Prvi zadatak najmlaeg Carskog revizora, umirovljenog porunika CarSiga Milesa Vorkosigana, pokazat e se fatalnim za njegovo srce. Ne, ovaj put nee to biti smrtonosni neprijateljski disruptor ivaca, niti grekom okinuti plazmini luk, ovaj put oruje njegova emocionalnog unitenja vreba u obliku zanosne brinete, gospoe Ekatarine Vorsoisson, supruge vorskog administratora na Komarru. Nesrea ili sabotaa na Komarrskoj soletti - malom umjetnom suncu, povod je opsene istrage na pokorenom planetu na kojem je Milesov otac stekao nimalo laskav nadimak, Kolja s Komarra. Istraga koja ne vodi nikuda i blizina gospoe Vorsoisson postepeno e izluditi hiperaktivnog revizora, a kada svijet oko njega pone pucati po avovima, Miles e se ponovno nai u potpuno bezizlaznoj situaciji. Svi njegovi vojniki instinkti nee mu biti od koristi da razrijei klupko u koje se zapleo.
Komarr u prijevodu Vide Lapaine i s naslovnicom Esada Ribia osma je knjiga u seriji Pustolovine Milesa Vorkosigana.
Serija romana "Pustolovine Milesa Vorkosigana"
odvest e vas u svijet daleke budunosti, gdje ljudi povezani meuzvjezdanim putovanjima kroz "crvotoine" - rupe u naem prostoru - ive na planetima visoke tehnologije u kontrastu s feudalno ustrojenim kolonijama. Sredinje likove prie ine Vorovi - pripadnici elitne vojnike kaste s planeta Barravar i lanovi njihove najuglednije porodice - Vorkosigan.
Lois McMaster Bujold KOMARR
Lois McMaster Bujold Komarr
Naslov izvornika Komarr
Copvright  1998 by Lois McMaster Bujold
Prevela s engleskoga Vida Lapaine
Ilustracija Esad T. Ribi
Urednik Neven Antievi
Lektura
Kata Zalovi-Fiter
LOIS McMASTER
BUJOLD
KOMARR
PUSTOLOVINE MILESA VORKOSIGANA
/ILGORIMNV
Zagreb 2001. prvo izdanje
Lois McMaster Bujold
Knjige iz serije Pustolovine Milesa Vorkosigana
Pripravnik za ratnika (The Warrior's Apprentice) Vorska igra (The Vor Game)
Cetaganda (Cetaganda)
Braa po oruju (Brothers in Arms)
Ples zrcala (Mirror Dance)
Pamenje (Memorv) Granice vjenosti (Borders of Infinitv)
U pripremi: Krhotine asti (Shards of Honor)
Barravar (Barravar)
Ethan od Athosa (Ethan of Athos)
Graanska dunost (Civil Campaign)
Prvo poglavlje
Posljednja se bljeskava igliasta zraka komarrskog pravog sunca istopila iz vidokruga i nestala iza niskih breuljaka na zapadnom horizontu. Na sve tamnijem plavom nebeskom svodu, zainjenom ljubiastom, pojavljivao se tromo, u blistavu kontrastu, odsjaj vatre solarnog zrcala. Kada je Ekaterina s povrine Komarra prvi put ugledala esterokraku strukturu malog sunca solette, pomislila je da se radi o velikom zimoslavnom ukrasu, objeenom na nebo poput snjene pahulje sainjene od zvijezda, dobroudnih i umirujuih. Sada se naginjala s ruba balkona koji se uzdizao nad sredinjim parkom Serifozine kupole ne bi li ozbiljnije prouila neujednaen lom svjetla kroz staklast luk svoda iznad glave. Soletta je varljivo svjetlucala naspram premranog neba. Tri od est diskova ove zvjezdane pahulje uope nisu svijetlili, a sredinji sedmi bio je zamuen i nejasan.
Jednom je proitala da su drevni Zemljani promjene u ustaljenom procesu kretanja svog neba  kao to su kometi, nove i zvijezde padalice  tumaili kao uznemirujua pretkazanja, nagovjetaje katastrofa prirodnih ili politikih; sama rije katastrofa upuivala je na astroloko podrijetlo znaenja. Prije dva tjedna teretni brod za prijevoz rudae unutar sistema izmakao je kontroli i udario o insolacijsko zrcalo koje je Komarr opskrbljivalo solarnom
energijom, to se doslovno moe shvatiti kao katastrofa, isto kao i pogibija estorice Komarrana koji su sainjavali posadu. No, poslije je sve izgledalo kao da se odigrava u usporenu filmu; zasad se jedva mogao uoiti utjecaj na zatieno Nadsvoe koje je udomljivalo cijelu populaciju planeta. Ispod nje, u parku, ekipa radnika postavljala je dodatno osvjetljenje na visoke stupove. Sline privremene mjere vjerojatno su ve gotovo bile dovrene u staklenici-'ma za proizvodnju hrane kojom se opskrbljuje grad, kako bi sprijeili da biljke i oprema ne ostanu samo u funkciji ukrasa. Ne, podsjeti ona samu sebe; nikakva vegetacija unutar kupole nije samo ukrasna. Svaka biljka imala je svoj udjel u biolokom rezervoaru koji je u krajnjoj liniji odravao ivot pod kupolom. Vrtovi unutar kupole e preivjeti, a za njih e se pobrinuti njihovi ljudski simbioti.
Izvan Nadsvoa, na krhkim plantaama koje su radile na biotransformaciji planeta, sasvim je druga stvar. Ta matematika joj je bila jasna, o njoj se ve dva tjedna raspravljalo za stolom u vrijeme veere, o postocima izgubljene insolacije na ekvatoru. Dani su na itavom planetu postali zimsko oblani i nepromjenjivi, gdje je tomu kraj? Kada e zavriti popravke? Ili jo bolje, kada e ih uope zapoeti? Za jednu sabotau, ako je to i bila sabotaa, razmjeri razaranja su bili neobjanjivi; za polusabotau dvostruko neobjanjivi. Hoe li pokuati ponovno? Ako su uope postojali oni, onda je to bila zastraujua zloba, a ne samo obian zastraujui nesretni sluaj.
Uzdahnuvi, odlijepi pogled, okrene se i upali reflektore koje je kao nadomjestak postavila za svoj vlastiti, majuni balkonski vrt. Neke od posaenih barravarskih biljaka bile su izrazito osjetljive na svjetlost. Provjerila je koliinu mjeraem, pomaknula dva sanduka s jelenjom povijuom blie izvoru svjetla i namjestila tajmere. Krenula je dalje provjeravajui njenim i znalakim prstima temperaturu zemlje i vlagu, zalijevajui tamo gdje je trebalo. Na-
as je pomislila kako bi bilo bolje premjestiti stari izbon-sainirani skellytum unutra, ali na Komarru je, ionako, sve unutra. Ve gotovo godinu dana nije osjetila vjetar u kosi. Na trenutak seTbolno poistovjetila s transplantiranom vegetacijom izvana, onom koja je polagano odumirala bez dovoljno svjetla i topline, guei se u toksinoj atmosferi... Gluposti. Prestani. Moemo biti sretni to smo ovdje.
"Ekaterina!" upitan poziv njezina mua odjeknuo je prigueno iz stambenog tornja.
Njezina je glava provirila kroz kuhinjska vrata. "Na balkonu sam."
"Pa, sii dolje!"
Pospremila je vrtlarski pribor u sanduk koji je sluio kao klupa, zatvorila poklopac, zakljuala za sobom prozirna vrata i pourila se kroz sobu prema hodniku, pa na kraju sila niz kruno stubite. Tien je nestrpljivo, s kom-vezom u ruci, stajao pokraj dvostrukih izlaznih vrata njihova apartmana.
"Upravo je zvao tvoj ujak. Stigao je atlom u luku. Idem po njega."
"Otii u po Nikolaja, pa idemo s tobom."
"Ne mora, pokupit u ga kod zrane komore kraj Zapadne stanice. Rekao je da ti poruim kako dovodi sa sobom gosta. Jo jednog revizora, ini mi se daje taj neka vrsta njegova asistenta. Ali, rekao je da se nita ne brine, da nijedan od njih nije previe izbirljiv to se tie jela. ini mi se da on misli kako im moemo ponuditi bilo to. Eh! Dva carska revizora. Zato si ih uope morala pozvati?"
Zabuljila se u njega s nevjericom. "Kako bi ujak Vor-thys mogao doi na Komarr i ne posjetiti nas? Uostalom, ne moe rei da tvoj odsjek nema nikakve veze s onim to on istrauje. Normalno je da ga eli vidjeti. A i mislila sam da ti se svidio."
Neujednaenim se ritmom lupkao po bedru. "Da, onda dok je bio samo luckasti, stari profesor. Ekscentrini ujak Vorthvs, vorski strunjak. Ovo carsko imenovanje iznenadilo je cijelu obitelj. Ne znam na kakve se sve usluge morao pozvati da bi ga dobio."
Zar je to tvoje miljenje kako ljudi napreduju? Meutim, svoju misao nije izrekla naglas. "Od svih politikih slubi zasigurno je ovu, carskog revizora, nemogue dobiti na taj nain." Promrmljala je.
"Naivna Kat." Kratko se nasmijao i zagrlio je. "Nitko ne dobiva nita zabadava u Vorbarr Sultani. Osim, moda asistenta tvog ujaka koji je, kako sam shvatio, u bliem srodstvu s onim Vorkosiganom. On je svoje imenovanje dobio samim time to die. Nevjerojatno je mlad za takav posao, ako se radi o onome za kojeg sam uo da je prisegao ove Zimoslave. Laka kategorija, pretpostavljam, iako je tvoj ujak samo rekao da je osjetljiv na svoju visinu, te daje ne spominjemo. Barem neto iz cijele ove zbrke obeava dobru zabavu."
Gurnuo je svoju kom-vezu u dep tunike. Ruka mu je lagano drhtala. Ekaterina ga zgrabi za zapee i okrene ga. Drhtanje se pojaa. Podigla je svoj upitan pogled, taman od brige, prema njegovu.
"Ne, do vraga!" Istrgnuo je ruku. "Ne poinje. Samo sam malo napet. I umoran. I gladan, pa se pobrini za nekakav pristojan obrok dok se ne vratimo. Tvoj ujak moda ima puki ukus, ali sumnjam da i gospodini iz Vorbarr Sultane dijeli iste navike." Gurnuo je ruke u depove hlaa te odvratio pogled od njezina nesretna, namrtena lica.
"Ti si sada stariji nego stoje tvoj brat tada bio."
"Promjenljivost bolesti, sjea se? Ii emo uskoro. Obeavam."
"Tiene... eljela bih da odustane od plana za galak-tikim tretmanom. Na Komarru su medicinske mogu-
nosti isto tako dobre kao i na Koloniji Beta ili bilo gdje drugdje. Kad si dobio ovaj posao mislila sam da i hoe. Zaboravi na tajnovitost, otvoreno potrai pomo. Ako ba eli, uini to i diskretno, ali nemoj vie ekati!"
"Ovdje nisu dovoljno diskretni. Moja je karijera konano krenula, konano je isplativa. Nemam nikakve namjere sada biti javno oigosan kao mutant."
Ako mene nije briga, zar je bitno to bilo tko drugi misli? Oklijevala je. "Je li to razlog zbog kojeg ne eli vidjeti ujaka Vorthvsa? Tiene, on je zadnji od svih mojih ili tvojih roaka kojeg e biti briga je li tvoja bolest genetska ili nije. Pobrinut e se za tebe, i za Nikolaja."
"Sve je pod kontrolom", tvrdio je. "Da se nisi usudila izdati me svom ujaku, ne ovako blizu stvarnom uspjehu. Sve imam pod kontrolom. Vidjet e."
"Samo nemoj... izabrati put kojim je tvoj brat otiao. Obeaj mi!" Nesretan sluaj s lakom letjelicom koji nije bio sasvim sluajan: nakon ega su uslijedile godine kroninih, podsvjesnih mora ekanja i promatranja...
"Nemam nikakvih slinih namjera. Sve je isplanirano. Zavrit u ovogodinju slubu, a zatim emo uzeti produeni galaktiki odmor. Ti, ja i Nikolaj. Sve e se srediti i nitko nikad nee saznati. Samo ako ti ne izgubi ivce i u zadnji as se uspanii!" Zgrabi je za ruku, dobaci joj umjetan osmijeh i izie kroz vrata.
ekaj i sve u srediti. Vjeruj mi. To si rekao i proli put. I onaj prije toga i prije... Tko je sad tu izdan ? Tiene, vrijeme ti izmie, zar ne shvaa?
Okrenula se prema kuhinji, preispitujui u glavi plan za obiteljsku veeru kojom je trebala pogostiti vorskog baruna iz carske prijestolnice. Bijelo vino? Njezino ogranieno poznavanje dotine vrste navelo ju je da pomisli kako e biti dovoljno naliti ih pa e im biti svejedno to jedu.
Uzela je jo jednu bocu, iz zalihe uvezene s matinog planeta, i stavila na hlaenje. Ne... stavit e dvije. I
Postavila je jo jedno mjesto za stolom na kuhinjskom balkonu gdje su i inae objedovali. Jedino joj je bilo ao to za ovu veer nije unajmila posluitelja. Ali ljudski posluitelji su na Komarru tako skupi. A eljela je i da ujak Vorthvs osjeti obiteljsko ozraje. Cak su i ozbiljni, slubeni reporteri s vjestivida proganjali sve koji su bili povezani s istragom; dolazak ne jednog, ve dvaju carska revizora na poprite zbivanja na Komarru nije smirivao groznicu nagaanja, nego ju je samo preusmjerio. Kad je razgovarala s ujakom nakon njegova dolaska na lice mjesta, preko veze koja je imala vremensko kanjenje zbog udaljenosti, bilo kakav dui razgovor ispao je nemogu, ali je mogla razabrati da su inae staloenog Vorthvsa javne konferencije za novinare, od kojih nikako nije mogao pobjei, vidno iznervirale. Natuknuo je kako bi mu bilo neopisivo drago da ih moe izbjei. S obzirom na to da je nakon toliko godina predavanja ve morao oguglati na glupa pitanja, Ekateri-na se zapita nije li stvaran razlog njegovoj uzrujanosti to to sada, na ova pitanja nije imao odgovora.
Ali, morala je priznati, kako bi ponajvie ponovno eljela uhvatiti okus sretnije prolosti, sasvim pohlepno i samo za sebe. Nakon to joj je majka umrla, ivjela je dvije godine s ujakom i ujnom Vorthvs i pohaala Carsku akademiju pod njihovom nenametljivom paskom. ivot s Profesorom i Profesoricom bio je nekako manje napet i sputavajui, nego u konzervativnom vorskom kuanstvu njezina oca u pograninom, rodnom gradu na junom kontinentu; moda je to bilo zbog toga to su je oni tretirali kao odraslu osobu kakvom je ona teila biti, a ne kao dijete kakvo je zapravo bila. Osjeala se, i to ju je grizlo, prisnija s njima nego sa svojim pravim roditeljem. Na neko se vrijeme svaka mogua budunost inila dohvatljivom.
A tada je odabrala Etienna Vorsoissona, ili je on odabrao nju... Tada ti to nije smetalo. Rekla je Da na brani ugovor koji je predloio Baba njezina oca, sa svim srcem. Nisi znala. Tien nije znao. Vorzohnska distrofija. Niija pogreka.
Devetogodinji Nikolaj doskakue u kuhinju. "Mama, ja sam gladan. Mogu dobiti komad tog kolaa?"
Doskoila je brzim prstima koji su pokuali testirati glazuru. "Moe dobiti au soka."
"Ah..." Ali prihvatio je pruenu zamjenu lukavo serviranu u jednu od pripremljenih vinskih aa. Popio je naiskap i poeo teturati kao da je pijan. Je li uzbuen ili je naslijedio roditeljske ivce? Prestani fantazirati, ree sama sebi. Djeak je zadnja dva sata proveo u svojoj sobi popravljajui modele; normalno je da se eli istresti.
"Sjea li se ujaka Vorthvsa?" upita ga. "Prole su tri godine otkako smo mu bili u posjetu."
"Naravno." Progutao je ostatak soka. "Vodio me u svoj laboratorij. Mislio sam da u vidjeti nekakve posude s mjehuriima, ali tamo su bile samo velike maine i hrpa betona. udno je mirisalo, nekako pranjavo i otro."
"Od zavarivanja i ozona, tako je", ree ona, zadivljena njegovim pamenjem. Spasila je au. "Isprui ruku. Hou vidjeti koliko jo mora narasti. Zna da tenci koji imaju velike ape izrastu u velike pse." Ispruio je ruku prema njezinoj i one se dotaknu dlanom o dlan. Njegovim su prstima falila jo dva centimetra da dosegnu njezine. "Ajme meni."
Dobacio joj je samopouzdan, zadovoljan smijeh, a onda se procjenjivaki zabuljio u svoje none prste migoljei ih. Njegov je veliki, desni palac provirivao iz nove rupe na sasvim novim arapama.
Svijetla djeja kosica poela je tamnjeti; moda jo postane tamna kao njezina. Dosezao joj je do prsa, iako se
mogla zakleti da prije petnaest minuta nije bio vii od njezina kuka. Oi su mu bile tamne poput tatinih. Njegova prljava ruka, gdje je samo uspio pronai toliko prljavtine u ovoj kui, bila je smirena, a oi bistre i iskrene. Bez drhtanja.
Prvi su simptomi Vorzohnske distrofije bili varljivi, nalikujui na desetke drugih bolesti i mogli su se pojaviti u bilo koje doba, od puberteta do srednjih godina. Ali ne danas, ne kod Nikolaja.
Ne jo.
Duboki muki glasovi, iz predvorja apartmana, izvukli su ih iz kuhinje. Nikolaj je pojurio naprijed. Kada ga je sustigla on je ve napola bio u zagrljaju krupna, sjedokosog mukarca koji se doimao kao da ispunjava cijeli prostor. "Uff!" Odjednom se zaustavio u pokuaju da zavrti Nikolaja. "Nikki, pa ti si narastao!"
Ujak Vorthvs nije se promijenio, bez obzira na svoju novu, strahopotovanja vrijednu titulu: isti grandiozan nos, velike ui, ista zguvana, prevelika tunika i hlae koje su uvijek izgledale kao da je u njima prespavao. Isti srdaan smijeh. Spustio je svog praneaka na poploen pod i rairivi ruke zgrabio u zagrljaj svoju neakinju koja mu uzvrati vrstim stiskom, potom se sagne i posegne u svoju putnu torbu. "Ovdje je neto za tebe, Nikki, vjerujem da..." Nikolaj je poeo poskakivati oko njega; Ekaterina se privremeno povukla i priekala svoj red.
Tien se probijao kroz vrata s prtljagom. Tek je tada primijetila ovjeka koji je stajao sa strane i smjekao se, odsutno promatrajui ovaj obiteljski prizor.
Zagrcnula se od iznenaenja. On je bio jedva neto vii od devetogodinjeg Nikkija, ali nije bilo sumnje da se radi o odraslu ovjeku. Imao je veliku glavu nasaenu na kratak vrat i lagano pogrbljeno dranje. Inae je djelovao vitko, ali vrsto. Nosio je tuniku i hlae neupadljive sive boje.
Iz tunike je provirivala fina, bijela koulja, a ispod hlaa ulatene niske izme. Njegovoj odjei nedostajali su lani vojniki uresi kojima su se obino koristili visoki Vorovi, no savrenstvo kroja  mora da je bila saivena po mjeri kako bi pristajala tom udnom tijelu  davalo je naslutiti cijenu koju se Ekaterina nije usuivala ni pogoditi.
Nije sa sigurnou mogla procijeniti niti njegove godine; moda nije mnogo stariji od nje? U tamnoj kosi jo nije imao sijedih, ali su se u njegovu zimski blijedu put urezale bore od smijeha oko oiju, kao i one od bola oko usana. Ukoeno se pokrenuo, no nije djelovao pretjerano hendikepirano dok je odlagao torbu okreui se kako bi promatrao Nikkija kako monopolizira svog praujaka. Svakako nije bio uobiajena pojava, ali ni najmanje nije djelovao nametljivo. Osjea se nelagodno? Ekaterina se odjednom prisjeti svojih dunosti kao keri jednog Vora.
Krenula je prema njemu. "Dobro doli u moj dom..." Eh, Tien nije spomenuo njegovo ime "... barune revizoru."
Pruio je ruku i protresao njezinu savreno obinim poslovnim stiskom. "Miles Vorkosigan." Ruka mu je bila suha, topla i manja od njezine, ali bilo je oigledno da pripada mukarcu; s istim noktima. "A vi, gospoo?"
"Oh! Ekaterina Vorsoisson."
Na njezino veliko olakanje ispustio je njezinu ruku bez poljupca. Nakratko se zagledala u vrh glave koja se nalazila u razini njezina ovratnika, no shvativi da e on razgovarati s njezinim dekolteom, odmaknula se korak unatrag. Pogledao ju je s, jo uvijek, laganim smijekom na licu.
Nikolaj je ve vukao prema gostinskoj sobi veliku torbu ujaka Vorthvsa, ponosno demonstrirajui svoju snagu. Tien je, kako i dolikuje, pratio svog starijeg gosta. Ekaterina je ubrzano razmiljala. Pa ne moe strpati ovog Vorkosigana u Nikolajevu sobu; djeji bi mu krevet tako sramotno, dobro pristajao. Ponuditi carskom revizoru da
1,1
spava na kauu u dnevnoj sobi? Ne dolazi u obzir. Signalizirala mu je da je slijedi prema hodniku na suprotnoj strani, u njezinu sobu za sadnju koja je ujedno bila i radna. Jedna je strana bila zauzeta radnom plohom i policama zatrpanim zalihama. Kaskadni niz svjetala penjao se kutovima hranei njene, nove i raznovrsne zelene zemaljske i crveno-smee barravarske mladice. Veliki, prazan prostor nalazio se nasuprot iroku prozoru.
"Nemamo ba previe mjesta", ispriavala se. "Bojim se da ak i mi barravarski upravljai ovdje moramo prihvatiti to nam se nudi. Naruit u za vas grav-krevet, sigurna sam da e ga dostaviti prije nego zavrimo s veerom. Ako nita drugo u ovoj sobi ima mira. Moj ujak velianstveno hre... Kupaonica je niz hodnik, pa desno."
"U redu je", uvjeravao ju je. Zakoraio je prema prozoru i zagledao se u park pod kupolom. Svjetla u okolnim zgradama blistala su toplo u jasnom sumraku poluzatam-njenog zrcala.
"Znam da niste na ovo navikli."
Jedan se ugao njegovih usana podigne. "Jednom sam est tjedana spavao na goloj zemlji. Zajedno s deset tisua nevjerojatno prljavih Marilakanaca, a veina njih je i hrkala. Uvjeravam vas daje ovo ovdje sasvim odgovarajue."
Zauzvrat ona mu se nasmijei, ne 'znajui tono kako da shvati ovu alu, ako je to trebala biti ala. Ostavila ga je da posloi svoje stvari kako eli i pourila nazvati agenciju za iznajmljivanje, te zavriti postavljanje veere.
Svi su se okupili, suprotno njezinim namjerama za to sveanijom veerom, u kuhinji gdje joj je maleni revizor ponovno osujetio planove dopustivi da mu natoi samo pola ae vina. "Zapoeo sam dan provevi sedam sati u skafanderu. Zaspat u s glavom u tanjuru i prije deserta." Njegove su sive oi zasjale.
