Upravo kad je pomislio da mu je sudbina napokon udijelila sretan i miran ivot s najdraom kapetanicom Cordelijom, admiral Aral Vorkosigan ponovno e se nai u aritu zbivanja. Smrt starog cara Ezara na prijestolje e dovesti etverogodinjeg Gregora kojemu hitno treba regent. Aral se doima kao idealan kandidat (on je uostalom ubio Gregorova oca, ludog princa Serga), ali s mjestom regenta, ubrzo e shvatiti Cordelia, ide i pozicija najistaknutije mete za sve mogue nezadovoljnike i pretendente na carsko prijestolje.
Ali sada vie nije u opasnosti samo Aralov i Cordelijin ivot, mali Piotr Miles tek je fetus, ali njegova sudbina bit e od samog poetka neraskidivo povezana sa sudbinom Barravarskog carstva.
Cordelia e, ako svojem djetetu eli pruiti bilo kakvu ansu da preivi suludi barravarski ples smrti, morati i sama zaplesati, na svoj galaktiki nain.
S vie od 50.000 tiskanih primjeraka u Hrvatskoj, Miles je zacijelo najpopularniji lik u znanstveno-fantastinoj literaturi, ako ne i ire.
U prijevodu Martine Anii i uz ilustraciju Esada Ribia, roman Barrayar trinaesti je izlet u svijet Lois McMaster Bujold.
Lois McMaster Bujold BARRAYAR
Lois McMaster Bujold Barrayar
Naslov izvornika Barrayar
Copvright  Lois McMaster Bujold 1991
Prevela s engleskoga Martina Anii
Ilustracija Esad T. Ribi
Urednik Neven Antievi
Lektura Laa Klai
LOIS McMASTER
BUJOLD
BARRAVAR
UVOD U PUSTOLOVINE MILESA VORKOSIGANA
   
Lois McMaster Bujold
Knjige iz serije Pustolovine Milesa Vorkosigana
Krhotine asti (Shards of Honor)
Barravar (Barravar)
Pripravnik za ratnika (The Warrior's Apprentice) Vorska igra (The Vor Game)
Cetaganda (Cetaganda)
Braa po oruju (Brothers in Arms)
Ples zrcala (Mirror Dance)
Pamenje (Memorv) Granice vjenosti (Borders of Infinitv)
Komarr (Komarr)
Graanska dunost (Civil Campaign)
Zimoslavni darovi (Winterfair Gifts)
Diplomatski imunitet (Diplomatic Immunitv)
Anni i Paulu
U pripremi: Ethan od Athosa (Ethan of Athos)
te.ci*
PRVO POGLAVLJE
Bojim se. Cordelijina je ruka u stranu odgurnula zavjesu prozora salona na treem katu Kue Vorkosigan. Zurila je dolje, prema suncem obasjanoj ulici ispod prozora. Dugako srebrno zemaljsko vozilo zaustavljalo, se na polukrunom prilazu koji je opsluivao prednji trijem, za-koivi pokraj iljaste eljezne ograde i sa Zemlje uvezene ivice. Vladino vozilo. Vrata stranjeg putnikog odjeljka u zamahu su se otvorila i pojavio se mukarac u zelenoj uniformi. Usprkos skraenoj perspektivi, Cordelia je prepoznala zapovjednika Illvana, smeokosog i, kao i obino, bez kape. Otkoraao je izvan njezina vidnog polja pod trijem. Pretpostavljam kako nema potrebe da se zaista zabri-nem sve dok Carska Sigurnost ne doe po nas usred noi. Ali talog bojazni zadrao se poput ika u njezinu trbuhu. Zato sam uope dola ovamo na Barrayar? Sto sam uinila sebi, svom ivotu?
Koraci nogu u izmama odjeknuli su u hodniku i vrata salona kripnula su naprijed. Narednik Bothari gurnuo je glavu kroz vrata i zagunao, zadovoljan to ju je pronaao. "Miladv. Vrijeme je da krenemo."
"Hvala vam, narednice." Pustila je zavjesu da padne i okrenula se kako bi se j>osljednji put pregledala u zrcalu
koje je visjelo na zidu iznad zastarjelog kamina. Bilo je teko povjerovati da ljudi ovdje jo uvijek spaljuju biljne tvari tek zbog isputanja njihove kemijski vezane topline.
Podigla je bradu iznad utirkanog, bijelog ipkastog ovratnika svoje bluze, popravila rukave ukastosmee jakne i odsutno koljenom udarila o dugu, lelujavu suknju ene iz vorske klase, iste ukastosmee boje kakva je bila i jakna. Boja ju je tjeila, bila je gotovo jednake nijanse kao i njezina stara radna uniforma Betanskog korpusa za astronomska istraivanja. Prela je rukama preko svoje crvene kose, razdijeljene po sredini i odmaknute od lica uz pomo dva emajlirana elja, pa je zabacila preko ramena kako bi se slobodno kovrala do polovice njezinih lea. S blijeda lica, u zrcalu su joj pogled uzvraale sive oi. Nos malo previe koat, brada trunicu preduga, ali bilo je to svrsishodno lice, dobro za sve praktine svrhe.
Pa, ako je eljela izgledati prelijepo, sve to je morala uiniti bilo je da stane uz narednika Botharija. On se potiteno vrzmao uz nju, u svojoj punoj visini od dva metra. Cordelia je sebe smatrala visokom enom, ali njezino je tjeme jedva dosezalo do njegova ramena. Imao je lice kamene nakaze s crkvenog proelja, zatvoreno, oprezno, orlovskog nosa, a njegovu je kvrgavost gotovo zloinaki naglaavala vojniki kratko oiana kosa. ak ni otmjena odora grofa Vorkosigana, tamnosmea, sa srebrom vezenim znakovljem kue, nije uspijevala spasiti Botharija od njegove zapanjujue runoe. Ali to je zapravo bilo vrlo dobro lice, za sve praktine svrhe.
uvar u odori. to je uvao? Nae ivote, nae bogatstvo i, za poetak, nae svete asti. Srdano mu je kimnu-la u zrcalu i napravila nalijevo krug kako bi ga slijedila kroz labirint Kue Vorkpsigan.
Morat e se to prije nauiti kretati kroz ovaj pregole-mi rezidencijalni sklop. Bilo je vrlo neugodno gubiti se u vlastitoj kui i pitati nekog orunika ili slugu u prolazu da joj odmrsi put. Usred noi, omotana samo runikom. Nekad sam bila navigatorica skonog broda. Ozbiljno. Ako je mogla izai na kraj s pet dimenzija okrenutih naopako, trebala bi biti u stanju svladati samo tri prizemalj-ske.
Stigli su do vrha velikog krunog stubita koje je ljupko zavijalo niz tri kata sve do predvorja poploenog crno-bijelim etverokutima. Njezini su laki koraci slijedili Bot-harijeve, odmjerene i teke. Zbog suknje se osjeala kao da lebdi, kao da padobranom neizbjeno lebdi niz spiralu.
Visok mladi, oslanjajui se o tap u podnoju stubita, podigao je pogled kad je uo odjek njihovih koraka. Lice porunika Koudelke bilo je pravilno i ugodno onoliko koliko je Botharijevo bilo usko i neobino, a Cordeliji se otvoreno nasmijeio. ak ni crte boli u kutovima njegovih oiju i usana nisu uspijevale postarati to lice. Bio je odjeven u svakodnevnu zelenu carsku uniformu, po svemu osim po znakovlju identinu onoj zapovjednika Illvana. Dugi rukavi i visok ovratnik uniforme skrivali su izdajnike tragove tankih crvenih oiljaka koji su poput mree prekrivali vei dio njegova tijela, ali Cordelia je u mislima vidjela njihov zemljovid. Gol, Koudelka bi mogao posluiti kao vizualno pomagalo na predavanju o strukturi ljudskog ivanog sustava, jer svaki je oiljak predstavljao mrtvi ivac koji je bio izrezan i zamijenjen umjetnim srebrnim nitima. Porunik Koudelka jo se nije sasvim naviknuo na svoj novi ivani sustav. Reci istinu. Ovdanji su kirurzi neuki i nespretni mesari. Posao koji su obavili ni u kom sluaju nije bio dorastao betanskim mjerilima. Cordelia nije dopustila ni traku svoje privatne prosudbe, da pobjegne do njezina lica.
Koudelka se trzavo okrenuo, pa kimnuo Bothariju. "Zdravo, narednice. Dobro jutro, lady Vorkosigan."
Njezino joj je novo ime jo uvijek udnovato zvonilo u uima, kao da se ne uklapa. Uzvratila mu je osmijeh. "Dobro jutro, Kou. Gdje je Aral?"
"On i zapovjednik Illvan poli su u knjinicu, da pogledaju gdje e biti postavljena nova osigurana komkon-zola. Trebali bi doi svaki as. Ah." Kimnuo je kad su koraci odjeknuli ispod nadsvoa. Cordelia je pratila smjer njegova pogleda. Illyan, vitak, bezizraajan i uljudan, kojega je uz bok pratio - kojega je opkoljavao - mukarac u srednjim etrdesetima, blistav u sveanoj zelenoj carskoj uniformi. Razlog zbog kojega je dola na Barravar.
Admiral lord Aral Vorkosigan, u mirovini. To jest, u mirovini do juer. Njihovi su ivoti juer u svakom sluaju bili okrenuti naglavake. Nekako emo se doekati na noge, moe se kladiti. Vorkosiganovo je tijelo bilo zdepasto i mono, njegova tamna kosa proarana sjedinama. Teka eljust bila mu je nagrena starim oiljkom u obliku slova L. Kretao se zgusnutom energijom, sivih oiju usredotoenih i zamiljenih, sve dok nisu zasjale na Cordeliji.
"Dobro vam jutro elim, moja gospo", zapjevuio je, poseui za njezinom rukom. Sintaksa je bila samosvjesna, ali osjeaj u njegovim sivim oima u kojima se odraavala kao u zrcalu bio je gol u svojoj iskrenosti. U tim zrcalima, ja sam posve lijepa, s osjeajem topline shvati Cordelia. Mnogo su laskavija od onoga gore na zidu. Odsad u se ogledati samo u njima. Njegova zdepasta ruka bila je suha i vrua, dobrodola toplina, iva toplina koja se zatvarala oko njezinih hladnih, prema krajevima suenih prstiju. Moj suprug. To se uklapalo, glatko i vrsto kao to je njegova ruka odgovarala njezinoj, iako se inilo
da njezino novo ime, lady Vorkosigan, jo uvijek klizi s njezinih ramena.
Promatrala je Botharija, Koudelku i Vorkosigana kako u tom kratkom trenutku stoje zajedno. Hodajui ranjenici, jedan, dva, tri. I ja, pomona gospa. Preivjeli. Kou tijelom, Bothari umom, Vorkosigan duhom, svi su zadobili gotovo smrtonosne rane u posljednjem ratu s Escoba-rom. ivot ide dalje. Mariraj ili umri. Poinjemo li se mi svi konano oporavljati? Nadala se daje tako.
"Spremna za pokret, draga kapetanice?" pitao ju je Vorkosigan. Glas mu je bio bariton, a njegov barravarski naglasak gr leno topao.
"Pretpostavljam da spremnija neu biti."
Illvan i porunik Koudelka prvi su krenuli prema izlazu. U usporedbi sa ustrim Illvanovim mariranjem, Koudelkin je hod bio teturanje na drhtavim koljenima i Cordelia se sumnjiavo namrtila. Uhvatila je Vorkosigana pod ruku, pa su ih slijedili, preputajui Botharija njegovim kunim dunostima.
"Kakav je raspored za sljedeih nekoliko dana?" pitala je.
"Pa, najprije ova audijencija", odgovorio je Vorkosigan. "Poslije ega se ja sastajem s mukarcima. To e ko-reografirati grof Vortala. Za nekoliko dana na redu je glasovanje o potvrivanju na zajednikom Vijeu, te moje polaganje zakletve. Ve sto dvadeset godina nismo imali Namjesnika. Bog zna kakav e protokol iskopati i s njega otpuhnuti prainu."
Koudelka je sjeo u prednji odjeljak zemaljskog vozila, pokraj uniformiranog vozaa. Illvan je kliznuo u stranji odjeljak, nasuprot Cordeliji i Vorkosiganu, licem okrenutim suprotno od smjera vonje. Ovo je vozilo oklopljeno,
shvatila je Cordelia prema debljini providne kupole dok se ona zatvarala nad njima. Kad je Illvan dao znak vozau, glatko su krenuli i izali na ulicu. Gotovo ni jedan izvanjski zvuk nije prodirao do njih.
"Namjesnica po udaji", kuala je Cordelia taj izraz. "Je li to moja slubena titula?"
"Jest, milady," ree Illvan.        *
"Idu li uz nju i kakve slubene dunosti?"
Illyan pogleda Vorkosigana, koji ree: "Hm. I da i ne. Morat e odlaziti na mnoge sveanosti - u tvom sluaju, poasna prisutnost. Poet emo s carevim sprovodom koji e biti iscrpljujui za sve sudionike - osim, moda, za cara Ezara. Sve to eka na njegov posljednji dah. Ne znam je li i taj sprovod predvidio u svom rasporedu, ali od njega me to ne bi iznenadilo.
Drutveni dio tvojih obveza bit e u razmjerima koje ti bude eljela. Govori i proslave, vana vjenanja, imendani i sprovodi, pozdravljanje izaslanstava iz raznih okruga - ukratko, odnosi s javnou. Od onih stvari koje ca-revna Kareen radi s takvom lakoom." Vorkosigan je zastao, primijetio njezin zapanjeni izraz, pa uurbano dodao: "Ili, ako tako odabere, moe ivjeti potpuno povuenim ivotom. U ovom trenutku ima za to savreno dobar izgovor" njegova ruka oko njezina struka potajno je pomilovala njezin jo uvijek ravni trbuh, "a, zapravo, ja bih bio sretan da se ne troi previe.
Mnogo vanije, s politike strane... Vrlo bih volio kad bi ti bila moja veza s carevnom-udovom i... djeakom carem. Sprijatelji se s njom ako moe; ona je iznimno suzdrana ena. Djeakov je odgoj od vitalne vanosti. Ne smijemo ponoviti pogreke Ezara Vorbarre."
"Mogu pokuati", uzdahne ona. "Koliko vidim, to e biti posao i pol, izdavanje za barravarsku Vorkinju."
"Nemoj se pretrgnuti. Ne bi mi bilo drago vidjeti te tako zgrenu. Osim toga, postoji i jo jedna kombinacija."
"Zato me to ne iznenauje? Nastavi."
Zastao je, pomno birajui rijei. "Kad je pokojni carevi Serg nazvao grofa Vortalu lanim naprednjakom, nije to bila ba posvemanja besmislica. Uvrede koje zapeku u sebi uvijek imaju neto istinito. Grof Vortala svoju je na-prednjaku stranku pokuao oformiti samo meu gornjim klasama. Meu ljudima koji neto znae, kako bi on to rekao. Primjeuje li malu prazninu u njegovu razmiljanju?"
"Veliku otprilike kao kanjon Hogarth na Koloniji Beta? Da."
"Ti si Betanka, ena na glasu irom galaktike..." "Oh, daj, ne pretjeruj."
"Tako te ovdje vide. Mislim da nisi sasvim svjesna na koji te nain gledaju. Sluajno je to za mene vrlo laskavo."
"Nadala sam se da sam nevidljiva. Ali nisam mislila da u biti osobito omiljena, nakon onoga to smo vaoj strani uinili na Escobaru."
"Takva je naa kultura. Moj e narod gotovo sve oprostiti hrabrom vojniku. A ti, u svojoj osobi, sjedinjuje dvije sukobljene frakcije - vojniko plemstvo i progalak-tike plebejce. Zaista vjerujem kako bih uz tvoju pomo mogao izvui cijeli srednji dio Narodnog obrambenog saveza, ako si voljna umjesto mene odigrati moje karte."
"Za Boga miloga. Koliko ve dugo razmilja o tome?"
"O problemu, dugo. O tebi kao o dijelu rjeenja, tek od danas."
"to, dodijelit e mi ulogu marionete na elu nekakve ustavne stranke?"
"Ne, ne. Na svoju u se ast uskoro zakleti da u spreavati upravo takve stvari. Ne bi ispunilo duh moje zakletve da careviu Gregoru predam carstvo u kojem e njegovoj moi biti izvuena utroba. Ono to elim... ono to elim jest pronai nain da povuem najbolje ljude iz svake klase, jezine skupine i stranke u carevu slubu. Radi se o tome da Vorovi jednostavno imaju premalenu zalihu darovitih. elio bih vladu ut?initi vie nalik na vojsku u njezinim najboljim trenucima, tako da sposobni napreduju bez obzira na podrijetlo. Car Ezar pokuao je izvesti neto tome slino, ojaavajui ministarstva na raun grofova, ali to je otilo predaleko. Grofovi su ostali bez moi, a ministarstva su korumpirana. Mora postojati neki nain da se uspostavi ravnotea."
Cordelia uzdahne. "Pretpostavljam da emo se morati sloiti oko toga da se ne slaemo u vezi s dravnim ureenjem. Nitko nije mene imenovao namjesnicom Barrava-ra. Ipak, upozoravam te - neu prestati s pokuajima da te natjeram da promijeni miljenje."
Na ovo je Illvan podigao elo. Cordelia se iscrpljeno uvalila u naslon i promatrala glavni grad Barravara, Vor-barr Sultanu, kako prolazi pokraj debele kupole. Prije etiri mjeseca, nije se udala za Namjesnika Barravara. Udala se za jednostavnog, umirovljenog vojnika. Da, mukarci se navodno promijene poslije vjenanja, obino nagore, ali - ovoliko? Ovako brzo? Ovo nije dunost za koju sam se prijavila, gospodine.
"Kad te juer imenovao Namjesnikom, car Ezar ukazao ti je veliko povjerenje. Ne bih rekla daje on takav be- nraematiar kako me ti nastoji uvjeriti.."
"Pa, to jest potez povjerenja, ali na njega ga je natjerala nunost. Znai, nisi uoila vanost dodjeljivanja kapetana Negrija carevninu kuanstvu."
"Nisam. Zar postoji neka vanost?"
"Oh, da, to je vrlo jasna poruka. Negri e se smjesta nastaviti baviti svojim starim poslom efa Carske Sigurnosti. Naravno, nee podnositi svoja izvjea etverogodinjem djeaku, nego meni. Zapovjednik Illyan bit e, zapravo, tek njegov pomonik." Vorkosigan i Illvan blago ironino kimnuli su jedan drugome. "Ali nije upitno gdje lei Negrijeva odanost u sluaju da ja, ovaj, poludim i posegnem za carskim ovlastima ne samo titulom, nego i injenino. Nema sumnje kako je dobio tajne zapovijedi da me se u tom sluaju rijei."
"Oh. Pa, ja jamim kako nemam ba nikakve elje postati caricom Barrayara. Za sluaj da si se to pitao."
"Nisam ni mislio da ima."
Zemaljsko je vozilo zastalo pred vratima u kamenom zidu. etvorica su ih straara temeljito pregledala, provjerila Illyanove propusnice i odmahnula im da prou. Svi ti straari, ovdje, pa u Kui Vorkosigan - zbog ega oni straare? Zbog drugih Barravaraca, vjerojatno, u tom politikom krajoliku izlomljenom na frakcije. Sad joj je sjeanjem proao vrlo barrayarski izraz kojim se posluio stari grof i to ju je uznemirilo. S obzirom na to koliko je u blizini gnojiva, negdje se mora nalaziti i konj. Konji su bili praktiki nepoznati na Koloniji Beta, s izuzetkom nekoliko primjeraka u zoolokim vrtovima. S obzirom na to koliko je uvara u blizini... Ali ako ja nisam niija nepri-jateljica, kako netko moe biti moj neprijatelj?
Illyan, koji se mekoljio na svom sjedalu, sad je progovorio. "Predloio bih, gospodine," s oklijevanjem je rekao . Vorkosiganu,. "ak bih vas i zamolio, da Donovno Dromis-
,J:J
lite i odluite se trajno smjestiti ovdje u Carskoj Rezidenciji. Problemi sigurnosti - moji problemi" - lagano se nasmijeio, to mu nije dobro pristajalo, jer je njegovo pra-sto lice poelo nalikovati na pseu njukicu - "mnogo e se lake drati pod nadzorom ovdje."
"Koji ste apartman imali na umu?" pitao je Vorkosi-gan.
"Pa, kad... Gregor naslijedi, on i njegova majka preselit e se u carski apartman. Kareenine sobe tad e se isprazniti."
"Mislite, sobe carevia Serga/' Vorkosigan se doimao smrknutim. "Ja... mislim da bih radije za slubenu rezidenciju odabrao Kuu Vorkosigan. Moj otac ovih dana sve vie vremena provodi na ladanju, u Vorkosigan Sure-leauu; mislim da mu nee smetati ako ga preselimo u druge prostorije."
"Zaista ne bih mogao podrati tu zamisao, gospodine. Strogo sa sigurnosne toke gledita. Kua je smjetena u starom dijelu grada. Ulice su pravi labirint. Ispod tog podruja nalaze se barem tri sustava starih tunela, od stare kanalizacije do transportnog sistema, a previe je novih zgrada koje gledaju prema vaoj i imaju, ovaj, dominantan pogled. ak i za najpovrniju zatitu bit e potrebno barem est ophodnji s punim radnim vremenom."
"Imate li dovoljno ljudi?" "Pa, imamo."
"Znai, Kua Vorkosigan." Vorkosigan utjei Illvana koji se doimao razoaranim. "Moda je to loe za sigurnost, ali dobro za odnose s javnou. To e novom Namjes-nitvu dati sjajno ozraje, ovaj, vojnike poniznosti. Trebalo bi pomoi da se smanji paranoja zbog mogueg ... .dravnog udara u palai/'
A oni su upravo stigli pred palau o kojoj je bila rije. U smislu arhitektonskog sklopa, Kua Vorkosigan u usporedbi s Carskom Rezidencijom bila je patuljasta. Krila koja su se irila od sredita bila su visoka od dva do etiri kata, naglaena tu i tamo pokojom kulom. Dodaci iz razliitih razdoblja meusobno su se kriali i stvarali dvorita, i golema i intimna, od kojih su neka bila pravilnih razmjera, a neka su se doimala kao da su nastala pukim sluajem. Istono je proelje bilo stilski najujednaenije, otealo od rezbarena kamena. Sjeverno je bilo dotjeranije, spajajui se i pretapajui s raskonim slubenim vrtovima. Zapadno je krilo bilo najstarije, a juno najnovije zdanje.
Zemaljsko se vozilo zaustavilo pred trijemom dvokatnog junog proelja, pa ih je Illvan, pokraj jo nekoliko, poveo uz iroko kameno stubite prema prostranom apartmanu na drugom katu. Uspinjali su se polako, usklaujui korak s nespretnim ritmom porunika Koudelke. Koudelka je podigao pogled, srameljivo se namrtivi kao da se ispriava, a onda opet prignuo glavu, usredotoeno - ili postieno? Zar ovo mjesto nema cijevnih dizala? zapitala se Cordelia razdraeno. Na drugoj strani ovog kamenog labirinta, u sobi koja je gledala prema vrtu na sjeveru, bijeli je starac leao iznuren i umirao na golemom krevetu svojih predaka...
U prostranom gornjem hodniku, obloenom mekim sagom i ukraenom slikama i bonim stoliima nakrcani-ma drangulijama - umjetnikim predmetima, pretpostavljala je Cordelia - pronali su kapetana Negrija kako ispod glasa razgovara sa enom koja je stajala prekrienih ruku. Cordelia je tek juer prvi put upoznala slavnog - ili zloglasnog - efa barrayarske Carske Sigurnosti, poslije povijesnog Vorkosiganova razgovora o zaposlenju, koji je u sjevernom krilu vodio s uskoro pokojnim carom Ezarom Vorbarrpm. Negri je bio mukarag ofcvrdia lica i tijela te
Jj
iljaste glave, koji je svom caru, djelom i krvlju sluio ve gotovo etrdeset godina, mrana legenda nepronicljivih oiju.
Sad se prignuo nad njezinu ruku i oslovio je s "miladv" kao da to misli ozbiljno, odnosno, ne zainivi tu rije s vie ironije nego to se nalazilo u svim njegovim izjavama. ustra mlada ena - djevojka? - bila je odjevena u obinu civilnu haljinu. Bila je visoka i vrlo miiava, a Cordeliji je uputila pogled u kojem je bilo jo vie zanimanja nego u onome koji je Cordelia uputila njoj.
Vorkosigan i Negri izmijenili su kratke pozdrave u brzojavnom stilu dvojice mukaraca koji komuniciraju ve tako dugo da je sva njihova uljudnost zgusnuta u nekoj vrsti komprimirane ifre. "A ovo je gospoica Droushna-kova." Negri je, mahnuvi rukom, Cordelije radi, enu manje predstavio, a vie oznaio.
"A stoje to Droushnakova?" pitala je Cordelia vedro i pomalo oajno. inilo se da ovdje svi osim nje dobivaju podatke, premda je Negri propustio predstaviti Koudelku; Koudelka i Droushnakova potajno su bacili pogled jedno prema drugome.
"Ja sam Slukinja Unutranje Odaje, miladv:" Droushnakova joj kratko kimne bradom i klecne koljenom.
"A emu sluite? Osim odaji?"
"Sluim carevni Kareen, miladv. To je samo moja slubena titula. Na platnom popisu osoblja kapetana Negrija nalazim se pod Tjelohraniteljica prve klase." Bilo je teko razabrati koja titula u njoj izaziva vie ponosa i zadovoljstva, no Cordelia je slutila da se radi o potonjoj.
"Sigurna sam da ste dobri u svom poslu, kad vas je smjesjfcjg .tako visoko."
Time je osvojila osmijeh i "Hvala vam, miladv. Trudim se."
Svi su oni slijedili Negrija kroz oblinja vrata u dugaku, osunanu sobu s mnogo prozora okrenutih prema jugu. Cordelia se zapitala sastoji li se eklektina mjeavina namjetaja od neprocjenjivo skupih antikviteta ili tek od pohabanih komada iz druge ruke. Nije mogla razabrati. ena je ekala na utoj svilenoj sofi na drugom kraju sobe, ozbiljno ih motrei dok su u gomili stupali prema njoj.
Carevna-udova Kareen bila je mrava tridesetogodinja ena iscrpljena izgleda, s prekrasnom tamnom kosom sloenom u raskonu frizuru, iako joj je siva haljina bila jednostavno krojena. Jednostavno, ali savreno. Tamnokosi djeak, star otprilike etiri godine, potrbuke se pruio po podu i mrmljao neto svojoj igraki, stegosaurusu veliine make, koji mu je uzvraao mrmljanjem. Natjerala gaje da ustane i iskljui robotiku igraku, te da sjedne pokraj nje, iako su mu ruke jo uvijek na krilu stezale konu punjenu zvijer. Cordelia je s olakanjem primijetila kako je djeak carevi odjeven razborito za svoju dob, u odjeu za igru udobna izgleda.
Slubenim izrazima Negri je predstavio Cordeliju carevni i careviu Gregoru. Cordelia nije bila sigurna treba li se nakloniti, klecnuti ili salutirati, pa je na kraju nekako kimnula bradom, kao prije Droushnakova. Gregor, ozbiljan, piljio je u nju nevjerojatno sumnjiavo i ona mu se pokuala nasmijeiti, nadajui se da se taj osmijeh doima utjenim.
Vorkosigan je kleknuo na jedno koljeno pred djeaka - samo je Cordelia primijetila kako Aral guta slinu - pa
rekao:  "Znfltfi li tkn sam ia   rarpmni  flrotmro?"         .............---
lagano stisnuo uz bok svojoj majci, pa podi-jrema njoj. Ona mu kimne u znak ohrabrenja.  Vorkosigan", ree Gregor sitnim glasiem.
Vorkosigan ublai prizvuk svoga glasa i opusti ruke, svjesno pokuavajui umanjiti svoju uobiajenu silovitost. "Tvoj djed me zamolio da budem tvoj Namjesnik. Je li ti itko objasnio to to znai?"
Gregor nijemo odmahne glavom. Vorkosigan podigne elo, pogledavi Negrija; traak prijekora. Izraz na Negri-jevu licu nije se promijenio.
"To znai da u ja obavljati posao tvog djeda sve dok ti ne bude dovoljno star da ga sam obavlja, to e biti kad navri dvadeset godina. Sljedeih esnaest godina ja* u se brinuti za tebe i tvoju majku, umjesto tvog djeda, i pobrinuti se da dobije naobrazbu i odgoj koji e ti omoguiti da radi dobar posao, kao tvoj djed. Da dobro vlada."
Je li dijete uope znalo stoje to vladavina? Cordelia je suho primijetila kako se Vorkosigan uvao da ne kae umjesto tvog oca. Pazio je da uope i ne spomene carevia Serga. inilo se kako je Serg bio dobrano na putu da nestane iz barravarske povijesti, jednako temeljito kao to je u orbitalnoj bici bio rastoen u dim.
"Zasad," nastavio je Vorkosigan, "tvoj posao je da marljivo ui sa svojim tutorima i slua svoju majku. Moe li to uiniti?"
Gregor je progutao slinu i kimnuo.
"Ja mislim da e ti to dobro obaviti." Vorkosigan mu odluno kimne, onako kako je kimao svojim stoernim asnicima, pa ustane.
I ja mislim da e ti to dobro obaviti, Arale, pomislila
"Dok ste ovdje, gospodine," poeo je Negri nakon kratke stanke, kako bi bio siguran da nee upasti u neku daljnju rije, "volio bih da se spustite dolje u Operacije. Volio bih vas upoznati s nekoliko izvjea. Posljednje izvjee iz Darkoija daje, ini se, naslutiti kako je grof Vorlakail bio mrtav prije nego to je njegova rezidencija spaljena, to baca novo svjetlo - odnosno, sjenu - na tu stvar. A onda je tu i problem reorganizacije Ministarstva politike naobrazbe"
"Valjda njegova rasputanja", promrmljao je Vorkosigan.
"Kako ve bude. I, kao i uvijek, najnovija sabotaa s Komarra..."
"Shvaam. Idemo. Cordelia, ovaj..."
"Moda bi se lady Vorkosigan eljela malo zadrati u posjetu", promrmljala je u pravom trenutku carevna Ka-reen, tek uz slabaan traak ironije.
Vorkosigan joj je odaslao izraz zahvalnosti. "Hvala vam, miladv."
Odsutno je jednim prstom prela preko svojih lijepih usana dok su mukarci jatimice odlazili, lagano se oputajui na izlazu. "Dobro. I nadala sam se da u vas imati samo za sebe." Izraz na njezinu licu ivnuo je dok je motrila Cordeliju. Kad je bez rijei dodirnula djeaka, on je kliznuo s klupice i vratio se, osvrui se, svojoj igri.
Droushnakova se namrtila gledajui prema drugom kraju prostorije. "to se dogodilo onom poruniku?" pitala je Cordeliju.
"Porunika Koudelku pogodila je vatra iz nervnog dis-ruptora", ree Cordelia ukoeno, nesigurna krije li se iza djevojina udnovatog prizvuka neka vrsta neodobravanja. "Prije godinu,i&na, kad je sluio
neralu Vorkraftu. ini se da popravci ivaca nisu bili ba sasvim u skladu s galaktikim mjerilima." Zatvorila je usta, bojei se da ne ostavi dojam kako kritizira svoju domaicu. Iako carevna Kareen nije bila odgovorna za dvojbene standarde barravarske medicine.
"Oh. Ne valjda za vrijeme Escobarskog rata?" rekla je Droushnakova.
"Zapravo, na izvjestan nain bio je to poetni pucanj Escobarskog rata. Iako, pretpostavljam da bi se to moglo nazvati prijateljskom vatrom." Taj izraz bio je krajnje zbunjujui oksimoron.
"Lady Vorkosigan - ili bih trebala rei, kapetanica Naismith - bila je tamo", primijeti carevna Kareen. "Ona bi trebala znati."
Cordelia otkrije kako je teko iitati izraz na njezinu licu. U koliko je uvenih Negrijevih izvjea carevna bila upuena?
"Kako strano za njega! Izgleda kao da je prije toga bio vrlo sportski graen", rekla je tjelohraniteljica.
"I bio je." Cordelia se srdanije osmjehnula djevojci, oputajui svoje obrambeno kostrijeenje. "Prema mom miljenju, nervni disruptori su prljavo oruje." Odsutno je protrljala toku na svom bedru u kojoj nije imala osjeta, spaljenu tek odsjajem praska disruptora koji, na sreu, nije prodro do potkonog tkiva gdje bi otetio miine funkcije. Oito, trebala je to dati izlijeiti prije nego stoje otila od kue.
"Sjednite, lady Vorkosigan", potapala je carevna Kareen sofu pokraj sebe, mjesto koje je upravo napustio budui car. "Drou, hoe li, molim te, odvesti Gregora na ruak?"
Droushnakova kimne s razumijevanjem, kao daje primila neku ifriranu poruku skrivenu ispod ove jednostavne zamolbe, te pokupi djeaka. Drei se za ruke, izali su. Djeji je glasi dolebdio natrag do njih: "Droushie, mogu dobiti kola sa lagom? I jedan za Stegija?"
Cordelia oprezno sjedne, razmiljajui o Negrijevim izvjeima, kao i o barrayarskim dezinformacijama vezanima uz njihovu nedavno prekinutu vojnu kamnanju za osvajanje planeta Escobara. Escobar, dobar susjed i saveznik Kolonije Beta... oruje koje je rastoilo carevia Serga i njegov brod visoko iznad Escobara hrabro je u konvoju kroz barrayarsku blokadu prenijela izvjesna kapetanica Cordelia Naismith iz Betanskog ekspedicijskog korpusa. Toliko je od istine bilo jasno i izalo u javnost, i zbog toga se nije trebalo ispriavati. Ali tajna je povijest, ona iza scene barrayarskog visokog zapovjednitva, bila ono stoje bilo tako... izdajniki, zakljuila je Cordelia. Opasno, kao loe pohranjen otrovni otpad.
Na Cordelijino zaprepatenje, carevna Kareen nagnula se prema njoj, uzela njezinu desnu ruku i podigla je prema svojim usnama, pa silovito poljubila.
"Zaklela sam se," ree Kareen promuklo, "da u poljubiti ruku koja je zaklala Gesa Vorrutyera. Hvala vam. Hvala vam." Glas joj je bio zadihan, iskren, pun suza, a na licu joj se jasno itao osjeaj zahvalnosti. Uspravila se, a lice joj je opet postalo suzdranije, pa je kimnula. "Hvala vam. Blagoslovljeni bili."
"Uh..." Cordelia je trljala poljubljeno mjesto. "Ovaj... ja... ta ast pripada drugome, milady. Ja sam bila prisutna kad je prerezano grlo admiralu Vorrutyeru, ali nije to uinila moja ruka."
Kareenine ruke stisnule su se na njezinu krilu, a oi su joji zasjale. "Znai, ipak je to bio lordVprkosigan!",...,,,
"Ne!" Cordelijine su se usnice oajno stisnule. "Negri vam je trebao predati istinito izvjee. Uinio je to narednik Bothari. U tom trenutku je meni spasio ivot."
"Bothari?" Kareen se naglo i zaprepateno uspravila. "Bothari, udovite? Bothari, Vorrutverov ludi poslunik?"
"Ne smeta meni preuzeti na sebe njegovu krivnju, gospoo, jer kad bi to izalo u javnost, bili bi ga prisiljeni pogubiti zbog ubojstva i pobune, a ova verzija ga spaava toga. Alija... ja ne bih voljela ukrasti zahvalu koja pripada njemu. Ako elite, ja u mu je prenijeti, ali nisam sigurna sjea li se on tog dogaaja. Poslije rata, a prije nego to su ga otpustili iz vojske, proao je kroz neku vrstu dra-konske psihoterapije - onoga to vi Barravarci nazivate psihoterapijom" koja je bila na istoj razini kao i njihova neurokirurgija, bojala se Cordelia, "a pretpostavljam da ni prije toga nije bio ba, ovaj, normalan?'
"Ne", ree Kareen. "Nije bio. Mislila sam daje on Vorrutverov stvor."
"Odabrao je... odabrao je drugaije. Mislim daje to bilo najjunakije djelo kojemu sam ikad svjedoila. Odnekud iz sredine te movare zla i ludila, posegnuti za..." Cordelia nije dovrila reenicu, stidei se rei posegnuti za iskupljenjem. Nakon stanke, zapitala je: "Krivite li admirala Vorrutvera za, ovaj, kvarenje carevia Serga?" Kad ve raiavaju stvari... Nitko ne spominje carevia Serga. On je htio krenuti krvavom preicom do Carstva, a sad je jednostavno... nestao.
"Ges Vorrutver..." Kareenine su se ruke zgrile, "u Sergu je naao prijatelja i istomiljenika. Plodnog sljedbenika u svojim ogavnim zabavama. Moda nije sve bilo... y_orrutyerova krivnja. Ne znam."
Iskren odgovor, osjetila je Cordelia. Kareen je tiho dodala: "Ezar me zatitio od Serga, nakon to sam zatrudnjela. Kad je ubijen na Escobaru, svog mua nisam ak ni vidjela ve vie od godinu dana."
Moda ni ja vie neu spominjati carevia Serga. "Ezar je bio moan zatitnik. Nadam se da e i Aralu jednako dobro ii", rekla je Cordelia. Je li prikladno o caru Ezaru ve govoriti u prolom vremenu? inilo se da to svi ostali rade.
Kareen, koja je nakratko bila odsutna duhom, pribrala se i stresla kako bi se usredotoila. "Jeste li za aj, lady Vorkosigan?" Nasmijeila se. Dodirnula je kom-vezu, skrivenu u dragim kamenjem ureenoj igli na svom ramenu, i dala kuanske upute. Oito, privatni je razgovor zavrio. Sad kapetanica Naismith mora pokuati shvatiti kako bi to lady Vorkosigan trebala popiti aj s carevnom.
Gregor i tjelohraniteljica ponovno su se pojavili otprilike u trenutku kad su se posluivali kolai sa lagom i Gregor se dao na uspjeno armiranje dama kako bi dobio repete. Kareen je odluno povukla crtu prije treeg kolaa. inilo se daje sin carevia Serga posve normalan djeak, iako pomalo povuen pred nepoznatima. Cordelia je njega i Kareen motrila s dubokim osobnim zanimanjem. Majinstvo. Sve one to rade. Koliko to teko moe biti?
"Kako vam se zasad svia va novi dom, lady Vorkosigan?" zapitala je carevna, razvijajui uljudan razgovor. Stvari za ajni stoli; bez iskrenih izraza na licu. Ne pred djecom.
Cordelia promisli o tome. "Ladanjsko imanje, Vorkosigan Surleau, jednostavno je prekrasno. To prelijepo jezero - vee je od ijednog otvorenog vodenog podruja na cijeloj Koloniji Beta, a ipak, Aral ga uzima zdravo za gotovo. Va je planet neizmjerno lij                                 i
moj planet? Na testu slobodnih asocijacija, rije "dom" u Cordelijinim je mislima jo uvijek asocirala na "Koloniju Beta". A ipak, mogla bi, uz jezero, zauvijek poivati u Vor-kosiganovu zagrljaju.
"Ovdanji glavni grad - pa, svakako je raznovrsniji od bilo ega to mi imamo kod ku - na Koloniji Beta. Iako," i tu se pomalo postieno nasmijala, "ini se da sve vrvi od vojnika. Kad sam posljednji put bila okruena s toliko zelenih uniformi, bila sam u logoru za ratne zarobljenike."
"Izgledamo li vam jo uvijek kao neprijatelji?" pitala je carevna znatieljno.
"Oh - prestali ste mi izgledati kao neprijatelji jo i prije nego to je rat zavrio. Tek kao odabrane rtve, na razliite naine zaslijepljene."
"Va pogled je prodoran, lady Vorkosigan." Carevna je otpila aja, smijeei se prema svojoj alici. Cordelia mirne.
"Kua Vorkosigan zaista se pomalo doyjia kao vojarna kad je grof Piotr u njoj", primijetila je Cordelia. "Svi njegovi ljudi u odorama. Mislim da sam dosad vidjela nekoliko slukinja kako ukaju oko uglova, ali jo ni jednu nisam ulovila. Zapravo, kao barravarska vojarna. Moja be-tanska vojna sluba bila je sasvim drugaija."
"Mijeana", ree Droushnakova. Je li to u njezinim oima zasjala zavist? "ene i mukarci, zajedno u vojnoj slubi."
"A zadae se dodjeljuju u skladu sa sposobnostima", sloila se Cordelia. "Strogo u skladu sa sposobnostima. Naravno, tjelesno zahtjevnije poslove pokupe mukarci, ali ini se da uz njih tamo nije vezana ta udna opsesija statusom."
"Potovanje", uzdahnula je Droushnakova.
"Pa, ako ljudi stavljaju svoje ivote na raspolaganje obrani svoje zajednice, onda im svakako treba odati duno potovanje", ree Cordelia smireno. "Nedostaju mi moje sestre asnice, pretpostavljam. Bistre ene, tehniarke, kakva je bila grupa mojih prijateljica kod kue." I opet taj zeznuti izraz, kod kue. "I tu bi negdje trebalo biti bistrih ena, s obzirom na sve te bistre mukarce. Gdje se kriju?" Cordelia zatvori usta, jer joj je iznenada sinulo kako bi Kareen tu primjedbu mogla pogreno protumaiti kao omalovaavanje nje same. Ipak, dodati s iznimkom prisutnih znailo bi samo pogorati stvari.
Ali ako je to Kareen tako i protumaila, zadrala je to za sebe, a Cordeliju je od daljnjih moebitnih drutvenih neugodnosti spasio povratak Arala i Illvana. Svi su se uljudno oprostili, pa se vratili u Kuu Vorkosigan.
Te je veeri zapovjednik Illvan svratio do Kue Vorkosigan, a za njim je ila Droushnakova. vrsto je stezala veliki koveg i zvjerala oko sebe s opijenim zanimanjem.
"Kapetan Negri dodjeljuje gospoicu Droushnakovu Namjesnici po udaji, kao njezino osobno osiguranje", kratko je pojasnio Illvan. Aral je kimnuo s odobravanjem.
Poslije, Droushnakova je Cordeliji predala zapeaeno pismo na debelom svijetlosmeem papiru. Uzdignutih obrva, Cordelia je slomila peat i otvorila ga. Rukopis je bio sitan i uredan, potpis itak i bez ukrasa.
Uz najbolje elje, pisalo je. Dobro e vam odgovarati. Kareen.
DRUGO POGLAVLJE
Sljedeeg se jutra Cordelia probudila i otkrila da je Vorkosigan ve otiao, a ona sama suoena je s prvim danom koji e na Barravaru provesti bez njegova drutva i podrke. Odluila ga je posvetiti projektu kupovine koji joj je pao na um sino, dok je promatrala kako Koudelka svladava spiralno.stubite.
Odjenula se i potom se dala u lov na svoju tjelohrani-teljicu. Nju nije bilo teko pronai; Droushnakova je sjedila u hodniku, odmah ispred vrata spavaonice, a kad se Cordelia pojavila, poskoila je u stav mirno. 5a bi djevojka zaista morala nositi uniformu, razmiljala je Cordelia. Haljina koju je nosila inila je da se njezin metar i osamdeset visoki stas i sjajna muskulatura doimaju tekima. Cordelia se pitala bi li kao Namjesnica po udaji mogla dobiti doputenje za vlastitu livreju, pa se u mislima tijekom doruka pozabavila smiljanjem kroja koji bi istaknuo dobar izgled djevojke koja je nalikovala na Valkiru.
"Znate, vi ste prva enska barravarska straarica koju sam upoznala", primijetila je Cordelia jedui jaja i kavu, te neku vrstu na pari kuhane domae itne prekrupe s maslacem, koja je oito ovdje bila glavni sastojak jutarnjeg obroka.
"Pa, ja nisam prava straarica, poput mukaraca u odori"
Ah, ponovno magija uniforme.
"ali moj otac i sva tri moja brata su u vojnoj slubi. Ovo je najblie to ja mogu doi tome da budem prava voj-nikinja, poput vas."
Luda za vojskom, kao i ostatak Barravara. "Da?"
"Nekad sam uila dudo, sporta radi, dok sam bila mlaa. Ali bila sam prekrupna za enske satove. Ni s kim nisam mogla ozbiljno vjebati, a - osim toga - stalno ponavljanje kata bilo je tako dosadno. Braa su me obiavala kradomice sa sobom voditi na muke satove. Jedna je stvar dovela do druge. Dvije sam godine zaredom bila dravna barravarska prvakinja, dok sam bila u koli. A onda je, prije tri godine, jedan ovjek kapetana Negrija pristupio mom ocu i ponudio mu posao za mene. Tad sam dobila obuku iz koritenja oruja. ini se da je carevna godinama traila da dobije enu za tjelohraniteljicu, ali bilo im je vrlo teko pronai nekoga tko bi mogao proi testove. Iako," nasmijeila se samopodcjenjivaki, "teko bi se moglo pretpostaviti kako dama koja je izvrila atentat na admirala Vorrutvera treba moje slabane usluge."
Cordelia se ugrizla za jezik. "Hm. Imala sam sree. Osim toga, u ovom bih se trenutku radije drala podalje od fizikih napora. Trudna sam, znate."
"Znam, miladv. Pisalo je to u jednom od izvjea"
"Kapetana Negrija", dovri Cordelia u isti glas s njom. "Sigurna sam da jest. Vjerojatno je to saznao i prije nego ja."
"Jest, milady." ,.,.,....."Jesu li vas kao diiete Doticali u vaim interesima?" j.
"Nisu... ba. Svi su mislili da sam jednostavno udna." Duboko se namrtila i Cordelia je imala osjeaj daje uznemirila bolnu uspomenu.
Zamiljeno je motrila djevojku. "Starija braa?"
Droushnakova joj je uzvratila razrogaenim plavookim pogledom. "Pa, da."
"Slae se." A ja sam se bojala Barrayara zbog toga to je uinio svojim sinovima. Nikakvo udo to nisu mogli pronai nikoga tko bi proao testove. "Znai, imali ste obuku iz koritenja oruja. Sjajno. Moete mi biti vodi u dananjoj kupovini."
Licem Droushnakove preao je lagano staklen pogled. "Da, miladv. Kakvu biste vrstu odjee eljeli pogledati?" pitala je pristojno, ne skrivajui do kraja potiteno razoaranje onime to zanima njezinu "pravu" damu-vojniki-nju.
"Gdje bih u ovom gradu mogla kupiti zaista dobar tap sa skrivenim maem?"
Stakleni je pogled nestao. "Oh, znam pravo mjesto za to, tamo odlaze vorski asnici i grofovi kad ele opremiti svoje orunike u odorama. To jest - nikad nisam bila unutra. Moja obitelj ne pripada Vorovima, prema tome, naravno, nije nam doputeno posjedovati osobno oruje. Samo slubeno. Ali to je navodno najbolji duan."
Jedan od orunika u odori grofa Vorkosigana odvezao ih je do duana. Cordelia se opustila i uivala u pogledu na grad koji je promicao pokraj njih. Droushnakova, koja je bila na dunosti, budno se drala i neprekidno oima pretraivala gomile oko njih. Cordelia je imala osjeaj da ioi ne Dromie mnoeo tosra. Od vremena do vremena, ruka
bi joj odlutala da opipa oamut koji je nosila skriven s unutranje strane svog vezenog bolera.
Skrenuli su u istu, usku ulicu starijih zgrada koje su imale proelja od rezana kamena. Duan s orujem bio je oznaen samo svojim imenom, Siegling's, ispisanim diskretnim zlatnim slovima. Mukarac u odori ekao je vani dok su Cordelia i Droushnakova ule u duan koji je imao debele sagove i drvene oplate na zidovima i u kojem se osjeala lagana aroma oruarnice koje se Cordelia sjeala sa svog nadzornikog broda, neobian daak doma na stranom mjestu. Potajno je zurila u drvene oplate, u mislima pretvarajui njihovu vrijednost u betanske dolare. U vrlo, vrlo mnogo betanskih dolara. Pa ipak, ovdje se drvo inilo jednako uobiajenim kao i plastika, a smatralo se jednako malo vrijednim. One vrste osobnog oruja koje su vie klase zakonski smjele posjedovati bile su vrlo elegantno izloene u kutijama i na zidovima. Osim oamuta i lovakog oruja, bila je tu i dojmljiva izloba maeva i noeva; oito, carevi estoki ukazi protiv dvoboja zabranjivali su samo uporabu oruja, ne i njegovo posjedovanje.
Priao im je trgovac, postariji mukarac uskih oiju i tiha koraka. "Sto mogu uiniti za vas, moje dame?" Bio je prilino srdaan. Cordelia je pretpostavljala kako i Vor-kinje katkad ulaze ovamo, da bi kupile darove svojim mukim roacima. Ali tim prizvukom mogao je jednako tako rei i Sto mogu uiniti za vas, djeco? Omalovaavanje govorom tijela? Pusti sad to.
"Traim tap s ugraenim maem, za mukarca visokog oko sto devedeset dva centimetra. Trebao bi biti otprilike, oh, ovako dugaak", procijenila je ona, prizivajui u misli duinu Koudelkinih ruku i nogu, pa rukom pokazala do visine svog kuka. "S oplatom na oprugu, vjerojatno.":
"Da, gospoo." Trgovac je nestao i ponovno se pojavio s primjerkom u pomno rezbarenom svijetlom drvetu.
"Izgleda pomalo... ne znam." Napadno. "Kako radi?"
Trgovac je demonstrirao rad oprunog mehanizma. Drvena je oplata pala i otkrila tanku otricu. Cordelia je pruila ruku i trgovac joj je, s prilinim oklijevanjem, pruio ma na pregled.
Malo je zamahala njime, odmjerila otricu i pruila ga svojoj tjelohranitelji. "to mislite?"
Droushnakova se najprije nasmijeila, a onda sumnjiavo namrtila. "Nije ba dobro izbalansiran." Dobacila je trgovcu nesiguran pogled.
"Sjetite se da radite za mene, a ne za njega", ree Cordelia, ispravno prepoznavi klasnu svijest na djelu.
"Mislim da to nije osobito dobra otrica."
"To je izvanredna runa izrada iz Darkoija, gospoo", hladno je trgovac branio oruje.
Nasmijeivi se, Cordelia ponovno uzme ma. "Iskuajmo mi vau pretpostavku."
Iznenada je podigla ma na pozdrav i u glatkom ga potezu utjerala u zid. Vrh je prodro u drvo i zaglavio se tamo, a Cordelia gaje svom teinom pritisnula. Otrica je pukla. Ravnoduno je predala dijelove natrag trgovcu. "Kako vi opstajete u poslu ako vae muterije ne poive dovoljno dugo da ponovno navrate do vas? Siegling's zacijelo nije doao na glas prodajui ovakve igrake. Donesite mi neto to moe nositi dobar vojnik, a ne igraku za svodnike."
"Gospoo," ree trgovac ukoeno, "moram inzistirati  plaena."
Cordelia, temeljito razdraena, ree: "Vrlo dobro. Poaljite raun mom suprugu, admiralu Aralu Vork'osiganu. A dok se budete time bavili, moete mu pokuati objasniti zato ste htjeli ovu ljigu uvaliti njegovoj eni - mornariki doasnie." Ovo posljednje bilo je nagaanje, zasnovano na temelju njegove dobi i koraka, ali prema njegovu pogledu mogla je vidjeti da je pogodila.
Trgovac se duboko naklonio. "Ispriavam se, gospoo. Vjerujem da imam neto to e vam vie odgovarati, ako bi miladv bila tako ljubazna da prieka."
Ponovno je nestao, a Cordelia uzdahne. "Kupovanje od strojeva je mnogo jednostavnije. Ali barem naelo pozivanja na beznaajne vlasti u glavnom stoeru ovdje funkcionira jednako dobro kao i kod kue."
Sljedei je primjerak bio od obinog tamnog drveta, poliranog glatko poput satena. Trgovac joj ga je pruio neotvorenoga, uz jo jedan lagani naklon. "Pritisnete drak ovdje, miladv."
Bio je mnogo tei od prvog tapa s maem. Oplata je velikom brzinom poletjela u stranu i udarila o zid na suprotnoj strani prostorije, uz zadovoljavajue tup odjek, gotovo i sama oruje. Cordelia je jo jednom odmjerila otricu. Cijelom njezinom duinom pruao se neobian vodeni ig koji se ljeskao na svjetlu. Jo je jednom odala poast zidu i uhvatila trgovev pogled. "Oduzimaju li tu tetu vama od plae?"
"Samo naprijed, gospoo." U njegovim oima pojavio se kratak bljesak zadovoljstva. "Ovoga neete moi slomiti."
Ispitala je ma na isti nain kao i prethodni. Vrak je uao mnogo dublje u drvo, a premda se svom silinom odupirala o njega, jedva da se i svinuo. No usprkos tome, u njemu je bilo jo gipkosti; mogla je osjetiti da niie ni blizu...
1
granici pucanja njegove snage. Dodala gaje Droushnako-voj, koja gaje pregledala s ljubavlju.
"To je dobro, miladv. To je vrijedno."
"Uvjerena sam da e se ee koristiti kao tap nego kao ma. Ali svejedno... zaista treba biti vrijedan. Uzet emo ovoga."
Dok ga je trgovac zamatao, Cordelia se zadrala nad kutijom osamu ta s emajliranim ukrasima.
"Razmiljate o tome da sebi kupite jednoga, miladv?" pitala je Droushnakova.
"Ja... ne bih rekla. Barravar ima dovoljno vojnika, ne mora ih uvoziti s Kolonije Beta. Iz kojeg god da sam ja razloga ovdje, nisam tu da budem vojnikinja. Vidite li neto to biste vi eljeli?"
Droushnakova je izgledala eznutljivo, ali je odmahnula glavom, a ruka joj je pola prema boleru. "Oprema kapetana Negrija je najbolja. ak ni Siegling's nema nita bolje, samo ljepe."
Te ih je veeri za stolom bilo troje, Vorkosigan, Cordelia i porunik Koudelka. Vorkosiganov se novi pobonik doimao pomalo umornim.
"to ste vas dvojica radili cijeli dan?" pitala je Cordelia.
"Skupljali ljude, uglavnom", odgovorio je Vorkosigan. "Premijer Vortala imao je nekoliko glasova koji nisu bili ba tako sigurni kao to je tvrdio, pa smo poradili na njima, s po jednim ili dvojicom iza zatvorenih vrata. Ono to e sutra vidjeti u dvorani Vijea nije barravarska politika na djelu, samo njezine posljedice. Je li danas bilo sve u redu?"
"Bilo je dobro. Bila sam u kupovini. ekaj dok vidi." Izvukla je tap s maem i skinula omot. "To je tek toliko da te sprijei da do kraja zakuca Koua u zemlju."
Koudelka se doimao pristojno zahvalnim, dok se ispod toga nalazila duboka razdraenost. Pogled mu se pretopio u iznenaenje dok je prihvaao tap i zamalo ga ispustio zbog njegove neoekivane teine. "Hej! To nije"
"Ovdje pritisnete drak. Nemojte ga uperiti u - !" Tok!
"u prozor." Na svu sreu, oplata je udarila u prozorski okvir i odskoila uz zveket. I Kou i Aral su skoili na noge.
Koudelkine su oi zasjale dok je pregledavao otricu, a Cordelia podizala oplatu. "Oh, milady!" A onda mu se lice snudilo. Paljivo je spremio ma natrag u oplatu i tuno joj ga vratio. "Pretpostavljam da niste znali. Ja nisam Vor. Zakonski ne smijem posjedovati privatan ma."
"Oh." Cordelia se snudila.
Vorkosigan podigne obrvu. "Cordelia, mogu li ga vidjeti?" Dobro gaje pregledao, opreznije uklanjajui oplatu. "Hm. Imam li pravo kad mislim da sam ja ovo platio?"
"Pa, platit e, pretpostavljam, kad stigne raun. Premda mislim da ne bi trebao platiti onaj koji sam slomila. Iako, ba ga mogu i vratiti."
"Razumijem." Lagano se nasmijeio. "Porunice Koudelka, kao va zapovjedni asnik i vazalni sekundant Ezara Vorbarre, slubeno vam predajem ovo svoje oruje kako biste ga nosili u slubi svog cara, vladao nam jo dugo." Neizbjena ironija slubene fraze stisnula mu je usnice, ali otresao je tamu od sebe i pruio tap natrag Koudelki koji je ponovno zasjao,
"Hvala vam, gospodine!"
Cordelia je samo odmahnula glavom. "Ne vjerujem da u ikad shvatiti ovo mjesto."
"Dat u da ti Kou pronae neke zakonske povjestice. Ali ipak, ne veeras. Jedva ima vremena dovesti u red svoje biljeke prije nego to Vortala stigne ovamo s jo nekoliko svojih zabludjelih ovica. Kou, moe zauzeti dio knjinice mog oca grofa; tamo emo se sastati."
Veera je zavrila. Koudelka se povukao u knjinicu, na posao, a Cordelia i Vorkosigan u salon odmah do nje, kako bi itali prije Vorkosiganova veernjeg sastanka. ekalo ga je jo vie izvjea, koja je brzo propustio kroz runi ita. Cordelia je svoje vrijeme razdijelila izmeu male slualice s lekcijama iz barravarskog ruskog izriaja i jo vie zastraujueg diska o brizi za djecu. Tiinu bi naruilo tek povremeno Vorkosiganovo mrmoljenje, vie sebi u bradu nego njoj, izraza kao to su: "Aha! Znai, to je gad zapravo imao na umu", ili "Kvragu, ti brojevi su udni. Moram ih pregledati..." Ili Cordelijino: "Oh, zaboga, pitam se rade li to sva djeca?", kao i povremeni tok! koji je kroza zid prodirao iz knjinice, zbog ega su oboje podigli glave, pogledali se i prasnuli u smijeh.
"Oh, zaboga", rekla je Cordelia poslije treeg ili etvrtog takvog udarca. "Nadam se da ga nisam suvie omela u obavljanju njegovih dunosti."
"Dobro e njemu ii, im se uhoda. Vorbarrin osobni tajnik uzeo ga je pod svoje i pokazuje mu kako e se organizirati. Nakon to ga Kou bude slijedio kroz protokol sprovoda, trebao bi biti u stanju izai na kraj bilo s im. Usput budi reeno, taj tap s maem je bio genijalan potez; hvala ti".....................__
"Da, primijetila sam daje prilino osjetljiv na svoje nedostatke. Mislila sam da bi mu od ovoga moglo malo narasti perje."
"Takvo je nae drutvo. Sklono je tome da bude... prilino okrutno prema onima koji ne mogu drati korak."
"Vidim. udno... sad kad si to spomenuo, ne sjeam se da sam vidjela ijednu osobu koja ne izgleda potpuno zdravo, na ulicama i drugdje, samo u bolnici. Nema leb-djelica, nema onih praznih lica koja se vuku za svojim roditeljima..."
"Ni nee." Vorkosigan se doimao smrknuto. "Svi problemi koji se mogu otkriti eliminiraju se prije roenja."
"Pa, i mi to radimo. Iako najee prije zaea."
"A takoer i pri porodu. A i poslije, tamo u zabiti."
"Oh."
"A to se tie osakaenih odraslih..."
"Zaboga, pa valjda ih ne podvrgavate eutanaziji?"
"Tvoj zastavnik Dubauer ovdje ne bi preivio."
Dubauer je bio pogoen nervnim disruptorom u glavu i ostao iv. Na izvjestan nain.
"A kad su u pitanju ozljede kao to su Koudelkine, ili tee... drutvena je stigma vrlo snana. Pogledaj ga katkad u veim grupama ljudi, kad nije meu bliskim prijateljima. Nije sluajno to to je stopa samoubojstava meu vojnicima koji su otputeni iz medicinskih razloga vrlo visoka."
"To je uasno."
"Neko sam to uzimao zdravo za gotovo. Sad... to vie ne inim. Ali mnogi ljudi ine to i dalje."
"AJto je .s,rQbieinimft kakvi su Eothariievi?'
"Ovisi. On je bio koristan luak. to se tie beskorisnih..." Nije dovrio reenicu, nego se zapiljio u svoje izme.
Cordelia je osjetila hladnou. "Neprestano mislim kako se prilagoavam ovom mjestu. A onda zaem za drugi ugao i sudarim se s neim ovakvim."
"Prolo je tek osamdeset godina otkako je Barravar ponovno uspostavio veze sa irom galaktikom civilizacijom. U Vremenu izolacije nismo izgubili samo tehnologiju. Njome smo se brzo ponovno ogrnuli, kao kaputom koji smo prije posudili. Ali ispod njega... mjestimino smo jo uvijek prilino prokleto goli. U svoje etrdeset etiri godine tek sam poeo uviati koliko goli."
Ubrzo poslije toga stigao je grof Vortala sa svojim "zabludjelim ovicama", pa je Vorkosigan nestao u knjinici. Stari grof Piotr Vorkosigan, Aralov otac, kasnije je te veeri stigao iz svog okruga kako bi sudjelovao u glasovanju zajednikog Vijea.
"Pa, to je barem jedan glas u koji sutra moe biti siguran", naalila se Cordelia sa svojim svekrom, pomaui mu da se u crno-bijelo poploenom predvorju ukoeno izvue iz svog kaputa.
"Ha. Ima sree to ga je dobio. U posljednjih je nekoliko godina pokupio neke prokleto udne radikalne ideje. Da nije moj sin, ne bi dobio moj glas ni da se na glavu postavi." Ali Piotrovo se lice doimalo ponosnim.
Cordelia je mirnula uvi taj opis politikih pogleda Arala Vorkosigana. "Priznajem, nikad nisam o njemu mislila kao o revolucionaru. Zacijelo je 'radikal' rastezlji-viji pojam nego to sam mislila."
"Oh, ne vidi on sebe tako. Misli da moe doi do pola putai onda stati. Mislim da e. i sam. kadpro. &ekolik<L
godina, otkriti kako je zajahao tigra." Grof je smrknuto odmahnuo glavom. "Ali doi, curo moja, sjedni i kai mi da si dobro. Dobro izgleda - je li sve u redu?"
Starog je grofa strasno zanimao razvoj njegova budueg unuka. Cordelia je osjetila kako joj je trudnoa u njegovim oima neizmjerno podigla status, od Aralova hira koji je podnosio, do neega to je opasno graniilo s polu-boanskim. Doslovno ju je zasipao odobravanjem. Bilo je to gotovo nemogue suspregnuti, ali ona mu se nikad nije smijala, iako po tom pitanju nije imala nikakvih iluzija.
Cordelia je, onoga dana kad se vratila s potvrenim vijestima, otkrila kako je prijanja Aralova skica reakcije njegova oca na njezinu trudnou bila potpuno tona. Tog se ljetnog dana vratila na ladanjsko imanje Vorkosigan Surleau kako bi potraila Arala pokraj doka za amce. Zabavljao se oko svoje jedrilice i rasprostro jedra na tlo da se osue na suncu, dok je ljapkao oko njih u mokrim cipelama.
Podigao je pogled i susreo se s njezinim osmijehom, ne uspjevi prikriti eznutljivost u svojim oima. "Onda?" Lagano je poskoio na petama.
"Onda." Pokuala je namjestiti tuan i razoaran pogled kako bi ga zeznula, ali irok joj je osmijeh pobjegao i proirio se cijelim njezinim licem. "Tvoj lijenik kae da je djeak."
"Ah." Pobjegao mu je dug i rjeit uzdah, pa ju je podigao uvis i zavrtio.
"Arale! Au! Nemoj me ispustiti!" Nije bio vii od nje, iako, ovaj, zdepastiji.
"Nikad." Pustio ju je da klizne uz njegovo tijelo, pa su razmijenili dugaak poljubac koji je zavrio smijehom.
,......^ "Moj e otac Mt,i.
"I ti sam izgleda prilino ekstatino."
"Da, ali nisi vidjela nita dok nisi vidjela staromodnog barravarskogpatera familiasa u transu zbog novog izdanka na njegovu obiteljskom stablu. Godinama sam staroga drao u uvjerenju kako e njegova grana izumrijeti sa mnom."
"Hoe li mi oprostiti to sam galaktika plebejka?"
"Ne bih te htio uvrijediti, ali mislim da mu je ovaj put bilo sasvim svejedno koju sam vrstu enke dovukao kui, samo ako je plodna. Misli da pretjerujem?" dodao je kad je ona prasnula u smijeh. "Vidjet e."
"Je li prerano razmiljati o imenima?" pitala je ona, pomalo eznutljivo.
"Nema se o emu razmiljati. Prvoroeni sin. Ovdje je to strogo pravilo. Dobije ime prema svoja dva djeda. Najprije s oeve, pa s majine strane."
"Ah, zato je vaa povijest tako zbunjujue tivo. Uvijek moram biljeiti datume pokraj tih dvostrukih imena, kako se ne bih izgubila. Piotr Miles. Hm. Pa, pretpostavljam da se na to mogu naviknuti. Imala sam na umu... neto drugo."
"Sljedei put, moda." "Ooooh, ambiciozno."
Uslijedilo je kratko hrvanje, jer je Cordelia ve prije dola do korisnog otkria da je on u izvjesnim raspoloenjima kakljiviji od nje. Osvetila mu se u dobroj mjeri prije nego to su, smijui se, zavrili na osunanoj travi.
"Sve ovo nije ni najmanje dostojanstveno", poalio se Aral kad ga je pustila.
"Boji se da u okirati Negrijeve ribare dua tamo vani?"
Cordelia je mahnula udaljenom brodu koji je plutao jezerom, a mukarac koji je u njemu boravio odluno je ignorirao tu gestu. Isprva ju je to razljutilo, a onda se pomirila s injenicom da Arala Carska Sigurnost dri pod neprekidnim nadzorom. Pretpostavljala je da je to cijena njegove umijeanosti u tajnu i smrtonosnu politiku Esco-barskog rata i kazna za neke od njegovih manje dobrodolih otvoreno izraenih miljenja.
"Jasno mi je zato si njihovo draenje pretvorio u svoj hobi. Moda bismo trebali malo popustiti i pozvati ih na ruak ili neto. Imam osjeaj da su dosad oni mene ve dobro upoznali, voljela bih i ja upoznati njih." Jesu li Negri-jevi ljudi snimali kuni razgovor koji je upravo vodila? Je li njihova spavaonica ozvuena? Njihova kupaonica?
Aral se iroko osmjehnuo, ali je odgovorio: "Ne bi im bilo doputeno da prihvate. Ne jedu i ne piju nita osim onoga to donesu sa sobom."
"Zaboga, kako paranoino. Je li to zaista nuno?" "Katkad. Njihov je zanat opasan. Ne zavidim im."
"Ja bih rekla da je sjediti ovdje i nadzirati tebe zgodan mali odmor. Sigurno je sjajno pocrnio."
"Sjediti ovdje, to je najtei dio. Oni mogu tako sjediti godinu dana, a onda u roku od pet minuta biti pozvani na potpunu akciju od smrtonosnog znaenja. Ali za tih pet minuta moraju biti spremni svakog trenutka tijekom cijele godine. To je prilino stresno. Meni je napad mnogo drai od obrane."
"Jo uvijek ne shvaam zato bi netko htio tebi smetati. Mislim, ti si samo asnik u mirovini, koji vodi povuen ivot. Moraju postojati stotine ljudi nalik na tebe, ije je vorskp pleiaslXQi Yi Qd tvojega,,!..,_.........,................................._......,
"Hm." Pogled mu je poivao na udaljenom brodu dok je izbjegavao odgovor, a onda je poskoio na noge. "Doi. Idemo ocu istresti dobre vijesti."
Pa, sad je shvaala. Grof Piotr provukao je njezinu ruku ispod svoje, pa je poveo u blagovaonicu gdje je pojeo kasnu veeru izmeu zahtjeva za najnovijim porodnikim izvjeem i nuenja Cordeliji da pojede svjee vrtne deli-cije koje je donio sa sobom s ladanja. Posluno je jela plodove.
Poslije grofove veere, dok je ruku pod ruku s njim ulazila u predvorje, Cordelijino je uho uhvatilo zvuk podignutih glasova koji je dopirao iz knjinice. Rijei su bile priguene, ali tonovi otri i odsjenog ritma. Cordelia je, uznemirena, zastala.
Trenutak poslije - svaa? - je zastala, a onda su se vrata knjinice irom otvorila i kroz njih je iskoraio mukarac. Cordelia je kroz otvor mogla vidjeti Arala i grofa Vortalu. Aralovo je lice bilo odluno, a oi su mu plam-tjele. Vortala, od starosti pogrbljen ovjek s elavom glavom prekrivenom starakim mrljama i obrubljenom bijelim paperjem, bio je ruiast poput cigle sve do svoga golog tjemena. Kratkom je gestom mukarac dozvao svog orunika u odori koji ga je slijedio ustro, bezizraajna lica.
Odluni je mukarac imao etrdesetak godina, nagaala je Cordelia, i bio skupo odjeven u stilu viih klasa, te tamnokos. Lice mu se doimalo pomalo ulubljenim zbog istaknutog ela i brade koju su njegov nos i brkovi teko uspijevali nadvladati. Nije bio ni zgodan ni ruan i daje bio drugaijeg raspoloenja, moglo bi se rei da ima snane crte lica. Sad je izgledao tek ogoreno. Zastao je, naletjevi u predvorju na grofa Piotra, te uspio - jedva - pristojno kimnuti na pozdrav. "Vprkosigane," rekao je promuklo.
U trzavom polunaklonu s oklijevanjem se skrivalo dovi-enja.
Stari mu je grof uzvratio nakrivivi glavu i podigavi obrve. "Vordariane." Njegov je prizvuk ime pretvorio u pitanje.
Vordarianove su usne bile vrsto stisnute, a ruke su mu se grile u nesvjesnom skladu s njegovim akama. "Zapamtite to vam kaem", protisnuo je, "vi, ja, i svi drugi mukarci koji na Barravaru neto vrijede, doivjet e da poale sutranji dan."
Piotr je napuio usnice, a u borama kutova njegovih oiju ugnijezdio se oprez. "Moj sin nee izdati svoju klasu, Vordariane."
"Zasljepljujete sami sebe." Njegov je pogled otro preao preko Cordelije, ne zadravi se na njoj dovoljno dugo da bi se mogao iitati kao uvreda, ali bio je hladan, vrlo hladan, i odbijao upoznavanje. S naporom je uspio smoi snage za minimalnu pristojnost i kimnuti na pozdrav, pa se okrenuo i izaao kroz glavna vrata, dok ga je pratila njegova sjena u odori.
Aral i Vortala izali su iz knjinice. Aral je dolutao u predvorje kako bi se neraspoloeno zapiljio u tamu kroz ploe od rezana stakla koje su uokvirivale vrata. Vortala ga je pokuao umiriti poloivi ruku na njegov rukav.
"Pusti ga", ree Vortala. "Sutra moemo preivjeti i bez njegova glasa."
"Ne kanim trati ulicom za njim", prasne Aral. "Svejedno... sljedei put sauvaj svoju duhovitost za one koji imaju dovoljno mozga da bi je shvatili, moe?"
"Tko je bio taj gnjevni tip?" pitala je Cordelia vedro, nastojei uklom.timrano, raspoloenje.
"Grof Vidal Vordarian." Aral se od staklenih ploa okrenuo natrag prema njoj i uspio se, njoj za ljubav, nasmijeiti. "Komodor grof Vordarian. Povremeno sam suraivao s njim dok sam jo bio u Glavnom stoeru. On je sad voa onoga to bi se moglo opisati kao praktiki najkonzervativnija stranka na Barravaru; nisu ba luaci koji bi se htjeli vratiti u Vrijeme izolacije, ali - recimo to tako - to su ljudi koji iskreno vjeruju kako je svaka promjena, promjena nagore." Potajno je dobacio pogled prema grofu Piotru.
"Njegovo se ime esto spominjalo u spekulacijama oko budueg Namjesnitva", primijetio je Vortala. "Prilino se bojim da je on sam raunao kako e poloaj pripasti njemu. Poduzeo je velike napore da bi uznjegovao prijateljstvo s Kareen."
"Trebao je poraditi na Ezaru", ree Aral suho. "Pa... moda se do jutra ispue. Pokuaj ujutro opet s njim, Vortala - ali ovaj put malo poniznije, moe?"
"Podilaenje Vordarianovu egu je posao s punim radnim vremenom", zlovoljno ree Vortala. "Provodi prokleto previe vremena prouavajui svoje obiteljsko stablo."
Aral naini grimasu u znak slaganja. "Nije jedini." "Vidi tko se javlja", zaguna Vortala.
TREE POGLAVLJE
Sljedeeg dana Cordelia je imala slubenog pratitelja na sjednicu Zajednikog Vijea u punom sastavu, a bio je to kapetan lord Padma Xav Vorpatril. Pokazalo se kako on nije samo lan novog stoera njezina supruga, ve i njegov prvi brati, sin mlae sestre Aralove davno umrle majke. Osim grofa Piotra, lord Vorpatril bio je prvi Aralov bliski roak kojega je Cordelia upoznala. Nije se radilo o tome da je Aralovi roaci izbjegavaju, kao to se bojala; radilo se o tome da ih nije bilo na zalihama. On i Vorpatril bili su jedino dvoje preivjele djece iz prijanjeg narataja, a iji je posljednji ivi predstavnik bio sam grof Pi-otr. Vorpatril je bio krupan i vedar mukarac star otprilike trideset pet godina, naoit u svojoj sveanoj zelenoj uniformi. Ubrzo je otkrila da je on, takoer, bio i jedan od mlaih asnika tijekom prvog bojnog zapovjednitva njezina mua, prije Vorkosiganova uspjeha u pohodu na Komarr i njegovih pogubnih politikih posljedica.
Sjedila je izmeu Vorpatrila i Droushnakove na ga-}eriji s ureenom ogradom koja je gledala na dvoranu Vijea. Sama je dvorana bila iznenaujue jednostavna prostorija, iako s tekim drvenim oplatama koje su se Cor-delijiriu betanskom oku jo uvijek inile nevjerojatno ras-3.9lBMGft. Drveni stolci i stolovi okruivali su nrnst.nriiii.
.Jk.
Jutarnja se svjetlost izlijevala kroz prozore od obojenog stakla, visoko na istonom zidu. Ispod njih, ivopisne su se ceremonije odvijale s iznimnom preciznou.
Ministri su bili odjeveni u zastarjelo krojene crno-lju-biaste halje, naglaene zlatnim lancima njihove slube. Brojem ih je daleko nadmaivalo gotovo ezdeset okrunih grofova, jo velianstvenijih u grimiznom i srebrnom. aica mukaraca, dovoljno mladih da budu u djelatnoj vojnoj slubi, bila je odjevena u crveno-plavu paradnu uniformu. Vorkosigan je imao pravo kad je paradnu uniformu opisao kao napadnu, pomislila je Cordelia, ali u prekrasnom okruju ove prastare prostorije ta se napadnost inila posve prikladnom. Vorkosigan je u svom kompletu izgledao sasvim dobro, pomislila je.
Carevi Gregor i njegova majka sjedili su na postolju na jednom kraju prostorije. Carevna je odjenula crnu haljinu protkanu srebrnim ukrasima, visoka ovratnika i dugih rukava. Njezin tamnokosi sin u svojoj crveno-pla-voj uniformi poprilino je nalikovao na vilenjaka. Corde-liji padne na pamet kako se on, s obzirom na okolnosti, izvanredno malo vrpolji.
I car je bio sablasno prisutan, uz pomo interne kom-veze s Carskom Rezidencijom. Ezar je na holovidu bio vidljiv kako sjedi, u potpunoj uniformi. Kolika je bila tjelesna cijena toga, Cordelia nije mogla ni zamisliti. Cjevice i spojevi s monitorima koji su izbuili njegovo tijelo bili su skriveni barem od vid-kamere. Lice mu je bilo bijelo poput papira, koa gotovo providna, kao da doslovno blijedi s pozornice kojom je tako dugo vladao.
Galerija je bila krcata enama, osobljem i uvarima. ene su bile elegantno odjevene i ureene nakitom, a Cordelia ih je prouavala sa zanimanjem, te Dotomsvrnula
svoju pozornost Vorpatrilu, nastojei iz njega izvui podatke.
"Jeste li se iznenadili kad je Aral imenovan za Namjesnika?" pitala ga je.
"Ne osobito. Bilo je ljudi koji su njegovu ostavku i umirovljenje poslije onog nereda na Escobaru shvatili ozbiljno, ali ja nikad nisam."
"Ja sam vjerovala daje on mislio ozbiljno."
"Oh, ne sumnjam ja u to. Prva osoba koju Aral uspijeva zavarati tom svojom rutinom vojniine kamena lica jest on sam. To je ovjek kakav je on uvijek elio biti, rekao bih. Poput svog oca."
"Hm. Da, u njegovim sam razgovorima primijetila izvjesnu sklonost prema politikim temama. I to usred naj-neobinijih okolnosti. Prosidbe, na primjer."
Vorpatril se nasmijao. "Tono si to mogu zamisliti. Kad je bio mlad, bio je pravi konzervativac - ako ste htjeli znati Aralovo miljenje bilo o emu, trebali ste samo pitati za miljenje grofa Piotra i pomnoiti ga s dva. Ali u trenutku kad smo zajedno sluili ve je postajao... hm... udan. Ako ste ga znali naviti..." U njegovu je oku zasjalo izvjesno zloesto prisjeanje, koje je Cordelia smjesta ohrabrila.
"Kako ste ga uspjeli naviti? Mislila sam da su politiki razgovori asnicima zabranjeni."
On je frknuo. "Pretpostavljam da bi s jednakim uspjehom mogli zabraniti i disanje. To se pravilo, recimo to tako, sporadino prisilno provodi. Iako, Aral ga se drao kao pijan plota, osim ako ga Rulf Vorhalas i ja ne bismo odveli van i uspjeli ga zaista opustiti."
"On, da. Eh, sad, Aralovo je pijanevanje bilo poznato"
"Ja sam mislila da je on vrlo lo pijanac. Nema eludac za to."
"Oh, po tome je i bio poznat. Rijetko bi pio. Iako, prolazio je kroz loe razdoblje nakon to mu je umrla prva ena, kad je esto jurcao naokolo s Gesom Vorrutverom... ovaj..." Odvratio je pogled u stranu i pokuao s drugim pristupom. "U svakom sluaju, bilo je opasno opustiti ga previe, jer bi tad postao sav potiten i ozbiljan, a onda mu je bio dovoljan samo trenutak da pone mljeti o kojoj god nepravdi, nesposobnosti ili ludosti koja bi ga u tom trenutku ljutila. Boe, koliko je taj ovjek mogao govoriti. U trenutku kad bi popio peto pie - a trenutak prije nego to bi za tu veer pao pod stol - recitirao bi o revoluciji u jampskom pentametru. Uvijek sam vjerovao da e jednog dana zavriti u politici." Zahihotao je i s prilinom naklo-nou pogledao prema zdepastom liku u crveno-plavoj uniformi koji je s grofovima sjedio na suprotnom kraju prostorije.
Glasovanje Zajednikog Vijea o potvrdi careva imenovanja Vorkosigana za Namjesnika bilo je udna stvar, inilo se Cordeliji. Nije mogla zamisliti da bi se sedamdeset petorica Barravaraca mogla sloiti o tome na kojoj strani svijeta ujutro izlazi sunce, no rezultat je bilo gotovo jednoglasno prihvaanje odabira cara Ezara. Iznimka su bili petorica mukaraca odlunih eljusti koji su se suzdrali od glasovanja, etvorica glasno, peti tako jedva ujno da gaje lord uvar govornikog kruga morao zamoliti da ponovi. ak je i grof Vordarian glasovao za, primijetila je Cordelia - moda je Vortala ipak uspio zakrpati sinonju pukotinu na nekom ranojutarnjem sastanku. U svakom sluaju, inito.ge 4a se sye odvija pod sretnom zyyezdom
i daje poetak Vorkosiganova novog posla ohrabrujui, pa je to rekla i lordu Vorpatrilu.
"Ovaj... da, miladv," ree lord Vorpatril nakon to joj se iskosa nasmijeio. "Car Ezar jasno je naglasio da eli zajedniko odobravanje."
Prizvuk njegova glasa jasno joj je dao do znanja da joj je jo jednom neto promaknulo. "Pokuavate li vi to meni rei da bi neki od ovih mukaraca radije glasovali protiv?"
"To ne bi bilo razborito od njih, na ovoj toki razvoja dogaaja."
"Znai, mukarci koji su se suzdrali... zacijelo imaju izvjesnu hrabrost izraavanja svoje savjesti." S obnovljenim je zanimanjem motrila tu grupicu.
"Oh, s njima nee biti problema", ree Vorpatril. "Kako to mislite? Pa oni su zacijelo u oporbi."
"Da, ali oni su otvorena oporba. Nitko tko bi se ozbiljno urotio zbog izdaje ne bi samoga sebe tako oznaio u javnosti. Oni tipovi pred kojima Aral mora uvati lea jesu iz druge gomile, meu onima koji su glasovali za."
"A koji su to?" Cordelia je zabrinuto nabrala elo.
"Tko bi znao?" slegne ramenima lord Vorpatril, a potom odgovori na vlastito pitanje: "Negri, vjerojatno bi."
Bili su okrueni prstenom praznih sjedala. Cordelia nije bila sigurna je li to pristojnost, ili pitanje sigurnosti. Oito ono prvo, jer su sa zakanjenjem stigla dva mukarca, jedan u sveanoj zelenoj uniformi zapovjednika, a mlai u civilnoj odjei raskona izgleda, pa su - uz ispriku -sjeli ispred njih. Cordelia je pomislila kako izgledaju kao braa, a to se nagaanje potvrdilo kad je mlai rekao: "Gledaj, tamo je tata, tri sjedala iza starog Vortale. Koji Je novi Namjesnik?".,.
. ' r.
"Tip s oksericama u crveno-plavoj uniformi, sjedi odmah Vortali zdesna."
Iza njihovih lea Cordelia i Vorpatril izmijenie pogled, a Cordelia stavi prst na usta. Vorpatril se iroko nasmijeio i slegnuo ramenima.
"to se u vojsci pria o njemu?"
"Ovisi o tome koga pita", ree zapovjednik. "Sardi misli da je on strateki genij i luduje za njegovim priopenjima za javnost. Nema gdje ga nije bilo. ini se da njegovo ime ispliva im se spomene bilo koji rat koji se dogodio u prolih dvadeset pet godina. Stric Rulf ga je neizmjerno cijenio. S druge strane, Niels, koji je bio na Escobaru, kae da je on najhladnokrvniji gad kojega je ikad upoznao."
"ujem daje na glasu kao potajni naprednjak."
"Nema tu nieg potajnog. Neki od viih vorskih asnika smrtno ga se boje. Pokuao je pridobiti oca da s njim i Vortalom podri novi zakon o porezima."
"Oh, kako dosadno."
"To je izravni Carski porez na nasljedstvo."
"Au! Pa, njega to ne bi pogodilo, zar ne? Vorkosiga-novi su tako prokleto siromani. Neka Komarr plati. Zato smo ih i pokorili, nismo li?"
"Ne ba, brate moj neznalaki. Je li itko od tvojih gradskih komedijaa ve upoznao njegovu betansku kai-perku?"
"Mislite, itko od ljudi s ukusom, gospodine?" ispravio ga je njegov brat. "Koje ne treba brkati s tvojim vojnikim prostacima."
"Nema opasnosti da bi se to dogodilo. Ne, ozbiljno. Najnevjerojatnije proklete glasine krue o njoj,
ganu i Vorrutveru na Escobaru, a veinom su meusobno proturjene. Mislio sam da bi majka moda mogla neto znati."
"Dri se povueno za nekoga tko je navodno visok tri metra i jede bojne krstarice za doruak. Gotovo je nitko nije vidio. Moda je runa."
"U tom sluaju, dobar su par. Ni Vorkosigan nije neka ljepota."
Cordelia, koju je ovo neizmjerno zabavljalo, sakrila je dlanom irok osmijeh, sve dok zapovjednik nije rekao: "Ne znam tko je taj tronogi paralitiar koji ga u stopu slijedi. Netko iz stoera, to misli?
"ovjek bi pomislio daje mogao dobiti i nekog boljeg. Kakav mutant. Pa valjda Vorkosigan kao Namjesnik moe birati meu najboljima iz vojne slube."
Osjeala se kao da je primila udarac u tijelo, tako je velika bila neoekivana bol zbog te usputne primjedbe. inilo se da je to kapetan lord Vorpatril jedva primijetio. uo je, ali pozornost mu je bila na dvorani ispod njih, gdje su se polagale zakletve. Na Cordelijino iznenaenje, Droushnakova se zarumenila i odvratila glavu.
Cordelia se nagnula naprijed. Rijei su vrile u njoj, ali odabrala ih je tek nekoliko, ispalivi ih svojim najhladnijim kapetanskim glasom.
"Zapovjednice. I vi, tko god bili." Okrenuli su se i pogledali je, iznenaeni tom upadicom. "Za vau informaciju, gospodin o kojem se radi je porunik Koudelka. I nema boljeg asnika. Ni u ijoj slubi."
Zurili su u nju, razdraeni i zbunjeni, nesposobni da je uklope u svoj sustav. "Vjerujem, gospoo, da je ovo bio privatan razgovor", rekao je
"Sasvim tono", uzvratila je ona jednako ukoeno. "Zbog prislukivanja, iako ga je bilo teko izbjei, ja vam se ispriavam. Ali zbog te sramotne primjedbe o poboniku admirala Vorkosigana morate se ispriati vi. Bila je to sramota za uniformu koju obojica nosite i za slubu vaem caru koju obojica dijelite." Glas je zadrala vrlo tihim, gotovo je siktala. Drhtala je. Prevelika doza Barraya-ra. Saberi se.
Taj je govor lutajuu Vorpatrilovu pozornost opet, sa zaprepatenjem, svrnuo prema njoj. "No, no", prekorio ih je on. "to je to"
Zapovjednik se jo vie okrenuo. "Oh, kapetane Vor-patril, gospodine. Nisam vas odmah prepoznao. Ovaj..." Bespomono je mahnuo prema crvenokosoj napadaki, kao da eli rei, Je li ova dama u vaem drutvu? I ako jest, zar je ne moete kontrolirati? Hladno je dodao: "Nismo se upoznali, gospoo."
"Ne, ali to je zato to ja ne hodam uokolo prevrui kamenje kako bih vidjela to ivi ispod." Smjetaje shvatila kako je bila namamljena da ode predaleko. Uz veliku tekou, obuzdala je svoju narav. Nee biti koristi od stvaranja novih neprijatelja Vorkosiganu upravo u trenutku kad preuzima dunost.
Vorpatril, koji se konano prisjetio svojih dunosti kao pratitelja, poeo je: "Zapovjednice, vi ne znate s kim"
"Nemojte... nas upoznati, lorde Vorpatril," prekine ga Cordelia. "To bi nas samo dovelo u daljnje neugodnosti." Palcem i kaiprstom pritisnula je hrbat nosa, zatvarajui oi i traei pomirljivije rijei. A nekad sam se ponosila svojom suzdranou. Pogledala je prema njihovim bijesnim licima.
"Zapovjednice. Milorde." Ispravno je izvela mladievu titulu iz njegova spominjanja oca koji je sjedip meu gro-
fovima. "Moje su rijei bile nagle i neuljudne, i ja ih povlaim. Nisam imala prava komentirati privatan razgovor. Ispriavam se. Najpokornije."
"Kao to i trebate", ispalio je mladi lord.
Njegov je brat imao vie samokontrole, pa je s oklijevanjem odgovorio: "Prihvaam vau ispriku, gospoo. Pretpostavljam da je porunik jedan od vaih roaka. Ispriavam se ako ste mislili da smo ga nekako eljeli uvrijediti."
"I ja prihvaam vau ispriku, zapovjednice. Iako mi porunik Koudelka nije roak, on je tek moj drugi najdrai... neprijatelj." Zastala je, pa su izmijenili mrtenje, njezino ironino i njegovo zbunjeno. "Ipak, gospodine, zamolila bih vas za uslugu. Nemojte da vam takva primjedba sluajno pobjegne u blizini admirala Vorkosigana. Koudelka je bio jedan od njegovih asnika na palubi Generala Vorkrafta i bio je ranjen branei ga tijekom prologodinje politike pobune. Voli ga kao da mu je sin."
Zapovjednik se poeo smirivati, iako je Droushnakova i dalje izgledala kao da u ustima ima lo okus. On se lagano nasmijeio. "elite li rei da bih se mogao nai na straarskoj dunosti na Kirilovu otoku?"
Sto je to Kirilov otok? Oito neki udaljen i neugodan istureni poloaj. "Ja... sumnjam u to. On nikad ne bi zlorabio svoj poloaj za rjeavanje osobnih razmirica. No, to bi mu prouzroilo nepotrebnu bol."
"Gospoo." Sad gaje do kraja zbunila, ta ena tako obina izgleda koja se doimala kao da uope ne spada na ovu blistavu galeriju. Sa svojim se bratom okrenuo natrag kako bi promatrao predstavu ispod i svi su sjedili u nelagodnoj tiini jo dvadesetak minuta, dok sveanosti nisu
 7.V>r>Cf s+.flnkp <j.s\ nhipH    f^inmila na traloT-iii    Van i
ona na parketu, razdvojile su se kako bi se sastale u hodnicima moi.
Pronala je Vorkosigana, kojemu je uz bok bio Kou-delka, kako razgovara sa svojim ocem, grofom Piotrom, te s jo jednim starijim mukarcem u grofovskoj odori. Vor-patril ju je predao i nestao, a Aral ju je pozdravio s umornim osmijehom.
"Draga kapetanice, dri li se dobro? Volio bih te upoznati s grofom Vorhalasom. Admiral Rulf Vorhalas bio je njegov mlai brat. Ubrzo moramo krenuti, na rasporedu imamo privatan objed s carevnom i careviem Gregorom."
Grof Vorhalas duboko se naklonio nad njezinu ruku. "Miladv, ast mi je."
"Grofe. Ja... sam vaeg brata vidjela tek nakratko. Ali admiral Vorhalas dojmio me se kao iznimno vrijedan ovjek." A moja gaje strana raznijela na komadie. Osjeala je laganu muninu dok je njezina ruka leala u njegovoj, ali inilo se da joj on nita osobno ne zamjera.
"Zahvaljujem vam, miladv. Svi smo mi isto to mislili. Ah, tu su deki. Obeao sam im upoznavanje. Evon arko eli mjesto u Stoeru, no ja sam mu rekao da ga mora zasluiti. Volio bih da se i Carl toliko zanima za Slubu. Moja ki e poludjeti od ljubomore. Uskomeali ste sve djevojke, znate, miladv."
Grof je odjurio kako bi skupio svoje sinove. Oh, Boe, pomisli Cordelia. To moraju biti oni. Dvojica mukaraca koji su sjedili ispred nje na galeriji sad su joj bili predstavljeni. Obojica su problijedjela i nervozno se prignula da joj poljube ruku.
"Ali vi ste se ve sreli", ree Vorkosigan. "Vidio sam vas kako razgovarate na galeriji. Cordelia, o kojoj ste temi tako ivahno rasDravliali?"  .
"Oh... o geologiji, zoologiji. Pristojnosti. Mnogo smo razgovarali o pristojnosti. Bila je to diskusija vrlo irokog raspona. Rekla bih da je svatko od nas nauio neto od onih drugih." Nasmijeila se i ne trepnuvi.
Zapovjednik Evon Vorhalas, koji je izgledao kao da mu nikako nije dobro, rekao je: "Da... ja... dobio sam pouku koju nikad neu zaboraviti, miladv."
Vorkosigan je nastavljao s upoznavanjem. "Zapovjednice Vorhalas, lorde Carl; ovo je porunik Koudelka."
Koudelka, koji je u rukama imao brdo plastinih svi-taka, diskove, palicu vrhovnog zapovjednika oruanih snaga koja je upravo bila predana Vorkosiganu kao izabranom Namjesniku, te vlastiti tap, nesiguran bi li se trebao rukovati ili salutirati, uspio je sve to ispustiti i ne uiniti ni jedno. Uslijedilo je ope puzanje kako bi se skupio njegov teret, a Koudelka je porumenio, nespretno se prigibajui prema stvarima. On i Droushnakova istodobno su poloili ruku na tap.
"Nije mi potrebna vaa pomo, gospoice," frknuo je Koudelka ispod glasa prema njoj, pa je ona ustuknula i ukoeno stala iza Cordelije.
Zapovjednik Vorhalas dodao mu je nekoliko diskova. "Ispriavam se, gospodine," ree Koudelka. "Hvala vam."
"Nema na emu, porunice. I mene je jednom zamalo pogodila vatra iz disruptora. Isprepadala me na mrtvo ime. Vi ste primjer svima nama."
"To... nije boljelo, gospodine."
Cordelia, koja je iz osobnog iskustva znala daje to la, zadovoljno se suzdrala od komentara. Grupica se razila i svi su krenuli u razliitim smjerovima. Cordelia je za-J8ta]a predjzapovjedMfefiffiVPlhalasonj. .
"Drago mi je to smo se upoznali, zapovjednice. Predviam da ete u svojoj buduoj karijeri daleko dospjeti - i to ne u smjeru Kirilova otoka."
Vorhalas se ukoeno nasmijeio. "Vjerujem da e isto biti i s vama, miladv." Izmijenili su oprezno kimanje glava puno potovanja, pa se Cordelia okrenula kako bi uhvatila Vorkosigana pod ruku i slijedila ga na njegov idui zadatak, dok su im za petama bili Koudelka i Droushna-kova.
Barravarski je car u svoju posljednju komu zapao tjedan dana poslije, no drao se na ivotu jo tjedan iza toga. Arala i Cordeliju iz kreveta je u Kui Vorkosigan u ranu zoru izvukao posebni glasnik iz Carske Rezidencije, s jednostavnim rijeima: "Lijenik misli da je dolo vrijeme, gospodine." Uurbano su se odjenuli i pratili glasnika natrag u prelijepu odaju koju je Ezar odabrao za posljednje mjesece svog ivota i u kojoj su basnoslovno vrijedni antikviteti bili zatrpani galaktikom medicinskom opremom.
Soba je bila krcata, jer su u njoj bili starevi osobni lijenici, Vortala, grof Piotr i njih dvoje, carevna i carevi Gregor, nekoliko ministara i neki ljudi iz Glavnog stoera. Gotovo jedan sat stojei su drali tiho bdijenje, prije nego to je mirni, propali lik na krevetu, gotovo neprimjetno poprimio dodatnu mirnou. Cordelia je smatrala da dijete nije trebalo biti podvrgnuto tako munom prizoru, no inilo se da protokol zahtijeva njegovu nazonost. Vrlo tiho, poevi s Vorkosiganom, okrenuli su se da bi kleknuli i poloili svoje ruke meu Gregorove, kako bi obnovili svoju vazalnu zakletvu.
I Cordelia je, voena od Vorkosigana, kleknula pred djeaka. Carevi - car - imao je kosu na majku, ali svije-
tlosmee oi poput Ezara i Serga, pa se Cordelia zatekla kako se pita koliko je od njegova oca ili djeda skriveno u njemu, i to e se od toga izraziti kad bude doekalo mo koju e stei s punoljetnou. Nosi li prokletstvo u svojim kromosomima, dijete? pitala se dok su joj se ruke smjetale meu njegove. Bez obzira na to bio proklet ili blagoslovljen, zaklela mu se. inilo se da rijei zakletve reu njezinu posljednju vezu s Kolonijom Beta; pukla je uz ping! koji nije uo nitko osim nje.
Sad sam Barrayarka. Bilo je to dugo i udnovato putovanje koje je poelo pogledom na par izama u blatu, a zavrilo u ovim istim djejim rukama. Djeae, zna li da sam pomogla ubiti tvog oca? Hoe li to ikad saznati? Molim se da ne sazna. Pitala se je li to to se nikad nije zaklela Ezaru Vorbarri bilo stvar previda ili obzirnosti.
Od svih prisutnih, samo je kapetan Negri plakao. Cordelia je to znala samo zato to je stajala uz njega, u najmranijem kutku prostorije, i vidjela ga kako dvaput brie lice nadlanicom. Nakratko, lice mu se smekalo i doimalo se nabranijim; kad je koraknuo naprijed kako bi poloio zakletvu, ve se vratilo u svoju uobiajenu, bezizraajnu tvrdou.
Sprovodne ceremonije, koje su trajale pet dana, za Cordeliju su bile izrazito mune, no stavljeno joj je do znanja kako ni izbliza nisu bili tako mune kao one prigodom sprovoda krunskog carevia Serga, koje su trajale puna dva tjedna, usprkos tome to nije bilo tijela koje se moglo poloiti na odar. U javnosti se smatralo kako je carevi Serg umro junakom smru vojnika. Prema Cordelijinu raunu, samo je pet ljudskih bia znalo punu istinu o tom profinjenom atentatu. Ne, etvero, sad kad cara Ezara vie nije bilo. Moda je grob bio najsigurnije skrovite Ezaro-vih tajni. Pa, stareve su muke sad zavrile, njegovo vri-Jpffi.eMekJ.Qi a njegova Lr_a,DXQla.1
Za djeaka cara nije bilo krunidbe kao takve, ve je umjesto toga proveo nekoliko dana u komori Vijea na, usprkos elegantnoj odjei, iznenaujue poslovnoj ceremoniji primanja osobnih zakletvi ministara, grofova, gomile njihovih roaka i svih ostalih koji se nisu ve zakleli kod Ezarove samrtne postelje. I Vorkosigan je primao zakletve i inilo se da njihovo gomilanje poveava njegovo breme, kao da svaka od njih ima fiziku teinu.
Djeak, kojega je izbliza podravala majka, drao se dobro. Kareen se pobrinula da zaposleni, nestrpljivi mukarci koji su u gomilama nagrnuli u glavni grad kako bi izvrili svoju obvezu, potuju stanke za odmor koje je Gre-gor imao svaki sat. Neobinost barravarskog sustava vladanja, sa svim njegovim nepisanim obiajima, Cordelia nije uoila toliko na prvi pogled, koliko postupno. A opet, inilo se da njima taj sustav nekako odgovara. Oni su ga inili djelotvornim. Ako se pravi da postoji sustav vladanja, on pone postojati. Moda su u dubini due svi vladajui sustavi bili izmiljotina donesena konsenzusom.
Nakon to se lavina ceremonija zaustavila, Cordelia je konano poela uspostavljati domau rutinu u Kui Vorkosigan, iako posla nije bilo ba mnogo. Gotovo svakog dana Vorkosigan je, u pratnji Koudelke, odlazio u zoru i vraao se poslije mraka, kako bi na brzinu pojeo hladnu veeru, poslije ega bi se ili zakljuao u knjinicu, ili sastajao s ljudima sve dok ne bi dolo vrijeme za spavanje. To dugako radno vrijeme bilo je cijena poetka posla, govorila si je Cordelia. Opustit e se i postati djelotvorniji kad vie ne bude sve obavljao prvi put. Prisjeala se svog prvog brodskog zapovjednitva u Betanskom korpusu za astronomska istraivanja - nije to bilo ba tako davno - i svojih prvih ivanih mjeseci pretjeranih priprema. Poslije .su joj zadaci, koje je ispcva, tako bolno, nroMavala, preli
u naviku, potom postali gotovo nesvjesni, te se iznova na povrini pojavio i njezin osobni ivot. Isto e biti i s Ara-lom. Strpljivo je ekala i smijeila se kad bi ga konano uspjela vidjeti.
Osim toga, imala je posao. Trudnou. Nije to bio ba beznaajan zadatak, ako je bilo suditi prema tome kako su je mazili svi, od grofa Piotra do kuhinjske sluavke koja joj je u udna vremena donosila male hranjive obroke. Toliko pohvala nije dobila ak ni kad se vratila s jednogodinje nadzornike misije koja je protekla bez ijedne jedine nezgode. inilo se da ovdje reprodukciju ohrabruju s daleko veim oduevljenjem nego na Koloniji Beta.
Jednog je popodneva poslije ruka leala podignutih nogu na sofi postavljenoj na sjenovitom travnjaku izmeu kue i stranjeg vrta - marljivo bivajui u drugom stanju - i razmiljala o raznovrsnim reproduktivnim obiajima Barravara, nasuprot onima Kolonije Beta. inilo se da je ovdje nepoznata trudnoa u materninim replikatori-ma, umjetnim maternicama. Na Koloniji Beta replikatori su bili najpopularniji izbor, u omjeru od tri prema jedan, no znatna se manjina drala tvrdnje kako postoje psihosocijalne prednosti stare, prirodne metode. Cordelia nikad nije uspjela otkriti nikakvu razliku izmeu djece roene in vivo i one roene in vitro, osobito ne u trenutku kad bi, u dobi od dvadeset dvije godine, ta djeca postala punoljetna. Njezin je brat roen prirodnim putem, ona umjetnim; suroditeljica njezina brata za raanje je oba njihova djeteta izabrala prirodnu metodu i naveliko se time hvalila.
