Serija romana "Pustolovine MilesaVorkosigana"
odvest e vas u svijet daleke budunosti, gdje ljudi povezani meduzvjezdanim putovanjima kroz "crvotoine" - rupe u naem prostoru - ive na planetima visoke tehnologije u kontrastu s feudalno ustrojenim kolonijama. Sredinje likove prie dne Vorovi - pripadnici elitne vojnike kaste s planeta Barravar i lanovi njihove najuglednije porodice - Vorkosigan.
Glavni junak Miles Vorkosigan izrasta iz prie u priu u neprikosnovenog vojnog genija, nevoljkog osnivaa i vou Slobodnih dendariijskih plaenika.
"Cetaganda" je trei roman Lois McMaster Bujold koji Algoritam objavljuje u seriji "Pustolovine Milesa Vorkosigana". Miles i njegov brati Ivan, iako po inu tek porunici, upueni su da kao carski izaslanici visokog plemikog roda, prisustvuju ukopu carice majke na neprijateljskoj Cetagandi. Miles ima i poseban "tajni zadatak" svoga neposrednog zapovjednika, efa Carske slube sigurnosti, lllvana, a cilj njegove misije je prema lllyanovim rijeima savreno jasan: "...ne upadati u neprilike!"
No Miles ne bi bio to to jest kad ne bi jednostavnu protokolarnu diplomatsku misiju pretvorio u istragu o ubojstvu iji tragovi vode do meuplanetarne zavjere zastraujuih razmjera. Dok brati Ivan uiva u arima cetagandskih dama, Milesu e preostati njegov "uobiajeni" posao  spaavanje Carstva, ali ovaj put u pitanju je spaavanje njegovih zakletih neprijatelja, je li liiles dorastao tom zadatku?
Lois McMaster Bujold CETAGANDA
Lois McMaster Bujold Cetaganda
Naslov izvornika Cetaganda
Copyright  by 1996 by Lois McMaster Bujold
Prevela s engleskoga Milena Benini
Ilustracija Esad T. Ribi
Urednik Neven Antievi
Lektura Vesna Strievi
Pripremila za tisak Vesna Strievi
LOIS McMASTER
BUJOLD
CETAGANDA
PUSTOLOVINE Ml LESA VORKOSICANA
/1LGORMNN
Zagreb 1999. prvo izdanje
Lois McMaster Bujold
Knjige iz serije Pustolovine Milesa Vorkosigana
Pripravnik za ratnika (The Warrior's Apprentice)
Vorska igra (The Vor Game)
Cetaganda (Cetaganda)
U pripremi: Krhotine asti (Shards of Honor)
Barravar (Barravar)
Ethan od Athosa (Ethan of Athos)
Braa po oruju (Brothers in Arms)
Ples u ogledalu (Mirror Dance)
Pamenje (Memorv)
Komarr (Komarr)
Jimu i Toni
Granice vjenosti (Borders of Infira^)'v    I
- odvojene novele objavljene u asopisu Futura, br. 27, 30*
PRVO POGLAVLJE
"Kako ono bjee? Diplomacija je umijee rata kad ga provode drugi ljudi", upitao je Ivan, "ili je obrnuto? Rat je diplo"
"Svaka diplomacija je nastavljanje rata drugim sredstvima", odrecitirao je Miles. "u En Lai, dvadeseto stoljee, Zemlja."
"Pa ti si prava hodajua enciklopedija!"
"Ja ne, ali komodor Tung jest. On skuplja mudre stare kineske izreke i tjera me da ih uim napamet."
"A taj u, je li bio diplomat ili ratnik?"
Porunik Miles Vorkosigan se zamislio. "ini mi se da je morao biti diplomat."
Milesova sigurnosna mrea stisnula ga je jo jae kad su pomone rakete proradile, ispravljajui kapsulu za prijevoz osoblja u kojoj su u osamljenoj raskoi Miles i Ivan sjedili jedan nasuprot drugome. Njihove dvije klupe pruale su se uzduno kratkom kabinom. Miles je istezao vrat da pogleda pilotu preko ramena, prema planetu koji se okretao pod njima.
Eta eta IV, srce i matini svijet prostranog cetagan-dskog carstva. Miles je smatrao da se osam planeta i isto toliko saveznikih i marionetskih ovisnih svjetova u obrubu moe nazvati prostranim po bilo kakvoj normalnoj definiciji. No, daleko od toga da se cetagandski ghem-plemii
ne bi voljeli protegnuti jo malo vie, na raun svojih susjeda, kad bi mogli.
Pa, nije vano koliko su golemi, vojne snage mogu kroz crvotoine prebacivati samo brod po brod, kao i svi ostali.
Samo to neki ljudi imaju prokleto velike brodove.
areni obrub noi skliznuo je oko ruba planeta dok je kapsula mijenjala svoju orbitu, odvajajui se od barravar-skog carskog nosaa kojeg su upravo napustili i prilagoava-jui se cetagandskoj prilaznoj postaji kojoj su se pribliavali. Nona strana planeta blistala je zastraujue. Kontinente je zapljuskivala vilinska praina svjetala. Milesu se inilo da bi mogao itati pri svjetlu civilizacije, kao pri punom mjesecu. Njegov matini svijet, Barravar, odjednom je djelovao kao tmurna krpetina seoske tame, sa samo nekoliko ratrkanih iskrica gradova. ipka razvijene tehnologije na Eta eti bila je jednostavno... kiasta. Da, pretjerana, kao ena s previe nakita. Neukusna, pokuavao je Miles uvjeriti samoga sebe. Nisam ja nekakva zaostala seljaina. Mogu seja s tim nositi. Ja sam barun Vorkosigan, asnik i plemi.
Naravno, isti status ima i porunik barun Ivan Vorpat-ril, ali ta injenica nije ispunila Milesa samopouzdanjem. Miles se zagledao u svog visokog roaka, koji je takoer is-tezao vrat, ednih oiju i otvorenih usta, upijajui sliku njihova odredita. Ivan je bar izgledao kao diplomatski asnik, visok, tamnokos, uredan, s lagodnim smijekom neizbjeno urezanim na njegovu privlanom licu. Njegovo snano tijelo savreno je pristajalo u zelenu dnevnu asniku odoru. Milesov um skliznuo je u zavidnu usporedbu s podmazanom lakoom loe navike.
Milesove odore morale su se ivati runo po mjeri da bi mu pristajale i, koliko je mogue, prikrivale sve priroene deformacije koje su godine lijeenja uspjele ispraviti u tolikoj mjeri. Trebao je biti zahvalan za to to su lijenici us-
pjeli napraviti tako puno od tako loeg materijala. Nakon cijelog ivota lijeenja, dosizao je punu visinu od metra i pol, grbavih lea i krhkih kostiju, ali i to je bilo bolje nego da ga uokolo nose u kantici. Svakako.
Ali mogao je stajati i hodati, i trati ako treba, zajedno sa svojim ortopedskim protezama. A barravarska Carska sigurnost nije mu plaala da bude lijep, hvala bogu, plaali su ga da bude pametan. Pa ipak, nije se mogao oduprijeti morbidnoj pomisli da su ga u ovaj cirkus poslali kako bi stajao pokraj Ivana i inio ga jo ljepim. U najmanju ruku, CarSig mu nije dao nikakvu zanimljiviju misiju, ukoliko se posljednja uputa efa Sigurnosti Illvana "... i nemojte izazivati nevolje!" ne nazove tajnim zadatkom.
S druge strane, moda su Ivana poslali da bi stajao pokraj Milesa i inio ga jo pametnijim. Na ovu pomisao, Miles se malo razvedrio.
I tu je ve bila orbitalna prilazna postaja, tono kako je bilo i predvieno. ak se ni diplomatsko osoblje nije sputalo izravno u atmosferu Eta ete. To se smatralo nepristojnim i vjerojatno bi privuklo ukor u obliku plazmike vatre. Veina civiliziranih svjetova imala je sline propise, priznao je Miles, ako ni zbog ega drugog ono radi spreavanja biolokog zagaenja.
"Pitam se je li smrt carice majke bila stvarno prirodna?" upitao je Miles besposleno. Od Ivana se ba i nije moglo oekivati da ponudi odgovor. "Umrla je prilino naglo."
Ivan slegne ramenima. "Ona je bila cijelu generaciju starija od praujaka Piotra, a on je star ve stoljeima. Uasno sam ga se bojao kad sam bio klinac. Zgodna paranoina teorija, ali mislim da nee ii."
"Illyan se slae s tobom, bojim se. Inae ne bi nas poslao ovamo. Ovo bi bilo znatno zanimljivije daje riknuo ce-tagandski car, a ne neka senilna stara veledostojnica."
"Ali onda mi ne bismo bili ovdje", upozorio je Ivan logino. "Obojica bismo bili na dunosti i uali u nekakvoj obrambenoj postaji dok se razne prinevske frakcije meusobno razraunavaju. Ovako je bolje. Putovanje, vino, ene, pjesma"
"To je dravni pokop, Ivane." "Pa smijem se nadati, ne?"
"U svakom sluaju, trebali bismo samo promatrati. I izvijestiti. to ili zato, nemam pojma. Illvan je naglasio da oekuje pismeno izvjee."
Ivan zastenje. "Kako sam proveo praznike, napisao mali Ivan Vorpatril, star dvadeset dvije godine. Kao da smo opet u koli."
Milesov dvadeset trei roendan uskoro e slijediti Ivanov. Ako se ova dosadna dunost bude odvijala prema planu, ak bi trebao biti kod kue na vrijeme za proslavu roendana. Za promjenu. Bila je to ugodna pomisao. Milesove oi se zacakle. "Svejedno, moglo bi biti zabavno, ukraavati dogaaje za Illvanovu zabavu. Zato slubena izvjea uvijek moraju biti u tako mrtvakom, suhom stilu?"
"Jer ih proizvode mrtvi i suhi mozgovi. Moj roak, frustrirani dramatiar. Nemoj se previe zanositi. Illvan nema smisla za humor, to ti je uvjet da hoe njegov posao."
"Nisam ba tako siguran..." Miles je promatrao kako kapsula vijuga po svojoj zadanoj letnoj putanji. Prilazna postaja proletjela je pokraj njih, golema kao planina, sloena kao elektronska shema. "teta to nismo upoznali staru gospou dok je jo bila iva. Vidjela je mnogo povijesti, kroz stoljee i pol. Pa makar i iz udnog kuta, iz harema visokog veledostojnika."
"Primitivni strani barbari kao to smo mi ne bi joj se mogli ni pribliiti."
"Da, vjerojatno ne bi." Kapsula je zastala, a veliki ceta-gandski brod s oznakama satrapije jedne od drava vanjskih planeta proao je pokraj nje i produio, pripremajui svoju ogromnu masu za pristajanje s izvanrednom panjom.
"Svi veledostojnici, vladari satrapije i njihove pratnje, svi bi se trebali okupiti zbog ovog. Kladim se da se ceta-gandska Carska sigurnost ovog asa ludo zabavlja."
"Ako se pojave bilo koja dva vladara, pretpostavljam da ostali moraju doi, makar samo da jedni druge imaju na oku." Ivanove obrve su se podigle. "To bi mogla biti pristojna predstava. Ceremonija kao umjetnost. Ti boga, ti Ceta-gandanci su u stanju i puhanje nosa pretvoriti u umjetnost. Samo zato da ti se mogu rugati kad neto krivo napravi. Prave se vani na entu potenciju."
"To je jedini razlog zbog kojeg vjerujem da su cetagand-ski veledostojnici jo uvijek ljudi, nakon sveg tog genetskog petljanja."
Ivan se namrti. "Namjerni mutanti su svejedno mutanti." Bacio je pogled na svog odjednom ukoenog roaka, proistio grlo i pokuao pronai neto zanimljivo u to bi se zagledao.
"Tako si taktian, Ivane", rekao je Miles kroz napeti osmijeh. "Pokuaj ne zapoeti rat svojim jezikom, moe?" M graanski ni bilo kakau drugi.
Ivan je slegnuo i odbacio kratkotrajnu nelagodu. Pilot kapsule, barravarski tehniki porunik u crnoj odori, uredno je skliznuo svojim brodiem u odreeni prostor za pristajanje. Pogled iz kapsule sveo se na bezlinu tminu. Kontrolna svjetla treptala su vesele pozdrave, hidraulika je stenjala dok su se fleksi-cijevi za izlaz spajale i uvrivale. Miles je skinuo svoj sigurnosni pojas samo malo sporije od Ivana, pretvarajui se da nije zainteresiran, ili da je previe iskusan ili tako neto. Nee njega neki Cetaganda-
nac uhvatiti s nosom zalijepljenim za staklo kao nekakvo znatieljno tene. On je ipak Vorkosigan. Ali srce mu je svejedno tuklo bre.
Barravarski veleposlanik e ih ekati da prihvati svoje visoke goste i pokae im, nadao se Miles, to trebaju raditi. Miles je u sebi ponovio odgovarajue pozdrave i salutiranje, i briljivo zapamenu osobnu poruku svog oca. Vrata kapsule su se okrenula i izlazni otvor na zidu kabine desno od Ivanova sjedala se otvorio.
Neki ovjek se bacio kroz njega i naglo zaustavio, prihvativi se za reetku iznad ulaza. Zabuljio se u njih razro-gaenih oiju, teko diui. Usne su mu se pomicale, ali Miles nije bio siguran jesu li to bile psovke, molitve ili pripreme za govor.
ovjek je bio postariji ali ne istroen, irokih ramena i visok barem koliko i Ivan. Imao je na sebi neto to je Mi-lesu izgledalo kao odora slubenika postaje, hladnosivo i ljubiasto. Svilenkasta sijeda kosa pokrivala mu je tjeme, ali sjajna koa nije bila pokrivena nikakvom dlakom, ni bradom ni obrvama, ak ni natruhom izrasta. Ruka mu je poletjela do lijevog depa, iznad srca.
"Oruje!" povikao je Miles upozoravajui. Iznenaeni pilot kapsule jo se oslobaao svoga sigurnosnog pojasa, a Miles nije bio tjelesno sposoban zaskoiti nekoga, no Ivanovi refleksi bili su dobro razvijeni obiljem vjebanja, premda bez pravog borbenog iskustva. Ve se pokrenuo, okreui se oko svog rukohvata i prepreujui uljezu put.
Borba prsa o prsa u besteinskom stanju uvijek je upravo nevjerojatno nespretna, dijelom i zato to morate vrsto drati onoga koga elite udariti. Dvojica ljudi i sad su ubrzo zavrili, hrvui se. Uljez je divlje posezao, ne za prslukom ve za desnim depom svojih hlaa, ali Ivan mu je uspio izbiti svjetlucavi disruptor ivaca iz ruke.
Disruptor je odlebdio dalje od njih i odbio se od druge strane kabine, postajui prijetnjom svima u kapsuli.
Miles se oduvijek bojao disruptora ivaca, ali nikad ga prije nije brinulo da e ga zveknuti po glavi. Disruptor se jo dvaput odbio preko kabine prije nego ga je Miles uspio uhvatiti u zraku a da pritom nije nehotice opalio u sebe ili Ivana. Oruje je bilo vrlo maleno, ali nabijeno i smrtonosno.
Ivan se u meuvremenu uspio prebaciti iza starca, pokuavajui mu uhvatiti ruke. Miles je iskoristio taj trenutak da se domogne i drugog oruja, na silu otvorivi ljubiasti prsluk i posegnuvi za nabreklinom u unutarnjem depu. Izvukao je ruku drei kratki tap koji mu je u prvi as djelovao kao ok-pendrek.
ovjek je zaurlao i divlje se trgao. Zapanjen i ne shvaajui to je uinio, Miles se otisnuo od dvojice protivnika i iz predostronosti se sakrio iza pilota kapsule. Sudei po onom samrtnom kriku, Miles se bojao daje upravo iupao bateriju iz ovjekova umjetnog srca, ali ovaj se i dalje borio, dakle nije moglo biti tako grozno kako je bilo zazvualo.
Uljez se otresao Ivanova stiska i povukao se prema ulazu. Nastala je jedna od onih udnih stanki koje se ponekad pojave u borbi prsa o prsa, kad se svi bore za dah usred navale adrenalina. Starac se zabuljio u Milesa koji je u ruci drao tap; izraz njegova lica promijenio se iz straha u  je li ta grimasa bila bljesak trijumfa? Nemogue. Poremeeno nadahnue?
Brojano nadjaan, sada kad se i pilot pridruio guvi, uljez se povukao, oteturavi kroz fleksi-cijev ponovno van i u pristanite koje je lealo iza cijevi. Miles se zaletio za Ivanom, koji je krenuo u potjeru, taman na vrijeme da vidi uljeza u umjetnom gravitacijskom polju postaje sigurnog na nogama, kako nogom u izmi udara Ivana o prsa, i to tako snano daje mladi odletio natrag do ulaza u kap-
sulu. Dok su se Ivan i Miles raspetljali, a Ivanovo dahtanje prestalo biti zabrinjavajue isprekidano, starac je trkom nestao. Koraci su mu zbunjujue odjekivali kroz pristanite. Koji izlazi Nakon hitre provjere jesu li mu putnici zasad sigurni, pilot je pourio natrag u kapsulu da odgovori na hitan poziv koji je dolazio s njegove konzole.
Ivan se podigao na noge, otresao sa sebe prainu i ogledao se. Miles je uinio to isto. Bili su u malom, neuglednom, slabo osvijetljenom teretnom pristanitu.
"Zna", ree Ivan, "ako je to bio carinik, u nevolji smo."
"Mislio sam da e potegnuti na nas", ree Miles. "Tako je izgledalo."
"Nisi vidio oruje prije nego to si povikao."
"Nije bila stvar u oruju, nego u njegovim oima. Izgledao je kao da se odluuje na neto to ga nasmrt plai, ljest potegao."
"Nakon to smo ga zaskoili. Tko zna to se bio spremao uiniti?"
Miles se polako okrenuo oko sebe, prouavajui prostor u kojem su se nalazili. Na vidiku nije bilo ni ive due, ni cetagandske ni barravarske. "Ovdje je neto jako krivo. Ili on nije bio na pravom mjestu ili mi nismo tamo gdje bismo trebali biti. Ova pljesniva rupa ne moe biti nae pristanite, zar ne? Hou rei, gdje je barravarski veleposlanik? Poasna straa?"
"Crveni tepih i plesaice?" Ivan uzdahne. "Zna, ako te pokuavao ubiti ili oteti kapsulu, trebao je navaliti s dis-ruptorom u ruci."
"Nije to bio nikakav carinik. Pogledaj monitore." Miles pokae rukom. Dvije videokamere, strateki razmjetene na oblinjim zidovima, bile su iupane iz svojih postolja i otuno su visjele sa svojih ica. "Onesposobio ih je prije nego je krenuo u kapsulu. Ne shvaam. Ovdje bi sve ve
trebalo vrvjeti od osiguranja postaje... Misli daje moda htio kapsulu, a ne nas?"
"Tebe, mali. Mene nitko ne bi htio."
"Djelovalo je kao da se on vie boji nas nego mi njega." Miles je prikrio duboki udah, nadajui se da e mu srce konano usporiti.
"Govori za sebe", ree Ivan. "Mene je pristojno prepao."
"Je li s tobom sve u redu?" upita Miles zakanjelo. "Mislim, nema slomljenih rebara ili tako neto?"
"Ma da, preivjet u... ti?" "Dobro sam."
Ivan je bacio pogled na disruptor ivaca u Milesovoj desnoj ruci i tap u lijevoj, pa se namrti. "Kako si ti zavrio sa svim tim orujem u rukama?"
"Ja... nisam ba sasvim siguran." Miles je stavio disruptor ivaca u dep hlaa i podigao tajanstveni tap prema svjetlu. "Isprva sam mislio da se radi o nekoj vrsti ok-pen-dreka, ali nije tako. Jest nekakva elektronika naprava, ali uope ne mogu odrediti to bi to moglo biti."
"Granata", predloi Ivan. "Tempirana bomba. Da ih se napraviti u bilo kojem obliku, zna."
"Nisam ba uvjeren"
"Gospodo", pilot kapsule provirio je glavom kroz vrata. "Kontrola leta nam nareuje da ne pristanemo ovdje. Upuuju nas da ponovno uzletimo i ekamo novu dozvolu. Smjesta."
"I mislio sam da smo na krivom mjestu", ree Ivan.
"To su koordinate koje su mi dali, gospodaru", rekao je pilot kapsule pomalo ukoeno.
"Nije to vaa greka, narednice, siguran sam", umirio ga je Miles.
"Kontrola leta zvui vrlo odluno." Narednikovo lice bilo je napeto. "Molim vas, gospodo."
Posluno, Miles i Ivan otapkali su natrag u kapsulu. Miles je automatski ponovno privezao sigurnosni pojas, dok mu je um vozio u petoj brzini, pokuavajui sloiti neko objanjenje za tako neobian doek na Cetagandi.
"Osoblje je moralo biti namjerno maknuto iz ovog dijela postaje", zakljuio je naglas. "Kladim se u betanske dolare da cetagandska Sluba sigurnosti upravo provodi opu potragu za onim naim tipom. Bjegunac, bogamu." Lopov, ubojica, pijun? Mogunosti su bile poticajne.
"U svakom sluaju, bio je preruen", ree Ivan.
"Kako zna?"
Ivan je skinuo nekoliko finih bijelih vlasi sa svoga zelenog rukava. "Ovo nije prava kosa."
"Stvarno?" rekao je Miles opinjeno. Prouio je klupko niti koje mu je Ivan pruio preko prolaza izmeu sjedala. Jedan kraj bio je pun ljepila. "Ha."
Pilot kapsule dovrio je prihvat svojih novih koordinata; kapsula je sad lebdjela u svemiru, nekoliko stotina metara od reda pristaninih odjeljaka. S obje strane njihova odjeljka, po desetak ih je bilo prazno. "Prijavit u incident upravi postaje, zar ne, gospodo?" Narednik je posegnuo za svojim komunikatorom.
"ekajte", ree Miles.
"Gospodaru?" Pilot ga je sumnjiavo gledao preko ramena. "Mislim da bismo trebali"
"Priekajte da nas pitaju. Konano, nismo ovdje da bismo rjeavali probleme za cetagandsku Sigurnost, zar ne? To je njihov problem."
Mali, smjesta priguen, smijeak potvrdio je Milesu da je pilot bio spreman prihvatiti ovakav argument. "Da, gospodine", rekao je, pretvarajui tu izjavu u naredbu, a time
i u Milesovu plemiku i asniku odluku, umjesto odgovornosti malog tehnikog narednika. "Kako god vi kaete, gospodine."
"Miles," promrmljao je Ivan, "to si si to uvrtio u glavu?"
"Promatram", ree Miles edno. "Promatrat u i vidjeti koliko je cetagandska Sluba sigurnosti na postaji zaista dobra. Mislim da bi Illvan to volio znati, zar ne? Eh, oni e se svakako pojaviti, da nas ispitaju i uzmu nam ove igrake, ali ovako u i ja od njih dobiti vie informacija. Opusti se, Ivane."
Ivan se smjestio u svoje sjedalo, a njegov nelagodan izraz lica postupno se rastopio, dok su minute prolazile bez ikakvih prekida dosade u maloj kapsuli. Miles je prouavao svoj plijen. Disruptor ivaca bio je neke izrazito fine cetagandske proizvodnje, a ne vojni primjerak, to je ve samo po sebi bilo udno; Cetagandanci nisu ohrabrivali svoje stanovnitvo da posjeduje smrtonosno protupjeako oruje. Ali oruje nije imalo upadljive ukrase koji bi ga oznaili kao igraku nekog ghem-veledostojnika. Bilo je neupadljivo i djelotvorno, po veliini oito namijenjeno skrivenom noenju.
Kratki tap bio je jo udniji. Snano iskrenje unutar prozirnog kuita djelovalo je dekorativno; Miles je bio uvjeren da bi mikroskopski pregled otkrio finu, gustu mrenu strukturu. Jedan kraj naprave bio je bez iega, a drugi pokriven peatom koji je i sam bio zakljuan i nepomian.
"Ovo izgleda kao da bi ga trebalo umetnuti u neto", rekao je Miles Ivanu, okreui tap prema svjetlu.
"Moda je to vibrator?" nasmijeio se Ivan.
Miles otpuhne. "S ghem-barunima, nikad se ne zna. Ali ne, mislim da nije." Urezbareni peat na poklopcu bio je u obliku neke ptice s kandama opasnog izgleda. Duboko u ugraviranoj figuri svjetlucale su metalne pruge, elektro-
niki spojevi. Negdje je netko imao par za ovo, prikaz opasne ptice u letu pun sloenih kodova koji bi mogao otvorili poklopac, otkrivajui... to? Jo jednu skupinu kodova? Klju za klju... Sve je to bilo neobino otmjeno. Miles se nasmijeio od iste zadivljenosti.
Ivan se s nelagodom zagledao u njega. "Vratit e to, zar ne?"
"Naravno. Ako zatrae." "A ako ne?"
"Zadrat u si to kao suvenir, valjda. Previe je lijepo da bi se bacilo. Moda ga ponesem kui kao poklon za II-lyana, neka pusti svoje male domae iz odjela za ifriranje da se za vjebu poigraju time. Jedno godinu dana. Ovo nije amaterski posao, to je ak i meni jasno."
Prije nego to bi Ivan mogao pronai jo koji prigovor, Miles je otkopao svoju zelenu tuniku i stavio napravu u unutarnji dep na prsima. Daleko od oiju, daleko od srca.
"Ah  hoe ti ovo zadrati?" Pruio je disruptor ivaca svome roaku.
Ivan je oito htio. Umiren ovom podjelom plijena, novi suuesnik sklonio je malo oruje u svoju tuniku. Tajna i zlokobna prisutnost oruja sasvim e dobro posluiti, raunao je Miles, da zadri Ivana mirnim i pristojnim kroz itavo predstojee iskrcavanje.
Konano ih je kontrola leta opet uputila na pristanite. Zaustavili su se u kapsulnom odjeljku dvije razine iznad onoga koji im je prvi put bio dodijeljen. Ovoga puta vrata su se otvorila bez incidenta. Nakon kraeg oklijevanja, Ivan je izaao kroz fleksi-cijev. Miles ga je slijedio.
est ljudi ekalo ih je u sivoj prostoriji gotovo istovjetnoj onoj prvoj, premda ioj i bolje osvijetljenoj. Miles je smjesta prepoznao barravarskog veleposlanika. Barun Vorob'vev bio je krupan, vrst ovjek od nekih ezdesetak
standardnih godina, otra pogleda, nasmijeen i suzdran. Imao je na sebi odoru kue Vorob'vev, vinski crvenu s crnim obrubom, to se Milesu inilo prilino slubenim za ovakvu priliku. Sa svake njegove strane stajala su etvorica straara u obinim barravarskim zelenim odorama. Dva slubenika cetagandske postaje, u ljubiastoj i sivoj odjei slinog stila ali sloenijeg kroja nego to je imao uljez, stajala su malo po strani od Barravaraca.
Samo dva predstavnika postaje? A gdje je bila policija, cetagandski vojni obavjetajci ili bar privatni predstavnici neke od ghem-frakcija? Gdje su bila pitanja i ispitivai koje se Miles bio spremao ispitati?
Umjesto toga, naao se kako pozdravlja veleposlanika Vorob'veva kao da se nita nije dogodilo, ba kao stoje prije bilo i predvieno. Vorob'vev je bio pripadnik generacije Milesova oca i bio mu je ak i izravno podreen, u doba dok je grof Vorkosigan jo bio regent. Vorob'vev je ovo opasno mjesto drao ve est godina, povukavi se iz vojne karijere da nastavi sluiti carstvu kao civil. Miles se odupro porivu da salutira i, umjesto toga, uputio veleposlaniku samo slubeno kimanje glavom.
"Dobar dan, barune Vorob'vev. Moj otac vam alje svoje osobne pozdrave i ove poruke."
Miles mu je predao zapeaen diplomatski disk, to je cetagandski slubenik zabiljeio na svojoj ploi. "est komada prtljage?" upitao je Cetagandanac kimajui, dok je pilot kapsule dovravao iskrcavanje prtljage na lebdeu paletu, salutirao Milesu i vraao se na brod.
"Da, to je sve", rekao je Ivan. Milesovim oima, Ivan je djelovao neprirodno i nemirno, upadljivo svjestan krijumarene robe u svome depu, ali izgleda da cetagandski slubenik nije mogao itati izraze Ivanova lica tako dobro kao Miles.
Cetagandanac je mahnuo rukom, a veleposlanik je kim-nuo svojoj strai; dva vojnika odvojila su se da otprate prtljagu na put kroz cetagandski pregled. Cetagandanac je ponovno zatvorio ulazna vrata pristanita i odvezao lebde-u paletu.
Ivan ga je zabrinuto promatrao kako odlazi. "Hoemo li sve dobiti natrag?"
"Prije ili kasnije. Nakon nekih odlaganja, ako se stvari budu odvijale prema obiaju", ree Vorob'vev lagodno. "Jeste li dobro putovali, gospodo?"
"Vrlo dosadno", rekao je Miles prije nego to je Ivan mogao progovoriti. "Sve dok nismo doli ovamo. Je li ovo uobiajeno pristanite za barravarske posjetitelje ili su nam mijenjali upute iz nekog drugog razloga?" Jednim je okom promatrao preostalog cetagandskog slubenika, oekujui reakciju.
Vorob'vev se kiselo nasmijeio. "To da nas putaju kroz vrata za poslugu je samo igrica koju Cetagandanci igraju s nama ne bi li nam nabili na poloaj na nos. Imate pravo, to je namjerna uvreda, kojoj je cilj da nas zbuni. Ja sam im prestao nasjedati ve prije nekoliko godina i preporuam i vama da uinite to isto."
Cetagandanac nije pokazao nikakve reakcije. Vorob'vev se ponaao kao daje to samo neki komad namjetaja, kompliment koji je Cetagandanac izgleda uzvraao time to se tako i ponaao. Sve zajedno djelovalo je kao uobiajeni ritual.
"Hvala vam, gospodine, posluat u va savjet. Ovaj... jesu li i vas zadravali? Nas jesu. Odobrili su nam pristajanje, a onda su nas opet poslali da se hladimo."
"Izgleda da je danas sve posebno komplicirano. Smatrajte se poaenima, gospodo. Ovuda, molim vas."
Ivan je Milesu uputio moleiv pogled im se Vorob'vev okrenuo; Miles je samo blago stresao glavom. ekaj...
Predvoeni bezizraajnim cetagandskim slubenikom i praeni straarima iz veleposlanstva, dvojica mladia i Vorob'vev uspeli su se za nekoliko razina na postaji. Planetarni shuttle barravarskog veleposlanstva stajao je u pravom putnikom pristanitu. Pristanite je imalo vlastiti VIP salon i vlastiti gravitacijski sustav u fleksi-cijevi, tako da nitko nije morao lebdjeti. Tamo su se rijeili svoje ceta-gandske pratnje. Kad su dospjeli na shuttle, veleposlanik kao da se malo opustio. Smjestio je Milesa i Ivana na luksuzno podstavljena sjedala razmjetena oko privrenog stola komkonzole. Na Vorob'vevljev znak, jedan straar ponudio im je izabrana pia dok ekaju na prtljagu i dozvolu za odlazak. Slijedei Vorob'vevljev primjer, odluili su se za barravarsko vino osobito blagog godita. Miles je jedva pijuckao, nadajui se da e mu glava ostati bistra, dok su Ivan i veleposlanik avrljali o njihovu putovanju i zajednikim vorskim prijateljima. Vorob'vev je izgleda osobno poznavao Ivanovu majku. Miles se nije obazirao na Ivanovo povremeno podizanje obrva kojim ga je preutno pozivao da se pridrui razgovoru i moda kae barunu Voro-b'vevu sve o njihovoj maloj pustolovini s uljezom, ha?
Zato ovog trena cetagandske vlasti nisu skakale po njima, postavljajui pitanja? Miles je pregrijanim mozgom traio mogua objanjenja.
To je bila klopka, a ja sam zagrizao mamac, i sad me putaju da vuem udicu koliko ide. S obzirom na to to je znao o Cetagandancima, Miles je ovu mogunost stavio na prvo mjesto.
Ili se moda jednostavno radi o vremenskom problemu, i tek to nisu stigli. Ili e stii kasnije. Bjegunca prvo treba uhvatiti i zatim natjerati da prizna svoju verziju njihova susreta. To bi moglo potrajati, osobito ako je ovjek, recimo, bio onesvijeten pri hvatanju. Ako uope i jest bjegunac. Ako ga uprava postaje uope i trai. Ako... Miles je prou-
avao svoju kristalnu au, progutao gutljaj mutnocrvene tekuine i dobroudno se nasmijeio Ivanu.
Njihova prtljaga i njezini straari stigli su upravo dok su oni dovravali svoja pia, to je Miles pripisao iskusnoj Vorob'vevljevoj procjeni. Kad je veleposlanik ustao kako bi nadgledao spremanje prtljage i njihov polazak, Ivan se nagnuo preko stola i uurbano proaptao Milesu: "Zar mu nee rei za ono?"
"Ne jo." "Zato ne?"
"Tako ti se uri da ostane bez onog disruptora ivaca? Veleposlanstvo bi ti ga oduzelo jednako brzo kao i Ceta-gandanci, kladim se."
"Jebe to. to to radi?"
"Nisam... siguran. Za sada." Ovo nije bio scenarij koji je bio oekivao. Bio je predvidio izmjenu otrih primjedbi s odabranim cetagandskim predstavnicima vlasti, u kojoj bi ga oni natjerali da preda svoj plijen, i izmjenu informacija, svjesnu ili nesvjesnu. Nije bila njegova krivnja to Ceta-gandanci nisu radili svoj posao.
"Morat emo to prijaviti barem vojnom ataeu veleposlanstva."
"Prijaviti, da. Ali ne ataeu. Illvan mi je rekao da, budem li imao ikakvih problema  mislei pri tome na onu vrstu problema kojom se bavi na odjel  trebam otii barunu Vorreediju. On je prijavljen kao asnik za protokol, ali zapravo je pukovnik i lokalni ef CarSiga."
"Cetagandanci to ne znaju?"
"Naravno da znaju. Kao to i mi znamo tko je zapravo tko u cetagandskom veleposlanstvu u Vorbarr Sultani. Sve je to samo ljubazna legalna fikcija. Ne brini, ja u to srediti." Miles je u sebi uzdahnuo. Pretpostavljao je daje prva stvar koju e mu pukovnik urediti biti zatvaranje
protoka informacija. A nije se usuivao objasniti zato Vorreedi upravo to ne bi trebao uiniti.
Ivan se zavalio u svom sjedalu, privremeno primiren. Samo privremeno, Miles je u to bio siguran.
Vorob'vev im se opet pridruio. Latio se svog sigurnosnog pojasa sjedajui. "I to je to, gospodo. Nita nije oduzeto od vaih stvari i nita im nije dodano. Dobro doli na Eta etu etiri. Danas nema nikakvih slubenih ceremonija koje bi zahtijevale vau nazonost, ali ako niste previe umorni od puta, marilakansko veleposlanstvo veeras daje nesluben prijam za diplomatski kor i sve njihove visoke goste. Preporuujem vam ga."
"Preporuujete?" ree Miles. Kad je netko s karijerom tako dugom i sjajnom kao to je bila Vorob'vevljeva neto preporuio, Miles je bio siguran da su ljudi preporuku i sluali.
"Veinu tih ljudi esto ete viati tijekom sljedea dva tjedna", ree Vorob'vev. "Prijam bi vam trebao omoguiti korisnu orijentaciju."
"Kako se trebamo odjenuti?" upitao je Ivan. etiri od est kovega koje su donijeli bila su njegova.
"Obinu zelenu odoru, molim vas", ree Vorob'vev. "Odjea je svugdje izraz kulture, ali ovdje je to doseglo razinu tajnoga koda. Ve je dovoljno teko kretati se meu ghem-barunima a da se ne poini neka pogreka, a meu veledostojnicima je to gotovo nemogue. Odore su uvijek ispravne, ili, ako ve nisu ispravne, oito nisu krivnja onoga koji ih nosi, jer nema izbora oko toga. Zatrait u od svog protokola da vam izda popis odora koje ete nositi pri svakom od dogaanja."
Miles je osjetio olakanje; Ivan je djelovao neodreeno razoarano.
S uobiajenim priguenim udarcima, lupanjima i sikta-njima, fleksi-cijevi su se povukle a shuttle se odvojio i otis-
nuo od postaje. Nikakve vlasti s nalogom za uhienje nisu navalile kroz vrata, nikakve hitne poruke nisu bile unaprijed poslane veleposlaniku. Miles je porazmislio o svome treem scenariju.
Na uljez je uspio pobjei. Vlasti na postaji ne znaju nita o naem malom susretu. Zapravo, nitko ne zna.
Osim, naravno, samog uljeza. Miles je zadrao ruku na mjestu i nije dotaknuo prikrivenu izboinu na svojoj tunici. togod ta naprava bila, ovjek je znao da je Miles ima. I sigurno je mogao doznati tko je Miles. Sad ja imam udicu u ruci. Ako popustim uzicu, neto e se po njoj sigurno popeti do moje ruke, zar ne? To bi na kraju mogla ispasti zgodna mala vjeba za obavjetajnu i kontraobavjetajnu slubu, bolja od manevara jer je bila stvarna. Nikakav demonstrator nije se skrivao na rubovima biljeei sve njegove pogreke za kasniju bolno preciznu analizu. ista praksa. U nekom trenutku svoga razvoja, svaki asnik morao je prestati sluati naredbe i poeti ih izdavati. A Miles je elio promaknue u satnika CarSiga, o, da. Bi li moda nekako mogao uvjeriti Vorreedija da mu dopusti poigrati se tom zagonetkom bez obzira na diplomatske obveze?
Kad su zapoeli sputanje u tmurnu atmosferu Eta ete, Milesove oi su se suzile u oekivanju novog razvoja dogaaja.
DRUGO POGLAVLJE
Napola odjeven, Miles je vrludao po prostranoj dnevno--spavaoj sobi koju mu je barravarsko veleposlanstvo bilo dodijelilo, okreui svjetlucavi tap u rukama. "Dakle, ako sam ja ovu stvar i trebao dobiti, bih lije trebao negdje sakriti ili nositi sa sobom?"
Ivan, uredan i potpuno odjeven u tuniku visokog ovratnika, hlae s crtom i niske izme iste redovne odore, zakolutao je oima prema stropu. "Hoe li se konano prestati igrati time i odjenuti se prije nego to zbog tebe zakasnimo? Moda je to samo kiasti dra zastora predvien za to da te izludi dok mu pokuava pripisati neko duboko i zlokobno znaenje. Ili treba izludjeti mene, dok te sluam. ala nekog ghem-baruna."
"Vrlo profinjena ala, u tom sluaju." "Ne znai da nije", slegne Ivan ramenima.
"Ne." Miles se namrtio i odepao natrag do komkon-zole. Otvorio je gornju ladicu stola, pronaao u njoj stilus i blok plastinih folija s ugraviranim peatom veleposlanstva. Otrgnuo je jednu foliju i pritisnuo je o obris ptice na kljuu tapa, a zatim stilusom preao preko udubljenja, dobivi hitar, toan crte preciznih omjera. Nakon trenutka oklijevanja, ostavio je tap u ladici zajedno s blokom folija i opet zatvorio ladicu.
"Ba i nije neko skrovite", komentirao je Ivan. "Ako je to bomba, moda bi je trebao objesiti s vanjske strane prozora. Zbog nas ostalih, ako ve ne zbog tebe."
"Nije to bomba, prokletstvo. I razmiljao sam o stotinu skrovita, ali ni jedno od njih nije otporno na skeniranje, tako da nema smisla. To bi trebalo biti u olovom obloenoj crnoj kutiji, koju sluajno nemam."
"Kladim se da dolje imaju takvih kutija", ree Ivan. "Nisi li namjeravao priznati?"
"Da, ali, naalost, barun Vorreedi nije u gradu. Nemoj me tako gledati, ja s tim nemam veze. Vorob'vev mi je rekao da je veledostojnik zaduen za jednu od etacetanskih skonih postaja zaplijenio neki trgovaki brod registriran na Barravaru i zatvorio njegova kapetana. Zbog vanih prekraja."
"Krijumarenje?" upitao je Ivan, odjednom zainteresiran.
"Ne, nekakvi komplicirani nebulozni cetagandski propisi. S plaanjem. I porezima. I kaznama. I razinom ogorenosti koja see prema beskonanom. Budui da je normalizacija trgovinskih odnosa trenutani cilj nae vlade i budui da se Vorreedi izgleda dobro snalazi s veledostojni-cima i ghem-barunima, Vorob'vev je odredio da se on pobrine za to dok smo mi ovdje zabavljeni diplomatskim dunostima. Vorreedi bi se trebao vratiti sutra. Ili prekosutra. U meuvremenu, nee koditi da vidim kako daleko mogu dospjeti i sam. Ako se nita zanimljivo ne pojavi, ionako u cijelu stvar predati lokalnom uredu CarSiga."
Ivanove oi su se suzile dok je probavljao ovu informaciju. "Aha? A to ako se neto zanimljivo ipak pojavi?"
"Pa, i u tom sluaju, svakako." "Znai rekao si Vorob'vevu?"
"Ne ba. Nisam. Gle, Illvan je rekao da se obratim Vor-reediju, pa u se obratiti Vorreediju. Pobrinut u se za to im se ovjek vrati."
"U svakom sluaju, vrijeme je", uzvratio je Ivan.
"Da, da..." Miles se odvukao do svog kreveta, sjeo i namrtio se na svoje ortopedske proteze, koje su leale spremljene za njega. "Morao bih si uzeti vremena da dam zamijeniti kosti u nogama. Odustao sam od organske tvari, vrijeme je da prijeem na plastiku. Moda bih ih mogao uvjeriti da mi usput dodaju nekoliko centimetara visine. Da sam samo znao da mi slijedi ovoliko mrtvog vremena, mogao sam dogovoriti operaciju i oporavljati se dok putujemo i stojimo uokolo kao dekoracija."
"Zaista, bezobzirno je od carice majke to ti nije poslala obavijest da e kljoknuti", sloio se Ivan. "Samo navuci te proklete stvari ili e teta Cordelia mene smatrati odgovornim kad padne preko lokalne make i polomi si noge. Opet."
Miles je zareao, ali ne preglasno. I Ivan je njega predobro itao. Zaklopio je hladnu elinu zatitu oko svojih grbavih, previe puta smrskanih nogu prekrivenih masnicama. Bar su hlae od odore skrivale njegovu slabost. Zakopao je tuniku, zatvorio ulatene niske izme, provjerio si kosu u ogledalu iznad toaletnog stolia, i krenuo za nestrpljivim Ivanom koji je ve bio na vratima. U prolazu, ugurao je presavijenu foliju u dep hlaa i zastao u hodniku da kljuanicu svoje sobe prebaci da odgovara na otisak njegova dlana. Pomalo besmislen potez; kao obueni agent CarSiga, porunik Vorkosigan je tono znao koliko takve brave mogu biti nesigurne.
Usprkos, ili moda zahvaljujui, Ivanovu poticanju, stigli su u predvorje gotovo u istom trenutku kad i veleposlanik Vorob'vev. Vorob'vev je opet imao na sebi crvenu i crnu odoru Kue. To nije bio ovjek koji voli donositi pu-
no odluka o odijevanju, osjetio je Miles. Veleposlanik je izveo dvojicu mladia do automobila veleposlanstva koji ih je ve ekao i u kojem su utonuli u meku podstavu. Vorob'vev je pristojno zauzeo sjedalo okrenuto prema natrag, preko puta svojih slubenih gostiju. Voza i jedan straar bili su u prednjem odjeljku. Automobil se kretao prema kompjuterskom upravljanju gradske mree, ali briljivi voza sjedio je spreman da preuzme runu kontrolu u sluaju neke neprirodne nezgode. Srebrnasta vrata su se zatvorila i oni su skliznuli na ulicu.
"Marilakansko veleposlanstvo moete veeras smatrati neutralnim i nesigurnim terenom, gospodo", savjetovao im je Vorob'vev. "Zabavljajte se, ali ne previe."
"Hoe li tamo biti puno Cetagandanaca", upitao je Miles, "ili je to prijam iskljuivo za nas koji smo ovdje stranci?"
"Nee biti veledostojnika, naravno", ree Vorob'vev. "Oni su veeras svi na jednim od privatnih karmina za pokojnu caricu, zajedno s nekim od najviih glavara ghem-kla-nova. Nii ghem-baruni preputeni su sami sebi i mogli bi se okupiti, budui da im mjesec dana slubene alosti smanjuje uobiajene drutvene prilike. Marilakanci su u zadnjih nekoliko godina prihvatili podosta cetagandske 'pomoi', stoje pohlepa koju e, predviam, s vremenom zaaliti. Oni vjeruju da Cetaganda nee napasti saveznika.
Automobil se popeo uz uzviicu i zaokrenuo za ugao, pruajui im kratak pogled niz svjetlucavi kanjon visokih graevina, povezanih cijevnim prolazima i prozirnim tunelima koji su svijetlili u sumraku. Grad kao da se pruao unedogled, a ovo nije ak bilo ni glavno sredite.
"Marilakanci ne obraaju dovoljno pozornosti na mapu svog vlastitog crvotonog neksusa", nastavio je Vorob'vev. "Zamiljaju da su na prirodnoj granici. Ali kad bi Cetagan-
da izravno drala Marilac, sljedei skok bi ih doveo do Zoavskog Sumraka, sa svim onim kriitima puteva, i itavim novim podrujem na koje bi se Cetaganda mogla proiriti. Marilac ima potpuno isti poloaj u odnosu na Zoavski Sumrak kao to je Vervain imao prema Hegenskoj Osi, a svi znamo to se tamo dogodilo." Vorob'vevljeve usne ironino su se iskrivile. "Ali Marilac nema zainteresiranog susjeda koji bi im priskoio u pomo kao stoje va otac bio uinio za Vervain, barune Vorkosigan. A provokacije je tako lako proizvesti."
Napeta navala u Milesovim prsima se smirila. U Vo-rob'vevljevim primjedbama nije bilo nikakvog osobnog, skrivenog znaenja. Svi su znali za politiku i vojnu ulogu admirala grofa Arala Vorkosigana u stvaranju hitrog saveznitva i pokretanju protunapada koji je odbio cetagan-dski pokuaj da zauzmu crvotoinu svog susjeda Vervaina i dosegnu Hegensku Os. Nitko nije znao kakvu je ulogu agent CarSiga Miles Vorkosigan odigrao u dovoenju admirala na Hegensku Os u tako povoljnom trenutku. A kad neto nitko nije znao, nitko za to nije mogao dobiti ni pohvalu. Bok, ja sam heroj, ali ne mogu vam rei zato. To je tajna. S Vorob'vevljeva i praktiki svakog drugog gledita, porunik Miles Vorkosigan bio je nii kurirski asnik CarSiga, nepotistika sinekura koja gaje stavljala na rutinske dunosti tamo gdje nije mogao smetati. Mutant.
"Mislio sam daje Hegenski savez na Vervainu dovoljno razbio nos ghem-barunima da neko vrijeme budu mirni", ree Miles. "Svi ghem-asnici ekspanzionistike struje su u nemilosti, ghem-general Estanis je poinio samoubojstvo  to jest bilo samoubojstvo, zar ne?"
"Nevoljke vrste", ree Vorob'vev. "Ta cetagandska politika samoubojstva mogu biti jako nezgodna, kad glavni lik ne eli sudjelovati."
"Trideset i dvije prohodne rane u leima, najgori sluaj samoubojstva koji su ikad vidjeli?" promrmljao je Ivan, oito zadivljen priama.
"Upravo tako, gospodine." Vorob'vevljeve su se oi suzile, s gorkim veseljem. "Ali neodreeni i nestalni odnosi ghem-zapovjednika s odreenim tajnim frakcijama vele-dostojnika daju njihovim postupcima neobian stupanj os-porivosti. Vervainska invazija sad se slubeno opisuje kao nedoputena, nesretna pustolovina. asnici koji su pogrijeili izvedeni su na pravi put, hvala na pitanju."
"A kako nazivaju cetagandsku invaziju Barravara iz vremena moga djeda?" upita Miles. "Izvianje s ogranienom primjenom vojne sile?"
"Kad je uope spominju, tako nekako."
"Svih dvadeset godina?" upitao je Ivan, napola se smijui.
"Nastoje ne ulaziti u neugodne sitnice."
"Jeste li svoje poglede na cetagandske ambicije za Ma-rilacom podijelili s Illvanom?" upitao je Miles.
"Da, vaeg efa obavjetavamo o svemu. Ali trenutno jo nema konkretnih poteza koji bi podrali moju teoriju. Zasad, ja samo zakljuujem na opim principima. CarSig za nas pazi na neke kljune podatke."
"Ja... ja nisam u tom odjelu", ree Miles. "Slubena tajna i tako to."
"Ali nadam se da vam je opa strateka slika jasna." "Oh, da."
"I  avrljanje meu pripadnicima viih stalea nije uvijek tako oprezno kako bi trebalo biti. Vas dvojica ete biti u poloaju da ujete neke takve stvari. Raunajte s tim da ete ih sve prijaviti mom efu protokola, pukovniku Vorreediju. On e s vama raditi svakog dana, im se vrati. Dopustite njemu da odredi koji su dijelovi vani."
Dogovoreno. Miles je kimnuo Ivanu, koji je slegnuo ramenima u znak slaganja.
"I, ovaj... pokuajte ne odati vie nego to doznate?"
"Pa, ja sam tu siguran", ree Ivan. "Ja nita i ne znam." Veselo se nasmijeio. Miles se trudio da se ne na-mrti i ne promrmlja To znamo, Ivane, ispod glasa ali dovoljno glasno da ga svi uju.
Budui da su sva izvanplanetarna predstavnitva bila okupljena u jednom dijelu prijestolnice Eta ete, vonja je bila kratka. Planetno vozilo se spustilo na razinu ulice i usporilo. Ulo je u garau zgrade marilakanskog veleposlanstva i zaustavilo se u dobro osvijetljenom ulaznom predvorju iji je podzemni smjetaj bio ublaen mramornim povrinama i ukrasnim biljkama to su se sputale niz razliite cijevi. Krov vozila se podigao. Straari marilakanskog veleposlanstva uz klanjanje su ispratili barravarsku skupinu do dizalnih cijevi. Nesumnjivo su osim toga diskretno i pregledali svoje goste  izgleda da je Ivan postupio pametno i ostavio onaj disruptor ivaca u ladici svoga stola.
Iz cijevi su izali u prostrano predvorje koje je vodilo na nekoliko razina povezanih javnih povrina, ve dobrano popunjenih gostima koji su razgovarali ugodno glasno. Sredite predvorja bilo je zauzeto krupnom multimedijalnom skulpturom, i to pravom, a ne projekcijom. Voda se cijedila niz fontanu koja je podsjeala na malenu planinu ukraenu impresionistikim planinskim putovima po kojima se zaista moglo i hodati. Neke obojene pahuljice kovitlale su se u zraku oko mini-labirinta, tvorei leprave tunele. Po njihovoj zelenoj boji, Miles je zakljuio da bi trebale predstavljati lie zemaljskog drvea jo i prije nego su se pribliili dovoljno da razaznaju realistike detalje njihovih oblika. Boje su se polako poele mijenjati, od dvadeset razliitih nijansi zelene do sjajne ute, zlatne, crvene i crnoc-

rvene. Vrtei se, lie kao da je stvaralo nestalne oblike, poput ljudskih lica i tijela, na podlozi neega to je zvualo poput kineskih zvonia. Jesu li to zaista bila lica i glazba ili je itava stvar samo navodila njegov mozak da stvara smislene cjeline od potpuno sluajnih sklopova? Profinjena nesigurnost bila mu je privlana.
"7b je novo", primijetio je Vorob'vev, takoer privuen. "Zgodno... ah, dobra veer, veleposlanice Bernaux."
"Dobra veer, barune Vorob'vev." Njihov sjedokosi ma-rilakanski domain izmijenio je intimno kimanje glavom sa svojim barravarskim parnjakom. "Da, i nama se svia. To je poklon lokalnog ghem-baruna. Velika poast. Zove se 'Jesenje lie'. Moja ekipa za deifriranje muila se nad tim imenom pola dana i konano su zakljuili da znai 'Jesenje lie'."
Obojica su se nasmijali. Ivan se nesigurno nasmijeio, nesposoban do kraja shvatiti alu. Vorob'vev ih je slubeno predstavio veleposlaniku Bernauxu, koji je na njihovo plemenito podrijetlo uzvratio izrazitom uljudnou, a na njihovu dob uputom gdje da pronau hranu i zatim ih potpuno zanemario. To se zove pravi Ivan-efekt, zakljuio je Miles natmureno. Uspeli su se stubitem prema vedskom stolu, izgubivi mogunost da uju privatne komentare koje bi dvojica starijih ljudi mogla izmijeniti meu sobom. Vjerojatno su to sve bile samo uobiajene uljudnosti, ali ipak...
Miles i Ivan isprobavali su predjela, koja su bila otmjena ali obilna, i odabrana pia. Ivan se odluio za uveno marilakansko vino. Miles, svjestan folije u svom depu, odabrao je crnu kavu. Odmahnuli su si za pozdrav, i svaki se zaputio meu goste na svoj nain. Miles se oslonio na ogradu to se nadvijala nad predvorjem dizalne cijevi. Pijuckao je iz krhke alice i pitao se gdje joj je skriven meha-
nizam za odravanje topline  ah, tu na dnu, skriven u metalnom sjaju grba marilakanskog veleposlanstva. 'Jesenje lie' se pribliavalo kraju svoga ciklusa. Voda u grgo-tavim fontanama se zaledila, ili je bar tako izgledala, umirena u tihom crnom ledu. Zakovitlane boje izblijedjele su do osueno ute i srebrnosive boje zimskog sumraka, a oblici, ako su to uope i bili oblici, sad su nagovijetali kosture i oaj. Zvonii i glazba pretvorili su se u neugodne, prekinute apate. Nije to bila zima snijega i proslava. Bila je to zima smrti. Miles je i protiv volje zadrhtao. Prokleto efektno.
Dakle, kako poeti postavljati pitanja a da se nita ne otkrije? Zamislio je samog sebe kako zaustavlja nekog ghem-baruna. ujte, je li neki od vaih slugu izgubio kodni klju s ovakvim peatom... ? Ne. Daleko najbolji pristup bio bi da dopusti svojim... protivnicima da ga pronau, ali oni su bili neoprostivo spori. Milesov pogled proao je gomilom u potrazi za ljudima bez obrva, ali bez uspjeha.
Ali Ivan je ve pronaao neku lijepu enu. Miles je za-treptao gledajui koliko je lijepa. Visoka i vitka, koe profinjeno glatke poput porculana. Draguljima ukraene vrpce labavo su vezale svijetloplavu kosu na vratu i jo jedanput u visini struka. Svilenkasti krajevi kose treperili su sve do polovice njezinih bedara. Haljina joj je skrivala vie nego to je pokazivala, sa slojevima podstava, prore-zanim rukavima i prslucima koji su joj se sputali do glenjeva. Tamne boje odjee isticale su blijedu put, a bljesak safirnoplave svile u donjim slojevima slagao se s njezinim plavim oima. Bila je to bez dvojbe cetagandska ghemska dama  imala je onaj blago vilinski izgled koji je nagovi-jetao nemalo veledostojnih gena u njezinu obiteljskom stablu. Istini za volju, taj se izgled dalo oponaati i kirurkim i drugim terapijama, ali arogantan luk njezinih obrva morao je biti izvoran.
Miles je osjetio feromone u njezinu parfemu dok je jo bio tri metra udaljen. To mu se inilo posve suvinim; Ivan je ve bio u najveoj brzini, tamne su mu oi bljeskale dok je ispredao neku priu u kojoj je bio glavni junak ili barem glavni lik. Neto o vojnim vjebama, ah, naravno, s naglaskom na njegovu barravarskom borilakom stilu. Venera i Mars, jasno. Ali ona se stvarno smijeila neemu to je Ivan rekao.
Nije bila stvar u tome to bi Miles zavidno htio Ivanu oteti sreu sa enama; naprosto, bilo bi lijepo kad bi se neto od vika moglo preliti na njega, premda je Ivan tvrdio da tu svatko mora raditi za sebe. Ivanov otporni ego bio je u stanju u jednoj veeri podnijeti dvanaest odbijanja i dospjeti do trinaestog nasmijeenog prihvaanja. Milesu se inilo da bi umro od jada dok doe do pokuaja broj tri. Moda je samo po prirodi monogaman.
Dovraga, trebao bi stii bar do monogamije prije nego to prijee na ire ambicije. Dosad mu s njegovom polovinom pojavom nije uspjelo privui nijednu enu. Naravno, skoro tri godine u tajnim operacijama i potpuno muko okruenje vojne akademije u razdoblju prije toga, malo su mu smanjili prilike.
Zgodna teorija. Pa zato onda slini uvjeti nisu zaustavili Ivana?
Elena... Zar se on to na neki nain jo uvao za nemogue? Miles se kleo da nije ni priblino tako izbirljiv kao Ivan  nije si mogao priutiti izbirljivost  ali ak i ova predivna ghemska plavua nije imala... to? Inteligenciju, povuenost, lutalaku duu...? Ali Elena se odluila za drugoga, vjerojatno mudro. Milesu je ve odavno dolo vrijeme da i on krene dalje i pronae vlastitu sreu. Ali volio bi da mu se ta budunost ne ini tako tmurnom.
Sputajui se s druge strane, tren ili dva nakon Milesa, stigao je cetagandski ghem-barun, visok i vitak. Lice koje
se uzdizalo iz tamnih lepravih halja bilo je mlado; ovjek nije bio mnogo stariji od Ivana i njega samog, pretpostavio je Miles. Imao je etvrtastu glavu s izrazitim, oblim jagodicama. Jedna jagodica bila mu je ukraena krunom naljepnicom. Miles je uoio da je to stilizirani vrtlog boja koji je oznaavao ovjekov rang i klan. Bila je to smanjena verzija boja za lice koje je nekolicina drugih Cetagandana-ca nosila u punom izdanju. Avangardna mladenaka moda koju starija generacija nije odobravala. Je li frajer doao spasiti svoju gospu od Ivana?
"Gospo Gelle", blago se naklonio, a ona je odgovorila: "Barune Yenaro", i popratila to precizno odmjerenim naklonom glave po kojem je Miles shvatio 1) da ona ima vii status u ghemskom drutvu nego on i 2) da joj to nije ni mu ni brat  dakle, Ivan je vjerojatno siguran.
"Vidim da ste nali neto od galaktike egzotike za kojom ste eznuli", rekao joj je barun Yenaro.
Ona mu se nasmijeila. Uinak je bio jednostavno zasljepljujui i Miles se uhvatio kako eli da se nasmijei i njemu, premda je znao daje to uzaludno. Barun Yenaro, zacijelo imun od cijelog ivota kontakta s ghemskim damama, nije reagirao. "Barune Yenaro, ovo je porunik barun Ivan Vorpatril s Barravara, i, ovaj?" Trepavice su joj prekrile oi, dajui do znanja da Ivan mora predstaviti Milesa. Pokret je bio jednako tako otar i jasan kao da je lepezom udarila Ivana po ruci.
"Moj roak, porunik barun Miles Vorkosigan", dodao je Ivan glatko.
"Ah, barravarski poslanici!" Barun Yenaro se naklonio jo dublje. "Kako mije drago da sam vas upoznao."
Miles i Ivan uzvrate pristojnim kimanjem; Miles je pazio da mu naklon glave bude za dlaku manji od Ivanova, fina gradacija koju je vjerojatno pokvarila njegova visina.
"Mi imamo povijesnu vezu, barune Vorkosigan", nastavio je Yenaro. "Slavni preci."
Miles je osjetio navalu adrenalina. Prokletstvo, roak pokojnog ghem-generala Estanisa, eli se osvetiti sinu Ara-la Vorkosigana...
"Vi jeste unuk generala grofa Piotra Vorkosigana, zar ne?"
Ah. Stara povijest, ne nedavna. Miles se malice opustio. "Doista."
"Ja sam onda na neki nain va parnjak. Moj djed je bio ghem-general Yenaro."
"Ah, nesretni zapovjednik one, ovaj, kako vi to nazivate? Barravarska ekspedicija? Barravarsko izvianje?" ubacio se Ivan.
"Ghem-general koji je izgubio Barravarski rat", ree Yenaro otvoreno.
"Zbilja, Yenaro, mora li ga spominjati?" rekla je gospa Gelle. Zar je stvarno htjela uti ostatak Ivanove prie? Miles bi joj mogao ispriati puno smjeniju priu, o onim vje-benim manevrima kad je Ivan poveo svoju ophodnju u ljepljivo blato do pojasa pa su ih morali van izvlaiti na kolo-tur...
"Ja se ne slaem s junakom teorijom propasti", rekao je Miles diplomatski. "General Yenaro imao je nesreu da bude posljednji od pet uzastopnih ghem-generala koji su izgubili Barravarski rat, pa je zato jedini naslijedio, da tako kaemo, otplatu krivnje."
"Lijepo reeno", promrmljao je Ivan. I Yenaro se nasmijeio.
"Jesam lija to dobro shvatila daje ona stvar u predvorju vaa, Yenaro?" upitala je djevojka, oito se nadajui da e sprijeiti razgovor od upadanja u vojnu povijest. "Malo banalno za vae drutvo, nije li? Mojoj majci se dopalo."
"To je samo skica za vjebu." Pomalo ironian naklon prihvatio je ovu mijeanu ocjenu. "Marilakanci su se oduevili. Ima nekih razina profinjenosti koje su vidljive samo ako proete kroz nju."
"Ja sam mislila da se vi bavite mirisnim natjecanjima."
"irim se i u druge medije. Premda jo smatram da je osjetilo mirisa profinjenije od vida. Morate mi jednom dopustiti da vama smijeam neto. Ova kombinacija jasmina i mousa koju nosite veeras nimalo se ne slae s tom odjeom treeg stupnja formalnosti, znate."
Njezin smijeak se stanjio. "Zaista."
Milesova mata dodala je pozadinsku glazbu, zveket maeva i Eto ti na, bijedniel Priguio je zlobni smijeak.
"Prelijepa haljina", ubacio se Ivan iskreno. "I krasno miriete."
"Hm, da, govorei o udnji za egzotinim", rekao je barun Yenaro gospi Gelle, "jeste li znali da je barun Vorpat-ril roen bioloki?"
Djevojine tanke obrve su se nabrale, stvarajui joj siunu boru na savrenom elu. "Svi se raaju bioloki, Ye-naro."
"Ali ne. Ona izvorna vrst biologije. Iz tijela svoje majke."
"Bljak." Nos joj se naborao od uasa. "Stvarno, Yenaro. Veeras ste tako odvratni. Majka ima pravo, vi i vae retro-avangardno drutvo jednog dana ete naprosto otii predaleko. U opasnosti ste da postanete netko koga ne treba poznavati, umjesto da budete slavni." Njezina zgaenost bila je uperena na Yenara, ali Miles je primijetio da se odmakla od Ivana.
"Kad se ne moe do slave, i ozloglaenost e posluiti", rekao je Yenaro slijeui ramenima.
Ja sam roen iz replikatora, poelio je Miles dodati vedrim tonom, ali nije to uinio. Nikad se ne zna, zar ne. Osim oteenja mozga, Ivan je proao bolje od mene...
"Laku no, barune Yenaro." Digla je glavu i otila. Ivan je djelovao razoarano.
"Zgodna djevojka, ali um joj je tako nesamostalan", promrmljao je Yenaro, kao da im eli objasniti kako im je bolje bez nje. Ali djelovao je kao da mu je nelagodno.
"Dakle, ovaj., vi ste se odluili za umjetniku karijeru umjesto vojnike, zar ne, barune Yenaro?" Miles je pokuavao ispuniti prazninu.
"Karijeru?" Yenarove usne su se trznule. "Ne, ja sam amater, naravno. Komercijalni obziri su smrt za pravi ukus. Ali nadam se da u, na svoj nain, dosei neku malu slavu."
Miles se nadao da ovo posljednje nije bila neka neugodna igra rijeima. Slijedili su Yenarov pogled preko ograde i dolje u predvorje, gdje je njegova fontanska tvorevina gr-gutala. "Stvarno biste je trebali doi vidjeti iznutra, znate. Pogled je sasvim drukiji."
Barun Yenaro je zapravo nezgrapan ovjek, zakljuio je Miles, otre vanjtine koja jedva prikriva uzdrhtali, ranjivi umjetniki ego. "Jasno", rekao je nenadano. Yenaru nije trebalo nikakvo daljnje ohrabrenje. S napetim smijekom poveo ih je prema stubitu, poevi objanjavati neku tematsku teoriju koju je skulptura trebala predstavljati. Miles je ugledao veleposlanika Vorob'veva kako mu mae s druge strane balkona. "Oprostite, barune Yenaro. Ivane, ti samo produi. Ja u vam se pridruiti kasnije."
"Oh..." Yenaro je naas djelovao razoarano. Ivan je promatrao Milesov bijeg s bljeskom bijesa koji je obeavao da e mu Miles to ve platiti.
Vorob'vev je stajao pokraj neke ene koja je svoju ruku prisno oslonila na njegovu. Imala je nekih etrdesetak stan-
dardnih godina, procijenio je Miles, i prirodno privlane crte lica nedoraene bilo kakvim skulpturalnim poboljanjima. Njezina duga haljina i odora bile su skrojene prema cetagandskoj modi, ali mnogo jednostavnije u pojedinostima od odjee gospe Gelle. To nije bila Cetagandanka, ali tamnocrvene i oker boje i zeleni detalji odjee pristajali su jednako savreno uz njezina tamnu kou i kosu.
"Evo i vas, barune Vorkosigan", rekao je Vorob'vev. "Obeao sam da u vas predstaviti. Ovo je Mia Maz, koja radi za nae dobre prijatelje u vervainskom veleposlanstvu i povremeno nam pomae. Preporuujem vam je."
uvi kljunu rije, Miles je stao u stav mirno, nasmijeio se i naklonio se Vervainki. "Drago mi je. A to radite u vervainskom veleposlanstvu, gospoo?"
"Ja sam pomonica efa za protokol. Specijalnost mi je enska etiketa."
"To je posebna specijalnost?"
"Ovdje jest, ili bi bar trebala biti. Ve godinama govorim veleposlaniku Vorob'vevu da bi trebao dodati neku enu svojem osoblju, ba za tu svrhu."
"Ali mi nemamo ena s potrebnim iskustvom", uzdahnuo je Vorob'vev, "a ti se ne da nagovoriti da zaposlim tebe. Premda sam pokuavao."
"Pa uzmite neku bez iskustva i dopustite joj da ga stek-ne", predloi Miles. "Bi li gospoa Maz razmislila o tome da uzme uenicu?"
"To je dobra ideja..." Vorob'vev je djelovao zapanjeno. Mazine obrve podigle su se s odobravanjem. "Maz, o ovome bismo trebali razgovarati, ali prvo moram razgovarati s Wilstarom, a vidim da je upravo priao vedskom stolu. Ako bude sree, uhvatit u ga dok su mu usta jo puna. Oprostite..." Ispunivi svoju misiju upoznavanja, Vorob'vev je diplomatski  a kako bi drukije?  nestao.
Maz je svu svoju panju zahvalno usredotoila na Mile-sa. "U svakom sluaju, barune Vorkosigan, htjela sam vam rei da, ako ima bilo to to mi u vervainskom veleposlanstvu za vrijeme vaeg posjeta Eta eti moemo uiniti za sina ili neaka admirala Arala Vorkosigana... pa, sve to imamo vam je na raspolaganju."
Miles se nasmijeio. "Ivanu nemojte ponoviti tu ponudu; moglo bi se dogoditi daje shvati osobno."
ena je slijedila njegov pogled dolje preko ograde, do mjesta gdje je njegov visoki roak trpio da ga barun Yena-ro provodi kroz skulpturu. Nasmijeila se, pomalo zloesto, i Miles je ugledao rupicu na njezinu obrazu. "Nema problema."
"Dakle, ovaj... jesu li ghemske dame stvarno toliko razliite od ghemskih baruna da zavrijede zasebno prouavanje? Moram priznati daje veina barravarskog pogleda na ghem-barune bila preko niana."
"Prije dvije godine, prezrela bih takvo militaristiko gledanje na stvari. Nakon cetagandskog pokuaja invazije, poeli smo cijeniti vojniko gledanje. Zapravo, ghem-baru-ni su toliko slini Vorovima da bih oekivala kako ete ih vi shvatiti bolje nego mi, Vervainci. Veledostojnici su... neto drugo. A veledostojnice su neto jo vie drugo, poela sam to uviati."
"Veledostojnice su tako odvojene... rade li one ikad ita? Hou rei, nitko ih nikad ne vidi, zar ne? Nemaju nikakve moi."
"Imaju one svoju vlastitu vrstu moi. Svoja vlastita podruja upravljanja. Paralelna, a ne u sukobu s mukarcima. Sve to ima smisla, samo to se oni nikad ne potrude to objasniti nekome izvana."
"Niim biima."
"Ima i toga." Opet joj se pojavila rupica na obrazu.
"Dakle... vi dobro poznajete ghemske i veledostojnike peate, grbove, oznake i te stvari? Ja znam na pogled ras-poznati jedno pedeset oznaka klana i sve vojne oznake i grbove jedinica, naravno, ali svjestan sam da je to samo poetak."
"Ja se prilino dobro snalazim. Postoje slojevi unutar slojeva; ni sluajno ne mogu tvrditi da ih sve poznajem."
Miles se zamiljeno namrtio, a onda odlui iskoristiti trenutak. U svakom sluaju, ovdje se veeras nita drugo nije dogaalo. Izvukao je foliju iz svog depa i izravnao je na ogradi. "Prepoznajete li ovaj znak? Naiao sam na njega... pa, na udnom mjestu. Ali djelovao mije ghemski ili veledostojniki, ako shvaate to mislim."
Sa zanimanjem se zagledala u obris ptice u letu. "Ne prepoznajem ga od prve. Ali imate pravo, to je sasvim sigurno cetagandski stil. Staro je."
"Kako znate?"
"Pa, oito je rije o osobnom peatu a ne o oznaci klana, ali nema okvira. U zadnje tri generacije, ljudi svoje osobne oznake stavljaju u kartue, sa sve bogatijim obrubima. Praktiki se moe odrediti desetljee samo po izgledu obruba."
"Oh."
"Ako elite, mogu to potraiti u svojim materijalima."
"Bili biste tako ljubazni? Volio bih to." Opet je presavi-nuo foliju i predao joj je. "Ovaj... cijenio bih kad to ne biste pokazali nikome drugome."
"Oh?" Ostavila je taj jedan slog u zraku, Oh...?
"Oprostite. Profesionalna paranoja. Ja, ovaj..." Sve se vie zapetljavao. "Navika."
Ivanov povratak spasio gaje da se ne spotakne jo gore o vlastiti jezik. Ivanovo iskusno oko smjesta je uoilo Ver-vainkinu privlanost; ugodno joj se osmjehnuo, jednako is-

kreno oduevljen kao to je bio i s prolom djevojkom, kao to e biti i s iduom. I onom poslije nje. Ghemski umjetnik jo se nije dao odlijepiti; Miles ih je morao predstaviti obojicu. inilo se da Maz nije prije srela baruna Yenara. Pred Cetagandancem, Maz nije Ivanu ponovila svoju poruku beskrajne vervainske zahvalnosti klanu Vorkosigan, ali bila je nedvojbeno ljubazna.
"Stvarno bi trebao dopustiti barunu Yenaru da te provede kroz svoju skulpturu, Miles", rekao je Ivan bezono. "To je stvarno doivljaj. Prilika koju ne bi smio propustiti i tako to."
Ja sam je prvi ugledao, prokletstvo. "Da, prekrasna je."
"Bi li vas to zanimalo, barune Vorkosigan?" Yenaro je djelovao oduevljeno, pun nade.
Ivan se sagnuo do Milesova uha da proape: "To je barun Yenaro poklonio marilakanskom veleposlanstvu. Ne budi tupan, Miles, zna kako su Cetagandanci osjetljivi kad su u pitanju njihove umjetnike, ove, stvarice."
Miles je uzdahnuo i izvukao zainteresiran osmijeh za Yenara. "Svakako. Sad odmah?"
Miles se s iskrenim aljenjem ispriao Vervainki Maz. Ghemski baruni poveo ga je niz stubite do predvorja i zaustavio ga na ulazu u skulpturu da priekaju dok ciklus ne pone iznova.
"Ja nisam ba kvalificiran za estetske procjene", spomenuo je Miles, nadajui se da e tako sprijeiti bilo kakav razgovor tog tipa.
"Tako malo ljudi je kvalificirano za to", nasmijeio se Yenaro, "ali to ih ne spreava da ih donose."
"Ali meni se zaista ini da je to i impresivan tehniki domet. Koristite li antigravitacijski pogon?"
"Ne, nema nikakve antigravitacije. Generatori bi bili nezgrapni i troili bi puno energije. Ista snaga osigurava
pokrete lia i promjene njihove boje  tako su mi bar rekli moji tehniari."
"Tehniari? Nekako sam zamiljao da ste sve to sloili vlastitim rukama."
Yenaro je rairio svoje ruke  blijede, dugih prstiju i tanke  i zagledao se u njih, kao da mu je bilo iznenaenje to se tu nalaze. "Naravno da ne. Ruke se unajmljuju. Dizajn je pravi test uma."
"Ne mogu se sloiti. Po mom iskustvu, ruke su usklaeni dio mozga, gotovo jo jedan reanj inteligencije. Ono to ovjek nije spoznao vlastititim rukama, zapravo uope ne zna."
"Vidim da ste vi ovjek sposoban za pravu konverzaciju. Moram vas upoznati sa svojim prijateljima, ukoliko vam to vremenske obveze dopuste. Za dva dana bit u domain prijama kod svoje kue  moda?"
"Hm, moda..." Ta veer bila je prazna, bar to se ticalo pogrebnih formalnosti. A moglo bi biti sasvim zanimljivo, prilika da promotri kako se ghemski barunici njegove generacije ponaaju bez pritiska roditelja; pogled u budunost Cetagande. "Da, zato ne?"
"Poslat u vam upute kako da doete do mene. Oh." Yenaro je glavom pokazao prema fontani, koja je opet krenula od svoga ljetnog zelenila. "Sad moemo ui."
Milesu se pogled iznutra nije inio znatno drukijim nego izvana. Zapravo, djelovalo mu je ak i loije, jer je izbliza dojam obrisa u treperenju lia bio znatno slabiji. Glazba je ipak bila jasnija. Uzdigla se do crescenda kad su se boje poele mijenjati.