Otjerala ih je sve van, za stol na balkonu i posluila blago zainjeno konzervirano proteinsko varivo za koje je ispravno pretpostavila da e se svidjeti njezinu ujaku. Kada je podijelila kruh i vino, konano je uspjela razmijeniti koju rije s ujakom.
"Kako napreduje vaa istraga? Koliko moete ostati?"
"Bojim se da zasad ne znamo nita vie od onoga to si mogla uti na vijestima", odgovori on. "Moemo si priutiti odmor na planetu samo dok ekipa koja istrauje mogui uzrok nesree ne zavri s prikupljanjem ostataka. Jo nam uvijek nedostaju neki prilino vani dijelovi. Spremite teretnog broda bilo je potpuno natovareno to mu je dalo golemu masu. Kad su motori eksplodirali, djelii raznih veliina rasprili su se u svim moguim smjerovima i brzinama. Oajniki elimo pronai bilo koji dio kontrolnog sustava. Veinu bismo trebali sakupiti u idua tri dana, ako budemo imali sree."
"Pa je li onda to bila osmiljena sabotaa?" upita Tien.
Ujak Vorthvs slegne ramenima. "S obzirom na to daje pilot mrtav, bit e to teko dokazati. Moda se radilo o samoubilakoj misiji. Ekipe zasad nisu pronale nita to bi nalikovalo vojnim ili kemijskim eksplozivima."
"Eksplozivi bi ionako bili suvini", promrmlja Vorkosi-gan.
"Teretnjak je bio izvan kontrole kad je udario o zrcalnu postavu iz najgoreg mogueg ugla, cijelom svojom duinom." Ujak Vorthvs nastavi: "Pola je tete nastalo od samih krhotina zrcala. Sile nastale na tokama sudara bile su tako snane daje postava rastrgala samu sebe."
"Ako je takav ishod bio isplaniran, morale su to stvarno biti fascinantne kalkulacije", ree Vokosigan suho. "to me navodi na pomisao da se stvarno radilo o nesrei."
Ekaterina je promatrala svog mua kako potajice gleda niskog revizora i prepoznala u njegovim oima tihu i

uznemirujuu presudu, mutac! to e Tien misliti o ovjeku koji je nosio, bez ikakva vidljivog ispriavanja ili samosvijesti, takav ig abnormalnosti?
Tien se okrene prema Vorkosiganu sa znatieljnim pogledom. "Vidim zato je car Gregor poslao Profesora, najveeg carskog strunjaka za analizu oteenja i tomu slinog. A to je, ovaj, va udio u tome, barune revizore Vorkosigane?"
Vorkosiganov se osmijeh iskrivi. "Imam nekog iskustva sa svemirskim instalacijama." Nagne se naprijed, podigne bradu i izgladi udan odsjaj ironije s lica. "Zapravo, dok istrani tim ne odredi mogui uzrok nesree, ja u im samo praviti drutvo. Ovo je prvi stvarno zanimljiv problem na koji sam naiao otkako sam, prije tri mjeseca, prisegnuo za revizora. elio sam vidjeti na koji nain se vodi istraga. Zbog predstojeeg komarrskog Vjenanja, Gregor je vrlo zainteresiran za sve mogue politike odjeke ove nesree. Sada je jako nezgodno vrijeme za bilo kakve ozbiljne prevrate u barravarsko-komarrskim odnosima. No, bilo da se radilo o nesrei ili sabotai, oteenja zrcala izravno naruavaju teraformacijski projekt. Koliko sam shvatio, va je Serifosa sektor prilino reprezentativan?"
"Uistinu. Povest u vas sutra obojicu u razgledavanje", obea Tien. "eka vas i kompletan tehniki izvjetaj koji su pripremili moji komarrski asistenti, sa svim podacima. Ali najvaniji podatak jo je uvijek samo isto nagaanje. Koliko e se brzo popraviti zrcalo? "
Vorkosigan napravi grimasu i isprui svoju malu ruku s dlanom prema gore. "Brzina dijelom ovisi i o tome koliko je novca carstvo voljno potroiti. Tu obino stvari postanu vrlo politine. Dijelovi Barravara jo su uvijek u aktivnom procesu teraformacije, a Sergvar privlai toliko doseljenika s oba planeta koliko se oni brzo mogu ukrcavati u brodove, pa nekim lanovima vlade nije jasno zato
   I nk MrMastpr Ruiold
se troi toliko carskog bogatstva na neki marginalan svijet poput Komarra."
Iz njegova odmjerena tona, Ekaterina nije mogla razaznati slae li se on s tim lanovima ili ne. Iznenada, ona ree: "Teraformacija Komarra zapoela je tri stoljea prije nego to smo ga mi osvojili. Pa ne moemo sada stati?"
"Bacamo li koristan novac za ve protraenim?" Vorkosigan slegne ramenima odbijajui odgovoriti na vlastito pitanje. "Postoji i druga struja razmiljanja, sasvim vojna. Ograniavanje populacije na kupolu ini Komarr ranjivijim s vojnog aspekta. Zato dati stanovnicima osvojenog svijeta dodatni teritorij na koji se mogu, ako im to padne na pamet, povui i ponovno organizirati otpor? Ovakav nain razmiljanja stvara zanimljivu pretpostavku da se ni za tristo ili tu negdje godina od danas, kada teraformacija bude konano dovrena, stanovnici Komarra i Barravara nee u potpunosti meusobno prilagoditi. A ukoliko se budu, onda e to biti nae kupole i mi ih zasigurno neemo ostaviti nezatienima, zar ne?"
Zastao je kako bi uzeo zalogaj kruha i variva, isprao ga vinom, pa nastavio: "Budui da je prilagodba Gregorova proklamirana politika, a on svojom carskom osobom stoji iza svoje politike... e tu ve pitanje motiva sabotae postaje kompleksnije. Jesu li saboteri mogli biti barravarski izolacionisti? Komarrski ekstremisti? Sa eljom da javno prebace krivnju na one druge? Koliko je prosjean komarrski stanovnik kupole emotivno privren ostvarenju cilja koji nitko tko je sad iv nee doivjeti ili bi radije danas sauvao novac? Sabotaa prema nesrei nije tehniki razliita, ali politiki, vrlo." On i ujak Vorthvs razmijenie kisele poglede.
"Stoga ja gledam, sluam i ekam", dovri Vorkosigan. Okrene se prema Tienu. "I kako se vama svia Komarr, administratore Vorsoissone?"
Tien se osmjehne i slegne. "Sve je u redu, osim Ko-marrana. Mislim da su preosjetljivi."
Vorkosiganove se obrve podignu. "Nemaju smisla za humor?"
Ekaterina ga pogleda iskosa, lecnuta suhoom u njegovu oteuem glasu, koju je Tien oigledno previdio i samo otpuhnuo. "Ili su pohlepni ili mrzovoljni. Varanje Bar-ravaraca smatra se gotovo patriotskom dunou."
Vorkosigan podigne svoju praznu au prema Ekate-rini. "A vi gospoo Vorsoisson?"
Napunila mu je do vrha, prije nego to ju je stigao zaustaviti, pazei to e odgovoriti. Ako je njezin ujak predstavljao tehnikog strunjaka u ovom revizorskom dvojcu, je li to onda inilo Vorkosigana... politikim? Tko je u stvari bio pravi voditelj ovog tima? Je li Tien uhvatio dublji, skriveni smisao koji se krio u rjeima malog plemia? "Nije bilo lako stei komarrske prijatelje. Nikolaj ide u barravarsku kolu. A ja nemam nikakav posao."
"Vorskoj gospi ni ne treba posao." Osmjehne se Tien.
"Niti Vorskom gospodaru", doda Vorkosigan, gotovo sebi u bradu, "no ipak, evo nas ovdje..."
"To ovisi o vlastitoj mogunosti odabira pravih roditelja", ree Tien, pomalo namrgoeno. I baci pogled prema Vorkosiganu. "Udovoljite mojoj znatielji. Jeste li vi u nekom srodstvu s bivim regentom?"
"Moj otac", odgovori Vorkosigan s priguenom kratkoom. Nije se osmjehnuo.
"Onda ste vi onaj barun Vorkosigan, grofov nasljednik."
"Da, ini se daje tako."
Vorkosigan je sada postajao uznemirujue hladan. Ekaterina izlane: "Vae je odrastanje u takvom okruenju moralo biti uasno zahtjevno."
"Da, nije mu ba bilo lako", promrmlja Vorkosigan. "Mislila sam na vas!"
"Ah." Nakratko mu se vrati na lice smijeak, ali se brzo i ugasi.
Razgovor se kretao grozno naopako, Ekaterina je to osjeala; jedva se usuivala otvoriti usta u pokuaju da ga preusmjeri. Tien uskoi, ili tonije ugazi: "Je li se va otac, veliki admiral, mogao pomiriti s tim da neete imati vojnu karijeru?"
"Moj se djed, uveni general, o tome vie brinuo."
"Ja sam kao i svi odsluio deset godina. U administraciji, iva dosada. Vjerujte mi niste mnogo propustili." Tien odmahne rukom dobrostivo kao da tjera neugodnu misao. "Ali ovih dana ne mora svaki Vor biti vojnik, je 1' da profesore Vorthvs? Vi ste ivi dokaz."
"Mislim da je kapetan Vorkosigan odsluio, hm, trinaest godina, zar ne Miles? U Carskoj sigurnosti. Svemirske operacije. Je li ti bilo dosadno?"
Osmijeh koji je Vorkosigan uputio Profesoru nakratko je postao iskren. "Volio bih daje bilo bar malo dosadnije." Trznuo je bradom, to je oigledno bio tik iz navike. Prvi je put Ekaterina spazila tanke, bijele oiljke s obje strane njegova kratka vrata.
Ekaterina pouri u kuhinju kako bi posluila desert, ali i da dade pogubnom razgovoru dovoljno vremena za oporavak. Kada se ponovno pojavila, stvari su se smirile, bolje reeno, Nikolaj je prestao biti tako natprirodno dobar tj. tih i zapoeo pregovore s bratom svog djeda oko jedne runde njegove najdrae igrice poslije veere. Ovo ih je zaokupilo sve dok nisu stigli ljudi iz agencije za iznajmljivanje s grav-krevetom, a veliki je inenjer pojurio s ostatkom mukaraca ne bi li nadgledao instalaciju. Ekaterina se sa zahvalnou okrenula umirujuoj rutini pospremanja.
V^Mp   se vrati kako bi je obavijestio o uspjeno izve- den<M>peraciji i o tome kako je vorski barun zadovoljava-
 "Tien, jesi li poblie promotrio tog momka?" upita Ekaterina. "Mutant, vorski mutant, a ponaa se kao daje ama ba sve u redu. Ako on moe..." zaustavila se, izostavljajui ono moe i ti, s nadom da e Tien shvatiti.
Tien se namrti. "Ne zapoinji opet. On oito ne misli da se pravila odnose i na njega. On je sin Arala Vorkosi-gana, za boga miloga. Praktino carev polubrat. Nije ni udo stoje dobio ovo ugodno carsko mjesto."
"Ne mislim tako, Tiene. Jesi li ga uope sluao?" Toliko toga izmeu redaka... "Ja mislim daje on careva desna ruka, poslan ovamo s ciljem da osudi itav teraformacijski projekt. Mislim daje moan... moda i opasan."
Tien odmahne glavom. "Njegov je otac bio snaan i opasan. A on je samo privilegiran. Prokleti visoki vorski bezveznjak. Ne brini se o njemu. Tvoj ujak e ga dovoljno brzo odvui odavde."
"Ne brinem se ja o njemu."
Tienovo se lice smrai. "Ve sam umoran od ovog! Mora raspravljati o svakoj stvari koju ja kaem, praktiki vrijea moju inteligenciju pred svojim tako nobl roakom..."
"Nisam!" Jesam li? Ona otpone u glavi zbrkano pro-eljavati svaku svoju primjedbu te veeri. to je to, za ime svijeta, morala rei da ga je dovelo do ruba
"To to si neakinja velikog revizora ne znai da si ti netko i neto, djevojko! Ovo je nelojalnost, eto stoje to!"
"Ne  ne, ao mije..."
Ali on je ve izjurio. Veeras e meu njima biti samo hladne tiine. Gotovo je potrala za njim, molei ga da joj oprosti. Bio je pod velikim pritiskom na poslu i ovo je stvarno bilo loe tempirano vrijeme za razgovor o njegovoj medicinskoj dilemi... No, odjednom je postala previe-
umorna za to. Sklonila je posljednje ostatke hrane sa stola i ponijela preostalu napol punu bocu vina i au na balkon. Ugasila je svjetlo koje je svojim vedrim bojama osvjetljavalo biljke i ostala sjediti u blijedom odsjaju zatvorenog komarrskog grada. Kako se planet okretao osakaena zvjezdana pahulja insolacijskog zrcala gotovo je dosegla zapadni horizont, ispraajui pravo sunce u no.
Bijeli se lik neujno kretao kuhinjom, prestraivi je na trenutak. Bio je to samo mutant, koji se oslobodio svoje sive tunike, a izgleda i svojih izama. Gurnuo je glavu kroz nezakljuana vrata, '"bro veer?"
"Dobra veer, barune Vorkosigane. Gledam zalazak zrcala. elite li, ovaj, jo malo vina? Evo, donijet u vam au."
"Ne, ne ustajte gospoo Vorsoisson. Sam u je uzeti." Njegov blijedi smijeak obasjaju iz tame. Iznutra je doprlo nekoliko priguenih zveckaj a, a onda se vratio natrag. Ona kao dobra domaica obilno natoi u njegovu au koju je odloio pored njezine. On je zatim ustajui uzme, i krene prema ogradi ne bi li otkrio to skriva nebo iza kupole.
"Ovo je najvea prednost ove lokacije", ree ona. "O-vaj djeli pogleda na zapad." Zrcalna je postava izgledala poveana blizinom atmosfere horizontu, ali su zbog oteenja njezini uobiajeni kolorefekti u magliastim oblacima bili pomueni. "Zrcalni su zalasci inae mnogo ljepi." Otpije gutljaj vina, koje ostavi hladan i sladak okus na njezinu jeziku i osjeti kako joj se u glavi konano lagano vrti. I to je dobro. Oputajue.
"Vidim da bi mogli biti", sloi se on jo uvijek zagledan. Otpije velik gutljaj. to je sad to znailo, je li zamijenio opiranje snu pomou alkohola u oekivanje sna?
"U usporedbi s onim kod kue, ovaj se horizont doima tako napuenim i pretrpanim. Bojim se da su mi ove stambene kupole pomalo klaustrofobine."
"A gdje je to kod kue, za vas?" okrene se kako bi je promatrao.
"Juni kontinent. Vandeville."
"Znai da ste odrasli okrueni teraformacijom."
"Komarrani bi rekli da to nije bila teraformacija, ve samo prilagodba tla." Na ovu se interpretaciju komarr-skog tehnosnobizma, koju je izrekla tako mrtva-hladna, on zasmijulji skupa s njom. Ona nastavi: "Naravno, u pravu su. Nije da smo morali potroiti pola tisuljea mijenjajui cijelu atmosferu planeta. Jedini stvarno teak problem, u Vrijeme izolacije, bio je uiniti to praktino bez visoke tehnologije. Ipak... kod kue sam voljela taj otvoreni prostor. Nedostaje mi prostrano nebo, od horizonta do horizonta."
"Ista je stvar u svakom gradu, s kupolom ili bez nje. Znai vi ste djevojka sa sela?"
"Djelomino. Iako mi se za vrijeme studija svidjela Vorbarr Sultana. Tamo su postojale drugaije vrste horizonata."
"Studirali ste botaniku? Primijetio sam hrpu literature na policama vae sobe za sadnju. Vrlo impresivno."
"Ne. Toje samo hobi."
"Da? Lako bih se mogao prevariti mislei da se radi o vaoj strasti ili profesiji."
"Ne. Tada nisam znala to elim." "Znate li sada?"
Ona se nasmije, pomalo nelagodno. Kad nije nita odgovorila, on se samo osmjehne i odee niz balkon prouavajui njezine sadnice. Stane ispred skellvtuma, koji je uao u svom loncu kao kakav kriavo crveni Buda izvanzema-ljac. Vitice su se uzdizale u pozi spokojnog zaklinjanja. "Moram vas pitati", ree moleivo, "kakva je ovo stvar?"
"Toje izbonsainirani skellvtum."
"Zbilja! Toje... nisam znao da se takvo neto moe s njim uiniti. Obino su visoki oko pet metara. I stvarno rune smee boje."
"Moja prateta, s oeve strane, voljela je vrtlarstvo. Kad sam bila djevojica obiavala sam joj pomagati. Ona je bila zadrta ena s granice, prava Vorkinja  dola je na juni kontinent odmah nakon cetagandanskog rata. Nad-ivjelaje procesiju mueva, preivjela je... no, sve. Skellvtum sam naslijedila od nje. Toje jedina biljka koju sam s Barravara ponijela na Komarr. Star je vie od sedamdeset godina."
"Blagi boe."
"Drvo je kompletno, potpuno funkcionalno."
"Pa da i eto ga  iako je niskog rasta."
Na trenutak se pobojala da ga je nehotice uvrijedila, ali inilo se da ipak nije. On dovri razgledavanje pa se vrati k ogradi i svojoj ai vina. Ponovno se zagleda prema zapadnom horizontu i tonuem zrcalu, a elo mu se opusti.
Posjedovao je neko ozraje stvoreno njegovim vlastitim ignoriranjem te neuhvatljive tjelesne neobinosti, i to je ozraje prkosilo bilo kakvom smjelijem komentaru promatraa. No, niski je plemi imao vremena cijeli se ivot prilagoavati svom stanju. Za razliku od Tiena koji je meu papirima svog pokojnog brata iznenada otkrio svoju opaku bolest, i potom je oprezno i u strogoj tajnosti provedenim pretragama potvrdio za sebe i Nikolaja. Testirati se moe anonimno, dokazivala mu je. Ali ne mogu se lijeiti anonimno, odvraao je.
Otkad je stigla na Komarr, bila je spremna da usprkos obiajima, zakonima i zapovijedima svog gospodara-i-mua na svoju ruku odvede njegova sina i nasljednika na tretman. Bi li komarrski lijenici znali da Vorska majka nije
legalan skrbnik svog sina? Moda bi se mogla pretvarati da genetski defekt potjee od nje, a ne od Tiena? Ali genetiari bi, ako ita vrijede, ionako sami otkrili istinu.
Nakon nekog vremena ona neodreeno izjavi: "Vorski bi mukarac prije svega trebao biti odan caru, ali lojalnost vorske ene trebala bi pripadati njezinu muu."
"Povijesno i zakonski, da", odgovori on kao da ga ta pomisao zabavlja ili moda zaokuplja, okreui se opet prema njoj kako bi je bolje promotrio. "To nije uvijek na njezinu tetu. Ako bi on bio smaknut zbog izdaje, za nju se smatralo daje samo izvravala zapovijedi i to bi je spasilo. Zapravo, pitam se je li moda stvarni razlog tomu to to si bilo koji slabo nastanjen planet ne moe priutiti da ostane bez radne snage."
"Ne ini li vam se to nekako udno nerazmjerno?"
"Ali jednostavnije za nju. Veina ena u svom ivotu obino ima jednog mua, a Vorovima se izbor careva mijenjao dosta esto, pa komu onda biti lojalan? Lo bi ih izbor stajao glave. Dodue, kad su moj pradjed general Piotr i njegova vojska napustili ludog cara Yurija zbog cara Eza-ra, na kraju je Yuri ostao bez glave. to je bilo dobro za Barravar."
Ona otpije jo gutljaj. S mjesta na kojemu je sjedila, vidjela je samo njegovu zagonetnu siluetu, ocrtanu naspram sve mranije kupole. "Istina. Je li, onda, vaa strast politika?"
"Sauvaj boe! Ne, uope ne mislim daje tako."
"Povijest?"
"Samo tu i tamo." On zastane. "Bila je to vojska."
"Bila je?"
"Bila je." Odvrati on vrsto.
"A sada?"
.^..m^.^   I ois
 Riiinlrl
Sada je bio njegov red da ne odgovori. Zagledao se dolje u au, okreui je tako da je ostatak vina u njoj zaplesao. Naposljetku ree: "U politikoj teoriji Barravara sve je povezano. Obini su podanici lojalni svom grofu, grofovi su lojalni caru, a car bi, pretpostavljam, trebao biti lojalan carstvu, tijelu carstva koje utjelovljuje, hm, sva njegova tijela. Ovdje stvari postaju previe apstraktne za moj ukus; kako on moe biti odgovoran za cjelinu, ali ne i za pojedinca? Tako se vraamo na poetak." Iskapi au. "Kako emo biti vjerni jedni drugima?"
Vie doista ne znam...
Nastane tajac dok su oboje promatrali posljednje odbljeske zrcala koje je zapadalo za breuljke. Blijedi je sjaj zaostao na nebu jo minutu ili dvije due.
"Pa, bojim se da postajem prilino pijan." Njoj se nije inio toliko pijanim, ali on zakotrlja au meu dlanovima i odgurne se od ograde balkona na koju je bio naslonjen. "Laku no, gospoo Vorsoisson."
"Laku no, barune Vorkosigan. Spavajte dobro." Ponio je sa sobom au i nestao u mraku apartmana.
i :,&&...
Drugo poglavlje
Miles se iskoprcao iz sna o kosi svoje domaice koji, iako nije bio ba do kraja erotski, bio je sramotno senzualan. Osloboena ozbiljnog stila kojim ju je juer uredila, otkrila se gusta tamnosmea kosa s pramenovima boje jantara, masa svile stoje hladno klizila kroz njegove kratke ruke  pretpostavljao je da se radilo o njegovim rukama jer, naposljetku, to je bio njegov san. Probudio sam se prerano. Prokletstvo. Ako nita drugo, vizija mu nije bila pomuena nikakvim krvavim groteskama iz njegovih povremenih mora, iz koji se budio mokar od hladnog znoja, dok bi mu srce luaki tuklo. Bilo mu je toplo i ugodno u djetinjasto kitnjastom grav-krevetu koji su mu donijeli zato to je ona na tome inzistirala.
Nije bila krivnja gospoe Vorsoisson to pripada odreenom fizikom tipu koji je pokretao stare kotaie Mile-sova sjeanja. Neki mukarci njeguju opsesije za puno udnijim stvarima... njegova su fiksacija, to je ve prije dosta vremena mirno prihvatio, visoke hladne brinete s izrazom tihe rezerviranosti i glasom punim toplih altova. Istina je, da u svijetu gdje ljudi mijenjaju svoja lica i tijela gotovo s istom leernou kao i odjeu, njezina ljepota nije bila nita posebno. Sve dok se ovjek ne sjeti da ona nije odavde i da su njezine crte lica, boje bjelokosti, gotovo sigurno netaknute modifikacijama... Je li ona, u njegovu
sinonjem idiotskom blebetanju na balkonu, mogla otkriti suspregnutu seksualnu paniku? Je li ona neobina primjedba o dunostima vorskih ena bilo neizravno upozorenje da se ohladi? Ali, mislio je da se nije bio ni zagrijao. Zar je bio tako proziran?
Miles je pet minuta nakon dolaska shvatio da moda i nije smio dopustiti da ga dobroduni i vrlo govorljivi Vor-thys nagovori da mu se pridrui ovdje dolje, ali on je bio vrsta osobe koja je jednostavno morala s nekim podijeliti svoje veselje. To da jedan stranac moda nee podjednako uivati u obiteljskom okupljanju  ili sama ta obitelj u koju je doveden  Profesoru izgleda uope nije pala na pamet.