Cordelia je uvijek pretpostavljala da e, kad joj doe vrijeme, svoje dijete dati pripremiti u banci replikatora, na poetku nadzornike misije, kako bi bilo spremno i ekalo njezin zagrljaj kad se vrati sa zadatka. Ako se vrati ,.,- Uviiek ir nnst.oiala mneiir.nnst-. tf> zaknliir.fi lcarl kp> nali-
jepo istrauje nepoznato. I sve to, dakako, pod pretpostavkom da se uspije doepati zainteresiranog suroditelja s kojim e moi spojiti svoje genetske zalihe, voljnog i sposobnog da proe fizika, psiholoka i ekonomska testiranja, te pohaa teaj kojim se stjee roditeljska dozvola.
Aral e biti sjajan suroditelj, bila je uvjerena u to. Ako se ikad uspije ponovno spustiti sa svog novog visokog poloaja. Pa valjda e ta uvodna navala ubrzo zavriti. Pad s tog visokog mjesta bio bi dugaak, a ne bi se imao gdje prizemljiti. Aral je bio njezino utoite i ako on padne prvi... svoje je meditacije smjesta odluno preusmjerila prema pozitivnijim kanalima.
A sad, veliina obitelji; u tome je bila prava, tajna, zloesta privlanost Barrayara. Ovdje nisu postojala zakonska ogranienja, nije trebalo zasluiti nikakve potvrde, nije se trebalo grepsti ni za kakve iznimke od pravila kako bi se dobilo tree dijete; zapravo, pravila uope nije bilo. Na ulici je vidjela enu za kojom je ilo ne troje, nego etvero djece, a nitko je nije ak ni udno pogledao. Cordelia je broj svojih zamiljenih potomaka podigla s dvoje na troje i osjeala se predivno grenom sve dok nije upoznala enu koja ih je imala desetero. etvero, moda? estero? Vorkosigan si je to mogao priutiti. Cordelia je promigo-ljila prstima i uukala se u jastuke, lebdei na atavistikom oblaku genetike pohlepe.
Aral je rekao kako je barrayarsko gospodarstvo sad irom otvoreno, usprkos gubicima zbog nedavnog rata. Ovaj put povrina planeta nije bila dodirnuta nijednom ranom. Teraformiranje drugog kontinenta svaki je dan otvaralo nove granice, a kad novi planet, Sergvar, bude raien za naseljavanje, efekt e se utrostruiti. Radne je snage posvuda nedostajalo, nadnice su rasle. Barravar je smatrao kako mu ozbiljno nedostaje stanovnitva. Vorkosigan je gospodarsku situaciju u poUtjgkgm smig|Jlu,QDisaQ kao
dar koji su mu udijelili bogovi. Isto je smatrala i Cordelia, iz osobnijih, tajnijih razloga; krdo malih Vorkosigana...
Mogla bi imati ker. Ne samo jednu, nego dvije - sestre! Cordelia nikad nije imala sestru. ena kapetana Vor-patrila rekla joj je da ima dvije.
Cordelia je lady Vorpatril upoznala na jednom od rijetkih veernjih politiko-drutvenih dogaanja u Kui Vorkosigan. Cijelu je stvar glatko vodilo osoblje Kue. Sve to je Cordelia morala uiniti bilo je da se pojavi odgovarajue odjevena (nabavila je jo odjee), da se smijei i dri jezik za zubima. Opinjeno je sluala, pokuavajui shvatiti jo vie o tome Kako Se Ovdje Rjeavaju Stvari.
I Alys Vorpatril bila je u drugom stanju. Lord Vorpatril nekako ih je spojio i klisnuo. Naravno, razgovarale su o zajednikim interesima. Lady Vorpatril mnogo se alila na tjelesne neugodnosti. Cordelia je zakljuila kako ona sama zacijelo ima mnogo sree; lijek protiv munine, istog kemijskog sastava kakav su koristili i kod kue, djelovao je, i ona je bila tek prirodno umorna, ne od tereta jo uvijek siune bebe, nego od iznenaujueg metabolikog optereenja. Mokrenje za dvoje, tako je to Cordelia zvala. Pa, poslije navigacijske matematike u pet dimenzija, kako teko moe biti majinstvo?
Naravno, ako se ostave po strani prie o poroajnim uasima o kojima joj je aptala Alys. Krvarenja, udari, otkazivanje bubrega, ozljede pri porodu, prekid dovoda kisika u mozak fetusa, djeje glavice ire od promjera zdjelice i grevi maternice koji trudovima dovode i majku i dijete do smrti... Medicinske komplikacije predstavljale su problem samo ako bi se ena nekako zatekla sama i izolirana kad joj doe vrijeme, a s ovom gomilom uvara uokolo, nije ba bilo vjerojatno da e se njoj to dogoditi. Bot-
ri kao Drimalia? ZhlinilliliPfl nnmisfin   7arlT-Vifala io
Ponovno se otkoturala na drugi bok, leei na sofi na travnjaku, pa se namrtila. Ah, primitivna barravarska medicina. Istina, mame su iz sebe izbacivale djecu ve stotinama tisua godina, u doba prije svemirskih letova, s manje pomoi nego to je ovdje bilo na raspolaganju. No svejedno, neprekidna briga uporno ju je grizla. Moda bih trebala otii kui roditi.
Ne. Sad je bila Barravarka, dala je vazalnu zakletvu kao i svi ostali luaci. Bilo je to dvomjeseno putovanje. A osim toga, koliko je njoj bilo poznato, jo je uvijek bio na snazi uhidbeni nalog za nju, s optubom za dezertiranje iz vojske, uz sumnju na pijunau, prevaru i antidru-tveno nasilje - vjerojatno nije trebala pokuati utopiti onu idiotkinju od vojne psihijatrice u svom akvariju, pretpostavljala je Cordelia, uzdiui nad sjeanjem na svoj problemima optereen i neuredan odlazak s Kolonije Beta. Hoe li njezino ime ikad biti oieno? Sigurno nee sve dok Ezarove tajne budu zakljuane u etiri lubanje.
Ne. Kolonija Beta bila je zatvorena za nju, istjerala ju je. Jedno je bilo sigurno, Barravar nema monopol na politiki idiotizam.
Mogu ja izai na kraj s Barrayarom. Aral i ja zajedno. Moete se kladiti.
Bilo je vrijeme da se vrati u kuu. Od sunca je dobivala laganu glavobolju.
ETVRTO POGLAVLJE
U njezinu novom ivotu Namjesnice po udaji s jednim je aspektom Cordelia izlazila na kraj s vie lakoe nego to je oekivala, a to je bio priljev tjelohranitelja u njezin dom. Njezino iskustvo u Betanskom astronomskom korpusu i Vorkosiganovo u barravarskoj vojnoj slubi pruilo im je oboma vjebu iz ivota u malim, pretrpanim prostorima. Cordeliji nije trebalo dugo da pone upoznavati osobe u uniformama i pone ih prihvaati onakve kakvi jesu. Straari su bili ivahna mlada grupa, pojedinano izabrani za svoju slubu i ponosni na to. Iako, kad je u kui bio i grof Piotr sa svim svojim ljudima u odori, ukljuujui i Botharija, Cordelijin bi se osjeaj da ivi u vojarni izrazito pojaao.
Grof je bio taj koji je prvi predloio turnir borilakih vjetina izmeu Illvanovih i svojih ljudi. Usprkos tome to je zapovjednik slube sigurnosti promrmljao neto nejasno o besplatnom vjebanju na carev troak, u stranjem je vrtu postavljeno borilite i natjecanje se ubrzo pretvorilo u tjedni obiaj. ak je i Koudelka bio ukljuen, kao sudac i struni vjetak, a Piotr i Cordelia predstavljali su odjel navijaa. Vorkosigan bi prisustvovao kad god bi mu to vrijeme dopustilo, na veliko Cordelijino zadovoljstvo; osjeaja je damu je potrehan,iwedah..Qd.JutiQsJsilj,..DQsla:..
va vladavine kojima se svakodnevno podvrgavao i koji su ga mljeli.
Jednog sunanog jesenskog jutra, Cordelia se smjetala na podstavljenu sofu na travnjaku kako bi promatrala borbe, dok se za nju brinula njezina osobna posluitelji-ca. Iznenada je primijetila: "Drou, zato ti ne sudjeluje? Pa tebi svakako treba vjeba jednako kao i svima ostalima. Prvenstvena izlika za ovu stvar - iako se ini da vama Barravarcima nije potrebna izlika da biste vjebali bjesomune napade - i bila je ta da vas sve odri spremnima."
Droushnakova je eznutljivo pogledala prema borilitu, ali je odgovorila: "Nisu me pozvali, miladv."
"to je neiji nepristojan previd. Hm. Zna to - idi i presvui se. Moe biti u mojoj ekipi. Neka Aral danas navija za svoje deke. U pravom barravarskom natjecanju ionako moraju sudjelovati barem tri strane, to je tradicija."
"Mislite li da e to biti u redu?" rekla je ona sumnjiavo. "Moda im se to nee svidjeti."
Oni na koje se to odnosilo bili su ljudi koje je Droushnakova nazivala "pravim" straarima, mukarci u odorama.
"Aralu nee smetati. Ako netko drugi ima primjedbe, moe ih raspraviti s njim. Ako se usuuje."Cordelia se nasmijeila od uha do uha, a Droushnakova joj je uzvratila osmijeh i potom odjurila.
Aral je stigao kako bi se udobno smjestio pokraj nje, a ona gaje obavijestila o svom planu. Podigao je obrvu: "Be-tanske novotarije? Pa, zato ne? Ipak, pripremi se na bockanje."
"Ja sam spremna. Nee im toliko biti do ale ako uspije izbubetati nekolicinu njih. Uvjerena^sam da onajo.
moe - na Koloniji Beta, ta bi djevojka dosad ve bila asnica komandosa. Sva ta prirodna darovitost, a trati se na to da cijeli dan skakue za mnom. A ako ne uspije - pa, onda ionako ne bi trebala ni mene uvati, zar ne?" Pogledala ga je u oi.
"U pravu si... Pobrinut u se daje Koudelka smjesti u prvi krug, protiv nekoga tko je njezine visine i teine. U usporedbi s prosjekom, pomalo je sitna."
"Veajeodtebe."
"Via. Rekao bih da sam ipak neto tei od nje. No svejedno, tvoja je elja moja zapovijed. Uf." Ponovno se podigao na noge i otiao prijaviti Droushnakovu na Koudel-kin popis natjecatelja. Cordelia nije mogla uti o emu razgovaraju na drugom kraju vrta, ali je iz pokreta i izraza lica izvela vlastiti dijalog, mrmljajui, "Aral: Cordelia eli da i Drou sudjeluje. Kou: Au! Kome trebaju cure? Aral: Gadno. Kou: One sve zaribaju, a osim toga, mnogo plau. Narednik Bothari e je zgnjeiti - hm, nadam se da taj pokret znai ba to, inae si pravi prostak, Kou - obrisi si to cerekanje s face, Vorkosigane - Aral: enica inzisti-ra. Zna kakav sam ja papuar. Kou: Oh, dobro, u redu. Fuj. Transakcija obavljena: ostalo ovisi o tebi, Drou."
Vorkosigan joj se ponovno pridruio. "Dogovoreno. Poet e protiv jednog od oevih ljudi."
Droushnakova se vratila, odjevena u iroke hlae i pletenu koulju, najblie to je u svom ormaru mogla pronai a da bude nalik na trenirke mukaraca. Grof se otiao posavjetovati s narednikom Botharijem, voom svoje eki-pe i zagrijati kosti na suncu pokraj njih.
"A to je sad to?" pitao je Piotr, kad je Koudelka oglasio ime Droushnakove za drugu borbu. "Sad uvozimo be-tanske obiaje?"
"Djevojka je iznimno prirodno darovita", objasnio je Vorkosigan. "Osim toga, vjeba joj je potrebna koliko i drugima -jo i vie; njezin je posao najvaniji od svih."
"A sljedei potez e biti ene u vojsci", poalio se Piotr. "Gdje e to zavriti? To bih ja volio znati."
"A to nedostaje enama u vojsci?" pitala je Cordelia, malice ga izazivajui.
"To nije vojniki", ispalio je starac.
"Meni se ini da je 'vojniki' sve to moe donijeti ratnu pobjedu." Ljupko se nasmijeila. Vorkosigan ju je tipnuo, uputivi joj malo prijateljsko upozorenje, i tako je sprijeio u vrenju daljnjeg pritiska.
Koji ionako nije bio potreban. Piotr se okrenuo kako bi gledao svog igraa, rekavi samo: "Hmpf."
Grofov je igra nemarno podcijenio svoju protivnicu i vlastitom pogrekom bio prvi put oboren. To ga je uvelike razbudilo. Promatrai su izvikivali razuzdane primjedbe. U sljedeem potezu, on je nju prikucao o pod.
"Koudelka je ovaj put malo bre brojao, nije li?" pitala je Cordelia kad je grofov igra pustio Droushnakovu nakon odluke.
"Mm. Moda", ree Vorkosigan neobvezno.
"Osim toga, primjeujem i da ona namjerno ne ide punom snagom. Ako to nastavi raditi u ovom drutvu, nikad nee dospjeti u drugi krug."
U sljedeem srazu, odluujuem za borbu u kojoj pobjednik mora imati dva od tri mogua boda, Droushnakova je uspjeno primijenila zavrtanje ruke, ali je pustila da joj zahvat oslabi i ruka klizne.
"Oh, ba teta", ree grof veselo.
"Trebala si mu je slomiti!" povikala je Cordelia, koja se sve vie zagrijavala. Grofov igra meko je i nespretno pao. "Zavri, Kou!" Ali sudac, oslanjajui se o svoj tap, pustio je da to proe. U svakom sluaju, Droushnakova je uoila priliku za 'kravatu' i zgrabila je.
"Zato ne zatrai prekid?" pitala je Cordelia.
"Radije bi se onesvijestio. Tako nee morati sluati svoje prijatelje."
Droushnakova se poela doimati sumnjiavom, dok je lice zaglavljeno ispod njezine ruke postajalo tamnoljubi-asto. Cordelia je primijetila da ga ona kani pustiti, pa je skoila na noge i povikala: "Dri se, Drou! Ne daj da te zavara!" Droushnakova je vre stisnula i lik se prestao boriti.
"Samo ti proglasi, Koudelka", doviknuo mu je Piotr, alosno odmahujui glavom. "Veeras mora biti na dunosti." I tako je pobjeda pripala Droushnakovoj.
"Sjajno obavljeno, Drou!" rekla je Cordelia kad se Droushnakova vratila do njih. "Ali mora biti agresivnija. Otpusti svoje ubilake nagone."
"Slaem se", ree neoekivano Vorkosigan. "To lagano oklijevanje koje pokazuje moe biti smrtonosno - i to ne samo za tebe." Pogledao ju je u oi. "Ovdje vjeba za stvaran sluaj, iako se svi mi molimo da do takve situacije nikad ne doe. Ali posvemanji napor koji ona zahtijeva trebao bi se iskazivati sasvim automatski."
"Da, gospodine. Nastojat u, gospodine."
U sljedeoj je borbi glavnu ulogu igrao narednik Bot-hari koji je velikom brzinom dvaput zaredom sravnio svog protivnika. Poraeni je otpuzao s borilita. Prolo je jo nekoliko borbi i ponovno je doao red na Droushnakovu, ovaj put pro.tiv jednog od Illvanovih ljudi.
Sudarili su se i u borbi joj je on uspio djelotvorno zabiti prste meu polutke njezine stranjice, to je izazvalo provalu oduevljenja meu gledateljima. Budui daje bila ljutita i uznemirena, s lakoom ju je izbacio iz ravnotee i prilino poteno oborio.
"Jesi li ti to vidio!" viknula je Cordelia Aralu. "To je bio prljav trik!"
"Mm. Ali nije bio jedan od osam zabranjenih udaraca. Ne moe ga se zbog toga diskvalificirati. Svejedno..." mahnuo je Koudelki da objavi stanku, pa pozvao Drous-hnakovu k sebi kako bi tiho porazgovarali.
"Vidjeli smo udarac", promrmljao je. Usne su joj bile stisnute, a lice crveno. "Sad, budui da predstavlja mila-dy, uvreda tebi na izvjestan je nain i uvreda njoj. A i vrlo lo presedan. Moja je elja da tvoj protivnik napusti borilite u nesvijesti. Kako, to je tvoja stvar. Ako eli, moe to shvatiti kao zapovijed. Osim toga, nemoj se bespotrebno brinuti zbog slomljenih kostiju", ljubazno je dodao.
Droushnakova se vratila u borilite s laganim osmijehom na licu, suenih blistavih oiju. Izvela je fintu, a onda je uslijedio munjevit udarac u eljust njezina protivnika, udarac akom u trbuh, te udarac donjim dijelom tijela u njegova koljena, to ga je s treskom oborilo na strunjau. Nije ustao. Uslijedila je pomalo okirana tiina.
"Ima pravo", ree Vorkosigan. "Nije udarala punom snagom."
Cordelia se samozadovoljno nasmijeila i udobnije se namjestila. "To sam i mislila."
Sljedea borba u kojoj je sudjelovala Droushnakova bila je poluzavrnica, a srea je htjela daje za njezina protivnika izvuen narednik Bothari.
"Hm", promrmljala je Cordelia Vorkosiganu. "Nisam sasvim sigurna kakva e biti psihodinamika ovoga. Nije li to opasno? Mislim, za oboje, ne samo za nju. I ne samo tjelesno."
"Mislim da nije", odvratio je on, jednako tiho. "ivot u grofovoj slubi ugodna je i tiha rutina za Botharija. Redovito uzima lijekove. Mislim daje u ovom trenutku u prilino dobrom stanju. A i ozraje borilita je za njega poznato i bezopasno. Bila bi potrebna vea napetost od one koju moe izazvati Drou da bi on iznuo."
Cordelia je zadovoljno kimnula, pa se ugnijezdila u sofu kako bi promatrala borbu. Droushnakova se doimala nervoznom.
Poetak je bio spor, a Droushnakova se uglavnom usredotoila na to da ostane izvan domaaja. Zibajui se li-jevo-desno kako bi motrio, porunik Koudelka sluajno je pritisnuo drku svog tapa s maem i oplata je odletjela u grmlje. To je na trenutak omelo Botharija i Drou je udarila, nisko i brzo. Bothari se prizemljio, vrsto udarivi o pod, iako se smjesta, bez stanke, otkotrljao i podigao na noge.
"Oh, sjajno obaranje!" oduevljeno je povikala Cordelia. Drou se doimala jednako zaprepatenom kao i svi ostali. "Proglasi bod, Kou!"
Porunik Koudelka se namrtio. "To nije bilo poteno obaranje, miladv." Jedan od grof ovih ljudi vratio je oplatu tapa i Koudelka je ponovno uvukao oruje. "Ja sam kriv. Nepoteno ometanje."
"Maloprije nisi proglasio nepoteno ometanje", pobunila se Cordelia.
..,.,., "Cordelia. Dusti". ree ioi tiho Vorkosiean.       ,.,. .,,,.^a
"Ali na prevaru e joj oduzeti bod!" uzvratila mu je ona bijesnim apatom. "I to kakav bod! Bothari jo nijednom dosad nije pao."
"Da. Bilo je potrebno est mjeseci vjebanja na Generalu Vorkraftu da ga Koudelka prvi put uspije oboriti."
"Oh. Hm." To joj je dalo misliti. "Ljubomora?" "Nisi to primijetila? Ona ima sve to je on izgubio."
"Primijetila sam da je vrlo esto prokleto nepristojan prema njoj. Kakva teta. Ona je oito"
Vorkosigan je zaustavi podignutim prstom. "O tome emo poslije. Ne ovdje."
Zastala je, a onda kimnula u znak slaganja. "U redu."
Borba se nastavila, a narednik Bothari dvaput je brzo praktiki provukao Droushnakovu kroz Strunjau, a onda se s jednakom lakoom rijeio i svog posljednjeg izazivaa.
Zbor igraa na suprotnoj strani vrta poslao je Koudel-ku da odepesa kao njihov izaslanik.
"Gospodine? Pitali smo se biste li vi sudjelovali u pokaznoj borbi. S narednikom Botharijem. Nitko od ljudi koji su ovdje nikad to nije vidio."
Vorkosigan je odmahnuo rukom, odbijajui tu pomisao, ali ne ba uvjerljivo. "Nisam u formi za to, porunice. Osim toga, kako su saznali za to? Priali ste prie?"
Koudelka se iroko nasmijeio. "Nekoliko njih. Mislim da bi ih to prosvijetlilo. U vezi s tim kakva ovo igra zapravo moe biti."
"Bojim se da bi to bio lo primjer."
"Ni ja to nikad nisam vidjela", promrmljala je Corde-lia. "Je li to zaista tako dobra predstava?",
"Ne znam. Jesam li te u posljednje vrijeme neim uvrijedio? Bi li doivjela katarzu gledajui kako me Bothari zabija u pod?"
"Mislim da bi to bila katarza za tebe", ree Cordelia, potpomaui njegovu oitu elju da bude nagovoren. "Mislim da ti nedostaju takve stvari u tom stoernom ivotu kakav vodi u posljednje vrijeme."
"Da..." Podigao se, na stoje uslijedio lagani pljesak, pa skinuo kaputi uniforme, cipele i prstenje te ispraznio depove, pa koraknuo u borilite kako bi se malo istegmo i zagrijao.
"Bolje da ti bude sudac, Kou", zazvao je natrag prena njemu. "Kako se ljudi ne bi nepotrebno uznemirili."
"Da, gospodine." Prije nego to e odepesati do borilita, Koudelka se okrene prema Cordeliji. "Ovaj... Imajte na umu jednu stvar, miladv. Izvodili su to etiri godine i nisu jedan drugoga ubili."
"Zato mi se to ini vie zlokobno, nego umirujue? Svejedno, Bothari je jutros imao est borbi. Moda se malo umorio."
Dvojica su se mukaraca suoila u borilitu i slubeno se naklonila jedan drugome. Koudelka im se uurbano maknuo s puta. Meu gledateljima je zamrlo buno dobro raspoloenje dok su ledena hladnoa i usredotoena mirnoa dvojice igraa privlaile sve poglede. Lagano su poeli kruiti, a onda se sudarili kao u magli. Cordelia nije sasvim dobro vidjela to se zapravo dogodilo, ali kad sue razdvojili, Vorkosigan je pljuvao krv iz razderane usnice, a Bothari se zgrio u struku.
U sljedeem srazu Bothari je spustio udarac nogom na Vorkosiganova lea, udarac koji je odjeknuo od vrtnih zi-,dova i sasvim eakbacioiziioriiita, noglejio je najlo, za-
kotrljao se i otrao natrag, usprkos isprekidanom disanju. Mukarci u ijim je rukama leala sigurnost Namjesniko-va ivota poeli su izmjenjivati zabrinute poglede. U sljedeem zahvatu Vorkosigan je zaista gadno tresnuo, a Bothari sletio na njega i istog trenutka izveo 'kravatu'. Cordeliji se uinilo da moe vidjeti kako se Vorkosigano-va rebra svijaju ispod koljena koja su mu pritiskala prsni ko. Nekoliko je straara koraknulo naprijed, ali Koudel-ka im je mahnuo da se povuku, a Vorkosigan je, zatam-njena i smekana lica, zatraio prekid.
"Prvi bod naredniku Bothariju", objavio je Koudelka. "Najbolja dva od tri, gospodine?"
Narednik Bothari stajao je, smijeei se lagano, a Vorkosigan je jo minutu sjedio na strunjai, kako bi doao do daha. "Barem jo jedan, to sigurno. Moram se osvetiti. Ispao sam iz forme."
"Rekao sam vam", promrmljao je Bothari.
Ponovno su kruili. Sudarili su se, razdvojili, ponovno sudarili, a Bothari je iznenada izveo spektakularnu zvijezdu, dok se Vorkosigan otkotrljao ispod njega kako bi mu zavrnuo ruku, ime mu je zamalo iaio rame dok je iskrivljeno padao. Bothari se nakratko borio protiv zahvata, a onda zatraio prekid. Ovaj put je Bothari bio taj koji je proveo minutu na strunjai prije nego to je ustao.
"To je zadivljujue", primijetila je Droushnakova, pohlepno motrei. "Posebno s obzirom na to koliko je on manji."
"Manji, ali opak", sloila se Cordelia opinjeno. "Imaj to na umu."
Trei je sraz bio kratak. Nejasno natezanje, udarci i isprepleten zajedniki pad iznenada su zavrili zavrtanjem ruke koje je izveo Bothari. Vorkosigan se, nimalo
mudro, pokuao osloboditi, a Bothari mu je, posve bezizraajna lica, iaio lakat uz ujan prasak. Vorkosigan je zaurlao i zatraio prekid. I jo je jednom Koudelka morao potisnuti navalu neeljenih pomagaa.
"Vratite ga natrag, narednice", zastenjao je Vorkosigan iz svog poloaja na tlu, pa je Bothari oslonio jedno stopalo o svog biveg zapovjednika, pravilno poravnao njegovu ruku i potegnuo.
"Moram zapamtiti", soptao je Vorkosigan, "da ovo vie ne napravim."
"Ovaj put vam barem nije nita slomio", ree Koudelka, ohrabrujui ga i pomaui mu da ustane, u emu mu se pridruio i Bothari. Vorkosigan je odepesao natrag do stolca na travnjaku i sjeo, vrlo oprezno, uz Cordelijina stopala. I Bothari se kretao znatno sporije i ukoenije.
"A ovako smo", ree Vorkosigan, jo uvijek hvatajui dah, "igrali... tu igru... na starom Generalu Vorkraftu."
"Sav taj trud", primijetila je Cordelia. "A koliko ste se esto uope zatekli u pravoj situaciji borbe prsa o prsa?"
"Vrlo, vrlo rijetko. Ali kad jesmo, pobjeivali smo."
Drutvo se razilo, uz zvunu podlogu mrmljanja drugih igraa. Cordelia je otpratila Arala kako bi mu pomogla pruanjem prve pomoi njegovom laktu i usni, toplom kupkom i masaom, te istom odjeom.
Tijekom masae naela je osobni problem koji je sve ee primjeivala.
"Misli li da bi mogao rei neto Koudelki u vezi s tim kako se ponaa prema Drou? To uope nije nalik na njega. Ona samo to ne hoda na trepavicama, toliko se trudi biti ljubazna prema njemu. A on se prema njoj ne ponaa ak ni onako pristojno kako bi se ponaao prema nekome od svojih ljudi.Za^.....
ako nisam sasvim promaila, ludo zaljubljena u njega. Zato on to ne vidi?"
"A zbog ega misli da ne vidi?" pitao ju je Aral polako.
"Zbog njegova ponaanja, naravno. teta. Bili bi dobar par. Zar ti ne misli da je ona privlana?"
"Velianstvena je. Ali meni se sviaju visoke Amazonke," iroko joj se on osmjehnuo preko ramena, "kao to svi znaju. Nije to ukus svakog mukarca. Ali ako je to to vidim u tvom oku bljesak ljubavnog posrednitva - usput budi reeno, to misli, bi li to moglo biti posljedica majinskih hormona?"
"Hoe da ti iaim drugi lakat?"
"Uh. Ne, hvala. Zaboravio sam kako bolno moe biti vjebanje s Botharijem. Ah, to je ve bolje. Malo nie..."
"Sutra e na ovom mjestu imati nekoliko zapanjujuih modrica."
"Kao da ne znam. Ali prije nego to se zanese Droui-nim ljubavnim ivotom... jesi li paljivo promislila o Kou-delkinim ozljedama?"
"Oh." Cordelia je naglo zautjela. "Pretpostavljala sam... da su njegove seksualne funkcije obnovljene jednako dobro kao i ostatak njega."
"Ili jednako loe. To je vrlo delikatan dio operacije." Cordelia je napuila usnice. "Zna li to pouzdano?"
"Ne, ne znam. Znam samo to da u naim razgovorima ta tema nije iskrsnula ni jedan jedini put. Uope."
"Hm. Voljela bih znati kako to protumaiti. Zvui pomalo zlokobno. Misli li da bi ga ti mogao pitati...?"
"Zaboga, Cordelia, pa naravno da ne bih! Pa ne mogu ovjeka pitati neto takvo. Osobito ako je odgovor nijean. Imaj na umu da ja moram raditi s njim."
"Pa, ja moram raditi s Drou. Nemam nikakve koristi od nje ako mi uvene i umre zbog slomljenog srca. Nije ju jednom doveo na rub suza. Ide i plae tamo gdje misli da je nitko ne vidi."
"Zaista? To mije teko zamisliti."
"Kad se sve uzme u obzir, teko da moe od mene oekivati da joj kaem kako on nije vrijedan truda. Ali, osjea li on zaista odbojnost prema njoj? Ili je to tek samoobrana?"
"Dobro pitanje... Ne znam ima li koristi od toga, ali neki dan se moj voza naalio na njezin raun - nije to ak bila ni osobito uvredljiva ala - a Kou se poeo prilino hladno ponaati prema njemu. Ne bih rekao da mu je odbojna. Ali mislim da joj zavidi."
Cordelia se ostavila teme na tom nejasnom mjestu. eznula je za tim da pomogne paru, ali nije mogla ponuditi odgovor na njihovu dvojbu. Njezin vlastiti mozak nije imao muke sa smiljanjem kreativnih rjeenja za praktine probleme tjelesne intimnosti koji bi mogli nastati zbog porunikovih ozljeda, ali susprezala se od povrede njihove stidljive suzdranosti, kakva bi nastala kad bi im ona ponudila savjet. Ironino je slutila da bi ih samo okirala. inilo se da ovdje za seksualnu terapiju nikad nisu uli.
Kao prava Betanka, oduvijek je smatrala da su dvostruka mjerila spolnog ponaanja logiki nemogua. Ali sad, dok je tapkala za Vorkosiganovim tragom po rubu barravarskog visokog drutva, konano je poela uviati kako se i to moe izvesti. inilo se da se sve svodi na spreavanje slobodnog protoka informacija do odreenih osoba, ^unaprijed odr^ejulvjae^                               su ne-
kako poznata i oko kojih su se dogovorili svi nazoni, osim Cordelije. Nije bilo doputeno spominjati seks pred neu-danim enama i djecom. inilo se da su mladi mukarci izuzeti od svih pravila kad razgovaraju meusobno, ali ne i ako je prisutna ena, bez obzira na njezine godine i poloaj. Pravila su se takoer zbunjujue mijenjala, s inaicama ovisnima o drutvenom statusu prisutnih. A udane ene, u grupama u kojima nije bilo mukih uiju da prislukuju, katkad su prolazile kroz zapanjujue preobrazbe poznatih baza podataka. Na raun nekih tema bilo se doputeno aliti, ali se o njima nije smjelo ozbiljno raspravljati. A bilo je inaica koje se uope nisu smjele ni spomenuti. Cordelia je nepopravljivo upropastila vie od jednog razgovora primjedbama koje su se njoj inile savreno normalnima i usputnima, poslije ega bi je Aral odvukao u stranu na kratko upoznavanje s injenicama.
Pokuala je sastaviti popis pravila za koja je mislila da ih je uspjela izvesti, ali zakljuila je da su tako nelogina i meusobno suprotstavljena, posebno na podruju onoga za to su se neki ljudi trebali pretvarati da ne znaju u prisutnosti nekih drugih ljudi, da je odustala od tog truda. Ali pokazala je popis Aralu koji ga je jedne veeri proitao u krevetu i zamalo se uguio od smijeha.
"Zar mi tebi zaista ovako izgledamo? Svia mi se tvoje Pravilo sedmo. Imat u ga na umu... Da sam barem za njega znao u svojoj mladosti. Mogao sam preskoiti sve one dozlaboga glupe vojne obrazovne filmove."
"Bude li se jo samo malo jae zasmijuljio, prokrva-rit e ti nos", rekla je ona zajedljivo. "To su vaa pravila, nisu moja. Vi prema njima igrate. Ja ih samo pokuavam shvatiti."
"Moja slatka znanstvenica. Hm. Pa, svakako stvari naziva njihovim pravim imenom. Nikad.RJMffi0 pokuali...
bi li voljela sa mnom prekriti Pravilo jedanaesto, draga kapetanice?"
"Daj da vidim, koje je to - oh, da! Svakako. Sad? A kad smo ve kod toga, rijeimo se i Pravila trinaestog. Hormoni mi divljaju. Sjeam se da mi je o tom efektu govorila suroditeljica mog brata, ali u to joj vrijeme nisam ozbiljno povjerovala. Kae da to nadoknadi poslije, nakon poroda."
"Trinaesto? Nikad ne bih pogodio..."
"To je zato to, kao Barrayarac, provodi previe vremena potujui Pravilo drugo."
I na neko je vrijeme antropologija bila zaboravljena. Ali ona je poslije otkrila kako ga moe natjerati u smijeh ako u pravom trenutku promrmlja: "Pravilo deveto, gospodine."
Godinje doba se mijenjalo. Tog je jutra u zraku bio daak zime, mraz zbog kojega su uvenule neke biljke u stranjem vrtu grofa Piotra. Cordelia je opinjeno oekivala svoju prvu pravu zimu. Vorkosigan joj je obeao snijeg, smrznutu vodu, neto to je iskusila samo na dvije nadzornike misije. Prije proljea, rodit u sina. Ha.
Ali popodne se okupalo jesenskim svjetlom i opet je za-toplilo. Dok je Cordelia oprezno prelazila preko ravnog krova kue Vorkosigan, ustvari terase iznad prednjeg krila, pod je oko njezinih stopala tu toplinu izdisao natrag, iako se zrak na njezinim obrazima hladio do tipa-nja dok se sunce ukoso sputalo prema obzoru grada.
"Dobra veer, deki," kimnula je Cordelia dvojici stra-ara postavljenih na ovaj krovni straarski poloaj.
Uzvratili su joj kimanjem, dok je vii inom dodirnuo o, g oklijevanjem joj neslubeno salutiraiui. "
Cordelia je ve neko vrijeme redovito odavde promatrala zalazak sunca. Pogled na krajolik grada s ovog uz-vienja iznad etvrtog kata bio je vrlo lijep. Mogla je uhvatiti bljesak rijeke koja je, iza stabala i zgrada, dijelila grad, iako je iskopavanje velike rupe nekoliko ulica dalje, du vidokruga, davalo naslutiti kako e rijeni prizor uskoro biti zaklonjen novom arhitekturom. Najvii toranj dvorca Vorhartung, u kojem je bila prisutna na svim onim ceremonijama u dvorani Vijea grofova, virio je iznad strme obale koja se nadvijala nad rijekom.
Iza dvorca Vorhartung pruali su se najstariji dijelovi grada. Jo nije vidjela to podruje, njegove zavojite ulice iroke tek toliko da proe jedan konj, neprobojne za zemaljska vozila, iako je bila letjela iznad tih udnih, niskih, tamnih mrlja u srcu grada. Noviji dijelovi koji su bljeskali prema obzorju bili su vie u skladu s galaktikim mjerilima, usloeni oko suvremenih transportnih sustava.
Nita od toga nije bilo nalik na Koloniju Beta. Cijela se Vorbarr Sultana irila na povrini ili se uspinjala prema nebu, neobino dvodimenzionalna i izloena. Gradovi Kolonije Beta zaranjali su u okna i tunele, vieslojni i sloeni, udobni i sigurni. Zaista, Kolonija Beta nije toliko imala arhitekturu, koliko unutranji dizajn. Bilo je to zadivljujue, ta raznovrsnost planova koje su ljudi smiljali kako bi uinili drugaijima boravita koja su imala vanjsku stranu.
Straari su se trznuli i uzdahnuli kad se naslonila na kameni zid i zagledala prema gradu. Zaista im nije bilo drago kad bi odlutala dublje od tri metra od ruba, iako je cijeli prostor bio samo est metara irok. Ali odavde bi trebala moi vidjeti Vorkosiganovo zemaljsko vozilo kad uskoro skrene u ulicu. Zalasci sunca, sve je to lijepo i kras-Oj ali njezine su oi skrenule dolje.
Udahnula je sloene mirise, mirise biljaka, vodena is-paravanja, plinove industrijskog otpada. Barravar je doputao zapanjujue visoku razinu zagaivanja zraka, kao daje... no, zrak je ovdje bio besplatan. Nitko ga nije mjerio, nije bilo nadoknada za procesuiranje zraka i njegovo proiavanje... Jesu li ti ljudi uope shvaali kako su bogati? Bilo je dovoljno izai kroz vrata i sav se taj zrak mogao udisati, a oni su ga uzimali zdravo za gotovo, jednako usputno kao i smrznutu vodu koja pada s neba. Dodatno je udahnula zrak, kao da ga pohlepno skuplja, nasmijeila se i 
Udaljen, pucketav, otar bum razbio je njezine misli na komadie i zaustavio joj dah. Oba su straara poskoila. Pa, ula si prasak. To ne mora nuno imati nikakve veze s Aralom. A onda, ledeno, Zvualo je kao sonina granata. I to ne mala. Dragi Boe. Stup dima i praine uzdizao se iz kanjona ulica nekoliko blokova dalje, nije mogla tono vidjeti izvor - nagnula se preko ruba 
"Milady." Mlai ju je straar zgrabio za nadlakticu. "Molim vas, uite." Lice mu je bilo napeto, oi razrogae-ne. Straar vieg ina imao je ruku pritisnutu o uho i izvlaio podatke iz svog komunikacijskog kanala - ona nije imala kom-vezu.
"to se dogaa?" pitala je.
"Miladv, molim vas, siite s krova!" Poeo ju je gurati prema vratima u podu, kroz koja se silazilo na tavan od kojega su stube vodile do treeg kata. "Siguran sam da to nije nita", tjeio ju je dok ju je gurkao.
"To je bila sonina granata klase etiri, vjerojatno ispaljena iz zrane cijevi", obavijestila gaje ona zbog njegova zapanjujueg neznanja. "Osim ako napada nije bio sklon samoubojstvu. Zar nikad niste uli kako zvui jedna takva kad se ispaljuje?''
Droushnakova je naglo izronila kroz vrata u podu. U jednoj je ruci imala zdrobljeno pecivo s maslacem, a u drugoj je stezala oamut. "Miladv?" Straar je, s pogledom punim olakanja, gurnuo Cordeliju prema njoj i vratio se svom nadreenom. Cordelia se, vritei u sebi, nasmijeila kroz stisnute zube i dopustila sebi da bude uvana, posluno se spustivi kroz podna vrata.
"to se dogodilo?" zasiktala je prema Droushnakovoj.
"Jo ne znam. U podrumskoj blagovaonici oglasila se crvena uzbuna i svi su odjurili na svoje poloaje", soptala je Drou. Zacijelo se praktiki teleportirala uz pet razina.
"Ngh." Cordelia je galopirala niz stubite i eznula za cijevnim dizalom. Sigurno e biti nekoga za komkonzolom u knjinici - netko mora imati kom-vezu - zavrtjela se niz kruno stubite i pojurila preko crnih i bijelih kamenih ploa.
Zapovjednik kunog osiguranja uistinu je bio na poloaju, usmjeravajui zapovijedi. inom najvii orunik u odori grofa Piotra ivano se vrzmao uz njegovo rame. "Dolaze ravno ovamo", ree CarSigovac preko ramena. "Vi dozovite tog lijenika." Mukarac u smeoj odori izjurio je kroz vrata.
"to se dogodilo?" odluno je zahtijevala Cordelia. Srce joj je sad divlje udaralo, ne samo zbog jurnjave niz stubite.
Dobacio je pogled prema njoj i krenuo odgovoriti neto umirujue i besmisleno, pa se usred udaha predomislio. "Netko je iz zasjede gaao Namjesnikovo zemaljsko vozilo. Promaio je. Oni su produili ovamo."
"Koliko je blizu pala granata?" "Ne znam, miladv."
Vjerojatno i nije znao. Ali ako je zemaljsko vozilo i dalje bilo u voznom stanju... Bespomona, odmahnula mu je neka nastavi s poslom, pa se okrenula na peti kako bi se vratila u predvorje, sad napueno s nekoliko ljudi grofa Piotra koji su je odgovorili od stajanja pokraj vrata. Stala je na treu stubu, grevito se uhvativi za ogradu i grizla usnu.
"to mislite, je li i porunik Koudelka bio s njim?" pitala je jedva ujno Droushnakova.
"Vjerojatno. Obino jest", odsutno je odgovorila Cordelia, oiju prikovanih uz vrata, ekajui, ekajui...
ula je kako se vozilo zaustavlja. Jedan od ljudi grofa Piotra otvorio je kuna vrata. Ljudi iz osiguranja nagrnuli su na srebrni obris vozila ispred trijema - Boe, otkud su se svi oni stvorili? Blistavi lak vozila bio je aav i opr-ljen, ali ne i duboko ulubljen; stranja kupola nije bila napuknuta, iako su se na prednjoj vidjela napuknua. Stranja su vrata poletjela uvis i Cordelia se protegnula kako bi ugledala Vorkosigana, ali ju je izludjela injenica da joj pogled zaklanjaju zelena lea CarSigovaca. Razmaknuli su se. Kroz otvor se vidio porunik Koudelka koji je sjedio, omamljeno trepui, dok mu je krv kapala niz bradu, a onda ga je jedan od uvara podigao na noge. Konano se pojavio i Vorkosigan, odbio gurkanje i mahanjem ruke pokazao da mu nije potrebna pomo. ak ga se i najzabri-nutiji uvari nisu usuivali dodirnuti bez doputenja. Vorkosigan je uetao u kuu, smrknuta lica i blijed. Koudelka, odupirui se o svoj tap i o razvodnika CarSiga, slijedio ga je, doimljui se mnogo unereenije. Krv mu je liptala iz nosa. Piotrov je ovjek u zamahu zatvorio vrata Kue Vorkosigan, ostavivi tako tri etvrtine kaosa vani.
Iznad glava mukaraca, Aral je susreo njezin pogled i      izraz, nepomian na njegovu licu, jjialo ie DODUSr.
tio. Uputio joj je kratko kimanje glavom, Dobro mije. Ona mu je uzvratila stisnutim usnama, Tako ti Boga, i bolje ti je daje tako.
Kou je govorio drhtavim glasom: "prokleto velika rupetina nasred ulice! Mogla je progutati teretni atl. Taj voza ima zadivljujue reflekse - molim?" Odmahnuo je glavom prema onome tko je postavio pitanje. "Oprostite, zvoni mi u uima - moete li ponoviti?" Stajao je otvorenih usta, kao da oralno moe upiti zvuk, dodirnuo svoje lice i iznenaeno se zapiljio u ruku umrljanu grimizom.
"Kou, ui su ti samo zaepljene", ree Vorkosigan. Glas mu je bio miran, ali daleko preglasan. "Do sutra ujutro vratit e se u normalu." Samo je Cordelia shvaala kako povien glas nije za Koudelkino dobro - ni sam Vorkosigan nije dobro uo. Oi su mu se prebrzo pokretale, stoje bila jedina naznaka toga da pokuava itati s usana.
Simon Illvan i lijenik stigli su gotovo istodobno. Vor-kosigana i Koudelku odveli su u miran stranji salon, rjeavajui se usput svih - prema Cordelijinu miljenju -uglavnom beskorisnih straara. Cordelia i Droushnakova su ih slijedile. Lijenik je smjesta zapoeo s pregledom, poevi, na Vorkosiganovu zapovijed, s okrvavljenim Kou-delkom.
"Jedan hitac?" pitao je Illvan.
"Samo jedan", potvrdio je Vorkosigan, promatrajui njegovo lice. "Da su se zadrali dovoljno dugo za jo jedan pokuaj, mogli su me priklijetiti."
"Da se zadrao, mogli smo mi priklijetiti njega. Ekipa forenziara je upravo na mjestu pucnjave. Atentator je, naravno, odavno nestao. Dobro je izabrao mjesto, imao je desetak smjerova za bijeg."
"Svaki dan mijenjamo smjer kretanja", ree kroz tkaninu koju je drao pritisnutu uz lice porunik Koudelka, koji je sve ovo s tekoom pratio. "Kako je znao gdje da postavi zasjedu?"
"Podaci iznutra?" Illvan slegne ramenima, a eljust mu se zgri od same pomisli na to.
"Nije nuno", ree Vorkosigan. "Ovako blizu kue, samo je nekoliko raspoloivih smjerova. Moda je danima ekao upravo tamo."
"Tono na rubu podruja koje temeljito pretraujemo?" ree Illvan. "Ne svia mi se to."
"Mene vie brine to stoje promaio", ree Vorkosigan. "Zato? Je li to mogao biti nekakav hitac upozorenja? Pokuaj da se nakodi ne mom ivotu, nego mojoj duevnoj uravnoteenosti?"
"Artiljerija je bila stara", ree Illvan. "Moda neto nije bilo u redu s ciljnikom zrane cijevi - nitko nije otkrio pulsiranje laserskog odreivaa dometa." Zastao je, primjeujui blijedo Cordelijino lice. "Miladv, siguran sam da je to bio usamljeni luak. U najmanju ruku, sigurni smo da se radilo samo o jednom ovjeku."
"Kako se usamljeni manijak moe doepati vojnikog oruja?" pitala je ona zajedljivo.
Illvan se doimao kao da mu je neugodno. "To emo istraiti. Definitivno se radilo o zastarjelom primjerku."
"Zar se suvine zalihe ne unitavaju?" "Ima ih tako mnogo..."
uvi tu neinteligentnu tvrdnju, Cordelia ga je prostrijelila pogledom. "Bio mu je potreban samo jedan hitac. Da je uspio izravno pogoditi to hermetiki zatvoreno vozilo, Aral bi se pretvorio. y. emulziju,ik4,bLY3i.
ziari pokuavali odrediti koje su molekule njegove, a koje Kouove."
Droushnakova je lagano pozelenjela; Vorkosiganov se mrani izraz ponovno uvrstio na njegovu licu.
"Simone, hoete da vam dam precizan izraun amplitude zvunog odboja u odnosu na tu hermetiki zatvorenu putniku kabinu?" nastavila je Cordelia estoko. "Tko god da se odluio za to oruje, bio je strunjak koji se razumije u tehnologiju oruja - iako, na svu sreu, lo u gaanju." Tu je stala, ugrizavi se za jezik, jer je sama shvatila, ak i ako nitko drugi nije, da brzinu njezina govora odreuje potisnuta histerija.
"Primite moje isprike, kapetanice Naismith." Prizvuk Illvanova glasa postao je odsjeniji. "Potpuno ste u pravu." Njegovo kimanje glavom bilo je za trunicu vie obojeno potovanjem.
Aral je pratio ovu meuigru, a lice mu se prvi put razvedrilo od nekog prikrivenog veselja.
Illvan je otiao dok su mu, bez sumnje, u glavi plesale teorije urote. Lijenik je potvrdio dijagnozu koju je Aral ve postavio na temelju svog borbenog iskustva - auditivno zaepljenje. Dao im je snane tablete protiv glavobolje - Aral je vrsto zgrabio svoje - i ugovorio da e obojicu mukaraca ponovno doi pregledati sutra ujutro.
Kad je kasno naveer Illvan ponovno navratio do Kue Vorkosigan kako bi se posavjetovao sa svojim zapovjednikom sigurnosti, Cordelia se jedva obuzdala da ga ne zgrabi za jaknu, ne priepi uz najblii zid i ne istrese informacije iz njega. Suzdrala se i jednostavno pitala: "Tko je pokuao ubiti Arala? Tko bi elio ubiti Arala? to misle, kakvu e korist iz toga izvui?"
Illvan je uzdahnuo. "elite li ui izbor, ili iri popis, miladv?"
"Koliko je irok ui izbor?" pitala je ona, s morbidnom oaranou.
"Preirok. Ali mogu vam pobrojati gornji sloj, ako elite." Odbrojavao je na prste. "Cetagandanci, uvijek. Oni su raunali da e ovdje, poslije Ezarove smrti, uslijediti politiki kaos. Ne bi im bilo ispod asti da ga malo potaknu. Atentat je jeftina intervencija, u usporedbi s flotom potrebnom za invaziju. Komarrani, zbog stare osvete ili nove pobune. Tamo ima onih koji admirala jo uvijek zovu Komarrskim koljaem"
Cordelia se, znajui cijelu priu iza tog omraenog nadimka, trznula.
"Protivnici Vorova, jer je milord Namjesnik previe konzervativan za njihov ukus. Vojna desnica, koja se boji daje isuvie napredan za njihov. Preostali pripadnici bive ratne stranke carevia Serga i Vorrutvera. Bivi ope-rativci sad ukinutog Ministarstva politike naobrazbe, iako sumnjam da bi jedan od njih promaio. Obuavao ih je Negrijev odjel. Neki vorski nezadovoljnik koji misli da je zakinut u nedavnoj preraspodjeli poloaja. Svaki luak koji ima pristup oruju i elju da naglo postane slavan kao lovac na krupnu divlja - da nastavim?"
"Molim vas, nemojte. Ali to je s dananjim danom? Ako motiv ima preirok broj sumnjivaca, to je s nainom i Prilikom?"
"Sto se toga tie, malo nam je podataka na raspolaganju, a i oni su veinom negativni. Kao to sam primijetio, bio je to vrlo ist pokuaj. Tko god da je to organizirao, morao je imati pristup odreenim vrstama znanja. Naj-?S  pemo obraditi te smjerove,"
Cordeliaje zakljuila kako je najvie brine anonimnost pokuaja atentata. Kad ubojica moe biti bilo tko, nagon da se posumnja u svakoga postaje teko savladiv. inilo se da je paranoja ovdje zarazna bolest; Barravarci je prenose jedan drugome. Pa, ujedinjene snage Negrija i Mya-na morale bi uspjeti uskoro iskopati neke konkretne injenice. Pospremila je sve svoje strahove duboko u mali odjeljak na dnu svog eluca i tamo ih zakljuala. Odmah do svog djeteta.
Te ju je noi Vorkosigan vrsto grlio, zgrenu u udub-ljenju koje je stvaralo njegovo vrsto tijelo, iako nije pokazivao elju za seksom. Samo ju je grlio. Satima nije zaspao, usprkos tabletama protiv boli od kojih su mu oi postale staklene. Ni ona nije zaspala prije njega. Naposljetku ju je uspavalo njegovo hrkanje. Nije se imalo mnogo toga rei. Promaili su, idemo dalje.
Do sljedeeg pokuaja.
PETO POGLAVLJE
Carev roendan bio je tradicionalan barravarski praznik koji se proslavljao gozbama, plesom, opijanjem, paradama vojnih veterana i nevjerojatnom koliinom vatrometa koji oito nije bio reguliran nikakvim propisima. Cordelia je zakljuila kako bi to bio sjajan dan za iznenadni napad na glavni grad; barana bi paljba iz topnitva ve daleko odmaknula prije nego to bi to u sveopoj buci itko primijetio. Ludnica je poela u zoru.
Straari na dunosti, koji su ionako imali prirodnu sklonost prema skakanju na iznenadnu buku, trzali su se i osjeali jadno, s izuzetkom nekolicine mlaih tipova koji su pokuali proslaviti s nekoliko petardi ispaljenih unutar zidova. Njih je u stranu odveo zapovjednik sigurnosti, a kad su se, mnogo kasnije, ponovno pojavili, bili su blijedi i potiteni, te su se nekamo odvukli. Cordelia ih je poslije vidjela kako vuku smee, pod zapovjednitvom zajedljive kune slukinje, dok su pralja i druga kuharica sretno izgalopirale iz kue, nenadano dobivi slobodan dan. Carev roendan bio je pokretno slavlje. Oduevljenje Barravaraca tim blagdanom, inilo se, nije naruila injenica da su ga, zahvaljujui Ezarovoj smrti i Gregorovu us-ponu na prijestolje, ove godine slavili dvaput.
Cordelia je odbila poziv da prisustvuje velikoj vojnoj smotri koja je progutala Aralovo jutro, kako bi ostala svjea za glavni dogaaj veeri - zapravo, kako joj je stavljeno do znanja, glavni dogaaj sezone - osobno prisustvovanje veeri u povodu Careva roendana u Carskoj Rezidenciji. Veselila se to e ponovno vidjeti Kareen i Gregora, makar i nakratko. Barem je bila sigurna da joj je odjea odgovarajua. Lady Vorpatril, koja ne samo da je imala izvrstan ukus, ve je bila i bolje upuena u modernu barravarsku trudniku odjeu, saalila se nad Cor-delijom i njezinom kulturolokom zbunjenou, pa joj se ponudila za strunu domorodaku voditeljicu.
Posljedica toga bila je daje Cordelia s pouzdanjem nosila besprijekorno krojenu, tamnozelenu svilenu haljinu koja se vijorila od ramena do poda, s otvorenim gornjim prslukom od debelog baruna boje slonovae. Pravo cvijee odgovarajuih boja sloila je u njezinu bakrenu kosu prava, iva frizerka koju joj je takoer poslala Alys. Kao i od svojih javnih dogaanja, Barravarci su i od svoje odjee napravili svojevrsnu folklornu umjetnost, pomno razraenu kao to je bilo i betansko bojenje tijela. Cordelia nije mogla biti sigurna prema Aralovoj reakciji - njegovo bi se lice uvijek razvedrilo kad bi je ugledao - ali sudei prema oduevljenim uzdisajima enskog osoblja grofa Piotra, Cordelijina ekipa krojakih umjetnica nadmaila je samu sebe.
ekajui u dnu spiralnog stubita u glavnom predvorju, neprekidno je zaglaivala etvorinu zelene svile preko svog trbuha. Neto malo vie od tri mjeseca metabolike zahuktalosti, a sve to je mogla pokazati bila je ova kvrga veliine grejpa - od ljeta se dogodilo toliko toga da joj se inilo kako bi njezina trudnoa trebala napredovati bre ako eli drati korak s dogaanjima. Odmrmoljila je ohrabrujuu mentalnu mantru u smjeru trbuha, Rasti,
rasti, rasti... Barem je konano zaista poela izgledati trudno, umjesto to se samo osjeala iscrpljeno. Aral je dijelio njezinu svakononu opinjenost njihovim napretkom, njeno razmaknutim prstima pokuavajui, zasad bezuspjeno, napipati kroz njezinu kou pokrete nalik na lepr-anje leptirovih krila.
Sad se pojavio i sam Aral, s porunikom Koudelkom. Obojica su se temeljito oribali, obrijali, oiali, poeljali i doimali se kromatski zasljepljujue u svojim slubenim, crveno-plavim carskim paradnim uniformama. Grof Piotr pridruio im se odjeven u odoru u kojoj ga je Cordelia vidjela na sjednici Zajednikog vijea, smeoj i srebrnoj blistavijoj inaici kune odore njegovih orunika. Svih dvadeset Piotrovih orunika veeras je imalo neku slubenu dunost i njihov mahniti zapovjednik cijeli ih je tjedan tjerao na temeljite pripreme. Droushnakova, koja je pratila Cordeliju, nosila je haljinu pojednostavljena kroja u Cor-delijinim bojama, pomno krojenu tako da olaka brze pokrete i prikrije naoruanje i kom-veze.
Nakon to su se na trenutak svi divili jedni drugima, u gomili su nagrnuli kroz glavna vrata prema zemaljskim vozilima koja su ih ekala. Aral je osobno pomogao Cor-deliji da ue u njezino vozilo, a onda koraknuo natrag. "Vidimo se tamo, ljubavi."
"Molim?" Naglo je okrenula glavu. "Oh. Znai, to drugo vozilo... nije samo zato to nas je mnogo?"
Aralove su se usne nakratko stisnule. "Ne. To mi se inilo... razboritim, to da odsad nadalje putujemo u razliitim vozilima."
"Da", rekla je ona slabano. "Sasvim si u pravu."
Kimnuo je i okrenuo se. Prokleto bilo ovo mjesto. Uzima jo jedan zalogaj njihovih ivota, njezina srca. Imali
su na raspolaganju tako malo zajednikog vremena da je ak i tako kratak izgubljeni trenutak bolio.
inilo se da e, barem za veeras, grof Piotr biti Ara-lova zamjena; kliznuo je u vozilo pokraj nje. Droushnar kova je sjela prekoputa njih, a onda se kupola hermetiki zatvorila. Vozilo je glatko skrenulo na ulicu. Cordelia je preko ramena krivila vrat pokuavajui vidjeti Aralovo vozilo, ali slijedilo ih je na prevelikoj razdaljini da bi uspjela uhvatiti makar i pogled na njega. Uspravila se i uzdahnula.
Sunce je ukasto tonulo u sivu obalu oblaka, a svjetla su poinjala blistati u hladnoj i vlanoj jesenskoj veeri, dajui gradu ozbiljno, melankolino ozraje. Moda buna ulina zabava - provezli su se pokraj nekoliko njih - i nije bila tako loa zamisao. Slavljenici su podsjetili Cor-deliju na primitivne Zemljane, koji su lupali loncima i pucali iz oruja kako bi otjerali zmaja koji je prodirao mjesec za vrijeme pomrine. Ova bi udnovata jesenska tuga mogla progutati neopreznu duu. Gregorov je roendan padao u pravi trenutak.
Piotrove su se kvrgave ake igrale sa smeom svilenom vreicom na kojoj je srebrom bio izvezen grb Vorko-siganovih. Cordelia ju je motrila sa zanimanjem. "to je to?"
Piotr se lagano nasmijeio i pruio joj vreicu. "Zlatni novii."
Jo folklorne umjetnosti; vreica i njezin sadraj bili su poslastica za ulo opipa. Milovala je svilu, divila se vezu i istresla nekoliko blistavih rezbarenih diskova na svoj dlan. "Lijepo." Cordelia se prisjeti daje negdje proitala kako je prije svretka Vremena izolacije zlato na Barrava-ru imalo veliku vrijednost. Zlato je u njezinu betanskom umu prizivalo neto nalik na metal, katkad koristan u
elektronikoj industriji, ali drevni narodi bili su njime mistino opijeni. "Ima li ovo neko znaenje?"
"Ha! Zaista ima. To je roendanski dar Caru."
Cordelia je zamislila petogodinjega Gregora kako se igra s vreicom zlata. Osim gradnje kula od novia i, moda, vjebe iz brojanja, bilo je teko razabrati to bi djeak s tim mogao poeti. Nadala se da je prerastao dob kad je "sve stavljao u usta, jer ti su diskovi bili upravo odgovarajue veliine da ih dijete proguta ili se ugui njima. "Sigurna sam da e mu se svidjeti", ree ona, pomalo sumnjiavo.
Piotr se zahihotao. "Pojma nema o emu se radi, zar ne?"
Cordelia uzdahne. "Gotovo nikad nemam. Prosvijetlite me." Uvalila se u naslon, smijeei se. Piotr se postupno pretvorio u njezina oduevljenog tumaa barravarskih obiaja i inilo se da ga uvijek veseli otkriti neku novu rupu u njezinu znanju koju je mogao popuniti informacijama i miljenjima. Ona je imala osjeaj da bi joj mogao jo dvadeset godina drati predavanja, a da ne iscrpi zbu-njujue teme.
"Carev roendan tradicionalan je svretak fiskalne godine, za svaki grofovski okrug u odnosu na Carsku upravu. Drugim rijeima, to je porezni dan, samo - Vorovi ne plaaju porez. To bi impliciralo previe podinjen poloaj u odnosu na Carstvo. Umjesto toga, darujemo cara."
"Ah..." ree Cordelia. "Ovo mjesto ne moe se godinu dana voditi na proraunu od ezdeset vreica zlata, gospodine."
"Naravno da ne moe. Stvarna sredstva prebaena su ranije danas kom-vezom iz Hassadara u Vorbarr Sultanu. Zlato je
Cordelia se namrtila. "ekajte. Zar to niste ove godine ve jednom uinili?"
"Da, u proljee, za cara Ezara. I tako smo samo promijenili datum svretka fiskalne godine."
"Zar to ne naruava va bankarski sustav?"
On slegne ramenima. "Snalazimo se." Iznenada se iroko nasmijeio. "Uostalom, to ti misli, otkud grofovi izvorno potjeu?"
"Mislila sam da potjeu sa Zemlje. Da je to titula koja je u predatomskom - kasnom rimskom, zapravo - razdoblju oznaavala plemia na elu okruga. Ilije moda okrug dobio ime prema tituli."
"Na Barravaru su grofovi plemstvo dobili poslije. Izvorni grofovi bili su zapravo - osnovao ih je Varadar Tau, nevjerojatan bandit, proitaj jednom neto o njemu - bili su njegovi skupljai poreza."
"A ja sam sve vrijeme mislila daje to vojni in! Da oponaate srednjovjekovnu povijest."
"Oh, vojni aspekt je uslijedio smjesta, prvi put kad su drevni lopovi pokuali s vlasti oboriti nekoga tko nije htio dati prilog. Tek poslije je uz taj poloaj doao i vanjski sjaj."
"Pojma nisam imala." Iznenada gaje sumnjiavo pogledala. "Gospodine, ne alite se valjda sa mnom?"
Rairio je ruke, poriui to.
Provjeri svoje pretpostavke, pomisli u sebi veselo Cordelia. Zapravo, provjeri ih im ti padnu na pamet.
Stigli su do golemih eljeznih vrata Carske Rezidencije. Veeranje je ozraje bilo znatno drugaije nego tijekom Cordelijinih prijanjih, morbidnijih posjeta umiruem Ezaru i tijekom sprovodnih ..obreda.Obojena svjetla
naglaavala su arhitektonske detalje na kamenom zdanju. Vrtovi su blistali, vodoskoci sjajili. Prekrasno odjeveni ljudi zagrijali su krajolik, slijevajui se iz slubenih odaja sjevernog krila na terase. Ali straarske provjere ipak nisu bile nita manje temeljite, a broj straara bio je znatno uvean. Cordelia je imala dojam da e ova zabava biti znatno manje razuzdana od nekih pokraj kojih su proli na gradskim ulicama.
Aralovo se vozilo zaustavilo iza njihovog dok su se oni iskrcavali ispod zapadnog trijema, pa se Cordelia zahvalno opet uhvatila za njegovu ruku. On joj se ponosno nasmijeio i u jednom razmjerno neprimijeenom trenutku uspio je kradomice poljubiti stranji dio njezina vrata, ukravi daak mirisa cvijea kojim je odisala njezina kosa. Ona mu je potajice uzvratila stiskom ruke. Proli su kroz vrata, potom i kroz hodnik. Majordom u odori Kue Vor-barra glasno ih je najavio, a onda ih je u mjestu zaustavio pogled, kako se Cordeliji na trenutak uinilo, nekoliko tisua pari kritinih oiju barrayarske vorske klase. Zapravo je u prostoriji bilo tek nekoliko stotina ljudi. Ipak je to bilo bolje od, na primjer, gledanja u otvor cijevi do kraja napunjenog nervnog disruptora. Ozbiljno.
Kruili su, izmjenjivali pozdrave i ljubazne izraze. Zato ti ljudi ne mogu nositi ploice s imenima? pomislila je Cordelia bespomono. Kao i obino, inilo se da svi osim nje poznaju sve ostale. Zamiljala je sebe kako poinje razgovor s Hej, ti, Vore - vre se stisnula uz Arala i nastojala izgledati tajanstveno i egzotino, umjesto mutavo i izgubljeno.
Otkrili su da se mala sveanost s vreicama novia odvija u susjednoj odaji, gdje su grofovi ili njihovi predstavnici stajali u redu kako bi ispunili svoju obvezu, svaki s nekoliko slubenih rijei. Car Gregor kome je, slutila je Cordeiia, ve odavao bilo vrijeme za SDavanie. siedio ie sa
svojom majkom na podignutoj klupici i doimao se malenim i ulovljenim u zamku, muki nastojei potisnuti zije-vanje, Cordeliji je palo na pamet da se zapita smije li on uope zadrati vreice s novcem, ili one jednostavno bivaju preusmjerene natrag, kako bi sljedee godine opet bile darovane. Krasna roendanska proslava. Nigdje na vidiku nije bilo nijednog drugog djeteta. Ali grofove su kroz sveanost provlaili prilino djelotvorno, moda dijete uskoro uspije pobjei.
Darovatelj u crveno-plavoj uniformi kleao je pred Gregorom i Kareen, te pruio vreicu boje trule vinje, izvezenu zlatom. Cordelia je prepoznala grofa Viala Vor-dariana, mukarca ulubljena lica kojega je Aral pristojno opisao kao vou "praktiki najkonzervativnije stranke", to jest, ovjeka iji su politiki pogledi otprilike odgovarali onima grofa Piotra, ali s prizvukom glasa koji je Corde-liju natjerao da se zapita je li to moda ifrirani izraz za "izolacijskog fanatika". Nije izgledao kao fanatik. Osloboeno gnjeva koje _ga je izobliavalo, lice mu je sad bilo mnogo privlanije; upravo ga je okrenuo prema carevni Kareen i rekao neto zbog ega je ona podigla bradu i nasmijala se. Njegova je ruka na trenutak poivala na njezinu koljenu, a njezina je pak ruka nakratko prekrila njegovu, prije nego to se uspravio na noge i naklonio, pa napravio mjesta za sljedeeg mukarca. Kad joj je Vorda-rian okrenuo lea, Kareenin je osmijeh izblijedio.
Gregorov alosni pogled preao je preko Arala, Corde-lije i Droushnakove; neto je usrdno rekao svojoj majci. Kareen je domahnula straaru da prie i, nekoliko minuta poslije, pribliio im se zapovjednik strae, s molbom da mu dopuste odvesti Drou. Zamijenio ju je neupadljiv mladi koji ih je slijedio na udaljenosti dovoljnoj da ih ne uje, bivajui tek mrlja u kutu njihova vidokruga, stoje bio sjajan trik, s obzirom na to kako je bio golem,
Na sreu, Cordelia i Aral uskoro su naletjeli na lorda i lady Vorpatril, ljude s kojima se Cordelia usuivala razgovarati bez prethodnih drutveno-politikih uputa. Cr-veno-plava paradna uniforma kapetana Vorpatrila do savrenstva je naglaavala njegovu tamnokosu naoitost. Lady Vorpatril lagano ga je zasjenjivala u haljini boje crvenog karneola, s odgovarajuim ruama upletenima u oblak crne kose, koja je izgledala zadivljujue u opreci s njezinom barunastom bijelom koom. Cordeliji se inilo da njih dvoje predstavljaju arhetipski par Vorova, produhovljen i smiren, a taj je dojam tek lagano pokvarilo postupno osvjetavanje injenice da je, sudei prema njegovu nepovezanom razgovoru, kapetan Vorpatril oito pijan. No, bio je veseo pijanac, pa se njegova osobnost nije neugodno preobrazila, ve samo malo proirila.
Vorkosigan, kojega su odvukli neki mukarci koji su se oborili na njega dok im se u pogledu caklila Namjera, predao je Cordeliju lady Vorpatril. Dvije su ene krstarile meu pladnjevima otmjenih predjela koje su opet nudili ivi ljudski posluitelji, te usporeivale porodnike izvjetaje. Lord Vorpatril uurbano se ispriao i dao se u potragu za pladnjem s aama vina. Alys je planirala boje i kroj sljedee Cordelijine haljine. "Za tebe, crno i bijelo za Zi-moslavu", autoritativno je ustvrdila. Cordelia je pokorno kimnula, pitajui se hoe li zapravo konano sjesti za veeru, ili se od njih oekuje da brste s pladnjeva u prolazu.
Alys ju je povela do enskog zahoda, koji je jednom na sat bio predmetom zanimanja njihovih od trudnoe prepunih mjehura, pa ju je na povratnom putovanju upoznala s jo nekoliko ena iz njezina pomno proienog drutvenog kruga. Potom se Alys upustila u ivahnu raspravu s dugogodinjom prijateljicom u vezi s primanjem u ast keri te ene, a koje je uskoro trebalo uslijediti, pa se Cordelia povukla na rub grupe,
Tiho je koraknula unatrag, odvajajui se od (nastojala je ne pomisliti, od stada) kako bi na trenutak mirno porazmislila. Kakva je udnovata mjeavina bio Barravar, u jednom trenutku domainski i poznat, ve u sljedeem zastraujui i stran... ipak, znaju prirediti dobru predstavu... ah! To je nedostajalo na pozornici, shvati Cordelia. Na Koloniji Beta ovako velianstvena proslava bila bi u cijelosti praena holovidom, kako bi u izravnom prijenosu mogla biti viena irom planeta. Svaki bi pokret bio paljivo koreografiran ples oko kutova vid-kamere, a trenuci bi se birali prema tome kako bi odgovaralo komentatorima, gotovo do toke na kojoj bi se dogaaj to se snimao zamalo ponitio. Ovdje na vidiku nije bilo ni jednog holovida. Snimao je samo CarSig, za vlastite svrhe koje nisu ukljuivale koreografiju. Ljudi u ovoj prostoriji plesali su samo jedni za druge, a cijela njihova svjetlucava predstava veselo se gubila u vremenu u kojem e zauvijek nestati; sutra e dogaaj postojati samo u njihovu sjeanju.
"Lady Vorkosigan?"
Cordelia se naglo trgnula iz svoje meditacije, uvi uljuen glas uza se. Okrenula se i ugledala komodora grofa Vordariana. To to je bio odjeven u crveno-plavo, umjesto u boje svoje kune odore, znailo je daje u aktivnoj vojnoj slubi gdje je, bez sumnje, dika Carskog glavnog stoera - u kojem odjelu? Da, u Operacijama, rekao je Aral. U ruci je drao pie i srdano se osmjehivao.
"Grofe Vordarian", uzvratila je ona, takoer se smijeei. Ve su se mnogo puta vidjeli u prolazu i Cordelia je odluila da se ponaa kao da su se slubeno upoznali. Cijela ova stvar s Namjesnitvom nee nestati, ma koliko ona udjela za tim; bilo je vrijeme, zapravo, odavno je ve bilo vrijeme da i ona pone stvarati vlastite veze i prestane na svakom koraku gnjaviti Arala traei upute.
"Uivate li u primanju?" pitao ju je.
"Oh, da." Pokuala je smisliti to bi jo mogla rei. "Iznimno je lijepo."
"Ba kao i vi, miladv." Podigao je au, nazdravivi joj, pa otpio gutljaj.
Srce joj je poskoilo, ali je shvatila zato se to dogodilo prije nego stoje njezina reakcija postala vidljivija, uspjevi tek malo rairiti oi. Posljednji barravarski asnik koji joj je nazdravio bio je pokojni admiral Vorrutver i to u poneto drugaijim drutvenim okolnostima. Vordarian je pukim sluajem ponovio upravo isti pokret. Sad nije bilo vrijeme za prisjeanje na muenje. Cordelia trepne. "Lady Vorpatril mnogo mije pomogla. Vrlo je irokogrudna."
Vordarian jedva primjetno kimne prema njezinu poprsju. "Koliko ujem, i vama treba estitati. Je li djeak ili djevojica?"
"Hm? Oh. Da, djeak je, hvala vam. Reeno mi je da e dobiti ime Piotr Miles."
"Iznenaen sam. Bio sam uvjeren kako e lord Namjesnik najprije poeljeti ker."
Cordelia nakrivi glavu, zbunjena njegovim ironinim prizvukom. "S tim smo zapoeli prije nego to je Aral postao Namjesnik."
"Ali zacijelo ste morali znati da e biti imenovan."
"Nisam znala. Ali, mislila sam da ste svi vi, barrayar-ski militaristi, ludi za sinovima. Zato ste pomislili na ker?" elim ker...
"Pretpostavljao sam, naravno, kako e lord Vorkosigan misliti daleko unaprijed da bi osigurao svoje, ah, za-Plje. ImaA
namjesnitva doe svome kraju, od toga da uredno klizne na poloaj careva svekra?"
Cordelia se zaprepastila. "Vi mislite da bi on ideju o neprekinutoj planetarnoj upravi zasnivao na sluajnoj mogunosti da se za petnaest godina dvoje tinejdera zaljubi jedno u drugo?"
"Zaljubi?" Sad se on doimao zbunjenim.
"Vi Barravarci ste" ugrizla se za jezik kako ne bi rekla ludi. To bi bilo nepristojno. "Aral je svakako mnogo... praktiniji." Iako bi teko mogla rei da nije romantian.
"To je iznimno zanimljivo", dahnuo je on. Oi su mu svako toliko letjele prema njezinu trbuhu. "Vjerujete li da on razmilja o neem mnogo izravnijem?"
Njezine su misli nekako letjele po rubu njegova uvijenog razgovora. "Kako molim?"
On se nasmijeio i slegnuo ramenima.
Cordelia se namrtila. "elite li vi rei da bi, kad bismo mi oekivali djevojicu, svi tako mislili?"
"Svakako." '
Ispuhnula je dah. "Boe. To je... Ne mogu zamisliti koji bi ovjek pri zdravoj pameti htio prii blizu Barravar-skog carstva. To vas samo pretvara u metu svakog luaka koji ima neku zamjerku, barem koliko ja mogu vidjeti." Slika porunika Koudelke, gluhog i krvava lica, bljesnula joj je pred oima. "A teko je i za onog jadnika koji ima nesreu da stoji u vaoj blizini."
Njegova se pozornost izotrila. "Ah, da, onaj nesretni incident od prije nekoliko dana. Znate li, je li istraga neto pokazaja?"
"Nita to bih ja ula. Negri i Illvan uglavnom spominju Cetagandance. Ali tip koji je ispalio tu granatu uspio je neopaeno zbrisati."
"Ba teta." Iskapio je svoju au i zamijenio je svjee napunjenom koju mu je smjesta ponudio sluga u odori Vorbarrinih, koji je prolazio pokraj njih. Cordelia je eznutljivo motrila au vina. Ali tijekom trudnoe bili su joj zabranjeni metaboliki otrovi. Jo jedna prednost betan-skog stila trudnoe u materninim replikatorima; nije bilo ovog vrajeg nametnutog istunskog ivota. Kod kue bi se slobodno mogla trovati i ugroavati dok bi njezino dijete raslo pod punim, dvadesetetverosatnim nadzorom trijeznih tehniara, sigurno i zatieno u banci replikato-ra. Da je, na primjer, ona bila pod paljbom one sonine granate... udjela je za piem.
Pa, nije joj bio potreban neshvatljiv amor etanola, razgovor s Barravarcima bio je dovoljno neshvatljiv. Njezin je pogled u gomili potraio Arala - eno ga, uz njega je Koudelka, razgovaraju s Piotrom i jo dvojicom prosijedih mukaraca u grofovskim odorama. Ba kao to je Aral i predvidio, sluh mu se za nekoliko dana vratio u normalu. Ali ipak su njegove oi i dalje letjele s lica na lice, upijajui znakove pokreta i naglasaka, a aa u njegovoj ruci bila je samo ukras iz kojeg nije ni okusio. Nema sumnje, na dunosti je. Uostalom, ima li u posljednje vrijeme uope dana kad nije na dunosti?
"Je li ga napad jako uznemirio?" pitao je Vordarian, slijedei njezin pogled prema Aralu.
"Zar vas ne bi?" ree Cordelia. "Ne znam... on je u ivotu vidio tako mnogo nasilja, gotovo vie nego to ja mogu i zamisliti. Taj dogaaj bi mogao biti gotovo kao... bijeli um. Iskljuen." Da ga barem ja mogu iskljuiti.
"Ipak, vi ga ne poznajete ba tako dugo. Samo od Es-cobara."
"Sreli smo se jednom i prije rata. Nakratko."
"Oh?" Obrve su mu se podigle. "To nisam znao. Kako malo ovjek uistinu zna o ljudima." Zastao je, promatrajui Arala, promatrajui nju kako promatra Arala. Jedan mu se kut usana iskrivio uvis, a onda je taj smijeak nestao u zamiljenom puenju usana. "On je biseksualan, znate." Otpio je mali gutljaj vina.
"Bio je biseksualan", odsutno gaje ona ispravila, s ljubavlju gledajui prema drugom kraju prostorije. "Sad je monogaman."
Vordarian se zagrcnuo, a vino mu je poletjelo na usta. Cordelia gaje zabrinuto gledala, pitajui se treba li ga lup-nuti po leima ili neto, ali on je povratio i dah i ravnoteu. "Rekao vam je to?" zapitao je zaprepateno.
"Ne, Vorrutver mi je rekao. Tek trenutak prije nego to je doivio, ovaj, smrtonosnu nezgodu." Vordarian je stajao, zaleen; osjetila je izvjesnu zlobnu zluradost zbog toga stoje konano zbunila jednog Barravarca onako kako su oni obino zbunjivali nju. Eh, sad, kad bi samo uspjela shvatiti stoje to rekla da gaje tako izbacilo... Ozbiljno je nastavila. "Sto vie razmiljam unatrag, o Vorrutveru, sve mi se vie ini traginom figurom. Jo uvijek je bio opsjednut ljubavnim odnosom koji je zavrio prije osamnaest godina. Ipak, katkad se pitam, daje tad uspio dobiti ono to je htio - zadrati Arala - bi li Aral uspio zadrati pod nadzorom tu sadistiku crtu koja je na kraju izjela Vorrutve-ra? Bilo je to kao da se njih dvojica nalaze na nekakvoj udnoj klackalici, na kojoj jedan od njih moe preivjeti samo ako drugi bude uniten."
"Betanka." Njegov je zaprepateni pogled polako prelazio u onaj koji je Cordelia u mislima oznaila kao Stra-
hovitu Spoznaju. "Trebao sam pogoditi. Vi ste, na kraju krajeva, narod koji je bioininjeringom stvorio hermafro-dite..." Zastao je. "Koliko ste dugo poznavali Vorrutvera?"
"Otprilike dvadeset minuta. Ali bilo je to vrlo intenzivnih dvadeset minuta." Odluila je da ga nee prosvijetliti - neka se pita to je to, doavola, znailo.
"Njihov, ovaj, odnos - kako ste ga vi nazvali - u svoje doba bio je velik tajni skandal."
Nabrala je nos. "Velik tajni skandal? Nije li to oksimo-ron? Kao to su 'vojna obavijetenost' ili 'prijateljska vatra'. A to su, kad bolje razmislim, i tipini barravaranizmi."
Na Vordarianovu se licu nalazio nevjerojatno udan izraz. Izgledao je, shvatila je, upravo kao ovjek koji je bacio bombu, a ona je umjesto BUM! ispustila , te on sad pokuava odluiti treba li gurnuti ruku unutra i kucnuti o mehanizam upaljaa kako bi ga iskuao.
A onda je doao red da ona doivi Strahovitu Spoznaju. Ovaj ovjek upravo je pokuao razoriti moj brak. Ne -Ara-lov brak. Na lice je namjestila vedar, blistav, neduan osmijeh, dok joj je mozak - konano! - prelazio u viu brzinu. Vordarian nije mogao pripadati staroj Vorrutvero-voj ratnoj stranci, iji su voe svi doivjeli smrtonosne nezgode prije nego to se Ezar povukao, a ostali su se pripadnici ratrkali i pritajili. to je elio? Poigravala se s cvijetom koji je izvukla iz kose i razmatrala mogunost smijuljenja. "Grofe Vordarian, ja nisam zamiljala da se udajem za etrdesetetverogodinjeg djevca."
"ini se da niste." Sljutio je jo jedan gutljaj vina. "Svi ste vi galaktiari degenerirani... pitam se kakve on perverzije vama tolerira zauzvrat?" Oi su mu iznenada zasjale neprikrivenom zlobom. "Znate li kako je umrla
 PSa ena lorda Vnrknsicrnnn'?"
.j.    il
"Samoubojstvo. Plazmiki luk u sljepoonicu", smjesta je odgovorila.
"Govorkalo se da ju je on ubio. Zbog preljuba. Betan-ko, uvajte se." Osmijeh mu se vratio na lice, ovaj put posve jedak.
"Da, i to mi je takoer poznato. to se toga tie, glasina je neutemeljena." Iz njihova je razgovora nestalo svake glumljene srdanosti. Cordelia je imala lo osjeaj da s njom nestaje i sav nadzor. Nagnula se naprijed i spustila glas. "Znate li zato je umro Vorrutver?"
Nije se uspio suspregnuti; privuen, nagnuo se prema njoj. "Ne..."
"Pokuao je povrijediti Arala preko mene. Mene je to... ivciralo. Voljela bih da prestanete s pokuajima da me iivcirate, grofe Vordarian. Bojim se da bi vam to moglo uspjeti." Glas joj se jo vie stiao, gotovo do apta. "I vi biste se toga trebali bojati."
Njegov je poetni pokroviteljski prizvuk svakako ustuknuo pred oprezom. Nainio je gladak pokret ruke otvorenog dlana, koji je, inilo se, predstavljao oprotajni naklon, pa se povukao. "Miladv." Pogled koji joj je uputio preko ramena dok se udaljavao bio je potpuno prestravljen.
Namrtila se njegovim leima. Uh. Kakav udan razgovor. to je taj ovjek oekivao kad ju je zasuo tim zastarjelim podatkom kao da je to neko okantno iznenade-, nje? Je li Vordarian zaista oekivao da ona ode i prekori svog supruga zbog toga to je prije dvadeset godina loe odabrao drutvo? Bi li naivna mlada barravarska nevjesta dobila histerian napad? Lady Vorpatril, ispod ijeg se oduevljenja za drutvene dogaaje krilo jetko prosuiva- ne hi- ne hi ni carfivna Kareen. iiu ie naiv-
nost zacijelo jo odavno spalio onaj struni sadist Serg. Ispalio je, ali je promaio.
A onda, hladnije, Je li ve i prije pucao i promaivao ? Ovo nije bio uobiajen drutveni razgovor, ak ni prema barravarskim mjerilima nadigravanja. A moda je samo bio pijan. Iznenada je imala potrebu razgovarati s Illya-nom. Zatvorila je oi, pokuavajui razbistriti svoje mutne misli.
"Jesi li dobro, ljubavi?" zamrmljao je u njezino uho Aralov zabrinuti glas. "Treba lijekove protiv munine?"
Oi su joj se naglo otvorile. Bio je tu, na sigurnom, zdrav i itav pokraj nje. "Oh, dobro mi je." Privila se uz njegovu ruku, oputeno, ne poput uspanienog priljepka. "Samo sam razmiljala."
"Smjetaju nas za veeru."
"Dobro. Bit e lijepo sjesti, noge mi otiu."
Izgledao je kao da je eli podii i ponijeti, ali normalno su uparadirali unutra, pridruivi se ostalim slubenim parovima. Sjedili su za uzdignutim stolom, postavljenim malo podalje od drugih, s Gregorom, Kareen, Piotrom, lordom uvarom govornikog kruga i njegovom suprugom, te premijerom Vortalom. Na Gregorovo inzis-tiranje i Droushnakovu su posjeli s njima; inilo se da je djeak bolno sretan to vidi svoju staru tjelohraniteljicu. Jesam li ti otela druicu u igri, dijete? zapitala se Cordelia, kao da se ispriava. inilo se da je tako; Gregor je s Kareen pregovarao o tome da se Drou jednom tjedno vrati u Rezidenciju zbog "poduke iz duda". Drou, naviknuta na ozraje Rezidencije, nije bila njime tako svladana kao Koudelka, koji se sav ukoio od pretjerane brige da ne oda svoju nespretnost.
Cordelia se zatekla na stolcu izmeu Vortale i lorda uvara, te je s njima razgovarala razmjerno lako; na svoj izravni nain, Vortala je bio prilino armantan. Cordelia je uspjela gricnuti pomalo od svih elegantno posluenih jela, s izuzetkom krike odrezane s lesa peenog vola kojega su unijeli u komadu. Obino bi joj uspijevalo skrenuti misli s injenice da barravarski proteini nisu umjetno uzgojeni, ve uzeti s tijela pravih mrtvih ivotinja. Znala je za njihove primitivne kulinarske obiaje i prije nego to je dola ovamo, a ivotinjsko je miije takoer ve kuala na prijanjim nadzornikim misijama, u interesu znanosti, preivljavanja ili potencijalnog razvoja novog proizvoda za domae trite. Barravarci su zapljeskali ivini ukraenoj cvijeem i voem; inilo se da je zapravo smatraju privlanom, a ne uasnom. Kuhar, koji ju je ivano slijedio, naklonio se. Primitivni olfaktivni krugovi morali su se sloiti, odlino je mirisalo. Vorkosiganov je obrok bio slabo peen i krvav. Cordelia je pijuckala vodu.
Poslije deserta i nekoliko kratkih slubenih zdravica koje su odrali Vortala i Vorkosigan, malog je Gregora njegova majka konano odvela na spavanje. Kareen je do-mahnula Cordeliji i Droushnakovoj da joj se pridrue. Napetost u Cordelijinim ramenima popustila je kad su napustile veliki javni skup i uspele se u careve tihe privatne odaje.
Gregora su izvukli iz njegove male uniforme i uu-kali u pidamu, pa je od ikone ponovno postao djeak. Drou je nadgledala njegovo pranje zubi i dala se namamiti "samo na jedan krug" neke igre koju su obiavali igrati s figurama na ploi, kao poslasticu prije spavanja. To je Kareen popustljivo dopustila i nakon to ju je sin poljubio,' ona i Cordelia povukle su se u prigueno osvijetljenu oblinju dnevnu sobu. Noni je povjetarac kroz otvorene prozore ohladio odaju na katu. Obje su ene sjele s uzda-
hom, oputajui se; Cordelia je odbacila cipele odmah nakon to je to uinila i Kareen. Udaljeni prigueni glasovi i smijeh lebdjeli su kroz prozore iz vrtova ispod njih.
"Koliko e dugo trajati ova proslava?" pitala je Cordelia.
"Do zore, za one koji su izdrljiviji od mene. Ja u se povui u pono, poslije ega poinje ozbiljno pijanevanje."
"inilo se da su neki od njih ve sad ozbiljno pijani."
"Na nesreu." Kareen se nasmijeila. "Prije nego to ova veer zavri, vidjet ete vorsku klasu i u njezinu najboljem, i u najgorem izdanju."
"Mogu zamisliti. udi me to ne uvozite droge za promjenu raspoloenja koje su manje smrtonosne."
Kareenin se osmijeh izotrio. "Ali pijane tunjave su tradicionalne." Dopustila je da otrina u njezinu glasu omeka. "Zapravo, takve nam stvari ve stiu, barem u gradove koje imaju uzletita za atlove. Kao i obino, ini se da svoje obiaje ne mijenjamo, ve im dodajemo nove."
"Moda je tako i najbolje." Cordelia se namrtila. Koji je najbolji nain da se zaobilazno dirne u...? "Je li grof Vordarian jedan od onih koji ima naviku naroljati se u javnosti?"
"Nije." Kareen podigne pogled, suenih oiju. "Zato pitate?"
"Vodila sam s njim krajnje neobian razgovor. Mislila sam da bi ga mogla objasniti prevelika koliina etanola." Prisjetila se Vordarianove ruke lagano poloene na carev-nino koljeno, to je bilo samo korak od intimnog milovanja. "Poznajete li ga dobro? Kako biste ga procijenili?"
Kareen je oprezno rekla: "Bogat je... ponosan... Bio je odan Ezaru tijekom Sergova posljednjeg spletkarenja pro:
tiv njegova oca. Odan je Carstvu, odan vorskoj klasi. U Vor-darianovu se okrugu nalaze etiri najvea industrijska grada, kao i vojne baze, skladita zaliha, najvee vojno uz-letite atlova... Vidalovje okrug danas svakako gospodarski najvanije podruje na Barravaru. Rat je jedva dotaknuo Okrug Vordarian, on je jedan od malog broja okruga iz kojih su se Cetagandanci povukli sporazumom. Tamo smo smjestili svoje prve svemirske baze, zato to smo preuzeli postrojenja koja su podigli i napustili Cetagandanci, a iz toga je slijedio dobar dio gospodarskog razvoja."
"To je... zanimljivo", ree Cordelia, "ali zanimao me taj ovjek osobno. Na primjer, emu je sklon, a emu nesklon. Svia li se on vama?"
"Postojalo je vrijeme", ree Kareen polako, "kad sam se pitala bi li Vidal mogao biti dovoljno moan da me zatiti od Serga. Poslije Ezarove smrti. Budui da je Ezar sve vie pobolijevao, mislila sam, bolje da se pobrinem za vlastitu obranu. inilo se da se nita ne dogaa, a meni nitko nita nije govorio."
"Da je Serg postao car, kako bi vas obian grof mogao zatititi?" pitala je Cordelia.
"Morao bi postati... neto vie. Vidal je imao ambiciju - a i osjeaj domoljublja, jer Bog zna, da je Serg poivio, mogao je unititi Barravar - i ako bi ona bila pravilno potaknuta, Vidal bi nas sve mogao spasiti. Ali Ezar je obeao da se nemam ega bojati i ispunio je to obeanje. Serg je umro prije Ezara i... ja se sve otad trudim da se stvari s Vidalom ohlade."
Cordelia je odsutno protrljala donju usnicu. "Oh. Ali vi, osobno - mislim, svia li vam se on? Bi li jednog dana postati groficom Vordarian bila lijepa mirovina nakon posla carevne-udove?"
"Oh! Ne sad. Carev ouh bio bi previe mona osoba da bi stajao nasuprot Namjesniku. Opasan polaritet, ako ne bi poivao na saveznitvu ili ako ne bi bilo ravnotee moi. Ili kad ne bi bio ujedinjen u jednoj osobi."
"Kakva bi bila carev svekar?" "Da, upravo tako."
"Imam potekoa s razumijevanjem tog... venerikog prijenosa vlasti. Polaete li vi kakvo osobno pravo na Carstvo, ili ne?"
"O tome treba odluiti vojska", slegnula je ona ramenima. Glas joj se spustio. "To je kao bolest, nije li? Preblizu sam, dodirnula me, zarazila... Gregor je moja nada za preivljavanje. I moj zatvor."
"Zar ne elite vlastiti ivot?" "Ne. Samo elim preivjeti."
Cordelia se naslonila, uznemirena. Je li te Serg nauio da nikoga ne uvrijedi? "Vidi li to i Vordarian tako? Mislim, mo nije jedino to vi moete ponuditi. Mislim da podcjenjujete svoju osobnu privlanost."
"Na Barravaru... mo je jedino stoje vano." Izraz na licu postao joj je udaljen. "Priznajem... jednom sam zatraila od kapetana Negrija da mi pribavi izvjee o Vi-dalu. Rabi svoje kurtizane na uobiajen nain."
Ovo eznutljivo odobravanje nije bilo ba u skladu Cordelijinom idejom izjave o bezgraninoj ljubavi. Pa ipak, zaklela bi se da ono to je na sveanosti vidjela u Vorda-rianovim oima nije bila samo udnja za moi. Je li Ara-lovo imenovanje za Namjesnika sluajno tom ovjeku pomrsilo udvaranje? Bi li moda to moglo dobro objasniti seksom proeto neprijateljstvo u onome to joj je govorio...?
Droushnakova se vratila na prstima. "Zaspao je", pro-aptala je s naklonou. Kareen kimne i nagne glavu unatrag, opustivi se u trenutku odmora, sve dok nije stigao glasnik u odori Vorbarrinih i obratio joj se: "Miladv, biste li otvorili ples s lordom Namjesnikom? ekaju vas."
Zamolba ili naredba? Izreeno bezizraajnim sluginim glasom, zvualo je mrano i obvezujue, a ne kao zabava.
"Posljednja dunost za veeras", uvjeravala je Kareen Cordeliju dok su obje gurale stopala natrag u cipele. Cor-deliji se inilo da joj se obua od poetka veeri smanjila za dva broja. epesala je za Kareen, a slijedila ih je Droushnakova.
Pod velike prostorije u prizemlju bio je prekriven drvenim parketima razliitih tonova, s uzorcima cvijea, vinove loze i ivotinja. Uglaana bi povrina na Koloniji Beta bila smjetena na muzejski zid; ovi nevjerojatni ljudi plesali su po njoj. ivi orkestar - koji je kroz nemilosrdno natjecanje izabran iz redova Carskog Vojnog Orkestra, bilo je reeno Cordeliji - osiguravao je glazbu u barravar-skom stilu. ak su i valceri lagano zvuali poput koranica. Aral i carevna bili su dovedeni jedno do drugoga i on ju je poveo na parket, gdje su se nekoliko puta dobroudno zavrtjeli, pleui slubeni ples koji se sastojao od toga da svaki plesa kao u zrcalu oponaa korake i pokrete drugoga, podignutih ruku koje se ipak nikad nisu do kraja dodirivale. Cordelia je bila opinjena. Nikad ne bi pogodila da Aral zna plesati. inilo se daje to svretak drutvenih obveza, pa su i drugi parovi poeli kapati na podij. Aral se vratio do nje, doimljui se potaknutim. "Jeste li za ples, miladv?"
Poslije te veere, prije je bila za spavanje. Kako njemu uspijeva odravati tu alarmantnu hiperaktivnost? Potaj-
nim teroriziranjem, vjerojatno. Odmahnula je glavom i nasmijeila se. "Ne znam plesati."
"Ah." Umjesto toga, proetali su. "Mogao bih ti pokazati kako", ponudio se kad su iz prostorije izali na kosinu terasa koje su zavojito vodile prema vrtovima, ugodno prohladnim i mranim, s izuzetkom nekoliko obojenih lampiona postavljenih da se nitko ne bi spotaknuo na pu-teljcima.
"Mm", promrmljala je sumnjiavo. "Ako uspije pronai mjesto gdje emo biti nasamo." Ali ako uspiju pronai mjesto gdje e biti nasamo, mogla se ona sjetiti i boljih stvari kojima su se mogli pozabaviti, nego to je ples.
"Pa, eto nas - ", njegov poput sablje zakrivljen osmijeh bljesnuo je u mraku i on joj je jae stisnuo ruku kako bi je na neto upozorio. Oboje su nepomino stajali na ulazu u malen otvoreni prostor zakriljen od pogleda odozgo tisama i nekom ruiastom, paperjastom ne-Ze-maljskom biljkom. Glazba se ovdje dolje jasno ula.
"Pokuaj, Kou," poticao ga je glas Droushnakove. Drou i Kou stajali su jedno drugom suelice na udaljenom kraju udubljenja terase. Koudelka je sumnjiavo odloio svoj tap na kamenu balustradu i podigao ruke prema njezinima. Poeli su; korak naprijed, korak u stranu, prigib, dok je Drou usrdno brojala: "Jedan-dva-tri, jedan-dva--tri..."
Koudelka se spotaknuo, a ona ga je prihvatila; ruka mu se nala oko njezina struka. "Nema od toga nikakve proklete koristi, Drou." Frustrirano je odmahnuo glavom.
"..." Rukom mu je dotaknula usne. "Pokuaj ponovno. Ja sam za. Koliko si ono rekao da si morao vjebati koordinaciju ruku prije nego to si je svladao? Vie nego jednom, kladim se."
JL
"Stari mi nije dopustio da odustanem."
"Pa, moda ti ni ja neu dopustiti da odustane."
"Umoran sam", poalio se Koudelka.
Pa prijei onda na ljubljenje, u mislima ga je potaknula Cordelia, priguujui smijeh. To moe raditi i sjedei. No Droushnakova je bila odluna, pa su poeli iznova. "Jedan-dva-tri, jedan-dva-tri..." Jo je jednom pokuaj zavrio u onome to se Cordeliji inilo kao vrlo dobar poetak vrstog zagrljaja, samo kad bi jedna ili druga strana smogle pameti i hrabrosti da se u to upuste.
Aral je odmahnuo glavom, pa su se tiho povukli oko ivice. Oito lagano nadahnute, njegove su usne potraile njezine kako bi priguio vlastiti hihot. Na alost, njihova diskrecija bila je uzaludna; anoniman vorski lord slijepo je protumarao pokraj njih i zateturao na udubljenje terase, zamrznuvi Koua i Drou usred koraka, pa prebacio gornji dio tijela preko balustrade kako bi se vrlo tradicionalno ispovraao u nebranjenu ivicu ispod terase. Iznenadne psovke, izreene mukim i enskim glasovima, podigle su se iz mranog i sjenovitog podruja u koje je ciljao. Koudelka je ponovno uzeo svoj tap i dvoje se nadobudnih plesaa uurbano povuklo. Vorskom je lordu ponovno pozlilo, a njegova se muka rtva poela uspinjati za njim, kliui se po sluzavom kamenju i prijetei nasilnom odmazdom. Vorkosigan je razborito odveo Cordeliju s tog mjesta.
Poslije, dok su uz jedan od ulaza u Rezidenciju ekali da se dovezu zemaljska vozila, Cordelia se zatekla kako stoji uz porunika. Koudelka je zamiljeno zurio preko svog ramena prema Rezidenciji iz koje su glazba i buka primanja dopirali gotovo nesmanjenom estinom.
"Dobra zabava, Kou?" pitala je ona srdano.
"Molim? Oh, da, zapanjujua. Kad sam se pridruio vojsci, nisam ni sanjao da u ovdje zavriti." Trepnuo je. "Bilo je trenutaka kad nisam vjerovao da u uope igdje zavriti." A onda je dodao neto od ega su Cordelijine misli zadobile laganu trzajnu ozljedu. "Zaista bih volio da uz ene dolazi prirunik za uporabu."
Cordelia se glasno nasmijala. "I ja bih mogla isto rei za mukarce."
"Ali vi i admiral Vorkosigan - vi ste drugaiji."
"Nismo... zapravo. Moda smo mnogo nauili iz iskustva. Mnogim to ljudima ne uspijeva."
"Mislite li da ja imam anse za normalan ivot?" Zurio je, ne u nju, nego u tamu.
"Sam stvara svoje anse, Kou. Kao i svoje plesove." "Zvuite upravo kao admiral."
Sljedeeg je jutra Cordelia priepila Illvana kad je navratio u Kuu Vorkosigan po dnevno izvjee svog zapovjednika strae.
"Simone, recite mi. Je li Vidal Vordarian na vaem uem, ili na irem popisu?"
"Svi su na mom irem popisu", uzdahnuo je Illvan. "elim da ga premjestite na ui popis." Nagnuo je glavu u stranu. "Zato?"
Oklijevala je. Nije mu kanila odgovoriti Intuicija, iako
su se svi podsvjesni znakovi svodili upravo na to. "ini mi
se da ima mozak atentatora. Od one vrste koja iz zasjede
j?uca.ulea,M9m: neprijatelju. "
Illvan se podrugljivo nasmijeio. "Ispriavam se, gospoo, ali to ne zvui kao Vordarian kojega ja poznajem. Meni se uvijek inio vie otvoreno tvrdoglavim tipom."
Koliko povrijeen mora biti, koliko usrdno za neim udjeti tvrdoglav ovjek da bi postao istanano lukav? Nije bila sigurna. Moda Vordarian, ne znajui kako je duboko ona sretna s Aralom, nije shvaao kako je podao bio njegov napad na tu sreu? I stoje li osobno i politiko neprijateljstvo nuno jedno uz drugo? Ne. Mrnja tog mukarca bila je duboka, a njegovi udarci precizni, iako odaslani u pogrenom smjeru.
"Premjestite ga na ui popis", rekla je.
Illvan je rastvorio dlan, ne tek da bi je umirio, jer prema izrazu na njegovu licu vidjelo se da se lanac misli pokrenuo u nekom smjeru. "Vrlo dobro, miladv."
ESTO POGLAVLJE
Cordelia je motrila sjenu lakoleta kako klizi preko tla ispod njih, tanka mrlja koja se poput strijele kree na jug. Strijela je lelujala preko polja farmi, potoka, rijeka i pra-nih cesta - mrea puteva bila je najosnovnija, zakrljala, njezin je razvoj preskoen zbog osobnog zranog transporta koji je na kraju Vremena izolacije stigao s praskom ga-laktike tehnologije. vorovi napetosti u njezinu vratu poputali su sa svakim kilometrom koji su postavljali izmeu sebe i one hektine atmosfere staklenika kakva se osjeala u glavnom gradu. Dan na ladanju bio je sjajna zamisao za koju je ve bilo krajnje vrijeme. Bilo joj je ao jedino zbog toga to ga Aral nee podijeliti s njom.
Narednik Bothari, ravnajui se prema nekom smjerokazu na tlu, njeno je nagnuo lakolet u novom smjeru. Droushnakova, koja je s Cordelijom dijelila stranje sjedalo, ukoila se kako se ne bi nagnula prema njoj. Doktor Henri, koji je sjedio sprijeda s narednikom, piljio je kroz kupolu sa zanimanjem gotovo jednakim onom Cordeliji-nom.
Doktor Henri napola se okrenuo kako bi se preko ramena obratio Cordeliji: "Zaista vam zahvaljujem na pozi-
vu na objed, lady Vorkosigan. Rijetka je povlastica posjetiti privatno imanje Vorkosiganovih."