"A sad ete neto vidjeti", rekao je Yenaro s oitim zadovoljstvom.
Sve zajedno bilo je dovoljno zanimljivo da Milesu bude potreban jo jedan trenutak prije nego je shvatio kako os-
jeca neto  marce i toplinu koji su dopirali iz ortopedskih proteza poloenih uz njegovu kou. Natjerao se da ne reagira, sve dok vruina nije postala jaa.
Yenaro je s umjetnikim zanosom neto klepetao, pokazujui na efekte. A sad, gledajte ovo  sjajne boje kovitlale su se pred Milesovim oima. Jasan dojam oparenog mesa penjao mu se uz noge.
Miles je priguio svoj vrisak do manje prodornog urlika, i uspio ne skoiti u vodu. Tko zna, moda bi se jo i ubio strujom. Nekoliko sekundi, koliko mu je trebalo da izjuri iz labirinta, dovelo je elik njegovih proteza na temperaturu za kuhanje vode. Odbacio je dostojanstvo, bacio se na pod i zadigao nogavice svojih hlaa. Prvi pokuaj da otkopa proteze spalio mu je i ruke. Opsovao je, oi su mu suzile pa je pokuao ponovno. Strgao je izme, otkopao proteze i buno ih odbacio u stranu, a zatim se naas sklupao od neizdriva bola. Proteze su ostavile bijele tragove okruene ljuto crvenim obrubom mesa na njegovim listovima, koljenima i lancima.
Yenaro je sav oajan plahutao uokolo, glasno dozivajui pomo. Miles je podigao pogled i naao se u sreditu publike od nekih pedesetak zapanjenih i zbunjenih ljudi koji su promatrali njegovu predstavu. Prestao se griti i psovati i sjeo, zadihan, dok mu je dah itao kroz stisnute zube.
Ivan i Vorob'vev probijali su si ramenima put kroz gomilu iz dvaju razliitih smjerova. "Barune Vorkosigan! Sto se dogodilo?" upitao je Vorob'vev uurbano.
"Dobro mi je", ree Miles. Nije mu bilo dobro, ali ovo nije bilo ni mjesto ni vrijeme za ulazak u detalje. Brzo je povukao nogavice hlaa prema dolje, skrivajui opekline.
Yenaro je izbezumljeno blebetao. "to se dogodilo? Nisam imao pojma  jeste li dobro, barune Vorkosigan? Jao meni..."    <
Ivan se sagnuo i dotakao protezu koja se hladila. "Stvarno, k vragu...?"
Miles je razmislio o slijedu osjeta i njihovu moguem uzroku. Nema antigravitacije, nikome drugome nije prim-jetljivo i prolo je pokraj slube sigurnosti marilakanskog veleposlanstva. Skriveno svima pred nosom? Tako je. "Mislim da se radi o nekoj vrsti elektro-histeretinog efekta. Promjene boje u prikazu po svemu sudei pogoni nekakvo promjenjivo magnetsko polje niske razine. Nikakav problem, za veinu ljudi. Za mene, pa dobro, nije bilo ba kao da sam gurnuo proteze u mikrovalnu, ali jasno vam je." Ustao je sa smijekom. Djelujui vrlo zabrinuto, Ivan je ve pokupio njegove odbaene izme i opasne proteze. Miles mu je dopustio da ih zadri. Ovog asa ih ba nije elio dotai. Napola slijepo oteturao je do Ivana i promrmljao ispod glasa: "Izvuci me odavde..." Drhtao je od oka, stoje Ivanova ruka na njegovu ramenu lako osjetila. Shvaajui, Ivan mu je kratko kimnuo i hitro se provukao kroz gomilu otmjeno odjevenih ljudi i ena od kojih su se neki ve okretali.
Veleposlanik Bernaux im se uurbano pridruio i dodao svoje zabrinute isprike Yenarovu jednolanom zboru. "elite li da vas odvedemo do ambulante veleposlanstva, barune Vorkosigan?" ponudio je Bernaux.
"Ne. Hvala vam. Priekat u dok ne stignem kui, hvala." Samo da to bude brzo.
Bernaux se ugrizao za usnicu i zagledao se u baruna Ye-nara, koji se jo ispriavao. "Barune Yenaro, bojim se"
"Da, da, smjetaje iskljuite", rekao je Yenaro. "Poslat u svoje sluge daje odmah i maknu. Nisam imao pojma  svi drugi su se dobro zabavljali  moram je iznova dizajnirati. Ili unititi, da, smjetaje treba unititi. Tako mije ao  to je tako neugodno"
Da, zaista? pomislio je Miles. Pokazati svoju tjelesnu slabost, i to pred najveom moguom publikom, u najranijem moguem trenutku...
"Ne, ne, nemojte je unititi", rekao je veleposlanik Ber-naux uasnuto. "Ali svakako je mora pregledati neki inenjer sigurnosti i popraviti je, ili moda da stavimo upozorenje..."
Na rubu gomile koja se polako razilazila ponovno se pojavio Ivan i pokazao Milesu znak da je sve u redu. Nakon jo nekoliko minuta bolne pristojnosti, Vorob'vev i Ivan uspjeli su ga otpratiti do dizalne cijevi i automobila bar-ravarskog veleposlanstva koji ih je ve ekao. Miles se bacio na meko sjedalo i ostao tako, cerei se od bola, plitko diui. Ivan je promotrio njegovo drhtanje, izvukao se iz svoje tunike i omotao je oko Milesovih ramena. Miles mu je to dopustio.
"Dobro, da vidimo tetu", zatraio je Ivan. Podupro je jednu Milesovu petu o svoje koljeno i zavrnuo nogavicu hlaa. "Prokletstvo, to te sigurno boli."
"Prilino", sloio se Miles tanko.
"Ali teko da se moglo raditi o pokuaju ubojstva", rekao je Vorob'vev, usana stisnutih u razmiljanju.
"Ne", sloi se Miles.
"Bernaux mi je rekao da su njegovi ljudi pregledali skulpturu prije nego su je postavili. Traili su bombe i prislu-ne ureaje, naravno, ali dali su odobrenje."
"Siguran sam da jesu. Ovo nije moglo povrijediti nikoga... osim mene."
Vorob'vev je lako slijedio njegovo razmiljanje. "Klopka?"
"Jako komplicirana, ako je tako", primijeti Ivan. "Ja... nisam siguran", ree Miles. I predvieno je da ne budem siguran. U tome i jest ljepota cijele stvari. "Za to bi
bili potrebni dani, moda i tjedni priprema. Nismo ak ni znali da dolazimo ovamo do prije dva tjedna. Kad je skulptura stigla u marilakansko veleposlanstvo?"
"Sino, prema onome to kae Bernaux", ree Vorob'vev.
"Prije nego smo uope stigli." Prije naeg malog susreta s ovjekom bez obrva. Te dvije stvari nikako ne mogu biti povezane  zar ne? "Kako dugo smo na listi gostiju za taj prijam?"
"Veleposlanstva su sredila pozivnice prije neka tri dana", ree Vorob'vev.
"Za zavjeru, to je prilino kratko vrijeme", primijeti Ivan.
Vorob'vev je razmiljao. "ini mi se da se moram sloiti s vama, barune Vorpatril. Onda, hoemo li se sloiti da se radi o nezgodnoj nesrei?"
"Privremeno", ree Miles. Nije to bila nesrea. Namjestili su mi. Meni osobno. Zna daje rat kad stignu prve salve.
Osim to je, obino, ovjek imao predodbu o tome zato je rat objavljen. Bilo je lijepo zakleti se da se nee ponovno dati prevariti, ali tko je ovdje neprijatelj?
Barune Yenaro, kladim se da pripremate strano zanimljivu zabavu. Ne bih je propustio ni za to na svijetu.
TREE POGLAVLJE
"Ispravni naziv za cetagandsku carsku rezidenciju jest Nebeski vrt", rekao je Vorob'vev, "ali je svi galaktiari naprosto zovu Xanadu. A ubrzo ete vidjeti zato. Duvi, idemo ljepim putem."
"Da, gospodaru", uzvratio je mladi narednik koji je vozio. Promijenio je upravljaki program. Zrani automobil barravarskog veleposlanstva se nakrenuo i jurnuo kroz sjajnu skupinu stalagnita gradskih nebodera.
"Polako, molim vas, Duvi. Moj eludac, u ovo doba dana..."
"Da, gospodaru." Sa aljenjem, voza je usporio do razumnije brzine. Spustili su se, zaobili zgradu za koju je Miles procijenio daje visoka barem kilometar i opet se uzdigli. Obzor se udaljio.
"Ehej", ree Ivan. "To je najvea zatitna kupola koju sam ikada vidio. Nisam uope znao da ih se moe rastegnuti na takvu veliinu."
"Zahtijeva kompletnu proizvodnju cijele jedne energa-ne", ree Vorob'vev. "Samo za kupolu. I jo jedne za unutranjost."
Spljoteni areni oblak promjera est kilometara odraavao je kasno jutarnje sunce Eta ete. Leao je usred grada kao veliko jaje u zdjeli, biser neprocjenjive vrijednosti. Bio je okruen kilometar irokim parkom s drveem, za-
tim ulicom od bljetava srebra, jo jednim parkom, pa zatim obinom ulicom prepunom prometa. Od nje se osam irokih bulevara irilo poput ica na kotau, djelujui kao daje palaa sredite grada. I sredite svemira, inilo se Milesu. Takav dojam je zasigurno bio ono to su graditelji i htjeli.
"Dananja ceremonija je do neke mjere generalna proba za finale koje e se odigrati za tjedan i pol", nastavio je Vorob'vev, "jer e ovdje biti apsolutno svi, ghem-baruni, veledostojnici, galaktiari, svi. Vjerojatno e biti i zastoja u organizaciji. Vano je samo da im mi ne budemo uzrokom. Proveo sam tjedan dana teko pregovarajui da bih vam pribavio slubeni rang i mjesto za ovo."
"A to je?" ree Miles.
"Vas dvojica bit ete smjeteni kao ghem-baruni drugog reda." Vorob'vev slegne ramenima. "Bolje nisam mogao uiniti."
U gomili, ali u prednjim redovima. Najbolje mjesto za promatranje, a da pri tome ipak ostanu neupadljivi, inilo se Milesu. Danas je to izgledalo kao dobra ideja. Sva trojica, Vorob'vev, Ivan i on sam, nosili su alobne odore svojih Kua, sa znakovima i oznakama ina od crne svile priivenim na crno sukno. Potpuno formalna odjea, jer e danas biti u samoj Carskoj prisutnosti. Miles je obino volio odoru kue Vorkosigan, bilo obinu, smeu i srebrnu, bilo ovu ozbiljnu i otmjenu verziju, jer su mu visoke izme ne samo omoguavale, ve i zahtijevale da ne nosi proteze. Ali jutros, navlaenje izama preko oteenih opeklina bilo je... bolno. epat e uoljivije nego obino, ak i ovako napumpan sredstvima protiv bolova. Zapamtit u ti ovo, Ye-naro.
Spiralno su se spustili do sletita pokraj najjunijeg ulaza u kupolu, ispred kojeg se nalazilo parkiralite ve prepuno drugih vozila. Vorob'vev je otpustio vozaa i vozilo.
"Neemo imati pratnju, gospodine?" upitao je Miles sumnjiavo, promatrajui vozilo kako odlazi i nespretno premjetajui dugu kutiju od ulatenog javorova drveta koju je nosio.
Vorob'vev strese glavom. "Za sigurnost nam ne treba. U Nebeskom vrtu, nitko osim samog cetagandskog cara ne moe organizirati ubojstvo, a ako vas on eli eliminirati ovdje, cijela regimenta tjelesnih uvara ne bi vam koristila."
Nekoliko vrlo visokih ljudi u sveanim odorama ceta-gandske Carske garde provelo ih je kroz ulaz u kupolu. Straari su ih usmjerili prema zbirci lebdeih paleta ureenih kao otvorena kola, sa sjedalima podstavljenim bijelom svilom, bojom cetagandske carske korote. Ljudi u bijeloj i sivoj odjei, koji su djelovali kao vii slubenici, klanjali su se svakoj veleposlanikoj skupini i smjetali ih na vozila. Robotski upravljani lebdenjaci krenuli su odmjerenim korakom, pedalj iznad bijelim adom poploenih puteva koji su vijugali kroz prostrani arboretum i botaniki vrt. Tu i tamo Miles je vidio krovove ratrkanih, skrivenih paviljona kako proviruju kroz drvee. Sve su graevine bile niske i izdvojene, osim nekoliko ukraenih tornjeva koji su provirivali iz sredita arobnoga kruga, skoro tri kilometra daleko. Premda je vani sjalo sunce, usred etacetanskog proljea, vrijeme unutar kupole bilo je podeeno na sivu, oblanu i odgovarajue alobnu vlagu koja je obeavala kiu koja se sigurno nikad nee ostvariti.
Konano su doplutali do prostranog paviljona zapadno od sredinjih tornjeva, gdje ih je jo jedan sluga s naklonom izveo iz vozila i uputio unutra, zajedno s jo tucet drugih izaslanstava. Miles se ogledavao, pokuavajui ih sve raspoznati.
Marilakanci, da, tu je bio sjedokosi Bernaux, neki ljudi u zelenom koji su mogli biti Jacksonci, delegacija s Aslun-da koja je ukljuivala i efa drave  ak i oni su imali sa-
mo dvojicu straara bez oruja  betanska veleposlanica u kaputiu od crno-ljubiastog brokata i sarongu u istom stilu, svi su se slijevali da odaju poast mrtvoj eni koja ih nikad ne bi upoznala licem u lice da je iva. Nadrealistiki je zvualo kao preslab opis. Miles se osjeao kao daje preao granicu i uao u vilinsku zemlju, pa kad popodne izau odavde, vani e ve proi stotinu godina. Galaktiari su na vratima morali stati i propustiti skupinu predvoenu vele-dostojnikim, satrapskim vladarom. On je imao pratnju od tucet ghem-straara, primijetio je Miles, i lice mu je bilo sasvim pokriveno slubenim bojama, naranastim, zelenim i bijelim vijugama.
Ureenje je unutra bilo iznenaujue jednostavno  i ukusno, pretpostavljao je Miles  s izrazitom naklonou prema organskom, puno aranmana ivog cvijea i biljaka i malih fontana, kao da je netko vrt elio unijeti u kuu. Hodnici koji su spajali prostorije bili su tihi, bez odjeka, ali glas se prenosio isto. Akustiki, napravili su izvanredan posao. Jo dvorskih slugu kruilo je uokolo i nudilo gostima hranu i pie.
Dvije biserno bijele kugle lebdjele su brzinom hoda na suprotnom kraju jednog hodnika. Miles je zatreptao, svjestan da prvi put vidi veledostojnice. U neku ruku.
Izvan svojih vrlo skrovitih odaja, veledostojnice su se sve skrivale iza osobnih zatitnih polja za koje je Miles bio uo da ih obino proizvode lebdei naslonjai. titovi su mogli biti bilo koje boje, ovisno o raspoloenju i muicama one koja ih nosi, ali danas e zbog prirode prilike svi biti bijeli. Veledostojnice su mogle savreno jasno vidjeti van, ali nitko nije mogao vidjeti unutra. Ili posegnuti unutra, ili proi kroz barijeru oamutom, plazmom ili disruptorom ivaca, ili malim projektilskim orujem ili manjom eksplozijom. Istina, zatitno polje je takoer ukidalo mogunost da se iz njega puca prema van, ali to oito nije brinulo veledostojnice. tit bi se, pretpostavljao je Miles, moglo pres-
jeci pomou gravitacijskog imploderskog koplja, ali nosivo postrojenje implodera, koje je dosezalo i do nekoliko stotina kilograma, inilo je od njega oruje iskljuivo namijenjeno bojnom polju, a ne runoj uporabi.
Unutar svojih oblaka, veledostojnice su na sebi mogle imati bilo to. Jesu li ikad varale? Vucarale se u staroj odjei i udobnim papuama kad bi trebale biti dotjerane? Ile gole na vrtne zabave? Tko bi znao?
Visok postariji ovjek u posve bijeloj odjei rezerviranoj za veledostojnike i ghem-barune pribliio se barravarskoj skupini. Lice mu je bilo strogo, koa puna sitnih bora i gotovo prozirna. Bio je to cetagandski ekvivalent carskom majordomu, po svemu sudei, premda je imao mnogo kompliciraniju titulu. Nakon stoje od Vorob'veva prikupio njihove isprave, svakome je dao upute o tome gdje i kada moraju stajati za procesije koja e uslijediti. Njegovo dranje govorilo je da stranci mogu biti beznadno nezgrapni, ali ako im ovjek da naputke vrstim tonom i pobrine se da budu dovoljno jednostavni, postojala je ansa da se kroz ceremoniju proe bez prevelike sramote.
Niz svoj orlovski nos pogledao je ulatenu kutiju. "A ovo je va dar, barune Vorkosigan?"
Miles je uspio otkljuati zatitnu kutiju i otvoriti je a da mu ne ispadne. Unutra, na podstavi od crnog baruna, leao je jedan stari ma izgrebane otrice. "To je dar koji je iz svoje zbirke odabrao moj car, Gregor Vorbarra, u poast vaoj pokojnoj carici. To je ma koji je njegov carski predak Dorca Vorbarra Pravedni nosio u Prvom cetagandskom ratu." Jedan od mnogih, ali u to sad nije trebalo ulaziti. "Neprocjenjiv i nezamjenjiv povijesni izloak. Ovdje je i dokumentacija o podrijetlu."
"Oh." Majordomove paperjaste bijele obrve podigle su se skoro protiv njegove volje. Pogledao je kuite s noem, zapeaeno Gregorovim osobnim peatom, s vie potova-
nja. "Molim vas da svome carskom gospodaru prenesete zahvalu mojega." Napola se poklonio i povukao se.
"Dakle to je lijepo upalilo", rekao je Vorob'vev zadovoljno.
"I treba", zarei Miles. "Srce mi se para." Predao je zatitnu kutiju Ivanu da se on neko vrijeme mui s njom.
Zasad se izgleda jo nita nije dogaalo  zastoji u organizaciji, pretpostavljao je Miles. Odvojio se od Ivana i Vorob'veva u potrazi za neim toplim za pie. Umalo je uhvatio neto to se puilo i, nadao se, nije imalo umiruju-eg uinka, s jednog pladnja, kad je tihi glas do njegova lakta pozvao: "Barun Vorkosigan?"
Okrenuo se i priguio naglo uvuen dah. Niska i poprilino androgina postarija... ena?  stajala je pokraj njega, odjevena u sivu i bijelu odjeu sluinadi u Xanaduu. Glava joj je bila elava poput jajeta, lice bez ijedne dlake. Nije imala ak ni obrva. "Da... gospoo?"
"Ba", rekla je tonom nekoga tko nudi pristojan ispravak. "Jedna dama bi voljela razgovarati s vama. Moete li doi sa mnom, molim vas?"
"Ovaj... naravno." Okrenula se i beumno krenula, a on ju je slijedio s napetim oekivanjem. Dama? S malo sree, mogla bi to biti Mia Maz iz vervainske delegacije, koja bi se morala nalaziti negdje u ovoj gomili od tisuu ljudi. Imao je za nju nekoliko hitnih pitanja. Bez obrva? Bio sam oekivao kontakt u nekom trenutku, ali... ovdje?
Izali su iz hodnika. injenica da su mu Vorob'vev i Ivan nestali iz vida jo je jae zategla Milesove ivce. Slijedio je glatki hod slukinje niz nekoliko hodnika i preko malog otvorenog vrta pokrivenog mahovinom i sitnim cvijeem ukraenim rosom. Zvukovi s prijama jo su se donekle prenosili kroz vlaan zrak. Uli su u malu graevinu s dvije strane otvorenu prema vrtu, poda pokrivena tamnim drvetom na kojem su njegove crne izme odjeki-

i&
vale neujednaeno, u skladu s njegovim epavim koracima. U tamnom kutku paviljona, biserna kugla veliine ene lebdjela je nekoliko centimetara iznad uglaanog poda u kojem se svjetlo kugle ogledalo i odsijavalo.
"Ostavi nas", glas iz kugle uputio je slukinju, koja se poklonila i povukla, sputenih oiju. Prijenos kroz zatitno polje davao je glasu bezlian, tupi prizvuk.
Tiina se produila. Moda nikad prije nije vidjela tjelesno nesavrenog ovjeka. Miles se poklonio i ekao, trudei se da djeluje mirno i sofisticirano, a ne zapanjeno i divljaki radoznalo.
"Dakle, barune Vorkosigan", konano je stigao glas. "Eto me."
"Ovaj... da." Miles je oklijevao. "Ali tko ste vi, gospo, osim vrlo zgodnog oblaka sapunice?"
Jo dulja stanka. "Ja sam veledostojnica Rian Degtiar. Slubenica Nebeske gospe i pomonica Zvjezdanih jaslica."
Jo jedan kiasti veledostojniki naslov koji niim ne daje naslutiti pravu funkciju. Mogao je imenovati svakog ghem-baruna u cetagandskom glavnom stoeru, sve satrapske vladare i njihove ghem-asnike, ali ovaj enski veledostojniki oblak bio mu je nov. Ali Nebeska gospa je bilo pristojno ime za pokojnu caricu Lisbet Degtiar, i bar to ime je prepoznao
"Vi ste roakinja pokojne carice majke, gospo?"
"Ja sam iz njezina genomskog zvijea, da. Tri generacije razlike. Sluila sam joj pola svog ivota."
Dvorska dama, u redu. Iz osobne pratnje stare carice, znai najintimniji krug. Vrlo visokog ranga, vjerojatno i vrlo stara. "Ovaj... niste sluajno u rodu s ghem-barunom po imenu Yenaro, zar ne?"
"Tko?" ak i kroz zatitno polje, glas je odavao potpunu zbunjenost.
"Nije vano. Oito nema veze." Noge su mu poele pulsirati. Kad se vrati u veleposlanstvo, skidanje prokletih izama bit e jo vei tos nego to je bilo njihovo navlaenje. "Nisam mogao a da ne zamijetim enu koja vas slui. Ima li ovdje mnogo ljudi bez kose?"
"To nije ena. To jeba." "Ba?"
"Bespolci, carevi robovi. U vrijeme njegova Nebeskog oca bila je moda da ih se pravi tako glatkim."
Ah. Genetski preraeni, bespolni sluge. Bio je uo prie o njima, uglavnom, sasvim nelogino, povezane sa seksualnim avanturama koje su imale vie veze s pripovjedaevim matarijama nego s bilo kakvom vjerojatnom stvarnou. Ali za njih se takoer prialo da su rasa do krajnosti odana gospodaru koji ih je, konano, doslovno stvorio. "Znai... nisu svi ba bez kose, ali svi bez kose su ba?" shvatio je.
"Da..." Jo tiine. "Zato ste doli u Nebeski vrt, barune Vorkosigan?"
Obrve su mu se nabrale. "Da odravam ast Barravara u ovom cirk-ovaj, u ovoj tunoj procesiji, i da predam dar za odar vae carice. Ja sam poslanik. U ime cara Gregora Vorbarre, kome sluim. Na svoj skroman nain."
Jo jedna, dulja stanka. "Rugate se mojoj bijedi."
"Molim?"
"to elite, barune Vorkosigan?"
"to ja elim? Vi ste me dozvali ovamo, gospo, ne bi li trebalo biti obrnuto?" Protrljao sije vrat i pokuao ponovno. "Ovaj... mogu li vam sluajno kako pomoi?"
"Vi?!"
Njezin zapanjen ton gaje pogodio. "Da, ja! Nisam ja tako..." nesposoban kao to izgledam. "Ja sam u svoje vrijeme uspio poneto i uiniti. Ali ako mi ne date ak ni nagovjetaj o emu se zapravo radi, ne mogu. Uinit u ako budem znao ali ne mogu ako ne znam. Zar ne shvaate?" Sad je zbunio i samog sebe, zapetljavi se. "Gledajte, moemo li poeti ovaj razgovor od poetka?" Duboko se naklonio. "Dobar dan, ja sam barun Miles Vorkosigan s Bar-ravara. Kako vam mogu pomoi, gospo?"
"Lopov !"
Konano mu se upalila lampica. "Oh. O, ne. Ja sam Vorkosigan, i nisam lopov, gospo moja. Premda bih, kao mogui primatelj ukradene robe, mogao biti diler", dopustio je pravino.
Jo zapanjene tiine; moda joj kriminalni argon nije bio poznat. Miles je nastavio, pomalo oajno: "Jeste li, ovaj, moda neto izgubili? tapolika elektronika naprava s ptijim grbom na peatu poklopca?"
"Imate ga!" Glas joj je bio oajniki vapaj. "Pa, nemam ga sa sobom."
Glas joj se stiao, grlen i oajan. "Jo ga imate. Morate mi ga vratiti."
"Rado, ako mi dokaete da pripada vama. Ja se sasvim sigurno ne pretvaram da pripada meni", dodao je vano.
"Uinili biste to... bez plae?"
"Za ast svoga imena, i, ovaj... ja sam ipak iz CarSiga. Uinio bih maltene bilo to da doem do informacije. Zadovoljite moju znatielju i stvar je obavljena."
Glas joj se vratio u okiran apat. "Hoete rei da ne znate ak ni sto je to?"
Tiina se nakon toga rastegla toliko da se ve poeo pribojavati kako se stara dama tamo unutra onesvijestila.
Procesijska glazba slabano je doprla do njih iz velikog paviljona.
"E, je-ovaj, oh. Poinje ona prokleta parada, a ja moram biti blizu poetka. Gospo, kako mogu doi do vas?"
"Ne moete." Glas joj je odjednom zvuao zadihano. "I ja moram ii. Poslat u po vas." Bijeli oblak se uzdigao i poeo se udaljavati.
"Gdje? Kad?" Glazba se pribliavala znaku za kretanje.
"utite o ovome!"
Dok se udaljavala, uspio je proizvesti polovini naklon, vjerojatno prema njezinim leima i uurbano zaepesao preko vrta. Imao je uasan dojam da e vrlo javno zakasniti.
Kad je naao put natrag do prijama, ugledao je scenu tono onoliko groznu koliko se bio i bojao. Ljudi u vrsti kretali su se prema glavnom izlazu, u smjeru tornjeva, a Vorob'vev j barravarska delegacija vukli su noge, stvarajui upadljivu rupu, uurbano se ogledavajui. Vorob'vev je ugledao Milesa i bezglasno usnama oblikovao, Pouri, bogamu! Miles je zaepesao bre, osjeajui kao da ga svi u prostoriji promatraju.
S muenikim izrazom lica, Ivan mu je predao kutiju im je stigao. "Prokletstvo, gdje si bio cijelo vrijeme, u zahodu? Gledao sam i tamo"
". Rei u ti kasnije. Upravo sam doivio najudniju..." Miles se izborio s tekom kutijom od javorovine i uspio postaviti u odgovarajui poloaj za predaju. Krenuo je naprijed preko dvorita poploenog s jo izrezbarenog zada, konano sustigavi delegaciju ispred njih upravo kad su ovi doli do vrata jedne od graevina s visokim tornje-vima. Svi su se ugurali u rotondu koja je odjekivala. Miles je ispred sebe vidio nekoliko bijelih oblaka, ali nije mogao
odrediti je li neki od njih njegova veledostojnica. Plan je bio da svi polako obiu odar, poklone se i poloe svoje darove u spiralu po redu starosti/statusa/vrijednosti, a zatim po redu izau kroz vrata na suprotnoj strani, u Sjeverni paviljon (za veledostojnike i ghem-barune), odnosno Istoni paviljon (za galaktike veleposlanike), a tamo e se posluiti pogrebni ruak.
Ali ravnomjerna je procesija stala i poela se nagurava-ti u irokom luku vrata. Od rotonde pred njima, umjesto tihe glazbe i priguenih, sporih koraka, dopiralo je zapanjeno brbljanje. Glasovi su se dizali u otroj zauenosti, a zatim su se pojavili drugi glasovi, s jo otrijim zapovijedima.
"to sad ne valja?" zapitao se Ivan isteui vrat. "Netko se onesvijestio ili tako neto?"
Budui da je Milesov vidik bio sveden na ramena ovjeka pred njim, nije ba mogao odgovoriti na to pitanje. Tr-zavo, vrsta je opet krenula. Dola je do rotonde, ali je zatim usmjerena prema prvim vratima s lijeve strane. Ghemski zapovjednik stajao je na raskriju, upravljajui prometom tihim uputama koje je neprestano ponavljao. "Molim vas, zadrite darove i produite ravno po vanjskom putu do Istonog paviljona, molim vas, zadrite darove i produite ravno do Istonog paviljona, sve e se vrlo brzo srediti, molim vas"
U sreditu rotonde, iznad svih glava, na visokom odru, leala je izloena carica majka. ak ni u smrti, strane oi nisu je mogle pogledati. Odar joj je bio okruen zatitnim poljem koje je djelomino proputalo svjetlo; kroz njega se vidio samo obris, kao kroz neki veo, krhki, zaspali duh u bijelom. Vrsta izmijeanih ghemskih straara, oito upravo otetih od raznih satrapskih vladara, stajala je u redu od odra do zida, s obje strane, titei jo neto od tuih oiju.
Miles to nije mogao podnijeti. Konano, ne mogu me ba priklali tu pred svima, zar ne? Kutiju je uvalio Ivanu u ruke i projurio ispod lakta ghem-asnika koji ih je sve pokuavao poslati kroz vrata. S ljubaznim smijekom, ruku ispruenih i praznih, provukao se izmeu dvaju zapanjenih ghem-straara koji oito nisu oekivali tako nepristojan i neoprezan potez.
Na drugoj strani odra, u poloaju rezerviranom za prvi dar veledostojnika najvieg ranga, lealo je mrtvo tijelo. Grlo mu je bilo prerezano i obilje svjee crvene krvi tvorilo je baru na sjajnom zelenom malahitnom podu svuda oko njega, upijajui se u sivo-bijelu odoru carskog sluge. Tanak, draguljima ukraen no bio je oajniki stisnut u aci njegove izbaene desne ruke. A "ovo" je zapravo bila odgovarajua zamjenica. elavo stvorenje bez dlaka, postarije ali ne i krhko... Miles je prepoznao njihova uljeza iz kapsule, ak i bez perike. Njegovo vlastito srce kao daje stalo od zauenosti.
Netko je upravo podigao uloge u ovoj igri.
Ghem-asnik najvieg ranga stutio se na njega. ak i kroz kovitlac boja na njegovu licu, smijeak mu je bio ukoen, izraz ovjeka koji mora biti pristojan prema nekome koga bi radije doslovce zabio u zemlju. "Barune Vorkosi-gan, hoete li se, molim vas, pridruiti svojoj delegaciji?"
"Naravno. Tko je taj jadnik?"
Ghem-zapovjednik pravio je male pokrete tjeranja u Milesovu smjeru  Cetagandanac naravno nije bio toliko glup da ga zaista i dotakne  i Miles sije dopustio da ga to pokrene. Zahvalan, bijesan i zbunjen, ovjek je od iznenaenja izlanuo neoprezan odgovor. "To je ba Lura, najstariji sluga Nebeske gospe. Ovo ba joj je sluilo vie od ezdeset godina  izgleda da joj je eljelo nastaviti sluiti i u smrti. Vrlo neukusan potez, uiniti to ovdje..." Ghem-zapovjednik dopratio je Milesa dovoljno blizu ponovno zaus-
tavljenoj vrsti delegata da ga Ivanova duga ruka moe dohvatiti i povui u vrstu, te ga gurnuti prema vratima sa akom vrsto stisnutom na njegovim leima.
"Prokletstvo, to se dogaa?" Ivan je nagnuo glavu i zasiktao u Milesovo uho.
A gdje ste vi bili kad se dogodilo ubojstvo, barune Vor-kosigan? Osim to nije izgledalo kao ubojstvo, stvarno je djelovalo kao samoubojstvo. Poinjeno na vrlo staromodan nain. Prije manje od pola sata. Dok je on avrljao s tajnovitim bijelim oblakom, koji moe ali ne mora biti veledos-tojnica Rian Degtiar, otkud bi on to mogao znati? inilo se da se hodnik vrti, ali Miles je pretpostavio da je u pitanju samo njegov mozak.
"Niste smjeli izai iz vrste, gospodaru", rekao je Vo-rob'vev otro. "Ah... a to ste vidjeli?"
Milesove usnice su se stegle, ali natjerao ih je da se opuste. "Jedno od najstarijih ba slugu pokojne carice majke upravo si je prerezalo grlo u podnoju njezina odra. Nisam znao da Cetagandanci imaju modu prinoenja ljudskih rtava. Bar ne slubeno."
Vorob'vevljeve usne nabrale su se u neujnom zvidanju, a zatim bljesnule u kratkom, smjesta priguenom smijeku. "Kako im je to nezgodno", zapreo je. "Imat e zanimljive probleme dok budu pokuavali popraviti ovu ceremoniju."
Da. Pa ako je stvorenje bilo tako odano, zastoje uinilo neto za stoje moralo znati da e predstavljati veliku neugodnost njegovim gospodarima? Postumna osveta? Istini za volju, s Cetagandancima to je i najsigurnija vrsta osvete...
Kad su zavrili beskonanu etnju oko vanjske strane sredinjih tornjeva do paviljona na istonoj strani, Miles je imao dojam da e mu noge otpasti. U golemoj dvorani, i-
tava vojska slugu rasporeivala je oko stolova nekoliko stotina galaktikih predstavnika, a svi su se kretali samo malo bre nego to bi dostojanstvo izriito doputalo.
Budui da su neki od darova za odar koje su nosili drugi delegati bili jo krupniji od barravarske kutije od javo-rovine, sjedanje je ilo sporije i nespretnije nego to je bilo predvieno, a mnogo ljudi je etkalo gore-dolje i premjetalo se, na oiti jad posluge. Negdje duboko u utrobi zgrade, Miles je zamiljao gomilu izmodenih cetagandskih kuhara kako mrmljaju matovite cetagandske prostote.
Miles je ugledao vervainsku delegaciju kako zauzima mjesta treinu prostorije daleko od njega. Iskoristio je guvu da se izvue iz stolca koji mu je bio dodijeljen, provue se oko nekoliko stolova i pokua porazgovarati s Miom Maz.
Zastao je blizu njezina lakta i napeto se nasmijeio. "Dobar dan, gospo Maz. Moramo razgovarati"
"Barune Vorkosigan! Pokuala sam razgovarati s vama" jedno drugome presjekli su pozdrave.
"Vi prvi", kimne Miles.
"Pokuala sam vas ranije nazvati u veleposlanstvo, ali bili ste ve otili. Sto se, za ime svijeta, dogodilo kod rotonde, imate li kakvu ideju? Da Cetagandanci promijene ceremoniju ovakvih razmjera, i to u sredini  to je neuveno."
"Nisu ba imali izbora. Zapravo, pretpostavljam da su mogli jednostavno ignorirati tijelo i produiti oko njega  ja osobno mislim da bi to bilo znatno dojmljivije  ali oito su se odluili ipak prvo sve poistiti." Miles je i opet ponovio ono to je u sebi ve poeo nazivati "slubenom verzijom" ba Lurina samoubojstva. Dobio je potpunu pozornost svih koji su ga mogli uti. Koga briga, prie e ubrzo poeti kolati bez obzira na to to on kae ili ne kae.
"Jeste li imali kakve sree s onim pitanjem koje sam vam sino postavio?" nastavio je Miles. "Ja... ovaj... mislim da ovo nije ni mjesto ni vrijeme za razgovor o tome, ali..."
"Da, i da", ree Maz.
A nee posluiti ni bilo koji holovid na ovom planetu, pomisli Miles, bio on navodno siguran ili ne. "Moete li odmah poslije ovoga navratiti do barravarskog veleposlanstva? Mogli bismo... popiti aj ili tako neto."
"Mislim da bi to bilo vrlo pametno", rekla je Maz. Promatrala gaje s obnovljenom znatieljom u svojim tamnim oima.
"Treba mi poduka iz bontona", dodao je Miles za one koji su ih jo sluali.
Mazine oi bljesnule su neim to je mogla biti i prikrivena veselost. "Tako sam i ula, gospodaru", promrmljala je.
"Od" koga? progutao je. Od Vorob'yeva, bojim se. "lino", zavrio je umjesto toga. "Ba odlino. Do vienja." Veselo lupnuvi po stolu, vratio se na svoje pravo mjesto. Vorob'yev je pratio njegovo sputanje u sjedalo s djelomino opasnim izrazom u oima, od one vrste koja je nagovi-jetala kako razmilja o tome da vrludavog mladog izaslanika stavi na povodac, ali naglas nije nita rekao.
Kad su uspjeli izjesti dvadesetak razliitih siunih delikatesa koje su svojom brojnou vie nego nadoknaivale minijaturne porcije, Cetagandanci su se uspjeli reorganizirati. Veledostojnik-majordom oito je bio jedan od onih zapovjednika koji su najbolji u porazu, jer je uspio ponovno sve razmjestiti po odgovarajuem redu, premda je vrsta sad kruila kroz rotondu obrnutim smjerom. ovjeku se inilo da e majordom svoje grlo prerezati kasnije, na odgovarajuem mjestu i uz odgovarajuu ceremoniju, a ne ovako navrat-nanos.
Miles je kutiju od javorovine spustio na malahitni pod u drugom okretu sve vee spirale darova, otprilike metar
daleko od mjesta gdje je ba Lura izlilo svoj ivot. Neoteen, savreno ulaten pod nije bio ak ni vlaan. A jesu li ljudi iz cetagandske Slube sigurnosti imali vremena za forenziki pregled prije ienja? Ili je netko raunao na urbu koja e unititi sitnije dokaze? Prokletstvo, volio bih da sam ja zapovjednik ove operacije.
Bijeli lebdenjaci ekali su s druge strane Istonog paviljona da odnesu izaslanike natrag do vratnica Nebeskog vrta. Cijela ceremonija kasnila je samo oko sat vremena, ali Milesov dojam vremena bio je upravo ,-uprotan od one prve, neobine vizije Xanadua kao vilinske zemlje. inilo mu se daje unutar kupole proteklo stotinu godina, dok je u vanjskom svijetu prolo samo jedno jutro. Bolno se namr-tio na sjajno popodnevno svjetlo dok je Vorob'vevljev voza dovodio vozilo veleposlanstva da ih pokupi. Miles se zahvalno zavalio u svoje sjedalo.
Mislim da e ove proklete izme morati kod kue noem skidati s mene.
ETVRTO POGLAVLJE
"Vuci", rekao je Miles i stisnuo zube.
Ivan je zgrabio izmu kod glenja i pete, oslonio se koljenom na rub kaua na kojem je Miles leao i usluno povukao.
"Jao!"
Ivan je stao. "Boli?"
"Da, prokletstvo, nastavi."
Ivan se ogledao po Milesovu privatnom apartmanu. "Moda bi trebao opet otii dolje do ambulante."
"Kasnije. Neu dopustiti onom mesaru od lijenika da mi uniti najbolje izme. Vuci."
Ivan se napeo i izma se konano oslobodila. Ivan ju je naas prouavao. Polako se nasmijeio. "Zna to? Ni drugu nee moi skinuti bez mene", primijetio je.
"Pa?"
"Pa... daj."
"Daj to?"
"Poznavajui tvoj smisao za humor, oekivao bih da e ti pomisao na mrtvaca vika u pogrebnoj odaji biti jednako zabavna kao i Vorob'vevu, ali ti si se vratio djelujui kao da si upravo vidio duh svoga djeda."
"Ba sije prerezalo grlo. Ruan prizor."
"Vidio si ti i runije leeve."
O, da. Miles je pogledao izmu na svojoj drugoj nozi, koja je pulsirala od bola i zamislio se kako epesa kroz hodnike veleposlanstva u potrazi za manje zahtjevnim posilnim. Ne. Uzdahnuo je. "Runije da, ali udnije ne. I ti bi se trgnuo. Vidjeli smo to ba ve juer, i ti i ja. Ti si se s njim hrvao u transportnoj kapsuli."
Ivan je bacio pogled prema ladici stola, gdje je tajanstveni tap i dalje bio skriven, i opsovao je. "To je to. Moramo cijelu stvar prijaviti Vorob'vevu."
"Ako to jest isto ba", dodao je Miles uurbano. "to ja znam, Cetagandanci moda kloniraju svoje sluge i ovaj je samo blizanac onome kojeg smo vidjeli juer, ili tako neto."
Ivan je oklijevao. "Stvarno tako misli?"
"Ne znam, ali znam gdje mogu doznati. Daj mi samo da jo jedanput probam prije nego to odustanemo, moe? Pozvao sam Miu Maz iz vervainskog veleposlanstva da navrati do mene. Ako prieka... dopustit u ti da nas slua."
Ivan je razmislio o takvom mitu. "izma!" zatraio je Miles dok je Ivan jo razmiljao. Pomalo odsutno, skinuo mu ju je.
"Dobro", ree konano, "ali nakon to razgovaramo s njom, prijavit emo stvar CarSigu."
"Ivane, ja jesam CarSig", odree Miles. "Tri godine uenja i iskustvo na terenu, sjea se? Uini mi uslugu i shvati da ja moda i znam to radim." Prokleto bih volio da znam to radim. Intuicija je samo podsvijest koja obrauje neprimjetne tragove, Miles je u to bio poprilino uvjeren, ali osjetio sam to u kostima bila je neugodno tanka javna obrana za njegove poteze. Kako neto moe znati prije nego to to zna?
"Daj mi priliku."
Ivan se otiao presvui u svoju sobu a da nije nita obeao. Osloboen izama, Miles je oteturao u kupaonicu da proguta jo tableta protiv bolova i izvue se iz svoje sveane odore za korotu, te navue udobnu crnu trenirku. Sudei po popisu protokola veleposlanstva, njegova soba e biti jedino mjesto gdje e moi nositi trenirku.
Ivan se vratio prebrzo, lagodno uredan u redovnoj zelenoj odori, ali prije nego je mogao nastaviti s postavljanjem pitanja na koja Miles nije mogao odgovoriti ili traiti opravdanja koja mu Miles nije mogao pruiti, zazvonila je komkonzola. Bio je to inovnik iz predvorja veleposlanstva.
"Trai vas Mia Maz, barune Vorkosigan", prijavio je ovjek. "Kae da imate dogovoren sastanak."
"Tono. Ovaj... moete lije dovesti ovamo, molim vas?" Nadgleda li osiguranje veleposlanstva njegov apartman? Nije namjeravao privui pozornost raspitujui se. Ali ne. Da ga CarSig prislukuje, sada bi ve sigurno prolazio kroz otro ispitivanje nekog od asnika, bilo preko Vorob 'yeva bilo izravno. Zasad su mu jo ljubazno preputali njegovu intimu, u njegovu osobnom prostoru  premda vjerojatno ne i na njegovoj komkonzoli. Ali svaki javni prostor u veleposlanstvu sigurno se prislukuje.
inovnik je proveo Maz kroz Milesova vrata nekoliko trenutaka kasnije. Miles i Ivan pourili su se daje udobno smjeste. I ona se otila presvui. Sad je na sebi imala tijesan kombinezon koji joj se pripijao uz tijelo i prsluk do koljena, pogodan za ulicu. ak i s vie od etrdeset godina, njezine obline dobro su pristajale uz takav stil. Miles se rijeio inovnika poslavi ga da im narui aj i, na Ivanov zahtjev, vino.
Smjestio se na drugi kraj kaua i osmjehnuo se Ver-vainki pun nade. Ivan se naao odgurnut na pokrajnji stolac. "Gospo Maz. Hvala to ste doli."
"Samo Maz, molim vas", nasmijeila se zauzvrat. "Mi Vervainci ne koristimo takve titule. Bojim se da nam je malo teko shvatiti ih ozbiljno."
"Onda znai da strano dobro zadravate ozbiljno lice, ili ne biste mogli tako dobro ovdje raditi."
Rupica na njezinu obrazu mu namigne. "Da, gospodaru."
Ah, da, Vervain je bio jedna od onih takozvanih demokracija; ne tako patoloki zadrt u jednakosti kao Betanci, ali ipak su kulturom izrazito naginjali u tom smjeru. "Moja majka bi se sloila s vama", priznao je Miles. "Ona ne bi vidjela nikakve prave razlike izmeu onih dvaju leeva na rotondi. Osim naina na koji su dospjeli tamo, naravno. Koliko sam shvatio, to samoubojstvo je neuobiajen, neoekivan dogaaj?"
"Bez presedana", ree Maz, "a ako poznajete Cetagan-dance, znat ete kako je to jak izraz."
"Dakle, nije uobiajeno da cetagandski sluge prate svoje gospodare u smrt kao u nekakvoj poganskoj rtvi."
"Pretpostavljam da je ba Lura bilo neobino blisko carici, ako joj je tako dugo sluilo", rekla je Vervainka. "Jo od vremena prije nego se bilo tko od nas rodio."
"Ivan se pitao ne kloniraju li veledostojnici moda svoje sluge."
Ivan je Milesu dobacio ljutit pogled, ali nije se pobunio.
"Ghem-baruni to ponekad ine", ree Maz, "ali ne i veledostojnici, pogotovo ne carsko kuanstvo. Oni svakog slugu smatraju umjetnikim djelom, isto kao i bilo koji drugi predmet kojim se okruuju. Sve u Nebeskom vrtu mora biti jedinstveno, ako je mogue rune izrade i savreno. To se odnosi i na njihove bioloke konstrukte. Masovnu proizvodnju ostavljaju masama. Nisam sigurna je li to vrlina ili porok, onako kako to veledostojnici rade, ali u svijetu preplavljenom virtualnim stvarnostima i besko-
nanom reprodukcijom, zapravo je to neobino ugodno os-vjeenje. Jo kad ne bi oko toga bili takvi snobovi."
"Govorei o umjetnosti", ree Miles, "rekli ste da ste uspjeli identificirati onaj znak?"
"Da." Pogled joj se podigao i zaustavio na njegovu licu. "Gdje ste ono rekli da ste ga vidjeli, barune Vorkosigan?"
"Nisam rekao."
"Hm." Napola se osmjehnula, ali je izgleda odluila da se ovog trena ne uputa u borbu oko toga. "To je peat Zvjezdanih jaslica, to znai da ne bih oekivala da e stranac naii na njega samo tako. Zapravo, uope ne bih oekivala da stranac naie na neto takvo. To je jedna vrlo izdvojena stvar."
Jasno. "I veledostojnika?"
"Izrazito."
"A, ovaj... to su zapravo Zvjezdane jaslice?"
"Ne znate?" Maz je djelovala pomalo iznenaeno. "Pa da, vi deki ste vjerojatno cijelo vrijeme proveli u prouavanju cetagandskih vojnih principa."
"Jako puno vremena, tako je", uzdahne Ivan.
"Zvjezdane jaslice su privatni naziv za veledostojniku banku gena."
"Ah, to. Neodreeno sam znao  znai da oni dre rezervne kopije sebe samih?" upita Miles.
"Zvjezdane jaslice su mnogo vie od toga. Veledostojni-ci ne kontaktiraju izravno jedni s drugima kako bi se jaja i sperma ujedinili i dobiveni embrio smjestio u materini replikator, kao kod normalnih ljudi. Svako genetsko krianje se dogovara i ugovor se sklapa izmeu voa genetskih linija  Cetagandanci ih zovu zvijeima, premda pretpostavljam da biste ih vi, Barravarci, nazvali klanovima. Taj ugovor zatim mora odobriti car, odnosno enska glava carske kue. Na ugovor se stavlja peat Zvjezdanih jaslica.
Tijekom zadnjih pola stoljea, od poetka sadanjeg reima, enska glava je bila visost Lisbet Degtiar, careva majka. A osim toga, to nije samo formalnost. Bilo kakvu genetsku promjenu  a veledostojnici ih rade puno  mora provjeriti i odobriti cariina ekipa genetiara, prije nego se odobri ulazak u veledostojniki genom. Pitali ste me imaju li veledostojnike ene ikakve moi. Carica majka imala je zadnju rije pri odobravanju i zabranjivanju svakog ve-ledostojnikog roenja."
"Moe li car preinaiti njezinu odluku?"
Maz je nabrala usta. "Stvarno ne znam. Veledostojnici strano nerado govore o tome. Ako i ima nekih zakulisnih igara, vijesti o tome sasvim sigurno ne prelaze vratnice Nebeskog vrta. Ali znam da nikad nisam ula za takav sukob."
"Dakle... tko je nova enska glava kue? Tko nasljeuje peat?"
"Ah! Sad ste doli do neeg zanimljivog." Maz se unosila u priu. "To jo nitko ne zna, odnosno, car jo nije dao nikakvu javnu objavu. Peat bi trebala drati careva majka, ako je iva, ili majka nasljednika, ukoliko carica majka umre. Ali cetagandski car jo nije odabrao svog nasljednika. Peat Zvjezdanih jaslica i svi ostali simboli cariine moi trebali bi biti predani sljedeoj glavi kue kao posljednji in u pogrebnom obredu, tako da je caru preostalo jo deset dana za odluku. Pretpostavljam da se u ovom trenutku ta odluka meu veledostojnicama nestrpljivo iekuje. Dok se vlast ne prenese, ne moe se odobriti ni jedan novi genomski ugovor."
Miles je pokuavao shvatiti. "On ima tri sina, zar ne? Dakle, morat e odabrati jednu od njihovih majki."
"Ne nuno", ree Maz. "Mogao bi, kao privremenu mjeru, predati stvari u ruke jednoj od svojih carskih tetaka, nekoj roakinji svoje majke."
Ponizno kucanje na Milesovim vratima najavilo je daje stigao aj. Kuhinja barravarskog veleposlanstva poslala je i savreno suvian trokatni pladanj kolaia. Netko je oito znao to radi, jer je Maz promrmljala: "Oho, ti su mi najdrai." Jedna enstvena ruka pruila se za okoladnim slatkiem usprkos carskom ruku koji su nedavno bili pojeli. Posluitelj veleposlanstva natoio je aj, otvorio vino i povukao se jednako diskretno kao to je i uao.
Ivan je otpio iz svoje kristalne ae i zbunjeno upitao: "Pa vjenavaju li se veledostojnici uope? Jedan od tih genetskih ugovora trebao bi biti neka vrsta vjenanja, zar
ner
"Pa... ne." Maz je progutala svoj trei okoladni zalogaj i potjerala ga ajem. "Ima vie vrsta ugovora. Najjednostavniji je ugovor za jednokratnu uporabu genoma. Stvara se samo jedno dijete, koje postaje... ne bih htjela upotrijebiti rije vlasnitvo... koje se registrira u zvijeu mukog roditelja i odgaja se u jaslicama njegova zvijea. Shvaate, sve ove odluke ne donose roditelji djeteta  zapravo, roditelji se moda nikad i ne upoznaju. Ti se ugovori sklapaju na najvioj razini zvijea, meu najstarijim i zato najmudrijim glavama, s namjerom da se uhvati eljena genetska linija ili pripremi poeljno krianje u sljedeoj generaciji.
Na drugom kraju je monopol za cijeli ivot  ili dulje, kad se radi o carskom krianju. Kad je neka veledostojni-ca izabrana kao majka potencijalnog nasljednika, ugovor je potpuno ekskluzivan  to mora biti ena koja nikad prije nije sklopila nijedan genomski ugovor, i ne moe to vie nikad ni uiniti, osim ukoliko car ne odlui imati s njom jo koje dijete. Ona odlazi ivjeti u Nebeski vrt, u svoj vlastiti paviljon, ostatak ivota."
Miles se namrtio. "Je li to nagrada ili kazna?"
"To je najbolja prilika za mo koju jedna veledostojnica moe dobiti  prilika da postane carica majka, ako njezin sin  a uvijek se radi samo i jedino o sinu  konano bude izabran kao nasljednik svoga oca. A ak i biti majka jednog od gubitnika, prinevskog kandidata ili satrapskog vladara, nije tako loe. To je ujedno i razlog zastoje, u jednoj naizgled patrijarhalnoj kulturi, potranja za djevojicama veledostojnicama vea od one za djeacima. Glava zvijea  ef klana, u barravarskoj terminologiji  nikad ne moe postati otac cara, bez obzira na to kako su mu sinovi sjajne zvijezde. Ali svojim kerkama dobiva ansu da postane djed cara. Jasno vam je da je to veliki dobitak za zvijee carice majke. Degtiari nisu bili osobito vani do prije pedeset godina."
"Znai, car ima sinove", shvaao je Miles, "ali svi drugi su ludi za kerkama. Ali ansu za pobjedu svi oni imaju samo jedanput ili dvaput u stoljeu, kad nastupa novi car."
"Tako je."
"A... stoje sa seksom u svemu tome?" upitao je Ivan razoarano.
"Nita", ree Maz. "Nita!"
Maz se nasmijala uasnutom izrazu njegova lica. "Da, veledostojnici imaju i spolne odnose, ali iskljuivo kao drutvenu igru. Tu i tamo ima ak i dugotrajnih seksualnih prijateljstava koja bi se gotovo mogla nazvati brakovima. Zamalo sam rekla da nema nieg formalnog, ali etiketa bilo kakvih drutvenih kontakata je tako nevjerojatno sloena. Zapravo, mislim da mi treba rije legalno, a ne formalno, jer rituali su i tu preobilni. I udni, stvarno udni, bar sudei po ono malo podataka to sam ih uspjela skupiti o tomu. Na svu sreu, veledostojnici su takvi rasisti da se gotovo nikad ne uputaju u veze izvan svoga genoma, tako da nema anse da se sami susretnete s takvim problemima."
"Oh", rekao je Ivan. Zvuao je malo razoarano. "Ali... ako se veledostojnici ne ene i ne osnivaju vlastita kuanstva, kad i kako odlaze iz kue?"
"Ne odlaze."
"Au! Hoete rei da zauvijek ive sa svojim mamama?"
"Pa, ne s majkama, naravno. S djedovima i pradjedovima. Ali mladi ljudi  a to znai, bilo tko mlai od pedeset godina  zaista ive kao djeca u svome zvijeu. Pitam se nije li to razlog zato tako mnogo starijih veledostojnika postanu pustinjaci. ive odvojeno jer to konano mogu."
"Ali  to je sa svim onim slavnim i uspjenim ghem-ge-neralima i ghem-barunima koji su dobili veledostojnike ene?" upita Miles.
Maz slegne ramenima. "Ne mogu ba sve one postati carske majke, zar ne? Zapravo, to je pitanje koje bih osobito htjela istaknuti ba vama, barune Vorkosigan. Jeste li se ikad zapitali kako veledostojnici, koji nisu poznati po svojoj vojnoj sposobnosti, kontroliraju ghem-barune, koji to jesu?"
"O, da. ekam da se ta luda cetagandska dvostruka aristokracija raspadne sve otkad sam uo za nju. Kako se topovima vlada preko, to ja znam, umjetnikih natjecanja? Kako gomila namirisanih pjesniia, kao to su veledostojnici, upravlja cijelim ghem-vojskama?"
Maz se nasmijei. "Cetagandski ghem-baruni bi to nazvali odanou kakvu zasluuje superiorna kultura i civilizacija. injenica jest da se bilo tko, ako je dovoljno sposoban ili dovoljno snaan da postane prijetnja, genetski usvaja. U cetagandskom sustavu nema vee nagrade od veledostoj-nice dobivene carskim dekretom. Ghem-baruni svi eznu za tim. To je vrhunski drutveni i politiki uspjeh."
"Hoete rei da veledostojnici upravljaju ghem-barunima preko njihovih ena?" ree Miles. "Mislim, siguran sam da su veledostojnice krasne i sve to, ali ghem-genera-
li znaju biti takva tvrda i opaka kopilad  ne mogu si zamisliti nikoga tko se dokopa vrha u Cetagandskom carstvu a da bude tako podloan utjecaju."
"Kad bih ja znala kako to veledostojnice rade", uzdahne Maz, "punila bih boce i prodavala ih. Ne, jo bolje  mislim da bih to zadrala za sebe. Ali izgleda da im sistem radi zadnjih nekoliko stotina godina. Naravno da to nije jedini nain carske kontrole, to je jasno. Ali jest onaj o kojemu se najmanje razmilja. Meni se ini da je to samo po sebi vano. Veledostojnici su izrazito suptilni."
"Dolazi li, ovaj, veledostojnika mlada s nekim mirazom?" upita Miles.
Maz se opet nasmijeila i slistila jo jedan okoladni slatki. "Dotakli ste se vane toke, barune Vorkosigan.
Ne."
"Hm, oekivao bih da je dranje veledostojnice u stilu na koji je navikla poprilino skupo."
"Vrlo."
"Dakle... ako cetagandski car eli potisnuti nekog pretjerano uspjenog podanika, moe mu kao nagradu dodijeliti nekoliko veledostojnica i natjerati ga u bankrot?"
"Pa... ne vjerujem da se to radi tako oito. Ali postoji i taj element. Vrlo ste otroumni, gospodaru."
Ivan je upitao: "Ali to veledostojnica koju se izdaje kao medalju misli o svemu tome? Hou rei... ako je najvea ambicija veledostojnica da postanu carskim monopolom, ovo bi moralo biti upravo suprotno. Nai se zauvijek izbaenom iz genoma veledostojnika  njihovi potomci se ne mogu brakom vratiti u veledostojnike, zar ne?"
"Ne", potvrdi Maz. "Vjerujem daje psiholoka strana ovdje pomalo udna. Kao prvo, veledostojnika mlada automatski ima vii poloaj od bilo koje druge ene koju ghem-barun ve ima, i njezina djeca automatski postaju
njegovim nasljednicima. Ovo naravno moe biti izvor zanimljivih napetosti u obiteljima, osobito ako se, kako to esto biva, dogodi sredinom ivota, kad su druge brane veze ve dugotrajne."
"To je znai komar svih ghem-dama, da joj mu dobije veledostojnicu", zamislio se Ivan. "Zar se nikad ne pobune? Natjeraju svoje supruge da odbiju poast?"
"Po svemu sudei, to je poast koju se ne moe odbiti."
"Aha." Miles je s naporom odvukao svoju matu od ovih dodatnih zanimljivosti i usredotoio se na najhitniju brigu. "A taj peat Zvjezdanih jaslica  vjerojatno nemate neku sliku?"
"Da, gospodaru, donijela sam sa sobom nekoliko vi-deoprikaza", ree Maz. "S vaim doputenjem, moemo ih ubaciti u vau komkonzolu."
Ooh, oboavam sposobne ene. Imate li moda mlau sestru, gospo Maz? "Da, molim vas", ree Miles.
Otili su do komkonzole i Maz je otpoela s ubrzanom, ilustriranom podukom o veledostojnikim grbovima i desetinama raznih carskih peata. "Evo ga, gospodaru  peat Zvjezdanih jaslica."
Bila je to prozirna kocka sa stranicama od moda petnaest centimetara, a motiv ptice bio je urezbaren crvenim crtama na vrhu. Ne tajanstveni tap. Miles je odahnuo od olakanja. Strah koji ga je bio progonio sve otkad je Maz spomenula peat, mogunost da su on i Ivan sluajno ukrali dio carskih znakova asti, konano je nestao. tap je sasvim sigurno bio nekakva carska igraka i morat e ga vratiti  po mogunosti anonimno  ali bar nije
Maz je pozvala sljedeu jedinicu podataka. "A ovo je Veliki klju Zvjezdanih jaslica, koji se predaje zajedno s peatom", nastavila je.
Ivan se zagrcnuo svojim vinom. Osjeajui nesvjesticu, Miles se naslonio na stol i ukoeno se osmjehnuo slici tapa. Original je leao nekoliko centimetara nie, u ladici pod njegovom rukom.
"A, ovaj  to je zapravo Veliki klju Zvjezdanih jaslica, gospo Maz?" uspio je Miles promrmljati. "to on zapravo radi?"
"Nisam ba sigurna. Nekad davno, mislim da je imao veze s dobivanjem podataka iz banki gena veledostojnika, ali sam ureaj bi sad ve mogao biti sasvim ceremonijalne prirode. Mislim, star je nekoliko stotina godina. Morao bi biti tehnoloki nadien."
Nadajmo se. Hvala bogu da mu nije ispao. Do sada. "Shvaam."
"Miles..." promrmlja Ivan.
"Kasnije", siknuo mu je Miles uglom usana. "Shvaam tvoju zabrinutost."
Ivan mu je usnama oblikovao psovku preko Mazine glave.
Miles se oslonio na stol komkonzole i namrtio vrlo uvjerljivo.
"Neto nije u redu, gospodaru?" Maz je zabrinuto podigla pogled.
"Bojim se da me noge malo gnjave. Vjerojatno bih trebao opet otii do lijenika veleposlanstva, nakon ovoga."
"Biste li radije da nastavimo kasnije?" upitala je Maz smjesta.
"Pa... da vam iskreno kaem, mislim da sam dobio svu poduku iz etikete koju mogu shvatiti ujedno popodne."
"Oh, ima jo puno toga." Ali izgleda daje djelovao uvjerljivo blijedo, jer je ustala i dodala: "Previe za samo jednu lekciju, svakako. Jesu li vam ozljede tako bolne? Nisam bila shvatila da su tako teke."
Miles je slegnuo ramenima kao da mu je neugodno. Nakon odgovarajue razmjene pozdrava i obeanja da e vrlo uskoro posjetiti svoju vervainsku uiteljicu, Ivan je preuzeo dunosti domaina i otpratio Maz dolje.
Smjesta se vratio, zatvorio vrata za sobom i skoio na Milesa. "Ima li ti predodbu u kakvim smo govnima?" po-vikao je.
Miles je sjedio pred komkonzolom, ponovno itajui slubeni i savreno neodgovarajui opis Velikog kljua, dok mu je slika tapa plutala pred nosom, iznad videoplo-e. "Da. A znam i kako emo se iz toga izvui. Zna li i ti toliko?"
Ovo je Ivana natjeralo da zastane. "Sto jo ti zna, a ja ne znam?"
"Ako mi samo sve prepusti, mislim da mogu vratiti prokletu stvar pravom vlasniku a da to nitko ne dozna."
"Pravi vlasnik je cetagandski car, prema onome to je Maz rekla."
"Pa, dobro, u konanici. Trebao sam rei natrag pravom uvaru. Koji je, ako sam dobro shvatio, jednako toliko uznemiren stoje klju izgubljen koliko smo mi uznemireni to smo ga nali. Ako joj ga uspijem tiho vratiti, ne vjerujem da e se ona ba uokolo hvaliti da ga je izgubila. Premda... stvarno se pitam kako gaje izgubila." Neto se nije slagalo, tik ispod razine njegova svjesnog shvaanja.
"Opljakali smo carskog slugu, eto kako!"
"Da, ali to je ba Lura uope radilo s tim na prilaznoj orbitalnoj postaji? Zato je onesposobilo monitore osiguranja u onom pristanitu?"
"Lura je nekamo nosilo Veliki klju, to je jasno. U Veliku bravu, to se mene tie." Ivan se uetao oko komkon-zole. "A drugog jutra jadno stvorenje si prereze grlo jer je izgubilo svoje blago, i svoje povjerenje, a sve zbog nas 
prokletstvo, Miles, osjeam se kao da smo ubili staroga. A nikad nam nije niim naudilo, samo je naletjelo na nas na krivom mjestu i imalo tu nesreu da nas iznenadi."
"Misli da se to dogodilo?" promrmlja Miles. "Stvarno?" Je li to razlog zastoja tako oajniki pokuavam vidjeti neto, bilo to drugo u svemu tome? Scenarij je drao vodu. Staro ba, s nalogom da prenese dragocjeni predmet, gubi Veliki klju kod nekih stranih barbara, priznaje nesreu svojoj gospodarici i ubija se za iskupljenje. Gotovo. Milesu je bilo zlo. "Pa... ako je klju tako vaan, zato ba nije putovalo s odredom carskih ghem-straara?"
"Boe, Miles, volio bih da jesti"
Na Milesovim vratima zaulo se odluno kucanje. Miles je uurbano zatvorio komkonzolu i otvorio vrata. "Uite."
Veleposlanik Vorob'vev je uao i polusrdano ih pozdravio glavom. Imao je u ruci sveanj fino obojena, mirisna papira.
"Pozdrav, gospodo. Jesu li vam lekcije s Maz bile korisne?"
"Da, gospodine", ree Miles.
"Dobro. I mislio sam da e tako biti. Ona je izvrsna." Vorob'vev je podigao arene papire. "Dok ste vi uili, stigla je pozivnica za vas obojicu od baruna Yenara. Uz razliite duboke isprike za sinonji incident. Osiguranje veleposlanstva je otvorilo poruku, skeniralo je i obavilo kemijsku analizu. Javljaju da su organski esteri bezopasni." S ovom prosudbom sigurnosti, pruio je papire Milesu. "Ovisi o vama hoete li prihvatiti ili ne. Ako se slaete daje nesretna popratna pojava zatitnog polja u onoj skulpturi bila nesretan sluaj, bilo bi dobro da se tamo pojavite. To bi zaokruilo ispriku, i svi bi opet bili sretni."
"Oh, svakako idemo." Isprika i poziv bili su ispisani rukom, krasopisom, u najboljem cetagandskom stilu. "Ali ot-
vorit emo etiri oka. Ovaj... zar se pukovnik Vorreedi nije trebao danas vratiti?"
Vorob'vev se namrtio. "Naiao je na neke dosadne komplikacije. Ali s obzirom na incident u marilakanskom veleposlanstvu, poslao sam jednog podreenog da ga zamijeni. Trebao bi se vratiti sutra. Moda... biste li htjeli tjelesnog uvara? Ne otvoreno, naravno, to bi bila jo jedna uvreda."
"Hm... imat emo vozaa, zar ne? Neka to bude jedan od vaih uvjebanih ljudi, sa spremnim pojaanjima, dajte nam obojici komunikacijske veze i recite mu neka nas eka u blizini."
"U redu, barune Vorkosigan. Sredit u to", kimnuo je Vorob'vev. "A... to se tie dananjeg incidenta kod rotonde"
Milesovo srce je zalupalo. "Da?" "Molim vas da se vie nikad tako ne izdvojite." "Jeste li dobili kakav prigovor?" / od koga? "ovjek se naui tumaiti odreene bolne izraze lica. Cetagandanci bi protest smatrali nepristojnim  ali ukoliko se neugodni incidenti dovoljno nagomilaju, ne bi im se inilo previe nepristojnim da poduzmu neku vrst neizravne i udne odmazde. Vas dvojica ete za deset dana otii, ali ja u ostati. Molim vas, ne inite moj posao teim nego to jest, u redu?"
"Dogovoreno, gospodine", ree Miles vedro. Ivan je djelovao izrazito zabrinuto  hoe li skoiti i izbaciti priznanje Vorob'vevu? Ne jo, oito, jer je veleposlanik mahnuo i iziao a da mu se Ivan nije bacio pred noge.
"U blizini za tjelesnog uvara ne znai nita", istaknuo je Ivan im su se vrata opet zatvorila.
"Oho, poeo si na to gledati kao i ja? Ali ako uope odemo do Yenara, ne mogu izbjei rizik. Moram jesti, piti i di-
sati  sve putovi napada koje naoruana straa ne moe sprijeiti. U svakom sluaju, moja najbolja obrana bit e duboka uvreda cetagandskom caru ako bilo tko ozbiljno nakodi galaktikom predstavniku na pogrebu njegove majke. Predviam da e, ako i bude jo kakve nesree, to biti neto jednako tako suptilno i nekodljivo." I jednako tako grozno.
"A da? Kad smo ve imali jednog mrtvaca?" Ivan je dugo utio. "Misli... misli li da bi svi ovi incidenti moda mogli biti povezani?" Ivan je glavom pokazao na namirisane papire koje je Miles jo drao u ruci, a zatim na ladicu stola. "Priznajem da ja ne vidim kako bi to bilo mogue."
"Misli li da bi to sve mogle biti nepovezane koincidencije?"
"Hm." Ivan se namrtio, razmiljajui. "Onda, reci mi", opet je pokazao na ladicu stola, "kako se zapravo misli rijeiti cariina vibratora?"
Milesove usnice su se trznule, priguujui smijeak za Ivanovu varijantu diplomatskog izraavanja. "Ne mogu ti rei." Uglavnom zato to to jo ni sam ne znam. Ali vele-dostojnica Rian Degtiar se ovog asa zasigurno debelo trudi oko toga. Naizgled odsutno, dotakao je srebrno Horuso-vo oko na znaku CarSiga to ga je nosio na svome crnom ovratniku. "Radi se o reputaciji jedne dame."
Ivanove oi su se prezrivo stisle na ovako oitu aluziju na njegovu vrstu osobnih pitanja. "Sere. Ko bog ima nekakav tajni zadatak od Simona Illvana?"
"Kad bih ga imao, ne bih ti to mogao rei, je 1' istina?" "Ubij me ako znam stoje istina." Ivan se jo trenutak
frustrirano zagledao u  njega,  onda slegne ramenima.
"Uostalom, to je tvoj pogreb."
PETO POGLAVLJE
"Stanite ovdje", uputio je Miles vozaa planetnog vozila. Vozilo je meko skrenulo pokraj ceste i s uzdahom propelera spustilo se na plonik. Miles se kroz sumrak zapiljio u raspored Yenarove vile u predgrau, u sebi usporeujui stvarnost koju je vidio s mapom koju je bio prouio u bar-ravarskom veleposlanstvu.
Ograde oko imanja, kruni vrtni zidovi i skroviti pejzai imali su vizualni i simboliki uinak, a ne stvarni. To mjesto nikad nije bila utvrda nieg osim privilegija. Nekoliko viih dijelova prostrane kue provirivalo je kroz drvee, ali ak i oni kao da su bili okrenuti prema unutra, a ne prema van.
"Provjera veze, gospodo?" zatraio je voza. Miles i Ivan su izvukli naprave iz svojih depova i s vozaem provjerili kodove. "U redu je, gospodo."
"Kakvo nam je pojaanje?" upitao gaje Miles.
"Imam tri jedinice u dometu."
"Nadam se daje ukljuen i lijenik."
"U letjelici, s punom opremom. Mogu ga spustiti u dvorite baruna Yenara u roku od etrdeset i pet sekundi."
"To bi trebalo biti dovoljno. Ne oekujem izravni napad. Ali ne bih se iznenadio da se susretnem s jo nekom malom 'nezgodom'. Mislim da emo odavde nastaviti pjeice. Volio bih stei dojam o mjestu."
"Da, gospodaru." Voza im je otvorio vrata pa su i Miles i Ivan izali.
"To je ono to se zove otmjeno siromatvo?" upitao je Ivan, ogledavajui se dok su etali kroz otvorena, nezatiena vrata i uz Yenarov vijugavi prilaz kui.
O, da. Stil je moda bio malo drukiji, ali miris aristokratskog propadanja bio je univerzalan. Mali znakovi zanemarivanja bili su posvuda vidljivi: nepopravljena oteenja na vratnicama i zidovima, podivljalo grmlje, tri etvrtine kue mrano i zatvoreno.
"Vorob'vev je naredio uredu CarSiga u veleposlanstvu da provjeri baruna Yenara", rekao je Miles. "Yenarov djed, propali ghem-general, ostavio mu je kuu ali ne i sredstva za odravanje, jer je kapital potroio u produenoj i vjerojatno ogorenoj starosti. Yenaro je jedini vlasnik ve neke etiri godine. Drui se s umjetniki nastrojenom gomilom mladih i nezaposlenih ghem-barunia, tako da je njegova pria u toj mjeri potvrena. Ali ono u predvorju marila-kanskog veleposlanstva je prva skulptura koju je Yenaro ikad otvoreno proizveo. Neobino napredno za prvi pokuaj, ne ini ti se?"
"Ako si tako uvjeren da je to bila klopka, zato sad gura ruku i nastoji pronai jo jednu?"
"Tko ne riskira, ne profitira, Ivane." "A kakvom se profitu zapravo nada?"
"Istina. Ljepota. Tko zna? Osiguranje veleposlanstva takoer provjerava i radnike koji su zaista izgradili skulpturu. Oekujem da e i to poneto otkriti."
Bar je u toj mjeri mogao iskoristiti maineriju CarSiga. Miles je bio izrazito svjestan tapa koji je sad bio skriven u unutarnjem depu njegove tunike. Potajno je Veliki klju nosio sa sobom cijelog dana, kroz etnju po gradu i na beskonanu popodnevnu predstavu cetagandskog klasinog baleta. Ovo posljednje zadovoljstvo carskim je de-
kretom bilo posebno odreeno za pogrebne izaslanike izvan planeta. Ali visost Rian Degtiar nije jo odrala obeanje da ga potrai. Ako do sutra ne uje nita od veledostoj-nice... Na jednoj razini, Milesu je sve vie bilo ao to se nije povjerio lokalnim CarSigovcima ve prvog dana. Ali da je to uinio, vie ne bi upravljao svojim malim problemom; odluke bi se premjestile na vie razine, van njegova dometa. Led je tanak. Zasad jo ne elim da po njemu hoda itko tei od mene.
Kad su se pribliili vratima kue, u susret im je iziao sluga i uveo ih u blago osvijetljen ulaz gdje ih je pozdravio njihov domain. Yenaro je na sebi imao tamnu odjeu slinu onoj koju je bio nosio na prijamu u marilakanskom veleposlanstvu. Ivan je oito bio prihvatljiv u svojoj redovnoj zelenoj odori. Miles je odabrao potpuno slubenu alobnu odoru svoje Kue. Nije bio siguran kako e Yenaro shvatiti poruku, kao poast ili kao podsjetnik ja sam slubeni predstavnik  ili kao upozorenje  ne diraj me. Ali bio je prilino siguran da takva pojedinost Yenaru nee promai.
Yenaro je bacio pogled na Milesove crne izme. "Jesu li vam noge sad bolje, barune Vorkosigan?" upitao je zabrinuto.
"Mnogo bolje, hvala vam", Miles se zauzvrat napeto nasmijeio. "Sigurno u preivjeti."
"Tako mi je drago." Visoki ghem-barun proveo ih je kroz nekoliko zaokreta u hodniku i niz jedno kratko stubite do velike polukrune sobe ovijene oko poluotoka vrta, kao da je kua bila pod nekakvom botanikom invazijom. Prostorija je bila namjetena malo traljavo, oito su to bili komadi namjetaja koje je Yenaro otprije posjedovao a ne neka dekoraterska zamisao, ali krajnji je dojam bio ugodno samaki i udoban. Svjetlo je i ovdje bilo blago, prikrivajui otrcanost. Desetak ghemova ve je bilo prisutno, razgovarali su i pili. Bilo je vie mukaraca nego ena. Dvojica su imali posve obojena lica, veina ih je na obrazi-
ma nosila naljepnice tako moderne meu mlaom generacijom, a nekoliko odlunih dua nije iznad vrata imalo nita osim malo minke na oima. Yenaro je svima predstavio svoje egzotine barravarske goste. Nitko od prisutnih nije bio meu imenima za koje je Miles uo ili ih prouavao, premda je jedan mladi tvrdio da mu je praujak bio lan cetagandskog glavnog stoera.