Miles uzdahne zavidei svom domainu. Administrator Vorsoisson je, tako se bar inilo, uspio stvoriti malen, ali savren vorski klan. Naravno, trebalo se toga sjetiti jo prije deset godina. Zbog primjene svemirske tehnologije odabira spola na Barravaru se raalo sve manje djevojica. Nestaica ena dostigla je svoj vrhunac u Milesovoj generaciji, iako su sada roditelji pomalo poeli dolaziti k svijesti. Ipak, sve vorske ene za koje je Miles znao da su njegova godita, bile su udane, i to ve godinama. Hoe li na svoju nevjestu morati ekati jo iduih dvadeset godina?
Ako bude trebalo. Nema naganjanja udanih ena, mome. Sada si carski revizor. Od devet se carskih revizora oekivalo da budu primjer estitosti i potenja. Nije se mogao sjetiti je li ikad uo za neki seksualni skandal povezan s inspektorima koje je odabrao sam car Gregor. Naravno da nije. Svi ostali revizori imaju osamdeset godina, a u braku su barem pedeset. Otpuhne. Uostalom, ona vjerojatno o njemu razmilja kao o mutantu, mada je nasre-u bila dovoljno pristojna da mu to ne kae. U lice.
Hm, pa saznaj ima li sestru ?
Izbauljao je iz pandi grav-kreveta, koji kao daje poticao elju za ljenarenjem, i sjeo, silei um da se prebaci u drugu brzinu. Prema njegovoj opreznoj procjeni barem nekoliko stotina stranica novih podataka o udesu na so-letti i posljedicama nesree pojavit e se tijekom ove smjene. Zapoet e, zakljuio je, hladnim tuiranjem.
Danas e morati preskoiti udobne brodske odore. Poto je odabrao jedno od tri formalna, civilna odijela koja je ponio s Barravara  u nijansama sive, sive i sive  Miles uredno poelja mokru kosu i krene prema kuhinji gospoe Vorsoisson iz koje su dopirali glasovi i miris kave. Tamo zatekne Nikkija kako klopa barravarsku zobenu kau s mlijekom i potpuno odjevenog administratora Vor-soissona koji je oigledno bio na odlasku. Profesor Vor-thys, mrtei se i jo uvijek u pidami, sreivao je novu hrpu podataka na diskovima. aa s ruiastim vonim sokom stajala je netaknuta pokraj njegova lakta. Digao je pogled i rekao: "Ah, dobro jutro Miles. Drago mi je to si ustao." A Vorsoisson je pristojno dodao: "Dobro jutro, barune Vorkosigane. Nadam se da ste dobro spavali?"
"Da, hvala. to ima, Profesore?"
"Stigla je tvoja kom-veza iz CarSigova lokalnog ureda." Vorthvs pokae prema ureaju kraj njegova tanjura. "Zapazio sam da meni nisu poslali."
Miles napravi grimasu. "Va otac nije bio toliko poznat u osvajanju Komarra."
"Istina", sloi se Vorthys. "Starije gospodin pripadao onoj rijetkoj, atipinoj generaciji izmeu ratova, bio je previe mlad za borbu protiv Cetagandanaca, a prestar za invaziju Komarrana. To pomanjkanje vojnih prilika uzrokovalo je u njemu veliku alost, barem su nama djeci tako objasnili."
Miles zakopa kom-vezu oko svog lijevog zapea. Kom--veza je predstavljala kompromis, jer bi bez nje za njegovu sigurnost ovdje danonono bio nadlean CarSig Serifoze. CarSig je radije elio biti preoprezan nego riskirati pogreku pa su ga htjeli okruiti hrpom tjelohranitelja koji bi mu samo smetali. Miles je odluio isprobati svoj autoritet carskog revizora, naredivi im da mu se maknu s puta; to mu je, na njegovo veliko oduevljenje, i polo za rukom. Veza mu je omoguavala direktan kontakt s CarSigom i odreivala njegovu lokaciju  i on se trudio ne osjeati kao pokusna ivotinja putena u divljinu. "A to je ovo?" kimne prema diskovima s podacima.
Vorthvs rairi diskove kao loe podijeljene karte. "Jutarnji kurir nam je donio snimke sino pronaenih krhotina. I neto samo za tebe, kad si se ve ljubazno ponudio preuzeti pregled lijenikih izvjetaja. Nova preliminarna autopsija."
"Konano su pronali pilotkinju?" Miles preuzme diskove.
Vorthvs napravi grimasu. "Njezine dijelove."
Gospoa Vorsoisson je ula s balkona upravo na vrijeme da to uje. "O, boe." Bila je odjevena kao i juer, u dnevnu odjeu komarrskog stila u zagasitim bojama zemlje: iroke hlae, bluzu i dugi prsluk, skrivajui figuru kakvu god imala. Bila bi prekrasna u crvenoj, oduzimala bi dah i u svijetloplavoj, s takvim plavim oima... na Mi-lesovo olakanje, kosa joj je i ovog jutra bila strogo svezana. Uznemirujua bi bila pomisao da su mu se, s obzirom na nedavne ozljede, uz proklete napadaje razvijale i proroke sposobnosti.
Miles joj kimanjem glave poeli dobro jutro i paljivo preusmjeri svoju pozornost na Vorthvsa. "Izgleda da sam dobro spavao. Ope nisam uo kurira. Jeste li ih ve pregledali?"
"Samo sam bacio pogled."
"Koje su dijelove pilotkinje pronali?" upita zainteresirano Nikolaj.
"Nije vano, deko", odvrati vrsto njegov praujak. "Hvala", promrmlja mu gospoa Vorsoisson.
"To je onda posljednje tijelo. Dobro", ree Miles. "Za obitelj je vrlo uznemirujue ako se nita ne pronae. Kada sam ja bio..." i odree ostatak, Kada sam ja bio zapovjednik flote tajnih operacija, preokrenuli bismo nebo i svemir u pokuaju vraanja tijela poginulih njihovim obiteljima. To je poglavlje njegova ivota sada zavreno.
Gospoa Vorsoisson, divne li ene, prui mu alicu crne kave. Zatim je upitala to bi njezini gosti eljeli za doruak; Miles je lukavo naveo Vorthvsa da prvi odgovori, a onda se zajedno s njim prijavio za zobene pahuljice. Dok je ona uurbano posluivala, briui usput za Nikolajem, administrator Vorsoisson ree: "Prezentacija mog odjela bit e za vas spremna poslijepodne, revizore Vorthvs. Ekaterina je pitala elite li prijepodne pogledati Nikolaje-vu kolu. Nakon prezentacije moda nam ostane vremena za obilazak nekih naih projekata."
"Zvui kao savren plan dnevnih aktivnosti", nasmije se profesor Vorthvs Nikolaju. U cijeloj onoj guvi poure-nog odlaska s Barravara on  ili moda Profesorica  nisu zaboravili dar za svog praneaka. Trebao sam i ja neto donijeti malom, dosjeti se Miles sa zakanjenjem. Najbolji nain za ugoditi majci.
"Ahm, Miles..."
Miles potapa hrpu diskova pored svoje zdjelice. "Bojim se da u se danas prijepodne imati ime zabavljati. Gospoo Vorsoisson, primijetio sam u vaoj radnoj sobi kom-konzolu; mogu li se njome posluiti?"
"Naravno, barune Vorkosigane."
S pristojnim mrmljanjem o tome kako treba u svom odjelu sve pripremiti za njihov dolazak, Vorsoisson izae, a ubrzo se razilo i drutvo za dorukom, svatko u svom smjeru. S rukama punim novih diskova, Miles se zaputi prema radno-gostinskoj sobi gospoe Vorsoisson.
Zaustavi se prije nego je sjeo za njezinu komkonzolu, zagledavi se kroz hermetiki zatvoren prozor u park i prozirnu kupolu koja ga je nadsvodila ne bi li proputala svu slobodnu solarnu energiju. Komarrsko blijedo sunce nije bilo izravno vidljivo jer se uzdizalo na istoku iza njihova bloka zgrada, no danas je sjena jutarnjeg sunca prolazila samim rubom parka. Oteeno gaje insolacijsko zrcalo slijedilo, ali jo se nije dovoljno uzdiglo na horizontu da bi udvostruilo sjene.
Je I' to znai sedam tisua godina nesree?
Uzdahne, zatamni polarizaciju prozorskog stakla  iako nije bilo ni potrebno  i sjedne za komkonzolu koju je zapoeo puniti diskovima. Noas su pronali nekoliko desetaka povelikih, novih komada s olupine; pregleda ho-lovide na kojima su se oni okretali u svemiru dok su im prilazili spasilaki brodovi. Teorija je bila ova: ako se uspiju pronai svi komadii i naprave precizne snimke njihove rotacije i putanja, a onda se odvrte unatrag moglo bi se doi do kompjuterski-generirane slike trenutka katastrofe i tako otkriti njezin uzrok. Naalost, u stvarnom ivotu stvari ne idu tako glatko, ali svaka je pomo dobrodola. Komarrski je CarSig jo uvijek proeljavao orbitalne tran-sferne stanice u potrazi za turistima s videosnimkama koji su moda sasvim sluajno snimali taj dio svemira u vrijeme sudara ili stoje to ve bilo. Dosad uzaludan posao, bojao se Miles; obino bi se takvi ljudi sami prijavljivali, uzbueni i eljni pruiti pomo.
Sada su Vorthvs i ekipa koja je tragala za moguim uzrokom nesree mislili da teglja rudae nije bio u jednom
komadu prije udara o zrcalo, spekulacija koja jo nije bila putena u javnost. Stoga, je li eksplozija motora, uslijed koje su uniteni svi dokazi, bila uzrok ili posljedica katastrofe? I u kojem su trenutku ti iskrivljeni fragmenti metala i plastike zadobili svoja vie nego zanimljiva izoblienja?
Miles ponovno pusti, ve po dvadeseti put ovoga tjedna, kompjuterski prikaz kursa teretnjaka prije kolizije, razbijajui glavu nad postojeim anomalijama. Brod je prevozio samo pilota, na rutinskom  uistinu, smrtno dosadnom  polaganom putu od asteroidnog rudnika do orbitalne rafinerije. Motori nisu trebali raditi u vrijeme kad se dogodila nesrea; ubrzanje je bilo dovreno, a usporavanje jo nije trebalo zapoeti. Teretni brod je bio pet sati ispred svog voznog reda, ali samo zato to je ranije krenuo, a ne zato to je poveao brzinu vie od uobiajene. Skrenuo je s kursa za otprilike est posto, sasvim u granicama normale i jo nije bio spreman za korekciju. Iako sije moda pilotkinja dala truda pokuavajui postii veu preciznost dodajui neplanirano mikroubrzanje. Cak i s manjim korekcijama kursa, teretni se brod trebao nalaziti na nekoliko stotina sigurnih kilometara od solarne postave, zapravo i neto dalje nego da je bio na tonom kursu.
Pomicanje putanje uinilo je to da je teretnjak preao direktno preko toke jedne komarrske, nekoritene sko-ne crvotoine. Komarrski je lokalni svemir neobino bogat skonim crvotoinama, injenica od velike strateke i povijesne vanosti; jedan od skonih prolaza bio je jedini barravarski put u crvotoni neksus. Barravarska invazijska flota pojavila se ovdje prije trideset i pet godina upravo zbog kontrole tih skonih toaka, a ne zbog hladnog planeta. Dokle god je carska vojska drala pod kontrolom ono iznad zemlje, njezini su interesi za komarrsku populaciju i njezine probleme bili, u najboljem sluaju, minimalni.
Ova skona toka, meutim, nije predstavljala ni prijevozniku ili trgovinsku niti strateku prijetnju. Njezina su istraivanja zavravala u slijepoj ulici, dubokom me-uzvjezdanom svemiru ili blizu zvijezda koje nisu podravale nastanjene planete ili ekonomski profitabilne sistemske resurse. Onuda vie nitko nije skakao; nitko nije trebao onuda skakati. Prvotna zamisao da se ovdje radilo o nekom lopovskom gusaru koji je voen nikakvim posebnim razlogom iskoio iz crvotoine, pucao u neduan teretnjak  iz nekog oruja koje ne ostavlja, pazi sad, nikakve tragove  i onda opet nestao istim putem, zasad je bila sasvim neodriva zbog nedostatka dokaza, mada je podruje bilo u potpunosti pretraeno. Ovo je bio najomiljeniji scenarij na vijestima. Ali nije otkriven nijedan od tragova pete dimenzije koje ostavljaju brodovi nakon skoka kroz crvotoinu.
Anomalija pete dimenzije u toki skoka nije se mogla uoiti na uobiajen nain iz trodimenzionalnog prostora; i nije mogla, samim svojim postojanjem na tom mjestu na ikoji nain utjecati na teretnjak ak i daje brod preao preko njezina centralnog vrtloga. Teretnjak je bio brod iskljuivo za let unutar sustava, bez Necklinskih klipova i mogunosti skakanja. Ipak... jedino to je bilo tamo je ta skona toka. I nita drugo.
Miles protrlja vrat i krene na novi izvjetaj obdukcije. Jeziv, kao i uvijek. Pilotkinja je bila komarrska ena u srednjim pedesetim godinama. Nazovimo to barravar-skim seksizmom, ali enska su trupla Milesa oduvijek vie pogaala. Smrt je tako podmukla unitavateljica dostojanstva. Je li i on izgledao tako neuredno i ogoljelo kada je bio podlegao snajperskoj paljbi? Pilotkinjino je tijelo pokazivalo uobiajene faze: udarac, dekompresiju, izloenost zraenju i zaleivanje, sve stoje tipino za nesree koje se dogaaju u svemiru. Jedna je ruka bila otrgnuta, prije negdje u samom poetku praska, nego poslije, sudei po
,111
poveanjima na videoploi koja je prikazivala efekte smrzavanja tekuine koja je otjecala iz batrljaka. Ionako je bila brza smrt. Miles je znao da je bolje ne dodati i gotovo bezbolna. U njezinu smrznutu tkivu nisu bili pronaeni ostaci nedoputenih droga ili alkohola.
Komarrski je mrtvozornik, uz svojih est posljednjih izvjea, priloio poruku s upitom ima li Milesovo doputenje za predaju tijela estorice lanova zrcalne postaje njihovim obiteljima.
Blagi boe, pa zar to jo nije napravljeno? Nije bilo na njemu kao carskom revizoru da vodi ovu istragu, ve samo da promatra i alje izvjetaje. Nije elio samim svojim prisustvom obeshrabriti neiju inicijativu. Istog je trenutka otposlao doputenje, direktno s komkonzole gospoe Vorsoisson.
Zapoeo je pregledavanje est izvjetaja. Bili su detaljniji od preliminarnih koje je ve bio vidio, ali nisu sadravali nikakva iznenaenja. Sada je ve elio iznenaenje, neto, bilo to to nee biti svemirski brod eksplodirao bez veze i pobio sedmero. Astronomsku cifru oteenja imovine bolje je i ne spominjati. Nakon tri probavljena izvjetaja i munine u elucu od bljutava doruka, odluio si je nakratko odmoriti mozak.
Iz dosade, ekajui da mu proe munina, preleti po datotekama gospoe Vorsoisson. Ona s naslovom Virtualni vrtovi zvuala je zgodno. Vjerojatno se nee naljutiti ako virtualno njima proee. Mamio gaje Vodeni vrt. Otvorio ga je na videoploi ispred sebe.
Bio je to, kao to je i pretpostavljao, program za dizajn krajolika. Mogao se razgledati iz svih udaljenosti i uglova, od totalnog pogleda u smanjenoj veliini do uveanja detalja eljene biljke; mogli ste programirati etnju po stazama s pogledom iz eljene visine. On je odabrao svoju, od, hm, ovaj neto ispod metar pedeset. Svaka je biljka
Lois McMaster Buiold
34
rasla u skladu s realistinim programom koji je uzimao u obzir svjetlost, vodu, gravitaciju, dohranjivanje, pa ak i napade isprogramiranih bolesti. Ovo je bio ve trei popunjeni vrt, provizorno ureen s nasadima trave, ljubiica, aa, vodenih ljiljana i preslice; trenutano je patio od epidemije algi. Boje i oblici naprasno su nestajali na nedovrenim rubovima, kao da ih je sa svih strana prodirala invazija nekog sivila iz nepoznata geometrijskog svemira.
Sve vie zainteresiran, u iskuanu CarSigovu stilu ue u potprogram kako bi provjerio je li neka razina aktivnija od drugih. Najotvaraniji od svih, otkrio je, bio je jedan pod nazivom Barrayarski vrt. Vratio se natrag na razinu izbora prikaza, ponovno odabrao visinu svojih oiju i uao.
To nije bio vrt sa zgodnim zemaljskim biljkama, posaenim na neko prikladno, poznato mjesto na Barravaru; ovaj je vrt bio stvoren iskljuivo od autohtonih biljaka, nije mislio daje takvo to mogue, a kamoli lijepo. Oduvijek je smatrao njihove uniformirane crveno-smee nijanse i zdepaste oblike, u najboljem sluaju, dosadnim. Jedina barravarska vegetacija, koju je znao prepoznati, bila je ona na koju je bio uasno alergian. No, gospoa Vorsoisson nekako je upotrijebila oblike i vrste kojima je kreirala mirnou boje sepije. Stijene i tekua voda uokvirivali su raznolike biljke  a niski nasadi grimiznog amaranta, okruivali su uzbibanu, svijetlu britvo-travu, koja, jednom su mu objasnili, nije bila trava s botanikog stajalita. Primijetio je da nitko nije raspravljao o prvom dijelu imena. Sudei prema uobiajenim imenima, izgubljeni barravar-ski kolonisti nisu ba oboavali svoju novu ksenobotani-ku: vraji korov, naduta koko, kozje prokletstvo... Prekrasno je. Kako gaje uinila tako prekrasnim? Nikada nije vidio nita slino. Moda se s takvim umjetnikim darom treba roditi, poput savrenog sluha, kojim se takoer on sam nije mogao pohvaliti.
35
Knmarr,..
U carskoj prijestolnici, Vorbarr Sultani, na kraju stambenog bloka, tik uz Kuu Vorkosigan, nalazio se malen i tmuran zeleni park, na mjestu gdje je bila sruena jedna stara rezidencija. Maleni je park bio vie ureen u skladu s razmiljanjem o sigurnosti regenta, koji je ivio u blizini, nego u skladu s bilo kakvim estetskim planom. Ne bi li bilo fantastino zamijeniti ga s uveanom verzijom ove istanane ljepote i podariti graanima dijeli njihova vlastita planetarnog naslijea? Cak i kad bi  provjerio je  trebalo petnaest godina da naraste do ovakve, svoje pune veliine...
Virtualni, vrtlarski program trebao je sluiti za spreavanje skupih dizajnerskih pogreaka i samim time gubljenja vremena. Meutim, kad je jedini vrt koji imate onaj koji moete spakirati u kofer, onda se to stvarno naziva hobijem. U svakom sluaju, ovako je uredniji, istiji i jednostavniji za odravanje od pravog. Pa... zato mu se inilo da ju je to moglo zadovoljiti isto koliko i gledanje hrane na holovidu umjesto veeranja?
Moda samo ezne za domom. On zatvori prikaz sa aljenjem.
Iz iste istrenirane navike, zatim otvori njezin financijski program, za jednu analizu nabrzaka. Pokazalo se da je to raunovodstvo kuanstva. Odravala je svoj dom s vrlo skromnim budetom, s obzirom na to kolika je trebala biti plaa administratora Vorsoissona, pomisli Miles; njezin je dvotjedni deparac bio poprilino krt. Za svoj botaniarski hobi nije troila ni blizu onomu to su sugerirali rezultati. Drugi hobiji, poroci? Trag novca uvijek je najvie otkrivao to ljudi stvarno rade; Zbog toga je Car-Sig unajmio najboljeg raunovou kako bi pronaao naj-neposredniji nain za prikrivanje njihovih aktivnosti. Troila je prokleto malo novca na odjeu, osim za Nikola-jevu. Ve je uo od roditelja jednog poznanika jadikovke koliko stoji odjea njihove djece, ali ovo je ipak pretjera-
no... ekaj, to nisu trokovi odjee. tedjelo se ovdje i ondje, a sav se viak slijevao u mali, privatni raun s nazivom "Nikolajevo lijeenje." Zato? Nije li njima, kao lanovima obitelji barravarskog inovnika na Komarru, sve lijenike trokove pokrivalo carstvo?
On otvori raun. Iznos jednogodinje utede na kuanskim trokovima nije bio impresivan, ali je dosljednost u odvajanju tih priloga bila zapanjujua. Zbunjen, izae van iz programa i pozove itavu programsku listu. Klju zagonetke?
Jedna je datoteka, na samom kraju liste, bila bez imena. Odmah ju je otvorio. Ispostavilo se daje to jedina stvar na njezinoj komkonzoli za koju je bila potrebna lozinka. Zanimljivo.
Program njezine komkonzole bio je jedan od najjeftinijih. Provaljivanje u ovakve datoteke za kadete CarSiga bila je vjeba za zagrijavanje. Naas osjeti probadanje nostalgije za domom. Spustio se u potprogram i ieprkao lozinku za otprilike pet minuta. Vorzohnska distrofija? To nije bila ifrirana lozinka, to mu je odmah bilo jasno.
Refleksi su mu nadjaali rastuu nelagodu. Otvorio je datoteku dvojei istovremeno, Vie nisi u CarSigu, zna. Treba li ovo initi?
Datoteka je sadravala izreske lijenikih lanaka, iz svih moguih barrayarskih i svemirskih izvora, o jednom od rjeih i nedovoljno poznatih barravarskih genetskih poremeaja. Vorzohnska se distrofija pojavila za Vrijeme izolacije, uglavnom, kako i samo ime kae, unutar vorske kaste, ali nije bila slubeno potvrena sve do ponovnog dolaska svemirske medicine. Kao prvo, poremeaj nisu pratili takvi vidljivi vanjski znakovi zbog kojih bi, pa recimo, on na primjer, zavrio prerezana grkljana nakon roenja. Ta se bolest javljala u odrasloj dobi, u poetku se manifestirajui kroz nebrojene fizike poremeaje, zavravajui s potpu-
nim mentalnim kolapsom i smru. U prolim burnijim vremenima barravarske povijesti, nosioci bolesti esto su umirali, nakon to bi i sami imali djecu, od drugih uzroka, a prije nego su se znakovi bolesti poeli manifestirati. U velikom broju obitelji bilo je ionako mnogo sluajeva ludila  ukljuujui i neke od mojih dragih Vorrutyerskih predaka  koje je bilo posljedica nekih drugih bolesti, tako da je, kada se ova bolest i manifestirala u kasnijoj dobi, to bilo krivo protumaeno. Opi uas.
Ali sad je izljeivo, zar ne?
Da, ali i skupo; uvijek je tako kad je neto rijetko, nema popusta. Miles preleti pogledom preko lanaka. Simptomi su se mogli suzbiti uz pomo raznih, skupih biokemijskih koktela koji su unitavali i zamjenjivali izobliene molekule; pravi, retrogenetski lijekovi bili su dostupni po mnogo vioj cijeni. Usprkos tim uinkovitim lijekovima potomci su bez obzira trebali biti testirani na tu bolest, po mogunosti u vrijeme oplodnje i prije ubacivanja u mater-nini replikator za odravanje trudnoe.
Zar mladi Nikolaj nije roen iz materninog replikato-ra? Blagi boe, valjda Vorsoisson nije od svoje ene  i djeteta  zahtijevao da se izlau opasnostima starinske trudnoe unutar tijela? Samo je jo nekoliko najkonzervativnijih vorskih obitelji dralo do tog starinskog obiaja, obiaja na koji se okomila i Milesova roena majka, s takvom estinom i dozom kriticizma kakvu je rijetko od nje doivljavao. A ona je, valjda znala.