"Je li?" ree Cordelia. "Znam da ne primaju gomile ljudi, ali konjoljubni prijatelji grofa Piotra prilino esto navraaju. Fascinantne ivotinje." Cordelia se na trenutak zamislila, pa zakljuila kako e doktor Henri, ak i ako mu to ne kae, shvatiti da se "fascinantne ivotinje" odnosilo na konje, a ne na prijatelje grofa Piotra. "Dajte mu makar i najslabaniju naznaku da vas zanimaju i grof Piotr vjerojatno e vas osobno provesti kroz konjunice."
"Nikad nisam susreo generala." inilo se da izgledi za taj susret zastrauju doktora koji je prstom odmaknuo ovratnik svoje zelene svakodnevne uniforme. Kao znanstvenik i istraiva u Carskoj vojnoj bolnici, Henri je dovoljno esto dolazio u dodir s osobama na visokom poloaju, tako da vie nije osjeao strahopotovanje; zacijelo je sad razlika bila u svoj toj barravarskoj povijesti koja se drala uz grofa Piotra.
Piotr je svoj sadanji vojni in stekao u dvadeset drugoj godini ivota, borei se protiv Cetagandanaca u estokom gerilskom ratu koji je divljao kroz Dendariijske planine, koje su se upravo sad plaviasto ocrtavale na junom obzorju. U tom trenutku, in je bio jedino to mu je car Dorca Vorbarra mogao dati; opipljivije prednosti kao to su bile pojaanja, zalihe i plaa nisu dolazile u obzir u tim oajnikim vremenima. Dvadeset godina poslije, Piotr je ponovno promijenio barrayarsku povijest, odigravi kljunu ulogu u postavljanju Ezara Vorbarre na prijestolje tijekom graanskog rata kojim je svrgnut Ludi car Yuri. Ne, Piotr Vorkosigan ni prema ijim mjerilima nije bio prosjean pripadnik Glavnog stoera.
"S njim se lako sloiti", uvjeravala je Cordelia doktora Henrija. "Samo se divite konjima i postavite mu neko-
liko usmjerenih pitanja o ratovima, pa se moete opustiti i provesti ostatak vremena sluajui."
Henrijeve su se obrve podignule dok je pretraivao njezino lice u potrazi za ironijom. Henri je bio otrouman ovjek. Cordelia se vedro nasmijeila.
Bothari ju je utke motrio u retrovizoru postavljenom iznad njegova kontrolnog suelja, primijetila je Cordelia. Ponovno. Narednik se danas inio napetim. Odavao gaje poloaj ruku, stezanje miia na vratu. Botharijeve su bezizraajne ute oi uvijek bile nepronicljive; duboko usaene, preblizu smjetene, ne sasvim na istoj ravnini iznad njegovih otrih jagodica i duge, uske eljusti. Uznemirenost zbog lijenikova posjeta? Shvatljivo.
Tlo ispod njih bilo je valovito, no ubrzo je naglo prelo u nazubljene grebene koji su brazdali jezersko podruje. Iza njih uzdigle su se planine i Cordeliji se uinilo da je u kutu oka uhvatila udaljen bljesak ranog snijega na najviim vrhovima. Bothari je naglo podigao lakolet preko tri grebena koji su slijedili jedan za drugim, pa ponovno nagnuo letjelicu, strmo se uspevi uz usku dolinu. Jo nekoliko minuta, brisani let preko jo jednoga grebena i dugako je jezero bilo na vidiku. Golemi labirint spaljenih utvrda inio je crnu krunu na predbreju, a ispod njega ugnijezdilo se selo. Bothari je uredno spustio lakolet na bojom oznaen krug na ploniku najire seoske ulice.
Doktor Henri pokupio je svoju torbu s lijenikom opremom. "Pregled e trajati samo nekoliko minuta," uvjeravao je Cordeliju, "a onda moemo krenuti dalje."
Nemojte to govoriti meni, recite Bothariju. Cordelia je
osjetila kako Bothari lagano uznemiruje doktora Henrija.
Neprestano se obraao njoj, umjesto naredniku, kao daje
ona nekakva prevoditeljica koja e sve to izraziti rijeima
_kie.fi..Bfttharj shvatiti. Istina. Bothari ie bio zastraninp  ..
ali nije dovoljno govoriti kao da ga nema pa da on udom zaista i nestane.
Bothari ih je poveo prema maloj kui smjetenoj u uskoj bonoj uliici koja se sputala prema svjetlucavoj vodi. Kad je pokucao, teka i zdepasta ena prosijede kose otvorila je vrata i nasmijeila se. "Dobro jutro, narednice. Uite, sve je potpuno spremno. Miladv." Udijelila je Cor-deliji nespretan naklon.
Cordelia joj je uzvratila kimanjem glave, sa zanimanjem se obazirui oko sebe. "Dobro jutro, gazdarice Hyso-pi. Kako vam lijepo jutros izgleda kua." Kua je bila temeljito oribana i pospremljena - kao vojnika udovica, gazdarica Hvsopi znala je sve o inspekcijama. Cordelia se nadala daje svakodnevno ozraje u kui unajmljene skrbnice trunicu oputenije.
"Vaa mala curica jutros je bila jako dobra", uvjeravala je gazdarica Hvsopi narednika. "Popila je cijelu boicu - upravo se okupala. Ovim putem, doktore. Nadam se da ete zakljuiti kako je sve u redu..."
Povela ih je gore uskim stubitem. Jedna je spavaonica oito bila njezina; druga, s osunanim prozorom koji je gledao dolje, preko krovova prema jezeru, nedavno je preureena u djeju sobu. Tamnokosa beba s velikim smeim oima gugutala je sama sebi u kolijevci. "Evo djevojice", nasmijeila se gazdarica Hvsopi, podiui je. "Pozdravi svog taticu, Elena, moe? Slatka curica."
Bothari nije uao dalje od vrata, oprezno motrei djetece. "Glava joj je prilino narasla", izjavio je trenutak poslije.
"To je uobiajeno u dobi izmeu tri i etiri mjeseca", sloila se gazdarica Hvsopi.,..... ,,,.,.,,_..,,,,,.,      ,...,..*.
Doktor Henri poloio je svoje instrumente na plahtu u kolijevci, a gazdarica Hvsopi odnijela je bebu natrag i poela je razodijevati. Njih se dvoje upustilo u tehniku raspravu o umjetnoj djejoj hrani i stolici, a Bothari je obilazio malu sobu, gledajui, ali nita ne dodirujui. Doimao se strahovito golemim, kao da ne pripada ovamo, meu aren, krhak djeji namjetaj, takav mraan i opasan u svojoj smee-srebrnoj odori. Glava mu je okrznula iskoen strop i on se oprezno povukao prema vratima.
Cordelia se znatieljno nadvijala preko ramena Hen-rija i gazdarice Hvsopi, promatrajui malu djevojicu kako se mekolji i pokuava okrenuti na trbuh. Bebe. Uskoro e i ona imati jednu takvu. Kao da odgovara, trbuh joj je zadrhtao. Piotr Miles nije, na svu sreu, jo bio dovoljno snaan da se na silu probije kroz papirnatu vreicu, ali nastavi li se njegov razvoj ovim smjerom, tijekom posljednjih mjeseci trudnoe nee se ba naspavati. Poalila je to na Koloniji Beta nije prola roditeljsku obuku, usprkos tome to nije bila spremna prijaviti se za dobivanje dozvole. Pa ipak, inilo se da barravarski roditelji uspjeno improviziraju. Gazdarica Hvsopi uila je usput, a sad je imala troje odrasle djece.
"Zadivljujue", ree doktor Henri, odmahujui glavom i biljeei podatke. "Potpuno normalan razvoj, koliko ja mogu vidjeti. Ni prema emu se ne moe vidjeti da je izala iz materninog replikatora."
"Ja sam izala iz materninog replikatora", primijeti Cordelia koju je ta primjedba zabavljala. Henri ju je nesvjesno odmjerio od glave do pete, kao da oekuje da e joj iz glave iznenada niknuti ticala. "Iz betanskog iskustva moe se zakljuiti da nije toliko bitno kako doe na svijet, nego to^uinii nakonto na njega stigne."
"Zaista." Zamiljeno se namrtio. "I nemate nikakvih genetikih mana?"
"Imam i potvrdu o tome", sloila se Cordelia.
"Mi zaista trebamo tu tehnologiju." Uzdahnuo je i poeo pospremati svoju opremu. "Zdrava je, moete je ponovno odjenuti", dodao je gazdarici Hvsopi.
Konano se i Bothari nadvio nad kolijevku kako bi se zapiljio u djevojicu, a bore izmeu oiju duboko su mu se nabrale. Djetece je dodirnuo samo jednom, prstom joj dotaknuvi obraz, a onda je protrljao kaiprst o palac, kao da provjerava svoje ivane funkcije. Gazdarica Hvsopi iskosa ga je prouavala, ali nije nita rekla.
Dok se Bothari zadrao kako bi podmirio mjesene trokove s gazdaricom Hvsopi, Cordelia i doktor Henri proetali su dolje do jezera, a Droushnakova ih je slijedila.
"Kad je onih sedamnaest materninih replikatora stiglo u Carsku vojnu bolnicu", ree Henri, "poslano iz ratnog podruja, ja sam, iskreno govorei, bio zaprepaten. emu spaavati te neeljene fetuse, i to uz takvu cijenu? Zato ih iskrcati ba u moj odjel? Otad sam se preobratio, mila-dy. ak sam smislio i novu aplikaciju, dodatnu tehnologiju koja izvire iz toga, a posluila bi kod pacijenata s opeklinama. Sad radim na njoj, projekt nam je odobren upravo prije tjedan dana." Oi su mu bile pune udnje dok je pomno objanjavao svoju teoriju, koja se, koliko je Cordelia mogla shvatiti, zasnivala na zdravim naelima.
"Moja majka je inenjerka koja radi na odravanju medicinske opreme u bolnici Silica", pojasnila je Henriju kad je zastao da uzme dah i primi njezino odobravanje. "Ona sve vrijeme radi na takvim aplikacijama." Henri je udvostruio svoje tehniko izlaganje.
Cordelia je po imenu pozdravila dvije ene na ulici i predstavila ih doktoru Henriju.
"To su supruge nekih od vazalnih orunika grofa Piot-ra", objasnila je kad su nastavili dalje.
"Pomislio bih da bi one odabrale ivot u glavnom gradu."
"Neke su to uinile, a neke ostaju ovdje. ini se da to ovisi o ukusu. Ovdje dolje trokovi ivota su znatno nii, a ti momci nisu plaeni ba tako dobro kao to sam ja zamiljala. Neki od mukaraca iz zabiti sumnjiavi su prema gradskom ivotu, ini se da misle kako je ovdje ivot ii." Na trenutak se iroko osmjehnula. "Jedan od njih ima po jednu suprugu na svakom mjestu. Ni jedan ga od njegove orunike brae jo nije otkucao, vrsto se dre zajedno."
Henrijeve se obrve podigoe. "Zacijelo mu je ba veselo."
"Zapravo i nije. Kronino mu nedostaje gotovine i uvijek se doima zabrinutim. Ali ne moe se odluiti koju da enu napusti. ini se da ih oito voli obje."
Kad je doktor Henri koraknuo u stranu kako bi o mogunostima najma broda porazgovarao sa starcem kojega su vidjeli kako tumara pristanitem, Droushnakova je prila Cordeliji i spustila glas. Doimala se uznemirenom.
"Miladv... kako je, zaboga, narednik Bothari doao do djeteta? On nije oenjen, zar ne?"
"Bi li povjerovala da ju je donijela roda?" ree Cordelia vedro.
"Ne."
Sudei prema njezinu mrtenju, Drou nije odobravala ovu neozbiljnost. Cordelia ju je teko rnogla kriviti zbog
toga. Uzdahnula je. Kako da se izmigoljim iz ovoga? "Ali zamalo jest. Njezin je maternini replikator brzim glas-nikim brodom poslije rata bio poslan s Escobara. Razdoblje zrenja zavreno je u Carskoj vojnoj bolnici, pod nadzorom doktora Henrija."
"Je li ona doista Botharijeva?"
"Oh, da. Genetiki je potvreno. Tako su identificirali" Cordelia se prekinula uslijed te reenice. A sad oprezno...
"Ali kakva je to pria s tih sedamnaest replikatora? I kako je dijete dospjelo u replikator? Je li -je li to bio nekakav eksperiment?"
"Presaivanje posteljice. Sloena operacija, ak i prema galaktikim mjerilima, ali teko daje eksperimentalna. Gledaj." Cordelia je zastala, brzo razmiljajui. "Rei u ti istinu." Ali ne cijelu. "Mala Elena je dijete Botharija i mlade escobaranske asnice po imenu Elena Visconti. Bothari ju je... vrlo... volio. Ali poslije rata, nije se htjela s njim vratiti na Barravar. Dijete je bilo zaeto u... ovaj, barravarskom stilu, a kad su se razili, prebaeno je u replikator. Bilo je jo slinih sluajeva. Svi su replikatori bili poslani u Carsku vojnu bolnicu, koju je zanimalo nauiti vie o toj tehnologiji. Bothari je bio na... lijeenju, vrlo dugo poslije rata. Ali kad je izaao, i kad je ona izala, preuzeo je skrbnitvo nad njom."
"Jesu li i drugi uzeli svoju djecu?"
"Veina je oeva u trenutku roenja ve bila mrtva. Djeca su otila u Carsko vojno sirotite." Eto. Slubena verzija, sve kao po pagici.
"Oh." Drou se namrtila, gledajui u svoja stopala. "To uope nije... teko je zamisliti Botharija... Da vam pravo kaem", ree ona u provali iskrenosti, "nisam si-
gurna da bih Bothariju povjerila skrbnitvo i nad kunom makom. Zar se on vama ne ini pomalo udnim?"
"Aral i ja drimo stvari na oku. Meni se ini da Bothariju zasad sjajno ide. Sam je pronaao gazdaricu Hyso-pi i brine se da ona dobije sve to joj je potrebno. Je li te Bothari - odnosno, gnjavi li te Bothari?"
Droushnakova uputi Cordeliji ma-zar-vi-to-ozbiljno? pogled. "On je tako golem. I ruan. I... ima dana kad mrmlja sam sa sobom. Osim toga, esto mu je zlo i po nekoliko dana za redom ne eli izai iz kreveta, premda nema groznicu ili neto slino. Zapovjednik orunika grofa Piotra misli da on zabuava."
"Ne zabuava. Ali drago mi je da si to spomenula, rei u Aralu da porazgovara sa zapovjednikom i dovede ga u red."
"Ali zar se vi njega ni najmanje ne bojite? Barem kad ima lo dan?"
"Mogla bih plakati zbog Botharija", ree Cordelia polako, "ali ne bojim ga se. Ni kad ima loe dane, ni inae. A ni ti ne bi trebala. To je... to je ozbiljna uvreda."
"Oprostite." Droushnakova je strugala cipelom preko ljunka. "To je alosna pria. Nikakvo udo da ne govori o escobarskom ratu."
"Da. Meni bi... bilo drago kad bi se ti suzdrala od spominjanja te teme. Za njega je to vrlo bolno."
Kratak skok u lakoletu od sela preko jezika jezera doveo ih je do ladanjskog imanja Vorkosiganovih. Prije stotinu godina kua je bila isturena straarska postaja utvrde na kopnu. Suvremeno naoruanje uinilo je nepotrebnima nadzemne utvrde, pa su stare kamene vojarne prureene za miroljubivije svrhe. Doktor Henri oito je
oekivao vie raskoi, zato stoje rekao: "Manja je nego to sam oekivao."
Piotrova ih je domaica doekala ukusnim objedom prostrtim na cvijeem ukraenoj terasi uz juni kraj kue, pokraj kuhinje. Dok je ona pratila drutvo na terasu, Cor-delia je zaostala uz grofa Piotra.
"Hvala vam, gospodine, to ste nam dopustili da nahrupimo na vas."
"Nahrupite, ba! Ovo je tvoja kua, duo. Slobodno u njoj moe ugostiti sve prijatelje koje odabere. Jesi li primijetila da si to danas prvi put uinila?" Zastao je uz nju na dovratku. "Zna, kad se moja majka udala za mog oca, potpuno je preuredila Kuu Vorkosigan. U svoje doba, isto je uinila i moja ena. Aral se oenio tako kasno, bojim se da osuvremenjivanje ve odavno kasni. Zar ti to... ne bi eljela uiniti?"
Ali to je vaa kua, pomislila je Cordelia bespomono. Nije zapravo ak ni Aralova...
"Tako si neprimjetno sletjela k nama, da se ovjek zamalo boji da e nas ponovno napustiti", zasmijuljio se grof Piotr, ali oi su mu bile zabrinute.
Cordelia je potapala svoj zaobljeni trbui. "Oh, gospodine, sad sam temeljito prizemljena." Oklijevala je. "Istinu govorei, razmiljala sam kako bi lijepo bilo u Kui Vorkosigan imati cijevno dizalo. Kad ovjek pribroji podrum, meupodrum, tavan i krov, u glavnom dijelu ima osam razina. To je poprilian uspon."
"Cijevno dizalo? Mi nikad nismo" Ugrizao se za jezik. "Gdje?"
"Mogli biste ga staviti u stranji hodnik, odmah uz vodovodne cijevi, tako da se ne narui unutranja arhitektura."
"Ba bi se i moglo. Vrlo dobro. Pronai graevinca i uini to."
"Dobro, onda u se sutra time pozabaviti. Hvala vam, gospodine." Iza njegovih lea, zaueno je podigla obrve.
Grof Piotr, oevidno jo uvijek imajui na umu to da je ohrabri, bio je tijekom objeda marljivo srdaan prema doktoru Henriju, iako je bilo oito da je Henri jedan od Novih Ljudi. Zauzvrat, Henri se, slijedei Cordelijin savjet, odlino sloio s Piotrom. Piotr je ispriao Henriju sve o novom drebetu, roenom u njegovim konjunicama iza stranjeg grebena. Stvorenje je imalo genetiku potvrdu istokrvnosti zbog koje ga je Piotr opisao kao trkai et-vrtina, iako je Cordeliji izgledao kao cijeli konj. drijebe pastuha bilo je kao smrznuti embrij po visokoj cijeni uvezeno sa Zemlje i usaeno u vrsnu kobilu, a trudnou je pomno nadgledao sam Piotr. Bioloki odkolovani Henri izrazio je tehniko zanimanje, a kad je objed zavrio, Piotr ga je odvukao u osobnu inspekciju velikih ivina.
Cordelia se ispriala. "Mislim da bih se voljela malo odmoriti. Ti moe ii, Drou. Narednik Bothari e ostati sa mnom." Zapravo, Cordelia je bila zabrinuta zbog Bot-harija. Za objedom nije pojeo ni zalogaja, a vie od jedan sat nije prozborio ni rijei.
Sumnjiava, ali ludo zainteresirana za konje, Drou je dopustila da je nagovori. Njih se troje tegobno prtilo uzbrdo. Cordelia ih je gledala kako odlaze, a onda okrenula lice natrag i zatekla Botharija kako je opet motri. Kim-nuo joj je s nekim neobinim odobravanjem.
"Hvala vam, miladv."
"Ahm. Da. Pitala sam seje li vam dobro."
"Ne... da... ne znam. Htio sam... elio sam porazgovarati s vama, miladv. Ve - ve nekoliko tjedana. Ali i-
nilo se da nikad nije dobar trenutak. U posljednje se vrijeme poelo pogoravati. Vie ne mogu ekati. Nadao sam se da u danas..."
"... uhvatiti trenutak." Domaica je zveckala posuem u Piotrovoj kuhinji. "Biste li se voljeli proetati, ili neto slino?"
"Molim vas, miladv."
Zajedno su proetali oko stare kamene kue. Paviljon na sljemenu brda, s pogledom na jezero, bio bi sjajno mjesto da sjednu i porazgovaraju, ali Cordelia se osjeala previe sitom i trudnom da bi se uspinjala. Umjesto toga, povela ih je lijevo, na puteljak usporedan s padinom, sve dok nisu doli do neega to se inilo kao malen vrt ograen zidom.
Obiteljska parcela Vorkosiganovih bila je napuena udnovato raznovrsnim grobovima; ua obitelj, daleki roaci, posebno zasluni orunici. Groblje je izvorno bilo dio unitenog kompleksa utvrde, a najstariji grobovi asnika i straara protezali su se unatrag nekoliko stoljea. Upad Vorkosiganovih datirao je tek iz doba atomskog unitenja negdanjega glavnog grada okruga, Vorkosigan Vashnoija, tijekom cetagandanske invazije. Mrtvi su se tamo stopili sa ivima, a do tog trenutka osam narataja obiteljske povijesti zbrisano je s lica zemlje. Bilo je zanimljivo uoiti zbijene grobove s nedavnijim datumima i spojiti ih s povijesnim dogaajima iz tog doba: cetagandanska invazija, rat Ludog Yurija. Datum na grobu Aralove majke tono se poklapao s poetkom Yurijeva rata. Pokraj nje je bilo rezervirano mjesto za Piotra, a tako je bilo ve trideset tri godine. Strpljivo je ekala svog supruga. A mukarci optuuju ene da su spore. Njezin stariji sin, Aralov brat, leao je pokopan s njezine druge strane.
"Sjednimo onamo", kimnula je prema kamenoj klupici na rubu koje su bili ukrasi u obliku sitnih naraninih cvjetova i koja je bila u sjeni sa Zemlje uvezenog hrasta starog najmanje sto godina. "Svi su ovi ljudi sad dobri sluatelji. I ne ire glasine."
Cordelia je sjela na topao kamen i prouavala Botha-rija. On je sjeo onoliko daleko od nje koliko mu je to klupa doputala. Danas su bore na njegovu licu bile duboko urezane, otre usprkos tome to je topla jesenska izmaglica priguivala popodnevno svjetlo. Jedna mu se ruka, obavi-jena oko gruboga kamenog ruba klupe, povremeno grila. Disao je isuvie oprezno.
Cordelia je ublaila svoj glas. "Onda, narednice, to vas mui? Danas se inite nekako... napetim. Je li to neto u vezi s Elenom?"
Kratko se i soptavo nasmijao, ali bez veselja. "Napetim. Da. Pretpostavljam. Nije u vezi s djetetom... to je... zapravo, nije izravno." Pogledao ju je ravno u oi, gotovo prvi put toga dana. "Vi se sjeate Escobara, miladv. Bili ste tamo. Je li tako?"
"Tako je." Ovaj je ovjek u mukama, shvati Cordelia. U kakvoj vrsti muka?
"Ja se ne mogu sjetiti Escobara."
"Tako sam i ja to shvatila. Vjerujem da se va vojni psihijatar dobrano pomuio kako bi se pobrinuo da se vi ne biste sjeali Escobara."
"Oh, da."
"Ja ne odobravam barravarske zamisli o psihoterapiji. Osobito ne kad su obojene politikom probitanou."
"U meuvremenu sam to shvatio, miladv." Oprezna nada zatrenerila mu ie u oima.
"Kako su to obavili? Spaljivanjem odabranih neurona? Kemijskim brisanjem?"
"Ne... koristili su se lijekovima, ali nita nije uniteno. Tako mi kau. Lijenici su to nazvali terapijom potiskivanja. Mi smo to jednostavno zvali paklom. Svaki smo dan odlazili u pakao, sve dok tamo vie nismo htjeli ii." Bothari se promekoljio, a elo mu se nabralo. "Nastojanje da se sjetim - da uope govorim o Escobaru - to mi izaziva glavobolje. Zvui glupo, zar ne? Golem ovjek kao ja, a cendra o glavoboljama kao kakva stara baba. Izvjesni posebni dijelovi, sjeanja, oni mi izazivaju te zaista jake glavobolje od kojih se oko svega to vidim pojavljuju crveni krugovi i ponem povraati. Kad prestanem nastojati da mislim na to, bol nestaje. Jednostavno."
Cordeliaje progutala slinu. "Shvaam. ao mije. Znala sam daje loe, ali nisam znala daje... tako loe."
"Najgori dio su snovi. Sanjam o... tome... i ako se probudim suvie polako, ne stignem zaboraviti san. Sjetim se previe tih stvari istodobno i moja glava - imam snage samo da se okrenem i plaem, sve dok ne smognem snage da mislim na neto drugo. Drugi orunici grofa Piotra -oni misle da sam lud, misle da sam glup, ne znaju to radim tamo s njima. Ni ja ne znam to radim tamo s njima." Izmuenim je pokretom velikih ruku preao preko svog tjemena oianog na jea. "Biti grofov zakleti oru-nik - to je ast. Samo se dvadeset mjesta moe popuniti. Izabiru najbolje, uzimaju proklete junake, ljude s odlikovanjima, ljude koji su bez mrlje odsluili svojih dvadeset godina. Ako je ono to sam ja uinio - na Escobaru - bilo takvo zlo, zastoje admiral natjerao grofa Piotra da napravi mjesta za mene? A ako sam bio takav prokleti junak, zato su mi oduzeli sjeanje na to?" Sad je disao sve bre, itei krozt svoje dugake, ^g zube,.
"Koliko boli osjeate sad? Dok pokuavate o tome govoriti?"
"Poneto. Poslije e biti gore." Zurio je u nju, duboko se mrtei. "Moram o tome razgovarati. S vama. Izluuje me to to..."
Udahnula je kako bi se smirila, pokuavajui ga sluati cijelim svojim umom, svojim tijelom i duom. I paljivo. Tako paljivo. "Nastavite."
"Imam... etiri slike... u glavi, s Escobara. etiri slike, a ne mogu ih objasniti. Sebi. Nekoliko minuta iz - tri mjeseca? etiri? Sve me one uznemiruju, ali jedna me uznemiruje najvie. I vi ste u njoj", naglo je dodao, pa se zapiljio u tlo. Sad su obje njegove ruke pobijeljelih zglavaka stezale klupu.
"Razumijem. Nastavite."
"Jedna - ta je najmanje strana - to je svaa. Carevi Serg je bio tamo, i admiral Vorrutver, lord Vorkosigan i admiral Rulf Vorhalas. I ja sam bio tamo. Ali nisam imao odjee na sebi."
"Jeste li sigurni da to nije san?"
II ^ T           ^ T                                                           *T         *          1T1
"Ne. Nisam siguran. Admiral Vorrutver rekao je... neto vrlo uvredljivo lordu Vorkosiganu. Pritisnuo je lorda Vorkosigana o zid. Carevi Serg se smijao. Onda gaje Vorrutver poljubio, vrsto, u usta, a Vorhalas je pokuao odvaliti Vorrutveru glavu, ali mu lord Vorkosigan nije dopustio. I poslije toga se vie ne sjeam."
"Ovaj... da", ree Cordelia. "Nisam bila prisutna kad se taj dio dogaao, ali znam da su se u tom trenutku u vrhovnom zapovjednitvu dogaale neke vrlo udne stvari, dok su Serg i Vorrutver prelazili sve granice. Tako da je to vjerojatno pravo sjeanje. Mogu pitati Arala, ako elite."
"Ne! Ne. Ionako nemam osjeaj daje ta slika jako vana. Ne tako vana kao druge."
"Priajte mi onda o drugima."
Glas mu se spustio do apata. "Sjeam se Elene. Tako lijepe. Imam samo dvije slike u glavi, Elenine. Na jednoj, sjeam se da me Vorrutver tjera... ne, o toj ne elim razgovarati." utio je punu minutu, blago se zibajui napri-jed-natrag. "Druga... bili smo u mojoj kabini. Ona i ja. Bila je moja supruga..." Glas mu je zadrhtao. "Nije bila moja supruga, zar ne." Nije to bilo ak ni pitanje.
"Nije. Ali to znate."
"Ali sjeam se da sam vjerovao daje bila." Ruke su mu pritisnule elo, trljale vrat snano i uzaludno.
"Ona je bila ratna zarobljenica", ree Cordelia. "Njezina je ljepota privukla pozornost Serga i Vorrutvera, pa su napravili projekt od njezina muenja, bez razloga - nije to bilo da izvuku obavjetajne podatke, ak ni iz politikog terorizma - tek da se izdovolje. Bila je silovana. Ali i to znate. Do izvjesne mjere."
"Da", proaptao je on.
"To to su izvadili njezin kontracepcijski usadak i dopustili vam - ili vas natjerali - daje oplodite, to je bio dio njihove sadistike zamisli. Njezin prvi dio. Nisu, hvala Bogu, poivjeli dovoljno dugo da dou do drugog dijela."
Privukao je noge k sebi i obuhvatio ih svojim dugim rukama, stisnuvi se u vrsto, vrsto klupko. Disao je ubrzano i plitko, daui. Lice mu je bilo blijedo poput leda, prekriveno hladnim znojem.
"Vidite li sad oko mene crveni krug?" znatieljno je pitala Cordelia.
"Sve je... nekako ruiasto."
"A posljednja slika?"
"Oh, miladv." Progutao je slinu. "to god to bilo... znam da mora biti vrlo blizu onome to najvie ele da zaboravim." Ponovno je progutao. Cordelia je poela shvaati zato nije ni taknuo objed.
"elite li nastaviti? Moete li nastaviti?"
"Moram nastaviti. Miladv. Kapetanice Naismith. Zato to se sjeam vas. Sjeam se da sam vas vidio. Rairenu na Vorrutverovom krevetu, sva vam je odjea bila razrezana, bili ste goli. Krvarili ste. Ja sam gledao prema vaim... Ono to elim znati. Moram znati." Ruke su mu bile obavijene oko glave koju je sad nagnuo naprijed i naslonio na koljena, lica upala, progonjena i gladna.
Krvni tlak koji je uzgonio takvu udovinu migrenu morao je biti fantastino visok. Ako odu predaleko, ako pritisnu dok se ne probiju kroz tu posljednju istinu, nee li biti u opasnosti da doivi modani udar? Krasan psi-hoinenjering, programirati mu vlastito tijelo da ga samo kanjava zbog nedoputenih misli...
"Miladv, jesam li ja silovao vas?"
"Ha? Ne!" Munjevito se uspravila, estoko povrijeena. Zar su mu oduzeli tu spoznaju? Zar su mu je se usudili oduzeti?
Poeo je plakati, ako se to isprekidano disanje, vrsto zgreno lice i suze koje su mu curile iz oiju moglo tako nazvati. Agonija i radost, u istom omjeru. "Oh. Hvala Bogu." I: "Jeste li sigurni?"
"Vorrutver vam je naredio da to uinite. Odbili ste. Vlastitom voljom, bez ikakve nade za spas ili nagradu. To vas je nakratko uvalilo u veliku nevolju." eznula je za tim da mu ispria i ostalo, ali stanje u kojem je sad bio bilo je tako zastraujue da Je bilo nemogue nagaali
\ -           L.-.
i-.^.^

kakve bi bile posljedice. "Koliko se ve dugo toga sjeate? Koliko se dugo pitate o tome?"
"Otkako sam vas prvi put ponovno vidio. Od ovog ljeta. Kad ste se doli udati za lorda Vorkosigana."
"Vi ste punih est mjeseci hodali uokolo s tim u glavi i niste se usudili pitati...?"
"Da, milady."
Naslonila se, uasnuta, dah joj je jedva prolazio kroz napuene usne. "Drugi put nemojte tako dugo ekati."
S mukom progutavi slinu, zateturao je i ustao, dok je velikim dlanom mahao u oajnikom samo-jedan-as pokretu. Prebacio je noge preko niskog kamenog zida i pronaao nekakvo grmlje. Uznemireno je sluala kako nekoliko minuta povraa na suho. Iznimno gadan napadaj, procijenila je, no konano su se siloviti grevi poeli smirivati, a onda prestali. Vratio se, briui usne, doimljui se blijedim i kao da mu nije nimalo bolje, samo su mu oi bile drugaije. U tim je oima sad treperilo malo ivota, napola potisnuto svjetlo olakanja koje ga je svladalo.
Svjetlo je blijedjelo dok je on zamiljeno sjedio. Protr-ljao je dlanove o koljena svojih hlaa i zapiljio se u svoje izme. "Ali nisam ja manje silovatelj zato to vi niste bili moja rtva."
"To je tono."
"Ne mogu... imati povjerenja u sebe. Kako mi vi moete vjerovati?... Znate li to je bolje od seksa?"
Pitala se je li u stanju podnijeti jo jedno naglo skretanje ovog razgovora a da ne pobjegne vritei. Ti si ga ohrabrila da se otvori, sad ima to si htjela. "Nastavite."
"Ubijanje. Poslije se osjea jo bolje. Ne bi to smjelo biti... takvo zadovoljstvo. Lord Vorkosigan ne ubija na taj
nain." Oi su mu se suzile, elo nabralo, ali ispleo se iz svog klupka agonije; zacijelo je govorio openito i Vorru-tyer mu vie nije bio na pameti.
"To je oslobaanje bijesa, pretpostavljam", rekla je Cordelia oprezno. "Kako se toliko gnjeva nalo zbijeno u vaoj nutrini? Njegova gustoa je opipljiva. Ljudi ga mogu osjetiti."
Ruka mu se zgrila ispred solarnog pleksusa. "To vue korijene odavno. Ali ne osjeam bijes, veinu vremena ne. Izbije iznenada."
"ak se i Bothari boji Botharija", promrmljala je ona zaueno.
"A ipak, vi se ne bojite. Vi se bojite jo i manje nego admiral Vorkosigan."
"Ja vas nekako vidim povezanoga s njim. A on je moje vlastito srce. Kako da se bojim vlastitog srca?"
"Milady. Pogodba." "Hm?"
"Vi mi kaite... kad je u redu. Ubiti. A onda u ja znati."
"Ja ne mogu - gledajte, a to ako mene ne bude u blizini? Kad se takvo to stuti na vas, obino nema vremena da ovjek stane i promisli. Mora vam biti doputena samoobrana, ali takoer morate biti sposobni otkriti kad ste zaista napadnuti." Uspravila se, a oi su joj se rastvorile zbog iznenadnog uvida. "Zato je vama vaa odora tako vana, zar ne? Kae vam kad je u redu. Kad vi to sami sebi ne moete rei. Sve te stroge rutine kojih se drite, one slue tome da vam kau da ste u redu, da idete u pravom smjeru,"
"Da. Ja sam se sad zakleo na obranu Kue Vorkosi-gan. Prema tome, to je u redu." Kimnuo je, oito osjetivi olakanje. Ali zbog ega, za Boga miloga?
"Traite od mene da budem vaa savjest. Da donosim prosudbe umjesto vas. Ali vi ste potpun ovjek. Ja sam vas vidjela kako donosite prave odluke i to u strahovito stresnim situacijama."
Ruke su mu ponovno pritisnule lubanju, uska mu se eljust grila i on je uspio promuklo protisnuti: "Ali ja se toga ne sjeam. Ne mogu se sjetiti kako sam to uinio."
"Oh." Osjetila se vrlo malenom. "Pa... to god vi mislili da ja mogu za vas uiniti, imate na to pravo po krvi. Mi smo vai dunici, Aral i ja. Mi se sjeamo zato, ak i ako se vi ne moete sjetiti."
"Onda se sjeajte i za mene, miladv," ree on tiho, " i ja u biti dobro."
"Budite uvjereni da hoemo."
SEDMO POGLAVLJE
Tjedan dana poslije toga, Cordelia je jednog jutra do-rukovala s Piotrom i Aralom u privatnom salonu koji je gledao na stranji vrt. Aral je domahnuo grofovom sluzi koji ih je posluivao.
"Biste li, molim vas, negdje za mene iskopali porunika Koudelku? Recite mu neka donese raspored za danas prijepodne, onaj o kojem smo raspravljali."
"Uh, pretpostavljam da niste uli, milorde?" promrmljao je ovjek. Cordelia je imala dojam da pogledom pretrauje prostoriju kako bi vidio kako e najlake zbrisati.
"uo to? Tek smo sili."
"Porunik Koudelka jutros je u bolnici."
"U bolnici? Dobri Boe, pa zato ja nisam bio smjesta obavijeten? to se dogodilo?"
"Reeno nam je da e zapovjednik Illvan stii s potpunim izvjeem, milorde. Zapovjednik strae je mislio... da je bolje da priekamo njega."
Na Vorkosiganovu su se licu mijeali uzbunjenost i razdraljivost. "Koliko mu je loe? Nije to valjda nekakva... zakanjela naknadna pojava sonine granate? to mu se doeodilo?"..........
"Bio je pretuen, gospodine," ree sluga drveno.
Vorkosigan se naslonio i lagano siknuo kroz zube. Mii u njegovoj eljusti je poskoio. "Dovedite mi tog zapovjednika strae ovamo", zareao je.
Sluga je smjesta ispario, ostavivi Vorkosigana da nervozno i nestrpljivo lupka licom po stolu. Susreo je Cor-delijin prestravljen pogled i zbog nje proizveo malen, laan osmijeh razuvjeravanja. ak se i Piotr doimao zapanjenim.
"Pa tko bi mogao poeljeti pretui Koua?" pitala je Cordelia zaueno. "To je bolesno. On se ne moe poteno obraniti."
Vorkosigan odmahne glavom. "Netko tko trai laganu metu, pretpostavljam. Otkrit emo ga. Itekako emo ga otkriti."
Zapovjednik strae CarSiga, u zelenoj uniformi, pojavio se i stao mirno. "Gospodine."
"Za ubudue, a moete to prenijeti i dalje, bude li se ikakva nezgoda dogodila bilo kome od kljunih lanova mog osoblja, elim biti smjesta obavijeten. Jeste li razum-jeli?"
"Da, gospodine. Bilo je prilino kasno kad je obavijest stigla ovamo, gospodine. A budui da smo dotad ve znali kako e obojica preivjeti, zapovjednik Illvan je rekao da bih vam mogao dopustiti da se naspavate. Gospodine."
"Razumijem." Vorkosigan je protrljao lice. "Obojica?" "Porunik Koudelka i narednik Bothari, gospodine."
"Pa nisu se valjda potukli? Ili jesu?" pitala je Cordelia, sad do kraja uznemirena.
"Jesu. Oh - ne jedan s drugim, miladv. Smjeteno im je,'"
Vorkosiganovo se lice smrknulo. "Bolje bi vam bilo da ponete od poetka."
"Da, gospodine. Um. Porunik Koudelka i narednik Bothari sino su izali. U civilu. Dolje u ono podruje iza starog Karavansaraja."
"Moj Boe, zbog ega?"
"Um." Zapovjednik strae nesigurno je dobacio pogled prema Cordeliji. "Vjerujem da se radilo o zabavi, gospodine."
"Zabavi?"
"Da, gospodine. Narednik Bothari odlazi tamo otprilike jednom mjeseno, kad ima slobodan dan i kad je moj gospodar grofu gradu. Oito je to neko mjesto na koje odlazi ve godinama."
"U Karavansaraju?" ree grof Piotr glasom punim nevjerice.
"Um." Zapovjednik strae preklinjui je gledao slugu.
"Narednik Bothari nije osobito izbirljiv kad je u pitanju njegova zabava, gospodine," s nelagodom se oglasio sluga.
"Oito nije!" ree Piotr.
Cordelia upitno podigne obrve prema Vorkosiganu.
"To je vrlo opako podruje", objasnio joj je on. "Ni sam ne bih otiao tamo bez ophodnje iza lea. Bez dvije ophodnje, ako bi bila no. I definitivno bih odjenuo uniformu, iako ne i znakovlje ina... ali, koliko znam, Bothari je tamo odrastao. Pretpostavljam da to u njegovim oima izgleda drugaije."
"A zato je |akp opako?"
"Vrlo je siromano. Tijekom Vremena izolacije bilo je to sredite grada, a nikakva ga obnova nije jo ni dodir-nula. Minimalne koliine vode, nema struje, gui se u izmetu..."
"Veinom ljudskom", dodao je Piotr zajedljivo.
"Siromano?" ree Cordelia, krajnje zbunjena. "Nema struje? Pa kako su onda spojeni na komunikacijsku mreu?"
"Naravno, nisu", odgovorio je Vorkosigan. "Pa kako se onda tamo itko obrazuje?" "Ne obrazuju se."
Cordelia je zurila. "Ne razumijem. Kako dolaze do posla?"
"Nekolicina ih pobjegne u vojnu slubu. Ostali uglavnom vrebaju jedni na druge." Vorkosigan je s nelagodom promatrao njezino lice. "Zar vi na Koloniji Beta nemate siromatva?"
"Siromatva? Pa, neki ljudi imaju vie novca od drugih, naravno, ali... nemati komkonzolu?"
Ovo je omelo Vorkosigana u njegovu ispitivanju. "Pa zar je nemati komkonzolu najnii ivotni standard koji ti moe zamisliti?" pitao je zaueno.
"To je prvi lanak ustava. 'Nikome nee biti uskraen pristup informacijama'."
"Cordelia... ti ljudi jedva da imaju pristup hrani, odjei i krovu nad glavom. Imaju nekoliko krpa i lonce za kuhanje i bespravno ive u zgradama koje jo nije ekonomski svrhovito obnoviti ili sruiti, a u kojima kroz pukotine zidova fijue vjetar."
"Nema klimatizacijskih ureaja?"
"Ovdje je vei problem to to zimi nema grganja."
"Pretpostavljam da jest. Vi ovdje zapravo kao da i nemate ljeto... Kako dozovu pomo ako su bolesni ili ranjeni?"
"Kakvu pomo?" Vorkosigan je postajao sve smrknu-tiji. "Ako se razbole, ili ozdrave ili umru."
"Umru, ako imamo sree", promrmlja Piotr. "Gamad."
"Pa vi se ne alite." Prelazila je pogledom s jednoga na drugoga. "To je uasno... pa, pomislite na sve one genije koji vam promiu!"
"Iskreno sumnjam da nam promie mnogo genija u Karavansaraju", ree Piotr suho.
"A zato ne? Imaju isti genetiki sklop kao i vi", naglasi Cordelia ono to se njoj inilo oitim.
Grof se ukoio. "Draga moja djevojko! To sasvim sigurno nemaju! Moja obitelj pripada Vorovima ve devet narataja."
Cordelia podigne obrve. "Otkud znate, kad do prije osamdeset godina niste imali genetiku tipizaciju?"
Na licima zapovjednika strae i sluge poeo se pojavljivati neobian, ukoen izraz. Sluga se ugrizao za usnicu.
"Osim toga," nastavila je ona razborito, "ako ste se vi vorski tipovi naokolo izdovoljavali makar upola onoliko koliko tvrde sve one povjestice koje sam itala, dosad ve barem devedeset posto ljudi na ovom planetu u sebi mora imati vorske krvi. Tko zna tko su vai roaci po oevoj liniji?"
Vorkosigan je odsutno zagrizao laneni ubrus, a oi su
mu se nabrale u izrazu prilino slinom onome slugino-
.......me, pa je promrmljao; "Cordelia. ne moe... mislim, zais-
ta ne moe sjesti za doruak i tvrditi da su moji preci kopilad. To je ovdje smrtna uvreda."
A kamo onda da sjednem? "Oh. Pretpostavljam da to nikad neu shvatiti. Oh, nema veze. Koudelka i Bothari."
"Upravo tako. Nastavite, deurni asnice."
"Da, gospodine. Pa, gospodine, reeno mi je da su se vraali, otprilike jedan sat poslije ponoi, kad im je zasjedu postavila banda lokalnih nasilnika. Oito, porunik Koudelka bio je previe elegantno odjeven, osim toga, tu je taj njegov hod i tap... u svakom sluaju, privukao je pozornost. Ne znam pojedinosti, gospodine, ali jutros imamo etiri smrtna sluaja i trojicu u bolnici, emu treba dodati i one koji su uspjeli pobjei."
Vorkosigan je, gotovo jedva ujno, zazvidao kroz zube. "Koji su razmjeri Botharijevih i Koudelkinih ozljeda?"
"Oni... jo nemam slubeno izvjee, gospodine. Samo glasine."
"Recite onda njih."
Deurni je asnik lagano progutao slinu. "Narednik Bothari ima slomljenu ruku, nekoliko slomljenih rebara, unutranje ozljede i potres mozga. Poruniku Koudelki slomljene su obje noge i ima mnogo, ovaj... opekotina od ok-pendreka."
"Molim?"
"Oito - tako sam uo - njihovi su napadai imali nekoliko ok-pendreka visoke voltae i otkrili su da uz njihovu pomo mogu izazvati... neke udne efekte na njegovim prostetikim ivcima. Nakon to su mu slomili noge, proveli su... poprilino dugo vrijeme obraujui ga. Zato su ih ljudi zapovjednika Illvana i uspjeli sustii. Nisu zbrisali na vrijeme."
Cordelia je odgurnula svoj tanjur i sjedila, drhtei.
"Glasine, ha? Vrlo dobro. Moete ii. Pobrinite se da zapovjednik Illvan bude poslan k meni istog trenutka kad stigne." Izraz na Vorkosiganovu licu bio je zamiljen i smrknut.
Piotrov je bio kiseo i pobjedonosan. "Gamad", ustvrdio je. "Trebao bi ih sve dati spaliti."
Vorkosigan uzdahne. "Rat je lake zapoeti nego zavriti. Ne ovaj tjedan, gospodine."
Illvan se javio Vorkosiganu unutar jednog sata, u knjinici, s neslubenim usmenim izvjeem. Cordelia je dola za njima, sjela i sluala.
"Jesi li sigurna da to eli sluati?" pitao ju je Vorkosigan tiho.
Odmahnula je glavom. "S izuzetkom tebe, oni su moji najbolji prijatelji ovdje. Radije bih znala, nego se pitala."
Pokazalo se daje saetak deurnog asnika bio prilino toan, ali Illyan, koji je razgovarao i s Botharijem i s Koudelkom u Carskoj vojnoj bolnici u koju su ih odveli, mogao je tome dodati mnogo pojedinosti, i to sasvim izravno reenih. Njegovo lice psia jutros se doimalo neobino starim.
"Vaeg je pobonika oito obuzela elja da se poevi", poeo je on. "Zbog ega je odabrao upravo Botharija za lokalnog vodia, to ne mogu ni zamisliti."
"Nas smo trojica jedini preivjeli s Generala Vorkrafta", odgovorio je Vorkosigan. "Pretpostavljam da je to veza. Iako, Kou i Bothari uvijek su se dobro slagali. On moda privlai Botharijeve skrivene oinske nagone. A Kou je  - nemoite mu rei da sam to rekao, on bi
to shvatio kao uvredu. Dobro se podsjetiti da jo ima takvih ljudi. Ipak, volio bih da se obratio meni."
"Pa, Bothari je dao sve od sebe", ree Illvan. "Odveo ga je u tu zloguku rupetinu koja, pretpostavljam, s Bot-harijeve toke gledita ima bezbroj prednosti. Jeftina je, sve ide brzo i nitko ne razgovara s njim. Takoer je vrlo udaljena od starih krugova admirala Vorrutvera. Nema neugodnih asocijacija. Bothari se strogo dri rutine. Prema Kouovim rijeima, redovna Botharijeva enska runa je gotovo kao i on sam. ini se da se Bothariju svia zato to nikad ne ispusti ni zvuka. Mislim da o tome radije ne bih razmiljao.
Bilo kako bilo, Kou je bio pogreno sparen s jednom drugom zaposlenicom, koja gaje prestravila. Bothari kae daje za njega zatraio najbolju curu - teko daje ba cura, ena, ma svejedno - i Kouove su potrebe oito bile krivo protumaene. U svakom sluaju, Bothari je bio gotov i vrtio je palcima ekajui, dok je Kou jo uvijek pokuavao voditi pristojan razgovor, dok su mu se nudili birani uici za zasiena nepca, o kakvima on nikad prije nije ni uo. Napokon je odustao i pobjegao dolje, gdje se Bothari dotad ve solidno naroljao. ini se da inae popije jedno pie i ode.
Kou, Bothari i ta drolja potom su se upustili u raspravu oko plaanja. Njezini zahtjevi temeljili su se na injenici da je on potroio vrijeme u kojem je ona mogla primiti etiri muterije, protiv njegovih tvrdnji - veina ovoga nee ui u slubeno izvjee, u redu? - da nije uspjela pokrenuti njegove spojeve. Kou je pljunuo djelomian iznos - Bothari jo uvijek guna zbog toga to je preplatio, barem koliko jutros moe kroz ta svoja usta - pa su se povukli u neredu, nakon to su se svi
-L.
"Prvo oito pitanje koje se javlja", ree Vorkosigan, "jest to je li napad naredio netko iz tog lokala?"
"Koliko je meni poznato, nije. Rasporedio sam kordon oko tog mjesta, kad smo ga konano nali, pa smo sve zateene u njemu ispitali brzopentom. Drago mije to mogu rei da su se svi usrali od straha. Naviknuti su na gradsku strau grofa Vorbohna koju podmiuju, ili ona ucjenjuje njih, ili obrnuto. Izvukli smo gomilu podataka o sitnim zloinima od kojih nas ni jedan nije ni najmanje zanimao - usput, elite li da te podatke prenesem gradskoj strai?"
"Hm. Ako su neduni to se tie napada, samo ih spremite u dosje. Bothari bi se moda jednog dana elio tamo vratiti. Znaju li zbog ega su bili ispitani?"
"Naravno da ne! Ja inzistiram da moji ljudi rade po pravilima. Mi smo tu da skupljamo informacije, ne da ih prenosimo."
"Ispriavam se, zapovjednice. Trebao sam znati. Nastavite."
"Pa, oni su mjesto napustili otprilike jedan sat iza ponoi, pjeice, pa su negdje pogreno skrenuli. Bothari je zbog toga prilino uzrujan. Misli da je to njegova krivnja, zato to se tako napio. I Bothari i Koudelka kau da su otprilike deset minuta prije napada vidjeli kretanje u sjeni. Prema tome, oito je da su ih uhodili, sve dok nisu bili utjerani u slijepu uliicu koja zavrava visokim zidom, gdje su se nali sa estoricom ljudi iza lea i jo estoricom sprijeda.
Bothari je izvukao svoj oamut i pucao - skinuo je trojicu prije nego to su ga zaskoili. Jutros se tamo netko obogatio za dobar slubeni oamut. Kou je imao svoj tap smaem i nita drugo.
Najprije su se grupno oborili na Botharija. On je, nakon to je izgubio oamut, uspio srediti jo dvojicu. Zatim su oni oamutili njega i kad je pao, pokuali ga nasmrt zatui. Kou je dotad svoj tap koristio kao tap za borbu, ali u tom je trenutku rastvorio oplatu. Sad kae kako bi volio da nije, jer na to se podigao amor 'Vor!' i stvari su postale zaista gadne.
Probo je dvojicu, sve dok mu netko ok-pendrekom nije udario u ma, od ega mu se ruka poela tresti. Preostala petorica sjela su na njega i slomila mu obje noge u koljenima, izvrnuvi ih unatrag. Zamolio me da vam prenesem kako to nije bilo tako bolno kao to zvui. Kae da su polomili toliko spojeva daje jedva ita osjetio. Ne znam je li to istina."
"Kad je Kou u pitanju, teko je rei", ree Vorkosigan. "Prikriva bol ve tako dugo da mu je to gotovo postalo drugom prirodom. Nastavite."
"Sad moram skoiti malo unatrag. Moj ovjek koji je bio dodijeljen Koudelki slijedio ih je u tu jazbinu sam sam-cat. On, navodno, nije jedan od ljudi koji su inae upoznati s tim podrujem, a nije bio ni prikladno odjeven - Kou je sino imao dvije rezervacije za neku glazbenu priredbu, a do devet sati sino mislili smo da tamo i ide. Moj ovjek ih je slijedio i nestao izmeu dva redovita javljanja koja su obvezna svaki sat. To me jutros i pokrenulo. Je li ubijen? Ili otet? Zaskoen i silovan? Ili je bio podmetnut, namjeten, dvostruki agent? Neemo znati dok ne pronaemo tijelo ili to ve.
Trideset minuta nakon to se nije na vrijeme javio, moji su ljudi poslali jo jednog ovjeka za njima. Ali on je traio prvog ovjeka. Koua sino nitko nije pokrivao tri puna prokleta sata, dok moj noni nadglednik nije preuzeo dunost i shvatio to se dogaa. Na svu sreu, Kou je
veinu tog vremena proveo u Botharijevom domu za umirovljene stare drolje.
Noni nadglednik, kojeg moram pohvaliti, preusmjerio je agenta na terenu i poslao na zadatak zranu ophodnju. I kad je terenski agent konano stigao do tog uasnog prizorita, mogao je dozvati lakolet da se spusti gotovo istog trenutka, i iskrca estoricu mojih uniformiranih bikova da rasture zabavu. Ta stvar sa ok-pendre-cima - bilo je gadno, ali ne onako gadno kako je moglo biti. Oni koji su napali Koua oito nisu imali onu vrstu, hm, matovitog pristupa kakav bi u istoj situaciji imao, recimo, pokojni admiral Vorrutver. Ili moda samo nisu imali dovoljno vremena da postanu zaista rafinirani."
"Hvala Bogu", promrmljao je Vorkosigan. "A mrtvi?"
"Dvojica su Botharijevo djelo, isti udarci, jednoga je sredio Kou - prerezao mu je vrat - a jednoga, bojim se, ja. Mali je pao u anafilaktiki ok zbog alergijske reakcije na brzopentu. ibnuli smo ga u Carsku vojnu, ali nisu ga uspjeli ponovno pokrenuti. Nije mi to drago. Sad obavljaju autopsiju, pokuavaju otkriti je li to prirodna reakcija, ili usaena obrana protiv ispitivanja."
"A banda?"
"ini se daje to potpuno zakonito - ako se moe upotrijebiti ta rije - Karavansarajsko drutvo za uzajamnu pripomo. Prema rijeima preivjelih koje smo zarobili, odluili su se napasti Koua zato to je 'smijeno hodao'. Ba slatko. Iako, nije ba ni Bothari hodao po ravnoj crti. Ni jedan od onih koje smo zarobili nije niiji agent, osim svoj. Ne mogu to pouzdano rei i za mrtve. Osobno sam nadgledao ispitivanje i na to u se zakleti. Bili su prilino okirani kad su shvatili da su predmet zanimanja Carske Sigurnosti."
"Jo neto?" pitao je Vorkosigan,,,     .i,i;,.i,i,,._.;,i,! u.,,_,
Illvan je zaklonio usta dlanom i zijevnuo, pa se ispriao. "No je bila duga. Moj me noni nadzornik izvukao iz kreveta poslije ponoi. Dobar ovjek, dobro je procijenio situaciju. Ne, to bi otprilike bilo sve, osim problematinog motiva iz kojega je Kou uope poao tamo. Kad smo doli na tu temu, postao je vrlo neodreen i poeo traiti lijekove protiv boli. Nadao sam se da biste vi mogli imati kakav prijedlog koji bi olakao moje paranoje. Od pomisli da moram osumnjiiti Koua ukoi mi se vrat." Ponovno je zijevnuo.
"Imam ja", ree Cordelia, "ali to je samo za vae paranoje, a ne i za izvjee, u redu?"
Kimnuo je.
"Mislim da je zaljubljen u nekoga. Na kraju krajeva, ovjek ne ispituje ono to ne kani upotrijebiti. Na nesreu, njegovo ispitivanje pokazalo se kao krajnji neuspjeh. Oekujem da e neko vrijeme biti prilino potiten i osjetljiv."
Vorkosigan je kimnuo s razumijevanjem.
"Imate li ideju u koga je zaljubljen?" automatski je pitao Illvan.
"Imam, ali mislim da se to vas ni najmanje ne tie. Posebno ako od toga ne bude nita."
Illvan slegne ramenima u znak prihvaanja, pa ode u potragu za svojom izgubljenom ovicom, ovjekom koji je prvi bio dodijeljen kao pratnja Koudelki.
Za pet dana, narednik Bothari vratio se u Kuu Vorkosigan, iako ne i na dunost, s plastinim ovojem na slomljenoj ruci. Nije dobrovoljno davao nikakve podatke o nasilnom dogaaju, a znatieljnike koji su ga ispitivali
obeshrabrio bi kiselim i nabusitim pogledom, te neobve-zujuim gunanjem.
Droushnakova nije postavljala pitanja, ni izraavala miljenja. Ali Cordelia je primijetila da povremeno baca izmuen pogled prema praznoj komkonzoli u knjinici, koja je imala dvostruko kodirane veze s Carskom Rezidencijom i sreditem Glavnog stoera, a za kojom je obino, kad bi boravio u Kui Vorkosigan, sjedio i radio Koudel-ka. Cordelia se pitala koliko je zapravo pojedinosti o toj noi procurilo, pekui poput rastaljenog olova, do njezinih uiju.
Porunik Koudelka na smanjene se i manje zahtjevne dunosti vratio sljedei mjesec, oito prilino vedar i nimalo pogoen svojom kunjom. Ali, na svoj nain, i on je pruio jednako malo informacija kao i Bothari. Ispitivanje Botharija bilo je isto to i ispitivanje zida. Ispitivanje Koudelke bilo je kao razgovor s potoiem; ovjek bi uo uborenje, male virove ala, anegdote koje bi struju razgovora neizbjeno skrenule od izvorne teme. Cordelia je na njegovu vedrinu odgovorila automatski blagonaklono, pristavi na njegovu oitu elju da preko cijele stvari prijee sa to je vie mogue lakoe. U sebi, bila je mnogo sumnjiavija.
A ni njezino raspoloenje nije ba bilo najbolje. Mata joj se stalno iznova vraala na onaj pokuaj atentata od prije est tjedana, koji ju je prestraio, s nelagodom se zadravajui na sluaju koji joj je zamalo oduzeo Vorkosiga-na. Potpuno je oputena bila tek kad je on bio s njom, a sad je sve ee i ee odlazio. Neto se kuhalo u Carskom glavnom stoeru; etiri je puta odlazio na cjelono-ne sastanke, a jednom je i otputovao bez nje, u neku leteu inspekciju vojnih poslova o kojima joj nije rekao nikakve pojedinosti i s koje se vratio blijed oko oiju od umora. Dolazio, bi i odlazio u^udne SAte. Bujica, vojnih i
politikih traeva i brbljarija kojima ju je obiavao zabavljati za vrijeme obroka ili dok se svlaio prije spavanja, sad je presuila u riekomunikativnu tiinu, iako se inilo da mu njezina prisutnost nije nita manje potrebna.
Gdje bi ona bila bez njega? Trudna udovica, bez obitelji ili prijatelja, nosei dijete koje je ve sad sredinja toka dinastikih paranoja, nasljednik ostavtine nasilja. Bi li uspjela pobjei s planeta? A ako i bi, kamo bi pola? Bi li je Kolonija Beta ikad primila natrag?
Vie je ak ni jesenska kia ni jo uvijek obilno zelenilo gradskih parkova nisu veselili. Oh, da joj je daak zaista suhog pustinjskog zraka, poznati okus alkaloida, beskrajne udaljene ravnine... Hoe li njezin sin ikad saznati kakva je prava pustinja? inilo joj se da se ovdanja obzorja, gusto zatvorena zgradama i vegetacijom, katkad gotovo uzdiu oko nje poput golemog zida. A ako je dan bio posebno lo, zid se uruavao.
Jednog se jesenskog popodneva zavukla u knjinicu, skvrena na staroj sofi s visokim naslonom i ve je po trei put itala istu stranicu starog sveska s grofovih polica. Knjiga je bila ostatak tiskarskog umijea iz Vremena izolacije. Engleski jezik kojim je bila pisana bio je otisnut u mutiranoj inaici irilinog pisma kakvo su, sa svih njegovih etrdeset est znakova, neko koristili svi barravar-ski jezici. Danas joj se inilo da su joj misli neobino maglovite i neosjetljive na knjigu. Iskljuila je svjetiljku i nekoliko minuta odmarala oi. S olakanjem je primijetila kako u knjinicu ulazi porunik Koudelka i oprezno i ukoeno sjeda za komkonzolu. Neu ga prekidati; on barem obavlja pravi posao, pomislila je ona, ne vraajui se jo svojoj stranici, ali svejedno utjeena njegovom nesvjesnom prisutnou.
Radio je samo trenutak ili dva, a onda iskljuio stroj i uzdahnuo, odsutno se zapiljivi u prazan, rezbaren kamin koji je izvorno bio sredite prostorije, jo je uvijek ne primjeujui. Dakle, nisam ja jedina koja se ne moe usredotoiti. Moda je to zbog tog udnog, sivog vremena. ini se da ono na ljude djeluje depresivno...
Podigavi svoj tap s maem, preao je rukom punom duinom njegove glatke oplate. Pritisnuo je puce, drei tap vrsto, pa otpustio oprugu tiho i polako. Odmjerio je punu duinu blistave otrice koja je u toj sjenovitoj sobi zamalo blistala vlastitim sjajem, pa je nakrivio pod kutem, kao da meditira nad njezinim ukrasom i finoom izrade. Potom ju je okrenuo u suprotnom smjeru, uperivi otricu preko svog lijevog ramena, a drak okrenuvi od sebe. Oko otrice je omotao rupi, kako bi je mogao obuhvatiti, pa je pritisnuo, vrlo lagano, uz stranu svog vrata, u podruju karotidne arterije. Izraz na njegovu licu bio je udaljen i zamiljen, stisak na otrici blag poput ljubavnikog. Ruka mu se iznenada vre stisnula.
Kad je uvukla dah i napola zajecala, on se prenuo iz svog sanjarenja. Podigao je pogled i prvi je put spazio; usne su mu se stisnule, a lice snano zajapurilo. U zamahu je spustio ma. Otrica je ostavila blijedu crtu na njegovu vratu, kao dio ogrlice, s nekoliko kapi krvi nalik na rubine, koje su se skupljale uz nju.
"Ja... nisam vas vidio, miladv," ree on promuklo. "Ja... ne obraajte pozornost na mene. Samo se zezam, ma znate."
Tiho su zurili jedno u drugo. Njoj su se rijei i protiv volje otele s usana. "Mrzim ovo mjesto! Sad se neprekidno bojim."
Okrenula je lice prema visokom naslonu sofe i na svoj jaas poelivlsi^^ErestomLOd&vib liudL ne Dred Kouom!
ovjek ima dovoljno vlastitih briga, ne treba jo na njega tovariti i svoje izmiljene. Ali nije mogla prestati.
On se, uprijevi se, podigao na noge i doepesao do sofe, zabrinuta lica. S oklijevanjem je sjeo do nje.
"Um..." poeo je. "Nemojte plakati, miladv. Samo sam se zezao, zaista." Nespretno ju je potapao po ramenu.
"Kojeta", odvratila mu je, guei se. "Prestraio si me nasmrt." Nagonski je premjestila svoje suzama umrljano lice s hladne svilene tkanine sofe na toplu grubost ramena njegove zelene uniforme. To je kod njega izazvalo jednaku iskrenost.                                                                         !
"Ne moete ni zamisliti kako je to", proaptao je on estoko. "Znate li da me saalijevaju? ak i on." Trzaj njegove glave u neodreenom smjeru naznaavao je Vorko-sigana. "To je stotinu puta gore od prezira. A trajat e zauvijek."                                                                                 :
Ona je odmahnula glavom, nemajui odgovora pred licem te oite istine.                                                                  :
"I ja mrzim ovo mjesto", nastavio je on. "Jednako kao             t
to i ono mrzi mene. Katkad i vie. Prema tome, vidite, niste sami."
"Toliko ga ljudi pokuava ubiti", uzvratila je ona apatom, prezirui samu sebe zbog te slabosti. "Potpuni stranci... jedan e od njih na kraju zacijelo i uspjeti. Sad sve vrijeme mislim o tome." Hoe li to biti bomba? Neki otrov? Plazmiki luk koji e spaliti Aralovo lice na kojem nee ostati ni usne da ih poljubim za zbogom?                            
Koudelkina je pozornost bolno prela s njegovih muka na njezine, a obrve su mu se zbunjeno nabrale.
"Oh, Kou," nastavila je ona, slijepo piljei prema njegovu krilu i milujui mu rukav. "Bez obzira na to koliko tije teko, ^                                                                      ^1
sin, upravo onakav sin kakvog je uvijek elio. To bi mu", kimnula je prema mau koji je leao na sofi, sjajniji od svile, "izjelo srce. Ovo mjesto svaki dan na njega izlijeva ludilo, a zahtijeva da mu on uzvrati pravdom. Ne moe to uiniti ako mu srce nije cijelo. Ili e s vremenom i on morati poeti uzvraati ludilom, kao i svaki od njegovih prethodnika. Osim toga," dodala je u izljevu nekontrolirane neloginosti, "ovdje je tako prokleto vlano! Neu ja biti kriva ako mi se sin rodi sa krgama!"
Njegove su je ruke obujmile u ljubaznom zagrljaju.  "Bojite li se... raanja?" zapitao je, njeno i neoekivano dobro primjeujui.
Cordelia se primirila, iznenada suoena sa svojim duboko potisnutim strahovima. "Nemam povjerenja u vae lijenike", priznala je drhtavo.
On se nasmijeio s dubokom ironijom. "Ne mogu vas  kriviti."
 Iz nje je prasnuo smijeh i ona mu je uzvratila zagrljaj, obujmivi mu grudi i podigla ruku kako bi obrisala sitne  kapljice krvi sa strane njegova vrata. "Kad nekog voli, to je kao da tvoja koa prekriva njegovu. Svaka se rana udvostruuje. A ja tebe tako volim, Kou. Voljela bih kad bi mi dopustio da ti pomognem."
"Terapija, Cordelia?" Vorkosiganov je glas bio hladan i rezao kao otra vodena praina tropotave tue. Ona je iznenaeno podigla pogled i ugledala ga kako stoji pred njima, a lice mu je bilo ledeno kao i glas. "Meni je jasno  da ti ima dob ranu koliinu betanske... strunosti u takvim stvarima, ali molio bih te da taj projekt prepusti nekom drugom."
Koudelka je pocrvenio i razdvojio se od nje. "Gospodine", poeo je on i prekinuo se, jednako kao i Cordelia za- prepafeen ledenim gnjevom u Vorkosisfanovim oima.
Vorkosiganov je pogled preletio preko njega i obojica su vrsto stisnula eljusti.
Cordelia je vrlo duboko udahnula kako bi mu odgovorila, ali uspjela je ispustiti samo bijesan "Oh!" u smjeru Vorkosiganovih lea, jer se on okrenuo na peti i odrjeito otkoraao iz knjinice, ukoen kao Kouov tap.
Koudelka, jo uvijek zajapuren, povukao se u sebe i, koristei se maem kao polugom, ustao, prebrzo diui. "Miladv. Ispriavam se." Rijei su zvuale sasvim besmisleno.
"Kou," ree Cordelia, "zna da nije mislio izrei onu zlobnu primjedbu. Progovorio je bez razmiljanja. Sigurna sam da on ne, da ne..."
"Da, razumijem", uzvrati Koudelka, pogleda bezizraajnog i tvrdog. "Ope je poznato, vjerujem, kako ja nisam prijetnja niijem braku. Ali ako biste me ispriali - miladv - moram obaviti jedan posli. Na izvjestan nain."
"Oh!" Cordelia nije znala na koga je vie bijesna: na Vorkosigana, na Koudelku ili na sebe. Podigla se na noge i punom parom napustila prostoriju, bacajui rijei preko ramena. "Uostalom, prokleti bili svi Barravarci i trunuli u paklu!"
Droushnakova joj se pojavila na putu s ustraenim: "Miladv?"
"A ti, ti beskorisna... kaiperko", frknula je Cordelia iji je bijes sad bespomono bjeao u svim smjerovima. "Zato ti ne moe rjeavati vlastite probleme? ini se da vi, barravarske ene, oekujete da vam se ivot servira na pladnju. Ne ide to tako!"
Djevojka je zbunjeno uzmaknula korak. Cordelia je suzbila bijes koji je kljuao u njoj, pa razboritije zapitala: "U kojem je smjeru^otiao^ Aral?"
"Pa... gore, mislim, miladv."
Tad joj je u pomo priskoilo malo njezinog starog i u pojam ubijenog smisla za humor. "I to, nekim sluajem, po dvije stube odjednom?"
"Ovaj... tri, zapravo", odgovorila je Drou jedva ujno.
"Pretpostavljam da je bolje da odem porazgovarati s njim", ree Cordelia, prolazei rukama kroz kosu i pitajui se bi li bilo kakve praktine koristi od toga da je svu poupa. "Kurvin sin." Ni sama nije znala je li to psovka ili opis. A kad se samo sjetim da nikad prije nisam psovala.
S mukom se pentrala za njim, a dok se uspinjala stubama, ljutnja je iz nje otjecala zajedno sa snagom. Ova stvar s trudnoom svakako usporava ovjeka. Prola je pokraj deurnog straara u hodniku. "Je li lord Vorkosi-gan proao ovuda?" pitala ga je.
"Otiao je u svoje odaje, milady," odgovorio je i znatieljno se zagledao za njom. Sjajno. Uivaj, divljaki je ona mislila. Stari mladenci prvi put su se ozbiljno posvaali, taj prizor e imati gomilu ugraene publike. Ovi stari zidovi nisu zvuno izolirani. Pitam se hou li uspjeti stiati glas ? Aral nije problem, kad se on razljuti, onda ape.
Ula je u njihovu spavaonicu i zatekla ga kako sjedi na strani kreveta, skidajui jaknu uniforme i izme, silovitim i naglim pokretima. Podigao je pogled, pa su se bijesno zapiljili jedno u drugo. Cordelia je prva otvorila paljbu, mislei, Sto prije ponemo, prije smo gotovi.
"Ona primjedba koju si izrekao ispred Koua bila je sasvim neprilina."
"to, uem i zateknem svoju enu kako se... mazi s jednim od mojih asnika i ti od mene oekuje da pristojno razgovaram o vremenu?" uzvratio je on ugrizem,,
"Zna ti dobro da to nije bilo nita slino."
"Dobro. Pretpostavimo da to nisam bio ja. Pretpostavimo da je to bio jedan od deurnih straara, ili moj otac. Kako bi to onda objasnila? Zna to oni misle o Betanci-ma. Spremno bi skoili na to i glasine se nikad ne bi mogle zaustaviti. Sljedee to bi se dogodilo bilo bi da mi se to vrati kao politiko bockanje. Svaki neprijatelj kojega imam tamo vani samo eka na slabu toku u koju moe udariti. Poludjeli bi za ovakvim neim."
"Kako smo, dovraga, doli do tvoje proklete politike? Ja govorim o prijatelju. Da si financirao posebnu studiju, ne bi smislio primjedbu koja bi ga vie zaboljela. To je bilo podlo, Arale! Uostalom, koji ti je vrag?"
"Ne znam." Usporio je pokrete i umorno protrljao lice. "Pretpostavljam da je to zbog prokletog posla. Nisam to kanio istovariti na tebe."
Cordelia je slutila da ne moe oekivati jasnije priznanje daje on bio u krivu, pa gaje prihvatila laganim kima-njem glave, putajui svoj bijes da ispari. Potom se prisjetila zato je bijes bio tako dobar osjeaj, jer zrakoprazni prostor koji je za njim ostao ispunio je strah.
"Da, pa... kako bi ti se svidjelo da jednog jutra mora provaliti kroz njegova vrata?"
Vorkosigan se namrtio prema njoj i posve se umirio. "Ima li... nekog razloga da povjeruje kako razmilja o samoubojstvu? Meni se inio posve zadovoljnim."
"Nikakvo udo da se tebi takvim inio." Cordelia je na trenutak poutjela kako bi rijei jae odjeknule. "Mislim daje ovako blizu." Podigla je palac i kaiprst, jedva milimetar razdvojene. Na prstu se jo uvijek nalazila mrlja krvi i ona ju je primijetila, opinjena i nesretna. "Poigravao se s onom prokletom otricom. Da mu je barem nikad
nisam darovala. Ne bih mogla podnijeti kad bi je upotrijebio da si prereze vrat. To - inilo se da je to imao na umu."
"Oh." Vorkosigan se doimao nekako manjim, bez jakne svoje sjajne uniforme, bez svoje ljutnje. Pruio je ruku prema njoj, a ona ju je prihvatila i sjela do njega.
"Prema tome, ako u svojoj tvrdoglavoj tikvi ima viziju u kojoj igra kralja Arthura nasuprot nama u ulogama Guinevere i Lancelota, zaboravi. Nee proi."
Na to se malo nasmijao. "Bojim se da su moje vizije bile blie domu, i znatno prljavije. Bila je to samo jedna stara nona mora."
"Da, ja... pretpostavljam da te to moralo pogoditi u ivac." Zapitala se lebdi li ikad uz njega duh njegove mrtve ene koji mu u ui dahe hladnu smrt, kako je njoj katkad dolazio Vorrutverov duh. Vorkosigan je izgledao prilino samrtniki. "Alija sam Cordelia, sjea se? Nisam... netko drugi."
Oslonio je svoje elo o njezino. "Oprosti mi, draga kapetanice. Ja sam samo ruan i prestraen starac koji svakim danom postaje sve starijim, runijim i paranoidnijim."
"I ti takoer?" Odmarala se u njegovu zagrljaju. "Premda, ne slaem se s onim o runom i starom. Kad sam rekla tikva, nisam mislila na tvoj vanjski izgled."
"Hvala ti - pretpostavljam."
Bila je zadovoljna to ga uspijeva makar tako malo razonoditi. "To je zbog posla, zar ne?" rekla je. "Moe li uope govoriti o tome?"
Usne su mu se stisnule. "U povjerenju - iako se ini da je to tebi prirodno, ne znam zato se to trudim naglasiti - ini se da bismo prije krajagodine mogli stajati pred
novim ratom. A nismo jo ni blizu tome da se dovoljno oporavimo za njega, ne poslije Escobara."
"Molim? Mislila sam da je ratna stranka napola paralizirana."
"Naa jest. Ali cetagandanska je jo uvijek iva i zdrava. Obavjetajni podaci daju naznaiti da su kanili iskori-siti politiki kaos koji bi uslijedio poslije smrti Ezara Vor-barre, kako bi prikrili napad na one sporne crvotone skone toke. Umjesto kaosa dobili su mene i - pa, teko da bih to mogao nazvati stabilnou. U najboljem sluaju, ravnoteom snaga. U svakom sluaju, nije to vrsta nereda kakvoj su se nadali. Otud i onaj mali incident sa soni-nom granatom. Negri i Illvan sad su sedamdeset posto sigurni daje to djelo Cetagandanaca."
"Hoe li... pokuati ponovno?"
"Gotovo sigurno hoe. Ali sa mnom ili bez mene, u stoeru postoji konsenzus oko toga da e prije kraja godine pokuati uporabiti silu. A ako budemo slabi - oni e jednostavno nastaviti dalje, dok ih se ne zaustavi."
"Nikakvo udo da si bio... rastresen."
"A to je pristojan izraz za ono to sam bio? Ali ne. Za Cetagandance znam ve neko vrijeme. Danas je iskrsnulo neto drugo, poslije sjednice Vijea. Privatna audijencija. Grof Vorhalas doao me posjetiti i zamoliti me za uslugu."
"Pomislila bih da e ti biti zadovoljstvo uiniti uslugu bratu Rulfa Vorhalasa. Pretpostavljam da ipak nije bilo?"
Nesretno je odmahnuo glavom. "Grofov najmlai sin, mladi osamnaestogodinji idiot usijane glave kojeg su trebali poslati u vojnu kolu - ako se sjeam, upoznala si ga u Vijeu na sjednici potvrivanja"
"Lord Carl?"
"Da. Sino se na tulumu upustio u pijanu tunjavu."
"To je univerzalna tradicija. Takve stvari dogaaju se ak i na Koloniji Beta."
"Sasvim tono. Ali izali su kako bi zakljuili raspravu, naoruani tupim maevima koji su bili dio zidnog ukrasa, i s po nekoliko kuhinjskih noeva svaki. Tehniki, to se pretvorilo u dvoboj s dva maa."
"Uh-oh. Je li itko ranjen?"
"Na nesreu, jest. Vie-manje sluajno, pretpostavljam, kad je tijekom jednog klimavog pada grofov sin uspio zabiti svoj ma u trbuh svog prijatelja i prerezati mu abdo-minalnu aortu. Gotovo je trenutano iskrvario na smrt. U trenutku kad su se promatrai dovoljno pribrali da pozovu lijeniku ekipu, bilo je ve prekasno."
"Dragi Boe."
"Bio je to dvoboj, Cordelia. Poelo je kao ala, ali je zavrilo kao prava stvar. Na koju se primjenjuje kazna za dvoboj." Ustao je i poeo koraati prostorijom, zaustavivi se uz prozor i zagledavi se u kiu. "Njegov me otac doao zamoliti za carsko pomilovanje. Ili, ako to nije u mojoj moi, zamolio me da vidim moe li se optuba preinaiti u obino ubojstvo. Kad bi bio suen za obino ubojstvo, deko bi se mogao braniti da se radilo o samoobrani i moda zavriti tek sa zatvorskom kaznom."
"To mi se ini... prilino potenim, rekla bih."
"Da." Ponovno se ushodao. "Usluga prijatelju. Ili... prva pukotina u vratima kroz koja bi se taj u paklu smiljeni obiaj vratio u nae drutvo. to bi se dogodilo kad bi pred mene doao sljedei sluaj, pa jo jedan, pa jo jedan? Gdje poinjem povlaiti crtu? to ako u sljedei sluaj bude umijean moj politiki neprijatelj, a ne pripadnik moje vlastite stranke? Zar sve .snarjti.ugraeneu.to da se
ta stvar iskorijeni trebaju postati besmislene? Ja se sjeam dvoboja i toga kakve su stvari nekad bile. I to je jo gore - to je polazna toka za vladavinu prijatelja, a poslije i klika. Kai to hoe o Ezaru Vorbarri, ali u trideset godina bezobzirnog truda preobrazio je vladu iz kluba vor-ske klase u neto to, ma kako klimavo, nalikuje na vladavinu zakona u kojoj jedan zakon vrijedi za sve."
"Poinjem uviati problem."
"A ja - ja od svih ljudi, da moram donijeti tu odluku! Ja, koji sam prije dvadeset dvije godine trebao biti javno pogubljen zbog potpuno istog zloina!" Zastao je pred njom. "Pria o proloj noi proirila se jutros, u raznim oblicima, cijelim gradom. Za nekoliko dana, proirit e se posvuda. Uspio sam je privremeno potisnuti iz vijesti, ali to je tek pljuvanje u vjetar. Prekasno je za prikrivanje, ak i da sam to elio izvesti. Onda, to u danas izdati? Prijatelja? Ili povjerenje Ezara Vorbarre? Nema nikakve sumnje u to kakvu bi on odluku donio."
Ponovno je sjeo uz nju i uzeo je u naruje. "A sve je to samo poetak. Svaki mjesec, svaki tjedan, svaki dan pojavit e se neka druga nemogua stvar. to e od mene ostati poslije petnaest godina ovoga? Ljutura, nalik na onu stvar koju smo pokopali prije tri mjeseca, koja e se posljednjim dahom moliti da nema Boga? Ili vlau iskvareno udovite, kao njegov sin, tako zaraeno da ga moe sterilizirati samo plazmiki luk? Ili neto jo gore?"
Njegova ju je razgoliena agonija prestravila. Uzvratila mu je vrstim zagrljajem. "Ne znam. Ne znam. Ali netko... netko je sve vrijeme donosio takve odluke, dok smo mi, blaeno nesvjesni, uzimali svijet zdravo za gotovo. A i taj netko bio je samo ljudsko bie. Ni bolji ni gori od tebe."
"Zastraujua pomisao."
Uzdahnula je. "Ne moe u tami birati izmeu zla i zla, i koristiti se za to logikom. Moe se samo drati neke sigurnosne crte naela. Ja ne mogu odluiti umjesto tebe. Ali za koje god se naelo sad odlui, ono e biti tvoja sigurnosna crta koja e te nositi naprijed. A za dobro tvog naroda, ona e morati biti dosljedna."
Odmarao se u njezinu zagrljaju. "Znam. Sama odluka zapravo nikad i nije bila u pitanju. Samo sam se... malo opirao, malo pokleknuo." Izvio se iz njezina zagrljaja i ponovno ustao. "Draga kapetanice. Ako za petnaest godina od dananjeg dana jo budem duevno zdrav, vjerujem da e to biti tvojom zaslugom."
Podigla je pogled prema njemu. "Dakle, kakva je odluka?"
Odgovorila joj je bol u njegovim oima. "Oh, ne", rekla je ona nenamjerno, pa se ugrizla za jezik da zaustavi daljnje rijei. A ja sam se trudila govoriti tako mudro. Nisam ovo imala na umu.
"Zar ne zna?" ree joj on njeno i rezignirano. "Ovdje stvari mogu uspjeti jedino na Ezarov nain. Ipak je istina. On vlada i iz groba." Krenuo je prema njihovoj kupaonici, kako bi se oprao i presvukao.
"Ali ti nisi on", proaptala je ona praznoj sobi. "Zar ne moe pronai svoj nain?"
OSMO POGLAVLJE
Tri tjedna poslije, Vorkosigan je prisustvovao javnom pogubljenju Carla Vorhalasa.
"Zahtijeva li se od tebe da ide?" pitala ga je Cordelia tog jutra, dok se on odijevao, hladan i povuen u sebe. "Ja ne moram ii, zar ne?"
"Zaboga, ne, naravno da ne mora. Slubeno, ne moram ni ja, samo to... moram. Sigurno i sama razumije zato."
"Ne... ba, osim ako to nije oblik samokanjavanja. Nisam sigurna da je to rasko koju si moe priutiti, ne u poslu kojim se ti bavi."
"Moram ii. Pas se vraa svojoj rigotini, zar ne? Jesi li znala da e i njegovi roditelji biti tamo? I njegov brat."
"Kakav barbarski obiaj."
"Pa, mogli bismo se prema zloinu odnositi kao prema bolesti, kao to inite vi, Betanci. Zna ti kako to ide. Mi barem ovjeka ubijemo isto, cijeloga odjednom, umjesto komadi po komadi, tijekom godina... ne znam."
"Kako e to... izvesti?" ...._. "Odsjeije mu glavu. Nadodao je gotovo.bezbokio," 
"Otkud znaju?"
Njegov je smijeh bio posve lien veselja. "Vrlo razlono pitanje."
Kad je odlazio, nije ju zagrlio. Vratio se jedva dva sata poslije, utljiv, kako bi odmahnuo glavom na oprezno nuenje objeda, otkazao popodnevni sastanak i povukao se u knjinicu grofa Piotra gdje je sjedio, drei runi ita, ali ne itajui. Poslije nekog vremena, tamo mu se pridruila i Cordelia, odmarajui se na sofi i strpljivo ekajui da joj se on vrati iz kakve god ve udaljene zemlje svojih misli u kojoj je boravio.
"Deko je kanio biti hrabar", ree on, nakon to su jedan sat sjedili u tiini. "Moglo se vidjeti da je svaki pokret unaprijed smislio. Ali nitko drugi nije slijedio taj scenarij. Majka gaje slomila... A da stvar bude jo gora, prokleti krvnik promaio je udarac. Bila su mu potrebna tri udarca da mu odsijee glavu."
"Zvui kao da je narednik Bothari obavio bolji posao svojim depnim noiem." Tog ju je jutra, grimizno, Vor-rutver opsjedao vie nego inae.
"Ne moe se rei da je ita nedostajalo toj savrenoj odvratnosti. A njegova me majka i proklinjala, sve dok je Evon i Vorhalas nisu odveli." Njegov dotad mrtvaki glas konano je popustio. "Oh, Cordelia! To nije mogla biti prava odluka. A ipak... a ipak... nijedna druga nije bila mogua, zar ne?"
Tad joj je priao i u tiini je grlio. inilo se da je vrlo blizu suzama i gotovo ju je vie uplailo to to se ipak nije rasplakao. Napetost je naposljetku istekla iz njega.
"Pretpostavljam da bi bilo bolje da se priberem i pre-svuem. Vortala je s ministrom poljoprivrede dogovorio sastanak koji je isu^ige, vaand.& bih ga propustio, a
slije toga je na rasporedu glavni stoer..." Do trenutka kad je odlazio, vratila se njegova uobiajena pribranost.
Te je noi dugo leao uz nju budan. Oi su mu bile zatvorene, ali prema njegovu je disanju mogla razabrati da se pretvara. Nije uspijevala smoi ni jednu rije utjehe koja joj se nije inila besmislenom, pa je utjela s njim kroz tu nonu strau. Vani je poela sipiti ravnomjerna kia. Progovorio je samo jednom.
"Nisam prvi put vidio ovjeka kako umire. Nareivao sam pogubljenja, zapovijedao ljudima da pou u bitku, birao jednoga umjesto drugoga, poinio sam tri obina ubojstva, a da nije bilo Boje milosti i narednika Botharija, poinio bih i etvrto... Ne znam zbog ega je ova smrt poput udarca o zid. Zaustavila me, Cordelia. A ne usuujem se stati, jer emo svi zajedno propasti. Moram to sve nekako zadrati u zraku."
U tami ju je probudio zveckav lom i tihi prasak, pa je zaprepateno udahnula. Gorka joj je otrina proparala plua, usta, nosnice, oi. Prikriveni okus od kojeg se gr-ila utroba potisnuo joj je eludac u grlo. Uz nju, Vorkosigan se trgnuo iz sna uz psovku.
"Soltoksinska plinska granata! Cordelia, nemoj disati!" Kako bi naglasio svoj uzvik, nabio joj je jastuk preko lica, a njegove su je vrue i snane ruke obujmile i izvukle iz kreveta. U istom je trenutku pronala tlo pod nogama i izgubila sadraj eluca, teturajui u hodnik, a on je s treskom za njima zatvorio vrata spavaonice.
Koraci u trku potresli su pod. Vorkosigan je povikao: "Natrag! Soltoksinska granata! Ispraznite kat! Zovite Illvana!" prije nego to se i on previo u struku, kaljui i povraajui. Druge su ih ruke oboje pogurale P>rema stu-
bama. Jedva je neto mogla vidjeti kroz oi koje su luaki suzile.
Izmeu greva, Vorkosigan je soptao: "Imat e protuotrov. .. Carska Rezidencija... blia je od vojne bolnice... smjesta dovedite Illvana. On e znati. Pod tu... gdje je miladvna ena? Dovedite slukinju..."
Za nekoliko je trenutaka bila ubaena pod tu u prizemlju, i Vorkosigan s njom. Tresao se i jedva se drao na nogama, ali svejedno joj je pokuavao pomoi. "Poni ga ispirati s koe i samo peri. Nemoj prestati. I neka voda bude hladna."
"Onda isto vrijedi i za tebe. to je bilo to smee?" Ponovno se zakaljala, pod vodenom prainom, pa su jedno drugom pomagali da se nasapunaju.
"Isperi si i usta... Soltoksin. Prolo je petnaest, esnaest godina otkako sam posljednji put onjuio taj smrad, ali on se nikad ne zaboravlja. To je otrovni plin. Vojni. Trebao bi biti pod strogim nadzorom. Kako se, dovraga, itko doepao... Prokleta Sigurnost! Sutra e leprati kao kokoi bez glava... prekasno." Ispod ekinjaste brade koja mu je izrasla preko noi, lice mu je bilo blijedozeleno.
"Sad se ne osjeam tako loe", ree Cordelia. "Munina prolazi. Pretpostavljam da nismo primili punu dozu?"
"Jesmo. On samo sporo djeluje. Uope nije potrebna velika koliina da te sredi. Uglavnom napada meko tkivo - plua e ti se za jedan sat pretvoriti u elatinu, ako protuotrov ubrzo ne stigne ovamo."
Rastui strah koji joj je udarao u utrobi, srcu i mislima, napola je priguio njezine rijei. "Moe li probiti pregradu posteljice?"
Predugo je utio prije nego to je odgovorio. "Nisam siguran. Moramo..pitati lijenika. Vidio sain j^ako djeluj^
samo na mladim mukarcima." Spopao ga je jo jedan gr duboka kalja, koji nikako nije prestajao.
Stigla je jedna od slukinja grofa Piotra, unereena i uplaena, kako bi pomogla Cordeliji i prestravljenom mladom straaru koji im je dotad pomagao. Pojavio se i jo jedan straar s izvjeem, podiui glas iznad zvuka tekue vode. "Stupili smo u kontakt s rezidencijom, gospodine. Poslali su neke ljude ovamo."
I Cordelijino su grlo, plua i bronhiji poeli izluivati ispljuvak gadna okusa, pa se zakaljala i ispljunula ga. "Je li itko vidio Drou?"
"Mislim da se dala u potjeru za napadaima, miladv."
"To nije njezin posao. Kad se oglasi alarm, ona bi trebala potrati prema Cordeliji", zareao je Vorkosigan. Govorenje je izazvalo daljnje kaljanje.
"Bila je dolje, gospodine, u vrijeme kad se odigrao napad, s porunikom Koudelkom. Oboje su izali kroz stranja vrata."
"Prokletstvo", promrmljao je Vorkosigan, "nije to ni njegov posao." Njegov napor bio je kanjen jo jednim trzajem kalja. "Jesu li nekoga uhvatili?"
"Mislim da jesu, gospodine. ula se nekakva gungula straga u vrtu, pokraj zida."
Jo su nekoliko minuta stajali pod vodom, sve dok se straar nije vratio s novim vijestima. "Lijenik iz rezidencije je ovdje, gospodine."
Slukinja je umotala Cordeliju u kunu haljinu, a Vorkosigan se ogrnuo runikom i zareao straaru: "Idi i pronai mi nekakvu odjeu, mali." Glas mu je tropotao poput ljunka.
Kad su izali, sredovjeni mukarac kojemu je kosa strala uvis, odjeven u hlae, gornji dio pidame i papue, iskrcavao je opremu u gostinskoj spavaonici. Iz torbe je izvukao kanistar pod pritiskom i na njega namjestio masku za disanje, bacivi pogled prema Cordelijinu trbuhu, a onda i prema Vorkosiganu.
"Milorde. Jeste li sigurni u identifikaciju otrova?" "Na nesreu, jesam. Bio je to soltoksin." Lijenik je pognuo glavu. "ao mije, miladv."
"Hoe li to nakoditi mom..." guila se u izluevi-nama.
"Samo vi zautite i dajte joj to."
Lijenik je namjestio masku preko njezina nosa i usana. "Diite duboko. Udahnite... izdahnite. Jo izdahnite. A sad uvucite. Zadrite dah..."
Protuotrovni plin imao je zelenkast okus, bio je hladniji, no izazivao je gotovo jednaku muninu kao i izvorni otrov. eludac joj se okrenuo, ali u njemu nije bilo vie niega to bi mogla izbaciti. Preko maske je promatrala Vorkosigana kako je gleda i pokuala mu se utjeno nasmijeiti. Zacijelo ga sustie reakcija; inio se sivlji, uzne-mireniji, sa svakim udahom koji je uvlaila u sebe. Bila je sigurna da je on primio veu dozu otrova nego ona, pa je odgurnula masku kako bi rekla: "Nije li sad red na tebe?"
Lijenik ju je pritisnuo natrag, govorei: "Jo jedan udisaj, miladv, da budemo sigurni." Duboko je udahnula, a lijenik je prebacio masku na Vorkosigana. inilo se da njega nije potrebno uputiti u postupak.
"Koliko je minuta prolo od izlaganja?" pitao je lijenik uznemireno.
"Nisam sigurna. Je li netko obratio pozornost na vrijeme? Ti, ovaj..." Zaboravila je ime mladog straara.
"Otprilike petnaest ili dvadeset minuta, miladv, ini mi se."
Lijenik se vidljivo opustio. "Onda bi sve trebalo biti u redu. Oboje ete nekoliko dana biti u bolnici. Dogovorit u lijeniki prijevoz. Je li jo netko bio izloen?" pitao je on straara.
"Doktore, ekajte." On je ponovno uzeo kanistar i masku i kretao prema vratima. "to e taj... soltoksin uiniti mom djetetu?"
Nije ju pogledao u oi. "Nitko ne zna. Nitko nikad nije preivio izlaganje otrovu ako smjesta nije primio protuotrov."
Cordelia je mogla osjetiti kako joj udara srce. "Ali s obzirom na lijeenje..." Nije joj se svialo saaljenje s kojim je gleda, pa se okrenula prema Vorkosiganu. "Je li to" no zaledila se ugledavi izraz na njegovu licu, olovno sivilo koje je plamtjelo ispod boli i rastueg gnjeva, lice stranca s oima ljubavnika koje konano gledaju ravno u njezine.
"Recite joj", proaptao je lijeniku. "Ja ne mogu." "Je li potrebno uzrujavati"
"Smjesta. Zavrimo s tim." Glas mu je puknuo i za-kripao.
"Problem je u protuotrovu, miladv", ree lijenik s oklijevanjem. "To je estoki teratogen. Unitava razvoj kostiju u fetusu koji raste. Vae su kosti ve izrasle, pa vama nee nakoditi, osim to ete imati poveanu sklonost prema artritikim napadima, koji se mogu lijeiti... kad i ako se pojave..." Prestao je govoriti kad je ona zatvorila oi i iskljuila ga.
"Moram vidjeti straara koji je bio u hodniku", dodao je lijenik.
"Idite, idite", odgovorio je Vorkosigan, oslobaajui ga. Na vratima se mimoiao sa straarom koji je stizao s Vor-kosiganovom odjeom.
Ona je otvorila oi prema Vorkosiganu i oni su se zagledali jedno u drugo.
"Izraz na tvom licu..." proaptao je. "To nije... Plai. Bjesni! Uini neto!" Glas mu se pojaao do promuklosti. "Barem me mrzi!"
"Ne mogu", uzvratila je ona apatom, "jo nita ne osjeam. Sutra, moda." Svaki je udah prio kao vatra.
Promrmljavi psovku, nabacao je odjeu na sebe, komplet svakodnevne zelene uniforme. "Ja mogu neto uiniti."
To lice koje je opsjelo njegovo bilo je lice stranca. Njegove su rijei uplje odjekivale u njezinu sjeanju. Kad bi Smrt nosila vojniku uniformu, upravo bi ovako izgledala.
"Kamo ide?"
"Idem vidjeti stoje ulovio Koudelka." Slijedila gaje kroz vrata. "Ti ostani ovdje", zapovjedio joj je.
"Ne."
Bijesno se osvrnuo prema njoj, a ona je taj bijesni po-' gled odagnala jednako estokim pokretom ruke, kao da odbija udarac maem. "Idem s tobom."
"Doi, onda." Trzavo se okrenuo i krenuo stubitem prema prvom katu, kraljenice ukoene od bijesa.
estoko je promrmljala, samo za njegove ui: "Nee
oe    uhiti nrpHa mnnm "
"Neu?" uzvratio je on apatom. "Misli da neu?" Koraci su mu bili teki, bosa su stopala strugala po kamenim stubama.
Golemo glavno predvorje bilo je u kaosu, ispunjeno njihovim straarima, orunicima u grofovoj odori, bolniarima. Mukarac, ili le, Cordelia nije uspijevala razabrati, u crnoj borbenoj uniformi nonog straara, bio je poloen na etvrtasto poploen pod, a uz njegovu glavu nalazio se bolniar. Obojica su bili promoeni od kie i umrljani blatom. Ispod njih stvarala se mlaka krvave vode u kojoj su kripala bolniareva stopala u izmama.
Zapovjednik Illvan, u ijoj su kosi blistale kapi vode maglovite kiice, upravo je s pobonikom ulazio kroz vrata, govorei: "Obavijestite me im tehniari stignu ovamo s kirilijanskim detektorom. U meuvremenu, drite sve podalje od tog zida i izvan uliice. Milorde!" viknuo je kad je ugledao Vorkosigana. "Hvala Bogu da ste dobro!"
Vorkosigan je grleno, bez rijei zareao. Skupina mukaraca okruivala je zarobljenika koji se oslonio o zid, licem okrenut od njih, s jednom rukom iznad glave, dok je drugu ukoeno drao uz tijelo, pod udnim kutem. Droushnakova je stajala u blizini, odjevena u mokru iroku koulju. U njezinoj je ruci visio sjajni metalni samo-strel opaka izgleda, oevidno oruje koje je bilo upotrijebljeno da bi se plinska granata ispalila kroz njihov prozor. Na licu je imala plaviastu modricu, a drugom je rukom pokuavala zaustaviti krvarenje iz nosa. Krv je na vie mjesta umrljala njezinu spavaicu. I Koudelka je bio ovdje, oslanjajui se o svoj ma i vukui jednu nogu. Bio je odjeven u mokru i blatnu uniformu i papue, a na licu

"Ja bih ga zgrabio", ispalio je on, oito nastavljajui svau koja je ve neko vrijeme trajala, "da ti nisi dotrala i poela se derati na mene"
"Ma nemoj!" uzvratila je istom mjerom Droushnakova. "Pa, ispriavam se, ali ja to ba ne vidim tako. Meni se ini da je on zgrabio tebe, sravnio te sa zemljom. Da nisam vidjela njegove noge kako se uspinju preko zida"
"Zaepite! Lord Vorkosigan!" siknuo je drugi straar. Grupica ljudi se okrenula i ustuknula ugledavi njegovo lice.
"Kako je uao?" poeo je Vorkosigan i zaustavio se. Mukarac je bio odjeven u borbenu uniformu Sigurnosti. "Illvane, pa valjda ovo nije jedan od tvojih ljudi?" Glas mu je strugao poput metala po kamenu.
"Milorde, da bismo ga ispitali, moramo ga imati ivog", ree Illvan s nelagodom Vorkosiganovu ramenu, napola hipnotiziran istim onim pogledom pred kojim su straari ustuknuli. "Moda se radi o irokoj uroti. Ne moete..."
U tom se trenutku zarobljenik okrenuo kako bi se suoio s onima koji su ga zarobili. Straar je krenuo naprijed kako bi ga ponovno zabio u poloaj prema zidu, ali Vorkosigan mu mahne da se ne mie. U tom je trenutku Cordelia stajala iza Vorkosigana i nije mu mogla vidjeti lice, ali iz ramena mu je nestala ubilaka napetost, gnjev je istekao iz njegove kraljenice, ostavljajui samo mrlju taloga boli. Iznad crnog ovratnika na kojem nije bilo oznaka ina, nalazilo se uniteno lice Evona Vorhalasa.
"Oh, ne obojica", dahnula je Cordelia.
Mrnja je ubrzala ritam Vorhalasova disanja dok je bijesno piljio u rtvu koju je namjeravao ubiti. "Ti, hladnokrvni gade, Sjedio si tamo, hladan kao kamen dok su mu
sjekli glavu. Jesi li ita osjetio? Ili si uivao, milorde Namjesnice? Tad sam se zakleo da u ti doi glave."
Uslijedila je duga utnja, a onda se Vorkosigan nagnuo sasvim blizu njemu, pruivi jednu ruku pokraj njegove glave kako bi se oslonio o zid. Promuklo je proap-tao: "Promaio si me, Evone."
Vorhalas mu je pljunuo u lice, a pljuvaka je zbog njegovih ranjenih usana bila krvava. Vorkosigan je nije ni pokuao obrisati. "Promaio si i moju enu", nastavio je on sporim, tihim ritmom. "Ali pogodio si mog sina. Jesi li sanjao o slatkoj osveti? Dobio si je. Pogledaj je u oi, Evone. ovjek bi se mogao utopiti u tim oima sivim poput mora. Ja u ih gledati svakoga dana do kraja svog ivota. Jedi svoju osvetu, Evone. Pij osvetu. Miluj je. Omotaj je oko sebe za vrijeme none strae. Sva je tvoja. Ostavljam ti je u naslijee. to se mene tie, ja sam se osvete nagutao do toke na kojoj mi se povraa, nemam vie elje za njom."
Tad je Vorhalas, prvi put, podigao pogled pokraj njega prema Cordeliji. Ona je pomislila na dijete u svojoj utrobi, na to kako krhka graa njegova novog kostura moda ve u ovom trenutku poinje trunuti, iskrivljavati se, otpadati od tkiva, ali nije mogla mrziti Vorhalasa, iako je na trenutak pokuala. Nije mogla ak ni zakljuiti da je on zbunjuje. Imala je osjeaj, kao daje vidovita, da moe vidjeti sve kroz njegov ranjeni duh, onako kako lijenici kroz ranjeno tijelo vide svojim dijagnostikim sondama. Svako iskrivljenje, razderotinu, emocionalnu ogrebotinu, svaku mladu stanicu raka otpora koja iz njih raste, a iznad svega toga, golemu razderanu ranu smrti njegova brata, koja joj se u mislima inila obrubljena crvenilom.
"Nije on uivao u tome, Evone," ree ona. "to si ti oekivao od njega? Zna li uope?"
"Malo ljudskog saaljenja", frknuo je on. "Mogao je spasiti Carla. Jo u posljednjem trenutku je mogao. Isprva sam mislio daje zato i doao."
"Oh, Boe," ree Vorkosigan. Izgledao je kao da mu je pozlilo od bljeska vizije uspona i pada nade koju su priopavale te rijei. "Evone, ja se sa ivotima ne igram kazalita!"