Na cilindrinom postolju do vrtnih vrata gorjelo je kandilo; jedan od ghemskih gostiju zastao je kraj njega i duboko udahnuo. "Ovaj je dobar, Yenaro", doviknuo je svome domainu. "Tvoja mjeavina?"
"Hvala, jest", ree Yenaro.
"Opet parfem?" upitao je Ivan.
"I neto malo vie. Ova mjeavina sadri jo ijedan blagi sastojak za oputanje, koji odgovara prilici. Vama se to moda ne bi svidjelo, barune Vorkosigan."
Miles se ukoeno nasmijeio. Koliko je taj ovjek zapravo dobar u organskoj kemiji? Miles je bio svjestan daje veina sredstava za oputanje ujedno i otrovna. "Vjerojatno ne. Ali volio bih vidjeti va laboratorij."
"Zaista? Onda u vas odvesti gore. Veinu mojih prijatelja nimalo ne zanimaju tehnike strane, samo krajnji rezultati."
Neka mlada ena koja ih je sluala iz blizine na ovu je izjavu ustala i dotaknula Yenara po ruci dugim noktom pokrivenim svjetlucavim lakom. "Stvarno, Yenni, kad ve spominje rezultate. Obeao si mi neto, sjea se?" Nije bila najljepa ghem-ena koju je Miles ikad vidio, ali je ipak bila privlana, u lepravoj zelenoj odjei boje zada, s gustom svijetlom kosom stegnutom na zatiljku koja joj se u kovrarna sputala na ramena, uz ruiaste preljeve.
"Ja drim svoja obeanja", ustvrdio je barun Yenaro. "Barune Vorkosigan, moda biste htjeli sad odmah otii s nama gore?"
"Svakako."
"Mislim da u ja ostati i malo se upoznavati", odmaknuo se Ivan. Dvije najvie i najmarkantnije ghem-ene na cijeloj zabavi, dugonoga plavua i doista nevjerojatna crvenokosa, stajale su zajedno na drugom kraju sobe; Ivan je nekako oima uspio uspostaviti kontakt s obje i zauzvrat dobio osmijehe dobrodolice. Miles je uputio kratku molitvu bogu koji uva malu djecu, ljubavnike i budale i krenuo za Yenarom i njegovom zahtjevnom goom.
Yenarov laboratorij za organsku kemiju nalazio se u drugoj zgradi; svjetla su se upalila kad su joj se pribliili preko vrta. Pokazalo se da se radi o sasvim pristojnoj opremi, smjetenoj u dugakoj prostoriji nastaloj spajanjem dviju soba na drugom katu  neto od onog novca koji nije odlazio na popravke doma oito je zavravao ovdje. Miles je proetao oko klupa, promatrajui molekularne analizatore i raunala dok je Yenaro prekopavao po gomili malih boica traei obeani parfem. Sve sirovine bile su predivno sloene u odgovarajue kemijske skupine, odajui vlasnikovo duboko razumijevanje i detaljnu ljubav prema poslu.
"Tko vam ovdje pomae?" upita Miles.
"Nitko", ree Yenaro. "Ne podnosim da mi se bilo tko mota oko nogu. Samo mi unite raspored, a to je neto to ponekad koristim kao inspiraciju za svoje mjeavine. Nije to sve samo znanost, znate."
Doista. S nekoliko pitanja, Miles je naveo Yenara da mu pria o tome kako je sastavio parfem za enu koja je dola s njima. Ona ih je neko vrijeme sluala, a onda odetala do eksperimentalnih boica i stala ih njuiti sve dok ih Yena-ro, s bolnim osmijehom, nije spasio. Yenarova strunost nije bila na profesorskoj razini, ali je bila sasvim dovoljno profesionalna; bilo koja komercijalna kozmetika tvrtka odmah bi ga namjestila u svom laboratoriju za razvoj no-
vih proizvoda. Tako i tako. Kako se to slagalo s ovjekom koji je tvrdio Ruke se unajmljuju ?
Nikako, zakljuio je Miles s prikrivenim zadovoljstvom. Yenaro je nedvojbeno bio umjetnik, ali umjetnik u esteri-ma. Ne kipar. Netko drugi je pruio oitu tehniku strunost koja je proizvela fontanu. A je li taj isti netko takoer pruio i tehnike podatke o Milesovoj osobnoj slabosti? Nazovimo ga... barunom X. injenica broj jedan o barunu X: on ima pristup najdetaljnijim izvjetajima cetagandske Slube sigurnosti o Barravarcima koji su vojno i politiki vani... i njihovim sinovima. injenica broj dva: ima vrlo profinjen um. injenica broj tri... nije bilo injenice broj tri. Ne jo.
Vratili su se na zabavu i pronali Ivana na kauu, sti-jenjena izmeu onih dviju ena. Zabavljao ih je  ili su se barem one ohrabrujue smijale. Ghem-ene su po ljepoti bile ravne gospi Gelle; plavua joj je mogla biti i sestra. Crvenokosa je bila jo zanimljivija, sa slapom jantarnih kov-ra koji joj je padao preko ramena, savrenim nosom, usnama koje bi... Miles je prekinuo tu misao. Nijedna ghem-dama nee njega pozvati da joj uroni u snove.
Yenaro je naas nestao da porazgovara sa svojim slugom  inilo se da ima samo jednog  i pouri glatko stizanje svjee hrane i pia. Vratio se s malim prozirnim vrem u kojemu je bila blijeda crvenkasta tekuina. "Barune Vor-patril", kimnuo je Ivanu. "Vjerujem da vi cijenite dobro pie. Probajte ovo."
Miles je preao u stanje uzbune, srca koje je lupalo. Ye-naro moda i nije kiparski ubojica, ali nesumnjivo bi bio dobar trova. Yenaro je iz vra natoio u tri male ae na lakiranom pladnju i pruio pladanj Ivanu.
"Hvala", Ivan je nasumce odabrao jednu au.
"Oh, zlato-pivo", promrmljao je jedan od mlaih ghem--baruna. Yenaro mu je dodao pladanj i sam uzeo posljed-
nju au. Ivan je otpio i podigao obrve s iznenaenim odobravanjem. Miles je paljivo gledao da provjeri da li Ye-naro stvarno i guta. Gutao je. Kroz Milesov um bljesnulo je pet razliitih naina na koje se smrtonosno pie moe ponuditi upravo ovakvim manevrom a da ipak rtva dobije eljeni otrov, ukljuujui tu i trik u kojem domain prije toga popije protuotrov. Ali ako se misli ponaati toliko paranoino, nisu uope trebali ni doi. Ali on sam nije jo nita ni pojeo ni popio. Pa, to misli uiniti, priekati da vidi hoe li se Ivan strovaliti i onda probati ?
Yenaro se ovog puta nije potrudio upoznati dvije ene sa svake Ivanove strane s odurnom biolokom priom o njegovu roenju. Dovraga. Moda je incident s fontanom stvarno bio nesretan sluaj, ovjeku je zaista ao i trudi se koliko moe da cijelu stvar izgladi. Pa ipak, Miles se proetao blie, trudei se da preko Ivanova ramena bolje pogleda njegovu au.
Ivan je upravo bio usred klasinog samo sam stavio ruku na naslon kaua testa s crvenokosom na svojoj desnoj strani, ekajui da vidi hoe li se ona odmaknuti ili pristati na kontakt. Ivan je okrenuo glavu da se sa zubatim osmijehom obrani od svoga roaka. "Idi se zabavljati, Miles", promrmljao je. "Opusti se. I nemoj mi dahtati za vrat."
Miles se namrtio, nimalo razveseljen takvim humorom, i opet se udaljio. Neki ljudi jednostavno nisu eljeli biti spaeni. Odluio je umjesto toga porazgovarati s nekim od Yenarovih mukih prijatelja, od kojih je nekolicina bila okupljena na suprotnom kraju sobe.
Nije ih bilo teko navesti da govore o sebi. inilo se da je to jedino o emu mogu razgovarati. etrdeset minuta junakih napora u umjetnosti konverzacije uvjerilo je Milesa da veina Yenarovih prijatelja ima mentalne sposobnosti buhe. Jedina sposobnost koju su iskazali bili su duhoviti komentari o privatnim ivotima njihovih podjednako bespos-
lenih sunarodnjaka: njihova odjea, razliite ljubavne veze i njihove propasti, sportovi  strogo iz gledateljstva, nitko se nije bavio sportom, a i zanimanje je bilo uglavnom vezano uz klaenje  i razliiti najnoviji virtualni snovi i slina komercijalna ponuda, ukljuujui i erotiku. Ovo povlaenje od stvarnosti ini se da je zauzimalo najvei dio vremena i pozornosti ghem-barunia. Nitko od njih nije ponudio ni rije o bilo emu od politike ili vojne vanosti. Prokletstvo, ak je i Ivan imao vie mozga.
Sve je to bilo pomalo tuno. Yenarovi prijatelji bili su iskljueni ljudi, protraeni rastronici. Nitko od njih nije bio uzbuen zbog neke karijere ili slube  nitko nije imao nita takvo. ak je i umjetnost proizvodila samo pokoji vali zanimanja. Bili su samo konzumenti virtualnih snova, ne njihovi proizvoai. Sve u svemu, bila je vjerojatno dobra stvar to ta mlade nije imala nikakva zanimanja za politiku. Bili su upravo od one vrste ljudi koja zapoinje revolucije ali ih ne moe dovriti jer nemaju pravu sposobnost koja bi mogla podrati njihov idealizam. Miles je sline mlade ljude bio susreo i meu Vorovima, trei i etvrti sinovi koji iz nekog razloga nisu doli do tradicionalne vojne karijere i koji su ivjeli na grbaama svojih obitelji, ali ak su i oni mogli oekivati neku promjenu statusa dok dou do srednjih godina. S obzirom na prosjean ivotni vijek meu ghemovima, bilo kakva ansa za uspon na drutvenoj ljestvici preko naslijea za veinu Yenarova drutva bila je jo kojih osamdeset ili devedeset godina udaljena. Nisu bili doista glupi  njihova genetika nije doputala takvu mogunost  ali umovi su im bili prigueni, okrenuti nekom umjetnom obzoru. Pod maskom razuzdane sofisticiranosti, njihovi ivoti bili su zamrznuti u mjestu. Miles je skoro zadrhtao.
Odluio je pokuati sa enama, ako mu je Ivan jo koju ostavio. Izvukao se iz skupine s kojom je bio razgovarao da
potrai pie  a mogao je isto tako otii i bez ikakva objanjenja, jer ini se da nitko nije obraao panju na najneo-binijeg i najnieg Yenarova gosta. Miles se posluio iz zdjele iz koje su, izgleda, i svi ostali toili pie i dodirnuo si aom usne, ali nije progutao. Podigao je oi i naao se pod upornim pogledom neto starije ene koja je na zabavu dola kasnije, s nekolicinom prijatelja, i koja se tiho drala na rubovima dogaanja. Nasmijeila mu se.
Miles joj je uzvratio smijeak i proao oko stola do nje, smiljajui odgovarajuu uvodnu reenicu. Ona mu je, meutim, oduzela inicijativu.
"Barune Vorkosigan. Biste li htjeli proetati sa mnom po vrtu?"
"Pa... naravno. Yenarov vrt vrijedi vidjeti?" Po mraku?
"Mislim da e vas zanimati." Onog trena kad je sobi o-krenula lea, smijeak joj je nestao s lica kao da ga je obrisala krpom, a zamijenio gaje izraz smrknute odlunosti. Miles je dotaknuo komunikacijsku vezu u svome depu i poao za parfemom koji se irio s njezine odjee. Kad su se kroz zanemareno grmlje izmakli pogledima koji su ih pratili kroz staklena vrata sobe, ubrzala je korake. Nije vie nita rekla. Miles je epesao za njom. Nije se iznenadio kad su doli do crveno obojenih vrata natkrivenih gredom i nali tamo nekoga tko ih je ekao, neki vitki stvor neodreenog spola u tamnoj zakukuljenoj odori koja mu je titila elavu glavu od none rosulje.
"Ba e vas otpratiti ostatak puta", rekla je ena.
"Ostatak puta kamo?"
"Vrlo kratka etnja", reklo je ba mekim altom.
"U redu." Miles ih je zaustavio pokretom ruke, izvukao iz depa svoju vezu i rekao u nju: "Baza. Na neko vrijeme odlazim s Yenarova posjeda. Pratite me, ali nemojte me prekidati osim ako vas pozovem."
Vozaev glas vratio se sumnjiavo. "Da, gospodaru... kamo idete?"
"Ovaj... proetat u s jednom damom. Poelite mi sreu."
"Oh." Vozaev ton je postao oputeniji, ne vie tako sumnjiav. "Sa sreom, gospodaru."
"Hvala." Miles je prekinuo vezu. "U redu je." ena je sjela na krhku klupicu i omotala svoju odoru oko sebe s izrazom nekoga spremnog na dugo ekanje. Miles je slijedio ba kroz vratnice i pored jo jedne kue, preko puteljka u plitku, poumljenu vododerinu. Ba je odnekud izvuklo depnu svjetiljku da sprijei spoticanje o kamenje i korijenje i uljudno je uperilo pred Milesove ulatene izme, koje e biti znatno manje ulatene ako se ovo nastavi... Is-peli su se iz vododerine u neto stoje oito bio stranji dio jo jednog prigradskog imanja, u jo loijem stanju od Ye-narova.
Tamni obris koji se nadnosio kroz drvee bio je naizgled naputena kua. Ali skrenuli su desno po zaraslom putu, ba je zastajalo da izmakne vlane grane s Milesova puta, i vratili se prema potoku. Izbili su na prostranu istinu na kojoj je stajao drveni paviljon  bive omiljeno mjesto za piknik nekog ghem-baruna, sasvim sigurno. Vodena lea je guila jezerce, unitavajui nekoliko otunih vodenih ljiljana. Preli su jezerce preko luka pjeakog mosta koji je kripao tako uznemirujue daje Milesu naas bilo drago to nije vei. Blag, poznati biserni sjaj dopirao je kroz zaratene otvore paviljona. Miles je dotaknuo Veliki klju skriven u svojoj tunici, samo da se umiri. Dobro. To je to.
Ba sluga odmaklo je neto zelenila, pokretom pokazalo Milesu da ue, i otilo straariti pokraj mostia. Oprezno, Miles je uao u malu, jednosobnu graevinu.
Visost Rian Degtiar ili njezina bliska kopija sjedila je, ili stajala, ili to ve, uobiajenih nekoliko centimetara iznad
poda, bezizraajna blijeda kugla. Sigurno se vozi uokolo u lebdeem naslonjau. Svjetlo kao da joj je bilo prigueno, svedeno na pritajen slabaan sjaj. ekaj. Neka ona povue prvi potez. Trenutak se razvukao. Miles se ve poeo bojati da e ovaj razgovor biti jednako nesuvisao kao i onaj prvi, ali onda je ona progovorila, istim onim zadihanim, transmisijom izmijenjenim glasom, koji je i prije bio uo. "Barune Vorkosigan. Stupila sam s vama u kontakt, kao to sam i rekla da u uiniti, kako bismo osigurali siguran povratak mog... problema."
"Velikog kljua", ree Miles.
"Sad znate to je to?"
"Malo sam istraivao od naeg posljednjeg razgovora."
Zastenjala je. "to elite od mene? Novac? Nemam ga. Vojne tajne? Ne znam ih."
"Nemojte se sad praviti stidljivi i nemojte paniariti. elim vrlo malo." Miles je otkopao svoju tuniku i izvukao Veliki klju.
"Oh, imate ga ovdje! O, dajte mi ga!" Biser je zaplovio naprijed.
Miles ustukne. "Ne tako brzo. Sauvao sam ga i vratit u ga. Ali mislim da bih trebao bar neto dobiti zauzvrat. Samo bih htio znati tono kako to daje on dospio ili zavrio u mojim rukama, i zato."
"To te se ne tie, Barravare!"
"Moda i ne. Ali me svi instinkti upozoravaju da je ovo nekakva klopka, za mene ili za Barravar preko mene, a kao asnika barravarskog CarSiga to me se izrazito tie. Voljan sam vam rei sve to sam vidio i uo, ali i vi morate uzvratiti istom mjerom. Za poetak, elim znati to je ba Lura radilo s jednim od glavnih znakova asti pokojne carice na svemirskoj postaji."
Glas joj je postao tih i nestrpljiv. "Ukrao ga je. Sad mi ga vratite."
"Klju. Klju ba i nema neku vrijednost bez brave. Priznajem da je to prilino otmjen povijesni komadi, ali ako je ba Lura eljelo privatni mirovinski fond, sigurno je u Nebeskom vrtu moglo pronai i vrednijih stvari za krau. Svakako onih za koje bi se tee primijetilo da su ukradene. Je li vas Lura namjeravalo ucjenjivati? Je li to razlog zato ste ga ubili?" Potpuno apsurdna optuba  veledostojnica i Miles bili su jedno drugome alibi  ali zanimalo ga je kakav e to odgovor izazvati.
Reakcija je dola smjesta. "Zloudni mali! Ja nisam otjerala Luru u smrt. Ako je itko odgovoran, onda ste to vi!"
Boe, nadam se da nisam. "Moda je tako, i ako jest, ja to moram doznati. Gospo  ovog asa u krugu od deset kilometara od nas nema cetagandske Slube sigurnosti. Biste li dali da mi otmu tu igrakicu i bace moj le u najbliu uliicu? Zato to ne uinite? Zato je ba Lura ukralo Veliki klju  iz zadovoljstva? Ba koji kao hobi skuplja carske znakove asti?"
"Uasni ste!"
"Kome je onda ba Lura namjeravalo prodati tu stvar?"
"Ne prodati!"
"Ha! Znai znate kome!"
"Ne tono..." oklijevala je. "Neke tajne nisu moje i ne mogu ih odati. Pripadaju Nebeskoj gospi."
"Kojoj vi sluite."
"Da."
"ak i u smrti."
"Da." Prizvuk ponosa uvukao joj se u glas.
"I koju je ba izdalo, ak i u smrti."
"Ne! Nije ju izdalo... Dolo je do neslaganja."
"Potenog neslaganja?"
"Da."
"Izmeu lopova i ubojice?"
"Ne!"
Sasvim tono, ali optuba ju je definitivno pekla. Bilo je tu neke krivnje. Aha, priaj mi o krivnji. "Gledajte, olakat u vam stvari. Ja u poeti. Ivan i ja smo dolazili s bar-ravarskog skonog broda u kapsuli za prijevoz osoblja. Sletjeli smo u nekakav zaputeni teretni vez. Odjeveno kao slubenik postaje i s loe zalijepljenom perikom, ba Lura je navalilo u nau kapsulu im su se vrata otvorila. Posegnulo je za neim to smo mi smatrali orujem. Zaskoili smo ga i oduzeli mu disruptor ivaca i ovo." Miles je podigao Veliki klju. "Ba nas se otreslo i pobjeglo, a ja sam to zataknuo u svoj dep dok ne doznam neto vie. Idui put kad sam vidio ba, lealo je u lokvi vlastite krvi na podu pogrebne rotonde. Smatram to u najmanju ruku uznemirujuim. A sad je red na vama. Kaete daje ba Lura ukralo klju od vas. Kad ste otkrili daje Veliki klju nestao?"
"Otkrila sam da ga nema na mjestu... toga dana."
"Kako dugo je mogao nedostajati? Kad ste ga zadnji put provjerili?"
"Sad se ne koristi svakodnevno, zbog razdoblja alosti za Nebeskom gospom. Posljednji put sam ga bila vidjela kad sam slagala znakove njezine poasti... dva dana prije toga."
"Dakle, mogao je nestati tri dana prije nego to ste otkrili da ga nema. Kad je nestalo ba?"
"Nisam... nisam sigurna. Vidjela sam ba Luru veer prije toga."
"To malo suava stvari. Dakle, ba je moglo odnijeti klju najranije no prije toga. Mogu li ba sluge slobodno ulaziti i izlaziti iz Nebeskog vrta ili je to za njih teko?"
"Slobodno. Oni obavljaju sve to nam je potrebno."
"I ba Lura se vratilo... kad?"
"One veeri kad ste vi stigli. Ali nije me eljelo vidjeti. Tvrdilo je daje bolesno. Mogla sam ga dati dovui pred sebe, ali... nisam mu htjela priutiti takvu neugodnost."
Zajedno su bili u tome, jasno.
"Ujutro sam otila vidjeti ba. Tad je sve priznalo. Baje pokuavalo odnijeti Veliki klju... nekome i ulo je u pogreni sletni vez."
"Znai netko je trebao biti tamo s kapsulom? Netko je ekao na brodu u orbiti?"
"To nisam rekla!"
Pritisci je i dalje. Uspijeva. Premda se osjeao pomalo krivim to tako mui jednu nesretnu staru damu, ak i ako je to moda za njezino vlastito dobro. Ne poputaj. "Dakle, baje zabunom upalo u nau kapsulu i  to je bio ostatak njegove prie? Recite mi tono!"
"Ba Luru su napali barravarski vojnici, koji su ukrali Veliki klju."
"Koliko vojnika?"
"est."
Milesove oi oduevljeno su se rairile. "A onda?"
"Ba Lura je molilo za svoj ivot, glavu i ast, ali oni su mu se nasmijali i izbacili ga i odletjeli."
Lai, konano lai. Ali... i baje bilo samo ovjek. Svatko tko je tako generalno zasrao stvari bio bi u napasti da priu ispria tako da umanji svoju krivnju. "to je tono reklo da smo rekli?"
Glas joj je zakripao od bijesa. "Uvrijedili ste Nebesku gospu."
"I zatim?"
"Ba se osramoeno vratilo kui."
"Aha... a zato ba nije odmah pozvalo cetagandsku Slubu sigurnosti da nas protrese i vrati Veliki klju?"
Nastala je dulja tiina. Onda je rekla: "Ba to nije moglo uiniti. Ali priznalo je meni. I ja sam se obratila vama. Da... se ponizim. I preklinjem vas da vratite moju... odgovornost i moju ast."
"Zato vam ba nije priznalo veer prije?"
"Ne znam!"
"Dakle, dok ste se vi trudili da vratite stvar, ba Lura si je prerezalo vrat."
"U velikom bolu i sramoti", rekla je tiho.
"Da? A zato nije bar priekalo da vidi hoete li vi uspjeti izvui klju od mene? Zato si onda nije prerezalo grlo privatno, u vlastitim odajama? Zato je objavilo svoju sramotu cijeloj galaktikoj zajednici? Nije li to pomalo neobino? Je li ba trebalo prisustvovati ceremoniji odarnih darova?"
"Da."
"I vi isto tako?"
"Da..."
"I vi ste povjerovali baovoj prii?"
"Da!"
"Gospo, bojim se da ste zali gdje niste trebali. Dopustite mi da vam ispriam to se dogodilo u kapsuli onako kako sam ja to vidio. Nije bilo est vojnika. Samo ja, moj roak i pilot kapsule. Nije bilo razgovora, nikakvog preklinjanja ni molbi, nikakve uvrede za Nebesku gospu. Ba Lura je ciknulo i odjurilo. Nije se ak bogzna kako ni bori-
lo. Zapravo, jedva da se uope borilo. Ne ini li vam se to pomalo udnim kad se radi o posljednjoj borbi za neto to je ba smatralo tako vanim da si sljedeeg dana prereze grlo jer je to izgubilo? Mi smo ostali totalno zbunjeni, s tom prokletom stvari u rukama i pitajui se to se, dovraga, dogodilo. Sad znate da jedan od nas, ja ili Ba, mora lagati. A ja znam i tko lae."
"Dajte mi Veliki klju", bilo je sve to je mogla rei. "Nije va."
"Ali mislim da mi je netko smjestio. Netko tko izgleda eli uvui Barrayar u unutarnji cetagandski... nesporazum. Zato? to mi to smjetaju?"
Njezina utnja mogla je znaiti da su to bile prve nove pomisli koje su se probile kroz paniku u posljednja dva dana. Ili... da se nisu probile. U svakom sluaju, samo je pro-aptala: "Nije va!"
Miles uzdahne. "U potpunosti se slaem s vama, gospo, i bit e mi drago da vam ga vratim. Ali s obzirom na itavu situaciju, volio bih biti u stanju posvjedoiti  i pod br-zopentom, ako treba  tono kome sam vratio Veliki klju. U tom oblaku, mogli biste biti bilo tko. Moja teta Alys, koliko sam vidio. Ili cetagandska Sluba sigurnosti, ili... tko zna. Vratit u vam ga... licem u lice." Ispruio je napola otvorenu aku, s kljuem koji se izazivaki ispruio na njegovu dlanu.
"Je li to... sva vaa cijena?" "Da. Ne traim nita vie."
Bio je to ipak mali trijumf. On e vidjeti jednu veledos-tojnicu, a Ivan nee. Staroj zmajici e nedvojbeno biti neugodno da se pokae stranim oima, ali, prokletstvo, s obzirom na to to je Miles sve proao, dugovala mu je neto. A bio je i smrtno ozbiljan kad je govorio o potrebi da moe svjedoiti kamo je otiao Veliki klju. Visost Rian Degtiar,
pomonica Zvjezdanih jaslica, sasvim sigurno nije bila jedini igra u ovoj igri.
"U redu", proaptalaje. Bijeli oblak izblijedio je do prozirnosti i nestao.
"Oh", rekao je Miles vrlo slabanim glasom.
Sjedila je u lebdeem naslonjau, odjevena od vitkog vrata do glenja u leprave, bljetavo bijele halje, desetak uzbibanih slojeva to su leali jedan preko drugog. Kosa joj je bila sjajna ebanovina i slijevala joj se preko ramena, preko krila, sputala joj se oko stopala. Kad bi ustala, vukla bi se po podu kao zastava. Ogromne oi bile su joj ledeno plave, tako arktiki iste da su oi gospe Gelle djelovale poput blatnih bara. Koa... Milesu se inilo da nikad prije nije vidio kou, samo umrljane vreetine koje su ljudi nosili oko sebe da ne iscure. Ta savrena bjelokosna povrina... ruke su ga zaboljele od elje da je dotakne, samo jednom, i onda umre. Usne su joj bile tople, kao rue koje trepu od kr-
vi...
Koliko joj je godina? Dvadeset? etrdeset? Ipak je to ve-ledostojnica. Tko bi znao? I koga briga? Ljudi stare vjere oboavali su na koljenima ikone znatno manje krasote, od kovanog srebra i zlata. Miles se sad naao na koljenima, a nije se sjeao kako je tamo dospio.
Sad je znao zato se kae 'zaljubiti se preko glave'. Munina i vrtoglavica bile su iste kao da pada na glavu, isto nesavladivo uzbuenje, ista bolesna sigurnost da e mu se sve kosti smrskati kad udare o sve bliu stvarnost. Pomakao se naprijed i poloio Veliki klju pred njezina savrena stopala u bijelim cipelama. Odmakao se i ekao.
Ja sam Fortunina luda1.
1 W. Shakespeare: Romeo i Giulietta, in III, prizor 1., prijevod Josip Torbarina, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1976.
ESTO POGLAVLJE
Nagnula se naprijed i jedna otmjena ruka hitro je dohvatila svoje blago. Spustila je Veliki klju u svoje krilo i izvukla dugu ogrlicu ispod bijelih slojeva svoje odjee. Na lancu je bio prsten, ukraen uzdignutim motivom ptice, sa zlatnim crtama elektronskih kontakata koji su svjetlucali poput filigrana na njegovoj povrini. Umetnula je prste u peat na vrhu tapa. Nita se nije dogodilo.
Dah joj se presjekao. Namrteno se zagledala dolje u Milesa. "to ste to uinili!"
"Gospo, ja... nita, dajem vam svoju rije kao Vorkosi-gan! Nije mi ak ni ispao! to... bi se trebalo dogoditi?"
"Trebao bi se otvoriti."
"Hm... hm..." Poeo bi se znojiti od oaja da mu nije bilo tako hladno. Vrtjelo mu se u glavi od njezina mirisa i nebeske glazbe njezina izravnog glasa. "Ako neto nije u redu, postoje samo tri mogunosti. Netko gaje pokvario  ne ja, kunem se!" Je li to mogla biti tajna ba Lurina udnog upada? Ba je moda razbilo klju i trailo nekog na koga bi prebacilo krivnju? "Ili ga je netko reprogramirao, ili je, to je najmanje vjerojatno, dolo do nekakve zamjene. Duplikat, ili, ili..."
Oi su joj se rairile a usne razdvojile i neto bezglasno promrmljale.
"Nije ni najmanje vjerojatno?" pokuao je Miles. "To bi svakako bilo najtee, ali... pada mi na pamet da moda netko nije vjerovao da u vam ja vratiti klju. Ako je to krivotvorina, moda je netko oekivao da e sada ve biti na putu za Barrayar, u diplomatskoj prtljazi. Ili... ili tako neto." Ne, to nije ba imalo puno smisla, ali...
Sjedila je posve mirno, lica napeta od panike, vrsto steui tap.
"Gospo, recite mi. Ako je to duplikat, oito je da se radi o vrlo dobrom duplikatu. Sad ga imate i moete ga na ceremoniji predati. Pa to ako ne radi? Tko e provjeravati rad nekog odavno nadienog komada elektronike?"
"Veliki klju nije nadien. Koristili smo ga svakog dana."
"To je nekakav data link, zar ne? Imate vremena. Devet dana. Ako mislite da ga je netko dirao, izbriite ga i reprogramirajte iz priuvnih podataka. A ako je to to imate u ruci samo igraka koja ne radi, moda imate vremena napraviti pravi duplikat i reprogramirati ga." Samo nemoj tako sjediti sa smru u tim prelijepim oima. "Recite mi!"
"Moram postupiti kao ba Lura", apnula je. "Ba je imalo pravo. Ovo je kraj."
"Ne, zato? To je samo, samo stvar, koga briga? Mene nije!"
Podigla je tap dok su joj se arktiki plave oi konano sputale na njegovo lice. Njezin ga je pogled natjerao da poeli odmigoljiti u sjenu poput raka, da sakrije svoju ljudsku runou, ali nije se pomakao. "Nema priuvnih podataka", rekla je. "Ovo je jedini klju."
Miles je osjetio nesvjesticu, i to ne samo od njezina parfema. "Nema duplikata?" zagrcnuo se. "Jeste li vi ljudi ludi?"
"To je pitanje... kontrole."
"to ta prokleta stvar uope radi, uostalom?" Oklijevala je, a onda rekla. "To je klju za podatke u banci gena veledostojnika. Svi smrznuti genetski uzorci spremljeni su sluajnim redom, iz sigurnosnih razloga. Bez kljua, nitko ne zna to je gdje. Da bi se podaci obnovili, netko bi morao fiziki ispitati i ponovno klasificirati svaki pojedini uzorak. Postoje stotine tisua uzoraka  po jedan za svakog veledostojnika koji je ikad ivio. Vojsci genetiara trebala bi cijela jedna generacija da ponovno stvore Veliki klju."
"Znai ovo je zaista katastrofa, ha?" rekao je vedro, trepui. Zubi su mu se stisli. "Sad znam da mi je netko smjestio." Uspravio se na noge, zabacio glavu, prkosei napadu njezine ljepote. "Gospo, to se ovdje stvarno dogaa? Pitam vas jo jedanput, i to ozbiljno. Sto je, za devedeset zelenih paklova, ba Lura uope radilo s Velikim kljuem na svemirskoj postaji?"
"Nijedan stranac ne moe..."
"Netko je to pretvorio u moju stvar! Uvukao me ravno unutra. Mislim da vie ne bih mogao pobjei ni kad bih htio. I mislim... da vam treba saveznik. Trebalo vam je dan i pol samo da osigurate ovaj drugi sastanak sa mnom. Ostaje jo devet dana. Nemate vremena da bilo to uinite sami. Treba vam... izvjebani strunjak za sigurnost. A iz nekog udnog razloga, izgleda da ne elite nikog iz svojih vlastitih redova."
Ljuljala se, vrlo blago, u smrznutom jadu, usred tihog ukanja tkanine.
"Ako mislite da nisam vrijedan da mi povjerite svoje tajne", nastavio je Miles pokuavajui nasumice, "onda mi objasnite zato mislite da bih mogao ikako pogorati stvari!"
Njezine plave oi su ga pretraile, premda nije znao to trae. Ali inilo mu se, kad bi tog asa zatraila od njega da otvori svoje vene, da bi pitao samo Koliko iroko?
"To je bila elja moje Nebeske gospe", poela je plaljivo i stala.
Miles je oajniki pokuavao zadrati bar neto vlasti nad sobom. Sve to mu je priznala do sada bilo je ili lako zakljuiti ili je bilo ope poznato, bar u njezinu krugu. Sad je konano dolazila do pravih stvari, i bila je toga svjesna. Vidio je to po nainu kako je zastala.
"Gospo." Birao je rijei stoje briljivije mogao. "Ako ba nije poinilo samoubojstvo, sigurno je bilo ubijeno." A mi oboje imamo razloga da nam se to rjeenje vie svia. "Ba Lura je bilo va sluga, va kolega... smijem li pretpostaviti, i prijatelj? Vidio sam tijelo u rotondi. Tu je sliku spremila vrlo opasna i smiona osoba. Bilo je u tome... duboke zloe i ruganja."
Je li se to bol pojavila u tim hladnim oima? Bilo je tako teko razaznati...
"Ja imam stare i vrlo osobne razloge da izrazito mrzim biti nevoljnom metom osoba s okrutnim smislom za humor. Ne znam moete li to razumjeti."
"Moda..." rekla je polako.
Da. Pogledaj ispod povrine. Vidi mene, ne ovo komino tijelo... "A ja sam jedina osoba na Eta eti za koju znate da to nije uinila. To je jedina sigurnost koju za sada dijelimo. Smatram da imam pravo doznati tko nam ovo radi. A samo ako tono znam zato, imam ansu otkriti tko je to."
Sjedila je u tiini.
"Ve znam dovoljno da vas unitim", dodao je Miles iskreno. "Recite mi dovoljno da vas spasim!"
Njezina isklesana brada podigla se u sumornoj odlunosti. Kad gaje konano blagoslovila svojom vanjskom pozornou, bila je potpuna i zastraujua. "Radilo se o dugotrajnom neslaganju." Napeo se da uje, da zadri istu glavu, da se usredotoi na njezine rijei a ne samo na oaravaju-
i zvuk njezina glasa. "Izmeu Nebeske gospe i cara. Moja gospa je odavno smatrala da je veledostojnika banka gena previe centralizirana, u srcu Nebeskog vrta. Zalagala se za irenje kopija, iz sigurnosnih razloga. Moj gospodar se zalagao da sve ostane pod njegovom izravnom zatitom  iz sigurnosnih razloga. Oboje su eljeli dobro za kastu veledostojnika, svatko na svoj nain."
"Shvaam", promrmljao je Miles, ohrabrujui je to je njenije mogao. "Tu su svi s dobrim namjerama, naravno."
"Car je zabranio taj plan. Ali kako se bliio kraj njezina ivota... osjeala je da joj odanost veledostojnicima mora nadjaati odanost sinu. Prije dvadeset godina, potajno je poela proizvodnju kopija."
"Krupan projekt", ree Miles.
"Golem, i spor. Ali dovela gaje do kraja."
"Koliko kopija?"
"Osam. Po jedna za svakog planetarnog satrapa."
"Tone kopije?"
"Da. Znam to sasvim pouzdano. Posljednjih pet godina ja sam bila nadglednica genetiara Nebeske gospe."
"Ah. Dakle, vi ste zapravo obrazovana znanstvenica. Znate to znai... izniman oprez. I potpuno potenje."
"Kako bih drukije mogla sluiti svojoj Gospi?" slegnula je ramenima.
Ali kladim se da ne zna ba puno o trikovima tajnih operacija. Hm. "Ako postoji osam tonih kopija, mora postojati i osam Velikih kljueva, zar ne?"
"Ne. Ne jo. Moja gospa je ekala s kopiranjem kljua do posljednjeg trenutka. Pitanje-F-"
"Kontrole", dovrio je Miles glatko. "Kako sam pogodio?"
Oi su joj bljesnule ljutnjom na njegov humor i Miles se ugrizao za jezik. Za Rian Degtiar tu nije bilo nieg smijenog.
"Nebeska gospa je znala da joj se vrijeme pribliava. Mene i ba Luru je uinila izvriteljima svoje oporuke, u ovoj stvari. Trebali smo isporuiti kopije banke gena svakome od osam satrapskih vladara tijekom pogreba, jer smo znali da e se tu sva osmorica pojaviti zajedno. Ali... umrla je naprasnije nego stoje oekivala. Nije jo sve bila uredila za kopiranje Velikog kljua. To je bio problem koji je zahtijevao znatne tehnike i kodne sposobnosti, jer su u izvorno stvaranje kljua utroena sredstva cijelog carstva. Ba Lura i ja imali smo njezine upute za banke, ali nita o tome kako treba kopirati i isporuiti klju, pa ak ni kad se to, po njezinom planu, trebalo dogoditi. Ba i ja nismo bili sigurni to da uinimo."
"Ah", rekao je Miles blago. Nije se usuivao ponuditi nikakav komentar, bojei se da ne prekine konano osloboen pritok informacija. Gutao je njezine rijei jedva diui.
"Ba Lura je mislilo... ako odnesemo Veliki klju jednom od satrapskih vladara, mogli bismo njegova sredstva iskoristiti da dobijemo duplikat. Meni se inilo da je to vrlo opasna zamisao. Zbog iskuenja da vladar klju zadri samo za sebe."
"Ah... oprostite. Da vidim jesam li sve shvatio. Ja znam da vi smatrate banku gena jednom vrlo privatnom stvari, ali kakve su politike posljedice osnivanja osam novih reproduktivnih sredita veledostojnika na svakom od osam cetagandskih satrapskih planeta?"
"Nebeska gospa smatrala je daje carstvo prestalo rasti u vrijeme poraza Barravarske ekspedicije. Da smo postali statini, da stagniramo, odumiremo. Smatrala je... kad bi carstvo doivjelo mitozu, poput stanice, veledostojnici bi
opet poeli rasti, pronali novu energiju. S podjelom banke gena bilo bi osam novih sredita vlasti za irenje."
"Osam novih moguih prijestolnica carstva?" apne Miles.
"Da, valjda."
Osam novih sredita... graanski rat je bio tek poetak mogunosti. Osam novih Cetagandskih carstava, i svako se poput koralja iri na raun svojih susjeda... komar kozmikih razmjera. "Mislim da shvaam", rekao je Miles oprezno, "zato je car moda bio manje oduevljen oito zdravim biolokim razmiljanjem svoje majke. Obje strane na svoj nain imaju pravo, zar ne?"
"Ja sluim Nebeskoj gospi", rekla je visost Rian Degtiar jednostavno, "i genomu veledostojnika. Carevi kratkoroni politiki potezi nisu moja stvar."
"Dakle, ovo, ovaj, genetsko irenje... bi li cetagandski car, sluajno, to mogao smatrati izdajom s vae strane?"
"Kako?" rekla je visost Rian Degtiar. "Moja je dunost da sluam Nebesku gospu."
"Oh."
"Ali svi satrapski vladari su time poinili izdaju", dodala je mirno.
"Poinili?"
"Svi su prolog tjedna na poetnom prijamu preuzeli svoje banke gena. Ba Lura i ja smo uspjeli provesti barem taj dio plana Nebeske gospe."
"krinje s blagom za koje nitko od njih nema kljua."
"Ja... ne znam. Svatko od njih, znate... Nebeska gospa je smatrala da bi bilo bolje kad bi svaki od njih mislio daje jedini koji dobiva novu kopiju banke gena veledostojnika. Tako e se svaki i vie truditi da sauva tajnu."
"Znate li  moram to pitati." Samo nisam siguran elim li uti odgovor. "Znate li kojem je od osam satrapskih vladara ba Lura pokuavalo odnijeti Veliki klju kad je na-letjelo na nas?"
"Ne", rekla je.
"Ah", Miles je izdahnuo od istog zadovoljstva. "Sad, sad znam zato su mi smjestili. I zastoje ba umrlo."
Dok je buljila u njega, na bjelokosnom elu su joj se pojavile fine bore.
"Zar vam nije jasno? Ba nije naletjelo na nas Barravarce na putu tamo. Uhvatilo nas je na putu natrag. Vae ba je bilo izdajica. Ba Lura jest odnijelo klju jednome od satrapskih vladara, i preuzelo od njega ne pravu kopiju, jer za tako sloen posao nije bilo vremena, ve samo varku. A zatim su ba poslali da varku namjerno izgubi kod nas. to je ba i uinilo, premda, vjerujem, ne ba onako kako je bilo planiralo." Gotovo sigurno ne onako kako je bilo planiralo.
Uhvatio se kako koraa, uzrujan i napet. Ne bi trebao epati pred njom, to je privlailo panju na njegove defekte, ali nije mogao ostati na mjestu. "I dok svi uokolo naganjaju Barravarce, satrapski vladar se tiho vraa kui, s jedinim pravim primjerkom Velikog kljua, ime dobiva golemu prednost nad konkurencijom veledostojnika. Nakon to se prvo pobrinuo da ba nagradi za dvostruku izdaju i usput eliminira jedinog svjedoka koji moe rei istinu. Oh. Da. ti-ma. Ili bi timalo, samo da... se satrapski vladar sjetio kako ni jedan ratni plan ne moe preivjeti prvi dodir s neprijateljem." Bar ne kad sam taj neprijatelj ja. Zagledao joj se u oi, elei da mu povjeruje, trudei se da se ne rastopi. "Kako brzo moete analizirati ovaj Veliki klju i potvrditi ili unititi sve ove teorije?"
"Ispitat u ga smjesta, ve veeras. Ali to god da se dogodilo s njim, moje ispitivanje nee mi rei tko je to uinio, Barravare." Glas joj je na ovu pomisao postao leden. "Ne
vjerujem da ste mogli napraviti pravi duplikat, ali krivotvorina koja ne radi je sasvim sigurno unutar vaih sposobnosti. Ako je ovaj laan  gdje je onaj pravi?"
"ini se da upravo to moram otkriti, gospo, da, da operem svoje ime. Da povratim ast u vaim oima." Na ovaj je razgovor doao privuen zanimljivom zagonetkom. Bio je mislio da mu je znatielja najjaa pogonska snaga, dok mu se odjednom itavo bie nije nalo obuzetim. Bilo je kao da je pod  ne, bilo je kao da je sam postao lavina. "Ako uspijem to otkriti, hoete li..." to? Pristati na njegovu pronju? Svejedno ga prezirati jer je stranac i barbarin? "... hoete li mi dopustiti da vas ponovno vidim?"
"Ne... ne znam." Sjetivi se, ruka joj se spustila do upravljaa na lebdeem naslonjau i posegnula za krinkom zatitnog polja.
Ne, ne, ne idi... "Moramo imati neki nain komunikacije", rekao je uurbano, prije nego to je uspjela ponovno nestati iza tihog brujanja barijere.
Nakrivljene glave, razmislila je o ovome. Iz svoje odjee izvukla je malu komunikacijsku vezu. Bila je neukraena, svrhovita, ali kao i disruptor ivaca koji je bio oteo ba Lu-ri, izrada je bila savrena, u onom to je Miles poinjao prepoznavati kao veledostojniki stil. apnula je u vezu neku zapovijed. Tren kasnije, androgino ba pojavilo se sa svoga straarskog mjesta pokraj jezerca. Jesu li mu se oi samo malo rairile kad je ugledalo svoju gospodaricu bez zatite?
"Daj mi svoju vezu i priekaj vani", naredila je visost Rian Degtiar.
Malo ba je kimnulo i predalo joj napravu bez pitanja, te se tiho povuklo.
Pruila je vezu Milesu. "Ja se ovim sluim za komunikaciju s viim slugama, kad neto obavljaju za mene izvan Nebeskog vrta. Evo."
elio ju je dotai, ali se nije usudio. Umjesto toga, ispruio je skupljene ruke prema njoj kao da stidljivo nudi cvijee nekoj boici. Spustila je vezu u njegove ruke oprezno kao da su to ruke gubavca. Ili neprijatelja.
"Je li veza sigurna?" usudio se upitati.
"Privremeno."
Drugim rijeima, bila je to gospina privatna linija samo tako dugo dok se nitko na vioj razini sigurnosti ne potrudi probiti u nju. Dobro. Uzdahnuo je. "Nee uspjeti. Ne moete slati signale u moje veleposlanstvo a da moji pretpostavljeni ne ponu postavljati puno pitanja na koja za sada radije ne bih odgovorio. A ne mogu ni ja vama dati svoju vezu. Moram je vratiti i ne vjerujem da bi mi povjerovali kako sam je izgubio." Nevoljko joj je vratio vezu. "Ali nekako se moramo opet sastati." Da, o da. "Ako ve budem izloio svoju reputaciju a moda i ivot zbog svojih zakljuaka, volio bih ih biti u stanju poduprijeti ponekom injenicom." Jedna injenica je bila gotovo sigurna. Netko s dovoljno duha i hrabrosti da jednog od najstarijih carskih slugu ubije pred nosom samoga cara nee oklijevati zaprijetiti vrlo ne-visokoj predstavnici obitelji Degtiar. Pomisao je bila opscena, odvratna. Diplomatski imunitet jednog barravarskog potomka nedvojbeno e biti jo beskorisniji tit, ali to je naprosto bila cijena igre. "Mislim da biste mogli biti u velikoj pogibelji. Moda bi bilo bolje neko vrijeme igrati se s njima  nemojte nikome otkriti da ste dobili ovaj klju od mene. Imam udan dojam da ba ne pratim njegov scenarij, shvaate." Nervozno je koraao pred njom. "Ako moete doznati bilo to o ba Lurinim stvarnim potezima nekoliko dana prije smrti  ali nemojte se zamjeriti svojoj vlastitoj slubi sigurnosti. Oni sigurno istrauju baovu smrt."
"Ja u... javit u vam se kad i kako budem mogla, Barr-avare." Polako, jedna blijeda ruka dotakla je upravljaku
plou na rukohvatu lebdeeg naslonjaa i mutno siva izmaglica stvorila se oko nje poput neke vilinske arolije.
Ba sluga vratilo se u paviljon, ne da otprati Milesa ve svoju gospodaricu. Milesa su ostavili da po mraku lomata do Yenarova imanja sasvim sam.
Kiilo je.
Miles se nije iznenadio otkrivi da ghem-ena vie nije ekala na klupi pokraj vrtnih vrata. Tiho je uao i zastao tik ispred osvijetljenih vrata da obrie svoju odoru i lice koliko je mogao. Zatim je rtvovao maramicu za spas svojih izama i tiho bacio promoenu tkaninu iza jednog grma. Uvukao se natrag unutra.
Nitko nije primijetio njegov ulazak. Zabava se nastavljala, malo glasnije, s nekoliko novih lica koja su zamijenila nekoliko prethodnih. Cetagandanci se nisu koristili alkoholom za opijanje, ali neki gosti imali su one oputene izraze lica s ve dobro odmaklih zabava koji su Milesa podsjetili na izraze prekomjernih uivanja koje je vidio kod kue. Ako je prije bilo teko zapoeti nekakav inteligentan razgovor, sad je to oito ve postalo posve nemogue. Ni sam se nije osjeao nita bolje od ghem-barunia, pijan od informacija i s vrtoglavicom od intriga. Valjda svatko ima svoje opijate. elio je pokupiti Ivana i pobjei, to je bre mogue, prije nego mu glava eksplodira.
"Ah, tu ste, barune Vorkosigan." Barun Yenaro pojavio se pokraj Milesova lakta s blago zabrinutim izrazom lica. "Nisam vas mogao nai."
"Malo sam se zadrao u etnji s jednom damom", rekao je Miles. Ivana nigdje nije bilo. "Gdje je moj roak?"
"Barun Vorpatril obilazi kuu s gospom Arvin i gospom Benello", ree Yenaro. Bacio je pogled kroz iroki svod na drugom kraju sobe koji je uokvirivao zavojito stubite u
 
hodniku. "Nema ih... ve neobino dugo." Yenarov osmijeh pokuavao je biti iskusan, ali ispao je udno zbunjen. "Prije nego to ste vi... ne znam ba... ah, dobro. Biste li htjeli neko pie?"
"Da, molim vas", ree Miles odsutno. Uzeo je au iz Ye-narove ruke i ispio je bez oklijevanja. Vrtjelo mu se u glavi dok je razmiljao o Ivanu i dvije prelijepe ghem-ene, premda su njegovim, veledostojnicom zabljesnutim, osjetilima sve ghem-ene u sobi djelovale grubo i runo kao seoske kurve. To e se s vremenom izgubiti, nadao se. Uasavao se pomisli na svoj sljedei susret s ogledalom. Sto je visost Rian Degtiar vidjela gledajui u njega? Majmunolikog u crno odjevenog patuljka koji blebee i trza se? Privukao si je stolac i sjeo prilino naglo, drei zavojito stubite na vidiku. Ivane, pouri!
Yenaro je ostao pokraj njega i zapoeo nevezan razgovor o proporcionalnoj teoriji arhitekture kroz povijest, o umjetnosti i osjetilima i o trgovini prirodnim esterima na Barravaru, ali Miles se mogao zakleti daje ovjek jednako toliko usredotoen na stubite koliko i on sam. Miles je dovrio svoje prvo pie i vei dio drugog prije nego to se Ivan pojavio u sjeni navrh stubita.
Oklijevao je u tami, rukom provjeravajui urednost svoje zelene odore, koja je djelovala potpuno ispravno odjevena. Ili ponovno odjevena. Bio je sam. Siao je jednom rukom se oajniki drei zavojite ograde koja je lebdjela bez vidljivog potpornja, pratei luk stubita. Njegovo ukoeno mrtenje naglo je postalo ukoeni smijeak, prije nego je uao u sredinju sobu i naao se na svjetlu. Glava mu se okretala dok nije ugledao Milesa, a onda se uputio ravno k njemu.
"Barune Vorpatril", pozdravio gaje Yenaro. "Dugo ste se zadrali na obilasku. Jeste li sve vidjeli?"
Ivan je pokazao zube. "Sve. ak i svjetlo." Yenarov osmijeh nije se pomakao, ali oi kao da su mu se ispunile pitanjima. "Ja... drago mi je." Neki gost mu se obratio s drugog kraja sobe i naas mu odvukao pozornost. Ivan se sagnuo i iza ruke apnuo u Milesovo uho: "Izvlai nas odavde. Mislim da su me otrovali."
Miles je zapanjeno podigao pogled. "Hoe da dozovem letjelicu?"
"Ne. Samo idemo do vozila veleposlanstva." "Ali "
"Prokletstvo, ne", siknuo je Ivan. "Samo tiho. Prije nego to se onaj podrugljivi kreten uspne gore." Glavom je pokazao na Yenara, koji je sad stajao pri dnu stubita, zagledan prema gore.
"Dakle, misli da nije nita akutno?"
"Prije naporno", zarei Ivan.
"Nisi valjda nekog ubio tamo gore?"
"Ne. Ali mislio sam da nikad nee... Rei u ti u autu."
"I bolje ti je." Miles se uspravio na noge. Morali su proi pokraj Yenara, koji se zalijepio za njih kao dobar domain i otpratio ih do vrata uz odgovarajue uljudne pozdrave. Ivanovi pozdravi mogli su biti izgrecani kiselinom.
im se auto zatvorio iznad njihovih glava, Miles je zapovjedio: "Daj, Ivane!"
Ivan se smjestio u sjedalu, jo zapjenjen. "Smjestili su mi."
/ to te iznenauje, stari? "Gospa Arvin i gospa Benel-lo?"
"One su bile klopka. Yenaro stoji iza svega, uvjeren sam. Bio si u pravu  i ona prokleta fontana je bila klop-
ka, Miles, sad mi je to jasno. Ljepota kao mamac, stvar se ponavlja."
"to ti se dogodilo?"
"Zna sve one prie o cetagandskim afrodizijacima?"
"Da..."
"Pa, negdje tijekom veeri, taj kukin sin Yenaro mi je podmetnuo nekakav anri-afrodizijak."
"Hm... jesi li siguran? Hou rei, ujem da za takve stvari postoje i prirodni uzroci..."
"To je bila klopka. Nisam ja zaveo njih, nego one mene! Odvukle su me gore u nekakvu fantastinu sobu  to je sve moralo biti unaprijed prireeno. Boe, bilo je, bilo je..." Glas mu je pukao s uzdahom: "Bilo je savreno. Neko vrijeme. A onda sam shvatio da ne mogu, je li, isporuiti."
"to si uinio?"
"Bilo je prekasno da se elegantno izvuem. Pa sam folirao. Jedva sam ih sprijeio da primijete."
"Molim?"
"Izmislio sam hrpu instant barbarskog folklora  rekao sam im da se Vorovi ponose svojom samokontrolom, da se na Barravaru smatra nepristojnim da mukarac, zna-to, prije nego to dama zna-to... tri puta. Da se to smatra uvredom. Gladio sam, trljao, grebao, recitirao poeziju, grickao sam i lickao i  ovjee, prsti mi se gre." A i govor mu nije bio ba sasvim razgovjetan, primijetio je Miles. "Mislio sam da nikad nee zaspati." Ivan je zastao; lijeni smijeak zamijenio je mrtenje na njegovu licu. "Ali smjekale su se kad su konano zaspale." Smijeak se pretvorio u izraz beznadnog oaja. "Poto oklada da su njih dvije najvee ghem-brbljavice na cijeloj Eta eti?"
"I ja se kladim u to", rekao je Miles zapanjeno. Neka kazna odgovara zloinu. Ili, u ovom sluaju, neka klopka odgovara plijenu. Netko je prouio njegove slabosti. I net-
ko je isto tako oito prouio Ivanove slabosti. "Mogli bismo od ureda CarSiga naruiti da sljedeih nekoliko dana oslukuju to se pria."
"Ako ikome kae i rije o ovome, zavrnut u taj tvoj ugavi vrat! Ako ga pronaem."
"Morat e priznati lijeniku u veleposlanstvu. Krvne pretrage"
"O, da. Hou kemijske pretrage im stignemo. to ako je djelovanje stalno?"
"Ba Vorpatril?" ponudio je Miles, svijetlih oiju. "Prokletstvo, ja se tebi nisam smijao."
"Ne. Istina je, nisi", uzdahne Miles. "Ja mislim da e lijenik otkriti da se to, togod bilo, brzo rastae u metabolizmu. Inae Yenaro ne bi i sam to popio."
"Misli?"
"Sjea se onog zlato-piva? Kladim ti se u oznake CarSiga daje to vektor."
Ivan se malo opustio, oito umiren ovom profesionalnom analizom. Tren kasnije, dodao je: "Sad je Yenaro ve zeznuo tebe i zeznuo je mene. Trea srea. Sto misli, to e biti sljedee? I moemo li mi prije toga dohvatiti njega?"
Miles je dugo utio. "Ovisi", ree konano, "o tome zabavlja li se Yenaro, ili i njemu netko... smjeta. I ima li neke veze izmeu onog tko podupire Yenara i smrti ba Lure."
"Veze? Kakve veze moe biti?"
"Mi smo veza, Ivane. Dvojica barravarskih seljaia dolaze u veliki grad, zreli za berbu. Netko nas koristi. I mislim daje netko... upravo poinio krupnu pogreku u izboru orua." Ili rtve.
Ivan se zapanjio njegovim otrovnim tonom. "Jesi li se ve rijeio one igrake koju vue sa sobom?" upitao je sumnjiavo.
"Da... i ne."
"O, sranje. Znao sam da ti ne trebam vjerovati  kako to misli da i ne? Ili jesi ili nisi, ne?"
"Vratio sam stvar, da."
"Pa to je onda to."
"Ne. Ne sasvim."
"Miles... bolje bi ti bilo da pone priati."
"Da, mislim da bi to bilo bolje", uzdahne Miles. Pribliavali su se dijelu grada u kojemu su bila smjetena strana predstavnitva. "Kad te otpuste iz ambulante, priznat u ti neke stvari. Ali ako  kad  bude razgovarao s nonim asnikom CarSiga o Yenaru, nemoj spominjati ono drugo. Ne jo."
"Oh?" zavukao je Ivan tonom duboke sumnje.
"Stvari su postale... sloene."
"Misli da su prije bile jednostavne?"
"Mislim sloenije od obinih pitanja sigurnosti, prelaze u diplomatske probleme. Iznimno osjetljive prirode. Moda previe osjetljive da ih se predoi paranoicima u izmama kakvi ponekad vode lokalne urede CarSiga. To je pitanje procjene... koju u sam morati donijeti. Kad budem siguran da sam spreman. Ali ovo vie nije igra. Vie si ne mogu dopustiti da sve vodim sam." Treba mi pomo, Bog mi pomogao.
"To smo znali i juer."
"O, da. Ali jo je dublje nego to sam mislio."
"Preko glave?"
Miles je oklijevao i kiselo se nasmijeio. "Ne znam, Ivane. Kako ti ide hodanje po vodi?"
Sam u kupaonici svoje sobe, Miles je polako zgulio sa sebe crnu odoru svoje Kue, kojoj je sad ve oajniki tre-
' bao tretman u praonici veleposlanstva. Postrance je bacio pogled na svoju sliku u ogledalu, a onda je odluno skrenuo pogled. Razmiljao je o problemu dok je stajao pod tuem. Za veledostojnike, svi obini ljudi sigurno su izgledali kao neki nii oblik ivota. Iz unaprijed iskrivljene perspektive visosti Rian Degtiar, moda i nije bilo neke velike razlike izmeu njega i, recimo, Ivana.
A ghem-baruni su znali osvojiti veledostojnice, s vremena na vrijeme, kao nagradu za velika djela. A Vorovi i ghem-baruni su vrlo slini. ak je i Maz tako rekla.
Kako veliko djelo? Vrlo veliko. Pa... oduvijek je elio spasiti carstvo. Samo to nije bio zamiljao da e to biti Ce-tagandsko carstvo, to je bila sva razlika. ivot je takav, uvijek dobaci neku udnu loptu.
Poludio si, zna. Nadati se, makar i razmiljati o tomu...
Ako uniti zavjeru pokojne carice majke, hoe li ceta-gandski car biti dovoljno zahvalan da... mu da Rianinu ruku? Ako pomogne zavjeri pokojne carice majke, hoe li visost Rian Degtiar biti dovoljno zahvalna da... mu da svoju ljubav? Uiniti oboje odjednom bio bi taktiki uspjeh nadnaravnih razmjera.
Interesi Barravara nalazili su se, neuobiajeno, oito na strani interesa cetagandskog cara. Oito, bila je njegova jasna dunost kao CarSigovca da sprijei djevojku i spasi zloinca.
Jasno. Boli me glava.
Razum mu se polako vraao, a zapanjujui dojam visosti Rian Degtiar je blijedio. Zar ne? Konano, nije ga ba pokuala privui na svoju stranu. ak i daje Rian bila runa kao babaroga, svejedno bi morao pratiti cijelu tu stvar. Do odreene toke. Morao je dokazati da Barravar nije drpio Veliki klju, a jedini siguran nain da to postigne bio je da pronae pravog kradljivca. Pitao se moe li se od previe
strasti zaraditi mamurluk. Ako je to mogue, njegov je izgleda poinjao dok je jo bio opijen, to mu se inilo vrlo nepotenim.
Pokojna carica navela je na izdaju osam cetagandskih satrapskih vladara. Optimistino je smatrati da bi samo jedan od njih mogao biti ubojica. Ali samo jedan je imao pravi Veliki klju.
Barun X? Sedam mogunosti da pogrijei, i samo jedna da pogodi pravoga. Lo omjer.
Pa... smislit u ve neto.
SEDMO POGLAVLJE
Ivan se dugo zadrao dolje u ambulanti. Miles je navukao crnu trenirku, i bosonog, upalio svoju komkonzolu zatraivi hitar pregled osmorice veledostojnika, satrapskih vladara.
Svi satrapski vladari birali su se meu bliskim carevim roacima, polubrai, ujacima i praujacima, s oeve i majine strane. Dvojica sadanjih dunosnika bili su iz zvijea Degtiar. Svatko je svojom satrapijom upravljao kroz razdoblje od samo pet godina, a onda se morao maknuti  ponekad u mirovinu u prijestolnici na Eta eti, ponekad u drugu satrapiju. Nekoliko starijih i iskusnijih ljudi na taj je nain prolo kroz cijelo carstvo. Namjena ograniene vladavine bila je, naravno, da sprijei bilo koga tko bi mogao imati potajne carske pretenzije u stvaranju osobne lokalne baze moi. Dosad je sve logino.
Ali... kod kojeg su od njih carica majka i ba Lura izazvali napadaj gordosti? I kad smo ve pri tome, kako je carica uope sa svima njima stupila u kontakt? Ako je na svome planu radila dvadeset godina, imala je dosta vremena... pa ipak, tako davno, kako je mogla predvidjeti koji e ljudi biti satrapski vladari u nepoznatom trenutku njezine smrti? Vladari su u zavjeru morali ui relativno nedavno.
Miles se stisnutih oiju zagledao u listu svojih osam sumnjivaca. Moram to nekako smanjiti. Na vie naina. Ako pretpostavi daje barun X osobno ubio ba Luru, mogao bi eliminirati najslabije i najjadnije starce... prerani zakljuak. Bilo koji veledostojnik mogao bi imati ghem-straara koji bi bio dovoljno odan i sposoban da mu se povjeri takva zadaa, dok sam satrapski vladar zauzima sredinju pozornicu u ceremonijama darivanja odra i tako utvruje svoj alibi pred desetinama svjedoka.
Bez elje za izdajom Barravara, Miles se uhvatio kako eli daje u tom asu lan cetagandske Slube sigurnosti  precizno govorei, da zapovijeda istragom ba Lurina pretpostavljenog samoubojstva. Ali nije postojao nain da se neprimjetno ukljui u taj protok podataka. A nije bio uvjeren da Rian ima takvu vrstu uma, da se ne spominje nuna potreba da se cetagandska Sigurnost zadri to je mogue dalje od nje. Miles frustrirano uzdahne.
Uostalom, njegov zadatak i nije bio da rijei baovo ubojstvo. Njegov je zadatak bio da pronae Veliki klju. Pa, openito govorei, znao je gdje se nalazi  u orbiti, na jednom od admiralskih brodova satrapskih vladara. Kako bi mogao pronai pravoga?
Zvono na njegovim vratima prekinulo je uzrujano razmiljanje. Uurbano je zatvorio komkonzolu i zazvao: "Naprijed."
Uao je Ivan, djelujui kao da ima problema s probavom.
"Kako je prolo?" upitao je Miles nudei mu stolac. Ivan je komkonzoli privukao teak i udoban naslonja i bacio se u njega postrance, mrtei se. Jo je na sebi imao redovnu zelenu odoru.
"Bio si u pravu. Uzeto je oralno i brzo se rastae u organizmu. Ne toliko brzo da nai lijenici ne bi stigli uzeti
uzorak, ipak." Ivan si protrlja ruku. "Rekli su da bi do jutra ve bilo nemogue otkriti bilo to."
"Dakle, nije nastala nikakva trajna teta."
"Osim za moju reputaciju. Moda bi te zanimalo da je tvoj pukovnik Vorreedi upravo doletio. Bar me on ozbiljno shvatio. Upravo smo podulje razgovarali o barunu Yenaru. Usput reeno, Vorreedi mi ne djeluje kao paranoik u izmama." Ivan je pustio da logian slijed, Pa ne bi li onda trebao otii i porazgovarati s njim? ostane u zraku; Miles ga je tamo i ostavio.
"Dobro. Nadam se. Nisi spomenuo, ovaj?"
"Jo nisam. Ali ako mi ne iskalje nekakva objanjenja, vratit u se k njemu i ispriati sve od poetka."
"Poteno." Miles je uzdahnuo i pripremio se. Koliko je god krae mogao, prepriao je Ivanu svoj razgovor s visosti Rian Degtiar, izostavivi samo opis njezine nevjerojatne ljepote i svoju zapanjenu reakciju. To se Ivana nije ticalo. To se posebno nije ticalo Ivana.
"... tako da mi se ini", dovrio je Miles konano, "daje jedini nain da sigurno dokaemo kako Barravar nije imao veze s cijelom stvari taj da otkrijem koji satrapski vladar ima pravi Veliki klju." Pokazao je prema orbiti.
Ivanove oi bile su razrogaene, usta iskrivljena izrazom potpunog uasa. "Dokaemo? Mi ? Miles, ovdje si samo dva i pol dana, tko je nas rasporedio da se brinemo za Cetagandsko carstvo? Nije li to posao cetagandske Slube sigurnosti?"
"Ti bi im vjerovao da e nas oprati od krivnje?" Miles je slegnuo ramenima i krenuo jae protresti Ivanovo oklijevanje. "Imamo jo samo devet dana. Sjetio sam se tri naina koji bi nas moda mogli odvesti do pravog ovjeka. Ye-naro je jedan od njih. Jo nekoliko rijei naem asniku za protokol moglo bi navesti lokalnu maineriju CarSiga da
provjeri Yenarove veze bez spominjanja Velikog kljua. Za sada. Sljedei nain je ubojstvo ba Lure, ali nisam smislio kako da to izvedem. Za sada. A trei je nain astro-politika analiza, a to mogu uiniti. Gledaj." Na komkonzoli, Miles je pozvao shematsku trodimenzionalnu mapu Cetagandskog carstva, njegovih crvotonih puteva i neposrednih susjeda.
"Ba Lura je moglo naturiti lani klju bilo kojoj stranoj delegaciji. Umjesto toga, odabralo je Barravarce, odnosno, njegov satrapski gospodar mu je rekao da odabere nas. Zato?"
"Moda smo bili jedini koji su se nali na pravom mjestu u pravo vrijeme", predloi Ivan.
"Aha. Pokuavam suziti sluajne faktore, molim te. Ako Yenara potpomae ista osoba, znai da su nas unaprijed odabrali da nam smjeste. Dakle." Mahnuo je prema mapi. "Zamisli scenarij u kojem se Cetagandsko carstvo raspada, a djelii poinju s pokuajima irenja. Koji bi, i bi li ijedan, od njih imao koristi od nevolja s Barravarom?"
Ivanove obrve su se podigle. Nagnuo se naprijed zagledan u svjetlucavi raspored kuglica i crta iznad video ploe.
"Pa... Ro eta je u poloaju da se iri prema Komarru, ili bi to bila kad mi ne bismo sjedili na dvije treine crvotonih skokova izmeu njih. Mi eta je upravo od nas dobila po nosu kad su se pokuali preko Vervaina proiriti na Hegensku Os. To su dva najoitija kandidata. Ova preostala tri", pokazao je Ivan rukom, "i sama Eta eta su svi unutarnji, ne vidim kako bi to njima koristilo."
"A postoji i druga strana neksusa", mahnuo je Miles prema prikazu. "Sigma eta, na granici sa skupinom ve-ganskih postaja. I Ksi eta, koja izlazi na Marilac. Ako se pokuavaju odvojiti, njima bi koristilo da vojne snage carstva budu zaposlene daleko od njih, u borbi protiv Bar-ravara."
"etiri od osam. I to je poetak", sloio se Ivan.
Znai, Ivanovi zakljuci slagali su se s njegovim. Pa, obojica su prola istu strateku obuku, dakle to nije bilo udno. Ipak, Miles se osjeao neto bolje. Ako to i Ivan vidi, znai da nije sve samo halucinacija njegove prebrze mate.
"Radi se o triangulaciji", rekao je Miles. "Ako preko bilo kojeg drugog dijela istrage uspijem eliminirati makar i dio popisa, krajnje poklapanje trebalo bi... pa, bilo bi lijepo kad bi se sve svelo na samo jedno ime."
"A to onda?" upitao je Ivan uporno, sumnjiavo skupljenih obrva. "Sto bismo onda mi trebali uiniti, po tvo-me?"
"Pa... nisam siguran. Ali mislim da e se sloiti kako bi tiho rjeavanje itave ove zbrke bilo bolje nego velika halabuka, zar ne?"
"O, da." Ivan je grickao svoju donju usnicu, promatrajui prikaz crvotonog neksusa. "Dakle, kad emo konano priznati?"
"Ne... jo. Ali mislim da bismo trebali poeti raditi biljeke. Osobni dnevnici." Tako da ako bilo tko poslije doe do njih  Miles se nadao ne postumno, ali to je bila neizree-na zadnja misao  barem ima ansu rasplesti dogaaje.
"Ja to radim od prvog dana", obavijestio ga je Ivan smrknuto. "Dnevnik mije zakljuan u kovegu."
"Oh. Dobro." Miles je oklijevao. "Kad si razgovarao s pukovnikom Vorreedijem, jesi li mu predloio mogunost da Yenaro ima potporu s nekog visokog mjesta?"
"Ba i nisam."
"U tom sluaju bih volio da opet razgovara s njim. Pokuaj mu na neki nain usmjeriti pozornost prema satrapskim vladarima."
"Zato ti ne razgovara s njim?"
"Nisam... spreman. Ne jo, ne veeras. Jo probavljam. A tehniki, on je ovdje moj nadreeni u CarSigu, ili bi to bio kad bih ja bio u aktivnoj slubi. Volio bih smanjiti, ovaj..."
"Potrebu da mu bezono lae?" dovrio je Ivan slatko.
Miles se namrtio, ali nije porekao. "Gledaj, ja imam pristup u ovu stvar kakav ni jedan drugi asnik CarSiga nema, zbog mog drutvenog poloaja. Ne bih volio da se takva prilika propusti. Ali to me istovremeno i ograniava  ne mogu obavljati rutinske poslove, pribavljati glupe pojedinosti koje mi trebaju, jer sam previe uoljiv. Moram se koristiti svojim vlastitim snagama i natjerati druge da se pokuaju okoristiti mojim slabostima."
Ivan uzdahne. "Dobro. Razgovarat u s njim. Samo jo jedanput." Umorno stenjui, izvukao se iz naslonjaa i odvukao do vrata. Osvrnuo se preko ramena. "Stari moj, ima samo jedan problem u tom tvom igranju pauka usred mree koji povlai sve konce. A to je da e se prije ili kasnije svi zainteresirani po istim tim koncima vratiti do tebe. To ti je jasno, zar ne? A to e onda, o, Velikoumnie?" Izaao je s neugodno dojmljivim ironinim naklonom.
Miles se zgrbio u svome radnom stolcu, zastenjao i opet podigao svoj popis.
Idueg jutra veleposlanik Vorob'vev morao je otii sa sad ve uobiajenog doruka koji je s mladim barravar-skim poslanicima dijelio u svojoj privatnoj blagovaonici. Kad se vratio, Miles i Ivan su ve dovrili doruak.
Veleposlanik nije ponovno sjeo, ve je umjesto toga uputio Milesu zbunjen pogled. "Barune Vorkosigan. Imate jednog neobinog posjetitelja."
Milesovo srce je poskoilo. Rian, ovdje? Nemogue... U sebi je automatski provjerio svoju redovnu odoru, da, oz-
nake ina stoje ravno, lic mu je zakopan "O kome se radi, gospodine?"
"Ghem-pukovnik Dag Benin, iz cetagandske Carske slube sigurnosti. On je asnik srednje klase dodijeljen internom odjelu Nebeskoga vrta. eli nasamo razgovarati s vama."
Miles se trudio da se ne onesvijesti. Stoje krenulo krivo...? Moda jo nita. Smiri se. "Je li rekao o emu se radi?"
"Izgleda da mu je nareeno istraiti samoubojstvo onog jadnog ba-roba. A vai, ovaj, neoekivani potezi skrenuli su mu pozornost na vas. I mislio sam da ete zaaliti to ste iskoili iz reda."
"A... znai, ja trebam razgovarati s njim?" "Odluili smo im pruiti tu ljubaznost, da. Poslali smo ga u jedan od malih salona u prizemlju. Naravno, salon se prati. Bit e prisutan i jedan tjelesni straar veleposlanstva. Ne mislim da Benin ima ikakvih ubilakih namjera, to e biti samo podsjetnik na va poloaj."
Odluili smo. Dakle, pukovnik Vorreedi, kojeg Miles jo nije upoznao, a vjerojatno i Vorob'vev, sluat e svaku rije. O, sranje. "U redu, gospodine." Miles je ustao i krenuo za veleposlanikom. Ivan ga je promatrao kako odlazi s odsutnim izrazom ovjeka koji predosjea neizbjean dolazak nekog neugodnog oblika kozmike pravde.
Mali salon bio je upravo to, udobno namjetena prostorija namijenjena intimnim susretima dvije ili tri osobe, s osobljem slube sigurnosti kao nevidljivim etvrtim. Ghem-pukovnik Benin oito nije imao nita protiv da se bilo to to on kae zabiljei.
Barravarski straar koji je stajao pred vratima zaokrenuo je za Milesom i veleposlanikom u sobu te zauzeo svoje mjesto, vrsto i bez rijei. Bio je visok i krupan ak i za
Barravarca i imao je neobino bezizraajno lice. Nosio je oznake narednika prve klase i znak komandoskih odreda, po emu je Miles zakljuio daje priglupi izraz samo varka.
Ghem-pukovnik Benin, koji ih je ve ekao, uljudno je ustao im su uli. Bio je srednjeg rasta, vjerojatno meu nedavnim precima i nije imao previe veledostojnikih gena  veledostojnici su bili skloni visini. To je znailo daje vjerojatno do svoga trenutnog poloaja doao zaslugama a ne drutvenim vezama, to s Milesove toke gledita nije nuno bilo dobra stvar. Benin je djelovao vrlo uredno, u tamnocrvenoj sveanoj cetagandskoj odori koja je osiguranju Nebeskog vrta bila svakodnevna odjea. Na licu je, naravno, imao pune formalne boje; umjesto oznaka vlastitog klana, meutim, imao je carsko znakovlje, istiui prvu odanost caru. Sloene crne are na bijeloj podlozi i s crvenim detaljima bile su ono to je Miles u sebi nazivao zebra koja krvari. Ali, zbog svoga znaenja, bilo je to znakovlje koje bi dobilo trenutno i duboko potovanje i potpuno predanu suradnju na osam planeta. Barravar, naravno, nije bio jedan od njih.
Miles je pokuao prosuditi lice ispod boja. Ni mlad i neiskusan ni star i prepreden, Benin je mogao imati neto vie od etrdeset standardnih godina, mlad za svoj in ali ne pretjerano. Osnovni izraz njegova lica, inilo se, bila je pozorna ozbiljnost, premda mu je uspio i kratak uljudan osmijeh kad ga je Vorob'vev predstavio Milesu, te kratak osmijeh olakanja kad ih je Vorob'vev ostavio nasamo.