Pa to se onda ovdje, do vraga, dogaa? Naslonio se stisnutih usana. Ako je, kao to je datoteka nagovjetavala, Nikolaj bolovao ili se sumnjalo da boluje od Vorzoh-nske distrofije, onda je bolovao ijedan ili ak oba njegova roditelja. Koliko su dugo znali?
Odjednom je shvatio to je propustio uoiti u svojim prvim dojmovima idiline brane sree kojom su Vorsois-
sonovi zraili. Takvo je to uvijek najtee, uoiti djelie koji nedostaju. Falilo je jo barem troje djece, eto to. Nekoliko sestrica za Nikolaja, roditelji, molim vas? Ali, ne. Znai saznali su nedugo nakon sinova roenja. Prava nona mora za njih. Ali, je li nosilac on ili ona ? Nadao se da nije gospoa Vorsoisson; nezamislivo je da bi tu spokojnu ljepotu mogao razoriti nekakav poremeaj iznutra...
Ne elim znati sve ovo.
Njegova je puka znatielja bila adekvatno kanjena. Ovakvo idiotsko njukanje zasigurno nije primjereno jednom carskom revizoru, koliko god ono bilo uobiajeno za jednog agenta CarSiga. Biveg agenta. Gdje je sad ona silna i sjajna estitost novog revizora? Isto je tako mogao njukati i po ladici s njezinim donjim rubljem. Ne mogu te ostaviti samog ni pet minuta, je li deko ?
Godinama se bunio protiv vojnih pravila, sve dok nije naao posao bez ikakvih pisanih pravila. Osjeaj daje umro i otiao u raj, trajao je svega oko pet minuta. Carski je revizor bio carev glas, njegove oi i ui, katkad i ruke, zgodan opis radnog mjesta sve dok se ne zapitate to bi ta poetska metafora trebala znaiti.
Bi li mu pomoglo preispitivanje: Mogu li zamisliti Gregora kako radi ovo ili ono ? Gregorova prividna carska ozbiljnost skrivala je gotovo bolnu osobnu srameljivost. Oklijevao je. Dobro, bi li pitanje trebalo postaviti ovako: Bi li mogao zamisliti cara Gregora u svom kabinetu da ini ovo? Samo, koji su postupci, pogreni u privatnom ivotu, zakoniti ako ih carski revizor izvrava po dunosti? Mnogi, sudei po presedanima koje je proitao. Pa, je li onda ispravno pravilo: "Ad lib1 dok ne pogrijei, a onda emo te unititi?" Miles nije bio siguran da mu se takva ideja svia.
Ad lib ( ad libitum), lat. - po volji, po elji.
ak je i u njegovim CarSigovim danima kopanje po neijim privatnim datotekama bio nain na koji su tretirali neprijatelje, ili barem sumnjivce. Dobro, i budue regrute. I one koji nisu imali veze s operacijom ali su se nalazili na podruju njezina djelovanja. I... i... on otpuhne izrugujui se sam sebi. Gregor je bar imao bolje manire od CarSiga.
Dokraja posramljen zatvori datoteke, izbrie sve tragove svog ulaska i otvori sljedei izvjetaj obdukcije. Pokuavao je zakljuiti neto iz naina na koji se tijelo raspalo. Smrt je imala odreenu temperaturu; bila je prokleto hladna. Prije nego je nastavio, zastane kako bi okrenuo sobni termostat na nekoliko stupnjeva vie.
 MrMastpr RniolH
 4f")
Tree poglavlje
Ekaterina nije mogla pretpostaviti koliko e posjet carskog revizora uznemiriti osoblje Nikolajeve kole. Ali ih je Profesor, i sam s dugogodinjim nastavnikim iskustvom, brzo uvjerio kako ovo nije slubena inspekcija i izvukao sve prave fraze iz rukava kako bi ih umirio. Ipak, ona i ujak Vorthys nisu se zadrali onoliko dugo koliko joj je Tien predloio.
Da skrate vrijeme, ona ga povede u kratak obilazak najljepih mjesta Serifozine kupole: najljeih vrtova, najviih promatrakih platformi s kojih je pucao pogled na suhi komarrski krajolik izvan protezanja gradskog tita. Serifoza je bila glavni grad ovog planetarnog sektora  jo se uvijek morala truditi da o njemu ne razmilja kao o okrugu barravarskog stila. Granice barravarskih okruga bile su prirodnije, teritoriji razbacani zbrda-zdola slijedei rijeke, planinske lance i nepravilne linije gdje su grofovske vojske gubile povijesne bitke. Komarrski su sektori bili pravilnih geometrijskih oblika, dijelei kuglu na jednake dijelove. Takozvane kupole, u stvari tisue meusobno povezanih graevina svakojakih oblika, svoje su prvobitne pravilnosti izgubile prije stotinu godina kad su ih arhitektonskim zahvatima stali proirivati nasumino i bez plana. Sa zakanjenjem, ona shvati da bi visokog inenjerskog strunjaka trebala provesti najdubljim komu-
nalnim tunelima i postrojenjima za energiju i recikliranje atmosfere. Ali ve je bilo prekasno, bilo je vrijeme ruku. Njezin ih je obilazak doveo u blizinu njezina omiljena restorana, imitacije vrtnog restorana sa stolovima postavljenim u dizajniranom parku ispod ostakljenog neba. Oteena se solettna postava sada, s ovog mjesta, mogla vidjeti; svojom je konturom pratila zamiljenu liniju suneve putanje i trenutno je bila zasjenjena visokim, rijetkim oblacima, kao da sa sramom prikriva svoje deformacije.
Golema mo carskog glasa koju su uivali revizori nije mnogo promijenila njezina ujaka, primijetila je Ekate-rina sa zadovoljstvom; jo je u njemu postojao entuzijazam za bogatim desertima, i uz njezinu pomo odabrao je jela naopakim redoslijedom, od slatkog pa unatrag. Nije mogla rei da "se nije uope promijenio"; inilo se daje postao drutveno oprezniji, razmiljajui prije nego to bi progovorio, a razlog nisu bili samo tehniki detalji. No, nije mogao sasvim zanemariti nove i pretjerane reakcije ljudi oko sebe.
Naruili su, a ona pogleda prema gore slijedei ujakov pogled koji nakratko proui oteenu postavu iz ovog ugla. Ona ree: "Ne moramo se bojati da e carstvo odustati od projekta izgradnje solette, zar ne? Morat emo je barem popraviti. Mislim... ovako izgleda prilino nestabilno."
"U stvari, i do sada je bila nestabilna. Solarni vjetar. Neto e uskoro morati napraviti", odvrati on. "Ja sigurno ne bih elio daju se zapusti. To je najvee inenjersko dostignue komarrskih kolonijalnih predaka, osim, naravno same kupole. Najbolje to su ljudi postigli. Ako je to bila sabotaa. .. pa, ti su onda postigli najgore. Vandalizam, bezumni vandalizam."
Teko da bi i umjetnik korei nagrivanje neke vrijedne, stare slike, bio vatreniji u svom izlaganju. Ekaterina ree: "ula sam prie starijih Komarrana kako su se osje-
ali kad je, praktiki u samom poetku invazije, admiral Vorkosigan zauzeo zrcalo. Ne znam kakvu je to imalo taktiku vrijednost, s obzirom na brzinu svemirskih bitki, ali je zasigurno predstavljalo velik psihiki udarac. Gotovo kao da smo im zauzeli samo sunce. Mislim da je njegovo vraanje Komarrskoj civilnoj kontroli bio vrlo dobar politiki potez. Nadam se da ga ovo nee pomutiti."
"Teko je rei." Novi oprez, ponovno.
"Prialo se o otvaranju promatrake platforme za turiste. Vjerujem da su odahnuli to to jo nisu napravili."
"Imaju dovoljno organiziranih obilazaka za uvaene linosti. I ja sam bio najednom, prije nekoliko godina kad sam drao kratki teaj na Solsticijskom sveuilitu. Sreom, na dan sudara na platformi nije bilo nikoga. Ali, inae bi trebala biti otvorena za javnost, kako bi se mogla razgledati i sluiti u obrazovne svrhe. Mogli bismo to napraviti kako valja s muzejem u kojem bi se objanjavalo kako je postava izgraena. To je sjajna konstrukcija. udno je, kad se bolje razmisli, da je njezina osnovna funkcija bila stvaranje movara."
"Movare stvaraju zrak koji se moe udisati. Postepeno." Ona se nasmijei. isto inenjerska estetika, u poimanju njezina ujaka, jasno je nadjaavala maglovit bioloki pogled na stvari.
"Na kraju e jo braniti i takore. Shvatio sam da ih ovdje stvarno ima?"
"O da, u tunelima kupole. I hraka i skoimia. Sva ih djeca hvataju za kune ljubimce. Najvjerojatnije je da su se tako i pojavili. Mislim da su crno-bijeli takori ba slatki. Is-trebljivai tetoina moraju raditi u tajnosti zbog svojih mlaih lanova obitelji. Imamo i ohare, naravno, a tko ih nema? I  u Ekvinociju  divlje kakadue. Prije nekoliko desetaka godina nekoliko je parova pobjeglo, ili su bili puteni. Sada posvuda ima tih velikih ptica duginih boja, a lju-
di ih hrane. Sanitarne su ih ekipe htjele istrijebiti, ali su ih dioniari kupole nadglasali."
Konobarica im je posluila salate i ledeni aj. Nastala je kratka stanka u razgovoru dok je njezin ujak uivao u svjeem pinatu, mangu s lukom i ueerenim oraiima. Pretpostavljala je da e mu se ueereni oraii svidjeti. Prodajni vrt Serifoze, s hidroponskim uzgojem biljaka, jedan je od najboljih na Komarru.
Iskoristila je stanku kako bi razgovor preusmjerila na ono to joj je trenutno najvie budilo znatielju. "Tvoj kolega, barun Vorkosigan  zar je stvarno imao trinaestogodinju karijeru u Carskoj sigurnosti?" Ili te je samo Tien iznervirao?
"Tri godine u Carskoj vojnoj akademiji, deset u CarSi-gu, da budemo precizniji."
"Kako je uope upao, s obzirom na fiziki ispit?"
"Nepotizam, pretpostavljam. Neke vrste. No, mora se priznati da se tom prednou, poslije, rijetko sluio. Kada me Gregor zamolio da s ostalim revizorima pregledam Vor-kosiganovu kandidaturu, prije zakletve, imao sam neobinu ast proitati njegov cjelokupni tajni vojni dosje."
S blagim razoaranjem ona ree: "Tajni. Pretpostavljam da mi u tom sluaju ne smije nita rei."
"Pa", nasmijei se s punim ustima salate, "sigurno si ula za dogaaj s Dagoole IV. O velikom bijegu Marilakana-ca iz cetagandanskog vojnog logora prije nekoliko godina?"
Maglovito se prisjeala. Tada je bila zaokupljena majinstvom i slabo je obraala panju na vijesti, posebno na tako daleke, svemirske. Ali, kimne mu glavom ohrabrujui ga da nastavi.
"Sve je to sada ve stara pria. Koliko sam shvatio Vor-kosigana, Marilakanci su zapoeli i snimanje holovidne drame na tu temu. Nazvali su je Veliki bijeg ili takvo ne-
to. Pokuali su ga unajmiti  ili bolje reeno, njegov tajni lik  da im bude tehniki savjetnik scenarija, no on je ponudu sa aljenjem odbio. Meutim to da CarSig sve te vojne operacije koje Marilakanci naveliko ekraniziraju, i dalje klasificira kao vojnu tajnu, ini mi se previe nepopustljivim ak i za jedan CarSig. U svakom sluaju, Vorkosigan je bio barravarski agent koji je stajao iza tog bijega."
"Nisam znala ni da smo imali agenta u svemu tome." "On je bio na ovjek na mjestu dogaaja."
Znai ona udna ala o hruim Marilakancima... nije bila ala. Uope. "Ako je tako dobar zato je napustio posao?"
"Hm." Njezin je ujak umoio pecivo od raznih sjemenki u ostatke umaka od salate prije nego je odgovorio. "Mogu ti rei samo slubenu verziju. Nije dao ostavku dobrovoljno. Prije nekoliko godina bio je vrlo teko ranjen
 toliko da mu je bilo potrebno krio-zamrzavanje. I prvobitno ranjavanje kao i kasnije krio-zamrzavanje nanijeli su mu teka tjelesna i psihika oteenja, s trajnim posljedicama. Bio je prisiljen prihvatiti lijeniki otpust, koji on
 hm!  nije ba dobro podnio. Ali nije na meni da razglabam o tim detaljima."
"Ako je bio ozlijeen toliko da mu je trebalo krio-zamrzavanje, znai daje bio mrtav!" ree ona zaprepateno.
"Tehniki, mislim da jest. Pojmovi 'iv' i 'mrtav' nisu vie tako strogo odreene kategorije kao to su bile u Vrijeme izolacije."
Znai, njezin je ujak, ako je tome uope pridavao panju, vjerojatno bio upoznat s upravo onim lijenikim iz-vijeima o Vorkosiganovim mutacijama, koji su nju najvie zanimali. Vojni su lijenici vrlo temeljiti.
"I zato je, da sva ta silna obuka i iskustvo ne ostanu neiskoriteni", nastavio je ujak Vorthvs, "Gregor Vorko-
siganu pronaao civilni posao. Veina revizorskih poslova nije fiziki zahtjevna... iako je, priznajem, korisno uz sebe imati nekog mlaeg i mravijeg, koga moe u svemirskom odijelu poslati na one duge izvanpostajne inspekcije. Bojim se da pomalo iskoritavam to kako on dobro podnosi sve napore, a pokazao se i vrlo pronicavim."
"Onda je on stvarno tvoj asistent?"
"Ni u kojem sluaju. Koja je to budala rekla? Svi su revizori meusobno ravnopravni. To to imam dui sta znai jedino to da, u onim rijetkim sluajevima kad djelujemo u grupi, mene zapadnu odreeni, dosadni administrativni poslovi. Vorkosigan je, kao dobro odgojen mladi ovjek, pristojan naspram mojih sjedina, ali on je samostalan revizor sa svim svojim pravima, i moe raditi kako eli. Za sada mu odgovara prouavanje mojih metoda. A ja u iskoristiti priliku i prouiti njegove." Vidi, nai carski zadaci ne izvravaju se prema priruniku. Jednom je bilo predloeno da ga revizori kreiraju sami za sebe, ali oni su  ja mislim vrlo mudro  zakljuili da e to donijeti vie zla nego dobra. Umjesto toga imamo arhiv carskih izvjetaja; presedane, bez pravila. U posljednje vrijeme nas nekolicina, koji smo zadnji doli, trudi se svakoga tjedna proitati nekoliko starih izvjetaja, a zatim se nai na veeri, raspravljati o sluajevima i analizirati na koji su nain bili rijeeni. Zadivljujue. I fino. Vorkosigan ima izvanrednog kuhara."
"Ali ovo jest njegov prvi zadatak, zar ne? I... on je imenovan, samo tako, carevim hirom."
"U poetku je bio imenovan devetim revizorom. Vrlo teak zadatak, unutar samog CarSiga. Ja ga se ne bih prihvatio."
Ni ona nije bila totalno izvan dogaaja. "O, boe. Zar je on imao svoje prste u dvostrukoj promjeni efova CarSiga, prole zime?"
.j*^,,    I nic MrMacrpr RuirifH
"Meni su puno drae inenjerske istrage", primijeti blago njezin ujak.
Dok je Ekaterina probavljala ovo skretanje s teme, stigla je njihova pilea salata u zdjelicama i sendvii. Kakvu je, naposljetku, potvrdu oekivala? Vorkosigan ju je uznemirivao, morala je priznati, sa svojim nehajnim pogledom i toplim oima, a nije znala zato. Naginjao je podrugljivosti. Valjda nije bila nesvjesno puna predrasuda prema mutantima, kad je sam Nikolaj... U Vrijeme izolacije, da mi se rodilo dijete kao Vorkosigan, moja bi majinska dunost naspram genoma bila prerezati mu grlo.
Nikki je, na sreu izbjegao istku. Na neko vrijeme. Vrijeme izolacije zauvijek je zavrilo. Hvala bogu.
"Koliko shvaam, tebi se Vorkosigan svia", zapone ona opet, ne bi li izvukla kakvu njoj zanimljivu informaciju.
"Kao i tvojoj ujni. Profesorica i ja pozvali smo ga nekoliko puta, prole zime, na veeru. Tako je Vorkosiganu, kad bolje razmislim, i pala na pamet ideja o sastancima na kojima bismo raspravljali o prolim sluajevima. Znam da je on u poetku utljiv, ak oprezan, ali zna biti vrlo dovitljiv kad se opusti."
"Je li zabavan?" Ona zasigurno nije stekla takav dojam o njemu.
Progutao je jo jedan zalogaj sendvia i bacio ponovno pogled na nepravilan bijeli obris u oblacima koji je sada odreivao poziciju solette. "Trideset sam godina poduavao budue inenjere. Mukotrpan posao. Ali svake sam godine imao zadovoljstvo, na svojim predavanjima imati nekoliko odlinih i bistrih studenata, zbog kojih se sve isplatilo." Gucne zainjeni aj i progovori jo sporije: "No puno rjee, najvie svakih pet do deset godina, meu mojim bi se studentima pojavio pravi genij, a takvo je zado-
47
Knm^rr.
voljstvo prava povlastica koju vrijedi pamtiti do kraja ivota."
"Ti misli da je on genij?" upita ona podiui obrve. Taj vorski bezveznjak ?
"Ne poznajem ga jo tako dobro, ali mislim da jest, povremeno."
"Moe li se povremeno biti genije?"
"Svi genijalci, koje sam susreo, bili su to samo povremeno. Da bi se kvalificirao, dovoljno je iskazati se samo jednom, zna. Jednom kad je potrebno. Ah, desert. Ajme ovo je prekrasno!" sa zadovoljstvom je navalio na veliki okoladni kup s tuenim vrhnjem i oraiima.
eljela je osobne podatke, a dobivala je samo saetak njegove karijere. Morat e zauzeti mnogo tei izravan pristup. Dok je grabila svoju prvu licu zainjene pite od jabuka sa sladoledom, konano se ohrabrila upitati: "Je li oenjen?"
"Nije."
"udi me." Ili ne? "On je visoki Vor, zaboga, najvii  jednog e dana biti okruni grof, zar ne? Bogat je, pretpostavljam, ima vanu poziciju..." Izgubila se. stoje eljela rei? to s njim nije u redu da dosad nije pronaao enu ? Kakva su ga genetska oteenja uinila takvim kakav je i je li mu to po majci ili ocu? Zar je impotentan, sterilan, kako zapravo izgleda ispod sve one skupocjene odjee? Skriva li jo gore deformitete? Je li homoseksualac? Je li sigurno ostaviti Nikkija s njim nasamo? Nita od toga nije mogla pitati, a njezino okolianje nije ju dovelo ni blizu odgovora koje je eljela saznati. K vragu, ne bi imala takvih potekoa u izvlaenju informacija da razgovara s Profesoricom.
"Zadnjih deset godina nije bio u carstvu", ree on, kao da e to neto objasniti.
I
"Ima li brae ili sestara?" Normalnu brau ili sestre?
"Ne."
To je lo znak.
"Povlaim rije", doda ujak Vorthvs. "Ne u uobiajenom smislu, trebao sam rei. Ima klona. Koji ne izgleda kao on."
"Ali  ako je  ne razumijem."
"Ako si znatieljna, to bi ti trebao objasniti Vorkosi-gan. Komplicirano je ak i po njegovim standardima. Ja ga jo nisam upoznao." Izmeu zalogaja okolade i zalogaja vrhnja, on nadoda: "Govorei o brai i sestrama, jesi li planirala kakve za Nikolaja? Ako bude jo ekala bit e meu njima prevelika razlika u godinama."
Ona se u panici nasmijei. Usuuje li mu se rei? Tie-nove optube da gaje varala jo su ivo gorjele u njezinom sjeanju, ali bila je tako umorna, iscrpljena i nasmrt bolesna od te glupe tajnovitosti. Da je barem njezina ujna ovdje...
Bila je tupo svjesna svog kontraceptivnog implantata, jedino to je od svemirske tehno-kulture Tien prihvatio bez pitanja. Davao joj je svemirsku sterilnost bez svemirske slobode. Moderne su ene rado odbacivale klasinu trudnou, koja je ponekad bila pravo kockanje sa ivotom, u zamjenu za zdravlje koje je prualo koritenje materni-nog replikatora, ali Tienovo opsesivno prikrivanje zatvorilo joj je vrata i pred tom povlasticom. ak i kad bi bio izlijeen somatski, njegovi geni ne bi, stoga bi svako potomstvo moralo biti genetski pregledano. Zar je mislio ne imati vie djece? Kada je pokuala povesti razgovor na tu temu, odgovorio bi openito, Sve u svoje vrijeme; no kad bi inzistirala, postao bi ljut, optuujui je da mu dosauje i da je sebina. To je djelovalo i ona bi uvijek zautjela.
Ona vjeto izbjegne ujakovo pravo pitanje. "Toliko smo se selili. ekam da se stvari smire s Tienovom karijerom."
"Doista se inio prilino, ah, nemirnim", ree upitno podigavi obrve, i oekujui... to?
"Ja... neu se pretvarati daje bilo lako." Dovoljno blizu istini. Trinaest razliitih poslova u deset godina. Je li to normalno za inovnika u usponu? Tien je rekao da je nuno, nikad ni jedan ef nije nikog unaprijedio ili pak unazadio unutar ustaljene grupe; mora promijeniti posao kako bi krenuo naprijed. "Selili smo se osam puta. Dosad sam napustila est vrtova. U posljednja dva prebivalita nisam nita ni posadila osim u lonce. Kad smo dolazili ovamo morala sam ostaviti i veinu lonanica."
Moda e Tien zadrati komarrski posao. Kako e ikada sakupiti godine staa i dovoljno pohvala, za tako eljeno unapreenje, ako nikada ne ustraje na jednom mjestu dovoljno dugo da bi ih mogao zaraditi? Njegovih je prvih nekoliko radnih mjesta, morala se sloiti, bilo osrednje; bilo joj je jasno zato ih je odmah elio napustiti. I oekuje se da ivot mladog para u poetku, kad ulaze u svijet odraslih, zrelih ljudi, bude neustaljen. Pa, ona sama je tada stvarno ula u svijet odraslih; naposljetku imala je onda samo dvadeset godina. Tien je dodue imao trideset kad su se vjenali...
Svaki bi novi posao zapoeo s velikom dozom entuzijazma, naporno radei, ili barem radei prekovremeno. Vie i bolje se nije moglo. Potom bi entuzijazam splasnuo, a zapoelo bi prigovaranje kako ima previe posla, premalo nagrada koje su stizale previe sporo. Lijeni suradnici, licemjerni efovi. Ilije barem on tako govorio. Kad bi zapoeo podmuklo ogovarati seksualne spletke svojih nadreenih, to je bio tajni znak za uzbunu; znai da je posao pri kraju, opet. Pronai e se novi... mada se u zadnje vrije-
...,   Lois McMaster Buiold       50   ..,,.
