posljednjim naporom da spasu brod. Jedino krmano, s mirnim izrazom na licu i sa sijedom kosom koja mu se bila zalijepila na sljeponice, izgledalo je kao da i dalje plovi kroz okeanske dubine!
 Mi zanijemismo. Srce nam je lupalo pred ovim prizorom. Ve sam vidio kako se ogromne ajkule pribliavaju, privuene ljudskim mesom. "Nautilus" obie oko potonulog broda i ja proitah:
 " Florina, Sanderland".
 To je bio poetak niza morskih katastrofa koje je "Nautilus" nalazio na svome putu...
 Jednog dana mi ree kapetan da plovimo ka ostrvu Vanikoro.
  Da li u moi da pogledam to ostrvo gdje su potonuli uveni brodovi "Busola" i "Astrolab"?  upitah ga.
  Ako vam to ini zadovoljstvo, profesore  odgovori kapetan.
 Kad smo stigli, ja izaoh s kapetanom na palubu. Na sjeveroistoku su virila iz vode dva vulkanska ostrva okruena koralnim grebenima. Mi smo se nalazili pred samim ostrvom Vanikoro. Ostrvo je, izgleda, bilo pokriveno zelenilom od obale, pa sve do samih vrhova u unutranjosti. "Nautilus", poto je preao spoljni okvir koralnih litica kroz jedan mali kanal, nae se izmeu otrih grebena. Ja primjetih nekoliko divljaka koji su s najveim iznenaenjem posmatrali na dolazak.
 Kapetan me upita to znam o brodolomu "Busole" i "Astrolaba". Ja mu ispriah koliko sam znao. Onda me kapetan povede u salon. "Nautilus" zaroni nekoliko metara ispod morske povrine i ja pogledah kroz prozor. Kroz milijarde divnih riba, zapletenih u korale, opazih neke ostatke postradalih brodova, sada prekrivene ivim cvijeem. Dok sam posmatrao tu sliku, kapetan mi ree:
  Komandant La Peruz poe 7. decembra 1785. godine sa svojim brodovima "Busolom" i "Astrolabom". Poslije dueg putovanja, on naie na nepoznate grebene ostrva Vanikoro. "Busola" se nasuka. "Astrolab" joj doe u susret, ali i on se nasuka. Prvi brod potonu gotovo odmah. Drugi se borio nekoliko dana. Mornari se nastanie na ostrvo i sagradie jednu manju lau sa ostacima svoja dva broda. Neki ostadoe na ostrvu, a ostali iznureni i bolesni, pooe sa La Peruzom ka ostrvu Salamonu i tu nastradae.
  A otkuda znate sve to?  povikah ja iznenaeno, jer se na kontinentu mnogo manje znalo o tim nesreama.
  Evo ta sam naao na mjestu ovog posljednjeg brodoloma.
 Kapetan Nemo mi pokaza jednu kutiju. On je otvori i ja vidjeh u njoj neku poutjelu hartiju, sa koje se jo moglo itati. To su bila uputstva ministra mornarice komandantu La Peruzu.
 U noi izmeu 27. i 28. decembra "Nautilus" napusti ostrvo Vanikoro. Mi preosmo sedam stotina pedeset milja i stigosmo na jugoistonu taku Papuazije.
 Prvog januara 1868. rano izjutra Savjet me nae na platformi "Nautilusa".
  Profesore, hoete li mi dozvoliti da vam zaelim srenu Novu godinu?
  Dabome, Savjete, ja primam tvoje estitanje i zahvaljujem ti. Samo, ta ti podrazumijeva pod "srenom godinom"? Da li godinu koja e nas osloboditi ovog zatoenitva ili koja e produiti na udnovati put?
  Pravo da vam kaem, ne znam. Poto gledamo tako lijepe stvari, nama nije dosadno. I ako nastavimo da se zabavljamo ovako, ne treba da se smatramo nesrenima. Nikada vie ovakvu priliku ne moemo nai.
  to se tie kapetana Nema,  nastavi Savjet  on kao i da ne postoji. Prema tome, neka se profesor ne ljuti, ali ja mislim da e nam biti srena ona godina koja dozvoli da sve vidimo...
  A ta o tome misli Ned Lend?
  On misli ba suprotno. On je realan ovjek i uz to veliki gurman. Njemu nije dosta da gleda i jede samo ribe. Nedostatak vina, mesa i hljeba nikako mu ne prija, poto je nauio na bifteke i najjai crnjak. Prema tome, ako ova godina ne bude "srena" za nas, bie srena za njega, i obratno. Tako e se uvijek nai neko ko e biti zadovoljan ovom godinom.
 Drugog januara mi smo ve bili pred koralskim ostrvima na sjeveroistoku Australije, a poslije dva dana naosmo se pred Papuazijom. Kapetan Nemo mi ree samo da namjerava da pree u Indijski okean kroz moreuz Tores. Ned primi to sa zadovoljstvom, jer smo se na taj nain pribliili evropskim morima.
 "Nautilus" se, dakle, nae na najopasnijem mjestu na zemaljskoj kugli, gdje najsmjeliji moreplovci sa strahom prolaze. Moreuz Tores je irok otprilike trideset etiri milje, ali je zakren bezbrojnim mnotvom ostrva, poluostrva, stijena i podmorskih grebena, tako da je gotovo neprolazan. Kapetan je bio veoma oprezan. Podmornica je ila vrlo sporo. Moji drugovi i ja iskoristismo tu priliku i popesmo se na platformu. Uini mi se da za krmom sjedi lino kapetan Nemo. Oko "Nautilusa" more je bijesno urlikalo. Ogromni i vrlo brzi talasi razbijali su se o koralne stijene.
  Ala je more bijesno!  ree Ned.  Mora da je kapetan Nemo sasvim siguran, jer bi koralski sprudovi razbili ovu njegovu ljusku u paramparad, kad bi je samo dodirnuli!
 Zaista, bilo je vrlo opasno, ali "Nautilus" je plovio izmeu stranih grebena, kao da ga je vodio maioniarski tapi. On nije iao istim putem kojim su ili "Astrolab" i "Busola". Oko tri asa poslije podne mi stigosmo tako do ostrva Geboroar. Ili smo na dvije milje od ostrva. Odjednom me jedan udarac obori. "Nautilus" je bio udario u jedan greben i zaustavio se. Kad se digoh, na platformi su bili kapetan Nemo i njegov drug. Oni su posmatrali poloaj podmornice razgovarajui neto na njihovom jeziku. Mi smo se bili nasukali na moru koje ima malu plimu, to je bilo vrlo nezgodno za "Nautilus". Meutim, podmornica nije pretrpjela nikakav kvar, zahvaljujui svom jakom oklopu, ali ako nije mogla da potone, mogla je zauvijek da ostane prikovana za te stijene i to bi bio njen kraj.
  Ovaj sluaj e vas, moda, natjerati da opet postanete stanovnik zemlje  rekoh kapetanu Nemu.
 On me pogleda nekim udnim pogledom i stavi mi do znanja da ga nita ne moe natjerati da opet stane na zemlju...
  "Nautilus" nije u opasnosti. On e vas opet odvesti u one divote u okeanu. Na put je tek poeo. Danas je etvrti januar. Za pet dana bie pun mjesec. Onda e more podii moju podmornicu i ja u moi da otplovim.
 Zatim sie u podmornicu. uvi kapetana to govori, Ned mi ree:
  Gospodine, moete biti sigurni da ovo pare gvoa nee moi vie da plovi ni na moru ni pod morem. Sad se moe samo prodati kao staro gvoe. Ja mislim da je doao as da napustimo kapetana Nema.
  Dragi Nede,  odgovorili mu  ja jo nisam izgubio nadu u "Nautilus". Saekaemo deveti januar, pa emo onda vidjeti ta e biti. A misao o bjekstvu bi se mogla uzeti u obzir samo sluajno kad bismo se nalazili blizu engleske ili francuske obale, a nikako na obalama Papuazije.
  A zar ne bismo mogli da obiemo ovo ostrvo?  upita Ned.  Ovdje ima drvea, a pod njim sigurno da ima i ivotinja od kojih bi se mogli napraviti fini kotleti.
  Ned ima pravo  ree Savjet.  Da li bi profesor bio ljubazan da zamoli kapetana za dozvolu da nas pusti na zemlju, makar samo zato da ne bismo zaboravili kako se ide po vrstom tlu?
  Ja u ga pitati, ali e on sigurno odbiti.
Na moje najvee iznenaenje, kapetan Nemo nam dozvoli. ak mi ne zatrai rije da emo se vratiti. Ali bjekstvo je ovdje bilo nemoguno i bilo je bolje biti zatvorenik na "Nautilusu" nego li pasti u ruke uroenicima Papuazije.
 Sutradan, petog januara, stavljen nam je amac na raspolaganje. U osam sati, naoruani elektrinim pukama i sjekirama, ja i Savjet zaveslasmo snano, a Ned je upravljao. Kako je amac bio lak, nije bilo teko provlaiti se izmeu litica koje bi bile opasne za vei brod. Ned nije mogao da savlauje svoju radost. Bio je kao robija koga puste sa robije i nije ni mislio na to da e se morati vratiti.
  Mesa!  vikao je on,  jeemo mesa, i to kakvog mesa! Prave divljai!  Samo je pitanje da li tu nema divljai koja moe da goni i samoga lovca,  rekoh ja Nedu.
  Vala,  ree Ned pokazujui mi svoje otre zube  pojeu i tigra ako nema druge divljai.
  Prijatelj Ned je vrlo opasan, ree Savjet  i nemojte se uditi ako jednog jutra u naoj kabini naete samo moje izglodane kosti.
 Za pola asa mi se naosmo na vrstom tlu. Ned Lend je udarao nogom o tle kao da je htio da se uvjeri da je to zaista vrsta zemlja. Ve dva mjeseca smo zatoeni na "Nautilusu". Ostrvo je bilo pokriveno divnom umom. Ogromno drvee, ija je visina poneki put dostizala po dvije stotine stopa, bilo je povezano vijencima puzavica. Ned opazi jedno kokosovo drvo, pa obori nekoliko oraha i mi sa slau popismo njihovo mlijeko.
  Odlino!  rekoe u isto vrijeme Ned i Savjet.
  Ja mislim da kapetan Nemo nee imati nita protiv toga da odnesemo nekoliko oraha na podmornicu.
  Svakako. Ali sigurno nee htjeti da ih proba.
  Utoliko gore za njega  ree Savjet.
  I utoliko bolje za nas  dodade Ned.  Ostae nam vie. Mi rijeismo da u amac ukrcamo voa, povra i divljai, mada jo nikakvu ivotinju nismo bili spazili.
  Hajde da produimo put,  rekoh ja  samo vrlo oprezno. Iako izgleda nenaseljeno, ipak se na njemu mogu nai neki neprijatni stanovnici.
 Za dva sata obiosmo cijelu umu. Do podne smo uspjeli da naemo dosta povra i banana, kao i hljebno drvo, ali Ned nije bio zadovoljan.
  Od svega ovoga ne moe se napraviti dobar ruak. To su samo sporedna jela i poslastice ali kamo peenje?
  Zaista, Ned nam je obeao peenje, to mi izgleda vrlo neizvjesno.
  Da,  ree Ned  na lov se nije zavrio, nego je tek poeo. Samo strpljenja! Najzad emo sigurno naii na neku ivotinju, pa makar bila sa perjem.
  Ako ne naiemo danas, naii emo sutra  ree Savjet.  Ve je dockan, a mi treba da se vratimo na podmornicu prije nego to padne mrak.
 Kad stigosmo na obalu, napunismo amac naom berbom. Na podmornici nikoga ne vidjesmo.
 Sutra ujutro, opet nigdje ive due. amac je ostao na istom mjestu gdje smo ga bili ostavili. Mi rijeismo da ponovo odemo na ostrvo. Kad smo stigli, pustili smo Neda da nas vodi. Opazismo neke ptice, ali one odletjee kad nas vidjee, tako da dooh do zakljuka da dobro poznaju ljude.
 Poto smo proli kroz neko ipraje, opazismo vrlo lijepe ptice kako izlijeu. Njihova dugaka pera su ih primoravala da se kreu prema vjetru. Njihov lelujavi let i izvanredno arenilo njihovih pera oaravali su oi. To su bile rajske ptice. Ja sam htio po svaku cijenu da uhvatim jednu. Uroenici ih obino love nekim ljepkom, koji mi nismo imali, ili ak otruju izvore sa kojih one piju da bi ih uhvatili, jer su vrlo skupocjene. Mi potroismo dosta metaka uzalud.
 Najzad, oko jedanaest asova Savjet uspije da ubije dva goluba, koje odmah ispekosmo i pojedosmo.
  ta vam sad nedostaje?  upitah Neda.
  etvoronona divlja, Aronakse,  odgovori Ned.  Ovo je samo predjelo i zavaravanje. Ja neu biti zadovoljan dokle god ne ubijem nekoliko kotleta.
  Ni ja, dok ne uhvatim rajsku pticu,  ree Savjet.
 Poesmo da se vraamo, jer smo se bili mnogo udaljili od obale, gdje se nalazio na amac. Odjednom se Savjet sae i pusti jedan pobjedonosni krik. U njegovim rukama se nalazila divna rajska ptica. Ja poeh da mu estitam, ali mi on ree:
  Ako profesor hoe da je pogleda izbliza, vidjee da tu nema moje zasluge.
  Zato, Savjete?
  Zato to je ova ptica pijana kao zemlja.
  Pijana?
  Da, profesore, od ovih oraia koje je jela. Vidite li, drue Nede, strahovite posljedice pijanstva,  naali se Savjet.
 To je bila jedna vrsta najrjeih rajskih ptica. Bila je dugaka otprilike trideset centimetara i njeno perje je predstavljalo najljepi sklad boja i nijansa. Uroenici su je s pravom nazivali "sunana ptica".
  Zar je ta ptica tako rijetka?  upita Ned videi moje oduevljenje.
  Vrlo rijetka, a naroito je teko uhvatiti je ivu. Pa ak i mrtvu, te su ptice veoma skupocjene.
 Oko dva sata Ned imade sreu da ubije neku vrstu umske svinje. On se jako ponosio svojini lovom. Mi je odmah pripremismo i pojedosmo, pa nastavismo lov. Ned i Savjet ubie itavo tuce neke vrste kengura koji su malog rasta, ali im je meso jako cijenjeno. Ned je skakao od radosti.
  O, profesore, ala je ovo sjajno! Ala emo se astiti na "Nautilusu". I kad samo pomislim da emo ih sve pojesti, a one budale na podmornici ih nee ni okusiti.
 Ned se spremao da doe i sutra na ostrvo, na kome se spremao da poubija sve etveronoce, ali ne ree "akobogda".
 im smo se vratili na obalu, Ned poe da sprema veeru. Ubrzo kotleti zamirisae, tako da i meni poe voda na usta. U slast smo pojeli jela koja dva mjeseca nismo okusili na podmornici.
  ta mislite, da se veeras ne vratimo na podmornicu?  ree Savjet.
  Kako bi bilo da se uopte vie ne vratimo?  predloi Ned.
 U tom trenutku jedan kamen pade pred nas. Mi pogledasmo ka umi. Jo jedan kamen doletje i izbaci jedan ovei komad mesa iz Savjetove ruke.
 Mi skoismo i dohvatismo puke.
  Da nisu majmuni?  upita Ned.
  Otprilike tako neto,  ree Savjet  to su divljaci.
  Brzo na amac  rekoh ja.

 DIVLJACI DOLAZE
 Dvadesetak uroenika naoruanih lukovima i prakama pojavi se na ivici ume na sto koraka od nas. Oni poee polako da se pribliuju. Na licu im se nije moglo proitati ni najmanje prijateljsko raspoloenje prema nama. Kamenje i strijele su pljutali kao kia.
 Ned Lend nije htio da ostavi svoj lov, pa i pored velike opasnosti uze svinje na jedno rame, kengure na drugo i pobjee.
 Za dva minuta smo bili na obali. amac je za tren oka bio u vodi i jedva smo odmakli nekoliko metara, kad stotinu divljaka ue u vodu do pojasa, urliui i maui rukama. Ja pogledah da li e njihova pojava izmamiti nekoga na platformu "Nautilusa", ali tamo ne bjee ni ive due. Siosmo u podmornicu. Ja uoh u salon, odakle se ula neka muzika. Kapetan Nemo se bio zanio muzikom na svojim orguljama.
  Kapetane  zovnuh ga.