"Dobro jutro, barune Vorkosigan", poeo je Benin. Oito je dobro potkovan u drutvenim pitanjima. Uspio je svoj pogled na Milesovu pojavu ograniiti samo na jednu kratku, prikrivenu procjenu. "Je li vam va veleposlanik objasnio zato sam ovdje?"
"Jest, pukovnie Benin. Koliko sam shvatio, vi ste odreeni da istraite smrt onog jadnog ovjeka  ukoliko je
ovjek tu ispravan izraz  kojeg smo neki dan vidjeli tako neugodno izloenog na podu rotonde." Napad je najbolja obrana. "Jeste li na kraju zakljuili da se radi o samoubojstvu?"
Beninove oi se suze. "Oito." Ali udan ton njegova glasa uinio je izjavu neuvjerljivom.
"Pa, da, po krvarenju je oito daje ba umrlo na mjestu, nisu mu mogli prerezati grlo negdje drugdje i zatim prenijeti tijelo. Ali palo mi je na pamet, ukoliko bi autopsija pokazala da je ba bilo oamueno i u nesvijesti kad je umrlo, to bi ipak iskljuilo samoubojstvo. To je vrlo delikatan test  ok smrti esto prikrije ok oamuta  ali ako znate to traite, tragovi se mogu pronai. Je li takav test izvren, znate li moda?"
"Ne."
Miles nije bio sigurna misli li pukovnik da test nije obavljen ili  ne. Benin bi morao znati. "Zato ne? Da sam ja na vaem mjestu, to bi bio prvi test koji bih zatraio. Moete li ga moda sad naruiti? Premda, s dva dana zakanjenja, nee biti ba lako."
"Autopsija je zavrena. Ba je kremirano", objavio je Benin bezizraajno.
"to, zar ve? Prije zakljuenja sluaja? Tko je to odredio? Zacijelo ne vi."
"Ne  barune Vorkosigan, to nije vaa briga. To nije ono o emu sam elio razgovarati s vama", rekao je Benin ukoeno i zatim zastao. "emu takvo morbidno zanimanje za pokojnog slugu Nebeske gospe?"
"ini mi se daje to najuzbudljivija stvar koju sam vidio otkako sam doao na Eta etu. Znate, to mije posao. I kod kue sam se bavio sluajevima iz podruja civilne sigurnosti. Istraivanje umorstava" no dobro, bar jednog, "i to uspjeno zakljueno, ako smijem dodati." Da, kakvo je
stvarno iskustvo taj cetagandski asnik imao u ovakvim stvarima? Nebeski vrt je tako uredno mjesto. "Dogaaju li se tu takve stvari esto?"
"Ne." Benin se zabuljio u Milesa s pojaanim zanimanjem.
Dakle, ovjek je moda dobro obrazovan, ali nedostaje mu terenskog iskustva, barem otkako je promaknut na sadanji poloaj. Ali prokleto brzo je hvatao nijanse. "Meni se ini jako preuranjenim kremirati rtvu prije nego to se sluaj zakljui. Uvijek ima i nekih zakanjelih pitanja."
"Uvjeravam vas, barune Vorkosigan, ba Luru nitko nije donio onesvijeteno u pogrebnu rotondu, ni mrtvo ni ivo. ak i ceremonijalna straa bi zamijetila tako neto." Je li to njegov ton moda nagovijetao kako se ceremonijalna straa bira po ljepoti a ne po pameti?
"Pa, sad, ja sam stvorio jednu teoriju", brbljao je Miles zagrijano. "I vi ste upravo ovjek koji mi je moe potvrditi ili zanijekati. Je li itko vidio ba kako ulazi u rotondu?"
"Ba i ne."
"Ah? Da, a mjesto gdje je lealo  ne znam kakva je video pokrivenost cijele zgrade, ali to je podruje moralo biti skriveno. Ili ne bi prolo, koliko, petnaest, dvadeset minuta prije nego to je tijelo otkriveno, zar ne?"
Jo jedan zamiljen pogled. "Imate pravo, barune Vorkosigan. U normalnim okolnostima cijela je rotonda u podruju video nadgledanja, ali zbog visine i irine odra, dva  pa, ima nekih slijepih toaka."
"Aha! Dakle, kako je ba znalo tono  ne, da se drukije izrazim. Tko je sve mogao znati za slijepu toku pri nogama pokojne carice? Vae vlastito osiguranje i tko jo? S koje visine su zapravo dole vae naredbe, pukovnie Benin? Jeste li moda pod pritiskom odozgo da izruite brzu potvrdu samoubojstva i zakljuite sluaj?"
k
Benin se trznuo. "Brzo zakljuenje ovako runog prekida jedne tako ozbiljne prilike je svakako poeljno. Ja ga elim isto tako arko kao i bilo tko drugi. to me dovodi do mojih pitanja za vas, barune Vorkosigan. Ako mi doputate!"
"Oh. Naravno." Miles je zastao, a zatim dodao, taman kad je Benin otvorio usta, "Znai, vi ovo radite privatno? Divim se vaoj predanosti."
"Ne." Benin je udahnuo i opet se smirio. "Barune Vorkosigan. Nai zapisi pokazuju da ste napustili dvoranu za prijam da biste nasamo razgovarali s jednom veledostojni-com."
"Da. Poslala mi je ba slugu s pozivom. Nisam ba mogao odbiti. Osim toga... bio sam znatieljan."
"To vjerujem", promrmlja Benin. "Stoje bio sadraj vaeg razgovora s visosti Rian Degtiar?"
"Pa  sigurno ste pratili na razgovor." Sigurno nisu, jer bi se ovaj razgovor bio odigrao prije dva dana, prije nego to je Miles otiao iz Nebeskog vrta  i odvijao bi se sa znatno manje uljudnosti. Ali Benin je sigurno imao video-snimku Milesova izlaska i povratka na prijam, a i svjedoenje njegova ba pratioca.
"Svejedno", ree Benin neutralno.
"Pa  moram priznati, za mene je razgovor bio vrlo zbunjuju. Ona je genetiar, znate."
"Da."
"Vjerujem da je njezino zanimanje za mene  oprostite, meni osobno je ovo neugodno. Vjerujem daje njezino zanimanje za mene bilo genetiko. Za mene se esto pria da sam mutant. Ali moji tjelesni nedostaci su u potpunosti te-ratogenetski, oteenja uzrokovana otrovom koji sam primio prije roenja. Nisu genetski. Meni je vrlo vano da se to jasno razumije." Miles je naas pomislio na svoje CarSi-
gove prislukivae. "Veledostojnice izgleda prikupljaju neobine genetske varijacije za svoja istraivanja. Ili sam bar tako shvatio. Nije izravno govorila o tome  moda se njezino zanimanje za mene i njoj samoj inilo, ovaj, upitnim. Bojim se da mi veledostojnike motivacije nisu posve razumljive." Miles se veselo osmjehnuo. Eto. To je bilo naj-neodreenije neprovjerljivo sranje uvjerljivog zvuka koje je mogao smisliti u trenu, a da ipak ostavlja dovoljno prostora za uklapanje onoga to je pukovnik izvukao iz Rian, ako je uope s njom i razgovarao.
"Ono to me jest zanimalo", dodao je Miles, "bilo je gospino zatitno polje. Nije ni dotakla tlo. Pretpostavio sam da unutar oblaka sjedi u lebdeem naslonjau."
"To je vrlo esta pojava", ree Benin.
"Zato sam vas i pitao o tome tko je vidio ba Luru na ulasku u sobu. Moe li bilo tko upotrijebiti veledostojniki oblak? Ili su nekako povezani s vlasnikom? I jesu li zaista tako anonimni kako djeluju ili postoji neki nain da ih se razlikuje?"
"Povezani su s vlasnikom. I svaki ima svoj jedinstveni elektronski potpis."
"Bilo kakvu sigurnosnu mjeru koju ovjek izmisli, ovjek moe i prevariti. Ako ima pristup sredstvima."
"Svjestan sam toga, barune Vorkosigan."
"Hm. Naravno, sad vidite na to ciljam. Pretpostavimo da je ba oamueno negdje drugdje  teorija koju je ta uurbana kremacija, naalost, uinila neprovjerljivom  zatim onesvijeteno doneseno u veledostojnikom oblaku do slijepe toke, gdje mu je grlo prerezano u tiini i bez borbe. Oblak klizi dalje. Ne bi trebalo vie od petnaest sekundi. Ne bi od ubojice zahtijevalo veliku snagu. Ali ne znam dovoljno o osobinama oblaka bih da procijenio koliko je to tehniki vjerojatno. I ne znam je li bilo koji oblak uao ili izaao  koliko je prometa uope bilo u pogrebnoj
rotondi unutar razdoblja o kome govorimo? Nije ga moglo biti ba tako puno. Je li bilo koji veledostojniki oblak uao ili izaao?"
Benin je sjedio napuenih usta, promatrajui Milesa s otrim zanimanjem. "Vrlo pozorno promatrate svijet, barune Vorkosigan. Petero ba slugu, etiri straara i est ve-ledostojnica prolo je kroz odaju u vrijeme koje je u pitanju. Ba imaju tamo dunosti, ureivanje botanikih aranmana i odravanje istoe. Veledostojnice esto dolaze meditirati i odati poast Nebeskoj gospi. Razgovarao sam sa svima njima. Nitko nije prijavio daje primijetio ba Luru."
"Pa onda... ona posljednja sigurno lae."
Benin je spojio prste i zagledao se u njih. "Nije to ba tako jednostavno."
Miles je zastao. "Ja osobno mrzim raditi interne istrage", ree konano. "Siguran sam da u ovom trenutku ve biljeite svaki svoj dah."
Benin se umalo nasmijeio. "To je potpuno moj problem, zar ne?"
Milesu se ovjek zapravo poinjao sviati. "Vi ste, s obzirom na okolnosti, prilino niskog ranga za jednu ovako osjetljivu istragu, zar ne?"
"To je takoer... moj problem." "Moe vas se rtvovati."
Benin se namrtio. O, da. Nita od svega to je Miles dosad rekao nije Beninu bilo novo  ako se usudio tako neto izgovoriti. Miles je odluio nastaviti s laskanjem.
"Ovim ste ubojstvom dobili vrlo lijep problem, rekao bih, ghem-pukovnie", primijeti Miles. Nijedan od njih nije se vie muio s iluzijom samoubojstva. "Ipak, ako sam dobro pogodio metodu, iz nje moete deducirati podosta toga o ubojici. Mora biti visokog ranga, imati irok pristup
internom osiguranju i  oprostite  mora imati vrlo udan smisao za humor, za jednog Cetagandanca. Uvreda carice granii s izdajom."
"To nam govori ispitivanje metode", rekao je Benin alei se. "Ali mene mui motiv. To bezazleno staro ba sluilo je u Nebeskom vrtu ve desetljeima. Osveta se ini vrlo nevjerojatnom."
"Hm, moda. Ali ako je ba Lura bilo stari imbenik, moda je ubojica taj koji je pridolica. I razmislite  desetljea kroz koja je ba moglo upijati tajne  bilo je u dobrom poloaju da zna stvari o osobama iznimno visokog ranga. Pretpostavimo... daje ba podleglo iskuenju i upustilo se, recimo, u malo ucjene. Mislim da bi poblie ispitivanje ba Lurina kretanja u ovih posljednjih nekoliko dana moglo podosta otkriti. Na primjer, je li ba u bilo kojem trenutku napustilo Nebeski vrt?"
"To... to ispitivanje je u tijeku."
"Da sam ja na vaem mjestu, navalio bih na tu stranu. Ba je moda bilo u kontaktu sa svojim ubojicom." Na njegovu brodu u orbiti, da. "Vrijeme je udno odabrano, shvaate. Iz moje perspektive, ubojica pokazuje sve znakove prisilne urbe. Da je ubojica imao mjesece za planiranje, mogao je obaviti znatno tii i bolji posao. Mislim da je mnogo odluka morao donijeti na brzinu, moda upravo u tom trenu, i neke od tih odluka bile su, iskreno govorei, loe."
"Ali ne dovoljno loe", uzdahne Benin. "Ali zanimate me, barune Vorkosigan."
Miles se nadao da u toj izjavi nema previe dvostrukog znaenja. "Ja sam vam u ovakvim stvarima kao riba u vodi. Ovo je prva prilika koju sam imao da s nekim razgovaram o poslu otkako sam doao na Eta etu." Podario je Beninu sretni smijeak. "Ako imate jo nekih pitanja za mene, molim vas, slobodno samo opet navratite."
"Ne vjerujem da biste bili voljni odgovarati pod brzo-pentom?" rekao je Benin bez mnogo nade.
"Ah..." Miles je brzo mislio, "moda, s dozvolom veleposlanika Vorob'veva." Koja, naravno, nee stii. Beninov blagi osmijeh u potpunosti je razumio profinjenost odbija-nja-bez-odbijanja.
"U svakom sluaju, bit e mi drago nastaviti nae poznanstvo, barune Vorkosigan."
"U svako doba. Ja u biti ovdje jo devet dana."
Benin je Milesu pruio dubok pogled kojeg nije bilo mogue rastumaiti. "Hvala vam, barune Vorkosigan."
Miles je imao jo oko milijun pitanja za svoju najnoviju rtvu, ali vie se nije usudio ugurati u prvu rundu. elio je ostaviti dojam profesionalnog zanimanja, a ne panine opsjednutosti. Bio je u iskuenju da Benina vidi kao saveznika, koliko god to bilo opasno. U svakom sluaju, predstavljao je Milesov prozor u Nebeski vrt. Aha, prozor s oima koje gledaju ravno u tebe. Ali morao je postojati nekakav razumno diskretan nain da se Benina navede da samog sebe lupi po elu i zavie: ovjee, morao bih izbliza pogledati te satrapske vladare! Bilo je sigurno da gleda u pravom smjeru, prema gore. I preko svog ramena. Vrlo neudoban poloaj za rad.
Koliko utjecaja mogu satrapski vladari, svi odreda bliski carevi roaci, imati na slubu sigurnosti Nebeskog vrta? Ne previe  sigurno ih se gleda kao moguu prijetnju. Ali jedan od njih mogao je ve dulje vrijeme njegovati potrebne kontakte. Jedan je, zaista, mogao biti potpuno odan sve do ovog novog iskuenja. Bila je to opasna optuba; Benin je morao od prve biti u pravu. Drugu priliku nee dobiti.
Je li bilo kome stalo do ubojstva jednog ba roba? Koliko Benina zanima apstraktna pravda? Ako Cetagandanac ne moe napredovati ni na koji nain, moda bi osjeaj mo-
*- m
ralne ispravnosti mogao posluiti? Neki gotovo estetski poriv  umjetnost detekcije. Koliko je Benin voljan riskirati, koliko moe izgubiti? Ima li obitelj ili je neka vrsta istog ratnikog redovnika, potpuno posveen svojoj karijeri? Uz pohvalu ghem-pukovniku, kad je njihov razgovor doao do kraja Benin je gledao Milesa u lice zato to gaje zanimalo ono to je Miles govorio, a ne zato to se trudio ne gledati u Milesovo tijelo.
Miles je ustao zajedno s Beninom i zastao. "Ghem-pu-kovnie... mogu li vam dati jedan osobni prijedlog?"
Benin je radoznalo nagnuo glavu u znak doputenja.
"Imate dobrih razloga da pretpostavite kako vam je negdje nad glavom jedan mali problem. Ali jo ne znate tono gdje. Da sam ja na vaem mjestu, otiao bih ravno na vrh. Stupite u osobni kontakt s carem. To je jedini nain da budete sigurni kako ste nadvisili ubojicu."
Je li to Benin problijedio pod bojom na svome licu? Nije se moglo razaznati. "Toliko visoko  barune Vorkosi-gan, ne mogu se ba pohvaliti poznanstvom sa svojim nebeskim gospodarom."
"Ovo nije pitanje prijateljstva. Ovo je posao, i to njegov posao. Ako mu doista elite biti korisni, vrijeme je da ponete. I carevi su samo ljudi." Pa, car Gregor jest. Cetagand-ski car je veledostojnik. Miles se nadao da se i to broji. "Ba Lura mu je moralo predstavljati neto vie od komada namjetaja, sluilo ga je vie od pedeset godina. Nemojte nikoga optuivati, naprosto zatraite da zatiti vau istragu od unitenja. Udarite prvi, danas, prije nego se... netko... pone bojati vaih sposobnosti." Ako si misli pokriti guzicu, Benin, bogamu, napravi to kako treba.
"Ja... razmislit u o vaem savjetu."
"Uspjean lov", Miles je veselo kimnuo, kao da to nije njegov problem. "Velika divlja je najbolja. Pomislite na ast."
Benin se poklonio s malim, suhim osmijehom i dopustio da ga straar veleposlanstva otprati iz zgrade.
"Vidimo se", doviknuo je Miles.
"U to moete biti sigurni." Beninovo pozdravno mahanje bilo je skoro, ali ne sasvim, salutiranje.
Milesovu elju da se rastopi u iscrpljenu lokvicu na podu hodnika odgodio je dolazak Vorob'veva, sigurno s pris-lunog mjesta ispod stubita, i jo jednog ovjeka. Ivan je skakuckao za njima s izrazom zlovoljne zabrinutosti.
Drugi ovjek bio je srednjih godina, srednjeg rasta i odjeven u komotni kombinezon i dobro skrojene halje ceta-gandskog ghem-baruna, srednjih boja. Odjea mu je oito pristajala, ali na licu nije imao nikakvih boja, a frizura mu je smjesta odavala barravarskog asnika. Oi su mu bile... pune zanimanja.
"Vrlo dobro voen razgovor, barune Vorkosigan", rekao je Vorob'vev, donosei Milesu olakanje. Blago. Ovog trena oklade su bile otvorene za to tko je zapravo ispitivao koga.
"Ghem-pukovnika Benina oito mnogo toga mui", ree Miles. "Ah..." Pogledao je prema Vorob'vevljevom pratiocu.
"Dopustite mi da vam predstavim baruna Vorreedija", ree veleposlanik. "Barun Vorkosigan, naravno. Barun Vorreedi je na posebni strunjak za razumijevanje ponaanja ghem-drugova, u svim podrujima."
Sto je bio diplomatski naziv za Glavnog pijuna. Miles je kimnuo u opreznom pozdravu. "Drago mi je to vas napokon upoznajem, gospodine."
"I meni", uzvratio je Vorreedi. "ao mije to nisam prije stigao. Pogreb pokojne carice trebao je biti znatno mirniji. Nisam znao za vae ivo zanimanje za civilnu sigur-
nost, barune Vorkosigan. Biste li eljeli da vam organiziramo posjet lokalnim policijskim organizacijama?"
"Bojim se da mi vrijeme to nee dopustiti. Ali da, da nisam uspio u vojnoj karijeri, mislim da bi mi policijske snage bile sljedei izbor."
Kaplar u odori CarSigova ureda u veleposlanstvu priao im je i znakom pozvao svog pretpostavljenog. Razgovarali su tihim glasovima i kaplar je asniku za protokol predao snop papira u boji. Ovaj ih je pak predao veleposlaniku uz nekoliko rijei objanjenja. Vorob'vev se, nabranih obrva, okrenuo Ivanu.
"Barune Vorpatril, jutros su za vas stigle neke pozivnice."
Ivan je prihvatio papire ije su se boje i mirisi sukobljavali i zbunjeno ih prelistao. "Pozivnice?"
"Gospa Benello vas poziva na privatnu veeru, gospa Arvin vas poziva na zabavu s promatranjem vatre  oboje veeras  a gospa Senden vas poziva da danas popodne promatrate dvorsku vjebu plesa."
"Tko?"
"Gospa Senden", objasnio je asnik za protokol, "je udana sestra gospe Benello, prema naim sinonjim provjerama." Uputio je Ivanu udan pogled. "Sto ste zapravo uinili da zasluite takvu naglu popularnost, barune Vorpatril?"
Ivan je oprezno drao papire, tanuno se smijeei, po emu je Miles zakljuio da nije asniku za protokol rekao ba sve o sinonjim dogaajima. "Nisam siguran, gospodine." Ivan je uhvatio Milesov uporan pogled i blago pocrve-njeo.
Miles je istezao vrat. "Sto misli, ima li ikoja od tih ena nekih zanimljivih veza u Nebeskom vrtu? Ili nekih prijatelja koji bi imali takve veze?"
"Stari, na ovome nigdje nema tvog imena", istaknuo je Ivan bezono, maui pozivnicama ispisanim krasopisom odgovarajuim tintama u boji. U oima mu se pojavio blago uveseljen izraz, zamjenjujui raniju smrknutu stravu.
"Moda bi trebalo provesti jo poneku provjeru, gospodaru?" promrmljao je asnik za protokol veleposlaniku.
"Ako elite, pukovnie."
asnik za protokol je otiao sa svojim kaplarom. Uz zahvalno oprotajno mahanje Vorob'vevu, Miles je otap-kao za Ivanom, koji je vrsto stiskao obojene papire i sumnjiavo ga gledao.
"Moje", naglasio je Ivan im su se nali izvan vidokruga. "Ti ima ghem-pukovnika Benina, on je ionako vie po tvom ukusu."
"Ovdje u prijestolnici ima mnogo ghem-ena koje slue u Nebeskom vrtu, to je sve", ree Miles. "Ja... volio bih upoznati onu ghem-gospu s kojom sam sino proetao, na primjer, ali nije mi rekla svoje ime."
"Sumnjam da u Yenarovu drutvu ima puno onih s nebeskim vezama."
"Mislim daje ona iznimka. Premda su ljudi koje zaista elim upoznati satrapski vladari. Licem u lice."
"Za to bi imao bolju priliku na nekom od slubenih dogaanja."
"O, da. To i planiram."
no; ra;
OSMO POGLAVLJE
Pri drugom posjetu, Nebeski vrt vie nee biti tako zastraujui, uvjeravao se Miles. Ovoga puta nisu bili izgubljeni u rijeci galaktikih izaslanika, ve mona gomilica od tri lana. Miles, veleposlanik Vorob'vev i Mia Maz uli su kroz jedna pokrajnja vrata, gotovo intimno, i krenuli prema svome odreditu praeni samo jednim slugom.
Trio je ostavljao dobar dojam. Miles i veleposlanik bili su opet u svojim hiper-formalnim crnim odorama. Maz je nosila crnu donju odjeu i bijelu halju preko toga, kombinirajui tako dvije alobne boje i priznajui cetagandsku boju bez prekoraenja granice privilegija veledostojnika. Nije bila sluajnost da ta kombinacija istovremeno istie njezinu tamnu kosu i ivahnu put i pristaje njezinoj dvojici pratilaca. Rupica na obrazu bljeskala je zajedno s osmijehom ugodnog iekivanja i zadovoljstva upuenim prekr Milesove glave veleposlaniku Vorob'yevu. Izmeu njih les se osjeao kao nemirno dijete stisnuto izmeu dvr lunih roditelja. Vorob'yev mu danas nije kanio priliku da poini neki nedoputeni prijestup u bor Darivanje elegijske poezije za pokojnu caricu nije remonija kojoj bi galaktiki izaslanici inae prisust uz iznimku malog broja visokih cetagandskih savei. Miles se nije uklapao ni u jednu od tih kategorija i Vc. b'yev je morao povui sve veze koje je imao da im pribavi
ovu pozivnicu. Ivan se izvukao, pozivajui se na iscrpljenost od jueranjeg promatranja dvorske vjebe plesa i zaba-e s promatranjem vatre, te na injenicu da je za ovo podne i veer imao jo etiri pozivnice. Bila je to sumnjivo .mozadovoljna iscrpljenost. Miles gaje pustio pobjei, za-.ipivi sadistiku potrebu da natjera Ivana da zajedno s .ijim prosjedi neto to e vjerojatno biti beskrajno popodne i veer, s pomilju o tome kako malo bi njegov roak mogao pridonijeti neemu to se svodilo na ekspediciju za prikupljanje informacija. Osim toga, Ivan bi mogao  moda  pokupiti neke korisne nove kontakte meu ghe-movima. Vorob'vev je umjesto njega poveo Vervainku, na njezino oito oduevljenje i Milesovu korist.
Na Milesovo olakanje, ceremonija se nije odvijala u rotondi, gdje je cariino tijelo jo bilo izloeno, sa svim onim neugodnim asocijacijama. Veledostojnici nisu koristili nita tako neotesano kao to bi bio parter, s ljudima utrpanim u djelotvorne redove. Umjesto toga, sluga ih je poveo  na proplanak, zakljuio je Miles. Bila je to istina u vrtu ispunjena cvijeem, biljkama i stotinama malenih separea koji su gledali na sloenu strukturu podija i platformi na dnu. Kao to je pristajalo njihovu poloaju, ili manjku poloaja, sluga je barrayarsku skupinu smjestio u posljednji i najvii red, na tri etvrtine udaljenosti od najboljeg, prednjeg c  pogleda. To je Milesu odgovaralo  mogao je nadgledati ; fotovo svu publiku a da njega nitko ne vidi. Niske klupe ,'e su od savrenog drveta, rukom uglaanog do visokog .::ji. Mia Maz, koju je Vorob'vev otmjeno smjestio u nje-sjedalo, potapala je svoje suknje i zagledala se uoko-jnih oiju.
vliles je takoer zurio, s mnogo manje sjaja  juer je
jveo puno vremena zabuljen u ekran svoje komkonzole,
gnojei se pri istraivanju pozadine u nadi da e pronai
kraj itavoj zbrci. Veledostojnici su polako zauzimali svoja
n
rt
mjesta, mukarci u lepravim snjenobijelih haljama praeni bijelim oblacima. Proplanak je poinjao sliiti velikom vrtu bijelih rua u divljem cvatu. Miles je konano shvatio svrhu separea  ostavljali su prostora za oblake. Je li i Rian meu njima?
"Hoe li ene govoriti prve? Kako su organizirane stvari?" upitao je Miles Maz.
"ene danas uope nee govoriti", ree Maz. "One su imale svoju ceremoniju jo juer. Poet e s mukarcima najnieg ranga i po zvijeima produiti prema viima."
Zavravajui sa satrapskim vladarima. Svima. Miles se smjestio sa strpljenjem pantere na drvetu. Ljudi koje je doao vidjeti upravo su se tog trenutka smjetali na dnu doline. Daje Miles imao rep, sad bi mu se trzao. Ovako, morao je zaustaviti lupkanje vrhom izme.
Osam satrapskih vladara, praenih svojim najviim ghem-asnicima, spustilo se u sjedala oko posebnog uzdignutog podija. Miles je zakiljio, elei da ima streljaki dalekozor  ne da bi ga mogao pronijeti pokraj strogog osiguranja. S trakom suosjeanja, zapitao se to ovog asa radi ghem-pukovnik Benin i ludi li cetagandsko osiguranje iza pozornice isto kao to to barrayarsko osiguranje ini u svakoj prilici u kojoj se pojavljuje car Gregor. Mogao ih je tono zamisliti.
Ali dobio je ono po stoje doao  svu osmoricu sumnjivaca, umjetniki izloenih njegovu pogledu. Osobito je paljivo prouavao gornju etvoricu.
Vladar Mi ete bio je predstavnik zvijea Degtiar, po-luujak sadanjeg cara, polubrat pokojne carice. I Maz je pozorno promatrala dok je on kripavo smjetao svoje staro tijelo u sjedalo i odgurivao poslugu trzavim, nervoznim pokretima. Vladar Mi ete bio je na svome sadanjem poloaju samo dvije godine, zamijenivi vladara koji je opoz-
van, a zatim i tiho protjeran u mirovinu, nakon propasti vervainske invazije. ovjek je bio vrlo star i vrlo iskusan, izabran svjesno tako da umiri Vervaince koji se boje od ponovnih napada. Milesu se inilo da nije tip izdajnika. Ali, prema svjedoenju visosti Rian, svaki ovjek u tom krugu napravio je barem jedan korak preko granice, potajno primivi ilegalne banke gena.
Milesa je znatno vie brinuo vladar Ro ete, Barrayare-va najblieg susjeda. Visost Este Rond bio je srednjih godina, ivahan, veledostojniki visok premda neobino krupan. Njegov ghem-asnik stajao je podalje od irokih pokreta svoga gospodara. Opi dojam koji je Rond ostavljao bio je bikovski. I bio je bikovski tvrdoglav u svojim naporima, diplomatskim i onim drugim, da popravi trgovaki pristup Cetagande komarrskim crvotonim skokovima pod bar-ravarskom upravom. Rondovi su bili jedno od mlaih zvijea veledostojnika, eljni rasta. Este Rond je definitivno bio sumnjiv.
Vladar Ksi ete, Marilacov susjed, uao je uzdignuta nosa. Visost Slyke Giaja bio je onakav kakvim je Miles zamiljao tipinog veledostojnika, visok i vitak i pomalo en-skast. Arogantan, kako se i oekuje od careva mlaeg po-lubrata. I opasan. Dovoljno mlad da bude mogui sumnji-vac, premda stariji od Este Ronda.
Najmlai sumnjivac, visost Ilsum Kety, vladar Sigma ete, bio je mladac od jedva etrdeset i pet godina. Po tjelesnoj grai bio je slian Slykeu Giaji, koji mu je bio roak po majinoj liniji; njihove majke bile su polusestre iz razliitih zvijea. Veledostojnika obiteljska stabla bila su jo kompliciranija od vorskih. ovjek bi trebao genetiara zaposlenog puno radno vrijeme samo da prati svu polubrau i polusestre.
Osam bijelih oblaka dolebdjelo je u dolinu i zauzelo poloaje u polukrugu s lijeve strane satrapskih vladara.
Ghem-asnici zauzeli su slian poloaj na desnoj strani. Oni e, shvatio je Miles, stajati pri cijeloj popodnevnoj ceremoniji. Biti ghem-general ne svodi se samo na krv i pivo. Ali bi li ijedan od tih oblaka mogao biti...?
"Tko su te gospe?" upitao je Miles Maz, glavom pokazujui na oktet.
"To su pratilje satrapskih vladara." "Ja... sam mislio da se veledostojnici ne ene." "Titula ne podrazumijeva nikakav osobni odnos. One se postavljaju iz sredita, kao i sami vladari."
"Ne biraju ih vladari? Koja je njihova funkcija? Drutvene tajnice?"
"Ni sluajno. Bira ih carica, da je predstavljaju u svim stvarima povezanim s poslovima Zvjezdanih jaslica. Svi veledostojnici koji ive na satrapskom planetu kroz pratilje alju svoje genetske ugovore u sredinju banku gena ovdje u Nebeskom vrtu, gdje se obavljaju oploivanja i sva genetska podeavanja. Pratilje osim toga nadgledaju povratak materinih replikatora s fetusima njihovim roditeljima na vanjskim planetima. To je sigurno najudniji teret koji se prevozi u cetagandskom carstvu  jednom godinje za svaki planet."
"To znai da i pratilje jednom godinje putuju natrag na Eta etu, da bi osobno pratile isporuke?" "Da."
"Ah." Miles se zavalio u sjedalo, ukoeno se smijeei. Sad mu je bilo jasno kako je carica Lisbet zasnovala svoju zavjeru, ivim kanalima koje je koristila za komunikaciju sa svakim satrapskim vladarom. Ako svaka od tih pratilja nije do obrva upetljana u zavjeru, pojest e si izme. esnaest. Imam esnaest sumnjivaca, a ne osam. O, Boe. A doao je ovamo da smanji svoj popis. Ali logino je slijedilo da
ubojica ba Lure moda nije morao posuditi ili ukrasti oblak veledostojnice. Moda ga je ve imala. "Surauju li gospe pratilje usko sa svojim satrapskim vladarima?"
Maz slegne ramenima. "Zaista ne znam. Ne nuno, pretpostavljam. Njihova podruja odgovornosti su izrazito odvojena."
Majordom je zauzeo sredinju pozornicu i pokretom pozvao na tiinu. Svi glasovi u udolini su utihli. Svaki ve-ledostojnik spustio se na koljena, na podstavljena klecala promiljeno postavljena ispred klupa. Svi bijeli oblaci su poniknuli  Miles se jo pitao koliko je veledostojnica varalo i pojednostavljivalo si ivot na tim ceremonijama. Nakon trenutka iekivanja, pojavio se sam car, praen stra-arima u bijelim i krvavocrvenim odorama, zebrastih lica, zastraujueg izgleda ako ih se uzme ozbiljno. Miles ih je tako shvatio, ne zbog boja na licu, ve zbog sigurne svijesti o tome koliko ih je takva odgovornost mogla uiniti nervoznim i lakim na obarau.
Bilo je to prvi put da je Miles vidio cetagandskog cara u ivo. Prouavao je ovjeka jednako pohlepno kao to je prije bio prouavao satrapske vladare. Car, visost Fletchir Gia-ja, bio je visok, vitak, sokoljeg lica poput svojih poluroaka, kose jo nedotaknute sjedinama, bez obzira na vie od sedamdeset godina starosti. Strunjak u preivljavanju  doao je na svoj poloaj nevjerojatno mlad za Cetagandanca, s manje od trideset godina, i izdrao kroz nesigurnu mladost do naizgled elino sigurnih srednjih godina. Smjestio se s velikom sigurnou i otmjenou u pokretima, miran i samopouzdan. Okruen izdajnicima koji su se klanjali. Mile-sove nosnice su se rairile. Duboko je udahnuo, obuzet ironijom. Na jo jedan majordomov znak, svi su se vratili u svoja sjedala, jo uvijek onako nevjerojatno tihi.
Predstavljanje elegija u poast pokojne visosti Lisbet Degtiar poelo je s glavama najniih prisutnih zvijea.
Svaka pjesma morala se uklapati u jedan od pet-est odgovarajuih formalnih oblika, ali barem su svi bili kratki. Milesa je izrazito zadivila otmjenost, ljepota i naizgled duboka osjeajnost otprilike prvih deset pjesama. Recitiranje pjesama oito je pripadalo jednom od onih velikih obrednih muenja u kojima pripreme znatno nadmauju sam trenutak. Velika briga posveivala se pokretima, glasu i neprimjetnim varijacijama sveanih bijelih halja koje su Milesu sve izgledale jednako. Ali postupno, Miles je postao svjestan ustaljenih fraza, ponavljanih ideja; kad su doli do tridesetog recitatora, oi su mu ve bile prilino staklaste. Vie nego ikad, eznuo je da uz njega bude Ivan i pati zajedno s njim.
Maz bi povremeno proaptala neko objanjenje ili komentar, to je Milesu pomagalo da se odupre napadima pospanosti  prethodne noi nije bio dobro spavao. Satrapski vladari su izvodili dobre imitacije votanih figura, osim starog vladara Mi ete, koji se izvalio s otvorenom dosadom i ironino stisnutih oiju promatrao kako se oni mlai od njega, tj. svi ostali, mue i znoje pri svojim nastupima. Kako su dolazili na red, stariji i iskusniji ljudi su barem pruali bolje interpretacije, ako ne nuno i bolje pjesme.
Miles je razmiljao o naravi Baruna X, pokuavajui ga povezati s osam lica poredanih pred njim. Ubojica/izdajica bio je neka vrsta taktikoga genija. Naao se pred neoekivanom mogunosti da dobije mo, brzo se odluio na opsean pothvat, smislio plan i udario. Kako brzo? Prvi satrapski vladar bio je stigao samo deset dana prije Milesa i Ivana, a posljednji samo etiri dana prije njihova dolaska. CarSi-gov ured veleposlanstva konano je objavio da je Yenaro bio sastavio svoju skulpturu u samo dva dana, tijekom kojih su njegovi radnici radili bez prestanka, po nacrtima isporuenim iz nepoznatog izvora. Ba Lura je moglo biti
zavrbovano samo nakon smrti njegove gospodarice, od koje jo nisu prola puna tri tjedna.
Stariji veledostojnici nisu prezali pred planovima kojima su za sazrijevanje trebala desetljea, a ukljuivali su savrenu sigurnost. Konano, i stara carica je tako uinila. Doivljavali su vrijeme drukije od Milesa, u to je bio uvjeren. Cijeli razvoj dogaaja mirisao je... mlado. Ili mlado u srcu.
Milesov protivnik morao je ovog asa biti zabavljen zanimljivim mislima. Bio je to odluan ovjek od akcije. Ali sad je morao biti tih i ne initi nita ime bi privukao pozornost na sebe, premda se poelo nazirati da ba Lurina smrt nee proi kao samoubojstvo, kako je bilo planirano. Morao je prikrivati svoju banku gena i Veliki klju sve dok pogreb ne bude zavren, a zatim se mirno vratiti na svoj planet  jer odavde nije mogao poeti pobunu; prije nego to je otiao od kue nije bio jo nita pripremio.
Dakle, hoe li poslati Veliki klju unaprijed ili ga zadrati kod sebe? Ako gaje ve poslao u svoju satrapiju, Miles je u velikoj nevolji. Dobro, u jo veoj nevolji. Bi li se vladar izloio riziku da izgubi taj kljuni element u prijevozu? Sigurno ne.
Mrmoljenje amaterskih pjesnika dokusurivalo je Milesa. Otkrio je da mu podsvijest ne surauje sa svijeu kako bi trebalo, ve se udaljava u svom smjeru. Njegova vlastita pjesma u poast pokojnoj carici nezvana mu se sloila u mozgu.
Carica zvana Lisbet Degtiar Ulovila satrapa k 'o neki ribar Na izdaju navukla
Pohlepu izvukla
Barun e spuit', a htio je bit' car.
Zaguio je iskreno uasavajuu potrebu da odskakue dolje u sredite doline i odrecitira svoj poetski uradak okupljenom mnotvu veledostojnika, makar samo da vidi to bi se dogodilo.
Mia Maz dobacila mu je pogled, zauvi priguen smijeh. "Je li sve u redu?"
"Da. ao mi je", apnuo je. "Samo sam dobio napadaj stihoklepstva."
Oi su joj se rairile i ugrizla se za usnicu; samo rupica na obrazu odavala je uveseljenost. "", rekla je usrdno.
Ceremonija se nastavila bez prekida. Naalost, bilo je i vie nego dovoljno vremena da sloi jo stihova, jednake umjetnike vrijednosti. Zagledao se u redove bijelih oblaka.
Rian, prelijepa gospa
Opinila sina vorska
A on, kreten mali,
Da je pametan se hvali
Doekat e ga udovita morska...
Kako veledostojnici preivljavaju ovakve stvari? Jesu li si bioinenjeringom i kapacitet mjehura poveali do neljudskih razmjera, zajedno s ostalim promjenama o kojima se ukalo?
Na sreu, prije nego se Miles mogao sjetiti dviju rijei koje bi se rimovale s Vorob'yev, prvi satrapski vladar je ustao da zauzme svoje mjesto na govornikom podiju. Miles se odjednom razbudio.
Pjesme satrapskih vladara bile su prekrasne, sve u najteim oblicima  i, objasnila je Maz apatom, veinom zapravo radovi najboljih pjesnikinja u Nebeskom vrtu. Poloaj je imao i svojih privilegija. Ali koliko god se trudio, Miles nije mogao otkriti nikakvo skriveno, zlokobno znaenje ni u jednoj od njih  njegov sumnjivac nije iskoristio ovaj trenutak da javno prizna svoje zloine, upozori svoje neprijatelje ili uini bilo kakvu drugu zanimljivu stvar. Miles je bio gotovo iznenaen. Smjetanje ba Luri-na tijela nagovijetalo je daje barun X sklon baroknim elementima u svojim planovima, ak i kad bi jednostavno rjeenje bilo bolje. Pretvaranje izdaje u umjetnost?
Car je sve to prosjedio ne trepnuvi, ozbiljan i miran. Svi satrapski vladari su dobili uljudno kimanje glavom glavnog alobnika kao pohvalu svojim otmjenim elegija-ma. Miles se pitao je li Benin ve posluao njegov savjet i razgovarao sa svojim gospodarom. Nadao se da jest.
A onda je, odjednom, knjievna muka zavrila. Miles je potisnuo potrebu da zapljee; to ovdje oito nije bio obiaj. Majordom je izaao i napravio jo jedan tajnovit pokret rukom, na to su svi opet kleknuli; car i njegovi uvari su se pokrenuli, praeni oblacima pratilja, satrapskim vladarima i njihovim ghem-asnicima. A onda su i svi ostali bili slobodni  da potrae zahod, nadao se Miles.
Rasa veledostojnika moda se rijeila tradicionalnog znaenja i funkcije spolnosti, ali jo su bili dovoljno ljudi da im zajedniki obroci budu dio osnovnih ivotnih obreda. Na njihov nain. Pladnjevi mesa bili su oblikovani kao cvijee. Povre je bilo prerueno u rakove, a voe u male ivotinje. Miles se zamiljeno zagledao u pladanj obine kuhane rie na vedskom stolu. Svako zrno bilo je odvojeno, rukom razmjeteno u sloeni spiralni motiv. Miles se zamalo spotakao o vlastite izme, buljei u to. Zauzdao je
'^^m^^^
svoju zapanjenost i pokuao se ponovno usredotoiti na svoj posao.
Neslubena  po mjerilima Nebeskog vrta  zakuska bila je posluena u dugom paviljonu koji se, kao i obino, otvarao prema vrtu, trenutno osvijetljen toplim poslijepodnevnim sjajem koji je poticao oputenost. Veledostojni-ce su oito u svojim oblacima otile na neko drugo mjesto
 negdje gdje bi mogle iskljuiti oblake i jesti, vjerojatno. Ovo je bilo najotmjenija od nekoliko poslijepjesnikih zakuski posluenih po cijelom Nebeskom vrtu. I sam car bio je negdje na drugom kraju otmjene graevine. Miles nije bio ba sasvim siguran kako ih je Vorob'vev uspio ugurati, ali ovjek je zasluio pohvalu za iznimno zalaganje. S rukom na Vorob'vevljevoj miici i blistavih oiju, Maz se oito nalazila u nekoj vrsti raja za sociologe.
"Idemo", promrmljao je Vorob'vev i Miles se uozbiljio. Drutvo predvoeno visosti Este Rondom ulazilo je u ve prepuni paviljon. Drugi veledostojnici, ne znajui to da ponu s tim upadljivim strancima, pokuavali su se pretvarati da su Barravarci nevidljivi sve otkako su doli. Este Rond nije imao tu mogunost. Krupni satrapski vladar u bijeloj halji i njegov ghem-general u sveanim bojama i odori zastali su da pozdrave barravarske susjede.
Neka ena u bijelom, upadljiva na ovako izrazito mukom skupu, hodala je za Rondovim ghem-generalom. Srebrnasto plava kosa sputala joj se do nonih lanaka u kovravom repu. ena je stajala sputenih oiju, ne govorei. Bila je znatno starija od Rian, ali nedvojbeno veledostoj-nica  Boe, one zaista lijepo stare. Morala je to biti vele-dostojnika supruga Rondova ghem-generala  bilo koji asnik na tako visokom poloaju sigurno je ve odavno zasluio tu nagradu.
Maz je Milesu slala nekakav neobjanjiv, uurban znak
 blago je stresla glavom i bezglasno usnama oblikovala
Ne, ne! to mu je to pokuavala rei? Veledostojnika supruga oito nije govorila dok joj se netko ne obrati  Miles nikad nije vidio da netko samo dranjem izraava tako veliku povuenost i rezerviranost, pa ak ni njezina visost Rian.
Vladar Rond i Vorob'vev izmjenjivali su sloene ljubaznosti, po emu je Miles shvatio da im je Rond omoguio ulazak na ovu ceremoniju. Vorob'vev je dovrio svoj diplomatski udarac predstavljajui Milesa. "Porunik se duboko zanima za potankosti cetagandske kulture", rekao je Vorob'vev preporuujui Milesa vladaru.
Njegova Visost Rond srdano je kimnuo; kad bi Vorob'vev nekog preporuio, izgleda, ak bi i cetagandski veledostojnici sluali.
"Poslali su me ovamo da uim, a ne samo da sluim, gospodine. To mije dunost i zadovoljstvo." Miles se visosti vladaru naklonio pod tono proraunatim kutom. "A moram priznati da sam zaista proao kroz neka vrlo obrazovna iskustva." Otrinom svoga smijeka, Miles je pokuao svojim rijeima dati dvostruko znaenje.
Rond mu je uzvratio smijeak, hladnog pogleda. Ali, ako je Este Rond barun X, morao bi biti hladan. Izmijenili su nekoliko ispraznih uljudnosti o diplomatskom ivotu, a onda se Miles hrabro odlui: "Biste li bili tako ljubazni, visosti Ronde, da me predstavite vladaru visosti Ilsumu Ketvju?"
Smijeak otar poput britve trznuo je Rondove usnice; bacio je pogled preko sobe, na vladara koji mu je genetski bio superioran. "Oh, svakako, barune Vorkosigan." Ako stranci ne misle ostaviti Ronda na miru, shvatio je Miles, vladar e rado podijeliti svoju nevolju.
Rond je otpratio Milesa preko prostorije. Vorob'vev je ostao razgovarati s rocetanskim ghem-generalom koji je iskazivao iskreno profesionalno zanimanje za svoje poten-
cijalne neprijatelje. Vorob'vev je Milesu dobacio gotovo namrten pogled, blago nabravi obrve; Miles je rairio aku. Bit u dobar.
im su se izmakli dovoljno daleko da ih veleposlanik ne moe uti, Miles je promrmljao Rondu: "Mi znamo za Ye-nara, znate."
"Molim?" rekao je Rond, uvjerljivo zbunjen. Stizali su do grupice oko visosti llsuma Ketvja.
Iz blizine, Kety je djelovao jo vii i vitkiji nego izdaleka, na itanju poezije. Imao je hladne, isklesane crte lica izrazitog tipa veledostojnika  orlovski nosovi bili su u modi otkad je Fletchir Giaja doao na prijestolje. Traak sjedina na sljepoonicama isticao je njegovu tamnu kosu. Budui daje ovjek bio tek u polovici etrdesetih godina, i jo k tome veledostojnik... Bogamu, da. Sjedine su bile savrene, ali morale su biti umjetnog podrijetla, shvatio je Miles s dobro skrivenim veseljem. U svijetu u kojem su vladali stari ljudi, nije bilo nikakve drutvene dobiti od mladolikog izgleda dok je ovjek jo stvarno mlad.
Ketvja je pratio njegov ghem-general, uz kojega je bila veledostojnika supruga s, takoer, iskljuenim oblakom. Miles se trudio da mu oi ne ispadnu ba previe oito. Bila je iznimno lijepa ak i po veledostojnikim mjerilima. Kosa joj je bila bogate, tamno okoladne boje, s razdjeljkom u sredini, skupljena u gustu pletenicu koja se sputala i padala ak i po samom podu. Koa joj je bila krema od vanilije. Njezine oi, koje su se blago rairile kad je ugledala Milesa kako se pribliava pratei Ronda, bile su zapanjujue, boje cimeta, krupne i sjajne. Zaista savren slatki, u potpunosti jestiv i jedva malo stariji od Rian. Miles je u sebi bio zahvalan za prethodni susret s Rian, koji mu je u velikoj mjeri pomogao da ostane na nogama i ne zapu-e prema ovoj eni na koljenima.
Ilsum Kety oito nije imao ni vremena ni zanimanja za strance, ali iz nekog razloga nije elio ili se nije usuivao uvrijediti Ronda; Miles je s njim uspio izmijeniti kratak, formalni pozdrav. Rond je iskoristio tu priliku da se rijei Milesa i pobjegne do vedskog stola.
Kety nije ispunjavao svoje drutvene obveze. Miles je preuzeo stvari u vlastite ruke i uputio polovian poklon Ketvjevu ghem-generalu. Bar je on bio uobiajene ceta-gandske starosti za svoj poloaj, tj. prastar. "Generale Chilian, gospodine. Uio sam o vama u svojim povijesnim knjigama. ast mi je upoznati vas. I vau lijepu gospu. Mislim da joj ne znam ime." Nasmijeio joj se pun nade.
Chilianove obrve zastale su na svom putu prema gore i spustile se u blagom mrtenju. "Barune Vorkosigan", pozdravio je kratko. Ali nije prihvatio Milesov nagovjetaj znatielje. Nakon kratkog bljeska zgaenosti u Milesovu smjeru, veledostojnica je stajala kao da nije prisutna, ili barem kao da eli da ne bude prisutna. Dvojica mukaraca tretirala su je kao da je nevidljiva.
Dakle, ako je Kety barun X, to mu ovog asa prolazi kroz glavu, ovako priklijetenom pred svojom rtvom? Podmetnuo je lani tap Barrayarcima, navukao ba Luru da to kae Rian i nagovori je na optubu o krai, ubio ba i ekao rezultate. Koji su bili  gromoglasna tiina. Rian naizgled nije uinila ba nita, niti je bilo kome ita rekla. Je li se Kety pitao nije li ipak prebrzo ubio Luru, prije nego je dobilo priliku priznati svoj gubitak? Sve je to vladara moralo muiti. Ali ni trzaj, nita se nije vidjelo na njegovu veledostojnikom licu. to bi, naravno, bilo istina i ukoliko je posve nevin.
^ Miles se ljubazno nasmijeio visosti Ilsumu Ketyju. "ujem da imamo zajedniki hobi, visosti", zapreo je.
"Oh?" ree Kety nimalo ohrabrujue.
"Zanimanje za cetagandske carske znakove asti. Tako su zanimljivi i tako dobro prikazuju povijest i kulturu rase veledostojnika, zar ne? I njezinu budunost."
Kety se bezizraajno zagledao u njega. "Ne bih to smatrao hobijem. To nije neto to bi trebalo zanimati jednog stranca."
"Dunost je vojnog asnika poznavati svoje neprijatelje." "Ne bih znao. Takve zadae pripadaju ghemu." "Kao to je va prijatelj barun Yenaro?" Tanuna vam je to nit da se objesite na nju, visosti, bojim se da ete to uskoro otkriti.
Ketvjevo blijedo elo se namrti. "Tko?"
Miles je u sebi uzdahnuo, elei da moe itav paviljon preplavijeti brzopentom. Veledostojnici su bili tako prokleto suzdrani, djelovali su kao da lau ak i kad su govorili istinu. "Pitam se, visosti Kety, biste li me predstavili vladaru visosti Slykeu Giaji. Budui da sam i sam roak jednog cara, ne mogu se oteti dojmu da smo si na neki nain par."
Visost Kety je zatreptao, iznenaenjem natjeran u otvorenost. "Sumnjam da bi se Slyke s time sloio..." Ali izraz na njegovu licu odmjeravao je neugodnost koju bi princu Slykeu Giaji uinilo natrpavanje stranca prema olakanju koje bi on sam osjetio da se rijei Milesa. Vlastiti interes je pobijedio, do odreene mjere: visost Kety pokretom je pozvao ghem-generala Chiliana blie i poslao ga po dozvolu za predaju paketa. S uljudnim pozdravom i zahvalom Ketyju, Miles je krenuo za ghem-generalom, nadajui se da e bilo kakvu neodlunost uspjeti iskoristiti u svoju korist. Carski prinevi teko da su bili tako dostupni kao obini veledos-tojniki vladari.
"Generale... ukoliko visost Slyke ne moe razgovarati sa mnom, biste li mu predali kratku poruku?" Miles se trudio zadrati glas mirnim, usprkos epavoj urbi; Chi-
lian nije kratio svoje korake zbog barrayarskog gosta. "Samo tri rijei."
Chilian slegne ramenima. "Valjda mogu." "Recite mu... Yenaro je na. Samo to."
Generalove obrve podigle su se na tako tajnovitu izjavu. "U redu."
Poruku e, naravno, kasnije uti i cetagandska Carska sluba sigurnosti. Milesa nije smetalo da cetagandska Carska sluba sigurnosti izbliza pogleda baruna Yenara.
Visost Slyke Giaja sjedio je s malom grupicom ljudi, to ghemova a to veledostojnika, na drugoj strani paviljona. Neuobiajeno, skupina je takoer ukljuivala i jedan bijeli oblak koji je lebdio pokraj princa. Uz njega je stajala ghemska dama koju je Miles prepoznao usprkos obilnim, formalnim bijelim haljama to ih je danas nosila  bila je to ena koja je bila dola po njega na Yenarovoj zabavi. Ghem-ena je podigla pogled i vidjela ga kako prilazi, naas se zabuljila u njega, a zatim odluno skrenula pogled. A tko je u oblaku? Rian? Slvkeova pratilja? Netko sasvim trei?
Ketvjev ghem-general sagnuo se da promrmlja neto u prinevo uho. Slyke Giaja pogledao je prema Milesu, namr-tio se i stresao glavom. Chilian je slegnuo ramenima i sagnuo se da jo neto promrmlja. Promatrajui pokrete njegovih usana, Miles je vidio da predaje njegovu poruku ili neto vrlo slino  rije Yenaro bilo je lako prepoznati. Slvkovo lice nije pokazalo nikakve reakcije. Pokretom glave otpustio je ghem-generala.
General Chilian vratio se do Milesa. "Visost Slyke je previe zaposlen da vas primi ovog trenutka", izvijestio je bezizraajno.
"Hvala vam, svejedno", zapjevuio je Miles, jednako bezizraajno. General je kimnuo glavom i vratio se svome gospodaru.
Miles se ogledao, pitajui se kako da se doepa pristupa svome sljedeem cilju. Vladar Mi ete nije bio prisutan  vjerojatno je iz vrtnog amfiteatra otiao ravno na spavanje.
Mia Maz prila je Milesu s nasmijeenom znatieljom u oima. "Jesu li vam razgovori zanimljivi, barune Vorkosi-gan?" upitala je.
"Za sada ne", priznao je alobno. "A vama?"
"Ne bih se drznula govoriti. Uglavnom sam sluala."
"Tako se vie naui."
"Da. Sluanje je nevidljivi konverzacijski uspjeh. Ba sam zadovoljna sama sobom."
"to ste doznali?"
"Tema ove zabave je poezija, koju se sjecka po strogim crtama dominacije. Nekom udnom igrom sluaja, svi se slau kako su oni vieg roda imali bolje radove."
"Ja ba i nisam vidio neku razliku." "Da, ali mi nismo veledostojnici."
"Zato ste me maloprije onako napali obrvama?" upita Miles.
"Pokuavala sam vas upozoriti na jednu udnu stvar u cetagandskom bontonu. Kako se treba ponaati kad susretnete veledostojnicu izvan oblaka."
"To je... bilo prvi put to sam to doivio", lagao je Miles strateki. "Jesam li dobro postupio?"
"Hm, gotovo. Znate, veledostojnice gube privilegiju zatitnih polja kad se udaju izvan genoma, za ghemove. Postaju isto to i ghemske ene  na neki nain. Ali gubitak tita smatra se velikim gubitkom asti. Zato je pristojno ponaati se kao daje oblak jo tamo. Nikad se ne smijete izravno obratiti supruzi veledostojnika, pa makar stajala ravno pred vama. Sva pitanja upuujete joj preko njezinog ghem-supruga i ekate da vam on prenese odgovore."
"Ja... nisam im nita rekao."
"Oh, dobro. Ali bojim se da isto tako ne smijete nikad buljiti ravno u njih."
"Meni se inilo da su mukarci nepristojni kad iskljuuju ene iz razgovora."
"Ba suprotno. To je najpristojnije ponaanje, na ceta-gandski nain."
"Oh. Ali oni se ponaaju kao da su im ene jo u oblacima. Virtualnim oblacima."
"Da, to i ele postii."
"Vrijede li ista pravila za... veledostojnice koje jo imaju privilegiju oblaka?"
"Nemam pojma. Ne mogu si zamisliti veledostojnicu da razgovara licem u lice s jednim strancem."
Miles je postao svjestan neodreene sivkaste prisutnosti pokraj svoga lakta i prisilio se da ne poskoi. Bio je to mali ba sluga visosti Rian Degtiar. Ba je ulo u prostoriju a da ga nitko nije primijetio. Milesovo srce je zatuklo bre, stoje prikrio ljubaznim kimanjem glave prema sluzi.
"Barune Vorkosigan. Moja gospa eli razgovarati s vama", ree ba. Mazine oi se raire.
"Hvala vam, bit e mi drago", odgovorio je Miles. "Ah..." Ogledao se za veleposlanikom Vorob'vevom, kojeg je jo drao rocetanski ghem-general. Dobro. Doputenja koja se ne trae ne mogu se ni odbiti. "Maz, budite tako ljubazni pa recite veleposlaniku da sam otiao razgovarati s jednom damom. Mmm... moda u se podulje zadrati. Nastavite bez mene. Ja u vas uhvatiti u veleposlanstvu, ako nita drugo."
"Mislim da nije" poela je Maz nesigurno, ali Miles se ve okretao. Slijedei ba ka izlazu iz paviljona, dobacio joj je osmijeh preko ramena i veselo mahnuo.
DEVETO POGLAVLJE
I dalje bezizraajna lica i bez ikakva komentara o poslovima svoje gospodarice, malo ba povelo je Milesa na podulju etnju kroz vijugave puteljke vrta, oko ukrasnih jezeraca i uz siune, savrene umjetne potoie. Miles je zamalo zastao i zabuljio se u smaragdno zelenu poljanu nastanjenu rubinski crvenim paunima veliine kanarinaca koji su se lijeno etuckali. Najednom zidu malo dalje, na krpici sunca lealo je neto to je sliilo kuglastoj maki ili moda buketu majeg krzna, meko, bijelo... da, tu se doista nalazila ivotinja; par tirkizno plavih oiju zatreptalo je kroz dlaku prema Milesu i zatim se ponovno zatvorilo u savrenoj lijenosti.
Miles nije pokuavao zapodjenuti razgovor ni postavljati pitanja. Pri njegovu zadnjem posjetu Nebeskom vrtu, usred tisua drugih galaktikih predstavnika, moda ga cetagandska Carska sluba sigurnosti i nije osobno pratila; ovoga puta to sasvim sigurno nije bio sluaj. Molio se da i Rian to shvati. Lisbet bi shvatila. Mogao se samo nadati kako je Rian od Lisbet naslijedila sigurna podruja i postupke, a ne samo Veliki klju i genetsku misiju.
Bijeli oblak ekao je u jednom zaklonjenom prolazu. Ba mu se naklonilo i otilo.
Miles je proistio grlo. "Dobra veer, gospo. eljeli ste me vidjeti? Kako vam mogu posluiti?" Nastojao je da mu
pozdrav bude to openitiji. Koliko je on znao, u prokletoj bijeloj kugli mogao je sjediti ghem-pukovnik Benin s glasovnim filtrom.
Rianin glas ili njegova dobra imitacija promrmljao je: "Barune Vorkosigan. Izrazili ste zanimanje za genetiku. Mislila sam da biste voljeli kratku etnju kroz naa postrojenja."
Dobro. Netko ih je pratio, i ona je to znala. Potisnuo je siuni dio sebe koji se, protiv svog razuma, bio nadao da e kao krinku izmisliti ljubavnu vezu, i odgovorio: "Doista, gospo. Svi medicinski postupci me zanimaju. ini mi se da su popravci mojih vlastitih oteenja bili izrazito nedovoljni. Uvijek traim nove nade i prilike, kad god imam priliku posjetiti naprednija galaktika drutva."
Krenuo je uz njezinu lebdeu kuglu, trudei se ali ne uspijevajui pratiti sve okrete i skretanja njihova puta kroz prolaze i druge zgrade. Uspio je istisnuti nekoliko odgovarajue zadivljenih komentara o ureenju prostora, tako da utnja ne postane pretjerano upadljiva. Proli su oko kilometar od careve zakuske, procijenio je, premda se sigurno nisu kretali ravnom crtom, kad su stigli do jedne dugake, niske bijele zgrade. Usprkos uobiajenom vrtnom armu, zgrada je vritala "biokontrola" detaljima svojih zapeaenih prozora i hermetikih vrata. Zrana komora na ulazu zahtijevala je od Rian sloene lozinke, ali kad se jednom uvjerila o kome se radi, pustila je i njega unutra bez ikakva prosvjeda.
Rian gaje provela kroz iznenaujue ravne hodnike do prostranog ureda. Bila je to najsvrsishodnija, najmanje umjetnika prostorija koju je Miles dotad vidio u Nebeskom vrtu. itav jedan zid bio je od stakla i gledao je na dugaku sobu koja je imala znatno vie dodirnih toaka s uobiajenim galaktikim biolaboratorijima nego s vrtom oko njih. Oblik slijedi namjenu, a ovo mjesto upravo je pucalo
od namjene; svrhovitost, a ne oputena lakoa paviljona. Trenutno je zgrada bila naputena, zatvorena, osim usamljenog ba sluge koje se kretalo izmeu klupa po nekom is-takom poslu. Ali, naravno, nikakvi genetiki ugovori nisu se odobravali niti, vjerojatno, izvravali za vrijeme aljenja za Nebeskom gospom, navodnom gospodaricom ovog podruja. Motiv ptice ukraavao je povrinu komkon-zole i lebdio iznad nekoliko zakljuanih ormaria. Miles je sajao u sreditu Zvjezdanih jaslica.
Oblak se smirio pokraj jednog zida i nestao bez zvuka. Visost Rian Degtiar ustala je iz svog lebdeeg naslonjaa.
Njezina crna kosa danas je bila povezana u debele pletenice, padajui joj samo do struka. Savreno bijele halje dosezale su samo do listova, dva jednostavna sloja udobno prebaena preko bijelog kombinezona koji ju je prekrivao od vrata do vrhova prstiju u bijelim cipelama. Vie ena, manje ikona, pa ipak... Miles se bio nadao da e ponovljeno izlaganje njezinoj ljepoti moda u njemu razviti imunitet na omamljujui dojam koji je proizvodila. Oito e mu trebati vie izlaganja. Puno vie. Puno, puno, puno  prestani. Ne pravi od sebe veu budalu nego to ve jesi.
"Ovdje moemo razgovarati", rekla je, klizei do sjedala za komkonzolom i smjetajui se u njega. I najobiniji, njezini pokreti izgledali su poput plesa. Kimnula je prema stolcu nasuprot njezinu i Miles se u njega uvukao s napetim smijekom, intenzivno svjestan toga da mu izme jedva dotiu pod. Jesu li same Zvjezdane jaslice za nju bile neka vrsta psiholokog zatitnog polja? Ili ga je jednostavno smatrala toliko manje vrijednim da joj ne predstavlja nikakvu prijetnju, nesposoban da donosi sudove o njoj poput neke domae ivotinje...?
"Ja... vjerujem da imate pravo", rekao je Miles, "ali nee li Sigurnost neto poduzeti zato to ste me doveli ovamo?"
Slegnula je ramenima. "Ako ele, mogu od cara zatraiti da me izgrdi."
"Ali ne mogu vas, ovaj, izgrditi sami?"
"Ne."
Izjava je bila jednostavna, injenina. Miles se nadao da to nije znak pretjeranog optimizma. Ali... po dranju njezine brade, po poloaju ramena, bilo je jasno da visost Rian Degtiar, pomonica Zvjezdanih jaslica, vrsto vjeruje kako je unutar ovih zidova ona carica. Bar tijekom sljedeih osam dana.
"Nadam se daje ovo vano. I kratko. Inae u izai i otkriti da me ghem-pukovnik Benin eka na razgovoru."
"Vano je." Njezine plave oi kao da su bljesnule. "Sad znam koji je satrapski vladar izdajica."
"Izvrsno! To je stvarno bilo brzo. Ovaj... a kako?"
"Klju je, kako ste i sami rekli, varka. Krivotvoren i prazan. to ste vi znali." Sumnja joj je jo svjetlucala u oku i bacala svjetlo na njega.
"Samo putem razumnog zakljuivanja, gospo. Imate li dokaza?"
"Neke vrste." Usredotoeno se nagnula naprijed. "Juer, princ Slyke Giaja zatraio je od svoje pratilje da ga dovede u Zvjezdane jaslice. Tvrdio je da ih eli razgledati. Zahtijevao je da mu pokaem cariine znakove asti, da ih pregleda. Lice mu je ostalo bezizraajno, ali dugo je zurio u zbirku prije nego se okrenuo, kao daje zadovoljan. estitao mi je na mom odanom radu i odmah nakon toga otiao."
Slyke Giaja nalazio se definitivno i na Milesovoj listi. Dva podatka nisu bila dovoljna za triangulaciju, ali i to je bilo bolje nego nita. "Nije zatraio da mu pokaete kako radi Klju, da vidi radi li?"
"Ne."
"Znai daje znao." Moda, moda... "Kladim se da se debelo zamislio kad je vidio kako mu krivotvorina mirno sjedi ovdje. Pitam se kamo e nakon toga skoiti? Shvaa li da vi znate da se radi o krivotvorini ili misli da ste prevareni?"
"Nisam mogla razaznati."
Ne radi se samo o njemu, pomislio je Miles s mrkim olakanjem, ak ni veledostojnici ne mogu itati druge ve-ledostojnike. "Sigurno mu je jasno da mora priekati samo osam dana i istina e se doznati im vaa nasljednica prvi put pokua upotrijebiti Veliki klju. Ili, ako ne ve istina, barem optuba protiv Barravara. Ali, je li to njegov plan?"
"Ja ne znam to je njegov plan."
"Siguran sam da eli na neki nain umijeati i Barravar u cijelu stvar. Moda ak i izazvati oruani sukob izmeu naih dviju drava."
"Ovo..." Rian je okrenula ruku, stisnuvi aku kao da dri ukradeni Veliki klju, "bi predstavljalo sablazan, ali sigurno... ne bi bilo dovoljan povod za rat."
"Hm. Ovo je moda samo prvi dio. To rasp - naljuti vas, na nas. Logino, dakle, drugi dio bi morao biti neto to e razljutiti nas na vas." Neugodna nova spoznaja. Oito, barun X  Slyke Giaja? jo nije gotov. "ak i da sam vam vratio klju u onom prvom trenutku  a ne mislim da je to bilo u njegovu planu  opet ne bismo mogli dokazati da ga nisam zamijenio. Da barem nismo zaskoili ba Luru. Dao bih ne znam to da doznam kakvu nam je priu trebao ispriati."
"Da barem niste", rekla je Rian poprilino zlovoljno, zavaljujui se natrag u svoj stolac i cupkajui svoj prsluk, prvi nesvrhoviti pokret koji je ikad uinila pred Milesom.
Milesove usnice iskrivile su se od nelagode. "Ali  ovo je vano  pratilje, pratilje satrapskih vladara. Niste mi
ni rekli za njih. One su sve upetljane u ovo, zar ne? Zato ne bi bile na objema stranama?"
Kimnula je u nevoljkom priznanju. "Ali ne sumnjam ni na jednu od njih kad se radi o ovoj izdaji. To bi bilo... nezamislivo."
"Ali vaa Nebeska gospa ih je morala uplesti u svoj plan  zato bi to bilo nezamislivo? Hou rei, to je za svaku enu prilika da postane instant carica, zajedno sa svojim vladarom. Ili moda ak neovisno od svoga vladara."
Visost Rian Degtiar stresla je glavom. "Ne. Pratilje ne pripadaju njima. Pripadaju nama."
Miles je zatreptao, borei se s napadom vrtoglavice. "Oni. Mukarci. Mi. ene. Je li tako?"
"Veledostojnice su uvarice..." Prekinula se, oito odu-stavi od objanjavanja jednom strancu i barbaru. "Nemogue je daje to pratilja Slvkea Giaje."
"ao mije. Ne shvaam."
"To je... pitanje genoma veledostojnika. Slyke Giaja pokuava uzeti neto na to nema prava. Ne radi se o tome da eli uzurpirati cara. To je njegova uloga. Ali on pokuava uzurpirati caricu. Zloinstvo iznad... Veledostojniki genom je na i samo na. Ovime on ne izdaje samo carstvo, to ne znai nita, ve i veledostojnike, to znai sve."
"Ali pratilje su valjda podrale decentralizaciju genoma veledostojnika."
"Naravno. Njih je sve postavila moja Nebeska gospa."
"Mijenjaju li... hm. Mijenjaju li se pratilje mijenjaju svakih pet godina, zajedno s vladarima? Ili neovisno od njih?"
"Njih se postavlja doivotno i ukloniti ih moe samo izravna zapovijed Nebeske gospe."
Pratilje bi bile snani saveznici u srcu neprijateljskog tabora, kad bi ih samo Rian mogla pokrenuti u njihovu korist. Ali naalost, nije se mogla odvaiti na tako neto,
ukoliko jedna od njih moe i sama biti izdajica. Miles je opsovao u sebi.
"Carstvo je", istaknuo je, "podrka za veledostojnike. Ne moe se ba rei da ne znai nita, ak ni s genetskog gledita. Odnos, ovaj, lovca i lovine je poprilino visok."
Nije se nasmijala na njegovu slabanu zooloku alu. Znai da joj vjerojatno ne bi trebao recitirati ni svoje pjesmice. Pokuao je ponovno. "Carica Lisbet sigurno nije namjeravala smjesta raskomadati podrku za veledostojnike."
"Ne. Ne tako brzo. Moda ak ne ni u ovoj generaciji", prizna Rian.
Ah. To je ve imalo vie smisla, vremenski raspored koji je bolje pristajao stilu jedne stare veledostojnike dame. "Ali sad je njezina zavjera preoteta da poslui jednoj drugoj svrsi. Nekomu s kratkoronim, osobnim ciljevima, nekomu koga nije predvidjela." Ovlaio si je usne i jurnuo dalje. "Mislim da su planovi vae Nebeske gospe pukli na najslabijem mjestu. Car titi veledostojnice i njihovu kontrolu nad veledostojnikim genomom; s vae strane, vi mu dajete legitimitet. Uzajamna podrka za vae interese. Satrapski vladari nemaju takvih motiva. Ne moete istovremeno razdijeliti mo i zadrati je."
Njezine savrene usne nesretno su se stisle, ali nije mu se suprotstavila.
Miles duboko udahne. "Barravaru nije u interesu da se Slyke Giaja uspije dokopati moi. Utoliko vam ja mogu sluiti, gospo. Ali Barravaru takoer nije u interesu da se Cetagandsko carstvo destabilizira onako kako je to zamislila vaa carica. Mislim da znam kako zaustaviti Slvkea. Ali vi se, sa svoje strane, morate odrei pokuaja da izvrite postumne elje svoje gospodarice." Na njezin zapanjen pogled, dodao je slabunjavo: "Bar za sada".
"Kako... kako mislite zaustaviti princa Slykea?" upitala je polako.
"Probiti se na njegov brod. Vratiti Veliki klju. Ponovno ga zamijeniti krivotvorinom, ako je mogue. Bude li sree, moda nee ni shvatiti da su kljuevi zamijenjeni sve dok se ne vrati kui, a to e onda moi uiniti? Vi predate pravi Veliki klju svojoj nasljednici i sve proe glatko kao da se nita nije dogodilo. Nijedna strana ne moe optuiti drugu a da ne uvali i sebe." Pa ni vi. "Mislim daje to, sve u svemu, najbolji ishod koji se moe postii. Svaki drugi scenarij vodi do katastrofe jedne ili druge vrste. Ako ne uinimo nita, zavjera izlazi na vidjelo za osam dana, bez obzira na sve, i Barravar e neizbjeno biti okrivljen. Ako ja pokuam i ne uspijem... barem ne mogu nita pokvariti." Jesi li ba siguran uto?
"Kako biste se uvukli na Slvkeov brod?"
"Imam nekoliko zamisli. Pratilje vladara  i njihove ghemske dame, njihovi sluge  mogu li se svi oni slobodno kretati do orbite i natrag?"
Porculanskom rukom dotaknula je grlo. "Uglavnom, da."
"Dakle, pronaite gospu s pravom prilaska na brod, po mogunosti neku relativno neupadljivu, da me odvede gore. Ne kao mene samog, naravno, morat u se nekako pre-ruiti. Kad jednom budem na brodu, dalje se mogu snai sam. To nam postavlja problem povjerenja. Kome moete vjerovati? Pretpostavljam da vi sami ne biste mogli...?"
"Ve... nekoliko godina nisam napustila prijestolnicu."
"Dakle, ne biste bili neupadljivi. Osim toga, Slyke Giaja vas sigurno pomno prati. to je s onom ghemskom damom koju ste poslali po mene na Yenarovu zabavu?"
Rian je djelovala izrazito nesretno. "Neka od pratiljinih pratilja bila bi bolji izbor", rekla je nevoljko.
"Alternativna mogunost", istakao je hladno, "bila bi da prepustite cetagandskoj Slubi sigurnosti da to obavi. Hvatanje Slvkea automatski bi opralo Barravar od sumnje, i moj bi problem bio rijeen."
Pa... ne sasvim. Slyke Giaja, ako je on barun X, bio je ovjek koji je nekako smotao kontrolu leta na orbitalnoj postaji, i koji je znao tono koja e slijepa toka u osiguranju sakriti ba Lurino tijelo. Slyke Giaja imao je prokleto vie pristupa osiguranju nego to je trebao. Je li tako sigurno da bi cetagandska Sluba sigurnosti mogla provesti iznenadni prepad na brod carskog princa?
"Kako biste se vi mogli preruiti?" upitala je.
Pokuavao se uvjeriti da joj je ton jednostavno iznenaen, ne i podsmjeljiv. "Kao ba sluga, vjerojatno. Neki od njih su niski poput mene. A vi veledostojnici ponaate se prema njima kao da su nevidljivi. I pri tome slijepi i gluhi."
"Nitko se ne bi preruio kao ba!"
"Tim bolje." Ironino se osmjehnuo na njezinu reakciju.
Njezina komkonzola je zvrcnula. Nakratko se zagledala u nju sa zauenim mrtenjem, onda dotakne kodnu povrinu. Iznad videoploe pojavilo se lice dobrodreeg ovjeka srednjih godina. Imao je na sebi obinu odoru ce-tagandskog asnika Sigurnosti, ali nije se radilo ni o kome koga bi Miles prepoznao. Sive oi bljeskale su poput granitnih krhotina iz svjee nanesenih zebrastih boja na njegovu licu. Miles se osupnuo i hitro se ogledao  bar je bio izvan dometa videoreceptora.
"Visosti Rian", ovjek je kimnuo s puno potovanja.
"Ghem-pukovnie Millisor", odvratila je Rian. "Zapovjedila sam da moja komkonzola ne prima pozive. Ovo nije dobar trenutak za razgovor." Suzdrala se od bacanja pogleda prema Milesu.
"Upotrijebio sam hitni kod i ponitio vau naredbu. Ispriavam se, Visosti, zbog ovakvog prekida vaeg aljenja za Nebeskom gospom, ali ona bi to sama prva odobrila. Uspjeli smo pronai izgubljeni L-X-10-zemaljski-C na Jackso-novu Skrovitu. Treba mi doputenje Zvjezdanih jaslica da sa svim potrebnim snagama krenem u potragu izvan carstva. Koliko znam, pronalaenje L-X-10-zemaljskog-C bilo je visoko meu prioritetima nae pokojne Gospe. Nakon testiranja na terenu, ona je to smatrala dodatkom samom genomu veledostojnika."