Vorhalas je svoju mrnju drao pred sobom kao tit. "Goni se u pakao."
Vorkosigan je uzdahnuo i odgurno se od zida. U blizini se vrzmao lijenik kako bi ih uurbano ugurao u vozilo koje je ekalo da ih prebaci u Carsku vojnu bolnicu. "Odvedi ga, Divane," ree Vorkosigan iscrpljeno.
"ekajte", ree Cordelia. "Moram znati - moram ga neto pitati."
Vorhalas ju je prkosno motrio.
"Jesu li ovo posljedice koje si kanio izazvati? Mislim, kad si se odluio upravo za to oruje? Upravo za taj otrov?"
Odvratio je pogled od nje i progovorio prema suprotnom zidu. "To je bilo ono ega sam se uspio doepati dok sam prekopavao oruarnicu. Mislio sam da ga neete uspjeti identificirati i na vrijeme dobiti protuotrov ak iz vojne bolnice..."
"Skinuo si mi breme s ramena", proaptala je ona.
"Protuotrov je stigao iz Carske Rezidencije", objasnio je Vorkosigan. "Za tri je etvrtine puta blia od vojne bolnice. Tamonja carska ambulanta ima sve. A to se identifikacije tie... bio sam prisutan prilikom guenja Karian-ske pobune. Bio sam, mislim, otprilike tvoje dobi, moda malo mlai. Taj mi je smrad sad vratio sva sjeanja na to. Na djeake koji u krvavim mjehurima iskaljavaju svoja plua.
"Nisam imao posebnu namjeru izazvati vau smrt. Jednostavno ste se nali na putu, izmeu mene i njega." Vorhalas slijepo mahne prema njezinu ispupenom torzu. "Nisam namjeravao izazvati te posljedice. Htio sam ubiti njega. ak nisam bio ni siguran spavate li nou u istoj sobi." Sad je gledao u svim smjerovima, osim prema njezinu licu. "Nikad nisam mislio da u ubiti vae..."
"Pogledaj me", graknula je ona, "i reci tu rije naglas."
"Dijete", proape on i iznenada, to ih je sve okiralo, pone jecati.
Vorkosigan korakne natrag i stane uz nju. "Volio bih da to nisi uinila", proaptao je. "Podsjea me na svog brata. Zbog ega ja toj obitelji donosim smrt?"
"Jo uvijek eli da on proguta svoju osvetu?"
Nakratko je oslonio elo o njezino rame. "Vie ak ni to. Sve si nas ispraznila, draga kapetanice. Ali, oh..." Ruka mu je krenula naprijed kao da e obuhvatiti njezin trbuh, a onda se povukao, svjestan kruga ljudi koji su ih u tiini promatrali. Uspravio se. "Illvane," ree on, "ujutro mi u bolnicu donesi potpuno izvjee."
Uzeo ju je pod ruku kad su se okrenuli kako bi slijedili lijenika. Nije mogla razabrati je li to bilo zato da podupre nju, ili sebe.
U kompleksu Carske vojne bolnice okruili su je pomagai i nosili je kao rijeka. Lijenici, medicinske sestre, pripadnici saniteta, straari. Arala su od nje odvojili ve na ulazu, zbog ega se u gomili osjeala usamljeno i nelagodno. Vrlo im je malo toga rekla, prazne ljubaznosti, automatske poput poluga. udjela je za tim da joj ok oduzme svijest, za otupjelou, za ludilom koje nee priznati
stvarnost, za halucinacijama, bilo za im. Umjesto toga, osjeala je tek umor.
Dijete se micalo u njoj, lepranje, okretanje koje ju je gnjeilo iznutra; bilo je oito da teratogenetski protuotrov djeluje vrlo sporo. Jo im je bilo doputeno da neko vrijeme provedu zajedno, inilo joj se, pa ga je voljela kroz svoju kou, polako pokreui jagodice prstiju i masirajui svoj abdomen. Dobro doao, sine moj, na Barrayar, boravite ljudodera; ovo mjesto nije priekalo ni uobiajenih osamnaest ili dvadeset godina da bi te pojelo. Izgladnjeli planet.
Smjestili su je u krevet u raskonoj privatnoj sobi u krilu za vane osobe koje je uurbano bilo raieno samo za njihovu uporabu. Osjetila je olakanje kad je otkrila da je Vorkosigan bio udobno smjeten odmah preko puta njezine sobe. Ve odjeven u zelenu vojnu pidamu, smjesta je doao da vidi kako je uukavaju u krevet. Uspjela mu se nasmijeiti, ali nije ni pokuala sjesti. Sila tee vukla ju je dolje u sredite svijeta. Samo ju je krutost kreveta, zgrade, kore planeta, prijeila da padne, to uope nije bilo njezinom voljom.
Za petama mu je bio uznemireni pripadnik saniteta koji je govorio: "Gospodine, sjetite se da ne smijete mnogo govoriti, ne prije nego to vam lijenik ne ispere grlo."
Siva svjetlost zore inila je prozore blijedima. Sjeo je na rub njezina kreveta i uzeo je za ruku, trljajui je. "Hladno ti je, draga kapetanice," proaptao je on promuklo. Kimnula je. Prsa su je boljela, grlo joj je bilo izra-njeno, a sinusi su joj gorjeli.
"Nikad im nisam smio dopustiti da me nagovore da prihvatim taj posao",jiastavioJe on."Takomije ao..."
"I ja sam te na to nagovorila. Pokuao si me upozoriti. Nisi ti kriv. inilo se da je to posao za tebe. I jo uvijek jest."
Odmahnuo je glavom. "Nemoj govoriti. To ostavlja oiljke na tkivu glasnica."
Dala si je oduka jednim neveselim "Ha!" i poloila prst na njegove usne kad je on ponovno kanio prozboriti. Kimnuo je, pomiren, pa su tako neko vrijeme ostali, gledajui se. Njeno joj je odmaknuo zamrenu kosu od lica, a ona je zarobila njegov iroki dlan i drala ga uz svoj obraz za utjehu, sve dok ga nije pronala gomila lijenika i tehniara, pa ga odvela dalje na lijeenje. "Uskoro emo doi pogledati i vas, milady," obeao je zlokobno glavni lijenik.
Vratili su se poslije nekog vremena, tjerajui je da grg-lja neku gadnu ruiastu tekuinu i die u stroj, a onda su ponovno istutnjali. Bolniarka joj je donijela doruak koji nije ni taknula.
Potom je u njezinu sobu uao odbor lijenika smrknutih lica. Onaj koji je usred noi doao iz Carske Rezidencije sad je bio elegantno dotjeran i uredno odjeven u civilnu odjeu. Uz bok njezina osobnog lijenika nalazio se mlai mukarac crnih obrva, u vojnikoj zelenoj uniformi i s kapetanskim oznakama na ovratniku. Zapiljila se u njihova tri lica i pomislila na Kerbera.
Njezin ovjek predstavio je stranca. "Ovo je kapetan Vaagen iz odjela za istraivanje Carske vojne bolnice. On je na stalni strunjak za bojne otrove."
"Smiljate ih ili istite za njima, kapetane?" pitala je Cordelia.
"Oboje, miladv." Stajao je u nekoj vrsti agresivnog, paradnog stava mirno.
U pogledu njezina lijenika ugnijezdilo se neto od ovjeka koji je izvukao najkrau slamicu, iako su mu se usne smijeile. "Milord Namjesnik zamolio me da vas obavijestim o rasporedu lijenikih tretmana i tako dalje. Bojim se", i tu se nakaljao, "kako bi bilo najbolje smjesta obaviti pobaaj. Za to je vaa trudnoa ve neuobiajeno daleko odmaknula, a i za va bi oporavak bilo bolje da vas to prije oslobodimo fiziolokog napora."
"Zar se ba nita ne moe uiniti?" pitala je ona beznadno, ve s njihovih lica itajui odgovor.
"Bojim se da ne", ree njezin lijenik alosno. ovjek iz Carske Rezidencije kimuo je u znak potvrde.
"Ja sam pretraio literaturu", ree kapetan neoekivano, piljei kroz prozor, "i naao sam taj eksperiment s kalcijem. Istina, dobiveni rezultati nisu bili osobito ohrabrujui"
"Mislio sam da smo se sloili kako to neemo spominjati", bijesno gaje pogledao lijenik iz Rezidencije.
"Vaagen, to je okrutno", ree njezin osobni lijenik. "Samo pobuujete lane nade. Ne moete od Namjesni-kove ene uiniti jednu od svojih bespomonih pokusnih ivotinja i to za gomilu neiskuanih pucnjeva u mraku. Od Namjesnika ste dobili dozvolu za autopsiju - neka ostane na tome."
Njezin se svijet ponovno okrenuo naglavake u sekundi, dok je motrila lice mukarca s idejama. Znala je taj tip; napola u pravu, napola uobraen, napola uspjean, ovjek koji lebdi od jedne do druge monomanije poput pele koja oplouje cvijee, skupljajui malo plodova, ali ostavljajui za sobom sjeme. Osobno, ona njemu nije bila nita, samo sirov materijal za monografiju. Rizici koje bi ona preuzela nisu zastraivali njegovu matu, ona nije bila osoba, nego bolesno stanje. Nasmijeila.mu se,gplaj^o, divlje^ prepo-
znajui ga u tom trenutku kao svog saveznika u neprijateljskom uporitu.
"Kako ste, doktore Vaagen? Biste li eljeli napisati najvaniji znanstveni rad u svom ivotu?"
Lijenik iz Rezidencije prasnuo je u smijeh. "Provalila vas je, Vaagen."
Vaagen joj je uzvratio osmijehom, zaprepaten to ga je tako brzo prozrela. "Vi razumijete, ne mogu zajamiti nikakve rezultate..."
"Rezultate!" ubacio se njezin osobni lijenik. "Moj Boe, radije joj recite kakvi su vai pojmovi o rezultatima! Ili joj pokaite slike - ne, nemojte to uiniti. Miladv," okrenuo se prema njoj, "lijeenje o kojem on govori posljednji je put bilo iskuano prije dvadeset godina. Nanijelo je nepopravljivu tetu majkama. A rezultati - najbolji rezultat kojem biste se mogli nadati bio bi izoblieni bogalj. Moda i neto gore. Neopisivo gore."
"Rekao bih da je meduza prilino dobar opis", ree Vaagen.
"Vaagen, ovo je neljudski!" ispalio je njezin lijenik, dobacivi pogled prema Cordeliji kako bi provjerio kvocijent njezina uznemirenja.
"Meduza koja je u stanju preivjeti, doktore Vaagen?" pitala je Cordelia odluno.
"Mm. Moda", odgovorio je, suzdran zbog bijesnih pogleda svojih kolega. "Ali potekoa je u onome to se dogaa s majkama kad se lijeenje provodi in vivo."
"Pa zar ga ne moete provoditi in vitro?" postavila je CIgrdelia oito pitanje.
Vaagen uputi pobjedonosan pogled njezinu lijeniku. "To bi svakako otvorilo itav niz moguih smjerova pokusa, ako bi se moglo urediti", promrmljao je on prema stropu.
"In vitro?" pitao je zbunjeno lijenik iz Rezidencije. "Kako?"
"Kako to mislite, 'kako'?" ree Cordelia. "U nekom od ovdanjih ormara imate sedamnaest pohranjenih mater-ninih replikatora escobaranske proizvodnje, koje smo donijeli iz rata." Uzbueno se okrenula prema Vaagenu. "Poznajete li vi sluajno doktora Henrija?"
Vaagen kimne. "Radili smo zajedno." "Onda znate sve o njima!"
"Pa - ne ba sve. Ali, ah - zapravo, on me obavijestio da su dostupni. Ali razumijete, ja nisam porodniar."
"To svakako niste", ree njezin lijenik. "Milady, ovaj ovjek nije ak ni lijenik. On je samo biokemiar."
"Ali vi ste porodniar", istakne ona. "Prema tome, imamo, dakle, cijelu ekipu. Doktor Henri i, ovaj, kapetan Vaagen za Piotra Milesa i vi za prijenos."
Njegove su usne bile stisnute, a u oima mu se zadrao vrlo udan pogled. Trebao joj je trenutak da u tome prepozna strah. "Ja ne mogu obaviti prijenos, miladv," ree on. "Ne znam kako. Nitko na Barravaru nikad nije izveo takvu operaciju."
"Znai, vi to ne biste preporuili?"
"Nikako ne bih. Mogunost trajnog oteenja - naposljetku, vi biste za nekoliko mjeseci mogli opet pokuati, ako se oiljci mekog tkiva ne proire na testise - ahem. Moete ponovno pokuati. Ja sam va lijenik, i iznosim vam ono to je moje struno miljenje."
"Da, ako u meuvremenu netko drugi ne kokne Ar-ala. Moram imati na umu da je ovo Barravar gdje su svi tako zaljubljeni u smrt da pokapaju ljude koji se jo trzaju. Jeste li vi voljni pokuati izvesti tu operaciju?"
Dostojanstveno se uspravio. "Nisam, milady, I to je moja konana rije."
"Pa dobro." Uperila je prst u svog lijenika. "Vi ispadate." Premjestila je prst prema Vaagenu: "A vi upadate. Vi sad vodite ovaj medicinski sluaj. Pouzdajem se u vas da ete mi pronai kirurga - ili studenta medicine, ili veterinara, ili bilo koga tko je voljan pokuati. A onda moete eksperimentirati do mile volje."
Vaagen se doimao blago pobjedniki; njezin je bivi lijenik bio bijesan. "Bilo bi bolje da vidimo to o tome ima rei milord Namjesnik, prije nego to otplavite njegovu enu na tom kriminalnom valu lanog optimizma."
Vaagen se sad doimao neto manje pobjedonosno.
"Vi razmiljate o tome da smjesta odjurite tamo prijeko?" pitala je Cordelia.
"ao mi je, miladv," ree lijenik iz Rezidencije, "ali mislim da je ovu ideju najbolje uguiti u zaetku. Vi ne znate na kakvu je glasu kapetan Vaagen. Oprostite to sam tako izravan, Vaagen, ali vi ste graditelj carstva, a ovaj ste put otili malo predaleko."
"Imate li ambicija da dobijete vlastito istraivako krilo, kapetane Vaagen?" raspitivala se Cordelia.
Slegnuo je ramenima, vie postien nego ljutit, pa je znala da su rijei lijenika iz Rezidencije barem djelomino istinite. Pogledom je privlaila Vaagena, voljna da op-sjedne njegovo tijelo, um i duu, ali osobito njegov um, pitajui se kako bi najbolje potpalila njegovu matu tako da se nae u njezinoj slubi.
"Ako uspijete ovo izvesti, dobit ete cijeli institut. A njemu moete rei," trne ona glavom u smjeru hodnika, prema Aralovoj sobi, "da sam Ja tako rekla."
U raznim omjerima poraeni, ljutiti i puni nade, oni su se povukli. Cordelia se uvalila u krevet i zafukala malu, bezvunu melodiju, dok su joj prsti nastavljali s polaganom masaom abdomena. Sila tee prestala je postojati.
DEVETO POGLAVLJE
Oko sredine dana konano je zaspala i probudila se dezorijentirana. Stisnula je kapke pred popodnevnim suncem koje je ukoso padalo kroz prozore bolnike sobe. Siva je kia nestala. Dodirnula je svoj trbuh, tuna, elei se uvjeriti da je jo uvijek tamo, pa se okrenula na bok i zatekla grofa Piotra kako sjedi uz njezinu postelju.
Bio je odjeven u svoju ladanjsku odjeu, stare hlae uniforme, obinu koulju i jaknu koju je nosio samo u Vor-kosigan Surleauu. Zacijelo je morao doi ravno u Carsku vojnu bolnicu. Njegove tanke usne uznemireno su joj se nasmijeile. Oi su mu izgledale umorno i zabrinuto.
"Draga djevojko. Nisi se morala buditi zbog mene."
"Ne smeta." Trepnula je da otjera mrlje pred oima, osjeajui se starijom od tog starca. "Ima li neeg to bih mogla popiti?"
Uurbano joj je natoio hladne vode iz pipe umivaonika koji se nalazio uz postelju i gledao je kako guta. "Jo?"
"To je dovoljno. Jeste li ve vidjeli Arala?" Potapao ju je po ruci. "Ve sam razgovarao s Aralom.
"Moda i ne mora biti tako loe kao to smo se isprva bojali. Jo uvijek postoji ansa. Nada. Je li vam Aral rekao za maternini replikator?"
"Neto jest. Ali teta je zacijelo ve nanesena. Nepopravljiva teta."
"teta jest. Koliko je nepopravljiva, to nitko ne zna. ak ni kapetan Vaagen."
"Da, maloprije sam upoznao Vaagena." Piotr se namr-tio. "Napasan ovjek. Jedan od Novih Ljudi."
"Barravar treba svoje nove mukarce. I ene. Svoj tehnoloki obrazovani narataj."
"Oh, svakako. Borili smo se i robovali kako bismo ih stvorili. Apsolutno su neophodni. I oni to znaju, barem neki od njih." Traak je postiene ironije omekao njegove usne. "Ali operacija koju predlae, taj prijenos posteljice... to ne zvui osobito sigurno."
"Na Koloniji Beta to bi bila rutinska operacija", slegne Cordelia ramenima. Ali mi, naravno, nismo na Koloniji Beta.
"Ali neto izravnije, bolje poznato - bila bi spremna ponovno pokuati mnogo prije. Na duge pruge, mogla bi zapravo izgubiti manje vremena."
"Vrijeme... nije ono to se ja bojim da u izgubiti." Besmislen koncept, kad sad promisli o njemu. Svakog je barravarskog dana izgubila po 26,7 sati. "U svakom sluaju, vie nikad ne kanim kroz to prolaziti. Menije dovoljno jednom da bih nauila, gospodine."
Treptaj uznemirenosti preletio je njegovim licem.
"Predomislit e se, kad se bude osjeala bolje. Ono to
je sad vano - razgovarao sam s kapetanom Vaagenom.
ini se da on ni najmanje ne sumnja u to da je oteenje
_ velike),.".
"Pa, jest. Nepoznato je to mogu li se obaviti i veliki popravci."
"Draga djevojko." Njegov je zabrinut osmijeh postajao sve napetiji. "Upravo tako. Daje fetus barem djevojica... ili ak drugi sin... mogli bismo si dopustiti da udovoljimo tvojim shvatljivim, ak i pohvalnim majinskim osjeajima. Ali ova bi stvar, ako pozivi, jednog dana postala grof Vorkosigan. Ne moemo si priutiti da imamo deformiranog grofa Vorkosigana." Naslonio se, kao da je upravo izveo neki uvjerljiv zakljuak.
Cordelia je nabrala obrve. "A tko smo to mi?"
"Kua Vorkosigan. Mi smo jedna od najstarijih kua na Barravaru. Moda nikad nismo bili meu najbogatijima, rijetko meu najjaima, ali ono to nam je nedostajalo u bogatstvu, nadoknaivali smo au. Devet narataja vorskih ratnika. Zar ne razumije, poslije devet narataja, to bi bio uasan svretak."
"U sadanjem se trenutku Kua Vorkosigan sastoji od dva pojedinca, vas i Arala", primijeti Cordelia, u jednakoj mjeri uveseljena i uznemirena. "A grofove Vorkosigane uasni su svreci sustizali tijekom cijele vae povijesti. Dizali su vas u zrak, pucali na vas, izgladnjivali vas, utap-ljali, spaljivali ive, odsijecali vam glave, obolijevali ste i ludjeli. Jedino vam nikad nije uspjelo umrijeti u krevetu. Ja sam mislila da su uasi oruje vaeg zanata."
Uzvratio joj je bolnim osmijehom. "Ali nikad nismo bili mutanti."
"Mislim da morate ponovno porazgovarati s Vaage-nom. Fetalno oteenje koje vam je opisao nije genetiko, nego teratogenetiko, ako sam ga dobro shvatila."
"Ali liudi e misliti da ie mutaat."......................
"A koga je vraga vama stalo do toga to misli nekakva proleterska neznalica?"
"Drugi Vorovi, draga."
"Vorovi, proleteri, svi su jednako neuki, uvjeravam vas."
Ruke su mu se trznule. Otvorio je usta, pa ih ponovno zatvorio, namrtio se i otrije rekao: "Osim toga, ni jedan grof Vorkosigan nikad nije bio pokusna laboratorijska ivotinja."
"Eto vam ga, onda. On slui Barravaru i prije nego to se rodio. Nije to lo poetak asnog ivota." Moda iz toga ispadne i neto dobro, na kraju, moda se doe do neke spoznaje; ako ne pomogne njima, moda e pomoi nekim drugim oaloenim roditeljima. to je vie o tome razmiljala, to joj se ispravnija inila njezina odluka, i to na vie razina.
Piotr je trznuo glavom unatrag. "Koliko god se vi Be-tanci inili mekima, u vama je zapanjujua crta hladno-krvnosti."
"Crta razuma, gospodine. Racionalnost ima svojih vrijednosti. I vi Barravarci trebali biste joj jednom dati priliku." Ugrizla se za jezik. "Ali trimo pred rudo, rekla bih, gospodine. Mnogo je tu" opasnosti, "potekoa koje tek treba svladati. Prijenos posteljice u ovako visokom stupnju trudnoe sloen je ak i za galaktiare. Priznajem, voljela bih da imamo vremena uvesti iskusnijeg kirurga. Ali nemamo."
"Da... da... ima pravo, moglo bi jo i umrijeti. Nema potrebe da... ali, curo moja, ja se bojim i za tebe. Je li to vrijedno truda?"
Je li to vrijedno ega? Otkud bi ona to mogla znati? Plua su joj gorjela. Iznureno musenasmiieila i odmah-
nula glavom koja ju je boljela od snanog pritiska u sljepoonicama i vratu.
"Oe," zauo se hrapav glas s dovratka. O njega se oslonio Aral, u svojoj zelenoj pidami, s cjevicom prijenosne boce kisika utaknutom u nos. Kako je dugo tamo stajao? "Mislim da Cordeliji treba odmora."
Oi su im se susrele iznad Piotra. Blagoslovljen bio, ljubavi...
"Da, naravno." Grof Piotr se sabrao, pa se kripavo podigao na noge. "Ispriavam se, posve si u pravu." Jo je jednom stisnuo Cordelijinu ruku, snano, svojim suhim starakim stiskom. "Naspavaj se. Poslije e moi jasnije razmiljati."
"Oe."
"A zar ti ne bi trebao biti u krevetu?" ree Piotr, od-vuen van. "Vrati se i lezi, deko..." Glas mu se izgubio preko hodnika.
Aral se vratio poslije, kad je grof Piotr konano otiao.
"Je li te otac gnjavio?" pitao ju je, doimljui se smrknuto. Ispruila je ruku prema njemu i on je sjeo uz nju. Premjestila je glavu s jastuka u njegovo krilo, a obraz joj je poivao na njegovoj vrstoj, miiavoj nozi ispod tanke pidame. On joj je milovao kosu.
"Ne vie nego inae", uzdahnula je ona.
"Bojao sam se da te uzrujava."
"Ne radi se o tome da ja nisam uzrujana. Samo sam previe umorna da bih trala gore-dolje hodnikom i vritala."
"Ah. Znai, ipak te uzrujao."
"Jest." Oklijevala je. "Na izvjestan nain, on je u oravu. Tako sam se dugo bojala, ekala, udaja? ,di^
odnekud, niotkud, bilo otkud. A onda je dola prola no i najgore je prolo, gotovo je... osim to nije gotovo. Daje udarac bio potpuniji, sad bih mogla stati, odustati. Ali ovo e se nastaviti unedogled." Protrljala je obraz uz tkaninu. "Je li Illyan doao s kakvim vijestima? Uinilo mi se ranije da sam tamo vani ula njegov glas."
Rukom joj je nastavljao milovati kosu, ravnomjernim ritmom. "Zavrio je preliminarno ispitivanje Evona Vor-halasa brzopentom. Sad istrauje staru oruarnicu iz koje je Evon ukrao soltoksin. ini se da se Evon nije opremio tako naglo i samostalno kako je tvrdio. Topniki major koji je vodio oruarnicu, nestao je, odsutan bez doputenja. Illvan jo nije siguran je li ovjek eliminiran kako bi Evon imao ist put ili je zapravo pomogao Evonu, pa nestao i sakrio se."
"Moda se samo uplaio. Ako se radilo o nemaru."
"I bolje mu je da bude uplaen. Ako je na bilo koji nain svjesno u tome sudjelovao..." Ruka mu se zgrila u njezinoj kosi. Postao je svjestan da je upa, promrmljao: "Oprosti", i nastavio je milovati. Cordelia se, osjeajui se vrlo nalik na ranjenu ivotinju, uvukla dublje u njegovo krilo i poloila mu ruku na koljeno.
"Sto se tie oca - bude li te opet uzrujavao, poalji ga k meni. Nisi trebala imati posla s njim. Rekao sam mu da je to bila tvoja odluka."
"Moja odluka?" Ruka joj je poivala na njegovu koljenu, nepomina. "Zar to nije naa odluka?"
Oklijevao je. "to god ti eli, ja u te podrati." "Ali to ti eli? Neto to mi ne govori?"
"Ne mogu si pomoi, razumijem njegove strahove. Ali... postoji neto o emu s njim jo nisam razgovarao, a
i neu. Moda nam do sljedeeg djeteta nee biti tako lako doi kao do prvoga."
Lako1? Tebi je ovo lako1?
Nastavio je. "Jedna od manje poznatih popratnih pojava soltoksina jesu i oiljci na testisima, na mikrorazini. Mogu smanjiti plodnost do toke s koje nema povratka. Barem me tako upozorio lijenik koji me pregledao."
"Kojeta", ree Cordelia. "Sve to nam treba jesu bilo koje dvije tjelesne stanice i replikator. Tvoj mali prst i moj noni palac, ako to bude sve to uspiju ostrugati sa zida poslije sljedee bombe, mogu nastaviti reproducirati male Vorkosigane dobrano do u sljedee stoljee. Koliko god malih Vorkosigana oni koji nas nadive odlue da si mogu priutiti."
"Ali ne prirodnim putem. Ne bez odlaska s Bar-ravara."
"Ili bez promjena na Barravaru. Prokletstvo." Ruka mu se naglo povukla zbog ugriza u prizvuku njezina glasa. "Da sam barem od samog poetka inzistirala na tome da koristimo replikator, dijete nikad ne bi bilo izloeno riziku. Znala sam da je to sigurnije, znala sam da je dostupan" Glas joj se slomio.
"... ... Da barem ja... nisam prihvatio posao. Da sam te barem zadrao u Vorkosigan Surleauu. Udijelio oprost onoj ubojitoj budali Carlu, za Boga miloga. Da smo barem spavali u odvojenim spavaonicama..."
"Ne!" Ruka joj se stisnula oko njegova koljena. "I odbijam sljedeih petnaest godina ivjeti u nekakvom atomskom sklonitu. Arale, ovo se mjesto mora promijeniti. Ovo je nepodnoljivo." Da barem nikad nisam dola ovamo.
Da barem. Da barem. Da barem.
Ako ve i nije bila tako temeljito opremljena kao to su zahtijevala galaktika mjerila, operacijska se dvorana doimala istom i svijetlom. Cordelia je, lelujajui na svojim lebdeim nosilima, okretala glavu na obje strane kako bi upila to vie pojedinosti. Svjetla, monitori, operacijski stol prihvatnim bazenom smjetenim s donje strane, tehniar koji je provjeravao grgljavi spremnik pun bistre ute tekuine. Ovo, rekla je sama sebi strogo, nije toka bez povratka. To je jednostavno sljedei logian korak.
Kapetan Vaagen i doktor Henri stajali su u steriliziranim haljama i ekali pokraj operacijskog stola. Odmah do njih bio je smjeten pokretni maternini replikator, spremnik od metala i plastike visok pola metra, naikan kontrolnim ploama i pristupnim otvorima. Svjetla na njegovim bokovima svijetlila su zeleno i blijedouto. Oien, steriliziran, spremnici za kisik i hranjive tvari napunjeni i spremni... Cordelia ga je motrila s dubokim olakanjem. Primitivna barravarska trudnoa iz prethistorijskog doba nije bila nita drugo nego promaaj razuma da nadvlada emocije. Tako im je eljela udovoljiti, uklopiti se, pokuati postati Barravarka... / sad moje dijete plaa cijenu. Nikad vie.
Doktor Ritter, kirurg, bio je visok i tamnokos, masli-naste puti i dugih vitkih ruku. Cordeliji su se njegove ruke svidjele od prvog trenutka kad ih je ugledala. Bile su mirne. Ritter i medicinski tehniar sad su je namjetali iznad operacijskog stola i izmaknuli lebdea nosila ispod nje. Doktor Ritter nasmijeio se kako bije ohrabrio. "Sjajno vam ide."
Naravno da mi ide sjajno, nismo jo ni poeli, pomisli razdraljivo Cordelia. Doktor Ritter bio je napadno nervozan, iako se napetost nekako zaustavila kod njegovih
laktova. Kirurg je bio Vaagenov prijatelj i Vaagen ga je gotovo silom nagovorio na ovo, nakon to su cijeli dan proveli prolazei kroz popis iskusnijih ljudi koji su se odbijali prihvatiti tog sluaja.
Vaagen je to objasnio Cordeliji. "to su etvorica bandita s palicama u mranoj uliici?"
"to?"
"Tuba vorskog plemia za nesavjesno lijeenje." Za-hihotao je. Vaagenov smisao za humor bio je crn i jedak. Cordelia bi ga zbog toga mogla zagrliti. U posljednja je tri dana on bio jedina osoba koja se u njezinoj blizini usuivala naaliti, moda najracionalnija i najiskrenija osoba koju je srela otkako je otila s Kolonije Beta. Bilo joj je drago to je ovdje.
Otkotrljali su je na bok i dodirnuli joj kraljenicu medicinskim oamutom. Lagano drakanje i njezina su hladna stopala iznenada postala topla. Noge su joj naglo postale nepokretne, kao vree sala.
"Osjeate li ovo?" pitao je doktor Ritter. "Osjeam li to?"
"Dobro." Kimuo je tehniaru, pa su je okrenuli na lea. Tehniar joj je otkrio trbuh i ukljuio polje za sterilizaciju. Kirurg ju je opipao, dvaput provjerivi holovidne monitore kako bi bio siguran u kojem je poloaju dijete u njoj.
"Jeste li sigurni da ovo ne biste radije prespavali?" pitao ju je doktor Ritter po posljednji put.
"Ne. elim gledati. Upravo e se roditi moje prvo dijete." Moda e se upravo roditi moje jedino dijete.
Slabano se nasmijeio. "Hrabra ste vi cura."
Da cura, dovraga, starija sam od tebe. Osjeala je da bi doktor Ritter vie volio kad ga ne bi gledala. Ba teta.
Doktor Ritter je zastao, osvrnuvi se oko sebe po posljednji put, kao da u mislima provjerava spremnost svog alata i svojih ljudi. I svoje volje i hrabrosti, nagaala je Cordelia.
"Idemo, Ritteru moj, da zavrimo s ovim", ree Vaagen, nestrpljivo kuckajui prstima. U glasu mu se nalazila neobina mjeavina, pomalo sarkastian poticajni ritam ispod kojeg se smjestila toplina iskrenog ohrabrivanja. "Rezultati skeniranja pokazuju da su se kosti ve poele odvajati od mesa. Bude li raspadanje previe napredovalo, neu vie imati matricu iz koje mogu graditi. Rei sad, a nokte grizi poslije."
"Grizi ti svoje nokte, Vaagen," ree kirurg srdano. "Jo me jednom povuci za lakat i natjerat u svog tehniara da ti ugura refraktor u grlo."
Prijatelji odavna, procijenila je Cordelija. Ali kirurg je podigao ruke, udahnuo, vrsto stisnuo vibro skalpel i razrezao joj trbuh u jednom jedinom, savreno kontroliranom potezu. Medicinski je tehniar glatko slijedio njegov pokret runim izvlakaem, steui krvne ile; iscurilo je manje krvi nego da ju je ogrebla maka. Cordelia je osjeala pritisak, ali ne i bol. Sljedei rezovi rastvorili su njezinu maternicu.
Prijenos posteljice bio je daleko zahtjevniji od obinog carskog reza. Krhka posteljica mora se kemijski i hormo-nalno nagovoriti da se odvoji od maternice bogate krvnim ilama, a da se pritom ne oteti previe od njezina mnotva sitnih peteljki, a potom se mora, uz pomo ispiranja kupkom hranjive otopine visoko zasiene kisikom, slobodno odvojiti od maternine ovojnice. Tad se izmeu mater-nine ovojnice i posteljice mora umetnuti spuva replika-
tora, a peteljke posteljice barem djelomino navesti da se nanovo isprepletu sa svojom novom matricom, prije nego to se cijeli taj nered moe izvui iz ivueg majina tijela i smjestiti u replikator. to je dalje odmaknula trudnoa, to je tei prijenos.
Pupana vrpca izmeu posteljice i djeteta bila je pod nadzorom i dodatni kisik ubrizgava se u nju hiposprejem prema potrebi. Na Koloniji Beta, to bi obavila spretna mala spravica; ovdje se vrzmao ivani tehniar.
Tehniar je poeo ulijevati bistru svijetloutu tekuu kupku u njezinu maternicu. Ispunila ju je i prelila se, cu-rei, ruiasto obojena, niz njezine bokove u spremnik ispod operacijskog stola. Kirurg je sad, zapravo, radio pod vodom. Nije bilo nikakve sumnje, prijenos posteljice bio je gadna operacija.
"Spuvu", zazvao je kirurg tiho, a Vaagen i Henri dovukli su replikator do Cordelije i iz njega izvukli matrinu spuvu koja se uz replikator drala hranidbenim cjevicama. Kirurg je beskrajno dugo petljao sitnim runim izvlakaem, a ruke su mu bile izvan Cordelijina vidokruga dok je, gledajui ukri, virkala dolje preko svojih prsa prema zaobljenom - sad ve jedva zaobljenom - trbuhu. Zadrhtala je. Ritter se znojio.
"Doktore..." Tehniar je pokazao neto na vid-moni-toru.
"Mm", ree Ritter podiui pogled, a onda nastavi s petljanjem. Tehniari su mrmljali, Vaagen i Henri su mrmljali, mirno, profesionalno, utjeno... bilo joj je tako hladno...
Tekuina koja je curila preko bijele brane njezine koe naglo je od svijetloruiaste postala jarko, jarko crvena i istjecala u trcajima, mnogo bre nego to je tekuina utjecala u utrobu.
"Stisnite to", siknuo je kirurg.
Cordelia je ispod ovojnice tek dijelom uspjela vidjeti sitne ruice, noge i vlanu tamnu glavu kako se migolje na kirurgovoj ruci u rukavici, ne vee od onih napola utopljenog maia. "Vaagen! Ako je eli, uzmi tu svoju stvar sad!" ispalio je Ritter. Vaagen je uronio ruke u rukavicama u njezin trbuh, a Cordelijin su pogled zamraile tamne spirale; glava ju je boljela, raznesena iznenadnim iskriavim bljeskovima. Crnilo se napuhavalo i svladavalo je. Posljednje to je ula bio je piskav glas oajnog kirurga: "Oh, sranje..."
Snovi su joj bili zamagljeni od boli. Najgori dio bilo je guenje. Guila se i guila, plakala zbog nedostatka zraka. Grlo joj je bilo puno prepreka i ona ga je grebla noktima sve dok joj ruke nisu bile vezane. Sanjala je Vorrutvero-va muenja koja su se potom umnaala i proirivala u sloeno ludilo koje bi trajalo satima. Poremeeni Bothari kleao bi joj na grudima i ona uope nije mogla doi do zraka.
Kad se konano probudila, bistre glave, bilo je to nalik na bijeg iz nekog paklenog podzemnog zatvora na pravo Boje svjetlo. Njezino je olakanje bilo tako duboko da je opet zaplakala, prigueno cvilei vlanih oiju. Mogla je disati, iako ju je boljelo; bila je puna modrica, bolna i nesposobna da se pomakne. Ali mogla je disati. To je bilo dovoljno.
". ." Zdepasti topli prst dodirnuo joj je kapke i obrisao vlagu. "U redu je."
"Majeli?" mirnula je i stisnula kapke. Bila je no, a umjetno je svjetlo oblikovalo topla porjeja u prostoriji. Aralovo je lice treperilo iznad njezinoga. "Majeli... no? toiebua?"
". Bila si jako, jako bolesna. Tijekom prijenosa posteljice doivjela si strahovito krvarenje. Srce ti je dvaput stalo." Navlaio je usne i nastavio. "Trauma se nadovezala na trovanje i buknula je soltoksinska upala plua. Juer si imala vrlo lo dan, ali pregrmjela si najgore, skinuli su te s respiratora."
"Kako... dugo?"
"Tri dana."
"Ah. Beba, Arale. Jeliuspjelo? Detalje!"
"Sve je dobro prolo. Vaagen je izvijestio da je prijer nos bio uspjean. Izgubili su oko trideset posto funkcije posteljice, ali Henri je to nadoknadio poveanom koliinom obogaene otopine kisika i ini se daje sve dobro, odnosno, onoliko dobro koliko se moe oekivati. U svakom sluaju, beba je jo iva. Vaagen je poeo s prvim pokusom lijeenja kalcijem i obeava da e uskoro imati osnovno izvjee." Milovao joj je elo. "Vaagen je dobio najvii prioritet za pristup svoj opremi, zalihama ili tehniarima koje odlui rekvirirati, ukljuujui i vanjske savjetnike. Ima savjetodavnog civilnog pedijatra, a tu je i Henri. Sam Vaagen zna o bojnim otrovima vie od bilo kojeg ovjeka na Barravaru ili izvan njega. Zasad ne moemo uiniti vie. Prema tome, odmaraj se, ljubavi."
"Beba - gdje?"
"Ah - ako eli, moe vidjeti gdje je." Pomogao joj je da podigne glavu i pokazao kroz prozor. "Vidi onu drugu zgradu, s crvenim svjetlima na krovu? To je istraivaka zgrada biokemijskog odjela. Vaagenov i Henrijev laboratorij je na drugom katu."
"Oh, sad je prepoznajem. Vidjela sam je s druge strane, onog daRa.kM.eme iolli bq
"Tako je." Lice mu se smekalo. "Dobro je to si se vratila, draga kapetanice. Gledati te tako bolesnu... nisam se osjeao tako bespomonim i beskorisnim jo otkako mi je bilo jedanaest godina."
Bilo je to u godini kad je eta Ludog Yurija ubila njegovu majku i brata. "", ree sad ona. "Ne, ne... sadje-svedobro."
Sljedeeg jutra odnijeli su sav ostatak cjevica kojima joj je bilo izbodeno tijelo, osim one za dovod kisika. Uslijedili su mirni, rutinski dani. Njezin je oporavak bio prekidan rjee od Aralova. inilo se da mu u svako doba u posjet dolaze cijele ete ljudi, na elu s premijerom Vor-talom. U njegovu je sobu bila postavljena osigurana kom-konzola, usprkos lijenikim prosvjedima. Koudelka mu se pridruivao osam sati dnevno u tom improviziranom uredu.
Koudelka se inio vrlo tihim, potiten kao to su bili i svi ostali poslije te nesree, iako ne i tako morbidan kao svi ostali koji su imali veze s neuspjehom njihova osiguranja. ak se i Illvan uvukao u sebe kad ju je vidio.
Nekoliko puta na dan, Aral ju je paljivo vodio gore--dolje hodnikom. Vibro skalpel je u njezinu trbuhu nainio rez ii nego to bi to uspjelo, recimo, prosjenom ubodu sabljom, ali nije bio nita plii. Ipak, zarastanje oiljka boljelo je manje nego plua. Ili srce. Trbuh joj nije bio toliko ravan, koliko ispuhan, ali definitivno vie nije bio popunjen. Bila je sama, nenastanjena, ponovno je bila ona stara, poslije pet mjeseci udvojenog postojanja.
Jednog dana doao je doktor Henri s lebdeim nosilima i poveo je na kratak izlet u svoj laboratorij, kako bi vidjela gdje je na sigurno postavljen replikator. Na vid-ka-.merama promatrala je svoje dijete kako se mie i proua-
vala tehnike ispise i izvjea ekipe. Testovi su pokazali kako se subjektovi ivci, koa i oi razvijaju u ohrabrujuem smjeru, iako Henri nije bio tako siguran za sluh, zbog siunih kostiju u uhu. Henri i Vaagen bili su propisno obrazovani znanstvenici, gotovo betanski u svom pristupu, pa ih je u sebi blagoslovila, a naglas im se zahvalila, te se vratila u svoju sobu, osjeajui se neizmjerno bolje.
Ipak, kad je sljedeeg popodneva kapetan Vaagen na-, glo upao u njezinu sobu, srce joj je potonulo. Lice mu je bilo mrano poput oblanog neba, usne stisnute i tvrde.
"to nije u redu, kapetane?" pitala je ona uurbano. "Drugi unos kalcija - zar nije uspio?"
"Jo je prerano da bi se znalo. Ne, vae je dijete isto kao i juer. Na problem je va svekar."
"Molim?"
"Jutros nas je doao posjetiti general grof Vorkosi-gan."
"Oh. Doao je vidjeti dijete? Oh, dobro. Tako ga uznemiruje sva ta nova ivotna tehnologija. Moda konano poinje prelaziti svoje emocionalne blokade. Nove tehnologije smrti prigrljuje vrlo spremno, budui daje stari vor-ski ratnik..."
"Na vaem mjestu, miladv, ne bih s njim u vezi iskazivao toliko optimizma." Duboko je udahnuo, potraivi utoite u slubenom dranju, ovaj put samo mraan, bez crnog humora. "Doktor Henri mislio je isto to i vi. Poveli smo generala u obilazak laboratorija, pokazali mu opremu, objasnili svoje teorije lijeenja. Bili smo apsolutno otvoreni, kao to smo i s vama bili. elio je znati kakve emo rezultate dobiti. Kvragu, otkud znamo. A to smo mu i rekli.
Malo je okoliao, davao naznake... no, da skratim, general je prvo zatraio, potom zapovjedio, a na kraju pokuao i podmititi doktora Henrija da otvori hermetiki poklopac. Da uniti fetus. Mutaciju, kako ga on zove. Poslali smo ga kvragu i izbacili. Zakleo se da e se vratiti."
Osjeala je drhtavicu u trbuhu, iako je lice uspjela zadrati bezizraajnim. "Razumijem."
"Miladv, elim tog starca dalje od svog laboratorija. I fuka mi se ivo kako ete to izvesti. Ne trebaju mteni takva sranja. Ne s tako visokog mjesta."
"Vidjet u... priekajte ovdje." vre se ogrnula ha-ljetkom preko svoje zelene pidame, bolje namjestila cjevicu za kisik, pa paljivo otkoraala na drugu stranu hodnika. Aral, poluslubeno odjeven u hlae i koulju uniforme, sjedio je uz mali stoli pokraj prozora. Jedini znak toga daje i dalje bio na lijeenju bila je cjevica za kisik u nosu, lijeenje njegove vlastite soltoksinske upale plua koja nikako nije prestajala. Savjetovao se s nekim mukarcem dok je Koudelka hvatao biljeke. Hvala Bogu, taj mukarac nije bio Piotr, tek neki Vortalin ministarski tajnik.
"Arale. Trebam te." "To ne moe ekati?"
"Ne."
Ustao je sa stolca uz kratko: "Ispriajte me na trenutak, gospodo", pa za njom otkoraao preko hodnika. Cor-delia je zatvorila vrata za njima.
"Kapetane Vaagen, molim vas, recite Aralu ono to ste maloprije ispriali meni."
Vaagen je, doimljui se trunicu nervoznije, ponovio svoju priu. Sluilo mu je na ast to nije ublaio pojedi-
nosti. inilo se da se na Aralova ramena, dok je sluao, slijee teret, zaobljava ih i pogrbljuje.
"Zahvaljujem vam, kapetane. Bili ste u pravu kad ste to prijavili. Ja u se smjesta pobrinuti za to."
"To je sve?" Vaagen dobaci Cordeliji sumnjiav pogled.
Rastvorila je dlan prema njemu. "uli ste to vam je ovjek rekao."
Vaagen slegne ramenima, salutira i izae. "Sumnja li u njegovu priu?" pitala je Cordelia.
"Ljubavi, cijeli tjedan sluam od svog oca grofa o toj temi."
"Svaali ste se?"
"On se svaao. Ja sam samo sluao."
Aral se vratio u svoju sobu i zamolio Koudelku i tajnika da priekaju na hodniku. Cordelia je sjela na njegov krevet i promatrala kako unosi ifre u svoju komkonzolu.
"Lord Vorkosigan ovdje. elio bih obaviti konferencij-ski razgovor sa efom osiguranja Carske vojne bolnice i zapovjednikom Illvanom. Spojite me s obojicom, molim vas."
Kratko ekanje, dok su traili oba mukarca. Ako je bilo suditi prema zamagljenoj pozadini na vid-ekranu, ef osiguranja bolnice bio je u svom uredu, negdje u bolnikom kompleksu. Illvanu su uli u trag u forenzikom laboratoriju Glavnog stoera CarSiga.
"Gospodo." Aralovo je lice bilo sasvim bezizraajno. "elim opozvati jedno sigurnosno doputenje." Svaki se od mukaraca paljivo priredio za unos biljeaka u svoju komkonzolu. "Generalu grofu Piotru Vorkosiganu bit e zabranjen pristup u Zgradu est, Biokemijska istraiva-
nja, Carska vojna bolnica, sve dok se ne dobiju drugaije upute. Upute osobno od mene."
Illvan je oklijevao. "Gospodine - general Vorkosigan ima, Carskim ukazom, apsolutnu slobodu kretanja. Ima je ve godinama. Da to opovrgnem, potrebna mije Carska zapovijed."
"Divane, ovo to ti govorim je upravo to." Traak nestrpljivosti zakripao je u Vorkosiganovu glasu. "To nareujem ja, Aral Vorkosigan, Namjesnik Njegova Carskog Velianstva Gregora Vorbarre. Je li to dovoljno?"
Illvan je tiho funuo, ali kad se Vorkosigan namrtio, lice mu se naglo vratilo u bezizraajnost. "Da, gospodine. Razumijem. Je li to sve?"
"To je sve. Samo ta jedna zgrada."
"Gospodine..." ree ef bolnikog osiguranja, "to ako... general Vorkosigan odbije stati na zahtjev?"
Cordelia si je to mogla dobro predoiti, nekog sirotog mladog straara kojeg e sa zemljom sravniti sva ta povijest...
"Ako vae slubenike osiguranja zaista moe tako nadvladati jedan starac, imaju pravo na uporabu sile do paljbe iz oamuta, ukljuujui i nju", ree Aral umorno. "Slobodni ste. Hvala."
ef bolnikog osiguranja oprezno je kimnuo i iskljuio se.
Illyan se jo trenutak sumnjiavo zadrao. "Je li to dobra zamisao, s obzirom na njegovu dob? Oamut moe nakoditi srcu. A njemu se to nee ni najmanje svidjeti, kad mu kaemo da postoji mjesto na koje mu je zabranjen pristup. Usput budi reeno, zato...?" Aral se tek hladno zapiljio u njega, sve dok Illyan nije progutao slinu, rekao "Da, gospodine,", saMirao. i.isM.ui9Si,v.
Aral se naslonio i zamiljeno piljio u prazan prostor na kojem su do maloprije bljetale vid-slike. Podigao je pogled prema Cordeliji, a usne su mu se iskrivile u grimasi ironije i boli. "On je starac", rekao je naposljetku.
"Taj starac je upravo pokuao ubiti tvog sina. Ono to je od njega ostalo."
"Razumijem tvoje gledite. Ali razumijem i njegove strahove."
"Razumije li i moje strahove?" "Da. I tvoje i njegove."
"Ali kad stvari dou do zida - ako se pokua vratiti tamo"
"On je moja prolost." Pogledao ju je u oi. "Ti si moja budunost. Ostatak mog ivota pripada budunosti. Dajem ti svoju asnu rije kao Vorkosigan."
Cordelia je uzdahnula i protrljala svoj bolni vrat, svoje bolne oi.
Koudelka je zakucao na vrata i oprezno gurnuo glavu unutra. "Gospodine? Tajnik ministarstva eli znati"
"Samo jo trenutak, porunice." Vorkosigan mu odmahne neka ponovno izae.
"Hajdemo zbrisati s ovog mjesta", ree Cordelia. "Miladv?"
"Carska vojna, CarSig i CarSve, od toga dobivam teak napad CarKlaustrofobije. Idemo na nekoliko dana u Vorkosigan Surleau. I ti e se tamo bolje oporaviti, tamo e svi tvoji predani poslunici", trznula je glavom prema hodniku, "tee doi do tebe. Samo ti i ja, mali." Hoe li to upaliti? to ako se povuku na prizorite svoje ljetonje sree, a nje tamo vie;..ne.b^?.to..afeQ..ss..iato.piia ujesen;..
skim kiama... Mogla je osjetiti oaj u sebi dok je traila njihovu izgubljenu ravnoteu, neko vrsto sredite.
Obrve mu se podigoe s odobravanjem. "Izvrsna ideja, draga kapetanice. Povest emo i staroga sa sobom."
"Oh, zar ba moramo - oh. Da, razumijem. Ima pravo. Svakako."
DESETO POGLAVLJE
Cordelia se probudila polako, protegnula se i stisnula velianstveno svilenu, perjem punjenu perinu blie sebi. Druga je polovica kreveta bila prazna - dodirnula je ulub-ljen jastuk - hladna i prazna. Aral je zacijelo rano otiao na prstima. Uivala je u raskoi osjeaja da se konano poteno naspavala i da poslije buenja nije osjetila onu tupu iscrpljenost koja joj je tako dugo zaepljivala tijelo i um. Ovo je bila trea no zaredom da je dobro spavala, zagrijana tijelom svog supruga. Oboje su bili sretni to su se konano rijeili razdraujuih cjevica za kisik u nose-vima.
Njihova soba u kutu, na prvom katu preureene kamene vojarne, tog je jutra bila hladna i vrlo tiha. Prednji se prozor otvarao prema svijetlozelenom travnjaku koji se sputao u izmaglicu to je skrivala jezero, selo i brda na suprotnoj obali. Vlano je jutro bilo ba kako treba, ugodno, prava suprotnost pernatoj tuhici. Kad je sjela, svjei ruiasti oiljak na trbuhu samo ju je malo zapekao.
Droushnakova je gurnula glavu kroz dovratak. "Mila-dy?" tiho ju je zazvala, a onda ugledala Cordeliju kako sjedi, a bosa joj stopala vise preko ruba kreveta. Cordelia je mahala nogama naprijed-natrag, pokuavajui ohrab-
riti cirkulaciju. "Oh, dobro, budni ste." Drou se ramenom progurala kroz vrata, nosei veliki pladanj koji je obeavao. Bila je odjevena u jednu od svojih udobnijih haljina, sa irokom lelujavom suknjom i toplim, vezenim podstavljenim prslukom. Koraci su joj odzvanjali preko irokih drvenih parketa, a onda ih je, dok je prelazila prostoriju, priguio rukom tkani sag.
"Gladna sam", ree Cordelia u udu, dok su joj mirisi s pladnja drakali nosnice. "Mislim da mi je to prvi put poslije tri tjedna." Tri tjedna od one noi uasa u Kui Vorkosigan.
Drou se nasmijeila, pa odloila pladanj na stol pokraj prednjeg prozora. Cordelia je pronala haljetak i papue, pa krenula prema loncu s kavom. Drou se vrzmala uokolo, doimljui se spremnom da je prihvati ako bi se spotak-nula, ali Cordelia se danas nije osjeala ni priblino tako nesigurnom. Sjela je i posegnula za jemenom kaom iz koje se puilo i maslacem, te vrem vrueg sirupa koji su Barravarci radili od kuhanog soka stabala. Prekrasna hrana.
"Jesi li jela, Drou? Hoe kave? Koliko je sati?"
Tjelohraniteljica odmahne svojom plavokosom glavom. "Ne, hvala, miladv. Otprilike je jedanaest."
Tijekom nekoliko prolih dana ovdje u Vorkosigan Sur-leauu, Droushnakova je bila dio pretpostavljene pozadine zbivanja. Cordelia se zatekla kako djevojku poteno gleda gotovo prvi put otkako je napustila Carsku vojnu bolnicu. Drou je bila paljiva i pozorna kao i uvijek, ali ispod toga nazirala se neka napetost, ista ona "ja-sam-loa-tjelohra-niteljica" vrsta postienosti. Moda je to bilo samo zbog toga to se i sama osjeala bolje, no Cordelia je sebino eljela da se i svi ljudi oko nje osjeaju bolje, ako ni zbog ega drugoga, a ono da ne bi opet nju povukli natrag.

"Danas se osjeam mnogo manje tupo. Juer sam preko vida razgovarala s kapetanom Vaagenom. On misli da je vidio prve znakove molekularne rekalcifikacije kod malog Piotra Milesa. Vrlo ohrabrujue, ako ovjek zna protumaiti Vaagenove rijei. On ne nudi lane nade, ali u ono malo to kae, ovjek se moe pouzdati."
Drou je podigla pogled sa svog krila, namjetajui odgovarajui osmijeh na svoje potitene crte lica. Odmahnula je glavom. "Meni se maternini replikatori ine tako udnima. Tako stranima."
"Nisu tako udni kao ono to nam je evolucija natovarila na lea - improviziranje iskustvom", uzvratila joj je Cordelia irokim osmijehom. "Hvala Bogu na tehnologiji, racionalno smiljenoj. Sad znam zato to govorim."
"Miladv... kako ste vi u poetku znali da ste trudni? Je li vam izostala enska stvar?"
"Menstruacija? Zapravo, nije." U mislima se vratila u prolo ljeto. Zapravo, ba u ovu sobu, u ovaj nerasprem-ljeni krevet. Ona i Aral uskoro e moi ponovno ovdje izmjenjivati njenosti, iako e se poneto pikantnosti izgubiti zato to im cilj vie nee biti reprodukcija. "Ljetos, Aral i ja smo bili uvjereni kako smo se ovdje smirili. On je bio u mirovini, ja sam bila u mirovini... nije bilo nikakvih prepreka. Ja sam ve bila na rubu da budem presta-ra za organiku metodu, koja se ovdje na Barravaru inila jedino dostupnom; ali ono stoje bilo vanije, on je htio to prije zasnovati obitelj. Prema tome, nekoliko tjedana nakon to smo se vjenali, ja sam otila i dala da mi uklone kontracepcijski usadak. Osjetila sam se ba zloesto, kod kue to ne bih mogla uiniti bez plaanja dozvole."
"Zaista?" Drou je opinjeno sluala, otvorenih usta.
"Da, to zahtijeva betanski zakon. Najprije se mora osposobiti za dobivanje roditeljske dozvole. Ja sam dobila
usadak u etrnaestoj godini. Sjeam se da sam tad jedanput imala menstruaciju. Mi ih iskljuujemo dok nam ne postanu potrebne. Dobila sam usadak, razrezali su mi hi-men, probuili ui i imala sam svoj tulum za izlazak u drutvo..."
"Niste valjda... niste valjda poeli sa seksom u etrnaestoj?" Glas Droushnakove bio je priguen.
"Mogla sam. Ali za to je potrebno dvoje, zna. Pravog sam ljubavnika pronala tek mnogo poslije." Cordelia se stidjela priznati koliko mnogo poslije. U ono je doba bila tako drutveno nesposobna... A nisi se ba mnogo promijenila, suho je priznala samoj sebi.
"Nisam mislila da u zatrudnjeti tako brzo", nastavila je Cordelia. "Mislila sam da nam slijedi nekoliko mjeseci ustrog eksperimentiranja i uitaka. Ali napravili smo bebu iz prvog pokuaja. Tako da ovdje, na Barravaru, jo uvijek nisam imala menstruaciju."
"Iz prvog pokuaja", ponovila je Drou. Usne su joj se uzvile dok se oajno zamislila. "Kako ste znali da ste... je napravili? Munina?"
"Prije munine doao je umor. Ali zapravo su bile male plave tokice..." Glas joj se pokolebao dok je prouavala djevojino iskrivljeno lice. "Drou, jesu li sva ova pitanja akademska, ili te odgovori zanimaju vie iz osobnih razloga?"
Lice joj se gotovo uruilo. "Osobnih", uspjela je protisnuti.
"Oh." Cordelia se naslonila. "eli li... razgovarati o tome?"
"Ne... Ne znam..."
"Pretpostavljam da to znai da eli", uzdahnula je Cordelia. Ah, da. Bilo je to kao da je opet u Istraivanji-
ma i glumi mamu ezdesetero betanskih znanstvenika, iako su pitanja o trudnoi bila moda jedina interperso-nalna briga koju joj nikad nisu natovarili na vrat. Ali s obzirom na Zaista Glupa Pitanja koja bi joj s vremena na vrijeme postavljala ta racionalna i odabrana grupa, divlja barravarska verzija trebala bi biti samo... "Zna da u ti rado pomoi na svaki nain na koji budem mogla."
"To je bilo u noi napada soltoksinom", mrcnula je Drou. "Nisam mogla spavati. Spustila sam se dolje u podrumsku blagovaonicu da neto pojedem. Kad sam se vraala gore, primijetila sam svjetlo u knjinici. Unutra je bio porunik Koudelka. Ni on nije mogao spavati."
Kou, ha? Oh, dobro, dobro. Moda jo sve dobro zavri. Cordelia se nasmijeila, iskreno je ohrabrujui. "Da?"
"Mi... ja... on... poljubio me."
"Nadam se da si mu uzvratila poljubac?"
"Zvuite kao da to odobravate."
"Tako je. Ti i Kou, vi ste moji najdrai ljudi. Kad biste barem doli k pameti... ali nastavi, sigurno toga ima jo." Osim ako Drou nije bila upuena u stvari manje nego to je Cordelia vjerovala da je uope mogue.
"Mi... mi... mi... smo se..." "Poevili?" predloi Cordelia puna nade.
"Da, miladv." Drou se zajapurila i progutala slinu. "Kou se inio tako sretan... nekoliko trenutaka. I ja sam bila sretna zbog njega, tako uzbuena, nije mi bilo vano koliko boli."
Ah, da, barbarski barravarski obiaj da se ene uvodi u seks putem bolne defloracije bez anestezije. Iako, kad se uzme u obzir koliko je boli poslije bilo sadrano u njihovim reproduktivnim metodama, moda je ovo bilo po-
teno upozorenje. Ali, koliko je malo vidjela Koua, ni on se nije inio onako sretnim kako bi se trebala initi njegova nova ljubav. to je to dvoje radilo jedno drugom?
"Nastavi."
"Uinilo mi se da sam vidjela kretanje u stranjem vrtu, kroz vrata knjinice. Onda se uo onaj zveket na katu - oh, miladv! Oprostite mi! Da sam uvala vas, umjesto to sam radila ono"
"Hej, stani, curo! Nisi bila na dunosti. Da nisi radila ono, bila bi u krevetu i spavala. Taj soltoksinski napad nikako nije bio ni tvoja ni Kouova krivnja. Zapravo, da niste bili budni i vie-manje odjeveni, na bi potencijalni ubojica uspio zbrisati." A mi ne bismo oekivali jo jedno javno odsijecanje glave ili to ve, Boe, pomozi nam. Jedan dio Cordelije elio je da su krenuli po repete i da nikad nisu pogledali kroz taj prokleti prozor. Ali Droushnakova je sad morala izlaziti na kraj s ve dovoljno posljedica, nisu joj trebale jo i te smrtne komplikacije.
"Ali da smo samo"
"Ovih posljednjih tjedana je zrak krcat tim 'da smo samo'. Iskreno, mislim da je vrijeme da ih zamijenimo s A-sad-idemo-dalje." Cordelijine su misli konano uhvatile ritam. Drou je bila Barravarka; prema tome, Drou nije imala kontraceptivni usadak. A nije se inilo ni daje onaj idiot Kou ponudio alternativno rjeenje. Prema tome, Drou je prola tri tjedna provela pitajui se... "Hoe probati s jednom od mojih plavih tokica? Ostalo mi ih je jo dosta."
"Plave tokice?"
"Da, o tome sam ti poela priati. Imam paketi tih malih traka za dijagnosticiranje. Ljetos sam ih kupila u Vorbarr Sultani, u duanu s uvoznom robom. Pomokri se na jednu i ako poplavi, trudna si. Ljetos sam potroila
samo tri." Cordelia je pola do ladice svog toaletnog stolia i prekopala je u potrazi za sad nepotrebnim zalihama. "Evo." Pruila je Drou jednu. "Idi, olakaj mjehur. A i mozak."
"Pokazuju li rezultat tako brzo?"
"Ve nakon pet dana." Cordelia podigne ruku. "Kunem se."
Zabrinuto zurei u malu papirnatu traku, Droushna-kova je nestala u Cordelijinoj i Aralovoj kupaonici pokraj spavaonice. Pojavila se poslije nekoliko minuta. Lice joj je bilo smrknuto, ramena pogrbljena.
to to znai? oajno se zapitala Cordelia. "Onda?" "Ostala je bijela." "Znai da nisi trudna." "A valjda nisam."
"Ne mogu razabrati jesi li sretna ili alosna zbog toga. Vjeruj mi, ako eli imati dijete, bilo bi bolje da prieka jo nekoliko godina dok ovamo ne stigne neto suvremenija medicinska tehnologija." Iako se organika metoda neko vrijeme inila fascinantnom...
"Ja ne elim... elim... ne znam... Kou je poslije te noi jedva prozborio koju rije sa mnom. Nisam eljela biti trudna, to bi me unitilo, a opet, mislila sam da bi on... da bi on... bio jednako uzbuen i sretan zbog toga kao to je bio i zbog seksa, moda. Moda bi se vratio i - oh, stvari su ile tako dobro, a sad se sve tako pokvarilo!" Ruke su joj se zgrile, lice problijedjelo, krgutala je zubima.
Plai, curo, da odahnem. Ali Droushnakova je ponovno zadobila nadzor nad sobom. "Oprostite, miladv. Nisam kanila izliti svu tu glupost na vas."
Glupost, da, ali nije to bila jednostrana glupost. Da bi se neto ovako zaribalo, bio je potreban itav odbor. "Pa to je onda s Kouom? Mislila sam da samo pati od osjeaja krivnje zbog napada soltoksinom, kao i svi drugi." Od Arala i mene nadalje.
"Ne znam, miladv."
"Jesi li pokuala neto zaista radikalno, na primjer -pitati ga?"
"Kad me vidi da dolazim, on se sakrije."
Cordelia uzdahne i svrne svoju pozornost prema odijevanju. Danas e odjenuti pravu, a ne bolesniku odjeu. Tamo u dnu Aralova ormara nalazile su se objeene u-tosmee hlae njezine stare uniforme iz Nadzora. Znatieljno ih je navukla. Ne samo daje stala u njih, visjele su s nje. Zaista je bila bolesna. Prilino agresivno, ostavila ih je na sebi i odabrala uz njih haljetak dugih rukava s cvjetnim uzorkom. Nasmijeila se svom mravom, iako poneto blijedom, profilu u zrcalu.
"Ah, draga kapetanice," Aral je gurnuo glavu kroz vrata spavaonice. "Ustala si." Bacio je pogled prema Drous-hnakovoj. "Obje ste ovdje. Jo bolje. Mislim da mi je potrebna tvoja pomo, Cordelia. Zapravo, siguran sam u to." U Aralovim je oima plamtio vrlo neobian izraz. Zaprepatenje, zbunjenost, briga? Uao je unutra. Bio je odjeven u svoju uobiajenu odjeu koju je nosio kad je bio u Vorkosigan Surleauu i kad nije bio na dunosti - stare hlae uniforme i civilnu koulju. Za njim se vukao napeti i jadni Koudelka, odjeven u urednu crnu bojnu uniformu, na ijem su ovratniku sjale crvene porunike oznake. Stezao je svoj tap s maem. Drou se povukla do zida i
"Porunik Koudelka - kae mi - elio bi neto priznati. Takoer slutim da se nada odrjeenju grijeha", ree Aral.
"Ja to ne zasluujem, gospodine," promrmljao je Koudelka. "Ali vie nisam s tim mogao ivjeti. To mora izai na vidjelo." Zurio je u pod, ne gledajui nikoga u oi. Droushnakova ga je gledala bez daha. Aral se premjestio i sjeo na rub kreveta, uz Cordeliju.
"Sluaj sad ovo", promrmljao joj je kroz kut usana. "To je ak i mene iznenadilo."
"Mislim da ja znam daleko vie nego ti."
"Ne bi bilo prvi put." Podigao je glas. "Izvolite, porunice. Nee vam biti nita lake budete li odugovlaili."
"Drou - gospoice Droushnakova - ja sam se doao prijaviti. I ispriati se. Ne, to zvui beznaajno. A, vjerujte mi, ja ne mislim da se radi o beznaajnoj stvari. Vi zasluujete mnogo vie od isprike, dugujem vam iskupljenje. Kakvo god elite. Ali ao mije, tako mije ao to sam vas silovao."
Droushnakova je razjapila usta na pune tri sekunde, a onda ih je zatvorila tako naglo daje Cordelia mogla uti kako joj se spajaju eljusti. "Molim?"
Koudelka se trznuo, ali nije podigao pogled. "Oprostite... oprostite..." mumljao je on.
"Ti. Misli. Ti. to?!" dahtala je Droushnakova, uasnuta i izvan sebe od bijesa. "Ti misli da bi me mogao -oh!" Sad je stajala ukoeno, stisnutih aka, ubrzano diui. "Kou, vole jedan! Idiote! Budaletino! Ti-ti-ti" Plju-vala je rijei. Cijelo joj se tijelo treslo. Cordelia ju je promatrala posve opinjena. Aral je zamiljeno trljao usne.
Droushnakova je odmarirala do Koudelke i izbila mu tap .mkef lamalo je pao, zaprepateno protisiiu,vi; ,
"Ha?", posegnuvi za tapom, ali ga ne uspjevi uhvatiti, tako da je zazveketao preko parketa.
Drou gaje struno zakucala u zid i paralizirala ga pritiskom o ivac, zabivi mu prste u solarni pleksus. Prestao je disati.
"Ti, kretenu. Zar misli da bi ti uspio makar i prst poloiti na mene bez mog doputenja? Oh! Biti tako, tako, tako" Njezine su se zbunjene rijei pretopile u bijesan urlik, odmah do njegova uha. Zgrio se.
"Drou, molim te, nemoj mi polomiti pobonika, popravci su skupi", ree Aral blago.
"Oh!" Naglo se okrenula, pustivi Koudelku koji je zateturao i pao na koljena. Prekrivi rukama lice i grizui nokte, odmarirala je iz sobe i tresnula vratima za sobom. Tek tad je zaridala, a njezini su se otri jecaji povlaili niz hodnik. Jo jedna vrata, jo jedan tresak. Tiina.
"ao mije, Kou," prekine Aral dugu utnju. "Ali ini se da se tvoja samooptuba ne bi odrala pred sudom."
"Ne razumijem." Kou je zatresao glavom, otpuzao za svojim tapom i vrlo se drhtavo podigao na noge.
"Imam li pravo kad mislim da oboje govorite o onome to se izmeu vas dogodilo u noi soltoksinskog napada?" pitala je Cordelia.
"Da, miladv. Ja sam sjedio u knjinici. Nisam mogao spavati, mislio sam, idem pregledati neke brojeve. Ona je ula. Sjedili smo, priali... Iznenada sam se zatekao... ovaj... to je bilo prvi put da sam se pokazao funkcionalnim otkako me pogodio nervni disruptor. Mislio sam, mogla bi proi jo godina dana, ili se to ak moda vie nikad nee ponoviti - uspaniio sam se, jednostavno sam se uspaniio, ja... sam je uzeo... na licu mjesta. Nisam pitao, nisam rekao ni rijei. A onda se uo prasak s kata
i oboje smo otrali u stranji vrt i... drugi dan uope me nije optuila. A ja sam ekao i ekao."
"Ali, ako je nije silovao, zato se onda maloprije tako razljutila?" pitao je Aral.
"Bila je ona ljuta sve vrijeme", ree Koudelka. "Kako me samo gledala ova posljednja tri tjedna..."
"Gledala te sa strahom, Kou," posavjetovala gaje Cor-delia.
"Da, to se i meni uinilo."
"Ali zato to se bojala da je trudna, a ne zato to se bojala tebe", pojasni Cordelia.
"On." Koudelkin se glas stiao.
"Sluajno, nije trudna." (Koudelka je sam za sobom ponovio jo jedan mali "On!") "Ali sad jest ljuta na tebe, a ja je zbog toga uope ne krivim."
"Ali ako ne misli da sam je ja - iz kojeg razloga?" "Ti ne razumije." Namrtila se prema Aralu. "A ni ti?" "Pa..."
"Ljutaje zato, Kou, to sije upravo uvrijedio. Ne tad, nego upravo maloprije, u ovoj sobi. I to ne samo time to si podcijenio njezinu borbenu sposobnost. Ono to si rekao njoj je prvi put otkrilo da si te noi bio tako usredotoen sam na sebe, da nju nisi ni primijetio. Loe, Kou. Vrlo loe. Duan si joj itekakvu ispriku. Ona ti je tamo dala cijelu barrayarsku sebe, a ti si tako malo cijenio to to ona ini, da to nisi ak ni uoio."
Glava mu se naglo podigla. "Dala? Kao kakvu milostinju?"
"Prije kao dar bogova", promrmljao je Aral, izgubljen u nekim svojim razmiljanjima.
"Ja nisam nikakav" Koudelkina se glava naglo okrenula prema vratima. "elite li rei da bih trebao otrati za njom?"
"Ja bih na tvom mjestu zapravo otpuzao", preporuio mu je Aral. "I to vrlo brzo otpuzao. Klizni pod njezina vrata, okreni se na lea i pusti je da te gazi dok je ne proe volja. A onda se jo malo ispriavaj. Moda jo uspije spasiti stvar."
"A kako biste vi to nazvali? Bezuvjetnom predajom?" ree Kou uvrijeeno.
"Ne. Ja bih to nazvao pobjedom." Glas mu je postao trunicu hladniji. "Vidio sam kako se ratovi izmeu mukaraca i ena sputaju do junatva koje posljeduje spaljenom zemljom. Lomae ponosa. Ne eli krenuti tim putem, to ti jamim."
"Vi ste - milady, vi se meni smijete! Prestanite!"
"Onda prestani praviti budalu od sebe", ree Cordelia otro. "Izvuci glavu iz dupeta. Pokuaj ezdeset sekundi zaredom misliti na nekog drugog osim na sebe."
"Miladv. Milorde." Sad je, smrznuto dostojanstven, krgutao zubima. Naklonio se i izaao, dobrano prekoren. Ali u hodniku je skrenuo pogrenim putem, u smjeru suprotnom od onoga kojim je otila Droushnakova, i odzve-ketao niz stube.
Aral je bespomono odmahivao glavom, dok se zvuk Koudelkinih koraka gubio. Pobjegao mu je mali prasak smijeha.
Cordelia gaje njeno bubnula u nadlakticu. "Prestani s tim! Njima to nije smijeno." Pogledi su im se susreli; ona se zasmijuljila, a onda odluno uhvatila dah. "Za Boga miloga, mislim daje on elio biti silovatelj. udnovata ambicija. Moda se previe drui s Botharijem?"
Ta ih je pomalo bolesna ala oboje otrijeznila. Aral se doimao zamiljenim. "Mislim... daje Kou laskao vlastitim sumnjama u sebe. Ali njegovo kajanje je bilo iskreno."
"Iskreno, ali i trunicu namjeteno. Mislim da smo dovoljno dugo udovoljavali njegovim sumnjama u sebe. Moda je vrijeme da mu opalimo vritnjak."
Aralova su se ramena umorno pogrbila. "Nema sumnje, dunik joj je. Ali to da mu ja zapovjedim da radi? Sve to ne plati dragovoljno, bezvrijedno je."
Cordelia je zagunala u znak slaganja.
Tek je oko objeda Cordelia primijetila da neto nedostaje njihovom malom svijetu.
"A gdje je grof?" pitala je Arala kad su zatekli stol koji je Piotrova domaica prostrla samo za dvoje, u prednjoj blagovaonici koja je gledala na jezero. Dan nije uspio postati topliji. Prijanja se izmaglica podigla, no samo se zgusnula u niske sive oblake koji su se vukli nebom, vjetroviti i prohladni. Preko svoje je cvjetne bluze Cordelia dodala i staru Aralovu borbenu jaknu.
"Mislim daje otiap u konjunice. Na sat vjebanja sa svojim novim kandidatom za dresuru", ree Aral koji je takoer promatrao stol s nelagodom. "Barem je meni rekao da tamo ide."
Domaica je, unosei juhu, dobrovoljno rekla: "Ne, mi-lorde. Rano je otiao u zemaljskom vozilu, s dvojicom svojih ljudi."
"Oh. Ispriaj me." Aral kimne Cordeliji i ustane, pa izae iz blagovaonice u stranji hodnik. Jedna od smonica na stranjoj strani kue, prislonjenoj uz padinu, bila je preureena u osigurani komunikacijski centar, s dvostruko kodiranom komkonzolom, a pred njezinim je vratima
neprekidno stajao straar CarSiga. Aralovi su koraci odjekivali, hodnikom u tom smjeru.
Cordelia je pojela jedan zalogaj juhe koji joj se do eluca spustio kao tekue olovo, odloila licu i ekala. Mogla je u tihoj kui uti Aralov glas i elektroniki iskrivljene odgovore nekog stranca, no bili su previe prigueni da bi ona uspjela razabrati rijei. Nakon to je, kako joj se inilo, prola cijela vjenost, Aral se vratio, sumorna lica.
"Je li otiao tamo?" pitala je Cordelia. "U Carsku vojnu?"
"Da. Bio je tamo i otiao. Sve je u redu." Njegova je teka eljust bila zgrena.
"Hoe rei, dijete je u redu?"
"Da. Bio mu je uskraen pristup, malo se raspravljao i otiao. Nita gore od toga." Smrknuto je poeo trpati juhu u sebe.
Grof se vratio nekoliko sati poslije. Cordelia je ula tiho zavijanje motora zemaljskog vozila koje je prelazilo preko prilaza i oko sjevernog krila kue, njegovo zaustavljanje, podizanje kupole i njezino zatvaranje, ponovno kretanje vozila prema garaama smjetenima na sljemenu breuljka pokraj konjunica. Sjedila je s Aralom u prednjoj sobi koja je imala nove, velike prozore. On se udubio u neko vladino izvjee na svom runom itau, no kad je uo zvuk zatvaranja kupole, zaustavio ga je i ekao s njom, sluajui kako teki koraci brzo prolaze oko kue i uspinju se prednjim stubama. Aralova su usta bila stisnuta od nelagodnog oekivanja, oi smrknute. Cordelia je utonula u svoj naslonja i oeliila svoje ivce.
Grof Piotr naglo je uletio u njihovu sobu i stao, razmaknutih stopala. Bio je slubeno odjeven u svoju staru
uniformu s generalskim znakovljem. "Tu ste vas dvoje." Orunik u odori koji je iao za njim dobacio je jedan pogled pun nelagode prema Aralu i Cordeliji, pa se izgubio, ne ekajui doputenje. Grof Piotr nije ga ak ni primijetio kako odlazi.
Piotr se najprije usredotoio na Arala. "Ti. Usudio si se posramiti me u javnosti. Namamiti me u zamku."
"Bojim se, gospodine, da ste posramili sami sebe. Da niste krenuli tim putem, na zamku ne biste ni naili."
Piotrova je zgrena eljust obraivala taj podatak, a bore na licu su mu se produbljavale. Ljutnja; osjeaj neugode pomijean s osjeajem pravednitva. Stidio se onako kako se moe stidjeti samo onaj koji je u krivu. On sumnja u sebe, shvati Cordelia. Traak nade. Nemojmo izgubiti tu nit, moda e ona biti jedini nain da izaemo iz ovog labirinta.
Osjeaj pravednitva je nadvladao. "Ne bih ja ovo trebao raditi", frkne Piotr. "To je enski posao. uvanje naeg genoma."
"To je bio enski posao, u Vremenu izolacije", ree Aral uravnoteenim glasom. "Kad je jedini odgovor na mutaciju bilo ubojstvo djeteta. Sad postoje i drugi odgovori."
"Kako su se udno morale osjeati trudne ene, nikad ne znajui je li na kraju njihove trudnoe ivot ili smrt", zamislila se Cordelia. Ona je otpila samo jedan gutljaj iz te ae i bilo joj je dosta za cijeli ivot, a ipak, tu su au Barravarke iskapljivale do dna svaki put iznova... nije bilo udno to to je kultura njihovih potomaka bila kaotina;, bilo je udno da nije bila vie i potpunije suluda.
"Kad ne uspijeva nju drati pod nadzorom, iznevje-rava sve nas", ree Piotr. "Kako ti sebi zamilja da mo-
e voditi planet, kad nisi u stanju voditi ni vlastito kuanstvo?"
Jedan se kut Aralovih usana lagano uz vio. "Zaista, nju je teko nadzirati. Dvaput mi je pobjegla. To to se dragovoljno vratila jo me uvijek zaprepatava."
"Probudi se i postani svjestan svojih dunosti! Prema meni kao tvojem grofu, ako ve ne kao prema ocu. Dao si mi vazalnu zakletvu. Zar e se prije pokoriti ovoj galak-tikoj eni nego meni?"
"Da." Aral gaje pogledao ravno u oi. Glas mu se spustio do apata. "To je pravi poredak stvari." Piotr se trz-nuo. Aral suho doda: "Gospodine, taj pokuaj da prebacite razgovor s ubojstva djeteta na pitanje odgovornosti nee vam pomoi. Vi ste me osobno nauili kako da pre-reem lanu retoriku."
"U stara vremena, i za manje sam ti drskosti mogao dati odsjei glavu."
"Da, sadanja je situacija poneto udnovata. Budui da sam grofovski nasljednik, ruke su mi izmeu vaih, ali kako sam i va Namjesnik, i vae su izmeu mojih. Zakletve su nam na mrtvoj toki. U stara bismo vremena taj zastoj rijeili zgodnim malim ratom." Uzvratio je irokim osmijehom, odnosno, otkrio je zube. Cordelijine su misli letjele u krug. Samo danas u vaem gradu: Neodoljiva Snaga Protiv Nepominog Predmeta. Ulaznica pet maraka.
Vrata prema hodniku naglo su se otvorila i porunik Koudelka nervozno virne unutra. "Gospodine? Oprostite to vas prekidam. Imam problema s komkonzolom. Sistem se ponovno sruio."
"Kakvih problema, porunice?" pitao je Vorkosigan, s naporom skreui svoju pozornost. "Naizmjenino imate i nemate vezu?"
"Ne, uope ne radi."
"Prije nekoliko sati sve je bilo u redu. Provjerite napajanje."
"Jesam, gospodine."
"Zovite tehniara."
"Ne mogu bez komkonzole."
"Ah, da. Neka vam je onda otvori zapovjednik strae, pa provjerite nije li problem u neem oitom. A onda preko njegove izravne veze pozovite tehniara."
"Da, gospodine." Koudelka se povukao, nakon to je oprezno pogledao prema troje napetih ljudi koji su se zamrznuli svako na svom mjestu, ekajui da se on povue.
Grof nije htio odustati. "Kunem ti se, odrei u se te stvari. Te stvari u kanti u vojnoj bolnici. Potpuno u mu oduzeti nasljedstvo."
"Ta prijetnja nije izvediva, gospodine. Samo se mene moete izravno odrei. I to Carskom zapovijedi. Za koju biste ponizno morali zamoliti, ovaj... mene." Bljesnuo je njegov ljutiti osmijeh. "Naravno, ja bih vam udovoljio."
Miii na Piotrovoj eljusti su poskoili. Ipak to dakle nisu bili neodoljiva snaga i nepokretni predmet, nego neodoljiva snaga i tekue more; Piotrovi udarci nisu uspijevali sletjeti, pljuskali su bespomono u stranu. Mentalni dudo. Bio je izbaen iz ravnotee i mahao je rukama kako bi pronaao svoje sredite, sad divlje udarajui. "Misli na Barravar. Misli na to kakav primjer prua."
"Oh", dahne Aral, "to sam ve uinio." Zastao je. "Ni vi ni ja nikad nismo vodili bitku iz pozadine. Kamo krene Vorkosigan, moda se ni drugima nee uiniti nemoguim da krenu. Malo osobnog... drutvenog inenjeringa."
"Za galaktiare, moda. Ali nae si drutvo ne moe priutiti takav luksuz. Kako stvari stoje, jedva uspijevamo zadrati i ono to je nae. Ne moemo tegliti mrtav teret milijuna disfunkcionalnih bia!"
"Milijuna?" Aral podigne obrve. "Sad ste od jednog izveli beskonano. Slab je to argument, gospodine, i nije vas dostojan."
"Osim toga", ree Cordelia tiho, "svaki pojedinac, nosei svoj teret, mora moi odluiti koliko toga moe podnijeti."
Piotr se naglo okrenuo prema njoj. "Da, a tko za sve to plaa, ha? Carstvo. Vaagenov laboratorij je na proraunu, kao vojno-istraivaki. Cijeli Barravar plaa produenje ivota tvog udovita."
Uznemirena, Cordelia odgovori: "Moda se to pokae boljim ulaganjem nego to mislite."
Piotr frkne, a glava mu se tvrdoglavo pogne, zgrblje-na izmeu njegovih mravih ramena. Kroz Cordeliju je zurio u Arala. "Odluili ste tu stvar svaliti na moja lea. Na moju kuu. Ne mogu vas uvjeriti u suprotno. Ne mogu vam narediti... pa dobro. Kad ste tako vrsto nakanili uvesti promjene, evo vam jedne. Ne elim da se ta stvar zove mojim imenom. Ako nita drugo, njega vam mogu uskratiti."
Aralove su usne bile vrsto stisnute, a nosnice su se rairile. Ali u svom se naslonjau nije ni pomaknuo. Runi je ita i dalje bljeskao, zaboravljen u njegovim mirnim rukama. Ruke su mi bile mirne, posve pod nadzorom, nije im doputao da se zgre. "Pa dobro, gospodine."
"Onda emo ga nazvati Miles Naismith Vorkosigan", ree Cordelia, pravei se mirna, iako joj je u drhtavom elucu bilo zlo. "Moj otac nam to nee zamjeriti."
"Tvoj otac je mrtav", ispali Piotr.
Pretvoren u blistavu mrlju plazme u nesrei atla prije vie od deset godina... katkad bi umiljala da, zatvori li oi, jo uvijek moe osjetiti njegovu smrt utisnutu u svoju zjenicu, tamnoljubiastom i modrozelenom bojom. "Ne ba sasvim. Ne dok sam ja iva i dok ga se sjeam."
Piotr je izgledao kao da ga je upravo udarila u njegov barravarski eludac. Barravarske ceremonije za mrtve graniile su s oboavanjem predaka, kao da bi sjeanje moglo odrati ivima njihove due. Je li mu danas venama tekao led vlastite smrtnosti? Otiao je predaleko i znao je to, ali sad se nije mogao povui. "Nita, nita te ne moe razbuditi! Pokuaj onda s ovim!" Razmaknuo je noge i vrsto ukopao stopala, pa se bijesno zapiljio u Arala. "Gubi se iz moje kue. Iz obje moje kue, i iz Kue Vorkosi-gan. Uzmi svoju ensku i gubi se. Jo danas!"
Aralove su oi samo jednom poletjele preko doma njegova djetinjstva. Paljivo je odloio ita u stranu i ustao. "Pa dobro, gospodine."
Piotrov je gnjev bio prepun boli. "Odbacit e svoj dom zbog ovoga?!"
"Moj dom nije mjesto. Moj dom je osoba, gospodine," ree Aral ozbiljno. A onda s oklijevanjem doda: "Ljudi."
Mislio je i na Piotra, ne samo na Cordeliju. Sjedila je previjena u struku, osjeajui bol od napetosti. Zar je starac od kamena? ak mu je i sad Aral ponudio iskaze ljubaznosti pred kojima joj je zamalo stalo srce.
"Svoju rentu i prihod vratit e u okrunu blagajnu", ree Piotr oajno.
"Kako elite, gospodine." Aral je krenuo prema vratima.
Piotrov se glas stiao. "Gdje e ivjeti?"
"Illvan me ve neko vrijeme potie da se iz sigurnosnih razloga preselim u Carsku Rezidenciju. Evon Vorha-las uvjerio me daje Illvan u pravu."
Cordelia je ustala kad i Aral. Sad je prila prozoru i zagledala se van, u potiten sivi, zeleni i smei krajolik. Na kositrenim vodama jezera pjenile su se kreste valova. Barravarska e zima biti tako hladna...
"Znai, ipak e se ogrnuti carskim dranjem, ha?" promijenio je Piotr smjer razgovora. "Stoje to, pretjerani ponos?"
Duboko razdraen, Aral napravi grimasu. "Upravo suprotno, gospodine. Ako neu imati drugih prihoda osim svoje admiralske mirovine, ne mogu si priutiti da odbijem besplatan smjetaj."
Pokret meu oblacima koji su uurbano letjeli nebom privukao je Cordelijin pogled. S nelagodom je stisnula kapke. "to nije u redu s tim lakoletom?" promrmljala je, napola samoj sebi.
Mrlja je rasla, udnovato poskakujui. Za njom se vukao trag dima. Trzala se preko jezera, ravno prema njima. "Zaboga, pitam se je li pun bombi?"
"Sto?" rekoe Aral i Piotr u isti glas i brzo priu do prozora. Aral joj je stajao zdesna, Piotr s lijeve strane.
"Ima oznake CarSiga", ree Aral. Piotrove su se stare oi stisnule. "Da?"
Cordelia je u mislima smiljala brzi trk prema stranjem hodniku, kroz posljednja vrata. Na drugoj strani prilaza nalazio se dio jarka, ako svi zalegnu u njega, moda... ali lakolet je na kraju svoje putanje usporavao. Teturao je prema sletitu na prednjem travnjaku. Ljudi u Vorkosiganovoj odori i u CarSigovskim zelenim i crnim uniformama oprezno su ga opkolili. Oteenje lakoleta sad
je bilo jasno vidljivo, rupa izbijena plazmom, crne mrlje oprljenosti, izobliene kontrolne povrine - bilo je pravo udo to je uope letio.
"Tko...?" ree Aral.
Piotrov se stisnuti pogled izotrio kad je kroz oteenu kupolu uhvatio djeli treptaja, pogled na pilota. "O, bogovi, pa to je Negri!"
"Ali tko je to s - idemo!" Aral je to ispalio preko ramena, trei kroz vrata. Oni su juriali za njim, naokolo u prednje predvorje, naglo izjurili kroz vrata i uskomeali se niz zelenu kosinu.
Straari su silom morali otvoriti iskrivljenu kupolu. Negri je ispao ravno u njihove ruke. Poloili su ga na travu. Na lijevoj strani njegova tijela i na boku nalazila se groteskna, metar duga opeklina, a zelena mu se uniforma rastoila i, oprljena, otpala i otkrila bijele mjehure rastvorenog mesa iz kojih je tekla krv. Nekontrolirano je drhtao.
Niski lik vezan na suvozakom sjedalu bio je Car Gre-gor. Petogodinji je djeak prestravljeno plakao, ne glasno, tek je prigueno gutao slinu i potiskivao jecaje. Cor-deliji se inilo da je takva samokontrola kod nekog tako mladog upravo sablasna. Trebao bi vritati. Ona je osjeala potrebu za vritanjem. Bio je odjeven u obinu odjeu za igru, tamnoplavu meku koulju i hlae. Nedostajala mu je jedna cipela. Straar CarSiga otkopao je njegov pojas i izvukao ga iz lakoleta. Djeak je ustuknuo pred mukarcem i zagledao se u Negrija, posve prestravljen i zbunjen. Dijete moje, zar si mislio da su odrasli neunitivi ? alosno je pomislila Cordelia.
Kou i Drou stvorili su se svaki iz svoje kune rupe, kako bi zajedno s ostalim straarima iskolaili oi. Gre-gor je primijetio Droushnakovu, pa je kao strijela poletio prema njoj i vrsto stisnuo ruke uz njezinu suknju.
"Droushie, pomozi mi!" Ona gaje obujmila i podigla u naruje.
Aral je kleknuo pokraj ranjenog efa CarSiga. "Negri, to se dogodilo?"
Negri je podigao ruku i zgrabio ga za jaknu desnom, neozlijeenom rukom. "Pokuava izvesti dravni udar -u glavnom gradu. Njegove trupe preuzele su CarSig, preuzele su komunikacijski centar - zato niste odgovarali? Glavni stoer je opkoljen, u njega su se infiltrirali - sad se vode gadne borbe u Carskoj Rezidenciji. Nanjuili smo ga - htjeli smo ga uhititi - uspaniio se. Prerano je udario. Mislim da dri Kareen"
Piotr je htio znati: "Ali tko, Negri, tko?"
"Vordarian."
Aral smrknuto kimne. "Da..."
"Vi - uzmite djeaka", soptao je Negri. "Gotovo nam je za petama..." Njegovi su se drhtaji pretvorili u greve, a oima je zakolutao tako da su se vidjele samo bjeloonice. Dah mu je prekidalo zvuno guenje. Iznenada, njegove su se smee oi silovito opet usredotoile. "Recite Ezaru" i tu su ga opet spopali grevi, potresajui njegovo nabito tijelo. A onda su prestali. Sve je stalo. Vie nije disao.
JEDANAESTO POGLAVLJE
"Gospodine," ree Koudelka Vorkosiganu uurbano, "otkrio sam sabotau na komkonzoli sa sigurnom linijom." CarSigov zapovjednik strae koji mu je stajao uz bok kimne u znak potvrde. "Upravo sam vam to bio krenuo rei..." Koudelka dobaci pogled pun straha prema Negri-jevu tijelu poloenom na travu. Dvojica CarSigovaca sad su kleala pokraj njega, svim silama mu pruajui prvu pomo: masau srca, kisik i injekcije hiposprejevima. Ali tijelo je pod njihovim naporima ostajalo beivotno, lice votano i nepomino. Cordelia je i prije viala smrt, te je prepoznala simptome. Nema koristi, deki, ovoga neete prizvati natrag. Ne ovaj put. Otiao je svoju posljednju poruku osobno predati Ezaru. Negrijevo posljednje izvjee.
"Kakav je bio vremenski okvir sabotae?" htio je znati Vorkosigan. "Je li bila izvedena unaprijed, ili na licu mjesta?"
"Na licu mjesta, ini se", izvijesti zapovjednik strae. "Nema nikakva znaka tempirane naprave. Netko je jednostavno odvalio stranju stranu i razbio je iznutra."
Svi su se pogledi usmjerili prema CarSigovcu koji je bio odreen za straarsku dunost ispred sobe s komkon-zolom. Stajao je, odjeven kao i veina u crnu borbenu uni-
formu, razoruan izmeu svoja dva sudruga. Oni su slijedili zapovjednika strae pred kuu kad je poela gungula na prednjem travnjaku. Zarobljenikovo je lice bilo otprilike iste olovnosive boje kao i Negrijevo, ali su ga oivljavali treptaji straha.
"I?" ree Vorkosigan zapovjedniku strae.
"On porie da je to njegovo djelo", slegne ramenima zapovjednik. "Naravno."
Vorkosigan pogleda uhienika. "Tko je uao poslije mene?"
Straar se divlje osvrtao. Naglo je pokazao prema Droushnakovoj koja je jo uvijek drala uplakanog Grego-ra. "Ona!"
"Nikad!" ree Drou s indignacijom. Njezin se stisak pojaao.
Vorkosiganovi se zubi sklopie. "Pa, nije mi potrebna brzopenta kako bih znao da jedno od vas dvoje lae. Sad nemamo vremena. Zapovjednice, uhitite ih oboje. Poslije emo to raspetljati." Vorkosiganove su oi nemirno pregledavale sjeverno obzorje. "Ti," pokae on prema jednom drugom CarSigovcu, "skupi svako prijevozno sredstvo koje uspije pronai. Smjesta emo se evakuirati. Ti," obratio se jednom od Piotrovih orunika, "idi u selo i upozori ih. Kou, pokupi dokumentaciju, uzmi plazmiki luk, rastali onu komkonzolu do kraja i vrati se k meni."
Koudelka je, dobacivi jedan bolan pogled preko ramena prema Droushnakovoj, odepesao prema kui. Drou je stajala ukoeno, zaprepatena, ljuta i uplaena, dok joj je suknja leprala na hladnom vjetru. Obrve su joj se nabrale prema Vorkosiganu. Jedva je i primijetila Koudelkin odlazak.
1
"Najprije ide u Hassadar?" ree Piotr svom sinu, neobino blagim glasom.
"Tako je."
Hassadar, glavni grad okruga Vorkosiganovih: tamo su bile smjetene carske trupe. Odani garnizon?
"Nadam se da ga ne kani pretvoriti u uporite", ree Piotr.
"Naravno da ne. Hassadar e", Vorkosiganov se vuji osmijeh palio i gasio, "biti moj prvi dar komodom Vorda-rianu."
Piotr kimne, kao da je zadovoljan. Cordeliji se zavrtjelo u glavi. Usprkos Negrijevu iznenaenju, inilo se da se ni Piotr ni Aral nisu ni najmanje uspaniili. Nisu po-tratili ni jedan suvian pokret; ni jednu suvinu rije.
"Ti," ree Aral Piotru ispod glasa, "uzmi deka." Piotr kimne. "Sastani se s nama - ne. Nemoj ak ni meni rei gdje. Ti e s nama stupiti u kontakt."
"U redu."
"Povedi i Cordeliju."
Piotrova su se usta otvorila, ali i zatvorila, rekavi samo: "Ah."
"I narednika Botharija. Za Cordeliju. S obzirom da Drou - privremeno - nije na dunosti."
"Onda moram povesti i Esterhazvja", ree Piotr. "Meni e trebati ostali tvoji ljudi", ree Aral.
"U redu." Piotr povede svog orunika Esterhazvja u stranu i pone mu govoriti ispod glasa; Esterhazv je kao metak odjurio uzbrdo. Mukarci su se ratrkavali u svim smjerovima, kako su se njihove zapovijedi sputale niz zapovjedni lanac. Piotr je k sebi dozvao jo jednog oruni-
ka, rekao mu neka uzme staro oklopno vozilo i krene se voziti prema zapadu.
"Kako daleko, milorde?"
"Onoliko daleko koliko te tvoja dosjetljivost odvede. Onda pobjegni ako moe i pridrui se milordu Namjesniku, u redu?"
Mukarac je kimnuo i otrao kao i Esterhazv.
"Narednice, pokoravat ete se glasu lady Vorkosigan kao daje moj", ree Aral Bothariju.
"Uvijek, milorde."
"Hou taj lakolet", kimne Piotr prema Negrijevoj oteenoj letjelici koja se, iako se iz nje vie nije dimilo, Cordeliji nije inila u osobito letnom stanju. Ni izbliza dovoljno sposobnom za divlji let, izmicanja i poniranja kako bi se izbjegao odluan neprijatelj... U jednako je slaboj formi za ovo u kakvoj sam i ja, bojala se. "I Negrija."
"Njemu bi to bilo drago", ree Aral.
"U to sam uvjeren." Piotr kratko kimne i okrene se eti za prvu pomo. "Odustanite, momci, sad vie nema nikakve proklete koristi." Umjesto toga, uputio ih je da utovare tijelo u lakolet.
Aral se konano prvi put okrenuo prema Cordeliji. "Draga kapetanice..." Lice mu je imalo isti ispijen izraz koji se nije promijenio otkako je Negri ispao iz lakoleta.
"Arale, jesam li ja jedina osoba za koju je ovo bilo iznenaenje?"
"Nisam te htio time zabrinjavati, kad si bila tako bolesna." Usne su mu se istanjile. "Otkrili smo da Vorda-rian kuje urotu, u Glavnom stoeru i drugdje. IUvanova je istraga bila nadahnuta. Pretpostavljam da ljudi na tako visokim poloajima u Sigurnosti moraju imati tu vrstu in-
tuicije. Ali da bi se za izdaju osudilo ovjeka Vordariano-ve veliine, s tako dobrim vezama, treba imati neoborive dokaze. Vijee grofova je tijelo koje vrlo loe podnosi kad se sredinja carska vlast petlja s njegovim lanovima. Nismo pred njih mogli iznijeti puke kule u zraku.
Ali Negri me sino nazvao i javio da ima potrebne dokaze u rukama, dovoljno da se konano pokrenemo. Da bi uhitio vladajueg grofa okruga, trebao je od mene dobiti Carsku zapovijed. Veeras sam trebao otii u Vorbarr Sultanu i nadgledati operaciju. Oito, Vordarian je bio upozoren. Izvorno svoj potez nije planirao povui prije sljedeeg mjeseca i to, po mogunosti, odmah poslije uspjenog atentata na mene."
"Ali"
"Idi sad." Gurnuo ju je prema lakoletu. "Vordariano-ve e trupe biti ovdje za nekoliko minuta. Mora pobjei. Nije vano to je sve drugo zauzeo, nije siguran dok je Gregor na slobodi."
"Arale" Glas joj je izaao iz grla kao glup cvile; progutala je pljuvaku koju je osjeala kao kvrgu suhog leda. Htjela je izblebetati tisuu pitanja, deset tisua prosvjeda. "uvaj se."
"I ti se uvaj." Barem je svjetlo bljesnulo u njegovim oima, ali lice mu je ve bilo udaljeno, bio je izgubljen u ritmu unutranjih taktikih prorauna koji su ga tjerali dalje. Nije bilo vremena.
Aral je poao uzeti Gregora iz Drouina naruja, ap-ui joj neto; s oklijevanjem, prepustila mu je djeaka. Nagurali su se u lakolet, Bothari za upravljaem, Corde-lia nagurana straga pokraj Negrijeva lesa, Gregor ubaen na njezino krilo. Djeak nije ispustio ni zvuka, samo je dr-hturio. Oi su mu bile razrogaene i potresene, okrenute prema njoj. Njezine su ga ruke automatski obgrlile. Nije
joj uzvratio zagrljaj, ve je rukama obujmio vlastito poprsje. Negri se zibao, sad lien svakog straha, a ona mu je gotovo zavidjela.
"Gregore, jesi li vidio to se dogodilo s tvojom mamom?" promrmljala mu je Cordelia.
"Vojnici su je odveli." Glas mu je bio slabaan i bezizraajan.
Pretovareni je lakolet tucnuo u zrak, a Bothari ga je usmjerio openito uzbrdo, zibajui se tek nekoliko metara iznad tla. Letjelica je zavijala, cviljela, stenjala i zveke-tala. U sebi, isto je inila i Cordelia. Izvila se unatrag kako bi se zapiljila kroz iskrivljenu kupolu i vidjela - po posljednji put? - Arala koji se okrenuo od njih i usiljenim mar-em iao prema prilazu gdje su njegovi vojnici skupljali arenu zbirku vozila, osobnih i vladinih. Zato mi nismo uzeli jedno od njih ?
"Kad prijeemo onaj drugi greben - ako moete -skrenite desno, narednice," usmjeravao je Piotr Botharija. "Slijedite potok."
Grane su lupale o kupolu dok je Bothari letio manje od metra iznad otrih stijena i vode koja je curkala.
"Sletite na onu malu istinu tamo i iskljuite napajanje", zapovjedi Piotr. "Neka svi skinu svaki predmet s napajanjem koji nose na sebi." On je skinuo svoj krono i kom-vezu. I Cordelia je odbacila svoj krono.
Bothari je, sputajui lakolet dolje uz potok ispod nekakvih stabala uvezenih sa Zemlje koja su tek djelomino odbacila svoje listove, pitao: "Milorde, ukljuuje li to i oruje?"
"Osobito oruje, narednice. Naponska jedinica oamu-ta na skeneru plamti kao baklja. Naponske stanice plaz-mikog luka rasvijetlit e ga kao prokleta lomaa."
Bothari je sa sebe skinuo po dva komada od svega navedenog, kao i drugu korisnu opremu; runi traktor, svoju kom-vezu, svoj krono, neku vrstu male naprave za medicinsko dijagnosticiranje. "I moj no, milorde?"
"Vibro-no?" "Ne, obian elik."
"To zadrite." Piotr se prignuo nad kontrolnu plou lakoleta i poeo reprogramirati automatskog pilota. "Svi izaite. Narednice, zaglavite kupolu napola otvorenu."
Bothari je uspio izvriti tu zadau uz pomo kamenia silom uglavljenog u leini utor kupole, a onda se naglo okrenuo, zauvi zvukove u bunju.