 On me ne u. Ja ga zovnuh jo jedanput i dotakoh ga po ramenu. On se tre i okrete se:
  A to ste vi, profesore. Pa jeste li imali dobar lov?
  Jesmo, kapetane, ali smo privukli itavu etu dvonoaca, ije mi susjedstvo ne izgleda nimalo prijatno.
  Kakve dvonoce?
  Divljake.
  Divljake!  ree kapetan ironino.  I vi se udite, to ste na ovom dijelu zemljine kugle naili na divljake? Pa gdje nema divljaka? Pa, uostalom, jesu li ti koje vi nazivate divljacima gori od ostalih? Boga mi, profesore, ja sam svuda nailazio na njih.
  E pa, ako neete da vam uine posjetu na "Nautilusu", treba da preduzmete neke mjere.
  Umirite se, nisu potrebne nikakve mjere.
  Ali ima ih vrlo mnogo.
  Koliko?
  Stotinu najmanje.
  Profesore Aronakse,  odgovori kapetan  kad bi se svi uroenici Papuazije skupili na obali, "Nautilus" se niega ne bi imao da boji.
 I on se opet zanese u muziku.
 Ja se popeh na platformu. No je ve bila pala. Na obali opazih mnogobrojne vatre. Ostao sam tu dugo mislei na uroenike i divei se divnoj tropskoj noi.
 No proe bez dogaaja. Papuanci su se svakako bojali udovita, jer su mogli slobodno da uu u "Nautilus". U est asova ujutro osmog januara ja se popeh na platformu, ali ih je sada bilo pet-est stotina. Neki su se bili, zahvaljujui oseci, pribliili na etiri stotine metara, tako da sam mogao da ih razlikujem. To su bili lijepo razvijeni ljudi. Tijelo im je bilo crno i sjajno. O uima su im visile koane minue. Voi su imali oko vrata polumjesec i erdane od crvenog i bijelog stakla. Gotovo svi naoruani lukovima, strijelama i prakama, imali su o ramenu neku vrstu mree u kojoj su nosili kamenje. Jedan od voa, koji se bio dosta pribliio "Nautilusu" paljivo ga je posmatrao. Mogao sam lako da ga ubijem, ali sam pomislo da je bolje saekati napad. Oni su stalno obilazili oko "Nautilusa". esto sam uo da izgovaraju rije "ase". Po njihovim pokretima primjetih da su me pozivali da odem na zemlju, ali ja sam se vrsto drao "Nautilusa".
 Toga dana nismo mogli da idemo na ostrvo, na veliku Nedovu alost. Kad pade mrak, divljaci se povukoe na obalu, ali ih je bilo sve vie i vie. Izgleda da su dolazili i sa susjednih ostrva.
 Poto nisam imao ta drugo da radim, ja pozvah Savjeta da mi pomogne da lovimo ribe. Lov je trajao dva sata, ali ne ulovismo nita naroito. Meutim, u trenutku kad sam se najmanje nadao, naioh na jedno prirodno udo, na koje se vrlo rijetko moe naii. Savjet je ba bio izvukao mreu. Zavukoh ruku u nju, izvadih jednu koljku i uzviknuh iz svega glasa.
  ta je!  povika Savjet.  Da vas nije neto ujelo?
  Nije, Savjete, ali bih vrlo rado rtvovao jedan prst za ovu dragocjenost.
 Zatim mu pokazah koljku.
  Pa to je obina koljka. I on je odmah klasificira.
  Da, rekoh mu ja  samo to nije obina, jer vidi, umjesto da je zavijena zdesna nalijevo, njeni uvoji idu slijeva nadesno.
  Nije mogue  povika Savjet.  E, jo nikad nisam bio ovoliko uzbuen  ree Savjet i uze koljku da bi je bolje vidio.
 Poznato je da u cijelom sunanom sistemu i na cijeloj zemlji vlada zakon desnice. Zvijezde i njihovi pratioci se okreu zdesna nalijevo, pa se i priroda vladala po tom zakonu pri skoturavanju koljaka. I kad se nae jedna ije spirale idu slijeva nadesno, to prirodnjaci plaaju zlatom.
 Mi smo se bili zadubili posmatrajui kad jedan kamen doletje i razbi koljku. Ja kriknuh oajniki. Savjet dohvati moju puku i naniani jednog uroenika koji je taman bio zapeo praku na desetak metara od nas. Htjedoh da ga zadrim, ali on ve okide i slomi narukvicu oko uroenikove ruke.
  Savjete,  povikah  Savjete!
  Pa zar profesor ne vidi da je ovaj ljudoder poeo da napada?
  Ali jedna koljka ne vrijedi ljudski ivot!
  Nevaljac jedan! Vie bih volio da mi je slomio ruku.
 Mi smo bili primjetili da je dvadesetak amaca opkolilo "Nautilus". amci su bili izdubljeni u drvetu, dugaki i uski, tako da su vrlo lako i brzo mogli da se kreu. Bilo je oevidno da su oni ve dolazili u dodir sa Evropljanima i da su poznavali njihove lae. Pa ipak taj dugaki ovalni predmet, bez jedara i dimnjaka, u poetku ih je bio uplaio, ali videi da stoji nepomino, ohrabrili su se i poli da ga bolje upoznaju. Nae oruje koje nije pucalo, nije ih moglo zaplaiti. unovi se pribliie i kia strijela poe da pada na nas.
 Ja sioh brzo da obavjestim kapetana. U salonu nije bilo nikoga. Ja se usudih da zakucam na kapetanova vrata. Kad uoh, kapetan se bio zadubio u neke raune.
  Izvinite, ja sam vas uznemirio.
  Jeste, ali sigurno imate za to jake razloge  ree kapetan.
  Vrlo jake  rekoh mu.  Uroenici na amcima su nas opkolili i za nekoliko minuta e nas napasti nekoliko stotina divljaka.
  Pa imamo samo da zatvorimo podmornicu  ree kapetan mirno.
 I kapetan pritisnu na jedno dugme.
  Eto, gotovo je  ree kapetan.
  Ali postoji jo jedna opasnost. Sutra e biti potrebno da se otvori podmornica, da uzme vazduh. Onda e divljaci ui unutra.
  Pa neka uu. Ne vidim zato bismo ih u tome sprijeili. To su jadnici i ja ne elim da moja posjeta ovom ostrvu stane ivota i jednoga od ovih nesrenika.
 Ja izaoh.
 Te noi sam ravo spavao, jer sam stalno uo divljake kako lupaju i deru se po krovu. Ujutro se poklopac na "Nautilusu" ne otvori. Vazduh smo dobijali iz rezervoara. Sve do podne ne vidjeh kapetana. Kapetan je bio obeao da e u dva sata i etrdeset minuta "Nautilus" poi, ali ve je bilo i dva sata, a ja ne primjetih nikakve pripreme za polazak.
 Meutim, u dva i po asa kapetan ue u salon.
  Za koji minut mi emo poi  ree on.  Naredio sam da se otvore poklopci.
  A Papuanci? Kapetan slee ramenima.
  Profesore Aronakse,  odgovori on mirno  ne ulazi se tako lako u "Nautilus" ak i kad su poklopci otvoreni. Doite, pa ete vidjeti.
 Mi doosmo do glavnih stepenica. Ned Lend i Savjet su radoznalo gledali nekoliko mornara kako otvaraju poklopce, dok se napolju ula strahovita graja. Pojavi se dvadesetak stranih lica. Ali prvi divljak koji stavi ruku na ogradu stepenica bi odbaen unazad nekom nevidljivom snagom. Jadnik pobjee derui se strahovito i skaui. Desetorica pooe za njim, ali se i oni isto tako provedoe.
 Ned Lend ne htjede da vjeruje svojim oima i zaletje se na stepenice, ali im dohvati ogradu, on pade.
  Do sto avola!  povika on.  Grom me je pogodio!
 Meni je sve bilo jasno. Struja je bila putena kroz ogradu i niko nije mogao da prodre u unutranjost podmornice. Uto Papuanci pobjegoe preplaeni. Mi smo se smijali i masirali jadnog Neda, koji je psovao kao pomaman. U tom trenutku osjetismo kako se "Nautilus" podie i zaplovi tano u as kad je rekao kapetan Nemo. Uskoro izaosmo iz opasnog Toreskog moreuza.
 Iduih dana ili smo strahovitom brzinom. Na dan 13. januara stigosmo u Timorsko more, u kome je bilo ostrvo istog imena, a na kome su vladale rade. Oni su smatrali da su sinovi krokodila, to jest da imaju najvie porijeklo koje ovjek moe da ima na zemlji. Uroenici ih oboavaju, tite, maze, hrane, daju im najljepe djevojke i teko strancu ako im uini ta naao.
 Iduih dana esto smo mijenjali brzinu i dubinu. Osamnaestog januara naosmo se na 150 duine i 15 irine. Spremala se strana bura. Ja sam bio na platformi, kad je kapetanov pomonik izgovarao meni nerazumljive rijei. Ovoga puta rekao je neto drugo nego obino. Odmah se i kapetan pojavi na platformi i dogledom poe da razgleda vidik. I on i njegov pomonik bili su jako uzbueni. Ja sam gledao u tom pravcu, ali nita nisam mogao da vidim. Kapetan naredi da podmornica poe bre. Utom pomonik opet skrenu panju kapetanu na neto. On okrete dogled na tu stranu i posmatrae dugo. Ja sioh u salon i ponesoh jedan odlian dogled, ali mi ga kapetan istre iz ruku. Pogledah kapetana i ne mogadoh ga poznati, toliko se bio promijenio. Bio je strano namrten i gledao je mrko. Njegovo dranje odavalo je strahovitu mrnju.
  Profesore Aronakse,  ree mi  doao je as da ispunite vau obavezu za koju ste dali obeanje. Moram da zatvorim vas i vae drugove, a pustiu vas kad to naem za potrebno.
  Mogu li da vam uputim jedno pitanje, kapetane?
  Nikako!
 Ja sioh u kabinu kod Neda i Savjeta i stavih im do znanja kapetanovu odluku. Uskoro dooe etiri moranara i zatvorie nas u onu eliju, gdje smo proveli prvu no na podmornici. Ruak je bio serviran na stolu. Ned odmah zaspa, a Savjet za njim. Ja sam se udio to su tako brzo zaspali, kad i sam osjetih kako mi je glava teka i kako padam u neki nesavladljivi san pun stranih snova. Morali su nam staviti neko uspavljujue sredstvo u jelo.
 Kad se sutradan probudili, vidjeh da sam u svojoj sobi. to se desilo te noi ne znam. Otvorih vrata od svoje sobe i vidjeh da sam slobodan. Kad sam izaao na platformu tamo su me ekali Ned i Savjet. Ni oni nisu bili svjesni niega.
 Oko dva asa bio sam u salonu, kad ue kapetan. Izgledao mi je umoran. Oi su mu bile crvene. Na licu mu se ocrtavala velika tuga. Sjedio je, ustajao, etao se, uzimao neku knjigu, pa je ubrzo ostavljao. Najzad mi se obrati:
  Jeste li vi ljekar?  upita me.
  Jesam.
  Profesore Aronakse, hoete li pristati da pruite pomo jednom od mojih ljudi?
  Vrlo rado.
 Srce mi je lupalo. Sinonji dogaaj dovedoh u vezu s ovim bolesnikom. Uosmo u jednu sobu na zadnjem dijelu podmornice. Na krevetu je leao jedan ovjek etrdesetih godina. Glava mu je bila uvijena krvavim zavojima. Pogledah ranu, koja je bila strana. Vidio sam mozak. Ja upitah kapetana otkuda mu rana.
  Nije to vano  odgovori on.  Jedan potres na "Nautilusu" slomio je jednu polugu, koja je udarila ovog ovjeka po glavi. Moj pomonik je bio pored njega i on se bacio ispred udarca da spase druga. Jedan brat je rtvovao ivot za svoga brata, prijatelj za svoga prijatelja. To je zakon koji vlada na "Nautilusu". Ali ta mislite o njegovom stanju?
  Umrijee za dva sata.
  Nita ne moe da ga spase?
  Nita.
 Kapetan ne mogade da zadri suze.
  Moete da idete, profesore Aronakse.
 Mene je ova scena strano uzbudila. Cijelog dana su me muila neka kobna predosjeanja. No sam proveo u runim snovima. Sutradan, kad se popeh na platformu, kapetan je ve bio tamo i odmah mi prie.
  Profesore, da li biste htjeli da napravite danas jednu podmorsku etnju?
  Sa svojim drugovima?
  Ako budu htjeli.
  Vrlo rado, kapetane.
 Ja rekoh Savjetu i Nedu Lendu o kapetanovom prijedlogu i ovog puta i Kanaanin pristane da poe s nama. Mi se spremismo i poosmo. Sa kapetanom poe i dvanaest ljudi njegove posade. Ovdje je bilo sasvim drukije nego pri prvoj etnji. To je bilo koralno carstvo. Naa svjetlost je pretvarala u arolije ivo obojene granice korala. Poslije dva sata stigosmo na dubinu od tri stotine metara. Ovdje je bila prava uma korala. Utisak je bio tako jak, da sam htio da skinem metalnu kuglu s glave i da glasno izrazim svoje oduevljenje.
 Meutim, kapetan i njegovi drugovi zastadoe. Primjetih da etiri ovjeka nose na ramenima neki duguljast predmet. Zemljite na tom mjestu bilo je ponegdje ispupeno. Na sredini se uzdizao veliki koralni krst, koji kao da je bio od zgruane krvi. Jedan ovjek poe da kopa rupu i kad je bila gotova, poloie u nju svog druga koji je bio umro od rane.
 Poto smo odali posljednju potu pokojniku, vratismo se na "Nautilus".

 NOV PRIJEDLOG KAPETANA NEMA
 Dvadeset osmog februara mi se naosmo pred ostrvom Cejlonom. Kapetan Nemo mi ree:
  Ostrvo Cejlon je uveno po svojim bisernim lovitima. Da li biste htjeli da prisustvujete jednom takvom lovu?
  Razumije se, kapetane.
  To je lako, samo to neemo vidjeti lovce, jer lov jo nije poeo. Vi znate, profesore, da se biser lovi u Kini, Japanu, u amerikim junim morima, na Panami, u Kaliforniji, ali ovdje se postiu najbolji rezultati. Ovdje se itav mjesec dana usidri tri stotine amaca i u svakom ima po deset veslaa i deset lovaca. Lovci pomou jednog tekog kamena koji dre nogama, vezani za konopac, silaze na dvanaest metara dubine.
  Zar se jo uvijek slue tim primitivnim sredstvima?  upitah ga.
  Jo uvijek  odgovori kapetan.  I ti jadnici ne mogu da ostanu dugo pod vodom. itao sam o nekom crncu koji moe da ostane po pet minuta pod vodom, ali meni to izgleda nevjerovamo. Znam da neki gnjurci izdre po pedeset sedam sekundi, a neki, naroito vjeti, i po osamdeset sedam, ali oni su rijetki i, kad izrone, iz uiju i usta im ide krvava voda. Srednje vrijeme je trideset sekundi. Za to vrijeme ti nesretnici ure da otkinu to vie koljaka i potrpaju ih u torbu. Oni ne ive dugo, brzo izgube vid, pojave im se rane po tijelu, a esto ih i kaplja udari u vodi. A to je najgore, oni su vrlo slabo plaeni. Obino imaju po paru od koljke u kojoj se nalazi biser, a koliko koljaka oni donesu bez bisera!
  Po paru tim jadnicima koji obogauju svoje gazde? To je strano!
  Nego, profesore Aronakse, da li se vi bojite ajkula?
  Ajkula?  povikah.  Priznau vam, kapetane, da nisam imao prilike da postanem prisan s tom vrstom riba.
  Mi smo na njih navikli, a vremenom ete se i vi navii. Uostalom, mi emo biti naoruani, a moda emo uz put i uloviti koju. To je vrlo interesantan lov. Dakle, sutra rano ujutru, profesore.
 I kapetan Nemo izae. Ja prevukoh rukom preko ela, na kome su bile krupne grake hladnog znoja. Poeh da razmiljam. Znam da u nekim predjelima crnci bez predomiljanja napadaju ajkulu s kamom u ruci, ali znam da mnogi od njih ne stignu ivi. Po mojoj glavi stadoe da se vrzmaju ajkule. Vidio sam ve njihove strane eljusti, pune otrih zuba, koji mogu da presijeku ovjeka nadvoje, i osjeao sam hladno oko srca. Divio sam se hladnokrvnosti kapetana Nema, koji je tako ravnoduno govorio o tome. Ali, pomislih, sigurno Savjet nee pristati i ja u imati izgovor da ne idem sa kapetanom. to se tie Neda, nisam mnogo vjerovao u njegovu mudrost, jer ukoliko je opasnost bila vea, utoliko ga je vie privlaila.