"To jest bilo tono, ghem-pukovnie, ali... pa, da, jo uvijek bi ga trebalo vratiti. Samo trenutak." Rian je ustala, otila do jednog od ormaria i otkljuala ga kodnim prstenom koji je nosila na laniu oko svog vrata. Prokopala je po ormariu i izvadila prozirnu kocku od kakvih petnaestak centimetara s motivom grimizne ptice urezanim na vrhu, vratila se do svog radnog stola i smjestila kocku iznad ploe za oitavanje. Unijela je nekoliko kodova, a unutar kocke naas je trepnulo svjetlo. "U redu, ghem-pukovnie. Preputam to u potpunosti vaoj prosudbi. Upoznati se sa stavom nae pokojne Gospe. Imate sve ovlasti i moete prema potrebi raunati s resursima iz posebnog fonda Zvjezdanih jaslica."
"Zahvaljujem vam, Visosti. Izvijestit u vas o napretku." Ghem-pukovnik je kimnuo i iskljuio vezu.
"O emu se to radi?" upitao je Miles vedro, trudei se da ne djeluje previe grabeljivo.
Rian se namrti. "Neke stare unutarnje stvari genoma veledostojnika. To nema nikakve veze s vama ni s Bar-ravarom, ni s trenutnom krizom, uvjeravam vas. ivot se ipak nastavlja, znate."
"To je tono." Miles se ljubazno osmjehnuo, kao daje posve zadovoljan. U sebi je zapamtio razgovor od rijei do rijei. Moda e kasnije time uspjeti malo zabaviti Simona
Illvana. Imao je neugodan osjeaj da e mu, kad se vrati kui, trebati vraki dobra zabava za Illvana.
Rian je briljivo spremila Veliki peat Zvjezdanih jaslica natrag u zakljuani ormari i vratila se u svoje sjedalo.
"Dakle, moete li to uiniti?" nastavio je Miles. "Dogovoriti se s nekom damom kojoj vjerujete da se nae sa mnom, s odorom ba sluge i pravim ispravama, lanim tapom i nekim nainom da provjeri pravi? I poslati je na brod princa Slvkea s nekom dobrom izlikom, zajedno sa mnom? I kada?"
"Ja... nisam sigurna kada."
"Morat emo unaprijed dogovoriti sastanak, ovoga puta. Ako trebam na nekoliko sati izbjei nadgledanje iz svog veleposlanstva, ne moete me samo pozvati. Moram pokriti vlastitu gu  izmisliti neku priu za svoju Slubu sigurnosti. Imate li kopiju mog slubenog rasporeda? Sigurno imate, jer se ni prije ne bismo uspjeli sastati. Mislim, kao prvo, ovaj put bismo se trebali nai izvan Nebeskog vrta. Ja u sutra popodne ii na neto to se zove Izloba bioes-tetike. Mislim da bih mogao smisliti izliku da pobjegnem odande, moda uz Ivanovu pomo."
"Tako brzo..."
"Ne dovoljno brzo, po mom miljenju. Nemamo ba puno vremena. A moramo uzeti u obzir i mogunost da iz nekog razloga moram napustiti prvi pokuaj. Vi... shvaate da su vai dokazi protiv princa Slvkea samo naznake. Nema nieg definitivnog."
"Ali to je sve to zasad imam."
"Shvaam to. Ali treba nam to vie manevarskog prostora. U sluaju da se moramo vratiti i drugi put."
"Da... imate pravo..." Udahnula je, zabrinuto se mrte-i. "U redu, barune Vorkosigan. Pomoi u vam u ovom pokuaju."
"Imate li vi kakvu ideju gdje bi na svome brodu princ Slyke mogao spremiti Veliki klju? Konano, to je mali predmet, a veliki brod. Ja bih pretpostavio da gaje sakrio u svojim privatnim odajama. Kad budem na brodu, ima li neki nain da otkrijem poloaj Velikog kljua? Sigurno nismo tako sretni pa da se na kljuu nalazi sustav prae-nja?"
"Ne sasvim. Ali unutarnje napajanje kljua je staro i vrlo rijetko. Na kratkom dometu, moglo bi ga se otkriti odgovarajuim senzorima. Pobrinut u se da vam moja izaslanica donese takav senzor i sve drugo to mi padne na pamet."
"Svaka sitnica moe pomoi." Eto. Konano su se kretali. Potisnuo je divlju elju da joj predloi neka zaboravi cijelu stvar i pobjegne s njim na Barravar. Bi li je uope mogao prokrijumariti izvan Cetagandskog carstva? To svakako ne bi bila nita tea zadaa od one koja je sad stajala pred njim. Da, a kakav bi uinak imalo na njegovu karijeru, da se ne spominje karijera njegova oca, kad bi iz-bjeglu cetagandsku veledostojnicu i blisku roakinju cara Fletchira Giaje smjestio u kuu Vorkosigan? I koliko bi to nevolja za sobom povuklo? Naas se sjetio prie o trojanskom ratu.
Pa ipak, bilo bi laskavo, da ga je doista nastojala zavr-bovati, kad bi se oko toga bar malo vie potrudila. Nije ni prstom makla da bi ga privukla; ni obrvu nije podigla u lanom pozivu. inila se otvorenom do naivnosti, bar njegovu, u CarSigu obrazovanom i prirodno zakuastom umu. Kad se netko duboko i beznadno zaljubi u nekoga, taj netko bi bar trebao biti tako pristojan pa to primijetiti...
Kljuna rije, deko, ti je beznadno. Zapamti to.
Nisu dijelili ljubav, on i Rian, ni priliku za ljubav. Nisu imali ni zajednikih ciljeva. Ali su imali zajednikog neprijatelja. To e morati biti dovoljno.
Rian je ustala s pokretom otputanja; Miles se uzverao na noge, govorei: "Je li vas ghem-pukovnik Benin ve uhvatio? On je odreen da istrai ba Lurinu smrt, znate".
"Shvatila sam to. Dvaput je traio da ga vidim. Jo mu nisam odobrila zahtjev. Djeluje... uporno."
"Hvala bogu. Jo uvijek imamo prilike uskladiti svoje prie." Miles joj je na brzinu prepriao svoj razgovor s Be-ninom, s posebnim naglaskom na njegovu prvom, izmiljenom razgovoru s Rian. "Moramo izmisliti i dosljedno objanjenje za ovaj posjet. Mislim da e se Benin vratiti. Bojim se da sam ga sam na to potaknuo. Nisam vjerovao da e vam se princ Slyke odati tako brzo."
Rian je kimnula, otila do staklenog zida i, pokazujui razliite dijelove laboratorija, ukratko Milesu opisala to je sve dan prije toga pokazala princu Slvkeu. "Hoe li to biti dovoljno?"
"Sasvim, hvala. Moete mu rei da sam vam postavljao puno medicinskih pitanja o... korigiranju raznih tjelesnih nedostataka i da mi niste mogli mnogo pomoi, da sam doao na krivo mjesto." Nije se mogao suzdrati da ne doda: "Znate, s mojom DNK je sve u redu. Sva moja oteenja su teratogenetska. Izvan vaeg podruja i tako to".
Njezino lice, od silne ljepote uvijek nalik maski, kao da je postalo jo malo bezizraajnije. Uznemiren, dodao je: "Vi Cetagandanci jako puno vremena posveujete pojavama. Sigurno ste se ve susreli s varljivim izgledom". Prestani, zaepi, smjesta.
Otvorila je aku, prihvaajui njegovu izjavu bez slaganja i bez sporenja, i vratila se u svoj oblak. Iscrpljen i ne usuujui se vie govoriti, Miles ju je u tiini otpratio do glavnog ulaza.
Izali su u hladan i prozraan umjetni sumrak. Nekoliko zvijezda svjetlucalo je na naizgled beskrajnoj tamnopla-voj polukugli iznad njih. Sjedei jedno do drugog na klupi
preko puta ulaza u Zvjezdane jaslice nalazili su se Mia Maz, veleposlanik Vorob'yev i ghem-pukovnik Benin, naizgled uneseni u prijateljski razgovor. Svi su podigli poglede kad se pojavio Miles, a Vorob'vevljev i Beninov osmijeh kao da su postali za nijansu manje prijateljski. Miles se zamalo okrenuo da pobjegne natrag unutra.
Rian je oito osjetila neki slian poriv, jer je glas iz oblaka promrmljao: "Ah, vai ljudi vas oekuju, barune Vor-kosigan. Nadam se da vam je posjet bio pouan, premda vam nije koristio. Dakle, laku no". Smjesta je kliznula natrag u zaklon Zvjezdanih jaslica.
Oh, cijela ova stvar mije pouna, gospo. Miles je namjestio prijateljski osmijeh na svom licu i krenuo putiem prema klupi, gdje su oni koji su ga ekali ustali da ga pozdrave. Mia Maz imala je uobiajenu veselu rupicu na obrazu. Je li to samo njegova mata ili je Vorob 'vevljeva diplomatska uljudnost dobila napeti rub? Beninov izraz bilo je jo tee proitati, kroz vrtlog boja na njegovu licu.
"Pozdrav", rekao je Miles veselo. "Ovaj, ekali ste me, gospodine. Hvala, premda mislim da niste trebali." Vo-rob'vevljeve obrve podigle su se s blagim, ironinim neslaganjem.
"Dobili ste neobinu poast, barune Vorkosigan", rekao je Benin glavom pokazujui na Zvjezdane jaslice.
"Da, visost Rian je vrlo uljudna dama. Nadam se da je nisam iscrpio svojim pitanjima."
"I na sva ste pitanja dobili odgovor?" upita Benin. "Vi ste stvarno povlateni."
Ogorenost u tom komentaru bilo je nemogue ne primijetiti, premda se, naravno, moglo pretvarati da je se ne primjeuje. "Pa, i da i ne. Fascinantno mjesto, ali bojim se da ta tehnologija nije nikakva pomo u mojim medicinskim potrebama. Mislim da u se ipak morati odluiti na
jo operacija. Ne volim operacije, nevjerojatno su bolne." alobno je mirnuo.
Maz je djelovala kao da suosjea s njim; Vorob'vev je djelovao pomalo zloesto uveseljen. Poinje sumnjati da se neto udno dogaa. Prokletstvo.
Zapravo, i Benin i Vorob'vev djelovali su kao da ih samo nazonost onog drugog spreava da ne pritisnu Milesa o zid i ne tresu ga sve dok ne ispadne nekakva istina.
"Onda, ako ste zavrili, ispratit u vas do vrata", ree Benin.
"Da. Vozilo veleposlanstva nas eka, barune Vorkosi-gan", dodao je Vorob'vev vano.
Svi su posluno krenuli za Beninom niz puteljak koji je pokazao.
"Ali prava povlastica danas je bila sva ona poezija", brbljao je Miles dalje. "A kako ste vi, ghem-pukovnie? Napreduje li va sluaj?"
Beninove usnice su se trznule. "Ne postaje nita jednostavniji", promrmljao je.
Kladim se. Naalost, ili moda na sreu, ovo nije bilo ni vrijeme ni mjesto gdje bi se dvojica strunjaka za pitanje sigurnosti mogla opustiti i iskreno razgovarati o poslu.
"Oh, pogledajte", rekla je Maz. Svi su zastali da promotre prizor koji se odvijao unutar jednog zavoja puta. Poumljen pogled uokvirivao je mali umjetni kanjon. Ratrkane kroz sumrak meu drveem i pokraj potoia bile su stotine siunih, svjetlucavih gatalinki, razliitih boja, i sve su pjevale. Pjevale su u harmonijama, savreno tono, jedno bi se suglasje podiglo i zamrlo da ga zamijeni drugo; ablja svjetla pojaavala su se i slabila kako su pjevale, tako da se kretanje svakog pojedinog istog tona moglo pratiti i oima i uima. Akustika u kanjonu prenosila je gotovo glazbu uokolo. Milesov mozak kao da se na tri minute
potpuno zaustavio od iste apsurdne ljepote cijele pojave, sve dok Vorob'vevljevo nakaljavanje nije prekinulo aroliju i opet ih pokrenulo.
Izvan kupole, no u prijestolnici bila je topla, vlana i svijetla poput marelice, mrmljava od pritajenih zvukova ivota. No i grad prostirali su se do obzora i iza njega.
"Zadivljen sam raskoi u kojoj ive veledostojnici, ali shvaam i raspon ekonomske baze koja im to doputa", primijetio je Miles Beninu.
"Zaista", rekao je Benin s malim, samozadovoljnim smijekom. "Mislim da su porezi po glavi stanovnika na Cetagandi upola manji nego na Barravaru. Car uzgaja ekonomsko blagostanje svojih podanika poput vrta, ili sam bar tako uo."
Ni Benin nije bio imun na cetagandski sport nabijanja kompleksa. Porezi su kod kue oduvijek bili opasna tema. "Bojim se da je tako", odvratio je Miles. "Mi moramo podupirati vojsku snage poput vae s manje od etvrtine vaih resursa." Ugrizao se za jezik da ne doda: Na sreu, to nije teko, ili neto podjednako neugodno.
Ali Benin je bio u pravu, shvatio je Miles dok se vozilo veleposlanstva uzdizalo nad prijestolnicom. ovjek bi se naao zadivljen velikom srebrnom polukuglom, sve dok ne bi pogledao grad koji se irio u svim smjerovima i stotinama kilometara, a da se ne spominje ostatak planeta i ostalih sedam svjetova. Malo raunice. Nebeski vrt bio je pravi cvijet, ali korijeni su mu leali drugdje, u veledostojnikoj i ghemskoj kontroli drugih vidova ekonomije. Veliki klju odjednom se uinio siunom polugom za pokretanje svijeta. Prine Slyke, mislim da ste optimist.
DESETO POGLAVLJE
"Mora mi pomoi s ovim, Ivane", apnuo je Miles uurbano.
"Oh?" promrmlja Ivan tonom izrazite neutralnosti.
"Nisam znao da e Vorob'vev poslati i njega s nama." Miles je bradom pokazao na baruna Vorreedija, koji se udaljio da bi ispod glasa porazgovarao s njihovim vozaem, uniformiranim straarom veleposlanstva te tjelesnim uvarom u civilnoj odjei. Uniformirani ovjek bio je odjeven u radnu odoru, poput Milesa i Ivana; druga dvojica u kombinezone i trietvrt halje tipine za cetagandsku nonju, premda je asnik za protokol oito imao u tome vie prakse i osjeao se sasvim udobno.
Miles je nastavio: "Kad sam dogovorio ovaj sastanak sa svojim kontaktom, mislio sam da emo opet dobiti Miu Maz za vodia, budui da je ta izloba djelo Damske divizije ili kako se ve zovu. Nee morati samo prikriti moj odlazak. Moda e mi trebati i diverzija da pobjegnem."
uvar u civilu kimnuo je glavom i otiao. Vanjski ovjek; Miles je zapamtio njegovo lice i odjeu. Jo jedna stvar o kojoj e trebati voditi rauna. Straar je krenuo prema ulazu u izlobenu... no, dvorana to zaista nije bila. Kad su Milesu prvi put opisali dananji izlet, bio sije zamislio nekakvu pi-ljoliku etvrtastu strukturu poput one u kojoj se odravao
lokalni Poljoprivredni sajam u Hassadaru. Umjesto toga, Dvorana Mjeseeva vrta, kako su je nazvali, bila je jo jedna kupola, minijaturna prigradska imitacija Nebeskog vrta u centru grada. Ne pretjerano minijaturna  imala je preko tri stotine metara u promjeru i prostirala se po vrlo strmom terenu. Skupine otmjeno odjevenih ghemova, to mukaraca to ena, tunelom su se uspinjale prema gornjem ulazu.
"A kakvu bih to prokletu diverziju trebao izvesti, stari moj? Vorreedi nije tip kojega je lako zbuniti."
"Reci mu da sam otiao s nekom damom, u... nemoralne svrhe. Ti stalno odlazi s nemoralnim damama, zato ne bih i ja?" Milesove usne iskrivile su se u priguenom rezanju na Ivanovo kolutanje oima. "Upoznaj ga s pola tuceta svojih djevojaka, ne vjerujem da neemo naii na bar neku od njih. Reci im daje to ovjek koji te nauio sve to zna o barravarskoj umjetnosti ljubavi."
"On nije moj tip", rekao je Ivan kroza zube. "Upotrijebi matu!"
"Ja nemam mate. Ja slijedim naredbe, hvala na pitanju. To je mnogo sigurnije."
"Fino. Nareujem ti da upotrijebi matu."
Ivan je dahnuo psovku. "Zaalit u zbog ovoga, znam da u zaaliti."
"Izdri samo jo malo. Sve e se zavriti za nekoliko sati." Na jedan ili drugi nain.
"To si mi rekao i prekjuer. Lagao si."
"To nije bila moja krivnja. Stvari su bile malo kompliciranije nego to sam mislio."
"Sjea se kad smo u Vorkosigan Surelauu pronali ono staro gerilsko skrovite oruja? Ti si Elenu i mene nagovorio da ti pomognemo aktivirati stari hovertenk. I zabili
smo se njime u upu? I upa se sruila? I majka me na dva mjeseca stavila u kuni pritvor?"
"Bilo nam je deset godina, Ivane!"
"Ja se toga sjeam kao daje bilo juer. Sjeam se i kao daje bilo prekjuer."
"Ta stara upa se ve ionako praktiki raspadala. Utedjeli smo im cijenu ruenja. Za Boga miloga, Ivane, ovo je ozbiljno! Ne moe to usporeivati s" Miles se prekinuo kad je asnik za protokol otpustio svoje ljude i, s blagim smijekom, vratio se do dvojice mladih izaslanika. Poveo ih je prema Dvorani Mjeseeva vrta.
Miles se iznenadio kad je ugledao neto tako grubo kao to je znak, pa makar i itav izraen od cvijea, kako ukraava luk na ulazu u labirint silaznih puteljaka koji su se sputali niz prirodnu padinu. 149-a godinja izloba bioes-tetike, klase A. Posveeno uspomeni na Nebesku gospu. Ta je posveta izlobu inila obveznom stavkom u drutvenim obvezama svakog pristojnog izaslanika na pogrebu. "Natjeu li se ovdje veledostojnice?" upitao je Miles asnika za protokol. "ovjek bi oekivao da e to biti njihovo podruje."
"Do te mjere je njihovo podruje da nitko drugi ne bi mogao pobijediti kad bi i one sudjelovale", ree barun Vor-reedi. "One imaju svoje godinje natjecanje, vrlo zatvoreno, unutar Nebeskog vrta, ali to je odgoeno sve dok ne proe slubeno razdoblje alosti."
"Znai... ove ghemske izlagaice, ovaj, oponaaju svoje polusestre veledostojnice?"
"Bar se trude da ih oponaaju, u svakom sluaju. Takva je to igra."
Izloci ghemskih dama nisu bili razmjeteni u redovima, ve je svaki bio smjeten pojedinano, u vlastitom kutku ili zavoju. Miles se naas zapitao kakve su se sve zaku-
lisne igre vodile u potrazi za povoljnijim mjestom ili prostorom, i kakvi su se statusni bodovi dobivali na boljim mjestima, te ide li natjecanje do ubojstava. Ogovaranje je svakako bilo opako, to je procijenio po nekoliko odlomaka razgovora u grupama ghemskih dama koje su etale uokolo, divei se i kritizirajui.
Pogled mu je privukao velik akvarij pun riba. Peraje su im bile prozirne, a arene krljuti tvorile su toan motiv jednog od znakova ghem-klanova: svijetloplava, uta, crna i bijela. Ribe su se vrtjele u vodenom plesu. S gledita genetikog inenjeringa, to i nije bilo pretjerano zadivljujue, osim to je ponosan, nadobudni autor koji je stajao u blizini bila djevojica od kojih dvanaest godina. inilo se da je dame iz njezina klana koriste kao maskotu za svoje ozbiljnije izloke. Dajte mi jo est godina i uvajte se! kao da je govorio njezin smijeak.
Plave rue i crne orhideje bile su toliko uobiajene da su se koristile samo kao ukrasni obrubi za prave izloke. Pokraj njih je prola neka djevojica, slijedei svoje ghem-roditelje i vodei za sobom pola metra visokog jednoroga na zlatnom povodcu. A to nije bio ak ni izloak... mogao je ak biti i masovni proizvod, koliko je Miles znao. Za razliku od Poljoprivrednog sajma okruga Hassadar, korisnost ovdje oito nije bila vana. Moda je ak bila i nepoeljna. Natjecanje je bilo umjetniko; ivot je jednostavno bio medij, bio-paleta s efektima.
Zastali su da se oslone na balkonsku ogradu koja je pruala djelomian pregled padina viseih vrtova. Zeleno svjetlucanje do nogu privuklo je Milesov pogled. Skupina sjajnog lia i loze uspinjala se Ivanu uz nogu. ,Crveni pupoljci polako su se otvarali i zatvarali, izdiui dubok i profinjen miris, premda je ukupan dojam naalost bio vrlo slian ustima. Zapanjeno je buljio itavu minutu prije nego je promrmljao: "Ovaj, Ivane...? Ne mii se. Ali pogledaj svoju lijevu izmu."
Dok je Miles promatrao, jo jedna puzavica polako se ovila oko Ivanova koljena i poela se uspinjati. Ivan je pogledao prema dolje, zateturao i opsovao. "Sto je to, kvra-gu? Skidaj to s mene!"
"Mislim da nije otrovno", rekao je asnik za protokol nesigurno. "Ali moda bi bilo bolje da se ne miete."
"Ja... mislim daje to rua penjaica. ivahna stvarica, zar ne?" Miles se iskesio i sagnuo blie, oprezno provjerivi ima li trnja prije nego je ispruio ruku. Moda mogu uvlaiti trnje ili tako neto. Pukovnik Vorreedi je s oklijevanjem ispruio ruku da ga zaustavi.
Ali prije nego to je Miles skupio hrabrost da izloi kou i meso opasnosti, na puteljku se uurbano pojavila punana ghem-gospa s velikom koarom. "A, tu si, zloestoo nijedna!" povikala je. "Oprostite, gospodine", obratila se Ivanu ne diui pogled, klekla do njegove izme i poela odmatati svog bjegunca. "Jutros je dobila previe duika, bojim se..."
Rua je nevoljko odvila i posljednju lozu od Ivanove noge i nala se utrpana u koaru s jo nekoliko uzvijuganih bjegunica, ruiastih, bijelih i utih. ena je produila dalje, sijevajui oima tu i tamo, po kutovima i ispod klupa.
"Mislim da si joj se svidio", rekao je Miles Ivanu. "Fe-romoni?"
"Zaepi", odvratio je Ivan aptom. "Ili u ja tebe umoiti u duik i izloiti pod... Blagi boe, stoje ovo?"
Zali su za ugao i doli do otvorenog prostora na kojem je bilo izloeno jedno otmjeno drvo, s krupnim dlakavim liem u obliku srca koje je ispunilo dvadesetak ili tridesetak grana koje su se uspinjale u luku i opet padale, blago se njiui pod teretom mahunastih plodova koji su visjeli sa svake grane. Plodovi su mjaukali. Miles i Ivan prili su blie.
"Dakle... dakle, to je naprosto pogreno", rekao je Ivan indignirano.
U svakoj mahuni nalazilo se po jedno malo mae, duga i svilenkasta bijela dlaka leprala je oko svake maje glave, uokvirujui ui i brkove i sjajne plave oi. Ivan je uzeo jedno mae u ruku i podigao ga do lica da ga pogleda iz blizine. Opreznim prstom pokuao je pogladiti stvora; mae je zaigrano posegnulo prema njegovoj ruci mekim bijelim prednjim apama.
"Ovakvi maii trebali bi biti vani i trati za uzetom, a ne biti zalijepljeni u prokleto drvee kao bodovi za neku ghemsku kuku", objavio je Ivan zajapureno. Ogledao se po prostoru; tog asa bili su sami i neprimijeeni.
"Ovaj... nisam ba siguran da su zalijepljeni unutra", ree Miles. "ekaj, mislim da ne bi trebao"
Pokuati zaustaviti Ivana u spaavanju maeta s drve-ta bilo je otprilike jednako besmisleno kao zaustaviti Ivana u udvaranju lijepoj eni. Bila je to neka vrsta automatske reakcije. Po bljesku u njegovu oku, imao je namjeru osloboditi sve malene rtve, moda da ih pusti u potjeru za ruama penjaicama.
Ivan je otrgnuo mahunu s kraja grane. Mae je ispustilo krik, zgrilo se i umirilo.
"Mic, mic...?" apnuo je Ivan zbunjeno u svoju skupljenu aku. Uznemirujui potoi crvene tekuine potekao je iz odlomljene stapke preko njegova zglavka.
Miles je povukao unatrag mahunasto lie oko maeto-vog... lesa, bojao se. ivotinja nije imala stranje polovice. Ruiaste gole noge spajale su se jedna u drugu i nestajale u stapci.
"... mislim da jo nije bilo zrelo, Ivane."
"To je uasno!" Ivanu je glas zastao u grlu od prestrav-ljenosti, ali ton mu je ostao tih. Po preutnom dogovoru, uurbano su se odmakli od majeg drveta i zali za najbli-
i pusti ugao. Ivan se panino ogledavao traei neko mjesto da se rijei siunog lesa i tako se ogradi od svoga grijeha i vandalizma. "Groteskno!"
Miles je zamiljeno rekao: "Pa, sad, ne znam. Nita grotesknije nego izvorni nain, kad bolje razmisli. Hou rei, jesi li ikad vidio kako maka raa maie?"
Ivan je punu ruku pokrio drugom i mrko se zagledao u svoga roaka. asnik za protokol prouavao je Ivanov oaj s mjeavinom iznerviranosti i simpatije. Miles je vjerovao da bi odnos prvog osjeaja prema drugom bio znatno vei da dulje poznaje Ivana, ali Vorreedi je samo rekao "Gospodaru... biste li htjeli da vas oslobodim toga... diskretno?"
"Uh, da, molim vas", rekao je Ivan s izrazom velikog olakanja. "Ako vam nije teko." Uurbano je predao nepominu mahunu dlake asniku za protokol, koji ju je sakrio u depnu maramicu.
"Ostanite ovdje. Ubrzo se vraam", rekao je i otiao se rijeiti dokaza.
"Ta ti je bila dobra, Ivane", zarei Miles. "Hoe li nakon ovoga zadrati ruke u depovima?"
Ivan je istrljao ljepljivi trag na dlanu svojom maramicom, pljunuo si u dlan i opet istrljao. Gubi se, prokleta mrljo...2 Nemoj se samo poeti glasati kao moja mama. Nisam ja kriv... Stvari su bile malo kompliciranije nego to sam mislio. Ivan je zagurao maramicu natrag u dep i zabuljio se uokolo, mrtei se. "Ovo vie nije zabavno. elim se vratiti u veleposlanstvo."
"Morat e izdrati bar dok ja ne pronaem svoj kontakt."
"A kad e to biti?" "Uskoro, pretpostavljam."
2 W. Shakespeare: Macbeth, in V, prizor 1., prijevod Josip Torbarina, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1969.
Proetali su do kraja prolaza, gdje je jo jedan mali balkon pruao zamaman pogled na sljedei nii dio.
"Prokletstvo", ree Ivan.
"Sto to vidi?" upitao je Miles pratei mu pogled. Pro-tegao se i stao na prste, ali ni to nije bilo dovoljno da ugleda to je to privuklo Ivanovu panju.
"Na stari prijatelj barun Yenaro je ovdje. Dvije razine nie, razgovara s nekim enama."
"To... bi mogla biti i sluajnost. Ovdje je sve prepuno ghem-baruna, danas popodne se dodjeljuju nagrade. ene koje pobijede donose veliku poast svome klanu, naravno da i deki hoe malo slave. A ovo je ba ona vrsta umjetnikih gluposti kakve njega privlae, ini mi se."
Ivan ga je pogledao podigavi jednu obrvu. "Hoe se kladiti?"
"A-a."
Ivan uzdahe. "Pretpostavljam da nema naina da mu neto smjestimo prije nego to on smjesti nama."
"Ne znam. Otvori etiri oka, u svakom sluaju." "Pametno."
Jo su se malo ogledavali. Neka ghemska gospa srednjih godina, dostojanstvena dranja, prila im je i kimnu-la Milesu, ako ne ba prijateljski, a ono barem pristojno. Naas je okrenula dlan prema van, pokazujui mu teak prsten s uzdignutim motivom ptice u letu proaranim sloenim sklopovima.
"Sad?" upita Miles tiho.
"Ne." Njezin njegovan glas bio je tihi alt. "Nai emo se pokraj zapadnog ulaza za trideset minuta."
"Moda neu moi biti posve toan." "ekat u vas." Otila je dalje.
"Sranje", rekao je Ivan nakon aska tiine. "Stvarno e to pokuati. Bit e prokleto oprezan, dobro?"
"O, da."
asniku za protokol trebalo je dugo vremena da pronae najbliu koaru za smee, inilo se Milesu. Ali taman kad su se njegovi ivci napeli toliko da gaje krenuo potraiti, ovjek se ponovno pojavio, pribliavajui im se hitrim koracima. Njegov pozdravni smijeak djelovao je malo napeto.
"Gospodo", kimnuo je glavom. "Neto se dogodilo. Morat u vas na neko vrijeme ostaviti. Ostanite zajedno i ne naputajte zgradu, molim vas."
Savreno. Moda. "Stoje to neto?" upitaMiles. "Vidjeli smo Yenara."
"Na vic-maher? Da. Znamo daje ovdje. Moji analitiari smatraju ga dosadnim ali ne i opasnim. Moram vas privremeno ostaviti da se sami branite od njega. Ali moj vanjski ovjek, jedan od mojih najboljih ljudi, ugledao je jednu drugu osobu koju poznamo. Profesionalca."
Izraz profesionalac, u ovom kontekstu, znaio je profesionalnog ubojicu ili neto takvo. Miles napeto kimne.
"Ne znamo zastoje ovdje", nastavio je Vorreedi. "Stie mi malo jae pojaanje. U meuvremenu, namjeravamo... navratiti do njega na jedan kratak razgovori."
"Brzopent je ovdje protuzakonit za sve osim za policiju i Carsku sigurnost, zar ne?"
"Sumnjam da e se ovaj ii aliti vlastima", promrmljao je Vorreedi s pomalo zlokobnim osmijehom.
"Dobro se zabavite."
"Pazite na sebe." asnik za protokol je kimnuo i ode-tao od njih, naizgled nehajno.
Miles i Ivan produili su sa etnjom, zastajui da proue jo nekoliko ukorijenjenih cvjetnih izloaka koji su bili
umirujue odreeniji u svojoj vrsti i filumu. Miles je u sebi brojio minute. Ubrzo e se moi odvojiti i doi na mjesto sastanka tono na vrijeme...
"Dakle, book, koka", zatreptao je iza njih milozvuan glas. Ivan se okrenuo trunak bre od Milesa. Gospa Arvin i gospa Benello stajale su drei se pod ruku. Odvojile su se i... zalijepile se, odluio se Miles za izraz, za Ivana, zauzevi svaka po jednu stranu.
"Koka?" promrmljao je Miles oduevljeno. Ivan mu je uputio samo kratak bljesak oima prije nego se okrenuo djevojkama.
"ule smo da ste ovdje, barune Ivan", nastavila je plavua, gospa Arvin. Visoka gospa Benello se sloila s tim, dok joj je slap jantarnih kovra poskakivao sa svakim ki-manjem. "to radite kasnije?"
"Ah... nisam imao nekih posebnih planova", rekao je Ivan vrtei glavom u pokuaju da svoju pozornost raspodijeli na dva jednaka dijela.
"Oh", ree gospa Arvin. "Moda biste voljeli veerati sa mnom, u mom stanu."
Gospa Benello je prekine: "Ili, ako niste gradski raspoloeni, znam jedno mjesto nedaleko odavde, na jezeru. Svakog gosta amcem na vesla prevezu na vlastiti otoi i slue piknike al fresco. Vrlo je intimno."
Svaka ena odbojno se nasmijeila onoj drugoj. Ivan je djelovao malo progonjeno. "Kakva teka odluka", pokuao je dobiti na vremenu.
"Pa onda doite vidjeti izloak Benelline sestre, dok razmiljate, barune Ivan", rekla je gospa Arvin dobroudno. Pogled joj je pao na Milesa. "I vi, barune Vorkosigan. Ja mislim da smo sramotno zapostavile naeg najuzvieni-jeg gosta. Kad razmislim, to bi mogao biti alostan previd." Ruka joj se stegnula na Ivanovoj miici. Virnula je preko njegovih prsa da prui svojoj crvenokosoj druici
sjajan, znakovit osmijeh. "To bi moglo biti rjeenje za dilemu baruna Ivana."
"U mraku su sve make crne?" promrmlja Miles. "Ili barem svi Barravarci?"
Ivan se namrtio na spomen maaka. Gospa Arvin ih je pogledala s nerazumijevanjem, ali Miles je imao neugodan dojam kako je crvenokosa shvatila alu. U svakom sluaju, odvojila se od Ivana  je li to bljesak trijumfa preao preko lica gospe Arvin?  i okrenula se Milesu.
"Stvarno, barune Vorkosigan. Imate li nekih posebnih planova?"
"Bojim se da imam", rekao je Miles sa aljenjem koje nije bilo u potpunosti odglumljeno. "Zapravo, trebao bih ve krenuti."
"Odmah sad? Oh, doite... bar da vidite izloak moje sestre." Gospa Benello nije ga ipak uzela pod ruku, ali inilo se daje voljna hodati pokraj njega, premda je to privremeno ostavilo Ivana u posjedu njezine suparnice.
Vrijeme. Nee koditi ako asniku za protokol prui jo nekoliko minuta da se u potpunosti zaokupi svojim plijenom. Miles se tanko nasmijeio i dopustio im da ga povuku za sobom, gospa Arvin na elu, vukui Ivana za sobom. Visoka riokosa nije imala porculansku njenost visoke Rian. S druge strane, nije bila ni priblino tako... nemogua. Teke stvari obavljamo odmah. Za nemogue nam treba...
Prestani. One vas samo ele iskoristiti, zna to.
O, Boe, daj da me iskoriste...
Prokletstvo, mali, usredotoi se.
Spustili su se niz puti i stigli do sljedee, nie razine. Gospa Arvin ula je u mali, kruni prostor zaklonjen drve-em u teglama. Lie drvea bilo je sjajno i podsjealo na dragulje, ali to je bio samo okvir za izloak u sreditu. Iz-
loak je, umjetniki gledano, bio pomalo zbunjuju. inilo se da se sastoji od tri komada debelog brokata, u profinjenim bojama, koji su bili labavo omotani jedan oko drugog, kreui od vrha stupa ljudske visine i prosipajui se po sagu na tlu. Sloeni apstraktni motivi debelog krunog saga slagali su se sa zelenilom okolnog drvea.
"Digni glavu", promrmlja Ivan.
"Vidim ga", dahne Miles.
U tamnim haljama i nasmijeen, barun Yenaro sjedio je na jednoj od malih zaobljenih klupa koje su takoer okruivale prostor.
"Gdje je Veda?" upita gospa Benello.
"Otila je nekamo naas", rekao je Yenaro ustajui i pozdravljajui ih sve.
"Barun Yenaro malo je pomagao mojoj sestri s njezinim izlokom", povjerila je gospa Benello Milesu i Ivanu.
"Oh?" rekao je Miles zurei oko sebe i pitajui se gdje se ovog puta nalazi klopka. Jo je nije ugledao. "A, ovaj... to je zapravo njezin izloak?"
"Znam da ne djeluje ba dojmljivo," rekla je gospa Benello obrambeno, "ali i nije u tome stvar. Profinjenost je u mirisu. To je tkanina. Isputa miris koji se mijenja s raspoloenjem osobe koja je nosi. Jo uvijek se pitam nismo li je trebali iskrojiti u haljinu", ova zadnja primjedba kao da je bila namijenjena Yenaru. "Mogli smo uzeti jednog od slugu da stoji ovdje i slui kao model cijeli dan."
"To bi djelovalo previe komercijalno", rekao joj je Ye-naro. "Ovo e dobiti vie bodova."
"A, ovaj... to je ivo?" upitao je Ivan sumnjiavo.
"Mirisne lijezde u tkanini jednako su toliko ive kao i znojne lijezde u vaem tijelu", uvjerio gaje Yenaro. "Svejedno, u pravu ste, prezentacija je malo statina. Priite blie pa emo vam vlastoruno demonstrirati uinak."
Miles je ponjuio zrak, paranoino pojaanom svijeu pokuavajui provjeriti svaku molekulu koja mu je ulazila u nosnice. Kupola je bila prepuna svih vrsta mirisa koji su dolazili s izloaka iznad njih, da se i ne spominju parfemi koje su ghemske gospe i Yenaro imali na svojim haljama. Ali brokat kao daje doista isputao ugodnu mjeavinu mirisa. Ivan takoer nije prihvatio poziv da prie blie, primijetio je Miles. Ali osim parfema bilo je tu jo neto, jedva primjetna uljasta kiselost...
Yenaro je s klupe pokupio jedan vr i krenuo prema stupu. "Jo zlato-piva?" promrmljao je Ivan suho.
Prepoznavanje i sjeanje protresli su Milesa, poraeni navalom adrenalina koja mu je zamalo zaustavila srce prije nego stoje pojurilo. "Zgrabi taj vr, Ivane! Ne daj mu da ga izlije!"
Ivan ga je posluao. Yenaro mu je prepustio vr s iznenaenim puhanjem. "Stvarno, barune Ivan!"
Miles se bacio na debeli sag, sumanuto njuei. Da.
"to to radite?" upitala je gospa Benello napola se smijui. "Sag s tim nema veze!"
/ te kako ima. "Ivane", rekao je Miles uurbano, opet se diui na noge. "Dodaj mi to  paljivo  i reci mi to ti mirie tu dolje."
Miles je uzeo vr opreznije nego koaru punu svjeih jaja. S donekle zbunjenim izrazom lica, Ivan ga je posluao. Onjuio je, zatim preao rukom po sagu i dotakao si prste usnama. I problijedio. Miles je znao kako je Ivan doao do istog zakljuka kao i on, ak i prije nego se okrenuo i za-siktao: "Asterzin!"
Miles se na prstima udaljio od saga, podigao poklopac vra i opet ponjuio. Blagi miris koji je podsjeao na vaniliju i malo pokvarene narane podigao se prema njemu, kao to je i oekivao.
A Yenaro se bio spremao sve to baciti, Miles je bio siguran. Pred svoje vlastite noge. S gospom Benello i gospom Arvin kao publikom. Miles je pomislio na sudbinu posljednjeg orua baruna X, ba Lure. Ne. Yenaro ne zna. Moda mrzi Barrayarce, ali nije tako prokleto lud. Smjestili su mu kao i nama, ovoga puta. Trea srea, ba.
Kad je Ivan ustao, stisnute eljusti i sjajnih oiju, Miles ga je pozvao pokretom i opet mu predao vr. Ivan ga je o-prezno preuzeo i ustuknuo jo za korak. Miles je kleknuo i otrgnuo nekoliko niti s ruba saga. Niti su se odvojile rasteui se poput gume, potvrujui Milesovu dijagnozu. "Barune Vorkosigan!" pobunila se gospa Arvin, zbunjeno nabravi obrve zabavljena Barravarevim udnim barbarskim ponaanjem.
Miles je dao niti Ivanu u zamjenu za vr i glavom pokazao na Yenara. "Povedi njega. Oprostite nam, gospe. Ovaj... muki razgovori."
Na njegovo prilino iznenaenje, isprika je upalila; gospa Arvin samo je podigla obrve, premda je gospa Benello blago napuila usne. Ivan je ovio jednu ruku oko Yenaro-ve miice i poveo ga iz izlobenog prostora. Ivanov stisak pojaao se u neujnoj prijetnji kad mu se Yenaro pokuao oteti. Yenaro je djelovao ljutito, stisnutih usana, i pomalo kao da mu je nelagodno.
Pronali su jednu praznu niu malo dalje. Ivan je postavio sebe i svog zarobljenika leima prema puteljku, titei Milesa od pogleda. Miles je oprezno spustio vr, ustao, podigao bradu i obratio se Yenaru tihim rezanjem. "Uskoro u vam pokazati to ste zamalo uinili. Ono to elim odmah doznati jest to ste mislili da radite?"
"Ne znam o emu govorite", odree Yenaro. "Putaj me, nasilnice!"
Ivan ga je i dalje drao, bijesno se mrtei. "Prvo mu pokai, stari."
"Dobro." Poploeni pod bio je od nekog hladnog umjetnog mramora i nije djelovao zapaljivo. Miles je s prsta stresao niti i pozvao Ivana i Yenara da dou blie. Priekao je dok na vidiku nije bilo nijednog prolaznika i rekao: "Yena-ro, uzmite na prst dvije kapi te bezazlene tekuine kojom ste mahali uokolo i spustite ih na ovo."
Ivan je natjerao Yenara da klekne do Milesa. S hladnim pogledom za svoje otimae, Yenaro je umoio ruku i poprskao niti prema nareenju. "Ako mislite"
Prekinuo gaje sjajan bljesak i val vruine koji je spalio Milesove obrve. Tihi zvuk eksplozije uglavnom su priguila njihova tijela. Yenaro se zaustavio, prestravljen.
"A to je bilo samo oko jedan gram", nastavio je Miles nemilosrdno. "itav onaj sag-bomba imao je koliko, oko pet kilograma? Morali biste znati, siguran sam da ste ga osobno donijeli ovamo. Kad bi ga katalizator dotaknuo, prasnulo bi i raznijelo itav ovaj dio kupole, vas, mene, gospe... bio bi to svakako najsjajniji trenutak izlobe."
"Ovo je nekakav trik", zakripi Yenaro.
"O, da, svakako je trik. Samo ste vi meu prevarenima, ovoga puta. Nikad niste dobili nikakvo vojno obrazovanje, zar ne? Inae biste ga i vi prepoznali svojim nosom. Senzi-tivirani asterzin. Predivna stvar. Moe ga se oblikovati, bojiti, moete od njega napraviti bilo to. I potpuno je inertan i bezazlen, sve dok ne doe u dodir s katalizatorom. A onda..." Miles je glavom pokazao na mali spaljeni trag na bijelim ploama. "Postavimo pitanje ovako, Yenaro. Sto vam je va dragi prijatelj veledostojnik rekao, kakav e biti uinak?"
"On" Yenarov dah je zastao. Rukom je preao preko tamnog, uljastog ostatka. Zatim podigne ruku do nosa. Udahnuo je mrtei se, onda slabano sjedne na pete. Raz-rogaene oi su mu se podigle da uhvate Milesov pogled. "Oh."
"Ispovijed", ree Ivan naglaavajui, "je dobra za duu. I za tijelo."
Miles udahne. "Jo jedanput od poetka, Yenaro. to ste mislili da radite?"
Yenaro proguta. "To... trebao se osloboditi jedan ester. To bi simuliralo trovanje alkoholom. Vi Barravarci ste uveni po toj perverziji. Nita to ve ne radite samima sebi!"
"I tako bismo Ivan i ja javno teturali ostatak poslijepod-neva, mrtvi pijani ili bi bar tako izgledalo."
"Tako nekako."
"A vi? Jeste li uzeli kakav protuotrov prije nego smo se mi pojavili?"
"Ne, to je nekodljivo!... trebalo je biti nekodljivo. Uredio sam da se odem odmoriti dok uinak ne proe. Mislio sam da bi bilo... zanimljivo iskustvo."
"Perverznjak", promrmlja Ivan.
Yenaro mu dobaci bijesan pogled.
Miles je polako rekao: "Kad sam se ja spalio, one prve veeri. Sve ono uzrujavanje i nije bilo potpuno glumljeno, zar ne? Niste to oekivali."
Yenaro problijedi. "Oekivao sam... mislio sam da su Marilakanci moda napravili neto s podeavanjem snage. Trebalo vas je samo okirati, ne i ozlijediti."
"Ili vam je bar tako reeno."
"Da", apne Yenaro.
"Ali zlato-pivo je bila vaa ideja, zar ne", zarei Ivan.
"Znali ste?!"
"Nisam idiot."
Neki ghem koji je prolazio zbunjeno je pogledao tri mukarca koji su u krugu kleali na podu, ali na sreu, proao je bez ikakva komentara. Miles je glavom pokazao
na najbliu klupu, u zaokretu nie. "Moram vam neto rei, barune Yenaro, mislim da bi vam bilo bolje da sjedite." Ivan je doveo Yenara do klupe i vrsto ga spustio na nju. Nakon trenutka razmiljanja, Ivan je zatim izlio ostatak tekuine iz vra u najbliu teglu s cvijeem, prije nego se smjestio izmeu Yenara i izlaza.
"Ovo nije samo serija nestaluka kojima se ismijavaju priglupi izaslanici prezrenog neprijatelja dok se vi zabavljate", nastavio je Miles tiho. "Iskoriteni ste kao pijun u izdajnikoj zavjeri protiv cetagandskog Cara. Iskoriteni, odbaeni i uutkani. To se ve pojavljuje kao motiv. Va posljednji kolega meu pijunima bilo je ba Lura. Vjerujem da ste uli to se njemu dogodilo."
Yenarove blijede usne su se razdvojile, ali nije dahnuo ni rijei. Tren kasnije obliznuo si je usne i ponovno pokuao. "To je nemogue. To je pre... nezgrapno. To bi poelo krvnu osvetu izmeu njegova klana i klanova svih... nevinih promatraa."
"Ne. To bi poelo krvnu osvetu izmeu njihovih klanova i vaeg klana. Vi ste trebali biti rtveni jarac u ovom dijelu. Ne samo kao ubojica, ve i ubojica toliko nesposoban da se raznio vlastitom bombom. Slijedei stope svoga djeda, na neki nain. A tko bi bio iv da to zanijee? U prijestolnici bi se irila zbrka, kao i izmeu vaeg carstva i Barravara, dok bi se njegova satrapija odvojila i postala neovisna. Ne, nimalo nezgrapno. Dapae, profinjeno."
"Ba Lura je poinilo samoubojstvo. Tako su rekli."
"Ne. Ubijeno je. Cetagandska Carska sluba sigurnosti radi i na tome. Rijeit e sluaj na vrijeme. Ne... rijeit e ga prije ili kasnije. Ne vjerujem da e to biti na vrijeme."
"Nemogue je da ba sluga poini izdaju."
"Ukoliko ba sluga ne misli da djeluje odano, u namjerno dvoznanoj situaciji. ak ni baovi ne mogu biti toliko neljudski da nikad ne pogrijee."
"...Ne." Yenaro je pogledao gore, u obojicu Barravara-ca. "Morate mi vjerovati. Ne bih nimalo alio kad biste obojica pali sa stijene. Ali ne bih vas sam gurnuo s nje."
"Ja sam tako i procijenio", ree Miles. "Ali zbog moje znatielje  to ste vi trebali dobiti u svemu tome, osim jednog tjedna zabave na raun dvojice neotesanih barbara? Ili je to s vae strane bilo pitanje iste umjetnosti?"
"Obeao mi je mjesto." Yenaro se opet zabuljio u pod. "Ne shvaate kako je to, biti bez mjesta u prijestolnici. Nemate poloaj. Nemate status. Onda ste... nitko. Bilo mi je dosta toga da budem nitko."
"Kakvo mjesto?"
"Carski parfumerist." Yenarove tamne oi su bljesnule. "Znam da to ne zvui ba bogzna kako, ali to bi mi omoguilo ulaz u Nebeski vrt, moda ak i u samu Carsku prisutnost. I radio bih meu... najboljima u carstvu. Vrhunskim ljudima. I bio bih dobar."
Miles je lako mogao shvatiti ambiciju, koliko god udan oblik poprimila. "Vjerujem vam."
Yenarove usne trznule su se u pola zahvalnog osmijeha.
Miles baci pogled na sat. "Boe, kasnim. Ivane  moe li dalje ovo ti preuzeti?"
"Mislim da da."
Miles ustane. "Do vienja, barune Yenaro, imali ste vie sree nego pameti. Ja sam ve danas popodne potroio sree za cijelu godinu, ali poelite mi sreu. Sad imam sastanak s princem Slykeom."
"Sretno", ree Yenaro zbunjeno. Miles zastane. "Radilo se o princu Slvkeu, zar ne?" "Ne! Ja sam govorio o vladaru Visosti Ilsumu Ketvju!" Miles je napuio usne i polako ispustio dah. Upravo me
ili zajebao ili spasio. Pitam se to? "Kety vas je opremio...
svim ovim?"
"Da..."
Bi li Kety mogao poslati svog kolegu i roaka princa Slvkea da za njega pregleda carske znakove asti, kao varku? Sigurno. Ili ne. to se toga tie, je li Slyke mogao navui Ketvja da za njega upravlja Yenarom? Nije nemogue. Opet na poetku. Prokletstvo, prokletstvo, prokletstvo!
Dok je Miles skakutao u novoj dvojbi, asnik za protokol zaao je za ugao. Njegov uurbani korak se usporio kad je ugledao Milesa i Ivana, a izraz olakanja preao mu je preko lica. Kad se uetao u niu opet je isijavao dojam turista, ali probo je Yenara pogledom otrim kao no.
"Pozdrav, moja gospodo." Njegovo kimanje glavom obuhvatilo je svu trojicu podjednako.
"Pozdrav, gospodine", ree Miles. "Je li razgovor bio zanimljiv?"
"Iznimno."
"Ah... mislim da niste slubeno upoznali baruna Yena-ra, gospodine. Barune Yenaro, ovo je asnik za protokol iz mog veleposlanstva, barun Vorreedi."
Dvojica mukaraca razmijenili su jo jedno zamiljeno kimanje, dok je Yenaro rukom dotaknuo prsa naznaujui sjedei poklon.
"Kakva koincidencija, barune Yenaro", nastavio je Vorreedi. "Upravo smo razgovarali o vama."
"Oh?" ree Yenaro oprezno.
"Ah..." Vorreedi je zamiljeno cuclao usnicu, onda kao da je doao do neke unutarnje odluke. "Jeste li svjesni da se ovog trenutka, izgleda, nalazite usred neke vrste ven-dette, barune Yenaro?"
"Ja-ne! Odakle vam takva pomisao?"
"Hm. Obino osobne stvari ghem-baruna nisu moj posao, samo slubene stvari. Ali, ovaj, prilika za dobro djelo tako mije odluno sjela na put daje neu izbjegavati. Ovog
puta. Upravo sam nakratko razgovarao s jednim, khm, gospodinom, koji mi je rekao da je danas ovdje kako bi se pobrinuo da vi, a ovo su tono njegove rijei, ne izaete ivi iz Dvorane Mjeseeva vrta. Bio je malo neodreen glede metode koju je kanio primijeniti kako bi to postigao. Ono stoje neobino u cijeloj stvari jest da on nije ghem. Potpuno komercijalni rad. Nije znao tko ga je unajmio, ta je informacija skrivena iza nekoliko zatitnih slojeva. Imate li kakvu ideju?"
Yenaro je odsluao ove obavijesti okiran, stisnutih usana i zamiljen. Miles se pitao prolazi li Yenaro kroz isti sklop zakljuaka kao i on. Vjerovao je da da. Veledostoj-niki vladar, inilo se, bez obzira o kome se radilo, poslao je Yenarovoj zavjeri pojaanje. Tek toliko da bude siguran kako nita nee poi naopako. Kao na primjer da Yenaro preivi vlastitu bombu i bude u stanju optuiti izdajnika.
"Ja... da, imam jednu ideju."
"Biste li je htjeli podijeliti?"
Yenaro se sumnjiavo zagledao u njega. "Ne ovog asa."
"Kako hoete", slegne Vorreedi ramenima. "Mi smo ga ostavili sjediti u jednom tihom uglu. Brzopent bi trebao izvjetriti za nekih deset minuta. Imate toliko vremena da uinite  to god elite."
"Hvala vam, barune Vorreedi", rekao je Yenaro tiho. Prikupio je svoje tamne halje oko sebe i ustao. Bio je blijed, ali zadivljujue miran, bez drhtaja. "Mislim da u vas sad ostaviti."
"Vjerojatno je to pametan potez", ree Vorreedi. "Javite se, ha?" ree Miles.
Yenaro mu kratko, slubeno kimne glavom. "Da. Moramo opet porazgovarati." Otiao je bacajui poglede lijevo i desno.
Ivan je grickao svoje prste. Bolje i to nego da na licu mjesta izbrblja Vorreediju cijelu priu, ega se Miles najvie bojao.
"Je li to istina, gospodine?" upitao je Miles pukovnika Vorreedija.
"Da." Vorreedi si protrlja nos. "Osim to nisam siguran da nas se to ne tie. Barun Yenaro kao da se jako zanima za vas. ovjek se mora pitati nema li tu neke skrivene veze. Prosijavati hijerarhiju jednog unajmljenog snagatora bilo bi za moj odjel dosadno i potroilo bi puno vremena. A to bismo nali na kraju?" Vorreedijev pogled hladno padne na Milesa. "Koliko ste doista ljuti to su vam noge ope-ene, barune Vorkosigan?"
"Ne toliko ljut!" zanijee Miles uurbano. "Gospodine, vjerujte mi bar da imam smisao za razmjere! Ne. Nisam ja unajmio plaenika." Premda je sasvim sigurno on odgovoran za Yenarovu sudbinu, jer je pokuavao igrati sve one slatke male igrice s potencijalnim krivcima, Ketvjem, princem Slvkeom i Rondom. Htio si reakciju i dobio sije. "Ali... to je samo osjeaj, shvaate. Ali mislim da bi slijediti ovaj trag znailo pametno utroiti i resurse i vrijeme."
"Osjeaj, ha?"
"Siguran sam da ste se u svom poslu ve susreli s intuicijom, gospodine."
"Susreo, da. Oslanjao se na nju, nikad, asnik CarSiga mora dobro poznavati tu razliku."
"Shvaam, gospodine."
Svi su ustali da produe s obilaskom izlobe, Miles briljivo ne gledajui prema spaljenom mjestu na podu kad su proli pokraj njega. Kad su se pribliili zapadnoj strani kupole, Miles je pogledom traio svoju gospu meu gomilom halja. Bila je tamo, sjedei pokraj fontane i mrtei se. Ali sad se vie nee ni sluajno uspjeti otresti Vorreedija; ov-
jek se za njega zalijepio kao ljepilom. Ipak je pokuao. "Oprostite, gospodine. Morao bih porazgovarati s jednom damom."
"Idem s vama", ree Vorreedi ugodno.
Tako. Miles je uzdahnuo, uurbano slaui svoju poruku. Dostojanstvena ghemska gospa podigla je pogled kad joj se pribliio sa svojim neeljenim pratiocima. Miles je shvatio da ne zna kako je eni ime.
"Oprostite, gospo. Htio sam vas samo obavijestiti da, ovaj, danas popodne neu moi prihvatiti va poziv u posjetu. " Hoe li ona i visost Rian to shvatiti kao to je zamislio, kao Napusti operaciju!? Miles se mogao samo moliti da tako bude. "Ali ako bi umjesto toga ona mogla urediti posjet ovjekovu roaku, mislim da bi to bilo vrlo obrazovno."
ena se jo jae namrtila. Ali rekla je samo: "Prenijet u vae rijei, barune Vorkosigan."
Miles joj je kimnuo u pozdrav, u sebi je blagoslivljajui to ih nije uvukla u zamku ikakva sloenijeg odgovora. Kad se osvrnuo, ona je ve ustala i urno se udaljavala.
JEDANAESTO POGLAVLJE
Miles jo do tad nije bio posjetio posveene prostorije CarSigova ureda u barravarskom veleposlanstvu, diskretno se zadravajui gore, na udobnijem teritoriju diplomatskog kora. Kao to je i pretpostavljao, uredi su se nalazili u podrumu, na predzadnjoj razini. Uniformirani kaplar proveo gaje pokraj sigurnosnih skenera i uveo u ured pukovnika Vorreedija.
Ured nije bio tako strog kao to je Miles bio oekivao. Bio je ukraen malim primjercima cetagandskih umjetnikih predmeta, premda su jutros sve aktivne skulpture bile iskljuene. Neke su moda bile uspomene, ali ostatak je govorio da je takozvani asnik za protokol skuplja profinjena ukusa, premda ogranienih sredstava.
Skuplja je sjedio za gotovo praznim stolom. Vorreedi je na sebi imao uobiajene pod-slojeve i halje srednjeg ghem-skog baruna izrazito trezvena ukusa, u priguenim sivim i plavim bojama. Osim to na licu nije imao boja, u skupini ghemova Vorreedi bi praktiki nestao, premda je za komkonzolom barravarskog CarSiga dojam bio pomalo iznenaujui.
Miles je ovlaio usne. "Dobro jutro, gospodine. Veleposlanik Vorob'vev rekao mi je da me elite vidjeti."
"Da, hvala vam, barun Vorkosigan." Vorreedi je kima-njem otpustio kaplara, koji se povukao bez rijei. Vrata su se za njim zatvorila uz teak zvuk. "Sjednite, molim vas."
Miles se uvukao u stolac s druge strane Vorreedijeva stola i osmjehnuo se s neim to je, nadao se, predstavljalo dobro raspoloenje. Vorreedi se zagledao u Milesa s izotrenom, nepodijeljenom panjom. Loe. Vorreedi je ovdje bio podreen samo veleposlaniku Vorob'yevu i, kao i Vorob'yev, bio je izabran kao vrhunski ovjek za jedno od najkritinijih mjesta u barrayarskoj diplomatskoj slubi. Moglo bi se raunati da e Vorreedi biti vrlo zaposlen, ali nikako i da e biti glup. Miles se zapitao jesu li Vorreedijeva razmiljanja protekle noi bila upola toliko zaposlena kao njegova vlastita. Miles se pripremio za illyanovsko otvaranje, neto poput Dovraga, to to radite, Vorkosigan, pokuavate vlastoruno zapoeti nekakav prokleti rat?!
Umjesto toga, pukovnik Vorreedi uputio mu je dug, zamiljen pogled prije nego je blago primijetio: "Porunice, barune Vorkosigan. Vi ste kurirski asnik CarSiga."
"Da, gospodine. Kad sam na dunosti."
"Zanimljiva sorta ljudi. Savreno pouzdani i odani. Idu ovamo i onamo, isporuuju to se trai od njih ne postavljajui pitanja i ne dajui komentare. I uvijek ispune svoju misiju, osim u sluaju smrti."
"Obino to nije ba tako dramatino. Puno vremena provedemo vozei se skonim brodovima. ovjek stigne puno toga proitati."
"Aha. I svi do jednoga, ti opjevani potari podreeni su komodoru Bootheu, upravniku CarSigovih komunikacija, na Komarru. S jednom iznimkom." Vorreedijev pogled se pojaao. "Za vas pie da ste podreeni izravno Simonu II-lyanu osobno. Koji je odgovoran caru Gregoru. Jedina druga osoba koje se mogu sjetiti u tako kratkom zapovjednom lancu jest upravnik glavnog stoera Carske slube. Zanimljiva anomalija. Kako je objanjavate?"
"Kako je ja objanjavam?" ponovio je Miles kupujui vrijeme. Naas je razmislio o odgovoru tipa Ja nikada ni-
ta ne objanjavam, ali to je 1) bilo jasno samo po sebi i 2) oito nije bio odgovor koji je Vorreedi traio. "Pa... svako toliko, car Gregor ima neku zadau za sebe ili svoje kuanstvo koja je presitna ili nedovoljno vana da bi se povjerila slubenom vojnom osoblju. Moda recimo eli uvesti neki ukrasni grm hljebovca s Pola, kako bi ga posadio u vrtu carske rezidencije. Onda poalju mene."
"Dobro objanjenje", sloio se Vorreedi bezizraajno. Nastala je kratka tiina. "A imate li jednako dobru priu o tome kako ste doli do tog ugodnog posla?"
"Nepotizam, oito. Budui da sam ja oito", Milesov smijeak se stanjio, "tjelesno nesposoban za uobiajene dunosti, ovo mjesto su za mene izmislili zbog mojih obiteljskih veza."
"Hm." Vorreedi se zavalio u svome stolcu i protrljao bradu. "Sad", ree zamiljeno, "kad biste vi bili tajni agent koji je ovdje na misiji od Boga," stoje znailo Simona Illya-na  s gledita CarSiga, to je bila ista stvar, "trebali biste imati neku vrstu naredbe tipa Pruiti svu potrebnu pomo. Onda bi jadni lokalni CarSigovac znao na emu je."
Ako ne uspijem obuzdati ovog ovjeka, prikovat e mi izme za pod veleposlanstva i barun X nee imati ama ba nikakvih prepreka u svom baroknom planu da ostvari kaos i dokopa se carstva. "Da, gospodine," udahnuo je Miles, "a znao bi i svatko drugi tko bi vidio takvu naredbu."
Vorreedi je iznenaeno podigao glavu. "Zapovjednitvo CarSiga sumnja da u mojim komunikacijama neto curi?"
"Koliko ja znam, ne. Ali ja sam samo kurir, ne mogu postavljati pitanja, zar ne?"
Po blagom otvaranju oiju reklo bi se da je Vorreedi shvatio alu. Zaista promuuran ovjek. "Od trenutka kad ste stupili nogom na Eta etu, barune Vorkosigan, nisam primijetio da ste prestali postavljati pitanja."
"To mije velika mana."
"A... imate li kakvih dokaza za to svoje objanjenje samoga sebe?"
"Naravno." Miles se zamiljeno zagledao u zrak, kao da se sprema izvlaiti rijei iz nekog nevidljivog eira. "Razmislite, gospodine. Svi ostali CarSigovi kurirski asnici imaju ugraenu alergiju na brzopent. Tako da ih nitko izvana ne moe ispitivati, jer odmah umru. Zbog mog poloaja i rodbinskih odnosa, za mene je to procijenjeno preopasnim postupkom. Zbog toga sam kvalificiran samo za misije najnieg stupnja sigurnosti. isti nepotizam."
"Vrlo... uvjerljivo."
"Drukije ne bi vrijedilo, gospodine."
"Istina." Jo jedna duga stanka. "Ima li jo neto to biste mi eljeli rei  porunice?"
"Kad se vratim na Barravar, podnijet u puni izvjetaj o svojoj mi, o svome izletu Simonu Illyanu. Bojim se da ete se morati obratiti njemu. Jasno je da nije moje pogaati to e vam on eljeti rei."
Eto, huh. Tehniki nije nita slagao, ak ni nagovjetajima. Aha. To e svakako objasniti kad ti na vojnom sudu budu putali snimku ovog razgovora. Ali ako Vorreedi odlui zakljuiti da je Miles tajni agent koji radi na najvioj razini i u potpunoj tajnosti, i to e biti savreno tono. injenica to si je misiju dodijelio sam, umjesto da je dobije odozgo bila je... jedan sasvim drugi problem."
"Ja... mogao bih dodati jednu filozofsku primjedbu."
"Samo naprijed, moj gospodaru."
"Neete unajmiti genija da rijei najsloeniji mogui problem, a zatim ga ograditi gomilom pravila niti ga pokuavati usmjeravati s udaljenosti od dva tjedna. Pustit ete ga s mirom. Ako vam samo treba netko tko e slijediti na-
redbe, moete uzeti i bilo kojeg idiota. Zapravo, u tom sluaju bi idiot bio bolji izbor."
Vorreedijevi prsti blago su lupkali po komkonzoli. Mi-lesu se inilo daje ovjek i sam u prolosti rijeio nekoliko nemoguih problema. Vorreedijeve obrve se podignu. "A vi sebe smatrate genijem, barune Vorkosigan?" upitao je blago. Milesova koa najeila se od Vorreedijeva tona, toliko gaje podsjetio na oca, kad bi se grof Vorkosigan spremao zatvoriti neku strahovitu verbalnu klopku.
"Procjene moje inteligencije nalaze se u mom dosjeu, gospodine."
"Proitao sam ga. Zato sad i razgovaramo." Vorreedi je trepnuo, polako kao guter. "Nikakva pravila?"
"Pa, moda jedno. Isporui uspjeh ili plaa vlastitom guzicom."
"Vidim da ste na svome trenutnom mjestu ve skoro tri godine, porunice Vorkosigan... Guzica vam je jo itava, zar ne?"
"Kad sam zadnji put provjerio, bila je, gospodine." I moda jo sljedeih pet dana.
"To nagovjeuje zapanjujuu vlast i autonomiju." "Nimalo vlasti. Samo odgovornost." "O joj." Vorreedi je zaista vrlo zamiljeno napuio usne. "Imate moje suosjeanje, barune Vorkosigan."
"Hvala vam, gospodine. I treba mi." U pretjerano zamiljenoj tiini koja je uslijedila, Miles je dodao: "Znamo li je li barun Yenaro preivio no?"
"Nestao je, pa vjerujemo da jest. Zadnji put je vien kako odlazi iz Dvorane Mjeseeva vrta s umotanim sagom preko ramena." Vorreedi je upitno zakiljio prema Milesu. "Za sag nemam nikakvo objanjenje."
Miles se pravio da ne primjeuje preutno pitanje i odgovorio umjesto toga: "Jeste li sigurni da njegov nestanak
znai i da je preivio? A to je s onim ovjekom koji ga je pratio?"
"Hm." Vorreedi se osmjehnuo. "Ubrzo nakon to smo ga mi ostavili, pokupila ga je cetagandska civilna policija, koja ga jo dri u pritvoru."
"To su uinili sami od sebe?"
"Recimo da su dobili anonimnu dojavu. inilo se da bi jedna drutveno odgovorna osoba tako postupila. Ali moram rei da su civilci reagirali zadivljujue djelotvorno. Izgleda da ih je zanimao zbog nekih prethodnih poslova."
"Je li se imao vremena javiti svome poslodavcu prije nego to su ga zatvorili?"
"Ne."
Dakle, barun X je jutros u obavjetajnom vakuumu. To mu se nee nimalo dopasti. Propadanje jueranjeg plana sigurno ga je strahovito frustriralo. Nee znati to je polo krivo ni je li Yenaro shvatio kakva mu je sudbina bila namijenjena, premda e Yenarov nestanak i nedostatak komunikacije vjerojatno biti dobar nagovjetaj. Yenaro je sad bio jednako velika nepoznanica kao i Miles i Ivan. Koji od njih e nakon ovoga biti prvi na barunovu popisu za odstrel? Hoe li Yenaro zatraiti zatitu od vlasti ili e ga govorkanje o izdaji prestraiti?
I kakav bi nain barun X mogao izmisliti da se rijei Barravaraca a da bude upola toliko umjetniki savren kao to je to bio Yenaro? Yenaro je bio remek-djelo u umjetnosti ubojstva, predivno koreografiran u tri stavka s kreendom. A sad je sav taj sloeni trud propao. Barun X bit e isto toliko bijesan to mu se pokvarila kompozicija koliko i to mu je propao plan, Miles se bio spreman zakleti u to. A radilo se o nervoznom, nestrpljivom umjetniku koji nije znao ostaviti stvari na miru, koji je morao dodavati te prepametne sitnice. Tip ovjeka koji je, kad je kao dijete dobio svoj prvi vrt, iskopao sjemenke da vidi jesu li po-
ele rasti. (Miles je osjetio traak simpatije za baruna X-a.) Da, zaista, barun X koji igra s velikim ulogom i gubi i vrijeme i ograde sad je ve nedvojbeno dospio do klasinog stanja u kojem bi morao poiniti neku veliku pogreku. Zato nisam siguran daje to tako dobra ideja? "Imate li jo to dodati, barune Vorkosigan?" ree Vor-reedi.
"Hm? Ne. Samo, ovaj, razmiljam." Osim toga, samo biste se uzrujali.
"Zamolio bih vas, kao asnik veleposlanstva koji ima krajnju odgovornost za vau osobnu sigurnost u svojstvu slubenog izaslanika, da i vi i barun Vorpatril prekinete drutvene kontakte s ovjekom koji je oito umijean u opasnu cetagandsku vendettu."
"Yenaro me vie ne zanima. Ne elim mu nikakvo zlo. Moj pravi prioritet jest da pronaem ovjeka koji mu je nabavio onu fontanu."
Vorreedijeve obrve podigle su se u blagom prigovoru. "To ste mogli rei i ranije."
"Gledajui unatrag", ree Miles, "uvijek se vidi bolje." "To je sigurno", uzdahnuo je Vorreedi glasom punim iskustva. Poeao se po nosu i zavalio se u svom sjedalu. "Postoji jo jedan razlog zato sam vas pozvao ovamo, barune Vorkosigan. Ghem-pukovnik Benin je zamolio za jo jedan razgovor s vama."
"Zaista? Kao i prije?" Miles se uspio suzdrati da ne zaskvii.
"Ne sasvim. Izriito je zatraio razgovor i s vama i s barunom Vorpatrilom. Zapravo, upravo je na putu ovamo. Ali ako elite, moete odbiti razgovor."
"Ne, to je... to je u redu. Zapravo, volio bih ponovno razgovarati s Beninom. Ja, ovaj... znai, da odem po Ivana, gospodine?" Miles je ustao. Loa, loa zamisao, dopustiti
dvojici sumnjivaca da porazgovaraju prije ispitivanja, ali opet, to i nije bio Vorreedijev sluaj. Do koje je mjere Miles uvjerio ovjeka u svoju tajnu misiju?
"Samo naprijed", ree Vorreedi dobroudno. "Premda moram rei..."
Miles zastane.
"Ne vidim kako se barun Vorpatril uklapa u ovo. On nije kurirski asnik. I dosje mu je proziran poput stakla."
"Ivan zbunjuje mnoge ljude, gospodine. Ali... ponekad, ak i genij treba nekog tko moe slijediti naredbe."
Miles se trudio da ne tri dok se urio niz hodnik do Ivanovih odaja. Luksuz nenadgledanja koji im je bio donio njihov poloaj uskoro e prestati, pretpostavljao je. Ako Vorreedi nakon ovoga ne ukljui prislune ureaje i u Ivanovoj i u Milesovoj sobi, ovjek ili ima nadnaravnu samo-kontrolu ili nema mozga. A asnik za protokol bio je prodrljivo znatieljan; to je bio dio njegova posla.
Na Milesovo nestrpljivo kucanje, Ivan je otvorio vrata lijenim Naprijed. Miles je naao roaka kako sjedi u krevetu, napola odjeven u zelene hlae i svijetlosmeu koulju i lista hrpu rukom ispisanih arenih papira s odsutnim, ne posebno sretnim izrazom lica.
"Ivane, dii se. Oblai se. Idemo razgovarati s pukovnikom Vorreedijem i ghem-pukovnikom Beninom."
"Najzad priznanje, hvala Bogu!" Ivan je bacio papire u zrak i bacio se na krevet s uzdahom olakanja.
"Ne. Ne ba. Ali mora mene pustiti da govorim i potvrditi sve to kaem."
"Oh, prokletstvo." Ivan se namrtio prema stropu. "Sto sad?"
"Benin je sigurno ispitivao ba Lurino kretanje na dan prije smrti. Pretpostavljam da je doao do naeg malog
susreta u kapsuli. Ne elim mu zeznuti istragu. Zapravo, elim da mu istraga uspije, bar to se tie identificiranja baova ubojice. Dakle, treba mu to vie stvarnih injenica."
"Stvarnih injenica. Za razliku od kakve to druge vrste injenica?"
"Apsolutno ne moemo ni na koji nain spomenuti Veliki klju ili visost Rian. Mislim da moemo ispriati tono to se dogodilo i samo izostaviti tu sitnicu."
"Tako misli, ha? Bit e da se slui drukijom matematikom od ostatka svemira. Ima li predodbu kako e se Vorreedi i veleposlanik raspigati kad shvate da smo preutjeli tu sitnicu?"
"Vorreedi je privremeno pod kontrolom. Misli da imam misiju od Simona Illvana."
"to znai daje nema. Znao sam!" Ivan je zastenjao, povukao si jastuk preko lica i snano ga pritisnuo.
Miles mu je izvukao jastuk iz ruku. "Sad jesam. Ili bih bio, kad bi Illvan znao ono to ja znam. Ponesi i onaj dis-ruptor ivaca. Ali nemoj ga potezati ukoliko ti ja to ne kaem."
"Neu za tvoj raun pucati na zapovjednika."
"Nee pucati ni na koga. Uostalom, Vorreedi mi nije zapovjednik." To bi kasnije mogla biti vana pravna toka. "Moda e mi trebati kao dokaz. Ali ne ukoliko se to ne spomene. Neemo nita pruiti dobrovoljno."
"Nikad se ne javljaj dobrovoljno, tako je, tako se to radi! Konano si poeo shvaati, stari!"
"Umukni i ustaj." Miles je bacio jaknu dnevne odore preko ispruenog Ivana. "Ovo je vano! Ali mora ostati savreno hladan. Moda sam potpuno fulao i samo preuranjeno paniarim."
"Ne bih rekao. Mislim da paniari prekasno. Zapravo, da si poeo paniariti jo malo kasnije, to bi vjerojatno ve bilo postumno paniarenje. Ja paniarim ve danima."
Miles je Ivanu dobacio niske izme s bezonom odlu-nou. Ivan je stresao glavom, sjeo i poeo ih navlaiti.
"Sjea li se", uzdahne Ivan, "onda kad si itao sve one vojne povijesti o cetagandskim zatvorenikim logorima za vrijeme invazije i zakljuio da u stranjem vrtu kue Vor-kosigan moramo iskopati tunel za bijeg? Samo to si ti zamislio tunel, a Elena i ja smo ga morali iskopati?"
"Bilo nam je valjda osam godina", ree Miles branei se. "Lijenici su jo radili na mojim kostima. Jo sam bio prilino lomljiv, onda."
" i tunel se sruio na mene?" nastavio je Ivan zaneseno. "I ostao sam dolje satima1?"
"Nije se radilo o satima. Radilo se o minutama. Narednik Bothari te izvukao u tili as."
"Meni se inilo da se radi o satima. Jo mije okus zemlje u ustima. Imao sam zemlje i u nosu." Ivan si protrlja nos, prisjeajui se. "Moja majka bi jo uvijek imala napadaj da teta Cordelia nije sjela na nju."
"Bili smo blesavi klinci. Kakve to veze ima s bilo im?" "Nikakve, valjda. Samo sam se jutros probudio razmiljajui o tome." Ivan je ustao, zakopao svoju tuniku i poravnao je. "Nisam mislio da e mi narednik Bothari ikad nedostajati, ali sad mi nedostaje. Tko e me ovog puta otkopati?"
Miles je poelio odrezati neto otro, ali umjesto toga zadrhti. Bothari i meni nedostaje. Bio je gotovo zaboravio <* koliko, dok Ivanove rijei nisu dotakle oiljak njegova aljenja, onaj tajni mali dep pun tjeskobe koji kao da se nikad nije praznio. Velike pogreke... Prokletstvo, ovjek koji hoda po ici ne treba nekog tko e mu sa strane vikati
kako je ica visoka i kako loe dri ravnoteu. Nije da on to ne zna; ali ono to mu je najpotrebnije jest da zaboravi na to. ak i trenutni gubitak koncentracije  ili samouvjerenosti  ili samo zastajkivanje, moe biti smrtonosno. "Uini mi uslugu, Ivane. Nemoj razmiljati. Povrijedit e se. Samo slijedi naredbe, dobro?"