"To sam ja", zauo se zadihani glas orunika Esterha-zyja. Esterhazv, star etrdeset godina, puki mladac u usporedbi s ostalim prosijedim Piotrovim veteranima, odravao se u sjajnoj formi; zacijelo se morao mahnito uriti kad se tako zadihao. "Imam ih, milorde."
Pokazalo se da su "oni" o kojima je govorio etiri Piot-rova konja, zajedno povezana uzicama spojenima s metalnim polugama u konjskim gubicama, a koje su Barravar-ci nazivali "vale". Cordeliji se inilo da je to vrlo mala upravljaka povrina za tako velik komad prijevoza. Velike su se ivine trzale i toptale, tresle svojim zveketavim glavama, a crvene su im nozdrve bile okrugle i irile se -bili su to zlokobni zdepasti obrisi u raslinju.
Piotr je dovrio reprogramiranje autopilota. "Bothari, ovamo", ree on. Zajedno su silom utrpali Negrijevo tijelo natrag na pilotsko sjedalo i tamo ga privezali. Bothari je ukljuio napon lakoleta i iskoio iz njega. Letjelica je poskoila uvis, zamalo tresnula o stablo i zateturala natrag preko grebena. Piotr, koji je stajao kako bi je motrio dok
se uzdie, promrmlja ispod glasa: "Salutiraj mu i za mene, Negri."
"Kamo ga aljete?" pitala je Cordelia. U Valhalu?
"Na dno jezera", ree Piotr s izvjesnim zadovoljstvom. "To e ih zbuniti."
"Zar mu oni koji ga slijede nee ui u trag? Izvui ga na povrinu?"
"S vremenom hoe. Ali trebao bi sletjeti u dio jezera gdje je dubina oko dvjesto metara. Trebat e im neko vrijeme. A isprva nee znati kad je potonuo, kao ni koliko leeva iz njega nedostaje. Morat e pretraiti cijeli taj dio jezerskog dna da se uvjere kako se Gregor nije tamo zaglavio. A iz negativnih se dokaza nikad nita ne moe definitivno zakljuiti, zar ne? ak ni tad nee biti sigurni. Zajaite, vojsko, kreemo." Odluno se zaputio prema svojim ivotinjama.
Cordelia ga je sumnjiavo slijedila. Konji. Kako da ih ovjek nazove - robovima, simbiotima, sudruzima? Onaj prema kojemu ju je usmjerio Esterhazv bio je od kopita do vrha glave visok pet stopa. Utaknuo joj je njegove uzde u ruku i okrenuo se. Konjsko sedlo nalazilo se u visini njezine brade. Kako je trebala odlevitirati gore? Iz ove je blizine konj izgledao mnogo vei nego kad je ukrasno i lijeno pasao na udaljenosti. Smeom dlakom pokrivena koa na njegovom ramenu iznenada je zadrhtala. Oh, Boe, dali su mi defektnoga, dobio je greve - pobjegao joj je mali cijuk.
Bothari se nekako uspio uspentrati na svojega. Njega barem nije svladala veliina ivotinje. S obzirom na svoju visinu, uinio je da odrasla ivotinja izgleda kao poni. Kao gradsko dijete, Bothari nije bio jaha i inilo se da se sav pretvorio u koljena i laktove, usprkos jahakoj obuci koju mu je Piotr uspio'nametnutityekom mjeseci njegove
orunike slube. No bilo je jasno da svog konja dri pod nadzorom, ma kako mu nespretni i grubi bili pokreti.
"Narednice, vi ste prethodnica", ree mu Piotr. "elim da se ratrkamo do krajnjih granica uzajamne vidljivosti. Nikakvo zbijanje na hrpu. Krenite stazicom prema ravnoj stijeni - vi znate gdje je to - i tamo nas ekajte."
Bothari je trzajem okrenuo glavu svog konja i udario ga petama u bokove, pa je odzveketao uz umsku stazu korakom od kojega je poskakivalo sedlo, a koji se zvao kas.
Piotr, ije su kosti navodno bile kripave, jednim se glatkim pokretom podigao u sedlo; Esterhazv mu je dodao Gregora i Piotr je drao djeaka pred sobom. inilo se da je Gregora zapravo razvedrio pogled na konje, iako Cordelia nije mogla ni zamisliti zato. Nije se inilo da Piotr bilo to posebno radi, ali njegov se konj uredno postavio, spreman da krene uz puteljak - telepatija, zakljui Cordelia izbezumljeno. Ovdje su ljudi mutirali u telepate, a mene o tome nisu obavijestili... ili je moda konj bio te-lepat.
"Hajde, eno, ti si na redu", nestrpljivo prasne Piotr.
Oajna Cordelia uglavila je stopalo u onokakosevezo-ve to pridrava noge, stremen, prihvatila se i podigla. Sedlo je polako kliznulo oko konjskog trbuha, a Cordelia s njim, sve dok se nije nala kako se dri ispod njega, u umi konjskih nogu. Uz glasan je udarac pala na tlo i is-petljala se konju s puta. Konj je okrenuo vrat unatrag i virnuo prema njoj, s oajem mnogo blaim od njezina, a onda gurnuo svoju gumenu gubicu u travu i poeo grickati korov.
"Oh, Boe", oajno je zagunao Piotr.
Esterhazv je ponovno sjahao i pourio se do nje kako bi joj pomogao da se podigne. "Miladv. Jeste li dobro?
Oprostite, ja sam kriv, trebao sam ponovno provjeriti, uh - zar vi nikad prije niste jahali?"
"Nikad", prizna Cordelia. Uurbano je skinuo sedlo, ispravio ga s druge strane i vre ga zakopao. "Moda bih mogla hodati. Ili trati." Ili si prerezati vene. Arale, zato si me poslao s ovim luacima ?
"Nije to tako teko, miladv", obeao joj je Esterhazv. "Va e konj slijediti ostale. Rose je najmirnija kobila u konjunici. Zar nema slatku njuku?"
Zlobne smee oi ljubiastih sredita ignorirale su Cordeliju. "Ne mogu ja to." Dah joj je izaao iz usta u obliku jecaja, prvoga tog bezbonog dana.
Piotr baci pogled prema nebu, pa opet preko svog ramena. "Beskorisna betanska kaiperko", frkne on prema njoj. "Nemoj mi rei da nikad nisi jahala rairenih nogu." Pokazao je zube. "Jednostavno se pravi daje to moj sin."
"Evo, dajte mi koljeno", ree Esterhazv nakon to je dobacio nemiran pogled grofu, pa skupi ake.
Ma uzmi cijelu prokletu nogu. Tresla se od bijesa i straha. Prostrijelila je Piotra pogledom, pa opet dograbila sedlo. Esterhazv joj je, nekako, uspio pomoi da se postavi na sedlo. Drala se uz njega, vrsto kao sumorna smrt, poslije jednog pogleda zakljuivi da nee gledati dolje.
Esterhazv dobaci njezine uzde Piotru koji ih je uhvatio laganim trzajem zgloba, pa poveo njezina konja za svojim. Staza se pretvorila u kaleidoskop stabala, stijena, isuenih blatnih mlaka, grana koje su ibale, a sve je to vijorilo i poskakivalo dok su prolazili. Trbuh ju je poeo boljeti, njezin svje oiljak probadati. Ako to opet pone iznutra krvariti... Ili su dalje, i dalje, i dalje.
Konano su poskoili iz kaskanja u hod. mirnula je, zajapurena, i.zadihana, osieaiui vrtoerlavicu i muninu.
Nekako su se uspjeli popeti na istinu koja je gledala prema jezeru, zaobiavi irok i plitak tjesnac koji se pruao lijevo od imanja Vorkosiganovih. Kad joj se prestalo mutiti pred oima, uspjela je razabrati mali etverokut zelenila na uglavnom crvenosmeoj pozadini koja je bila iskoen travnjak stare kamene kue. S druge strane jezera, lealo je maleno selo.
Bothari je tamo stigao prije njih i ekao ih, zgrbljen u grmlju kako bi se sakrio od pogleda, a njegov zapuhani konj bio je vezan uz stablo. Tiho je ustao i priao im, pa se zabrinuto zagledao u Cordeliju. Ona je napola kliznula, a napola pala u njegove ruke.
"Kreete se prebrzo za nju, milorde. Jo je uvijek bolesna."
Piotr frkne. "Bit e mnogo bolesnija ako nas sustignu Vordarianove ete."
"Izdrat u ja to", soptala je Cordelia, presavijena u struku. "Za minutu. Samo. Mi. Dajte. Minutu." Povjetarac koji se hladio dok je jesensko sunce iskosa padalo prema veeri, lizao je njezinu vruu kou. Nebo je posiv-jelo u vrstu mlijenu boju bez sjene. Postupno se uspjela uspraviti, usprkos boli u trbuhu. Esterhazv je stigao na istinu, uvajui zaelje manje uurbanim kasom.
Bothari kimne prema udaljenom etverokutu zelenila. "Tamo su."
Piotr stisne kapke; Cordelia se zapiljila. Nekoliko se lakoleta sputalo na travnjak. Nisu pripadali Aralovoj opremi. Iz njih su pokuljali mukarci, poput crnih mrava u svojim borbenim uniformama, a meu njima su bile moda jedna ili dvije svijetle mrlje tamnoljubiastog i zlatnog, kao i nekoliko mrlja asnike tamnozelene boje. Krasno.
forme. Sto da radimo? Da pucamo u sve njih i prepustimo Bogu da ih razvrsta?
Piotr se doimao uistinu ogorenim. Jesu li tamo dolje razarali njegov dom, komadali kuu u potrazi za izbjeglicama?
"Zar nee moi razabrati, kad prebroje konje koji nedostaju u konjunici, kamo smo i kako otili?" pitala je Cordelia.
"Pustio sam sve konje, miladv," ree Esterhazv. "Na taj e nain barem imati anse. Ne znam koliko e se njih vratiti."
"Bojim se da e se veina zadrati u blizini", ree Piotr. "Nadajui se da e dobiti svoje itarice. elio bih da imaju dovoljno pameti da se ratrkaju. Bog zna za kakvu su pokvarenost sposobni oni vandali, ako ostanu bez svoje druge lovine."
Tri su se lakoleta sputala oko rubova malog sela. Iz njih su se iskrcali naoruani mukarci i nestali meu kuama.
"Nadam se da ih je Zai sve na vrijeme obavijestio", promrmlja Esterhazv.
"Pa zato bi gnjavili te jadne ljude?" pitala je Cordelia. "to bi tamo traili?"
"Nas, miladv," ree Esterhazv smrknuto. Kad ga je zbunjeno pogledala, nastavio je. "Nas orunike. Nae obitelji. Oni su tamo dolje u lovu na taoce."
Cordelia se prisjetila da Esterhazv ima enu i dvoje djece u glavnom gradu. A to se u ovom trenutku dogaa s njima? Je li njih itko upozorio? Esterhazv se doimao kao da si postavlja to isto pitanje.     _
"Nema sumnje da e Vordarian odigrati igru s taocima", ree Piotr. "Sad je uao u igru. Ili e pobijediti, ili e umrijeti."
Uska se eljust narednika Botharija grila dok je piljio kroz mutan zrak. Je li se itko sjetio upozoriti gazdaricu Hvsopi?
"Uskoro e zapoeti s potjerom iz zraka", ree Piotr. "Vrijeme je da se sakrijemo. Ja idem prvi. Narednice, vi povedite nju."
Okrenuo je konja i nestao u bunju, slijedei puteljak tako jedva vidljiv da ga Cordelia nije ni prepoznala kao stazu. Bio je potreban zajedniki napor Botharija i Ester-hazvja da je opet podignu na lea njezina prijevoznog sredstva. Piotr se odluio za kretanje korakom, ali Cordelia je slutila da to nije za njezinu dobrobit, nego za dobrobit njegovih od znoja potamnjelih ivotinja. Nakon poetnog uasnog galopiranja, hod se inio kao privremeno olakanje. Ali samo isprva.
Jahali su izmeu grmova i stabala, du klanca, preko grebena, a konjska su kopita strugala po kamenju. Ui su joj se napinjale u potrazi za cviljenjem lakoleta iznad njihovih glava. Kad se jedan pojavio, Bothari ju je poveo na divlje i vrtoglavo klizanje dolje u klanac, gdje su sjahali i na nekoliko se minuta sakrili ispod stjenovitog pokrova, sve dok cvile nije utihnuo. Uspon iz klanca bio je jo tei. Morali su voditi konje gore, a inilo se da Bothari svoga praktiki tegli uz opasan grmovit rub.
Postajalo je sve mranije, hladnije i vjetrovitije. Dva su se sata pretopila u tri, etiri, pet, a priguena tama postala je crna kao u rogu. Konje su zbili tako da je njuka jednoga dodirivala rep drugoga, u nastojanju da ne izgube Piotra. Poelo je kiiti, alosna crna kiica koja je Cor-delijino sedlo uinila jo klizavijim.
Oko ponoi stigli su na istinu, jedva neto manje crnu od sjene, pa je Piotr konano zazvao zaustavljanje. Cordelia je sjela i oslonila se o stablo, tupa od iscrpljenosti, napetih ivaca, drei Gregora. Bothari je razdijelio njihovu jedinu hranu, vojniku hranjivu ploicu koju je nosio u depu, izmeu Cordelije i Gregora. Omotan Botharijevom jaknom uniforme, Gregor je konano uspio svladati zimi-cu dovoljno da bi zaspao. Cordeliji su utrnule noge ispod njega, ali barem ga je osjeala kao hrpicu topline.
Do kojeg je mjesta dosad uspio stii Aral? A kad smo ve kod toga, gdje smo mi? Cordelia se nadala da Piotr zna. Nisu mogli prijei vie od pet kilometara na sat, najvie toliko, sa svim tim usponima, padovima i obilascima. Je li Piotr zaista vjerovao da e na taj nain pobjei svojim progoniteljima?
Piotr, koji je neko vrijeme sjedio uz vlastito stablo, nekoliko metara dalje, ustao je i otiao se pomokriti u grmlje, a onda se vratio i u priguenoj tami virnuo prema Gre-goru. "Spava li?"
"Da, za divno udo."
"Mm. Mladost", zagunao je Piotr. Zavist?
Glas mu nije zvuao tako neprijateljski kao prije, pa se Cordelia odvaila: "Mislite li da je Aral ve stigao do Hassadara?" Nije se ba uspjela natjerati da kae, Mislite li daje uope uspio stii do Hassadara?
"Dosad je ve bio tamo i otiao."
"Mislila sam da e tamo podii na noge svoj garnizon."
"Podii i ratrkati, u stotinu raznih smjerova. A koja eta dri cara? Vordarian nee znati. Ali uz malo sree, izdajicu bi se moglo namamiti da okupira Hassadar."
"Sree?"
"To je mala, ali vrijedna varka. Hassadar nema nikakvu strateku vrijednost ni za jednu od strana. Ali Vorda-rian mora odvojiti dio svojih - zacijelo ne ba bezbrojnih - odanih snaga kako bi ga zadrao, duboko na neprijateljskom podruju poznatom po dugoj tradiciji gerilskog ratovanja. Imat emo dobre obavijesti o svemu to e oni ovdje raditi, ali njima e mjesno stanovnitvo biti mutno.
Osim toga, to je moj glavni grad. Ako okupira glavni grad grofovskog okruga uz pomo carskih trupa - nad tim e sva moja grofovska braa morati zastati i zamisliti se. Jesam li ja sljedei? Aral je vjerojatno otiao u zranu luku vojne baze Tanerv. Mora otvoriti neovisnu komunikacijsku vezu sa snagama koje su smjetene u svemiru, ako je Vordarian uistinu uspio odrezati carski Glavni stoer. Od kritinog je znaenja kome e odluiti biti odane svemirske postrojbe. Predviam snaan izboj tehnikih potekoa u njihovim komunikacijskim prostorijama, dok se zapovjednici budu muili da smisle koja e strana vjerojatnije pobijediti." Piotr ispusti mraan hihot prema sjeni. "Vordarian je premlad da bi se sjeao rata Ludog cara Yurija. Ba teta. Svojim je naglim poetkom dobio znatnu prednost. Bilo bi mi mrsko kad bih mu dao vie."
"Kako se brzo... sve to dogodilo."
"Brzo. Kad sam oko podneva bio u glavnom gradu, nije bilo nikakvih naznaka. Moralo je izbiti odmah nakon to sam ja otiao."
Zimica koja nije imala nikakve veze s kiom nakratko se spustila meu njih, dok se oboje prisjealo zbog ega je Piotr danas tamo odlazio.
"Ima li glavni grad... veliku strateku vanost?" pitala je Cordelija, mijenjajui temu jer nije imala volje opet otvarati to muno pitanje.
"U nekim bi ratovima imao. Ne i u ovome. Ovo nije rat za osvajanje teritorija. Pitam se shvaa li to Vordarian? To je rat za osvajanje odanosti, za ljudske umove. U njemu nijedan stvarni objekt nema vie od prolaznog taktikog znaenja. Ipak, Vorbarr Sultana je komunikacijsko sredite, a komunikacija je vrlo vana. Ali ona nije jedino sredite. Posluit e i kolanje po rubu."
Mi nemamo ba nikakve komunikacije, pomisli Corde-lia tupo. Ovdje vani, u umi, na kii. "Ali ako Vordarian u ovom trenutku dri Carski Vojni Glavni stoer..."
"Ono to on u ovom trenutku dri, osim ako ne nagaam u sasvim pogrenom smjeru, jest golema zgrada prepuna kaosa. Sumnjam da se i etvrtina ljudi nalazi na svojim poloajima, a polovica od njih smilja sabotae kojima e pomoi onoj strani koju potajice podrava. Ostali bjee u zaklon ili pokuavaju izvui svoje obitelji iz grada."
"Hoe li s kapetanom Vorpatrilom biti - to mislite, hoe li Vordarian muiti lorda i lady Vorpatril?" Trudnoa Alys Vorpatril bila je vrlo blizu vremenu poroda. Kad je posjetila Cordeliju u Carskoj vojnoj - prije samo deset dana? - njezin se elegantni hod pretvorio u teko gacanje ravnih stopala, a trbuh joj je otekao u visokom luku. Lijenik joj je obeao velikog djeaka. Ivan, tako su ga htjeli nazvati. Njegova je djeja soba bila potpuno opremljena i sasvim ukraena, stenjala je ona, s nelagodom namjetajui svoj trbuh na krilu, i sad bi zaista bio pravi trenutak...
Sad vie nije bio pravi trenutak.
"Padma Vorpatril e biti na vrhu popisa. Svakako e se dati u lov na njega. Sad su on i Aral posljednji potomci carevia Xava, ako je itko dovoljno lud da ponovno pokrene tu raspravu o pravu nasljeivanja. Ili ako se neto dogodi Gregoru." Prekinuo je tu posljednju reenicu, kao da bi sudbinu mogao zadrati za zubima.
"Zar i lady Vorpatril i beba takoer?"
"Moda nee dirati Alys Vorpatril, ali djeaka svakako."
U ovom trenutku njih se dvoje ba i nije moglo promatrati kao odvojeno pitanje.
Vjetar je konano oslabio. Cordelia je mogla uti kako konjski zubi kidaju biljke, te njihovo ravnomjerno vak-vak-vak.
"Zar se konji nee vidjeti na termalnim senzorima? I mi, takoer, usprkos tome to smo bacili elije za napajanje? Ne vidim kako emo im due vrijeme uspjeti izmicati." Jesu li trupe i sad bile ovdje, oi u oblacima?
"Oh, na njihovim e se senzorima vidjeti svi ljudi i ivotinje na ovim brdima, kad ih jednom ponu usmjeravati u pravom smjeru."
"Svi? Ja nisam vidjela nikoga."
"Dosad smo veeras proli pokraj najmanje dvadeset malih imanja. Svi ljudi, njihove krave, koze, crveni jeleni, konji i njihova djeca. Mi smo igle u plastu sijena. Pa ipak, bilo bi dobro za nas da se to prije razdvojimo. Ako prije podneva uspijemo stii do staze na dnu prijevoja Amie, imam nekoliko ideja."
U trenutku kad ju je Bothari ponovno pogurnuo na vrh Rose, crna je tama poinjala sivjeti. Svjetlost koja je najavljivala zoru probila se do ume kad su se ponovno pokrenuli. U vlanoj su magli grane stabala bile nalik na ugljen za potpalu. Jadno se drala uza svoje sedlo i utjela, dok ju je Bothari vukao naprijed. Gregor je zapravo jo uvijek spavao, barem prvih dvadesetak minuta jahanja, otvorenih usta, oputen i blijed u Piotrovom stisku.
Sve jae svjetlo otkrilo je nona oteenja. Bothari i Esterhazv su obojica feUii
zguvanim smee-srebrnim uniformama. Bothari je, budui da je svoju jaknu dao Gregoru, iao u kratkim rukavima. Zbog otvorenog okruglog ovratnika koulje izgledao je poput osuenika kojega vode na stratite. Piotrova je zelena generalska uniforma prilino dobro preivjela, ali njegovo lice obraslo bradom i zakrvavljenih oiju iznad nje, bilo je lice beskunika. Cordelia se osjeala beznadno zapetljanom, sa svojim mokrim pramenovima kose i mjeavinom stare odjee i kunih papua.
Moglo je biti i gore. Mogla sam jo uvijek biti trudna. Ovako, ako umrem, barem u umrijeti sama. Je li mali Miles sad bio u manjoj opasnosti od nje? Anoniman u svom replikatoru na nekoj polici Vaagenova i Henrijeva laboratorija? Mogla se moliti da je tako, iako u to nije i vjerovala. Vi, barrayarski gadovi, bolje vam je da se drite dalje od mog djeaka.
Krivudali su amo-tamo dugakom kosinom. Konji su dahtali kao bikovi, iako su sad samo hodali, postajali su trapavi, spoticali se preko korijenja i kamenja. Zaustavili su se na dnu male udoline. I konji i ljudi napili su se na mutnom potoku. Esterhazv je ponovno otpustio remenje. Poekao je konje ispod remenja koje su imali oko glava, a oni su ga gurkali, grickajui njegove prazne depove u potrazi za poslasticama. Mrmljao im je isprike i mala ohrabrenja. "Sve je u redu, Rosie, na kraju dana e se odmoriti. Samo jo nekoliko sati." Kobila je dobila vie obavijesti nego to ih se itko potrudio pruiti Cordeliji.
Esterhazv je prepustio konje Bothariju i otpratio Piot-ra u umu, pentrajui se uz padinu. Gregor se zaposlio pokuajem da skupi raslinje i nahrani ivotinje iz ruke. Dodirivali su gubicama autohtone barravarske biljke i putali ih da neuredno padaju iz njihovih usta, jer se nisu dale progutati. Gregor je nastavljao skupljati te
ne i ponovno im ih je nudio, pokuavajui ih ugurati izmeu konjskih zvala.
"Znate li vi stoje naumio grof?" pitala je Cordelia Bot-harija.
Slegnuo je ramenima. "Otiao je stupiti u kontakt s nekim. Ovo nam nije od koristi." Trznuo je glavom u neodreenom smjeru koji je naznaavao no njihova bauljanja kroz grmlje.
Cordelia se mogla samo sloiti. Naslonila se i oslukivala uju li se lakoleti, no ula je samo klokot vode u malom potoku, koji se kao jeka ponavljao u kruljenju njezina eluca. Samo se jednom naglo, kao strujom potresena, pomaknula kako bi sprijeila gladnog Gregora da osobno kua moda i otrovne biljke.
"Ali ovu su pojeli konji", prosvjedovao je on.
"Ne!" Cordelia je zadrhtala, dok su joj kroz glavu u molekularnim strogim zapovijedima letjele podrobne vizije neugodnih biokemijskih i histaminskih reakcija. "Zna, to je jedna od prvih stvari koje ti moraju prijei u naviku u Betanskom korpusu za astronomska istraivanja. Nikad ne stavljaj udne stvari u usta, sve dok to ne odobri laboratorij. Zapravo, izbjegavaj dodirivati svoje oi, usta i sluznicu."
Gregora je to nesvjesno navelo da smjesta protrlja nos i oi. Cordelia uzdahne i sjedne. Sisala je jezik, razmiljajui o vodi iz tog potoka i nadajui se da joj Gregor nee ukazati na vlastitu nedosljednost. Gregor je bacao kamenie u male mlake.
Pun sat poslije, vratio se Esterhazv. "Doite." Ovaj su put tek vodili konje za uzde, stoje bio siguran znak da slijedi uspon. Cordelia je izgubila ravnoteu i ogrebla dlanove. Konji su s mukom uzimali dah. Preko sljemena, dolje,
ponovno gore i izali su na blatan dvosmjeran puteljak izrezbaren kroz umu.
"Gdje smo?" pitala je Cordelia.
"Prijevoj Amie, miladv", obavijestio ju je Esterhazv.
"Ovo je cesta?" oajno je promrmljala Cordelia, zure-i uz nju i niz nju. Piotr je stajao malo sa strane, u drutvu jo jednog starca koji je drao uzde zdepastog malog crno-bijelog konja.
Konj je bio u vidljivo boljem stanju od starca. Njegova je bijela dlaka bila timarena, a crna se blistala. Griva i rep bili su mu oeljani do mekoe perja. No kopita i putita bila su mu vlana i tamna, a na trbuhu je imao mrlje svje-eg blata. Osim to je, kao i Piotrov konj, imao staro konjaniko sedlo, arac je teglio i dva velika para bisaga, jedan sprijeda i jedan straga.
Starac, neobrijan kao i Piotr, bio je odjeven u jaknu Carske potanske slube, tako iznoenu da je njezina plava boja postala siva. Uz nju su dolazili i dodaci u obliku udnih dijelova drugih starih uniformi: crna borbena koulja, prastari par zelenih hlaa sveane uniforme, iz-noene, ali dobro ulatene asnike jahae izme do koljena na njegovim iskrivljenim oksericama. Takoer je nosio i obian pusteni eir u iju je izblijedjelu traku s tiskanim uzorkom bilo utaknuto nekoliko cvjetova. Mljacnuo je crno umrljanim usnicama i zapiljio se u Cordeliju. Nedostajalo mu je nekoliko zuba; ostali su bili dugaki i u-tosmei.
Starev je pogled pao na Gregora koji je drao Corde-lijinu ruku. "Znaci, to je on, ha? Hm. Nije ba neto." Zamiljeno je pljunuo u korov pokraj puteljka.
"S vremenom bi moglo neto biti od njega", ustvrdio je Piotr. "Ako dobije to vrijeme."
"Vidjet u to mogu uiniti, generale."
Piotr se nacerio, kao da je uo neku privatnu alu. "Ima li sa sobom kakve zalihe?"
"Jasno." Starac se nakesio, pa se okrenuo i poeo prekopavati po bisagama. Izvukao je paket groica u odbaenom plastinom svitku, nekoliko kolaia od smekas-tih kristala umotanih u lie, kao i neto to je izgledalo kao aka konih traka, a to je takoer bilo umotano u rabljen plastini svitak. Cordelia je primijetila naslov. Najnoviji dodaci Potanskim pravilima C6.77a, izmjene 6/17. Smjesta pohrani u Stalnu dokumentaciju.
Piotr je sumnjiavo promotrio zalihe. "Suena jareti-na?" upita on, kimnuvi prema konom svinjcu.
"Uglavnom", ree starac.
"Uzet emo polovicu. I groice. Javorov eer spremi za djecu." No Piotr je ipak ubacio jednu kockicu u usta. "Pronai u vas za tri dana, moda i tjedan. Sjea se pravila iz Yurijevog rata, ha?"
"Oh, da", razvukao je starac.
"Narednice," domahne Piotr Bothariju. "Vi ete krenuti s majorom. Povedite nju i djeaka. On e vas odvesti do skrovita. Pritajite se dok ja ne doem po vas."
"Da, milorde", bezizraajno je zapjevuio Bothari. Samo je treptanje njegovih oiju odavalo nelagodu.
"A to to ovdje imamo, generale?" raspitivao se starac, motrei Botharija. "Novi je?"
"Gradski deko", ree Piotr. "Pripada mom sinu. Ne govori mnogo. Ali dobar je u radu po grkljanima. Posluit e."
"'Oe? Dobro."
Piotr se kretao mnogo sporije. Priekao je da mu Esterhazv pomogne uspeti se na konja. S uzdahom se namjestio u sedlu, a lea su mu se privremeno iskrivila, po-grbljena, to nije bilo uobiajeno za njega. "Prokletstvo, postajem prestar za ovakve stvari."
ovjek kojega je Piotr nazvao majorom posegnuo je zamiljeno u svoj boni dep i izvukao konu kesu. "Generale, 'oete mojega gumolia? To je bolje za vakanje od jaretine, makar ne traje tako dugo."
Piotr se razvedrio. "Ah. Bio bih ti vrlo zahvalan. Ali ne cijelu kesu, ovjee." Piotr je ukopao prste u preano suho lie koje je ispunjavalo vreicu, odlomio sebi dobra-nu polovicu i ugurao je u svoj dep na prsima. Jednu je guvotinu gurnuo u usta i vratio kesu uz iskreno salutiranje. Gumolie je bilo blagi stimulans; Cordelia nikad nije vidjela Piotra da ga vae u Vorbarr Sultani.
"Brini se za milordove konje", dobacio je pomalo oaj-  no Esterhazv Bothariju. "Sjeti se, to nisu strojevi."
Bothari je zagunao neto neobvezujue, dok su grof i Esterhazv okrenuli svoje ivotinje natrag niz stazu. Za nekoliko su im trenutaka nestali s vidika. Spustila se duboka tiina.
DVANAESTO POGLAVLJE
Major je stavio Gregora, udobno uukanog izmeu vree za spavanje i bisaga, na konja iza sebe. Cordelia se suoila s jo jednim usponom na to sredstvo za muenje ljudskih bia i konja, a koje se nazivalo sedlom. Nikad joj ne bi uspjelo da nije bilo Botharija. Ovaj put je major uzeo njezine uzde, pa su Rose i njegov konj hodali jedno uz drugoga, s mnogo manje trzanja vodica. Bothari je zauzeo zaelje i pratio ih, paljivo motrei.
"Dakle", ree starac nakon nekog vremena, iskosa je pogledavi, "vi ste nova lady Vorkosigan."
Cordelia, unereena i prljava, uzvratila mu je bolnim smjekom. "Da. Ovaj, grof Piotr nije spomenuo vae ime, majore...?"
"Amor Klveuvi. Ali ljudi me ovdje zovu samo Kly."
"A, ovaj... to ste vi?" Osim to ste nekakav umski gnom kojega je Piotr izvukao iz podzemlja.
Nasmijeio se, to je bio izraz vie odbojan nego privlaan, s obzirom na stanje njegovih zuba. "Ja sam Carski potar, miladv. Moj revir su ova brda oko Vorkosigan Sur-leaua i obilazim ih svakih deset dana. Radim tove osam-
naest godina. Ima ovdje gore odrasle djece s vlastitom djecom, koja me nikad nisu zvala drugaije nego Potar Kly."
"Mislila sam da pota u ove krajeve odlazi lakoletom."
"Polako ih uvode. Ali lakoleti ne odlaze do svake kue, samo do tih sredinjih ispostava. Nema tu vie onih starih manira." Ispljunuo je vlastito gaenje i gumolie. "Ali ako general uspije jo dvije godine zadrati uvoenje lakoleta, odsluit u svojih zadnjih dvadeset godina i biti vojni slubenik s trostrukim dvadesetogodinjim staem. Znate, u mirovinu sam otiao nakon drugog dvadesetogodinjeg roka."
"Iz kojeg roda, majore Klvuevi?"
"Carski izvidnici." Lukavo ju je motrio, da vidi kako e reagirati; nagradila ga je podignutim obrvama kako bi mu pokazala da je se to dojmilo. "Ja nisam bio tehniar, rezao sam vratove. Zato i nisam doao dalje od majora. Poeo sam u etrnaestoj, u ovim brdima, opkoljavajui Ce-tagandance s generalom i Ezarom. Nikad se poslije toga nisam vratio u kolu. Proao sam samo teajeve za obuku. Nakon nekog vremena, vojska me predala dalje."
"Ali ne ba sasvim, reklo bi se", ree Cordelia, osvrui se po naizgled nenastanjenoj divljini.
"Ne..." Disanje mu je prelo u uzdah kroz napuena usta, dok je preko ramena, zamiljen i s nelagodom, bacao pogled prema Gregoru.
"Je li vam Piotr rekao to se dogodilo juer popodne?"
"Jes'. Ja sam s jezera otiao prekjuer ujutro. Propustio sam sve to uzbuenje. Oekujem da e me vijesti sustii do podneva."
"Je li... vjerojatno da e nas dotad sustii i neto
"Morat emo priekati i vidjeti." S neto vie oklijevanja, dodao je: "Morat ete se izvui iz ove odjee, miladv. Ime VORKOSIGAN, A. velikim tampanim slovima na depu vae jakne nije ba anonimno."
Cordelia je pomalo pokunjeno bacila pogled niz Aralo-vu crnu borbenu koulju.
"I milordova odora stri kao zastava", doda Kly, osvrui se prema Bothariju. "Ali moete proi, u pravoj odjei. Vidjet u to mogu uiniti, kad uskoro stignemo."
Cordelija se pogrbila, a eludac joj se grio u oekivanju odmora. Utoite. Ali koju e cijenu platiti oni koji joj ga prue? "Hoete li se nai u opasnosti zato to nam pomaete?"
Njegove su se paperjaste sive obrve podigle. "Moe bit'." Prizvuk njegova glasa nije zazivao daljnje primjedbe na tu temu.
Morala je nekako vratiti svoje umorne misli na pravi put, ako eli biti od pomoi, a ne predstavljati rizik za sve oko sebe. "To vae gumolie, djeluje li ono makar imalo kao kava?"
"On, bolje je od kave, miladv."
"Mogu li ja malo kuati?" Glas joj se stiao od stidlji-vosti; moda je to suvie intiman zahtjev.
Obrazi su mu se nabrali u ironinom osmijehu. "Miladv, samo seljaine iz zabiti, kao to sam ja, vau gumolie. Lijepe vorske dame iz glavnog grada radije bi umrle nego da ih ulove s tim listovima izmeu njihovih bisernih zuba."
"Ja nisam lijepa, nisam dama i nisam iz glavnog
grada. A sad bih mogla ubiti da se doepam kave. Kuat
MM".
Pustio je uzde da mu iz ruku padnu na vrat konja koji je ravnomjerno kaskao, prekopao dep na svojoj plavo-si-voj jakni, pa izvukao kesu. Razlomio je gvalju, ne osobito istim prstima, pa se nagnuo prema njoj.
Na trenutak je sumnjiavo motrila te tamne listove na svom dlanu. Nikad ne stavljaj udne organske tvari u usta prije nego to ih odobri laboratorij. Strpala ih je u usta. Guvotina je bila slijepljena s malo javorova sirupa, ali nakon to je njezina slina isprala prvotnu zapanjujuu slatkou, ukus je bio ugodno gorak i otar. inilo se da je uspio ukloniti naslage koje su se preko noi stvorile na njezinim zubima, to je bio pravi napredak. Uspravila se.
Kly ju je zbunjeno motrio. "Pa to ste vi onda, galak-tiarko koja niste dama?"
"Bila sam astrokartografkinja. Potom kapetanica Istraivanja. Zatim vojnikinja, pa ratna zarobljenica, onda i izbjeglica. Poslije sam postala supruga, iza toga i majka. Ne znam to u sljedee biti", odgovorila je ona iskreno, kroz usta puna gumolia. Nadam se ne udovica.
"Majka? uo sam da ste u drugom stanju, ali... zar niste izgubili dijete zbog soltoksina?" Zbunjeno je promatrao njezin struk.
"Nisam jo. Dijete jo uvijek ima priliku za borbu. Iako se ini da je borba malo neravnopravna, on sam, a ve je nasuprot cijelom Barravaru... Rodio se prerano. Kirurkom operacijom." (Odluila je da nee pokuavati objasniti maternini replikator.) "Sad je u Carskoj vojnoj bolnici. U Vorbarr Sultani. Koju su, koliko ja znam, moda ve osvojile Vordarianove pobunjenike snage..." Zadrhtala je. Vaagenov laboratorij bio je oznaen kao stroga tajna, nije bilo nieg to bi privuklo neiju pozornost. Miles je dobro, dobro, dobro i samo jedna napuklina u krhkoj ljusci tog uvjerenja iizlei Q_sM^t>eriia.,.tiJ^a\, pa, .
ako se itko moe pobrinuti sam za sebe, onda je to Aral. Pa kako su ga onda uspjeli tako zaskoiti, ha, ha? Nema sumnje, ta izdaja je zbunila Carsku Sigurnost. Nisu mogli imati povjerenja ni u koga ovdje, a gdje je bio Illvan? U Vorbarr Sultani, ulovljen u zamku? Ilije on bio Vordaria-nov kvisling? Ne... Vjerojatnije je daje odsjeen. Kao i Ka-reen. Kao i Padma i Alys Vorpatril. ivot se utrkuje protiv smrti...
"Nitko se nee truditi oko bolnice", ree Kly, promatrajui njezino lice.
"Ja... Da. Tako je."
"Zato ste doli na Barrayar, galaktiarko?"
"Htjela sam imati djecu." S usana joj je poletio prasak nevesela smijeha. "Imate li vi djece, Potaru Kly?"
"Koliko je meni poznato, nemam." "Bili ste vrlo mudri."
"Oh..." Izraz na licu postao mu je udaljen. "Ne znam. Otkako je moja stara umrla, sve je nekako tiho. Nekim ljudima koje poznajem djeca su bila velika nevolja. Ezaru. Piotru. Ne znam tko e potpaliti rtvu paljenicu na mom sprovodu. Moja neakinja, moda."
Cordelia baci pogled prema Gregoru koji je jahao uz njih, na vrhu bisaga, i sluao. Gregor je potpalio paljenicu na velikoj Ezarovoj obrednoj sprovodnoj lomai, a ruku mu je vodio Aral.
Jahali su cestom, uspinjui se. etiri je puta Kly zaao na bone stazice, dok su Cordelia, Bothari i Gregor skriveni ekali. Prigodom tree od tih potanskih isporuka, Kly se vratio sa zamotuljkom u kojem se nalazila stara suknja, par iznoenih hlaa i neto ita za iscrpljene konje. Cordelia, jo uvijek promrzla, navukla je suknju preko svojih starih hlaa uniforme Istraivanja. Bothari
je napadne hlae svoje smee odore, koje su na boku imale srebrnu traku, zamijenio odbaenim hlaama nekog branina. Hlae su mu bile prekratke, dopirale su mu do iznad glenja, pa je izgledao kao mrano strailo. Kly je problem Gregorove nestale cipele rijeio jednostavno tako to je skinuo onu preostalu i dopustio djeaku da bude bosonog, a njegovo je previe lijepo plavo odijelce sakrio ispod prevelike muke koulje zasukanih rukava. Mukarac, ena, dijete, izgledali su kao izmuena i poderana mala branska obitelj.
Stigli su do vrha prijevoja Amie i ponovno se poeli sputati. Povremeno bi ljudi uz cestu ekali Klya; on je prenosio verbalne poruke, istresajui ih tako brzo da se Cordeliji inilo da ih je nauio od rijei do rijei. Dijelio je pisma napisana na papiru i jeftine vokalne diskove iji su automatski plejbekovi bili sitni i tanki. Dvaput je stao kako bi proitao pisma oito nepismenim primateljima, a jednom i slijepom starcu kojega je vodila mala djevojica. Prilikom svakog od tih bezopasnih susreta, Cordelija je postajala sve napetija, iznurena od ivane iscrpljenosti. Hoe li nas taj ovjek izdati? Kako izgledamo toj eni? Barem nas slijepac ne moe opisati...
Kad se pribliio sumrak, Kly se vratio s jednog od svojih skretanja kako bi se zagledao gore-dolje tihom sjeno-vitom divljinom i objavio: "Ovo mjesto je jednostavno prenapueno." To to se Cordelia zatekla kako se u mislima slae s njim pokazivalo je mjeru njezine prenapetosti.
Dobro ju je pogledao, a u oima mu se itala zabrinutost. "Milady, mislite li da moete izdrati jo etiri sata?"
A to je alternativa? Da sjednem uz ovu blatnu mlaku i plaem dok nas ne zarobe? S naporom je ustala, odgu-rujui se od panja na kojem je sjedila, oekujui povratak
njihova vodia. "To ovisi o tome to se nalazi na kraju jo etiri sata ovoga."
"Moja kua. Obino ovu no provodim u kui svoje neakinje, nedaleko odavde. Moja ruta zavrava jo otprilike deset sati jahanja dalje, kad imam isporuke, ali ako se zaputimo ravno onamo, mogli bismo stii za etiri sata. Do sutra ujutro ja se mogu ponovno vratiti ovamo, kako bih se drao svog uobiajenog rasporeda. Sve mirno, nitko nee nita moi primijetiti."
A to znai "ravno onamo"? Ali Kly je oito bio u pravu, njihova sigurnost u potpunosti ovisi o anonimnosti,
0 njihovoj nevidljivosti. to prije budu daleko od pogleda, to bolje. "Vodite, majore."
Bilo im je potrebno est sati. Botharijev je konj poeo epati kad su ve bili vrlo blizu cilja. Sjahao je i vukao ga za sobom. Konj je epesao i zabacivao glavu. I Cordelia je takoer hodala, kako bi opustila bolne noge i odrala tjelesnu toplinu i budnost u prohladnoj tami. Gregor je zaspao i pao s konja, plaui i dozivajui mamu, a onda je opet zaspao kad ga je Kly premjestio pred sebe, kako bi ga mogao vre drati. Taj posljednji uspon ostavio je Cordeliju bez daha i natjerao joj srce na ubrzano lupanje, iako se objesila za Rosein stremen kako bi joj bilo lake. Oba su se konja kretala kao artritine starice, trzavo e-pesajui; samo je uroena drutvenost tjerala te ivotinje da i dalje slijede otpornog Klveva arca.
Uspon se iznenada pretvorio u silazak, preko grebena
1 u veliku udolinu. uma se sad prorijedila i postala nepravilna, ispresijecana planinskim livadama. Cordelia je mogla osjetiti kako se prostor oko nje proiruje, konano pravoga planinskog obujma, s golemim uleknuima u sjeni, velikim kamenim gromadama, tih kao vjenost. Tri su se pahuljice snijega rastopile na njezinu licu koje je
okrenula prema nebu, zurei u njega. Na rubu rijetkoga gaja stabala, Kly se zaustavio. "Kraj puta, narode."
Cordelia je odmjesearila s Gregorom u malenu drve-njaru, napipala put do kreveta i otkotrljala ga na njega. On je zacendrao u snu dok je ona preko njega navlaila pokrivae. Stajala je, njiui se, otupjela mozga, a onda konano - u posljednjem izboju svijesti odbacila svoje papue i uvukla se u krevet pokraj njega. Stopala su joj bila hladna kao krionikom mrtvacu. Dok ih je grijala uz njegovo tijelo, i njegovi su se drhtaji postupno opustili u dublji san. Nejasno je bila svjesna daje Kly - Bothari - netko zapalio vatru u kaminu. Jadni Bothari, on je bio budan jednako dugo koliko i ona. U posve vojnikom smislu te rijei, on je bio njezin ovjek; trebala se pobrinuti da on neto pojede, da previje svoja stopala, da se naspava... trebala je, trebala je...
Cordelia se naglo probudila i otkrila kako je pokret koji ju je razbudio nainio Gregor, koji je sjedio pokraj nje i trljao zamuene i dezorijentirane oi. Svjetlo je prodiralo unutra kroz dva prljava prozora koji su se nalazili svaki s po jedne strane drvenih ulaznih vrata. Straara, odnosno brvnara - inilo se da su dva zida nainjena od cijelih debala naslaganih jedno na drugo - imala je samo jednu prostoriju. Na sivom kamenom ognjitu koje se nalazilo najednom kraju, na reetki je iznad pokrova od uarenog ugljena, leao pokriven ajnik. Cordelia se morala ponovno prisjetiti kako na ovom mjestu drvo ne predstavlja bogatstvo, nego siromatvo. Juer su zacijelo morali proi pokraj barem deset milijuna stabala.
Sjela je i muklo zastenjala od boli koju je stvarala mlijena kiselina to joj se skupila u miiima. Pruila je noge. Leaj je bio^ mrea odL,.fepjiopaee,..flaBfitft..Dreko okvi-
ra, na kojoj je leala slamarica, a na njoj i perina. Ako nita drugo, Gregoru i njoj bilo je toplo u njihovu gnijezdu. Zrak je u prostoriji mirisao na prainu i bio zainjen ugodnim trakom dima gorueg drveta.
Koraci u izmama odjeknuli su na daskama vani na trijemu i Cordelia je u iznenadnoj panici zgrabila Grego-ra za ruku. Nije mogla pobjei - taj crni eljezni ara bio bi prilino jadno oruje u borbi protiv oamuta ili nervnog disruptora - ali koraci su bili Botharijevi. Provukao se kroz vrata zajedno s dakom zraka izvana. Njegova grubo ivana utosmea jakna zacijelo je bila neto to je posudio od Klya, ako je bilo suditi prema tome kako su njegovi koati zglobovi virili kroz sputeno orukavlje. Lako bi proao kao branin, sve dok bi drao svoj jezik s gradskim naglaskom za zubima.
Kimnuo im je. "Miladv. Gospodine." Kleknuo je pred ognjite, bacio pogled pod poklopac ajnika, te iskuao njegovu temperaturu tako to je svoju veliku aku zaklopio nekoliko centimetara iznad njega. "Ima prekrupe i javorova sirupa", ree on. "Vrue vode. Biljnog aja. Suenog voa. Nema maslaca."
"to se dogaa?" Cordelia je trljala lice kako bi se razbudila, pa zamahnula nogama preko ruba kreveta, naka-nivi zateturati prema biljnom aju.
"Nita osobito. Major je malo odmorio svog konja i prije zore otiao kako ne bi zakasnio. Otad je bilo vrlo mirno."
"Jeste li vi uope ita spavali?" "Nekoliko sati, mislim."
aj je morao priekati da Cordelia otprati Gregora niz padinu prema Klvevu zahodu. Gregor je nabrao nos i nervozno odmjerio zahodsku sjedalicu veliine za odrasla o-
vjeka. Kad su se vratili na trijem brvnare, Cordelia je nadgledala njegovo umivanje i pranje ruku iznad ulubljenoga limenog lavora.
Kad je konano runikom osuila lice i kad joj se razbistrio vid, primijetila je daje pogled s trijema prekrasan. inilo se da se pod njima rasprostire polovica okruga Vor-kosigan, smea podnoja breuljaka, iza njih utozelene napuene ravnice. "Je li to nae jezero?" kimnula je Cordelia prema bljesku srebrnoga meu brdima, na samom rubu njezina vidokruga.
"Mislim da jest", ree Bothari, stisnuvi kapke.
Bila je to velika udaljenost koju su preli da bi tako brzo ovamo stigli pjeice. Ali u lakoletu je bila tako zastraujue mala... Pa, barem su mogli vidjeti to god bi krenulo prema njima.
Vrua prekrupa sa sirupom, posluena na napuklom bijelom tanjuru, imala je predivan okus. Cordelia je pohlepno gutala biljni aj i shvatila daje opasno dehidrirala. Pokuala je ohrabriti i Gregora da pije, ali njemu se nije sviao gorak okus aja. Bothari se doimao kao da se gotovo kupa u stidu zbog toga to nije u stanju iz zraka stvoriti mlijeko na izravan zahtjev svog cara. Cordelia je dvojbu razrijeila time to je njegov aj zasladila sirupom i tako ga uinila prihvatljivim.
Do trenutka kad su zavrili s dorukom, oprali neto kuhinjskog pribora i tanjura, pa malo prljave vode izlili preko ograde, trijem se ve pod jutarnjim suncem zagrijao dovoljno da na njemu bude podnoljivo sjediti.
"Zato vi ne uzmete krevet, narednice? Ja u straa-riti. Ah... je li Kly imao kakvih prijedloga to da uinimo, ako se netko neprijateljski nastrojen obori prema nama prije nego to se on vrati? Nekako mi se ini da smo iscrpili sva mjesta na koja bismo mogli pobjei."
"Ne ba sasvim, milady. Tamo, meu onom nakupinom stabala straga, nalazi se sklop spilja. Staro gerilsko sklonite. Kly me sino poveo tamo da vidim ulaz."
Cordelia uzdahne. "U redu. Odspavajte malo, narednice, jer poslije ete nam sigurno biti potrebni."
Sjedila je na suncu, u jednom od drvenih stolaca, odmarajui tijelo, ako ve ne i mozak. Oi i ui napinjale su joj se oslukujui cvile udaljenih lakoleta ili tekog zranog vozila. Omotala je Gregorova stopala krpama, improvizirajui cipele, pa je on odlutao u pregled okolice. Ona ga je pratila u posjet taglju kako bi vidio konje. Narednikova je ivina jo uvijek jako epala, a Rose se pomicala stoje manje morala, ali u jaslama su imali krmivo, a voda iz malog potoia tekla je uz rub njihove ograde. Drugi Klyev konj, vitak rian u dobroj formi, inilo se, podnosio je tu konjsku invaziju i grizao samo kad bi se Rose pomaknula preblizu njegovoj strani jasli.
Cordelia i Gregor sjedili su na stubama trijema dok je sunce prelazilo zenit, a sad im je bilo ugodno toplo. Jedini zvuk u irokoj udolini, osim povjetarca u granama, bilo je Botharijevo hrkanje, koje je odjekivalo kroz zidove brvnare. Zakljuivi kako nee biti oputeniji nego to su sad,\ Cordelia se konano odvaila ispitati Gregora o njegovu pogledu - jedinom izvjeu svjedoka koje je ona imala na raspolaganju - na dravni udar u glavnom gradu. Nije joj bio od velike pomoi; Gregorove su petogodinje oi dovoljno dobro vidjele to se dogodilo, ali nije uspio pojmiti i zato. Na vioj razini, i sama je imala taj problem, alosno je Cordelia priznala sebi.
"Doli su vojnici. Pukovnik je rekao mami i meni da poemo s njim. Uao je jedan od naih orunika. Pukovnik gaje ustrijelio."
'Oamutom ili nervnim disruptorom?"
"Nervnim disruptorom. Plava vatra. Pao je. Odveli su nas u Mramorno dvorite. Imali su zrana vozila. Onda je utrao kapetan Negri s jo nekim ljudima. Vojnik je zgrabio mene, a mama me povukla natrag i to se dogodilo s mojom cipelom. Ostala joj je u ruci. Trebao sam je... vre zavezati ujutro. Onda je kapetan Negri ustrijelio vojnika koji je nosio mene, a neki vojnici su pucali u kapetana Negrija"
"Plazmiki luk? Je li tako dobio te strane opekline?" pitala je Cordelia. Trudila se da joj glas zvui vrlo mirno.
Gregor nijemo kimne. "Neki su vojnici odveli mamu, oni drugi, ne Negrijevi. Kapetan Negri me podigao i poeo trati. Ili smo kroz tunele, ispod Rezidencije, i izali u garai. Uli smo u lakolet. Pucali su na nas. Kapetan Negri mi je stalno govorio da utim, da budem miran. Letjeli smo i letjeli, a on je stalno vikao na mene da budem miran, ali ja sam bio miran. A onda smo sletjeli pokraj jezera." Gregor je opet drhtao.
"Mm." Pred Cordelijinim oima pojavila se Kareen u ivopisnim pojedinostima, usprkos pojednostavljenu Gre-gorovom opisu. To ozbiljno lice, iskrivljeno od bijesnog vritanja i straha dok su joj iz zagrljaja trgali sina kojega je rodila na teki barrayarski nain, ostavljajui joj... nita, samo je cipela ostala od sveg njihovog nesigurnog ivota i iluzorne imovine. Dakle, Vordarianove su trupe imale Kareen. Kao taokinju? rtvu? Mrtvu ili ivu?
"Misli da je mama dobro?"
"Sigurno." Cordelia se s nelagodom promekoljila. "Ona je dama koja ima veliku vrijednost. Nee je ozlijediti." Sve dok im to ne postane svrhovito.
"P]akaia je."
"Da." Mogla je osjetiti isti vor u svom vlastitom trbuhu. Mozgom joj se razletio bljesak misli od kojih je uzmicala cijeli jueranji dan. izme koje otvaraju osigurana laboratorijska vrata. Prevrtanje stolova i radnih stolova. Nikakvih lica, samo izme. Kundaci puaka kako s klupa obaraju krhku stakleninu i raunalne monitore u izmijeane krhotine na podu. Maternini replikator, otvoren grubim trzajem, rasparani sterilni peati, njegov sadraj izbaen u mokrom neredu na ploice... ne bi bilo potrebe ak ni za tradicionalnim hvatanjem djeteta za pete i ubojitim udarcem djeje glave o najblii betonski zid, Miles je bio tako malen da su izme jednostavno mogle stati na njega i pretvoriti ga u kau... Duboko je udahnula.
Miles je dobro. Anoniman je, kao i mi ostali. Vrlo smo mali, vrlo tihi i na sigurnom. Zaepi, budi mirna, dijete. vrsto je zagrlila Gregora. "Moj mali deko je u glavnom gradu, ba kao i tvoja mama. A ti si sa mnom. Pazit emo jedno na drugo. Moe raunati na to."
Poslije veere, kako od Klya jo nije bilo ni traga ni glasa, Cordelia ree: "Narednice, pokaite mi tu spilju."
Kly je na kaminu drao kutiju hladnih svjetiljki. Bot-hari je prelomio jednu i poveo Cordeliju i Gregora u u-marak, jedva vidljivim kamenim puteljkom. Izgledao je kao zastraujui lutajui plamen, sa svijetlozeleno obojenim svjetlom koje je sjalo iz cijevi meu njegovim prstima.
Podruje oko ulaza u spilju pokazivalo je znakove da je neko bilo raskreno, iako se nedavno izraslo bunje ponovno zatvaralo preko njega. Ulaz nikako nije bio skriven, razjapljena crna rupa dvostruko via od Botharija i dovoljno iroka da se kroz nju uvue lakolet. Odmah iza samog ulaza, krovite se uzdizalo a zidovi irili, te stva-... rali rasnu udubinu. U njoj su mogle.logorovati itave op-
hodnje, a ako je bilo suditi prema prastarom neredu, u prolosti su to i inile. U stijenu su bila urezana udubljenja za leajeve, a imena, inicijali i datumi, kao i prostake primjedbe, prekrivali su zidove.
Hladna jama za paljenje vatre u sreditu imala je iznad sebe odgovarajui ventilacijski otvor koji je neko omoguavao izlaz dimu. Cordeliji se inilo da joj pred oima plee sablasna gomila brana koji jedu, ale se, pijuckaju gumolie, iste oruje i pripremaju svoj sljedei pohod. Uhode izvidnici dolazili su i odlazili, sablasti meu sablastima, kako bi svoje teko krvlju steene podatke poloili pred svog mladog generala koji je rasprostro zemljovide na onaj ravni kamen tamo... Odmahnula je glavom kako bi iz misli otresla taj prizor, pa uzela svjetiljku i pretraila udubljenja. Iz spilje je vodilo najmanje pet izlaza kojima se bilo mogue kretati, od kojih su tri pokazivala znakove da se njima esto prolazilo.
"Je li vam Kly rekao kamo vode, narednice, i gdje izlaze?"
"Nije ba, milady. Rekao je da se prolazi proteu kilometrima u brda. Kasnio je i urilo mu se da krene dalje."
"Je li rekao radi li se o vodoravnom ili okomitom sustavu?"
"Kako molim, milady?"
"Sve je na istoj razini, ili ima neoekivanih padova? Ima li mnogo slijepih ulica? Kojim bismo putem trebali krenuti? Ima li podzemnih potoka?"
"Mislim da je on oekivao kako e nas sam voditi ako uemo unutra. Poeo je objanjavati, a onda je rekao da je to presloeno."
Namrtila se, razmiljajui o mogunostima. Tijekom svoje obuke za Igtrajvanjajjnaja je neto speleolokih
vjebi, dovoljno da shvati to znai izraz potovanje prema opasnostima. Otvori, padovi, napukline, prolazi izmijeani kao u labirintu... osim toga, tu su bili i neoekivani usponi i padovi vode, oko ega se na Koloniji Beta nije trebalo posebno brinuti. Sino je kiilo. Senzori nisu od osobite koristi u potrazi za izgubljenim speleologom. Osim toga, iji senzori? Ako je sustav bio tako prostran kako je Kly dao naznaiti, mogao bi progutati stotine onih koji su, u potrazi... Njezino se mrtenje pretvorilo u polagan osmijeh.
"Narednice, ulogorimo se mi noas ovdje."
Gregoru se spilja sviala, posebno kad mu je Cordelia ispriala povijest tog mjesta. ukao je spiljom, mrmljajui samome sebi vojnike razgovore kao to su, na primjer bili: "Zum! Zum! Zum!", pentrao se u sva udubljenja i izlazio iz njih, te isprobavao kako zvue prostaki izrazi koji su bili urezani u zidove. Bothari je u jami pripalio malu vatricu, pa rasprostro vreu za spavanje za Gregora i Cor-deliju, sam preuzimajui nonu strau. Cordelia je drugu vreu za spavanje, omotanu oko putnih obroka i zaliha, postavila pokraj ulaza, svezanu tako da se lako mogla dograbiti. Umjetniki je u jedno udubljenje namjestila crnu borbenu jaknu s imenom VORKOSIGAN, A., kao daje na njoj netko sjedio i titio bedra od hladnog kamena, te je privremeno ostala zaboravljena kad je s nje ustao onaj tko je na njoj sjedio. Na kraju svega, Bothari je doveo njihove epave i beskorisne konje, ponovno osedlane i s namjetenim uzdama, pa ih sputao pred ulazom u spilju.
Cordelia je izronila iz najireg prolaza, u kojem je, etvrt kilometra dalje, ispustila gotovo istroenu hladnu svjetiljku, bacivi je niz desetmetarsku stijenu iji je rub bio
opasan konopcem. Konopac je bio od prirodnih vlakana, vrlo star i krhak. Odluila je da ga nee iskuavati.
"Milady, nije mi sasvim jasno", ree Bothari. "S konjima naputenima tamo vani, ako nas itko doe traiti, smjesta e nas pronai i tono znati kamo smo otili."
"Pronai e ovo, da", ree Cordelia. "Ali kamo smo otili, to nee znati. Zato to, bez Klya, nema anse da ja odvedem Gregora tamo dolje u onaj labirint. Ali ako elimo ostaviti dojam da smo bili ovdje, najbolji nain jest da neko vrijeme zaista ovdje i budemo."
Botharijeve su bezizraajne oi konano zasjale razumijevanjem, dok je zurio u pet mranih otvora na razliitim razinama. "Ah!"
"To takoer znai da moramo pronai i pravu rupu u koju emo zbrisati. Negdje gore u umi, gdje moemo presjei putem kojim nas je juer doveo Kly. Voljela bih da smo to uinili na danjem svjetlu."
"Vidim to elite rei, milady. Idem izvidjeti." "Molim vas, narednice."
Pokupivi njihov putni sveanj, nestao je u maglovitoj umi. Cordelia je uukala Gregora u vreu za spavanje, a onda se namjestila vani, meu stijenjem iznad otvora spilje i drala strau. Mogla je vidjeti udolinu kako se sivkasto iri ispod vrhova stabala, te razabrati krov Klyeve brvnare. Iz njezina se dimnjaka sad nije dizao nikakav dim. Ispod kamena, nikakav udaljeni termalni senzor nee moi otkriti njihovu novu vatru, iako se njezin miris zadravao u prohladnom zraku i mogao gaje otkriti svaki nos u blizini. Pretraivala je nebo u potrazi za pokretima svjetala, sve dok joj se zvijezde nisu zamaglile pred oima koje su suzile.
Poslije vrlo dugog vremena vratio se Bothari. "Pronaao sam mjesto. Hoemo li se sad preseliti?"
"Ne jo. Kly bi se jo uvijek mogao pojaviti." Najprije
on.
"Onda je va red za spavanje, miladv."
"Oh, da." Veeranji napori tek su djelomino rastopili umor nastao mlijenom kiselinom u njezinim miiima. Ostavivi Botharija na isturenom poloaju od vapnenca, pod svjetlom zvijezda nalik na kameno udovite koje straari, uukala se pokraj Gregora. S vremenom je uspjela zaspati.
Probudila se kad je sivo svjetlo zore pretvorilo ulaz u spilju u rasvijetljeni, zamagljeni oval. Bothari je pripremio vru aj, pa su podijelili hladne hrge kruha od betela koji im je ostao od sino, te grickali sueno voe.
"Ja u jo malo straariti", ponudio se Bothari dragovoljno. "Ionako ne mogu ba dobro spavati bez svog lijeka."
"Lijeka?" ree Cordelia.
"Da, ostavio sam tablete u Vorkosigan Surleauu. Mogu osjetiti kako mi se lijek isti iz sustava. Stvari mi se ine izotrenijima."
Cordelia je gutljajem toplog aja niz grlo potjerala zalogaj kruha koji joj se iznenada uinio vrlo hrgavim. Ali, jesu li njegovi psihoaktivni lijekovi bili zaista od koristi, ili je njihovo djelovanje bilo tek politiko? "Narednice, budete li iskusili kakve potekoe, recite mi to", ree ona oprezno.
"Zasad ih nemam. Osim to mi je sve tee spavati. Ti lijekovi potiskuju snove." Uzeo je svoj aj i otumarao do straarskog poloaja.
Cordelia se paljivo suzdrala od toga da poisti njihovo logorite. Otpratila je Gregora do najblieg potoia kako bi se oprao. U svakom sluaju, poprimili su autentinu bransku aromu. Vratili su se u spilju, gdje se Cordelia malo odmorila na vrei za spavanje. Uskoro e morati inzistirati na tome da smijeni Botharija na strai. Daj, Kl
Botharijev napeti i tihi glas odjeknuo je spiljom. "Mi-lady. Gospodine. Vrijeme je da krenemo."
"Ne."
Cordelia se zakotrljala i ustala, nogom utnula ve pripremljenu gomilu zemlje preko posljednjih komada ugljena njihove vatre, dograbila Gregora i uurbano ga po-gurnula kroz otvor spilje. Iznenada se doimao uplaeno i boleljivo. Bothari je skidao uzde s konja, odvezao im spone i opremu bacio na hrpu sa sedlima. Pokraj spilje, Cordelia se uspravila i bacila brz pogled povrh kronji stabala. Lakolet se spustio pred Klyevom brvnarom. Dva su vojnika u crnim uniformama kruila, jedan u lijevu, drugi u desnu stranu. Trei je nestao pod krovom trijema. Sa zakanjenjem, iz daljine je dopro tresak koji je znaio da su Klyeva ulazna vrata razvaljena nogom. Samo vojnici, nije bilo nikakva znaka da je u tom lakoletu neki branski vodi ili zarobljenik. Klyu ni traga.
Otrkarali su u umu, Bothari se probijao naprijed, nosei Gregora na leima. Rose je krenula za njima, pa se Cordelia okrenula na peti, zamahala rukama i divlje pro-aptala: "Ne! Gubi se, glupa ivotinjo!" kako bije presjra-
ila. Rose je oklijevala, a onda se okrenula kako bi ostala uz svog epavog sudruga.
Trali su ravnomjerno, bez panike. Bothari je ve odredio put kojim e ii, iskoristivi prednost zaklona koji su pruale stijene, stabla i stube koje je izlokala voda. Pentrali su se gore, dolje, gore, ali upravo kad je pomislila da e joj se plua razletjeti, a njihovi ih progonitelji uoiti, Bothari je nestao du strme prednjice stijene.
"Ovamo, milady!"
Pronaao je vrlo usku, okomitu napuklinu u stijenama, visoku oko pola metra i tri metra duboku. Otkotrljala se unutra pokraj njega i pronala udubinu koja je vrstom stijenom bila zatvorena sa svih strana osim sprijeda, a i taj je dio gotovo zatvarala oborena stijena. Tamo ih je ekala vrea za spavanje sa zalihama.
"Nikakvo udo", soptala je Cordelia, "da su Cetagan-danci ovdje gore imali problema." Termalni bi senzor morao biti uperen ravno unutra kako bi ih uoio, i to s toke na visini od dvadeset metara u zraku, vani na rubu klanca. Mjesto je bilo krcato stotinama slinih udubina.
"Jo bolje je to", ree Bothari, izvukavi prastari poljski dalekozor koji je opljakao iz Klveve brvnare, "to mi moemo vidjeti njih."
Dalekozor se sastojao tek od dvostruke cijevi ije su se staklene lee mogle pomicati - bile su to obine, pasivne skupljaice svjetlosti. Zacijelo je potjecao jo iz Vremena izolacije. Prema suvremenim je mjerilima poveanje bilo jadno, nije bilo utltraljubiastih ni infracrvenih pojaanja, ni pulsara za odreivanje dometa... ali ni elije napajanja koja bi isputala energetske tragove koji se mogu otkriti. Leei pruena na trbuhu, brade u ljunku, Cordelia je mogla uhvatiti pogled na udaljen ulaz u spilju na padini, kako se uzdie i.z^.klajlc,a. i kao izrezbarenog grebena. Kad
je rekla: "Sad moramo biti vrlo tihi", blijedi se Gregor praktiki pretvorio u fetus.
U crno odjeveni vojnici sa skenerom konano su pronali konje, iako se inilo da im za to treba cijela vjenost. Potom su pronali i otvor spilje. Sitni su likovi uzbueno gestikulirali jedni drugima, trali unutra i van, pa dozvali lakolet koji se spustio pred ulazom, zdrobivi mnotvo grmova. Ula su etvorica ljudi; nakon nekog vremena, jedan je izaao. S vremenom se spustio i drugi lakolet. Potom je stigao transporter i iskrcao cijelu ophodnju. Planinska su ih usta sve progutala. Doao je jo jedan transporter, pa su mukarci postavili svjetla, poljski generator i komunikacijske veze.
Cordelia je Gregoru napravila gnijezdo od vree za spavanje, pa ga nahranila malim zalogajima i gutljajima iz njihove uturice. Bothari se pruio u stranjem dijelu udubljenja, s najtanjim pokrivaem smotanim ispod glave, no osim toga, inilo se da mu kamen uope ne smeta. Dok je Bothari drijemao, Cordelia je paljivo brojala priljev lovaca. Do sredine popodneva, izraunala je, stiglo je etrdesetak ljudi. Svi su uli, a nijedan nije ponovno izaao.
Dvojica su bila iznesena, privezana uz lebdea nosila, pa su ih ukrcali u dizalo za medicinsku evakuaciju i od-vezli. Lakolet je loe sletio na prenapueno podruje, prevrnuo se niz padinu i tresnuo o stablo. Jo se vie ljudi sad upetljalo u to da ga izvuku, izravnaju i poprave. Do sumraka, odvod je usisao vie od ezdesetorice ljudi. Cijela eta odvuena iz glavnog grada, koja sad ne progoni izbjeglice, koja nije na raspolaganju za izvlaenje tajni Carske vojne bolnice... ali to zacijelo nije bilo dovoljno da bi predstavljalo veliku razliku.
Cordelia, Bothari i Gregor kliznuli su iz udubljenja u sumrak, preli klance i tiho se probili kroz umu. Gotovo se sasvim smrailo kad su stigli do ruba ume i zaputili se Klvevom stazom. Dok su prelazili preko grebena na rubu udoline, Cordelia se osvrnula. Podruje oko ulaza u spilju bilo je oznaeno reflektorima koji su se probijali kroz izmaglicu. Lakoleti su cviljeli, slijeui i uzlijeui.
Spustili su se preko grebena i otklizali se niz padinu koja ju je gotovo ubila kad se njome, prije dva dana, morala uspinjati drei se uz Rosein stremen. Punih pet kilometara niz stazu, u stjenovitom podruju grmlja bez stabala, Bothari se naglo zaustavio. ". Miladv, sluajte."
Glasovi. Muki glasovi, ne osobito udaljeni, ali udnovato mukli. Cordelia se zapiljila u tamu, ali nikakva se svjetla nisu pokrenula. Nita se nije micalo. unuli su uz rub staze, napetih ula.
Bothari se oduljao, nagnute glave, slijedei svoje ui. Poslije nekoliko trenutaka, oprezno su ga slijedili i Gregor i Cordelia. Zatekla je Botharija kako klei uz isprugan povrinski sloj. Domahnuo joj je da prie blie.
"To je otvor za zrak", objavio je apatom. "Sluajte."
Glasovi su sad bili mnogo razgovjetniji, otre kadence, bijesni guturali naglaeni psovkama na dva ili tri jezika."
"Prokletstvo, znam da smo skrenuli lijevo na onom treem zavoju."
"To nije bio trei zavoj, nego etvrti." "Ponovno smo preli potok." "To nije bio isti prokleti potok, sabaki!" "Merde. Perdu!" "Porunice, vi ste idiot!" .     "Razvodnie;, sad ste pretjerali!"
"Ova hladna svjetiljka nee izdrati do kraja sata. Pogledajte, ve blijedi."
"Pa ne tresi je, budalo, kad jae sjaji, bre i blijedi." "Dajte mi to - !"
Botharijevi su zubi bljesnuli u tami. Bio je to prvi osmijeh koji je Cordelia na njegovu licu vidjela u posljednjih nekoliko mjeseci. U tiini, salutirao joj je. Tiho su otili na prstima, u prohladnu dendariijsku no.
Kad su se vratili na stazu, Bothari je duboko uzdahnuo. "Da sam barem imao granatu, da je bacim niz onaj otvor. Njihove bi potjere do sljedeeg tjedna pucale jedne na druge."
TRINAESTO POGLAVLJE
Nakon to su etiri sata silazili niz stazu, iz mraka je izronio uoljivi crno-bijeli konj. Kly je bio tek sjena na njemu, ali njegov zdepasti profil i pohabani eir bili su smjesta prepoznatljivi.
"Bothari!" Ime je otpuhnulo s Klvevih usana. "ivi smo. Milou Bojom."
Botharijev je glas bio bezizraajan. "to se s vama dogodilo, majore?"
"Zamalo sam naletio na jednu od Vordarianovih ophodnji kod brvnare u koju sam dostavljao potu. Vjerovali ili ne, oni ova brda pokuavaju pretraiti kuu po kuu. Svakoga na koga naiu napune brzopentom. Zacijelo je nose sa sobom u bavama."
"Oekivali smo da ete se sino vratiti", ree Cordelia, trudei se da joj glas ne zazvui previe optuujue.
Pusteni je eir poskoio kad joj je Kly iscrpljeno kim-nuo u znak pozdrava. "I vratio bih se, da nije bilo proklete Vordarianove ophodnje. Nisam se usudio dopustiti im da me ispitaju. Cijeli dan i no sam proveo izbjegavajui ih. Poslao sam supruga svoje neakinje po vas. Ali kad je jutros stigao do moje brvrnare, posvud su bili Vordarianovi
ljudi. Pretpostavio sam da smo sve izgubili. Ali kad su do veeri jo bili tamo, ponadao sam se. Da su vas nali, ne bi vas bili jo uvijek traili. Pa sam zakljuio da je bolje da potegnem dupe ovamo i malo izvidim. Ovo je vie od onoga emu sam se nadao."
Kly okrene konja i zaputi se niz stazu. "Narednice, evo, podignite djeaka."
"Ja mogu nositi deka. Mislim da bi bilo bolje da vi uzmete milady. Mislim daje na rubu snaga."
I previe istinito. To to se Cordelia svojevoljno popela na Klveva konja pokazivalo je do koje je mjere iscrpljena. Kly i Bothari zajedno su je nekako pogurnuli gore i namjestili u raskorak preko tople areve stranjice. Krenuli su, a Cordelia se drala uz potarov kaput.
"to je s vama bilo?" sad je zauzvrat pitao Kly.
Cordelia je pustila Botharija da odgovori, a njegove su kratke reenice bile jo krae zbog toga to je hodao s teretom i nosio Gregora na leima. Kad je stigao do mjesta na kojem je spomenuo kako su uli mukarce kroz otvor, Kly je prasnuo u smijeh, pa pokrio usta dlanom. "Trebat e im tjedni da se izvuku odande. Dobar posao, narednice!"
"To je smislila lady Vorkosigan."
"Oh?" Kly se iskrenuo kako bi preko ramena pogledao Cordeliju koja se tupo drala uz njega.
"inilo se da i Piotr i Aral misle kako je vrijedno truda pokuati ih zavarati", objasnila je Cordelia. "Pretpostavljam da Vordarianove snage nisu neograniene."
"Razmiljate poput vojnika, milady." Kly je zvuao kao da je hvali.
Cordelia je oajno nabrala obrve. Kakav zastraujui kompliment. Posljednja stvar koju je eljela bilo je da pone razmiljati poput vojnika, igrati igru po njihovim pravilima. Ali halucinantan vojniki pogled na svijet bio je strahovito zarazan, pogotovo sad kad je bila tako uronjena u njega. Koliko jo dugo mogu gaziti kroz vodu ?
Kly ih je poveo na jo dva sata none hodnje, zaputivi se nepoznatim stazama. U dubokoj tami pred zoru stigli su do kolibe, ili kue. inila se graena slino kao i Klyev dom, ali je bila prostranija, s dograenim sobama i daljnjim nadogradnjama. Svjetlo je dopiralo od sitnog plami-ka, neke vrste votane svijee domae izrade koja je gorjela u prozoru.
Starica u spavaici i jakni, kojoj je sijeda kosa spletena u pletenicu padala niz lea, prila je vratima i domah-nula im da uu. Drugi starac - ali mlai od Klya - poveo je konja i sakrio ga u drvenu talu. Kly je krenuo kao da e poi s njim.
"Je li ovdje sigurno?" pitala je Cordelia kojoj se vrtjelo u glavi. I gdje smo to uope ?
Kly slegne ramenima. "Ovo su mjesto pretraili prekjuer. Prije nego to sam poslao neakinjinog mua. Prekriili su ga kao isto."
Starica je frknula, a u pogledu joj se italo zlovoljno sjeanje.
"S obzirom na spilje, na sva imanja koja jo nisu provjerili i jezero, trebat e im vremena da krenu u potragu iznova. Koliko ujem, jo uvijek pretrauju dno jezera, dovukli su zrakom svakakvu opremu. Ovdje je sigurno koliko i bilo gdje drugdje."
Sto je znailo da su nesigurni kao i bilo gdje drugdje. Bothari je ve skidao svoje izme. Stopala su mu morala
biti u loem stanju. I njezina su bila, papue su se od hodanja sasvim raspale, a Gregorove su krpene cipele bile posve unitene. Nikad se nije osjetila toliko na rubu izdrljivosti, iscrpljena do kostiju, do krvi, iako je prije prolazila i mnogo dua pjeaenja. Bilo je to kao da je njezina skraena trudnoa isisala iz nje i sam ivot, kako bi ga mogla dati drugome. Dopustila je daje vode, nahrane kruhom, sirom i mlijekom, pa smjeste u krevet u maloj bonoj sobi. Ona je legla na jedan uski leaj, Gregor je bio sputen na drugi. Noas e vjerovati da je na sigurnom, onako kako barrayarska djeca vjeruju u Papu Mraza u doba Zimoslave i to e biti istina, jer ona oajniki eli da bude.
Sljedeeg se dana neuredan djeak, star desetak godina, pojavio iz ume jaui Klyeva riana bez sedla, s uzdama od konopca. Kly je natjerao Cordeliju, Botharija i Gregora da se uklone s vidika dok je on plaao djeaku s nekoliko novia, a Sonia, Klveva postarija neakinja, spremila mu neto slatkih kolaa za put, kako bi to prije otiao. Gregor je eznutljivo virkao kroz kut jednog od zavjesom zastrtih prozora, dok je dijete ponovno nestajalo.
"Nisam se usudio sam otii", objasnio je Kly Cordeliji. "Vordarian sad tamo ima tri voda ljudi." Piskutavi mu je hihot pobjegao zbog neega to je vidio u mislima. "Ali deko ne zna nita osim da se stari potar razbolio i da treba svjeeg konja."
"Nisu valjda brzopentali dijete?"
"Oh,jesu."
"Usudili su se!"
Klveve su se crno umrljane usne suutno stisnule zbog njezinagryeva. "A^o ggjftg.itoeDa.Greeora. Vordarianu e
najvjerojatnije propasti dravni udar. I on to zna. U ovom trenutku nema mnogo toga to se on ne bi usudio uiniti." Zastao je. "ovjeku moe biti drago to je brzopenta zamijenila muenje, zar ne?"
Suprug Klveve neakinje pomogao mu je da osedla riana i privrsti potanske vree. Potar je popravio eir i uzjahao.
"Ako se ne budem drao rasporeda, generalu e biti gotovo nemogue da stupi u dodir sa mnom", objasnio je. "Moram ii, ve kasnim. Vratit u se. Milady, vi i deko ostanite unutra, drite se dalje od pogleda koliko god moete." Okrenuo je konja prema umi ogoljelih grana. ivotinja se brzo stopila s crvenosmeim autohtonim grm-ljem.
Cordeliaje otkrila kako joj je vie nego jednostavno slijediti zadnji Klyev savjet. Veim je dijelom sljedea etiri dana provela na svom leaju. Kao u magli, prolazili su sati tupe tiine, pad u istu zastraujuu iznurenost kakvu je osjetila poslije operacije prijenosa posteljice i njezinih zamalo smrtonosnih komplikacija. Pokazalo se da razgovor nije nikakva razonoda. Brani su bili malorjeivi kao i Bothari. To je zbog prijetnje brzopentom, mislila je Cor-delia. to manje zna, manje moe rei. Oi stare Sonie znatieljno su motrile Cordeliju, ali nikad je nije pitala nita osim: "Jeste gladni?" Cordelia nije znala ak ni njezino prezime.
Kupke. Poslije one prve, Cordelia ih vie nikad nije zatraila. Starije par cijelo popodne radio kako bi dovukli i zagrijali dovoljno vode za nju i Gregora. Pripremiti njihove jednostavne obroke iziskivalo je gotovo jednak napor. Ovdje nije bilo naljepnica na kojima je pisalo Povuci kako bi ugrijao obrok. Tehnologija, najbolja enina prijateljica. Osim ako se tehnologija ne ukae u obliku nervnog
disruptora u ruci nekog vojnika mrtvakog pogleda koji e te loviti bez grinje savjesti kao ivotinju.
Cordeliaje prebrojala dane koji su proli od udara, od dana kad je nastao pakao. to se dogaalo u velikom svijetu? Kakav je bio odgovor svemirskih snaga, planetarnih veleposlanstava, osvojenog Komarra? Hoe li Komarr iskoristiti taj kaos da bi se pobunio, ili je Vordarian i njih iznenadio? Arale, to radi tamo vani ?
Sonia bi se, iako nije postavljala pitanja, tu i tamo vraala sa svojih izlazaka i donosila djelie mjesnih novosti. Vordarianove su trupe smjestile svoj stoer u Piotrovoj rezidenciji i bile blizu toga da odustanu od pretraivanja dna jezera. Hassadar je bio vrsto zatvoren, ali izbjeglice su se uspijevale provui; neija djeca, prokrijumarena kako bi otila oblinjim roacima donijela su vijesti. U Vorkosi-gan Surleauu, veina je obitelji Piotrovih orunika uspjela pobjei, osim ene orunika Vogtija i njegove vrlo stare majke, koje su u zemaljskom vozilu odveli, nitko ne zna kamo.
"I, oh, da, vrlo udno", dodala je Sonia. "Odveli su Karlu Hvsopi. To nema nikakvog smisla. Pa ona je samo udovica narednika regularne vojske, to misle, od kakve bi im ona koristi mogla biti?"
Cordelia se zaledila. "Jesu li poveli i dijete?"
"Dijete? Donnia nije spominjala dijete. Zar je imala unue?"
Bothari je sjedio pokraj prozora i otrio no na Soniji-nom kuhinjskom brusu. Ruka mu je stala usred pokreta. Podigao je oi i susreo Cordelijin uznemireni pogled. Osim to mu se zgrila eljust, izraz na njegovu licu nije se promijenio, a ipak, iznenadan porast napetosti njegova tijela svezao je Cordelijin eludac u vor. Ponovno je spustio
pogled prema svom poslu, pa due i vre potegnuo, od ega je brus zaitao kao voda na vruem ugljenu.
"Moda e... Kly znati neto vie kad se vrati", zadrhtao je Cordelijin glas.
"Moe bit'", ree Sonia sumnjiavo.
Konano je, prema rasporedu, naveer sedmoga dana Kly na rianu dojahao na istinu. Nekoliko minuta poslije, za njim je dojahao i orunik Esterhazy. Bio je odjeven u bransku odjeu, a jahao je vitkog i vitonogog branskog konja, a ne jednu od sjajnih velikih Piotrovih ivotinja. Odveli su konje u talu i uli na veeru koju je Sonia, oito, toga dana u tjednu prema rasporedu pripremala za Klya ve osamnaest godina.
Poslije veere, privukli su stolce uz kameno ognjite, pa su Kly i Esterhazy ispod glasa izvijestili Cordeliju i Bot-harija. Gregor je sjedio uz Cordelijine noge.
"Budui da je Vordarian nadaleko proirio svoju potragu ovim podrujem," poeo je Esterhazy, "grof i lord Vorkosigan odluili su da su planine i dalje najbolje mjesto za skrivanje Gregora. Kako se iri radijus potrage, neprijateljske e se snage sve vie i vie prorijediti."
"Na lokalnom podruju, Vordarianove snage i dalje pretrauju gore-dolje kroz spilje", ubacio se Kly. "Tamo gore jo je uvijek oko dvije stotine ljudi. Ali im prestanu traiti jedni druge, oekujem da e se izvui otamo. ujem da su odustali od ideje da e tamo pronai vas, mila-dy. Sutra e vas, gospodine," spusti Kly pogled i obrati se izravno Gregoru, "orunik Esterhazy odvesti na novo mjesto, vrlo slino ovome. Neko ete se vrijeme praviti da imate novo ime. A orunik Esterhazy e se praviti da je va tata. Mislite da to moete izvesti?"
Gregorova je ruica stisnula Cordelijinu suknju. "Hoe li se lady Vorkosigan praviti da je moja mama?"
"Mi emo lady Vorkosigan povesti natrag lordu Vor-kosiganu, u zranu luku baze Tanery." Vidjevi Gregorov uznemireni pogled, Kly doda: "Tamo kamo idete je ijedan poni. Ima i koza. Moda e vas gospoa koja je tamo nauiti kako se muzu koze."
Gregor se doimao sumnjiavim, ali nije dalje pravio probleme, iako je sutradan, kad su ga stavili iza Esterha-zyja na kutravog konja, izgledao kao da e se svaki as rasplakati.
Cordelia je uznemireno rekla: "uvajte ga, orunie."
Esterhazy joj uputi usrdan pogled. "To je moj car, mi-lady. Njemu sam se zakleo."
"Ali on je takoer i mali djeak, orunie. Car je... iluzija koju svi vi nosite u glavama. U Piotrovo ime pobrinite se za cara, da, ali u moje ime, hoete li se pobrinuti za Gregora?"
Esterhazy ju je pogledao u oi. Glas mu je omekao. "Milady, i ja imam sinia od etiri godine."
Znai, shvaao je. Cordelia proguta olakanje i tugu. "Imate li... vijesti iz glavnog grada? O svojoj obitelji?"
"Ne jo", ree Esterhazy sumorno.
"Ja u nauliti ui. Uiniti to budem mogla."
"Hvala vam." Kimnuo joj je, ne kao vazal svojoj gospodarici, ve kao jedan roditelj drugome. inilo se da su druge rijei suvine.
Bothari je bio izvan slunog dometa, jer se vratio u brvnaru kako bi spremio njihove tanke zalihe. Cordelia je prila Klyevu stremenu dok se pripremao da uzjae svog crno-bijelog konja i povede Esterhazyja i Gregora na put.
"Majore. Sonia mi je prenijela glasinu da su Vordariano-ve trupe odvele gazdaricu Hvsopi. Nju je Bothari unajmio da se brine za njegovu djevojicu. Znate li jesu li poveli i Elenu - i curicu - takoer?"
Kly je spustio glas. "Koliko sam ja uo, bilo je obrnuto. Doli su po dijete, Karla Hysopi je napravila rusvaj, a onda su odveli i nju, iako nije bila na popisu."
"Znate li kamo?"
Odmahnuo je glavom. "Nekamo u Vorbarr Sultanu. Najvjerojatnije su obavjetajci vaeg mua dosad ve saznali kamo tono."
"Jeste li to ve rekli naredniku?"
"Sino mu je to rekao njegov pobratim orunik."
"Ah."
Gregor je, dok su odjahivali, preko ramena gledao prema njoj, sve dok ih od pogleda nisu sakrila debla stabala.
Tri ih je dana Klyev neak vodio kroz planine. Bothari je pjeaio i vodio Cordeliju na malom planinskom konju goljave stranjice uz koju je bila privezana ovja koa. Treeg popodneva stigli su do brvnare u kojoj se skrivao mrav mladi koji ih je poveo do drvenjare stoje, za divno udo, skrivala klimavi lakolet. Na stranje je sjedalo utrpao Cordeliju i est vreva javorova sirupa. Bothari se bez rijei rukovao s Klyevim neakom koji je zajahao malog konja i nestao u umi.
Pod budnim Botharijevim okom mravi je mladi uspio podii vozilo uvis. Ceui se o kronje stabala, slijedili su klance i grebene preko snijegom zaleene kraljenice planina, pa se spustili s druge strane i izali iz okruga
Vorkosigan. U sumrak su stigli do malog trgovakoga gradia. Mladi je spustio lakolet u bonoj ulici. Cordelia i Bothari pomogli su mu da odnese svoj klokotavi proizvod u mali duan sa ivenim namirnicama, gdje je sirup zamijenio za kavu, brano, sapun i naponske elije.
Kad su se vratili do lakoleta, otkrili su da se iza njega zaustavio i parkirao rasklimani zemaljski kamion. Mladi je izmijenio tek kimanje glavom s njegovim vozaem, koji je iskoio i kliznuo u stranu vratima teretnog prostora kako bi Cordelia i Bothari mogli ui. etvrtina prostora bila je krcata jutenim vreama zelja. Nisu to bili ba najmeki jastuci, iako je Bothari dao sve od sebe kako bi u njima napravio gnijezdo za Cordeliju, dok se kamion kotrljao du oajno neravnih cesta. Bothari je sjedio prilijepljen uz bok teretnog prostora i uporno otrio svoj no do molekularne otrine na improviziranoj konoj traci koju je izmolio od Sonie. etiri sata toga i Cordelia je bila spremna zapoeti razgovor sa zeljem.
Kamion je konano bubnuo i stao. Vrata su kliznula u stranu. Najprije je izaao Bothari, za njim i Cordelia, a nali su se usred nigdine; na ljunkom pokrivenoj cesti iznad kanala, u tami, u zabiti, u nepoznatom okrugu za koji se nije znalo kome je odan.
"Pokupit e vas kod oznake za kilometar 96", ree voza kamiona, pokazujui prema bijeloj mrlji koja se u priguenom svjetlu doimala tek kao obojeni kamen.
"Kad?" pitala je Cordelia oajno. I kad smo ve kod toga, koji oni ?
"Ne znam." Mukarac se vratio do svog kamiona i odjurio, dok se za njegovom ispunom cijevi dizao oblak ljunka, kao da ga ve progoni potjera.
Cordelia je sjela na obojenu gromadu i morbidno se pitala koja e od zaraenih strana prva iskoiti iz mraka i
na koji bi ih nain mogla razlikovati. Vrijeme je prolazilo i ona se poela baviti jo depresivnijom vizijom u kojoj ih uope nitko nee pokupiti.
No naposljetku je zamraeni lakolet sletio s nonog neba, a motori su mu bili prigueni zamalo do sablasne tiine. Njegovi nogari za slijetanje zakripali su na ljunku. Bothari se pognuo pokraj nje, vrsto rukom steui beskorisni no. Ali mukarac koji se nespretno nagnuo kroz prozor suvozakog sjedala bio je porunik Koudelka. "Miladv?" nesigurno je zazvao prema dvoje ljudskih straila. "Narednice?" Daak istog oduevljenja poletio je s Cordelijinih usana kad je prepoznala plavokosu pilotkinji-nu glavu. Droushnakova. Moj dom nije mjesto, nego su to ljudi, gospodine...
S Botharijevom rukom na laktu, Cordelia se, na urno Koudelkino domahivanje, zahvalno spustila na podstavljeno stranje sjedalo lakoleta. Droushnakova je preko ramena dobacila mraan pogled Bothariju, nabrala nos i upitala: "Miladv, jeste li dobro?"
"Zapravo bolje nego to sam oekivala da u biti. Idemo, idemo."
Kupola se hermetiki zatvorila pa su se podigli u zrak. Ispuni su se ventilatori ukljuili i filtrirani je zrak poeo kruiti. Obojena svjetla s kontrolnog suelja obasjala su lica Koua i Drou. Tehnoloka ahura. Cordelia je preko ramena Droushnakove bacila pogled prema oitanjima sustava, a onda pogledala kroz kupolu; da, za njima su se kretali tamni obrisi, vojni lakoleti kao pratnja. I Bothari ih je vidio, a oi su mu se s odobravanjem stisnule. Jedan sasvim mali djeli napetosti njegova tijela popustio je.
"Lijepo je vidjeti vas dvoje" neki profinjeni trag u njihovu govoru tijela, neka skrivena suzdranost, sprijeili su Cordeliju da doda ponovno zajedno. "Pretpostav-
ljam daje ona optuba za sabotiranje komkonzole bila bez problema odbaena?"
"im smo dobili priliku da stanemo i brzopentamo onog razvodnika strae, milady," odgovorila je Droushnakova. "Nije imao hrabrosti da prije ispitivanja izvri samoubojstvo."
"On je bio saboter?"
"Da", odgovorio je Koudelka. "Namjeravao je prebjei Vordarianovim trupama kad bi nas dole uhititi. Oito ga je Vordarian vrbovao mjesecima prije."
"To objanjava nae probleme sa osiguranjem. Ili ne?"
"Prenio je podatke o naoj ruti onog dana kad je pokuan napad soninom granatom." Prisjeajui se toga, Koudelka protrlja sinuse.
"Znai, ipak je iza toga stajao Vordarian!"
"Potvreno je. Ali inilo se da straar ne zna nita o soltoksinu. Izokrenuli smo ga kao rukavicu. On nije bio urotnik na visokoj razini, tek puko orue."
Gadan slijed misli, ali: "Je li se ve javio Illvan?"
"Nije jo. Admiral Vorkosigan nada se da se krije u glavnom gradu, ako nije bio ubijen u prvim okrajima."
"Hm. Pa, bit e vam drago uti da je Gregor dobro"
Koudelka je prekine podizanjem ruke. "Oprostite, mi-lady. Admiral je zapovjedio - vi i narednik nita o Grego-ru ne smijete rei nikome osim grofu Piotru i njemu samome."
"U redu. Prokleta brzopenta. Kako je Aral?"
"On je dobro, miladv. Zapovjedio mije da vas upoznam s razvojem strateke situacija
Fuka strateku situaciju, stoje s mojim djetetom? Na alost, inilo se da je to dvoje nerazdvojno isprepleteno.
"i odgovorim na svako pitanje koje imate."
Pa dobro. "Stoje s naim djetetom? S Pi - s Milesom?"
"Nismo uli nikakve loe vijesti, miladv."
"to to znai?"
"Znai da nismo uli nita", sumorno se ubacila Drous-hnakova.
Koudelka joj uputi bijesan pogled, koji je ona odbacila slijeganjem jednog ramena.
"To to nema nikakvih vijesti mogla bi biti dobra vijest", nastavio je Koudelka. "I premda je tono da Vorda-rian dri glavni grad"
"A prema tome i Carsku vojnu bolnicu, da", ree Cor-delia.
"Objavljuje imena talaca koji su povezani bilo s kim u naem zapovjednom lancu, ali na tim popisima nije bilo ni spomena vaeg djeteta. Admiral misli da Vordarian jednostavno ne shvaa kako je ono to je ulo u replikator sposobno za ivot. Ne zna to ima u rukama."
"Jo", odgrize Cordelia.
"Jo", sloi se Koudelka s oklijevanjem.
"U redu. Nastavite."
"Openito, situacija nije tako loa kao to smo se isprva bojali. Vordarian dri Vorbarr Sultanu, svoj vlastiti okrug i vojne baze u njemu, a smjestio je trupe i u okrug Vorkosigan, ali ima samo pet okrunih grofova koji su mu se obvezali kao saveznici. Otprilike se jo trideset grofova zateklo u glavnom gradu, pa je nemogue odrediti kome su zaista odani dok im Vordarian dri pitolje uperene u
glavu. Veina je od preostala dvadeset tri okruga ponovila zakletvu milordu Namjesniku. Iako, nekolicina se grofova koleba, imaju rodbinu u glavnom gradu ili su u zeznu-tom stratekom poloaju kao mogue bojinice."
"A svemirske snage?"
"Upravo sam dolazio do njih, da, miladv. Vie od polovice njihovih zaliha stie iz zranih luka u Vordariano-vu okrugu. U ovom trenutku, one jo uvijek radije ekaju ist rezultat, umjesto da se pokrenu i pomognu ga stvoriti. Ali odbile su otvoreno podrati Vordariana. To je toka ravnotee i tko je uspije prvi nagnuti na svoju stranu, pokrenut e lavinu. Admiral Vorkosigan ini se nevjerojatno pun pouzdanja." Prema porunikovu glasu, Cordelia nije bila posve sigurna dijeli li i on to pouzdanje. "Ali opet, on i mora tako. Zbog morala. Kae da je Vordarian izgubio rat u onom satu u kojem je Negri uspio pobjei s Gregorom, a ostalo je samo manevriranje kako bi se ograniili gubici. Ali Vordarian dri carevnu Kareen."
"To je, nesumnjivo, jedan od gubitaka koje bi Aral silno elio ograniiti. Je li ona dobro? Vordarianovi je banditi nisu zlostavljali?"
"Koliko je nama poznato, nisu. ini se daje ona u kunom pritvoru u svojim odajama u Carskoj Rezidenciji. Tamo je izdvojeno jo nekoliko vanih talaca."
"Razumijem." U prigueno osvijetljenoj kabini iskosa je bacila pogled prema Bothariju, koji nije promijenio izraz lica. ekala je da on pita za Elenu, no on nije rekao nita. Na spomen Kareen, Droushnakova se sumorno zagledala u tamu.
Jesu li se Kou i Drou pomirili? Doimali su se hladno, pristojno, potpuno predani svojoj dunosti. No kakve god povrinske isprike da su izmijenili, Cordelia je osjetila k^   njiJaqy rane nisu. zacijeljeli.Potaino oboavanie i
volja da mu vjeruje sasvim su nestali iz plavih oiju koje bi tu i tamo poletjele s kontrolnog suelja prema mukarcu na suvozakom sjedalu. Pogledi Droushnakove sad su bili tek oprezni.
Pred njima su na tlu zasjala svjetla, sitne kapi grada srednje veliine, a iza njih, nagomilana geometrija iroko pruene vojne zrane luke. Dok su se pribliavali, Drou je prolazila kroz jednu provjeru kodova za drugom. Spiralno su se spustili prema podlozi koja se za njih rasvijetlila, napuenoj naoruanim straarima. Lakoleti koji su ih uvali prozujali su im iznad glava prema vlastitim sletnim podrujima.
Kad su izali iz lakoleta, straari su ih okruili i otpratili, onoliko brzo koliko je Koudelka mogao hodati, prema cijevnom dizalu. Spustili su se, krenuli kliznim plonikom, pa se opet spustili kroz mlazna vrata. Bilo je oito da baza Tanerv predstavlja prekaljeni podzemni zapovjedni poloaj. Dobrodoli u bunker. A opet, daak poznatog osjeaja od kojega se stie grlo potresao je Corde-liju na jedan dug trenutak zbrke i osjeaja gubitka. Kolonija Beta imala je unutranjost ureenu mnogo bolje od ovih golih zidova, no ipak se osjeala kao daje sila na komunalnu razinu nekog betanskoga grada, sigurnog i prohladnog... elim ii kui.
U hodniku su razgovarala tri asnika u zelenim uniformama. Jedan od njih bio je Aral. Ugledao ju je. "Hvala vam, gospodo, slobodni ste", ree on usred neije reenice, a onda, neto savjesnije: "Nastavit emo s ovim vrlo brzo." Ali oni su ostali kako bi blejali u njih.
Nije izgledao loe, samo umorno. Srce ju je boljelo dok gaje promatrala, a opet... To to sam slijedila tebe dovelo me ovamo. Ne na Barrayar mojih nada, nego na Barrayar mojih strahova.
Uz neujan "Ha!" zagrlio ju je i vrsto privio k sebi. Ona mu je uzvratila zagrljaj. Ovo je tako dobro. Nestani, Svijete. Ali kad je podigla pogled, Svijet je i dalje ekao u obliku sedmero promatraa od kojih je svaki imao svoje prioritete.
Odmaknuo ju je od sebe i uznemireno je pregledao od glave do pete. "Izgleda grozno, draga kapetanice."
Barem je bio dovoljno pristojan da ne kae, Grozno smrdi. "Nita to kupka ne bi izlijeila."
"Nisam to mislio. Prije bilo ega drugoga, ti ide u ambulantu." Okrenuo se i ugledao narednika Botharija kao prvoga na redu.
"Gospodine, moram izvijestiti svog gospodara grofa", ree Bothari.
"Otac nije ovdje. Poslao sam ga u diplomatsku misiju nekim svojim starim kompiima. Daj, ti, Kou - odvedi Botharija, pronai mu smjetaj, daj mu kartice za hranu, propusnice i odjeu. Narednice, elim uti vae osobno izvjee im se pobrinem za Cordeliju."
"Da, gospodine." Koudelka je odveo Botharija.
"Bothari je bio zadivljuju", povjerila je Cordelia Aralu. "Ne - to je nepravedno. Bothari je bio Bothari, a to me uope ne bi trebalo zadiviti. Ne bismo uspjeli da nije bilo njega."
Aral kimne, lagano se smijeei. "I mislio sam da e ti biti od koristi."
"Zaista je i bio."
Droushnakova, koja je zauzela svoj stari poloaj uz Cordelijin bok im gaje Bothari napustio, sumnjiavo odmahne jglavom i krenei za njima, dok je Aral navodio Cor-
deliju niz hodnik. Ostatak povorke slijedio ih je s manje sigurnosti.
"Jesi li uo jo to o Illvanu?" pitala je Cordelia. "Nisam jo. Je li te Kou izvijestio?"
"Ukratko, to je zasad dovoljno. Pretpostavljam da nema novih vijesti ni o Padmi i Alys Vorpatril?"
Sa aljenjem je odmahnuo glavom. "Ali nisu ni na popisu potvrenih Vordarianovih zarobljenika. Mislim da se kriju u gradu. S Vordarianove strane podaci cure kao kroz sito, znali bismo da se odigralo tako vano uhienje. Mogu se samo pitati je li i naa organizacija tako porozna. U tom je problem s tim prokletim civilnim svaama, svatko ima nekog brata"
Glas koji je dopirao kroz hodnik glasno je pozdravio: "Gospodine! Oh, gospodine!" Samo je Cordelia osjetila kako se Aral trznuo, jer se pomaknula njegova podlaktica ispod njezina dlana.
Pripadnik Glavnog stoera vodio je prema njima visokog mukarca u crnoj borbenoj uniformi s pukovnikim znakovljem na ovratniku. "Tu ste, gospodine. Stigao je pukovnik Gerould iz Marigrada."
"Oh. Dobro. Sad se moram sastati s ovim ovjekom..." Aral se uurbano osvrnuo i pogled mu se zaustavio na Droushnakovoj. "Drou, molim te, otprati Cordeliju u ambulantu umjesto mene. Daj da je pregledaju, daj joj - daj joj sve."
Pukovnik nije bio stoerni birokrat. Zapravo, izgledao je kao da je upravo doletio s neke crte bojinice, gdje god da se "bojinica" nalazila u ovom ratu za odanost. Uniforma mu je bila prljava, zguvana i izgledala kao da je spavao u njoj, a njezino zaudaranje na dim prekrilo je planinski Cordelijin smrad. Lice mu je bilo izbrazdano od umora.
No doimao se tek smrknutim, ne i poraenim. "Admirale, u Marigradu se sad vode borbe za svaku kuu", izvijestio je bez uvoda.
Vorkosigan napravi grimasu. "Onda elim na brzinu proi kroz njih. Doite sa mnom u taktiku sobu - pukovnie, to vam je to na ruci?"
irok komad bijele tkanine i ua traka smee okruivali su nadlakticu pukovnikova lijevog rukava. "Identifikacija, gospodine. Ni izbliza nismo uspijevali razabrati na koga pucamo. Vordarianovi ljudi nose uto i crveno, najblie to su mogli pronai za tamnoljubiasto i zlatno, pretpostavljam. Ovo bi, naravno, trebalo biti smee i srebrno, za Vorkosigana."