I
me inilo da mu je za pronalaenje novog posla potrebno sve vie i vie vremena. Tada bi njegov entuzijazam ponovno planuo i krug bi krenuo nanovo. Njezino hiperosjetljivo uho zasad jo nije uhvatilo loe frekvencije vezane uz ovaj posao, a bili su ovdje ve skoro godinu dana. Moda je Tien konano pronaao svoju  kako je to Vorkosigan nazvao?  svoju strast. Ovo je bilo najbolje zaposlenje do sada; moda su stvari konano kretale nabolje, za promjenu. Ako dovoljno dugo izdri, trebalo bi biti bolje, strpljivost e biti nagraena. No... s Vorzohnskom distrofijom koja im je visjela nad vratom, Tien je imao dobrih razloga za nestrpljivost. Nije imao vremena na pretek.
A ti ima? Ona odbaci takvu misao.
"Tvoja ujna nije bila sigurna jesi li sretna. Ne svia ti se Komarr?"
"Oh, kako da ne, svia mi se Komarr", brzo e ona. "Priznajem, bila sam malo nostalgina za domom, ali to nije isto to i nesvianje."
"Mislila je da e iskoristiti priliku i smjestiti Nikkija u komarrsku kolu, zbog, kako bi to ona rekla, kulturolokog iskustva. Nije daje njegova kola, koju smo jutros vidjeli loa. Dapae, obeavam da u joj prenijeti dobre dojmove koji e je umiriti."
"Dvoumila sam se. Ali, biti Barravarac u komarrskoj koli, stranac s drugog planeta, za Nikkija ne bi bilo ba lako. Zna kakva su djeca u toj dobi kad se namjere na nekog tko je drugaiji. Tien je mislio da e mu u privatnoj koli biti mnogo bolje. Mnoge vorske obitelji iz ovog sektora tamo alju svoju djecu. Smatrao je da bi Nikki mogao stei korisna poznanstva."
"Nisam dobio dojam da je Nikki drutveno ambiciozan." Gorina njegovih rijei je bila ublaena laganim namigivanjem.
5 I        Komarr 
Kako je trebala reagirati? Kako obraniti izbor s kojim se ni sama nije slagala? Priznati da je Tien u krivu? Ako se jednom zapone aliti na Tiena, nije bila sigurna da e se moi zaustaviti prije nego to iz sebe izbaci svoje najstranije brige. Uostalom ljudi koji se ale na svoje partnere uvijek su djelovali i zvuali tako grozno. "No, onda barem poznanstva za mene." A nije imala energije raditi na tome, barem ne onako revno kako je Tien mislio da bi trebala.
"Ah. Dobro je to stjee prijatelje."
"Da, pa... da." Pomazala je posljednje ostatke jabunog sirupa sa tanjura.
Kada je podigla pogled, ugledala je zgodnog, mladog Komarrana koji se zaustavio kod vanjskog ulaza atrija restorana i buljio u nju. Nakon nekoliko trenutaka ue i prie njihovu stolu. "Gospoa Vorsoisson?" upita nesigurno.
"Da?" ree ona oprezno.
"O, dobro, i mislio sam da ste to vi. Moje je ime Andro Farr. Susreli smo se, prije nekoliko mjeseci, na zimoslav-nom primanju teraformacijskih zaposlenika Serifoze, sjeate li se?
Maglovito. "Oh, da. Vi ste bili neiji pratilac?"
"Da. Marie Trogir. Ona je inenjerski tehniar u odjelu uprave Toplinskog otpada. Ili je bila... Poznajete li je? Mislim je li ikada s vama razgovarala?"
"Ne, zapravo ne." Ekaterina je nekoliko puta susrela ovu mladu komarrsku enu na savreno protokolarno organiziranim primanjima u povodu Projekta. Obino je bila jedino svjesna sebe kao Tienove pratilje i potrebe da se srdano susree i upoznaje sa svima, te zapodjene osobne razgovore. "Je li namjeravala sa mnom razgovarati?"
Mladi se ovjek razoarano snudi. "Ne znam. Mislio sam da ste, moda, prijateljice, ili barem poznanice. Razgovarao sam sa svim njezinim prijateljima koje sam mogao pronai."
"Um... hm?" Ekaterina nije bila sasvim sigurna da eli nastaviti ovaj razgovor.
Farr kao da je osjetio njezinu nelagodu; lagano se zarumenio. "Oprostite. ini se da sam se naao u prilino bolnoj obiteljskoj situaciji, a ne znam ni zato. Ostao sam iznenaen. Ali... ali, vidite... prije nekih est tjedana, Marie mije rekla da odlazi izvan grada na terenski posao koji treba obaviti za svoj odjel i da e se vratiti za pet tjedana, nije bila sigurna tono kada. Nije mi ostavila nikakve komkonzolske kodove preko kojih bi je mogao dobiti. Rekla je da me vjerojatno nee moi nazvati, ali da se nita ne brinem."
"Da li, ovaj, vi ivite zajedno?"
"Da. No, vrijeme je prolazilo i prolazilo, a ni rijei... Naposljetku sam nazvao voditelja njezina odjela, administratora Soudhu. On je bio neodreen. Zapravo mislim da se izmotavao. Stoga sam otiao osobno i raspitao se. Kad sam ga konano pritisnuo, rekao je", Farr proguta, "nenadano je dala ostavku prije est tjedana i otila. Kao i njezin nadreeni inenjer, Radovas, onaj s kojim je rekla da ide na teren. Soudha je pretpostavljao da su otili zajedno. To nema smisla."
Pretpostavka da se ovdje radilo o obinom bijegu iz veze bez ostavljanja nove adrese Ekaterini se inila sasvim logina, ali bilo bi neumjesno da to kae. Tko zna kakvo je duboko nezadovoljstvo Farr previdio kod svoje dame? "ao mije. Nita ne znam. Tien mi nije nita spominjao."
"ao mije to sam vam smetao, gospoo", oklijevajui e na odlasku.
I
 M*-M-ict-or  Rnis-JH
"Jeste li razgovarali s gospoom Radovas?" upita Eka-terina tek tako.
"Pokuao sam. Odbila je."
I to je, naravno, bilo razumljivo ako je njezin postariji mu pobjegao s mlaom i zgodnijom enom.
"Jeste li ispunili obrazac za nestale osobe u kupolinoj Slubi sigurnosti?" zanimao se ujak Vorthvs. Ekaterina shvati da ih nije ni predstavila, ali razmislivi odlui da na tome i ostane.
"Nisam bio siguran. Ali mislim da hou."
"Mm", ree Ekaterina. Je li stvarno eljela poticati mladia na potragu za tom djevojkom? Nakon to se oigledno uspjela izvui. Je li odabrala ovako okrutan nain da prekine vezu zato to je inae lakomislena ili zato to je on inae monstrum? Ovako sa strane teko je prosuditi. Nikad ne moe znati kakvo tajno breme netko nosi, sakriveno iza sretnih osmijeha.
"Ostavila je sve svoje stvari. I make. Ne znam to bih s njima", ree on sav jadan.
Ekaterina je ula da su oajne ene za sobom ostavljale sve, ak i djecu, ali ujak se Vorthvs ubaci: "Stvarno udno. Da sam ja na vaem mjestu otiao bih u Slubu sigurnosti, ako nita drugo bar da umirite savjest. Ako bude potrebno, uvijek se naknadno moete ispriati."
"Ja... ja mislim da bih mogao. Do vienja, gospoo Vorsoisson. Gospodine."
Proe rukom kroz kosu i izae u vrt kroz mala vrata, imitaciju kovanog eljeza.
"Moda bismo se trebali vratiti", predloi Ekaterina dok je mladi nestajao iz vidokruga. "Hoemo li barunu Vorkosiganu ponijeti ruak? Ovdje se moe uzeti za van."
"Nisam siguran da on primjeuje preskoeni obrok kad se baci na neki problem, ali nije zgorega."
I
"Zna li to voli?"
"Sve, pretpostavljam."
"Ima li kakve alergije na hranu?"
"Koliko ja znam, ne."
Na brzinu je odabrala prikladno izbalansiran i hranjiv obrok, nadajui se da lijepo aranirano povre nee zavriti u kanti za smee. S mukarcima se nikad ne zna. Krenuli su im su dobili narueno, a Ekaterina ih povede prema najblioj stanici cjevovoza koji e ih dovesti do njihova dijela kupole. Jo uvijek nije imala blagog pojma kako se Vorkosigan tako dobro borio sa statusom mutanta na njihovu matinom planetu koji je igosao sve vrste mutacija, osim, moda, ako je veinu karijere ostvario izvan njega. Moe li to ikako koristiti Nikolaju?
etvrto poglavlje
inovniko carstvo Etienna Vorsoissona zauzimalo je dva sredinja kata izoliranog tornja u kojem su se nalazili uredi ovdanje uprave kupole Serifoza. Toranj, koji se nalazio na samom rubu kompleksa ratrkanih kupola, nije bio u sklopu niti jedne graevine koja je sadravala atmosferu. Dok su se uspinjali unutranjim dizalom, Miles s negodovanjem promotri stakleni krov atrija. Mogao se zakleti da uje tiho, udaljeno pitanje zraka koji izlazi iz nekog razlabavljenog spoja. "Sto bi se dogodilo da netko baci kamen kroz prozor?" promrmlja Profesoru koji se nalazio korak iza njega.
"Nita naroito", mrmljanjem mu odgovori Vorthys. "Napravio bi se zamjetan propuh, ali razlike u tlaku nisu toliko velike."
"Istina." Kupola Serifoza zapravo nije bila kao svemirska instalacija, bez obzira na zavaravajue slinosti u arhitekturi. Kao prvo, zrak iznutra napravljen je od zraka izvana. Ventilacijske cijevi koje su bile postavljene po cijelom kompleksu kupole uvlaile su prirodni komarrski zrak, filtrirale ga izvlaei viak ugljinog dioksida i ostale nepoeljne plinove, proputale nepromijenjeni duik i koncentrirale kisik na postotak podnoljiv ljudima. Postotak kisika u prirodnoj komarrskoj atmosferi je bio preni-
zak da bi vei sisavci mogli preivjeti bez tehnoloke podrke maski za disanje, ali njegova je ukupna koliina bila velika ak i u usporedbi s najveim kupolnim kompleksima. "Sve dok svi pogonski sistemi rade."
Izali su iz dizala i slijedili Vorsoissona u hodnik koji se odvajao od sredinjeg atrija. Pogled na ormari s maskama za disanje u sluaju nude, koji je bio privren za zid pored aparata za gaenje, uvjerio je Milesa da Komar-rani nisu ba sasvim nesvjesni svog svakodnevnog rizika. Iako je ormari djelovao sumnjivo pranjavo; je li ijednom bio upotrijebljen otkad su ga postavili, prije tko zna koliko godina? Ili provjeren? Daje ovo vojna inspekcija, Miles bi si mogao dati tu slobodu da zaustavi grupu upravo na ovom mjestu i rastavi ormari na sastavne dijelove kako bi provjerio jesu li razine energije i rezervoara jo unutar specifikacije. Kao carski revizor imao je i ovlasti da to uini, ili bilo to drugo to bi mu palo napamet. Kad je bio mlai bio je sklon takvoj neobuzdanosti. Nou se u mranim sumnjama Miles katkad znao pitati je li car Gregor dovoljno dobro promislio prije njegova imenovanja za revizora. Mo kvari ljude, to je za oekivati ali ovo je prije sliilo putanju djeurlije u duan sa slatkiima. Deko, dr' se pod kontrolom.
Sluaj s maskama proao je bez incidenta. Kao njihov vodi, Vorsoisson im je nastavio pokazivati uredske prostorije razliitih pododjela, ali bez poziva posjetiteljima da uu. Nije da se neto u tim inovnikim uredima imalo i vidjeti. Pravi interes i pravi posao nalazio se ionako izvan kupola, u eksperimentalnim stanicama i parcelama biote po cijelom Serifoza sektoru. Sve to e Miles, u ovim ispraznim sobama, pronai jesu... komkonzole. I Komarra-ne, naravno, puno Komarrana.
"Ovuda, gospodo." Vorsoisson ih je uveo u ugodno prostranu sobu u kojoj se nalazio veliki, okrugli stol s ho-lovidnim projektorom. Prostorija je izgledala i mirisala
kao i sve druge prostorije za sastanke u kojima je, tijekom svoje skraene karijere, Miles prisustvovao razmjeni vojnih i sigurnosnih informacija. Opet ista pjesma. Predviam da e moj najvei izazov ovog popodneva biti ostati budan. Petero ih je ljudi, to mukaraca to ena, ekalo sjedei i nervozno premeui blokove za biljeke i vid-dis-kove, a jo ih je nekoliko, mrmljajui isprike, uurbano ulazilo iza dva revizora. Vorsoisson je pokazao koja su dva mjesta bila predviena za posjetioce, njemu slijeva i zdesna. Uz kratak pozdravni osmijeh, Miles se smjesti.
"Gospodine revizoru Vorthvs, barune Vorkosigane, dopustite mi da vam predstavim voditelje odjela podrunice Serifoza u sklopu komarrskog Teraformacijskog projekta." Vorsoisson krene oko stola imenujui svakog prisutnog i njihove odjele koji su osim imena triju osnovnih grana, Raunovodstva, Operacija i Istraivanja, nosili i opisne titule poput Snienje razine ugljika, Hidrologija, Pokusne parcele, Uprava toplinskog otpada i Mikrobioloka reklasifikacija. Roeni Komarrani, svi do jednog; Vorsoison je bio jedini barravarski doljak meu njima. Vorsoisson ostane stajati i okrene se jednom od tek pristiglih. "Gospodo, mogu li vam predstaviti i takoer prisutnog Ser Veniera, mog administrativnog pomonika. Ven-nie je za vas organizirao ovu prezentaciju koja e vam pruiti opi pregled, nakon koje e vam moje osoblje rado odgovoriti na sva vaa pitanja."
Vorsoisson sjedne. Venier kimne svakom revizoru i promrmlja neto nerazumljivo. Bio je nevelik ovjek, nii od Vorsoissona, s otrim smeim oima i neobino malom donjom vilicom koja mu je, u kombinaciji s njegovim nervoznim dranjem, davala izgled izbezumljenog zeca. Izaao je za podij kod upravljakih kontrola holovida, protrljao ruke, zatim sloio pa presloio svoju hrpicu diskova prije nego to je odabrao jedan, a onda ga ponovno odloio. Proisti grlo pa ree:
"Gospodo. Predloeno je da zaponem s povijesnim presjekom." Zatim ponovno kimne glavom svakom od njih, zadravajui pogled neto due na Milesu. Ubacio je disk u stroj i iznad videoploe se otvorio atraktivan, umjetniki dotjeran pogled na Komarr. "Prvi istraivai cr-votonog neksusa smatrali su Komarr prikladnim kandidatom za moguu teraformaciju. Naa gravitacija od gotovo 0. 9 standardne, obilne zalihe prirodnog plinovitog duika, najboljeg zatitnog plina i dovoljno vode-leda bili su bolji uvjeti od onih na klasino ledenim i suhim planetima poput, na primjer, Marsa."
Stvarno su bili istraivaki pioniri, pomisli Miles, doli su i naselili se prije nego to su otkriveni pogodniji svjetovi i izveli zahtjevan projekt, ekonomski neisplativ, barem sa stajalita nekog tko tamo jo nije ivio. Ali... s druge strane, postojale su te crvotoine.
"Nedostatak je bila", nastavi Venier, "visoka koncentracija atmosferskog CO2 otrovna za ljude i insolacija neadekvatna za stvaranje bilo kakvog efekta staklenika koji bi zadravao toplinu potrebnu za odravanje tekue vode. Komarr je stoga bio beivotan planet, hladan i mraan. Prve su kalkulacije pretpostavile daje potrebno vie vode pa je izvreno nekoliko, takozvanih, manjih kometnih udara. Danas moemo zahvaliti naim precima za juna kraterna jezera." Prikazan je, dodue poneto uvean, vatromet svjetala kako zasipa donju hemisferu planeta i pretvara se u niz plavih mrlja. "No, zbog sve vee potrebe svemirskih stanica za vodom iz kratera i zrakom za orbitalne i crvotone stanice, proces se morao zaustaviti. Naravno i zbog straha naseljenika jer se putanje kometa nisu mogle najtonije kontrolirati."
Opravdanog straha, koliko se Miles mogao sjetiti ko-marrske povijesti. On dobaci Vorthvsu brz pogled. Profesor se inio savreno zadovoljan Venierovim kolskim predavanjem.
"U stvari", nastavi Venier, "kasnija su istraivanja pokazala daje ledena kora na polovima deblja nego to se u poetku mislilo, gotovo kao na zemlji. I tako je zapoela potraga za toplinom i svjetlou."
Miles je suosjeao s prvim Komarranima. On sam je s koncentriranom strau prezirao arktiku hladnou i mrak.
"Nai su preci izgradili prvo insolacijsko zrcalo, koje je generaciju poslije zamijenio drugaiji dizajn." Pojavio se njegov holovidni model, ponovno izvan mjerila, pretapajui se iz prvobitnog. "Sto godina poslije, taj je naslijedio dizajn koji vidimo i danas." Pojavio se esterokut sa sedam diskova i zaplesao oko komarrskog globusa. "Insolacija je na ekvatoru bila dovoljno pojaana za otapanje vode i stvaranje prvobitnog ivota koji je zapoeo smanjivanje ugljika i isputanje toliko potrebnog O2. Tijekom sljedeih desetljea, proizvedena je i isputena u gornju atmosferu mjeavina raznovrsnih plinova dobivenih u umjetnim staklenicima kako bi se zadrala novosteena energija." Venier pomakne ruku; etiri od sedam diskova se ugasie. "Tada je dolo do nesree." Svi su Komarrani sumorno zurili u oteenu postavu.
"Spomenuto je hlaenje, kao posljedica? Imate podatke?" Vothvs blago urgira.
"Da, gospodine revizore." Venier pogura disk preko uglaanog stola prema Profesoru. "Administrator Vor-soisson nam je rekao da ste vi inenjer, pa sam priloio sve proraune."
Soudha se, iz uprave toplinskog otpada, takoer inenjer, trgnuo i zagrizao palac zbog ovog prostodunog iskazivanja neznanja o ugledu koji je Vorthvs zauzimao u svom polju rada. Vorthvs samo ree, "Hvala, cijenim to."
A gdje je moja kopija? Miles nije upitao naglas. "I moete li, molim vas, saeti svoje kalkulacije za nas neine-njere, gospodine Venier?"
"Naravno, gospodine revizore... Vorkosigane. Sljedee sezone nastat e velika teta u bioti na najsjevernijoj i najjunijoj geografskoj irini, ne samo u Serifosa sektoru, nego po cijelom planetu. Svake idue godine gubit emo sve vie prostora; nakon pet godina pogubno hlaenje dovest e nas na sam rub katastrofe. Za izgradnju originalne so-lettne postave trebalo nam je dvadeset godina. Nadam se da nam za njezin popravak nee trebati isto toliko." Na holovidnom su se modelu bijele polarne kape irile globusom poput blijedog tumora.
Vorthvs dobaci pogled Soudhi. "I tako drugi izvori topline naglo dobivaju na vanosti, barem kao privremena zamjena."
Soudha, krupan ovjek zdepastih ruku, u kasnim etrdesetim, nasloni se i nasmijei pomalo ozbiljno. I on proisti grlo prije nego stoje zapoeo. "Nadali su se, u poetku teraformacije, da e otpadna toplina naih rastuih kupola znatno pridonositi planetarnom zagrijavanju. S vremenom je ispalo da smo bili previe optimistini. Planet s aktiviranom hidrologijom velik je termalni meus-premnik, zbog topline koja se oslobaala otapanjem ispod sveg tog leda. Sada  prije nesree  smatralo se da je otpadnu toplinu najbolje koristiti za stvaranje mikrokli-ma oko kupola, inei tako spremnike za sljedei val vieg oblika ivota."
"Za inenjera zvui kao ludost rei: 'Moramo troiti vie energije kako bismo imali vie otpadne topline'", sloi se Vorthvs, "ali pretpostavljam da ima logike. Moe li se otvoriti nekoliko fuzionih reaktora samo za proizvodnju topline?"
"Ugrijati more alicu po alicu?" Soudha napravi grimasu. "Mogue, naravno, i ja bih rado da se neto uini uz pomo te metode za razvoj manjih podruja u Serifosa sektoru. Ekonomino  ne. Po stupnju planetarnog zagrijavanja skuplje je od popravka ili poveanja solettne postave, za to smo godinama carstvu pisali peticije. Bez uspjeha. Daje izgraen reaktor, koristio bi se za zagrijavanje kupola. A toplina bi prije ili poslije opet dospjela izvan njih." Gurnuo je diskove s podacima prema Vorthvsu, ali ovog puta i prema Milesu. "Ovdje je izvjetaj o trenutanom stanju naeg odjela." Pogleda na drugu stranu prema svojim suradnicima. "Svi bismo eljeli vidjeti prijelaz na vie oblike biljaka tijekom naih ivota, ali zasad nam preostaje najvei, ako ne uspjeh, onda barem posao na mikrobiolokoj razini. Philipe?"
ovjek se, predstavljen kao ef Mikrobioloke reklasi-fikacije, nasmijei Soudhi, ne ba previe zahvalno, pa se okrene prema revizorima. "No, da. Bakterije bujaju. I one koje smo umjetno ucijepili i one divljeg podrijetla. Tijekom godina sa zemlje su doneseni svi tipovi koji su prije ili poslije umakli. Naalost, mikrobioloki se ivot prilagouje okolici mnogo bre nego to se okolica prilagouje nama. Moj odjel ima pune ruke posla hvatajui korak s mutacijama. Potrebno je vie svjetlosti i topline, kao uvijek. I, otvoreno govorei, gospodo vie sredstava. Iako naa mikroflora brzo raste, isto tako brzo i umire isputajui ponovno duine spojeve. Moramo napredovati prema viim organizmima kako bismo ograniili viak ugljika na potrebe tisuljetnog vremenskog okvira. Liza, moda bi ti mogla nastaviti?" kimne glavom prema ugodno popunjenoj eni srednjih godina, predstavljenoj kao efici Odjela za snienje razine ugljika. Ona se sretno nasmijei, po emu je Miles zakljuio daje posao njezina odjela, ove godine, iao dobro. "Da, gospodo. Veliki broj viih oblika vegetacije dobro napreduje na veim pokusnim parcelama gdje
I /-\ic MrMict-or Ri
se takoer radi na njihovom genetskom razvoju i poboljanjima. Zasad smo najvei uspjeh postigli s tresetitima otpornim na hladnou i ugljini dioksid. Potrebna im je tekua voda i kao sve drugo, uspijevala bi bolje na viim temperaturama. Za stvarno dugorono ogranienje ugljika, bilo bi idealno da su smjetena na rasjedima, ali u Serifosa sektoru ih nema. Stoga smo odabrali nizinska podruja u kojima e se, nakon to se ponu otapati polovi, sakupljati voda i tvoriti jezera i manja mora koja e pak sakriti uhvaeni ugljik pod talonu kapu. Ako se sve uini kako treba, proces e se odvijati sam od sebe, bez daljnjih ljudskih intervencija. Kad bismo barem dobili sredstva za udvostruenje ili utrostruenje plantanih podruja u iduih nekoliko godina... pa, evo mojih prikaza." Vorthvs pokupi jo jedan disk s podacima. "Zapoeli smo s nekoliko pokusnih parcela s veim biljkama koje e rasti na tresetitima. Takve je vee organizme, naravno, neizmjerno lake kontrolirati od brzo mutirajue mikrof-lore. Sada su spremni krenuti s veim plantaama. No one su jo ozbiljnije ugroene smanjenjem solettne topline i svjetla. Stvarno moramo imati pouzdanu procjenu koliko e jo trajati popravci, prije nego to se usudimo nastaviti sadnju."