 Uto uoe Ned i Savjet vrlo raspoloeni. Nisu znali ta ih oekuje.
  Boga mi,  ree Ned,  va kapetan Nemo, neka ga avo odnese, stavio nam je jedan vrlo lijep prijedlog.
  A vi znate? A da li vam je dao kakva opirnija obavjetenja?
  Nije. Jedino to da je i sa vama o tome razgovarao. Hoete li da poete s nama?
  Ja...dabogme. Vidim da vam se taj prijedlog mnogo dopao.
  A, to e biti fino, profesore.
  A moda i opasno,  dodadoh ja.
  Opasno? Jedan mali izlet do bisernih koljki?
 Ja sam ih gledao kao da im ve fali neka ruka ili noga. Trebalo je da ih obavijestim o opasnosti, ali nisam znao kako. Sreom Savjet se sjeti i upita:
  Da li je taj lov opasan?
  Nije,  odgovorih ja,  samo ako se dobro pripremimo. Je l' te, Ned, vi se ne bojite ajkula!  upitah ga ja podraavajui kapetanovu hladnokrvnost.
  Ja da se bojim ajkula! Pa moj je zanat takav da mogu samo da im se rugam.
  Ne radi se o tome da ih vi lovite na amcu harpunom.
  Nego?
  Nego u vodi.
  Boga mi, sa dobrim harpunom, to da ne! Znate, ta ivotinja je nekako nezgodno skrojena. Ona mora da se okrene na lea da bi vas progutala, a za to vrijeme...
  Dobro, Savjete, ta ti misli o tim ajkulama?
  Ja u biti iskren.
  Hvala bogu,  pomislih.
  Ako vi idete na ajkule, zato va vjerni sluga ne bi poao s vama?

 LOV NA BISERNE KOLJKE
 Te noi sam sanjao samo ajkule. Sutra ujutru me probudi kapetanov sluga. Kad uoh u salon, tamo me je ve ekao kapetan.
  Profesore, ja se nisam dosta pribliio obali, ali sam spremio amac koji e nas odvesti donde. U njemu su i naa odijela.
 Kad izaosmo, pet mornara nas je ve ekalo u amcu. Ned i Savjet su se radovali kao djeca. No je jo bila mrana. Postepeno poe da svie. More je bilo potpuno pusto. Nigdje amca, nigdje gnjurca. Oko est asova odjednom nastade dan, jer u tim tropskim predjelima nema ni sumraka ni zore. Kad stigosmo, navukosmo gnjuraka odijela. Primijetih da nemam lampe i spomenuh to kapetanu.
  Lampe nam nee biti potrebne,  odgovori mi on,  jer neemo ii u velike dubine. Uostalom, ne bi ni bilo preporuljivo da ih ponesemo, jer bi njihova svjetlost mogla da privue neke neeljene stanovnike ovih predjela.
  A oruje? Puke?  upitah ja.
  Puke? emu bi nam sluile? Evo vam ova otra kama. Ona e vam ovdje biti potrebnija.
 Savjet i Ned su se ve bili obukli. Ned je drao u ruci ogroman harpun. Kad uosmo u vodu, ja zaboravih na strah. Oko nas su bjeale ribe na sve strane. Poslije jednog asa hoda mi stigosmo do mjesta gdje bisernih koljki ima na milione. Taj izvor je bio neiscrpan. Ned Lend poe odmah da otkida koljke i napuni njima torbu, koju je bio ponio. Ali, moralo se naprijed.
 Najzad se pred nama ukaza otvor jedne prostrane peine, koja mi se uini vrlo mrana. Kapetan Nemo ue unutra, a mi za njim. Moje oi se uskoro navikoe na mrak. Stigosmo u neko udubljenje koje je liilo na bunar. Kapetan stade i pokaza nam jednu ogromnu koljku, iroku dva metra. Bila je vea nego ona u kapetanovom muzeju. Morala je biti teka oko tri stotine kilograma. Bilo je jasno da kapetan Nemo nije doao ovdje prvi put. koljka je bila poluotvorena. Kapetan zavue kamu u otvor i izmeu koljkinih nabora izvue jedno zrno bisera veliko kao kokosov orah. Zbog divnog oblika, savrene boje i preliva njegova vrijednost ne bi mogla ni da se procijeni. Ja htjedoh da ga bolje zagledam i izmjerim teinu, ali me kapetan naglo zaustavi, vrati biser natrag i izvue kamu. koljka se onda naglo zatvori. Meni bi jasno da je kapetan ostavio to zrno da raste neosjetno, jer je svake godine koljka izluivala nove slojeve. Samo je kapetan znao za tu peinu, gdje je raslo to prirodno udo. Kad sam uporedio onaj biser iz kapetanove zbirke s ovim, procijenih da moe da vrijedi najmanje deset miliona franaka.
 Kad smo izali iz peine, ili smo svaki za svoj raun, razgledajui oko sebe divna prirodna uda. Ja sam bio zaboravio na svaku opasnost. Odjednom, kapetan Nemo zastade i jednim pokretom nam naredi da se zbijemo uz njega u jedno udubljenje u stijeni. Ja pogledah u pravcu koji nam je pokazivao. Na pet metara od nas pojavi se jedna sjenka i spusti se na zemlju. Kao munja meni sinu misao da je to ajkula, ali sam se bio prevario. To je bio ovjek, iv ovjek, Indijac, neki nesreni lovac bisera. Vie naih glava opazih njegov amac. im bi stigao na morsko dno, kleknuo bi, brzo kidao koljke i bacao ih u torbu. Onda bi izronio, praznio torbu i opet se vraao. U vodi je ostajao svega trideset sekundi. On nas nije mogao vidjeti. Pri svakom ronjenju nije mogao da otrgne vie od desetak koljki, a koliko ih je bilo bez bisera! Tako je radio pola sata. Odjednom primijetih da se Indijac uplaeno tre, odbaci se od zemlje da izroni. Ja razumjedoh njegov strah. Jedna ogromna sjenka se pojavi. To je bila strana ajkula, uarena pogleda i otvorenih eljusti. ivotinja poletje na crnca. Meutim, on se baci u stranu i izbjee ujed, ali ne i straan udarac repom, koji ga obori na zemlju. Ajkula se vrati, okrete se na lea i otvori eljusti da prodere jadnika, kad osjetih kapetana kako se naglo die i sa kamom u ruci poe pravo na ajkulu. ivotinja primijeti svog novog neprijatelja, okrete se na trbuh i poletje na kapetana. Kapetan saeka mirno ajkulu, baci se u stranu i izbjee udarac, a u isto vrijeme zabode kamu ivotinji u trbuh. Onda nastade strahovita bitka. Ajkula takorei zarika. Krv je jurila iz rane. More se oboji crveno i ja jedno vrijeme nita ne mogoh da vidim. Kad se voda malo razbistri, primjetih kapetana kako se grevito uhvatio za jedno peraje i kamom udara u trbuh strane ivotinje, ali nikako nije mogao da je pogodi u srce. Ajkula je tako jako udarala repom o vodu da su vrtlozi htjeli da me obore. Htio sam da pomognem kapetanu, ali sam bio skamenjen od straha. Vidjeh kako kapetan pade na tle; onda se eljusti prodrljive ivotinje strahovito razjapie i kapetan bi bio gotov, da se Ned, brzo kao munja, nije ustremio na ajkulu i udario je otrim iljkom. Voda se zamuti od krvi i bijesnog udaranja repom. Ned Lend nije promaio. Strana ivotinja je bila u ropcu. Ned izvue kapetana koji nije bio ranjen, a ovaj odmah prie crncu, presijee konopac koji ga je vezivao za kamen, uze ga u naruje i izroni. Mi poosmo za njim.
 Kapetanova je prva briga bila da nesrenika vrati u ivot. Savjet pomoe kapetanu. Oni stadoe da ga masiraju i primijenie vjetako disanje. Postepeno crnac doe k sebi. On otvori oi i moete zamisliti njegovo zaprepaenje i ak i strah kad ugleda iznad sebe velike metalne glave. A ta li je tek mogao misliti kad mu kapetan tutnu u ruku jednu kesu punu bisera!
 Na kapetanov znak mi zaronismo i poslije pola asa hoda stigosmo sreno do "Nautilusa". Kad skidosmo oklope, prva kapetanova rije bila je:
  Hvala vam, majstor-Nede!
 Ja sam se divio kapetanu zbog njegove hrabrosti, a i zbog samilosti prema jednom ljudskom biu, jednom predstavniku zemlje, koju je on toliko izbjegavao. Kad mu to primijetih, on mi odgovori:
  Ovaj Indijac, profesore, pripada jednom potlaenom narodu, a ja sam uvijek bio i bit u do svog posljednjeg daha zatitnik potlaenih.

 ISPOD ZEMLJOUZA
 7. februara bili smo u Crvenom moru; ali i pored imena, voda je bila bistra i obine boje. Kad to primijetih kapetanu, on mi ree:
  Kad budemo ili dalje, vidjeete njegovu neobinu boju, tako da izgleda da je cijelo more od krvi.
  Vi to pripisujete nekim mikroskopskim sitnim algama?
  Da.
  Ovo vam, dakle, nije prvi put da plovite Crvenim morem?
  Nije.
  Poto ste mi ve govorili o prolazu Jevreja kroz ovo more i propasti egipatske vojske kao i istorijskom paktu, jeste li nali tragove pod vodom?
  Nisam, profesore, zato to je ono mjesto kuda je proao Mojsije sa svojim narodom toliko zatrpano pijeskom, da za moju podmornicu nema dosta vode da bi mogla da proe. Ja mislim, kad bi se na tom mjestu vrila iskopavanja, da bi se nailo na puno oruja i sprava faraonove vojske.
 U daljem razgovoru kapetan Nemo ree da emo prekosutra biti u Sredozemnom moru.
  U Sredozemnom moru?!  iznenadih se ja.
  Da. A to se toliko udite?
  udim se zbog strahovite brzine kojom e "Nautilus" morati da ide da bi obiao Afriku.
  A ko vam kae da emo obii Afriku, gospodine profesore?
  Osim ako "Nautilus" ne bude iao po suvu ili iznad zemljouza!
  Ili ispod, profesore Aronakse.
  Ispod?
  Razumije se, razumije se  odgovori mirno kapetan.  Ve davno je priroda uinila ispod tog zemljouza ono to ljudi rade na njegovoj povrini.
  ta? Zar postoji neki podzemni prolaz?
  Da. Ja sam ga nazvao Arabljanskim tunelom.
  Ali taj zemljouz je sav od ivog pijeska.
  Donekle, ali na dubini od pedeset metara nalaze se slojevi najtvrih stijena.
  A jeste li sluajno otkrili taj prolaz?
  Neto sluajno, a neto razmiljanjem, i to vie razmiljanjem. Bio sam primijetio da i u Sredozemnom i u Crvenom moru postoji veliki broj riba iste vrste. Onda mi je sinula misao da, moda, nema neke veze izmeu ova dva mora. Da bih to provjerio, ulovio sam dosta riba oko Sueca, stavio im po jedan metalni prsten oko repa i ponovo ih bacio u more. Poslije nekoliko mjeseci na sirijskoj obali uhvatih nekoliko riba s tim prstenom. Onda potraih tu vezu i naoh je ispod Sueca. Uskoro ete i vi, profesore, proi kroz moj Arabljanski tunel.
 Sutradan, dok sam sjedio sa Nedom i Savjetom na platformi, Ned odjednom pokaza rukom u jednom pravcu i ree:
  Vidite li neto tamo? Vidite li kako se neto mie?
  Jeste, vidim neko duguljasto crno tijelo na povrini.
  Jo jedan "Nautilus"  ree Savjet.
  Ne, odgovori Kanaanin  ako se ne varam, to je neka morska ivotinja.
  Ima li ovdje kitova?  upita Savjet.
  Ima, ali ovo nije kit  odgovori Kanaanin.  Ja i kitovi smo stari poznanici. A, pa ono ide, pliva!  povika Ned.  Koja je to ivotinja? Sad se okrenula na lea.
  Pa to je sirena!  uzviknu Savjet,  prava sirena, profesore! Ta je ivotinja pripadala onoj vrsti morskih ivotinja koje je bajka prozvala "pola riba  pola djevojka".
  Ne, to nije sirena,  ree Ned,  nego jedna udna ivotinja koje ima jo vrlo malo samo u Crvenom moru. To je morska krava. O,  ree on drhtavim glasom od uzbuenja,  ja jo nikad nisam ubio tako neto.
 U tom naie kapetan, vidje morsku kravu i razumjede Nedovu elju.
  Hoete li da pokuate da je ulovite?
  O, vrlo rado!  ree Ned, kome oi zasijae od dragosti.
  to? Zar je tako opasno da se ona napadne?  upitah ja.
  Jeste. Poneki put se ta ivotinja vrati i prevrne amac svojih napadaa. Ali majstor Ned je sigurno nee promaiti i ta opasnost ne postoji. Njeno meso je vrlo cijenjeno, a znam da majstor Ned ne mrzi dobro pare mesa. Njeno meso se slui samo kneevima i zbog toga se ta ivotinja toliko lovi da postaje sve rjea.
 Na kapetanov znak sedam ljudi iz posade izae na palubu nosei harpune i jo neki pribor koji se upotrebljava za lov na kitove. Zaas smo bili u amcu. Mornari zaveslae prema ivotinji. Kad joj se pribliismo, Ned ode na kljun amca i uze harpun u ruku. Morska krava je bila dugaka preko sedam metara. Na gornjoj vilici je imala dva dugaka i otra zuba. Ona se nije micala, izgledalo je kao da spava. Kanaanin baci harpun, ali ivotinje odjednom nestade.
  Do sto avola!  povika Ned sav bijesan  promaio sam je!
  Niste, evo, voda je krvava, ali va harpun joj nije ostao u tijelu.
  Moj harpun! Moj harpun!  povika Ned.
 Mornari zaveslae i kad dohvatismo harpun poesmo da gonimo ivotinju, koja je s vremena na vrijeme izlazila na povrinu da uzme vazduha. Izgleda da rana nije bila opasna, jer je ivotinja bjeala nevjerovatnom brzinom. Nekoliko puta smo joj se pribliili i Ned je ve bio zamahnuo, ali je krava naglo zaronila, tako da ju je bilo nemoguno uhvatiti. Moete zamisliti Nedov bijes. On je psovao ivotinju na sva usta. Tako smo je gonili cio sat, a onda se ona rijei da nas napadne. Ned primijeti njenu namjeru i ree:
  Pazite!
 Voa mornara ree svojim ljudima nekoliko rijei na njihovom jeziku. Sigurno ih je opomenuo da dobro paze.
 Kad ivotinja doe na dvadesetak stopa od nas, ona zastade, uze dosta vazduha i poletje prema nama. amac ne mogade da izbjegne udar, i samo zahvaljujui krmanou ne prevrnu se, ali zahvati dosta vode. Ned Lend poe harpunom da udara dinovsku ivotinju, koja dohvati amac zubima i poe da ga die iz vode kao igraku. Mi popadasmo jedan na drugoga i ne znam kako bi se ta naa avantura svrila da Ned najzad ne pogodi ivotinju u srce. Zubi zakripae uz ivicu amca i krave nestade zajedno sa harpunom. Ali burence koje se nalazi vezano za kanap harpuna ubrzo ispliva, a malo zatim i tijelo ivotinje okrenuto na lea. Kad je dovukosmo do podmornice, trebalo je upotrijebiti naroite konopce da se ona izvue. Teila je pet hiljada kilograma. Tog istog dana sam imao za ruak to uveno meso koje je bolje i od mlade teletine.
 Kad stigosmo do Sueca, kapetan mi ree da je prolaz ispod zemljouza vrlo teak i da e on sam upravljati podmornicom, pa me pozva da iz pilotskog kaveza posmatram to u isto vrijeme i podzemno i podmorsko plovljenje. Na sredini te sobe nalazio se jedan toak kojim se krmani.
 Postoje soba bila sva od stakla, moglo se lijepo vidjeti na sve strane. Soba je bila mrana, a more jako osvijetljeno naom svjetiljkom.