"Toga sam se i bojao." Vorkosigan je izgledao iznimno strogo. "Skinite to. I spalite. I pustite glas niz zapovjedni lanac. Vi ve imate uniformu, pukovnie, koju ste dobili od svog cara. I on je taj za kojega se borite. Neka izdajice mijenjaju svoju uniformu."
inilo se da je Vorkosiganova estina okirala pukovnika, no trenutak poslije ipak se prosvijetlio; uurbano je skinuo tkaninu s rukava i utrpao je u dep. "Razumijem, gospodine."
Aral je uz opipljiv napor pustio Cordelijinu ruku. "Vidimo se u naoj sobi, ljubavi. Poslije."
Ovim tempom, kasnije ovog tjedna. Cordelia bespomono odmahne glavom, jo jednom pogledom upije njegov zdepasti lik, kao da bi ga njezina silina nekako mogla digitalizirati i pohraniti za kasniju uporabu, pa krene za Droushnakovom u podzemni odjel baze Tanerv. Barem je s Drou Cordelia mogla zaobii Vorkosiganovu putnu rutu i ustrajati na tome da se najprije okupa. Sto je bilo gotovo jednako dobro, pronala je i pet-est novih kompleta odjee u odgovarajuoj veliini, koji suodavali Drouin
ukus uvjeban u palai, kako je ekaju u ormaru Aralove sobe.
Lijenik u bazi nije imao kartone; naravno, sva su Cor-delijina medicinska izvjea u ovom trenutku bila u Vor-barr Sultani, iza neprijateljskih linija. Odmahnuo je glavom i pozvao novi obrazac na svoju plou za lijenike kartone. "ao mi je, lady Vorkosigan. Jednostavno emo morati poeti od poetka. Molim vas, imajte strpljenja sa mnom. Jesam li dobro shvatio, imali ste nekakvih enskih problema?"
Ne, veina mojih problema ima veze s mukarcima. Cordelia se ugrizla za jezik. "Imala sam prijenos posteljice prije, da vidimo, tri plus," morala je brojati na prste, "prije otprilike pet tjedana."
"Oprostite, imali ste to?"
"Rodila sam kirurkim zahvatom. Nije prolo dobro."
"Razumijem. Pet tjedana poslije poroda." Zabiljeio je to. "A na to se sad tuite?"
Ne svia mi se Barrayar, elim ii kui, moj svekar eli ubiti moje dijete, polovica mojih prijatelja u bijegu je da spasi ivot, a ja ne mogu provesti ni deset minuta nasamo sa svojim suprugom kojega vi, ljudi, prodirete pred mojim oima, bole me noge, boli me glava, boli me dua... sve je to bilo suvie sloeno. Jadniak je samo elio neto to e upisati u praznu rubriku, a ne cijeli esej. "Na umor", uspjela je konano rei Cordelia.
"Ah." Razvedrio se i unio taj beznaajni podatak u obrazac kartona. "Poslijeporoajni zamor. To je normalno." Podigao je pogled i usrdno je pogledao. "Lady Vorkosigan, jeste li razmiljali o tome da zaponete program tjelo-e?"
ETRNAESTO POGLAVLJE
"Tko su Vordarianovi ljudi?" frustrirano je Cordelia pitala Arala. "Ve tjednima bjeim od njih, ali ini mi se kao da sam ih samo na trenutak vidjela u retrovizoru. Upoznaj svog neprijatelja i tako to. Otkud je nasmogao tu beskrajnu zalihu bandita?"
"Oh, nije beskrajna." Aral se lagano nasmijeio i uzeo jo jedan zalogaj gulaa. Bili su - za divno udo! - konano sami u njegovu jednostavnom podzemnom stanu za vie asnike. Veeru im je na pladnju donio posluitelj i prostro je na nizak stoli izmeu njih. Tad je Aral, na Cor-delijino olakanje, otpilio tog poslunika koji se vrzmao uokolo jednim: "Hvala vam, razvodnie, to e biti sve."
Aral proguta zalogaj i nastavi: "Tko su oni? Najveim dijelom svi koji su se zatekli pod zapovjednitvom asnika koji su odabrali Vordarianovu stranu i koji nisu skupili hrabrosti, ili - u nekim sluajevima - pameti da ili dignu asnika u zrak ili dezertiraju iz jedinice i prijave se u neku drugu. Poslunost i jedinstvo postrojbe duboko su ucijepljeni u te ljude. 'Kad postane gadno, dri se svoje jedinice', to im doslovno drilom utuve u glavu. Pa nesretna injenica da ih njihov asnik vodi u veleizdaju ini njihovu potrebuda se dre svojihjsuj^ojaca jo prirodnijom.
Osim toga," sumorno se nacerio, "to je veleizdaja samo ako Vordarian izgubi."
"A gubi li Vordarian?"
"Sve dok sam ja na ivotu i dok na ivotu odravam Gregora, Vordarian ne moe pobijediti." Kimnuo je s dubokim uvjerenjem. "Vordarian mi podmee zloine onoliko brzo koliko ih brzo uspije izmisliti. Najozbiljnija glasina koju je pustio u promet jest ona da sam ja sredio Gregora i da traim Carstvo za sebe. Procjenjujem da je to manevar kojim eli izvui gdje je Gregorovo skrovite. On zna da Gregor nije sa mnom. Ili bi pao u napast da ovamo ubaci nuklearnu bombu."
Cordelijine se usne iskrivie od gaenja. "Dakle, eli li on zarobiti Gregora ili ga ubiti?"
"Ubiti samo ako ga ne moe zarobiti. Ja u, kad za to doe pravi trenutak, pokazati Gregora."
"Pa zato ne odmah sad?"
Naslonio se s umornim osmijehom i odgurnuo svoj pladanj na kojemu je u zdjeli ostalo jo nekoliko zalogaja gulaa i komada odlomljenog kruha. "Zato to elim vidjeti koliko Vordarianovih snaga mogu namamiti natrag na svoju stranu prije konanog razrjeenja. Ne ini mi se da su dezerteri prava rije... prebjezi, moda. Ne elim otvoriti drugu sezonu svog namjesnitva s etiri tisue vojnih pogubljenja. Svi ispod odreenog ina mogu dobiti potpuni oprost na temelju toga to su se zakletvom obvezali da e slijediti svoje asnike, ali elim spasiti to vie mogu onih s viim inom. Pet okrunih grofova i Vordarian sad su osueni na propast, za njih nema nade. Proklet bio to je ovo zapoeo."
"feo rade Vprdarianove trupe?
"Ne ba sasvim. Gubi mnogo vremena, i svog i mog, pokuavajui osvojiti nekoliko beskorisnih uporita, kao to je skladite sa zalihama u Marigradu. Mi mu udovoljavamo i uvlaimo ga u borbe, ili izvlaimo iz njih. To daje posla Vordarianovim zapovjednicima i ne daje im vremena da se pozabave uzvienijim problemom, a to su svemirske postrojbe. Da barem imam Kanzaniana!"
"Jesu li ga tvoji obavjetajci ve pronali?" Admiral Kanzanian bio je jedan od dvojice ljudi u barravarskom visokom zapovjednitvu koje je Vorkosigan smatrao boljim stratezima od sebe. Kanzanian je bio specijalist za napredne svemirske operacije; svemirske postrojbe imale su silnu vjeru u njega. Kou je jednom uveselio Cordeliju primjedbom: "Na njegovim izmama nema nikakvog konjskog gnoja."
"Ne, ali nema ga ni Vordarian. Nestao je. Nadam se do Boga da nije uhvaen u neku glupu ulinu unakrsnu paljbu i da sad ne lei negdje, neidentificiran na stolu u mrtvanici. Kakav bi to gubitak bio..."
"Bi li pomoglo da netko ode gore? Pokua pridobiti svemirske postrojbe?"
"Pa to misli, zato se ja muim zadrati staru bazu Tanerv? Razmatrao sam razloge za i protiv preseljenja svog poljskog glavnog stoera na brod. Ali mislim da za to jo nije vrijeme; moglo bi se to krivo protumaiti kao prvi korak prema bijegu."
Bijeg. Kakva zavodljiva pomisao. Daleko, daleko od sveg ovog ludila, sve dok se ono ne svede na usamljenu dimenziju u nekom beznaajnom dosjeu vid-vijesti. Ali... pobjei od Arala? Prouavala gaje dok je sjedio naslonjen na podstavljenu sofu, zurei u ostatke svoje veere, no zapravo ih ne videi. Sredovjean mukarac u zelenoj unijo*;. n19SbitqnaoitXqsim, moda, prodanih.sivih oi-
ju); gladni um u neprekidnom unutarnjem ratu s agresijom na koju ga tjera strah, a sve to potie cijeli njegov ivot pun bizarnih iskustava, barravarskih iskustava. Ako si htjela sreu, trebala si se zaljubiti u sretnog ovjeka. Ali ne, ti si morala pasti na ljepotu boli koja oduzima dah...
Dvoje e postati jedno tijelo. Kako se doslovnim pokazala ta prastara pobona reenica. Jedna mala mrvica tijela, zarobljena u materninom replikatoru iza neprijateljskih linija, sad ih je vezala kao sijamske blizance. A ako mali Miles umre, hoe li ta veza biti prerezana?
"to... to poduzimamo u vezi s Vordarianovim taocima?"
Uzdahnuo je. "Taj je orah tvrd u sredini. Ostavi bez svega ostaloga, jer mi postupno napredujemo, Vordarian svejedno dri vie od dvadeset okrunih grofova i Kareen. I nekoliko stotina manje znaajnih ljudi."
"Kao to je Elena?"
"Da. A kad smo ve kod toga, dri i sam grad Vorba-rr Sultanu. Mogao bi na kraju zaprijetiti da e nuklearnim orujem raznijeti grad, kako bi dobio prolaz s planeta. Poigravao sam se s idejom trgovanja. Mogu ga poslije dati ubiti. Ne mogu ga jednostavno pustiti da pobjegne, to bi bilo nepravedno prema svima koji su ve poginuli zbog odanosti meni. Kakvo bi spaljivanje moglo zadovoljiti te izdane due? Ne.
Prema tome, planiramo razliite opcije napada i spaavanja, za sam kraj. Za trenutak u kojem promjena snaga i odanosti dosegne kritinu masu i Vordarian pone pani-ariti. U meuvremenu, ekamo. Na kraju... radije u rtvovati taoce nego da pustim Vordariana da pobijedi." Njegov zamiljeni pogled sad je bio crn.
_"ak_i Kareen?" Sve taoce? ak i one najsiunije?
"ak i Kareen. Ona je Vorkinja, ona to razumije."
"Eto ti najsigurnijeg dokaza da ja nisam Vorkinja", ree potiteno Cordelia. "Ja nita od toga ne razumijem. Ja mislim da vama svima, do posljednjega, treba psihoterapija."
On se lagano nasmijeio. "Misli li ti da bi se Koloniju Beta moglo nagovoriti da nam poalje bataljun psihoterapeuta kao humanitarnu pomo? Moda onu psihoterapeutkinju s kojom si se posljednji put posvaala?"
Cordelia frkne. Pa, povijest Barravara posjedovala je izvjesnu udnu, apstraktnu dramatinu ljepotu, ako bi je ovjek motrio s udaljenosti. Pasionska igra. Tek izbliza cijela je ta glupost postajala opipljivija i poput mozaika se rastakala na besmislene kvadratie.
Cordelia je oklijevala, pa onda ipak pitala: "Igramo li igru s taocima?" Nije bila sigurna da eli uti odgovor.
Vorkosigan odmahne glavom. "Ne. To mi je cijeli tjedan bio glavni argument, pogledati u oi ljudima ije su ene i djeca u glavnom gradu i rei 'Ne'." Uredno je posloio jedai pribor na pladnju onako kako je bio sloen na poetku, pa zamiljenim glasom dodao: "Ali oni ne gledaju dovoljno iroko. Ovo, zasad, nije revolucija, tek dravni udar u palai. Stanovnitvo je nepokretno ili se, prije, pritajilo, osim nekih informatora. Vordarian svoje apele upuuje eliti konzervativaca, starim Vorovima i vojsci. Grof ne zna matematiku. Nova tehnokultura proizvodi plebejske naprednjake onom brzinom kojom ih nae kole dospijevaju izbaciti. Oni su veina budunosti. elio bih im omoguiti i neku drugu metodu razaznavanja dobrih od loih momaka, a ne samo obojene trake oko ruku. Moralno uvjeravanje silnija je snaga nego to Vordarian sluti. Koji je ono stari zemaljski general rekao daje moral vaniji od brojnosti u odnosu tri prema jedan? Oh, tako
je, Napoleon. Velika teta to nije slijedio vlastiti savjet. Ja bih rekao da je, u ovom naem ratu, omjer pet prema jedan."
"Ali jesu li vam snage izjednaene? Kakva je situacija s brojnou?"
Vorkosigan slegne ramenima. "Svaki od nas ima pristup koliini oruja dovoljnoj da raznese itav Barravar. Sirova snaga zapravo ovdje nije bitna. Ali moja je zakonitost iznimno velika prednost, sve dok orujem moraju upravljati ljudi. Zato se Vordarian tako i trudi da sree tu zakonitost svojim optubama da u ja zatui Gregora. Odluio sam ga uhvatiti u njegovoj lai."
Cordelia zadrhti. "Zna, mislim da ne bih rado bila na Vordarianovoj strani."
"Oh, jo uvijek postoji nekoliko naina na koje on moe odnijeti pobjedu. U svaki je od njih utkana moja smrt. Bez mene kao sredita, bez jedinog namjesnika koji je pomazan od pokojnog Ezara, to izabrati? Ako se to dogodi, Vordarianov je zahtjev jednako vrijedan kao i zahtjev bilo koga drugoga. Ako me ubije i doepa se Gregora, ili obrnuto, to bi bila toka s koje bi se mogao znatno konsolidirati. Sve do sljedeeg dravnog udara, lanca pobuna i ubojstva zbog osvete koji bi se do u beskraj obnavljali u neodreeno dugu budunost..." Oi su mu se suzile dok je razmiljao o toj mranoj viziji. "To je moja najgora nona mora. Da ovaj rat nee stati ako mi izgubimo, da e trajati dok se ne pojavi novi Dorca Vorbarra Pravedni i ne okona jo jedno Krvavo stoljee. Bog zna kad bi se to moglo dogoditi. Iskreno, ja u svom narataju ne vidim ovjeka koji je tome dorastao."
Pogledaj u zrcalo, pomislila je Cordelia mrano.
"Ah, znai, zato si htio da prvo odem do lijenika", zezala je Cordelia te noi Arala. Lijenik ju je, nakon to je Cordelia ispravila neke od njegovih zbunjenih pretpostavki, temeljito pregledao, promijenio svoju preporuku iz tjelovjebe u odmaranje i odobrio joj nastavak branih odnosa, uz duan oprez. Aral se tek iroko nasmijeio i vodio ljubav s njom kao da je krhka poput puhanog stakla. Iz toga je procijenila da se i on gotovo sasvim oporavio od soltoksina. Spavao je kao top, samo topliji, sve dok ih u zoru nije probudila komkonzola. Zacijelo je na djelu bila neka vojna urota, kad se konzola ukljuila tek u zoru. Cordelia je zamiljala nekog nieg pripadnika stoera kako se povjerava Koudelki; "Da, pustimo Staroga da se poevi, moda se malo smeka..."
Pa ipak, magla umora od koje se osjeala bijedno ovaj se put bre rasprila. Unutar jednog dana, u pratnji Droushnakove, Cordelia je bila na nogama i istraivala svoje novo okruje.
U vjebalitu baze naletjela je na Botharija. Grof Piotr jo se nije vratio, pa - nakon to je predao izvjee Aralu - ni Bothari nije imao zaduenja. "Moram se odrati u formi", kratko joj je rekao.
"Jeste li se naspavali?"
"Ne ba", ree on i nastavi trati. Prisilno, predugo, mnogo vie nego to je bila optimalna izmjena utroenog vremena i zaraene energije. Znojio se da popuni vrijeme i ubije misli, a Cordelia mu je u sebi poeljela sreu.
Uz pomo Koua, Arala i cenzuriranih video-novosti pohvatala je pojedinosti rata. Koji su grofovi saveznici, tko su poznati taoci i gdje, koje se jedinice bore na kojoj strani, a koje su se raspale i ratrkale na obje strane; gdje su se vodile borbe i kolika su razaranja, koji su zapovjednici ponovno dali zakletve... znanje bez naoi. Procijenila je da
je to tek njezina intelektualizirana verzija Botharijeva tranja; a od nje je, to se ticalo skretanja njezinih misli od neprekidne usredotoenosti na sve uase i strahote, prole i budue, a u vezi s kojima nije mogla nita poduzeti, bilo jo manje koristi.
Vie joj se sviala vojna povijest koja je bila vremenski udaljenija. Na primjer, stoljee ili dva u prolosti. Zamiljala je nekog budueg znanstvenika kako je motri kroz teleskop vremena i u mislima mu pokazala prostaku gestu. U svakom sluaju, sad je shvatila kako su sve vojne povijesti koje je proitala izostavljale najhitniji dio; nikad nisu spominjale to se dogaa s neijom djecom.
Ne - tamo vani, svi su oni bili djeca. Svaki majin sin u crnoj uniformi. Jedan memorijski paket s Aralom do-pluta u njezino sjeanje, barunasti glas kako tutnji: "Otprilike u to vrijeme, svi su mi se vojnici poeli initi kao moja djeca..."
Odgurnula se od vid-konzole i pola u kupaonicu potraiti lijek protiv boli.
Treeg je dana u hodniku prola pokraj porunika Koudelke koji je epesao gotovo trkom, lica zajapurena od uzbuenja.
"to se dogaa, Kou?"
"Illvan je ovdje. A sa sobom je doveo Kanzaniana!"
Cordelia ga je slijedila u sobu za izvjetavanje. Drous-hnakova je morala produiti ak i svoj dugaak korak kako bi ih sustigla. Aral, okruen s dva pripadnika stoera, sjedio je s rukama sklopljenima na stolu ispred sebe, sluajui s potpunom pozornou. Zapovjednik Illvan sjedio je na rubu stola, njiui jednu nogu u ritmu svog glasa. Zavoj na njegovoj lijevoj ruci bio je umrljan utim iscjet-
kom. Bio je blijed i prljav, ali oi su mu pobjedonosno sjale, a u njima je bio i traak grozniavosti. Bio je odjeven u civilnu odjeu koja je izgledala kao da ju je ukrao iz neije praonice, a onda se u njoj kotrljao nizbrdo.
Pokraj Illvana je sjedio stariji mukarac - pripadnik stoera dodao mu je pie koje je Cordelia prepoznala kao izotoniki napitak vonog okusa s dodatkom kalijevih soli, a koji se posluivao ljudima s iscrpljenim metabolizmom. Posluno ga je kuao, pa napravio grimasu, doimljui se kao da bi vie volio neko staromodno sredstvo za oivljavanje, na primjer, rakiju. Pretio i onizak, sjedokos tamo gdje nije bio elav, admiral Kanzanian nije bio mukarac osobito borbena izgleda. Izgledao je kao djed - dodue, samo ako vam je djed profesor-istraiva. Na njegovu se licu skupila silina intelekta koja kao da je davala posve novo znaenje izrazu "vojna znanost". Cordelia ga je upoznala u uniformi; ini se da ozraje tihog autoriteta nisu naruili civilna koulja i hlae koje kao da su stigle iz iste koare za rublje kao i Illvanova odjea.
Illvan je govorio: "a onda smo sljedeu no proveli u podrumu. Vordarianova se eta vratila idueg jutra, ali - milady!"
Njegov je irok osmijeh u znak pozdrava ublailo rumenilo krivnje dok je bacao povremene poglede prema njezinu struku. Njoj bi bilo drae da je nastavio uzbueno trabunjati o svojim pustolovinama, no inilo se da ga je njezin dolazak ispuhao, kao da se na njegovoj pobjednikoj gozbi pojavio duh njegova najveeg poraza.
"Drago mi je to vas obojicu vidim. Simone. Admirale." Izmijenili su kimanje glavama; Kanzanian je krenuo ustati, ali jednoglasno su mu mahnuli da ostane sjediti, zbog ega su mu se usta zbunjeno iskrivila. Aral joj mahne da sjedne do njega.
Illvan je nastavio govoriti odsjenije. inilo se da je njegova igra skrivaa koju je prola dva tjedna igrao s Vor-darianovim snagama tekla usporedno s Cordelijinom, iako u mnogo sloenijem okruenju osvojenoga grada. Ali ispod njegovih jednostavnih rijei, Cordelia je prepoznala poznate strahove. Brzo je doveo svoju priu do sadanjeg trenutka. Kanzanian bi povremeno kimnuo u znak potvrde.
"Dobar posao, Simone," ree Vorkosigan kad je Illvan zavrio. Kimnuo je prema Kanzanianu. "Iznimno dobro obavljeno."
Illvan se nasmijeio. "I mislio sam da e vam se svidjeti, gospodine."
Vorkosigan se okrene prema Kanzanianu. "im se budete osjetili sposobnim, volio bih vas izvijestiti u taktikoj sobi, gospodine."
"Hvala vam, milorde. Bio sam odsjeen od svih komunikacija - osim Vordarianovih vijesti - jo otkako sam pobjegao iz Glavnog stoera. Iako, iz onoga to smo vidjeli, mnogo se toga moglo zakljuiti. Usput, pohvaljujem vau strategiju suzdravanja. Zasad je dobra. Ali bliite se njezinoj granici."
"To sam i ja osjetio, gospodine."
"to Veseli Nolly radi na Skonoj postaji Jedan?"
"Ne javlja se na telezrake. Proli su nam tjedan njegovi podreeni nudili zadivljujui izbor isprika, ali konano je presuila i njihova domiljatost."
"Ha. Tono si to mogu zamisliti. Njegov kolitis zacijelo je u izvrsnoj formi. Kladim se da nisu svaki put lagali daje 'indisponiran'. Mislim da bih trebao poeti razgovorom nasamo s admiralom Knollvsom, samo on i ja."
'1T0
izmmno
"Porazgovarat emo o neizbjenostima koje dolaze s vremenom. I manama potencijalnog zapovjednika koji svu svoju strategiju polae na pokuaj atentata, a onda ga ne uspije izvesti." Kanzanian se namrtio, s osudom. "Nije to dobro smiljeno, dopustiti da ti cijeli rat ovisi o jednom dogaaju. Vordarian je uvijek bio sklon tome da prenag-ljuje."
Sa strane, Cordelia je uspjela uhvatiti Illvanov pogled. "Simone. Jesi li, dok si bio zaglavljen u Vorbarr Sultani, uspio uti bilo kakve informacije o Carskoj vojnoj bolnici? O Vaagenovom i Henrijevom laboratoriju?" O mojem djetetu?
Sa aljenjem, on odmahne glavom. "Nisam, miladv." Sad je Illvan dobacio pogled Vorkosiganu. "Milorde, je li istina da je kapetan Negri mrtav? uli smo to samo kao glasinu i na Vordarianovim propagandnim vijestima. Mislio sam da bi to mogla biti la."
"Negri je mrtav. Na nesreu." Vorkosigan napravi grimasu.
Illvan se uznemireno uspravio. "Zar i car takoer?"
"Gregor je dobro i na sigurnom."
Illvan se ponovno pogrbio. "Hvala Bogu. Gdje je?"
"Negdje drugdje", ree Vorkosigan suho.
"Oh. Upravo tako, gospodine. Ispriavam se."
"Simone, im obavi pregled u ambulanti i istuira se, imam za tebe neke zadatke koji se tiu ienja kue", nastavio je Vorkosigan. "elim tono znati kako se dogodilo da CarSig nije saznao za Vordarianov udar. Ne elim blatiti mrtve - a Bog zna da je taj ovjek platio za svoje pogreke - ali Negrijev stari, osobni nain voenja CarSi-ga, sa svim tim malim tajnim odjelima s kojima je bio upoznat gajjiP, Eai. trdba Dotpuno rastaviti na diielove.
Treba ponovno provjeriti svaki dio, svakog ovjeka, prije nego to ga opet sastavimo. To e biti va prvi posao na novom radnom mjestu efa Carske Sigurnosti, kapetane Illyan."
IUvanovo je lice od umornog bljedila prelo u blijedo-zelenu boju. "Gospodine - vi elite da ja uskoim u Neg-rijeve cipele?"
"Najprije ih otresite", savjetovao mu je suho Vorkosigan. "I to to prije, ako vam nije teko. Ne mogu pokazati cara prije nego to ga CarSig bude u stanju zatititi."
"Da, gospodine." Illvanov je glas bio piskutav od nesigurnosti.
Kanzanian se izvukao iz svog stolca, odbivi pomo koju mu je silno elio pruiti stoerni asnik. Aral je ispod stola stisnuo Cordelijinu ruku i ustao kako bi otpratio jezgru svog novog Glavnog stoera. Dok su svi oni izlazili, Kou se preko ramena iroko nasmijeio Cordeliji i apnuo: "Stvari poinju izgledati bolje, zar ne?"
Cordelia mu je uzvratila sumornim osmijehom. U glavi su joj odjekivale Vorkosiganove rijei: Trenutak u kojem promjena snaga i odanosti dosegne kritinu masu i Vordarian pone paniariti...
Kako je tjedan odmicao, izbjeglice koje su na kapaljku stizale u bazu Tanerv pretvorile su se u struju koja je ravnomjerno dotjecala..Poslije Kanzanianova, najspektakularniji bijeg bio je proboj premijera Vortale iz Vordariano-va kunog pritvora. Stigao je s nekoliko ranjenih orunika u odori i priama o podmiivanju, varkama, potjerama i izmjeni paljbe od kojih se dizala kosa na glavi. Pojavila su se i dva manje znaajna carska ministra, jedan pjeice. Sa Svakim je uoljiviji,dg^torampraj trupa rasjap; ozraje
1
baze bilo je naelektrizirano u oekivanju akcije. Pitanje koje su pripadnici stoera izmjenjivali na hodniku vie nije glasilo: "Tko je doao?" nego "Tko je jutros doao?" Cordelia se pokuala pretvarati da je sve to veseli, grlei svoju stravu u samoi svojih misli. Vorkosigan je postajao i sve zadovoljniji i sve napetiji.
Kao to joj je i bilo naloeno, Cordelia se mnogo odmarala u Vorkosiganovoj sobi, no suvie je brzo osjetila da ima toliko energije da bi mogla poeti udarati o zidove. Potom je pokuala unijeti raznovrsnost u lijenike upute s nekoliko pokusnih sklekova i zgibova koljena (ali ne i trbunjaka). Upravo je razmatrala prednosti i mane toga da se pridrui Bothariju na vjebalitu, kad je zazvonila komkonzola.
Koudelka, na ijem se licu itala nelagoda, pojavio se iznad vid-ploe. "Miladv, milord zahtijeva vau nazonost u Sobi za izvjea broj sedam. Stiglo je neto to eli da i vi vidite."
Cordelijin se eludac zgrio. "U redu. Kreem."
U Sobi za izvjea broj sedam sjedili su odabrani mukarci, skupljeni oko vidkonzole i raspravljali ispod glasa. Pripadnici stoera, Kanzanian, premijer Vortala osobno. Vorkosigan podigne pogled i uputi joj kratak osmijeh bez osjeaja.
"Cordelia, elio bih tvoje miljenje o neemu to smo primili."
Laskavo, ali: "O kakvoj vrsti neega?"
"Vordarianov najnoviji posebni izvjetaj ima novi zaplet. Kou, pusti snimku, molim te."
Vordarianove propagandne vijesti iz glavnoga grada uglavnom su meu Vorkosiganovim ljudima bile predme-
tom sprdanja. Ovaj put, njihova su lica bila mnogo ozbiljnija.
Pojavio se Vordarian, u neem to se lako moglo prepoznati kao jedna od dravnikih soba u Carskoj Rezidenciji, slubena i ozbiljna Plava soba. Ispred te je pozadine Ezar Vorbarra obiavao objavljivati svoje rijetke javne proglase. Vorkosigan se namrtio.
Vordarian je sjedio, u slubenoj zelenoj uniformi, na svilenoj zelenoj sofi, a do njega je sjedila carevna Kareen. Svoju je crnu kosu otro zaeljala od ovalnog lica uz pomo eljeva od slonovae. Nosila je upadljivu crnu haljinu, mranu i formalnu.
Vordarian je izgovorio tek nekoliko usrdnih rijei, zazivajui pozornost gledatelja. Tad se vid-snimka prebacila na dvoranu Vijea grofova u dvorcu Vorhartung. Kamera se usredotoila na lorda uvara govornikog kruga, odjevenog u svoju punu sveanu odoru. Vid-snimka nije pokazivala to je, osim njezine kamere, upereno u glavu lorda uvara, no bilo je neega u njegovim opetovanim pogledima, samo u jednu stranu umjesto prema sreditu, zbog ega je Cordelia u tom nevidljivom smjeru smjestila smrtonosno naoruanog ovjeka, a moda i cijelu etu njih.
Lord uvar podigao je plastini svitak i poeo: "Citiram - zbog"
"Ah, lukavo!" promrmljao je Vortala, pa je Koudelka zaustavio snimku i rekao: "Kako molim, premijeru?"
" To 'citiram' - upravo se zakonski distancirao od rijei koje e sii s tog svitka kroz njegova usta. Prvi put to nisam primijetio. Dobro, Georgos, dobro", obratio se Vortala nepominom liku. "Nastavite, porunice. Nisam elio prekidati."
Holovidna se snimka nastavljala. "zbog divljakog ubojstva djeaka-cara, Gregora Vorbarre, te zbog izdaje svetih zakletvi od strane Vorkosigana koji eli biti uzurpator, Vijee grofova proglaava lanog Namjesnika bez-bonim otpadnikom koji nema vie nikakvih ovlasti i koji je stavljen izvan zakona. Ovim danom Vijee grofova potvruje komodora grofa Viala Vordariana za premijera i Namjesnika u ime carevne-udove Kareen Vorbarra. On e hitno ustrojiti privremenu vladu, do trenutka u kojem se ne pronae novi nasljednik i ne potvrdi od strane Vijea grofova i Vijea ministara, na punoj zajednikoj sjednici."
Nastavio je dalje sa zakonskim pojedinostima, dok je vid-kamera prelazila dvoranom. "Zamrzni, Koudelka", zatraio je Vortala. Usne su mu se micale dok je brojao. "Ha! Nije prisutna ak nijedna treina. Ni priblino nema kvorum. Sto misli, koga zavarava?"
"Oajni ljudi poseu za oajnikim mjerama", promrmljao je Kanzanian dok je holovid, na dodir Koudelki-nih prstiju, kretao dalje.
"Gledaj Kareen", ree Vorkosigan Cordeliji.
Holo je ponovno prebaen na Vordariana i carevnu. Vordarian je nastavio tako nejasnim rijeima daje Cordeliji trebao trenutak da shvati kako izrazom "osobni zatitnik" Vordarian objavljuje zaruke. Ruka mu se iskreno sklopila preko Kareenine, iako je gledao samo u vid-ka-meru. Kareen je podigla ruku kako bi primila prsten, a da joj se smiren izraz na licu nije ni najmanje izmijenio. Vid--snimka zavrila je sveanom glazbom. Kraj. Na svu sreu, bili su poteeni post mortem komentara u betanskom stilu; oito, nitko nikad nije na ulici pitao Barravarce ni o emu, barem ne dok se neka velika pobuna ne bi podigla do razine glasnpe koj^,giH3tkftl^eM usudio ignorirati.
"Kako bi ti ralanila Kareeninu reakciju?" pitao je Aral Cordeliju.
Cordelia podigne obrve. "Koju reakciju? I kako ralanila? Pa nije rekla ni rijei!"
"Upravo tako. Je li ti se inilo daje drogirana? Ili pod prisilom? Ili je to bio stvaran pristanak? Je li je prevarila Vordarianova propaganda, ili to?" Frustrirani je Vorkosigan motrio prostor na kojem je do maloprije bila Karee-nina slika. "Ona je uvijek bila suzdrana, ali ovo je bila najnepronicljivija izvedba koju sam ikad vidio."
"Pusti opet, Kou," ree Cordelia. Zatraila je od njega da zaustavi snimku na mjestima na kojima se Kareen najbolje vidjela. Prouavala je zamrznuto lice, jedva neto manje ivo nego kad je snimka tekla. "Ne doima se omamljeno ili pod sredstvima za smirenje. A oi joj ne bjee u stranu, kao Govornikove."
"Nitko joj ne prijeti orujem?" nagaao je Vortala.
"Ili joj je, jednostavno, svejedno", ree Cordelia smrknuto.
"Pristanak ili prisila?" ponovio je Vorkosigan.
"Moda ni jedno ni drugo. Cijelog svog zrelog ivota izlazi na kraj s ovakvim budalatinama... to oekuje od nje? Preivjela je tri godine braka sa Sergom prije nego to ju je Ezar zatitio. Zacijelo je prava pravcata strunjakinja za pogaanje to ne smije rei i kad to ne smije rei."
"Ali pred javnosti se pokoriti Vordarianu - ako misli daje on odgovoran za Gregorovu smrt..."
"Da, u to ona vjeruje? Ako uistinu misli da joj je sin mrtav - ak i ako ne vjeruje da si ga ti ubio - onda se mora brinuti samo za vlastito preivljavanje. emu to preivljavanje stavitijaa kocku ^bog neeg uzaludnog, to nee.
pomoi Gregoru? Na kraju krajeva, to ona duguje tebi, nama? Koliko ona zna, svi smo je mi iznevjerili."
Vorkosigan se trznuo.
Cordelia je nastavila: "Vordarian zacijelo nadzire njezin pristup informacijama. Moda je ak uvjerena da on pobjeuje. Ona opstaje, dosad je preivjela i Serga i Ezara. Moda kani preivjeti i tebe i Vordariana. Moda misli da je jedina osveta koja joj je na raspolaganju to da pozivi dovoljno dugo da vam svima pljune na grobove."
Jedan je od stoernih asnika promrmljao: "Ali ona je Vorkinja. Trebala mu se suprotstaviti."
Cordelia mu udijeli blistav osmijeh. "Oh, ali ovjek nikad ne moe zakljuiti to barravarska ena misli iz onoga to kae u prisutnosti barravarskog mukarca. Znate, iskrenost se ba ne nagrauje."
Stoerni asnik uznemireno ju je pogledao. Drou se gorko nasmijeila. Vorkosigan je ispuhnuo dah. Koudelka je mirnuo.
"Znai, Vordarian se umorio od ekanja i proglasio sebe Namjesnikom", promrmljao je Vortala.
"I premijerom", naglasi mu zauzvrat Vorkosigan. "Zaista se uzdie."
"Zato izravno ne zatrai Carstvo?" pitao je stoerni asnik.
"Iskuava kakva je voda", ree Kanzanian.
"To slijedi poslije u scenariju", bilo je Vortalino miljenje.
"A moda i prije, ako ga malo pritisnemo", predloi Kanzanian. "Posljednji i fatalni korak. Moramo smisliti kako, da ga jo malo
"Neemo jo dugo ekati", ree Vorkosigan odluno.
Cijelog tog dana pred Cordelijinim je oima plesala sablasna maska Kareenina lica i vratila joj se kad se sutradan probudila. to je Kareen mislila? I, kad smo ve kod toga, to je Kareen osjeala? Moda je bila otupjela, kako se inilo prema dokazima. Moda je samo ekala. Moda je srcem i duom bila za Vordariana. Kad bih znala u to ona vjeruje, znala bih i to radi. Kad bih znala to radi, znala bih i u to vjeruje.
Previe je nepoznanica bilo u toj jednadbi. Da sam ja Kareen... Je li to bila odgovarajua usporedba? Moe li Cordelia svoju razlonost primijeniti na drugu enu? Moe li to itko uiniti? Postojale su slinosti izmeu Kareen i nje, obje su bile ene, sline dobi, majke sinova koji su bili u opasnosti... Cordelia uzme Gregorovu cipelu s malene hrpe svojih uspomena iz planina i pone je prevrtati u ruci. Mama me zgrabila, ali cipela mi je ostala u njezinoj ruci. Trebao sam je vre zavezati... Moda bi trebala vjerovati vlastitoj procjeni. Moda je tono znala to misli Kareen.
Kad je zazvonila komkonzola, gotovo u isto vrijeme kao i juer, Cordelia se poletjela javiti. Nove vijesti iz glavnoga grada, novi dokazi, neto to e prekinuti taj krug nerazumnosti? Ali lice koje se pojavilo na vid-ploi nije bilo Koudelkino. Pripadalo je strancu s obavjetajnim znakovljem na ovratniku.
"Lady Vorkosigan?" poeo je on pokorno. "Da?"
"Ja sam major Sircoj, deurni asnik na glavnom ulazu. Moj posao je da pregledam svaku novu osobu koja doe, ljude koji su napustili izdajnike jedinice i tako dalje,
te da skupim sve nove obavjetajne podatke koji dou s njima. Prije pola sata pojavio se ovjek koji tvrdi daje pobjegao iz glavnoga grada i odbija dragovoljno predati izvjee. Provjerili smo i tono je da je on imuniziran na tehnike ispitivanja - ako ga pokuamo brzopentati, umrijet e. Neprestano trai - zapravo, inzistira - da razgovara s vama. Mogao bi biti plaeni ubojica."
Cordelijino je srce poelo divlje lupati. Nagnula se prema holovidu kao da bi mogla ui u njega. "Je li ita donio sa sobom?" bez daha je pitala. "Na primjer, spremnik, visok oko pola metra, s mnogo treperavih svjetala, na ijem vrhu velikim crvenim slovima pie Ova Strana Gore? Izgleda prilino tajanstveno, zajameno e izazvati napadaj kod svakog asnika sigurnosti - njegovo ime, majore!"
"Nije donio nita osim odjee koju ima na sebi. Zove se Vaagen. Kapetan Vaagen."
"Smjesta dolazim."
"Ne, miladv! ovjek praktiki luduje. Mogao bi biti opasan, ne mogu vam dopustiti"
Ostavila gaje da govori praznoj sobi. Droushnakova je morala potrati da bi uhvatila korak s njom. Cordelia je stigla do ureda osiguranja na glavnom ulazu za manje od sedam minuta i zastala u hodniku da doe do daha. Da zaustavi duu koja joj je htjela poletjeti na nos. Smiri se. Smiri se. Ludovanje oito ne djeluje na Sircoja.
Podigla je bradu i ula u ured. "Recite majoru Sircoju daje ovdje lady Vorkosigan i da ga eli vidjeti", ree ona slubeniku koji je impresionirano podigao obrve i posluno se prignuo nad svoju komkonzolu.
Sircoj se pojavio poslije nekoliko beskrajnih minuta -kroz ta vrata, zabiljei Cordelia u mislima njegovu rutu. "Moram vidjeti kapetan^ Vaagena,'"
"Miladv, on bi mogao biti opasan", poeo je Sircoj upravo na onom mjestu na kojem ga je ranije prekinula. "Moda je programiran na neki neoekivan nain."
Cordelia je razmatrala mogunost da neoekivano zgrabi Sircoja za vrat i pokua ga silom urazumiti. Duboko je udahnula. "A to mi doputate uiniti? Mogu li ga barem vidjeti na vid-kameri?"
Sircoj je izgledao zamiljeno. "To bi moglo biti u redu. Dvostruka provjera nae identifikacije, a moemo to i zabiljeiti. Vrlo dobro."
Poveo ju je u drugu sobu i ukljuio tipkom ita monitora. Ispuhnula je zrak, lagano zastenjavi.
Vaagen je bio sam u ekaonici, hodajui od zida do zida. Nosio je zelene hlae uniforme i bijelu koulju umrljanu smeim. Nevjerojatno se izmijenio u odnosu na vitkog i energinog znanstvenika kojega je posljednji put vidjela u laboratoriju u Carskoj vojnoj bolnici. Oba su mu oka bila okruena crvenoljubiastim mrljama, a jedno mu je bilo tako nateeno da je bilo gotovo zatvoreno; prorez je blistao zastraujue krvavo-grimizno. Kretao se pognut u struku. Prljav, neispavan, oteenih usana...
"Smjesta tom ovjeku dovedite medicinskog tehniara!" Cordelia je shvatila da vie tek kad je Sircoj poskoio.
"Pregledali smo ga, njegovo stanje nije takvo da bi bio u ivotnoj opasnosti. Moemo ga poeti lijeiti im proe sigurnosnu provjeru", ree Sircoj tvrdoglavo.
"Onda mi uspostavite izravnu vezu s njim", ree Cordelia kroz stisnute zube. "Drou, vrati se u ured i nazovi Arala. Reci mu to se dogaa."
Na ovo se Sircoj zabrinuo, ali se odvano drao propisanog postupka. Nove beskrajne sekunde, dok je netko od-
lazio natrag u zatvorsko podruje kako bi Vaagenu odnio komkonzolu.
Konano se na ploi pojavilo njegovo lice; Cordelia je strasni intenzitet svog lica mogla, kao u zrcalu, vidjeti kako se odraava na njegovu licu. Napokon spojeni.
"Vaagen! to se dogodilo?"
"Miladv!" ake su mu se zgrile, drhtao je dok se oslanjao o njih naginjui se prema vid-kameri. "Idioti, budale, neznalice, glupani" poeo je bespomono pljuvati psovke, a onda doao do daha i poeo iznova, brzo, saeto, kao da bi njezina slika svaki as mogla nestati ispred njegovih oiju.
"Isprva smo mislili da e s nama biti sve u redu, nakon to su poslije prva dva dana borbe utihnule. Sakrili smo replikator u Carskoj vojnoj, ali nitko nije dolazio. Pritajili smo se i na smjenu spavali u laboratoriju. Onda je Henri uspio prokrijumariti svoju enu iz grada, pa smo obojica ostali. Pokuali smo u tajnosti nastaviti s lijeenjem. Mislili smo da moemo izdrati ekajui, izdrati dok ne doe spas. Stvari su se morale prelomiti, ovako ili onako...
Gotovo smo ih prestali oekivati, ali doli su. Prolog - juer", proao je rukom kroz kosu kao da trai neku vezu izmeu stvarnog vremena i vremena none more u kojem su satovi ludovali. "Vordarianova eta. Doli su traiti replikator. Zakljuali smo laboratorij, provalili su. Zahtijevali su da im ga damo. Odbili smo, odbili smo govoriti, a ni jednoga od nas nisu mogli brzopentati. Pa su nas pretukli. Njega su pretukli nasmrt, kao da je ulino smee, kao da je nitko i nita, sva ta inteligencija, sva ta naobrazba, sve to to je obeavalo otilo je u propast, izgubljeno je zbog nekog mutavog majmuna koji je mahao kundakom puke..." Suze su mu tekle niz lice.
Cordelia je stajala, pogoena i blijeda; gadan, gadan napad defektnog dejd vu. Taj prizor u laboratoriju u njezinim se mislima odigrao ve tisuu puta, ali nikad nije vidjela doktora Henrija mrtvog na podu, niti Vaagena pretuenog do nesvijesti.
"Onda su proeljali laboratorij. Sve, sve biljeke o lijeenju. Sav Henrijev rad na opeklinama, sve su uzeli. To nisu morali uiniti. Sve je otilo, a uzalud!" Glas mu je napukao, promukao od bijesa.
"Jesu li... pronali replikator? Jesu li ga ispraznili?" Mogla si je to predoiti; vidjela ga je toliko puta kako se izlijeva...
"Na kraju su ga pronali. Ali onda su ga uzeli sa sobom. A potom su mene pustili da odem." Odmahivao je glavom.
"Uzeli su ga", ponavljala je ona glupavo. Zato? Kakvog smisla ima uzeti tehnologiju, a pustiti tehniara? "A vas su pustili. Kako biste pobjegli k nama, pretpostavljam. Prenijeli nam glas."
"Pogodili ste, miladv."
"to mislite, kamo? Kamo su ga odnijeli?"
Pokraj nje je progovorio Vorkosiganov glas. "U Carsku Rezidenciju, najvjerojatnije. Sve najvanije taoce dre tamo. Smjesta u dati zadatak obavjetajcima." Stajao je, razmaknutih stopala, siva lica. "ini se da mi nismo jedina strana koja pojaava pritisak."
PETNAESTO POGLAVLJE
Dvije minute poslije Vorkosiganova dolaska na glavna vrata osiguranja, kapetan Vaagen leao je na lebdeim nosilima i bio na putu prema ambulanti, a najbolji traumatolog u bazi bio je pozvan na sastanak. Cordelia je ogoreno razmiljala o prirodi zapovjednog lanca; oito, sva istina, razum i hitnost potrebe nisu bili dovoljni da posude usputnu mo nekome tko nije bio njegov dio.
Daljnje ispitivanje znanstvenika moralo je priekati kraj njegova lijeenja. Vorkosigan je to vrijeme iskoristio kako bi Illvanu i njegovu odjelu zadao novi problem. Cordelia ga je iskoristila koraajui u krugovima ekaonicom ambulante. Droushnakova ju je motrila tiho i zabrinuto, ne tako budalasta da joj ponudi utjehu za koju su obje znale daje isprazna.
Napokon je traumatolog izaao iz kirurke dvorane i objavio daje Vaagen pri svijesti i dovoljno pribran za kratko - naglasio je kratko - ispitivanje. Stigao je Aral, za njim Koudelka i Illyan, pa su se svi nagurali kako bi pronali Vaagena u ambulantnom krevetu, sa zaivenim okom i infuzijom kroz koju su tekle tekuine i lijekovi.
Vaagenov promukao i iscrpljen glas dodao je nekoliko jezivih pojedinosti, ali nita to bi izmijenilo opu sliku koju je prije prenio Cordeliji.
Illvan je sluao s nepodijeljenom pozornou. "Nai ljudi u Rezidenciji potvruju", izvijestio je on kad je Vaa-gen rekao sve to je imao i kad se njegov potiteni apat pretvorio u utnju. "ini se da je replikator donesen juer i smjeten u najstroe uvano krilo, pokraj odaja ca-revne Kareen. Oni koji su nam odani ne znaju to je to, misle daje to nekakva naprava, moda bomba koja e raz-nijeti Rezidenciju i sve u njoj u konanoj bici."
Vaagen frkne, zakalje se i trne.
"Brine li se itko za njega?" postavila je Cordelia pitanje koje dosad nitko nije. "Lijenik, medicinski tehniar, bilo tko?"
Illvan se namrtio. "Ne znam, miladv. Mogu pokuati otkriti, ali svaka dodatna komunikacija ugroava nae ljude koji su tamo."
"Mm."
"U svakom sluaju, lijeenje je prekinuto", promrmljao je Vaagen. Ruka mu se igrala s rubom pokrivaa. "Otilo je doavola."
"Jasno mi je da ste ostali bez svojih biljeaka, ali moete li... rekonstruirati svoj rad?" pitala je bojaljivo Cordelia. "To jest, ako dobijete replikator natrag? Nastaviti tamo gdje ste stali?"
"U trenutku kad bismo ga dobili natrag, to ne bi bilo na mjestu na kojem smo stali. A nije ba sve bilo u mojoj glavi. Neto je bilo i u Henrijevoj."
Cordelia duboko uzdahne. "Koliko se ja sjeam, te es-cobarske prenosive replikatore treba servisirati svaka dva tjedna. Kad ste posljednji put napunili napajanje, promijenili filtere i dodali hranjive tvari?"
"Napajanje moe raditi jo mjesecima", ispravi je Vaagen. "Filteri su vei problem. Ali hranjiva otopina bit e
prvi ograniavajui imbenik s kojim e se sudariti. S obzirom na njegov ubrzani metaboliki ritam, fetus bi nekoliko dana gladovao prije nego to bi se sustav uguio vlastitim otpatkom. Ali nusproizvodi bi mogli preopteretiti filtere vrlo brzo nakon poetka metaboliranja mekog tkiva."
Izbjegavala je Aralov pogled i gledala ravno u Vaage-na koji joj je izravno uzvraao pogled kroz svoje jedno zdravo oko, a na licu mu se itala bol jaa od tjelesne. "A kad ste vi i Henri posljednji put servisirali replikator?"
"etrnaestog."
"Ostalo je jo manje od est dana", proape zaprepateno Cordelia.
"Otprilike... otprilike toliko. Koji je danas dan?" Vaagen se osvrtao oko sebe s neuobiajenom nesigurnou i Cordeliju je srce boljelo dok je to gledala.
"Vremensko ogranienje primjenjivo je samo ako se za njega ne budu propisno brinuli", ubacio se Aral. "Lijenik u Rezidenciji, koji je lijeio Kareen i Gregora - zar on nee shvatiti da treba neto poduzeti?"
"Gospodine," ree Illvan, "prijavljenoje daje carevnin lijenik ubijen prvoga dana borbi u Rezidenciji. Dvije neovisne potvrde - moram to smatrati izvjesnim."
"Oni bi tamo mogli dopustiti da Miles umre iz pukog neznanja", oajno shvati Cordelia. "Ali i namjerno." ak bi i netko od ljudi koji su im potajno bili odani mogao, pod dojmom da junaki rastavlja bombu, nanijeti zlo njihovu sinu.
Vaagen se vrpoljio meu svojim plahtama. Aral uhvati Cordelijin pogled i trne glavom prema vratima. "Hvala vam, kapetane Vaagen. Uinili ste nam neizmjernu uslugu. I vie nego stoje dunost zahtijevala."
"Fuka dunost", promrmljao je Vaagen. "Otilo je doavola... proklete banditske neznalice..."
Povukli su se i prepustili Vaagena njegovu nemirnom oporavku. Vorkosigan je otposlao Illyana na njegove umnoene dunosti.
Cordelia se suoila s Aralom. "to sad?"
Usne su mu bile ravna, tvrda crta, oi napola odsutne dok je izvodio proraune, iste one proraune koje je i ona izvodila, nagaala je Cordelia, usloene s jo tisuu imbenika koje je ona mogla samo zamiljati. "Zapravo, nita se nije promijenilo. U odnosu na prije."
"Promijenilo se. Kakva god bila razlika izmeu toga to se prije skrivao, a sad je zarobljenik. Ali zato je Vor-darian ekao i tek sad ga zarobio? Ako prije toga nije znao za Milesovo postojanje, tko ga je o tome obavijestio? Ka-reen, moda, kad je odluila suraivati?"
Droushnakova je izgledala kao da joj se smuilo kad je ula tu zamisao.
Aral ree: "Moda se Vordarian igra s nama. Moda je sve vrijeme drao replikator u rezervi, sve dok mu silno ne bude trebala nova poluga."
"Naeg sina. U rezervi", ispravila ga je Cordelia. Zapiljila se u te napola prisutne sive oi, snagom volje pokuavajui mu prenijeti Pogledaj me, Arale! "Moramo razgovarati o ovome." Odvukla gaje niz hodnik do najblie sobe gdje su mogli biti nasamo, do lijenike sobe za sastanke, pa ukljuila svjetlo. Posluno je sjeo za stol, s Kou-delkom uz bok, pa je priekao. Sjela je preko puta njega. Prije smo uvijek sjedili na istoj strani... Drou je stajala iza nje.
Aral ju je oprezno motrio. "Da, Cordelia?"
"to ti se vrti po glavi?" zahtijevala je ona da joj kae. "Gdje smo mi, u svemu ovome?"
"Ja... ao mi je. Kad pogledam unatrag. ao mi je to prije nisam organizirao prepad. Rezidencija je tvrava u koju je sad mnogo tee prodrijeti nego u vojnu bolnicu, ma kako opasan da je bio prepad na Carsku vojnu. A opet... ne bih mogao promijeniti tu odluku. Kad od ljudi iz svog stoera traim da ekaju i znoje se, ne mogu riskirati ljudstvo i rasipati sredstva za svoju osobnu dobrobit. Milesov... poloaj davao mi je mo da i pod Vordaria-novim pritiskom zahtijevam njihovu odanost. Znali su da od njih ne traim nita vei rizik od onoga koji nisam voljan s njima podijeliti."
"Ali sad se situacija promijenila", naglasila je Cordelia. "Sad vie ne dijeli isti rizik. Njihove obitelji imaju na raspolaganju sve potrebno vrijeme. Miles ima samo est dana, minus vrijeme koje provodimo raspravljajui se." Mogla je osjetiti kako joj taj sat kucka u glavi.
On nije rekao nita.
"Arale... u sve vrijeme koje smo ovdje proveli, jesam li ikad traila uslugu od tebe, uporabu tvoje slubene moi?"
alostan poluosmijeh zatitrao mu je preko usana i nestao. Oi su mu sad bile posve usredotoene na nju. "Nisi", proaptao je. Oboje su sjedili, napeti, naginjui se jedno prema drugome. On je razmaknuo laktove i sklopio dlanove ispod brade, a ona je svoje ruke mirno pruila ravno pred sebe.
"Sad traim."
"Sad", ree on poslije duga oklijevanja, "je iznimno osjetljiv trenutak u ukupnoj stratekoj situaciji. Upravo smo se upustili u tajne pregovore s dvojicom najviih Vfir-.
darianovih zapovjednika kako bi ga izdali. Svemirske postrojbe ubrzo e se obvezati. Na rubu smo toga da uspijemo onemoguiti Vordariana bez velike borbe orujem."
Cordelijine su misli skrenule na trenutak dovoljno dug da se zapita koliko Vorkosiganovih zapovjednika u ovom trenutku pregovara kako bi izdalo njih. Vrijeme e pokazati. Vrijeme.
Vorkosigan je nastavio. "Ako - ako ti pregovori prou onako kako bih ja elio, bit emo u poloaju da spasimo veinu talaca u jednom prepadu koji e biti veliko iznenaenje, iz smjera iz kojeg to Vordarian ne oekuje."
"Ja ne traim veliki prepad."
"Ne. Ali ja ti govorim da bi mali prepad, osobito ako stvari pou po zlu, mogao ozbiljno nakoditi uspjehu veega, koji bi za njim slijedio."
"Mogao bi."
"Mogao bi." Nakrivio je glavu, priznajui da to nije sigurno.
"Vrijeme?"
"Za otprilike deset dana."
"To nije dovoljno dobro."
"Nije. Pokuat u ubrzati stvari. Ali razumije - ako zabrljam tu priliku, taj odabir trenutka, nekoliko bi tisua ljudi moglo svojim ivotima platiti moje pogreke."
Dobro je razumjela. "U redu. Pretpostavimo da na trenutak iz ovoga moemo izostaviti barravarske vojske. Pusti mene da odem. Moda s jednim ili dvojicom oru-nika, u potpunoj - apsolutnoj - tajnosti. Posve osoban pothvat."
Ruke su mu pljesnule o stol i on je provalio: "Ne! Zaboga, Cordelia!"
"Zar sumnja u moju sposobnost?" pitala je ona opasnim glasom. Jer ja svakako sumnjam. Ipak, sad nije bio trenutak da to prizna. "Je li 'draga kapetanica' samo ime od milja za kunu ljubimicu, ili misli ozbiljno?"
"Vidio sam te kako radi iznimne stvari" Vidio si me i kako padam na nos, pa to ?
"ali tebe ne mogu rtvovati. Boe. Od toga bih zaista doivotno poludio. ekati, ne znajui..."
"Ali to trai od mene. Da ekam, ne znajui. To trai svakog dana."
"Ti si snanija od mene. Ti si nerazumno snana." "Laska mi. Nisi uvjerljiv."
Njegove su misli kruile oko njezinih; mogla je to vidjeti u njegovom poput noa otrom pogledu. "Ne. Nikakvih samostalnih srljanja. Zabranjujem to, Cordelia. Jednostavno i potpuno zabranjujem. Izbij si to iz glave. Ne mogu riskirati da vas oboje izgubim."
"Ali radi to. Upravo ovime."
eljust mu se zatvorila; spustio je glavu. Poruka primljena i shvaena. Koudelka je, sjedei zabrinuto uz njega, zaprepateno gledao naizmjence nju, pa njega. Cordelia je mogla osjetiti pritisak Drouine ruke, pobijeljele od vrstine stiska, na naslonu svojeg stolca.
Vorkosigan je izgledao kao da ga melju izmeu dva velika kamena; nije imala elje vidjeti ga samljevena u prah. Za koji trenutak, zahtijevat e njezinu asnu rije da e se ograniiti na bazu i da se nee odvaiti na rizik.
Rastvorila je dlan, dotad zgren na povrini stola. "Ja bih odabrala drugaije. Ali mene nitko nije odabrao za Namjesnicu Barravara."
Sva je napetost istekla iz njega kroz uzdah. "Jer nitko nije imao dovoljno mate."
A to je, ljubavi moja, uobiajena mana Barrayaraca.
Vraajui se u Aralovu sobu, Cordelia je zatekla grofa Piotra u hodniku, upravo u trenutku kad se okrenuo od njihovih vrata. Sasvim se promijenio u odnosu na iscrpljenog divljeg ovjeka koji ju je ostavio na planinskom pu-teljku. Sad je bio odjeven u onu vrstu trijezne odjee vie klase kakvu su voljeli umirovljeni vorski plemii i vii carski ministri; uredne hlae, ulatene izme do pola lista, ukraena tunika. Bothari mu se nadvijao nad rame, ponovno u svojoj uobiajenoj, slubenoj smee-srebrnoj odori. Svijen preko ruke, Bothari je nosio debeo kaput, prema emu je Cordelia zakljuila kako je Piotr upravo sletio iz diplomatske misije u koju se zaputio nekom svom kolegi, okrunom grofu koji je ivio na zimskom sjeveru pokraj Vordarianova uporita. U svakom se sluaju inilo da se Vorkosiganovi ljudi sad vani mogu kretati po volji, izvan srca zemlje koje je drao Vordarian.
"Ah. Cordelia." Piotr joj slubeno i oprezno kinine; nije kanio ovdje ponovno otvarati neprijateljstva. Corde-liji je to odgovaralo. Nije bila sigurna je li u njezinu izgri-enom srcu jo preostalo volje za svaom.
"Dobar dan, gospodine. Je li vae putovanje bilo uspjeno?"
"Uistinu jest. Gdje je Aral?"
"Mislim da je otiao u Obavjetajni sektor, kako bi se posavjetovao s Illvanom oko najnovijih izvjea iz Vorbarr Sultane."
"Ah? to se dogaa?"
"Na vratima nam se pojavio kapetan Vaagen. Bio je napola onesvijeten od batina, no svejedno je nekako uspio stii iz glavnog grada - ini se da je Vordarian konano osvijestio injenicu da ima jo jednog taoca. Njegova eta ukrala je Milesov replikator iz Carske vojne bolnice. Oekujem da emo uskoro od njega uti vie o tome, ali nema sumnje kako je ekao da najprije s punim uitkom ujemo priu kapetana Vaagena."
Piotr zabaci glavu i otro se i ogoreno nasmijei. "No, to mu je zaista prazna prijetnja."
Cordelia je uspjela otpustiti svoju zgrenu eljust na dovoljno dugo vrijeme da kae: "Kako to mislite, gospodine?" Savreno je dobro znala stoje on time mislio rei, ali eljela ga je vidjeti kako dolazi do svoje granice. Idi do kraja, proklet bio; ispljuni to.
Usne su mu se trzale; napola se smijeio, napola mrtio. "elim rei da je Vordarian nesvjesno uinio uslugu Kui Vorkosigan. Siguran sam da on to uope ne razumije."
iVe bi se to usudio rei da Aral stoji ovdje, starce. Jesi li ti to namjestio ? Boe, nije mu mogla rei - "Jeste li vi to namjestili?" zahtijevala je Cordelia odgovor kroz stisnuto grlo.
Piotrova se glava trne unatrag. "Ja se ne dogovaram s izdajicama!"
"On je jedan od pripadnika vae stare vorske stranke. One kojoj ste zapravo odani. Uvijek ste govorili daje Aral prokleto previe napredan."
"Ti se mene usuuje optuiti!" Njegovo ogorenje prelo je u obinu ljutnju.
No njoj je vlastita ljutnja zacrvenila prizor pred oima. "Znam da ste ve pokuali izvriti ubojstvo, pa zato
onda ne biste i izdaju? Mogu se samo nadati da ste i u drugome bili jednako nesposobni kao i u prvome."
Glas mu je bio zadihan od bijesa. "Ide predaleko!" "Ne, starce. Ni priblino dovoljno daleko."
Drou se doimala apsolutno prestravljenom. Botharije-vo je lice bilo bezizraajno poput kamena. Piotrova se ruka trzala kao da je eli udariti. Bothari je motrio tu ruku, a oi su mu udno svjetlucale i micale se.
"Iako bi izbacivanje tog mutanta iz njegove kante bilo najbolja usluga koju bi mi mogao uiniti Vidal Vordarian, nije ba vjerojatno da u mu to staviti do znanja", ispljune Piotr. "Bit e mnogo zabavnije promatrati ga kako pokuava dokerom odigrati kao da je as, a onda se pita to je polo krivo. Aral zna - kladim se da osjea prokleto olakanje zbog toga to e Vordarian umjesto njega obaviti posao. Ili si ga zaarala tako da sad planira neto spektakularno glupo?"
"Aral ne ini nita."
"Oh, dobar deko. Pitao sam se jesi li mu zauvijek ukrala kraljenicu. Ipak je, znai, Barravarac."
"ini se da jest", ree ona drveno. Tresla se. Ni Piotr nije bio u boljem stanju.
"Ovo je sporedna stvar", ree on, jednako sebi kao i njoj, pokuavajui povratiti nadzor nad sobom. "Postoje iznimno vane stvari o kojima moram razgovarati s lordom Namjesnikom. Zbogom, miladv." Nakrivio je glavu u ironinom pozdravu, pa se okrenuo.
"elim vam ugodan dan", zareala je ona njegovim leima i poletjela kroz vrata u Aralovu sobu.
Tamo je dvadeset minuta koraala gore-dolje, prije nego to je imala dovoljno povjerenja u sebe da progovori ak i s Drou koja se ugurala u stolac u kutu, kao da se pokuava smanjiti.
"Miladv, ne mislite valjda zaista daje grof Piotr izdajica, zar ne?" pitala je Droushnakova kad su se Cordeli-jini koraci konano usporili.
Cordelia odmahne glavom. "Ne... ne. Samo sam ga eljela povrijediti kao i on mene. Ovo mjesto poinje utjecati na mene. Utjee na mene." Iznureno je utonula u stolac i nagnula glavu unatrag, oslonivi je na podstavu. Nakon tiine, dodala je: "Aral je u pravu. Ja nemam prava riskirati. Ne, to nije sasvim tono. Nemam prava na neuspjeh. A vie nemam povjerenja u samu sebe. Ne znam to se dogodilo s mojom odlunou. Izgubila sam je u stranoj zemlji." Ne mogu se sjetiti. Ne mogu se sjetiti kako sam to nekad inila. Ona i Bothari bili su blizanci, upravo tako, dvije osobnosti zasebno, ali jednako obogaljene prevelikom dozom Barravara.
"Miladv..." Droushnakova je cupkala suknju, gledajui prema svom krilu. "Ja sam tri godine bila pripadnica Osiguranja Rezidencije."
"Da..." Srce joj je poskoilo, zagrcnulo se. Vjebajui samodisciplinu, Cordelia zatvori oi i ne otvori ih ponovno. "Priaj mi o tome, Drou."
"Uvjebao me osobno Negri. Zato to sam bila Karee-nina tjelohraniteljica, uvijek je govorio da u ja biti posljednja prepreka izmeu Kareen i Gregora i - bilo ega dovoljno gadnog da stigne tako daleko. Pokazao mi je sve u Rezidenciji. Drilao me da sve upamtim. Pokazao mi je stvari za koje mislim da ih nije pokazao nikom drugom. U tim vjebama za sluaj katastrofe, razradili smo pet ruta za sluaj hitnog bijega. Dvije su bile u redovitom po-
stupku Sigurnosti. Treu je pokazao samo nekolicini najviih stoernih asnika, kakav je Illvan. Preostale dvije -ne znam je li za njih znao itko osim Negrija i cara Ezara. A meni se ini..." navlaila je usne, "da bi tajni put za izlazak s nekog mjesta trebao biti jednako tajan put za ulazak u njega. Zar ne mislite i vi tako?"
"Tvoja me logika iznimno zanima, Drou. Kao to bi Aral rekao. Nastavi." Cordelia jo uvijek nije otvarala oi.
"To je uglavnom to. Ako bih nekako uspjela doi do Rezidencije, kladim se da bih uspjela i ui u nju. U sluaju daje Vordarian preuzeo samo standardne prolaze Sigurnosti i opremio ih straom."
"Bi li mogla i ponovno izai?" "Zato ne?"
Cordelia otkrije da se mora podsjetiti kako se die. "Drou, za koga ti radi?"
"Za kapetana" poela je odgovarati, no posramljeno je usporila. "Za Negrija. Ali on je mrtav. Za zapovjednika - sad za kapetana Illvana, pretpostavljam."
"Postavit u ti to pitanje na drugi nain." Cordelia konano otvori oi. "Za koga si izlagala svoj ivot opasnosti?"
"Za Kareen. I Gregora, naravno. Oni su nekako bili isto."
"I jo uvijek jesu. Ova se majka kladi u to." Uhvatila je Drouin plavi pogled. "A Kareen te dala meni."
"Da mi budete mentorica. Mislile smo da ste vojni-kinja."
"Nikad. Ali to ne znai da nikad nisam bila u borbi." Cordelia zastane. "Za to se eli mijenjati, Drou? Tvoj i-
vot u mojim rukama - neu rei da si mi vazalno zakleta, to je za one druge idiote - za to?"
"Za Kareen", ree Droushnakova odluno. "Promatrala sam ih tamo, vidjela kako nju postupno prebacuju u klasu onih koje se moe rtvovati. Svaki sam dan tri godine izlagala svoj ivot opasnosti, zato to sam vjerovala da je njezin ivot vaan. Kad nekoga tako dugo gleda iz takve blizine, nema mnogo iluzija o njoj. Sad se ini da svi misle kako bih ja jednostavno trebala prebaciti sklopku svoje odanosti, kao da sam nekakav straarski stroj. U tome ima neeg nepravednog. elim - elim barem pokuati spasiti Kareen. U zamjenu za to - to god vi elite, miladv."
"Ah." Cordelia protrlja usne. "To se ini... pravednim. Jedan ivot koji se moe rtvovati, u zamjenu za drugi, isti takav. Kareen za Milesa." Utonula je u stolac i duboko se zamislila.
Najprije to gleda. A onda to i postane. "To nije dovoljno", odmahne konano Cordelia glavom. "Treba nam... netko tko poznaje grad. Netko miiav, za podrku. ovjek s orujem, oko koje nikad ne spava. Potreban mi je prijatelj." Kutevi njezinih usana uzvili su se u vrlo slabanom osmijehu. "Blii od brata." Ustala je i prila komkon-zoli.
"eljeli ste me vidjeti, miladv?" ree narednik Bothari. "Da. Molim vas, uite."
Soba vieg asnika nije zastraivala Botharija, no elo mu se svejedno nabralo kad mu je Cordelia domahnula da sjedne. Ona je zauzela uobiajeno Aralovo mjesto za niskim stolom, preko puta njega. Drou je ponovno sjela u kut, motrei ih, suzdrana i.
Cordelia je odmjeravala Botharija koji je odmjeravao nju. inilo se da je fiziki dobro, iako mu je lice bilo iz-brazdano od napetosti. Kao treim okom, osjetila je frustriranu energiju kako kola njegovim tijelom: lukove bijesa, mree nadzora, isprepleteni strujni vor opasne seksualnosti ispod svega toga. Te su energije odjekivale, podizale se bez mogunosti pranjenja, a njemu je oajno bila potrebna organizirana akcija kako one ne bi divlje izbile same od sebe. Trepnula je i usredotoila se na njegovu manje zastraujuu vanjtinu; ruan mukarac umorna izgleda u elegantnoj smee-srebrnoj uniformi.
Na njezino iznenaenje, Bothari je poeo: "Miladv. Jeste li uli kakve novosti o Eleni?"
Pita se zato sam te pozvala ovamo? Postidjela se toga, ali na Elenu je gotovo zaboravila. "Nita novo, bojim se. Prijavljeno je da nju, zajedno s gazdaricom Hyso-pi, dre u onom hotelu u centru grada, koji su Vordaria-novi ljudi zaposjeli kad im je ponestalo elija, a pun je i drugih talaca drugorazredne i treerazredne vrijednosti. Nisu je premjestili u Rezidenciju ili na neko drugo mjesto." Za razliku od Kareen, Elena nije bila na izravnoj crti Cordelijine tajne misije. Ako zatrai, koliko mu se usuuje obeati?
"ao mije zbog onoga to ujem o vaem sinu, miladv."
"Mom mutantu, kako bi rekao Piotr." Promatrala ga je; njegova ramena, kraljenicu i utrobu itala ih bolje nego to sumorno, bezizraajno lice.
"to se tie grofa Piotra", ree on i stane. Ruke su mu obujmile jedna drugu izmeu koljena i zgrile se. "Palo mi je na pamet da bih trebao porazgovarati s admiralom. Nisam se sjetio doi k vama. Trebao sam se sjetiti vas."
"Juer mi je priao ovjek. Na vjebalitu. Nije bio u uniformi, nije imao znakovlje ni ploicu s imenom. Ponudio mi je Elenu. Elenin ivot, ako bih izvrio atentat na grofa Piotra."
"Kako primamljivo", prigueno je rekla Cordelia prije nego to se uspjela zaustaviti. "ime, ovaj, jami svoju ponudu?"
"To je pitanje i meni vrlo brzo palo na pamet. Tako bih ja zavrio, do vrata u govnima, moda i pogubljen, a tko bi se onda brinuo za kopile mrtvog ovjeka? Pretpostavio sam da je to varka, jo jedna varka. Vratio sam se da ga potraim, traim ga odonda, ali otad ga nisam nigdje uoio." Uzdahnuo je. "Sad mi se to gotovo ini kao halucinacija."
Izraz na Drouinu licu bio je prava studija najdublje nesigurnosti, ali Bothari je, nasreu, bio okrenut od nje, pa to nije primijetio. Cordelia joj uputi lagano mrtenje kako bi je primirila.
"Jeste li imali halucinacije?" pitala je Cordelia.
"Mislim da nisam. Samo none more. Pokuavam ne spavati."
"Ja... ja sam i sama u dvojbi", ree Cordelia. "Kao to ste uli kad sam govorila Piotru."
"Da, milady."
"Jeste li uli za vremensko ogranienje?"
"Vremensko ogranienje?"
"Ako ne bude servisiran, replikator e prestati podravati Milesa za manje od est dana. Aral tvrdi kako Miles nije u nita veoj opasnosti od lanova obitelji njegovog osoblja. Ja se s tim ne slaem."
"uo sam kako iza njegovih lea neki ljudi govore drugaije."
"Da?"
"Kau daje to varka. Daje admiralov sin nekakav mutant koji ne moe preivjeti, dok oni u opasnost stavljaju zdravu djecu."
"Nisam sigurna da on shvaa... da to itko govori."
"Tko bi mu to ponovio u lice?"
"Vrlo malo njih. Moda ak ni Illvan." Iako Piotr vjerojatno ne bi propustio prenijeti tu obavijest, ako bije nauo. "Prokletstvo! Nitko, ni na jednoj strani, ne bi oklijevao da isprazni taj replikator." Zamislila se, pa ponovno poela. "Narednice. Za koga vi radite?"
"Ja sam vazalni orunik grofa Piotra", odrecitira Bot-hari oitu injenicu. Sad ju je paljivo motrio, dok je udnovat osmijeh povlaio jedan kut njegovih usana.
"Dopustite da drugaije postavim pitanje. Poznato mi je da su slubene kazne za orunike koji napuste slubu bez doputenja zastraujue. Ali pretpostavimo"
"Miladv." Podigao je ruku; ona je zastala usred daha. "Sjeate li se, tamo na prednjem travnjaku u Vorkosigan Surleauu, kad smo utovarivali Negrijevo tijelo natrag u lakolet, kako mi je lord Namjesnik rekao da va glas sluam kao da je njegov?"
Cordelia podigne obrve. "Da...?" "Nikad nije opozvao tu zapovijed."
"Narednice," dahnula je ona konano. "Nikad ne bih pogodila da ste vi vojni odvjetnik."
Osmijeh mu se za milimetar proirio. "Va glas je jednak glasu samoga cara. Tehniki govorei."
"Sad jest", oduevljeno je ona proaptala. Nokti su joj se zakopali u dlanove.
On se nagnuo naprijed, a ruke su mu, mirno poput stijena, poivale meu koljenima. "Onda, miladv? to ste ono govorili?"
Parkiralite voznog parka bilo je nizak podrum koji je odjekivao, iji su mrak mjestimino rezala svjetla koja su dopirala kroz staklene zidove ureda. Cordelia je stajala i ekala u zamraenom ulazu u cijevno dizalo, Drou uz nju, te kroz udaljeni etverokut stakla promatrala kako Bot-hari pregovara s asnikom za transport. Orunik generala Vorkosigana potpisivao je uzimanje vozila za svog vazalnog gospodara. inilo se da identifikacije i propusnice koje su bile izdane Bothariju sasvim dobro djeluju. ovjek iz voznog parka nahranio je svoje raunalo Botharijevim karticama, na senzorskoj ploi uzeo otisak Botharijeva dlana i brzo i odrjeito izdao zapovijedi.
Hoe li njihov jednostavni plan upaliti? Cordelia se to oajniki pitala. A ako ne upali, kakva im alternativa stoji na raspolaganju? Ruta koju su isplanirali ocrtavala joj se u mislima, crveno osvijetljene crte pruale su se preko zemljovida. Nee krenuti na sjever, prema svom cilju, nego najprije na jug, zemaljskim vozilom u sljedei okrug koji im je bio odan. Tamo e odbaciti napadno vladino vozilo, krenuti jednoinom prema zapadu u sljedei okrug, pa prema sjeverozapadu u sljedei; zatim na istok, u neutralno podruje grofa Vorinnisa, koje je bilo sredite uurbane diplomatske aktivnosti obaju strana. Piotrova joj je primjedba odjekivala u mislima: "asna rije, Arale, ako Vorinnis ne odustane od toga da igra za sebe protiv obje strane, kad sve ovo zavri, trebao bi ga objesiti na viu preku nego Vordariana." Potom e krenuti prema sainorn
glavnom okrugu i onda, nekako, ui u sa svih strana zatvoren glavni grad. Bio je to zastraujui broj kilometara koje je trebalo prijei. Udaljenost triput dua od izravne rute. Srce joj je poletjelo prema sjeveru, kao igla kompasa.
Prvi i posljednji okrug bit e najgori. Prema ovom izletu Vorkosiganove bi se snage mogle odnositi mnogo ne-prijateljskije nego Vordarianove. U glavi joj se vrtjelo od nagomilanih nemogunosti svega ovoga.
Korak po korak, rekla je sebi odluno. Jedan po jedan korak. Najprije se izvuci iz baze Tanery; to oni mogu izvesti. Podijeli beskrajnu budunost u petominutne odsjeke i osvajaj ih jedan po jedan.
Eto, prvih je pet minuta ve prolo, a brzo i blistavo vozilo glavnog stoera izronilo je iz podzemnog spremita. Mala pobjeda, nagrada za malo strpljivosti i odvanosti. to tek jo moe donijeti mnogo vie strpljivosti i odvanosti?
Bothari je procjenjivaki pregledao vozilo, kao da sumnja kako e odgovarati njegovu gospodaru. asnik transporta ivano je ekao i inilo se da se ispuhao od olakanja kad je orunik velikoga generala, nakon to je rukom preao preko kupole i namrtio se na neku siunu mrlju prljavtine, nevoljko prihvatio vozilo. Bothari je vratio vozilo do ulaza u cijevno dizalo i parkirao ga, uredno zatvorivi pogled iz ureda prema putnicima koji su ulazili.
Drou se prignula da pokupi njihovu vojniku vreu, punu kojekakve razliite odjee, ukljuujui i Botharijeve i Cordelijine planinske suvenire, kao i tanak izbor njihova oruja. Bothari je polarizaciju stranje kupole namjestio na zrcaljenje, pa je podigao.
"Miladv!" Uznemireni glas porunika Koudelke dopro je kroz ulaz cijevnog dizala iza njih. "to to radite?"
Cordelia je pregrizla jezik da ne opsuje. Svoj divlji izraz lica preobrazila je u vedar, iznenaen osmijeh, pa se okrenula: "Zdravo, Kou. to ima?"
On se namrtio, gledajui najprije nju, pa Droushna-kovu, pa vreu. "Ja sam prvi pitao." Bio je bez daha, zacijelo je nekoliko minuta trao za njima, nakon to je nije pronaao u Aralovoj sobi. Poslan u zao as.
Cordelia je vrsto odravala svoj osmijeh, dok joj je um treptao zamiljajui kako ekipa Sigurnosti u gomili nadire iz cijevnog dizala kako bi uhitili nju, ili barem njezine planove. "Mi... krenuli smo u grad."
Usne su mu se skeptino stisnule. "Oh? Zna li admiral za to? A gdje je onda Illvanova ekipa za vanjski peri-metar?"
"Krenuli su ispred nas", slae Cordelia izravno.
Maglovita uvjerljivost zapravo je izazvala treptaj sumnje u njegovim oima. Naalost, tek na trenutak. "Samo as, prokletstvo, ekajte minutu"
"Porunice," ubacio se narednik Bothari. "Pogledajte ovo." Mahnuo je rukom prema stranjem putnikom odjeljku stoernog vozila.
Koudelka se nagnuo da pogleda. "to?" ree on nestrpljivo.
Cordelia se trznula kad je Botharijev otvoreni dlan sletio preko stranje strane Koudelkina vrata, a jo se jednom trznula uvi teak tup kad je Koudelkina glava udarila o suprotnu stranu unutranjosti odjeljka, nakon to ga je Bothari uhvatio za vrat i pojas, pa mu silovito pomogao da ue. Njegov je tap s maem zazveketao na ploniku.
"Unutra." Botharijev glas bilo je napeto tiho rezanje, praeno brzim pogledom preko parkiralita prema staklenim zidovima transportnog ureda.
Droushnakova je ubacila vreu u odjeljak i zaronila za Koudelkom, odmaknuvi njegove duge udove s puta. Cordelia je dograbila tap i ugurala se za njima. Bothari je ostao stajati, salutirao, zatvorio zrcalnu kupolu i uao u odjeljak za vozaa.
Krenuli su glatko. Cordelia je morala svladati iracionalnu paniku kad je Bothari stao na prvoj kontrolnoj toki. Tako je jasno mogla vidjeti i uti straare, da joj se bilo teko prisjetiti da oni vide tek odraz svojih tvrdokornih pogleda. No oito je grof Piotr po volji mogao proi kamo god je htio. Kako je ugodno bilo biti general Piotr. Iako, u ovim vremenima iskuenja, vjerojatno ak ni general Piotr ne bi mogao ui u bazu Tanerv a da ne podigne kupolu i ne proe skeniranje. Posada na posljednjim vratima, koja im je odmahnula da prou, bila je zaposlena upravo takvom inspekcijom golemog konvoja teretnih kamiona koji je ulazio. Njihov je odabir trenutka bio upravo onakav kakvoga je Cordelia isplanirala i za kakav se molila.
Cordelia i Drousnakova konano su uspjele prostrtog Koudelku uspraviti izmeu sebe. Njegova prvotna ispu-hanost koja ih je uznemirila poela je prolaziti. Trepnuo je i zastenjao. Koudelkina glava, vrat i gornji dio poprsja bili su meu rijetkim podrujima njegova tijela koja nisu bila ponovno premreena; Cordelia se nadala da mu nita anorgansko nije slomljeno.
Glas Droushnakove bio je stisnut od brige. "to emo s njim?"
"Ne moemo ga izbaciti na cestu, otrao bi natrag i obavijestio ih", ree Cordelia. "Ipak, ako ga priveemo uz
neko stablo, daleko od pogleda, postoji ansa da ga nikad ne pronau... bolje da ga sveemo, dolazi k sebi."
"Mogu ja s njim izai na kraj."
"Bojim se da mu je dosta fizikog nasilja."
Droushnakova je uspjela imobilizirati Koudelkine ruke smotanim alom iz vree; dobro su joj ili sloeni vorovi.
"Mogao bi nam biti od koristi", razmiljala je Cordelia.
"Izdat e nas", namrtila se Droushnakova.
"Moda nee. Ne kad jednom budemo na neprijateljskom podruju. Kad neemo imati kamo nego naprijed."
Koudelkine su se oi prestale trzati, slijedei neku nevidljivu zvjezdanu izmaglicu, pa je konano usredotoio pogled. Obje su mu zjenice jo uvijek bile iste veliine, primijetila je Cordelia s olakanjem.
"Milady - Cordelia," zakretao je on. Ruke su mu uzalud potezale svilene spone. "Ovo je ludo. Naletjet ete ravno na Vordarianove trupe. A onda e Vordarian drati admirala za obje ruke, ne samo za jednu. A vi i Bothari znate i gdje se nalazi car!"
"Gdje se nalazio", ispravi ga Cordelia. "Prije tjedan dana. Sigurna sam da su ga poslije premjestili. A koliko mi se ini, Aral je pokazao sposobnost da se odupre Vor-darianovu pritisku. Nemojte ga podcjenjivati."
"Narednice Bothari!" nagnuo se naprijed Koudelka i moleivo govorio u interkom. Sad je i prednja kupola bila posrebrena.
"Da, porunice?" uzvratio je monotoni Botharijev bas. ...  "Zapovijeda^ yamda.Qkien.ete ovo vozilo."   ...........,..................
Kratka stanka. "Gospodine, ja vie nisam u vojnoj slubi. Razvojaen sam."
"Piotr ovo nije zapovjedio! Vi ste ovjek grofa Piotra!"
Dua stanka, dublji glas. "Ne. Ja sam pas lady Vorko-sigan."
"Prestali ste uzimati lijekove!"
Kako je to uspjelo proputovati kroz vezu koja je bila jedino ujna, Cordelia nije bila sigurna, ali psei je cerek lebdio u zraku izmeu njih.
"Daj, Kou," mamila gaje Cordelia. "Podri me. Poi s nama za sreu. Doi za spas ivota. Doi zbog navale adrenalina."
Droushnakova se nagnula naprijed, s otrim osmijehom na usnama, kako bi u drugo Koudelkino uho dah-nula: "Gledaj na to ovako, Kou. Tko e ti drugi dati priliku za borbeno iskustvo?"
Oi su mu letjele lijevo-desno izmeu dviju porobljiva-ica. Zvuk naponskog cviljenja zemaljskog vozila pojaao se dok su poput strijele letjeli prema sve dubljem sumraku.
L
ESNAESTO POGLAVLJE
vercano povre. Cordelia je sjedila, zbunjena i zamiljena, izmeu vrea cvjetae i kutija pitomih rubinica, dok je kripavi teretni kamion kaljuckao dalje. Povre s juga, koje je teklo prema Vorbarr Sultani tajnom rutom, nalik na njezinu. Bila je napola sigurna kako se ispod te gomile nalazi i nekoliko vrea istog onog zelenog zelja s kojim je putovala prije dva-tri tjedna, a koje sad migrira u skladu s udnim gospodarskim pritiscima rata.
Okrui odani Vorkosiganu sad su strogo spreavali opskrbu okruga pod Vordarianovim nadzorom. Iako je glad bila jo daleko, cijene hrane u glavnom gradu, Vorbarr Sultani, skoile su do neba zbog gomilanja zaliha i nadolazee zime. I tako su siromani ljudi dobili inspiraciju za riskiranje. A siromaan ovjek koji ve riskira nije bio nesklon tome da svom teretu, za dobro mito, doda jo nekoliko putnika koji nisu na tovarnom listu.
Koudelka je bio taj od kojega je potekao plan kad je odustao od svog uurbanog neodobravanja, gotovo usprkos samome sebi uvuen u njihove strateke planove. Koudelka je bio taj koji je, u jednom gradu Vorinnisova okruga, pronaao skladita u kojima se prodavalo na veliko, pa obilazio tovarne dokove u potrazi za neovisnim
prijevoznicima koji su se odvaili krenuti sa svojim teretom. Iako, Bothari je bio taj koji je presudio o visini mita, a koje se Cordeliji inilo alosno malenim, ali je odgovaralo ulogama oajnih seljaka koje su sad igrali.
"Moj otac je bio trgovac voem i povrem", objasnio je Koudelka ukoeno, kad im je pokuavao prodati svoj plan. "Znam to radim."
Cordelia je na trenutak zbunjeno pokuavala deifrirati to znai oprezan pogled koji je dobacio Droushnako-voj, sve dok se nije prisjetila daje Drouin otac bio vojnik. Kou je spominjao svoju sestru i obudovjelu majku, ali sve do tog trenutka Cordelia nije shvatila da je Kou izrezao oca iz svojih prisjeanja zbog osjeaja drutvenog stida, a ne zbog toga to se njih dvojica nisu voljeli. Koudelka je stavio veto na prijevoz kamionom za transport mesa: "Njega e Vordarianovi straari vjerojatnije zaustaviti", objasnio je, "da iz vozaa istresu odreske." Cordelia nije bila sigurna govori li on iz vojnog ili prehrambeno-uslunog iskustva, ili iz oba. U svakom sluaju, bila je zahvalna na tome to se ne mora voziti s ogavnim zaleenim leevima.
Za svoje su se uloge odjenuli to su najbolje mogli, raz-dijelivi odjeu iz vree i onu koju su imali na sebi. Bothari i Koudelka igrali su dvojicu nedavno razvojaenih veterana u potrazi za boljom sudbinom, a Cordelia i Drou dvije seoske ene koje su se udruile s njima. ene su se odjenule u realistino udnu kombinaciju iznoenih branskih haljina i stare odjee koju su odbacile vie klase, a koju su oito kupile u nekom duanu rabljenom robom. Uspjele su postii odgovarajui izgled loeg pristajanja, ena koje ne nose svoju odjeu, time to su zamijenile svoje odjevne predmete.
Cordelijine su se oi iznureno sklopile, iako je bila daleko od toga da zaspi. Vrijeme joj je otkucavalo u mozgu.
Trebala su im dva dana da stignu ovamo. Tako blizu svom cilju, tako daleko od uspjeha... Oi su joj se ponovno naglo otvorile kad je kamion stao i bubnuo o tlo.
Bothari se provukao kroz otvor vozaeva odjeljka. "Ovdje izlazimo", zazvao ih je ispod glasa. Svi su izali u jednoredu, ispadajui na gradski plonik. Dah im se maglio na hladnom zraku. Bilo je mrano kao pred zoru, s manje svjetala nego to je Cordelia mislila da bi ih trebalo biti. Bothari je odmahnuo kamionu da poe dalje.
"Nije mi se inilo da bismo se trebali voziti cijelim putem do Sredinje trnice", zagunao je Bothari. "Voza kae da je u ovo doba dana, kad stiu svjee zalihe, tamo sve puno Vorbohnovih gradskih straara."
"Predviaju li pobunu zbog hrane?" pitala je Cordelia.
"Nema sumnje. Osim toga, ele se prvi doepati svojeg dijela", ree Koudelka. "Vordarian e vrlo brzo morati ubaciti vojsku, prije nego to crna burza usie svu hranu iz sustava racioniranja." Kou je, u trenucima kad bi se zaboravio praviti daje umjetni Vor, pokazivao zadivljujue i do u pojedinosti jasno shvaanje gospodarstva crne burze. Odnosno, kako je trgovac povrem kupio svom sinu naobrazbu koja mu je omoguila ulaz u Carsku vojnu akademiju za koju su se pristupnici divlje natjecali? Cordelia se ispod daha iroko nasmijala, pa pogledala gore-dolje ulicom. Bio je to stari dio grada, iz vremena prije cijevnih dizala, pa nijedna zgrada nije bila via od est katova. Bile su ruevne, a elektrini vodovodni i svjetlosni vodovi bili su urezani u arhitekturu, dodani kao da su tek naknadno nekome pali na pamet.
Bothari ih je vodio i inilo se da zna kamo ide. U smjeru kojim su se kretali, odravanje se nije popravljalo. Ulice i uliice suavale su se, usmjeravajui vlaan miris raspadanja, uz povremeni daak mokrae. Svjetala je bilo sve...
manje. Drouina su se ramena pogrbila. Koudelka je vrsto stezao svoj tap.
Bothari je zastao pred uskim i slabo osvijetljenim do-vratkom na kojem je rukom pisalo Sobe. "Ovo e dosta-jati." Vrata su bila prastara, neautomatizirana i zibala su se na arkama. Bila su zakljuana. On ih je protresao, pa pokucao. Poslije dugog vremena, mala vrataca unutar vrata otvorila su se i u njih su se zapiljile sumnjiave oi.
"A ta vi 'oete?"
"Sobu."
"U ovo doba? Ne bi ba ilo."
Bothari povue Drou naprijed. Trak svjetla koji je dopirao kroz otvor plesao je preko njezina lica.
"Ha", zagunaoje glas koji su priguivala vrata. "Pa..." ulo se neto zveketa lanaca, struganje metala i vrata se irom otvorie.
Svi su se nagurali u uzak hodnik u kojem su se nalazile stube, radni stol i nadsvoen ulaz koji je vodio prema zamraenoj komori. Njihov se domain jo vie namrgodio kad je shvatio da oni ele samo jednu sobu za njih etvero. A ipak, nije dalje propitivao; inilo se da njihov stvarni oaj pridaje crtu istinitosti njihovu glumljenom siromatvu. S dvije ene, a osobito s Koudelkom u grupi, ini se da nikom nije padalo na pamet da ih identificira kao tajne agente.
Smjestili su se u skuenu sobu na katu i dali Koudel-ki i Drou prvu smjenu na krevetima. Kad je zora poela prodirati kroz prozore, Cordelia je slijedila Botharija u prizemlje, u potrazi za hranom.
"Trebala sam se sjetiti da smo u grad pod opsadom trebali ponijeti zalihe", promrmljala je Cordelia.
"Nije jo tako loe", ree Bothari. "Ah - najbolje da vi nita ne govorite, milady. Zbog naglaska."
"Dobro. U tom sluaju, upustite se u razgovor s ovim tipom, ako moete. elim uti kako mjesno stanovnitvo gleda na situaciju."
Pronali su svratitara, ili to je ve bio, u maloj sobi iza nadsvoa koja je, ako je bilo suditi prema anku i nekoliko oteenih stolova i stolaca, sluila i kao bar i kao blagovaonica. ovjek im je s oklijevanjem prodao nekoliko hermetiki zatvorenih paketa s hranom i pie u bocama, sve po pretjeranim cijenama, dok se usput alio na racioniranje i pokuavao iz njih izvui informacije.
"Ve mjesecima planiram ovo putovanje," ree Bothari, naslanjajui se na ank, "a prokleti rat mi gaje uprskao."
Svratitar je ispustio ohrabrujui zvuk, kao jedan poduzetnik drugome. "Oh? A to si zamislio?"
Bothari oblie usne i zamiljeno stisne kapke. "Jesi vidio onu plavoj ku?"
"Jes\"
"Djevica."
"Ma nema anse. Prestara je."
"Ali jes'. Ta cura moe pro' pod dobru klasu. 'Tjeli smo je prodat nekom Voru za Zimoslavu. Do' do poetnog kapitala. Ali svi su zbrisali iz grada. Valjda mogu probat' s nekim bogatim trgovcem. Ali nee se to njoj dopast'. Obe'o sam joj pravog plemia."
Cordelia je rukom sakrila usta i trudila se da ne ispusti nikakav zvuk kojim bi privukla pozornost. Bilo je vrlo dobro to Drou nije bila ovdje da uje kakve ideje ima Bothari o dobrompokriu.Dobri Boe. Zar ju barrayar:
ski mukarci zaista plaali za povlasticu izvoenja te seksualne torture nad neupuenim enama?
Svratitar je dobacio pogled Cordeliji. "Ako ju ostavi samu s onim tvojim partnerom, bez dadilje, mog'o bi ostat' bez onoga to si do'o prodat'."
"Ma ne", ree Bothari. "Bi on, da moe, ali jednom ga je zgodila vatra iz disruptora. Ono, ispod struka. Razvojaen iz zdravstvenih razloga."
"A kako si ti izi'o?" "astan otpust."
Koliko je Cordelia razumjela, to je bio ifrirani izraz za Daj otkaz, ili emo te smjestiti u vojni zatvor, stoje bila posljednja sudbinska stuba za kronine izazivae nevolja koji su bili jedva, ali jedva, korak dalje od kriminalnog prijestupa.
"Udruio si se s paralitiarem?" trne svratitar glavom, pokazujui prema sobi na katu i njezinim stanarima.
"On je mozak pothvata."
"Nema tog mozga ba puno, kad je do'o ovamo i 'oe taj pos'o obavit u ova vremena."
"Jes'. Men' se ini da bi za to isto meso tu dobio bolju cijenu daje raskomadam i zainim."
"E, tu s' u pravu", frkne sumorno svratitar, motrei hranu nagomilanu na anku ispred Cordelije.
"Ipak, predobra je da se potroi bez veze. Valjda u morat' prona' neta drugo dok se ova guva ne ispue. Moda ne'ko trai miie u najam..." Bothari je ostavio reenicu nedovrenom. Zar mu je ponestajalo inspiracije?
Svratitar ga je promatrao sa zanimanjem. "Je 1'? Vidio sam ja neta za ta mi, ono, kao, moe dobro do' po-
srednik. Cijeli tjedan se bojim da netko drugi ne ode po to. Moda s' ba ti ono to men' treba."
"Je 1'?"
Svratitar se nagnuo naprijed preko anka i rekao povjerljivo: "Deki od grofa Vordariana dijele debele nagrade, dolje u CarSigu, za informac'je koje ih dovedu do nekoga. Sad, ne b' se ja inae mije'o s CarSigom, tko god da ga ovaj tjedan vodi, ali dolje niz ul'cu je jedan udan tip iznajmio sobu. A dri se nje, osim kad ide po hranu, vie hrane neg' ta jedan ovjek moe pojest... ima on nekoga tamo s njim, koga nitko nikad ne vidi. A sto posto nije jedan od nas. Ne mogu s' pomo', sve se mislim... mog'o bi on nekom bit' zlata vrijedan, a?"
Bothari se namrtio, procjenjujui situaciju. "Moglo bi bit' opasno. Ako se admiral Vorkos'gan probije u grad, bome e potrait' taj mali popis informatora. A ti ima adresu."
"AT se ini da nema ti. Ak' bi ti o'o dat podatke, ja b' ti dao deset posto. Rek'o bi' daje to vaan tip. A sigurno je da s' boji."
Bothari odmahne glavom. "Bio sam vani, na selu, a sad sam do'o ovamo - zar tebi to u gradu ne smrdi? Poraz, ovjee. Men' se Vordarianovi ljudi inu skroz morbidni. Ja b' na tvom mjestu dobro razmislio o tom pop'su."
Svratitarove su se usne frustrirano stisnule. "Ovako il' onako, nee jo dugo trajat' ta pril'ka."
Cordelia se brzo nagne do Botharijeva uha i apne: "Zaigrajte. Otkrijte tko je to. Moda je saveznik." Promi-slivi na trenutak, dodala je: "Traite pedeset posto."
Bothari se uspravio i kimnuo. "Fifti-fifti", ree on svratitaru. "Za rizik."
Svratitar se namrti prema Cordeliji, ali s potovanjem. "Pedes' posto od neega je bolje neg' sto posto niega, valjda."
"Je 1' mo' uredit da vidim tog tipa?" pitao je Bothari.
"Moda."
"Ej, eno," nagomila Bothari pakete u Cordelijine ruke. "Odnes' to gore u sobu."
Cordelia se nakaljala i pokuala oponaati branski naglasak. "Ti s' bolje uvaj. Da te taj gradski tip ne zezne."
Bothari udijeli svratitaru uznemirujui osmijeh. "A, ne b' se on usudio zeznit starog veterana. Vie neg' jed-
nom.
Svratitar mu uzvrati nervoznim osmijehom.
Cordelia je nemirno drijemala i uz trzaj se probudila kad se Bothari vratio u njihov sobiak. Paljivo je provjerio hodnik prije nego to je za sobom zatvorio vrata. Doimao se smrknuto.
"Onda, narednice? to ste otkrili?" to ako se pokazalo da je njihov sudrug u skrivanju netko vaan kao, na primjer, admiral Kanzanian? Pomisao na to plaila ju je. Kako bi mogla odoljeti tome da se okrene od svog osobnog pothvata ako je itekako, kristalno jasno daje neka vea dobrobit... Kou, na madracu na podu i Drou na drugom poljskom leaju, oboje mirkajui kako bi otjerali san, podigli su se na laktove da uju.
"To je lord Vorpatril. I lady Vorpatril je s njim."
"Oh, ne." Cordelia je naglo sjela. "Jeste li sigurni?"
"Oh Jesam."
Kou se eao po tjemenu, kose raskutrane od spavanja. "Jeste li uspostavili kontakt s njima?"
"Nisam jo." "Zato ne?"
"O tome odluuje lady Vorkosigan. Hoemo li se odmaknuti od svoje primarne misije?"
A kad se samo sjeti da je eljela zapovjedniki poloaj... "ini li vam se da su dobro?"
"ivi su i pritajili su se. Ali - onaj gad dolje sigurno nije jedini koji ih je primijetio. Zasad sam ga onemoguio, ali netko drugi bi u bilo kojem trenutku mogao postati pohlepan."
"Ima li kakva znaka daje i dijete s njima?" Odmahnuo je glavom. "Nije jo rodila."
"Ali ve je prenijela! Trebala je roditi jo prije dva tjedna! Kako paklenski." Zastala je. "Mislite li da moemo zajedno s njima pobjei iz grada?"
"to vie ljudi na hrpi, to smo uoljiviji", ree Bothari polako. "A uspio sam naas vidjeti lady Vorpatril. Ona je zaista uoljiva. Ljudi bije primijetili."
"Ne vidim kako bi se njihov poloaj poboljao kad bi se pridruili nama. Njihova varka djeluje ve nekoliko tjedana. Ako uspijemo u Rezidenciji, moda se na povratku moemo vratiti po njih. Svakako moemo poslati agente odane Illvanu da im pomognu, ako se vratimo..." Prokletstvo. Da je ovo slubeni prepad, imala bi upravo onakve veze kakve su trebale Vorpatrilovima. Ali opet, kad bi ovo bio slubeni prepad, nema sumnje da ona ne bi ulazila ovim putem. Sjedila je i razmiljala. "Ne. Jo neemo s njima kontaktirati. Ali bolje bi bilo da poduzmemo neto to e obeshrabriti vaeg prijatelja u prizemlju."
"Ve jesam", ree Bothari. "Rekao sam mu da znam gdje bismo mogli dobiti bolju cijenu, a da pritom poslije ja ne riskiram glavu. Mogli bismo ga podmititi da nam pomogne."
"Vjerovali biste mu?" sumnjiavo je pitala Droushna-kova.
Bothari napravi grimasu. "Samo kad bi mi bio na oku. Pokuat u paziti na njega dok smo ovdje. Jo jedna stvar. Na njegovom vidu u stranjoj sobi ulovio sam vijesti. Vor-darian se sino proglasio za cara."
Kou opsuje. "Znai, konano se pokrenuo i uinio to."
"Ali to to znai?" pitala je Cordelia. "Osjea li se snanim, ili je to potez iz oaja?"
"Rekao bih da je to zadnji pokuaj da na svoju stranu pridobije svemirske postrojbe", ree Kou.
"Hoe li to zaista privui vie ljudi nego to e ih odbiti?"
Kou odmahne glavom. "Mi se na Barravaru zaista bojimo kaosa. Pokuali smo s njim i vidjeli daje gadan. Carstvo je oznaeno kao izvor poretka jo otkako je Dorca Vorbarra slomio mo ratobornih grofova i ujedinio planet. Ovdje, car je mona rije."
"Meni nije", uzdahne Cordelia. "Odmorimo se malo. Moda e sutra u ovo doba ve sve biti gotovo." Misao puna nade ili zastraujua, ovisno o tome kako je ovjek gleda. Po tisuiti je put prebrajala sate. Dan za proboj u Rezidenciju, dva za povratak na Vorkosiganova podruja... nisu imali mnogo vremena za gubljenje. Osjeala se kao da leti, sve bre i bre. I kao da joj ponestaje manevarskog prostora.
Posljednja prigoda da sve opozove. Sitna maglovita ki-ica spustila je rani sumrak na grad. Cordelia se zapiljila kroz prljav prozor prema klizavoj ulici, ispruganoj odsjajima nekoliko boleljivih ulinih svjetiljki s jantarnom aureolom. Samo je nekoliko debelo umotanih prilika uurbano prolazilo, sputenih glava. Bilo je to kao da su rat i zima udahnuli posljednji dah jeseni, pa ispuhnuli smrtonosnu tiinu. ivci, ree Cordelia sama sebi, uspravi lea i povede svoje malo drutvo niz stube.