Ivan mu je pokazao zube ne nasmijeivi se. Slijedio Mi-lesa kroz vrata.
Sastali su se s ghem-pukovnikom Beninom u istoj maloj prostoriji kao i proli put, ali ovog puta Vorreedi je osobno bio prisutan, otpustivi straara. Dvojica pukovnika upravo su zavravala s uvodnim uljudnostima i sjedala kad su Miles i Ivan uli, zbog ega se Miles ponadao da su imali manje vremena za usporeivanje biljeki nego on i Ivan. Benin je opet na sebi imao svoju formalnu crvenu odoru i upadljive boje na licu, svjee i savreno nanesene. Kad su svi opet pristojno pozdravili i svi opet zauzeli svoja mjesta, Miles je uspio umiriti disanje i udarce srca. Ivan je svoju nervozu sakrio izrazom bezizraajne dobroudnosti zbog koje je izgledao, po Milesovu miljenju, upadljivo bedasto.
"Barune Vorkosigan", poeo je ghem-pukovnik Benin. "Koliko znam, vi radite kao kurirski asnik."
"Kad sam na dunosti." Miles je odluio ponoviti priu za Benina. "To je astan posao i nije preteak za mene."
"A volite li svoje dunosti?"
Miles slegne ramenima. "Volim putovanja. I, ovaj... to me sklanja s puta, prednost koja vrijedi za obje strane. Znate koliko je Barravar zaostao kad su u pitanju mutacije." Miles se sjetio Yenarove enje za mjestom. "I daje mi slubeni poloaj, zbog toga sam netko."
L
"To mogu shvatiti", prizna Benin.
Da, tako sam i mislio.
"Ali sad niste na kurirskoj dunosti?"
"Ne na ovom putovanju. Trebali smo nepodijeljenu pozornost posvetiti svojim diplomatskim dunostima i, usput, moda razviti malo sofisticiranosti."
"A barun Vorpatril je dodijeljen Operativnom odjelu, je li tako?"
"Uredski posao", uzdahne Ivan. "Stalno se nadam brodskoj slubi."
To nije istina, pomisli Miles; Ivan je uivao u poslu u glavnom stoeru, u prijestolnici, gdje je imao vlastiti stan i drutveni ivot na kojem su mu zavidjeli svi njegovi kolege. Ivan je samo elio da njegova majka dobije neku brodsku dunost, negdje jako daleko.
"Hm." Beninove ruke su se trznule, kao da se prisjea spremanja plastinih folija. Udahnuo je i pogledao Milesa ravno u oi. "Dakle, barune Vorkosigan  u pogrebnoj rotondi niste prvi put vidjeli ba Luru, zar ne?"
Benin je pokuavao neoekivanim otvaranjem uznemiriti svoj plijen. "Tono", odgovori Miles sa smijekom.
Oekujui nijekanje, Benin je ve bio otvorio usta za sljedei udarac, vjerojatno prikaz nekog odluujueg dokaza koji bi potvrdio da Barravarac lae. Sad je morao opet zatvoriti usta i krenuti od poetka. "Ako... ako ste to eljeli zadrati u tajnosti, zato ste mi zamalo otvoreno rekli da traim tamo gdje sam vas neizbjeno morao nai? A", glas mu se zaotrio od zbunjene ljutnje, "ako to niste eljeli zadrati u tajnosti, zato mi naprosto niste odmah rekli?"
"Bio je to zanimljiv test za vae sposobnosti. elio sam znati hoe li biti vrijedno truda nagovarati vas da sa

mnom podijelite rezultate. Vjerujte mi, moj prvi susret s ba Lurom tajna je meni isto koliko i vama."
ak i pod upadljivim bojama na licu, pogled kojim je Benin poastio Milesa neodoljivo ga je podsjetio na pogled koji je i preesto dobivao od svojih nadreenih. ak mu je u sebi dao i ime, Onaj Pogled. Na neki udan nain, zbog toga se osjetio lagodnije. Osmijeh mu je postao malo vese-liji.
"A... kako ste zaista susreli ba?" ree Benin.
"to ste dosad doznali?" uzvrati Miles. Benin e, naravno, poneto i preutjeti, da provjeri Milesovu priu. To je bilo sasvim u redu, budui da mu je Miles namjeravao rei gotovo cijelu istinu.
"Ba Lura bilo je u prilaznoj postaji onog dana kad ste vi stigli. Napustilo je postaju barem dvaput. Jednom, izgleda, kroz pristanite u kojem su sigurnosni monitori bili deaktivirani i neprovjereni otprilike etrdeset minuta. Isti vez i vrijeme kad ste vi stigli, barune Vorkosigan."
"Nae prvo pristajanje, mislite." "...Da."
Vorreedijeve cii su se rairile, a usne stanjile. Miles ga je zasad ignorirao, premda se Ivanov pogled oprezno pomakao da ga pogleda.
"Deaktivirani? Ja bih to nazvao iupani iz zida. U redu, ghem-pukovnie. Ali recite mi  je li na susret u kapsuli bio prvi ili drugi put to je ba napustilo postaju?"
"Drugi", rekao je Benin napeto ga drei u vidokrugu.
"Moete li to dokazati?"
"Da."
"Dobro. Kasnije bi moglo biti veoma vano da to moete dokazati." Ha, Benin nije bio jedini koji moe provjeriti istinitost ovog razgovora. Bez obzira na razlog, Benin je
izgleda do sada bio sasvim iskren. Vrijeme je za zaokret. "Dakle, s naeg gledita, evo to se dogodilo"
Mirnim glasom i s mnogo provjerivih fizikih potankosti, Miles je opisao njihov zbunjujui sukob s ba. Jedino to je promijenio bila je izjava kako je ba poseglo u dep svojih hlaa prije nego to je on povikao upozorenje. Doveo je priu do trenutka Ivanove junake borbe i hvatanja isputenog disruptora, te prepustio Ivanu da dovri. Ivan mu je uputio ljutit pogled ali samo je, preuzevi Milesov ton, ukratko ispriao injenice o baovu konanom bijegu.
Budui da na licu nije imao boje, Miles je mogao krajikom oka pratiti kako Vorreedijevo lice tamni. ovjek je bio previe hladnokrvan i suzdran da bi poljubiastio ili tako neto, ali Miles bi se kladio da bi tog asa mjera tlaka ve alobno tulio.
"A zato to niste prijavili na naem prvom sastanku, barune Vorkosigan?" upitao je Benin ponovno, nakon duge, zamiljene stanke.
"Ja bih vam", rekao je Vorreedi blago priguenim glasom, "mogao postaviti isto pitanje, porunice." Benin je Vorreediju dobacio pogled uzdignutih obrva, zamalo raz-mrljavi boje na svom licu.
Porunice, a ne gospodaru; Miles je shvatio stvar. "Pilot kapsule prijavio je dogaaj svome kapetanu, koji e to prijaviti svome zapovjedniku." Drugim rijeima, Illvanu; zapravo, izvjee je, probivi se kroz uobiajene kanale, vjerojatno upravo ovog asa stizalo na Illvanov stol. Jo tri dana dok hitan upit od kue ne stigne na Vorreedijev stol i jo est za odgovor i povratni odgovor. Sve e biti gotovo prije nego to Illvan ita bude mogao uiniti. "Meutim, prema svojim ovlastima starijeg izaslanika, preutio sam dogaaj iz diplomatskih razloga. Poslani smo s izriitom uputom da budemo neupadljivi i izraavamo maksimalnu

uljudnost. Moja vlada smatra ovaj ozbiljan skup vanom prilikom za slanje poruke o poputanju napetosti na naim granicama i normalizaciji trgovine i drugih odnosa. inilo mi se da, s obzirom na napetosti izmeu naih dviju zemalja, ne bi bilo uputno zapoeti posjet optubama o niim izazvanom oruanom napadu jednog carskog roba na bar-ravarske posebne izaslanike."
Neizreena prijetnja bila je dovoljno jasna; usprkos bojama na Beninovu licu, Miles je bio siguran daje dobro pogodio. ak i Vorreedi kao daje ozbiljno razmatrao priu.
"Moete li... dokazati svoje tvrdnje, barune Vorkosi-gan?" upita Benin oprezno.
"Jo imamo disruptor ivaca koji smo oteli robu. Ivane?" Miles je kimnuo svome roaku.
Polako, samo vrhovima prstiju, Ivan je iz depa izvukao oruje i oprezno ga poloio na stol, te uredno vratio ruke na krilo. Izbjegavao je Vorreedijeve bijesne oi. Vorreedi i Benin istovremeno su posegnuli za disruptorom i istovremeno zastali, mrtei se jedan na drugoga. "Oprostite", ree Vorreedi. "Ja to jo nisam vidio." "Zaista?" ree Benin. Kako neobino, podrazumijevalo se iz tona. "Samo izvolite." Ruka mu se uljudno spustila. Vorreedi je podigao oruje i potanko ga pregledao, provjeravajui izmeu ostaloga da je sigurnosna sklopka zaista povuena, prije nego to ga je jednako uljudno dodao Beninu.
"Bit e mi drago da vam vratim oruje, ghem-pukovni-e," nastavio je Miles, "u zamjenu za zakljuke koje iz njega moete izvui. Ako ga se moe pratiti unatrag sve do Nebeskog vrta, to ba i nee biti neka pomo, ali ako gaje ba dobilo negdje po putu, pa... to bi moglo biti zanimljivo. *""> je provjera koju vi moete provesti lake od mene."
Miles je zastao. Zatim doda: "Koga je ba posjetilo kad je prvi put napustilo postaju?"
Benin je podigao pogled od prouavanja disruptora ivaca. "Brod ukotvljen dalje od postaje."
"Moete li biti precizniji?"
"Ne."
"Oprostite, mogu li preoblikovati to pitanje? Biste li mogli biti precizniji kad biste to eljeli?"
Benin je spustio disruptor i zavalio se u svome sjedalu, posveujui Milesu, ako je to bilo mogue, jo veu pozornost. utio je jedan dug, zamiljen trenutak, prije nego to je konano odgovorio: "Ne, naalost. Ne bih mogao."
Prokletstvo. Tri broda veledostojnikih vladara koji su bili ukotvljeni izvan postaje pripadali su Ilsumu Ketvju, Slvkeu Giaji i Este Rondu. To je mogla biti posljednja toka njegove triangulacije, ali Benin mu je nije mogao pruiti. Za sada. "Osobito bi me zanimalo kako to da nas je kontrola leta, ili netko tko se predstavio kao kontrola leta, usmjerio u pogreni, odnosno onaj prvi, sletni vez."
"A to vi mislite, zastoje ba ulo u va vez?" uzvratio je Benin protupitanjem.
"S obzirom na zbunjenost pri susretu, razmotrio bih mogunost da se radilo o sluajnosti. Ako je tako bilo predvieno, mislim daje neto moralo krenuti izrazito krivo."
Ma nemoj, govorio je Ivanov tih, zlovoljan pogled. Miles se nije obazirao na njega.
"U svakom sluaju, ghem-pukovnie, nadam se da e vam ovo pomoi utvrditi tona vremena", nastavio je Miles zavrnim tonom. Benin sigurno gori od elje da odjuri ispitati svoj novi trag, disruptor ivaca.
Benin se nije ni pomakao. "A o emu ste vi i visost Rian zapravo priali, barune Vorkosigan?"
"Za to se, bojim se, morate obratiti visosti Rian. Ona je Cetagandanka, tako daje u potpunosti u vaim rukama." Naalost. "Ali mislim daje njezina tuga nad smru ba Lu-re posve iskrena."
Beninove oi se podignu. "A kad ste je vi toliko upoznali da procijenite dubinu njezine tuge?"
"Tako mi se inilo." I ako smjesta ne zavri razgovor, zaglibit e tako duboko da e ga morati vui van traktorom. S Vorreedijem je morao postupati vrlo njeno; to se nije u istoj mjeri odnosilo i na Benina. "Ovo je sve vrlo zanimljivo, ghem-pukovnie, ali bojim se da jutros vie nemam vremena. Ali ako ikad otkrijete odakle je doao dis-ruptor ivaca, i kamo je ba ilo, bio bih vie nego sretan da nastavimo ovaj razgovor." Zavalio se u svome sjedalu, prekriio ruke i srdano se nasmijeio.
Ono to je Vorreedi trebao napraviti bilo je objaviti da imaju vremena koliko god ele i pustiti Benina da mu i dalje bude konj za vuu  na njegovu mjestu, Miles bi tako uinio  ali Vorreedi je oito i sam gorio od elje da se doepa Milesa nasamo. Umjesto toga, asnik za protokol je ustao, oznaavajui slubeni kraj razgovora. Gost koji je morao traiti pristup na teritorij veleposlanstva  a Miles je bio siguran da to nije njegov uobiajeni poloaj  Benin se sloio bez komentara, ustajui da se oprosti.
"Ja u svakako opet razgovarati s vama, barune Vorko-sigan", obeao je Benin zlokobno.
"Nadam se, gospodine. Ah  jeste li posluali i moj drugi savjet? O spreavanju smetnji?"
Benin je zastao, odjednom djelujui pomalo odsutno. "Zapravo i jesam."
"I kako je prolo?"
"Bolje nego to bih oekivao."
"Dobro."
Beninovo oprotajno polusalutiranje bilo je ironino ali, inilo se Milesu, ne i posve neprijateljsko.
Vorreedi je otpratio svoga gosta do vrata, ali ga je tamo prepustio straarima iz hodnika i vratio se u malu sobu prije nego to su Miles i Ivan mogli pobjei.
Vorreedi je oima prikovao Milesa u mjestu. Miles je naas zaalio to se njegov diplomatski imunitet ne protee i na asnika za protokol. Hoe li se Vorreedi sjetiti da ih razdvoji i slomi Ivana? Ivan se trudio djelovati nevidljivo, u emu je bio vrlo uspjean.
Vorreedi je poeo opasno: "Ja nisam gljiva, porunice Vorkosigan."
Da ga se dri u mraku i hrani govnima, naravno. Miles u sebi uzdahne. "Gospodine, obratite se mojem zapovjedniku", mislei na Illvana  koji je i Vorreedijev zapovjednik  "priskrbite odobrenje i va sam. Do tada, moja je procjena da nastavim kako sam i poeo."
"Pouzdajui se u svoje instinkte?" ree Vorreedi suho.
"Ionako jo nemam nekih vrstih zakljuaka koje bih podijelio."
"Dakle... nagovjeuju li vam instinkti neku vezu izmeu pokojnog ba Lure i baruna Yenara?"
I Vorreedi je imao instinkte, o, da. Inae ne bi bio na ovom mjestu. "Osim injenice da su obojica bili u dodiru sa mnom? Nita u to bih se... pouzdao. Traim dokaze. A onda u... biti negdje."
"Gdje?"
S glavom prema dolje u najveem zahodu koji si moete zamisliti, kako mi zasad ide. "To u valjda znati kad tamo stignem, gospodine."
"I mi emo opet razgovarati, barune Vorkosigan. Raunajte s tim." Vorreedi mu je uputio vrlo simbolino kima-nje glavom i naglo otiao  vjerojatno obavijestiti velepos-
lanika Vorob'veva o novim komplikacijama u njegovu ivotu.
U tiini koja je uslijedila, Miles je tiho rekao: "To je dobro prolo, kad se sve uzme u obzir."
Ivanove usne prezrivo su se nabrale.
Tiina je vladala dok su se vukli natrag do Ivanove sobe, gdje je Ivan na stolu pronaao novu hrpu arenih papira. Pregledao ih je, izrazito ignorirajui Milesa.
"Nekako moram doi do Rian", ree Miles konano. "Ne mogu vie ekati. Stvari su prokleto preblizu."
"Ja ne elim vie imati nikakve veze s tim", rekao je Ivan odsutno.
"Prekasno."
"Da. Znam." Ruke su mu zastale. "Ha. Eto ti novog hupsera. Ovo je i na tvoje ime."
"Nije od gospe Benello, nadam se. Bojim se da e je Vor-reedi sad smatrati zabranjenim teritorijem."
"Ne. Ne prepoznajem ime."
Miles je skoio na papir i rastrgao omotnicu. "Gospa d'Har. Vrtna zabava. to li ona uzgaja u svojem vrtu, pitam se? Moe li to biti dvostruko znaenje  u odnosu na Nebeski vrt? Hm. Jako kratak rok. To bi mogao biti moj sljedei kontakt. Boe, kako mrzim ovisiti o visosti Rian za svaki kontakt. Pa, prihvatit emo to bez obzira na sve, za svaki sluaj."
"To ba nije moj izbor provoda za veeras", ree Ivan.
"Jesam li igdje spominjao izbor? To nam je prilika, moramo je prihvatiti." Nastavio je zloesto: "Osim toga, ako nastavi ovako ostavljati genetske uzorke po cijelom gradu, potomstvo bi ti sljedee godine moglo zavriti na izlobi. U obliku grma".
Ivan se strese. "Ne misli stvarno da bi  to nije razlog to  ovaj, je li to mogue?"
"Sigurno. Pa, kad ode, mogle bi ponovno stvoriti dijelove tijela koji ih zanimaju, da im budu pod rukom, i to u bilo kojem omjeru  lijepi suvenir. A ti si mislio da je drvo s makama opsceno."
"Nije to samo to, stari..." izjavio je Ivan s uvrijeenim dostojanstvom. Glas mu je izblijedio od sumnje, "...ne misli da bi stvarno napravile tako neto, ne?"
"Nema bezobzirnije strasti nego to je cetagandski umjetnik u potrazi za novim medijem." vrsto je dodao: "Idemo na vrtnu zabavu. Siguran sam da mi je to kontakt s Rian".
"Vrtna zabava", sloi se Ivan s uzdahom. Zabuljio se u nita. Tren kasnije dodao je usputno: "Zna to, teta to ona ne moe naprosto povui banku gena s njegova broda. Onda bi imao klju, ali ne bi imao brave. To bi ga dobro zeznulo, kladim se."
Miles je polako sjeo u Ivanov stolac. Kad mu se dah povratio, apnuo je: "Ivane, to je briljantno. Zato se ja nisam toga prije sjetio?"
Ivan porazmisli. "Jer to nije scenarij u kojem ti izigrava usamljenog junaka pred visosti Rian?"
Izmijenili su namrtene poglede. Za promjenu, Milesov pogled prvi je skrenuo. "Bilo je to retoriko pitanje", rekao je napeto. Ali ne ba glasno.
DVANAESTO POGLAVLJE
Vrtna zabava bila je pogrean naziv, zakljuio je Miles. Zabuljio se pokraj veleposlanika Vorob'veva i Ivana im su njih trojica izili iz dizalne cijevi koja ih je brzinom od koje su pucali bubnjii dovela do naizgled otvorenog vrha krova. Blagi zlatni sjaj u zraku iznad samog krova oznaavao je prisutnost superlakog zatitnog polja koje je titilo krov od neeljenog vjetra, kie ili praine. Sumrak je ovdje, u sreditu prijestolnice, bio srebrni sjaj u atmosferi, jer je zgrada, visoka pola kilometra, gledala na zeleni prsten parkova koji je okruivao sam Nebeski vrt.
Zaobljene tratine s cvijeem i minijaturnim drveem, fontane, potoii, puteljci i lukovi mostova od zada pretvarali su krov u labirint u najboljem cetagandskom stilu. Svaki okret po puteljcima otkrivao je i uokvirivao drukiji pogled na grad koji se prostirao do horizonta, premda su najljepi pogledi bili oni prema carevom velikom svjetlucavom jajetu feniksa u srcu grada. Predvorje dizalne cijevi koje je vodilo do svega toga bilo je nadsvoeno vinovom lozom i poploeno sloenom intarzijom od poludragog kamenja: lapis lazuli, malahit, zeleni i bijeli ad, rozenkvarc i drugi minerali koje Miles nije mogao ak ni imenovati.
Ogledajui se, Miles je konano shvatio zato ih je asnik za protokol sve natjerao da odjenu crne odore svojih Kua, dok je Miles bio mislio da bi redovne zelene odore bile dovoljne. Ovdje nije bilo mogue biti pretjerano ot-
mjen. Veleposlanik Vorob'vev dobio je pristup kao njihova pratnja, ali ak je i Vorreedi veeras morao ekati dolje u garai. Takoer se ogledajui oko sebe, Ivan je malo vre stisnuo njihovu pozivnicu.
Njihova navodna domaica, gospa d'Har, stajala je na rubu predvorja. Po svemu sudei, biti u svome domu brojilo se isto kao^ biti unutar oblaka, jer je gostima eljela dobrodolicu. ak i u poodmaklim godinama, njezina je veledostojnika ljepota zapanjivala. Imala je na sebi halju od tuceta tankih slojeva zasljepljujue bjeline, koji su se sputali do dolje i omatali oko njezinih nogu. Gusta srebrna kosa padala je do poda. Njezin suprug, ghem-admiral Har, ija bi krupna pojava obino dominirala bilo kojom prostorijom, kao da se pokraj nje stapao s pozadinom.
Ghem-admiral Har zapovijedao je polovicom cetagan-dske flote, a njegov zbog dunosti zakanjeli dolazak na kraj obreda cariina pogreba bio je razlog za veeranju zabavu dobrodolice. Bio je odjeven u krvavocrvenu sveanu carsku odoru, koju je mogao popuniti s dovoljno kolajni da potopi omanji amac. Umjesto toga, odluio je nadmaiti konkurenciju jednostavnom vrpcom i medaljom varljivo jednostavnog naziva Reda zasluga. Izostavljanje ostalog eljeza uinilo je ovu poast jo uoljivijom. I ne-dostinijom. Kolajna se dodjeljivala rijetko, iskljuivo po carevoj zapovijedi. U Cetagandskom carstvu bilo je malo nagrada vieg ranga. No, veledostojnika gospa do njega bila je jedna od njih. Barun Har bio bi i nju prikopao na svoj haljetak samo da moe, inilo se Milesu, premda ju je osvojio prije nekih etrdeset godina. Boje Harova ghem-klana bile su uglavnom naranasta i zelena; motiv se nije moglo odrediti, izoblien dubokim borama na ovjekovu licu i u groznom neskladu s crvenilom njegove odore.
ak je i veleposlanik Vorob'vev bio zadivljen ghem-ad-miralom Harom, procijenio je Miles po iznimnoj formalnosti njegova pozdrava. Har je bio ljubazan ali oito zbu-
njen; Zato su ovi stranci u mome vrtu? Ali pokorio se gospi d'Har, koja je Ivanovu nervozno pruenu pozivnicu prihvatila s malim, hladnim kimanjem glave i uputila ih, glasom starou omekanom u medeni alt, do prostora gdje se posluivala hrana i pie.
Proetali su dalje. Nakon to se oporavio od oka gospe d'Har, Ivanova glava poela se okretati u potrazi za mladim ghem-enama koje je poznavao, ali bez uspjeha. "Ovo mjesto je prepuno starih brabonjaka", apnuo je Milesu oajno. "Kad smo mi uli, prosjek godina spustio se s devedeset na osamdeset devet."
"Osamdeset devet i polja mislim", uzvratio je Miles apatom.
Veleposlanik Vorob'vev stavio je prst na usta, suzdravajui se od komentara, ali oi su mu blistale uveseljenim slaganjem.
Ba. Ovo je bila prava stvar; Yenaro i njegovo drutvo bili su zaista otrcani mali imitatori u usporedbi s ovim. Bili su iskljueni godinama, poloajem, bogatstvom... svime. Ratrkano kroz vrt bilo je nekih pet-est oblaka veledos-tojnica koji su svijetlili poput blijedih lampiona, neto to Miles jo nije vidio izvan samoga Nebeskog vrta. Gospa d'Har odravala je drutveni dodir sa svojim veledostojni-kim roacima ili bivim roacima, po svemu sudei. Rian, ovdje? Miles se molio da bude tako.
"Volio bih da sam uspio ugurati i Maz", uzdahnuo je Vorob'vev sa aljenjem. "Stvarno, kako ste ovo uspjeli, barune Ivane?"
"Nisam ja", zanijee Ivan. Pokazao je palcem na Milesa.
Vorob'vevljeve obrve upitno se podignu.
Miles je slegnuo ramenima. "Rekli su mi da prouavam hijerarhiju moi. To je to, zar ne?" Zapravo, vie nije bio tako siguran u to.
Tko zaista dri mo u ovom kompliciranom drutvu? Ghem-baruni, bio bi jednom odgovorio bez oklijevanja; oni upravljaju orujem, krajnjom prijetnjom nasilja. Ili vele-dostojnici, koji upravljaju ghemovima, putem nekih neshvatljivih sredstava. Svakako ne zatiene veledostojnice. Znai li to daje njihovo znanje neka vrsta moi? Vrlo krhka vrsta moi. Nije li krhka mo proturjeje? Zvjezdane jaslice postoje jer ih titi Car; Car postoji jer mu ghem-baruni slue. Ali veledostojnice su stvorile Cara... stvorile i same veledostojnike... stvorile i ghemove, to se toga tie. Mo stvaranja... mo razaranja... zatreptao je, osjeajui kako mu se vrti u glavi. Zagrizao je zakusku u obliku siunog labuda, odgrizavi mu prvo glavu. Perje je bilo izraeno od riina brana, sudei po okusu, a punjenje je bilo neka zainjena proteinska masa. Umjetno uzgojeno labue meso?
Barravarska skupina opskrbila se piima i poela polagano kruenje puteljcima krovnog vrta, usporeujui poglede. Takoer su i skupljali poglede, od postarijih ghemo-va i veledostojnika na koje su nailazili; ali nitko im se nije priao predstaviti, niti upitati togod, niti zapoeti razgovor. I sam Vorob'vev jo je samo izviao, smatrao je Miles, ali ovjek e sigurno uskoro krenuti iskoristiti prilike za stvaranje kontakata to mu ih ova veer prua. Kako e se Miles rijeiti svoga veleposlanika kad se njegov kontakt pojavi, nije bio siguran. Pretpostavljajui da ga kontakt zaista i treba ovdje pronai i da nije u pitanju samo njegova presnana mata ili
Ili sljedei pokuaj ubojstva. Proli su oko nekog zelenila i ugledali enu u bjelini veledostojnica, ali bez oblaka, kako stoji sama i zuri u grad. Miles ju je prepoznao po tekoj pletenici boje okolade koja joj je padala do glenjeva, ak i ovako napola okrenutu na drugu stranu. Visost Vio d'Chilian. Je li i ghem-general Chilian ovdje? Ili Kety osobno?
Ivanov dah je zastao. Pa da. Osim njihove postarije domaice, ovo je bilo prvi put da Ivan ugleda veledostojnicu izvan njezina oblaka, a Ivan nije proao... cijepljenje visosti Rian. Miles je ustanovio da ovog puta moe promotriti visost Vio s tek naslutivim drhtajem. Jesu li veledostojni-ce bolest koju se moe dobiti samo jednom, kao legendarne vodene kozice pa ako ih preivi, poslije toga ostaje imun, bez obzira na oiljke?
"Tko je ona?" apnuo je Ivan opinjeno.
"Supruga ghem-generala Chiliana", promrmljao mu je Vorob'vev u uho. "Ghem-general bi mogao naruiti vau jetru za doruak. Ja bih mu je poslao. Slobodne ghemske gospe mogu se zabavljati kako im se svia, ali udane vele-dostojnice su nedodirljive. Jasno?"
"Da, gospodine", ree Ivan slabano.
Visost Vio zurila je kao hipnotizirana u veliku svjetlucavu kupolu Nebeskog vrta. ezne li za izgubljenim ivotom, zapitao se Miles. Provela je godine izagnana u zabit Sigma ete sa svojim ghemskim suprugom. Kako se osjea, ovog asa? Sretno? Nostalgino?
Neki pokret ili zvuk od Barravaraca morao se probiti kroz njezino snatrenje, jer joj se glava okrenula prema njima. Na trenutak, samo na trenutak, njezine zapanjujue oi boje cimeta djelovale su bakreno, metalno, pune bijesa tako beskrajnog da se Milesu okrenuo eludac. A onda joj se lice vratilo u bezizraajnost veledostojnice, neprobojnu kao oblak kojeg nije imala i jednako oklopljenu; otvoren osjeaj nestao je tako brzo da Miles nije bio siguran jesu li ga druga dvojica vidjela. Ali izraz joj i nije bio namijenjen njima; bio joj je na licu jo dok se okretala, prije nego to je mogla prepoznati Barravarce, odjevene u crno i zastale u sjeni.
Ivan je otvorio usta; Molim te, nemoj, pomislio je Miles, ali Ivan je morao pokuati. "Dobra veer, gospo. Prekrasan pogled, zar ne?"
Oklijevala je jedan dug trenutak  Miles je bio oekivao da e pobjei  ali onda je odgovorila, tihim, savreno moduliranim glasom: "U cijelom svemiru nema takvog."
Ohrabren, Ivan se osmjehnuo i koraknuo naprijed. "Dopustite mi da se predstavim. Ja sam barun Ivan Vorpatril od Barravara... A, ovaj, ovo je veleposlanik Vorob'vev, a ovo je moj roak, barun Miles Vorkosigan. Sin znate-ve-koga, ne?"
Miles je mirnuo od nelagode. Promatrati Ivana kako blebee sav uspanien inae bi bilo zabavno, kad ne bi bilo tako uasno neugodno. Bolno je podsjealo Milesa na  njega samoga. Jesam li i ja bio takva budala, kad sam prvi put vidio Rian? Bojao se daje odgovor da.
"Da", rekla je visost Vio. "Znam." Miles je vidio ljude kako s biljkama u teglama razgovaraju s vie topline i iz-raajnosti nego to je visost Vio uputila Ivanu.
Odustani, Ivane, poticao je Miles bezglasno. Ova ena udana je za prvog asnika onog frajera koji nas je moda juer pokuao ubiti, sjea se? Ukoliko barun X ipak nije princ Slyke  ili visost Rond ili... Miles zakrgue zubima.
Ali prije nego to se Ivan mogao jo dublje zakopati, ovjek u vojnoj cetagandskoj odori zaao je za ugao, a boje na licu pucketale su mu od mrtenja. Ghem-general Chi-lian. Miles se smrznuo, ruka mu se omotala oko Ivanove miice i stisnula, upozoravajui ga.
Chilianov pogled preao je preko Barravaraca, a nosnice su mu se rairile od sumnjiavosti. "Visosti Vio", obratio se svojoj eni. "Molim vas, poite sa mnom."
"Da, gospodaru", rekla je, skrueno sputajui trepavice. Pobjegla je jedva kimnuvi glavom na pozdrav. Chilian
I
se i sam natjerao da im kimne, priznajui postojanje stranaca; bio je to ozbiljan napor, prosudio je Miles. General je jednom pogledao preko ramena dok je odvodio svoju enu. Pa, kakav je grijeh poinio ghem-general Chilian da dobije nju?
"Sretan tip", uzdahnuo je Ivan zavidno.
"Nisam ba tako siguran", ree Miles. Veleposlanik Vo-rob'vev samo se mrko nasmijeio.
Hodali su dalje, dok se Milesov mozak vrtio oko tog novog susreta. Sluaj? Poetak nove klopke? Barun X koristio je svoja ljudska orua kao arila, da ostane izvan dometa vruine. Ghem-general i njegova ena sigurno su mu preblizu, preoito povezani s njim. Osim, naravno, ako Kety na kraju ipak nije barun X...
Sjaj neposredno pred njima privukao je Milesov pogled. Jedan veledostojniki oblak pribliavao im se preko zimzelenom omeene staze. Vorob'yev i Ivan stali su u stranu da ga puste proi. Umjesto toga, oblak je stao pred Mile-som.
"Barune Vorkosigan." enin glas bio je milozvuan ak i kroz filtar, ali nije pripadao Rian. "Mogu li nasamo razgovarati s vama?"
"Naravno", rekao je Miles prije nego to je Vorob'vev stigao prigovoriti. "Gdje?" Protrnuo je od napetosti. Hoe li ve veeras morati poduzeti svoj konani napad, na svoju novu metu, brod vladara Ilsuma Ketvja? Prerano, jo nedovoljno sigurno... "I kako dugo?"
"Nedaleko. Zadrat emo se oko jedan sat."
Ni priblino dovoljno vremena za put u orbitu; znai, radi se o neem drugom. "U redu. Gospodo, ispriajte me."
Vorob'vev se ogledavao s onoliko nesree na licu koliko mu je njegova uobiajena samokontrola doputala. "Barune Vorkosigan..." Oklijevanje je zapravo bilo dobar znak;
i
Vorreedi i on sigurno su proli kroz dug, neobian razgovor. "elite li straara?"
"Ne." "Vezu?"
"Ne."
"Ali bit ete oprezni?" to je bio diplomatski nain da pita Jesi li siguran da zna to radi, deko ?
"0, da, gospodine."
"Sto da radimo ako se ne vrati za sat vremena?" ree Ivan.
"ekajte." Srdano je kimnuo i krenuo za oblakom niz vrtni puteljak.
Kad su zali u jednu skrovitu niu, osvijetljenu malim arenim svjetiljkama i zaklonjenu grmljem u cvatu, oblak se okrenuo i naglo nestao. Miles se naao licem u lice s jo jednom ljepoticom u bijelom, smjetenom u lebdeem naslonjau kao na prijestolju. Njezina kosa bila je boje meda, sloeno ispletena i podignuta do ramena, neodreeno podsjeajui na pozlaen vratni titnik od verinjae. Miles bi joj starost procijenio na nekih etrdesetak standardnih godina, stoje znailo daje vjerojatno dvostruko starija.
"Visost Rian Degtiar uputila me da vas dovedem", izjavila je. Pomakla je svoje halje na lijevu stranu sjedala, otkrivajui dobro podstavljen naslon za ruku. "Nemamo mnogo vremena." Njezin pogled kao daje procjenjivao njegovu visinu ili manjak visine. "Moete se, hm... skutriti ovdje i voziti se sa mnom."
"Kako... fascinantno." Kad bi to bar bila Rian... Ali to e biti provjera neke teorije koju je imao o mehanikim sposobnostima oblaka, pa da. "Ovaj... identifikacija, gospo?" dodao je gotovo s isprikom. Konano, zadnja osoba za koju je vjerovao daje prola ovakvu vonju zavrila je prerezana grla.
Kimnulaje kao daje to i oekivala i okrenula ruku prema van, pokazujui mu prsten Zvjezdanih jaslica.
To je vjerojatno bilo najbolje to se moe, s obzirom na okolnosti. Oprezno, pribliio se i uspeo, uhvativi naslon sjedala nad njezinom glavom da odri ravnoteu. Svatko od njih trudio se da ne dotakne ono drugo. Njezina dugop-rsta ruka prela je preko kontrolne ploe ugraene u desni naslon za ruku i zatitno polje opet se zatvorilo oko njih. Blijeda svjetlost odsijavala je od rascvalih grmova, istiui njihove boje, i bacala sjaj pred njih kad su krenuli niz puteljak.
Pogled im je bio posve ist, jedva oslabljen tankom, nestvarnom kuglom izmaglice koja je oznaavala granice zatitnog polja kad se gledalo iznutra. I zvuk se prenosio potpuno jasno, mnogo^ bolje nego namjerno priguenje u suprotnom smjeru. uo je glasove i zveckanje aa s balkona iznad njih. Opet su proli pokraj veleposlanika Voro-b'veva i Ivana, koji su se znatieljno zagledali, nesigurni, naravno, je li to isti oblak koji su bili vidjeli i prije. Miles je potisnuo apsurdnu potrebu da im mahne u prolazu.
Nisu otili do predvorja dizalne cijevi kako je Miles bio oekivao, ve do ruba krovnog vrta. Njihova sjedokosa domaica stajala je i ekala. Kimnula je oblaku i otvorila zatitno polje, putajui oblak da proe na malo, privatno sletite. Odsjaj s tla je nestao kad je veledostojnica zamraila svoj oblak. Miles se zagledao gore u treperavo nono nebo, ekajui neku letjelicu ili zrana kola.
Umjesto toga, oblak se glatko pribliio rubu zgrade i preao preko ruba.
Miles se oajniki uhvatio za leni naslon sjedita, trudei se da ne vriti, da se ne uhvati oko vrata svoje doma-ice-pilota i da ne povrati po njezinoj bijeloj haljini. Padali su, a on mrzi visine... je li to bila smrt koju su mu predvidjeli, s ubojicom koja se rtvuje zajedno s njim? O Boe/
"Mislio sam da ove stvari mogu ii samo oko metar u zrak", uspio je istisnuti glasom koji je, usprkos svim njegovim naporima, bio visok i skviav.
"Ako imate dovoljnu poetnu visinu, moe se upravljati sputanjem", rekla je mirno. Usprkos Milesovu uasnutom prvom dojmu, zapravo nisu padali poput kamena. Kretali su se u luku prema naprijed, preko avenija duboko pred njima i osvijetljenih zelenih prstenova parkova, prema kupoli Nebeskog vrta.
Miles se bespomono sjetio vjetice babe Jage, iz bar-ravarskih narodnih pria, koja je letjela u arobnom stu-paru. Ova vjetica nije bila ni stara ni runa. Ali, u ovom trenutku, Miles nije bio potpuno uvjeren da ne jede zloestu djecu.
Za nekoliko minuta, oblak je opet usporio do glatke brzine hoda, nekoliko centimetara iznad plonika ispred jednog od manjih ulaza u Nebeski vrt. Pokret njezina prsta vratio je bijeli sjaj.
"Ah", rekla je osvjeenim tonom, "to nisam napravila ve godinama." Skoro da se osmjehnula, djelujui naas gotovo... ljudski.
Miles se zapanjio kad su kroz sigurnosne procedure Nebeske kupole proli kao da ih nema, osim hitre razmjene elektrinih kodova. Nitko nije zaustavio ni pretraio oblak. Isti oni ljudi u odorama koji su galaktike izaslanike pretresali s oduevljenom pomnjom sad su s potovanjem ustuknuli, sputenih pogleda.
"Zato nas ne zaustave?" apnuo je Miles, nesposoban prevladati psihiko uvjerenje kako, ako on vidi i uje njih, i oni moraju vidjeti i uti njega.
"Zaustaviti mene?" ponovila je veledostojnica zbunjeno. "Ja sam visost Pel Navarr, pratilja Eta ete. Ja ovdje ivim."
Njihovo daljnje napredovanje bilo je sretno blizu zemlji, premda bre od uobiajenog koraka, kroz sve poznatije predjele Nebeskog vrta do niske bijele zgrade s bio-filtri-ma na svakom prozoru. Prolazak visosti Pel kroz automa-tizirane sigurnosne postupke bio je skoro jednako tako brz i lak kao i kroz sam ulaz u kupolu. Proli su kroz nekoliko hodnika u tiini i skrenuli u smjeru suprotnom od laboratorija i ureda u srcu zgrade, te se uspeli jedan kat.
Dvostruka vrata su se otvorila i pustila ih u prostranu okruglu sobu ureenu u priguenim, umirujuim srebrnas-tosivim tonovima. Za razliku od svih ostalih prostora koje je vidio u Nebeskom vrtu, ovdje nije bilo nikakvih ivih dekoracija, ni biljaka ni ivotinja ni onih uznemirujuih stvorova na pola puta izmeu to dvoje. Prigueno, usredotoeno, isto... Bila je to komora u Zvjezdanim jaslicama; vjerojatno bi je se moglo nazvati Zvjezdana komora. Osam ena u bijelom ekalo je na njih, tiho sjedei u krugu. eludac mu se ne bi smio jo uvijek buniti, prokletstvo, slobodni pad je zavrio.
Visost Pel zaustavila je svoj lebdei naslonja na praznom mjestu koje ju je ekalo u krugu, spustila ga i iskljuila zatitno polje oblaka. Osam nevjerojatnih parova oiju usredotoilo se na Milesa.
Nitko, pomislio je, ne bi smio biti odjednom izloen ovolikom broju veledostojnica. Bila je to neka vrst opasnog predoziranja. Ljepota im je bila raznolika; tri su bile sjedokose kao supruga ghem-admirala, jedna je imala pletenice boje bakra, jedna je bila tamne koe i orlovskog nosa, s gomilom plaviasto-crnih kovra koje su se sputale oko nje poput ogrtaa. Dvije su bile plavokose, njegova vozaica sa svojim zlatnim tkanjem i jo jedna kose blijede kao slama na suncu koja je ravno padala do poda. Jedna tamnokosa ena imala je okoladno smeu kosu poput visosti Vio, ali u mekim, kovravim oblacima a ne vezanu. I onda Rian.
Njihov ukupan dojam iao je iznad ljepote; gdje se tono zaustavljao, Miles nije bio siguran, ali jeza je bila prilino blizu. Skliznuo je s naslona za ruku i udaljio se od lebde-eg naslonjaa, zahvalan za podrku svojim krutim, visokim izmama.
"Evo Barravarca koji e svjedoiti", rekla je visost Rian.
Svjedoiti. Znai on je bio svjedok, a ne optueni. Kljuni svjedok, moglo bi se rei. Priguio je pomalo histerian hihot. Nekako nije vjerovao da bi se igra rijei svidjela Rian.
Progutao je i doao do glasa. "U prednosti ste, moje dame." Premda je mogao pogoditi tko su one, ovog trenutka. Pogledom je preao po krugu i zatreptao da se oslobodi vrtoglavice. "Ja sam upoznao samo vau Pomonicu." Glavom je pokazao na Rian. Na niskom stoliu pred njom bili su izloeni svi znakovi cariine asti, ukljuujui i Peat i lani Veliki klju.
Rian je kimnula glavom, priznajui razumnost njegova zahtjeva. Nastavila je po krugu uz izbezumljujuu salvu imena i titula veledostojnika  da, tu su doista sjedile pratilje osam satrapskih planeta. S Rian kao devetom, u zamjenu za pokojnu caricu. Kreativni upravljai genoma veledostojnika i navodno nad-rase, svi su sjedili ovdje na nekom neobinom vijeanju.
Komora je oito bila namijenjena upravo ovoj svrsi; takvi su se sastanci sigurno odvijali kad bi pratilje dole kui da otprate brodove s djecom. Miles se osobito usredotoio na pratilje princa Slvkea, Ilsuma Ketvja i Ronda. Ke-tvjeva ena, pratilja Sigma ete, bila je jedna od sjedokosih, po starosti blia pokojnoj carici no bilo tko drugi u sobi. Rian ju je predstavila kao visost Nadinu. itna plavua sluila je princu Slvkeu od Ksi ete, dok je ena smeih kovra bila pratilja Ro ete. Miles se ponovno zapitao kak-
vo je pravo znaenje njihovih titula, koje su ih proglaavale pratiljama planeta, a ne mukaraca.
"Barune Vorkosigan", ree visost Rian. "Voljela bih da pratiljama ponovite svoju tvrdnju da ste doli do lanog Velikog kljua i sve to se zatim dogodilo.
Sve? Miles je nimalo nije krivio to je promijenila strategiju, od potpune suzdranosti do pozivanja pojaanja. Konano je bilo i vrijeme za to, po njegovu miljenju. Ali nije volio takva iznenaenja. Bilo bi lijepo da ga je barem pitala za miljenje prije toga. Ada? Kako?
"Pretpostavljam da ste shvatili moju poruku o odustajanju od prodora na brod princa Slvkea", uzvratio je.
"Da. Oekujem da ete objasniti zato kad za to doe vrijeme."
"Oprostite, gospo. Ne elim uvrijediti... nikoga od prisutnih. Ali ako je jedna od pratilja izdajica, zajedno sa svojim satrapskim vladarom, ovako e sve to znamo doi do njegovih uiju. Kako znate da ste u potpunosti okrueni prijateljima?"
U sobi je svakako bilo dovoljno napetosti za nekoliko izdaja. Rian je podigla ruku daje smiri. "On je stranac. Ne shvaa." Polako mu je kimnula. "Da, vjerujemo da ima izdaje, ali ne na ovoj razini. Nie dolje."
"Oh...?"
"Dole smo do zakljuka da ak i s bankama i Kljuem u svojim rukama, satrapski vladar ne bi mogao sam upravljati veledostojnikim genomom. Veledostojnici njegove satrapije ne bi prihvatili takvu naglu uzurpaciju, odbacivanje svih obiaja. Sigurno mu je namjera odrediti novu pratilju, koja e biti pod njegovom kontrolom. Mislimo da ju je ve i odabrao."
"Ah... znate li tko je to?"
"Jo ne", uzdahne Rian. "Jo ne. To, bojim se, mora biti netko tko ne shvaa u potpunosti ciljeve veledostojnika. Sve je to jedno. Kad bismo znali koji je vladar u pitanju, mogli bismo pogoditi koju je veledostojnicu zavrbovao na svoju stranu; kad bismo znali koja je ena... eto."
Prokletstvo, ta se triangulacija morala dovriti brzo. Miles je grickao svoju donju usnicu. Onda polako ree: "Gospo, recite mi  ako moete  neto o tome kako se zatitna polja oblaka usklauju s pojedinanim vlasnicima i zato su svi tako prokleto uvjereni da su oblaci savreno sigurni. Tipkovnica na onim upravljakim ploama djeluje kao da prepoznaje dlan, ali nemogue je daje to sve; prepoznavanje dlana je lako zaobii."
"Ne mogu vama dati tehnike potankosti, barune Vorkosigan", ree Rian.
"To i ne oekujem. Samo opu logiku."
"Pa...identificira ih se genetiki, naravno. Dlanom se prelazi preko tipkovnice pa se tako ostavlja nekoliko elija koe. One se upijaju i skeniraju."
"Skenira li se cijeli genom? To bi sigurno trajalo jako dugo."
"Ne, naravno da ne. Prolazi se kroz skupinu od nekih desetak kljunih osobina koje pojedinano odreuju svaku veledostojnicu. Poevi od para X-kromosoma i dalje po popisu sve dok se ne doe do potvrde."
"Kolike su anse da se osobine ponove kod dva ili vie pojedinaca?"
"Mi se ne kloniramo, barune Vorkosigan."
"Mislim samo na tih desetak faktora, samo toliko da se moe prevariti stroj."
"Izrazito malene."
"ak i unutar bliskih roaka iz istog zvijea?"
Oklijevala je, izmjenjujui pogled s gospom Pel koja je zamiljeno podigla obrve.
"Imam razloga za to to pitam", nastavi Miles. "Kad je ghem-pukovnik Benin razgovarao sa mnom, priznao je da je est oblaka veledostojnica ulo u pogrebnu rotondu tijekom vremena kad je ba Lurino tijelo moralo biti smjeteno u podnoje odra, i da mu je to velika zagonetka. Nije mi rekao o kojih se est oblaka radi, ali kladim se da biste ga mogle nagovoriti da vam preda popis. To je ista dosadna trijaa velikog broja podataka, ali  pretpostavimo da osobine tih est ena provedete kroz svoje zapise i provjerite sluajne duplikate meu ivim veledostojnicama. Ako neka takva ena slui pod jednim od satrapskih vladara, moda mu je sluila i u tom ubojstvu. Mogle biste pronai izdajicu a da uope ne izaete iz Zvjezdanih jaslica."
Do tren prije napeta, Rian se zavalila natrag s umornim uzdahom. "Ispravno razmiljate, barune Vorkosigan. Mogle bismo to uiniti  kad bismo imale Veliki klju."
"Oh", ree Miles. "Da. To." I on je ispuhano zauzeo stav voljno. "to se toga tie, moja strateka analiza i ono malo fizikih dokaza to sam ih uspio prikupiti od ghem--pukovnika Benina upuuju ili na princa Slvkea ili na visost Ilsuma Ketvja. S visosti Rondom kao dalekim treim. Ali budui da bi Ro eta i Mi eta ponijele glavni teret kad bi zapoeo nekakav otvoreni sukob s Barravarom, moj je izbor prilino vrsto sveden na Slvkea i Ketvja. Nedavni... dogaaji upuuju na Ketvja." Opet se ogledao po krugu. "Ima li bilo ega to su pratilje vidjele ili ule, ili naule, to bi moglo pomoi da ga se sigurnije odredi?"
Mrmor nijekanja. "Naalost, ne", ree Rian. "Ve smo veeras raspravljale o tom problemu. Molim vas, ponite."
Na vau glavu, moja gospo. Miles je duboko udahnuo i bacio se u punu, istinitu priu o svojim doivljajima na Eta eti od trenutka kad je ba Lura uteturalo u njihovu kap-
sulu, izostavljajui samo svoja miljenja. Povremeno bi zastao da prui Rian priliku da ga odvue od neeg to bi moda eljela sakriti. Ali inilo se da ne eli nita skrivati, ve gaje umjesto toga vjetim pitanjima i poticajima navodila da otkrije svaku potankost.
Rian je vidjela, shvatio je Miles postupno, da problem ide u dva smjera. Barun X mogao bi ubiti Milesa, moda ak i Rian. Ali ak i najmegalomanskiji cetagandski politiar smatrao bi neprimjetna ubojstva svih osam satrapskih pratilja pretjeranim izazovom. Glas mu je ojaao.
Osjeao je kako se njegove poetne pretpostavke polako okreu naglavce. Rian mu je sve manje djelovala kao gospa u nevolji. Zapravo, poeo se pitati nije li on to pokuavao spasiti zmaja. Pa, i zmajeve ponekad treba spaavati... Nitko nije ni trepnuo na njegov opis jueranjeg pokuaja ubojstva. Ako ita, zauo se priguen mrmor divljenja za otmjenost forme i stila i neodreenog suosjeanja to je plan propao. Meutim, sutkinje nisu pokazale nimalo divljenja za vladarovu originalnost u pokuaju da se ugura na njihov teritorij. Pratilje Sigme i Ksi ete djelovale su sve kamenije, izmjenjujui poglede uzdignutih obrva i tu i tamo kimajui s razumijevanjem.
Kad je zavrio, nastala je duga tiina. Vrijeme da predstavi plan B? "Ja imam jedan prijedlog", rekao je Miles smiono. "Povucite sve duplikate banke gena s brodova satrapskih vladara. Ako ih sve vrate, oduzet ete mu mogunost da ispuni svoje vee planove. Ako je odbije vratiti, znat ete tko je u pitanju."
"Donijeti ih natrag", rekla je visost Pel oajno. "Imate li predodbu kako ih je bilo teko dovui tamo gore?"
"Ali mogao bi uzeti i banku i Klju i pobjei", pobunila se smeokosa pratilja Ro ete.
"Ne", ree Miles. "To je jedino to ne moe uiniti. Izmeu njega i doma je previe crvotonih skokova s car-
skim straama. Govorei s vojnog gledita, otvoreni bijeg nije mogu. Ne bi mu uspjelo. Ne, on ne moe otkriti nita od svega ovoga sve dok ne bude siguran u orbiti oko... Neeg eta. Na jedan udan nain, imamo ga u aci sve do kraja pogreba." to e se dogoditi prebrzo.
"To jo uvijek ostavlja problem povratka pravog Kljua", ree Rian.
"Kad jednom budete imale banke, moi ete se pogaati oko povrata Kljua, nudei mu, recimo, amnestiju. Ili moete rei da ga je ukrao  to je savreno tono  i poslati svoju slubu sigurnosti da vam ga vrati. Kad se drugi vladari oslobode optuujuih dokaza koje imaju, moi ete ga, da tako kaem, odvojiti od stada i svi drugi e pristati na to. U svakom sluaju, to e vam otvoriti mnogo taktikih mogunosti."
"Mogao bi zaprijetiti da e ga unititi", zabrinula se pratilja Sigma ete.
"Vi poznate Ilsuma Ketvja bolje nego itko drugi ovdje, visosti Nadino", ree Miles. "Bi li on to uinio?"
"On je... nepouzdan mladi", rekla je s oklijevanjem. "Jo nisam sigurna da je on kriv. Ali ne znam nita o njemu to bi vae optube uinilo nemoguim."
"A va vladar, gospo?" kimnuo je Miles pratilji Ksi ete.
"Princ Slyke je... odluan i briljantan ovjek. Zavjera koju ste opisali nije van njegovih sposobnosti. Ja... nisam sigurna."
"Pa... s vremenom, mogli biste ak i ponovno napraviti Veliki klju, zar ne?" Bilo kako bilo, cariin veliki plan bio bi na ledu jo koju generaciju. Vrlo poeljan kraj, s bar-ravarske toke gledita. Miles se ugodno nasmijei.
Tiho stenjanje prolo je prostorijom. "Vraanje neoteenog Velikog kljua je najvanija zadaa", ree Rian vrsto.
"On jo uvijek eli podmetnuti Barravaru", ree Miles. "Moda je to i poelo kao hladnokrvna astro-politika kalkulacija, ali prilino sam siguran da su mu motivi dosad ve osobni."
"Ako vratimo banke", ree Rian polako, "Potpuno emo izgubiti ovu priliku da ih razdijelimo."
Pratilja Sigma ete, sjedokosa Nadina, uzdahne. "Bila sam se nadala da u doivjeti ostvarenje novog rasta po viziji Nebeske gospe. Bila je u pravu, znate. Ja sam tijekom svog ivota vidjela kako se stagnacija poveava."
"Bit e i drugih prilika", ree druga sjedokosa dama.
"Idui put se to mora provesti paljivije", rekla je srne-okosa pratilja Ro ete. "Naa gospa je previe vjerovala vladarima."
"Nisam sigurna daje tako", ree Rian. "Ja sam pokuavala samo raspodijeliti neaktivne kopije kao osiguranje. Ba Lura je duboko suosjealo sa eljama nae gospodarice, ali nije shvaalo njezinu profinjenost. Nije bila moja ideja da sad pokuamo raspodijeliti i Klju, a nisam uvjerena ni da je to bila njezina zamisao. Ne znam je li ba od nje dobilo posebne upute ili se jednostavno nisu dobro shvatili. A sad to nikad neu ni doznati." Pognula je glavu. "Ispriavam se Savjetu zbog svog propusta." Ton njezina glasa natjerao je Milesa da pomisli na noeve koji se okreu prema unutra.
"Uinila si sve to si mogla, duo", rekla je visost Nadina dobroudno. Ali dodala je malo otrije: "Meutim, nisi trebala pokuavati cijelu stvar rijeiti sama."
"To je bila moja dunost."
"Malo manje naglaska na moja, a malo vie na dunost, idui put."
Miles je nastojao da se ne promekolji na opu primjenjivost ove blage upute.
Neko vrijeme vladala je smrknuta tiina.
"Moda bismo trebali razmotriti promjenu genoma tako da bude lake upravljati veledostojnicima", rekla je pratilja Ro ete.
"Za obnovu rasta potrebno nam je upravo suprotno", pobunila se tamnoputa pratilja. "Vie agresivnosti."
"Za to je sigurno dovoljan ghemski eksperiment, s filtriranjem povoljnih genetskih kombinacija iz opeg stanovnitva", rekla je visost Pel.
"Naa gospa je u svojoj mudrosti eljela manje uniformnosti a ne vie", sloi se Rian.
"Vjerujem da smo dugo ponavljale pogreku preputajui veledostojnike tako potpuno samima sebi", rekla je pratilja Ro ete tvrdoglavo.
Tamnoputa ree: "Ali kako bismo drukije mogle birati meu njima, ako nema slobodnog natjecanja?"
Rian je podigla ruku da ih zaustavi. "Trenutak za ovu opu raspravu... mora doi uskoro. Ali ne sad. Ja sam se u ovim dogaajima uvjerila da daljnja poboljanja moraju doi prije nastavka irenja. Ali to", uzdahnula je, "jest zadaa za novu caricu. Sad moramo odluiti kakvo e stanje stvari ona naslijediti. Koliko za povrat banaka gena?"
Odluka je prihvaena. Nekoliko glasova 'za' dolo je sporo, ali na neki tajnovit nain jednoglasnost se postigla samo razmjenom neshvatljivih pogleda. Miles odahne od olakanja.
Rianina ramena umorno su se spustila. "Onda vam svima tako nareujem. Vratite ih u Zvjezdane jaslice."
"Kako?" upitala je visost Pel praktinim tonom.
Rian se naas zagledala u nita, a onda odgovorila: "Kao zbirke ljudskog genomskog materijala iz vaih satrapija koje je Gospa bila zatraila prije svoje smrti i koje emo primiti za eksperimentalne dosjee Zvjezdanih jaslica."
"To e posluiti na ovom kraju", kimne visost Pel. "A na drugom?"
"Recite vladarima... da smo otkrili ozbiljnu pogreku u kopijama, koja se mora ispraviti prije nego im prepustimo genome."
"U redu."
Sastanak je zavrio, ene su aktivirale svoje lebdee naslonjae, premda ne jo i oblake, i odlazile po dvije i po tri, uz mrmor intenzivnih rasprava. Rian i visost Pel pri-ekale su dok se prostorija nije ispraznila, a Miles je morao ekati s njima.
"elite li jo da vam pokuam vratiti Klju?" upitao je Miles Rian. "Barravar ostaje ranjiv sve dok satrapskog vladara ne uspijemo suoiti s materijalnim dokazima, podacima kakve nikakav mudrac ne moe izmisliti. A naroito mi se ne svia kolik utjecaj ima na vau slubu Sigurnosti."
"Ne znam", ree Rian. "Povrat banaka gena morat e trajati bar jedan dan. Ja... poslat u nekoga po vas, kao i veeras."
"Onda e nam znai ostati samo dva dana. To nije puno. Radije bih krenuo prije a ne kasnije."
"Tu nema pomoi." Dotakla je svoju kosu. Bio je to nervozan pokret, usprkos otmjenosti.
Promatrajui je, Miles je preispitao svoje srce. Uinak onog prvog ludog udara sigurno je blijedio, pred takvim manjkom odgovora, a zamjenjivalo ga je... to? Da mu je utaila e makar i najmanjom kapljicom simpatije, sad bi bio njen duom i tijelom. Na odreeni nain, bilo mu je drago to se ni u emu nije pretvarala, koliko god je bilo depresivno biti tretiran kao ba sluga, s odanou i poslunou koja se podrazumijeva. Moda je njegovo predloeno preruavanje u ba imalo vie veze s podsvijeu nego s
praktinou. Je li mu to njegov mali mozak pokuavao neto rei?
"Visost Pel vratit e vas tamo odakle ste i krenuli", ree Rian.
Poklonio se. "Po mom iskustvu, moja gospo, nikad se ne moemo vratiti tono tamo odakle smo i krenuli, koliko god se trudili."
Na to mu nije uzvratila niim osim udnim pogledom, dok je opet odlazio sjedei na lebdeem naslonjau visosti Pel.
Pel ga je kao i prije pronijela kroz Nebeski vrt, u suprotnom smjeru. Pitao se je li i njoj njihova neizbjena blizina tako neugodna kao i njemu. Pokuao je povesti nevezan razgovor.
"Jesu li veledostojnice stvorile sav taj biljni i ivotinjski svijet u vrtu? U natjecanju, kao ghemski sajam bioesteti-ke? Moram priznati da su me posebno zadivile abe koje pjevaju."
"Oh, ne", ree visost Pel. "Nii oblici ivota su svi djelo ghema. To im je najvia nagrada, da se neko njihovo djelo nae uklopljeno u carski vrt. Veledostojnici rade samo s ljudskim materijalom."
Nije se mogao sjetiti ni jednog udovita. "Gdje?"
"Uglavnom testiramo ideje na ba slugama. Tako se spreava sluajno prenoenje genomskog materijala spolnim putem."
"Oh."
"Nama je najvea poast kad se neki povoljan sklop gena koji razvijemo prihvati u sam veledostojniki genom."
Bilo je to kao neko obrnuto zlatno pravilo  nikad sebi ne ini ono to nisi prethodno isprobao na nekom dru-
gom. Miles se osmjehnuo, prilino nervozno, i nije nastavio razgovor. Pred jednim pokrajnjim ulazom u Nebeski vrt doekao ih je automobil s ba vozaem i vratio ih u pot-krovni stan gospe d'Har uobiajenijim putem.
Pel ga je pustila izii iz oblaka u jo jednom zabitom kutku dok ih nitko nije promatrao i opet odlebdjela. Zamislio ju je kako se javlja Rian  Da, gospo, pustila sam Barrajarca natrag u prirodu kako ste i rekli. Nadam se da e si znati pronai hranu i druicu... Sjeo je na klupu s koje se pruao pogled prema Nebeskom vrtu. Razmiljao je o tom pogledu sve dok ga Ivan i veleposlanik Vorob'vev nisu pronali.
Prvi je djelovao uplaeno, a drugi ljutito. "Kasni", ree Ivan. "Gdje si, kvragu, bio?"
"Zamalo sam pozvao pukovnika Vorreedija i straare", dodao je veleposlanik Vorob'vev otro.
"To bi bilo... beskorisno", uzdahne Miles. "Sad moemo ii."
"Hvala Bogu", promrmlja Ivan.
Vorob'vev nije rekao nita. Miles je ustao, pitajui se kad e veleposlanik i Vorreedi prestati prihvaati odgovor Ne jo.
Ne jo. Molim te, Boe, ne jo.
TRINAESTO POGLAVLJE
Nije bilo nieg to bi Miles volio vie od slobodnog dana, mislio je on, ali ne danas. Najgore je bilo to to je znao da si je to sam priredio. Sve dok pratilje ne dovre vraanje banaka gena, mogao je samo ekati. A ukoliko Rian ne poalje po njega auto u veleposlanstvo  potez tako otvoren da bi mu se sigurno ivo oduprla oba tabora carskih sigurnosti  Miles nije mogao s njom opet stupiti u kontakt sve do sutranje jutarnje ceremonije pjevanja na vratima u Nebeskom vrtu. Reao je ispod glasa i dozivao jo podataka na svojoj komkonzoli, a zatim buljio u njih ne videi ih.
Nije bio siguran je li mudro barunu X dati jo jedan dan, premda e mu ovo popodne donijeti neugodan ok kad mu pratilja doe oduzeti banku gena. To e mu oduzeti posljednju priliku da sjedi i uti, a zatim odjezdi zajedno s bankom i Kljuem, moda usput izbacivi staru, iz prijestolnice postavljenu, pratilju u svemir. ovjek sad sigurno shvaa da e ga Rian prijaviti, ak i ako to bude trailo da optui samu sebe, prije nego to ga pusti pobjei. Ubojstvo Pomonice Zvjezdanih jaslica nije bilo dio izvornog plana, Miles je u to bio poprilino siguran. Rian je trebala biti slijepa marioneta koja e optuiti Milesa i Barrayar da su ukrali njezin Klju. Barun X imao je slabost prema slijepim marionetama. Ali Rian je bila odana veledostojnicima iz-
nad svojih vlastitih interesa. Nijedan pametan zavjerenik ne bi mogao pretpostaviti da e dugo ostati paralizirana.
Barun X bio je tiranin, a ne revolucionar. elio je preuzeti sustav a ne mijenjati ga. Pokojna carica bila je pravi revolucionar, sa svojim pokuajem da podijeli veledostojni-ke u osam srodnih grana koje e se natjecati, pa neka najbolji nadovjek pobijedi. Ba Lura je moda bilo blie idejama svoje gospodarice nego to je to Rian mislila. Ne moe mo istovremeno razdijeliti i zadrati je. Osim postumno.
Dakle, to e barun X sad uiniti? Sto moe sad uiniti, osim boriti se do kraja, pokuavajui sve to mu pada na pamet da bi izbjegao hvatanje? Ili to ili si prerezati vene, a Milesu se nije inilo da je on tip koji bi uinio tako neto. Jo e traiti neki nain da cijelu stvar priije Barravaru, po mogunosti u obliku mrtvog Milesa koji ga nee moi uhvatiti u lai. Postojala je ak i blijeda ansa da e mu to uspjeti, s obzirom na cetagandski manjak oduevljenja za strance openito, a naroito za Barrayarce. Da, ovo je bio dobar dan za ostajanje u kui.
Dakle, bi li posljedice bile ita bolje da je Miles javno predao lani Klju i istinu onog prvog dana? Ne... onda bi veleposlanstvo i njegovi izaslanici sad bili zaglibljeni u lanim optubama i javnom skandalu i ne bi imali naina da dokau svoju nevinost. Daje barun X odabrao bilo koju delegaciju osim barravarske da joj podmetne svoj lani Klju  recimo Marilakance, Aslunane ili Vervaince  plan bi mu moda jo uvijek radio kao sat. Miles se kiselo nadao da je barunu X trenutno vrlo, vrlo ao to se odluio za Barrayar. A bit e ti jo vie ao, za to u se ja pobrinuti, seronjo.
Milesove usne stanjile su se dok se opet okretao svojoj komkonzoli. Svi brodovi satrapskih vladara imali su isti opi raspored, a opi raspored je, naalost, bio sve stoje bi-
lo na raspolaganju barravarskom veleposlanstvu bez pretraivanja tajnih dosjea. Miles je na holovidnom prikazu proao kroz nekoliko razina i dijelova broda. Da sam ja satrapski vladar koji planira pobunu, gdje bih sakrio Veliki klju? Pod jastuk? Vjerojatno ne.
Vladar je imao Klju, ali ne i klju za Klju, da ga se tako nazove. Rian je jo imala prsten. Kad bi barun X mogao otvoriti Veliki klju, mogao bi prebaciti podatke iz njega, spremiti duplikat informacija i moda, u stisci, vratiti original, rjeavajui se materijalnih dokaza o svojim izdajnikim planovima. Ili ga ak i unititi, ha. Ali daje Klju bilo lako otvoriti, to bi ve napravio, im su mu se prvi planovi poeli ozbiljno izjalovljivati. Dakle, ako je jo pokuavao prodrijeti u Klju, sigurno ga je smjestio u neki laboratorij. Dakle, gdje bi na tom golemom brodu mogao biti odgovarajui laboratorij...?
Zvonce na vratima prekinulo je Milesovo izmueno prouavanje. Glas pukovnika Vorreedija je upitao: "Barune Vorkosigan? Mogu li ui?"
Miles uzdahne. "Naprijed." I bojao se da e sve te aktivnosti njegove komkonzole privui Vorreedijevu panju. asnik za protokol sigurno ga je pratio iz podruma.
Vorreedi je uao unutra i prouio holovidni prikaz iznad Milesova ramena. "Zanimljivo. to je to?"
"Samo ponavljam gradivo o cetagandskim ratnim brodovima. Stalno obrazovanje, asniki pristup i tako to. Nada u promicanje na brodsku dunost nikad ne umire."
"Hm." Vorreedi se uspravio. "Mislio sam da biste htjeli uti nove vijesti o svome barunu Yenaru."
"Ne mislim daje moj, ali  nadam se da nije nita smrtonosno", rekao je Miles iskreno. Yenaro bi mogao biti vaan svjedok, kasnije; zrelije razmislivi, Miles je poeo aliti to mu nije ponudio azil u veleposlanstvu.
"Jo ne. Ali izdan je nalog za njegovo uhienje." "Od cetagandske Slube sigurnosti? Zbog izdaje?" "Ne. Od civilne policije. Zbog krae."
"To je lana optuba, kladim se. Netko se pokuava posluiti sistemom da ga istjera na istinu. Moete li otkriti tko je podnio optubu?"
"Ghemski barun po imenu Nevic. Znai li vam to neto?"
"Ne. To je sigurno marioneta. ovjek koji je Nevica nagovorio na to je ovjek koga traimo. Isti ovjek koji je Ye-naru dao planove i novac za njegovu fontanu. Ali sad imate dva traga koja moete slijediti."
"Pretpostavljate da je to isti ovjek?"
"Nema to", ree Miles, "nikakve veze s pretpostavkama. Ali trebam dokaz, od one vrste koja e se priznati na sudu."
Vorreedijev pogled bio je neugodno miran. "Zato ste pomislili da e optuba protiv Yenara biti izdaja?"
"Oh, to... nisam razmiljao. Kraa je znatno bolja, manje upadljiva, ako njegov neprijatelj samo eli da civilna policija izvue Yenara na otvoreno tako da moe dobro naciljati."
Vorreedijevo elo se nabora. "Barune Vorkosigan..." Ali kao da se predomislio. Samo je stresao glavom i otiao.
Kasnije je naiao Ivan, bacio se na Milesovu sofu, stavio noge u izmama na naslon za ruke i uzdahnuo.
"Jo si tu?" Miles je zatvorio svoju komkonzolu, od koje ga je sad ve boljela glava. "Mislio sam da e biti negdje vani i sijati travu ili se valjati po slami, ili tako neto. To su nam zadnja dva dana ovdje i to. Ili ti je ponestalo poziva?" Miles je palcem pokazao na strop: Moda nas prislukuju.
Ivanove usne se zgre. Jebi ga. "Vorreedi mi je navalio jo tjelesnih uvara. S njima stvari vie nisu tako spontane." Zabuljio se u nita. "Osim toga, sad pazim kuda sta-jem. Zar nije neka egipatska kraljica isporuena u smotanom sagu? To bi se moglo opet dogoditi."
"Moglo bi", morao se sloiti Miles. "Zapravo, gotovo je sigurno da e se dogoditi."
"Krasno. Podsjeti me da ne stojim do tebe." Miles se namrti.
Tren kasnije, Ivan je dodao: "Dosadno mije." Miles ga je istjerao iz sobe.
Ceremonija Pjevanog otvaranja velikih dveri nije ukljuivala nikakvo otvaranje vrata, premda jest ukljuivala pjevanje. Velik zbor od nekoliko stotina ghemova, i mukaraca i ena, odjevenih u bijelo na bijelom, smjestio se pokraj istonog ulaza unutar Nebeskog vrta. Namjera im je bila proi u procesiji oko etiri strane svijeta i, na kraju, kasno popodne, zavriti na sjevernim vratima. Zbor je stajao uz valoviti dio tla s neobinim akustinim svojstvima, a galak-tiki izaslanici te ghemski i veledostojniki alobnici stajali su i sluali. Miles je istegao noge u izmama i pripremio se da trpi. Otvoren prostor ostavljao je mnogo mogunosti za oblake veledostojnica, tako da su dame bile brojne  nekoliko stotina njih, ratrkanih po umarku. Koliko veledostojnica zapravo ivi ovdje?
Miles se ogledao po njihovoj maloj delegaciji  on sam, Ivan, Vorob'vev i Vorreedi, svi u crnim odorama svojih Kua, Mia Maz odjevena kao i prije, markantna u bijelom i crnom. Vorreedi je djelovao barravarskije, vie kao asnik i, Miles je to morao priznati, znatno opasnije kad nije na sebi imao namjerno neupadljivu cetagandsku civilku. Maz je jednu ruku oslonila na Vorob'vevljevu miicu i stala na prste kad je glazba poela.
Da ti stane dah, shvatio je Miles, moe biti sasvim doslovan izraz  usne su mu se razdvojile, a dlaice na rukama podigle kad su ga zapljusnuli nevjerojatni zvukovi. Harmonije i disonance slijedile su jedna drugu uz skalu i niz nju s takvom preciznou da su sluatelji mogli razaznati svaku rije, kad glasovi ne bi bili samo vibracije koje kao da su se penjale ravno uz kraljenicu i odzvanjale u malom mozgu kao slijed istih emocija. ak je i Ivan stajao kao opinjen. Miles je elio komentirati, izraziti svoju zapanjenost, ali prekid apsolutne koncentracije koju je glazba zahtijevala djelovao je kao neka vrst svetogra. Nakon polusatnog nastupa, glazba se privremeno prekinula, zbor se pripremio na otmjeno premjetanje do svoje sljedee postaje, praen nezgrapnijim izaslanicima.
Dvije skupine ile su razliitim putovima. Ba sluge pod upravom dostojanstvenoga ghemskog majordoma povele su izaslanike do vedskog stola, da se osvjee i priekaju dok se zbor ne razmjesti za svoj sljedei nastup, na junim vratima. Miles je zabrinuto buljio za oblacima veledostojnica, koje, naravno, nisu pratile strane poslanike, ve su od-lebdjele, drei se jedna druge, u nekom treem smjeru. Pojedinosti Nebeskog vrta sve su mu manje odvlaile panju. Bi li se ovjek mogao na kraju navii i uzimati sve to zdravo za gotovo? Veledostojnicima je to izgleda uspijevalo.
"Mislim da se navikavam na ovo mjesto", povjerio se Ivanu dok je izmeu njega i Vorob'veva koracao u neurednoj paradi stranih gostiju. "Ili... bar bih mogao."
"Aha", ree veleposlanik Vorob'vev. "Ali kad su ti prekrasni ljudi poslali svoje ljubimce ghem-barune da im pribave one jeftine nove terene za gradnju odmah iza Komarra, pet milijuna nas je pomrlo. Nadam se da na to niste zaboravili, gospodaru."
"Nisam", ree Miles napeto. "Nikad. Ali... ak ni vi niste dovoljno stari da se osobno sjeate rata, gospodine.
Stvarno se poinjem pitati hoemo li ikad vie vidjeti takav pothvat Cetagandskog carstva."
"Optimist", promrmlja Ivan.
"Dajte mi da pojasnim. Moja majka uvijek kae da se ponaanje koje se nagrauje ponavlja. I obrnuto. Ja mislim..., ako ghem-baruni ne postignu neki novi teritorijalni uspjeh unutar nae generacije, proi e dugo vremena prije nego to opet pokuaju. Konano, ekspanzionistiko razdoblje za kojim slijedi izolacionistiko razdoblje nije ba nova pojava u povijesti."
"Nisam znao da si se poeo baviti politologijom", ree Ivan.
"Moete li dokazati svoju ideju?" upita Vorob'vev. "A da ne ekamo cijelu generaciju?"
Miles slegne ramenima. "Ne znam. To je naprosto moj dojam. Kad biste mi dali godinu dana i itav odjel ljudi, vjerojatno bih mogao proizvesti nekakvu razumnu analizu s grafovima."
"Priznajem", ree Ivan, "teko je zamisliti recimo baruna Yenara da osvaja bilo koga."
"Ne da ne bi mogao. Naprosto, dok dobije priliku za to, bit e prestar da bi mu se dalo truditi. Ne znam. Meutim, nakon sljedeeg izolacionistikog razdoblja, nita se ne zna. Kad veledostojnici prou kroz jo deset generacija prtljajui sami po sebi, ne znam to e biti." A ne znaju ni oni. Dakle, to je bilo neobino shvatiti. Hoe rei da ovdje nitko ne zapovijeda? "Osvajanje svemira nakon toga e im moda izgledati kao dosadna, nezgrapna djeja igra. Ili", doda mrko, "moda e biti nezaustavljivi."
"Vesela pomisao", zarei Ivan.