 U deset i etvrt kapetan Nemo uze upravlja u svoje ruke. Pred nama se ukaza irok i mraan hodnik. "Nautilus" smjelo zaroni. Oko podmornice se ulo neko udnovato ukanje. To je voda iz Crvenog mora jurila ka Sredozemnom moru. "Nautilus" poe ponesen tom bujicom, brzom kao strijela. Po zidovima uskog hodnika vidio sam samo sjajne pruge kao vatrene brazde elektrine svjetlosti. Srce mi je toliko lupalo da sam ga pritisnuo rukama. U deset i trideset pet minuta kapetan pusti upravlja i ree mi:
  Sredozemno more!
 "Nautilus" je noen bujicom proao kroz tunel za manje od dvadeset minuta.

 NA "NAUTILUSU" JE LIJEPO, ALI ...
 Sutra ujutru ja otrah na platformu. Docnije dooe i Ned i Savjet i ja im ispriah o dogaajima te noi. Ned u poetku nije vjerovao, ali na kraju ree:
  Dobro, profesore Aronakse, mi smo u Sredozemnom moru. Onda hajde da razgovaramo o naim privatnim stvarima, samo da to niko ne uje.
 Ja sam razumio ta Kanaanin hoe. Njega nikako nije naputala misao o bjekstvu. Nisam imao kud, a i jednom se moralo o tome ozbiljno razgovarati sa Nedom.
 Kad smo se povukli na zadnji dio platforme, Ned poe:
  Mi smo u Evropi i prije nego to nas kapetanova ud odvue u polarna mora, ja hou da napustim "Nautilus".
 Meni je razgovor o ovoj stvari uvijek bio muan, jer nisam imao ni najmanje volje da napustim kapetana Nema. Zahvaljujui njemu i njegovoj podmornici, ja sam svakog dana dopunjavao svoje studije i knjigu o morskim dubinama. Hou li ikada jo imati tako sjajnu priliku da vidim sva uda prirode? Sigurno ne!
 Drue Nede,  rekoh mu  odgovorite mi iskreno: je li vam dosadno ovdje? alite li to vas je sudbina bacila na kapetanovu podmornicu?
 On pouta neko vrijeme, pa odgovori:
  Pravo da vam kaem, ne elim. Ba sam zadovoljan to sam uinio ovaj put, ali on jednom treba da se zavri. Ja tako mislim.
  Pa svrie se, Nede!
  Gdje i kad?
  Ne znam. Ali sve to jednom pone ima i svoj kraj. Ja mislim da e nam se, recimo, za est mjeseci, ukazati prilika da pobjegnemo.
  A gdje emo biti onda, profesore?
  Moda ovdje, a moda u Kini. Vi znate da za "Nautilusa" daljina ne znai nita. Otkud znate da se jednog dana neemo nai pored francuske ili engleske obale? Tamo e nam biti lake da pobjegnemo.
  Profesore,  ree Kanaanin  vi sve govorite u buduem vremenu: "Biemo tamo, biemo ovdje!" a ja govorim u sadanjem vremenu: "Mi smo ovdje i treba to da iskoristimo."
 Nisam znao ta da mu odgovorim. Onda me Ned upita:
  Pretpostavimo i nemoguno: da vam kapetan Nemo jo danas ponudi slobodu. Da li biste je vi primili?
  Ne znam  odgovorih.
  A ako vam kae da vam tu slobodu vie nee ponuditi, da li biste je onda primili? Ja ne odgovorih.
  A ta o tome misli drug Savjet?  upita Ned.
  Drug Savjet,  odgovori mirno ovaj krasni mladi,  drug Savjet nema tu ta da kae. Kao i njegov profesor, kao i njegov prijatelj Ned, on je neenjen, ne eka ga ena, ne ekaju ga ni roditelji, ni djeca. On je u profesorovoj slubi i misli kao profesor i govori kao profesor. Zato neka na njega ne raunaju kao na veinu. Ovdje postoje samo dvije osobe: profesor s jedne i Ned Lend s druge strane. Neka oni rijee.
Morali smo doi do rjeenja i ja rekoh Nedu:
  Vi imate pravo. Ne moe se raunati na dobru volju kapetana Nema i sasvim je pametno to to vi kaete da treba da iskoristimo prvu priliku da napustimo "Nautilus". Samo, prilika treba da bude ozbiljna. Ona treba da uspije, jer ako ne uspijemo, vie nam se nee ukazati prilika, a kapetan Nemo nam to nee oprostiti.
  Sve je to tano  ree Ned.  Ta prilika e biti onda kad se neke mrane noi "Nautilus" priblii evropskoj obali. Ako budemo na povrini, pokuaemo da isplivamo, a ako budemo u dubini, iskoristiemo amac, poto znamo kako se njime upravlja, i izroniemo na povrinu.
  Dobro, a sad, Nede, vie ni rijei o tome. Kad budete spremni, vi ete nas obavijestiti i mi emo poi za vama.
 Tako se ovaj razgovor, koji e docnije imati tako ozbiljne posljedice, zavri na tome.
 Sutradan, etrnaestog januara, mi smo ili ka Kritu. Ba u ono doba kad sam se bio ukrcao na "Abraham Linkoln", to se ostrvo bilo pobunilo protiv turske vlasti, ali ta je bilo odonda, to nisam mogao znati. Uvee, dok sam bio u salonu, ue kapetan Nemo i naredi da se podignu kapci sa prozora, pa je iao od jednog do drugog i paljivo posmatrao. Odjednom se pojavi jedan gnjurac koji je snano plivao. S vremena na vrijeme izlazio bi na povrinu da uzme vazduha i opet bi zaronio.
  Jedan ovjek! Davljenik  povikah ja.  Treba ga spasiti po svaku cijenu!
 Kapetan mi ne odgovori i prie prozoru. ovjek se bio sasvim pribliio prozoru i gledao nas. Na moje najvee zaprepaenje kapetan mu dade jedan znak. Gnjurac mu odgovori rukom, odmah izroni na povrinu i vie se ne pojavi.
  Ne bojte se,  ree mi kapetan.  To je Nikola sa rta Matapana. On je smion gnjurac. Voda je njegov elemenat i on u njoj vie ivi nego li na suvu.
  Vi ga poznajete?
  Zato da ne, profesore Aronakse?
 Onda kapetan prie jednom gvozdenom sanduku i otvori ga. U njemu je bilo puno zlatnih poluga. Otkuda ovom ovjeku toliko zlato, koje je predstavljalo ogromnu vrijednost i ta misli s njim da radi?
 Ja ne rekoh nita, samo sam ga posmatrao. U sanduku i na poklopcu napisa neto grkim slovima, zatim pritisnu jedno dugme. Pojavie se etiri ovjeka i s mukom izgurae sanduk iz salona. Zatim uh kako se penju uz stepenice. Onda i kapetan izae.
 Ja uoh u svoju sobu i uzalud sam pokuavao da zaspim. Stalno sam traio neku vezu izmeu gnjurca i sanduka sa zlatom. Uskoro osjetih da se "Nautilus" popeo na povrinu, onda uh neke korake na platformi. Osjetih da su stavili amac u more, a zatim prestade svaki um. Tek poslije dva asa uh opet isti um, iste korake po platformi i amac bi opet prikaen za podmornicu. Na koji li je kontinenat poslato to zlato? Kome li ga je poslao kapetan Nemo?
 Sutradan radio sam u salonu sve do pet asova, kad osjetih strahovitu vruinu. To me iznenadi jer smo pod vodom. Ve sam htio da odem iz salona, kad ue kapetan Nemo, pogleda u termometar i ree:
  etrdeset dva stepena.
  Osjeam, kapetane, i ako ovako produi vie neemo moi da izdrimo.
  O, profesore, ta temperatura e opasti samo ako mi budemo htjeli.
  Vi, dakle, moete njome da upravljate po svojoj volji?
  Ne, ali mogu da se udaljim od ognjita koje je proizvodi.
  Znai ona dolazi spolja?
  Razumije se. Mi plovimo u struji kljuale vode.
  Nije mogue!  povikah ja.
  Pogledajte!
 Poklopci na prozorima se razmakoe i ja vidjeh da je voda oko "Nautilusa" potpuno bijela, i kljuala je kao u loncu na vatri. Ja stavih ruku, ali je odmah trgoh, toliko je bilo toplo.
  Pa gdje smo mi?  upitah kapetana.
  Blizu ostrva Santorina, profesore. Htio sam da vam pokaem kako izgleda podmorska erupcija.
 I kapetan mi ispria kako u tom dijelu mora sve nove i nove erupcije izbacuju nova ostrva na povrinu i zatrpavaju stara.
 Vruina je postajala neizdrljiva. I pored toga to je "Nautilus" bio hermetiki zatvoren, po salonu poe da se iri neki neizdrljivi sumporni miris i primjeivao sam neke plamenove, pred ijim se sjajem gubio sjaj elektrine svjetlosti.
  Ne, ne bi bilo pametno  ree mirno kapetan, i na njegov znak "Nautilus" se udalji od tog arkog ognjita. Poslije etvrt sata disali smo slobodno na morskoj povrini.
 Onda pomislih, da je neto Ned bio izabrao to mjesto da izvede svoje bjekstvo, stigli bismo peeni na obalu.
 Za etrdeset osam iduih sati mi preosmo cijelo Sredozemno more i osamnaestog februara kroz Gibraltar izaosmo u Atlanski okean. Ja izaoh na platformu, gdje su ve bili Ned i Savjet. Okean je bio vrlo uzburkan, tako da nismo mogli due da izdrimo i ja odoh u svoju sobu. Ned poe za mnom, sjede preko puta mene. Vidjeh da ga stalno mui misao o bjekstvu.
  Spremite se za veeras  ree mi.
 Ja skoih. Nisam se nadao tome, ali nisam znao ta da mu kaem.
  Dogovorili smo se da ugrabimo zgodnu priliku. Noas emo biti svega na nekoliko milja od panjolske obale. No je mrana. Dali ste mi rije i ja raunam na vas, profesore Aronakse,  ree kratko Ned.  Dakle, veeras, u devet asova. Savjet je ve obavijeten. Kapetan Nemo e sigurno spavati u svojoj sobi. Niko nas ne moe vidjeti. Savjet i ja emo se popeti glavnim stepenicama. Vi ete biti u biblioteci i ekaete na znak. Ja sam se ve postarao da u amac unesem i malo hrane, vesla i jedra. Sve je spremno.
  More je uzburkano  rekoh.
  Neto moramo da reskiramo. Uostalom, amac je vrlo jak i vjetar e nam pomoi. Ko zna da li sutra neemo biti sto milja od obale? Ako budemo imali sree, mi emo oko jedanaest sati ve biti na vrstoj zemlji, ili mrtvi. Dakle, dovienja, veeras.
 Kad Kanaanin izae, ja ostadoh zabezeknut. Mislio sam, da u, kad doe vrijeme za bjekstvo, imati vremena da razmislim i da raspravljam o tome. Ali moj tvrdoglavi drug mi to nije doputao. A ta bih i mogao da mu kaem? On je imao pravo.
 U tom trenutku uh da se rezervoari pune vodom i "Nautilus" zaroni u dubinu. Ja ostadoh u svojoj sobi, da bih izbjegao susret s kapetanom. Taj sam dan proveo u mukama izmeu elje da se dokopam slobode i aljenja to u napustiti taj divni "Nautilus", prije nego to dovrim svoje pomorske studije. Naposljetku ja se spremih za bjekstvo.
 Nisam bio vidio kapetana od ostrva Santorina i pomislih da li se on uopte nalazi na podmornici. Poslije onog dogaaja sa sandukom zlata, poeo sam da mislim da kapetan Nemo mora da ima neke veze sa zemljom. Poneki put bi prole itave nedjelje, a ja ga ne bih nikako vidio. Ko zna da li je za to vrijeme uopte bio na "Nautilusu", ali je vrio tajanstvenu misiju. Hiljadu najraznovrsnijih misli mi je prolazilo kroz glavu. Taj dan mi se uinio najdui u ivotu. asovi, pa i minuti, su mi prolazili vrlo sporo, a moje nestrpljenje je sve vie raslo. Veerao sam vrlo malo u sedam sati. Ostalo mi je bilo jo sto dvadeset minuta. Postajao sam sve uzbueniji i nervozno sam etao gore-dolje po sobi. Misao o tome da bi na poduhvat mogao da propadne nije me muila, ali pomisao na to da na plan bude otkriven prije nego to odemo sa "Nautilusa" i da budemo izvedeni pred ljutog kapetana Nema, kome bi sigurno bilo ao da ga napustim, dovodila me je do ludila.
 Htjedoh posljednji put da vidim muzej gdje sam proveo toliko lijepih i korisnih asova. Htio sam da posljednji put uivam u tom blagu i prirodnim udima. Htio sam da pogledam i u nepoznati Atlanski okean, ali su kapci bili zatvoreni. Dooh i do vrata kapetanove sobe i iznenadih se kad ih vidjeh odkrinuta. Soba je bila prazna. Sat otkuca osam. Pri ovom udaru ja uzdrhtah i pobjegoh iz sobe. Zatim se vratih u svoju sobu i poeh da oslukujem. Da sluajno nije Nedov plan otkriven? Obli me samrtniki znoj od strepnje. Uzalud sam pokuavao da se umirim. Nekoliko minuta prije devet asova prislonih uvo uz vrata na kapetanovoj sobi. Nita se nije ulo. Onda odoh u salon, koji je bio prazan. Otvorih vrata od biblioteke. Tamo je vladao polumrak. ekao sam na Nedov znak. Odjednom elisa na podmornici prestade da radi. Ja nisam znao ta je to trebalo da znai. Tiinu je poremetilo samo lupanje moga srca.
 Osjetih blag udarac. "Nautilus" se bio spustio na morsko dno. Ja se jo vie uznemirih. Ned nikako nije davao ugovoreni znak. Ve sam htio da odem do Neda i da ga zamolim da odgodi nae bjekstvo, jer se na "Nautilusu" deavalo neto izvanredno. U tom trenutku se otvorie vrata i ue kapetan Nemo.
  A, profesore, ba sam vas traio. Znate li istoriju panije?
 Mogao sam da znam istoriju panije napamet, ali u ovom trenutku, sav izgubljen, ja ne bih znao da mu kaem ni kako se zovem. Zato mu odgovorih:
  Vrlo slabo, kapetane.
  E, onda u vam ispriati jedan odlomak iz njene istorije.
 Onda mi kapetan Nemo ispria o nekom blagu koje je trebalo da stigne u paniju, ali je propalo zajedno sa brodovima koji su ga prenosili. Ja nikako nisam mogao da pogodim zato mi on to pria. ta je htio s time?
  E, profesore Aronakse, mi se ba nalazimo na mjestu gdje je to blago propalo.
 Uosmo u salon i kroz prozore vidjesmo posadu s broda u gnjurakim odijelima, kako izvlai neke vee trule burice i sanduke iz kojih su ispadale zlatne i srebrne poluge i drago kamenje. Oni su to blago nosili u "Nautilus" i opet se vraali da nastave taj neiscrpni lov.
  Da li ste znali, profesore, da more sadri toliko bogatstvo?  upita me kapetan smijeei se.
  Znao sam. Ali da li ste vi uli da se sprema neko drutvo da izvadi to blago? Ja ih alim to nita nee nai, a potroie silan novac na to. Ali njih manje alim, nego milione onih nesrenika koje bi to blago nahranilo i izvuklo iz bijede, a ovako e ostati potpuno beskorisno za njih.
  Beskorisno!  odgovori kapetan uvrijeeno.  Mislite li da je to blago izgubljeno, ako sam ga ja pokupio? Mislite li da zbog sebe skupljam to bogatstvo? Ko vam kae da ga ne iskoriujem u plemenite svrhe? Mislite li da ne znam da postoji toliko bia koja pate, da postoje potlaeni narodi na zemlji, da ima toliko nesrenika koje treba pomoi i rtava koje treba osvetiti? Ne razumijete li?...
 Kapetan naglo uuti kao da je rekao vie nego to je htio. Vidjelo se da on jo uvijek gaji plemenita osjeanja prema ovjeanstvu i njegova beskrajna samilost se protezala i na pojedince kao i na cijele potlaene rase. Onda pogodih kome su bili upueni oni milioni kad smo prolazili pored pobunjenog Krita.