Za stolom nije bilo nikoga. Cordelia je razmatrala mogunost da preskoi sitne formalnosti kakva je odjavljivanje - na kraju krajeva, ipak su platili unaprijed - kad je svratitar tekim korakom uao kroz glavna vrata, otresajui hladne kapi sa svog kaputa i psujui. Ugledao je Botharija.
"Ti! Ti si za sve kriv, gade jedan bezmudi! Promakli su nam, jeb'ga, promakli, sa' e ne'ko drugi pokupit' pare! Ja sam mog'o di tu nagradu, ja sam tre'bo dobit"
Svratitarova alopojka bila je prekinuta naglim bu-botkom kad gaje Bothari priepio o zid. Mukarevi noni prsti strugali su po podu dok se Botharijevo iznenada divlje lice unosilo u njegovo. "to se dogodilo?"
"Jedna od Vordarianovih eta je pokup'la tipa. A reklo b' se da ih je odveo i do svoje enske." Svratitarov se glas kolebao izmeu ljutnje i straha. "Oni ih imaju oboje, a ja nemam nit'!"
"Imaju ih?" ponovi Cordelia, osjeajui muninu. "Je'ga, sad ih odvodu."
Moda jo ima anse, shvati Cordelia. Zapovjedna odluka ili taktika prisila, sad jedva daje bilo vano. Izvukla je oamut iz vree; Bothari je koraknuo natrag, a ona je odzujala svratitara u nesvijest dok je tamo stajao razjap-
ljenih usta. Bothari ugura njegov nepomini lik iza stola. "Moramo ih pokuati spasiti. Drou, iskopaj ostatak oruja! Narednice, vodite nas tamo. Idemo!"
I tako se zatekla kako tri niz ulicu prema prizoru od kojeg bi svaki razumni Barravarac smjesta otrao u suprotnom smjeru: nono uhienje od strane snaga sigurnosti. Drou je drala korak s Botharijem; Koudelka je, pod bremenom vree, zaostao za njima. Cordelia je alila to magla nije gua.
Pokazalo se da je skrovite Vorpatrilovih bilo dvije ulice nie i jednu dalje na suprotnoj strani, u ruevnoj uskoj zgradi vrlo nalik na onu u kojoj su oni proveli dan. Bothari je podigao ruku, pa su oprezno virnuli iza ugla i povukli se. Dva zemaljska vozila Sigurnosti bila su parkirana pred malim hostelom i zaklanjala ulaz. S izuzetkom njih, podruje je bilo neobino naputeno. Koudelka je, daui, stigao za njima.
"Droushnakova," ree Bothari, "zaokrui na drugu stranu. Pronai poloaj za unakrsnu vatru koji pokriva drugu stranu tih zemaljskih vozila. Pazi, sigurno su postavili ljude na stranji ulaz."
Da, taktika ulinih borbi oito je bila Botharijev pravi poziv. Drou kimne, provjeri napon svog oruja i krene, kao da oputeno obilazi ugao, ak i ne okrenuvi glavu. Kad se jednom izmaknula iz vidokruga neprijatelja, dala se u priguen trk.
"Mi moramo pronai bolji poloaj", promrmlja Bothari, jo se jednom odvaivi da gurne glavu za ugao. "Prokletstvo, nita ne vidim."
"Mukarac i ena dolaze niz ulicu", predoavala je Cordelia oajno. "Zastanu uz dovratak da bi porazgovarali. Znatieljno izbulje oi prema tipovima iz Sigurnosti koji su se udubili u svoje uhienje - bismo li uspjeli proi?"
"Ne zadugo," ree Bothari, "ne kad bi konano primijetili oruje pod naponom na svojim podrunim skeneri-ma. Ali izdrali bismo due nego dva mukarca. Kad to krene, krenut e brzo. Moda uspijemo proi dovoljno dugo za to. Porunice, pokrivajte nas odavde. Imajte plaz-miki luk pri ruci, to je sve to imamo na raspolaganju za zaustavljanje vozila."
Bothari je sakrio od pogleda svoj nervni disruptor uguravi ga pod jaknu. Cordeliaje utaknula oamut u pojas suknje i lagano uhvatila Botharija pod ruku. Kao da eu, zaokrenuli su za ugao.
Ovo je bila zaista glupa ideja, zakljuila je Cordelia, usklaujui korak s Botharijem koji je u izmama grabio naprijed. Ako su kanili izvesti ovakvu zasjedu, trebali su je postaviti satima ranije. Ili su satima ranije trebali pokuati izvui Padmu i Alys. A opet - koliko je vremena prolo otkako je Padma primijeen? Nisu li moda upali u neku davno postavljenu zamku u koju sad zajedno padaju? Nemoj sad s tim to-smo-moda. Obraaj pozornost na sadanjost.
Botharijevi su se koraci usporili dok su se pribliavali dubokoj, zamraenoj kunoj vei. Ubacio ju je unutra i oslonio se rukom o zid, sasvim blizu njoj. Sad su bili'dovoljno blizu prizoritu uhienja da uhvate glasove. Pucke-tavi djelii razgovora preko kom-veza jasno su bili noeni kroz vlaan zrak.
U pravi trenutak. Usprkos pohabanoj koulji i hlaama, Cordelia je smjesta prepoznala tamnokosog mukarca, kojega je jedan straar drao priepljenog uz zemaljsko vozilo, kao kapetana Vorpatrila. Lice mu je bilo unakaeno izgrebanom modricom koja je krvarila i oteenim usnama, razvuenima u osmijeh kakav je obino izazivalo ispitivanje brzopentom. Smijeak se pretapao u uz-
nemirenost i natrag, a hihotanje mu je bilo isprekidano stenjanjem.
U crno odjeveni ljudi iz Sigurnosti kroz hostelska su vrata naguravali enu. Pozornost ekipe Sigurnosti usmjerila se prema njoj, ba kao i Botharijeva i Cordelijina.
Alys Vorpatril bila je odjevena samo u spavaicu i kunu haljinu, dok su joj bosa stopala bila ugurana u ravne cipele. Tamna joj je kosa bila rasputena i divlje padala oko njezina blijedog lica; izgledala je kao prava luakinja. Zaista je bila napadno trudna, a crni se haljetak rastvarao oko njezina trbuha u bijeloj spavaici. Straar koji ju je natezao drao joj je ruke na leima; stopala su joj se razmaknula kako bi uhvatila ravnoteu, jer ju je on potezao unatrag.
Pukovnik koji je zapovijedao straom provjerio je plou s izvjeem. "Dakle, to je to. Lord i njegov nasljednik." Oi su mu se zaustavile na trbuhu Alys Vorpatril; odmahnuo je glavom kao da je eli razbistriti, pa progovorio u svoju kom-vezu. "Povucite se, deki, tu smo gotovi."
"A to emo, dovraga, s ovim, pukovnie?" s nelagodom je pitao njegov porunik. U glasu mu se opinjenost mijeala s oajem dok je prilazio lady Vorpatril i podizao joj spavaicu visoko. Udebljala se tijekom posljednja dva mjeseca; brada i grudi bile su joj zaobljene, bedra deblja, trbuh joj je strao. Znatieljno je upro prst duboko u meko bijelo meso. Ona je utke stajala, drhtei, lica koje je plam-tjelo od bijesa zbog slobode koju si on uzima, a u oima su joj tamno blistale suze straha. "Zapovjeeno nam je da ubijemo lorda i nasljednika. Nju nitko nije spomenuo. Trebamo li sjediti i ekati? Stisnuti? Razrezati je? Ilije", u glas mu se uvuklo nagovaranje, "moda samo trebamo odvesti u Glavni stoer?"
Straar koji ju je drao straga nacerio se i pritisnuo svoje kukove o njezinu stranjicu, glumei nabijanje ije znaenje je bilo jasno. "Ne moramo je odvesti smjesta, zar ne? Mislim, ovo je vorsko meso. Kakva prilika."
Pukovnik se zapiljio u njega i pljunuo s gaenjem. "Razvodnie, vi ste nastrani."
Cordelia se okirala kad je shvatila kako Botharijeva pozornost prikovana uz taj prizor vie nije taktika. Duboko se uzbudio. inilo se da mu pogled naoigled postaje staklen; usne su mu se razdvojile.
Pukovnik strae spremio je kom-vezu u dep i izvukao nervni disruptor. "Ne." Odmahnuo je glavom. "Ovo emo izvesti brzo i isto. Odmaknite se, razvodnie."
udno milosre...
uvar je struno podbo Alvsina koljena i gurnuo je na tlo, pa koraknuo natrag. Ruke su joj poletjele prema ploniku prekasno da bi zatitile trbuh od snanog udarca. Padma Vorpatril zastenjao je kroz svoju nabrzopentanu izmaglicu. Pukovnik strae podigao je nervni disruptor i zastao, kao da nije siguran treba li joj ciljati u glavu ili u poprsje.
"Ubijte ih", zasiktala je Cordelia u Botharijevo uho, uz trzaj izvukla oamut i opalila.
Bothari ne samo da se -naglo razbudio, nego je upao u neko suludo stanje; prasak njegova nervnog disruptora pogodio je pukovnika u istom trenutku kad i zraka Cordelijina oamuta, iako je ona prva naciljala. A zatim je bio u pokretu, nejasan, taman lik koji skae iza parkiranog vozila. Nije prestajao s paljbom, s plavim praskovima koji su elektrizirali zrak; jo su dva straara pala dok su se ostali posakrivali iza svojih zenjaljskilj ..vozila. 
Alys Vorpatril, jo uvijek na ploniku, smotala se u vrsto klupko, pokuavajui nogama i rukama zatititi svoj trbuh. Padma Vorpatril, kao pijan od brzopente, izbezumljeno je zateturao prema njoj, rairenih ruku, oito imajui na umu neto slino. Porunik strae, kotrljajui se plonikom prema zaklonitu, zastao je kako bi nervnim disruptorom naciljao u uznemirenog ovjeka.
To to je porunik zastao kako bi bolje ja&dljao dolo mu je glave; unakrsna vatra iz nervnog disruptora Drous-hnakove i zraka Cordelijina oamuta presjekle su jedna drugoj put iznad njegova tijela - milisekundu prekasno. Munja iz njegova nervnog disruptora pogodila je Padmu Vorpatrila ravno u potiljak. Plave su iskrice zaplesale, tamna kosa zaiskrila naranasto i Padmino se tijelo, divlje se grei, savilo u luk i palo, trzajui se. Alys Vorpatril je zaplakala, otar i kratak povik koji je prekinulo dahtanje. Stajala je etveronoke i na trenutak se inilo da se ne moe odluiti hoe li puzati prema njemu, ili od njega.
Toka unakrsne paljbe koju je odabrala Droushnako-va bila je savrena. Posljednji je straar bio ubijen dok je jo uvijek pokuavao podii kupolu oklopnog zemaljskog vozila. Voza, zaklonjen u drugom vozilu, razborito je odabrao pokuaj bijega. Munja iz Koudelkina plazmikog luka, namjetenog na najjai napon, prasnula je u vozilo dok je ubrzavalo za ugao. Divlje se zanijelo, ostavljajui za sobom trag guma i prasak iskri, pa se zabilo u bok ci-glene zgrade.
Da, a nije li cijela strategija ovog pothvata poivala na tome da ostanemo nevidljivi? pomisli Cordelia omamljeno i potri naprijed. Ona i Droushnakova u istom su trenutku stigle do Alys Vorpatril; zajedno su na noge podigle enu koja je drhtala.
"Moramo zbrisati odavde", ree Bothari, podiui se iz unja iz kojeg je pucao i krene prema njima.
"Ide", sloio se Koudelka, epesajui i obazirui se oko sebe, gledajui iznenadni, spektakularni pokolj. Ulica je bila zadivljujue tiha. Nee jo dugo takva ostati, slutila je Cordelia.
"Ovuda", ree Bothari, pokazujui usku i tamnu uliicu. "Trite."
"Zar ne bismo trebali pokuati uzeti to vozilo?" mahne Cordelia prema vozilu prekrivenom krvlju.
"Ne. Moe mu se ui u trag. A i ne moe proi tamo kamo mi idemo."
Cordelia nije bila sigurna moe li Alys, divljeg i suznog lica, trati bilo kamo, ali je opet zataknula oamut za pojas i uzela jednu ruku trudne ene. Drou je uzela drugu, pa su je zajedno vodile narednikovim tragom. Barem sad Koudelka vie nije bio najsporiji lan druine.
Alys je plakala, a ipak, nije bila histerina; samo se jednom preko ramena osvrnula prema tijelu svog supruga, a onda se smrknuto usredotoila na to da pokua trati. Nije joj to polazilo za rukom. Bila je beznadno neuravnoteena jer je rukama pokuavala oviti trbuh kako bi pokuala ublaiti udarce nastale od njezina tekog kora-anja. "Cordelia," dahnulaje. Potvrda prepoznavanja; nije imala ni vremena ni daha da bi zatraila objanjenje.
Nisu odskakutali dalje od tri ulice kad je Cordelia zaula sirene s podruja od kojega su bjeali. No inilo se da Bothari ponovno ima sve pod kontrolom i da nije u panici. Preli su jo jednu usku uliicu i Cordelia shvati da su uli u predio grada u kojem uope nema uline rasvjete, u kojem nema nikakve rasvjete. Oi su joj se napinjale da vide kroz maglovite sjene.
Alys je iznenada stala, pa i Cordelia naglo zakoi, gotovo oborivi trudnicu s nogu. Alys je stajala oko pola minute, previjena u struku, hvatajui zrak.
Cordelia shvati kako je ispod varljive podstave sala Alvsin trbuh tvrd kao stijena; stranji dio njezina haljet-ka bio je posve promoen. "Poinju li ti trudovi?" pitala je. Pojma nije imala zato postavlja to pitanje, jer odgovor je bio oevidan.
"Ovo traje ve - dan i pol", bubnula je Alys. inilo se kako se nije u stanju uspraviti. "Mislim da mi je tamo puknuo vodenjak, kad me onaj gad oborio na tlo. Osim ako to nije krv - ali dosad bih se ve onesvijestila, da je sve to bila krv - sad me boli mnogo vie..." Disanje joj se usporilo; s naporom je izravnala ramena.
"Koliko jo?".uzbunjeno je pitao Kou.
"Otkud da znam? Nikad to prije nisam radila. Vae nagaanje je jednako dobro kao i moje", ispalila je lady Vorpatril. Vrui bijes da zagrije hladan strah. No nije bilo dovoljno topline, bila je to tek svijea u meavi.
"Ne jo mnogo, rekao bih", iz mraka je dopro Botha-rijev glas. "Bolje da se sakrijemo. Doite."
Lady Vorpatril vie nije mogla trati, no uspijevalo joj je brzo gacati, ali svake je dvije minute bespomono za-stajala. Pa onda svaku minutu.
"Nee izdrati sasvim do kraja", promrmljao je Bot-hari. "ekajte tu." Nestao je u bonoj - uliici? Svi su se prolazi ovdje inili kao uliice, hladne i smrdljive, preuske za zemaljska vozila. U tom su se labirintu mimoili s tono dvoje ljudi koji su u hrpici leali uz jednu stranu prolaza, pa koraknuli u stranu i paljivo ih obili.
"Moete li uiniti ita da to, ono, malo zadrite?" pitao je Kou, promatrajui kako se lady Vorpatril ponovno pre-
vija u struku. "Trebali bismo... pokuati dovesti lijenika, ili neto."
"Zbog toga je izaao i onaj idiot Padma", istisnula je Alys. "Preklinjala sam ga da ne ide... oh, Boe!" Trenutak poslije, dodala je, iznenaujue razgovornim prizvukom: "Kou, kad sljedei put bude rigao duu, predlaem da jednostavno zatvori usta i odluno proguta... pa nije to ba voljni refleks!" Ponovno se uspravila, silovito drhtei.
"Ne treba njoj lijenik, nego mjesto na koje moe lei", progovorio je Bothari iz sjene. "Ovamo."
Poveo ih je malo dalje, do drvenih vrata koja su prije bila zakucana u prastari, vrsti zid sa tukaturom. Sudei prema svjeim iverima, jednostavno ih je razvalio nogom. Kad su jednom bili unutra, a vrata opet vrsto povuena i zatvorena, Droushnakova se konano usudila izvui runu svjetiljku iz vree. Osvijetlila je malu, praznu, prljavu prostoriju. Bothari je brzo pretraio njezin opseg. Dvoja su unutarnja vrata bila davno provaljena, ali najvanije je bilo to da je prostorija bila tiha, neosvijetljena i oito naputena. "Morat e posluiti", ree Bothari.
Cordelia se zapitala to da, dovraga, sljedee uini. Sad je znala sve o prijenosu posteljice i kirurkim rezovima, ali to se ticalo takozvanih normalnih poroda, sad je na raspolaganju imala samo teoriju. Alys Vorpatril o biologiji je vjerojatno znala jo manje, Drou mnogo manje, a Kou-delka je bio potpuno neupotrebljiv. "Je li itko od prisutnih ikad vidio neto ovakvo?"
"Ja nisam", promrmljala je Alys. Oi su im se susrele i predobro se razumjevi.
"Nisi sama", ree Cordelia odluno. Osjeaj pouzdanja trebao bi dovesti do oputanja, trebao bi dovesti do neega. "Svi emo ti pomoi."
Bothari ree - s neobinim oklijevanjem - "Moja majka je tu i tamo bila babica. Katkad bi me vukla sa sobom da joj pomognem. Nije to neto osobito."
Cordelia je uspjela zaustaviti svoje obrve. Bilo je to prvi put da je ula narednika kako uope spominje jedno od svojih roditelja.
Narednik je uzdahnuo, oito iz njihovih okupljenih pogleda razabirui da je upravo sebe postavio na elo. "Kou, posudi mi svoju jaknu."
Koudelka je udvorno skinuo jaknu i krenuo je omotati oko lady Vorpatril koja se tresla. Neto se vie uznemirio kad je narednik ogrnuo lady Vorpatril svojom jaknom, a onda je natjerao da legne na pod i rairio Koudelkinu jaknu ispod njezinih bedara. Kad je legla, doimala se manje blijedom, manje kao da e se onesvijestiti. No prestala je disati, a onda je zavikala, kad su joj se abdomi-nalni miii ponovno stisnuli.
"Ostanite uz mene, lady Vorkosigan", promrmljao je Bothari. Zbog ega? zapitala se Cordelia, a onda shvatila zato, kad je on kleknuo i njeno povukao prema gore spa-vaicu Alys Vorpatril. eli da mu budem kontrolni mehanizam. Ali inilo se daje ubijanje otplavilo onaj zastraujui val pohote koji mu je tamo na ulici tako izobliio lice. U njegovu se pogledu sad italo samo normalno zanimanje. Na svu sreu, Alys Vorpatril bila je suvie obuzeta sama sobom da bi primijetila kako Botharijev pokuaj da se dri smireno poput lijenika nije sasvim uspjean.
"Djetetova glavica se jo ne vidi", prijavio je on. "Ali brzo e."
Jo jedan gr, a on se neodreeno osvrnuo oko sebe i dodao: "Mislim da bi bilo bolje da ne vritite, lady Vorpatril. Dosad su ve krenuli u potragu."
Kimnula je da ga je razumjela i oajno mahnula rukom; Drou je, shvativi, smotala komad tkanine u krpeni vor i pruila joj ga da zagrize.
I tako se iva slika nastavljala, jedan za drugim slijedili su grevi maternice. Alys je izgledala sasvim izmo-deno, vrlo tiho plaui, nesposobna pokuaje svog tijela da se izvrne iznutra prema van zaustaviti na dovoljno dugo vremena da doe do daha ili povrati ravnoteu. Pojavila se djetetova tamnokosa glavica, no inilo se da ne uspijeva proi dalje.
"Koliko bi dugo ovo trebalo trajati?" pitao je Kou, glasom koji se trudio zvuati odmjereno, no koji je iz usta izaao vrlo zabrinuto.
"ini mi se da mu se svia tu gdje je sad", ree Bothari. "Jo ne eli izai van, na zimu." Ova se ala zapravo uspjela probiti do Alys; njezino dahtavo jecanje nije se promijenilo, ali oi su joj na trenutak bljesnule zahvalnou. Bothari je unuo, namrtio se procjenjujui situaciju, odvukao se uz njezin bok, smjestio veliki dlan na njezin trbuh i priekao sljedei gr. A onda je pritisnuo.
Djetetova je glavica jednostavno iskoila meu krvava bedra lady Vorpatril.
"Eto", ree narednik, zvuei prilino zadovoljno. Koudelka se doimao posve impresioniranim.
Cordelia je prihvatila glavicu u svoje ruke i u sljedeem trudu izvukla tijelo van. Djeai se dvaput zakaljao, kihnuo kao mai u toj tiini punoj strahopotovanja, udahnuo, postao ruiastiji i ispustio urlik koji je parao ivce. Cordelia ga je zamalo ispustila.
uvi buku, Bothari opsuje. "Kou, daj mi svoj tap s maem."
Lady Vorpatril podigla je divlje oi. "Ne! Dajte ga meni, ja u ga primiriti!"
"Nisam to imao na umu", ree Bothari s poneto dostojanstva. "Iako, ne treba ni to iskljuiti", dodao je kad su se urlici nastavili. Izvukao je plazmiki luk i na najniem naponu kratko zagrijao ma. Cordelia shvati da ga sterilizira.
U sljedeem je trudu za pupanom vrpcom izala posteljica, neuredna hrpica na Kouovoj jakni. Zapiljila se, potajno opinjena, u rabljenu inaicu potpornog organa koji je u njezinu sluaju bio tako presudan. Vrijeme. Za ovo spaavanje treba tako mnogo vremena. Na to su se sad svele Milesove anse? Je li upravo zamijenila ivot svog sina za malog Ivana? Ne ba tako malog Ivana, zapravo, nikakvo udo daje tako namuio svoju majku. Alys je zacijelo blagoslovljena neobino irokim lukom zdjelice, inae joj nikad ne bi uspjelo preivjeti ovu nonu moru.
Nakon to se pupkovina iscijedila i pobijeljela, Bothari ju je prerezao steriliziranom otricom, a Cordelia je gu-mastu stvar stoje bolje mogla vezala u vor. Obrisala je dijete i zamotala ga u njihovu rezervnu istu koulju, pa ga konano predala u pruene Alvsine ruke.
Alys je pogledala dijete i ponovno poela plakati priguenim jecajima. "Padma je rekao... da u imati najbolje lijenike. Padma je rekao... da me nee boljeti. Padma je rekao da e biti uz mene... proklet bio, Padma!" Stisnula je Padminog sina blie k sebi. Promijenjenim glasom punim blagog iznenaenja, dodala je: "Au!" Djeja su us-taca pronala njezinu dojku i oito zagrizla poput bara-kude.
"Dobri refleksi", primijetio je Bothari.
SEDAMNAESTO POGLAVLJE
"Za Boga miloga, Bothari, pa ne moemo je odvesti tamo", zasiktao je Koudelka.
Stajali su u uliici duboko u labirintu Karavansaraja. Zgrada debelih zidova uzdizala se do neuobiajena tri kata u hladnoj i vlanoj tami. Visoko na tukaturi njezina proelja, hrapavog zbog oguljene boje, uto je svjetlo svjetlucalo kroz rezbarene prozorske kapke. Uljanica je prigueno gorjela iznad drvenih vrata i to je bio jedini ulaz koji je Cordelia mogla vidjeti.
"Ne moemo je ni ostaviti ovdje vani. Potrebna joj je toplina", odgovori narednik. Nosio je lady Vorpatril na rukama; ona se vrsto drala uz njega, bolesno blijeda i drhtava.
"Kakvo je ovo mjesto?" pitala je Droushnakova.
Koudelka se nakaljao. "Davno, jo u Vremenu izolacije, kad je ovo bilo sredite Vorbarr Sultane, bila je to rezidencija jednog lorda. Jednog od niih carevia iz Kue Vorbarra, mislim. Zato je i sagraena kao tvrava. Sad je... neka vrsta svratita."
Oh, znai, to je tvoj kupleraj, Kou, uspjela je Cordelia ne bubnuti. Umjesto toga, obratila se Bothariju. "Je li to
mjesto sigurno? Ili je vjerojatno da e biti puno informa-tora kao i ono prethodno?"
"Sigurno je na nekoliko sati", procijenio je Bothari. "A nekoliko sati je ionako sve to imamo." Spustio je lady Vorpatril i predao je Droushnakovoj, pa kliznuo unutra, nakon priguena razgovora koji je kroz vrata vodio s nekakvim uvarom. Cordelia je uukala malog Ivana blie k sebi i navukla preko njega svoju jaknu kako bi s njim podijelila to je vie topline mogla. Na svu sreu, mirno je spavao tijekom nekoliko minuta njihova hoda od naputene zgrade do ovog mjesta. Za nekoliko se trenutaka Bothari vratio i domahnuo im da ga slijede.
Proli su kroz hodnik, gotovo nalik na kameni tunel, s uskim prorezima u zidovima i rupama iznad njih na razmaku od po pola metra. "Za obranu, u stara vremena", proaputao je Koudelka, a Droushnakova je kimnula u znak razumijevanja. Ipak, noas ih nisu ekale nikakve strijele ili kipue ulje. ovjek visok poput Botharija, ali iri, ponovno je za njima zakljuao vrata.
Iz hodnika su uli u golemu, prigueno osvijetljenu prostoriju koja je bila preureena u neku vrstu bara/blagovaonice. U njoj su se nalazile samo dvije ene obeshrabrena izgleda u kunim haljinama i mukarac koji je hrkao, poloivi glavu na ruke. Kao i obino, u rastronom su kaminu blistali komadi drveta.
Imali su i vodia, domaicu zapravo. Vitka im je ena u tiini rukom domahnula da krenu stubama. Prije petnaest, moda ak i deset godina, vjerojatno je bila dugonoga ena ptijeg lica; sad je bila koata i bezbojna, loe odjevena u napadnu purpurnocrvenu haljinu s objeenim naborima koji kao da su bili jeka njezine unutranje tuge. Bothari je podigao lady Vorpatril i ponio je uz strme
stube. Koudelka se s nelagodom osvrtao oko sebe i inilo se da se malo razvedrio kad je ustanovio da nekoga nema.
ena ih je povela do sobe koja se nalazila na sredini hodnika na katu. "Promijeni plahte", promrmljao je Bothari, a ena je kimnula i nestala. Bothari nije spustio iscrpljenu lady Vorpatril. ena se vratila za nekoliko minuta, poskidala zguvane pokrivae s kreveta i zamijenila ih svjeom posteljinom. Bothari je poloio lady Vorpatril na krevet i povukao se. Cordelia je uukala usnulo djetece na njezinu ruku, a lady Vorpatril uspije zahvalno kimnuti.
Ona - kuedomaica, odlui Cordelia da e tako o njoj misliti - s iskrom se zanimanja zapiljila u dijete. "Tek se rodilo. Veliki deko, ha?" glas joj se pretvorio u nesigurno tepanje.
"Star je dva tjedna", ree Bothari glasom koji ju je trebao odbiti.
ena je frknula, s rukama na bokovima. "I ja sam tu i tamo babica, Bothari. Prije e bit' daje star dva sata."
Bothari je odaslao Cordeliji udan pogled u kojem je gotovo bljesnuo strah. Kuedomaica je podigla ruku da se obrani od njegova mrtenja. "Kako god ti kae."
"Trebali bismo je pustiti da se naspava", ree Bothari, "dok ne budemo sigurni da nee prokrvariti."
"Da, ali ne smije ostati sama", ree Cordelija. "Za sluaj da se probudi dezorijentirana i na udnom mjestu." Na ljestvici udnoga, slutila je Cordelia, ovo bi se mjesto Vorkinji moralo initi svemirski udnim.
"Ja u malo sjediti uz nju", ponudila se Droushnakova. Sumnjiavo je oima strijeljala kuedomaicu koja se oito naginjala preblizu djetetu za Drouin ukus. Cordelia nije vjerovala da se Drou dala prevariti od toga to se Kou-
delka pretvarao da su naletjeli na nekakav muzej. A ne bi se dala ni lady Vorpatril, kad se jednom odmori dovoljno da doe k sebi.
Droushnakova je utonula u pohabani podstavljeni naslonja, nabravi nos zbog njegova ustajalog mirisa. Ostali su se povukli iz sobe. Koudelka je poao pronai to ova stara zgrada koristi kao zahod, te im pokuati nabaviti neto hrane. Daak smrada koji se zadravao u zraku dao je Cordeliji naslutiti da nita u Karavansaraju nije spojeno na gradsku kanalizaciju. Nije bilo ni centralnog grijanja. Kad se Bothari namrtio, i kuedomaica se izgubila.
Sofa, nekoliko stolaca i nizak stol zauzimali su prostor na kraju hodnika, a osvjetljavala ih je crvena baterijska svjetiljka. Sad kad je pritisak nakratko popustio, Bothari se vie nije opirao iznurenosti i izgledao je izmueno. Cor-delia pojma nije imala kako ona izgleda, ali bila je sigurna da je znala izgledati i bolje.
"Ima li kurvi na Koloniji Beta?" iznenada je pitao Bothari.
Cordeliaje potisnula trzaj mozga. Glas mu je bio tako umoran da je pitanje zvualo gotovo usputno, samo to Bothari nikad nije vodio usputne razgovore. Koliko su noanji dogaaji uznemirili njegovu nesigurnu ravnoteu, naglasili njegove udnovate trusne crte? "Pa... imamo L.P.S.T.", odgovorila je ona oprezno. "Pretpostavljam da oni djelomino popunjavaju tu drutvenu ulogu."
"Elpe Este?"
"Legalni Praktini Seksualni Terapeuti. Mora proi dravni odbof i dobiti dozvolu. Potrebno je imati barem visokokolski stupanj iz psihoterapije. Tom se profesijom bave sva tri spola. Hermafroditi najvie zarauju, vrlo su popularni kod turista. To nije... posao koji donosi visok drutveni poloaj, ali nisu ni drutveni talog. Mislim da
mi na Koloniji Beta i nemamo taloga, nekako se zaustavljamo na donjoj srednjoj klasi. To je kao..." zastala je, napinjui se da pronae kulturoloki prijevod, "kao da si frizer na Barravaru. Prua osobnu uslugu prema profesionalnim standardima, s neto umjetnosti i zanata."
Zapravo joj je uspjelo sasvim zbuniti Botharija, barem isprva. "Samo bi Betancima palo na pamet da treba fakultetsku diplomu za... Unajmljuju li ih i ene?"
"Svakako. I parovi. Naglasak je... u prilinoj mjeri na imbeniku poduavanja."
Odmahnuo je glavom i oklijevao. Pogledao ju je iskosa. "Moja majka je bila kurva." Glas mu je bio neobino dalek. ekao je.
"Ja... to sam otprilike i sama shvatila."
"Ne znam zato me nije pobacila. Mogla je, nije bila samo babica, i to je takoer radila. Moda je mislila na starost. Obiavala me prodavati svojim muterijama."
Cordelia se zagrcnula. "E, to... to ne bi bilo doputeno na Koloniji Beta."
"Ne pamtim mnogo iz tog vremena. Pobjegao sam kad mije bilo dvanaest, kad sam dovoljno odrastao da premlatim njezine proklete muterije. Do esnaeste sam se ski-tao s ulinim bandama, a kako sam izgledao kao da mi je osamnaest, lagao sam i uao u vojsku. I tako sam otiao odavde." Dlanovi mu kliznue jedan preko drugoga, kako bi pokazali kako je glatko i brzo pobjegao.
"U usporedbi s tim, vojska vam se morala initi kao raj."
"Sve dok nisam sreo Vorrutvera." Neodreeno se osvrtao. "U stara vremena ovdje je bilo vie ljudi. Sad je tu sve gotovo mrtvo." Glas mu je postao zamiljen. "Postoji velik dio mog ivota kojega se ne mogu ba dobro sjetiti.
To je kao da sam sav... u djeliima. A opet, ima nekih stvari koje bih volio zaboraviti, a ne mogu."
Nije htjela pitati kojih, no ispustila je grleni zvuk koji je znaio sluam.
"Ne znam tko mi je otac. A biti kopile, to je ovdje gotovo jednako loe kao i biti mutant."
"Kopile je rije koja se, u betanskom kontekstu, koristi kao negativan opis osobnosti, ali zapravo nema objektivnog znaenja. Djeca roena bez doputenja nisu ba ista stvar, a i tako su rijetka da se s njima bavimo od sluaja do sluaja." Zato on meni sve to govori? Sto eli od mene ? Kad je poeo, doimao se gotovo zastraeno; sad izgleda gotovo zadovoljno. Sto sam rekla kako treba? Uzdahnula je.
Na njezino potajno olakanje, otprilike u tom trenutku vratio se Koudelka, i to nosei prave, svjee sendvie od kruha i sira, kao i pivo u bocama. Cordelija je bila sretna zbog piva, jer na ovom bi mjestu bila sumnjiava prema vodi. Prvi je zalogaj potjerala niz grlo zahvalnim gutljajem, pa rekla: "Kou, moramo prerazmjestiti svoju strate-giju."
Nespretno se smjestio uz nju, sluajui je ozbiljno. "Da?"
"Oito je da ne moemo povesti lady Vorpatril i bebu s nama. A ne moemo je ni ostaviti ovdje. Vordarianovoj smo Sigurnosti ostavili pet leeva i zapaljeno zemaljsko vozilo. Oni e temeljito pretraiti ovo podruje. No, jo e barem kratko vrijeme traiti enu u visokoj trudnoi. To nam daje vi^mensku rupu. Moramo se razdvojiti."
On je trenutak pun oklijevanja ispunio grizom sendvia. "Hoete li onda vi otii s njom, miladv?"
Ona je odmahnula glavom. "Ja moram biti s ekipom koja ide u Rezidenciju. Ako ni zbog ega drugoga, a ono zbog toga to jedino ja mogu rei, Ovo je nemogue, vrijeme je da odustanemo. Drou je apsolutno neophodna, a ja trebam Botharija." A na neki udan nain, i Bothari treba mene. "I tako preostaje ti."
Usne su mu se ogoreno stisnule. "Pa, barem vas neu usporavati."
"Ti nisi izabran za kaznu", ree ona otro. "Tvoja dosjetljivost nas je uvela u Vorbarr Sultanu. Mislim da ona moe i lady Vorpatril izvesti iz nje. Ti si joj najbolja ansa."
"Ali imam osjeaj kao da vi trite prema opasnosti, a ja bjeim."
"To je opasna iluzija, Kou. Razmisli. Ako je Vordaria-novi banditi ponovno uhvate, nee prema njoj imati nika-ve milosti. Ni prema tebi, a posebno ne prema bebi. Ne postoji nita 'sigurnije'. Postoji samo nunost, logika ivota i smrti i potpuna potreba da ostane pribran."
Uzdahnuo je. "Pokuat u, milady."
"Nije dovoljno 'pokuati'. Padma Vorpatril je 'pokuao'. Kou, ti mora prokleto uspjeti."
Polako je kimnuo. "Da, milady."
Bothari je otiao naicati odjeu za Kouovu novu ulogu siromanog mladog supruga i oca. "Muterije uvijek ostavljaju stvari", primijetio je on. Cordelia se pitala to bi ovdje mogao prikupiti kao ulinu odjeu za lady Vorpatril. Kou je odnio hranu Drou i lady Vorpatril. Vratio se s vrlo sumornim izrazom na licu i ponovno se smjestio uz Cor-deliju.
Poslije nekog vremena, rekao je: "Mislim da sad shvaam zato se Drou tako brinula da je u drugom, stanju. ",...,
"Misli?" ree Cordelia.
"U usporedbi s mukama lady Vorpatril, moje izgledaju... prilino beznaajno. Boe, to je izgledalo kao da silno boli."
"Mm. Ali bol traje samo jedan dan." Protrljala je svoj oiljak. "Ili nekoliko tjedana. Mislim da se nije radilo o tome."
"Nego o emu, onda?"
"To je... transcendentalan in. Stvaranje ivota. Razmiljala sam o tome dok sam nosila Milesa. 'Ovim inom donosim na svijet jednu smrt.' Jedno roenje, jednu smrt, i sve boli i svaki in volje koji se nalaze izmeu njih. Nisam shvaala neke istonjake mistine simbole, kao to je Kali, Smrt-majka, sve dok nisam shvatila da to nije nita mistino, da su to gole injenice. Seksualna 'sluajnost' u barravarskom stilu moe pokrenuti lanac uzroka i posljedica koji traje sve do svretka svijeta. Naa nas djeca mijenjaju... bez obzira na to preive li ili umru. Iako se ovaj put pokazalo daje tvoje dijete bilo samo plod mate, Drou je ipak dotaknula ta promjena. Zar tebe nije?"
Zbunjeno je odmahnuo glavom. "Uope nisam razmiljao o svemu tome. Samo sam htio biti normalan. Kao i drugi mukarci."
"Mislim daje s tvojim nagonima sve u redu. Samo nisu dovoljni. Ne ini ti se da bi jednom konano mogao natjerati svoje nagone i svoj mozak da rade zajedno, umjesto za razliite ciljeve?"
On frkne. "Ne znam. Ne znam... kako da se sad pro-bijem do nje. Rekao sam da mije ao."
"Nije dobro to meu vama, zar ne?"
"Nije."
"Zna to mi je najvie smetalo na putu ovamo?" Cordelia.
ree
"Ne..."
"Nisam se mogla oprostiti s Aralom. Ako... bi se meni ita dogodilo - ili, kad smo ve kod toga, njemu - to e ostaviti neto u zraku, neto nerazrijeeno izmeu nas. I nee biti naina da to popravimo."
"Mm." Jo se malo uvukao u sebe, pogrbljen u stolcu.
Ona se na trenutak zamislila. "to si pokuao, osim 'ao mi je'? Kako bi bilo da pokua s 'Kako se ti osjea? Jesi li dobro? Mogu li ti nekako pomoi? Volim te', e, to je prava klasika. Jednostavne rijei. Uglavnom pitanja, sad kad malo razmislim o tome. Zna, pitanja pokazuju zanimanje za zapoinjanje razgovora."
alosno se nasmijeio. "Mislim da ona vie ne eli razgovarati sa mnom."
"Pretpostavimo", zabacila je glavu unatrag i zagledala se niz hodnik, zapravo ga ne videi. "Pretpostavimo da one noi stvari nisu krenule po zlu. Pretpostavimo da se nisi uspaniio. Pretpostavimo da vas onaj idiot Evon Vor-halas nije prekinuo sa svojom malom uasnom predstavom." E, to je bila ideja. Previe je bolno bilo pretpostavljati to bi bilo da nije bilo. "Vrati se na poetni poloaj. Eto vas tamo, sretno se mazite." Aral je upotrijebio tu rije, maenje. Ali sad je previe bolno bilo i misliti na Arala. "Rastajete se kao prijatelji, budite se sljedee jutro, ovaj, udei za neutaenom ljubavlju... to se na Barravaru sljedee dogaa?"
"Posrednica." I                "Molim?"
"Njezini ili moji roditelji unajmili bi posrednicu. A onda i           bi, ovai, dogovorili stvari."
"A vi biste radili to?"
On slegne ramenima. "Pojavili se na vjenanju na vrijeme i platili raun, pretpostavljam. Zapravo, roditelji plaaju raun."
Nikakvo udo da ovjek nije pojma imao to da radi. "Jesi li ti elio vjenanje? Ili si se samo htio poeviti?"
"elio sam vjenanje! Ali... miladv, ja sam tek pola ovjeka, a i to samo ako imam dobar dan. Njezina obitelj bacila bi jedan pogled na mene i umrla od smijeha."
"Jesi li ikad upoznao njezinu obitelj? Ili ona tebe?"
"Nisam..."
"Kou, uje li ti samoga sebe?"
Doimao se prilino postienim. "Pa..."
"Posrednica. Ha." Ustala je.
"Kamo idete?" pitao je on ivano.
"Posredovati", ree ona odluno. Odmarirala je niz hodnik do vrata lady Vorpatril i gurnula glavu unutra. Droushnakova je sjedila i promatrala usnulu enu. Dva .piva i sendvii leali su netaknuti na stolu.
Cordelia klizne unutra i njeno zatvori vrata. "Zna," promrmlja ona, "dobri vojnici nikad ne proputaju priliku da se najedu i naspavaju. Nikad ne znaju na kakve e zadae biti pozvani prije nego to dobiju sljedeu priliku."
"Nisam gladna." I Drou je izgledala usukano, kao da je ulovljena u nekakvu zamku u samoj sebi.
"eli razgovarati o tome?"
Napravila je nesigurnu grimasu, pa se odmaknula od kreveta prema klupici u suprotnom kraju sobe. Cordelia sjedne uz nju. "Veeras sam", ree Drou tiho, "prvi put bila u pravoj borbi."
"Dobro ti je ilo. Pronala si poloaj, reagirala si"
"Ne." Droushnakova naini gorak, odsjean pokret rukom. "Nisam."
"Oh? Menije izgledalo dobro."
"Otrala sam oko zgrade - oamutila dva straara sigurnosti na stranjim vratima. Nisu me ni vidjeli. Zauzela sam poloaj na uglu zgrade. Promatrala sam te mukarce kako mue lady Vorpatril na ulici. Kako je vrijeaju, zure u nju, naguravaju je, bodu prstima... tako sam se razljutila, da sam se prebacila na nervni disruptor. Htjela sam ih ubiti. Onda je poela pucnjava. A ja... ja sam oklijevala. A lord Vorpatril je umro zbog toga. Mojom krivicom"
"Hej, curo, stani! Onaj bandit koji je pogodio Padmu Vorpatrila nije bio jedini koji je ciljao u njega. Padma je bio sav natopljen pentom i zbunjen, nije ak ni pokuao potraiti zaklon. Zacijelo su mu dali dvostruku dozu, kako bi ga natjerali da ih povede natrag do Alys. Jedako je tako mogao poginuti i od drugog hica, ili nasumce upasti u nau unakrsnu paljbu."
"Narednik Bothari nije oklijevao", ree bezizraajno Droushnakova.
"Nije", sloi se Cordelia.
"Osim toga, narednik Bothari ne trati snagu na osjeaj... aljenja prema neprijatelju."
"Ne. A ti?"
"Ja osjeam muninu."
"Ubije dva potpuno nepoznata ovjeka i oekuje da e biti vesela?"
"Bothariju to uspijeva."
"Da. Bothari je uivao u tome. Ali Bothari, ak ni prema barravarskim mjerilima, nije zdrav ovjek. Zar ez-ne za tim da postane udovite?"
"Vi ga tako nazivate!"
"Oh, ali on je moje udovite. Moj dobar pas." Uvijek joj je bilo teko nekome objasniti Botharija, katkad ak i sebi samoj. Cordelia se pitala je li Droushnakovoj poznato zemaljsko-povijesno podrijetlo izraza "rtveni jarac". rtvena ivotinja koju putaju u divljinu, kako bi odnijela sa sobom grijehe svoje zajednice... Bothari je svakako bio njezina teglea marva, jasno je vidjela to je on inio za nju. Bila je manje sigurna to to ona ini za njega, osim to se doimao kao da mu je to strahovito vano. "Ako nikome drugome, meni je drago to osjea nelagodu u dui. Dvoje patolokih ubojica u mojoj slubi, to bi zaista bilo pretjerano. uvaj tu muninu, Drou."
Odmahnula je glavom. "Mislim da sam moda odabrala pogrean poziv."
"Moda. Moda nisi. Pomisli kako bi udovina bila vojska sastavljena od samih Botharija. Svaka naoruana sila neke zajednice - vojska, policija, osiguranje - trebaju ljude sposobne da uine nuno zlo, a da pritom, opet, ne postanu i sami zli. Da uine samo ono to je nuno, i nita vie. Da neprestano propitkuju pretpostavke, da zaustave klizanje u divljatvo."
"Onako kako je onaj pukovnik osiguranja pokorio onog prostakog razvodnika."
"Da. Ili onako kako je onaj porunik propitkivao pukovnika... voljela bih da smo ga mogli spasiti", uzdahne Cordelia.
Drou se duboko namrtila, gledajui prema svom krilu. "Kou je mislio da se ljuti na njega", ree Cordelia.
"Kou?" Drushriakova podigne zamagljen pogled. "Oh, da, maloprije je bio ovdje. Zar je neto htio?"
Cordelia se nasmijei. "To je ba njemu slino, da zamilja kako sav tvoj jad mora biti usredotoen na njega." Smijeak joj je izblijedio. "Poslat u ga s lady Vorpatril, da pokua prokrijumariti nju i bebu iz grada. Morat emo se razdvojiti im ona bude mogla hodati."
Lice Droushnakove postalo je zabrinuto. "On e biti u stranoj opasnosti. Vordarianovi ljudi bit e bijesni to su noas izgubili nju i malog lorda."
Da, jo je uvijek postojao mali lord Vorpatril da pomrsi Vordarianu rodoslovnu raunicu, zar ne? Sulud sustav, u kojemu maleno dijete predstavlja smrtnu opasnost odraslom mukarcu. "Nema sigurnosti ni za koga, dok ovaj podli rat ne zavri. Reci mi. Voli li jo uvijek Koua? Znam da si preboljela poetnu romantinu zaslijepljenost. Vidi njegove mane. Egocentrian je, opsjednut svojim ozljedama, strahovito zabrinut za svoju mukost. Ali nije glup. Za njega ima nade. Pred njim je zanimljiv ivot u Namjes-nikovoj slubi." Pod pretpostavkom da svi oni preive sljedeih etrdeset osam sati. Cordeliji se inilo da bi bilo dobro u svojim agentima probuditi strasnu elju za ivotom. "eli li ga?"
"Ja... sad sam vezana uz njega. Ne znam kako da to objasnim... dala sam mu svoje djevianstvo. Tko bi me drugi uzeo? Stidjela bih se"
"Zaboravi to! Kad dovrimo ovaj prepad, bit e obasuta s toliko slave da e mukarci stajati u redu za povlasticu da ti se smiju udvarati. Moi e birati. U Aralovu kuanstvu imat e prilike upoznati najbolje ljude. Koga eli? Generala? Carskog ministra? Mladog vorskog lorda? Galaktikog veleposlanika? Tvoj jedini problem bit e izbor, budui da krti barrayarski sustav istodobno do_pi|-
ta samo jednog supruga. Nespretni mladi porunik nema nikakve anse u natjecanju s tim uglaenim seniorima."
Droushnakova se nasmijeila, pomalo skeptino, viziji koju joj je oslikavala Cordelia. "A tko kae da jednog dana nee i Kou biti general?" ree ona tiho. Uzdahnula je, a elo joj se nabralo. "Da. Jo ga uvijek elim. Ali... pretpostavljam da se bojim da e me ponovno povrijediti."
Cordelia promisli o tome. "Vjerojatno hoe. Aral i ja sve vrijeme ranjavamo jedno drugo."
"Oh, miladv, ne vas dvoje! Vi se inite tako, tako savrenima."
"Promisli, Drou. Moe li zamisliti u kakvu je duevnom stanju u ovom trenutku Aral, zbog mojeg djelovanja? Ja mogu. Zamiljam to."
"Oh."
"Ali bol... ini mi se da to nije dovoljan razlog da se ne prigrli ivot. Biti mrtav sasvim je bezbolno. Bol, kao i vrijeme, dolazi bez obzira na sve. Pitanje je samo, kakve velianstvene trenutke, uz bol, moe dobiti od ivota?"
"Nisam sigurna da to razumijem, miladv. Ali... imam sliku pred oima. Ja i Kou, na plai, sasvim sami. Tako je toplo. A kad me pogleda, vidi me, zaista me vidi i voli me..."
Cordelia napui usne. "Da... to e biti dovoljno. Doi sa mnom."
Djevojka je posluno ustala. Cordelia ju je povela natrag u hodnik, silom namjestila Koua na jedan kraj sofe, posjela Drou na drugi, a onda se uvalila meu njih. "Drou, Kou ti eli rei nekoliko stvari. Budui da vas dvoje oito govorite razliitim jezicima, zamolio me da budem vaa prevoditeljica."
Kou je postieno nainio nijean pokret iznad Corde-lijine glave.
"Taj znak rukom znai: Radije bih upropastio ostatak svog ivota nego pet minuta izgledao kao budala. Zanemari to, Drou," ree Cordelia. "A sad, da vidimo. Tko poinje?"
Uslijedila je kratka utnja. "Jesam li spomenula da takoer igram ulogu vaih roditelja? Mislim da u poeti kao Kouova mama. Pa, sine, jesi li ve upoznao kakvu dragu djevojku? Ima gotovo dvadeset est godina, zna. Vidjela sam onu vid-snimku", ree ona svojim glasom kad se Kou zagrcnuo. "Uhvatila sam njezin stil, zar ne? I njezin sadraj. A Kou kae, Da, mama, postoji jedna predivna djevojka. Mlada, visoka, pametna - a Kouova mama kae, Aha! I unajmi mene, vau prijateljski nastrojenu posrednicu iz susjedstva. A ja odem tvom ocu, Drou i kaem, postoji jedan mladi, carski porunik, osobni pobonik lorda Namjesnika, ratni heroj, pred njim je karijera u uem krugu Carskog glavnog stoera - a on kae, ne morate vie nita rei! Uzimamo ga. He-he. A"
"Ja mislim da bi on imao vie toga rei", prekine je Kou.
Cordelia se okrene prema Droushnakovoj. "Ono to Kou sad eli rei jest da misli kako se nee svidjeti tvojoj obitelji zato to je bogalj."
"Ne!" ree Drou uvrijeeno. "To nije tako"
Cordelia podigne ruku kako bije zaustavila. "Kao tvoja posrednica, Kou, dopusti da ti kaem jednu stvar. Kad tvoja jedina ljupka ki upre prstom i odluno kae, tata, ja hou onoga, razborit otac odgovori samo Da, draga. Priznajem, trojicu goleme brae moglo bi biti malo tee uvjeriti. Rasglaije i imat e ozbiljan problem u st
njoj uliici. Iz ega izvlaim pretpostavku, Drou, da im se jo nisi poalila?"
Priguila je nenamjeran hihot. "Nisam!"
Kou je izgledao kao da mu je ova pomisao nova i zastraujua.
"Vidi, Kou," ree Cordelia, "jo uvijek moe izbjei bratsku odmazdu, ako se brzo izvue." Okrenula se prema Drou. "Znam da je bio prava u, ali obeavam ti, on je u koju se dade preodgojiti."
"Rekao sam da mi je ao", ree Kou, zvuei uvrijeeno.
Drou se ukoila. "Da. U vie navrata", ree ona hladno.
"I tako dolazimo do sredita stvari", ree Cordelia polako i ozbiljno. "Drou, ono to Kou zapravo eli rei jest da mu ni najmanje nije ao. Trenutak je bio predivan, ti si bila predivna i on to eli ponovno uiniti. I opet, i opet, ni s kim drugim osim s tobom, zauvijek, uz drutveno odobravanje i bez prekidanja. Je li to tono, Kou?"
Kou se doimao zaprepatenim. "Pa - da!"
Drou trepne. "Ali... to sam i eljela da mi kae!"
"Zaista?" virnuo je preko Cordelijine glave.
Ovaj sustav posredovanja mogao bi imati nekih istinskih vrlina. Ali i svojih ogranienja. Cordelia je ustala izmeu njih dvoje i bacila pogled na svoj krono. Dobro raspoloenje nestalo je iz njezina duha. "Imate jo malo vremena. Mnogo se toga moe rei u malo vremena, ako se drite jednoslonih rijei."
OSAMNAESTO POGLAVLJE
Pred zoru u uliicama Karavansaraja nije bilo mrano kao u rogu, onako kako je nou bilo u planinama. Na maglovitu nonom nebu zrcalila se jantarna svjetlost grada koji ih je okruivao. Lica njezinih prijatelja bila su sive nejasne mrlje, kao na prastarim najranijim fotografijama; Cordelia je nastojala ne misliti, Kao lica mrtvih.
Lady Vorpatril, koja se oprala, najela i nekoliko sati odmorila, jo uvijek nije bila sasvim sigurna na nogama, ali mogla je samostalno hodati. Kuedomaicaju je opskrbila s nekoliko komada iznenaujue trijezne odjee, sivom suknjom do polovice listova i puloverima daje tite od hladnoe. Koudelka je svoju vojniku opremu zamijenio irokim hlaama, starim cipelama i jaknom koja je zamijenila onu koju je otetila uporaba prilikom poroda. Nosio je malog lorda Ivana koji je sad bio u improviziranim pelenama i toplo umotan, tako upotpunjavajui sliku zastraene male obitelji koja nastoji pobjei iz grada, eninim roditeljima na selo, prije poetka borbi. Cordelia je vidjela na stotine upravo takvih izbjeglica, u prolazu, na putu prema Vorbarr Sultani.
Koudelka je pregledao svoju malu grupu, zavrivi s [i|   namrtenim pogledom prema svom tapu s maem koji je
drao u ruci. ak i kad je bio gledan samo kao tap, drvo ulateno poput satena, uglaan elini vrak i optoeni drak nisu ba izgledali kao da pripadaju srednjoj klasi. Koudelka uzdahne. "Drou, moe li to nekako sakriti? Uz ovu je odjeu prokleto upadljiv, a dok nosim dijete, vie mi smeta nego to mi pomae."
Droushnakova kimne, pa klekne i umota tap u koulju i ugura ga u vreu. Cordelia se prisjetila to se dogodilo kad je Kou posljednji put nosio taj tap u Karavansa-raju, pa se ivano zagledala u sjene. "Koliko je vjerojatno da e nas u ovo doba netko zaskoiti? Nikako ne izgledamo kao bogatai."
"Netko bi vas ubio zbog odjee", ree smrknuto Bot-hari, "s obzirom na to da dolazi zima. Ali sigurnije je nego inae. Vordarianove trupe pretrauju etvrt u potrazi za 'dragovoljcima' da im u gradskim parkovima pomognu iskopavati sklonita za sluaj bombardiranja."
"Nikad nisam mislila da e doi trenutak kad u odobravati robovski rad", zastenje Cordelia.
"To je ionako besmislica", ree Koudelka. "Unitavati parkove. ak i kad bi uspjeli dovriti sklonita, u njih ne bi stalo dovoljno ljudi. Ali djeluje dojmljivo, a u glavama ljudi postavlja lorda Vorkosigana kao prijetnju."
"Osim toga," podigne Bothari svoju jaknu kako bi otkrio srebrnkast sjaj svog nervnog disruptora, "ovaj put imam pravo oruje."
To je, znai, bilo to. Cordelia zagrli Alys Vorpatril koja joj uzvrati zagrljaj, mrmljajui: "Bog ti pomogao, Cordelia. I dao Bog da Vidal Vordarian istrune u paklu."
"elim vam sigurno putovanje. Vidimo se opet u bazi Tanerv, moe?" Cordelia dobaci pogled Koudelki. "Preivite, jer tako ete izbezumiti nae neprijatelje."
"Pokus - hoemo, miladv," ree Koudelka. Ozbiljno je salutirao Droushnakovoj. U toj vojnikoj uljudnosti nije bilo ironije, iako je, moda, postojao posljednji traak zavisti. Uzvratila mu je polagano kimnuvi glavom u znak razumijevanja. Ni jedno od njih nije odluilo upropastiti trenutak daljnjim rijeima. Dvije se grupe razdvojie u vlanoj tami. Drou je preko ramena promatrala kako Koudelka i lady Vorpatril nestaju s vidika, pa uhvatila korak s ostalima.
Iz mranih su uliica preli na osvijetljene ulice, iz naputene tame prema ljudskim likovima koji su se tu i tamo pojavljivali, urei po nekom ranojutarnjem zimskom poslu. ini se da su svi prelazili ulicu u nastojanju da izbjegnu sve ostale, pa se Cordelia osjetila neto manje uoljivom. U sebi se ukoila kad se zemaljsko vozilo gradske strae polako provezlo pokraj njih, ali nije se zaustavilo.
Zastali su na suprotnoj strani ulice, kako bi bili sigurni da je zgrada koja je bila njihov cilj ve otkljuana, kao i svakog jutra. Zdanje je bilo viekatnica, u utilitaristi-kom stilu graevinskog procvata koji je stigao za petama uspona Ezara Vorbarre na poloaj moi i stabilnosti koju je uspostavio prije vie od trideset godina. Nije to bila vladina, nego trgovaka zgrada; preli su predvorje, uli u ci-jevno dizalo i neometano se spustili.
Drou se poela ozbiljno osvrtati preko ramena kad su stigli u donji podrum. "Sad izgledamo kao da nam tu nije mjesto." Bothari je uvao strau dok se ona prigibala i silom otvarala bravu koja je vodila do komunalnog tunela. Povela ih je unutra i skrenula na dva krianja. Bilo je vrlo oito da se taj prolaz esto koristi, budui da su svjetla u njemu ostajala ukljuena. Cordelia je napinjala ui da uje. ima li drugih koraka osim njihovih.
Pristupni poklopac bio je zasunom zatvoren uz pod. Droushnakova ga je brzo olabavila. "Objesite se za rub i skoite. Nema mnogo vie od dva metra. Vjerojatno e biti mokro."
Cordelia klizne u mraan krug i prizemlji se uz pljusak. Ukljuila je svoju runu svjetiljku. Voda, sluzava, crna i svjetlucava, u toj sintabetonskoj cijevi dopirala joj je do glenjeva u izmama. Bila je ledenohladna. Za njom se spustio Bothari. Drou mu je kleknula na ramena kako bi navukla zaklopac natrag na mjesto, a onda pljusnula do Cordelije. "Ovaj odvod za olujne vode ima otprilike pola kilometra. Idemo", proaptala je. Ovako blizu svom cilju, Cordelia nije trebala poticaj da pouri.
Nakon petsto metara uspeli su se u zatamnjen otvor visoko na zakrivljenom zidu, otvor koji je vodio u mnogo stariji i manji tunel nainjen od cigli pocrnjelih od vremena. Pognutih koljena i lea, vukli su se naprijed. To mora biti osobito bolno za Botharija, pomisli Cordelia. Drou je usporila i poela kuckati po krovu tunela elinim vrkom Koudelkinog tapa. Kad se kuckanje od otrog pretvorilo u uplje, zaustavila se. "Ovdje. Trebalo bi se moi skinuti. Pazite." Oslobodila je otricu i oprezno je utaknula u spoj izmeu sluzavih cigli. kljocaj, i lana je ploa obrubljena ciglama iskoila i pala, zamalo joj raskolivi lubanju. Vratila je ma u oplatu. "Gore." Provukla se kroz otvcr.
Slijedili su je i zatekli se u jo jednom prastarom odvodu, jo uem od prethodnog. Njegova je kosina strmije ila prema gore. Pognuto su se penjali, a odjea im se e-ala o rubove prolaza i skupljala vlane mrlje. Iznenada se Drou uspravila i uspentrala preko hrpe slomljenih cigli u tamnu komoru sa stupovima.
"Kakvo je ovo mjesto?" pitala je Cordelia. "Preveliko je za tunel..."
"To je stara konjunica", uzvratila je Drou apatom. "Sad smo ispod podruja Rezidencije."
"Meni to ba ne zvui osobito tajnovito. Sigurno je vidljiva na starim planovima i nadogradnjama. Ljudi - Sigurnost - zacijelo znaju daje ovdje." Cordelia se zagledala u prigueno osvijetljene pljesnive udubine pokraj blijedih lukova, koje su obasjavale njihove drhtave rune svjetiljke.
"Da, ali ovo je podrum starih starih konjunica. Nisu bile Dorcine, nego njegova prastrica. Izgorjele su u spektakularnom poaru prije otprilike dvjesto godina i umjesto da ih ponovno podignu, sravnili su ih i na istonoj strani, niz vjetar, podigli nove stare konjunice. A njih su u Dorcino vrijeme preuredili u stanove za osoblje. Sad tamo dre veinu talaca." Drou je odluno marirala naprijed, kao da je na sigurnom terenu. "Sad smo sjeverno u odnosu na glavnu Rezidenciju, ispod vrtova koje je osmislio Ezar. ini se da je, prije trideset godina, Ezar pronaao ovaj stari podrum i dogovorio prolaz s Negrijem. Rupa za bijeg, za koju nije znala ak ni njihova Sigurnost. Kad smo ve kod povjerenja, ha?"
"Hvala ti, Ezare", promrmlja suho Cordelia.
"Kad jednom izaemo iz Ezarova prolaza, poinje pravi rizik", primijetila je djevojka.
Da, sad bi se jo mogli povui, vratiti se istim putem kojim su i doli, a nitko za to ne bi znao. Zato su mi ti ljudi tako bezbrino dali pravo da njihove ivote stavim na kocku? Boe, mrzim zapovijedati. Neto je protrkaralo u tami, a negdje se ulo kako kaplje voda.
"Evo", ree Droushnakova, osvijetlivi svjetiljkom hrpu kutija. "Ezarove zalihe. Odjea, oruje, novac - upravo prole godine kapetan Negri dao mi je zadatak da dodam neto enske i djeje odjee, u doba invazije na Esco-bar. Oekivao je da e zbog toga biti nevolja, ali pobune
nikad nisu dospjele do ovog mjesta. Moja odjea trebala bi vam biti samo trunicu prevelika."
Odbacili su svoju sluzavu ulinu odjeu. Droushnako-va je istresla iste haljine koje su odgovarale viim slukinjama u Rezidenciji i koje su bile daleko predobre da budu uniforme obine sluinadi; djevojka ih je nosila upravo u takvoj slubi. Bothari je ponovno iz vree izvukao svoju smotanu crnu borbenu uniformu i odjenuo je, dodajui odgovarajue znakovlje Carske Sigurnosti. Izdaleka se doimao kao pravi straar, iako je moda bio malo previe unereen da bi proao pobliu inspekciju. Kao to je Drou i obeala, u zapeaenim sanducima nalazio se irok izbor oruja s punim nabojima. Cordelia je odabrala novi oamut, kao i Drou; pogledi su im se susreli. "Ovaj put bez oklijevanja, moe?" promrmlja Cordelia. Drou smrknuto kimne. Bothari je uzeo po jedan novi oamut, nervni disruptor i plazmiki luk. Cordelia se samo nadala da nee zveckati dok bude hodao.
"Ne moete iz ovoga pucati u zatvorenom prostoru", usprotivila se Droushnakova plazmikom luku.
"Nikad se ne zna", slegne Bothari ramenima.
Nakon trenutka premiljanja, Cordelia doda i tap s maem, stisnuvi petlju svog pojasa oko njegova drka. Nije to bilo ozbiljno oruje, ali na ovom se putovanju pokazalo kao neoekivano korisno sredstvo. Za sreu. A onda je, iz najdubljih dubina vree, Cordelia izvukla neto stoje potajno smatrala najmonijim orujem od svega.
"Cipela?" ree Droushnakova, ne shvaajui.
"Gregorova cipela. Za trenutak kad stupimo u kontakt s Kareen. Nekako si mislim, ona sigurno jo uva drugu." Cordelia ju je ugnijezdila duboko u unutranji dep jednog od Drouinih bolera s grbom Vorbarrinih koji je nosila
preko haljine kako bi upotpunila dojam osobe koja radi u unutranjoj Rezidenciji.
Kad su njihove pripreme bile dovrene koliko je u tom trenutku bilo mogue, Drou ih je povela natrag u tamu koja se suavala. "Sad smo ispod same Rezidencije", pro-aptala je, okrenuvi se u stranu. "Popet emo se ovim Ijestvama, izmeu zidova. Prolaz je dodan poslije, pa nema mnogo mjesta."
Pokazalo se da je to bilo blago reeno. Cordelia je uvukla dah i penjala se za njom, posve stisnuta izmeu dva zida, trudei se da ih sluajno ne dotakne ili ne bubne
0  njih. Ljestve su, naravno, bile nainjene od drveta." U glavi joj je pulsiralo od iscrpljenosti i adrenalina. U mislima je premjerila irinu. Spustiti maternini replikator natrag ovim putem bit e zeznuto. Strogo je rekla sama sebi da treba razmiljati pozitivno, a onda zakljuila da to
1 radi. Zato se uputam u ovo ? Sad sam mogla biti tamo u bazi Tanery, s Aralom, i putati ove Barrayarce da se od jutra do mraka ubijaju ako ih to veseli...
Iznad nje, Drou je koraknula u stranu na nekakav siuan izboj, puku dasku. Kad je Cordelia dola i stala uz nju, Drou joj je domahnula neka stane i iskljuila svoju runu svjetiljku. Potom je dodirnula neki tihi sklopni mehanizam i zidna se ploa otvorila pred njima. Oito, sve su to do Ezarove smrti drali dobro nauljenim.
Gledali su u staru carevu spavaonicu. Oekivali su da bude prazna. Drouine usne oblikovale su bezglasno, oajno i prestravljeno O.
Ezarov golemi, stari, rezbareni drveni krevet, onaj u kojem je, za Boga miloga, umro - bio je zauzet. Zasjenjeno svjetlo, prigueno do naranastog sjaja, bacalo je osvjetljenje i sjenu preko dva uspavana lika golih poprsja, ak ie i w ove skraene DersDektive Cordelia smiesta
nala ulubljeno lice i brk Viala Vordariana. Rairio se preko etiri petine kreveta, a njegova je teka ruka posjedniki padala preko carevne Kareen. Njezina se tamna kosa rasprostrla preko jastuka. Spavala je zgrena u sitno klupko, u gornjem kutu kreveta, gledajui od njega, bijelih ruku priljubljenih uz grudi, u opasnosti da padne.
Pa, dospjeli smo do Kareen. Ali postoji problem. Cor-delia se tresla od nagonske potrebe da ustrijeli Vordariana u snu. Ali energetski prasak zacijelo bi ukljuio alarmni sustav. Sve dok ne bude imala Milesov replikator u ruci, nije bila spremna upustiti se u to. Domahnula je Drou da ponovno zatvori plou i dahnula: "Dolje" Botha-riju koji je ekao ispod nje. Svoj su etverokatni naporni uspon okrenuli u suprotnom smjeru. Kad su se vratili u tunel, Cordelia se okrenula i pogledala djevojku koja je sasvim tiho plakala.
"Prodala mu se", proaptala je Droushnakova, glasa drhtava od tuge i odbojnosti.
"Ako mi moe objasniti to si mislila, na kakvoj moi je sad poivala njezina mogunost da mu se odupre, zanimalo bi me da to ujem", ree Cordelia zajedljivo. "to oekuje od nje, da se baci kroz prozor kako bi izbjegla sudbinu goru od smrti? Prola je ona sudbinu goru od smrti sa Sergom, mislim da je ona vie ne moe emocionalno potresti."
"Ali da smo samo stigli ovamo ranije, mogla sam -mogli smo je spasiti."
"Jo uvijek moemo." "Ali zaista mu se prodala!"
"Lau li ljudi u snu?" pitala je Cordelia. Kad ju je Drou zbunjeno pogledala, ona pojasni: "Meni nije izgledala kao ljubavnica. Leala je poput zarobljenjee. ,Obea]a,^am da
emo je pokuati izvui, i hoemo." Vrijeme. "Ali prvo idemo po Milesa. Pokuajmo s drugim izlazom."
"Morat emo proi kroz vie hodnika koji se nadziru", upozorila je Droushnakova.
"Tu nema pomoi. Budemo li ekali, ovo e se mjesto poeti buditi, pa emo naletjeti na jo vie ljudi."
"U ovom se trenutku javljaju na dunost u kuhinji", uzdahne Drou. "Bilo je dana kad sam imala obiaj otii tamo na kavu i kolae."
Na alost, komandos koji sudjeluje u prepadu ne moe stati zbog doruka. To je bilo to. Krenuti, ili ne krenuti? Je li je naprijed tjerala hrabrost, ili glupost? Zacijelo nije bila hrabrost, jer je osjeala muninu od straha, istu onu vruu, kiselu muninu koju je osjeala prije borbi u Esco-barskom ratu. Nije joj bilo od pomoi to to je osjeaj bio poznat. Ako ne budem djelovala, moje dijete e umrijeti. Jednostavno e morati izdrati bez hrabrosti. "Sad", odlui Cordelia. "Nee biti bolje prigode."
Ponovno uz uske ljestve. Druga se ploa otvorila prema starom, privatnom carevom uredu. Na Cordelijino olakanje, jo je uvijek bio mraan i nekoriten, nedirnut otkako je bio pospremljen i zakljuan poslije Ezarove smrti u proljee. Njegov komkonzolni stol sa svim svojim sigurnosnim ponitenjima bio je iskljuen, mrtav kao i njegov vlasnik. Prozori su jo uvijek bili mrani, zbog zimskog jutra koje je kasnilo.
Kouov je tap lupkao o Cordelijino bedro dok je dugim koracima prelazila prostoriju. Doista je izgledao udno, privren uz njen struk, suvie oito nalik na ma. Na komodi ureda nalazio se irok prastari pladanj na kojem se nalazila plosnata keramika posuda, tipina drangulija kakvima je Rezidencija bila pretrpana. Cordelia poloi
tap preko pladnja, pa sve to zajedno podigne, poput slukinje.
Droushnakova kimne s razumijevanjem. "Drite ga na pola puta izmeu struka i grudi", proaptala je. "I drite se ravno, to su meni uvijek govorili."
Cordelia kimne. Zatvorili su plou za sobom, uspravili se i uli u donji hodnik sjevernog krila.
Dvije slukinje Rezidencije i straar Sigurnosti. Na prvi su pogled u ovom okruju izgledali savreno prirodno, ak i u ova nemirna vremena. Razvodnik strae, koji je stajao na dunosti u podnoju Malog stubita, stao je u stav mirno kad je ugledao Botharijevo CarSigovsko znakovlje i in; salutirali su jedan drugome. Nestajali su mu s vidika, uspinjui se oko zavoja stuba kad ih je ponovno pogledao, ovaj put otrije. Cordelia se oeliila kako ne bi panino potrala. Profinjeno krivo navoenje; dvije ene ne mogu predstavljati opasnost, jer su ve u pratnji stra-ara. Da bi opasnost mogao predstavljati onaj straar, to bi razvodniku moglo sinuti tek za nekoliko minuta.
Skrenuli su u gornji hodnik. Evo. Iza tih vrata, prema izvjeu lojalista, Vordarian dri zarobljeni replikator. Pred vlastitim nosom. Moda kao ljudski tit; svaki eksploziv baen na Vordarianove prostorije morao bi ubiti i siunog Milesa. Ili Barravarci o njihovu oteenom sinu uope nisu razmiljali kao o ljudskom biu?
Pred tim je vratima stajao jo jedan straar. Sumnjiavo se zagledao u njih, a ruka mu je dodirnula oruje na boku. Cordelia i Droushnakova produile su bez osvrtanja. Botharijevo se uzvratno salutiranje glatko produilo u stisak oko mukareve eljusti, kojim mu je glavu prasnuo natrag o zid. irom su otvorili vrata i uvukli straa-ra unutra; Bothari je zauzeo njegovo mjesto na hodniku. Drou tiho zatvori vrata.
Cordelia se divlje osvrtala po maloj prostoriji, u potrazi za automatskim monitorima. Soba je neko mogla biti spavaonica u kakvoj su obiavali spavati osobni sluge kako bi bili blizu svojim vorskim gospodarima, ili moda neuobiajeno velika garderoba; nije ak imala ni prozora koji bi gledao na neko dosadno unutarnje dvorite. Pre-nosivi maternini replikator bio je smjeten na stolnjakom pokrivenom stolu tono u sredini prostorije. Svjetla su mu jo uvijek svjetlucala zeleno i jantarno, ulijevajui osjeaj sigurnosti. Jo nije bilo nikakvih divljih crvenih svjetala koja bi upozoravala na kvar. Kad gaje ugledala, s Corde-lijinih se usana oteo uzdah, napola agonija, napola olakanje.
Droushnakova se nezadovoljno osvrtala po prostoriji. "to nije u redu, Drou?" apne Cordelia. "Previe je jednostavno", promrmlja djevojka.
"Nismo jo gotovi. Kai 'jednostavno' za jedan sat." Navlaila je usne, potresena time to se potajno i podsvjesno slagala s procjenom Droushnakove. Nije bilo pomoi. Zgrabi ga i idemo. Sad je njihova nada leala u brzini, ne u tajnosti.
Spustila je pladanj na stol, posegnula za nosivom rukom replikatora i stala. Neto, neto nije u redu... poblie se zagledala u oitanja. Monitor dovoda kisika uope nije funkcionirao. Iako je svjetlosni indikator zeleno blistao, oitanje razine hranjive tekuine bilo je 00.00. Prazan je.
Cordelia je rastvorila usne u bezglasnom kriku. eludac joj se prevrnuo. Nagnula se blie, oima prodirui neloginu mjeavinu lanih oitanja. Njezina ukleta nona mora iznenada je postala zastraujue stvarnom - jesu li ga izbacili na pod, u kanalizaciju, u zahod? Je li Miles umro brzo, milosrdno zdrobljen, ili su pustili siuno dje-

tece, kojemu je bio prekinut sustav za odravanje ivota, da se trza u agoniji dok su oni gledali? Moda se ak nisu ni potrudili gledati...
Serijski broj. Pogledaj serijski broj. Uzaludna nada, ali... natjerala je svoje zamagljene oi da se usredotoe, svoj uskipjeli um da se pokua sjetiti. Zamiljeno je prstom prelazila preko tog broja tamo u Vaagenovu i Henri-jevu laboratoriju, razmiljajui o tom komadu tehnologije i udaljenom svijetu koji ga je stvorio - a ovaj broj nije odgovarao. Nije to isti replikator, nije Milesov! Jedan od esnaest preostalih, iskoriten da ih namami u zamku.
Srce joj je potonulo. Koliko je jo pripremljenih zamki bilo? Zamiljala je sebe kako mahnito juri od replikatora do replikatora, kao uznemireno dijete u nekoj okrutnoj igri skrivaa, traei... Poludjet u.
Ne. Gdje god se nalazio pravi replikator, bio je blizu samog Vordariana. U to je bila sigurna. Kleknula je pokraj stola, na trenutak spustila glavu kako bi svladala navalu crnih balona koji su joj plesali pred oima zbog pada krvnog tlaka, prijetei da e njezinu umu oduzeti svijest. Podigla je stolnjak. Tu je. Senzor pritiska. Je li to bila mudra zamisao Vordariana osobno? Lukavo i pokvareno. Drou se prignula, slijedei njezin pokret.
"Zamka", apne Cordelia. "Ako podignemo replikator, alarmni sustav e se ukljuiti."
"Ako ga onesposobimo"
"Ne. Ne trudi se. Ovo je lani mamac. Nije pravi replikator. Prazan je, a kontrole su mu namjetene tako da izgleda kao da radi. Cordelia je nastojala jasno razmiljati kroz pulsiranje u svojoj lubanji. "Morat emo se vratiti istim putem. Natrag dolje, pa gore. Nisam oekivala da u se ovdje susresti s Vordarianom. Ali jamim ti da e on
znati gdje je Miles. Malo staromodnog ispitivanja. Vrijeme radi protiv nas. Kad se ukljui alarmni sustav"
Koraci su zatutnjali hodnikom, uli su se uzvici. Cvr-kutavo zujanje vatre iz oamuta. Psujui, Bothari se na-trake ubacio kroz vrata. "Sad je gotovo. Primijetili su nas."
Kad se ukljui alarmni sustav, sve e biti gotovo, dovri Cordelijina misao samu sebe kroz vrtoglavicu gubitka. Nijedan prozor, jedna vrata, a upravo su izgubili nadzor nad jedinim izlazom koji su imali. Dao Bog da Vor-darian trune u paklu...
Droushnakova je vrsto stezala svoj oamut. "Neemo vas predati, miladv. Borit emo se do kraja."
"Glupost", ispali Cordelia. "Ako ovdje poginemo, nee se dogoditi nita korisno, osim to e poginuti jo nekoliko Vordarianovih nasilnika. To bi bilo besmisleno."
"Hoete rei da bismo jednostavno trebali odustati?"
"Slava samoubojstva luksuz je neodgovornih. Ne odustajemo. ekamo bolju priliku za pobjedu. Koju neemo iz-vojevati ako budemo oamueni ili ako nam spre ivce." Naravno, daje na tom stolu bio pravi replikator... dosad je ve postala dovoljno luda da rtvuje ivote ovih ljudi za ivot svog sina, pomisli Cordelia alosno, ali jo nije toliko luda da ih rtvuje nizato. Jo se nije pretvorila u takvu Barravarku.
"Ako se predate, postat ete Vordarianova taokinja", upozori je Bothari.
"Ja sam njegova taokinja jo od onog dana kad je oteo Milesa", ree tuno Cordelia. "Ovo nita ne mijenja na stvari."
Nekoliko minuta urlanja i pregovaranja kroz vrata i dogovorena je njihova predaja, usprkos tome to su ivci
straara sigurnosti bili na rubu. Izbacili su svoje oruje kroz vrata. Straari su skenirali u potrazi za energetskim nabojima, kako bi bili sigurni, a onda su se njih etvorica nagurali u malu prostoriju kako bi pretraili svoje nove zarobljenike. Jo su dvojica ekala vani, u priuvi. Corde-lia se uvala naglih pokreta, kako ih ne bi uznemirila. Straar se zbunjeno namrtio kad se pokazalo da je zanimljiva kvrga u Cordelijinu prsluku tek djeja cipela. Poloio ju je na stol, pokraj pladnja.
Zapovjednik, ovjek u tamnoljubiasto-zlatnoj Vorda-rianovoj odori, progovorio je u svoju kom-vezu. "Da. Tu smo sve osigurali. Reci milordu. Ne, rekao je da ga probudimo. eli li mu ti objanjavati zato se to nije dogodilo? Hvala."
Straari ih nisu izgurali na hodnik, nego su ekali. Izvukli su samo jo uvijek onesvijetenog mukarca kojega je Bothari srezao. Straari su smjestili Cordeliju, ruku pruenih do zida i razmaknutih stopala, u isti red s Bot-harijem i Droushnakovom. Osjeala je vrtoglavicu od oaja. Ali Kareen e jednom doi k njoj, pa makar i kao zarobljenica. Mora doi k njoj. Sve to joj treba, to je trideset sekundi s Kareen, moda i manje. Kad vidim Kareen, ti si mrtav ovjek, Vordariane. Moe i hodati, i govoriti, i izdavati zapovijedi, moda jo tjednima nee biti svjestan svoje smrti, ali ja u zapeatiti tvoju sudbinu jednako vrsto kao to si ti zapeatio sudbinu mog sina.
Razlog ekanja konano se stvorio; Vordarian osobno, u zelenim hlaama uniforme i papuama, golog poprsja, ramenom se progurao kroz dovratak. Slijedila gaje carev-na Kareen, steui oko sebe tamnocrvenu barunastu kunu haljinu. Ritam udaranja Cordelijina srca udvostruio se. Sad?
"Tako. Zamka je upalila." Vordarian je poeo samozadovoljno, ali je dodao jedno okirano "Ha!" kad se Corde-lia odgurnula od zida i okrenula kako bi se suoila s njim. Znak rukom sprijeio je straara da je tresne u prijanji poloaj. ok na Vordarianovu licu pretvorio se u vuji osmijeh. "Moj Boe, itekako je upalila! Izvrsno!" Kareen se, vrzmajui se iza njega, zapiljila u Cordeliju zbunjeno i zaprepateno.
MOJA zamka je upalila, pomisli Cordelia, oamuena prigodom koja joj se pruila. Samo me gledaj...
"U tome i jest stvar, milorde," ree ovjek u oruni-koj odori, ni najmanje sretan. "Nije upalila. Nismo uoili ovu grupu u vanjskom perimetru Rezidencije i raistili im put unutra, prokletstvo, jednostavno su se stvorili - a nisu pokrenuli nijedan alarm. To se nije smjelo dogoditi. Da nisam doao ovamo potraiti Rogeta, moda ih ne bismo ni primijetili."
Vordarian slegne ramenima, previe oduevljen veliinom svoje lovine da bi izrekao nekakav beznaajni prijekor. "Brzopentajte ovu kaiperku," pokae on na Drous-hnakovu, "pa mislim da ete otkriti kako se to dogodilo. Nekad je radila u Osiguranju Rezidencije."
Droushnakova preko ramena prostrijeli carevnu Kareen pogledom povrijeenim i optuujuim; Kareen je nesvjesno pod vratom stisnula haljetak blie k sebi, a oi su joj bile pune jednako povrijeenih pitanja.
"Pa", ree Vordarian, "zar milord Vorkosigan tako slabo stoji s ljudstvom da mora poslati svoju enu da obavi njegov posao? Ne moemo izgubiti." Nasmijeio se svojim straarima koji su mu uzvratili osmijeh.
Prokletstvo, da sam barem ovu u ustrijelila dok je spavao. "to si uinio s mojim sinom, Vordariane?"
Vordarian promrsi kroz zube: "Galaktiarka nikad nee zadobiti mo na Barravaru tako to e se urotiti da mutantu preda Carstvo. To ti jamim."
"Oh, to je sad slubena smjernica? Ne elim ja mo. Samo se bunim protiv toga da idioti imaju mo nada mnom."
Iza Vordariana, Kareenine se usne alosno trznue. Da, sluaj me, Kareen!
"Gdje mi je sin, Vordariane?" tvrdoglavo ponovi Cor-delia.
"On je sad car Vidal," primijeti Kareen dok joj je pogled letio izmeu njih dvoje, "ako uspije zadrati poloaj."
"Uspjet u", obea Vordarian. "Aral Vorkosigan nema nita vie krvnog prava na prijestolje od mene. A ja u pruiti zatitu tamo gdje je Vorkosiganova stranka doivjela neuspjeh. Obranit u i ouvati pravi Barravar." Glava mu se pomaknula; oito, njegova je tvrdnja bila preko ramena upuena Kareen.
"Mi nismo doivjeli neuspjeh", apne Cordelia, susrevi Kareenin pogled. Sad. Podigla je cipelu sa stola i pruila ruku u kojoj ju je drala; Kareen je razrogaila oi. Srnula je naprijed i dograbila je. Cordelijina se ruka zgrila kao da je umirui trka koji predaje palicu u nekoj smrtonosnoj tafeti. estoka je uvjerenost planula u njezinoj dui poput vatre. Sad te imam, Vordariane. Iznenadni je pokret uznemirio naoruane straare. Kareen je strasnom silinom pregledavala cipelu, prevrui je po rukama. Vordarianove su se obrve zbunjeno podigle, a onda je prestao obraati pozornost na Kareen i okrenuo se svom zapovjedniku strae u odori.
"Sve troje ovih zarobljenika zadrat emo ovdje u Rezidenciji. Osobno u prisustvovati ispitivanju brzopentom. Ovo je spektakularna prilika"
Kareenino lice, kad gaje ponovno podigla prema Cor-deliji, bilo je strano, toliko je bilo puno nade.
Da, pomisli Cordelia. Izdali su te. Lagali su ti. Tvoj sin je iv; mora se ponovno pokrenuti, misliti i osjeati, ne smije vie biti ove hodajue obamrlosti mrtvog duha iza boli. Ovo to sam ti donijela nije dar. To je kletva.
"Kareen," ree Cordelia tiho, "gdje je moj sin?"
"Replikator je na polici u ormaru od hrastovine, u staroj carevoj spavaonici", odgovori Kareen odluno, priko-vavi pogled uz Cordeliju. "A gdje je moj?"
Cordelijino se srce rastopilo od zahvalnosti na njezinoj kletvi, ivoj boli. "Bio je dobro i na sigurnom kad sam ga posljednji put vidjela, a tako e i ostati sve dok ovaj uzurpator", trznulaje glavom prema Vordarianu, "ne sazna gdje se on nalazi. Gregoru nedostaje. alje ti svoju ljubav." Njezine rijei kao da su bile iljci koji su probadali Kareenino tijelo.
To je privuklo Vordarianovu pozornost. "Gregor je na dnu jezera, poginuo je u padu lakoleta s onim izdajicom Negrijem", ree on grubo. "Najpodlija je la ona koju ovjek eli uti. uvajte se, miladv Kareen. Ja ga nisam mogao spasiti, ali u ga osvetiti. To vam obeajem."
O-o. ekaj, Kareen. Cordelia se ugrizla za usnicu. Ne ovdje. Previe je opasno. ekaj svoju najbolju priliku. Barem priekaj da gad zaspi - ali ako je ak i Betanka oklijevala da svog neprijatelja ustrijeli dok spava, koliko su manje anse da e to uiniti Vorkinja? Ona je prava Vorkinja... ^^....._......,,_,_,___ _........,lvi..^,,1,.J..M1........,.,.,.....,...,
Neprijateljski je osmijeh razlomio Kareenine usne. Oi su joj plamtjele. "Ova cipela nikad nije bila potopljena u vodu", ree ona tiho.
Cordelia je ispod njezina glasa ula ubojite prizvuke kako odjekuju poput zvona; Vordarian je, oito, uo samo zadihanost nekakve djetinjaste alosti. Bacio je pogled prema cipeli, ne shvaajui njezinu poruku, pa odmahnuo glavom kao da je isti od statikog elektriciteta. "Jednog e dana roditi drugog sina", obea joj on ljubazno. "Naeg sina."
ekaj, ekaj, ekaj, vritala je Cordelia u sebi.
"Nikad", apne Kareen. Koraknula je natrag do stra-ara na dovratku, iz otkopane futrole izvukla njegov nervni disruptor, naciljala ravno u Vordariana i opalila.
Zaprepateni straar udario ju je u ruku tako daje poletjela prema gore; hitac je opalio u irinu, ostavivi napuklinu u stropu. Vordarian je poletio pod stol, jedini komad namjetaja u sobi, i zakotrljao se. Njegov orunik istim je iskonskim nagonom izvukao svoj nervni disruptor i opalio. Miii Kareenina lica zgrili su se u smrtnoj agoniji dok joj je plava vatra oplahivala glavu; usta su joj se razjapila u posljednjem, bezvunom kriku. ekaj, zavijale su Cordelijine misli.
Vordarian je, potpuno uasnut, zaurlao: "Ne!", zateturao na noge i istrgnuo nervni disruptor iz ruke drugog straara. Orunik je, shvaajui neizmjernost svoje pogreke, odbacio svoje oruje kao da se rastaje od svog ina. Vordarian ga je ustrijelio.
Soba se poinjala naginjati oko nj.e. Cordelijina se ruka sklopila na drku tapa s maem i oslobodila njegovu oplatu koja je poletjela u glavu jednog od straara, a onda istim potezom spustila otricu preko zgloba ruke kojom je Vordarian drao oruje. On je zavritao, a krv i nervni dis-
ruptor iroko su poletjeli. Droushnakova se ve bacala za prvim odbaenim nervnim disruptorom. Bothari je svoju metu jednostavno skinuo jednim smrtonosnim udarcem dlana u vrat. Cordelia je s treskom zatvorila vrata pred strazarima u hodniku, srnuvi naprijed. Hitac iz oamuta zazujao je u zidove, a onda su tri plave munje, poletjevi velikom brzinom jedna za drugom iz disruptora koji je drala Droushnakova, skinule i posljednje Vordarianove ljude.
"Drite ga", zaurlala je Cordelia Bothariju. Vordarian koji je, tresui se, stisnuo svoju ljevicu oko napola prerezanoga desnog runog zgloba, bio je u previe loem stanju da bi se opirao, iako se ritao i vikao. Krv mu je poprimila boju Kareenine haljine. Bothari je zgrabio Vordarianovu glavu u vrst stisak i pritisnuo mu nervni disruptor o lubanju.
"Idemo odavde", zareala je Cordelia i otvorila vrata udarcem noge. "U carevu odaju." Milesu. Ostali Vordaria-novi straari, spremni za paljbu, suzdrali su se kad su ugledali svog gospodara.
"Natrag!" riknuo je Bothari i oni su se odmaknuli od vrata. Cordelia je zgrabila Droushnakovu za ruku, pa su koraknule preko Kareenina tijela. Njezini bjelokosni udovi leali su zapetljani u crvenoj tkanini, apstraktno lijepi oblici ak i u smrti. ene su drale Botharija i Vordariana izmeu sebe i Vordarianovih trupa, pa su se povlaili niz hodnik.
"Izvucite plazmiki luk iz moje futrole i ponite pucati", divlje je Bothari davao upute Cordeliji. Da, Bothari ga je uspio spasiti u tunjavi, to je vjerojatno bio razlog zbog kojeg broj ljudi koje je usmrtio nije bio vei.
"Ne moete zapaliti Rezidenciju", dahnulaje uasnuto Droushnakova.
Nema sumnje, samo u ovom krilu bilo je smjeteno basnoslovno bogatstvo u antikvitetima i barravarskim povijesnim rukotvorinama. Cordelia se iroko nacerila, dograbila oruje i zapucala niz hodnik. Drveni namjetaj, drveni parketi, od vremena osuene tapiserije, sve je to zagrmjelo i planulo kad su ih dodirnuli parajui prsti plamena.
Samo ti gori. Gori za Kareen. Budi cjepanica na rtvenoj lomai, kakva i odgovara njezinoj hrabrosti i agoniji, plamti sve vie i vie - Kad su stigli do vrata stare careve spavaonice, opalila je i prema drugoj strani hodnika, kao dodatak. A OVO je za sve to si uinila meni i mom djeaku - plamen bi na nekoliko minuta trebao zadrati potjeru. Imala je osjeaj da joj tijelo lebdi, lagano poput zraka. Osjea li se tako Bothari kad ubija?
Droushnakova je pola prema ploi u zidu koja je vodila do tajnog stubita. Sad je funkcionirala postojano, kao da njezine ruke pripadaju nekom drugom tijelu, a ne onom ije je lice bilo obliveno suzama. Cordelia spusti ma na krevet i pojuri ravno prema golemom starom rezbare-nom hrastovom ormaru koji je stajao uz oblinji zid i naglo irom otvori njegova vrata. Zelena i jantarnouta svjetla bljeskala su u zamraenoj udubini srednje police. Boe, ne daj da ovo bude jo jedna varka... Cordelia obujmi rukama spremnik i podigne ga van, na svjetlost. Odgovarajua teina, ovaj put, oteala od tekuina; prava oi-tanja, pravi brojevi. Pravi replikator.
Hvala ti, Kareen. Nisam te namjeravala ubiti. Zacijelo je bila luda. Nije osjeala nita, ni tugu, ni kajanje, iako joj je srce divlje lupalo, a dah bio isprekidan. Sok borbenog adrenalina, ta besmrtna navala koja je tjerala mukarce da juriaju na strojnice. Znai, po ovo dolaze ovisnici o ratu.
Vordarian se jo uvijek koprcao u Botharijevu stisku, strahovito psujui. "Neete pobjei!" Prestao se ritati kako bi pogledao Cordeliju u oi. "Razmislite, lady Vorko-sigan. Nikad neete uspjeti. Trebate me da vam budem tit, ali ne moete me nositi oamuenog. Svjestan, opirat u se svakim metrom puta. A tamo vani, preplavit e vas moji ljudi." Trznuo je glavom prema prozoru. "Sve e nas oamutiti, a vas zarobiti." U glas mu se uvuklo nagovaranje. "Predajte se sad, a ja u vam spasiti ivote. I onaj ivot tamo, ako vam toliko znai", kimnuo je prema repli-katoru koji je Cordelia drala u naruju. Koraci su joj sad bili tei od onih Alys Vorpatril.
"Nikad nisam onoj budali Vorhalasu zapovjedio da ubije Vorkosiganova nasljednika", oajniki je nastavljao Vordarian dok je ona utjela. "Samo je njegov otac, sa svojom smrtonosnom liberalnom politikom, prijetio Barrava-ru. Va sin mogao je mojom dobrom voljom naslijediti grofovsku titulu od Piotra. Piotr se nikad nije trebao odijeliti od stranke iji je iskreni saveznik. To je zloin, to kroz to je lord Aral natjerao Piotra da proe"
Dakle. Bio si to ti. Od samog poetka. Gubitak krvi i ok pretvarali su Vordarianovo inae glatko iznoenje politikih argumenata u trzavu parodiju. Bilo je to kao daje osjeao kako bi se rijeima mogao spasiti od odmazde, ako samo uspije pogoditi prave kljune rijei. No Cordelia je nekako sumnjala da e mu to uspjeti. Vordarian nije bio napadno zao kao to je bio Vorrutver, nije bio osobno neastan kao Serg; a opet, iz njega je svejedno teklo zlo, ne iz njegovih poroka, nego iz njegovih vrlina: iz hrabrosti njegovih konzervativnih uvjerenja, iz njegove strasti prema Kareen. Cordeliju je boljelo srce, strahovito.
"Nikad nismo uspjeli dokazati da ste vi stajali iza Evona Vorhalasa", ree Cordelia tiho. "Hvala vam na obavijesti."
To mu je na trenutak zaepilo usta. Oi su mu s nelagodom poletjele prema vratima koja e ubrzo eksplodirati prema unutra, potpaljena paklom koji je gorio s druge strane.
"Nisam vam od koristi kao talac, ako umrem", ree on, dostojanstveno se uspravivi.
"Niste vi meni ni od kakve koristi, care Vidal", ree Cordelia iskreno. "U ovom je ratu dosad palo ve barem pet tisua rtava. Sad kad je Kareen mrtva, koliko ete dugo nastaviti borbu?"
"Zauvijek", zareao je on, blijed. "Osvetit u je - osvetit u ih sve"
Pogrean odgovor, pomisli Cordelia, osjeajui udnovatu, tunu vrtoglavicu. "Bothari." Smjesta se naao njoj uz bok. "Podignite taj ma." Uinio je to. Ona je odloila replikator na pod i nakratko poloila svoju ruku preko njegove, omotane oko drka. "Bothari, molim vas, pogubite ovog ovjeka za mene." Glas joj je i samoj zvuao nastrano smireno, kao da je jednostavno zamolila Botharija da joj doda maslac. Za ubojstvo oito nije nuno bila potrebna histerija.
"Da, miladv", zapjevuio je Bothari i podigao otricu. Oi su mu bile sjajne od radosti.
"Molim?" zacvilio je Vordarian zaprepateno. "Vi ste Betanka! Ne moete"
Munjevit udarac odsjekao mu je rijei, glavu i ivot. Bio je to rez zaista iznimno uredan, usprkos posljednjim trcajima krvi iz batrljka njegova vrata. Vorkosigan je trebao unajmiti Botharijeve usluge onoga dana kad su pogubljivali Carla Vorhalasa. Sva ta snaga gornjeg dijela tijela, spojena s tom izvanrednom otricom... zbunjeno kruenje njezinih misli trznulo se natrag, gotovo u samu
stvarnost, kad je Bothari s tijelom pao na koljena, ispus-tivi tap s maem i uhvativi se za glavu. Zavritao je. Bilo je to kao da je Vordarianov smrtni krik bio istisnut iz Botharijeva grla.
Spustila se uz njega, iznenada ponovno uplaena, iako je otupjela prema strahu, izbijeljenom bremenu, jo otkako je Kareen dograbila nervni disruptor i pritisnula ot-ponac cijelom ovom kaosu. Isti taj poticaj ukljuio je u Bothariju zabranjena sjeanja, nagaala je Cordelia, na pobunjeniko rezanje grla za koje je visoko barravarsko zapovjednitvo odluilo da ga mora zaboraviti. Proklela je samu sebe to nije predvidjela tu mogunost. Hoe li ga to ubiti?
"Ova su vrata paklenski vrua", izvijestila je Drous-hnakova, stojei pokraj njih, blijeda i potresena. "Miladv, moramo nestati odavde smjesta."
Bothari je isprekidano soptao, ruku jo uvijek pritisnutih uz glavu, pa ipak, dok ga je promatrala, disanje mu je postajalo trunicu manje neravnomjerno. Ostavila gaje i naslijepo poela puzati po podu. Trebala je neto, neto vodootporno... Tamo, na dnu ormara, nalazila se vrsta plastina torba u kojoj se nalazilo nekoliko pari Kareeni-nih cipela, koje je neka slukinja, bez sumnje, uurbano prebacila kad je Vordarian carskim ukazom naredio Kareen da se useli k njemu. Cordelia je istresla cipele, ote-turala natrag do kreveta i pokupila Vordarianovu glavu s mjesta na kojem se njezino kotrljanje bilo zaustavilo. Bila je teka, ali ne tako teka kao maternini replikator. vrsto je stisnula uzice na plastinoj torbi.
"Drou. Ti si u najboljoj formi. Nosi replikator. Kreni dolje. Nemoj ga ispustiti." Ako ona ispusti Vordariana, zakljui Cordelia, to teko da e mu nanijeti daljnju tej;y.._
Droushnakova kimne i dograbi i replikator i naputeni tap s maem. Cordelia nije bila sigurna je li tap dohvatila zbog njegove novosteene povijesne vrijednosti, ili iz nekog razlomljenog osjeaja obveze prema neemu to je bilo Kouovo vlasnitvo. Cordelia je uspjela namamiti Botharija da ustane. Hladan je zrak navirao kroz otvor iza ploe u zidu, privuen vatrom s druge strane vrata. Bit e to krasan dimnjak, sve dok se zid u plamenu ne srui i ne zatrpa ulaz. Vordarianovi e ljudi biti dobrano zbunjeni kad budu prekapali eravicu i pitali se kamo su oni nestali.
Silazak je bio prava nona mora u stisnutom prostoru, s Botharijem koji je tiho plakao ispod njezinih stopala. Torbu nije mogla nositi ni ispred sebe ni uza se, pa ju je morala uprtiti na rame i silaziti drei se samo jednom rukom iji je dlan pljeskao po prekama izazivajui bol u zglobu.
Kad su se spustili na vodoravnu razinu, nemilosrdno je gurala uplakanog Botharija naprijed i nije mu dopustila da stane sve dok nisu ponovno doli do Ezarova skro-vita u prastarom podrumu konjunica.
"Je li mu dobro?" ivano je pitala Droushnakova, dok je Bothari sjedio na podu s glavom meu koljenima.
"Boli ga glava", ree Cordelia. "Moglo bi potrajati dok to ne proe."
S jo vie ustruavanja, Droushnakova je pitala: "Mi-lady, jeste li vi dobro?"
Cordelia se nije uspjela suzdrati; prasnula je u smijeh. Uguila je svoju histeriju jer se Drou poela doimati istinski uplaenom. "Nisam."
DEVETNAESTO POGLAVLJE
Ezarove su zalihe sadravale i sandui s novcem, bar-ravarskim markama razliitih denominacija. Ukljuivale su i irok izbor identifikacijskih isprava, prilagoenih Drou, od kojih nisu sve bile suvine. Cordelia je spojila jedno s drugim i poslala Drou da nabavi rabljeno zemaljsko vozilo. Cordelia je ekala pokraj zaliha dok se Bothari polako izvlaio iz svoga zgrenog fetalnog poloaja punog boli, oporavivi se dovoljno da bi mogao hodati.
Cordelia je uvijek imala osjeaj daje izlazak iz Vorbarr Sultane najslabiji dio njezina plana, moda i zato to nikad nije zapravo vjerovala da e dospjeti ovako daleko. Putovanja su bila strogo ograniena, jer je Vordarian nastojao sprijeiti da se grad urui pod njim budu li njegovi uplaeni graani u rijekama pokuali pobjei. Za jednoin su bile potrebne propusnice koje su se provjeravale na vie mjesta. Lakoleti su bili potpuno zabranjeni, idealne mete za straare lake na obarau. Zemaljska su vozila morala prolaziti kroz itav niz cestovnih zapreka. Putovati pjeice, to je bilo presporo za njezino optereeno i iscrpljeno drutvo. Nije postojao dobar izbor.
Poslije cijele vjenosti, vratila se blijeda Drou i povela ih natrag kroz tunele, van u mranu bonu ulicu. Grad je
opraio aav snijeg. Iz smjera Rezidencije, otprilike kilometar dalje, tamniji je oblak uskipio i mijeao se sa zimskim sivim nebom; strahovit poar oito jo nije bio pod nadzorom. Koliko e jo dugo funkcionirati Vordarianova obezglavljena zapovjedna struktura? Je li ve procurila vijest o njegovoj smrti?
Prema uputama, Drou je pronala vrlo neugledno i neupadljivo staro zemaljsko vozilo, iako je imala na raspolaganju dovoljno sredstava da kupi najraskonije novo vozilo koje se jo moglo pronai u gradu. Cordelia je tu rezervu eljela spremiti za kontrolne toke.