Ona enjivo pogleda Vorthvsa, ali on samo ree: "Hvala vam, gospoo."
"Planiramo preletjeti tresetne plantae kasnije popodne", ree joj Vorsoisson. Ona se smiri, privremeno zadovoljna.
I tako su nastavili redom oko stola: Miles je saznao o komarrskoj teraformaciji vie nego to je ikad elio, kombinirano s prikrivenim i ne tako prikrivenim molbama za poveanje carskog fonda. I topline i svjetla. Mo kvari, ali mi elimo energiju. Samo su Raunovodstvo i Uprava toplinskog otpada na sastanak uspjeli doi s kopijom svojih izvjetaja za Milesa. Potisnuo je potrebu da nekom na to
skrene panju. Je li uistinu elio jo nekoliko stotina tisua rijei za tivo prije spavanja? Svjei su ga oiljci poeli svrbjeti do trenutka kad su svi rekli to su imali, to ak nije imalo veze s jueranjim fizikim stresom uzrokovanim oblijetanjem olupine u kompresionom odijelu. Ustao je sa stolice ukoenije nego to je namjeravao; Vorthvs uini rukom pokret prema njegovu laktu nudei pomo, ali ga sprijei Milesovo mrtenje i lagano odmahivanje glavom. Pie ne da mu je trebalo, ve gaje oajniki elio.
"Ah, administratore Soudha", ree Vorthvs efu odjela Toplinskog otpada koji je pokraj njih krenuo prema vratima. "Moemo li, molim vas, popriati?"
Soudha se zaustavi i osmjehne se nemono. "Gospodine revizoru?"
"Postoji li neki poseban razlog zbog kojeg niste mogli pomoi onom mladiu Farru pronai njegovu nestalu djevojku?"
Soudha je zastao. "Molim?"
"Momak koji je traio vau bivu zaposlenicu, Marie Trogir, mislim da je rekao to ime. Postoji li neki razlog zbog kojeg mu ne moete pomoi?"
"Oh, on. Ona. Pa, uh... to je komplicirana stvar." Soudha se osvrne, ali soba je ve bila prazna, osim Vor-soissona i Veniera koji su ekali da svoje uvaene goste povedu na sljedeu etapu obilaska.
"Ja sam mu preporuio da popuni formular za nestale osobe u kupolinoj Slubi sigurnosti. Moda e vas htjeti ispitati."
"Ja... mislim da im neu moi pomoi nita vie nego Farru. Bojim se da uistinu ne znam gdje je ona. Otila je, vidite. Odjednom, najavivi to samo dan prije. Ostao sam bez jednog ovjeka sada kad se pokazalo da su mi ljudi najpotrebniji. Nije mi ba bilo drago."
"Isto je rekao i Farr. Samo sam pomislio kako je udno to s makama. Jedna od mojih keri ima make. Uasni, mali paraziti, ali njoj su strano dragi."
"Make?" upita Soudha, djelujui veoma zbunjeno. "Izgleda daje Trogir svoje make ostavila Farru."
Soudha smeteno zatrepe, ali ree: "Oduvijek sam smatrao da se ne pristoji zadirati u privatne stvari podreenih. Mukarci ili make, Trogirina je stvar, a ne moja. Dok god se ne mijeaju u radno vrijeme. Da li... jo neto?"
"Zapravo ne", odgovori Vorthvs.
"Tada me ispriajte, gospodine revizore." Soudha se ponovno osmjehne i zbrie.
"to je to bilo?" upita Miles Vorthvsa skreui hodnikom na drugu stranu.
Vorsoisson odgovori. "Naalost jedan manji uredski skandal. Jedan je Soudhin tehniar  enski  pobjegao s jednim inenjerom, mukim. Izgleda da on nita nije znao. Bilo mu je prilino neugodno. Kako ste vi uope naletjeli na tu priu?"
"Mladi je Farr pristupio Ekaterini u restoranu", ree Vorthvs.
"On je stvarno dave", uzdahne Vorsoisson. "Ne krivim Soudhu to ga izbjegava."
"Oduvijek sam mislio da su Komarrani leerniji u tim stvarima", ree Miles. "Svemirski stil i tako to. Ne tako leerni kao Betanci, ali ipak. Ovo zvui kao barravarska seoska melodrama." Bez, valjda, potrebe za izbjegavanjem seoskih drutvenih pritisaka, kao to su roaci ubojitih namjera u obrani klanske asti.
Vorsoisson slegne ramenima. "Pretpostavljam da kulturoloka kontaminacija meu svjetovima ne moe cijelo vrijeme biti jednosmjerna."
Drutvance se zaputilo u podzemnu garau gdje nije bilo na vidiku letjelice koju je Vorsoisson zatraio. "Prie-kaj ovdje, Veniere." Psujui si u bradu, Vorsoisson ode pogledati to se dogodilo; Vorthvs mu se pridrui.
Ukazala mu se prilika da preispita jednog Komarrana u neslubenom tonu i to nije mogao propustiti. Kakva je vrsta Komarrana bio Venier? Miles se okrene prema njemu, a ovaj zapone prvi:
"Je li ovo va prvi posjet Komarru, barune Vorkosiga-ne?"
"Nikako. Vie sam puta prolazio svemirskim stanicama. Moram priznati da se nisam preesto sputao dolje. Ovo mi je prvi put da sam u Serifozi."
"Jeste li ikad posjetili Solsticij?" Glavni grad. "Naravno."
Venier se zagleda u daljinu, pokraj betonskih stupova i slabe rasvjete, pa se blijedo osmjehne. "Jeste li tamo posjetili Svetite masakra?"
Prokleti, drski Komarranac, eto kakav je. Solsticijski je masakr bio najozloglaeniji dogaaj Barravarske invazije. Dvjesto komarrskih savjetnika, tada vladajui senat, predalo se po zadanim uvjetima  i kasnije bilo streljano u sportskoj dvorani od snaga Barravarske sigurnosti. Politikim posljedicama malo je falilo da od stranih postanu katastrofalne. Milesov smijeak postane lagano ukoen. "Dakako. Kako ne bih?"
"Svi bi Barravarci trebali obaviti to hodoae. Po mome miljenju."
"Bio sam s bliskim prijateljem. Pomogao sam mu zapaliti rtvenu paljenicu za njegovu ujnu."
"Roak jedne od rtava je va prijatelj?" Venierove se oi trenutno raire u iskrenom uenju, za razliku od dosadanjeg, po Milesovom miljenju, vrlo izvjetaenog raz-
govora. Koliko je dugo Venier vjebao svoje reenice, nestrpljivo oekujui priliku u kojoj e ih moi iskuati?
"Da." Miles dopusti da mu pogled postane otvorenije izazivaki.
Izgleda da je Venier osjetio teinu jer se nelagodno promekolji i ree: "S obzirom na to da ste sin svog oca to me pomalo iznenauje, i to je sve."
Sto to, da uope imam komarrskih prijatelja? "Pogotovo to sam sin svog oca, ne biste trebali biti."
Venierove se obrve podigoe. "Pa... postoji teorija da je masakr naredio car Ezar bez znanja admirala Vorkosi-gana. Ezar je svakako bio dovoljno okrutan."
"Dovoljno okrutan, da. Ali dovoljno glup, nikad. Bila je to biserna ideja zapovjednika politikih asnika barravarske ekspedicije, a moj otac se pobrinuo da ga je to stajalo ivota, bez obzira na to to to vie nikomu nije pomagalo. Stavljajui na stranu moralni aspekt, masakr je bio izrazito glup in. Moj je otac bio optuen za mnoge stvari, ali glupost nije nikad bila jedna od njih." Glas mu je postajao opasno odsjean.
"Pretpostavljam da nikad neemo znati pravu istinu", ree Venier.
Zar je to bio ustupak? "Netko ti itavog dana moe govoriti pravu istinu, ali ako u nju ne vjeruje, tada, mislim daje nikad nee saznati." Iskesi on zube u neosmijehu. Ne, kontroliraj se; zato dopustiti komarrskom daveu da misli kako te pobijedio ?
Otvorie se vrata oblinjeg dizala i Milesova se panja prema Venieru naglo izgubi kad su izali gospoa Vorsoisson i Nikolaj. Ona je na sebi imala istu neatraktivno tamnu odjeu kao i jutros, a preko ruke je nosila veliku hrpu tekih jakni. Ona mahne rukom i brzo im prie. "Kasnim li jako?" upita pomalo bez daha. "Dobar dan, Veniere."
Lois McMaster. Buiold      66 .^.        <**       67     Komarr    .
Potiskujui prvu glupost koja mu je pala napamet, kao recimo, Svaki dan bi uz vas bio dobar, Miles uspije smisliti: "Pa, dobar dan, gospoo Vorsoisson, Nikolaj. Nisam vas oekivao. Pridruit ete nam se? Nadam se? "Va je suprug otiao po letjelicu."
"Da, ujak Vorthvs je smatrao da e biti obrazovno za Nikolaja. A ni ja nisam imala ba previe prilika vidjeli ita izvan kupola. Rado sam prihvatila poziv." Ona se nasmijei, otklanjajui pramen tamne kose koji je pobjegao iz svog zatvora, ispustivi gotovo svoj teret. "Nisam znala hoemo li se negdje spustiti i ii pjeice, pa sam za svaki sluaj svima donijela jakne."
Velika letjelica s dva odjeljka doitala je iza ugla i pi-tei se spustila na tlo pored njih. Otvorila su se prednja krovna vrata i Vorsoisson se izvue van pozdravljajui enu i sina. Profesora je veoma zabavljalo promatrati kako je pitanje o raspodjeli estero putnika u dva odjeljka preuzeo Nikolaj koji je elio sjediti i s praujakom, ali i svojim tatom.
"Moda bi danas mogao Venier voziti?" plaho predloi gospoa Vorsoisson.
Vorsoisson joj uputi neobino mraan pogled. "Ja sam potpuno sposoban."
Njezine su se usne pomakle, ali nije izaao nikakav glasan protest.
Odaberi, gospodine revizore, pomisli u sebi Miles. Bi li radije da te vozi ovjek koji moda pati od prvih simptoma Vorzohnske distrofije ili Komarran, ah, patriot s vozilom punim primamljujuih barrajarsko-vorskih meta? "Menije svejedno", promrmlja on iskreno.
"Ponijela sam jakne " gospoa Vorsoisson ih razdijeli. Ona, njezin mu i Nikolaj imali su vlastite; ona rezervna njezina mua nije sasvim obuhvaala Profesorov predio trbuha.
I nic MrM^cfpr Ri iin!H
Debelo podstavljena jakna koju mu je pruila bila je njezina, Miles je odmah znao po mirisu koji ju je obavijao. Prikrije dubok udah dok se oblaio. "Hvala vam, ova e biti dobra."
Vorsoisson posegne u stranji odjeljak i izvadi pune ruke maski za disanje, koje zatim podijeli. I on i Venier imali su svoje, s ugraviranim imenima sa strane; ostale su nosile oznaku "posjetilac": jedna velika, dvije srednje i jedna mala.
Gospoa Vorsoisson prebaci svoju preko ruke i sagne se ne bi li namjestila Nikolajevu provjeravajui razinu napajanja i kisika.
"Ja sam je ve provjerio", ree joj Vorsoisson. Njegov je glas bio na rubu potisnuta rezanja. "Ne mora to raditi ponovno."
"Oh, oprosti", ree ona. Alije Miles, rutinski provjeravajui svoju, primijetio daje ipak zavrila inspekciju prije nego to se okrenula namjetanju vlastite maske. I Vorsoisson je takoer primijetio, pa se namrtio.
Nakon nekoliko trenutaka debate u betanskom stilu, grupa se raspodijelila na Vorsoissona, njegova sina i Profesora u prednjem odjeljku, te Milesa, gospou Vorsoison i Veniera u stranjem. Miles nije znao da li da mu bude drago ili krivo zbog odabira susjeda na sjedalu. Osjeao je da bi se i s jednim i drugim mogao uplesti u nevjerojatan ili barem drugaiji razgovor, ali nasamo. Svi su navukli maske oko vrata, tako da im ne smetaju, a opet da im budu pri ruci.
Napustili su garau bez daljnjeg odgaanja i letjelica se vinula u zrak. Venier se vratio svom prvobitnom, suho-parno-profesionalnom nainu izlaganja, pokazujui im dijelove krajolika u sklopu projekta. S ove su se skromne visine mogli poeti primjeivati znakovi teraformacije, u obliku blijedih zemaljsko-zelenih mrlja na vlanijim, nis-
kim podrujima, kao i nejasne liajeve i alge na stijenama. Gospoa Vorsoisson, lica prilijepljena za staklo, postavljala je Venieru dovoljno inteligentnih pitanja pa se Milesov umorni mozak, na emu joj je bio vrlo zahvalan, nije morao naprezati.
"Gospoo Vorsoisson, iznenaen sam, s obzirom na vae zanimanje za botaniku, to niste preko mua zatraili posao u njegovu odjelu", ree Miles nakon nekog vremena.
"O", ree ona kao da joj je ideja posve nova. "O, ne bih to mogla."
"Zato ne?"
"Ne bi li to bio nepotizam? Ili neka vrsta sukoba interesa?"
"Ne, ako biste svoj posao dobro obavljali, u to sam siguran. Uostalom, cijeli se barravarski vorski sustav zasniva na nepotizmu. Za nas to nije porok ve nain ivota."
Venier suspregne nezadovoljno gunanje otpuhujui i dobaci Milesu zainteresiran pogled.
"Zato biste vi bili izuzetak?" nastavi Miles.
"To je samo hobi. Nemam ni priblino dovoljno tehnike izobrazbe. Za poetak, trebala bih vie znanja iz kemije."
"Mogli biste poeti kao tehniki pomonik  krenuti u veernju kolu i nadoknaditi rupe. Zaas biste se osposobili za neto interesantno. Ionako moraju nekog zaposliti."
Sa zakanjenjem, Milesu sine daje moda ona nosilac Vorzohnske distrofije, a ne Vorsoisson, te da je moda to razlog zato se nije bacila na takav izazov koji zahtijeva vrijeme i energiju. U njoj je osjeao neshvatljivu energiju koja kao daje bila vezana u vor i zakljuana. Vrtjela se u krug iscrpljujui i unitavajui samu sebe; je li joj to ui-
nio strah od nadolazee bolesti? Prokletstvo, tko je od njih dvoje? On je nekakav vrhunski istraitelj, on bi to trebao biti u stanju otkriti.
No, mogao je stvar pojednostavniti; sve to je trebao uini jest igrati nepoteno i nazvati komarrski CarSig, te zatraiti potpun lijeniki izvjetaj o svojim domainima. Mahnuti arobnim revizorskim tapiem i zadrijeti koliko god eli u njihovu privatnost. Ne. Sve to nije imalo nikakve veze s udesom na soletti. Kao to se jutros neugodno uvjerio u sluaju s njezinom komkonzolom trebao bi razgraniiti izmeu svoje osobne i profesionalne znatielje, jednako kao to to ini sa svojim i carskim parama. Ne budi pronevjeritelj kao ni voajer. Trebao bi to ugravirati na ploicu i objesiti je na zid kao podsjetnik. Barem ga novac nije dovodio u kuenju. Mogao je osjetiti miris njezina blagog parfema, prirodan i cvjetni u suprotnosti s plastikom, metalom i recikliranim zrakom...
Na Milesovo iznenaenje, Venier ree: "Stvarno biste trebali razmisliti o ovome, gospoo Vorsoisson."
Izraz njezina lica, koji je tijekom vonje postupno postajao ivahan, ponovno postane rezerviran. "Ja... vidjet emo. Moda sljedee godine. Nakon... ako Tien odlui ostati."
Vorsoissonov ih glas, preko interkoma s prednjeg sjedala, prekine i upozori na pribliavanje tresetitu, koje je pod njima ispunjavalo dugu i usku udolinu. Pogled je bio impresivniji nego stoje to Miles oekivao. Kao prvo, bio je pravi, ivo zemaljski zelen; kao drugo protezao se kilometrima.
"Ova vrsta proizvodi est puta vie kisika od njezinih zemaljskih predaka", primijeti Venier s ponosom.
"Pa... ako ostanete vani bez maske za disanje, biste li mogli otpuzati na nju i preivjeti dok ne stigne pomo?" upita Miles praktino.
"Mm... ako moete drati dah jo, otprilike, stotinu godina."
Miles je posumnjao da se ispod nervozne Venierove vanjtine krije smisao za humor. U svakom sluaju, letjelica krene spiralno prema stjenovitoj povrini i Milesovu panju zaokupi mjesto njihova slijetanja. Imao je neugodna i duboka, takorei, osobna iskustva s varljivim arktikim movarama. No, Vorsoisson je uspio spustiti letjelicu uz potvrdan mukli zvuk pristajanja o tvrdo stijenje, a oni su namjestili svoje maske za disanje. Krovna su se vrata otvorila, a kroz njih ih je zapahnuo leden i nezdrav zrak izvana. Oni izaoe sputajui se po stijenama ne bi li izbliza pogledali gnjecave, zelene biljke. Stvarno su bile i zelene i gnjecave. I bilo ih je puno. Prostirale su se dokud je pogled sezao. Puno njih. Gnjecavih. Zelenih. S velikim je naporom Miles zaustavio svoju podsvijest koja je u ovom stilu ve sastavljala dugaak izvjetaj za cara i umjesto toga pokua pratiti Venierova visokotehnoloka objanjenja o potencijalnoj teti uzrokovanoj dubokim smrzavanjem y nekakvim kemijskim ciklusima.
Jo su neko vrijeme proveli divei se krajoliku  koji se nije mijenjao, a Nikki iako je skakao naokolo kao buha s majkom za petama, nije uspio pasti u movaru  i potom se vratili u letjelicu. Poto su preletjeli susjednu zelenu dolinu i preli preko jo jedne, ali ovaj put tamnosme-e, usporedbe radi, okrenuli su prema kupoli Serifosa.
Povelika instalacija na lijevom horizontu s vlastitim fuzionim reaktorom i raznim, bujno izraslim zelenilom zaokupi Milesovu panju. "Stoje to?" upita Veniera.
"To je eksperimentalna stanica Toplinskog otpada", odgovori Venier.
Miles dotakne interkom. "Moemo li svratiti dolje u kratki posjet?" upita on prednji odjeljak.
Vorsoissonov glas e nesigurno. "Nisam siguran hoemo li se uspjeti vratiti u kupolu prije mraka. Ne bih elio riskirati."
Miles nije mislio da je vonja nou toliko opasna, ali valjda je Vorsoisson znao svoje mogunosti. A i imao je uz sebe enu i dijete, da se i ne spominje sav taj carski teret u obliku tako neprivlanih osoba kao to su to bili Miles i Profesor. Ipak, nenadane su inspekcije uvijek zabavne, pogotovo ako neto eli otkriti. Igrao se idejom da inzis-tira, revizorski.
"Sigurno bi bilo zanimljivo", promrmlja Venier. "Nisam tamo bio ve godinama."
"Moda neki drugi dan?" predloi Vorsoisson.
Miles ostavi stvar na tome. On i Vorthvs ovdje su u hitnoj intervenciji a ne u rutinskoj inspekciji; prava je kriza gore.
"Moda. Ako bude vremena."
Nakon jo deset minuta leta pred njima se na horizontu pojavila Serifosa kupola. U sputajuem se sumraku doimala golemom i spektakularnom sa svim blistavim svjetlima, vijugavim tunelima cjevovoza, toplim odsjajem manjih kupola i svjetleim tornjevima. Ovoj naoj ljudskoj vrsti i ne ide ba tako loe, pomisli Miles, pogotovo ako nas uhvati u pravom trenutku. Letjelica klizne kroz ulaz i zaustavi se u garai.
Venier proslijedi dalje letjelicom, a Vorsoisson pokupi maske za disanje. Lice gospoe Vorsoisson bilo je vedro i sjajno, osvjeeno izletom. "Nemoj zaboraviti staviti svoju masku na punja", zacvrkue ona muu dok mu je predavala svoju masku.
Vorsoissonovo se lice smrai. "Ne. Gnjavi. Me." Dah-ne on kroz stisnute zube.
Ona lagano ustukne, a njezin se izraz naglo zatvori poput rolete. Miles se zagledao kroz stupove, pristojno se pravei da njihovu scenu nije uo ni vidio. Ne bi se moglo rei da je strunjak za brane nesporazume, ali mogao je rei kako njihov odnos nije ba na dobrom putu. Njezino je, moda, nespretno iskazivanje ljubavi i brige, oigledno umoran i napet Vorsoisson shvatio kao izrugivanje njegovoj sposobnosti. Gospoa Vorsoisson zasluila je bolje, ali Miles nije imao savjet za njih. On nikad nije bio ni blizu tomu da uhvati enu s kojom bi mogao imati takvu vrstu nesporazuma. Ne zato to nije pokuavao...
"No, no", ree ujak Vorthvs, koji se takoer zduno pravio da nita nije primijetio. "Svi emo se bolje osjeati nakon nekakve veere, je li, Ekaterina? Dopustite mi da vas sve odvedem na veeru. Imate li jo koje omiljeno mjesto, divno poput onog gdje smo danas ruali?"
Napetost se rasprila u jo jednoj raspravi betanskog stila o mjestu veeranja; ovoga su puta odrasli uspjeno nadglasali Nikkija. Miles nije bio gladan i kunja da Vor-thysa olaka od danas prikupljenih diskova s podacima i pobjegne za nekakvu komkonzolu bila je snana. Ali, moda e uz pomo dva ili tri pia izdrati jo jednu obiteljsku veer s Vorsoissonovim klanom. Posljednju, obea Miles sam sebi.
Neto pijaniji nego to je namjeravao, Miles se razod-jene za jo jedno spavanje u grav-krevetu. Posloio je jo jednu hrpu diskova na komkonzolu koji e priekati jutro, kavu i bolju mentalnu pribranost. Naposljetku je prekopao kofer i izvukao stimulator za kontrolu napadaja. Sjeo je, prekriivi noge, na krevet i promotrio ga sumorno.
Barravarski lijenici nisu imali lijeka za ovaj postkrio-niki poremeaj koji se javljao u obliku napadaja, koji su na kraju i okonali njegovu vojnu karijeru. Najbolje to su
mu mogli ponuditi bilo je ovo: ureaj koji e izazivati kon-vulzije manjih omjera u kontroliranim intimnijim uvjetima i tako sprijeiti one vee, nepredvidljive, koje su se javljale u stresnim situacijama, spektakularno, na javnim mjestima. Po preporuci lijenika, provjera razine neurot-ransmitera postala je sada dio veernje toalete, kao pranje zuba. Pronae implantant na desnoj sljepoonici i namjesti kontakt oitanja. Jedini osjeaj bio je lagano zagrijavanje u jednoj toki.
Razina jo nije bila u opasnoj zoni. Proi e jo nekoliko dana prije nego to e morati staviti titnik u usta i ponoviti proces.
Kako je na Barravaru ostavio svog orunika, Pyma, koji mu je obino sluio kao sobar i u svakojake druge svrhe, morat e pronai novog promatraa. Lijenici su inzis-tirali na tome da ima promatraa dok obavlja ovu groznu radnju. On bi radije bio bespomoan i u nesvjesti i koprcao se, pretpostavljao je, poput ribe, iako, on sam, nije imao ast da to vidi u potpunoj osami.
Moda da zamoli Profesora.
Da ima enu, ona bi ti mogla biti promatra.