 NESTALI KONTINENT
 Sutra ujutru ue Kanaanin u moju sobu sav razoaran. Ja mu ispriah ta sam vidio te noi, nadajui se da e ga to odvratiti od misli da napusti kapetana, ali je Ned samo alio za propalom prilikom i spremao se da te veeri ponovo pokua ako se budemo nalazili blizu obale. U podne ja izaoh na palubu. Ned je ve bio tamo, sav bijesan to se nigdje okolo nije moglo ugledati nikakvo pare zemlje. Meni kao da se skinu neki veliki teret s due kad vidjeh na mapi da se nalazimo na sto pedeset milja od obale.
 Oko jedanaest asova uvee kapetan Nemo me iznenadi svojom posjetom i upita me da li bih htio da vidim morske dubine i po noi. Ja vrlo rado prihvatih poziv.
  Samo ta e etnja biti vrlo naporna, upozoravam vas unaprijed  ree mi kapetan.  Imaemo dugo da idemo, pa emo morati da preemo i jednu planinu, na kojoj se niko ne stara o putovima.
 Stigavi u garderobu, vidjeh da nas nee pratiti niko od posade, pa nee ii ni moji drugovi. Kad smo se obukli, primjetih da lampe nisu spremljene. Kapetan mi ree da nam nee biti potrebne. U naknadu za to dade mi jedan okovani tap. Siosmo na tri stotine metara dubine. Priblaavala se pono. Oko nas je bilo potpuno mrano, ali mi kapetan Nemo pokaza u daljini neku crvenkastu taku koja je sijala na dvije milje od "Nautilusa".
 Na put se sve vie osvjetljavao. Svjetlost je dolazila iza jednog vrha planine, visoke otprilike osam stotina stopa, ali je to bio samo odsjaj, a ognjite se nalazilo s druge strane planine.
 Mi smo bili stigli u podnoje planine, pokrivene gustom umom okamenjenog drvea kroz koje je bilo vrlo teko ii.
 Prizor je bio divan. Mi smo skakali sa stijene na stijenu, od kojih se odvaljivalo kamenje uz potmulu grmljavinu. I slijeva i zdesna nalazile su se ogromne provalije u kojima se gubio pogled. Da nisam bio zanesen tom divljom ljepotom, uhvatila bi me vrtoglavica. Drvee, i stijene nalazili su se u poloajima koji su bili nemoguni na zemlji, jer se protive svakom zakonu ravnotee. I ja sam se osjeao laki u toj gustoj atmosferi i pored tekog odijela, i preskakao sam ponore, peo se uz stijene sa nevjerovatnom lakoom. Rojevi riba su se dizali ispod naih nogu kao ptice kad ih iznenadite u visokoj travi. Hiljadu svijetlih taaka sijalo je u mraku. To su bile oi ogromnih ljuskara.
 Stigosmo do prve visoravni, na kojoj su se nalazile ivopisne razvaline, koje su odavale ljudsku ruku. Mogao sam da razlikujem nejasne siluete zamkova, hramova, palata prekrivenih morskim cvijeem i biljkama. Htio sam da pitam kapetana koji je to dio zemljine kugle to se survao i uhvatih ga za ruku, ali mi on pokaza najvii vrh planine. Pooh za njim i uskoro se naosmo na vrhu. Planina na koju smo se popeli nije bila toliko visoka s te strane, ali sa suprotne je bila dva puta via. Ta planina je u stvari bila vulkan, iz ijeg je kratera izbijala bujica lave koja se rasipala u vatrenim vodoskocima usred ove tene mase. Vulkan je osvjetljavao cio vidik. Pred oima sam imao itavu jednu poruenu varo. Gdje sam se nalazio? Htio sam da to doznam po svaku cijenu. Kapetan dohvati jedan kamen i na jednoj stijeni ispisa samo jednu rije:
 ATLANTIDA
 Ta zemlja, koju su i stari i novi istoriari poricali i smatrali da je postojala samo u bajkama, prostirala se pred mojim oima. Ostali smo tu cio sat udubljeni u posmatranje i razmiljanje. Na podmornicu smo se vratili u zoru.
 Sutradan ujutru, kad sam iziao na platformu, oko mene je vladao potpuni mrak. Odjednom uh kapetanov glas:
  Jeste li vi, profesore?
  Kapetane, gdje smo mi?  upitah ga.
  Pod zemljom!
  Pod zemljom! "Nautilus" jo uvijek plovi?
  Da.
  Ali, ja ne razumijem kako?
  Sad emo zapaliti reflektor, pa ete vidjeti.
 Mrak je bio tako gust da nisam mogao da vidim ni kapetana. Samo, kad sam pogledao gore, tano iznad glave, uini mi se da vidim neku nejasnu svjetlost u jednoj rupi. "Nautilus" se nalazio u nekoj vrsti jezera, potpuno zatvorenog sa svih strana ogromnim zidovima od stijena koje su se zaokruavale gore u svod. U sredini je bio jedan okrugao otvor kroz koji sam opazio onu svjetlost.
  Gdje smo?  upitah kapetana.
  U sredini jednog ugaenog vulkana  odgovori kapetan. "Nautilus" je uao kroz jedan otvor na desetak metara ispod morske povrine.
  Zato smo doli ovdje, kapetane? "Nautilusu" nije potrebno ovako skriveno utoite.
  Nije, ali mu je potreban elektricitet, koji dobijam iz sodijuma, a ovdje je neiscrpan rudnik za njega.
 Iduih dana plovili smo stalno na jug. Sve do trinaestog marta nae putovanje je prolo bez ikakvih dogaaja. Onda kapetan rijei da spusti "Nautilus" dokle god je mogue nie, da bi izmjerio dubinu Okeana. Elisa poe da se okree najveom brzinom, "Nautilus" se zatrese pod jakim naponom i zaroni. Kapci na salonskim prozorima se razmaknue i ja sam mogao da posmatram podmorski svijet na svim dubinama. Poslije dva sata sputanja bili smo na trinaest hiljada metara, a tek na etrnaest hiljada metara opazismo neke crnkaste vrhove koji su trali u vodi. Ipak to nije bilo dno okeana, jer su to virili vrhovi velikih planina, viih od Himalaja. "Nautilus" sie jo dublje, i pod ogromnim pritiskom sve se treslo i kripalo. Okna na prozorima kao da su se bila ugnula pred vodenim pritiskom. Kad smo sili na dubinu od esnaest hiljada metara, vie nije bilo ivih stvorova u vodi, a "Nautilus" je trpio pritisak od hiljadu est stotina kilograma na svaki kvadratni centimetar. Teko je opisati udnovati izgled stijena raznih oblika, pustih peina, savreno iste profile planina, sve to sjajno uglaano, bez mahovine, bez ijedne mrlje.
  Vratimo se profesore  ree kapetan.  Ne treba zloupotrijebiti ovaj poloaj i izloiti suvie dugo "Nautilus" ovako velikom pritisku. Drite se dobro.
 Nisam ni imao vremena da razmislim zato mi je to rekao kapetan, kad se naoh na podu. Na kapetanov znak "Nautilus" je bio okrenut vertikalno navie i poletio je kao strijela. Nita nisam mogao da vidim. Za etiri minuta podmornica je izbila na povrinu i zbog jakog zaleta prednji dio pade u vodu i odbaci s obje strane vrlo visoke talase.
 "Nautilus" nastavi da ide na jug. Gdje namjerava da ide? Nee, valjda, na Juni pol? To bi bilo ludo. Bio sam poeo da vjerujem da se Ned s razlogom boji kapetanove neustraivosti.
 Jednog dana dok smo sjedili na platformi, Ned primijeti u daljini neko crnkasto tijelo kako se die i sputa na pet milja od "Nautilusa". To je bio kit. Ned je bio bijesan to nije mogao da ga ulovi. to se kit vie pribliavao, Ned je sve manje mogao da se savlauje. Odjednom, on povika:
  A, pa to nije samo jedan kit. Ima ih deset, dvanaest, pa to je jedna velika grupa! I ja ne mogu nita da radim! Vezane su mi na ovom prokletom "Nautilusu" i noge i ruke!
  Ali zato ne pitate kapetana za dozvolu da lovite?  ree mu Savjet.
 Savjet jo nije bio ni dovrio svoju reenicu, a Ned se strmoglavi kroz mali otvor. Ubrzo se pojavie kapetan Nemo i Ned. Kapetan pogleda gomilu kitova. Kad Kanaanin zamoli za dozvolu da ih lovi, ovaj ree:
  Zato? Da lovite samo zato da biste ubijali? Nama njihovo ulje nije potrebno.
  Ali u Crvenom moru vi ste mi dozvolili da ulovim morsku kravu.
  Onda je trebalo svjeeg mesa za moju posadu. A ovdje bi se ubijalo samo da se ubija. Na taj nain se istrebljuju dobre i nekodljive ivotinje. Ostavite ih na miru. Dosta im je to imaju svoje prirodne neprijatelje.
 Moete zamisliti kakvo je lice bio napravio Ned za vrijeme te predike. On nije mogao da razumije ta je kapetan htio da mu kae, zato zazvida neku pjesmu, ugura ruke u depove i okrete nam lea. Meutim, kapetan je i dalje posmatrao kitove i ree mi:
  Imao sam pravo kad sam rekao da, osim ljudi, kitovi imaju jo dosta neprijatelja. Ovi jadnici e uskoro imati posla. Primjeujete li, profesore Aronakse, na osam milja one crne take koje se kreu?
  Da, kapetane,  odgovorih mu.
  To su divlji kitovi, strane ivotinje, koje sam ponekad sretao u grupama od dvije ili tri stotine. to se tie ovih gadnih i krvoednih ivotinja, njih treba istrebljivati.
 Na te rijei Kanaanin se ivo okrete.
  E pa, kapetane,  rekoh  u interesu je samih kitova da...
  Nije nuno  prekide me kapetan.  "Nautilus" e biti dovoljan da otjera ove divlje kitove. On ima jedan elini ledolom koji, valjda, vrijedi koliko Nedov harpun.
 Kanaanin slee ramenima.
  ekajte samo, profesore Aronakse, sad emo vam pokazati lov koji jo nikad niste vidjeli. Za ove krvoedne ivotinje nema milosti! One se sastoje samo iz eljusti i zuba.
 To je, zaista, bio najtaniji opis ovih ivotinja, koje su mogle da dostignu duinu od dvadeset pet metara. Njihova ogromna glava sainjava treinu cijelog tijela. Mnogo bolje naoruan nego kit koji ima samo ronate zube, divlji kit ima dvadeset pet velikih zuba, od kojih svaki tei po kilogram. To je nezgrapna i runa ivotinja; cijela lijeva strana joj je nekako deformisana i moe da vidi samo na desno oko.
 Meutim, ta krvoedna grupa je ve bila primjetila kitove i spremala se da ih napadne.
 Bilo je vrijeme da "Nautilus" poe u pomo kitovima, i on zaroni. Kapetan Nemo ode sam da upravlja podmornicom. Borba izmeu kitova i divljih kitova je ve bila poela i "Nautilus" upade meu glavonje. Oni se u poetku ne uzbudie nita kad vidjee da se neko novo udovite umijealo u njihovu borbu, ali uskoro moradoe da se uvaju njegovih udaraca.
 Kakva je to bila borba! I sam Ned se oduevio i poe da tape rukama. "Nautilus" se pod kapetanovom rukom bio sav pretvorio u straan ma. On se zaletio na te mesnate gomile, i skroz ih presijecao, ostavljajui za sobom dvije polovine koje su se koprcale. "Nautilus" nije ni osjeao strahovite udarce ivotinjskih repova. Kad bi svrio s jednim, jurio je na drugoga, okretao se, iao naprijed, vraao se natrag, gnjurao za ivotinjom i izlazio za njom, pa je prepolovljavao ili cijepao svojim stranim maem.
 To je bio uasan pokolj. ula se zagluna buka, otro zvidanje i brektanje preplaenih ivotinja. Cio sat je trajalo to klanje. Nijedan glavonja nije mogao da umakne. Nekoliko puta desetak njih bi se skupilo da pod svojom teinom sprti "Nautilus", ali bez uspjeha. Uz prozor smo mogli da vidimo njihove razjapljene eljusti pune stranih zuba i zvjerske oi. Osjeali smo da se penju na podmornicu, ali ih je "Nautilus" odvlaio pod vodu ili ih izbacio na povrinu, ne obzirui se nimalo na njihovu teinu. Najzad se grupa divljih kitova razie. "Nautilus" izroni na povrinu i mi poletjesmo na palubu. More je bilo pokriveno unakaenim tijelima. Ni najstranija eksplozija ne bi mogla tako da prepolovi, pocijepa i rastrgne te mesnate gomile. Mi smo plovili kroz dinovska tijela, plavkastih lea, bjeliastih trbuha, sa ogromnim gukama. Nekoliko preplaenih divljih kitova bjealo je na vidiku. Talasi su bili obojeni crveno na vie milja unaokolo i "Nautilus" je plovio po moru krvi.

 POD LEDENIM STIJENAMA
 "Nautilus" je dalje iao na jug. Da li je zaista htio da stigne na Juni pol? Ja to nisam mogao da vjerujem, jer su dotle svi pokuaji da se doe do te take propali. etrnaestog marta primijetili ledene sante. Ukoliko smo vie silazili na jug, sante su se pretvarale u itava ledena ostrva puna polarnih ptica. Ponekad je vidik izgledao potpuno zatvoren, ali je kapetan uvijek nalazio kakvu pukotinu kojom je paljivo klizio, mada je vrlo dobro znao da e se za njim zatvoriti. Temperatura je bila dosta niska, dva do tri stepena ispod nule, ali mi to nismo osjeali. Da smo doli prije dva mjeseca imali bismo stalno dan, ali sad je no ve trajala tri do etiri sata, a uskoro je trebalo da nastane no od est mjeseci. Ne mogu da izrazim koliko su me oduevljavale ove dosada potpuno nepoznate ljepote. Ledena ostrva su imala najnevjerovatnije oblike. as su liila na neku istonjaku varo sa kubetima, minaretima i bezbrojnim damijama, as na neki porueni grad. Sa svih strana su se ula buna stropotovanja, pucanja leda, i neka potmula grmljavina. Kad se "Nautilus" nalazio pod vodom, prilikom tih stropotavanja, zvuk se raznosio mnogo jae i nastajali su takvi vrtlozi i talasi, da je izgledalo da svijet propada.
 esto mi se inilo da vie nema izlaza, ali putajui da ga instikt vodi, kapetan je uvijek nalazio nove pukotine. Petnaestog marta itavo ledeno polje preprijei nam put. Meutim, ta prepreka nije mogla da zaustavi kapetana. On strahovitom snagom naletje, i "Nautilusov" kljun zasijee led uz veliki prasak. Led je padao oko nas kao grad. Poneki put, ponesen silnim zaletom, "Nautilus" bi najaio na led i slomio bi ga svojom teinom. Ponekad, od gustog snijega nismo mogli da se vidimo s jednog kraja platforme na drugi. Temperatura je bila pet stepeni ispod nule i po "Nautilusu" poe da se hvata led.
 Najzad osamnaestog marta bili smo opkoljeni beskrajnom i nepominom pregradom od slijepljenih planina.
  Ledena planina!  ree mi Ned.
 Znao sam da je to neprelazna prepreka. Nigdje vie nismo mogli da vidimo more, nego samo prostranu ledenu ravnicu, pretrpanu krupnim blokovima leda.
 I pored svih napora "Nautilus" nije mogao da krene dalje, ali mu je isto tako bilo nemoguno i da se vrati, jer su sve pukotine bile zatvorene iza nas. Te noi led uhvati "Nautilusa" sa svih strana. Kapetanov postupak mi se uini nesmotren. On me upita:
  Pa, profesore, ta mislite o ovome?
  Mislim da smo priklijeteni.
  Kako to?
  Pa ne moemo ni naprijed, ni natrag, ni na koju stranu.
  Znai, vi mislite da neemo moi da se izvuemo?
  Teko, kapetane, jer u ovo godinje doba vi ne moete raunati na pucanje leda.
  A, profesore, ree kapetan Nemo ironino, vi ste uvijek isti! Vi samo vidite prepreke. Ja vam tvrdim da e se "Nautilus" ne samo izvui, nego e ii dalje.
  Dalje na jug?
  Da, profesore, ii e na Juni pol.
 Meni se inilo da je kapetan poludio. Upitah da li je ve otkrio Pol.