U oblinjem paviljonu bio je postavljen profinjen doruak. Na njegovoj drugoj strani, lebdenjaci presvueni bijelom svilom ekali su da prevezu osvjeene pogrebne izasla-
nike nekoliko kilometara daleko, preko Nebeskog vrta do Junih vrata. Miles je dograbio neko toplo pie, s prikrivenim gnuanjem odbio ponuen pladanj s pecivom  eludac mu se grio od nervoznog oekivanja  i promatrao pokrete ba slugu pozorno kao kobac. To se mora danas rijeiti. Nema vie vremena. Daj, Rian! A kako e, kvragu, preuzeti sljedei Rianin izvjetaj s Vorreedijem zalijepljenim za svoj bok? Taj je ovjek pratio svaki pokret njegovih oiju, Miles bi se u to zakleo.
Dan se nastavio ponavljanjem ciklusa glazbe, hrane i transporta. Jedan dio delegata poeo je djelovati staklasto, pretrpan svime time; ak je i Ivan prestao jesti u istoj samoobrani kod njihova treeg zaustavljanja. Kad se kontakt konano dogodio, pokraj vedskog stola nakon etvrtog i posljednjeg zborskog nastupa, Milesu je gotovo promakao. Besposleno je avrljao s Vorreedijem, prisjeajui se kolaa iz okruga Keroslav i pitajui se kako e moi zbuniti ovjeka dovoljno da ga se rijei. Miles je dosegao isti oaj, zamiljajui kako veleposlaniku Vorob'vevu podmee sredstvo za ienje i preputa asnika za protokol njegovom nadreenom dok se on izvlai, kad je krajikom oka ugledao Ivana u razgovoru s ozbiljnim ba slugom. Nije poznavao ovo ba; nije se radilo o Rianinu omiljenom malom stvoru, jer ovo ba bilo je mlado i imalo gustu plavu kosu. Ivanove ruke okrenule su se s dlanovima prema van i slegnuo je ramenima, a zatim krenuo za slugom iz paviljona, sa zbunjenim izrazom lica. Ivan ? to ona, dovraga, hoe od Ivana?
"Oprostite, gospodine", Miles je prekinuo Vorreedijeve rijei i zaobiao ga. Kad je Vorreedi krenuo za njim, Miles je ve proao pokraj jo jednog izaslanstva i bio je na pola puta do izlaza, slijedei Ivana. Vorreedi e ii za njima, ali Miles e to morati rijeiti kasnije.
Izbio je u umjetno poslijepodnevno svjetlo kupole, trepui; taman na vrijeme da vidi tamnu sjenu i sjajne
izme Ivanove odore kako nestaju iza nekog rascvjetanog grma, preko otvorenog dijela na kojem je stajala fontana. Potrao je za njima. Njegove izme neujednaeno su stru-gale po obojenom kamenom puteljku koji je prolazio kroz zelenilo. "Barune Vorkosigan?" pozvao je Vorreedi za njim. Miles se nije okrenuo, ve je samo podigao ruku bez zaustavljanja, tek toliko da oznai kako ga je uo. Vorreedi je bio previe pristojan da bi glasno prokleo, ali Miles je mogao popuniti praznine.
Grmlje visine ovjeka isprekidano umjetniki rasporeenim drveem nije ba bilo labirint, ali nije bilo ni daleko od toga. Milesov prvi izbor smjera otvorio se na neku nenastanjenu vodenu dolinu kroz ije je sredite tekao potoi to je istjecao iz oblinje fontane. Pojurio je natrag istim putem, proklinjui svoje noge i epanje, i zaobiao drugi kraj grmlja.
U sreditu drveem zasjenjenog kruga klupa, jedan ve-ledostojniki naslonja lebdio je leima okrenut Milesu, sputenog tita. Plavokosi sluga je ve nestao. Ivan se nagnuo prema osobi u naslonjau, usana zadivljeno razdvojenih, obrva nabranih u sumnji. Jedna u bijelo odjevena ruka se podigla. Blijedi oblak prozirne izmaglice zapahnuo je Ivanovo iznenaeno lice. Oi su mu se zakotrljale unatrag, sruio se prema naprijed, preko koljena osobe koja je sjedila. Zatitno polje se naglo zatvorilo, bijelo i neprozirno. Miles je povikao i jurnuo prema oblaku.
Lebdei naslonjai veledostojnica nisu ba bili trkaa kola, ali ili su bre nego to je Miles mogao trati. Dva zavoja kasnije, nestali su mu iz vida. Kad je Miles proao posljednji red cvijea, naao se suoen s jednim od glavnih pu-teva, poploenih izrezbarenim bijelim adom, koji je vijugao kroz Nebeski vrt. Lebdei nad njim, u oba smjera, bilo je nekih pet-est oblaka, a svi su se sad kretali istim, dostojanstvenim tempom. Miles nije imao dovoljno daha da opsuje, ali su mu se u mozgu uzrojile crne misli.
Okrenuo se na peti i utrao ravno u pukovnika Vorree-dija.
Njegova ruka spustila mu se na rame i vrsto prihvatila sukno odore. "Vorkosigane, kvragu, to se dogaa? I gdje je Vorpatril?"
"Ja... sam upravo to mislio provjeriti, gospodine, ako mi dopustite."
"Treba obavijestiti cetagandsku Slubu sigurnosti. Uljepat u im ivot ako su"
"Ja... ne vjerujem da nam Sigurnost moe pomoi u ovome, gospodine. Mislim da moram razgovarati s nekim ba slugom. Smjesta."
Vorreedi se namrtio, pokuavajui to shvatiti. Oito mu se raun nije slagao. Miles mu to nije mogao zamjeriti. Do prije tjedan dana, i sam je dijelio univerzalnu pretpostavku da^ ovdje zapovijeda cetagandska Carska sluba sigurnosti. Stoje i tono, na neki nain. Ali ne uvijek.
A vuk na vrata. Kad su se Miles i Vorreedi okrenuli da se vrate do paviljona, pojavio se straar u crvenoj odori, is-prugana lica. Uurbano im je priao. Pas ovar, procijenio je Miles, poslan da pokupi zalutale galaktike ovice. Brzo, ali ne dovoljno brzo.
"Gospodo", straar niskog ranga kimnuo im je vrlo uljudno. "Paviljon se nalazi u onom smjeru, molim vas. Lebdenjaci e vas odvesti do Junih vrata."
Vorreedi kao daje naglo donio odluku. "Hvala vam. Ali izgleda da nam je nestao jedan lan nae skupine. Hoete li mi, molim vas, pronai baruna Vorpatrila?"
"Naravno." Straar je dotaknuo runi komunikator i prenio njihov zahtjev neutralnim tonom, sveudilj vodei Milesa i Vorreedija prema paviljonu. Za sada su Ivana smatrali jednostavno izgubljenim gostom; to se moralo dogaati prilino esto, budui daje vrt sav bio usmjeren na
poticanje posjetitelja na uivanje u njegovim divotama. Dajem cetagandskoj Sigurnosti moda deset minuta da shvate da je stvarno nestao, usred Nebeskog vrta. A onda se sve poinje raspadati.
Straar se odvojio kad su se stubama popeli u paviljon. im su uli, Miles je priao najstarijem elavom sluzi kojeg je ugledao. "Oprostite, ba", rekao je s punim potovanjem. Ba je podiglo pogled, zbunjeno to nekome nije nevidljivo. "Smjesta moram stupiti u kontakt s visosti Rian Degtiar. Stvar je hitna." Rairio je ruke i ustuknuo za korak.
Ba kao da je naas razmiljalo o ovome, onda se napola pokloni i pokae Milesu da ga slijedi. Vorreedi ih je pratio. U polovinom zaklonu podruja za poslugu tik iza ugla, ba je podiglo rukav svoje sivo-bijele odore i reklo neto u runi komunikator, uurbanu zbrku rijei i lozinki. Nepostojee obrve podigle su mu se od iznenaenja na uzvratnu poruku. Skinulo je komunikator i predalo ga Milesu s dubokim poklonom, te se povuklo tako da ih ne uje. Milesje poelio da i Vorreedi, koji mu se nadnosio nad ramena, uini istu stvar, ali nije.
"Barune Vorkosigan?" oglasio se Rianin glas kroz komunikator  bez filtra, to je znailo da govori iz svog oblaka.
"Gospo, jeste li vi maloas poslali nekog od svojih... ljudi po moga roaka Ivana?"
Kratka stanka. "Ne." "Ja sam to vidio."
"Oh." Jo jedna, znatno dulja stanka. Kad se opet oglasila, glas joj je bio tih i opasan. "Znam to se dogaa."
"Drago mi je to bar netko zna." "Poslat u svoga slugu po vas." "A Ivan?"
"Za to emo se mi pobrinuti." Veza se naglo prekinula. Miles je zamalo protresao komunikator od frustriranosti, ali umjesto toga ga je vratio sluzi koji ga je uzeo, opet se poklonio i nestao.
"A to ste to vidjeli, barune Vorkosigan?" zahtijevao je Vorreedi.
"Ivan je... otiao s jednom damom."
"Sto, zar opet? Ovdje? Sada? Pa zar taj mali nema nikakva osjeaja za vrijeme i mjesto? Prokletstvo, nije mu ovo roendanska proslava cara Gregora."
"Vjerujem da ga mogu diskretno vratiti, gospodine, ako mi dopustite." Milesje osjetio mali trzaj savjesti stoje preutno opanjkivao Ivana, ali trzaj se izgubio u potpunom strahu od kojeg mu je srce divlje lupalo. Je li onaj sprej bio sredstvo za omamljivanje ili neto smrtonosno?
Vorreediju je trebala jedna duga, duga minuta da razmisli o ovome, hladnih oiju uperenih na Milesa. Vorreedi je obavjetajac, podsjeao se Miles, a ne protuobavjetajac; njegova glavna motivacija je znatielja, ne paranoja. Miles je zabio ruke duboko u depove svojih hlaa i trudio se djelovati mirno, nezabrinuto, samo malo iziritirano. Kad se tiina produljila, usudio se dodati: "Ako nita drugo, gospodine, vjerujte mojim sposobnostima. To je sve to traim."
"Diskretno, ha?" ree Vorreedi. "ini se da ste ovdje stekli neke zanimljive prijatelje, barune Vorkosigan. Volio bih uti vie o njima."
"Uskoro, nadam se, gospodine." "Hm... u redu. Ali, pourite se."
"Trudit u se", slae Miles. Moralo se rijeiti danas. Kad se jednom makne od svog uvara, nee se vratiti sve dok posao ne bude gotov. Ili smo svi gotovi. Napola je sa-
lutirao i zbrisao prije nego to se Vorreedi mogao predomisliti.
Otiao je do otvorene strane paviljona i spustio se na umjetno sunce upravo kad je stigao lebdenjak koji nije bio pogrebno ureen: jednostavan dvosjed s prostorom za teret. Poznato malo elavo ba sjedilo je za upravljaem. Ba je ugledalo Milesa i pribliilo se, te zaustavilo svoje vozilo. Prekinuo ih je jedan uurban straar u crvenom.
"Gospodine, galaktiki gosti ne mogu vrludati Nebeskim vrtom bez pratnje."
Miles je otvorenim dlanom pokazao na ba slugu.
"Moja Gospa zahtijeva i treba ovog ovjeka. Moram ga odvesti", ree ba.
Straar je djelovao nesretno, ali kratko, nevoljko kim-ne. "Moj nadreeni razgovarat e s tvojim."
"Sigurno." Baove usne trznule su se u neemu to je Milesu opasno izgledalo kao zadovoljan osmijeh.
Straar se namrtio i koraknuo unatrag, rukom pose-ui prema komunikatoru. Idemo, idemo! Pomislio je Miles dok se penjao u vozilo, ali ve su bili u pokretu. Ovog puta, lebdenjak je krenuo preicom, uzdigavi se iznad vrta i uputivi se prema jugozapadu u ravnoj crti. Dostigli su toliku brzinu daje Miles ak osjetio povjetarac u kosi. Za nekoliko minuta, poeli su se sputati prema Zvjezdanim jaslicama koje su blijedo svjetlucale kroz drvee.
udna procesija bijelih oblaka teturala je prema onome to je oito bio teretni ulaz na stranjoj strani zgrade. Pet oblaka, po jedan sa svake strane ijedan odozgo, su... gurali estog, udarcima ga tjerajui prema visokim, irokim vratima i u unutranjost zgrade. Oblaci su zujali poput lju-titih pela kad god bi im se zatitna polja dotakla. Ba je mirno dovelo svoje vozilo na rep parade i slijedilo oblake unutra. Vrata su se za njima zatvorila i zapeatila s onim
tupim zvukom praenim kakofoninim pijukanjem koje je oznaavalo visok stupanj sigurnosti.
Osim to je bilo poploeno uglaanim arenim kamenjem u geometrijskim motivima umjesto sivim betonom, skladite iza vrata bilo je svrhovito i uobiajenog izgleda. Trenutno je bilo prazno, osim visosti Rian Degtiar, koja je u punim lepravim bijelim haljama stajala pokraj svoga lebdeeg naslonjaa i ekala. Lice joj je bilo napeto.
Pet oblaka-vodia spustilo se na pod i nestalo, otkrivajui pet pratilja koje je Miles bio upoznao na savjetovanju prije dva dana. esti oblak ostao je tvrdoglavo podignut, bijel, vrst i neprobojan.
Miles je izaao iz vozila im je dotaklo pod i uurbano odepao do Rian. "Je li Ivan tamo unutra?" upitao je, pokazujui na esti oblak.
"Vjerujemo da jest." "to se dogaa?"
". ekajte." Napravila je otmjen pokret rukom dlana okrenuta prema dolje; Miles je stisnuo zube, drhtei u sebi. Rian stupi naprijed, podiui bradu.
"Predaj se i surauj", rekla je Rian jasno obraajui se oblaku, "i milost je mogua. Protivi nam se i nee je biti."
Oblak je ostao prkosno podignut i bezizraajan. Klin. Oblak nije imao kamo i nije mogao napasti. Ali tamo unutra ima Ivana.
"U redu", uzdahne Rian. Iz rukava je izvukla neto nalik olovci s motivom ptice urezbarenim na sebi, namjestila neke komande, uperila stvar na oblak i pritisnula. Oblak je nestao a lebdei naslonja je pao na pod s glasnim udarcem, ostavi bez energije. Iz oblaka bijele tkanine i smee kose dopro je jauk.
"Nisam znao da se to moe", apne Miles.
"Samo Nebeska gospa ima tu mogunost", ree Rian. Vratila je upravlja u svoj rukav i opet koraknula naprijed, i zastala.
Visost Vio d'Chilian smjetaje vratila ravnoteu. Sad je napola kleala, jednom rukom ispod Ivanove ruke u crnoj odori podupirui njegovo oputeno tijelo, drugom pritiu-i tanak no uz njegov vrt. Djelovao je vrlo otro, ovako blizu koi. Ivanove oi bile su otvorene, rairenih zjenica i lutale su po svima njima; bio je paraliziran, znai, a ne onesvijeten. / ne mrtav. Hvala Bogu.
Jo.
Visost Vio d'Chilian, ukoliko se Miles nije prevario, nije se krzmala da bespomonom ovjeku prereze grlo. Poelio je daje s njim ghem-pukovnik Benin, da to vidi.
"Krenite prema meni", rekla je visost Vio, "i va bar-ravarski sluga umire." Miles je pretpostavio daje naglasak trebao biti veledostojnika uvreda. Nije bio siguran da je upalila.
Miles je zabrinuto proetao iza Rian, kreui se u luku oko Vio, ali ne pribliavajui joj se. Sad tono iza nje, visost Pel kimnula je Milesu; njezin lebdei naslonja neujno se digao i nestao kroz vrata prema Jaslicama. Ide po pomo? Po neko oruje? Pel je bila praktina... morao joj je priskrbiti dovoljno vremena.
"Ivan!" povie Miles prezrivo. "Ivan nije taj koga elite!"
Visost Vio se namrtila. "to?"
Pa naravno. Barun X uvijek se koristio marionetama, mukim i enskim, za obavljanje prljavih poslova, pazei da njegove vlastite ruke ostanu iste. Miles je galopirao uokolo obavljajui sve bitne stvari; dakle, barun X morao je zakljuiti daje glavni zapravo Ivan. "Ah!" zavapi Miles. "to ste mislili? Zato stoje vii i ljepi, mora on biti i glavni? To je veledostojnika logika, zar ne? Vi  vi debili! Ja
sam mozak ove igre!" Krenuo je u suprotnom smjeru, pijuckajui u govoru. "Uoio sam vas od prvog dana, znate li to? Ali ne! Mene nitko nikad ne uzima ozbiljno!" Ivanove oi, jedini dio njegova tijela koji je jo radio, rairile su se sluajui ga kako divlja. "I tako ste otili i oteli pogrenog ovjeka. Upravo ste se razotkrili pred svima da biste se domogli potronog materijala!" Visost Pel nije otila po pomo, zakljuio je. Otila je u zahod da si popravi frizuru i zadrat e se sto godina.
Pa, u najmanju ruku, imao je nepodijeljenu panju svih prisutnih: ubojice, budue rtve i veledostojnikih policajki. A to sad, da proba sa stojem na rukama? "Tako je oduvijek bilo, znate? Jo dok smo bili djeca. Kad god bismo nas dvojica bili zajedno, svi bi se prvo obraali njemu, kao da sam ja nekakav idiot, stranac kome treba tuma" Visost Pel neujno se pojavila na vratima, podigla ruku  Milesov glas podigao se do urlika: "E pa, dosta mi je toga, ujete?!"
Glava visosti Vio okrenula se, shvaajui, upravo kad je zazujao oamut visosti Pel. Kad je zraka oamuta udarila Vio, ruka joj se zgrila na nou. Kad se na rubu otrice pojavila crvena crta, Miles je jurnuo naprijed i zgrabio Ivana, dok se Vio ruila u nesvijest. Oblak oamuta dohvatio je i Ivana i oi su mu se zatvorile. Miles je pustio da visost Vio sama udari o pod, koliko god je gravitacija eli pogurnuti. Ivana je spustio blago.
Bila je to samo povrinska rana. Miles je odahnuo. Izvukao je svoju depnu maramicu i obrisao ljepljivi potoi krvi, a zatim je pritisnuo na ranu.
Podigao je pogled prema visosti Rian i visosti Pel, koje su dolebdjele da promotre njezino djelo. "Omamila ga je nekom vrstom spreja. Sad jo i oamut je li u opasnosti?"
"Mislim da nije", ree Pel. Sila je sa svog lebdeeg naslonjaa klekla i prokopala po rukavima onesvijetene vi-
sosti Vio, te izvukla razliite stvari koje je poslagala u uredan red na podu. Jedno je bila siuna srebrna iljasta stvar sa zadebljanjem najednom kraju. Visost Pel podigla je to do svoga predivnog nosa i omirisala. "Ah. To je to. Ne, nije ni u kakvoj opasnosti. Proi e bez posljedica. Ali bit e mu jako zlo kad se probudi."
"Moda biste mu mogli dati sinergina?" zamoli Miles. "Toga imamo."
"Dobro." Prouavao je visost Rian. Samo Nebeska gospa ima tu mogunost. Ali Rian ju je upotrijebila kao netko tko na to ima pravo, i nitko se nije pobunio, ak ni visost Vio. Jesi li konano shvatio, mali? Rian je regentica Ceta-gande, do sutra, i svaki potez koji je napravila bio je s punom, stvarnom carskom vlau. Pomonica, ha. Jo jedna od onih neshvatljivih, varljivih titula ije ime ne govori ono to znai; takve stvari morao si unaprijed znati.
Uvjeren u Ivanov oporavak, Miles se podigao na noge i zapitao: "to e se sad dogoditi? Kako ste pronale Ivana? Jeste li vratile sve banke gena ili niste? Sto ste"
Visost Rian podigla je ruku da ga zaustavi i prekine rijeku pitanja. Glavom je pokazala na umrtvljen naslonja oblaka. "Ovo je lebdei naslonja pratilje Sigma ete, ali, kao to vidite, visost Nadina nije tu."
"Ilsum Kety! Da? to se dogodilo? Kako je zeznuo oblak? Kako ste to otkrile? Kako dugo ve znate?"
"Ilsum Kety, da. Poele smo shvaati sino, kad se visost Nadina nije vratila sa svojom bankom gena. Sve druge su se sigurno vratile do ponoi. Ali Kety je izgleda vjerovao da e se njegovu pratilju traiti tek ujutro. Pa je poslao visost Vio daje odglumi. Smjesta smo posumnjale i pratile je."
"Zato Ivan?"
"To jo ne znam. Kety ne moe uzrokovati nestanak pratilje bez velikih posljedica; pretpostavljam daje namje-
ravao vaeg roaka nekako iskoristiti da skrene sumnju sa sebe."
"Jo jedna podvala, da, to bi se uklopilo u njegov modus operandi. Shvaate daje visost Vio... sigurno ubila ba Lu-ru. Po Ketvjevim uputama."
"Da." Rianine oi bile su vrlo hladne kad su pale na oputeno tijelo smeokose ene. "I ona je izdajnica vele-dostojnika. To je stavlja pod jurisdikciju Zvjezdanih jaslica."
Miles je s nelagodom rekao: "Ona bi mogla biti vana svjedokinja o nestanku Velikog kljua. Nemojte, ovaj... uiniti nita preuranjeno, dok ne budemo znali to nam treba, ha?"
"Oh, i mi imamo puno pitanja za nju."
"Znai... Kety jo ima svoju banku. I Klju. I upozorenje." Prokletstvo. ija lije to glupa ideja bila... Oh. Da. Ali ovo ne moe natovariti Ivanu na vrat. Ti si smatrao da bi povlaenje banaka gena bilo izvrstan potez. A i Rian se s tim sloila. Glupost komitetskog odluivanja, najbolja vrsta gluposti.
"A ima i svoju pratilju, kojoj ne moe dopustiti da preivi. Pod pretpostavkom daje jo iva. Nisam vjerovala... da u poslati visost Nadinu u smrt." Visost Rian zagledala se u zid na suprotnoj strani, izbjegavajui i Milesov i Pelin pogled.
Nisam ni ja. Miles je progutao osjeaj munine. "Moe je sakriti u kaosu pobune, kad ona jednom pone. Ali za sad jo ne moe poeti svoju pobunu." Zastao je. "Ali ukoliko mu Ivan treba da bi njezinu smrt uredio na neki umjetniki nain koji e optuiti Barrayar... ne vjerujem da bi je ve ubio. Uhvatio i zarobio na svome brodu, to da. Ali nije jo mrtva." Molim te, daj da nije jo mrtva. "A znamo jo neto. Visost Nadina uspjeno mu skriva informacije ili mu ak uspjeno lae. Inae ne bi pokuao ono stoje upra-
vo pokuao." Zapravo, to bi se moglo promatrati i kao dokaz da visost Nadina jest mrtva. Miles se ugrize za usnicu. "Ali sad je Kety povukao dovoljno otvorenih poteza da samog sebe optui, da se optuba prebaci s mene na njega, zar ne?"
Rian je oklijevala. "Moda. Oito je vrlo mudar."
Miles se zagledao u nepomini lebdei naslonja koji je stajao malo ukoso i djelovao posve obino bez svog maginog elektronskog oblaka. "I mi smo. Ti lebdei naslonjai. Netko odavde mora ih prvi put prilagoditi njihovim vlasnicima, zar ne? Bih li pretjerano pogrijeio kad bih pretpostavio da je ta osoba Nebeska gospa?"
"Tono, barune Vorkosigan."
"Dakle, vi imate zadnju rije i moete naslonja preni-, jeti na bilo koga."
"Ne na bilo koga. Samo na bilo koju veledostojnicu."
"Ilsum Kety nakon ceremonije oekuje povratak ovog oblaka s jednom veledostojnicom i jednim barravarskim zatvorenikom, je li tako?" Duboko je udahnuo. "Mislim... da ga ne bismo smjeli razoarati."
ETRNAESTO POGLAVLJE
"Pronaao sam Ivana, gospodine." Miles se nasmijeio u komkonzolu. Pozadina iza glave veleposlanika Vorob've-va bila je zamagljena, ali zvukove zakuske koja se primie kraju  priguene glasove, zveckanje tanjura  bilo je lako razaznati. "Vode ga na obilazak Zvjezdanih jaslica. Bit emo ovdje jo neko vrijeme  ne moemo uvrijediti domaicu i tako to. Ali trebao bih ga moi izvui i uhvatiti vas prije nego to zabava zavri. Jedno od ba e nas dovesti natrag."
Vorob'vev je djelovao kao da je sve prije nego sretan zbog ovakvih vijesti. "Dobro. Pretpostavljam da druge nema. Ali pukovnik Vorreedi ne voli ovakve spontane dodatke predvienom planu, bez obzira na kulturne zanimljivosti, a moram priznati da i ja poinjem dijeliti njegovo miljenje. Nemojte... nemojte dopustiti barunu Vorpatrilu da uini neto neodgovarajue, moe? Veledostojnici ipak nisu isto to i ghemovi, znate."
"Da, gospodine. Ivan je dobro. Nikad bolje." Ivan je jo bio u nesvijesti, tamo u skladitu, ali boja koja mu se vraala u lice nagovijetala je da sinergin poinje djelovati.
"A kako je zapravo doao do takve neobine asti?" upita Vorob'vev.
"Pa, ovaj, znate Ivana. Nije mi mogao dopustiti da postignem neto to on ne moe. Sve u vam objasniti kasnije. Sad moram ii."
"Zanimat e me da to ujem", promrmljao je veleposlanik suho. Miles je prekinuo vezu prije nego to mu se smijeak odlomi i padne s lica.
"Hu. Time smo dobili malo vremena. Vrlo malo vremena. Moramo se pokrenuti."
"Da", sloila se njegova pratilja, smeokosa gospa od Ro ete. Okrenula je svoj lebdei naslonja i izvela ga iz pokrajnjeg ureda u kojem je stajala komkonzola; morao je potrati da odri korak s njom.
Vratili su se u skladite upravo kad su Rian i visost Pel dovravale promjenu koda u oblaku visosti Nadine. Miles je bacio jedan zabrinut pogled na Ivana, polegnutog na podne ploe. inilo se da die duboko i normalno.
"Spreman sam", izvijestio je Miles Rian. "Moji ljudi nee nas poeti traiti jo barem sat vremena. Ako se Ivan probudi... pa, vi ne biste smjeli imati nikakvih problema da ga zadrite pod kontrolom." Oblizao sije iznenada suhe usne. "Ako stvari pou krivo... otiite ghem-pukovniku Beni-nu. Ili caru osobno. Nikakvih posrednika iz carske Slube sigurnosti. Cijela ova pria, a osobito to kako je Kety uspio zaribati sisteme za koje su svi blaeno vjerovali da ih se ne moe zaribati, upravo vriti da je Kety uspio zavrbovati vezu visoko, vjerojatno vrlo visoko u vaoj vlastitoj Slubi sigurnosti, nekoga tko mu ozbiljno pomae i podupire ga. I mislim da bi pomo te osobe mogla biti smrtonosna."
"Shvaam", ree Rian ozbiljno. "I slaem se s vaom analizom. Ba Lura ne bi ni odnijelo Veliki klju Ketvju na umnoavanje da nije bilo uvjereno kako e on moi to i izvriti." Odvojila se od naslona lebdeeg naslonjaa i kim-nula visosti Pel.
Visost Pel napunila je svoje rukave veinom stvarica to ih je izvadila iz halje visosti Vio. Uzvratila je kimanje, popravila svoju odjeu i otmjeno se spustila u sjedalo. Stvarice, naalost, nisu ukljuivale nikakvo energetsko oruje, jer bi njihovo napajanje alarmiralo sigurnosne ske-nere. ak ni oamut, pomislio je Miles s morbidnim aljenjem. Idem u orbitalnu borbu odjeven u sveanu odoru i jahae izme, i bez ikakvog oruja. Prekrasno. Opet je zauzeo svoje mjesto s Peline lijeve strane, smjestivi se na podstavljeni naslon za ruke, trudei se da se ne osjea poput lutke trbuhozborca, premda je mrko bio uvjeren da upravo na tako neto podsjea. Zatitno polje oblaka zatvorilo se oko njih, Rian je ustuknula za korak i kimnula. S desnom rukom na upravljakoj ploi, Pel je okrenula oblak. Hitro su zaplovili prema izlazu koji se proirio da ih pusti proi; istovremeno su izile jo dvije pratilje i pourile u drugim smjerovima.
Milesa je trecnulo u srcu zato to ga je u borbu pratila Pel a ne Rian. U srcu, ali ne i u glavi. Bilo je od presudne vanosti da Rian, najuvjerljiviji svjedok Ketvjeve izdaje, ne doe Ketvju u ruke. I... sviao mu se Pelin stil. Ve mu je pokazala svoju sposobnost da razmilja brzo i isto u neugodnoj situaciji. Jo nije bio siguran nije li ono sputanje sa zgrade prije dva dana bilo vie namijenjeno njezinoj zabavi nego potrebi za tajnou. Veledostojnica sa smislom za humor, skoro... teta to joj je osamdeset godina i stoje pratilja i Cetagandanka, i... Odustani ve jednom, moe? Ivan nisi, niti e ikada biti. Ali, ovako ili onako, izdaja vladara visosti Ilsuma Ketyja nee doekati kraj ovog dana.
Pridruili su se Ketvjevoj skupini upravo kad se spremala izii kroz juna vrata Nebeskog vrta. Visost Vio sigurno je trebala pokupiti Ivana to kasnije. Ketvjeva pratnja bila je brojna, to se slagalo s njegovim vladarskim dostojanstvom; nekoliko desetaka ghemskih straara, plus ghem-
-dame, ne-ba sluge u njegovoj osobnoj livreji, i, na Mileso-vo poprilino oajanje, ghem-general Chilian. Je li Chilian upuen u izdaju svoga gospodara ili je predvien za odstrel na putu kui kao i visost Nadina, da bi ga zamijenio neki Ketvjev ovjek? Ili jedno ili drugo moralo je biti tono; od zapovjednika carskih trupa na Sigma eti nije se moglo oekivati da e ostati neutralan u udaru koji slijedi.
Kety je sam uputio oblak visosti Vio u svoje vlastito vozilo, za kratku vonju do carskog uzletita za shuttleove, jedini put za sve tako visoke slubene dolaske i odlaske iz Nebeskog vrta. Ghem-general Chilian krenuo je drugim vozilom; Miles i visost Pel nali su se nasamo s Ketvjem u kamionastom prostoru oito predvienom za damske oblake.
"Kasni. Komplikacije?" upitao je Kety kratko, zavaljujui se u sjedalo. Djelovao je zabrinuto i otro, kako i dolikuje iskrenom alobniku  ili ovjeku koji jae izrazito gladnog i nepouzdanog tigra.
Da, trebao sam shvatiti daje on barun X im sam prvi put ugledao tu lanu sijedu kosu, zakljui Miles. Ovaj ve-ledostojnik nije elio ekati na ono to e mu ivot moda donijeti.
"Nita to ne bih mogla srediti", izvijesti Pel. Filtar za glas, namjeten na najjae zamuenje, promijenio joj je glas u prihvatljivu imitaciju visosti Vio.
"Siguran sam u to, ljubavi. Zadri zatitno polje podignuto sve dok ne budemo na brodu." "Dobro."
Aha. Ghem-general Chilian definitivno ima sastanak s pogrenom stranom brodskih vrata, zakljuio je Miles. Jadna budala. Visost Vio se moda eljela vratiti u vele-dostojniki genom na bilo koji nain. Dakle, je li Ketyju bila ljubavnica ili gospodarica? Ili su oboje upleteni podjed-
nako? Dva mozga, a ne jedan, koji stoje iza ovakve zavjere mogli bi objasniti njezinu brzinu, prilagodljivost i opu konfuziju.
Visost Pel dotakla je upravljaku plou i zatim se okrenula Milesu. "Kad se ukrcamo, moramo odluiti gdje emo prvo potraiti visost Nadinu ili Veliki klju."
Miles se zamalo zagrcnuo. "Ovaj..." Pokazao je prema Ketyju, koji je sjedio manje od metra od njegova koljena.
"Ne moe nas uti", umirila gaje Pel. inilo se daje u pravu, jer je Kety okrenuo odsutan pogled prema krajoliku koji je hitao kraj njih s vanjske strane polariziranih prozora otmjenog vozila.
"Vraanje Kljua", nastavi Pel, "je vanije od svega."
"Aha. Ali visost Nadina je vaan svjedok za Barrayar, ako je jo iva. A... mogla bi imati i predodbu o tome gdje se dri Veliki klju. Ja mislim da se nalazi u nekom laboratoriju, ali to je prokleto velik brod i ima puno mjesta na kojima je Kety mogao sakriti jedan laboratorij."
"I Klju i Nadina bit e blizu njegovih odaja", ree Pel. "Nee je baciti u tamnicu?"
"Sumnjam da... bi Kety volio da mnogo njegovih vojnika ili slugu dozna da dri pratilju zatvorenom. Ne. Najvjerojatnije ju je sakrio u neku kabinu."
"Pitam se gdje Kety namjerava postaviti taj finalni zloin u kojemu mu trebaju Ivan i visost Nadina? Pratilje se kreu prilino ogranienim putovima. Nee to uiniti na svom brodu, ni u svojoj rezidenciji. A vjerojatno se ne usuuje ponoviti predstavu unutar Nebeskog vrta, to bi bilo zaista previe. Negdje na povrini planeta, pretpostavljam, i to noas."
Vladar Kety pogledao je prema njihovu zatitnom polju i upitao: "Budi li se ve?"
Pel si je dotakla usne, a zatim upravljaku plou. "Jo ne."
"elim ga ispitati, prije. Moram doznati koliko oni zna-ju."
"Ima dovoljno vremena."
"Jedva."
Pel je opet ukinula prijenos zvuka.
"Visost Nadina je prva", oglasio se Miles odluno.
"Ja... mislim da ste u pravu, barune Vorkosigan", uzdahne Pel.
Daljnje opasne razgovore s Ketvjem sprijeila je zbrka utovara u shuttle koji je dio pratnje trebao vratiti u orbitu; Kety je sam zapeo u nekom razgovoru. Nisu se opet nali nasamo s njim sve dok se cijela gomila nije prelila u ulazni hodnik na Ketvjevu dravnom brodu i ratrkala se po raznim dunostima i zadovoljstvima. Ghem-general Chilian nije ak ni pokuao razgovarati sa svojom enom. Pel je na poziv rukom krenula za Ketvjem. Budui da je Kety otpustio straare, Miles je pretpostavio da e se odmah baciti na posao. to manje svjedoka, to manje e ubojstava biti potrebno da ih se kasnije uutka, ukoliko neto krene po zlu.
Kety ih je poveo u irok, ukusno ureen hodnik oito namijenjen apartmanima za viu klasu. Miles je skoro potapao visost Pel po ramenu. "Gledajte. Na dnu hodnika. Vidite li?"
ovjek u livreji drao je strau pred vratima jedne kabine. Zauzeo je stav mirno im je ugledao svoga gospodara. Ali Kety je prvo skrenuo u neku drugu kabinu. Straar se malo opustio.
Pel je istezala vrat. "Moe li to biti visost Nadina?"
"Da. Pa... moda. Ne vjerujem da bi se za tu dunost usudio uzeti redovnog vojnika. Ne sad, dok jo nema kontrolu nad upravljakom strukturom." Miles je osjetio snano aljenje to nije ranije uoio razdor izmeu Ketvja i njegova ghem-generala. Proputene prilike...
Vrata su se zatvorila za njima. Miles se hitro ogledao da vidi u to su se sad uvalili. Prostorija je bila ista, bez ikakvih ukrasa ili osobnih stvari: dakle, neupotrebljavana kabina.
"Moemo ga ostaviti ovdje", rekao je Kety, glavom pokazujui na kau u dijelu sobe namijenjenom dnevnom boravku. "Moe li ga kemijski zadrati pod kontrolom ili treba pozvati straare?"
"Kemijski", odvrati Pel, "ali trebat e mi nekoliko stvari. Sinergin. Brzopent. I prvo moramo provjeriti da nema umjetno izazvanu alergiju na brzopent. Koliko sam shvatila, mnogo vanih ljudi je ima. Sigurna sam da ne eli da nam umre ovdje."
"Klarij?"
Pel je pogledala prema Milesu rairivi oi u pitanju; to sredstvo nije poznvala. Klarij je bio prilino uobiajen vojni sedativ za ispitivanje  Miles kimne glavom.
"Dobra ideja", usudila se Pel.
"Ne moe se dogoditi da se probudi prije nego to se ja vratim, zar ne?" upitao je Kety zabrinuto.
"Bojim se da sam mu dala prilino veliku dozu."
"Hm. Molim te, ljubavi, budi diskretnija. Ne elimo prevelike ostatke kemikalija pri autopsiji. Premda, ako bude sree, nee biti dovoljno ostataka da se obavi autopsija."
"Ne elim raunati na sreu."
"Dobro", rekao je Kety s nekom udnom vrstom izner-viranosti. "Konano si poela uiti."
"Priekat u te", rekla je Pel hladno, u nadi da e se Ke-ty pokrenuti. Kao da bi visost Vio mogla uiniti bilo to drugo.
"Daj da ti ga pomognem izvui", ree Kety. "Sigurno ti je tijesno tamo unutra."
"Nije. Koristim ga kao podmeta za noge. Lebdei naslonja je... vrlo udoban. Dopusti mi... jo malo uivati u veledostojnikim privilegijama, ljubavi", uzdahne Pel. "Tako je puno vremena prolo..."
Ketvjeve usne stanjile su se u raspoloenom smijeku. "Uskoro e imati vie privilegija nego to ih je imala pokojna carica. I onoliko stranaca pod nogama koliko bude htjela." Kratko je kimnuo oblaku i otiao, hitrim koracima. Kamo bi veledostojnik u potrazi za kemijskim sredstvima za ispitivanje mogao otii? U brodsku bolnicu? Slubi sigurnosti? I koliko bi mu vremena trebalo?
"Sad", ree Miles, "vraamo se u hodnik. Moramo se rijeiti onog straara  jeste li ponijeli ono ime je visost Vio bila sredila Ivana?"
Pel je iz rukava izvukla siunu posudu i podigla je.
"Koliko je doza preostalo?"
Pel zakilji. "Dvije. Vio se pretjerano pripremila." Zvuala je pomalo neodobravajue, kao da je Vio zbog takvog vika izgubila na umjetnikom dojmu.
"Ja bih ih ponio stotinu, za svaki sluaj. Dobro. Budite tedljivi  nemojte ga uope upotrijebiti ako ne morate."
Pel je opet podigla oblak u zrak i izala iz kabine, te krenula hodnikom putem kojim su i doli. Miles je skliznuo iza lebdeeg naslonjaa, zgrbio se i rukama se uhvatio za visoki leni naslon, dok su mu se izme oslanjale na
postolje energetskog izvora. Skrivanje iza enskih skuta? Bilo je prokleto frustrirajue ovako se voziti  i raditi sve drugo  pod kontrolom jedne Cetagandanke, premda je spasilaka misija zapravo bila njegova zamisao. Ali kad se mora... Pel se zaustavila pred straarom u livreji. "Slugo", obratila mu se.
"Visosti", kimnuo je s potovanjem prema bijelom oblaku. "Na dunosti sam i ne mogu vam pomoi."
"Nee dugo trajati." Pel je iskljuila svoje zatitno polje. Miles je zauo tiho siktanje i zvuk guenja. Lebdei naslonja se zaljulja. Izvirio je i ugledao Pel sa straarom polegnutim vrlo nespretno preko krila.
"Prokletstvo", ree Miles sa aljenjem, "trebali smo to uiniti s Ketvjem u onoj kabini  ah, nita. Pustite me do vrata."
Bila je to uobiajena brava s ugraenim prepoznavanjem dlana, ali na koga li je bila namjetena? Vrlo malo njih, moda samo Ketvja i Vio, ali i straar je sigurno imao mogunost da rjeava hitne probleme. "Pel, pridignite ga malo", uputio je Miles i pritisnuo dlan onesvijetena ovjeka na plou za oitavanje. "Ah", dahnuo je zadovoljno kad su vrata kliznula u stranu bez uzbune ili protestira-nja. Uzeo je straaru oamut i na prstima uao unutra, dok je visost Pel ulebdjela za njim.
"Oh", dahnula je Pel zgroeno. Pronali su visost Na-dinu.
Starica je sjedila na kauu slinom onome u prethodnoj kabini, odjevena samo u svoj bijeli pripijeni kombinezon. Oko stoljee gravitacije bilo je dovoljno da se objesi ak i veledostojniino tijelo; oduzeti joj obilne vanjske slojeve odjee inilo se namjernom povredom dostojanstva, tek korak od potpunog svlaenja. Njezina srebrna kosa bila je pritisnuta, pola metra od kraja, u nekoj spravi oito za ovu
priliku posuenoj iz strojarnice i namijenjenoj neem sasvim drugom, ali privrenoj za pod. Postupak nije bio tjelesno okrutan  duljina ostatka kose jo joj je ostavljala gotovo dva metra prostora za kretanje  ali bilo je u tome neeg duboko uvredljivog. Ideja visosti Vio, moda? Mile-su se inilo da zna kako se Ivan osjeao gledajui ono drvo s maiima. Bila je kriva stvar uiniti tako neto sitnoj starici (pa makar i iz rase tako odurne kao to su veledostoj-nici) koja ga je podsjeala na njegovu betansku baku  dobro, ne stvarno, Pel je vie djelovala kao baka Naismith, bar po karakteru, ali
Pel je bez pardona odbacila onesvijetena straara na pod i iz svoga lebdeeg naslonjaa pojurila drugoj pratilji. "Nadina, jesi li ozlijeena?"
"Pel!" Svatko drugi bi se bacio svojoj spasiteljici oko vrata ili u zagrljaj; a budui da se radilo o veledostojnica-ma, ograniile su se na suzdran, premda oito iskren, stisak ruke.
"Oh!" rekla je Pel ponovno, bijesno gledajui poloaj visosti Nadine. Prvi potez bio joj je da skine dio svojih halja i pokloni nekih pet-est slojeva Nadini, koja ih je zahvalno navukla i malo se uspravila. Miles je dovrio hitar pregled prostorije da se uvjeri kako su zaista sami i vratio se enama, koje su stajale zagledane u zarobljenu kosu. Pel je klekla i povukla nekoliko pramenova koji se nisu ni pomakli.
"Probala sam", uzdahne visost Nadina. "Ne idu van ak ni vlas po vlas."
"Gdje je klju za ovo?" "Vio gaje imala."
Pel je hitro ispraznila rukave i izvukla svoj tajanstveni arsenal; Nadina ga pregleda i strese glavom.
"Morat emo je odsjei", ree Miles. "Moramo krenuti to bre."
Obje ene zagledale su se u njega u oku. "Veledostoj-nice nikad ne reu kosu!" ree Nadina.
"Ovaj, oprostite, ali ovo je hitno. Ako smjesta krenemo do kapsula za spaavanje, mogu vas obje odvesti na sigurno prije nego to Kety shvati to se dogaa. Moda ak uspijemo pobjei bez problema. Svaka sekunda odgaanja oduzima nam i to malo vremena to imamo."
"Ne!" ree Pel. "Prvo moramo pronai Veliki klju!"
Naalost, nije mogao poslati ene na planet i obeati da e sam potraiti Klju; on je od njih troje bio jedini kvalificirani orbitalni pilot. Morat e ostati zajedno, prokletstvo. Jedna veledostojnica je ve bila dovoljno loe. Izii na kr.aj s dvije odjednom bit e gore nego da pokuava nareivati makama. "Visosti Nadino, znate li gdje Kety dri Veliki klju?"
"Da. Juer naveer me odveo do njega. Mislio je da bih mu ga ja mogla otvoriti. Bio je vrlo uznemiren kad je otkrio da ne mogu."
Miles je naglo podigao pogled na ton njezina glasa; bar na licu, nisu joj se vidjeli nikakvi tragovi nasilja. Ali pokreti su joj bili ukoeni. Artritis koji dolazi s godinama ili trauma od ok-pendreka? Okrenuo se straarevu onesvi-jetenom tijelu i poeo traiti korisne stvari, kodne kartice, oruja... ah. Zatvoreni vibra-no. Potajno gaje spremio i vratio se damama.
"uo sam da postoje ivotinje koje same sebi odgrizu nogu da bi pobjegle iz klopke", pokuao je oprezno.
"Bljak!" ree Pel. "Barravarci!"
"Ne shvaate", ree Nadina zabrinuto.
Bojao se da shvaa. Stajat e ovdje i raspravljati o Na-dininoj uhvaenoj kosi sve dok ih Kety ne sustigne... "Gledajte!" Pokazao je na vrata.
Pel skoi na noge, a Nadina povie: "to?"
Miles je otvorio vibra-no, dograbio masu srebrne kose i prerezao je stoje mogao blie kopi. "Evo. Idemo."
"Barbaru!" povikala je Nadina. Ali nije namjeravala dalje histerizirati; kriknula je svoj protest prilino tiho, kad se sve uzme u obzir.
"rtva za dobrobit veledostojnika", obeao joj je Miles. Oi su joj bile suzne; Pel... Pel je djelovala kao daje zahvalna to je to uinio Miles, a ne ona sama.
Opet su se svi uspeli u lebdei naslonja, Nadina napola u Pelinu krilu, Miles i opet objeen straga. Pel je izala iz prostorije i opet podigla tit zatitnog polja. Lebdei naslonjai su trebali biti neujni, ali motor je cmizdravo protestirao protiv ovakva preoptereenja. Napredovali su neugodno tucavo.
"Ovuda. Sad desno", upuivala je visost Nadina. Na pola puta niz hodnik proli su pokraj jednog obinog sluge koji im se izmakao uz naklon i nije se osvrnuo za njima.
"Je li vas Kety ispitivao s pomou brzopenta?" upitao je Miles Nadinu. "Koliko zna o sumnjama Zvjezdanih jaslica?"
"Brzopent ne djeluje na veledostojnice", obavijestila ga je Pel preko ramena.
"Oho? A na veledostojnike?" "Ne ba dobro", ree Pel. "Hm. Ali ipak."
"Tu dolje." Nadina je pokazala na dizalnu cijev. Spustili su se na palubu nie i nastavili jo jednim, uim hodnikom.
Nadina je dotakla svoju kosu naguranu u krilu, promotrila neravno odrezan kraj s dubokim mrtenjem, a zatim pustila kosu da padne s nesretnim, ali poprilino finalnim uzdahom. "Ovo je sve vrlo neregularno. Nadam se da uiva u ovoj prilici za zabavu, Pel. I da e potrajati vrlo kratko."
Pel je ispustila neutralan zvuk.
Nekako, ovo ba nije ispala junaka tajna misija kakvu je Miles bio zamiljao  teturanje po Ketvjevu brodu s dvije ukoene stare dame veledostojnice  dobro, Pelina odanost dekorumu bila je poprilino sumnjiva, ali Nadina kao da se trudila to nadoknaditi. Morao je priznati, oblak je svakako bio znatno bolji od njegove zamisli o maskiranju svojih tjelesnih osobina u odjeu ba sluge, osobito s obzirom na to da su ba izgleda bili svi podjednako zdravi i uspravni. Na brodu je bilo dovoljno veledostojnica da prizor oblaka u prolazu ne bude upadljiv ni osoblju ni posadi...
Ne. Samo smo dosad imali sree.
Doli su do jednih neoznaenih vrata. "To je to", ree Nadina.
Ovog puta nije bilo nikakva upozoravajueg straara; ovo je bila vrsta sobice za koju se svi pretvaraju da nije ovdje. "Kako emo ui?" upita Miles. "Da pokucamo?"
"Valjda", ree Pel. Spustila je zatitno polje samo toliko da upravo to i uini, a zatim ga opet podigla.
"To je bila ala", rekao je Miles uasnuto. Unutra sigurno nema nikoga  zamiljao je Veliki klju spremljen u nekakav sef ili lozinkom zatien odjeljak
Vrata su se otvorila. Blijed ovjek s tamnim krugovima pod oima, odjeven u Ketvjevu livreju, uperio je na oblak neku napravu, oitao elektronski potpis i rekao: "Da, visosti Vio?"
"Ja... dovela sam visost Nadinu da pokuamo ponovno", ree Pel. Nadina se namrtila, ne odobravajui.
"Mislim daje neemo trebati", ree ovjek u livreji, "ali moete razgovarati s generalom." Stao je u stranu da ih pusti ui.
Miles, koji je procjenjivao kako bi mogli onesvijestiti ovjeka Pelinim sprejom, sad je poeo raun iz poetka. Tri ovjeka bila su u  da, to je bio laboratorij. Gomila opreme ureene privremenim kablovima zakrila je svaku raspoloivu povrinu. Jo umorniji tehniar u crnoj radnoj odori cetagandske Vojne slube sigurnosti sjedio je pred jednom konzolom s izrazom ovjeka koji tako sjedi ve danima, dojam to su ga dodatno pojaavale alice kofeinskih pia ratrkane u krugu oko njega i nekoliko boica kupovnih sredstava protiv bolova gurnutih na vrh najblieg ormaria. Ali trei ovjek, nagnut preko tehniareva ramena, bio je taj koji je smjesta zaokupio Milesovu pozornost.
Nije to bio ghem-general Chilian, kako je Milesov um isprva pokuao pretpostaviti. Ovaj asnik bio je mlai ovjek, vii, otra lica, odjeven u krvavocrvenu odoru Carske slube sigurnosti u Nebeskom vrtu. Ali nije imao odgovarajuih zebrastih boja na licu. Tunika mu je bila izguvana i otkopana. Ne ef Sigurnosti  Milesov um pojurio je niz popis koji je bio zapamtio, prije mnogo tjedana, u uzaludnim pripremama za ovaj put. Ghem-general Naru, da, tako se ovjek zvao, trei u zapovjednom lancu te sasvim zasebne hijerarhije. Ketvjev neophodan unutarnji kontakt. Pozvan, po svemu sudei, da pridoda svoje iskustvo naporima za razrjeavanje kodova koji su titili Veliki klju.
"U redu", rekao je izmoreni tehniar, "krenimo s granom 7306. Jo samo sedam stotina i imat u ga, kunem se."
Pel je dahnula i pokazala rukom. Na neurednoj hrpi usred stola iza konzole nalazio se ne jedan, ve osam primjeraka Velikog kljua. Ili jedan Veliki klju i sedam kopija...
Je li to Kety ipak pokuavao provesti viziju pokojne carice Lisbet? A sav ostali kaos protekla dva tjedna je nekakav udan nesporazum... Ne... ne. To mora biti nekakva druga prijevara. Moda je namjeravao svojim kolegama vladarima poslati pokvarene primjerke ili ostaviti ceta-gandskoj Sigurnosti jo sedam lanih tragova, ili... mnotvo mogunosti, pod uvjetom da pogoduju Ketvjevim osobnim planovima i niem vie.
Ako opali oamutom, to e pokrenuti sve alarme koji postoje, tako daje oruje postalo posljednje rjeenje. Kvra-gu, ako mu rtve budu pametne  a Miles je bio uvjeren daje suoen s tri vrlo pametna ovjeka  mogli bi ga zaskoiti samo da ga natjeraju da opali.
"to jo imate u rukavu?" apnuo je Miles Pel.
"Nadina," Pel je pokazala na stol, "koji je pravi Veliki klju?"
"Nisam sigurna", ree Nadina, zabrinuto zurei prema zbrci.
"Uzmite sve. Provjerite kasnije", predloi Miles.
"Ali mogli bi svi biti lani", odvrati Pel. "Moramo znati, inae e sve biti uzalud." Posegnula je u svoj grudnjak i izvadila poznati prsten na lancu, s uzdignutim motivom ptice...
Miles se zagrcnuo. "Za Boga miloga, niste to valjda donijeli ovamo? Sklonite to da se ne vidi! Nakon dva tjedna pokuaja da uine ono to taj prsten moe uiniti u sekundi, jamim vam da bi vas ovi ljudi sa smijekom ubili da ga se domognu!"
Ghem-general Naru okrenuo se od svoga tehniara prema blijedom svjetlucanju oblaka. "Da, Vio, to je sad?" Glas mu je bio pun dosade i isijavao je otvoren prezir.
Pel je djelovala pomalo uspanieno; Miles je vidio kako joj se grlo pomie dok je u sebi isprobavala jedan odgovor a zatim ga odbacila.
"Neemo moi jo dugo odrati tajnost", ree Miles. "Kako bi bilo da napadnemo, dograbimo stvari i zbrie-mo?"
"Kako?" upita Nadina.
Pel je podigla ruku da utia debatni klub i pokuala odvratiti neodreeno. "Ton vam je vrlo neodgojen, gospodine."
Naru se namrti. "Vidim da ti se s oblakom vratio i ponos. Uivaj dok moe. Nakon ovoga, izvadit emo sve te proklete kuke iz njihovih tvravica. Dani zaklonjenosti carevom sljepoom i glupou su odbrojeni, uvjeravam te, visosti Vio."
Dakle... Naru sasvim sigurno nije pristupio zavjeri zbog cariine vizije genetske sudbine. Miles je shvaao daje tradicionalna izdvojenost veledostojnica mogla prerasti u duboku, iritantnu povredu za jednog predanog, odgovarajue paranoinog slubenika osiguranja. Kakvo je mito Kety ponudio Naruu u zamjenu za suradnju, obeanje da e novi reim otvoriti zatvorena vrata Zvjezdanih jaslica i osvijetliti svako skrovito mjesto koje dre veledostojnice? To bi unitilo njihovu udnu i krhku osnovu moi i sve stavilo u ruke ghem-generala, tamo gdje oito (po Naruovu miljenju) i pripada? Dakle, je li Kety vukao Narua za nos ili su ravnopravni suzavjerenici? Ravnopravni, odlui Miles. Ovo je najopasniji ovjek u sobi, a moda i na cijelom brodu. Namjestio je oamut na nisku zraku, u oajnikoj nadi da tako nee aktivirati sve alarme.
"Pel," ree Miles uurbano, "dohvatite ghem-generala Narua onom zadnjom dozom sredstva za uspavljivanje. Ja u pokuati zaprijetiti ostalima i zaustaviti ih bez pucanja.
Svezat emo ih, dohvatiti kljueve i gubimo se odavde. Moda nije otmjeno, ali je brzo, jer nemamo vie vremena. "
Pel je nevoljko kimnula, zasukala rukave i pripremila sprej. Nadina je zgrabila lea naslonjaa: Miles se spremio da odskoi i zauzme poloaj za pucanje.
Pel je spustila oblak i pritisnula sprej u Naruovo zapanjeno lice. Naru je zadrao dah i sklonio se, jedva dotaknut prozirnim oblakom droge. Dah mu je izaao iz plua uz urlik upozorenja.
Miles je prokleo, skoio, spotaknuo se i opalio tri puta zaredom. Dohvatio je dva uurbana tehniara; Naru se zamalo uspio opet izmaknuti, ali barem ga je rub zrake zahvatio i zaustavio u gru. Privremeno. Naru je teturao uokolo kao divlja svinja koja je upala u ivi pijesak, glasa svedenog na nerazaznatljivo rezanje.
Nadina je pourila do stola na kojem su stajali kljuevi, sve ih pokupila u svoju vanjsku halju i donijela ih natrag Pel. Pel je poela isprobavati prsten s kljuem. "Ovaj nije... ovaj nije..."
Miles je bacio pogled na vrata koja su i dalje bila zatvorena i ostat e zatvorena sve dok neka ovlatena ruka ne dotakne kljuanicu. Tko bi imao takvo ovlatenje... Kety... Naru, koji je ve ovdje... jo netko? To emo uskoro saznati.
"Nije..." nastavi Pel. "Oh, to ako su svi lani? Ne..."
"Naravno da jesu", shvati Miles. "Pravi mora biti, mora biti" Krenuo je pratei kablove od komkonzole glavnog tehniara. Vodili su do kutije gurnute iza neke druge opreme, a u kutiji je bio  jo jedan Veliki klju. Ali ovaj je bio uvren u svjetlosnu zraku komunikatora koja je prenosila signale koji su isprobavali lozinke. "tu." Miles je iupao klju s mjesta i pojurio natrag do Pel. "Imamo
Klju, imamo Nadinu, imamo dokaze za Narua, imamo sve. Idemo."
Vrata su se siktavo otvorila. Miles se okrene i opali.
ovjek u Ketvjevoj livreji opremljen oamutom zateturao je unatrag. Iz hodnika su odjekivali koraci i povici, kao da je barem tucet ljudi hitro ustuknulo od linije vatre. "Da", povie Pel sretno kad se poklopac pravog Velikog kljua odvojio u njezinoj ruci, dokazujui svoje podrijetlo.
"Ne sad!" zaskvii Miles. "Vratite to natrag, Pel, podignite zatitno polje, odmah!"
Miles je skoio na lebdei naslonja; tit zatitnog polja vratio se na mjesto. Skupni udar zapljusnuo ih je kroz vrata. Vatra oamuta bezopasno je pucketala oko blistave kugle, samo pojaavajui njezin sjaj. Ali visost Nadina je ostala vani. Jeknula je i spotaknula se prema natrag, bolno ogrebena jednom zrakom. Ljudi su navalili kroz vrata.
"Imate Klju, Pel!" povie visost Nadina. "Bjeite!"
Naalost, ideja je bila neprovediva; kad su Ketvjevi ljudi osigurali sobu i visost Nadinu, veledostojnik se proetao kroz vrata i zatvorio ih za sobom, zakljuavi ih otiskom svoga dlana.
"Dakle", zavikao je, oiju blistavih od znatielje kad je vidio pokolj u prostoriji. "Dakle." Mogao bi bar biti toliko pristojan pa psovati i lupati nogom, pomisli Miles kiselo. Umjesto toga, djelovao je... kao daje sve u redu. "Stoje to ovdje?"
Vojnik u Ketvjevoj livreji kleknuo je pokraj ghem-gene-rala Narua, pomogao mu da se ispravi i pridrao mu ramena. Borei se da sjedne, Naru je protrljao svoje nedvojbeno utrnulo i peckavo lice jednom drhtavom rukom  Miles je i sam, ne jednom, osjetio punu nelagodu oamuta  i po-
kuao promrmljati odgovor. U drugom pokuaju uspio je postii mumljav ali razumljiv govor. '"Atilje 'El i Nadina. I 'Avavavaf. Hovoio fam ja da fu ti poketi oblafi popaft va ofiguvanje!" Pao je natrag u naruje vojniku. "Ali nema veve. Fad ih fve imamo."
"Kad se tom voajeru bude sudilo zbog izdaje", ree visost Pel otrovno, "zatrait u od cara da mu prvo iskopa oi, prije nego to ga pogubi."
Miles se i opet zapitao to se sino dogaalo; kako su zapravo izvukli Nadinu iz oblaka? "Mislim da se malo urite, gospo", uzdahnuo je.
Kety je proao oko Pelina oblaka, prouavajui ga. Bit e mu zanimljiva zagonetka skrhati ovo jaje. Ili, hoe li? Jednom mu je to ve uspjelo.
Bijeg nije bio mogu; kretanje oblaka bilo je fiziki sprijeeno. Kety bi mogao poeti opsadu, natjerati ih glau da izau, ako mu se ne uri  ne. Kety nije mogao ekati. Miles se smrknuto iscerio i rekao Pel: "Taj lebdei naslonja ima sposobnost komunikacije, zar ne? Bojim se daje vrijeme da pozovemo pomo".
Boe, zamalo im je uspjelo, zamalo su uspjeli itavu stvar srediti bez traga. Ali sad kad su otkrili i sredili Narua, prijetnja tajne pomoi Ketvju iz Carske slube sigurnosti je nestala. Cetagandanci bi trebali ostatak moi razmrsiti i sami. Ako ih uspijemo obavijestiti.
Vladar Kety pokretom je pozvao dvojicu ljudi koji su drali visost Nadinu da je dovuku naprijed, do mjesta gdje je oito pretpostavljao da se nalazi prednja strana oblaka, samo to je promaio za nekih etrdesetak stupnjeva. Uzeo je vibra-no od jednog straara, stao iza Nadine i podigao njenu gustu srebrnu kosu. Ona je zaskviala od straha, ali se opet opustila kad je samo blago spustio no na njezino grlo.
"Spustite zatitno polje, Pel, i predajte se. Smjesta. Vjerujem da ne moram ulaziti u neotesane, dosadne prijetnje, zar ne?"
"Ne", apnula je Pel slaui se. Nije bilo sumnje u to da e Kety prerezati grlo visosti Nadini sad, a kasnije se pobrinuti za tijelo. Ve prije nekog vremena proao je toku s koje nema povratka.
"Prokletstvo", zarei Miles oajno. "Sad on ima sve. Nas, Veliki klju..." Veliki klju. Pun... kodiranih informacija. Informacija ija je vrijednost u potpunosti ovisila o tajnosti i jedinstvenosti. Svugdje drugdje, ljudi su gazili kroz poplave informacija, do obrva su bili uronjeni u informaciju, zaguujua masa podataka, signal i buka... sva informacija je prenosiva i ponovljiva. Preputena sama sebi, umnoava se poput bakterije, tako dugo dok moe donijeti profit ili mo, sve dok se ne ugui u vlastitim kopijama i dosadi ljudskog auditorija.
"Lebdei naslonja, vaa kom-veza  to je sve oprema Zvjezdanih jaslica. Moete li preko nje prenijeti Veliki klju do njih?"
"Sto? Pa..." rekla je Pel borei se s preneraenou. "Pretpostavljam da mogu, ali veza ugraena u naslonja nije dovoljno jaka da dosegne sve do Nebeskog vrta."
"Ne brinite za to. Poveite se s mreom za hitnu komunikaciju komercijalne plovidbe. U orbitalnoj postaji sigurno se nalaze pojaala. Ja znam njihove standardne kodove napamet, namjerno ih se radi jednostavnima. Maksimalna hitnost  pojaalo e razdijeliti signal i ubaciti ga u brodski kompjuter na svakom brodu, komercijalnom ili vojnom, koji se ovog asa nalazi u zvjezdanom sustavu Eta ete, i u svaku postaju. To je sistem za pozivanje pomoi s brodova u nevolji, znate. Tako da e Kety imati Veliki klju zajedno s jo nekoliko tisua ljudi  i to e onda bi-
ti s njegovim prepredenim planom? Moda ne moemo pobijediti, ali moemo barem njemu oduzeti pobjedu!"
Izraz na Pelinu licu dok je izlazila na kraj s tim nevjerojatnim prijedlogom preao je od uasa u oduevljenje, ali zatim u oaj. "To e trajati jako dugo. Kety nee  ne! Imam za to rjeenje." Peline oi zablistale su shvaanjem i bijesom. "Kako idu ti kodovi?"    
Miles ih je izrecitirao; Pelini prsti jurnuli su preko upravljake ploe. Napeti trenutak dok je Pel namjetala otvoreni Veliki klju u svjetlosnu zraku itaa. Kety je izvana povikao: "Dakle, Pel!" Ruka mu se napela na nou. Na-dina je zatvorila oi i stajala u dostojanstvenoj tiini.
Pel je unijela poetni kod veze, spustila tit oblaka i skoila iz svog sjedala, vukui Milesa za sobom. "U redu!" povikala je, odmiui se od oblaka. "Vani smo."
Ketvjeva ruka se opusti. tit oblaka opet se podigao. Snaga zatitnog polja zamalo je sruila Milesa; zateturao je u nimalo oduevljeno naruje vladarovih vojnika.
"To je", ree Kety hladno, promatrajui oblak s Velikim kljuem, "neugodno. Ali samo privremeno. Drite ih." Tr-znuo je glavom prema svojim straarima i odmakao se od Nadine. "Ti!" rekao je iznenaeno, otkrivi Milesa.
"Ja." Milesove usne podigle su se nad bijelim bljeskom zubi koji nije imao nita zajedniko sa smijekom. "Stalno ja, zapravo. Od poetka do kraja." A i tebi je doao kraj. Naravno, ja u moda biti premrtav da bih uivao u tom prizoru... Kety se nee usuditi ostaviti nijednog od nepozvanih gostiju na ivotu. Ali jo e neko vrijeme trebati da njihove smrti uredi s civiliziranom umjetnou. Koliko vremena, koliko prilika za
Kety se zaustavio tren prije nego to je svom snagom udario Milesa u eljust. "Ne. Ti si onaj lomljivi, zar ne",
promrmljao je napola za sebe. Ustuknuo je za korak i kim-nuo jednom straaru. "Malo ok-pendreka za njega. Za sve njih."
Straar je izvadio svoj standardni vojni ok-pendrek, pogledao prema bijelim haljama pratilja i zastao. Dobacio je Ketvju prikriveno preklinjui pogled.
Miles je skoro vidio kako Kety krgue zubima. "U redu, samo Barravarca!"
S izrazom velikog olakanja, straar je dragovoljno zamahnuo pendrekom i udario Milesa tri puta, poevi od lica i sputajui mu se niz tijelo do eluca i prepona. Prvi dodir natjerao ga je da povie, drugi mu je presjekao dah, a trei ga je spustio na tlo, dok mu se plamena agonija irila tijelom i tjerala ga da se zgri. Svi planovi su privremeno prestali. Ghem-general Naru, kojem su upravo pomagali da stane na noge, zahihotao je glasom nekog tko se veseli kad vidi da ipak ima pravde.
"Generale", Kety je glavom pokazao na Narua, a zatim na oblak. "Koliko vremena dok to ne otvorimo?"
"Dajte da vidim." Naru je kleknuo pokraj onesvijete-nog iscrpljenog tehniara i iz njegove odore iskopao neki mali stroj koji je uperio na oblak. "Promijenili su kodove. Pola sata, kad mi se jednom probude ljudi."
Kety se namrtio. Komunikator na njegovu zglobu je zazvonio. Ketvjeve obrve se podignu. Progovorio je u komunikator. "Da, kapetane?"
"Visosti vladaru", stigao je slubeni glas nekog podreenog, pun nelagode. "Po hitnim kanalima dobivamo neku neobinu poruku. Velika koliina podataka ubrzano se prenosi u nae sisteme. Nekakvo kodirano smee, ali prelo je memorijske kapacitete prijamnika i prelijeva se u druge sisteme poput virusa. Oznaeno je carskim priorite-
tom. Osnovni signal izgleda dolazi s naeg broda. Je li to... neto to se i trebalo dogoditi?"
Ketvjeve obrve nabrale su se od zbunjenosti. Onda mu se pogled podigao do bijelog oblaka koji je svjetlucao usred prostorije. Opsovao je, jedan jedini, iskreni zvuk. "Ne. Ghem-generale Naru! Moramo ovo zatitno polje sruiti smjesta!"
Kety je stigao Pel i Milesu dobaciti jedan otrovan pogled koji je obeavao da e kasnije debelo platiti, a zatim su se on i Naru bacili na uurbano dogovaranje. Velike doze sinergina iz medicinske opreme straara nisu uspjele tehniare smjesta privesti k svijesti, premda su se poeli pomicati i stenjati vrlo obeavajue. Kety i Naru morali su cijelu stvar napraviti sami. Sudei po zloestom bljesku u Pelinim oima, dok su ona i Nadina stajale jedna uz drugu, debelo e zakasniti. Bol od udaraca ok-pendrekom bli-jedio je u marce i mravce, ali Miles je ostao sklupan na podu da privue to manje panje na sebe.
Kety i Naru tako su se unijeli u svoju zadau i nerazumne rasprave o tome to je najbolje uiniti da je samo Miles primijetio kad je jedna toka na vratima poela svjetlucati. Usprkos bolu, nasmijeio se. Tren kasnije, itava vrata provalila su prema unutra u vatrometu istopljene plastike i metala. Jo jedan tren mira, da se izbjegnu mogui prebrzi refleksi.
Ghem-pukovnik Benin, savreno odjeven u krvavocrve-nu odoru i sa svjee nanesenom bojom na licu vrstim je korakom prekoraio prag. Nije bio naoruan, ali odred crvenih odora iza njega nosio je arsenal dovoljan da uniti bilo kakvu prepreku na svojem putu, zakljuno s omanjim brodom. Kety i Naru zaustavili su se usred skoka; Ketyje-vi livrirani sluge odjednom su odluili ne potezati oruje, rairili ruke s dlanovima prema naprijed i stali vrlo mirno.
Pukovnik Vorreedi, jednako otmjen u crnoj odori svoje Kue, premda ne i tako hladnokrvnog izraza lica, uao je tik za Beninom. U hodniku iza njih, Miles je ugledao Ivana kako izviruje iza naoruanih ljudi i zabrinuto se premjeta s noge na nogu.
"Dobra veer, visosti Kety, ghem-generale Naru." Be-nin se poklonio sa savrenom uljudnou. "Po osobnoj naredbi cara Fletchira Giaje, dunost mi je da vas obojicu uhitim pod ozbiljnom optubom izdaje carstva. I", okre-nuvi se posebno Naruu, Beninov smijeak postao je otar poput britve, "suuesnitva u ubojstvu carskog sluge ba Lure."
PETNAESTO POGLAVLJE
S Milesove toke gledita, kad je Beninova momad nahrupila unutra da razorua i uhiti Ketvjeve ljude te ih izvede s rukama na glavama, na palubi je izrasla uma crvenih izama. Ketvja i Narua odveli su zajedno s njima, tiho stisnute izmeu nekih ljudi kamenih oiju koji nisu djelovali kao da bi ih zanimalo sluati ma ija objanjenja.
Na Ketvjevo rezanje, procesija je zastala pred Bar-ravarcima koji su ulazili. Miles je uo Ketvjev glas, hladan poput leda: "estitam vam, barune Vorpatril. Nadam se da ete imati dovoljno sree i preivjeti svoju pobjedu".
"Ha?" ree Ivan.
O, pusti ga s mirom. Bilo bi previe iscrpljujue pokuati Ketvju objasniti kako je zamijenio mjesta u Milesovu malenom zapovjednom lancu. Moda e Benin shvatiti stvari. Na otru zapovijed svoga narednika, odred osiguranja opet je natjerao svoje zarobljenike da krenu i odstupao niz hodnik.
etiri sjajne crne izme probile su se kroz guvu i zastale pred Milesovim nosom. Govorei o objanjenjima... Miles je iskrenuo glavu i pogledao prema gore, u pukovnika Vorreedija i Ivana. Paluba je bila hladna pod njegovim obrazima prepunim maraca. Nije se zaista elio pokrenuti, ak i daje mogao.
Ivan se nagnuo nad njega, pruajui mu obrnuti pogled u svoje nosnice, i rekao napetim glasom: "Jesi li dobro?"
"--ok pendrek. Nita sl-lomljeno."
"Fino", rekao je Ivan i povukao ga za ovratnik na noge. Miles je naas visio, drhtei i trzajui se kao riba na udici, dok nije uhvatio nesigurnu ravnoteu. Iz nude se oslonio na Ivana, koji ga je podupro neutralnom rukom pod laktom.
Pukovnik Vorreedi pregledao ga je od glave do pete. "Prepustit u veleposlaniku da zbog ovoga uloi protest." Vorreedijev odsutan izraz govorio je kako u sebi vjerojatno misli da je frajer sa ok-pendrekom odustao malo prerano. "Vorob'vevu e trebati sva municija koju bude mogao prikupiti. Mislim da ste stvorili najneobiniji javni incident u njegovoj karijeri."
"O, pukovnie," uzdahne Miles, "proriem vam da ne-e biti nieg jav-vnog o ovom dogaaju. -ekajte i vidjet ete."
Ghem-pukovnik Benin, na drugom kraju sobe, klanjao se i ispriavao visosti Pel i Nadini, te im pribavljao lebde-e naslonjae, premda bez zatitnog polja, dodatne odore i ghemske pratilje. Je li to bilo izvedeno u uobiajeno profinjenom stilu?
Miles podigne pogled prema Vorreediju. "Je li vam Ivan sve, ovaj, objasnio, gospodine?"
"Mislim da jest", rekao je Vorreedi glasom natopljenim prijetnjom.
Ivan je ivahno kimnuo, ali onda se ogradio: "Ovaj... sve to sam mogao. S obzirom na okolnosti."
to e rei, nazonost cetagandskih uiju, pretpostavljao je Miles. Sve, Ivane? Jesam li jo uvijek pokriven?
"Priznajem", nastavi Vorreedi, "da jo... provarujem informaciju."
"to se d-dogodilo kad sam otiao iz Zvjezdanih jaslica?" upitao je Miles Ivana.
"Probudio sam se a tebe nije bilo. Mislim da mije to bio najgori trenutak u ivotu, kad sam shvatio da si odjurio na neku ludu misiju koju si si sam zadao, i to bez pojaanja."
"Oh, ali ti si mi bio pojaanje, Ivane", promrmljao je Miles, priskrbljujui si ljutit pogled. "I to dobro pojaanje, kao to si upravo pokazao, zar ne?"
"Da, pojaanje tvoje omiljene vrste  nesvjestan i ispruen na podu, odakle ne mogu unijeti nimalo razuma u tvoje postupke. Odjurio si da te ubiju, ili neto jo gore, a svi bi za to okrivili mene. Zadnja stvar koju mi je teta Cor-delia rekla prije nego to smo otili bila je 'I probaj ga drati podalje od nevolja, Ivane.'"
Miles je u Ivanovoj parodiji sasvim jasno uo iscrpljen, oajan ton grofice Vorkosigan.
"U svakom sluaju, im sam shvatio to se dogaa, zbrisao sam od veledostojnica"
"Kako?"
"Zaboga, Miles, pa one su iste kao moja mama, samo to ih ima osam. Bljak! U svakom sluaju, visost Rian je zahtijevala da idem preko ghem-pukovnika Benina, na to sam pristao  bar on je djelovao kao da zna gdje mu je glava"
Moda privuen zvukom svoga imena, Benin se doetao do njih i posluao.
" i, hvala Bogu, on me sasluao. Izgledalo je kao da u tom trenutku on bolje shvaa o emu govorim nego ja."
Benin kimne glavom. "Naravno da sam pratio dananje vrlo neobine aktivnosti oko Zvjezdanih jaslica"
Oko, ne u. Tono.
"Moja vlastita istraga ve me dovela do sumnje kako se dogaa neto u to je upleten bar jedan satrapski vladar, tako daje orbitalni tim ve bio u stanju pripravnosti."
"Tim, ha", ree Ivan. "Tri carska vojna razaraa ovog trena krue oko broda."
Benin se blago osmjehnuo i slegnuo ramenima.
"Ghem-general Chilian je prevaren, ja sam u to uvjeren", ubacio se Miles. "Premda ete ga vi v-vjerojatno htjeti ispitati o aktivnostima njegove ene, visosti Vio."
"Ve je u pritvoru", uvjerio ga je Benin.