Ali kontrolne toke nisu bile tako strane kao to se Cordelia bojala. Zapravo, prva je bila naputena, njezini su se straari moda povukli kako bi gasili vatru ili zatvorili perimetar oko Rezidencije. Pred drugom su se nagomilala vozila i njihovi nestrpljivi vozai. Inspektori su bili povrni i nervozni, rastreseni i napola paralizirani tko zna kakvim glasinama koje su dopirale iz centra grada. Debeli smotak novanica pruen ispod Drouine savreno falsificirane osobne iskaznice nestao je u straarevu depu. Mahnuo je na prolaz Drou koja je vozila svog "bolesnog ujaka" kui. Bothari se svakako doimao dovoljno bolesnim, uukan pod pokrivaem koji je takoer skrivao i replikator. Na posljednjoj je kontrolnoj toki Drou "ponovila" uvjerljivu verziju glasine o Vordarianovoj smrti, pa je zabrinuti straar na licu mjesta dezertirao, odbacivi uniformu i zamijenivi je civilnim kaputom, pa nestao niz bonu ulicu.
Cijelo su popodne krivudali loim zabaenim cestama kako bi dospjeli do neutralnog Vorinnisova okruga, gdje je prastaro zemaljsko vozilo umrlo zbog slomljenog mjenjaa. Tad su ga napustili i odluili se za sustav jednoi-na, a Cordelia je tjerala naprijed svoje iscrpljeno malo drutvo, utrkujui se sa satom u svojoj glavi. U pono, pri-
javili su se prvoj vojnoj postrojbi koju su nali kad su preli sljedeu lojalistiku granicu, a to je bilo skladite za opskrbu. Drou je bilo potrebno nekoliko minuta raspravljanja s asnikom na nonom deurstvu kako bi ga nagovorila da ih 1) identificira, 2) pusti unutra i 3) dopusti im da se poslue vojnom komunikacijskom mreom kako bi nazvali bazu Tanerv i zatraili prijevoz. U tom je trenutku deurni asnik naglo postao mnogo djelotvorniji. Viso-kobrzinski atl sa sposobnim pilotom poletio je kako bi ih pokupio.
Dok su se u zoru iz zraka pribliavali bazi Tannerv, Cordelia je doivjela iznimno neugodan deja vu bljesak. Bilo je to tako nalik na njezin prvi dolazak s planina, da je imala osjeaj kako je uhvaena u vremensku petlju. Moda je umrla i otila u pakao, a njezina e vjena muka biti neprekidno ponavljanje posljednja tri tjedna njezina ivota, do u beskraj. Zadrhtala je.
Droushnakovaju je zabrinuto motrila. Iznureni je Bothari drijemao u putnikoj kabini zranog atla. Dvojica Illvanovih CarSigovaca koji su, kako se inilo Cordeliji, bili identini blizanci Vordarianovih ljudi koje su ubili u Rezidenciji, nisu prekidali nervoznu tiinu. Cordelia je posesivno drala maternini replikator na krilu. Plastina vrea leala joj je izmeu stopala. Osjeala se iracionalno nesposobnom da se rastane i od jednog od tih predmeta, iako je bilo sasvim jasno kako bi Drou vie voljela da se torba vozila u odjeljku za prtljagu.
Zrani je atl glatko sletio na svoju sletnu podlogu, a motori su mu zacviljeli i umuknuli.
"elim kapetana Vaagena i elim ga smjesta", ponovila je Cordelia po peti put dok su ih Illvanovi ljudi vodili pod zemlju u prostor gdje je Sigurnost primala izvjea.
"Da, miladv. Krenuo je", ponovno ju je uvjeravao Car-Sigovac. Sumnjiavo ga je prostrijelila pogledom.
Oprezno, CarSigovac ih je oslobodio njihova osobnog arsenala. Cordelia ih nije mogla kriviti; ni ona ne bi imala povjerenja u svoju posadu divljeg izgleda i naoruanu napunjenim orujem. Zahvaljujui Ezarovim skrivenim zalihama, ene nisu bile loe odjevene, iako nije bilo niega u Botharijevoj veliini, pa je on zadrao svoju aavu i smrdljivu crnu borbenu uniformu. Na svu sreu, osuene mrlje krvi nisu se osobito vidjele. Ali sva su njihova lica bila upalih oiju, izborana i sablasna. Cordelia je drhtala, Botharijeve su se ruke i kapci trzali, a Droushnakova je pokazivala uznemirujuu sklonost prema tome da, u na-suminim trenucima, tiho zaplae i prestane jednako naglo kao to je i poela.
Nakon beskonanog ekanja - prole su samo minute, rekla je Cordelia odluno - pojavio se kapetan Vaagen, a njemu uz bok tehniar. Nosio je svakodnevnu zelenu uniformu, a koraci su mu bili brzi, oito se vratio u svoju pravu vaagensku brzinu. inilo se da je jedini ostatak njegovih ozljeda crni povez preko oka; na njemu je izgledao dobro, davao mu je privlaan gusarski izgled. Cordelia se nadala da je povez samo privremeni dio lijeenja koje jo traje.
"Miladv!" Uspio se nasmijeiti, a Cordelia je naslutila da je to prvi osmijeh koji mu je poslije dosta dugog vremena pomaknuo usnice. Njegovo jedno oko pobjedonosno je blistalo. "Imate ga!"
"Nadam se, kapetane." Podigla je replikator; CarSi-govcima je odbila dopustiti da ga ak i dodirnu. "Nadam se da smo stigli na vrijeme. Jo ne trepere nikakva crvena svjetla, ali ulo se upozoravajue piskanje. Iskljuila sam ga, izluivalo me."
On je pregledao napravu, provjeravajui kljuna oita-nja. "Dobro. Dobro. Razina hranjive tvari je vrlo niska, ali spremnik jo nije sasvim prazan. Filteri jo uvijek rade, razina mokrane kiseline je velika, ali ne i preko granice podnoljivosti - mislim da mu je dobro, milady. To jest, iv je. Da bismo odredili to je ovaj prekid uinio mojim tretmanima kalcijem trebat e nam vie vremena. Bit emo u ambulanti. Mislim da u u roku od jednog sata biti spreman da ga ponem servisirati."
"Imate li ovdje sve to vam je potrebno? Zalihe?"
Bljesnuli su njegovi bijeli zubi. "Lord Vorkosigan naloio mi je da ponem organizirati laboratorij dan nakon vaeg odlaska. Za svaki sluaj, tako je rekao."
Arale, volim te. "Hvala vam. Idite, idite." Predala je replikator u Vaagenove ruke i on je uurbano izaao, nosei ga.
Ona je ponovno sjela poput marionete prerezanih konaca. Sad je sebi mogla dopustiti da osjeti punu teinu svoje iscrpljenosti. Ali jo nije sasvim mogla stati. Jo je trebalo obaviti jedno vrlo vano predavanje izvjea. I to ne ovim CarSigovskim papcima koji su se vrzmali uokolo i koji su joj dodijavali - zatvorila je oi i napadno ih ignorirala, putajui Drou da izmuca odgovore na njihova budalasta pitanja.
udnja se mijeala s uasom. eljela je Arala. Sasvim otvoreno prkosila je Aralu. Je li to dodirnulo njegovu ast, oprljilo njegov - morala je priznati, neuobiajeno fleksibilan - barravarski muki ego preko granice podnoljivosti? Hoe li zauvijek ostati zaleena s druge strane njegova povjerenja? Ne, taje sumnja svakako bila nepravedna. Ali njegovu vjerodostojnost u javnosti, meu njemu ravnima, dio krhke psihologije moi - je li je otetila? Hoe li se kakve proklete nepredviene politike posljedice odbiti od
svega ovoga i udariti ih u potiljak? Je li joj to bilo vano? Jest, zakljuila je alosno. Bio je to paklenski osjeaj, biti ovako umorna, a jo uvijek za to mariti.
"Kou!"
Kad je zaula Drouin povik, Cordelia je naglo otvorila kapke. Koudelka je epesao na glavni ulaz ureda za izvjetavanje Sigurnosti. Dobri Boe, ovjek je opet bio u uniformi, obrijan i elegantan. Samo sivi kolobari ispod njegovih oiju nisu bili u skladu s propisima.
Ponovni susret Koua i Drou, primijetila je Cordelia s oduevljenjem, nije bio nimalo vojniki. Stoernog je asnika istog trenutka preplavila visoka i prljava plavua, pa su poeli izmjenjivati priguene, nepropisne pozdrave kao to su bili draga, ljubavi, hvala Bogu, siguran, slatka moja... CarSigovci su se s nelagodom okrenuli od te provale golih osjeaja koji su zraili s njihovih lica. Cordelia je uivala u tome. Bio je to daleko zdraviji nain da se pozdravi prijatelj nego sve ono imbecilno salutiranje.
Razdvojili su se tek kako bi bolje pogledali jedno drugo, jo se uvijek drai za ruke. "Uspio si", grcala je Droushnakova. "Koliko dugo -je li lady Vorpatril...?"
"Stigli smo samo dva sata prije vas", ree zadihano Kou, ponovno hvatajui zrak nakon junakog poljupca. "Lady Vorpatril i mali lord u krevetu su, dolje u ambulanti. Lijenik kae da ona uglavnom pati od stresa i iscrpljenosti. Bila je nevjerojatna. Imali smo nekoliko gadnih trenutaka, kad smo prolazili pokraj Vordarianova osiguranja, ali ni jednom se nije slomila. A vi - i vi ste uspjeli! U hodniku sam se mimoiao s Vaagenom koji je nosio re-plikator - spasili ste milordova sina!"
Ramena Droushnakove su se spustila. "Ali smo izgubili carevnu Kareen."
"Oh." Dodirnuo joj je usne. "Nemoj mi rei - lord Vor-kosigan naloio mi je da vas sve dovedem k njemu istog trenutka kad stignete. Njega morate izvijestiti prije nego bilo koga drugoga. Sad u vas odvesti k njemu." Rastjerao je CarSigovce rukom kao da rastjeruje muhe, to je Cordelia i sama silno eljela uiniti.
Bothari joj je morao pomoi da ustane. Podigla je utu plastinu torbu. Ironino je primijetila da su na njoj ime i logotip jednog od najekskluzivnijih duana sa enskom odjeom u glavnom gradu. Kareen te napokon obuhvaa, gade jedan.
"to je to?" pitao je Kou.
"Da, porunice," uurbano se ubacio CarSigovac, "molim vas - odbila nam je dopustiti da to pregledamo na bilo koji nain. Prema propisima, ne bismo joj smjeli dopustiti da to unese u bazu."
Cordelia povue vezice na vrhu i otvori torbu, pa je prui pred Koua na pregled. On vime unutra.
"Sranje." CarSigovci su sunuli naprijed kad je Koudelka odskoio. On im je odmahnuo da se smire. "Ja... ja... shvaam", progutao je slinu. "Da, admiral Vorkosi-gan e to svakako htjeti vidjeti."
"Porunice, to da unesem u inventar?" CarSigovac je - zacvilio, zakljui Cordelia, eto to je radio. "Ako ulazi, moram je zabiljeiti."
"Kou, daj mu neto da si zatiti dupe", uzdahne Cordelia.
Kou je ponovno virnuo, a usne su mu se svinule u vrlo iskrivljen osmijeh. "U redu je. Unesite to kao Zimoslavni dar za admirala Arala Vorkosigana. Od njegove supruge."
"Oh, Kou," prui mu Drou njegov ma. "Spasila sam oyo. Ali izgubili smo oplatu, ao mije."
Kou ga uzme, pogleda prema torbi, izvede zakljuak i prihvati ma mnogo opreznije. "To... to je u redu. Hvala ti."
"Odnijet u ga natrag u Siegling's i dati da naprave novu oplatu", obeala je Cordelia.
CarSigovci su propustili najvieg pobonika admirala Vorkosigana. Kou je vodio Cordeliju, Botharija i Drou u bazu. Cordelia je vrsto povukla uzicu torbe i pustila je da joj se njie u ruci.
"Spustit emo se dolje, na razinu gdje je smjeten Stoer. Admiral je ve jedan sat na zatvorenom sastanku. Sino su potajno stigla dvojica najviih Vordarianovih asnika. Pregovaraju oko toga da ga izdaju. Najbolji plan za izvlaenje talaca poiva na njihovoj suradnji."
"Jesu li ve znali za ovo?" podigne Cordelia torbu.
"Mislim da nisu, miladv. Upravo ste promijenili sve." Njegov je irok osmijeh postao divlji, a neravnomjeran mu se korak produio.
"Pretpostavljam da e prepad svejedno biti potreban", ' uzdahne Cordelia. "ak i dok pada, Vordarianova je strana jo uvijek opasna. Moda i opasnija, s obzirom na svoj oaj." Pomislila je na onaj hotel u centru Vorbarr Sultane u kojem je, koliko je ona znala, jo uvijek bila smjetena Botharijeva djevojica, Elena. Manje vani taoci. Bi li mogla nagovoriti Arala da odijeli dio snaga za manje vane taoce? Na alost, ipak jo nije sve vojnike ostavila bez posla. A trudila sam se. Boe, trudila sam se,
Silazili su i silazili, do sredita ivanog sustava baze Tanerv. Stigli su do strogo uvane sobe za sastanke; smrtonosno naoruana eta stajala je pred njezinim vratima na strai, s uperenim cijevima. Koudelka im domahne da
se razmaknu. Vrata su kliznula u stranu i ponovno se zatvorila iza njih.
Cordelia je pogledom upila ivu sliku koja je zastala kako bi joj uzvratila pogled, sjedei oko uglaanog stola. Aral je, dakako, bio u sreditu. Illvan i grof Piotr sjedili su svaki s jedne njegove strane. Bio je tu i premijer Vor-tala, i Kanzanian, i nekoliko viih stoernih asnika, svi u slubenim zelenim uniformama. Dvojica dvostrukih izdajica sjedili su preko puta njih, sa svojim pobonicima. Gomila svjedoka. eljela je biti nasamo s Aralom, rijeiti se cijele ove proklete rulje. Uskoro.
Aralove su se oi spojile s njezinima u tihoj agoniji. Usne su mu se uzvile u posve ironinom smijeku. To je bilo sve; a opet, njezin je trbuh ponovno zagrijalo pouzdanje, sigurnost u njega. Nije bilo leda. Sve e biti u redu. Ponovno su uhvatili korak, a ni bujica rijei ni vrsti zagrljaji ne bi mogli izraziti vie. Ali zagrljaji e uslijediti, obeavale su sive oi. I njezine su se usne uzvile prvi put nakon - koliko?
Dlan grofa Piotra snano je tresnuo o stol. "Za Boga miloga, eno, pa gdje si bila?" vikne on bijesno.
Svladalo ju je morbidno ludilo. Silovito mu se nasmijeila i podigla torbu. "U kupovini."
Na trenutak, starac joj je zamalo povjerovao; meusobno sukobljeni izrazi preplavili su mu lice, zaprepatenje, nevjerica, potom ljutnja kad je shvatio da mu se izruguje.
"elite li vidjeti to sam kupila?" nastavila je Cordelia, jo uvijek lebdei. Trznula je uzicom i otvorila torbu, pa iz nje otkotrljala Vordarianovu glavu preko stola. Na svu sreu, iz nje je prestalo curiti prije nekoliko sati. Zaustavila se pred njim, licem prema gore, iscerenih usana, dok su oi koje su se suile^ prazno zurile.
Piotr razjapi usta. Kanzanian je skoio, stoernici opsovali, a jedan od Vordarianovih izdajica tako je ustuknuo daje zapravo pao sa stolca. Vortalaje napuio usnice i podigao obrve. Koudelka, smrknuto ponosan na svoju kljunu ulogu inspicijenta ovoga historijskog trenutka nadigravanja, poloio je ma na stol, kao daljnji dokaz. Illvan je ispustio dah i kroz svoj se ok pobjedonosno nasmijeio.
Aral je bio savren. Oi su mu se tek lagano rairile, a onda je poloio bradu na ruke i zagledao se preko ramena svog oca, s izrazom hladnog zanimanja na licu. "Ali naravno", dahne on. "Svaka Vorkinja kupuje u glavnom gradu."
"Previe sam to platila", prizna Cordelia.
"I to je, takoer, tradicionalno." Zajedljiv mu je osmijeh zaplesao na usnama.
"Kareen je mrtva. Ustrijeljena u guvi. Nisam je mogla spasiti."
Rastvorio je dlan, kao da eli pustiti crni humor koji se raao u njemu da mu iscuri kroz prste. "Razumijem." Ponovno je podigao pogled prema njoj, kao daje pita Jesi li dobro1? i oito otkrivajui odgovor, Nisam.
"Gospodo, ako biste bili tako ljubazni da se ispriate na nekoliko minuta. elim biti nasamo sa svojom enom."
U amoru mukaraca koji su ustajali, Cordelia je na-ula mrmljanje: "Hrabar mukarac..."
Pogledom je prikovala Vordarianove ljude dok su se odmicali od stola, "asnici. Preporuujem vam da se, kad se ovaj sastanak nastavi, bezuvjetno predate lordu Vorko-siganu na milost. On je moda jo uvijek ima." Ja sigurno nemam, bila je neizgovorena kruna te misli. "Umorna sam od vaeg glupog rata. Zavrite ga."
Piotr se progurao pokraj nje. Ogoreno mu se nasmijeila. On joj je uzvratio grimasom nelagode. "ini se da sam te podcijenio", promrmlja on.
"Nemojte mi vie nikad... stati na put. I drite se dalje od mog sina."
Jedan Vorkosiganov pogled zadrao je njezin izljev bijesa koji je drhturio na rubu svretka njezine reenice. Ona i Piotr izmijenili su oprezno kimanje glavama, kao dvoje sudionika u dvoboju koji se tradicionalno klanjaju jedno drugome.
"Kou," ree Vorkosigan, zbunjeno gledajui u gnusan predmet koji mu je leao uz lakat. "Hoe li, molim te, urediti da se ova stvar skloni u mrtvanicu baze? Kao stolni ukras, nije po mom ukusu. Morat e biti pohranjena dok ne bude mogla biti pokopana s ostatkom njega. Gdje god se on nalazio."
"Sigurni ste kako ne elite da ostane ovdje i Vordaria-novim stoernicima ulije nadahnue za sporazum?" ree Kou.
"Ne", odvrati Vorkosigan odluno. "Ve je imala dovoljno ljekovito djelovanje."
Oprezno, Kou uzme torbu od Cordelije, otvori je i upotrijebi kako bi zarobio Vordarianovu glavu a daje pritom ne dodirne.
Aral je pogledom upio njezinu malu, iscrpljenu ekipu, tugu Droushnakove, Botharijeve kompulzivne trzaje. "Drou. Narednice. Slobodni ste da se operete i najedete. Predat ete mi prijavak u mojoj sobi kad ovdje budemo gotovi."
Droushnakova kimne, narednik salutira, pa oboje izau za Koudelkom.
im su se vrata zatvorila, Cordelia je pala Aralu u zagrljaj, u njegovo krilo, uhvativi ga u trenutku kad je usta-jao kako bi joj priao. Zajedno su sletjeli s dovoljno siline da se poremeti ravnotea stolca. Grlili su se tako silovito da su se morali odmaknuti kako bi se poljubili.
"Da vie nikad", ree on promuklo, "nisi izvela takvu ekshibiciju."
"A ti je vie nikad nemoj uiniti nunom." "Dogovoreno."
Odmaknuo je njezino lice od svoga, drei ga meu dlanovima, prodirui je oima. "Tako sam se bojao za tebe da sam se zaboravio bojati za tvoje neprijatelje. Trebao sam se sjetiti. Draga kapetanice."
"Nita od toga ne bih uspjela izvesti sama. Drou je bila moje oko, Bothari moja desna ruka, Koudelka nae noge. Mora oprostiti Koudelki to je otiao bez doputenja. Na izvjestan smo ga nain oteli."
"Tako sam i uo."
"Je li ti rekao za tvog bratia Padmu?"
"Jest", uslijedio je alostan uzdah. Zagledao se unatrag kroz vrijeme. "Padma i ja jedini smo preivjeli pokolj potomaka carevia Xava koji je onoga dana naredio Ludi Yuri. Menije bilo jedanaest, Padmi samo godina dana, bio je beba... Uvijek sam poslije toga o njemu mislio kao o bebi. Pokuavao paziti na njega... Sad sam ostao samo ja. Yurijev je posao gotovo zavren."
"Botharijeva Elena. Treba je spasiti. Ona je mnogo vanija od onog taglja punog grofova u Rezidenciji."
"Upravo sad radimo na tome", obeao joj je on. "To nam je prvo na popisu prioriteta, sad kad, zahvaljujui tebi, vie ne moramo uzimati u obzir cara Viala." Zastao
je i polako se nasmijeio. "Bojim se da si okirala moje Barravarce, ljubavi."
"Zato? Zar su mislili da imaju monopol na divljatvo? To su bile posljednje Vordarianove rijei. 'Vi ste Betanka. Ne moete'."
"Ne moete to?"
"Uiniti ovo, pretpostavljam da bi rekao. Da je dobio prigodu."
"Prilino gnusan trofej za prijevoz jednoinom. to bi bilo daje netko zatraio da otvori torbu?"
"Otvorila bih je."
"Jesi li... jesi li ba sasvim dobro, ljubavi?" Ispod osmijeha, usne su mu bile ozbiljne.
"Misli, jesam li skrenula? Jesam, malo. Vie nego malo." Ruke su joj se jo uvijek tresle, kao cijelog tog dana, neprekidna drhtavica koja nije prolazila. "inilo se... neophodnim ponijeti Vordarianovu glavu ovamo. Nisam zapravo imala na umu to da je objesimo na zid Kue Vorkosigan uz lovake trofeje tvog oca, iako ni to nije loa ideja. Mislim da nisam zapravo ni bila svjesna zato je se tako uporno drim, sve dok nisam ula u ovu sobu. Da sam ovamo uteturala praznih ruku i rekla svim tim mukarcima da sam ubila Vordariana i objavila kraj njihova malog rata, tko bi mi povjerovao? Osim tebe?"
"Illvan, moda. On te i prije vidio u akciji. Ostali... pa, potpuno si u pravu."
"Mislim da mi se u glavi zadrala i jedna ideja iz prastare povijesti. Zar nisu nekad obiavali javno izlagati tijela ubijenih vladara, kako bi suzbili uzurpatore? inilo mi se prikladnim. Iako je, s moje toke gledita, Vorda-rian bio posve usputna stvar."
"Tvoja mije CarSigovska pratnja dojavila da si uspjela donijeti replikator. Je li jo uvijek radio?"
"Sad je kod Vaagena na pregledu. Miles je iv. teta nije poznata. Oh. ini se daje Vordarian igrao neku ulogu u hukanju Evona Vorhalasa. Ne izravno, preko nekog posrednika."
"Illvan je to nasluivao." Ruka mu se vre obavila oko nje.
"to se tie Botharija," ree ona, "nije u dobrom stanju. Daleko previe stresa. Treba mu pravo lijeenje, medicinsko, a ne politiko. Ono brisanje sjeanja bilo je prava predstava strave i uasa."
"U ono doba spasilo mu je ivot. Moj kompromis s Ezarom. Sad mogu uiniti i neto bolje."
"I bolje ti je. Usredotoio se na mene kao pas. To su njegove rijei. A ja sam ga kao takvog i koristila. Dugujem mu... sve. Ali plai me. Zastoja?"
Vorkosigan se doimao duboko zamiljenim. "Bothari... nema dobar osjeaj sebe. Nema snanog sredita. Kad sam ga prvi put sreo, kad mu je bilo najloije, osobnost mu je bila na rubu da se rascijepi u mnotvo. Da je imao bolju naobrazbu, da nije bio tako oteen, bio bi idealan pijun, krtica za duboke prodore. On je kameleon. Zrcalo. Postaje sve ono to se od njega trai da bude. Ne bih rekao da je to svjestan proces. Piotr oekuje odanog orunika, a Bothari igra ulogu, bezizraajan na zahtjev. Vorrutver je htio udovite, a Bothari je postao njegov muitelj. I rtva. Ja sam traio dobrog vojnika i on je za mene postao takav. A ti..." glas mu se smekao, "ti si jedina koja pogleda Botharija i vidi junaka. I zato on za tebe to i postaje. Dri se uz tebe zato to ga ti stvara veim ovjekom nego to je ikad i sanjao da e postati."
"Arale, to je ludo."
"A da?" Uronio je nos u njezinu kosu. "Ali nije on jedini ovjek na kojega tako neobino djeluje. Draga kapetanice."
"Bojim se da ni sama nisam u boljem stanju od Botharija. Zabrljala sam i Kareen je umrla. Tko e rei Gre-goru? Da nije bilo Milesa, odustala bih. Dri Piotra dalje od mene, ili u ga, kunem ti se, sljedei put rastrgati." Ponovno se tresla.
"." Lagano ju je zibao. "Misli li da barem ienje moe prepustiti meni, ha? Hoe li ponovno imati povjerenja u mene? Uinit emo neto od svih ovih rtvi. Da ne budu uzaludne."
"Osjeam se prljavo. Osjeam se muno."
"Da. Veina duevno zdravih ljudi se tako osjea kad se vrate iz borbene misije. To stanje duha dobro mi je poznato." Zastao je. "Ali ako Betanka moe postati takvom Barravarkom, onda moda nije nemogue da i Barravarci postanu malo vie nalik na Betance. Promjena jest mogua."
"Promjena je neizbjena", ustvrdila je ona. "Ali nee ti to uspjeti na Ezarov nain. Ovo vie nije Ezarovo doba. Mora pronai vlastiti nain. Nanovo oblikovati ovaj svijet u onaj u kojem Miles moe preivjeti. I Elena. I Ivan. I Gregor."
"Kako god vi elite, miladv."
Treega dana poslije Vordarianove smrti, glavni je grad pao u ruke snaga odanih caru; ako ve ne bez ispaljenog metka, barem se to nije dogodilo ni izbliza onako krvavo kao to se Cordelia bojala. Samo dva depa otpora, u CarSigu i u samoj Rezidenciji, trebale su raistiti
kopnene snage. Hotel u sreditu grada opkolio je njihov garnizon i nakon nekoliko sati intenzivnih tajnih pregovora, predao se zajedno s taocima. Piotr je dao Bothariju jedan dan dopusta da osobno ode po svoje dijete i njezinu njegovateljicu, te ih otprati kui. Cordelia je prespavala cijelu no prvi put otkako se vratila.
Vordarianovim kopnenim trupama u gradu zapovijedao je Evon Vorhalas, zaduen za posljednju crtu obrane sredita za svemirsku komunikaciju u kompleksu vojnoga glavnog stoera. Umro je u posljednjem vihoru borbi, a ustrijelili su ga vlastiti ljudi kad je s prezirom odbio ponudu za pomilovanje u zamjenu za predaju. Na izvjestan nain, Cordelia je osjetila olakanje. Tradicionalna kazna za veleizdaju koju bi poinio vorski plemi bila je javno izlaganje i smrt izgladnjivanjem. Pokojni car Ezar nije oklijevao odrati tu gnusnu tradiciju. Cordelia se samo nadala da e za Gregorove vladavine taj obiaj doivjeti svoj kraj.
Bez Vordariana da je dri na okupu, njegova se pobunjenika koalicija brzo raspala na suprotstavljene frakcije. Jedan iznimno konzervativan vorski plemi u gradu je Fe-derstoku podigao svoj stijeg i proglasio se carem; njegova je uzurpacija trajala neto krae od trideset sati. U istonom obalnom okrugu koji je pripadao jednom od Vor-darianovih saveznika, grof je poslije zarobljavanja izvrio samoubojstvo. Protuvorska organizacija proglasila je u tom kaosu neovisnu republiku. Novi grof, pjeadijski pukovnik iz bone obiteljske linije koji nikad nije oekivao da e ga zasuti takva ast, smjesta je i djelotvorno uguio taj zaokret prema pretjeranom naprednjatvu. Vorkosi-gan je stvar prepustio njemu i okrunoj miliciji, uvajui carske trupe za "unutranje stvari koje nisu u nadlenosti okruga".
"Ne moe doi na pola puta i stati", prijekorno je na ovu suzdranost promrmljao Piotr.
"Korak po korak", smrknuto je uzvratio Vorkosigan, "i obii u svijet. Samo me gledaj."
Petoga dana, Gregor je vraen u glavni grad. Vorkosigan i Cordelia zajedno su se prihvatili zadae da ga obavijeste o Kareeninoj smrti. Izbezumljeno se rasplakao. Kad je prestao, poveli su ga na vonju zemaljskim vozilom s prozirnim energetskim titom, kako bi pregledao dio vojnih snaga; zapravo, vojska je pregledala njega, kako bi mogla vidjeti daje iv, to e konano rastjerati Vorda-rianove glasine o njegovoj smrti. Cordelia se vozila s njim. Njegova bkirana tiina parala joj je srce, ali inilo joj se da je tako ipak bolje nego da su ga najprije poveli u obilazak trupa, a onda mu rekli. Da je tijekom cijele vonje morala podnositi njegove opetovane upite kad e ponovno vidjeti majku, vjerojatno bi se i sama slomila.
Kareenin je sprovod bio javan, iako mnogo manje svean nego to bi bio u manje kaotinim okolnostima. Od Gregora se zahtijevalo da potpali rtvenu lomau po drugi put te godine. Vorkosigan je zamolio Cordeliju da vodi njegovu ruicu s bakljom. Taj se dio sprovodne sveanosti inio gotovo suvinim, nakon onoga to je uinila Rezidenciji. Na lomau je Cordelia dodala debeo pramen svoje kose. Gregor se stisnuo sasvim uz nju.
"Hoe li i mene isto ubiti?" apnuo joj je. Nije zvuao uplaeno, samo morbidno znatieljno. Otac, djed, majka, svi umrli unutar jedne godine; nikakvo udo da se osjeao kao meta, ma koliko zbrkano bilo shvaanje smrti u njegovoj dobi.
"Nee", rekla je ona odluno. Ruka joj se stisnula oko njegovih.ramena. "JaL im^tojie^dopustiti." Bogjoj po-
mogao, inilo se da ga je ovo neutemeljeno uvjeravanje zapravo utjeilo.
Pazit u na tvog djeaka, Kareen, pomislila je Corde-lia dok su se plamenovi dizali uvis. Ta je zakletva bila skuplja od bilo kojeg dara koji se spaljivao, jer je njezin ivot neopozivo vezivala uz Barravar. No vruina na njezinu licu ublaila je bol u njezinoj glavi, barem malo.
Cordelijina se dua osjeala poput iscrpljenog pua, sklonjenog u staklastoj tuposti. Poput stroja vukla se kroz ostatak ceremonije, iako je bilo trenutaka kad joj se njezina okolina inila sasvim besmislenom. Okupljeni bar-ravarski Vorovi na nju su reagirali ledenom, dubokom slubenou. Nema sumnje, misle da sam luda i opasna, luakinja koja je pobjegla s tavana zato stoje rodbina bila previe popustljiva. Konano joj je sinulo da njihova pretjerana udvornost oznaava potovanje.
Od toga se razbjesnila. Sva Kareenina hrabrost i izdrljivost nisu joj donijele nita. Hrabar i krvlju okupan porod lady Vorpatril uzimao se zdravo za gotovo, ali odvali li glavu nekom idiotu, onda si zaista netko, za Boga - !
Kad su se vratili u svoje odaje, Aralu je trebao jedan sat daje smiri, a onda je dobila napad plaa. On gaje strpljivo podnio.
"Hoe li to iskoristiti?" pitala ga je kad se, od iste iscrpljenosti, ponovno vratila u neto nalik na suvislost. "Taj, taj... taj moj zadivljujui novosteeni status1?" Kako je mrzila tu rije, ostavljala joj je kiseo okus u ustima.
"Iskoristit u bilo to," zakleo se on tiho, "ako e mi to pomoi da za petnaest godina postavim Gregora na prijestolje kao duevno zdravog i sposobnog ovjeka na elu stabilne dravne uprave. Iskoristit u tebe, sebe, sve to bude potrebno. Platiti ovoliku cijenu, a onda ne uspjeti, to bi bilo nepodnoljivo."
Uzdahnula je i uvukla svoju ruku u njegovu. "U sluaju nezgode, doniraj i ono to preostane od mojih dijelova tijela. Tako rade Betanci. Ne trati uzalud."
Usta su mu se bespomono uzvila. Licem u lice, odmarali su se na trenutak spojenih ela, grlei se. "Ne ezni uzalud."
Njezino se preutno obeanje Kareen pretvorilo u slubenu politiku kad su ona i Aral, kao par, slubeno od Vijea grofova bili imenovani za Gregorove skrbnike. To se nekako zakonski razlikovalo od Aralova uvanja carstva u svojstvu Namjesnika. Premijer Vortala uzeo si je vremena da joj odri predavanje i jasno joj stavi do znanja kako njezine nove dunosti ne ukljuuju nikakvu politiku mo. Imala je gospodarske funkcije, ukljuujui i sta-rateljstvo nad izvjesnom imovinom Vorbarrinih koja je bila odvojena od carskog vlasnitva i pripadala strogo Gre-gorovoj tituli grofa Vorbarre. A prema Aralovoj odredbi, ona je dobila nadzor nad carevim kuanstvom. I naobrazbom.
"Ali, Arale," rekla je zapanjena Cordelia. "Vortala je naglasio da neu imati nikakve moi."
"Vortala... nije premudar. Recimo to tako, on ima malih potekoa s razumijevanjem injenice da postoje oblici moi koji ni na koji nain nisu povezani sa silom. Dodue, tvoj prostor djelovanja je uzak, jer Gregor e u dvanaestoj godini ui u pripremnu kolu za Vojnu akademiju."
"Ali, shvaaju li oni..."
"Shvaam ja. I ti shvaa. To je dovoljno."
DVADESETO POGLAVLJE
Jedna od prvih Cordelijinih zapovijedi bila je da ponovno dodijeli Droushnakovu osobno Gregoru, zbog njegova emocionalnog kontinuiteta. To nije znailo da je odustala od djevojina drutva, utjehe na koju se Corde-lia duboko naviknula, jer su se zbog obnovljenog Illvano-va inzistiranja ona i Aral trajno smjestili u Carsku Rezidenciju. Cordeliji je pao kamen sa srca kad su se, mjesec dana poslije Zimoslave, Kou i Drou vjenali.
Cordelia se ponudila za posrednicu izmeu dviju obitelji. Iz nekog su razloga i Kou i Drou odbili njezinu ponudu, uurbano, iako s dubokom zahvalnou. S obzirom na izbezumljujue nevidljive zamke barravarskih drutvenih obiaja, Cordelia je zapravo bila sretna to preputa taj posao iskusnoj postarijoj dami koju je par unajmio.
Cordelia je esto viala Alys Vorpatril ijedna su drugu posjeivale kod kue. Mali Ivan bio je, ako ve ne utjeha Alys, onda svakako razonoda u njezinu polaganom oporavku od tjelesnih napora. Brzo je rastao, usprkos sklonosti prema cendranju koje je, ubrzo je to Cordelia shvatila, bila bolest uzrokovana terapijom, u stvari Alvsinom sklonou da se pretjerano brine oko njega. Ivan bi trebao imati troje ili etvero brae i sestara na koje bi ona mogla
podijeliti svoju panju, zakljuila je Cordelia, promatrajui je kako ga podie na rame da bi se podrignuo, istovremeno naglas planirajui njegov obrazovni napad, do kojeg e doi u njegovoj osamnaestoj godini, na zastraujue prijamne ispite Carske Vojne Akademije.
Pozornost Alys Vorpatril odvratila se s njezina ogorena alovanja za Padmom i planiranja Ivanovog ivota do posljednje pojedinosti kad je ugledala sliku vjenanice nad kojom je slinila Drou.
"Ne, ne, ne!" uzviknula je ona, ustuknuvi. "Sva ta ipka - pa izgledala bi nauureno kao veliki bijeli medvjed. Svila, draga moja, dugi slapovi svile, to je ono to tebi treba" i dala se na posao. Drou, koja nije imala ni majku ni sestru, teko da bi pronala upueniju vjenanu savjetnicu. Lady Vorpatril na kraju je od vjenanice uinila jedan od svojih nekoliko darova, kako bi bila sigurna u njezino estetsko savrenstvo, zajedno s malom "vikendicom" za koju se pokazalo da je pozamana kua na istonoj morskoj obali. Kad doe ljeto, Drouin e se san o plai ostvariti. Cordelia se iroko osmjehnula i kupila djevojci spavaicu i haljetak s dovoljno slojeva ipke da zadovolje i za volanima najgladniju duu.
Aral im je posudio dvoranu; Crvenu sobu Carske Rezidencije i plesnu dvoranu uz nju, onu s prekrasnim drvenim parketima koji su, na golemo Cordelijino olakanje, izbjegli poar. Teoretski, taje velianstvena gesta trebala olakati Illyanove muke s osiguranjem, budui da e Aral i Cordelija biti meu glavnim svjedocima. Osobno, Cordelia je smatrala da je preobrazba CarSiga u svadbene dobavljae preokret koji obeava.
Aral je pregledao popis gostiju i nasmijeio se. "Shvaa li ti", ree on Cordeliji, "da su zastupljene sve klase? Prije godinu dana, takav dogaaj na ovom mjestu ne bi
bio mogu. Sin trgovca povrem i ki vojnika koji nije u zapovjednom kadru. Kupili su to krvlju, no moda e se to sljedee godine moi kupiti na miran nain. Medicina, naobrazba, inenjerstvo, poduzetnitvo - hoemo li prirediti prijem i za knjiniare?"
"Nee li se sve one vorske svrake kojima su oenjeni Piotrovi kompij poaliti zbog pretjeranog drutvenog naprednjatva?"
"Kad Alys Vorpatril stoji iza ovoga? Ne bi se usudile."
Od tog je mjesta cijela stvar poela rasti. Tjedan dana prije vjenanja, Kou i Drou razmatrali su, iz iste panike, mogunost bijega, jer su im njihovi usrdni pomagai iz ruku oteli nadzor nad apsolutno svime. No osoblje Carske Rezidencije sve je to uvjebanom lakoom dovelo u red. Starija domaica letjela je uokolo, smijuljei se: "Eto, a ja sam mislila da, kad se admiral useli, neemo imati nikakvog posla osim s onim dosadnim veerama za Glavni stoer."
Konano je stigao i taj dan. Veliki krug nainjen od obojenih zrna jema bio je prostrt na podu Crvene sobe, * usred zvijezde s promjenjivim brojem vrhova na svakome od kojih e stajati po jedan roditelj ili glavni svjedok; u ovom sluaju, bilo ih je etvero. Prema barravarskom obiaju, mladenci su vjenavali sami sebe, u krugu izgovarajui svoje zavjete, te im nije bio potreban ni sveenik ni matiar. U praksi je trener, sasvim odgovarajue zvan Trener, stajao izvan kruga i itao scenarij koji su oni slaba srca ili slabog pamenja trebali ponoviti. To je kod mla-denaca pod stresom uklanjalo potrebu za uporabom viih neuralnih funkcija, kakve su bile uenje i pamenje. Oko izgubljenih motorikih funkcija svakome je pomagao po jedan prijatelj koji ih je navodio prema krugu. Sve je to bilo vrlo praktino, zakljuila je Cordelia, kao i raskono.
Smijeei se, irokim ju je pokretom Aral smjestio na vrh zvijezde koji joj je bio dodijeljen, kao da odlae buket cvijea, pa zauzeo svoje mjesto. Lady Vorpatril inzistira-la je da Cordelia nabavi novu haljinu, iroku i dugu, plavu i bijelu s crvenim cvjetnim naglascima, kako bi bila u skladu s Aralovom ultraslubenom paradnom plavo-crvenom uniformom. Drouin ponosni i ivani otac takoer je nosio plavo-crvenu uniformu i stajao na svom vrhu. Bilo je udno razmiljati o vojsci, koju je Cordelia inae povezivala s totalitaristikim nagonima, kao o perjanici egalitarizma na Barravaru. Dar Cetagandanaca, tako je to nazvao Aral; njihova je invazija bila prvo to je prisilno izazvalo napredovanje nadarenih, bez obzira na podrijetlo, a valovi te promjene jo su uvijek putovali kroz bar-ravarsko drutvo.
Narednik Droushnakov bio je nii i vitkiji mukarac nego stoje Cordelija oekivala. Geni Drouine majke, bolja prehrana, ili oboje, uinili su da njegova djeca izrastu via od njega. Sva tri brata, od kapetana do razvodnika, dobili su dopust sa svojih vojnih dunosti kako bi nazoili vjenanju i sad su stajali u veem, vanjskom krugu drugih svjedoka, zajedno s Kouovom uzbuenom mlaom sestrom. Na posljednjem vrku zvijezde stajala je Kouova majka, plaui i smijui se, u plavoj haljini tako savrene boje daje Cordelia posumnjala kako je i u tome svoje prste imala Alys Vorpatril.
Prvi je umarirao Koudelka, oslanjajui se o svoj tap s novom oplatom i o narednika Botharija. Narednik Bot-hari nosio je najglamurozniju inaicu Piotrove smee-srebrne odore i pomagao mu, apui uasno sugestivne savjete kao: "Ako vam zaista pozli, porunice, spustite glavu dolje." Od same je pomisli na to Kouovo lice postalo jo zelenije, to je bilo u strahovitom neskladu s bojom
njegove crveno-plave uniforme i lady Vorpatril to, bez sumnje, ne bi odobravala.
Glave su se okrenule. Oh, zaboga. Alys Vorpatril bila je potpuno u pravu to se ticalo Drouine haljine. Uplovila je unutra, zapanjujue lijepa, poput jedrilice, visoko i isto savrenstvo oblika i svrhovitosti, u svili boje bjelokosti, zlatne kose, plavih oiju, s bijelim, plavim i crvenim cvijeem u kosi, tako da je ovjek, tek kad je stala uz Koua, shvaao koliko visok on mora biti. Alys Vorpatril, u sre-brnosivom, oslobodila je Drou na rubu kruga poput kakve boice lova koja otputa bijelog sokola, da poleti i smjesti se na Kouovoj pruenoj ruci.
Kou i Drou probili su se kroz svoje zakletve, a da nisu zamucali niti se onesvijestili, te su uspjeli prikriti neugodu to su je oboje osjeali prilikom javnog izricanja njihovih prezrenih krsnih imena, koja su bila Clement i Lud-milla.
("Braa su me obiavala zvati Luda", povjerila se juer Drou Cordeliji za vrijeme uvjebavanja sveanosti. "Rimuje se s muda. Takoer i s 'bilo kuda, Luda svuda'."
"Za mene e uvijek biti Drou", obeao je Kou.)
Kao stariji svjedok, Aral je tad rastvorio krug zrna jema jednim potezom noge u izmi i pustio ih da izau, a glazba, ples, veeranje i opijanje su poeli.
Ponuda delirija bila je nevjerojatna, glazba iva, a opijanje... tradicionalno. Nakon prve ae dobrog vina koje je poslao Piotr, Cordelia je odlebdjela do Koua i promrm-ljala nekoliko rijei o betanskim istraivanjima koja su dokazala tetne uinke etanola na seksualne funkcije, pa je on preao na vodu.
"Okrutna eno", apne joj Aral u uho, smijui se.
"Ali ne i prema Drou, to nisam", uzvratila mu je ona mrmljanjem.
Slubeno su je upoznali s braom, sad ogorima, koji su je motrili s onim silnim strahopotovanjem od kojega bi poela krgutati zubima. Iako, eljust joj se malo opustila kad je brata koji je volio rime mahanjem ruke uutkao tata kako bi mladenki omoguio prostor za primjedbu vezanu uz temu runog oruja. "uti, Jos," rekao ie narednik Droushnakov svom sinu. "Ti nikad nisi rukovao nervnim disruptorom u borbi." Drou je mirnula, a onda se nasmijeila, blistavih oiju.
Cordelia je uspjela uhvatiti trenutak s Botharijem kojega je sad, kad su Piotr i Aral razdvojili kuanstva, vrlo rijetko viala.
"Kako Elena napreduje, sad kad je opet kod kue? Je li se gazdarica Hysopi ve oporavila od svega onoga?"
"Obje su dobro, milady." Bothari je pognuo glavu i gotovo se nasmijeio. "Posjetio sam ih prije otprilike pet dana, kad je grof Piotr otputovao dolje da provjeri svoje konje. Elena, ovaj, pue. Spustite je na pod i odvratite pogled na minutu, a kad opet pogledate, ona je ve..." Na-mrtio se. "Nadam se da je Karla Hysopi budno dri na oku."
"Uspjela je ouvati Elenu sigurnom tijekom Vordaria-nova rata. Pretpostavljam da e s jednakom lakoom izai na kraj i s puzanjem. Hrabra ena. Trebala bi dobiti jedno od tih odlija koja dijele."
Botharijevo se elo nabralo: "Nisam siguran da bi njoj to mnogo znailo."
"Mm. Nadam se da zna da mi se moe javiti za sve to joj je potrebno, u bilo koje doba.''
"Da, miladv. Ali zasad nam ide dobro." Tu se, u toj izjavi o samodostatnosti, skrivao traak ponosa. "Zimi je vrlo mirno u Vorkosigan Surleauu. isto. Ba pravo mjesto za malo dijete." Ne kao mjesto na kojem sam ja odrastao, gotovo gaje Cordeiia mogla uti kako kae. "elim da ona ima sve to je pravo i potrebno. ak i svog tatu."
"A kako vama ide?"
"Novi lijek je bolji. U svakom sluaju, vie nemam osjeaj da mi je glava puna magle. A nou spavam. Vie od toga ne mogu rei to lijek radi."
Oito je stvar bila u poslu; doimao se oputenim i mirnim, gotovo bez one mrane crte. Iako je ipak on bio prva osoba koja je pogledala preko stola prepunog hrane i rekla: "Je li njemu doputeno da bude budan?"
Gregor se, u pidami, uljao uz rub kulinarske izlobe, nastojei izgledati nevidljiv i epati nekoliko poslastica prije nego to ga uoe i ponovno odvedu. Cordeiia je prva stigla do njega, prije nego to na njega stane neki neoprezan gost ili ga zarobe snage Sigurnosti u obliju zadihane slukinje i prestravljenog tjelohranitelja koji su trebali zamjenjivati Drou. Slijedio ih je Simon Illvan, blijed poput krpe. Na sreu po Illvanovo srce, Gregor je slubeno nestao tek prije otprilike ezdeset sekundi. Gregor se prilijepio uz njezinu suknju dok su se odrasli, hiperven-tilirajui, nadvijali nad njega.
Drou, koja je primijetila kako Illvan dodiruje svoju kom-vezu, problijedjela je i pokrenula se, potaknuta obinom moi navike. "to se dogaa?"

"Kako je uspio zbrisati?" zareao je Illvan na Grego-rove uvare koji su mrmoljili neto neujno o tome kako su mislili da spava i ni na trenutak nisam skinuo pogled s njega.
"Nije zbrisao", ubaci se Cordeiia zajedljivo. "Ovo je njegov dom. Trebao bi se barem moi slobodno kretati unutar zgrade, jer zato inae drite sve te proklete, beskorisne straare vani na zidovima?"
"Droushie, zar ja ne smijem biti na tvojoj zabavi?" alosno je pitao Gregor, oajniki se osvrui za autoritetom koji bi imao vii in od Illvana.
Drou pogleda Illvana koji je izgledao kao da to ne odobrava. Cordeiia je pomaknula stvari s mrtve toke bez imalo oklijevanja. "Da, smije."
I tako je, pod Cordelijinim nadzorom, car plesao s mladenkom, pojeo tri kolaa sa lagom i, zadovoljan, bio odnesen u krevet. Sve to je htio bilo je petnaest minuta, jadno dijete.
Zabava se oduevljeno nastavljala. "Jeste li za ples, miladv?" pun nade uz njezin se bok raspitivao Aral.
Usuuje li se pokuati? Svirali su suzdrane ritmove plesa zrcala - tu valjda ne moe previe pogrijeiti. Kim-nula je, pa je Aral iskapio svoju au i poveo je na uglaane parkete. Korak naprijed, korak u stranu, podizanje ruke; usredotoujui se, dola je do zanimljivog otkria. Bilo koji od partnera mogao je voditi, a ako su plesai bili budni i brzi, nitko to od promatraa nije mogao primijetiti. Pokuala je s nekoliko vlastitih prigiba i koraka u stranu, a Aral ju je glatko slijedio. Voenje plesa letjelo je amo-tamo izmeu njih dvoje poput loptice, a igra ih je sve dublje uvlaila u sebe, sve dok nije prestala glazba, a oni ostali bez daha.
Na ulicama Vorbarr Sultane otapali su se posljednji snjegovi zime kad je kapetan Vaagen nazvao Cordeliju iz Carske vojne bolnice.
"Vrijeme je, milady. Uinio sam sve to sam mogao in vitro. Posteljica je stara deset mjeseci i oito je poela starjeti. Stroj se vie ne moe nadograivati kako bi to nadoknadio."
"Kad, onda?" "Sutra bi bilo dobro."
Te je noi jedva oka sklopila. Sljedeeg jutra svi su hrpimice krenuli u Carsku vojnu bolnicu. Aral, Cordelia, grof Piotr kojemu je uz bok bio Bothari. Cordelia nije bila, ni najmanje sigurna da eli da Piotr bude prisutan, no sve dok im starac svima ne uini uslugu i ne otegne papke, morala ga je trpjeti. Moda e jo jedno apeliranje na zdrav razum, jo jedno predstavljanje injenica, jo jedan pokuaj dati rezultata. Njihov nerazrijeeni antagonizam rastuivao je Arala; pa onda neka barem breme krivnje za njegovo potpaljivanje padne na Piotrova, a ne na Cordeli-jina lea. Daj najgore od sebe, starce. Za tebe nema budunosti, osim kroz mene. Moj sin e potpaliti tvoju sprovodnu lomau. Ali bilo joj je drago to ponovno vidi Botharija.
Vaagenov novi laboratorij bio je smjeten na itavom katu najsuvremenije zgrade u cijelom kompleksu. Cordelia je dala da ga premjeste iz negdanjeg laboratorija zbog starih sablasti, jer ga je tijekom jednog od svojih estih posjeta poslije njihova povratka u Vorbarr Sultanu, zatekla gotovo paraliziranog i nesposobnog za rad. Svaki put kad bi uao u prostoriju, rekao joj je, besmislena i nasilna smrt doktora Henrija ponovno bi mu se odigrala pred oima. Nije mogao stati na pod blizu mjesta gdje je palo Henrijevo tijelo; umjesto toga, zaobilazio ga je u irokom luku. I od najmanjih se umova trzao i skakao. "Ja sam racionalan ovjek", rekao je promuklo. "Ove praznovjerne gluposti ne znae mi nita." I tako mu je Cordelia pomogla da spali osobnu rtvu paljenicu za Henrija u e-
ravniku na podu laboratorija i predstavila preseljenje laboratorija kao promaknue.
Novi je laboratorij bio svijetao i prostran, bez sablasti koje bi se vraale. Kad ju je Vaagen uveo unutra, Cordelia je zatekla u njemu gomilu mukaraca koji su ekali; istraivai dodijeljeni Vaagenu kako bi prouavali tehnologiju replikatora, zainteresirani civilni porodniari, a meu njima i doktor Ritter, Milesov osobni budui pedijatar i savjetodavni kirurg. Smjena strae. Pukim roditeljima bila je potrebna odlunost da se laktovima probiju unutra.
Vaagen se energino kretao uokolo, vaan i sretan. Jo uvijek je nosio povez preko oka, ali je obeao Cordeliji da e sad uskoro pronai vremena za posljednju operaciju koja bi mu vratila vid. Tehniar je dokotrljao maternini replikator, a Vaagen je zastao, kao da pokuava smisliti kako da umetne elemente drame i sveanosti u ono za to je Cordelia znala daje u biti vrlo jednostavan dogaaj. Zadovoljio se time to gaje pretvorio u tehniko predavanje svojim kolegama, detaljno obrazlaui sastav hormonskih otopina koje je ubrizgavao u odgovarajue hranilice, tumaei oitanja, opisujui odvajanje posteljice koje se odvija u replikatoru, slinosti i razlike izmeu replikatornog i tjelesnog poroda. Bilo je nekoliko razlika koje Vaagen nije spomenuo. Alys Vorpatril bi ovo trebala vidjeti, pomisli Cordelia.
Vaagen podigne pogled i primijeti je kako ga gleda, pa postieno zastane i nasmijei se. "Lady Vorkosigan." Pokazao je prema zasunima koji su zatvarali replikator. "Biste li nam uinili ast?"
Pruila je ruku, zastala i osvrnula se u potrazi za Ara-lom. Eto ga tamo, ozbiljan i pozoran na rubu gomile. "Arale?"
Pruio je korak prema njoj. "Jesi li sigurna?"
"Ako moe otvoriti izletniki hladnjak, moe i ovo." Svako od njih prihvatilo je po jedan zasun pa su ih usuglaeno podigli, prelamajui sterilizirani peat i podiui poklopac. Doktor Ritter pribliio se s vibro-skalpelom, razrezujui debelu pustenu ovojnicu s hranjivim cjevicama tako njenim dodirom da vrea s plodnom vodom ispod nje nije bila nimalo oteena, a onda je rezom oslobodio Milesa iz njegova posljednjeg biolokog omota, te mu oistio nos i usta od tekuina prije nego to e prvi put iznenaeno udahnuti. Aralova ruka, obavijena oko nje, stisnula se takvom silinom da ju je zaboljelo. S usana mu se oteo priguen smijeh, ne vie od kratkog daha; progutao je slinu i trepnuo kako bi crte svog lica, preplavljene oduevljenjem, ponovno doveo pod strogi nadzor.
Sretan roendan, pomisli Cordelia. Ima dobru boju...
Na nesreu, to je zapravo bilo sve to je bilo zaista dobro. Suprotnost je, u odnosu prema malom Ivanu, bila porazna. Iako je Milesova trudnoa bila dva tjedna dua, deset mjeseci naspram Ivanovih devet i pol, Miles je pri roenju bio velik jedva kao pola Ivana, te mnogo smeu-raniji i naboraniji. Kraljenica mu je bila uoljivo deformirana, a noice povuene prema gore i nepokretne u vrstom prigibu. Ipak, definitivno je bio muki nasljednik, to je bilo neosporno. Prvi mu je pla bio tanak, slab, ni najmanje nalik na Ivanov bijesni, gladni urlik. Iza sebe, ula je Piotra kako razoarano iti kroz zube.
"Je li dobivao dovoljno hranjivih tvari?" pitala je ona Vaagena. Bilo joj je teko iz glasa do kraja otkloniti optuujui prizvuk.
Vaagen bespomono slegne ramenima. "Koliko god je mogao upiti."
Pedijatar i njegov kolega poloili su Milesa pod toplu svjetiljku i poeli s pregledom, a Cordelia i Aral stajali su svaki s jedne strane.
"Ovo e se iskrivljenje ispraviti samo od sebe, miladv," pokazao je pedijatar. "Ali donji dio kraljenice trebat e se to prije ispraviti kirurkim putem. Imali ste pravo, Vaagen, lijeenje koje je trebalo optimizirati razvoj lubanje takoer je uinilo da srastu kapice bedrenih kostiju. Zato su mu noge nepomine u tom udnom poloaju, mi-lorde. Nee moi puzati ili hodati prije nego to te kosti ne budu operativnim putem slomljene i okrenute u pravi poloaj. Ne bih to preporuio u prvoj godini ivota, s obzirom na to da treba obaviti posao s kraljenicom, neka najprije dobije na snazi i teini"
Kirurg je, opipavajui djetecu ruke, iznenada opsovao i dograbio svoj dijagnostiki ita. Miles je mijauknuo. Aralova se aka stisnula, zgrabivi av hlaa. Cordeliji se eludac spustio u pete. "K vragu!" ree kirurg. "Upravo mu je puknula nadlaktina kost. U pravu ste, Vaagen, kosti su mu abnormalno krhke."
"Pa, barem ima kosti", uzdahne Vaagen. "U jednom trenutku gotovo ih nije bilo."
"Budite oprezni", ree kirurg, "osobito s kraljenicom i lubanjom. Ako i s ostalim stoji loe kao s dugim kostima, morat emo smisliti nekakvu vrstu pojaanja..."
Piotr je zatoptao prema vratima. Aral podigne pogled, stisne usnice, namrti se i ispria, kako bi poao za njim. Cordelia je bila razapeta, ali kad se svojim' oima uvjerila da je namjetanje kostiju krenulo i da e novoosvijeteni lijeniki oprez zatititi Milesa od daljnjih oteenja, barem za danas, ostavila je njihove dosjetljive glave pognute nad njim i slijedila Arala.
U hodniku, Piotr je nabadao gore-dolje. Aral je stajao u paradnom stavu mirno, neumoljiv i nepomian. Bothari je bio tihi svjedok u pozadini.
Piotr se okrenuo i ugledao je. "Ti! Povukla si me za nos. Zar su ovo tvoja uvena 'velika poboljanja'? Bah!"
"To i jesu velika poboljanja. Miles je neupitno u boljem stanju nego to je bio. Nitko nije obeavao savrenstvo."
"Lagala si. Vaagen je lagao."
"Nismo lagali", poricala je Cordelia. "Sve vrijeme sam vam pokuavala dati toan saetak Vaagenovih pokusa. Ono stoje uspio izvesti uglavnom je ono na to su nas njegova izvjea navodila da oekujemo. Pregledajte si ui."
"Vidim to pokuava, ali nee upaliti. Upravo sam mu rekao", pokae prema Aralu, "da ja ovdje povlaim crtu. Ne elim vie nikad vidjeti tog mutanta. Nikad. Dok bude iv, ako preivi, a meni izgleda prokleto boleljivo, ne donosite mi ga na vrata. Bog mi je svjedok, eno, nee ti praviti budalu od mene."
"To bi bilo nepotrebno", ispali Cordelia.
Piotrove se usne iskrivie u bezvunom rezanju. Osjeajui se prevarenim zato to njegova meta ne surauje, oborio se na Arala. "A ti, papuaru beskimenjaki - da je tvoj starij brat preivio" Piotrova su se usta naglo zatvorila, ali prekasno.
Iz Aralova je lica nestala boja i ono je postalo sivo, onakvo kakvo je Cordelia vidjela samo dvaput; oba je puta bio za dlaku daleko od toga da poini ubojstvo. Piotr se alio s uvenim Aralovim napadima bijesa. Tek sad je Cordelia shvatila kako je Piotr moda i vidio svog sina u na-
 vidio ono pravo, inilo
se da to, nekako nejasno, poinje shvaati i Piotr. Obrve su mu se spustile; piljio je u prazno, izbaen iz ravnotee.
Aralove su se ake vrsto stisnule iza njegovih lea. Cordelia je mogla vidjeti kako drhte i kako su im pobije-ljeli zglobovi. Podigao je bradu i progovorio apatom.
"Da je moj brat preivio, on bi bio savren. Ti si tako mislio; ja sam tako mislio; i car Yuri je tako mislio. I tako si ti zauvijek morao ivjeti s ostatkom te krvave gozbe, sa sinom kojega je previdio eskadron smrti Ludog Yurija. Mi, Vorkosiganovi, u nudi moemo improvizirati." Glas mu se jo vie spustio. "Ali moj e prvoroeni preivjeti. Neu ga iznevjeriti."
Ledena izjava bila je gotovo kao smrtonosan rez preko trbuha, udarac otricom jednako dobar kao da ga je Bothari zadao Koudelikinim maem, a i usmjeren u pravu toku. Istina je bila da Piotr nije smio sniziti razinu ovog razgovora. Ispustio je dah pun nevjerice i boli.
Izraz na Aralovu licu postao je zamiljen. "Neu ga ponovno iznevjeriti", ispravio se tihim glasom. "Druga prilika, kakvu vi nikad niste dobili, gospodine." Iza lea, ruke su mu se razdvojile. Malim je trzajem glave otpustio Piotra i sve to bi Piotr mogao rei.
Sprijeen dvaput, vidljivo patei zbog svog duboko pogrenog koraka, Piotr se osvrtao oko sebe u potrazi za prikladnom metom, kako bi dao oduka svojoj frustraciji. Pogled mu se zaustavio na Bothariju.
"A ti. Ti si u ovo bio upetljan od samog poetka. Je li te moj sin smjestio u moje kuanstvo da me uhodi? Na ijoj strani lei tvoja odanost? Pokorava li se meni, ili njemu?"
udan je bljesak zaplamsao u Botharijevu pogledu. Mahnuo je glavom prema Cordeliji. "Njoj."
Piotr se tako zaprepastio da mu je bilo potrebno nekoliko trenutaka da povrati sposobnost govorenja. "Pa dobro", ispljunuo je na kraju. "Onda te ona moe i imati. Ne elim vie vidjeti tvoje runo lice. Ne vraaj se u Kuu Vorkosigan. Esterhazv e ti prije veeri donijeti tvoje stvari."
Okrenuo se na peti i odmarirao. Njegov velianstveni izlazak, ve oslabljen, jo se vie pokvario kad se, prije nego to je zaao za ugao, osvrnuo preko ramena.
Aral je ispustio vrlo iscrpljen uzdah.
"Misli da je ovaj put mislio ozbiljno?" pitala je Cor-delia. "Sa svim tim nikad-vie-u-ivotu stvarima?"
"Zbog stvari vezanih uz vladavinu morat emo komunicirati. On to zna. Neka ode kui i neko vrijeme slua tiinu. A onda emo vidjeti." Sumorno se nasmijeio. "Dok smo ivi, ne moemo se prestati boriti jedan s drugim."
Ona je razmiljala o djetetu ija ih je krv sad vezivala, nju s Aralom, Arala s Piotrom, Piotr a s njom. "ini se da je tako." Pogledala je Botharija, s isprikom u oima. "ao mije, narednice. Nisam znala da Piotr moe dati otkaz vazalnom oruniku."
"Pa, tehniki govorei, ne moe", objasni Aral. "Bot-hari je upravo dodijeljen drugom obiteljskom ogranku. Tebi."
"Oh." Upravo ono to sam uvijek eljela, moje vlastito udovite. Sto da radim s njim, da ga drim u ormaru ? Protrljala je hrbat nosa, pa promotrila svoju ruku. Ruku koja je obuhvatila Botharijevu na drku maa. Prema tome. Dakle. "Lordu Milesu trebat e tjelohranitelj, zar ne?"
Aral je sa zanimanjem nagnuo glavu. "Zaista hoe."
Bothari se iznenada doimao tako silno pun nade, daje Cordelia ostala bez daha. "Tjelohranitelj", ree on, "i po-
drka. Nikakav olo nee ga moi muiti ako... dopustite mi da pomognem, miladv."
Dopustite mi da pomognem. Rimuje se s Volim vas, zar ne? "To bi bilo..." nemogue, ludo, opasno, neodgovorno, "... to bi mi bilo posebno zadovoljstvo, narednice."
Lice mu je zasjalo kao baklja. "Mogu li poeti odmah?" "Zato ne?"
"Onda u vas ekati tamo unutra", kimne on prema Vaagenovu laboratoriju. Kliznuo je natrag kroz vrata. Cordelia si ga je mogla predoiti, kako se budno naslanja na zid - nadala se da ta zlokobna prisutnost nee uiniti lijenike tako ivanima da ispuste svog krhkog tienika.
Aral ispusti dah i zagrli je. "Imate li vi Betanci kakve prie o vjetijim darovima za imendan?"
"ini se da su se danas dale na posao i dobre i zle vile, zar ne?" Naslonila se na grubu tkaninu njegova uniformiranog ramena koja ju je grebla. "Ne znam je li Piotr kanio da Bothari bude prokletstvo ili blagoslov. Ali kladim se da e zaista drati olo podalje. Bez obzira kakvim e se olo pokazati. udan smo popis roendanskih darova dali naem djeaiu."
Vratili su se u laboratorij kako bi pozorno odsluali ostatak lijenikih predavanja o Milesovim posebnim potrebama i ranjivostima, dogovorili prvi krug lijeenja i toplo ga umotali za putovanje kui. Bio je tako malen, mr-viak tijela, laki od maia, otkrila je Cordelia kad ga je konano uzela na ruke i, prvi put otkako su ga izrezali iz njezina tijela, osjetila njegovu kou uz svoju. Vratite ga natrag u tu kantu na jo osamnaest godina, ja s ovim ne mogu izai na kraj... Djeca su moda blagoslov, a moda i nisu, ali stvoriti ih, a onda ih iznevjeriti, znailo je si-
gurno prokletstvo. ak je i Piotr to znao. Aral im je otvorio i pridrao vrata.
Dobrodoao na Barrayar, sine. Evo ti ga: uivaj u svijetu bogatstva i siromatva, iznuenih promjena i ukorijenjene povijesti. Rodio si se; rodio si se dvaput. Ima i ime. Miles znai "vojnik", ali nemoj da te svlada njegova sugestivna mo. Ima iskrivljeno oblije u drutvu koje prezire i boji se mutacija koje su bile njegova najdublja agonija. Ima titulu, bogatstvo, mo, svu mrnju i zavist koju e oni uspjeti skupiti. Tijelo e ti raskomadati i iznova sastaviti. Naslijedio si odabrane prijatelje i neprijatelje koje nisi sam stvorio. Ima djeda iz pakla. Podnesi bol, otkrij radost i pronai vlastiti smisao, jer svemir ti ga sigurno nee pruiti. Uvijek budi meta u pokretu. ivi. ivi. ivi.
EPILOG
VORKOSIGAN SURLEAU. PET GODINA POSLIJE.
"Prokletstvo, Vaagen," soptala je Cordelia ispod glasa. "Nikad mi niste rekli da e mala lopua biti hiperak-tivna."
Galopirala je niz posljednje stube, kroz kuhinju, pa van na terasu na rubu nepravilne kamene rezidencije. Pogledom je pretraivala travnjak, prodirala kroz kronje stabala i skenirala dugako jezero koje je svjetlucalo na ljetnom suncu. Nigdje nikakva pokreta.
Aral, odjeven u stare hlae uniforme i izblijedjelu koulju s uzorkom, doao je iza kue, ugledao je i rairio ruke kao da govori da nije imao sree. "Nije vani."
"Nije ni unutra. Dolje ili gore, to misli? Gdje je mala Elena? Kladim se da su zajedno. Zabranila sam mu da odlazi do jezera bez pratnje odraslih, ali ne znam..."
"Pa nije valjda na jezeru", ree Aral. "Plivali su cijelo jutro. Umorio sam se samo od toga to sam ih gledao. U petnaest minuta, koliko sam mjerio, devetnaest se puta popeo na dok i skoio natrag. Pomnoi to s tri sata."
"Znai, gore", zakljuila je Cordelia. Okrenuli su se i zajedno uspentrali uzbrdo, poljunanom stazom obrub-
ljenom autohtonim biljkama, kao i onima uvezenima sa Zemlje, te egzotinim grmljem i cvijeem. "A kad se samo sjetim", hripala je Cordelia, "da sam se molila za dan kad e prohodati."
"To je pet godina suzdravanja od kretanja, osloboeno u jednom potezu", analizirao je Aral. "Na neki nain, utjeno je to se sva ta frustracija nije okrenula prema sebi samoj i pretvorila se u oaj. Neko sam se vrijeme bojao da bi se to moglo dogoditi."
"Da. Jesi li primijetio kako je, poslije prole operacije, presuilo ono beskrajno brbljanje? Isprva mije bilo drago, ali to misli, nee valjda zanijemiti? Nisam pojma imala da se ona jedinica za hlaenje moe rastaviti na dijelove. Nijemi inenjer."
"Mislim da e mu se, ovaj, verbalne i mehanike sposobnosti s vremenom uravnoteiti. Ako preivi."
"Toliko je nas odraslih, a on je samo jedan. Trebali bismo biti u stanju drati korak s njim. Zato stalno imam osjeaj da nas je brojano nadmaio i opkolio?" Uspela se na vrh sljemena. Kompleks Piotrovih konjunica leao je ispod, u plitkoj dolini, pet-est zgrada od kamena i crveno obojenog drva, ograene tratine, panjaci zasaeni svi-jetlozelenom zemaljskom travom. Vidjela je konje, ali nikakve djece nije bilo na vidiku. No Bothari je bio ispred njih, upravo izlazei iz jedne zgrade i ulazei u drugu. Njegov je urlik stigao ak do njih, oslabljen zbog udaljenosti. "Lorde Miles?"
"Oh, zaboga, nadam se da ne smeta Piotrovim konjima", ree Cordelia. "Misli li zaista da e pokuaj pomirbe ovaj put upaliti? Samo zato to Miles konano moe hodati?"
"Sino je za veerom bio pristojan", ree Aral, oprezno pun nade.
"Sino za veerom sam ja bila pristojna", slegne Cordelia ramenima. "On me praktiki optuio da ti je sin patuljak zato to ga ja izgladnjujem. to ja tu mogu ako se dijete vie voli igrati s hranom nego jesti? Nisam sigurna treba li se uputati u to s hormonima rasta, Vaagen je tako nesiguran u vezi s uinkom na krhkost kostiju."
Iskrivljeni je osmijeh zatitrao preko Aralova lica. "Meni se inilo daje dijalog s gracima koji mariraju kako bi opkolili pecivo i zahtijevali predaju bio prilino dosjetljiv. ovjek ih je gotovo mogao zamisliti kao male vojnike u carskoj zelenoj uniformi."
"Da, a od tebe nije bilo nikakve pomoi. Smijao si se, umjesto da ga, kao pravi otac, natjera da jede."
"Nisam se smijao."
"Oi su ti se smijale. A i on je to znao. Vrti te oko malog prsta."
Topli organski miris konja i njihovih neizbjenih nusproizvoda natopio je zrak dok su se pribliavali zgradama. Bothari se ponovno pojavio, ugledao ih i mahnuo rukom u znak isprike. "Upravo sam vidio Elenu. Rekao sam joj da se spusti s tog tavana. Kae da lord Miles nije gore, ali je tu negdje. Oprostite, miladv, kad je govorio o tome da hoe pogledati ivotinje, nisam shvatio da misli smjesta. Siguran sam da u ga zaas pronai."
"Nadala sam se da e se Piotr ponuditi da ga povede u obilazak", uzdahne Cordelia.
"Mislio sam da ne voli konje", ree Aral.
"Mrzim ih. Ali mislila sam da bi to moglo navesti staroga da pone razgovarati s njim, a ne preko njegove glave, kao daje nekakva lonanica. A Miles se tako uzbudio zbog glupih ivina. Ipak, nije mi se drago ovdje zadr-
avati. To mjesto je tako nalik na... Piotra." Zastarjelo, opasno, i mora gledati kamo staje.
Mi o vuku. Piotr osobno pojavio se iz starog kamenog spremita za jedrilje, motajui preeni konopac.
"Ah. Tu ste", ree on neutralno. Ipak, pridruio im se prilino drutveno. "Pretpostavljam da vas ne zanima nova drebica."
Glas mu je bio tako bezizraajan da nije mogla razabrati eli li on da mu ona odgovori s da ili s ne. Ali zgrabila je priliku. "Sigurna sam da bi Milesa zanimala."
"Mm."
Okrenula se prema Bothariju. "Zato vi ne biste otili po" Ali Bothari je zurio pokraj nje, a usne su mu se oajno grile. Okrenula se na peti.
Jedan od najveih meu Piotrovim konjima, bez ikakva sedla, uzdi, stremena ili bilo ega drugoga za to ga se moglo uhvatiti, kaskao je iz taglja. Uz njegovu se grivu, kao iak, drao patuljasti tamnokosi djeai. Otre crte Milesova lica blistale su mjeavinom ushita i straha. Cordelia se zamalo onesvijestila.
"Moj uvozni pastuh!" zacvilio je Piotr uasnuto.
Sasvim refleksno, Bothari je iz futrole izvukao oa-mut. A onda je ostao stajati, paraliziran i nesiguran u to bi i gdje trebao opaliti. Ako konj padne i otkotrlja se preko svog malog jahaa 
"Gledajte, narednice!" tanki je Milesov glasi usrdno dozivao. "Vii sam od vas!"
Bothari je potrao prema njemu. Konj se, prestraen, okrenuo od njih i dao se u kas.
"a mogu i bre trati!" Rijei su se izgubile u topotu konjskog koraka. Konj je nestao s vidika zaavi oko konjunice.
etvero odraslih poletjelo je za njim. Cordelia nije ula drugi krik, ali kad su zamaknuli za ugao, Miles je leao na tlu, a konj se zaustavio malo dalje i spustio glavu, grickajui travu. Neprijateljski je zafrktao kad ih je ugledao, podigao glavu, premjestio se s noge na nogu, pa upnuo jo nekoliko zalogaja.
Cordelia je pala na koljena pokraj Milesa koji se ve podigao u sjedei poloaj i odmahivao joj da se makne. Bio je blijed, a desnom je rukom pridravao lijevu, to je bio i predobro poznat znak boli.
"Vidite, narednice?" soptao je Miles. "Mogu jahati. Mogu."
Piotr je, na putu prema konju, zastao i spustio pogled.
"Nisam mislio rei da niste sposobni", ree narednik     usrdnim glasom. "Mislio sam rei da nemate doputenje." n
"Oh."
"Jeste lije slomili?" kimne Bothari prema ruci.
"Jesam", uzdahne djeak. U oima su mu se vidjele bolne suze, ali stisnuo je zube kako se nikakav drhtaj ne bi pojavio u njegovu glasu.
Narednik je zagunao i podigao Milesov rukav, pa opipao podlakticu. Miles je siknuo kroz zube. "Da." Bothari je potegnuo, okrenuo, namjestio, pa izvukao iz depa plastini rukav, navukao ga preko ruke i zgloba, te napuhao. "To e izdrati dok vas lijenik ne pregleda."
"Ne bi li bilo bolje da... pospremite tog uasnog konja?" ree Cordelia
"Nije uasan", ustrajao je Miles, prtei se na noge. "On je najljepi."
"Misli, ha?" ree Piotr grubo. "A kako si to zakljuio? Svia ti se smea boja?"
"Kree se najgipkije", objasni iskreno Miles, poskakujui i oponaajui konja.
Zadobio je Piotrovu pozornost. "Pa, to je istina", ree Piotr zbunjeno. "On mi je najvea nada za dobru dresuru... Sviaju ti se konji?"
"Super su. Prekrasni su." Miles se okrene na prstima.
"Tvog oca nikad nisam osobito uspio zainteresirati za njih." Piotr uputi Aralu zloban pogled.
Hvala Bogu, pomisli Cordelia.
"Kladim se da bih na konju mogao ii brzo kao i svi drugi", ree Miles.
"Iskreno sumnjam," ree Piotr hladno, "ako je ono to smo maloprije vidjeli primjer. Ako eli jahati, mora to raditi prema pravilima."
"Naui me", ree Miles smjesta.
Piotrove obrve poletjee uvis. Dobacio je pogled Cor-deliji, pa se kiselo nasmijeio. "Ako to dopusti tvoja majka." Zibao se na petama, s izvjesnim samozadovoljnim osjeajem sigurnosti, znajui za Cordelijinu duboko ukorijenjenu odbojnost prema ivotinjama.
Cordelia se ugrize za jezik kako ne bi rekla Samo preko mene mrtve, pa pone brzo razmiljati. Usredotoen joj je Aralov pogled odailjao nekakve znakove, ali nije ih uspjela iitati. Je li ovo neki nov nain na koji e Piotr pokuati ubiti Milesa? Izvesti ga na jahanje i pustiti da ga konj zgazi, zdrobi, sipini,., iscrpi? Sad, to je bila ideja...
Opasnost ili sigurnost? Tijekom nekoliko mjeseci otkako je Miles konano stekao pun raspon pokreta, ona se kretala s paninim ubrzanjem, nastojei ga sprijeiti da se fiziki ozlijedi; on je to isto vrijeme proveo gotovo mahnito pokuavajui izmaknuti njezinu nadzoru. Budu li se jo mnogo oko toga natezali, ili e poludjeti ona, ili on.
Ako ga ne moe zadrati na sigurnom, moda je druga najbolja stvar to da ga naui kako e se osposobiti za opasan ivot. Ve ga je bilo gotovo nemogue utopiti. Njegove su velike sive oi prema njoj zraile nijemu, oajniku molbu, Pusti me, pusti me, pusti me... s prijenosom energije dovoljnim da progori elik. Borila bih se za tebe protiv cijelog svijeta, ali vrag me odnio ako razumijem kako u te spasiti od tebe samog. Kreni, mali.
"U redu", ree ona. "Ako te narednik bude pratio."
Bothari je prostrijeli pogledom punim uasnutog prijekora. Aral je protrljao bradu, a oi su mu blistale. Piotr se doimao posve zaprepatenim zbog toga to je njegov blef otkriven.
"Dobro", ree Miles. "Mogu li dobiti vlastitog konja? Mogu li dobiti onoga?"
"Ne, onoga ne moe", ree Piotr s indignacijom. A onda je, uvuen u igru, dodao: "Moda ponija."
"Konja", ree Miles, promatrajui mu lice.
Cordelia je prepoznala stanje Trenutane prilagodbe pregovora, koje se - koliko je ona mogla razabrati - u Mi-lesu nagonski javljalo na znak makar i najmanjeg ustupka. To bi dijete trebali zaposliti na dogovaranju i sastavljanju mirovnih sporazuma s Cetagandancima. Pitala se s koliko e konja na kraju zavriti. "Ponija", ubacila se ona, pruajui podrku Piotru koji jo nije shvatio koliko e mu silno biti potrebna. "Blagog ponija. Blagog i niskog ponija."
Piotr je napuio usne i izazivaki je pogledao. "Moda uspije napredovati do konja", ree on Milesu, "zaraditi ga, ako bude dobro uio."
"Mogu odmah poeti?"
"Najprije ti moraju namjestiti ruku", ree Cordelia odluno.
"Ali ne moram ekati da zaraste, zar ne?"
"Pa, to e te nauiti da ne tri okolo i ne lomi kosti!"
Piotr je motrio Cordeliju kroz napola sklopljene kapke. "Zapravo, pravilno vjebanje dresure poinje sa povodcem koji ja drim, a tebi nije doputeno koristiti ruke dok ne razvije pravilan sjedei stav."
"A da?" ree Miles, s oboavanjem upijajui njegove rijei. "I to jo?"
Do trenutka u kojem se Cordelia povukla kako bi uhvatila osobnog lijenika koji je bio dio putujueg cirkusa, ovaj, pratnje lorda Namjesnika, Piotr je ponovno uhvatio svog konja - prilino djelotvorno, iako se Cordelia pitala nije li onaj eer u njegovim depovima bio varanje - i ve je objanjavao Milesu kako se od jednostavnog konopca mogu napraviti djelotvorne uzde, s koje strane ivine treba stati i na koju se stranu okrenuti kad je vodi. Djeak, koji je starcu jedva dopirao do struka, sve je to upijao poput spuve, lica okrenuta prema gore i strasno usredotoena.
"Jesi za jednu usputnu okladu oko toga tko e koga do kraja tjedna voditi na uzdi?" promrmlja joj Aral u uho.
"Bila bi besmislena. Moram rei, svi ti mjeseci koje je Miles proveo nepokretan u onoj groznoj protezi za kraljenicu zaista su ga nauili da se slui armom. To je dugorono najdjelotvorniji nain da dri pod nadzorom ljude oko sebe i tako im nametne svoju volju. Drago mi
je to za usavravanje nije izabrao strategiju cendranja. On je najtvrdoglavije malo udovite koje sam ikad srela, ali nekako te uspije natjerati da to ne primijeti."
"Mislim da grof nema anse", sloio se Aral.
Nasmijeila se tom prizoru, a onda mu dobacila ozbiljniji pogled. "Kad je moj otac jednom doao na dopust iz Korpusa za astronomska istraivanja, zajedno smo radili modele jedrilica. Dvije su stvari bile potrebne da bi one poletjele. Najprije smo trebali potrati i dati im zamah. A onda smo ih trebali pustiti." Uzdahnula je. "Nauiti kad je pravi trenutak da ih pusti, to je bilo najtee."
Piotr, njegov konj, Bothari i Miles nestali su im s vidika i uli u talu. Ako je bilo suditi prema pokretima njegovih ruku, Miles je barano ispaljivao pitanja.
Kad su se okrenuli da bi poli uzbrdo, Aral joj je vrsto stisnuo ruku. "Uvjeren sam da e se on vinuti visoko, draga kapetanice."
MILES VORKOSIGAN/NAISMITH NJEGOV IVOT I PUSTOLOVINE
Kronologija	Dogaaji	Kronika
Otprilike 200	Genetikim inenjeringom	Slobodni pad
godina prije	stvoreni su kvadri.	
Milesova roenja		
Tijekom betansko-	Upoznaju se Cordelia	Krhotine asti
-barravarskog rata	Naismith i lord Aral	
	Vorkosigan, koji ratuju	
	na suprotnim stranama.	
	Usprkos potekoama,	
	zaljubljuju se i vjenaju.	
Vordarijanova	Pokuaj Aralova ubojsta	Barrayar
uzurpacija	otrovnim plinom propada,	
	ali u napadu je pogoena	
	trudna Cordelia; Miles	
	Vorkosigan roen je s kostima	
	koje e uvijek biti krhke i	
	s mnogim drugim	
	zdravstvenim tegobama.	
Milesu je 17 godina	Miles ne uspijeva proi ispit	Pripravnik
	tielesne spremnosti kako bi	za ratnika
i f
uao na Vojnu akademiju. Na putu, okolnosti ga prisile da improvizacijom stvori dendariijske plaenike; sljedea etiri mjeseca provodi u nenamjernim, ali neizbjenim pustolovinama. Ostavlja Dendariijce u sposobnim rukama Ky Tunga i vodi Elli Quinn na Betu, gdje e joj rekonstruirati
Milesu je 20 godina
Milesu su 22 godine
Milesu su 23 godine
oteeno lice; vraa se na Barrayar i uspijeva sprijeiti urotu protiv svog oca. Car povlai veze i ubacuje Milesa na Vojnu akademiju.
Zastavnik Miles diplomira           Planine korote
i smjesta mora preuzeti               u zbirci
dunost barravarskog                  Granice vjenosti
plemia, te biti istraitelj,
ali i sudac u jednom
sluaju ubojstva. Nedugo
potom, njegov prvi vojni
zadatak zavrava time
to biva uhien. Miles se            Vorska igra
mora ponovno pridruiti
Dendariijcima i spasiti
mladog barravarskog cara.
Car prihvaa Dendariijce
kao svoju osobnu tajnu
slubu.
Miles i njegov brati Ivan         Cetaganda
odlaze na cetagandanski
dravni sprovod i nau se
upleteni u cetagandansku
unutranju politiku.
Zapovjednicu Elli Quinn,              Ethan od Athosa
koja je na Beti dobila
novo lice, Miles alje u
usamljenu misiju na Postaju
Kline.
Sad ve barravarski porunik,     Labirint
Miles odlazi s Dendariijcima        u zbirci
prokrijumariti znanstvenika        Granice
s Jacksonova Skrovita.             vjenosti Milesove su krhke none kosti zamijenjene sintetikima.
Milesu su 24 godine
Milesu je 25 godina
Milesu je 28 godina
Milesu je 29 godina
Miiesu je 30 godina
Iz cetagandanskog zatvorenikog logora na Dagooli IV, Miles smilja plan za oslobaanje zatvorenika. Cetagandanci progone Dendariijsku flotu koja napokon uspijeva stii na Zemlju, kako bi obavila popravke. Miles istodobno mora odravati oba svoja identiteta, skupiti novac za popravke i sprijeiti urotnike koji ga kane zamijeniti dvojnikom. Ky Tung ostaje na zemlji. Zapovjednica Elly Quinn sad je Milesova desna ruka. Miles i Dendariijci odlaze u spasilaku misiju u Sektor IV.
Granice vjenosti u zbirci
Granice vjenosti i Braa po oruju
Nakon prethodne misije, Miles zavrava u bolnici. Njegove slomljene ruke zamijenjene su sintetikim kostima. Zajedno sa Simonom lllvanom, Miles iz leeeg poloaja uspijeva sprijeiti jo jednu urotu protiv svog oca.
Miles ponovno sree svog kloniranog brata, Marka, ovaj put na Jacksonovu Skrovitu.
Miles kuca na vrata tridesete, a trideseta uzvraa udarac.
Car Gregor alje Milesa na Komarr, kako bi istraio svemirsku nesreu, a Miles shvaa kako smrtonosan
Granice vjenosti
Ples zrcala
Pamenje
Komarr
Milesu je 31 godina
Milesu su 32 godine
moe biti spoj stare politike i nove tehnologije.
Carsko vjenanje na Barravaru zapalilo je iskru romantike i spletki, a Miles se nae preko glave upleten i u jedno i u drugo.
Na Milesovu vjenanju veina se uzvanika odlino zabavlja promatrajui njegove pokuaje da ostane smiren, no postoji neto to oito nitko ne vidi, neto vrlo sitno i definitivno jako smrtonosno.
Milesov i Ekaterinin medeni mjesec prekida revizorska zadaa u Kvadrosvemiru; tamo nalaze stare prijatelje, nove neprijatelje i pune ruke spletki.
Graanska dunost
Zimoslavni darovi
Diplomatski imunitet
POGOVOR AUTORICE1
Moj me izdava pitao bih li bila voljna napisati predgovor Cordelijinoj asti. Nakon to sam o tome promislila, odluila sam da bih radije napisala pogovor. Ponajprije, uasavala me pomisao da bi bilo to dalje odgodilo susret novih itatelja s mojim likovima; kao drugo, diskurzivni komentari o knjizi uvijek su mnogo smisleniji nakon to su je ljudi proitali.
Voljela bih se zahvaliti izdavakoj kui Baen Books na ovom dvojnom izdanju Krhotina asti i Barrayara. Konano je ovdje, izmeu jednih korica, cijeli luk prie, oblikom vrlo nalik na onaj koji sam izvorno zamislila, ako ve ne u svim pojedinostima. Kao dugogodinja itateljica romanesknih serija, a sad i spisateljica, posve sam svjesna zamki onoga to je, prema mom uvjerenju, postalo drugaijom pripovjednom formom, razliitom od romana onoliko koliko je roman razliit od kratke prie. Prava serija u ovom smislu rijei nije ni produetak romana (kao u jedinstvenoj prii tiskanoj u vie svezaka) niti umnaanje (kao kad se u biti ista pria neprekidno pripovijeda iznova, kao kolai oblikovani rezalicom istog oblika), ve posve
1   Ovaj pogovor objavljen je u knjizi Cordelijina ast koja u jednom svesku obuhvaa djela Krhotine asti i Barravar, Baen Books, 1996.
drugaija vrsta ivotinja, s vlastitim unutarnjim zahtjevima. Osim svega, treba pretpostaviti kako e itatelji - kao to sam i ja inila itajui svoje omiljene serije - naii na knjige posve nasuminim redom. Zbog toga svaki roman u seriji mora istodobno biti potpuna pria sama po sebi, ali i podravati svoje jedinstveno mjesto u strukturi koja raste; mora biti dvije knjige odjednom. Podloga te strukture mora biti globalna i svevremenska, jednako kao i linearna i epizodna. Krajolik serije mora zadovoljiti svoje itatelje bez obzira kojim smjerom odlue putovati kroz nju, i kako esto.
Kad sam zapoela pisati seriju o Vorkosiganima, o svemu tome nisam imala nita vie pojma nego to sam ga imala o tome kakav e moj ivot biti kad sam ga poela ivjeti. Kratka povijest toga kako sam napisala ove dvije knjige mogla bi ocrtati i jedno i drugo.
S onim to e poslije postati Krhotine asti poela sam u rujnu 1982. godine. Nadahnuta primjerom prijatelja koji se poeo baviti pisanjem, ali i zbog gospodarskih pritisaka tekoindustrijskog grada na Srednjem zapadu u kojem sam ivjela, Dala Sam Se Na Pisanje Romana.
Moja je spisateljska karijera od samog poetka bila uenje kroz rad, pa ni ovo nije bila iznimka; jedini plan koji sam imala o tome kako u strukturirati svoj materijal bio je da usadim napravu za prislukivanje u mozak svoje glavne junakinje i slijedim je kroz prvih nekoliko tjedana akcije. To je dovelo Cordeliju i mene do kraja onoga to je poslije postalo prvim dijelom Krhotina. (Tad je bilo pod radnim naslovom Zrcala.) Sad sam imala neuredan prvi nacrt, dug otprilike stotinu stranica, koji nije bio raz-lomljen na poglavlja i koji oito nije bio dovoljno dug da bude roman. Nakratko sam zastala, koketirala sa zaista
loom idejom o prikladnoj invaziji bia iz svemira koja e prisiliti Barravar i Betu na saveznitvo, zakljuila: "A zato bih ja svojim junacima olakavala stvari?" pa uronila u mnogo bolju i prii pripadniju ideju o invaziji na Esco-bar, tako pukim sluajem otkrivi prvu primjenu svog pravila o traenju zapleta za romane koji su usredotoeni na svoje likove, a to je da se zapitam: "to je najgora stvar koju mogu priutiti tom tipu?" A onda to i uinim.
I tako sam ve, u tom ranom trenutku, znala da e Aral i Cordelia imati tjelesno hendikepiranog sina u bar-ravarskoj intenzivno militaristikoj kulturi, iako jo nisam znala kako e doi do toga. Iako toga zapravo nisam bila svjesna kad sam pisala prvo poglavlje, zastavnik Dubauer oito je prva nota te nadolazee teme. U to sam vrijeme i sama imala malo dijete i razmiljala sam o ranjenom zastavniku kao o jednogodinjaku od devedeset kilograma, pa se zabavljala tjerajui Arala i Cordeliju da prolaze kroz moje vlastite ispaene roditeljske kunje -koje su im sluajno omoguile da podsvjesno odmjere jedno drugoga i kao potencijalne roditelje. Na kraju krajeva, roenje djeteta pravi je vrhunac svake ljubavne prie koja poinje kao "djevojka upoznaje mladia", ako ljubavna pria nije varljivo skraena. I tako sam ak i tad znala da bi kraj prie trebalo biti Milesovo roenje.
Marljivo sam pisala tijekom proljea i ranog ljeta 1983. godine. Knjiga je sad imala problem suprotan od onoga koji je imala usred zime, kad je bila prekratka; sad je postajala dua, no nije stizala nita blie kraju. (Poslije sam taj fenomen iskusila i s drugim knjigama, od kojih je jednoj uspjelo da se punih pet poglavlja zadri na tri poglavlja od kraja, tako da me to sad vie toliko ne uznemiruje.) Budui da je postajalo jasno kako e ovo zaista biti knjiga, a ne jo jedan pogrean ivotni potez, u igru su poela
ulaziti i marketinka razmatranja. Urednike su otpadne gomile neeljenih rukopisa koje su poslali nepoznati autori bile pregoleme - tako mi je bilo reeno; tanja je knjiga imala vie ansi da bude proitana od debele. Osim toga, novi likovi s cijelim nizom dodijeljenih im podzaple-ta pojavljivali su se na 387. stranici, a svi su zahtijevali detaljnu razradu, to mi je dalo nutarnji znak da sam prela svretak i ve ula u nastavak, osim ako ovo nee biti roman od vie svezaka, debeo kao neka velika fantasy trilogija.
Posljednji prizor koji sam napisala 1983. godine, prije nego to sam odluila da se vratim natrag i skratim roman, bio je Cordelijin razgovor s doktorom Vaagenom; uvoenje Droushnakove, Koudelkine depresije i tapa s maem, Cordelijin prvi susret s barravarskom kulturom, s Padmom i Alys, s klanom Vorhalasovih i napad soltok-sinom ve su bili napisani. Jo nisam imala ideja za rat Vordarianove uzurpacije; akcijski zaplet o kojem su ovisile sve te dobre stvari bio je mnogo slabiji, to mi je olakalo odluku da stanem; iako mije i dalje pomalo teko padala.
S mnogo napora i mnogo pomoi od prijatelja pisaca, prepravila sam i oblikovala Zrcala u pravi format za predaju izdavau. Zatim sam se dala na pisanje knjige koja je postala Pripravnik za ratnika (a za sve vas, ljubitelje Du-masa, o njoj sam neko vrijeme razmiljala kao o Dvadeset godina poslije, iako se otvara sedamnaest godina poslije dogaaja iz Krhotina). Iako sam se nadala da u razviti seriju, nisam se usuivala raunati na to; knjige iz serije mogu plutati zajedno, ali mogu zajedno i potonuti, a ja sam htjela biti sigurna da svaka knjiga ima svoj amac za spaavanje. I tako je format svaka-knjiga-za-sebe, koji sam poslije poela smatrati Zaista Dobrom Umjetnikom
Idejom, poeo tek kao obian plan za preivljavanje. Iz prve su se izdavake kue Zrcala vratila s odbijenicom kad sam bila otprilike na pola puta s Pripravnikom, zajedno s urednikom primjedbom da je malo zgusnem; odloila sam je dok druga knjiga nije bila zavrena, a onda sam se dala na posljednju reviziju, izbacivi sveukupno osamdesetak stranica, veinom u reenicama ili odlomcima. Bilo je to dobro uenje uz rad; otad sam pisala mnogo zgusnu-tije, i ne, nema mnogo toga to bih, da mogu, vratila natrag. Vjerujte mi kad vam to kaem. U kasno ljeto 1985., otprilike u vrijeme kad sam zavravala Ethana od Atho-sa, Pripravnik je preao prag u izdavakoj kui Baen Books i ja sam se nenadano uzdigla od nadobudne autorice s otpadne hrpe do autorice s tri dovrene i prodane knjige. S novim naslovom, Krhotine asti bile su objavljene u lipnju 1986., i tako je moj otac uspio vidjeti dovrenu knjigu samo est tjedana prije nego to je umro.
Konano zarobivi pozornost izdavaa, dala sam se na pisanje Slobodnog pada, koji je u nastavcima izlazio u asopisu Analog i koji mi je donio moju prvu nagradu Ne-bula, za najbolji znanstveno-fantastini roman u 1988. Slijedila su Braa po oruju, Granice vjenosti i Vorska igra, dok je sveivahni Miles nastavljao, kao i uvijek, preuzimati svoju okolinu. Otprilike u to doba, u ljeto 1989., Phil-con, vrlo poznata znanstveno-fantastina konvencija u Philadelphiji, pozvala me da budem gostujui pisac. Urednik njihove programske knjiice zamolio me da napiem kratku priu ili izvadak koji u donirati za njihovu programsku knjiicu. Kratku priu nisam napisala jo od 1986., no razmiljala sam o prizoru sa soltoksinom, zakljuila kako je dosad dovoljno itatelja upoznato s Mile-som, kako bi pria sama po sebi bila zanimljiva, pa sam se povukla na pregrijani tavan da^^ pronaem kutiju sa sta-
rim skicama. Dok sam listala kroz karbonske kopije, (Krhotine/Zrcala nastale su u starim danima kad sam pisala pisaim strojem, u doba prije raunala), ponovno me zarobila vlastita pria, a elja da je dovrim poela je rasti. Smatrala sam da bi to moralo biti lako i brzo; na kraju krajeva, napisala sam ve gotovo treinu.
Jim Baen isprva se zbunio kad mu je bio ponuen nastavak onoga od mojih romana koji se u to doba najslabije prodavao, no uspjeli smo postii dogovor da u zamjenu  za Barravar napiem fantasy roman koji sam odavna eljela napisati, kao i jo praznu knjigu o Milesu, iji u sadraj objaviti poslije. (Pokazalo se daje to bio Ples zrcala, s kojim sam dobila svoju treu nagradu Hugo.)
Jo uvijek u sretnoj zabludi da e pisanje biti "brzo i jednostavno" (Ha. Romani nikad nisu takvi. Nikad.) Poela sam pisati Barrayar pod neprivlanim naslovom Kr-hotinenastavak. Napisala sam novo uvodno poglavlje, kako bih za nove itatelje ponovno predstavila likove i situacije, pa ugurala vei dio starog materijala u novi okvir, te iznova nastavila priu na mjestu na kojem se grof Piotr svaa s Cordelijom dok kapetan Negri izdie na travnjaku u Vorkosigan Surleauu. Od tog je mjesta pria pojurila na vlastitim nogama i okrenula se u neto to nisam oekivala. Pretvorila se u knjigu kakva je uvijek i trebala biti, pravu knjigu, u kojoj su zaplet, lik i tema zajedno radili kako bi sastavili cjelinu veu od zbroja svojih dijelova. Pokazalo se da je to knjiga o neemu, izvan sebe same. Bizaran je to, ali prekrasan osjeaj stii u samo sredite mete za koju niste ni znali da prema njoj ciljate.
Krhotine/Barrayar, u to su se konano razvile, postale su knjiga o tome kolika je cijena ako elite postati  nnsfihnn. nremda ne i samo, majka, Ne samo Aral
i Cordelia, ve i ostali sporedni parovi, preuzeli su i odsvirali svoje simfonijske varijacije na tu temu, istraujui sve sloenosti: Kou i Drou, Padma i Alys, Piotr i njegova mrtva ena, Vordarian, Serg i Kareen te, najneobinije i najznanstvenofantastinije, Bothari i maternini repli-kator.
Svi veliki humani pothvati i iscrpe i preobraze one koji ih poine. Pomislite na sportaa, znanstvenika, umjetnika ili poslovnog ovjeka. U slubi svojih ciljeva oni odustaju od vremena, snage i mnogih drugih izbora i uitaka; zauzvrat, postaju ono to iskonski jesu. Lana sudbina lako se moe prepoznati prema tome to iscrpljuje, ali ne preobraava, to ne uzvraa uveanjem osobnosti. Postati roditelj, to je jedan od najosnovnijih ljudskih pothvata koji nas preobraavaju. Tim inom, mijenjamo svoj osnovni odnos sa svemirom - ako nita drugo, gubimo svoje mjesto vrhunca i svretka evolucije i postajemo puka karika. Osobito zahtjevi majinstva prodiru negdanji osjeaj sebe i zamjenjuju ga neim novim, esto boljim i mudrijim, katkad umornijim, s manje iluzija, ili neim napetim i prestravljenim, neim to svakako bolje poznaje samo sebe, ali neim to vie nikad nee biti isto. Cordelia prolazi kroz takve zastraujue preobrazbe i na vrhuncu Bar-rayara odlae sve stoje vezano uz njezinu staru osobnost, ak i svoja betanska naela do kojih tako dri, kako bi omoguila svom djetetu ivot.
Krhotine i Barrayar zajedno sadre veinu onoga to u ovom trenutku imam rei o majinstvu; Barrayar nije sluajno posveen mojoj djeci, koja su me poduila tom dijelu ljudskosti. Daljnja istraivanja te teme gotovo se sigurno nee vratiti Cordeliji, ve krenuti s nove toke, iako e Cordelia moda jo imati to rei o drugim temama. Odrastanje je, otkrila sam s vremenom, prilino nalik na
kuanske poslove; nikad nije zavreno. Nije to neto to moete uiniti odjednom. Miles, njegova obitelj i prijatelji postali su sredstvo kojim ja istraujem identitet kroz neto to obeava da e neprekidno ostati fascinantno. Jo nisam dola do kraja ove prie, niti hou, sve dok ne prestanem uiti nove stvari o tome to je potrebno da bi se bilo ljudskim biem.
Nakladnik
ALGORITAM d.o.o.
Zagreb, Harambaieva 19
Za nakladnika Branko otari
Grafiki urednik Davor Horvat
Korektura Jozefina Stipanevi
Obrada i prijelom ALGORITAM DTP-Studio
Tisak: Zagraf ZT
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb
UDK 821.111 (73)-31-163.42
BUJOLD, Lois McMaster
Barrayar / Lois McMaster Bujold ; [prevela s engleskoga Martina Anii]. -Zagreb : Algoritam, 2004. - (Uvod u pustolovine Milesa Vorkosigana)
Prijevod djela: Barravar. ISBN 953-220-178-5 440511123
Lois McMaster Bujold,
roena 1949., svoju prvu znanstvenofantastinu pripovijetku Trampa (Barfer) napisala je 1985. g. za Twilight Zone, a 1986. zapoinje njezina spisateljska karijera romanom Krhotine asti koji sa svojim nastavkom Barravar, nastalim pet godina kasnije (Hugo, Locus i nominacija za Nebulu za najbolji roman 1991.) ini uvertiru u pustolovine Milesa Vorkosigana - seriju s najvie nagrada u povijesti znanstvene fantastike.
Novela Planine korote (zbirka novela Granice vjenosti) nagraena je Hugom, Nebulom i Locusovom nagradom za 1989., roman Vorslca igra osvojio je Huga kao najbolji roman 1990., Barrayar je donio dva odlija za 1991., a roman Ples zrcala poluio je isti uspjeh 1994. godine. Roman U slobodnom padu, koji nije dio serije iako se odvija u istom okruju ali dva stoljea ranije, nagraen je Nebulom za najbolji roman 1988. godine. Svi romani Lois McMaster Bujold odlikuju se napetom fabulom, duhovitim dijalozima i dubokom humanou svojih glavnih protagonista, a u usporedbi s drugim romanima vojne tematike, zbog uoljivog izostanka grafikog nasilja, doimaju se gotovo pacifistiki.