No, to bi je stvarno veselilo.
Naceri se i paljivo pospremi ureaj u kutiju i uvue se u krevet. Moda e se olupina u njegovim snovima posloiti, kao na holovidnim rekonstrukcijama, i otkriti tajne svoje propasti. Bolje vizija olupine nego trupla.
J
Peto poglavlje
Ekaterina je oprezno prouavala Tiena dok su se spremali za spavanje. Po smrknutosti i napetosti koje su se oitavale na njegovu licu i tijelu zakljui kako bi mu uskoro morala ponuditi seks. Njegova ju je^ napetost straila, kao i uvijek. Ve gaje trebala olakati. to due eka to e mu biti tee prii, on e postajati sve napetiji, a to e zavriti u ljutitoj eksploziji priguenih i zajedljivih rijei.
Seks bi, pomisli ona sjetno, trebao biti romantian, razuzdan i nesebian. A ne radnja koja od svega najvie zahtijeva samodisciplinu. Tien je od nje traio reakciju i, pomisli ona, strano se trudio da je postigne; a ne kao mukarci o kojima je sluala koji zadovolje svoje potrebe, okrenu se na drugu stranu i zaspu. Katkad je eljela daje takav. Uzrujao bi se  zbog sebe ili zbog nje?  ako ne bi u potpunosti sudjelovala. Njezino tijelo nije moglo lagati, pa je nauila iskljuiti se od same sebe i otvoriti neki udan neuroloki kanal koji je njezin um povezivao s tjeles-nou. S vremenom je potreba za unutarnjim erotskim fantazijama, koje su oslobaale njezinu sputanost, postajala sve jaa a fantazije sve prljavije; je li to bila samo prirodna reakcija, jednom kad krene otkrivati najcrnje tajne ljudskog uma ili trajna iskvarenost duha?
Mrzim to.
I
Tien objesi koulju i nervozno joj se osmjehne. Oi su mu ostale napete, kao to su bile cijele veeri.
"elio bih da mi sutra napravi jednu uslugu." Sve, samo da se odugovlai. "Naravno. to?"
"Izvedi revizorski dvojac van, nek' se dobro provedu. Njihov boravak ovdje u velikoj mjeri ometa rad mog odjela. Kladim se da smo izgubili, sve zajedno, tjedan dana pripremajui se za jueranju predstavu. Moda bi htjeli ii zabadati nos negdje drugdje, dok se ne vrate gore."
"Kamo da ih povedem i da im pokaem  to?"
"Bilo to."
"Ujaka Vorthvsa ve sam provela naokolo."
"Jesi li mu pokazala sveuilini predio sektora? Moda bi mu se dopalo. Tvog ujaka zanima sve i svata, a mislim da je vorskom kepecu sasvim svejedno to mu se ponudi. Sve dok to ukljuuje dovoljno vina."
"Nemam blagog pojma to barun Vorkosigan voli raditi."
"Pitaj ga. Predloi neto. Odvedi ga, to ja znam, u obilazak duana."
"Duana?" upita ona nesigurno.
"Ili bilo kamo." On joj prie, osmjehujui se jo uvijek napeto. Ruka mu klizne niz njezina lea kako bi je zagrlio i ponudi joj nesiguran poljubac. Ona mu uzvrati, trudei se da on ne primijeti da je to za nju samo izvravanje dunosti. Mogla je osjetiti vrelinu njegova tijela i ruku i kako jedva kontrolira svoje ponaanje. Ah, da, posao veeri, pranjenje neeksplodiranog Tiena. Zahtjevan zadatak, svaki put. Ona obrati panju na ustaljene rituale, kljune rijei, geste koje su dovodile do uobiajenih intimnosti.
Razodjevena i u krevetu, ona zatvori oi dok ju je on milovao, djelomino da se usredotoi na dodir, djelomino
77
da izbjegne njegov pogled sve puniji uzbuenja i uitaka. Nije li ono na Zemlji postojala neka bizarna, mitska ili moda prava ptica, koja je mislila da ako ona ne vidi tebe, ni ti nee vidjeti nju? Pa bi zakopavala glavu u pijesak, udne li slike. Pitala se da li s glavom jo uvijek privrenom za vrat?
Otvori oi kad se Tien nagnuo preko nje smanjujui svjetlost lampe. Zbog njegova pohlepnog pogleda nije se osjeala ni lijepom ni voljenom ve runom i posramljenom. Kako se moe biti silovan samim pogledom? Kako s nekim moe biti ljubavnik, osjeajui kako je svaki trenutak proveden s njim nasamo zadiranje u tvoju privatnost, tvoje dostojanstvo? Ne gledaj, Tien. Besmisleno. Neto s njom stvarno nije u redu. On se spusti do nje; ona rastvori usne, poputajui brzo njegovim eljnim poljupcima. Nije oduvijek bila ovako sputana i oprezna. U poetku je bilo drugaije. Ili se moda samo ona promijenila?
Doao je red na nju da uzvrati milovanja. To je bilo lako; on je zagnjurio lice u svoj jastuk i neko vrijeme nije govorio, a njezine su se ruke pomicale gore-dolje po njegovu tijelu, pronalazei miie i tetive. Potajice traei simptome. ini se da su veeras drhtaji slabiji; moda je sinonje drhtanje uistinu bila lana uzbuna, samo glad i ivci kao to je on tvrdio.
Naravno, znala je kad se u njoj dogodila promjena, negdje za vrijeme petog ili estog zaposlenja. Kad je Tien odluio, iz razloga koji joj jo ni sada nisu bili jasni, da ga ona vara  s kime, ni to nikad nije uspjela razabrati, s obzirom na to da su dva imena koja je naposljetku naveo bila totalno nesuvisla. Nije imala pojma da se u njegovom umu krije toliko seksualno nepovjerenje, sve dok ga nije uhvatila kako je prati, promatra i pojavljuje se na udnim mjestima u neobino vrijeme, kad je trebao biti na poslu  je li to bio razlog to je taj posao zavrio tako loe? Na-
Lois Mcliaster Buiold      78
posljetku je izvukla iz njega optube. Ostala je uasnuta, duboko povrijeena i pomalo ustraena. Da li je uhoenje uhoenje ako to radi tvoj vlastiti mu? Nije imala hrabrosti potraiti nekoga da to upita. Jedino u to je bila sigurna je bila injenica da nikad nigdje nije bila nasamo s drugim mukarcem. Barem joj je to usadio njezin vorski odgoj. Tada ju je optuio da spava sa prijateljicama.
Tada se, naposljetku, u njoj neto prelomilo, elja za njegovim dobrim miljenjem. Kako ita objasniti, kad onaj drugi ne vjeruje u neto ne zato to je to neto istina, nego zato to je idiot? Ne bi pomogli ni panini protesti ni ogorena pobijanja, niti uzaludni pokuaji dokazivanja suprotnog, zbog toga to problem nije bio u optuenom nego u onome koji optuuje. Poela je vjerovati da on ivi u drugaijem svemiru, s drugaijim fizikalnim zakonitostima i moda alternativnom povijeu. I s drugaijim ljudima od onih koje je ona sretala pod istim imenom. Sve licemjerni dvojnici.
Ipak, same su optube bile dovoljne da ohlade njezina prijateljstva, oduzimajui im onu primjesu nevinosti i nadomjetajui je s jednim viim i nepoeljnim stanjem svjesnosti. Sa sljedeim seljenjem, vremenom i mjestom njezini su se kontakti prorijedili. A s onim iduim je prestala sklapati nova poznanstva.
Do dana dananjeg nije znala je li on to stoje ona ogoreno odbila braniti se shvatio kao prikriveno priznanje krivnje. udno, ali nakon prvih izljeva bijesa ta tema vie nije nainjana, on to vie nije spominjao, a njoj je bilo ispod asti. Je li mislio daje nevina ili daje on nepodnoljivo plemenit opratajui joj nepostojei zloin?
Zastoje tako nemogu?
Nije eljela znati, ali nametalo se samo. Zato to se boji da bi te mogao izgubiti. Pa je u strahu poinio pogreku i
19     Komarr
izgubio njezinu ljubav, ostvarivi tako ono ega se u stvari bojao? ini se daje tako. Nije da se moe pretvarati da njegovi strahovi nemaju osnove. U njoj je ljubav davno nestala. Ovih je dana preivljavala na mravoj ponudi lojalnosti.
Ja sam pripadnik klase Vorova. Obeala sam mu se i u bolesti. On je bolestan. Neu prekriti svoje obeanje samo zato stoje sve krenulo nizbrdo. Napokon, to je i bit zakletve. Neke se stvari, jednom razbijene, nikada ne mogu popraviti. Obeanja. Povjerenje...
Nije mogla rei u kojoj je mjeri bolest uzrok njegovu nepredvidivom ponaanju. Kada se vrate s glaktikog tretmana moglo bi mu biti bolje i emocionalno. Ili e barem moi razabrati to je Vorzhonska distrofija, a to samo... Tien.
Zamijenili su poloaje; njegove vjete ruke poele su kliziti niz njezina lea, istraujui je li se opustila i reagira li. Tada joj na pamet padne jo jedna nesretna misao. Odgaa li Tien, svjesno ili nesvjesno, svoj tretman zato stoje nejasno shvaao da su njegova bolest i ranjivost jedine spone koje ju jo za njega veu? Je li to odgaanje moja pogreka? Zaboljela ju je glava.
Tien, jo uvijek odluno trljajui njezina lea, zamrmlja u znak protesta. Nije se mogla opustiti; ovo nee pomoi. Odluno, ona skrene svoje misli na uvjebanu erotsku fantaziju, runu, ali koja je obino pomagala. Je li to neki udan, unutarnji oblik frigidnosti, zbog koje se morala sluiti ovim oblikom samohipnoze kako bi postigla seksualno uzbuenje, bez obzira na Tienovu prisutnost? Kako da razabere je li ono to ne voli u stvari seks ili jedina osoba s kojom je to ikada radila?
No, ipak je osjeala oajnu potrebu za dodirom, obinim njenim dodirom koji ne bi bio umrljan nedostojnom
erotikom. Tien je bio veoma dobar u tome, masirajui je beskrajno dugo, iako je katkad uzdisao od dosade za to ga je teko mogla kriviti. Dodir, koji je jednostavno oputao i pruao istu maju ugodu, smirivao je, bez obzira na sve, njezino tijelo a tada i srce. Ovako je mogla satima  otvori jedno oko i pogleda na sat. Bolje je ne biti previe pohlepan. Kako neodluno od Tiena da s jedne strane od nje zahtijeva iskazivanje seksualne elje, a s druge je optuuje za nevjeru. eli li od nje da se istopi ili smrzne? to god izabrao, krivo je. Ne, ni ovo ne pomae. Trebalo joj je i suvie vremena da postigne uzbuenje. Natrag na posao. Ponovno pokua zamisliti svoju fantaziju. On moda polae prava na njezino tijelo, ali um je samo njezin, jedini dio u koji ne moe prodrijeti.
Napokon je sve krenulo prema uvjebanom planu, misija je u potpunosti uspjela. Kad su zavrili Tien je poljubi.
"Eto, sad je bolje", promrmlja on. "Ovih nam dana ide bolje, zar ne?"
Ona mu mrmljanjem uzvrati uobiajene potvrde, openite i standardne replike. Bila bi joj draa iskrena tiina. Pravila se da je zadrijemala u postkoitusnom umoru, sve dok je njegovo hrkanje nije uvjerilo da spava. Tada je otila plakati u kupaonicu.
Glupo, iracionalno ridanje. Priguila ga je runikom kako je on, Nikki ili njihovi gosti ne bi uli i doli pogledati to se dogaa. Mrzim ga. Mrzim sebe. Mrzim ga jer zbog njega mrzim sebe...
Najvie od svega prezirala je svoju paralizirajuu potrebu za fizikom njenou koja se u njezinu srcu obnavljala poput korova, bez obzira na to koliko se trudila iskorijeniti je. Ta potreba, ovisnost, ta ljubav za dodirom mora biti prva prekinuta. Izdavala ju je gore nego sve ostalo. Ako uspije ubiti svoju potrebu za ljubavlju, tada e se
sve ostale spone koje je veu, poput elje za au, privrenost dunosti i povrh svega svi oblici straha, lako prekinuti. Kako mistino, pretpostavi ona. Ako ubijem sve to u sebi, oslobodit u ga se.
Bit u hodajui mrtvac, ali u biti slobodna.
Zavrila je s plakanjem, oprala lice i popila tri sedativa. Sad mogu spavati, pomisli. No, kad se uvukla natrag u spavau sobu, Tien je leao budan, oiju sjajnih u polumraku. On upali svjetiljku na zvuk njezinih bosih nogu na tepihu. Pokuala se sjetiti je li nesanica na popisu prvih simptoma njegove bolesti. On podigne pokriva kako bi se mogla pod njega zavui. "to si tamo radila tako dugo, jo jedna runda bez mene?"
Nije bila sigurna oekuje li da se nasmije, ako je to trebala biti ala, ili da zgroeno zanijee. Umjesto toga, izbjegavajui problem, ona ree: "Ah, Tien, skoro sam zaboravila. Popodne su zvali iz tvoje banke. Vrlo udno. Neto u vezi s mojim supotpisom i otiskom dlana kako bi mogli napraviti prijenos tvog mirovinskog rauna. Ja sam im rekla da mislim kako to nije potrebno, ali da u pitati tebe i onda im javiti."
On se zaledi u posezanju za njom. "Nemaju nikakva prava zbog toga zvati tebe!"
"Ako je to bilo neto to si elio da uinim, trebao si mi spomenuti prije. Rekli su da e odgoditi prijenos dok im se ne javim."
"Odgoditi, ne! Ti glupa kuko!" Desna mu se ruka stisne u frustriranoj gesti.
Epitet pun mrnje izazvao joj je slabost u elucu. Sav taj noanji trud da ga umiri, a evo ga opet na rubu... "Jesam li pogrijeila?" upita uznemireno. "Tien, to nije u redu? to se dogaa?" Nadala se da nee opet lupati akom
po zidu. Buka  uo bi je ujak Vorthvs ili onaj Vorkosi-gan, kako bi objasnila
"Ne... ne. Oprosti." On umjesto toga protrlja elo, a ona ispusti priguen uzdah olakanja. "Zaboravio sam da je tako po komarrskom zakonu. Na Barravaru nikad nisam imao problema s podizanjem akumulirane mirovine kada sam naputao ijedno radno mjesto, uz koji je bila ponuena. Mislim da ovdje na Komarru ele zajedniki potpis obaju opunomoenika. U redu je. Nazovi ih odmah ujutro i rijei to."
"Ne naputa posao, je li?" Srce joj se stisne u panici. Boe, ne, ne jo jedna selidba, tako brzo...
"Ne, ne. K vragu, ne. Smiri se", on se nasmije jednim krajem usana.
"O, dobro", ona e neodluno. "Tien... ima li to uteene mirovine od svojih poslova na Barravaru?"
"Ne, uvijek sam je na kraju podizao. Zato da novac ostavim njima na koritenje, kad se njime moemo koristiti mi? Ne jednom nam je dobro doao, zna." Osmjehne se s gorinom. "S obzirom na situaciju, mora i sama priznati da ideja o tednji za stare dane u mom sluaju i nije previe zanimljiva. A i ti si eljela onaj izlet na juni kontinent, zar ne?"
"Mislila sam da si rekao kako je to bila otpremnina." "U nekom je smislu i bila."
Znai... ako se neto grozno dogodi Tienu, ona i Niko-laj nee imati nita. Ako ubrzo ne ode na tretman, neto e se grozno i dogoditi. "Da, ali'.." Iznenada shvati. Je li mogue... "Podie li ga za  idemo na galaktiki tretman, zar ne? Ti, ja i Nikolaj? O, Tien, odlino! Napokon. Naravno. Trebala sam pretpostaviti." Eto zastoje trebao novac, da, napokon! Ona se prevrne i zagrli ga. Hoe li biti dovoljno? Ovdje je manje od godinu dana... "Je li dovoljno?"
Lois McMaster Buiold       82
31........Kamarr..
"Ja... ne znam. Provjeravam."
"Utedjela sam neto od kunog budeta, mogu i to dodati", ponudi ona. "Ako nas to prije pokrene."
On ovlai usne i nakon kraeg tajca ree. "Nisam siguran. Ne bih volio od tebe..."
"To je upravo ono za to sam tedjela. Mislim, znam da to nisam zaradila, ali uspjela sam  neka to bude moj doprinos."
"Koliko ima?"
"Gotovo etiri tisue carskih maraka!" ona se ponosno nasmijei zbog svoje tedljivosti.
"Oh!" izgledao je kao da preraunava u sebi. "Da, bila bi to znatna pomo."
On spusti poljubac na njezino elo i ona se jo vie opusti. Ree: "Nikad se nisam sjetila podizanja tvoje mirovine u medicinske svrhe. Nisam mislila da moemo. Kako brzo moemo krenuti?"
"To je... sljedea stvar koju moram saznati. Ve bih bio provjerio ovaj tjedan, ali sam bio sprijeen iznenadnom najezdom carskih revizora u mom odjelu."
Ona se nasmijei u kratkom uvaavanju njegove domiljatosti. Prije ju je znao vie nasmijavati. Ako je postao cinian zbog godina, razumljivo je, ali njegov ju je mrani humor s vremenom poeo sve vie zamarati. Cinizam joj se sada nije inio tako impresivno smion kao to joj se inio kad je imala dvadeset. Moda e ova odluka oteretiti i njegovo srce.
Zar doista misli da e ovog puta napraviti ono to je rekao? Ili e ispasti budala? Ponovno. Ne... ako je sumnja najsmrtonosnija mogua uvreda, tada je povjerenje uvijek ispravno ak i ako je neosnovano. Privremeno smirena njegovim novim obeanjem, ona se sklupa uz njegovo svinuto tijelo, a njegova joj se prebaena ruka konano
Lois McMaster Buiold      84
inila ugodnom, a ne kao klopka. Moda e ovog puta, konano moi dovesti svoje ivote u kakav takav red.
"Kupnja?" ponovi barun Vorkosigan idue jutro preko stola s dorukom. On je posljednji ustao; ujak Vorthvs ve je bio zaposlen na komkonzoli u Tienovoj radnoj sobi, Tien je otiao na posao, a Nikki u kolu. Vorkosiganove se usne nisu pomakle, ali u uglovima oiju pojavie se bore od smijeha. "Takva je ponuda rijetka za sina moje majke... bojim se da ne trebam... ne, ekajte, stvarno neto trebam. Vjenani poklon."
"Tko se eni?" upita Ekaterina s olakanjem jer je njezin prijedlog naiao na odaziv, pogotovo kad nije imala ponuditi drugi. Bila je spremna ponuditi pomo.
"Gregor i Laisa."
Trebalo joj je nekoliko trenutaka da shvati kako on misli na cara i njegovu novu komarrsku zarunicu. Iznenadne zaruke bile su objavljene na Zimoslavi; vjenanje bi trebalo biti sredinom ljeta. "Oh! Uh... Nisam sigurna da u Serifosa kupoli moete nai ita prikladno  moda  u Solsticiju bi se mogla nai takva vrsta duana... ajme meni."
"Moram smisliti neto s obzirom na to da sam Grego-rov sekundant i svjedok u vjenanom krugu. Moda uspijem pronai neto to e Laisu podsjeati na dom. Iako je mogue da to i nije ba najbolja ideja  nisam siguran. Ne bih htio riskirati daje uhvati nostalgija za vrijeme medenog mjeseca. to vi mislite?"
"Moemo pogledati, pretpostavljam..." U odreenim dijelovima kupole postojali su ekskluzivni duani u koje se ona nije usuivala ulaziti. Ovo bi mogla biti dobra isprika da zaviri u njih.
"Za Duva i Deliu, takoer, kad bolje razmislim. Da, zaostajem sa svojim drutvenim obvezama."
"Za koga?"
"Delia Koudelka je moja prijateljica iz djetinjstva. Udaje se za komodora Duva Galenija, novog efa komarr-ske slube Carske sigurnosti. Moda jo niste uli za njega, ali ut ete. On je Komarran."
"Barravarski roditelji?"
"Ne, komarrski pripadnici otpora. Namamili smo ga da slui carstvu. Svi se slaemo da su ulatene izme imale presudnu ulogu."
Bio je sasvim mrtav-hladan, ali sigurno se alio. Ili ne? Ona se nesigurno osmjehne.
Ujak Vorthvs dobaulja u kuhinju mrmljajui: "Jo kave?"
"Naravno." Ona mu natoi. "Kako ide?"
"Svakojako, svakojako." On srkne i podari joj zahvalan osmijeh.
"Pretpostavljam da je jutronji kurir ve bio ovdje", ree Vorkosigan. "Kakav je bio noanji ulov? Neto za mene?"
"Ne, sreom, ako pod tim misli na jo dijelova tijela. Donijeli su poprilinu koliinu opreme, svih vrsta."
"Je li se ita dosad promijenilo u tvom omiljenom scenariju?"
"Ne, ali ja se nadam da hoe. Ne svia mi se kako se razvija vektorna analiza."
Vokosiganove su oi postale vidljivo napetije. "O? Zato?"
"Hm. Uzmimo toku A kao trenutak svih stvari prije nesree  netaknut brod na svom kursu, solettu koja strpljivo ui na svom orbitalnom mjestu. Uzmimo daje toka B neko vrijeme nakon nesree, s dijelovima svih veliina razbacanim u svim smjerovima i brzinama. Po zakonima
dobre, stare fizike, B mora odgovarati A plus X, a X predstavlja nekakvu snagu ili masu, koja je dodana tijekom nezgode. S A smo uglavnom upoznati, a to vie sakupimo B-a to emo vie suziti mogunosti X-a. Nedostaju nam jo uvijek neki kontrolni sistemi, ali su deki odozgo ve sakupili veinu poetne mase brodskog sustava plus zrcala. Takva dosadanja, djelomina kalkulacija pokazala je daje X... vrlo velik i vrlo neobina oblika."
"Eksplozija je mogla izazvati prokleto veliki potisak, ovisno o tome kada su i kako motori eksplodirali", ree Vorkosigan.
"Nije toliko zagonetna snaga sila koje nedostaju, ve njihov smjer. Komadii bilo ega gurnuti u besteinskom stanju uobiajeno putuju u pravocrtnoj liniji, uzimajui naravno u obzir lokalnu gravitaciju."
"A dijelovi teretnjaka nisu?" Vorkosiganove se obrve podigoe. "Pada li ti na pamet to bi mogle biti te izvanjske sile?"
Ujak Vorthvs napui usne. "Morat u o tome neko vrijeme razmiljati. Poigraj se s brojevima i vizualnim projekcijama. Mislim da mije um ostario."
"Kakav je to... to oblik sila, koji ih ini tako neobinim?" upita Ekaterina, pratei sve s velikim zanimanjem.
Ujak Vorthvs odloi alicu i spusti ruke s poluotvorenim dlanovima. "To je... tipina masa stvara u svemiru gravitacijske, no, nazovimo to tako, lijevke. A ovo vie slii na korito."
"Protee se od teretnjaka do zrcala?" upita Ekaterina pokuavajui to zamisliti.
' "Ne", ree ujak Vorthvs. "Protee se od najblie toke skone crvotoine do zrcala. Ili obrnuto."
"A teretnjak je, hm, upao unutra?" upita Vorkosigan. Na trenutak je djelovao zbunjeno kao i Ekaterina.
Ni ujak Vorthvs nije djelovao mnogo bolje. "To zasigurno ne bih volio izjaviti u javnosti."