  Ne,  odgovori mi on  otkriemo ga zajedno.  Tamo gdje drugi nisu uspjeli, uspjeemo mi. Nikada jo nisam zaao tako daleko na jug, ali vam ipak kaem da u ii jo dalje.
  Vjerujem vam, kapetane  rekoh mu malo ironino.  Hajdemo samo naprijed! Za nas nema prepreka! Hajde da razbijemo ovaj ledeni zid, a ako da otpora, onda emo dati "Nautilusu", krila da bi mogao da pree odozgo.
  Odozgo?  ree mirno kapetan Nemo.  Ne odozgo, nego odozdo.
 Ja razumjedoh njegovu namjeru.
  Dakle, najzad smo se razumijeli!  ree kapetan.  Ono to ne moe obian brod, moe podmornica, i, ako se na Polu nalazi neki kontinent, mi emo stati, a ako je more, ii emo na sam Juni pol.
  Tano  odgovorih.  I, ako se ne varam, gornji dio ovog zida koji je na povrini tri puta je nii od onoga koji se nalazi u vodi.
  Tako je,  ree kapetan  i poto ova brda nisu via od sto metara, to emo da plovimo na tri stotine metara pod morem. A moemo i da zaronimo dublje, jer emo tako izbjei ovu hladnou. Jedina je nezgoda to nekoliko dana neemo moi da izronimo da bismo uzeli ist vazduh.
  Pa "Nautilus" ima rezervoare  odgovorih mu ja.
  Ali ima jo jedna nezgoda, a to je da more, koje moda postoji na Polu, bude zamrznuto i da mi uopte ne iziemo na povrinu.
  Pa zar "Nautilus" nema ledolom, kojim emo razbiti led vie nas? Uostalom, zato na Junom polu ne bi bilo nezaleeno more kao na Sjevernom?
 "Nautilus" poe da se sprema za put. Jedno desetak ljudi se pope na "Nautilusova" lea i pijucima poee da lome led koji je stezao podmornicu. Kad je bilo gotovo, svi uosmo unutra i "Nautilus" zaroni. Srce mi jako lupalo. Da li emo uspjeti da izronimo na povrinu Pola? Jedan udarac mi stavi do znanja da je led deblji, nego kad smo poli. Podmornica je nekoliko puta tako paljivo udarala o led, da bi oprobala njegovu debljinu. Ili smo velikom brzinom. Plovili smo tako dvadeset osam sati. Vazduh nije obnavljan. Morali smo da ga tedimo. Druge noi sam ravo spavao, jer sam stalno lebdio izmeu nade i straha. Led je postepeno postajao sve tanji i umjesto planina sada je ve bila ravnica. Najzad, sutradan u est asova izjutra, kapetan ue u salon i ree:
  More!
 U podne utvrdismo da se nalazimo na Junom polu.
 Naa radost je bila ogromna. Kapetan razvi jednu veliku crnu zastavu na kojoj je bilo izvezeno zlatom jedno veliko "N", pobode je u zemlju i ree:
  Ovaj kontinent od danas postaje moja svojina.
 Sutradan poesmo da se spremamo za povratak. Temperatura je bila dvanaest stepeni ispod nule. Voda poe da se mrzne. Bilo je jasno da se to more za vrijeme noi, koja traje est mjeseci, cijelo zamrzne.
 Uvee smo ve plovili pod velikim ledenim zidom. elini kapci na "Nautilusu" su bili zatvoreni, da neka ledena santa ne bi udarila u prozore i razbila ih. Ja sam stalno mislio na to kako smo doprli do te nedostine take bez umora, ne osjetivi put. Za pet i po mjeseci, koliko smo bili na podmornici, preli smo etrdeset hiljada milja, i desilo se toliko lijepih i stranih avantura. Razmiljao sam o tome da li mi povratak sprema jo kakva iznenaenja.
 Oko tri asa izjutra, probudi me vrlo jak udarac. Ja se uspravih u krevetu i oslunuh, kad se odjednom naoh na podu. "Nautilus" je sigurno udario u neku ledenu stijenu i iskrenuo se. Ja dopuzah do salona. Namjetaj je bio sav oboren. Sreom, prozori su nam ostali cijeli. Slike na desnoj strani podmornice bile su se priljubile uza zid, a one na lijevoj strani su visile udaljene za itavu stopu od zida. "Nautilus" se nije micao. Ja uh neke korake i glasove, ali se kapetan ne pojavi. Dooe Ned i Savjet.
 Niko nije znao tano ta se dogodilo, ali je mene naroito interesovalo da li smo na povrini. Pogledam na manometar. On je pokazivao dubinu od tri stotine esdeset metara. Potrasmo da potraimo kapetana, ali ga ne naosmo i vratismo se u salon da ekamo. Preutau sve Nedove grdnje i psovke. Pustio sam ga da se izvie do mile volje i nita mu nisam odgovorio.
 Kad kapetan ue, on kao da nas nije vidio. Njegovo lice, uvijek mirno i hladnokrvno, odavalo je zabrinutost. Ja ga upitah ta se desilo. On mi odgovori:
  "Nautilus" se nasukao, ali bez krivice mojih ljudi. Nije se desila ni jedna greka u upravljanju. ovjek moe da prkosi ljudskim zakonima, ali ne moe da izbjegne prirodni zakon.
  Da li mogu da doznam ta je izazvalo ovaj nesreni sluaj?
  Cijela jedna ledena planina se prevrnula  odgovori mi on. Kada se pod ledenim brdima pojavi struja toplije vode ili nastanu neki sudari, onda se ona prevrnu. Tako je jedna planina u padu udarila u "Nautilus", a onda je skliznula ispod njega i diui se ponijela ga na sebi.
  Pa zar "Nautilus" ne moe da se oslobodi na taj nain to e se isprazniti rezervoari?
  To se ba sad i radi, gospodine. Vidite da manometar pokazuje da se "Nautilus" penje, ali se i ledeno brdo penje s njim i sve dok neka prepreka ne zaustavi njegovo penjanje, mi emo ostati u ovom poloaju.
 Odjednom osjetim neki pokret. Predmeti okaeni u salonu poee da se vraaju u svoj stari poloaj. Svi smo bili uzbueni. Osjeali smo da se vraamo u normalan poloaj. Pod se ispravi ispod naih nogu. Proe deset minuta i mi se sasvim ispravismo.
  Ali hoemo li moi da plovimo?  upitah kapetana.
  Razumije se. im se rezervoari isprazne, "Nautilus" e se popeti na povrinu.
 Kapetan izae i morade da naredi da "Nautilus" prestane da se penje, jer bi inae udario u ledeni brijeg.
  Ala smo se izvukli!  ree Savjet.  Ove ledene planine su mogle da nas sprte ili bar da nas zatvore i onda ne bismo mogli da obnovimo vazduh... Da! Sjajno smo se izvukli!
 Oko pet asova osjetismo jak potres. Kljun podmornice je bio udario u neku ledenu planinu. "Nautilus" poe osjetljivo da se vraa.
  Mi se vraamo  ree Savjet.
  Da  odgovorih.  Sigurno je ovaj hodnik bez izlaza s ove strane.
  Pa onda?
  Onda emo se vratiti i izai emo na juni izlaz. To je sasvim prosto.
 Trudio sam se da mi glas bude siguran dok sam to govorio. Meutim, "Nautilus" se vraao velikom brzinom.
  To e biti dosta veliko zadocnjenje  ree Ned.
  Ne mari. Glavno je da iziemo.

 U LEDENOM OKLOPU
 Proe nekoliko asova. Manometar je pokazivao da se "Nautilus" nalazi stalno na istoj dubini od tri stotine metara. Jurili smo strahovitom brzinom, jer je svaki minut vrijedio koliko cio vijek. U osam i etvrt osjetismo jo jedan udarac pozadi. Mi se zgledasmo. U tom trenutku ue kapetan.
  Put nam je zatvoren na jugu?  upitah ga.
  Jeste, profesore. Kad se planina prevrnula, zatvorila je svaki izlaz.
  Znai da smo zatvoreni sa svih strana?
  Jesmo.
 Ned lupi pesnicom o sto. Savjet je utao. Kapetanovo lice je bilo mirno. On skrsti ruke i poe da razmilja. "Nautilus" se nije micao.
 Postoje dva naina da se umre u ovakvom poloaju  poe kapetan, mirnim glasom.  Prvi je da umremo prignjeeni, drugi da umremo ugueni.
  Pa "Nautilus" ima dosta rezervnog vazduha i nemamo da se bojimo da emo biti ugueni.
  Jeste, ali nam moe davati vazduha samo jo dva dana. Mi se ve trideset est asova nalazimo pod vodom i vazduh je postao teak. Za etrdeset osam sati iscrpiemo sav vazduh.
  Onda emo se osloboditi za etrdeset osam sati.
  Pokuaemo,  odgovori kapetan  da probijemo neki zid, koji bude najtanji. Kapetan izae.
  Prijatelji,  rekoh ja Savjetu i Nedu  na poloaj je vrlo ozbiljan i ja sad raunam na vau hrabrost i energiju.
  Ja vam stojim na raspolaganju i gotov sam sve da inim za opte dobro  ree Ned.  Ako mogu da budem od koristi kapetanu, ja u vam vrlo rado ponuditi svoju snagu.
 Ja mu stegoh ruku i povedoh ga u sobu, u kojoj je posada ve navlaila gnjurako odijelo. Kapetan primi Nedovu ponudu i Kanaanin obue gnjurako odijelo, kao i ostali lanovi posade. Svaki je od njih nosio na leima rezervni vazduh, koji se morao uzeti na utrb "Nautilusa".
 Savjet i ja vratismo se u salon i kroz prozor ugledasmo nekoliko ljudi iz posade i izmeu njih Neda, koji se isticao svojim stasom. Ledeni zid ispod nas bio je debeo svega deset metara. Trebalo je u njemu probuiti rupu od est hiljada pet stotina kubnih metara, da bi "Nautilus" mogao da proe. Ljudi se dadoe urno na posao. Poslije dva asa napornog rada, Ned se vrati premoren. Njega i njegove drugove zamijenie novi ljudi kojima se pridruismo Savjet i ja. Voda mi se uini vrlo hladna, ali se ubrzo zagrijah udarajui pijukom. Kad se poslije dva sata rada vratih da se odmorim i da jedem, osjetih prilinu razliku izmeu vazduha koji sam bio ponio i ovoga u podmornici. Vazduh nije bio promijenjen etrdeset osam sati i bilo je ve dosta ugljendioksida. Meutim, za dvanaest asova rada mi smo uspjeli da odvalimo samo est stotina kubnih metara leda. Znai, da bi nam trebalo jo pet noi i etiri dana napornog rada da probuimo zid.
 A da ne raunamo to koliko emo jo vremena biti pod ledenim zidom, ako uspijemo da se izvuemo iz ove proklete tamnice  dodade Ned.
 Dotle emo svi biti ugueni. Zar je "Nautilusu" dodijeljena ta sudbina da propadne u ovoj ledenoj grobnici? Na poloaj je bio straan, ali svi su bili rijeeni da svoj zadatak ispune do kraja.
 Sutradan, kad odoh na rad, hladnoa je bila sedam stepeni ispod nule. Primijetili da se zidovi sa strane polako primiu "Nautilusu". Voda koja se nalazila oko nas poinjala je da se smrzava. Pred ovom novom opasnou nae nade na spas bile su izgubljene. Ako se voda smrzne, zidovi podmornice e prsnuti kao staklo. Ja ne smjedoh to da kaem svojim drugovima, da ne bi izgubili energiju za rad, ali kad se vratih na podmornicu, saoptih to kapetanu.
  Znam  ree mi on mirno.  To je nova opasnost i ja ne vidim kako bismo to mogli sprijeiti. Jedini je nain da probijemo otvor prije nego to se voda smrzne.
 Toga dana sam radio nekoliko asova sa najveom upornou. Taj posao mi je prijao. Uostalom, to je bio jedini nain da izaem iz "Nautilusa" i da diem ist rezervni vazduh. Uvee, kad se vratih s rada, inilo mi se da e me uguiti pokvareni vazduh na podmornici. Kapetan Nemo je morao da pusti malo rezervnog vazduha, inae se ne bismo probudili.
 Sutradan primjetih da su zidovi sa strane i ledena tavanica primjetno odebljali. Bilo je jasno da e se oni spojiti prije nego to "Nautilus" uspije da se odatle izvue. Mene obuze oajanje. Zato da se muim kad u umrijeti prignjeen tim ledom! inilo mi se da se nalazim u eljustima nekog udovita i da se njegove strane vilice primiu.
 Kad vidjeh kapetana, upitah ga koliko e jo vremena trajati rezervni vazduh.
  Prekosutra e rezervoari biti prazni  ree mi on.
 Mene obli hladan znoj. Taj odgovor nije trebalo da me iznenadi, jer ve pet dana troimo rezervni vazduh, a ono malo vazduha to je ostalo, treba sauvati za radnike. U trenutku kada piem ove redove, taj utisak je jo uvijek tako jak u meni, da me obuzima neodoljivi uas i ini mi se da se guim.
 Meutim, kapetan Nemo je razmiljao. Najzad mi ree:
  Kljuala voda.
  Kljuala voda?  uzviknuh ja.
  Da, profesore. Mi smo zatvoreni u dosta uzanom prostoru i mlazovi kljuale vode koje e stalno izbacivati pumpe moi e da povise temperaturu i tako e usporiti smrzavanje.
 Kapetan Nemo naredi odmah da se sva elektrina toplota baci na zagrijavanje vode. Za nekoliko minuta voda dostie sto stepeni. Pumpe su je izbacivale, a za to vrijeme dolazila je nova voda i zagrijavala se velikom brzinom. Poslije tri asa voda se zagrijala za jedan stepen, a poslije dva sata za jo dva stepena.
  Izgleda da emo uspjeti  ree kapetan.  Otkloniemo tu opasnost da budemo smrvljeni, ali postoji bojazan da emo se uguiti.
 Sutradan nam je jo bilo ostalo samo pet metara leda da odvalimo. Za to nam je trebalo jo dvadeset etiri asa rada. Vazduh se vie nije mogao obnavljati i grudi mi je ve pritiskivala neka nepodnoljiva teina. Oko tri asa poslije podne ja sam bio polumrtav od straha. Zijevao sam da izvalim vilice. Vazduh je bio sve zaguljiviji. Mene obuze neka obamrlost. Bio sam se opruio gotovo bez svijesti. Savjet se nije odvajao od mene, iako je patio isto koliko i ja. Drao me je za ruku, hrabrio me i uo sam kako je aptao:
  Ah, kad bi samo mogao da ne diem, da bi bilo vie vazduha za profesora!
 Meni su navirale suze na oi sluajui ga da tako govori.
 Jedino olakanje nam je bilo kad je dolazio na nas red da radimo. Sa koliko smo sree i urbe navlaili gnjurako odijelo! Pijuci su odjekivali. Bili smo mrtvi umorni, ali ta smo marili za taj umor, kad je svje vazduh prodirao u plua! Disali smo! Disali! Ipak, niko nije produavao preko odreenog vremena svoj rad. im bi doao odreeni minut, svaki je predavao svome zamjeniku rezervni vazduh koji mu je produavao ivot. Kapetan Nemo je davao primjer, jer je prvi skidao sa sebe gnjurako odijelo, uvijek miran i bez ikakve albe.
 Toga dana radili smo sa jo vie snage. Ostalo je bilo da se odvali jo svega dva metra. Jo svega dva metra. Jo svega dva metra su nas razdvajala od mora. Ali rezervoari su ve bili gotovo prazni. To malo to je ostalo moralo se uvati za radnike. Za "Nautilus" nita!
 Kad se vratih u podmornicu, skoro sam se guio. Muke koje sam pretrpio te noi, ne bih mogao da opiem. Sutradan sam jedva disao. Pored strane glavobolje osjeao sam takvu vrtoglavicu kao da sam pijan. Moji drugovi su se osjeali isto kao i ja. Nekoliko ljudi iz posade ve je bilo u agoniji.
 To je bio esti dan naeg tamnovanja.
 Svi uosmo u "Nautilus" i dvostruka vrata se zatvorie. ekali smo i oslukivali, zaboravljajui na patnje i nadajui se jo uvijek. Ovo je bio posljednji pokuaj za nae spasenje. I pored zujanja u uima uskoro sam uo neko pucanje oko "Nautilusa". Led prte pravei um slian cijepanju hartije i "Nautilus" se spusti.
  Proli smo!  ree mi Savjet na uvo.