U pritvoru, ne u zatvoru, dobro. inilo se da je Benin dosad sve pogodio tono. Ali je li ve shvatio da su svi vladari bili umijeani u priu? Ili je Kety odabran da bude jedino rtveno janje? Unutarnja stvar Cetagande, podsjetio se Miles. Njegova zadaa bila je ograniena na to da izvue Barravar iz neugodnosti. Nasmijeio se svjetlucavom bijelom oblaku koji je jo titio Veliki klju. Visosti Nadina i Pel raspravljale su s nekim Beninovim ljudima; inilo se da e, umjesto da pokuaju ovdje spustiti zatitno polje, organizirati prijevoz oblaka i njegova dragocjenog tereta natrag u Zvjezdane jaslice tako kako jest.
Vorreedi je mrko pogledao Milesa. "Jedina stvar koju mi barun Vorpatril nije zadovoljavajue objasnio, porunice Vorkosigan, jest zato ste prikrili poetni dogaaj, kad se radilo o predmetu tako oite vanosti"
"Kety je pokuavao podmetnuti Barravaru, gospodine. Dok nisam imao neovisnih dokaza koji bi potvrdili da"
Vorreedi je neumoljivo nastavio: "Od svojih vlastitih ljudi".
"Ah." Miles je naas razmislio o povratku simptoma ok-pendreka koji bi ga privremeno uinili nesposobnim za govor. Naalost, ne. Njegovi vlastiti motivi ni njemu sa-
mome nisu bili jasni, gledajui unatrag. to je zaista htio, na poetku, prije nego to su mu udni dogaaji postavili preivljavanje kao glavnu brigu? Ah, da, promaknue. To je bilo to.
Ne ovoga puta, mali. Prastari ali slikoviti izrazi kao kontrola tete i pokrpavanje zapalucali su mu kroz misli.
"Zapravo, gospodine, isprva nisam prepoznao Veliki klju niti znao to je to. Ali kad je visost Rian stupila sa mnom u kontakt, dogaaji su se vrlo brzo iz naizgled trivijalne pretvorili u iznimno osjetljivu situaciju. Dok sam shvatio punu dubinu i sloenost zavjere, bilo je prekasno."
"Prekasno za to?" upita Vorreedi otvoreno.
Uz posljedice ok-pendreka i svega ostalog, Miles nije morao glumiti bolestan osmijeh. Ali inilo se kako je Vorreedi dospio najzad do uvjerenja da Miles ipak nije tajni agent koji radi za Simona Illvana. Pa ti i eli da svi tako misle, sjea se? Miles je bacio pogled prema ghem-pukov-niku Beninu, koji je zadivljeno sluao.
"Oduzeli biste mi istragu, gospodine, znate da biste. Svi u cijelom crvotonom neksusu misle da sam bogalj koji je dobio udobnu nepotistiku sinekuru kao kurir. A to da sam moda sposoban i za neto vie, to je neto to porunik barun Vorkosigan ne bi, u normalnim okolnostima, nikad dobio priliku javno pokazati."
Bar ne svijetu kao takvom, to je istina. Ali Illvan je znao sve o kljunoj ulozi koju je Miles bio odigrao na He-genskoj Osi i na drugim mjestima, kao i Milesov otac, prvi ministar grof Vorkosigan, i car Gregor i svi ije je miljenje doista vano, kod kue, na Barravaru. ak je i Ivan znao za tu nevjerojatnu tajnu operaciju. Zapravo, inilo se da su jedini ljudi koji ne znaju... neprijatelji koje je pobijedio. Cetagandanci.
Znai li to da si sve ovo napravio samo zato da zasja u Rianinim prelijepim oima ? Ili si na umu imao iru publiku?
Ghem-pukovnik Benin polako je raitao Milesov izljev rijei. "Htjeli ste biti junak?"
"Do te mjere da nije bilo vano za koju stranu ?" dodao je Vorreedi s natruhom zapanjenosti.
"Jesam, uinio sam uslugu Cetagandskom carstvu, istina je." Miles se klimavo pokuao pokloniti prema Beni-nu. "Ali mislio sam na Barravar. Vladar Kety imao je rune planove za Barravar. Bar sam to onemoguio."
"O, da?" ree Ivan. "Gdje bi oni, i ti, bili ovog asa da se mi nismo pojavili?"
"Oh", Miles se nasmijei za sebe, "ve sam pobijedio. Kety to samo jo nije doznao. Jedina stvar koja je jo bila nesigurna bilo je moje preivljavanje", prizna.
"Zato se onda ne prijavi u cetagandsku Carsku slubu sigurnosti, stari", predloio je Ivan iscrpljeno. "Moda e te ghem-pukovnik Benin promaknuti."
Prokletstvo, Ivan je predobro poznavao Milesa. "Malo vjerojatno", ree Miles ogoreno. "Prenizak sam."
Obrve ghem-pukovnika Benina se trnu.
"Zapravo", istakne Miles, "ako sam i radio za nekoga u fuu, onda su to prije Zvjezdane jaslice nego Carstvo. Nisam posluio Cetagandskom carstvu toliko koliko veledos-tojnicama. Pitajte njih." Kimnuo je prema Pel i Nadini koje su se spremale izii iz sobe s pratnjom ghemskih dama koje su se brinule za njihovu udobnost.
"Hm." Ghem-pukovnik Benin kao da se malo ispuh-nuo.
arobna rije, izgleda. Skuti pratilje veledostojnice bili su bolji zaklon nego to bi to Miles bio povjerovao prije samo nekoliko tjedana.
Nekoliko ljudi s runim traktorima podiglo je oblak visosti Nadine u zrak i iznijelo ga iz sobe. Benin je pogledao za njima, okrenuo se opet Milesu i prislonio ruku otvorenog dlana na svoja prsa, naznaujui poklon. "U svakom sluaju, porunice barune Vorkosigan, moj nebeski gospodar, car visost Fletchir Giaja zahtijeva da mu se prikaete, u mojoj pratnji. Odmah."
Miles je bio u stanju prepoznati carsku zapovijed kad je uje. Uzdahnuo je i poklonio se, izraavajui odgovarajue potovanje prema Beninovoj visokoj naredbi. "Naravno. Ah..." pogledao je postrance prema Ivanu i odjednom uzrujanom Vorreediju. Nije ba bio siguran da eli svjedoke za ovu audijenciju. Nije ba bio siguran ni da eli biti sam.
"Vai... prijatelji mogu vas otpratiti", pristao je Benin. "Podrazumijeva se da ne smiju govoriti ukoliko ih se izriito ne pozove."
A pozivanje e, ako ga uope bude, izvriti samo Beni-nov nebeski gospodar. Vorreedi je kimnuo s djelominim zadovoljstvom. Ivan je svom snagom poeo vjebati beziz-raajnost.
Svi su izili, okrueni i pod pratnjom Beninove carske garde  ali ne uhieni, naravno, to bi bilo protiv diplomatskog protokola. Miles se, jo uvijek s Ivanovom podrkom, naao pokraj visosti Nadine.
"Takav simpatian mladi", primijetila je Nadina Milesu profinjenim, tihim tonom, glavom pokazujui na Benina, kojeg su vidjeli kako u hodniku upravlja svojim trupama. "Tako uredan i razumije pravu pristojnost. Morat emo vidjeti to se da uiniti za njega, zar ne, Pel?"
"O, svakako", rekla je Pel i produila.
Nakon podulje etnje kroz veliki dravni brod, Miles je kroz zranu komoru preao na shuttle cetagandske Slube sigurnosti tik pokraj Benina, koji ga nije isputao iz vida. Benin je djelovao hladnokrvno i pozorno kao i uvijek,
ali neko prikriveno... pa, samozadovoljstvo probijalo se kroz zebrastu fasadu. Benin je morao doivjeti tren vrhunskog cetagandskog zadovoljstva kad je svog nadreenog asnika uhitio zbog izdaje. Nadmoni vrhunac njegove karijere. Miles bi se u betanske dolare kladio da je Naru ovjek koji je otmjenog i pristojnog Benina uope i odredio da zatvori sluaj ba Lurine smrti, podmeui mu neuspjeh.
Miles se usudio: "Usput reeno, ako to ve nisam rekao, estitke na rjeavanju vrlo zapletenog ubojstva, generale Benin".
Benin zatrepe. "Pukovnik Benin", ispravio gaje.
"To vi mislite." Miles se gurnuo naprijed i zavalio se u najudobnije mjesto do prozora koje je mogao pronai.
"Mislim da jo nikad nisam vidio ovu dvoranu za audijencije", proaptao je pukovnik Vorreedi Milesu dok mu je pogled lutao uokolo, upijajui njihovu okolinu. "Ta se nikad ne koristi za javne ili diplomatske ceremonije."
Neuobiajeno, nisu doli do paviljona, ve do zatvorene, niske zgrade u sjevernom dijelu Nebeskog vrta. Trojica Barravaraca provela su sat vremena u nekom predsoblju, vrtei palce dok im je unutarnja napetost rasla. Sluilo ih je pet-est ljubaznih, uslunih ghem-straara koji su se pobrinuli za njihovu tjelesnu udobnost ali i uljudno odbijali svaki zahtjev za komunikacijom s vanjskim svijetom. Benin je nekamo nestao, zajedno s visostima Pel i Nadi-nom. S obzirom na njihovo cetagandsko drutvo, Miles nije Vorreediju podnio izvjee, ve samo izmijenio nekoliko opreznih primjedbi.
Nova prostorija podsjetila je Milesa pomalo na Zvjezdane jaslice, jednostavna, neukraena, namjerno mirna, priguene akustike i hladna, sva u nijansama plave. Glasovi su u njoj imali udan, priguen zvuk koji je dao naslutiti
da je itava prostorija okruena zvunom izolacijom. Tragovi u podu odavali su da je ispod velik skriveni stol sa komkonzolom i stolicama koji se mogao podii za konferencije, ali zasad, posjetitelji su stajali.
ekao je jo jedan gost i Miles je iznenaeno podigao obrve. Barun Yenaro stajao je pokraj ghemskog straara u crvenoj odori. Yenaro je djelovao blijedo, s tamnim zelenkastim krugovima ispod oiju, kao da nije spavao dva dana. Njegove tamne halje, ista odjea u kojoj ga je Miles zadnji put vidio, na izlobi bioestetike, bile su izguvane i otrcane. Yenarove oi su se pak rairile kad je ugledao Milesa i Ivana. Okrenuo je glavu na drugu stranu i trudio se da ne primjeuje Barravarce. Miles mu je veselo mahnuo, izvlaei iz Yenara nevoljko uljudno kimanje glavom i proizvodei vrlo bolnu boru izmeu njegovih obrva.
A onda je dolo neto to je Milesove misli skrenulo s vlastitih ostataka boli. Ili, bolje rei, netko.
Ghem-pukovnik Benin je uao prvi i otpustio straare. Slijedile su ga visosti Pel, Nadina i Rian, u svojim lebde-im naslonjaima, sputenih titova. One su se neujne rasporedile na jednoj strani sobe. Nadina je odrezane krajeve svoje kose sakrila meu odjeu, iste one halje koje joj je Pel posudila i koje Nadina nije stigla presvui. Oito su proteklih sat vremena provele podnosei izvjee na najvioj razini, jer konano je u prostoriju ula jedna poznata figura, ostavljajui jo straara u hodniku ispred prostorije.
Izbliza, car visost Fletchir Giaja djelovao je jo vii i vitkiji nego kad gaje Miles bio vidio iz daljine, na ceremoniji itanja elegija. I stariji, usprkos tamnoj kosi. Trenutno je bio nemarno odjeven, po carskim standardima, u jedva pet-est slojeva finih bijelih halja preko uobiajenog, muki prostranog ali zasljepljujue bijelog kombinezona, kao to se i pristojilo njegovu statusu glavnog alobnika.
Carevi sami po sebi nisu uzrujavali Milesa, premda se Yenaro zaljuljao na nogama kao da e se onesvijestiti, a ak se i Benin kretao izrazito ukoeno. Car Gregor odrastao je uz Milesa, gotovo kao njegov polubrat; negdje u pozadini Milesova uma, izraz car iao je u paru s potankostima kao netko s kim se igra skrivaa. U ovom sluaju, te skrivene konotacije mogle bi biti psihiko i drutveno minsko polje. Osam planeta, i stariji od moga oca, podsjetio je Miles samoga sebe, pokuavajui u sebe unijeti odgovarajuu dozu potovanja prema iluziji moi koju je sva ta carska oprema pokuavala stvoriti. Jedan stolac na elu prostorije podigao se iz poda da primi ono to bi Gregor ironino nazvao Carskim Dupetom. Miles se ugrize za usnicu.
inilo se da e audijencija biti vrlo intimna, jer je Giaja rukom pozvao Benina k sebi i rekao mu neto tihim glasom, a Benin je zatim otpustio ak i Yenarova uvara. To je ostavilo tri Barravarca, dvije pratilje planeta i Rian, Benina, cara i Yenara. Devetero, tradicionalni kvorum za presudu.
Svejedno, i to je bilo bolje nego suoavanje s Illvanom. Moda visost Fletchir Giaja nema sklonost opakom sarkazmu. Ali bilo tko ako je samo u rodu sa svim tim vele-dostojnicama mora biti opasno pametan. Miles je progutao potrebu da pone blebetati razna objanjenja. ekaj na svoj lagvort, mali.
Rian je djelovala blijedo i ozbiljno. Nikakva pomo, Rian je uvijek djelovala blijedo i ozbiljno. Posljednji trzaj poude utulio se u siuan, skrovit ar u Milesovu srcu, tajan i prikriven kao tumor. Ali jo se mogao bojati za nju. Prsa su mu se ohladila od tog straha.
"Barune Vorkosigan", savreni bariton Fletchira Giaje prekinuo je tiinu punu iekivanja.
Miles je priguio potrebu da se osvrne  konano, nije se moglo pretpostaviti da bi tu mogao biti jo koji barun Vorkosigan  koraknuo naprijed i stao u preciznom, sveanom stavu mirno. "Gospodine."
"Jo mi... nije jasno, koja je tono vaa uloga u ovim nedavnim dogaajima. I kako ste do nje doli."
"Moja je uloga trebala biti uloga rtvenog janjeta, a namijenio mi ju je vladar Kety, gospodine. Ali nisam odigrao ulogu koji mi je bio namijenio."
Car se namrtio na ne ba posve izravan odgovor. "Objasnite."
Miles baci pogled prema Rian. "Sve?" Skoro neprimjetno, kimnula je.
Miles je zatvorio oi i uputio kratku, ratrkanu molitvu bilo kojem sportski nastrojenom bogu koji ga sluajno slua, zatim opet otvori oi i baci se jo jedanput u istinit opis svoga prvog susreta s ba Lurom u kapsuli za prijevoz osoblja, s Velikim kljuem i svim ostalim. Bar je postojala dobra strana to je time istovremeno obavljao priznanje i Vorree-diju, u situaciji u kojoj ef Slube sigurnosti u veleposlanstvu nije mogao odgovarati ni davati bilo kakve primjedbe. Straan ovjek, Vorreedi, nije pokazao nikakva osjeaja, osim to mu se u eljusti poeo trzati jedan mii.
"im sam ugledao ba Luru u pogrebnoj rotondi, prerezana grla", nastavio je Miles, "shvatio sam da me moj tad jo nepoznati protivnik stavio u logiki nemogu poloaj da moram dokazivati negativ. Kad su me jednom naveli da dotaknem lani klju, nije bilo naina da dokaem kako Barravar nije izveo zamjenu, osim pozitivnim svjedoenjem jedinog svjedoka, koji je mrtav leao na tlu. Ili pozitivnim pronalaenjem pravog Velikog kljua. To sam odluio i uiniti. A ako smrt ba Lure nije bila samoubojstvo, ve ubojstvo pripremljeno i izvreno tako da proe kao samoubojstvo, bilo je jasno da netko visoko u osiguranju Ne-
beskog vrta surauje s baovim ubojicama, to je obraanje cetagandskoj Slubi sigurnosti po pomo u tom trenutku uinilo vrlo opasnim. Ali onda je netko odredio ghem-pu-kovnika Benina da preuzme taj sluaj, vjerojatno uz obilate naznake kako bi za njegovu karijeru bilo dobro donijeti hitru presudu koja potvruje samoubojstvo. Netko tko je ozbiljno podcijenio Beninove sposobnosti", i ambicije, "kao asnika za sigurnost. Je li se radilo o ghem-generalu Na-ruu, usput reeno?"
Benin je kimnuo, uz priguen sjaj u oima.
"Bez... bez obzira na razlog, Naru je odluio da e ghem-pukovnik Benin biti odgovarajua dodatna rtva. To se ve poelo pojavljivati kao osobina njihova djelovanja, to ste sigurno shvatili ako ste prikupili svjedoenje baruna Yenara?" Miles je prema Beninu podigao jednu upitnu obrvu. "Vidim da ste pronali baruna Yenara prije Ke-tvjevih agenata. Mislim da mi je to drago, sve u svemu."
"I treba vam biti", uzvratio je Benin mirno. "Pokupili smo ga  zajedno s njegovim vrlo zanimljivim sagom  sino. Njegova pria bila je odluujua u oblikovanju mog odgovora na, ovaj, nagli pritok informacija i zahtjeva vaeg roaka."
"Shvaam." Miles je promijenio poloaj, poprilino na-krivljujui svoj stav mirno. Protrljao si je lice, jer mu se inilo da nije ni mjesto ni vrijeme za eanje po jajima.
"Trebate li moda sjesti?" upitao je Benin zabrinuto.
"Izdrat u." Miles duboko udahne. "U naem prvom razgovoru, pokuao sam pozornost ghem-pukovnika Benina usmjeriti na profinjene potankosti ove situacije. Na sreu, ghem-pukovnik Benin je profinjen ovjek, a njegova odanost vama", ili istini, "nadvladala je sve prijetnje njegovoj karijeri koje je Naru mogao predstaviti."
Benin i Miles izmijenili su oprezno kimanje puno uzajamnog potovanja.
"Kety me je pokuao izruiti u ruke Zvjezdanih jaslica, optuenog preko ba Lurina lanog priznanja Slukinji", nastavio je Miles oprezno. "Ali i opet, njegove figure nisu slijedile zadani scenarij. Bezrezervno elim pohvaliti visost Rian zbog njezine hladnokrvne i pribrane reakcije u tako opasnoj situaciji. To to je ona sauvala bistru glavu i nije se uspaniila omoguilo mi je da se i dalje trudim oistiti Barravar od optubi. Ona je, ovaj, na pohvalu veledostojni-cama, znate." Miles ju je zabrinuto pogledao, traei neku naznaku. Gdje smo sad? Ali ona je na licu zadrala isti staklasti izraz pozornosti, kao daje odsutni oblak zatitnog polja postao dijelom njezine koe. "Visost Rian cijelo je vrijeme postupala u interesu veledostojnika, nikad u interesu svojeg vlastitog napredovanja ili sigurnosti." Premda bi se, po svemu sudei, moglo raspravljati o tome gdje interes veledostojnika zapravo lei. "Vaa pokojna presvijetla majka dobro je odabrala svoju gospu Pomonicu, usudio bih se rei."
"To ba i nije procjena na koju imate pravo, Barravar-e", zavikao je visost Fletchir Giaja, samo to Miles nije bio siguran je li komentar aljiv ili opasan.
"Oprostite, ali nisam se ja ba ni dobrovoljno prijavio za ovu misiju. Uvuen sam u nju. Moje procjene su nas sve i dovele dovde, ovako ili onako."
Giaja je djelovao blago iznenaeno, ak i malo zbunjeno, kao da mu nitko nikad prije nije takvu blagu naznaku bacio natrag u lice. Benin se ukoio, a Vorreedi namrtio. Ivan je suspregao osmijeh, samo trzaj usnica, i nastavio svoju ulogu Nevidljivog ovjeka.
Car je promijenio taktiku. "A kako ste doli u vezu s barunom Yenarom?"
"Ovaj.... mislite, s moje toke gledita?" Benin mu je vjerojatno ve predao Yenarovo svjedoenje; sigurno je na redu bila provjera. Briljivo neutralnim rijeima, Miles je
opisao svoja i Ivanova tri susreta s Yenarovim sve smrto-nosnijim alama, s velikim naglaskom na Milesove pametne (kad su jednom dokazane) teorije o barunu X. Vorree-dijevo lice problijedilo je do zanimljive zelene nijanse kad je Miles opisao rundu sa sagom. Miles je oprezno dodao: "Po mome miljenju, koje je dokazano dogaajem s aster-zinskom bombom, barun Yenaro bio je isto toliko rtva koliko i Ivan i ja. Taj ovjek nije izdajica". Miles je pregrizao komad smijeka. "Nema on ivaca za to."
Yenaro se trznuo, ali nije se usprotivio niemu to je Miles rekao. Aha, navali s nagovjetajima o carskoj milosti za sve, moda e se neto prevaliti i na onoga kome najvie treba.
Na Beninov poticaj, Yenaro je bezbojnim glasom potvrdio Milesovu pripovijest. Benin je pozvao straara i dao izvesti ghem-baruna, ostavljajui ih u odaji carske inkvizicije samo osmero. Hoe li se broj polako spustiti do jednog?
Giaja je dugo sjedio u tiini. Onda progovori, vrlo slubenim tonom. "To je dovoljno za moju procjenu pitanja carstva. Sad se moramo okrenuti problemima veledostojnika. Visosti Rian, moete zadrati svojeg barravarskog stvora. Ghem-pukovnie Benin. Hoete li biti tako ljubazni da priekate u predvorju, zajedno s pukovnikom Vor-reedijem i barunom Vorpatrilom, dok vas ne pozovem."
"Gospodaru." Benin je salutirao i izaao, izvodei i ne-voljke Barrayarce.
Neodreeno uplaen, Miles je dodao: "Ali, zar ne elite i Ivana, nebeski gospodaru? On je gotovo sve vidio zajedno sa mnom."
"Ne", ree Giaja bezizraajno.
To je rijeilo stvari. Pa... sve dok Miles i Ivan ne budu izvan Nebeskog vrta, dapae, izvan carstva i na pola puta kui, ionako nee biti nita sigurniji. Miles je odustao s bli-
jedim uzdahom; onda mu se oi raire na naglu promjenu atmosfere u sobi.
enski pogledi, dotad odgovarajue sputeni, podigli su se u izravnom zurenju. Ne ekajui doputenje, tri lebde-a naslonjaa rasporedila su se u krug oko Fletchira Gia-je, koji se sam zavalio u stolcu s licem koje je odjednom izraavalo osjeaje: suho, otrije, bjenje. Staklasta rezervi-ranost veledostojnika iezla je s novom snagom. Miles se zaljuljao na nogama.
Pel je na njegov pokret pogledala u njega. "Daj mu neki stolac, Fletchir", rekla je. "Ketvjev straar obradio gaje ok-pendrekom po najboljoj koli, zna."
Umjesto nje, da.
"Kako hoe, Pel." Car je dotakao upravlja ugraen u naslon svog naslonjaa; iz poda do Milesovih stopala podigao se stolac. Pao je u njega vie nego sjeo, zahvalan i nesiguran, na rubu njihova kruga.
"Nadam se", rekao je visost Fletchir Giaja izraajnije, "da sad svi vidite mudrost naih predaka kad su odluili da veledostojnici i carstvo imaju samo jedno suelje. Mene. Samo jedan veto. Moj. Pitanja genoma veledostojnika moraju ostati to je mogue odvojenija od politike, da ne bi pala u ruke politiarima koji ne razumiju ciljeve veledostojnika. To ukljuuje veinu naih ghem-baruna, kao to vam je ghem-general Naru moda i dokazao, Nadina." Bljesak profinjene, divlje ironije  Miles je odjednom posumnjao u svoje prvotno shvaanje odnosa spolova na Eta eti. to ako je Fletchir Giaja prvo veledostojnik, a tek onda mukarac, a pratilje su takoer prvo veledostojnice, a tek onda ene... Tko ovdje dri vlast, kad Fletchir Giaja zna daje proizvod visokog umijea svoje majke?
"Doista", ree Nadina mrtei se.
Rian umorno uzdahne. "to se moe oekivati od mjeanca kao to je Naru? Ali visost Ilsum Kety je taj koji je
poljuljao moje povjerenje u mudrost Nebeske gospe. esto je govorila da genetski inenjering moe samo sijati, dok se vrenje i etva moraju odvijati u ozraju natjecanja. Ali Kety nije bio ghem, ve veledostojnik. injenica da je pokuao to stoje pokuao... tjera me da vjerujem da imamo jo puno posla prije nego to moemo poeti s vridbom i etvom."
"Lisbet je oduvijek bila privrena najprimitivnijim metaforama", prisjetila se Nadina s trakom zgaenosti.
"Ali ipak je imala pravo kad je govorila o razliitosti", ree Pel.
"Principijelno", sloi se Giaja. "Ali ne u ovoj generaciji, nije pravi trenutak. Veledostojnika populacija moe se mnogostruko proiriti u prostor koji trenutno dre sluin-ske klase, bez potrebe za daljnjim prostornim irenjem. Carstvo prolazi kroz neophodno razdoblje asimilacije."
"Zvijea su u zadnjih nekoliko desetljea namjerno ograniavala svoje brojano irenje, da sauvaju svoje povoljne ekonomske poloaje", primijetila je Nadina neodobra-vajue.
"Zna, Fletchir," ubaci se Pel, "alternativno bi rjeenje moglo biti da se carskim ediktom zahtijeva vie mijeanja meu zvijeima. Neka vrsta genetskog samooporeziva-nja. Novina, ali Nadina ima pravo. Zvijea sa svakim novim desetljeem postaju sve krtija i sve dekadentnija."
"Mislio sam da je smisao genetskog inenjeringa upravo u izbjegavanju nasuminog obilja prirodne evolucije i zamjenjivanju takvog pristupa djelotvornou razuma", ponudi Miles. Sve tri veledostojnice okrenule su se i zaueno se zagledale u njega, kao daje biljka u tegli odjednom ponudila kritiku na uobiajene metode oplemenjivanja tla. "Ili... bar meni tako djeluje", dovrio je Miles znatno tiim glasom.
Fletchir Giaja se nasmijeio, blago, promiljeno i hladno. Miles se sa zakanjenjem poeo pitati zato su ga uope zadrali, po Giajinu prijedlogu/zapovijedi. Imao je vrlo neugodan dojam razgovora iji su neizgovoreni dijelovi i prikrivene struje vukli u tri razliita smjera odjednom. Ako Giaja eli poslati poruku, volio bih da upotrijebi kom-konzolu. itavo Milesovo tijelo pulsiralo je u ritmu njegove glavobolje, nekoliko sati nakon ponoi u jednom od najduljih dana njegova kratkog ivota.
"Vratit u se Savjetu pratilja s tvojim vetom", rekla je Rian polako, "kao to moram. Ali, Fletchir, mora se iz-ravnije pozabaviti pitanjem raznolikosti. Ako u ovoj generaciji nije pravi trenutak, svejedno sigurno nije prerano da se pone planirati. I pitanje diversifikacije. Sigurnost zasnovana na samo jednom primjerku je uasavajue skliska, to su nedavni dogaaji takoer dokazali."
"Hm", napola se sloio Fletchir Giaja. Oi su mu otro pale na Milesa. "Svejedno  Pel  to te spopalo da pros-pe sadraj Velikog kljua po cijelom etacetanskom sistemu? Kao ala, to nije zabavno."
Pel se ugrizla za usnicu, oiju, neuobiajeno, sputenih.
Miles je tvrdoglavo rekao: "Nikakva ala, gospodine. Koliko smo mi znali, oboje smo mogli umrijeti u sljedeih nekoliko minuta. Visost Rian bila je rekla da je povratak Velikog kljua glavna zadaa. Primatelji su dobili Klju, ali nemaju brave; bez samih banaka gena, s njihove toke gledita bilo je to bezvrijedno smee. Na ovaj ili onaj nain, osigurali smo da se klju moe vratiti, moda u dijelovima, ak i nakon naih smrti, bez obzira na to to Kety uini."
"Barravarac govori istinu", potvrdi Pel.
"Najbolje strategije kreu se upravo takvim tranicama", istakne Miles. "iv ili mrtav, postie svoj cilj." Uutio je, jer je Giajin pogled nagovijestio kako strani barbari
moda ne bi trebali davati primjedbe koje bi se mogle tumaiti kao kritika sposobnosti njegove pokojne majke, ak i kad su te sposobnosti bile uperene protiv samog Fletchira.
Nikamo se ne moe dospjeti s tim ljudima, ili to ve jesu. Hou doma, pomislio je Miles umorno. "Uostalom, to e se dogoditi s ghem-generalom Naruom?"
"Bit e pogubljen", ree car. U pohvalu, otvorena izjava oito mu nije bila nikakav uitak. "Sigurnost mora biti... sigurna."
Miles to nije mogao osporiti. "A visost Kety? Hoe li i on biti pogubljen?"
"On e se odmah povui na jedno nadgledano imanje, zbog svoga loeg zdravlja. Ukoliko se usprotivi, bit e mu ponueno samoubojstvo."
"Ovaj... prisilno, ako bude potrebno?" "Kety je mlad. Odabrat e ivot, i druge dane i druge prilike."
"A ostali vladari?"
Giaja se namrtio, ljut na pratilje. "Malo praktine sljepoe u tom smjeru rijeit e problem. Ali otkrit e da nova mjesta nije lako dobiti."
"A", Miles je pogledao prema damama, "visost Vio? to je s njom? Drugi su samo pokuali poiniti zloin. Njoj je to i uspjelo."
Rian kimne glavom. Glas joj je bio vrlo bezizraajan. "I njoj e biti ponuen izbor. Da zamijeni slugu kojeg je unitila  oduzete spolnosti, depilirana i svedena na ba, promijenjenog metabolizma i udebljanog tijela... ali vraena u ivot u Nebeskom vrtu, kao to je eljela, strastveno i nerazumno. Ili e joj biti doputeno bezbolno samoubojstvo."
"to... e ona odabrati?"
"Samoubojstvo, nadam se", ree Nadina iskreno.
U svoj toj pravdi kao da su funkcionirala razliita mjerila. Sad kad je uzbuenje lova prestalo, Miles je osjeao muninu i odvratnost prema nastalom neredu. I za to sam ja izloio svoj ivot?
"A stoje s... visosti Rian? I sa mnom?"
Oi Fletchira Giaje bile su hladne i odsutne, udaljene svjetlosnim godinama. "To... je problem zbog kojeg u se sad povui i meditirati."
Car je pozvao Benina natrag da otprati Milesa, nakon kratkih promrmljanih dogovora. Ali otprati kamo? Kui, u veleposlanstvo, ili s glavom naprijed u najbliu podzemnu tamnicu? Ima li Nebeski vrt podzemnih tamnica?
Kui, izgleda, jer je Benin vratio Milesa u drutvo Vor-reedija i Ivana i odveo ih do Zapadnih vrata, gdje ih je ve ekalo vozilo barravarskog veleposlanstva. Zastali su. Ghem-pukovnik se obratio Vorreediju.
"Ne moemo kontrolirati ono to ulazi u vaa slubena izvjea. Ali moj Nebeski gospodar..." Benin je zastao da odabere odgovarajue diskretan izraz, "oekuje da se nita od onoga to ste ovdje vidjeli ili uli nee pojaviti kao priica u drutvu."
"Mislim da to moemo obeati", rekao je Vorreedi iskreno.
Benin zadovoljno kimne. "Mogu li o tome dobiti zakletve na vaa imena, molim vas."
Izgleda da je dobro prouio barravarske obiaje. Trojica Barravaraca uljudno su dali svoje osobne zakletve i Benin ih je pustio u vlaan noni zrak. Preostalo je jo oko dva sata do zore, pretpostavio je Miles.
Vozilo veleposlanstva bilo je blaeno zamraeno. Miles se smjestio u jedan kut, alei to nema Ivanov dar nevidljivosti, ali elei vie od svega da mogu preskoiti sutra-
nje ceremonije i odmah krenuti doma. Ne. Doao je dovde, moe ba izdrati i sve do gorkoga kraja.
Vorreedi je proao kroz sve osjeaje i zavrio u tiini. Obratio se Milesu samo jedanput, ledenim tonom.
"to ste zapravo umiljali da radite, Vorkosigan?"
"Zaustavio sam Cetagandsko carstvo da se ne pretvori u osam agresivnih jedinica u irenju. Sprijeio sam planove da se neki od njih zarate s Barravarom. Preivio sam pokuaj ubojstva i pomogao uhvatiti troje visokih izdajica. Priznajem, nisu bili nai izdajice, ali svejedno. Oh. I rijeio sam ubojstvo. Nadam se daje to dosta zajedno putova-nje."
Vorreedi se naas borio sam sa sobom, onda bespomono dahne: "Jeste li vi posebni agent ili niste?"
Po naelu potrebe za znanjem... Vorreedi je nije imao. Ne zaista, ne u ovom trenutku. Miles uzdahne u sebi. "Pa, ako i nisam... uspio sam kao da jesam, zar ne?"
Ivan se namrti. Vorreedi se zavalio bez ikakvih daljnjih komentara, ali zraei bijesom. Miles se mrko osmjehne u mrak.
ESNAESTO POGLAVLJE
Miles se iz nelagodnog, kasnog sna probudio kad ga je Ivan oprezno protresao za rame.
Opet je zatvorio oi, bjeei od mutnih obrisa svoje sobe i svoga roaka. "Brii." Pokuao je povui pokriva preko glave.
Ivan je obnovio svoje napore, ovaj put ivahnije. "Sad znam da smo bili na zadatku", primijetio je. "Duri se kao i uvijek poslije obavljenog zadatka."
"Ne durim se. Umoran sam."
"Izgleda strano, zna. Velika mrlja na onoj strani lica koju ti je frajer obradio sa ok-pendrekom. Ide sve do oka. Vidjet e se sa sto metara. Trebao bi ustati i pogledati se u ogledalo."
"Mrzim ljude koji su ujutro veseli. Koliko je sati? Zato si ti na nogama? Zato si ovdje?" Miles je izgubio kontrolu nad pokrivaima dok ih je Ivan bespotedno izvlaio iz njegovih ruku.
"Ghem-pukovnik Benin je na putu ovamo, dolazi po tebe. U carskom kopnenom vozilu dugom deset metara. Ce-tagandanci ele da na ceremoniju kremiranja doe jedan sat ranije."
"to? Zato? Odavde me ne moe uhititi, diplomatski imunitet. Ubojstvo? Pogubljenje? Nije li za to malo kasno?"
"I veleposlanik Vorob'yev bi to rado znao. Poslao me da te izvuem to prije." Ivan je pogurao Milesa prema kupaonici. "Poni se depilirati, ja sam ti iz praonice veleposlanstva donio odoru i izme. Uostalom, da te Cetagandan-ci zaista ele ubiti, teko da bi to uinili ovdje. Uvalili bi ti pod kou neto sitno to se ne bi pokrenulo bar est mjeseci, a onda bi te oborilo na mjestu, tajanstveno i neobjanjivo."
"Utjena pomisao." Miles je protrljao stranji dio svog vrata, neprimjetno traei kvrice. "Kladim se da Zvjezdane jaslice imaju nekih sjajnih smrtonosnih bolesti. Ali nadam se da nisam uvrijedio njih."
Miles je Ivanu dopustio da mu bude posilni, u ubrzanom postupku i s komentarima. Ali oprostio je svom roaku sve grijehe, prole, sadanje i budue, u zamjenu za kavu koju mu je Ivan takoer gurnuo u ruku. Progutao je i zagledao se u svoje lice u ogledalu, nad nezakopanom crnom tunikom. Modrica od ok-pendreka na lijevom obrazu zaista je dobivala spektakularne boje, okrunjene plavo-cr-nim krugom ispod oka. Druga dva pogotka nisu bila tako strana, budui da je odjea ipak davala nekakvu zatitu. Svejedno bi radije proveo dan u krevetu. U svojoj kabini na skonom brodu CarSiga, na putu kui, kreui se onoliko brzo koliko to doputaju zakoni fizike.
Stigli su u predvorje veleposlanstva i otkrili da ih umjesto Benina eka Mia Maz, u svojoj formalnoj crno-bijeloj pogrebnoj odjei. Bila je pravila drutvo veleposlaniku Vorob 'yevu kad su se sino  odnosno jutros  dovukli kui i nije se mogla naspavati mnogo vie od Milesa. Ali djelovala je nevjerojatno svjee, pa ak i ivahno. Osmjehnula se Milesu i Ivanu. Ivan joj uzvrati osmijeh.
Miles je zakiljio. "Vorob'yev nije ovdje?"
"Silazi im zavri s odijevanjem", uvjerila gaje Maz.
"Vi... idete sa mnom?" upitao je Miles nadobudno. "Ili... ne, pretpostavljam da ete morati biti sa svojom delegacijom. S obzirom daje ovo veliki finale i to."
"Pratit u veleposlanika Vorob'yeva." Mazin osmijeh otrgao se kontroli, stvarajui rupice posvuda. "Trajno. Sino me zaprosio. Mislim daje to bio odraz njegove ope uz-rujanosti. U skladu s trenutnim duhom ludila, pristala sam."
Ako ne moe zaposliti radnu snagu... Pa, to e rijeiti Vorob'yevljevu potragu za enskim strunjakom u veleposlanstvu. A usput i objasniti ono bombardiranje okoladom i pozivnicama. "estitam", uspio je protisnuti Miles. Premda je zapravo estitam trebalo rei Vorob'yevu, a Sretno Maz.
"Jo djeluje vrlo udno", povjerila im se Maz. "Hou rei, barunica Vorob'yev. Kako je vaa majka izala s tim na kraj, barune Vorkosigan?"
"Mislite, s obzirom daje iz egalitarnog betanskog drutva i to? Bez problema. Ona kae da se egalitarci sasvim dobro prilagoavaju aristokracijama, pod uvjetom da i sami dobiju mjesto aristokrata."
"Nadam se da u je jednog dana upoznati."
"Sjajno ete se slagati", prorekao je Miles samouvjereno.
Vorob'yev se pojavio, jo zakopavajui svoju crnu tuniku, gotovo u istom trenutku kad je ghem-pukovnik Benin uao u pratnji straara veleposlanstva. Ispravak. Ghem-general Benin. Miles se neprimjetno osmjehnuo sjaju novih oznaka ina na Beninovoj krvavocrvenoj sveanoj odori. To sam dobro predvidio, zar ne?
"Mogu li vas pitati o emu se radi, ghem-generale?" Vo-rob'yevu nije promakao novi in.
Benin se napola pokloni. "Moj Nebeski gospodar zahtijeva prisutnost baruna Vorkosigana u ovom trenutku. Ovaj... mi emo vam ga sigurno vratiti."
"Na vau rije? Bilo bi vrlo neugodno za veleposlanstvo da se zagubi... ve drugi put." Vorob'vev je uspio ostati ozbiljan prema Beninu i istovremeno uhvatiti Mazinu ruku na svojoj miici i potajno je gladiti.
"Na moju rije, veleposlanice", obeao je Benin. Na Vo-rob'vevljevo nevoljko doputenje glavom, izveo je Milesa iz veleposlanstva. Miles je bacio pogled preko ramena, eznu-i za Ivanom ili Maz, ili nekim tko bi poao s njim.
Vozilo nije bilo dugo ba deset metara, ali bilo je zaista vrlo lijepo i nije bilo vojnog tipa. Cetagandski vojnici uredno su salutirali Beninu i smjestili njega i njegova gosta u stranji dio. Kad su se odmakli od veleposlanstva, dojam je bio pomalo kao da se voze u kui.
"Mogu li vas ja pitati o emu se radi, ghem-generale?" upitao je Miles konano.
Beninov izraz lica podsjeao je gotovo na... krokodila. "Upuen sam da objanjenja moraju ekati dok ne stignete u Nebeski vrt. Oduzet e vam samo nekoliko minuta vremena, nita vie. Isprva sam mislio da e vam se dopasti ali, kad sam bolje porazmislio, mislim da ete biti jako bijesni. U svakom sluaju, zasluujete to."
"Pripazite da vam sve vea reputacija profinjenog ovjeka ne udari u glavu, ghem-generale", zareao je Miles. Benin se samo nasmijei.
Nedvojbeno se radilo o carskoj odaji za audijencije, premda je bila malena, a ne o dvorani za konferencije kao stoje bila ona u kojoj su sino razgovarali. Postojalo je samo jedno sjedalo, i u njemu je ve bio Fletchir Giaja. Bijele halje koje je jutros imao bile su obilne i sloene do te
mjere da su ga inile napola nepominim. Imao je sa sobom dvojicu ba slugu koji su mu pomagali kad je opet ustao. Na licu mu je bio zalijepljen izraz ikone, tako rezerviran da je nalikovao na keramiku. Tri bijela oblaka neujno su lebdjela iza njegove lijeve ruke. Jo jedan ba sluga donio je Beninu, s careve desne strane, malu tanku kutijicu.
"Moete prii mome nebeskom gospodaru, barune Vor-kosigan", obavijestio gaje Benin.
Miles je koraknuo naprijed, odluivi da ne klekne. On i visost Fletchir Giaja mogli su se skoro gledati u oi kad je stajao na nogama.
Benin je kutijicu dodao caru, koji ju je otvorio. "Znate li to je ovo, barune Vorkosigan?" upita Giaja.
Miles je promotrio medalju Reda zasluga na arenoj vrpci, koja je svjetlucala na plianoj podlozi. "Da, gospodine. To je olovni uteg koji moe potopiti male neprijatelje. Hoete li me zajedno s njim zaiti u svilenu vreu prije nego to me bacite preko palube?"
Giaja je podigao pogled prema Beninu, koji je odgovorio slijeganjem ramenima u smislu Zar nisam tako i rekao?
"Povijte vrat, barune Vorkosigan", uputio ga je Giaja vrsto. "Koliko god vam to inae nije navika."
Nije li Rian u jednom od tih oblaka? Miles se naas za-buljio u svoje do zrcalnosti uglaane izme, dok je Giaja prebacivao kolajnu preko njegove glave. Ustuknuo je za pola koraka, pokuao, i nije se uspio suzdrati da ne dotakne hladan metal. Nee salutirati. "Ja... odbijam ovu poast, gospodine."
"Ne odbijate je", rekao je Giaja razgovornim tonom, promatrajui ga. "Moji najbolji promatrai kau mi da strastveno elite priznanje. To je..."
Slabost koja se moe iskoristiti
"...razumljiva osobina koja me u velikoj mjeri podsjea na nae ghemove."
Pa, to je bilo bolje nego da ga usporedi s drugom polu-braom veledostojnika, s baima. Koji nisu, kako se u prvi as inilo, bili dvorski eunusi, ve prije neka vrsta nevjerojatno vrijednog internog znanstvenog projekta  pokojni ba Lura mogao je, koliko je Miles znao, biti i vie nego po-lubrat samoga Giaje. ezdeset i osam posto zajednikog kromosomskog materijala, recimo. Ba. Miles je zakljuio da e nakon ovoga imati vie potovanja prema tihim baima, a da se oprez i ne spominje. Oni svi zajedno sudjeluju u toj igri, navodni sluge i njihovi navodni gospodari. Nikakvo udo daje car tako ozbiljno shvatio Lurino ubojstvo.
"to se tie priznanja, gospodine, ovo ba i nije neto ime bih se kod kue mogao hvaliti. Prije bih ga trebao sakriti na dno najdublje ladice koju imam."
"Dobro", ree Fletchir Giaja mirnim glasom. "Pod uvjetom da i sve stvari s tim u vezi spremite na isto mjesto."
Ah. To je bila bit svega. Mito za njegovu utnju. "U protekla dva tjedna dogodilo se vrlo malo toga ega u se sjeati sa zadovoljstvom, gospodine."
"Sjeajte se ega god elite, tako dugo dok to nikom ne ispriate."
"Ne javno. Ali dunost mije podnijeti izvjee." "Vaa tajna vojna izvjea me ne brinu."
"Ja..." Pogledao je u stranu, u Rianin bijeli oblak koji je lebdio u blizini. "Slaem se."
Giajini blijedi kapci spustili su se u treptaju prihvaanja. Miles se osjeao vrlo udno. Je li pokvareno prihvatiti nagradu za neto to je ionako namjeravao uiniti, odnosno ne uiniti?
Kad smo ve pri tome... hoe li njegovi Barravarci misliti da je sklopio nekakvu nagodbu? Pravi razlog zato su
ga sino zadrali na onom carskom avrljanju bez svjedoka poeo se konano pojavljivati u njegovu neispavanom mozgu. Pa ne mogu valjda zamiljati da bi me Giaja mogao zavrbovati u razgovoru od dvadeset minuta. Zar ne?
"Svi ete me pratiti", nastavio je Giaja, "s moje lijeve strane. Vrijeme je za pokret." Ustao je uz pomo jednog ba koje je prikupilo njegove halje.
Miles je s neujnim oajem promatrao lebdee oblake. Posljednja prilika... "Mogu li jo jedanput razgovarati s vama, velika Rian?" obratio im se svima, nesiguran koji je oblak onaj kojeg trai.
Giaja je bacio pogled preko ramena i rairio svoje duge prste u pokretu doputanja, premda je sam nastavio otmjenim korakom koji mu je nametao njegov kostim. Dva oblaka su priekala, jedan je krenuo dalje, a Benin je stra-ario odmah s druge strane otvorenih vrata. Ne ba intiman trenutak. Ali nije ga smetalo. Ionako je bilo vrlo malo toga to je Miles u ovom trenutku elio izrei naglas.
Miles je pogledom nesigurno prelazio s jedne na drugu blistavu kuglu. Jedna je trepnula i nestala, i Rian je sjedila tamo, slino kao kad ju je prvi put vidio, u ukoenoj bijeloj odjei zagrnutoj crnim slapom svjetlucave kose. Jo mu je oduzimala dah.
Dolebdjela je blie i ispruila jednu finu ruku da mu dodirne lijevi obraz. To je bilo prvi put to su se dotakli. Ali ako ga upita Boli li to?, zakleo se da e je ugristi.
Rian nije bila glupa. "Uzela sam vam puno toga", rekla je tiho, "a da nisam nita dala."
"Tako to veledostojnici rade, zar ne?" ree Miles ogoreno.
"Samo tako znam." Zatvorenikova dilema...
Iz svog rukava izvukla je taman, svjetlucavi navoj slian narukvici. Siuno klupko sjajne kose, vrlo dugake, omotane uokolo i uokolo sve dok se nije inilo da nema kraja. Gurnula ga je prema njemu. "Eto. To je sve to mi je palo na pamet."
To je zato stoje to jedina stvar koju zaista posjedujete, moja gospo. Sve ostalo je dar vaeg zvijea ili Zvjezdanih jaslica, ili veledostojnika ili vaeg cara. ivite u meuprostorima zajednikog svijeta, bogati preko snova o krtosti, posjedujui... nita. ak ni svoje vlastite kromosome.
Miles je uzeo smotak od nje. Bio je gladak i hladan u njegovoj ruci. "to ovo znai? Za vas?"
"Ja... zaista ne znam", priznala je.
Potena do kraja. Zna li ta ena uope lagati? "Onda u je zadrati, gospo moja. Za uspomenu. Vrlo duboko skrivenu."
"Da. Molim vas."
"Kako ete se vi sjeati mene?" Ovog asa nije sa sobom imao ama ba nita to bi joj mogao dati, shvatio je, osim moda mucica koje je praonica veleposlanstva ostavila u njegovim depovima. "Ili e vam moda biti drago zaboraviti?"
Njezine plave oi bljesnule su kao ledenjak na suncu. "Za to nema opasnosti. Vidjet ete." Blago se odmakla od njega. Njezin tit zatitnog polja stvorio se oko nje polako, izblijedjela je kao parfem. Dva oblaka zalebdjela su za carem da pronau svoja mjesta.
Udolina je po rasporedu bila slina onoj u kojoj su vele-dostojnici bili odrali recitiranje elegija, ali vea, prostrana dolina otvorena umjetnom nebu kupole. Oblaci veledostoj-nica te veledostojnici i ghem-baruni u bijelom ispunjavali
su padine. Nekih tisuu predstavnika iz razliitih dijelova galaksije u svojoj priguenoj odjei nagurali su se po vanjskom rubu. U sreditu, okruena praznim krugom trave i cvijea, stajala je jo jedna kupola zatitnog polja, promjera vie od dvanaest metara. Kroz njezinu maglovitu povrinu, Miles je mutno razaznavao gomilu predmeta naguranih visoko oko odra na kojem je lealo sitno, u bijelo omotano tijelo visosti Lisbet Degtiar. Miles je zakiljio, pokuavajui vidjeti hoe li pronai ulatenu javorovu kutiju u kojoj se nalazio dar barravarskog izaslanstva, ali Dorcin ma bio je zatrpan negdje izvan njegova vidnog polja. Nije bilo vano.
Ali dobio je mjesto u prvom redu, s gotovo carskim pogledom na cijelu stvar. Zadnja parada, niz prolaz koji je vodio do sredita doline, bila je rasporeena po redu asti; osam planetarnih pratilja i gospe Pomonice u devet bijelih oblaka, zatim sedam  prebrojite, narode, sedam  ghem-vladara, zatim sam car i njegova poasna straa. Be-nin je zauzeo mjesto biveg ghem-generala Narua bez ikakva problema. Miles je epesao iza Giaje, progonjen snanim osjeajem nelagode. Sigurno predstavlja zapanjujui prizor, takav malen, nizak, zlokoban, lica koje izgleda kao daje no prije toga izgubio u tunjavi u nekom lukom baru. Cetagandski Red zasluga lijepo se isticao na njegovoj crnoj odori, tako da ga je bilo nemogue ne primijetiti.
Miles je pretpostavljao da ga Giaja koristi kako bi poslao nekakav znak svojim veledostojnikim vladarima, i to ne ba kao oznaku prijateljstva. Budui da Giaja oito nije namjeravao obznaniti detalje dogaaja iz protekla dva tjedna, Miles je mogao samo zakljuiti da se radi o jednoj od onih hvataj ako moe poruka, izrazito profinjenoj vrsti terorizma.
Aha. Nek' se pitaju. Dobro, ne oni  proao je pokraj barravarske delegacije, blizu ruba galaktike gomile. Vo-
rob'vev je zapanjeno zurio u njega. Maz je djelovala iznenaeno ali i obradovano, pokazujui na Milesovo grlo i objanjavajui neto svome zaruniku. Vorreedi je djelovao divljaki sumnjiavo. Ivan je djelovao... bezizraajno. Hvala ti na glasu povjerenja, stari.
Miles se sam naas zabuljio kad je u zadnjem redu ghem-baruna ugledao baruna Yenara. Yenaro je bio odjeven u ljubiasto-bijelu odjeu ghem-baruna Nebeskog vrta, desetog reda, estog stupnja, najnie od najnieg. Najnie od najvieg, ispravio se Miles. Izgleda daje ipak na kraju dobio onaj parfumerski posao. I tako je Fletchir Gia-ja jo jedan odbjegli top vratio pod kontrolu. Glatko.
Svi su zauzeli odgovarajua mjesta u sreditu doline. Procesija mladih ghem-djevojaka poloila je zadnji dar cvijea svuda oko sredinjeg oblaka. Zapjevao je zbor. Miles se uhvatio kako pokuava izraunati koliko je kotala samo radna snaga za cijeli mjesec ceremonija, odredivi za sve koji su bili u pitanju prosjeni minimalac. Ukupna suma bila je... nebeska. Postajao je sve svjesniji injenice da nije dorukovao ni popio dosta kave. Neu se onesvijestiti. I neu se poeati po nosu, niti po guzici. Neu
Jedan bijeli oblak doplovio je pred cara. Nisko, poznato ba koraalo je do njega, nosei pladanj razdvojen na odjeljke. Rianin glas progovorio je iz oblaka ceremonijalnim rijeima; ba je poloilo pladanj pred Giajine noge. S careve lijeve strane, Miles se zagledao dolje u odjeljke i kiselo se osmjehnuo. Veliki klju, Veliki peat i svi ostali znakovi carske asti vratili su se na svoj izvor. Ba i oblak su se povukli. Miles je s blagom dosadom ekao da Giaja prozove svoju novu kraljicu odnekud iz gomile lebdeih oblaka.
Car je pokretom pozvao Rian i njezino ba da se ponovno priblie. Jo formalnih reenica, tako kompliciranih da je Milesu trebala puna zakanjela minuta da rasplete njihovo znaenje. Ba se poklonilo i opet u ime svoje gospoda-
rice podiglo pladanj. Milesova dosada nestala je u drhtaju oka, priguenog nekom unutarnjom zabavljenou. Jednom u ivotu poelio je daje nii ili da ima Ivanov dar nevidljivosti, ili da se arobno moe teleportirati nekamo, bilo kamo odavde. Trzaj zanimanja, pa ak i iznenaenja, proao je kroz publiku ghemova i veledostojnika. lanovi zvijea Degtiar djelovali su vrlo zadovoljno. lanovi drugih zvijea... su uljudno gledali dalje.
Visost Rian Degtiar ponovno je preuzela Zvjezdane jaslice, kao nova carica Cetagande, etvrta Carska majka izabrana od Fletchira Giaje, ali sad prva po vanosti zbog svojih genomskih odgovornosti. Prva genetika dunost bit e joj da si zamijesi vlastitog carskog sina. Boe. Je li sretna, u tom oblaku?
Njezin novi... ne suprug, partner, car  moda je nikad i ne dotakne. Ili e postati ljubavnici. Giaja e, konano, moda eljeti naglasiti svoju vlast nad njom. Premda, poteno govorei, Rian je sigurno znala da e se to dogoditi i prije ceremonije, i nije djelovalo kao daje to smeta. Miles je gutao, borei se s muninom, i bio uasno umoran. Pao mu je eer u krvi, sigurno.
Sretno, moja gospo. Sretno... i zbogom.
A Giajina se kontrola proirila, blago poput magle...
Car je podigao ruku kao znak i carski inenjeri koji su ekali odmjereno su se pokrenuli pokraj svojih strojeva. Unutar velikog sredinjeg oblaka zaeo se taman naranasti sjaj. koji je postao crven, zatim ut, zatim plavobijel. Predmeti u kupoli su se krivili, padali, zatim se opet uzdizali, dok su im se oblici pretvarali u molekularnu plazmu. Carski inenjeri i carska Sluba sigurnosti sigurno su proveli napetu i oznojenu no, slaui pogrebnu lomau carice Lisbet s krajnjim oprezom. Ako taj oblak sada pukne, uinci topline nalikovat e omanjoj fuzijskoj bombi.
Zaista nije potrajalo dugo, moda sve u svemu deset minuta. Otvorio se krug u sivoj i oblanoj kupoli nad njima, otkrivajui plavo nebo. Dojam je bio posve neobian, kao pogled u drugu dimenziju. Znatno manja rupa pojavila se na vrhu oblaka zatitnog polja. Bijela vatra suknula je prema nebu dok se oblak praznio. Miles je pretpostavio da je zrani prostor nad sreditem grada oien od prometa, premda se vatra sasvim brzo svela na lagani trag dima.
A zatim se kupola opet zatvorila, umjetni oblaci pobjegli su na umjetnom lahoru, dok je svjetlo postajalo sjajnije i veselije. Oblak je izblijedio u nita, ostavljajui samo prazan krug neoteene trave. ak ni pepela.
Ba sluga koji je ekao sa strane donio je caru arenu ha-lju. Giaja je zamijenio svoj vanjski sloj bjeline i navukao novu odoru. Zatim je podigao jedan prst i poasna straa ga je opet okruila. Carska parada krenula je iz doline. Kad je posljednja od glavnih figura nestala preko ruba, a-lobnici su kolektivno uzdahnuli, a tiina i ukoenost rasuli su se u mrmor glasova i zvukove odlazaka.
Velik otvoren lebdenjak ekao je na vrhu doline da povede cara... tamo kamo cetagandski carevi idu kad zavri tulum. Hoe li si Giaja natoiti dobro pie i skinuti cipele? Vjerojatno ne. Ba u njegovoj pratnji razmjestilo je carsku odoru i sjelo za upravlja.
Miles se uhvatio kako stoji pokraj vozila dok se dizalo u zrak. Giaja je pogledao prema njemu i poastio ga mikroskopskim kimanjem glave. "Zbogom, barune Vorkosigan."
Miles se duboko pokloni. "Do ponovnog susreta."
"Ne tako skoro, vjerujem", promrmljao je Giaja suho i odlebdio, praen jatom oblaka koji su sad bili u svim duginim bojama. Ni jedan se nije zaustavio kao da gleda unatrag.
Ghem-general Benin, do Milesova lakta, gotovo da je imao neki izraz na licu. Smijeh? "Doite, barune Vorkosigan. Ispratit u vas natrag do vaeg veleposlanstva. Budui da sam vaem veleposlaniku dao svoju rije da u vas vratiti, moram je osobno  iskupiti, kako vi Barravarci to kaete. udan izraz. Koristite li ga u smislu due u religiji ili u smislu zaloenih predmeta?"
"Hm... vie u medicinskom smislu. Kao kod privremene donacije vitalnih organa." Srca i obeanja, sve se ovdje danas iskupljuje.
"Ah."
Doli su do veleposlanika Vorob'veva i njegove skupine koja se ogledavala dok su se galaktiki izaslanici ukrcavali na lebdenjake koji e ih odvesti na posljednji fantastian obrok. Bijele presvlake sjedala u vozilima bile su tijekom posljednjeg sata zamijenjene odabranom arenom svilom, to je oznaavalo kraj slubenog aljenja. Bez ikakva primjetnog znaka, jedno se vozilo hitro pribliilo Beninu. Bez ekanja u redu.
"Ako sad krenemo", primijetio je Miles Ivanu, "mogli bismo za sat vremena biti u orbiti."
"Ali  ghemske dame mogle bi biti na zakusci", pobunio se Ivan. "ene vole hranu, zna."
Miles je umirao od gladi. "U tom sluaju, definitivno odlazimo smjesta", ree odluno.
Moda, sjeajui se posljednjeg oitog nagovjetaja svoga Nebeskog gospodara, Benin ga je podrao, otvoreno rekavi: "To zvui kao pametan izbor, barune Vorkosigan".
Vorob'vev je napuio usne; Ivanova ramena malo su se spustila.
Vorreedi je glavom pokazao na Milesovo grlo, s bljeskom zbunjene sumnje u oima. "A stoje to bilo... goranie?"
Miles je dotakao svilenu vrpcu na kojoj je visio cetagandski carski Red zasluga. "Moja nagrada. I moja kazna. ini se da visost Fletchir Giaja ima prostaku sklonost profinjenoj ironiji."
Maz, kojoj oito jo nisu objasnili sve prikrivene elemente u situaciji, pobunila se protiv njegove mlake reakcije. "Ali, barune Vorkosigan, to je neobina poast! Ima ce-tagandskih ghem-asnika koji bi rado umrli daje dobiju!"
Vorob'vev joj mirno objasni: "Ali govorkanja o tome teko da e ga kod kue uiniti popularnim, ljubavi. Osobito kad, to je neizbjeno, ne budu popraena nikakvim pravim objanjenjem. Osobito s obzirom na injenicu daje barun Vorkosigan vojno rasporeen u barravarsku Carsku slubu sigurnosti. S barravarskog gledita, to djeluje... pa, djeluje vrlo udno."
Miles uzdahne. Glavobolja mu se vraala. "Znam. Moda nagovorim Illvana da to proglasi tajnom."
"Upravo te vidjelo oko tri tisue ljudi!" ree Ivan.
Miles se trgne. "Pa, to si ti kriv."
"Ja!"
"Aha. Da si mi jutros donio dvije ili tri kave a ne samo jednu, moda bi mi mozak radio, sagnuo bih se bre i izbjegao sve ovo. Prokleto spori refleksi. Posljedice mi jo uvijek padaju na pamet." Na primjer: da nije u uljudnom prihvaanju pognuo glavu pred Giajinom svilenom ogrlicom, koliko bi se poveale anse da se njegov i Ivanov skoni brod susretne s nekom nesreom na izlasku iz Cetagandskog carstva?
Vorreedijeve obrve su se trzale. "Da..." rekao je. "A o emu ste zapravo sino razgovarali vi i Cetagandanci, nakon to smo ja i barun Vorpatril iskljueni?"
"Ni o emu. Nisu me vie nita pitali." Miles se smrknu-
to osmjehne. "U tome i jest ljepota, naravno. Da vidimo vas kako dokazujete negativ, pukovnie. Pokuajte. Ja u sjesti i gledati."
Nakon duge stanke, Vorreedi polako kimne. "Shvaam."
"Hvala vam, gospodine", dahne Miles.
Benin ih je otpratio do Junih vrata i mahnuo im posljednji put.
Planet Eta eta blijedio je u daljini, ali ne dovoljno brzo za Milesov ukus. Iskljuio je monitor nad svojim krevetom na CarSigovu kurirskom brodu i zavalio se na krevetu da gricne jo malo obine suhe hrane i nada se snu. Imao je na sebi komotnu i zguvanu crnu trenirku i bio je bos. Provrtio je prstima u neobinoj slobodi. Ako bude dobro igrao, moda e tijekom cijelog dvotjednog puta kui uspjeti ostati bosonog. Cetagandski Red zasluga, objeen iznad njegove glave, blago se ljuljao na svojoj arenoj vrpci, svjetlucajui u blagom svjetlu. Zamiljeno se namrtio prema kolajni.
Poznato dvostruko kucanje oglasilo se na vratima njegove kabine; naas je poelio pretvarati se da spava. Umjesto toga, uzdahnuo je i pridigao se na lakat. "Ui, Ivane."
I Ivan se to je bre mogao izvukao iz sveane odore i navukao trenirku. I papue s frikcijom, ha. U ruci je imao sveanj arenih papira.
"Samo sam ovo htio podijeliti s tobom", ree Ivan. "Vorreedijev inovnik mi ih je predao upravo kad smo odlazili iz veleposlanstva. Sve to emo propustiti veeras i sljedei tjedan." Ukljuio je Milesov mlin za smee, ugraen u zid. uti papir. "Gospa Benello." Bacio je pozivnicu unutra; suknula je u zaborav. Zeleni papir. "Gospa Ar-vin." Vu. Uzbudljivi tirkiz; Miles je s kreveta osjetio parfem. "Neprocjenjiva Veda." Vu
"Shvatio sam, Ivane", zarei Miles.
"A hrana", uzdahne Ivan. "zato jede tu odvratnu hranu za takore? ak i duani na kurirskim brodovima imaju bolje stvari!"
"Htio sam neto jednostavno."
"Loa probava, ha? Opet te mui eludac? Nadam se da ne krvari."
"Samo u glavi. Sluaj, zato si ovdje?"
"Samo sam htio podijeliti vrli proces ienja moga ivota od dekadentnog cetagandskog luksuza", ree Ivan pun ispravnosti. "Kao da obrijem glavu i postanem redovnik. Bar na sljedea dva tjedna." Pogled mu je pao na Red zasluga koji se polako okretao na svojoj vrpci. "Hoe da ti i to bacim u ko? Evo, rijeit u te problema" Krenuo je rukom prema kolajni.
Miles je s kreveta skoio u obrambeni poloaj kao vuica iz brloga. "Daj se gubi odavde!"
"Ha! I mislio sam da ti ta igraka znai vie nego to si priznao Vorreediju i Vorob'yevu", zaskvii Ivan.
Miles je sklonio medalju s vidika, i izvan Ivanova dohvata, pod svoj madrac. "Dovraga, zasluio sam je. Govorei o krvi." Ivan se iscerio i prestao pikirati na Milesove stvari. Smjestio se na jedinom stolcu u siunoj kabini.
"Razmiljao sam o tome, zna", nastavi Miles. "Kako e izgledati, za deset ili petnaest godina, ako ikad izaem iz tajnih operacija i uem u pravi zapovjedni lanac. Imat u vie praktinog iskustva nego bilo koji barrayarski vojnik moje generacije. Sve e to mojim kolegama asnicima biti potpuno nevidljivo. Strogo pov. Svi e misliti da sam proteklo desetljee proveo sjedei po skonim brodovima i vaui slatkie. Kako u zadrati autoritet pred gomilom razraslih seljaina kao to si ti? Pojest e me ivog."
"Pa", Ivanove oi su zablistale, "sigurno je da e pokuati. Nadam se da u to moi vidjeti."
Potajno, i Miles se tome nadao, ali prije bi dao da mu iupaju nokte klijetima, prema starim ispitivakim tehnikama CarSiga od prije nekoliko generacija, nego to bi to priznao naglas.
Ivan duboko uzdahne. "Ali svejedno e mi nedostajati ghemske dame. I hrana."
"I kod kue ima i ena i hrane, Ivane." "Istina." Ivan se malo razvedrio.
"Smijeno." Miles se zavalio na svoj leaj, gurnuvi jastuk pod ramena da se malo podigne. "Daje Fletchirov pokojni Nebeski otac poslao ene da osvoje Barrayar umjesto ghem-baruna, mislim da bi Cetaganda sad bila vlasnik planeta."
"Ghem-baruni bili su izrazito neotesani", priznao je Ivan. "Ali mi smo bili jo neotesaniji." Zabuljio se u strop. "to misli, za koliko generacija se veledostojnike vie nee moi smatrati ljudima?"
"Mislim daje vanije pitanje koliko je jo generacija prije nego to veledostojnici vie nas nee smatrali ljudima." Pa, na to sam naviknut ak i kod kue. Neka vrsta predigre za stvari koje dolaze. "Ja mislim... da e Cetaganda ostati potencijalna opasnost svojim susjedima tako dugo dok veledostojnici budu u prijelazu prema... onome kamo idu. Carica Lisbet i njezine prethodnice", i njezine nasljednice, "vode evolucijsku utrku u dva traka  veledostojnici su u potpunosti kontrolirani, dok ghemovi slue kao izvor genetskih dokera i uzgajalite varijacija. Kao sjemenara koja dri divlje vrste biljaka, premda prodaju samo monokulturu, kako bi omoguili razvoj pred neoekivanim. Najvea opasnost za sve bila bi kad bi veledostojnici izgubili kontro-
lu nad ghemovima. Kad ghemovi budu vodili predstavu  pa, Barravar zna kako to izgleda kad se pola milijuna praktinih drutvenih darvinista razjuri po neijem planetu."
Ivan se namrti. "Zbilja. Kako nam je tvoj cijenjeni pokojni djed znao priati, sa svim odvratnim potankostima."
"Ali ako... ghemovi u sljedeoj generaciji ili dvije  u naoj generaciji  ne budu dosljedno vojno uspjeni, ako njihove male ekspanzionistike pustolovine i dalje budu neugodne i skupe kao to je to bila propast vervainske invazije, moda se veledostojnici okrenu drugim podrujima razvoja, izvan vojske, u svojoj potrazi za superiornou. Moda ak pronau i miroljubive puteve. Moda neke koje mi ne moemo ni zamisliti."
"Sretno im bilo", puhne Ivan.
"Srea je ono to si sam stvori, ako je eli." A ja je elim jo, o, da. Pazei na nagle pokrete svoga roaka, Miles je ponovno objesio svoj medaljon.
"Nee to valjda nositi? Kladim se."
"Ne. Osim ukoliko u nekoj prilici ne poelim biti stvarno nepodnoljiv."
"Ali, zadrat e ga." "O, da."
Ivan se zabuljio u prazno, odnosno u zid kabine, i kroz to u svemir iza njega. "Neksus crvotoine je veliko mjesto i stalno postaje sve vee. Ja mislim da bi ga ak i veledos-tojnicima bilo teko popuniti."
"Nadam se. Monokulture su dosadne i ranjive. Lisbet je to znala."
Ivan zahihoe. "Nisi li ti malo prenizak da mijenja razmjetaj univerzuma?"
"Ivane." Miles je svoj glas spustio do neoekivane hladnoe. "Zato bi Fletchir Giaja odluio da prema meni treba
biti uljudan? Ne misli valjda stvarno da je to samo zbog mog oca?" Lupio je po medaljonu i zavrtio ga. Zagledao se svom roaku u oi. "To nije neka bezvezna biuterija. Razmisli jo jednom o svemu to znai. Mito, sabotaa i pravo potovanje, sve u jednom udnom paketu... nismo mi jo gotovi jedan s drugim, Giaja i ja."
Ivan je prvi spustio pogled. "Dovraga, ti si stvarno lud, zna?" Nakon nelagodne minute tiine, izvukao se iz Mi-lesova stolca i odlutao, mrmljajui o tome kako e potraiti neku pravu hranu na brodu.
Miles se zavalio unatrag napola stisnutih oiju i promatrao sjajni krug kako se okree poput planeta.
MILES VORKOSIGAN/NAISMITH NJEGOV SVIJET I VRIJEME
Kronologija
Tijekom Betansko-Barrayarskog rata
Vordariansko pretendentsvo
Milesu je 17 godina
Dogaaji
Cordelia Naismith susree baruna Arala Vorkosigana dok se bore na suprotnim stranama u ratu. Usprkos potekoama, zaljubljuju se jedno u drugo i vjenaju se.
Dok je Cordelia trudna, pokuaj ubojstva Arala otrovnim plinom ne uspijeva, ali Cordelia je pogoena; Miles Vorkosigan raa se s kostima koje e uvijek biti krhke i drugim zdravstvenim problemima. Rast e mu biti krljav.
Miles ne uspijeva proi lijeniki pregled za upis u Carsku vojnu akademiju. Na putu, iz nude mora improvizirati Slobodne dendariijske plaenike; tijekom etiri mjeseca sudjeluje u nenamjernim ali neizbjenim pustolovinama. Ostavlja Dendariije u sposobnim rukama Kya Tunga i vodi Elli Quinn na Betu da bi obnovila svoje oteeno lice; vraa se na Barravar da SDriiei
Kronika
Krhotine asti
Barravar
Pripravnik za ratnika
Milesu je 20 godina
Milesu su 22 godine
Milesu su 23 godine
urotu protiv svoga oca.
Car potee veze i
ubacuje Milesa na Akademiju.
Zastavnik Miles diplomira i smjesta mora preuzeti jednu od dunosti barravarskog plemstva i postati detektiv i sudac u jednom sluaju umorstva. Ubrzo poslije toga, njegova prva vojna dunost zavrava njegovim uhienjem. Miles se mora ponovno pridruiti Dendariima kako bi spasio mladog barravarskog cara. Car prihvaa Dendariije kao svoje osobne snage u tajnoj slubi.
Miles i njegov roak Ivan odlaze na jedan cetagandski dravni pogreb i zapliu se u cetagandsku unutarnju politiku.
Miles alje zapovjednicu Elli Quinn, koja je na Beti dobila novo lice, u usamljenu misiju na postaju Kline.
Sad ve porunik, Miles odlazi s Dendariima da prokrijumari jednog znanstvenika s Jacksonova Skrovita. Milesove osjetljive kosti na nogama zamijenjene su sintetikom.
"alobne Planine" u Granicama Vjenosti
' Vorska igra
Cetaganda
Ethan od Athosa
"Labirint" u Granicama Vjenosti
Milesu su 24 godine
Milesu je 25 godina
Milesu je 28 godina
Milesu je 29 godina
Milesu je 31 godina
Miles u cetagandskom zarobljenikom logoru na Dagooli IV pokuava osloboditi zarobljenike. Cetagandanci progone dendariijsku flotu koja konano dolazi do Zemlje radi popravaka. Miles mora odjednom onglirati s oba svoja identiteta, skupiti novac za popravke i raskrinkati pokuaj da ga se zamijeni dvojnikom. Ky Tung ostaje na Zemlji. Zapovjednik Quinn je sad Milesova desna ruka i glavni asnik. Miles i Dendarii odlaze u Sektor IV na misiju spaavanja.
Nakon prethodne misije, kosti Milesovih slomljenih ruku zamijenjene su u bolnici sintetikim kostima. S lllvanom, Miles gui jo jednu zavjeru protiv svoga oca leei na leima.
Miles ponovno susree svoga klona-brata Marka, ovog puta na Jacksonovu Skrovitu.
Miles je na pragu treeg desetljea; tridesete uzvraaju udarac.
Miles u ulozi specijalnog istraitelja slube Carske sigurnosti upoznaje enu svog ivota.
"Granice Vjenosti" u Granicama Vjenosti
Braa po oruju
Granice Vjenosti
Ples u ogledalu
Pamenje
Komarr
PUSTOLOVINE MILESA VORKOSIGANA
o
Romani Lois McMaster Bujold objavljeni u izdanju
/ILGORMNK
LOIS McMASTER
iBUJOLD
SKAIGRA
PUSTOLOVINE MILESA VORKOSIGANA
/3LGORII.4NN
Informacije i narudbe:
Algoritam d.o.o. 10000 Zagreb
Veleprodaja
Gajeva 12, Tel: 01/4803 313; Fax: 01/4872 514
Maloprodaja
Gajeva 1, Tel: 01/4818 673; Fax: 01/4818 456
Nakladnik ALGORITAM d.o.o. Zagreb, Gajeva 12
Za nakladnika Neven Antievi
Grafiki urednik Katarina Ivankovi
Priprema naslovne stranice BAKAL d.o.o.
Korektura Rosanda Kokanovi
Obrada i prijelom ALGORITAM DTP-Studio
Tisak: Papirgrafika, Zagreb
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb
UDK 821.111(73)-31 =163.42
BUJOLD, Lois McMaster
Cetaganda / Lois McMaster Bujold ; fs engleskoga prevela Milena Benini-Getz ]. - 1. izd. - Zagreb : Algoritam, 1999. - 313 str. ; 19 cm
Prijevod djela: Cetaganda. ISBN 953-6166-92-5 990114097
Prijelom knjige na raunalu ALR Dual6, s programom  QuarkXPress 3.32 koriteni fontovi  Bitstream Centurv Schoolbook, Dutch 801, Svviss 721 ..izjaz na M|)ITE Accel a VVriter 82QJg,
Lois McMaster Bujold,
roena 1949., svoju prvu znanstveno fantastinu pripovijetku "Trampa" ("Barter") napisala je
1985.  g. za"Twilight Zone", a
1986.  zapoinje njena spisateljska karijera romanom "Krhotine asti" koji sa svojim nastavkom "Barravar", nastalim pet godina kasnije (Hugo, Locus i nominacija
za Nebulu za najbolji roman 1991.) ini uvertiru u pustolovine Milesa Vorkosigana - seriju s najvie nagrada u povijesti znanstvene fantastike.
Novela "alobne planine" (Futura 41) nagraena je Hugom, Nebulom i Locusovom nagradom za 1989., roman "Vorska igra" osvojio je Huga kao najbolji roman 1990., ve spomenuti "Barravar" donio je dva odlija za 1991., a roman "Ples u ogledalu" poluio je isti uspjeh 1994. godine. Roman "U slobodnom padu", koji nije dio serije iako se odvija u istom okruju ali dva stoljea ranije, nagraen je Nebulom za najbolji roman 1988. godine.
Svi romani Lois McMaster Bujold odlikuju se napetom fabulom, duhovitim dijalozima i dubokom humanou svojih glavnih protagonista, a u usporedbi s drugim romanima vojne tematike, zbog uoljivog izostanka grafikog nasilja, doimaju se gotovo pacifistiki.