 Nisam mogao da mu odgovorim, nego mu samo stegoh ruku. Odjednom, ponesen svojom teinom "Nautilus" pade kao u neku upljinu. Onda se sva elektrina snaga prebaci na pumpe koje izbacie vodu iz rezervoara. Poslije nekoliko minuta nae padanje prestade i mi poosmo vrtoglavom brzinom na sjever. Ali koliko li e trajati to nae plovljenje ispod ledenih planina? Ako bude jo samo jedan dan, ja u ve biti mrtav! Opruen na jednom divanu u biblioteci, ja sam se guio. Bio sam sav pomodrio u licu, nisam mogao vie nita ni da vidim, ni da ujem. Izgubio sam i pojam o vremenu. Miiima nisam mogao da miem. Ne znam koliko je asova tako prolo, ali sam osjetio kad je poela moja agonija. Osjetio sam da u umrijeti...
 Odjednom dooh k sebi. Vazduh je prodirao u moja plua. Da nismo izronili na povrinu? Ne! Tu su se Ned i Savjet rtvovali da me spasu. Nali su bili neto malo vazduha u jednoj spravi i umjesto da ga udiu, oni su ga sauvali za mene i tako su mi ulivali kaplju po kaplju ivota. Htio sam da odgurnem spravu, ali su mi oni drali ruke i nekoliko trenutaka sam poudno disao. Pogledah u sat. Bilo je jedanaest asova prije podne. "Nautilus" je iao strahovitom brzinom od etrdeset milja na sat. Gdje li se nalazi kapetan Nemo? Da li je podlegao? Da li su i njegovi drugovi umrli sa njim? U tom trenutku manometar pokaza da se nalazimo svega dvadeset stopa od povrine. Od vazduha nas je razdvajao samo tanak ledeni pokriva. Zar ne bismo mogli da ga probijemo? Moda. Osjetih da "Nautilus" uzima zalet i pognan svojom snanom elisom, on udari u ledenu koru. Postepeno ju je buio, onda se povlaio, ponovo se zalijetao i, najzad, ponesen snanim zamahom, on izletje na ledenu povrinu koja se prolomi pod njegovom teinom.
 Kapci se otvorie naglo i ist vazduh pokulja u sve prostorije "Nautilusa".
 Ne bih mogao da se sjetim kako sam se naao na palubi. Znam samo da sam punim grudima disao svje morski vazduh.
  Ah,  ree Savjet  kako divan kiseonik! Neka se profesor ne boji da ga udie, jer ima za sve.
 Ned nije nita govorio, ali je otvarao vilice toliko da bi i ajkulu uplaio.
 Snaga nam se polako vraala. Kad pogledah oko sebe, vidjeh da smo sami na palubi. Nigdje jednog ovjeka iz posade, pa ni kapetana Nema. Ti udni mornari su se zadovoljavali vazduhom koji je strujao u unutranjosti podmornice.
 Poslije nekoliko dana primijetih da idemo na sjever kroz Atlanski okean.
  Da kapetan Nemo ne misli, poslije Junog da nas odvede na Sjeverni pol?  ree Savjet.
  E, bogami, mi mu neemo praviti drutvo!  odgovori Kanaanin.
  U svakom sluaju, to je sjajan ovjek, i mi neemo aliti to smo ga sreli.
  Naroito kada ga budemo napustili!  dodade Ned. Mi smo stalno jurili velikom brzinom, tako da smo jedanaestog aprila ve bili presjekli polutar.

 BORBA SA OKTOPODIMA
 Dvadesetog aprila oko jedanaest asova gledali smo kroz prozore salona, kad mi Ned obrati panju na ogromne alge.
 To su prave peine oktopoda, i ja se ne bih iznenadio kad bih u njima vidio ta udovita.
  E, ba bi htio da vidim jednog oktopoda, jer sam sluao o njima da mogu sa sobom da odvuku i cio brod na dno mora.
  Niko me ne moe uvjeriti da postoje takve ivotinje  ree Ned.
  Postoje, Nede,  rekoh mu  ako ne tolike da odvuku cio brod, a ono mogu biti velike preko tri metra; ali njihovi pipci su vrlo dugaki, tako da ivotinja izgleda ogromna. Jedan moj drug, kapetan jednog broda, priao mi je da je jednog dana vidio ogromnog oktopoda otprilike na ovom mjestu gdje se sada nalazimo. Gaali su ga i harpunima i iz puaka, ali bez uspjeha, jer je njegovo meso tako piktijasto da su mu meci i harpuni prolazili kroz njegovo tijelo, ali mu nita nisu nakodili. Onda se sjetie da naprave omu i zategoe mu je blizu repa. Zatim pokuae da ga izvuku na brod, ali je bio tako teak, da mu se rep odvojio od tijela, i on ostade u vodi.
  A koliko je bio dugaak?  upita Kanaanin.
  Da li je bio dugaak otprilike est metara?  upita Savjet, gledajui kroz prozor.
  Tano toliko  odgovorili.
  A da li je na glavi imao osam ogromnih pipaka koji su se uvijali u vodi kao zmije?
  Jeste.
  I njegove oi koje se nalaze na glavi bile su vrlo velike?
  Tako je, Savjete.
  A usta su mu liila na ogroman papagajski kljun?
  Jeste, Savjete.
  E pa, profesore,  ree Savjet  ako ovo nije ba taj oktopod vaeg prijatelja, a ono mora da je neki njegov brat. Ned Lend potra prozoru i povika:
  Uh, da strane ivotinje!
 To je bio oktopod dugaak preko osam metara.
 Iao je pravo ka "Nautilusu" i gledao svojim gadnim zelenkastim oima. Pipci su mu bili dva puta dui i uvijali su se kao kose furija. Jasno smo mogli da vidimo dvije stotine pedeset sisaljki na pipcima. Otvarao je i zatvarao svoja strana usta, a iz njih je palacao jezik pokriven otrim zubima. Trup mu je mogao biti teak oko dvadeset pet hiljada kilograma. Boja mu se vrlo brzo mijenjala.
  To je, moda, ba taj koga je vidio va prijatelj,  ree Savjet.
  Nije,  odgovori Kanaanin  jer je ovaj cio, a onaj je izgubio rep.
  To ne bi morao biti razlog  odgovorili mu.  Pipci i rep ovih ivotinja mogu ponovo da izrastu i za sedam godina, otkad ga je vidio moj prijatelj, rep je mogao da se obnovi.
  Pa ako nije ba ovaj, a onda je to neki od onih  povika Ned.
 Oko prozora se pojavi puno oktopoda. Oni su ili uporedo sa "Nautilusom" i to tako lako da mi je izgledalo da stoje. Mi smo ili dosta sporo, kad odjednom "Nautilus" stade i mi osjetismo jak udarac. Nismo uli udaranje elisa. Kapetan ue u salon praen svojim pomonikom. Izgleda je mraan i ne pogleda nas, nego ode pravo ka prozoru, pogleda i ree nekoliko rijei svome drugu. Ovaj izae; kapci se zatim zatvorie. Ja prioh kapetanu i rekoh mu:
  Lijepa zbirka oktopoda.
  Jeste, profesore, i boriemo se s njima prsa u prsa.
  Prsa u prsa?  upitah ja, jer mi se uini da nisam dobro razumio.
  Da , profesore. Elisa se zaustavila. Izgleda da se neki od njih zapleo u elisu i sad ne moemo da krenemo dalje.
  Pa ta ete raditi?
  Popeemo se na krov i poklaemo svu tu gamad.
  To e biti teko.
  Razumije se. Elektrini meci im ne mogu nita, ali emo ih napasti sjekirama.
  I harpunom, kapetane  ree Ned  ako hoete da primite moju pomo.
  Primam je, majstor-Nede.
 Svi poosmo na stepenice. Tu je ve stajalo desetak ljudi naoruanih sjekirama. Savjet i ja uzesmo po jednu sjekiru, a Ned harpun. "Nautilus" je bio izronio. Tek to je jedan mornar odvio kapke, kad se oni naglo otvorie, sigurno povueni sisaljkama jednog oktopoda, i jedan ogroman pipak se uvue kao zmija kroz otvor. Dvadeset drugih pipaka se uvijalo iznad otvora. Kapetan Nemo jednim udarcem sjekire odsijee pipak koji se skotrlja niz stepenice uvijajui se. Dok smo mi urili na stepenice, dva pipka dohvatie jednog mornara koji je bio ispred kapetana i podigoe ga neodoljivom snagom. Kapetan kriknu i potra na palubu. Mi pojursimo za njim. To je bio straan prizor. Nesrenik koga su sisaljke vrsto drale lelujao se u vazduhu. On je krkljao, guio se i vikao: "U pomo! U pomo!" Ti krici izgovoreni na francuskom jeziku zapanjie me. Dakle, ja sam imao jednog sunarodnika na podmornici! Moda ih je bilo i vie! Taj razdirui krik e mi biti u uima cijelog ivota. Jadnik je bio izgubljen. Ko bi ga mogao otrgnuti iz tog grevitog zagrljaja! Meutim, kapetan Nemo se baci na oktopoda i odrubi mu jo jedan pipak. Njegov pomonik se bijesno borio sa drugim oktopodima koji su puzali po "Nautilusu". Svi smo udarali sjekirama po tim mesnatim gomilama. Jak miris mousa zagui nas. Bilo je uasno! Jednog trenutka mi se uini da e nesreni Francuz biti osloboen, jer je kapetan Nemo bio odsjekao svih sedam pipaka. Ostao je bio samo onaj jedan koji je lelujao jadnog ovjeka po vazduhu kao da je pero. Ali ba kad kapetan i njegov pomonik poletjee na oktopoda, on izbaci itav stup neke crnkaste tenosti, koja nas zapljusnu tako da nita nismo mogli da vidimo. Kad se to razie, oktopod je ve bio iezao i s njim i moj nesreni sunarodnik.
 Sa kolikim smo bijesom onda navalili na ta udovita! Vie nismo vladali sobom. itavo tuce oktopoda bilo je pokrilo podmornicu. Mi smo se valjali usred tih odsjeenih zmija u talasima krvi i crnog mastila. inilo nam se da ti ljepljivi pipci ponovo izrastaju kao glave u adaja. Ned Lend je pri svakom udarcu zabadao svoj harpun u njihove sivkaste oi, ali ga odjednom oborie pipci jednog udovita. Ja ne znam kako mi srce ne pue od uzbuenja i groze. Uasan kljun se bio otvorio i zaas je trebalo da ga presijee nadvoje. Ja mu poletjeh u pomo, ali je kapetan bio bri. Njegova sjekira ieze u ogromnim eljustima i kao udom spaen Kanaanin ustade i zabi svoj harpun oktopodu u srce.
  To sam vam dugovao!  ree kapetan Nemo Nedu.
 Borba je trajala etvrt sata. udovita sva unakaena najzad iezoe u talasima. Kapetan Nemo, crven od krvi, stajao je nepomino i gledao u more koje mu je progutalo jednog druga i krupne suze su tekle niz njegovo blijedo lice. Njegov bol je bio neizmjeran.

 OSVETA
 Iduih dana "Nautilus" je, izgleda, pod utjecajem kapetanovog oajanja, iao bez cilja. Iao je, vraao se, plovio kao le po volji talasa. Elisa je bila slobodna, ali se nije okretala. "Nautilus" nije mogao da se odvoji od toga mora koje mu je odnijelo jednog od njegovih ljudi.
 Tako je prolo deset dana. Tek prvog maja "Nautilus" poe na sjever. Kako je podmornica ila nasumce i dosta blizu obale, nae bjekstvo je imalo izgleda na uspjeh. Meutim, vrijeme je bilo vrlo runo. U ovim predjelima su bure i orkani vrlo esti, zahvaljujui toploj Golfskoj struji. Ned Lend je bio oajan i tih dana vie nego ikada osjeao je tugu za otadbinom.
  Profesore,  ree mi on jednog dana  ovo jednom mora da se svri. Hou da budem naisto. Kad samo pomislim da e za koji dan "Nautilus" biti prema Novoj Zemlji i da se tu uliva Sveti Lorens, moja rijeka, rijeka koja protie kroz Kvibek, moje rodno mjesto, onda me spopada bijes i kosa mi se die na glavi. Ja u prije skoiti u more, nego to u ostati ovdje. Guim se, razumijete li? Morate da pitate kapetana misli li on da nas zauvijek zadri u ovoj prokletoj tamnici. I to imate s njim da govorite jo danas ili u ja to sam uiniti.
 Kad sam uao u svoju sobu, uo sam kapetana kako eta po svojoj sobi. Ja odluno zakucah na vrata. Ne dobih odgovor. Zakucah ponovo i uoh. Kapetan se bio udubio u neki posao. Kad mu prioh, on podie glavu, namrti se i ree mi dosta osorno:
  Vi ovdje? ta hoete od mene?
  Hou da govorim s vama.
  Ali ja sam zauzet, profesore. Zar tu slobodu koju sam dao vama u radu, ne mogu i ja da imam?
  Kapetane,  rekoh mu hladno  moram da govorim s vama o jednoj stvari koju ne mogu da odloim.
  Da niste uinili kakvo otkrie?  upita me on ironino.  Evo, profesore Aronakse, moje studije o moru napisane na vie jezika i, akobogda, one nee propasti zajedno sa mnom. Tu se nalazi i moj dnevnik. Sve u to zatvoriti u jednu kutiju koja nee moi da potone. Ko posljednji ostane na "Nautilusu", bacie tu kutiju u more.
  Kapetane,  rekoh mu  zaista bi bio grijeh da to propadne, samo mi se ne dopada nain koji vi hoete da upotrijebite. Ko zna u ije e ruke to pasti! Zar ne biste mogli da naete bolji nain? Ja i moji drugovi smo gotovi da uvamo taj rukopis i ako nam vratite slobodu...
  Slobodu!  ree kapetan i ustade.
  Da, kapetane, zbog toga sam i doao kod vas. Ve sedam mjeseci mi smo vai zarobljenici i ja vas sada pitam u ime svojih drugova i svoje, da li mislite da nas zauvijek zadrite ovdje.
  Profesore Aronakse,  ree kapetan  odgovoriu vam danas ono to sam vam odgovorio prije sedam mjeseci, ko jednom ue u "Nautilus", ne smije vie da ga napusti. To je sve to imam da vam kaem. Neka to bude i prvi i posljednji put da mi postavljate to pitanje, jer drugi put neu moi ni da vas sasluam.
 Kad to ispriah svojim drugovima, Ned ree:
  Sad znamo da od tog ovjeka ne moemo nita da oekujemo. "Nautilus" se pribliava Islandu i mi emo pobjei, pa ma kakvo vrijeme bilo.
 Osamnaestog maja bjenjela je strana bura. Kapetan Nemo je htio da joj prkosi i ostao je na palubi dobro privezan da ga ne bi odvukli grdni talasi koji su zapljuskivali. I ja sam se bio popeo i divio se u isto vrijeme velianstvenoj buri i tom nenadmanom ovjeku koji joj je prkosio. Bijesni talasi su se igrali podmornicom kao nekom ljuskom. Oko pet asova nastade provala oblaka. Uragan je jurio brzinom od etrdeset pet metara u sekundi. Kad dostigne tu brzinu, on obara kue, lomi gvozdene ipke i rui sve pred sobom. Ali "Nautilus" je, zahvaljujui svome sastavu, mogao da prkosi jer mu se pokoravao, putajui da ga baca na sve strane. Bura je sve jae bjenjela. U sumrak vidjeh, jedan brod koji se jedva borio sa valovima. Uskoro ga nestade. Oko deset asova nebo je bilo sve u plamenu. Munje su sijevale na sve strane, tako da su mi oi bile zasjenjene, a kapetan ih je gledao kao da je htio u sebe da udahne duu oluje. Strahovita buka, u kojoj se mijealo rikanje talasa, zavijanje vjetra i pucanje gromova, prolamala je cio prostor. Golfska struja je s pravom nazvana kraljicom bura, jer ona stvara te strane ciklone.
 Izgledalo je da je kapetan Nemo traio smrt dostojnu sebe, jer su gromovi svakog asa udarali u "Nautilus" i varnice su prtale sa njegovog kljuna.
 Sav slomljen, na ivici snage, ja se skotrljah niz stepenice. Oluja je bila dostigla vrhunac i bilo je nemoguno zadrati se na palubi. Kapetan Nemo se vratio tek u pono. Onda zaronismo i kroz prozore na salonu vidjeh velike ribe kako jure preplaene kao utvare kroz vodu u plamenu. Neke poginue od gromova pred mojim oima. Mislio sam da emo naii na mirnu vodu ve na petnaest metara dubine, ali je okean bio tako uzburkan da smo morali da siemo na pedeset metara. Tamo je vladala takva tiina da niko ne bi mogao da pomisli da orkan bjesni na povrini.
 Poslije te bure, mi smo poli na istok i nije bilo nikakvog izgleda da bismo mogli da pobjegnemo na ameriku obalu. Jadni Ned, sav oajan, osami se kao kapetan Nemo. Savjet i ja nismo se razdvajali. Kapetan Nemo kao da je htio, poto je Nedu pokazao ameriku obalu, meni da pokae evropsku jer smo tridesetog maja plovili prema Engleskoj. Pitao sam se da kapetan ne misli da proe kroz La Man, ali se on udalji i trideset i prvog maja, cijelog dana, vrtio se ukrug. Izgledalo je da trai neko mjesto koje mu ne polazi za rukom da nae. U podne on izvri mjerenje na palubi i izgledao mi je mraniji nego ikad. Zbog ega li je mogao biti tako tuan? Da li zato to je blizu evropska obala, pa se sjetio nekih uspomena iz domovine? Sutradan se ponovi ista stvar. U podne, kad je kapetan Nemo, vrio mjerenje, primjetih na osam milja od nas neki veliki parabrod. More je bilo savreno mirno. Kapetan ree:
  Ovdje je!
 Ja se vratih u salon i uskoro osjetih da smo zaronili. Poslije nekoliko minuta mi se naosmo na dnu. Kroz prozor primjetih kao neke ruevine prekrivene slijepljenim bijelim koljkama kao snijegom. Kad dobro zagledah, primjetih da su to ostaci nekog broda koji je morao odavno da potone. Kapetan mi ree da je "Osvetnik". Ja se zaprepastih, jer sam uo za taj brod.
  Da, profesore, "Osvetnik". Divno ime!  proaputa kapetan.
 Nain na koji je to izgovorio uini jak utisak na mene. Gledao sam u kapetana, ije su oi imale naroiti sjaj dok je posmatrao potonuli brod. Osjetio sam da kapetan Nemo gaji neku udnu mrnju koju vrijeme nije moglo da ublai. "Nautilus" poe lagano da se penje. Kad smo doli na povrinu, uh neki pucanj. Pogledah kapetana, ali on i ne mrdnu. Onda otrah na platformu i spazih onaj brod koji je bio svega na est milja od nas.
  To je topovski pucanj  ree Ned.
  Kakav je to brod, Nede?  upitah ga.
  Kladio bih se da je neki ratni brod. O, kad bi samo htio da nas napadne i da potopi ovaj prokleti "Nautilus".
  Da li moete da mi kaete kojoj narodnosti pripada, Nede? Ned gledae nekoliko trenutaka, ali najzad ree:
  Ne mogu, profesore, jer nema zastavu. Brod se sve vie pribliavao.
  Profesore,  ree Ned  ako nam se ovaj brod priblii na jednu milju, ja u skoiti u more, a nadam se da ete vi poi za mnom.
 Ba sam htio da mu odgovorim, kad na prednjem dijelu broda suknu bijeli dim, a ubrzo neko teko tijelo pade u vodu blizu podmornice i jedan talas zapljusnu "Nautilus". Uskoro zauh i pucanj.
  ta? Oni pucaju na nas!  povikah.  Znai da oni ne misle da smo davljenici na nekoj olupini.
  Boga mi, profesore...  ree Savjet i otrese vodu kojom ga je zasulo drugo ule  oni su poznali narvala i pucaju na njega.
  Ali oni sigurno vrlo dobro vide da su na njemu ljudi!
  Moda ba zato i pucaju  ree Ned.
 Ja se onda osvijestih. Oni sada sigurno znaju kakvo je to morsko udovite. Vjerovatno je kapetan sa "Abraham Linkolna" primjetio da je taj narval-podmornica opasnija od svih morskih udovita. Sigurno je sada progone po svim morima. Sad mi je bilo jasno da je kapetan Nemo iskoriavao "Nautilus" u osvetnike svrhe. Tako i one noi kad nas je zatvorio napao je neki brod.
 Meutim, ulad je padala kao kia oko nas, ali ni jedno ne pogodi "Nautilus". Kanaanin mi ree:
  Profesore, mi moramo sve da pokuamo da se odavde izvuemo. Hajde da im damo znak! Moda e vidjeti da smo poteni ljudi.
  Bijednie!  povika kapetan stranim glasom. Lice kapetana Nema je bilo preblijedilo. Njegovo tijelo je bilo pognuto. Svojim gvozdenim rukama on je drmusao Neda. Onda se okrete brodu koji je pucao i doviknu:
  A! Ti zna ko sam ja. Meni nije bila potrebna tvoja zastava da bih te poznao! Gledaj! Ja u ti pokazati svoju zastavu.
 Jedno ule proletje pored samog kapetana i nestade ga u vodi. Kapetan Nemo samo slee ramenima, pa se okrete meni i ree mi kratko:
  Siite! Siite zajedno sa vaim drugovima!
  Kapetane, zar ete da napadnete taj brod?
  Potopiu ga.
  Vi to neete uiniti!
  Uiniu  ree hladno kapetan.  Nemojte ni pomiljati na to da mi sudite. Sluaj vam je pokazao neto to nije trebalo da vidite. Napad je poeo. Odgovor e biti koban po njih. Uite!
  iji je taj brod?
  Vi ne znate? Utoliko bolje! Bar e njegova narodnost ostati tajna za vas. Silazite!
 Oko kapetana se bilo okupilo jedno petnaestak mornara i svi su sa neizrecivom mrnjom gledali brod. Oni su udjeli za osvetom. Ja poeh da silazim ba u trenutku kad jedno ule okrznu podmornicu.
  Pucaj, luaki brode! Troi metke uzalud! Nee pobjei od "Nautilusovog" kljuna. Ali nee ti propasti na ovom mjestu. Neu da se tvoji ostaci pomijeaju sa slavnim ostacima "Osvetnikovim".
 "Nautilus" poe brzo da odmie, ali ga je brod gonio. Oko etiri asa poslije podne nisam mogao da odolim nestrpljenju i popeh se na palubu. Kapetan Nemo je etao, nervozno je gledao u brod koji je bio na pet do est milja od nas. Ja htjedoh jo jednom da posredujem kod kapetana, ali me on presijee:
  Ja imam pravo!  ree mi.  Ja sam potlaen, a onaj je tlaitelj. Zbog njega sam izgubio sve to sam volio i oboavao: otadbinu, enu, djecu, roditelje! Sve to mrzim  tu je! I utite!
 Ja naoh Neda i Savjeta i rekoh im da bjeimo.
  Dobro, ali iji je taj brod?
  Ne znam  odgovorih.  Znam samo da e biti potopljen do veeras i bolje je da poginemo s njim, nego da budemo sauesnici osvete, iji razlog ne znamo.
  I ja tako mislim  ree Ned.  Ali saekajmo no.
 Kad je dola no, moji drugovi i ja ekali smo da nam se brod priblii toliko da nas moe vidjeti ili uti, pa da bjeimo. Kad stignemo do njega, ako ne uspijemo da sprijeimo neizbjean udarac, mi emo bar pokuati sve to stoji do nas. Vie puta mi se uinilo da se "Nautilus" sprema da napadne; meutim, on je doputao brodu da mu se priblii, pa opet nastavljao bjekstvo. Ned je ve htio da skoi u more, ali ga ja prinudih da ekamo. U tri asa izjutra odoh na platformu. Kapetan Nemo je jo uvijek bio tamo i nikako nije isputao brod iz vida. Njegov snaan pogled kao da je privlaio i oaravao brod. Mjeseina je sijala, nebo i more kao da su se takmiili u mirnoi. I kad pomislih na tu duboku tiinu prirode, uporeenu sa silnom mrnjom koja se kuvala u "Nautilusu", marci su me podizali.
 Ostao sam na palubi sve do est asova ujutro. Brod je bio na milju i po od nas. im svanu, nastade pucnjava. "Nautilus" poe da se sprema za napad. Ja sioh kod drugova i rekoh im:
  Prijatelji, vrijeme je da stisnemo jedan drugome ruku.
 U tom usmo kako se kapci na "Nautilusu" naglo zatvorie i mi zaronismo. Bilo je dockan! Mi smo ponovno bili zatvoreni i bili smo prinueni da budemo svjedoci tragedije koja se pribliavala. Najednom uh jak udarac. "Nautilus" ponesen neodoljivom snagom, proe kroz brod kao to igla prolazi kroz platno!
 Nisam mogao vie da izdrim. Sav izbezumljen, poletjeh u salon. Kapetan Nemo je bio tamo i mirno gledao kroz prozor. Neka ogromna masa je tonula i da nita ne bi izgubio od njene agonije "Nautilus" je silazio zajedno s njom. Paluba je bila naikana crnim sjenkama koje su jurile tamo-amo. Voda se pela i nesrenici su se pentrali uz katarke. Potpuno uzet i ukoen od uasa, razgoraenih oiju, bez daha i bez glasa, gledao sam i ja. Neka neodoljiva privlanost me vukla prozoru. Odjednom, zau se strana eksplozija. Brod koji je tonuo nestade zajedno sa ljudima.
 Pogledah kapetana. Taj strani osvetnik, pravi aneo mrnje, gledao je i dalje. Zatim on ue u svoju sobu. Izmeu slika velikih ljudi spazih sliku jedne mlade ene sa dvoje djece. Kapetan je gledao nekoliko trenutaka, prui ruke njima i poe da jeca. Ja se vratih u svoju sobu, gdje su jo uvijek sjedjeli Ned i Savjet. Osjeao sam nesavladiv uas prema kapetanu Nemu.

 BJEKSTVO
 Podmornica je jurila velikom brzinom ka sjeveru. Do veeri preli smo dvije stotine milja kroz Atlanski okean. Te noi nisam mogao da zaspim. Onaj strani prizor mi je stalno bio pred oima.
 Od toga dana vie nisam mogao da vodim rauna o tome kuda nas vodi podmornica vratolomnom brzinom. Vie nisam mogao da vodim rauna ni o vremenu, jer su svi satovi na podmornici bili zaustavljeni. Mislim, da je ta jurnjava mogla da traje petnaest do dvadeset dana. Vie nisam vidio kapetana Nema niti ikoga od posade. Ili smo stalno pod vodom. Kad bismo izronili da obnovimo vazduh, kapci su se otvarali i zatvarali automatski. Mjerenje nije vreno i apsolutno nisam znao gdje se nalazimo.
 Ni Kanaanin se vie nije pojavljivao. Savjet nije mogao da izvue ni rijei od njega i bojao se da e u nekom nastupu oajanja ili enje za domovinom izvriti samoubistvo. Jednog jutra, kad se probudih, ugledah Neda vie sebe. On mi ree tiho:
  Noas bjeimo! Izgleda da vie nema nikakvoga nadzora na podmornici! Hoete li biti spremni, profesore?
  Hou, ali gdje se nalazimo?
  Blizu neke zemlje koju sam jutros ugledao na dvadeset milja.
  A koja je to zemlja?
  Ne znam, ali bila koja mu drago, mi emo pobjei.
  Dobro, Nede, pobjei emo, pa makar propali u moru.
  More je uzburkano, vjetar je vrlo jak, ali nee biti teko prevaliti dvadeset milja u onom lakom amcu. Ja sam tamo ve prenio neto hrane i vode. Ako nas iznenade, ja u se braniti, pa neka me i ubiju.
  Umrijeemo zajedno, Nede.
  Ipak se nadam da e nam uspjeti bjekstvo. U deset asova mjesec se jo nee pojaviti, pa emo iskoristiti pomrinu. Doite kod amca, tamo emo vas ekati Savjet i ja.
 I izie. Srce poe jako da mi lupa. Obukoh toplo odijelo i oslunuh da li se uje kakav um u kapetanovoj sobi. uh korake. inilo mi se svakog asa da e doi da me pita zato bjeimo. Moja mata je sve preuveliavala. Uspio sam ipak da se malo umirim i legoh u krevet. U pola devet sam drao glavu da mi ne prsne. Nisam vie htio da mislim. Imao sam da ekam jo pola sata. Za to vrijeme inilo mi se da u poludjeti.
 Utom zauh nejasne zvuke orgulja, neku tunu muziku koja je liila na jecaje izmuene due. Kroz glavu mi sinu misao da se sada kapetan nalazi u salonu kroz koji ja moram da proem, da bih otiao do amca. Tamo u ga sigurno vidjeti posljednji put. On e me vidjeti i moda e razgovarati sa mnom. Jedan njegov pokret mogao bi da me uniti. Jedna njegova rije da me vee zauvijek za podmornicu.
 Doe as kad sam morao da poem. Paljivo otvorih vrata na svojoj sobi. Uini mi se da ona jako zakripae. Iao sam polako kao lopov, zastajui svakog asa da bih zaustavio lupanje srca. Salon je bio u potpunom mraku. Kapetan je bio tu, ali me nije vidio. Mislim da me ne bi vidio ni po danu, toliko se bio zanio muzikom. Ja sam puzio po tepihu, da bih izbjegao svaki um. Trebalo mi je pet minuta dok sam stigao do drugih vrata koja su vodila u biblioteku. Ba sam htio da ih otvorim, kad me jedan kapetanov uzdah prikova na mjestu. On poe k meni skrtenih ruku, idui kao neka utvara. Iz grudi su mu se otimali prigueni jecaji i uh kako proaputa ove rijei:
  Oh! Dosta! Dosta!
 Ja pojurih u biblioteku i uz stepenice stigoh do amca.
  Bjeimo! Bjeimo!  povikah.
  Odmah!  odgovori Kanaanin.
 Kanaanin poe da priprema amac, kad usmo neku larmu u podmornici. Da nisu primijetili nae bjekstvo? Ned mi prui jednu kamu. Mi oslunusmo, ali jedna rije koju smo stalno uli, otkri mi razlog te uzrujanosti na podmornici:
  Melstrom! Melstrom!
Nijedna rije ne bi bila stranija za poloaj u kome smo se nalazili. Mi smo se nalazili u uasnom vrtlogu blizu norveke obale, iz koga se nijedan brod jo nije spasao. Sa svih strana se tu skupljaju ogromni talasi. To su mjesto s pravom nazvali "Okeanov pupak", jer se tu voda kovitla na petnaest kilometara unaokolo. Tu je "Nautilus", da li sluajno ili namjerno bio upao i poeo da se vrti u krug koji je postajao sve ui. amac se, jo uvijek privezan za podmornicu, stalno okretao vrtoglavom brzinom. Krv nam se bila sledila u ilama. Kupali smo se u hladnom samrtnom znoju. Oko amca je vladala zagluujua buka. Talasi su se lomili o otre podmorske litice, tamo gdje se i najtvri predmeti lome. "Nautilus" se borio kao neko ljudsko bie. Njegovi elini miii su kripali.
  Treba da ponovo zaarafimo amac  ree Ned.  Ako ostanemo prikaeni za "Nautilus", moda emo se spasti...
 Jo nije ni dovrio, a mi usmo neko kripanje. amac se otkai i baen kao kamen iz prake upade usred vrtloga. Ja udarih glavom o elinu ivicu i izgubih svijest.
 ta se desilo te noi, kako je amac uspio da se spase iz tog uasnog vrtloga i kako smo sva trojica ostali ivi, ne bih umio da kaem. Kad sam doao k sebi, leao sam u jednoj kolibi na ostrvu Lofodenu. Moji drugovi su bili pored mene.
 ta je bilo sa "Nautilusom"? Da li se iupao iz melstroma? Da li je kapetan Nemo jo iv? Nita ne znam. Ipak vjerujem da je podmornica uspjela da se izvue iz vrtloga u kome su svi brodovi nali smrt.

 BILJEKA O PISCU
 il Veni (1828-1905) zapoeo je knjievnu karijeru kao pisac poorinih komada, ali su ga interesovanja za nauna otkria i razna istraivanja podstakla da napie prve romane fantastinog sadraja. Napisao je romane Putovanje u sredite zemlje (1864), Djeca kapetana Granta (1867), Dvadeset hiljada milja pod morem (1870) i Put oko svijeta za osamdeset dana (1873).
 U svim djelima Vern velia bogatstvo prirodnih ljepota i snagu ovjekove volje da upornou i razumom savlada prepreke i otkrije tajne.