Vorkosigan zapita: "Gravitacijska sila? Ili moda... proboj gravitacijskog imploderskog topa?"
"Ah", ree neutralno ujak Vorthvs. "To zasigurno ne izgleda kao snaga bilo kakvog proboja imploderskog topa koji sam ja dosad vidio. No, dobro."
On pokupi svoju kavu, spremajui se ponovno krenuti prema komkonzoli.
"Upravo se spremamo za izlazak", ree Ekaterina. "eli li jo malo razgledati Serifozu? Kupiti poklon Profesorici?"
"elio bih, ali mislim da je jutros moj red ostati i itati", odgovori njezin ujak. "Idite vas dvoje i dobro se provedite. Ipak, ako vidi neto to misli da bi se svidjelo tvojoj ujni, bio bih ti zahvalan da joj kupi, a ja u ti vratiti novac."
"U redu..." Izai sama s Vorkosiganom? Pretpostavljala je da e imati ujaka kao pratioca. No, ako se budu drali javnih mjesta, to e valjda umiriti bilo kakvu Tienovu poetnu sumnjiavost. udno da Tien Vorkosigana nije doivljavao kao ikakvu prijetnju. "Zar nisi trebao jo razgledati Tienov odjel?" O, boe, nije se ba najbolje izrazila  to ako kae da?
"Nisam jo pregledao ni prvu hrpu izvjea koja su mi dali." Njezin ujak uzdahne. "Moda bi ih ti htio preuzeti, Miles?"
"Moe, ja u ih srediti." Njegove se oi nakratko zaustave na Ekaterininu zabrinutom licu. "Poslije. Kad se vratimo."
Ekaterina provede baruna Vorkosigana kroz nadsvo-eni park koji se nalazio nasuprot njezine zgrade pa kre-
ne prema najblioj stanici cjevovoza. Njegove su noge moda bile kratke, ali je imao ustar korak i ona otkrije da zbog njega ne mora usporavati svoj; tovie morala ga je ak produiti. Izgleda da se ona ukoenost za koju je primijetila da mu smeta pri kretanju tijekom dana pojavljuje pa nestaje. Njegov je pogled, takoer, bio brz dok je promatrao oko sebe. U jednom se trenutku ak zaustavio i vratio zbog neeg to mu je upalo u oi.
"elite li otii na neko odreeno mjesto?" upita ga.
"Ne znam mnogo o Serifozi. Preputam se vama, gospo, kao mom vodiu na milost i nemilost. Posljednji put kad sam bio u nekoj ozbiljnijoj kupnji, bilo je to za vojno topnitvo."
Ona se nasmije. "To je drugo."
"Ne toliko drugaije koliko mislite. Za stvarno skupocjene stvari s drugog kraja galaktike dolaze nam struni inenjeri prodavai da nas poslue. Na isti nain moja ujna Vorpatril kupuje svoju odjeu  i u njezinom se sluaju, kad bolje razmislim, isto radilo o skupocjenim stvarima. Modni kreatori joj alju svoja potrkala. Pod stare su dane i meni postali dragi."
Njegovi stari dani nisu mogli biti stariji od trideset, pomisli ona. Tek navrenih trideset, u kojima se jo ne osjea sasvim ugodno, kao i ona.
"Kupuje li tako i vaa grofica majka?" Kako se njegova majka nosila s njegovim mutacijama? Prilino dobro sudei po rezultatima.
"Majka kupuje to god joj ujna Vorpatril kae da kupi. Oduvijek sam imao osjeaj da bi bila sretnija u svojoj staroj betanskoj radnoj odori odjela za Astronomska istraivanja."
Glasovita je grofica Cordelia Vorkosigan bila galakti-ka doseljenica, u najgalaktikijem moguem smislu, Be-
tanka s Kolonije Beta. Napredne, visokotehnoloke i blistave Kolonije Beta ili korumpirane, opasne i mrane Kolonije Beta, ovisno o politikom stavu. Nije udo to se inilo da barun Vorkosigan u sebi nosi blagu galaktike primjesu; on doslovce i jest napola rodom iz galaksije. "Jeste li ikada bili na Koloniji Beta? Je li stvarno tako sofisticirana kao to se pria?"
"Da. I ne."
Stigli su na platformu cjevovoza i ona ga povede do etvrtog vozila u nizu, djelomino zato to je bio prazan, a djelomino da sebi prui jo koju sekundu za razmiljanje o odabiru odredita. im su se smjestili na prednja sjedala barun Vorkosigan gotovo automatski pritisne sklopku koja je zatvorila i zakljuala okrugla krovna vrata. Ili je bio naviknut na svoju privatnost ili pak nije bio upoznat s trenutnom kampanjom Serifosa kupole, pod nazivom "Vozite se zajedno". U svakom sluaju, bilo joj je drago to na ovoj vonji nee biti opkoljena nekim komarrskim neznancima.
Komarr je stoljeima bio raskrije svemirskih trgovakih putova, a desetljeima bazar barravarskog carstva; ak i relativno zabita Serifoza nudila je obilje robe koja se mogla mjeriti i s onom u Vorbarr Sultani. Ona napui usne, potom ubaci svoju kreditnu karticu i na kontrolnoj ploi cjevovoza kao njihovo odredite odabere okrug atle pristanita. Nakon nekoliko trenutaka krenuli su kroz cijev i poeli ubrzavati. Ubrzanje je bilo sporo to nije bio dobar znak.
"Vjerujem da sam nekoliko puta vidjela vau majku na holovidu", pokua ona malo poslije. "Kako sjedi do vaeg oca na paradnoj platformi i u slinim prilikama. Bilo je to prije nekoliko godina dok je on jo bio regent. Je li vam neobino... gledate li svoje roditelje kad ih vidite na holovidu?"
"Ne", odgovori on. "Ali zato na holivide gledam potpuno drugim oima."
Cjevovoz skrene u mrani tunel osvijetljen jedino bonim trakama, koje su im ibale ispred oiju, a onda su iznenada izali na sunevu svjetlost skreui prema iduem hermetino zatvorenom kompleksu. Na pola skretanja jo su vie usporili; Ekaterina je, ispred njih u cijevi, mogla vidjeti druga vozila koja se polako skupljaju poput nanizanih bisera. "O, boe, ovog sam se bojala. Izgleda da smo upali u zastoj."
Vorkosigan izvije vrat. "Nesrea?"
"Ne, sistem je jednostavno preoptereen. U odreenim dijelovima dana i na odreenim rutama, moete zapeti dvadeset do etrdeset minuta. Upravo se vode lokalne politike rasprave o raspodjeli fondova za sistem cijevovoza. Jedna grupa eli smanjiti sigurnosnu razdaljinu izmeu vozila i poveati brzinu. Druga pak eli izgraditi vie ruta. Trea eli ogranien pristup."
Njegove se oi nasmjeeno zasjae. "Ah, da razumijem. I koliko godina ve, bez rezultata, traje ta rasprava?"
"Koliko ja znam, barem pet."
"Nije li lokalna demokracija prekrasna", promrmlja on. "A Komarrani su mislili da smo im uinili uslugu, ostavljajui sektornoj kontroli da se sama bake s planetarnim problemima."
"Nadam se da vam visina ne smeta", ree ona nesigurno dok se vozilo cvilei zaustavljalo na vrhu luka. Kroz blago iskrivljenje krovnog prozora i cijevi, mogli su vidjeti kaotino istkane graevine Serifosa kupole. U jednom od vozila ispred njih jedan je par iskoristio priliku prepustiv-i se strasnom ljubakanju. Ekaterina ih je suptilno ignorirala. "Ili... mali, zatvoreni prostori."

On se nasmije pomalo ozbiljno. "Dokle god je temperatura malog, zatvorenog prostora iznad smrzavanja, nema frke."
Je li to aluzija na njegovu krio-smrt? Nije se usuivala ni pitati. Pokuala se domisliti naina na koji bi razgovor ponovno skrenula na njegovu majku i nain na koji se ona nosila s njegovim mutacijama. "Astronomska istraivanja? Mislila sam da je vaa majka za vrijeme escobarskog rata sluila u Betanskim ekspedicijskim snagama."
"Prije rata je jedanaest godina radila u Odjelu istraivanja."
"U administraciji, ili... Nije valjda uskakala u neistraene crvotoine? Hou rei, svi su svemirski istraivai pomalo udni, ali pronalazai crvotoina su najlui od najluih."
"To je tono." On pogleda prema van, a vozilo se uz lagan trzaj opet pokrene, sputajui se prema sljedeem gradskom sektoru. "Upoznao sam neke. Iako priznajem da nikad nisam mislio da lanovi Istraivanja spadaju u istu kategoriju sa samostalnim poduzetnicima. Oni skau naslijepo u moguu smrt u nadi da e se basnoslovno obogatiti. Ovi iz odjela Istraivanja... skau naslijepo u moguu smrt za plau, povlastice i mirovinu. Hm." On se nasloni, odjednom djelujui odsutno. "Prije rata je postala kapetanica broda. Moda je sakupila vie prakse za Barravar nego to sam mislio. Pitam se je li se umorila i od igre preskakanja zida. Morat u je pitati."
"Preskakanja zida?"
"Oprostite, to je osobna metafora. Kada ivite takvim ivotom neprestano se izlaui opasnosti moete zapasti u jedno udno stanje duha. Adrenalin je navika od koje se teko odviknuti. Oduvijek sam pretpostavljao da je moja, hm, biva sklonost takvoj vrsti uzbuenja proizila iz barravar-ske genetske strane. Ali bliski susreti sa smru imaju ten-
denciju natjerati vas da ponovno odmjerite svoje prioritete. Riskirajui tako dugo... zavrit ete ili takvi da dobro znate tko ste i to elite ili, to ja znam, anestezirani."
"A vaa majka?"
"No, ona zasigurno nije anestezirana."
Ona postane jo smionija. "A vi?"
"Hm." On se neshvatljivo nasmije. "Znate, veina ljudi, koja me satjera u kut, ispituje me o mom ocu."
"O." ona se od neugode zarumeni pa se nasloni. "ao mije. Bila sam nepristojna."
"Ne, uope." I stvarno nije djelovao ili zvuao ljutito, i dok se naslanjao promatrajui je, dranje mu je bilo otvoreno i privlano. "Ne, uope."
Tako ohrabrena ona odlui biti jo smionija. Naposljetku, kada e opet imati ovakvu ansu? "Moda... je ono to se vama dogodilo, za nju, bila drugaija vrsta zida."
"Da, pretpostavljam da je razumljivo to vi na to gledate s njezina stajalita."
"to... se zapravo dogodilo?"
"Meni?" dovri on. Nije se ukoio kao u onom osjetljivom trenutku za vrijeme veere, umjesto toga je zamiljeno promotri, ozbiljno i pozorno, to je gotovo bilo jo vie uznemirujue. "to ve znate?"
"Ne previe. ula sam daje za vrijeme pretendentskog rata regentov sin roen osakaen. Znalo se da regent svoj osobni ivot uva u velikoj privatnosti." Zapravo, ula je daje njegov nasljednik mutant i da ga dri skrivenog.
"To je sve?" izgledao je gotovo uvrijeeno  to nije bio na veem glasu?Ili na loijem.
"Moj ivot nije doticao te drutvene razine", ona pouri objasniti. "Ili bilo koje druge. Moj je otac bio samo nii
93
Komarr ...
provincijski birokrat. Veina barravarskih ruralnih Voro-va je, bojim se, vie ruralna nego vorska."
Njegov se osmijeh rairi. "Doista. Trebali ste upoznati mog djeda. Ili... moda bolje ne. No. Hm. Nema se vie to puno rei. Plaeni ubojica koji je ciljao u mog oca uspio je pogoditi njih oboje sa zastarjelim bojnim plinom pod nazivom soltoksin."
"Za vrijeme Pretendenstva?"
"Zapravo, neposredno prije. Moja je majka bila sa mnom u petom mjesecu trudnoe. Otuda itav ovaj dum-bus." On rukom pokae na svoje tijelo, uz nervozni trzaj glavom koji je upotpunjavao njegovu demonstraciju i ujedno izazivao promatraa. "Oteenje je zapravo terato-genetsko, a ne genetsko." Dobaci joj udan postranini pogled. "Prije mije bilo jako vano da to ljudi znaju."
"Bilo je? A sada vie nije?" Gotovo da mu povjeruje  nije mu trebalo dugo da njoj to kae. Bila je gotovo razoarana. Zar je istina da je samo njegovo tijelo bilo oteeno, a ne i kromosomi?
"Sada... mislim da nema veze to misle da sam mutant. Ako se ja budem drao kao da me stvarno nije briga mo-a e nekog sljedeeg mutca nakon mene i biti manje briga za to. Oblik uljudnosti koji me ne kota dodatnog napora."
Oito ga je kotalo neeg. Pomisli na Nikolaja, koji e uskoro ui u svoje mladenake godine, a one su teke ak i za normalnu djecu. "Jeste li to osjetili odrastajui?"
"Ja sam, naravno, bio poneto zatien oevim rangom i pozicijom."
Ona zamijeti ono poneto. Poneto nije isto to i sasvim. Katkad je poneto bilo isto to i nikako.
"Pomaknuo sam nekoliko planina kako bi se ugurao u Carsku vojnu slubu. Nakon, hm, nekoliko neuspjelih po-
kuaja, konano sam pronaao svoje mjesto u Carskoj sigurnosti, u neredovitim trupama. U ostatku neredovitih trupa. CarSig vie zanimaju rezultati od izgleda, a ja sam otkrio da mogu postizati rezultate. Jedino to su  to nisam predvidio  sva postignua za koja sam se nadao da e biti procjenjena nestala u CarSigovim tajnim spisima. I tako je moj rezime, na kraju trinaestogodinje karijere, gotovo nepoznati kapetan, otputen zbog zdravstvenih tegoba, anoniman gotovo kao na poetku." On ak i uzdahne.
"Carski revizori nisu anonimni!"
"Ne, samo diskretni", on se razvedri. "Znai ipak ima nade."
Zato ju |e on toliko navodio na smijeh? Ona suspreg-ne smijeh. "elite li biti poznati?"
Njegove se oi suze u trenutnom razmatranju. "Neko bih rekao da, da. Sada mislim... elim biti netko vlastitim zaslugama. Nemojte krivo pomisliti, meni je drago to sam sin mog oca. On je velik ovjek. U svakom pogledu, to to sam ga imao prilike upoznati kao da je bilo posebna privilegija. Ali, ipak, moja je tajna fantazija da se samo jednom, negdje u nekoj povijesti Arala Vorkosigana opie kao oca Milesa Naismitha Vorkosigana."
Tada se nasmijala, iako je smijeh gotovo odmah priguila stavljajui ruku na usta. No, inilo se da joj nije zamjerio jer su mu oi samo zaiskrile u njezinu smjeru. "Vidim da vam je to smijeno", ree on skrueno.
"Ne... ne, nije to", ona se pouri zanijekati. "Pretpostavljam, samo, da mi se to ini kao neka vrsta tatine."
"O, to su sve vrste tatine." Samo to on pri pomisli na to nije djelovao ni najmanje potiteno, ve samo zamiljeno.
Njegov se zamiljen pogled tad ponovno zaustavi na njoj; on proisti grlo i zapone, "Juer ujutro, dok sam radio na vaoj komkonzoli" Usporavanje cjevovoza preki-
i
Lois McMaster.Buioid     91,.,
95        Komarr
ne ga. I njegovo malo tijelo se izvine ne bi li promotrio to se dogaa, upravo u trenutku kad su se zaustavili na stanici. "Prokletstvo", promrmlja.
"Neto nije u redu?" upita ona zabrinuto.
"Ne, ne", on pritisne tipku i otvori krovna vrata. "Pa, pogledajmo taj okrug dokova i pristanita..."
inilo se da barun Vorkosigan uiva u njihovoj etnji kroz organizirani kaos koji je vladao u okrugu atle pristanita, iako put koji je on odabrao nedvojbeno nije bio standardan; iao je amo-tamo kako mu se to svidjelo i prema onom dijelu podruja koje je Ekaterina smatrala manje reprezentativnim, tamo gdje su ljudi i strojevi utovarivali i isto vari vali teret i gdje su manje imuni imali svoje hotele i barove. To je podruje bilo prepuno ljudi neobina izgleda, svih boja i veliina, odjevenih u udnu odjeu; djelii razgovora na potpuno nepoznatim jezicima draili su joj ui u prolazu. Pogledi koje su dobacivali dvoma Barravarcima Vorkosigan je zamjeivao ali i ignorirao. Ekaterina odlui da njegovo pomanjkanje uvredljivosti ne proizlazi iz toga to su svemirci u njega buljili manje  ili vie  nego zato to su u sve buljili jednako.
Takoer je otkrila da ga privlai grozna svemirska roba natrpana u malim duaniima u koje su zavirivali. Nekoliko se minuta doista inilo kao da ozbiljno razmilja o reprodukciji navodno izvorne svjetiljke iz dvadesetog stoljea, Jacksonske proizvodnje, koja se sastojala od herme-tiki zatvorenog staklenog trupa sadravajui dvije tekuine koje se ne mogu meusobno izmijeati. One su se polako uzdizale i sputale zbog konvekcijskog strujanja.
"Izgleda kao da krvna zrnca plutaju u plazmi", iznese Vorkosigan svoje miljenje, gledajui fascinirano u slabo osvijetljene kapljice.
"Ali, kao vjenani poklon?" ona se zagrcne, napola zabavljena, a napola zgranuta. "to bi ljudi mislili koja je poruka?"
"Nasmijalo bi Gregora", odgovori on. "Takve poklone ne dobiva esto. Ali, u pravu ste, prikladan vjenani poklon mora biti, no, prikladan. Javan i politian, a ne osoban." Uzdahnuvi sa aljenjem, vrati svjetiljku na policu. Sljedeeg se trenutka predomislio, pa je ipak kupi i zatrai da mu je poalju. "Nai u mu drugi poklon za vjenanje. Ovo mu moe biti za roendan."
Potom dopusti Ekaterini da ga povede u profinjeniji predio okruga, u kojem su duani imali lijepo posloen i dobro osvijetljen nakit, umjetnine i antikvitete, s diskretnim vlasnicima svih vrsta koji bi mogli, pomisli ona, slati svoje podinjene njegovoj ujni. inilo se da mu je to bilo mnogo manje zanimljivo od svemirske rasprodaje koju su proli nekoliko ulica i razina prije; oduevljenje je nestajalo s njegova lica sve dok mu za oko nije zapela neobina postava u izlogu jedne draguljarnice.
Siuni modeli planeta, veliine vrha njezina palca, okretali su se u gravitacijskom mjehuru ispred crne pozadine. Nekoliko je malih kugli bilo prikazano kroz razliite razine uveanja, to je otkrivalo da su savreno izraene replike svjetova koje predstavljaju, sve do najsitnijih detalja. Nisu bile prikazane samo rijeke, planine i more, ve i gradovi, ceste i nasipi, sve u prirodnim bojama. Nadalje, ravnodnevnica minijaturnog krajolika pomicala se u stvarnom vremenu dotinog planetarnog ciklusa; gradovi su osvjetljavali nonu stranu poput ivih dragulja. Moglo ih se objesiti kao par naunica, kao privjesak ili umetnuti u narukvice. Moglo se tu kupiti veinu planeta iz crvotonog neksusa, ukljuujui Koloniju Beta i Zemlju s kojom je u kompletu dolazio i njezin poznati mjesec koji je na pedlju udaljenosti kruio oko nje, iako nije bilo sas-
 I r\[c  MrM^ctor Rninlrl
vini jasno kako se takvo to moe objesiti i na koji dio tijela. Cijene su, na koje se Vorkosigan nije ni osvrnuo, bile zastraujue visoke.
"Ovo je krasno", promrmlja s odobravanjem, zurei fascinirano u smanjeni Barravar. "Pitam se kako su to napravili? Znam gdje bih ga mogao dati rastaviti..."
"Izgledaju vie kao igrake, nego kao dragulji, ali moram priznati da su nevjerojatni."
"O, da, tipine tehno-igrake  neprocjenjive ove godine, rasprostranjene idue, a poslije zaboravljene, sve dok ponovno ne oive po antikvarijatima. Ipak... bilo bi zabavno napraviti carski set, Barravar, Komarr i Sergvar. Dodue, ne znam niti jednu enu s tri uha... moda naunice i privjesak, ali onda bi dolo do drutveno-politikog problema kako rangirati planete."
"Mogli bi sva tri staviti na ogrlicu."
"Istina, ili... mislim da bi se mojoj majci definitivno svidio Sergvar. Ili Kolonija Beta... ne, uhvatit e je nostalgija. Sergvar, da, vrlo prikladno. Zatim tu je Zimoslava i roendani  da vidimo, majka, Laisa, Delia, ujna Alys, Delijine sestre, Drou  moda bih trebao naruiti nekoliko desetaka kompleta, za svaki sluaj."
"Uh", ree Ekaterina, razmiljajui o ovom impozan-tnon nizu imena, "poznaju li se sve te ene meusobno?" Je li neka od njih bila njegova ljubavnica? Valjda je ne bi spomenuo u istom dahu s majkom i ujnom. Ili je moda prosac? Ali... svih njih?
"O, naravno."
"Zar zaista mislite da biste im svima trebali kupiti potpuno iste darove?"
"Ne?" upita dvoumei se. "Ali... one sve poznaju mene..."
Na kraju je, obuzdavi se, kupio samo dva seta naunica, stavljajui u par jedan Barravar i jedan Komarr, za nevjeste dvaju mijeanih brakova. Dodao je i Sergvar na finom laniu za majku. U posljednjem trenutku posegne za jo jednim Barravarom, ne rekavi za koju enu s njegove podue liste. Maleni su planeti sloeni i zapakirani kao pokloni.
Komarrski ju je bazar pomalo preplavio osjeajima, pa ga ona odvede da pogledaju jedan od njezinih najdraih parkova. Omeivao je kraj Pristaninog okruga predstavljajui jedan od najveih i najprirodnijih krajolika s jezerima u Serifosi. Ekaterina je u glavi isplanirala stanku uz kavu i kolae, poto puteljcima obiu jezero.
Zaustavili su se uz ogradu iznad umjereno strme obale odakle je preko jezera pogled pucao prema nekim od najviih tornjeva u Serifosi. Oteena solettna postava bila je iznad njih i mogla se dobro vidjeti kroz prozirnu kupolu parka, izazivajui lagano svjetlucanje na valiima jezera. U daljini su, s druge strane, odzvanjali veseli glasovi obitelji koje su se igrale na umjetno-prirodnim plaama.
"Jako je lijepo", ree Ekaterina, "ali je cijena odravanja zastraujua. Ovdje je urbano umarstvo specijalnost s punim radnim vremenom. Sve je stvoreno svjesno, ume, stijene, korov, sve."
"Svijet iz kutije", promrmlja Vorkosigan gledajui preko sjajne povrine. "Treba ga samo sloiti."
"Neki Serifosani razmiljaju o svom sustavu parkova kao o zalogu za budunost, ekologija u banci", ona nastavi, "ali drugi, bojim se, ne vide razliku izmeu svojih malih parkova i pravih uma. Katkad se pitam hoe li se, kad se atmosfera bude mogla udisati, prapraunuci Komarra-na ve toliko bojati otvorenih prostora da uope nee u njih eljeti izlaziti."
"Mnogo Betanaca tako misli. Kad sam posljednji put bio tamo..." Njegova se reenica prekinula nenadanim pucketavim praskom; Ekaterina se prepadne, ali onda shvati da je zvuk doao od isputenog tereta s jednog od mega-kranova koji su radili na nekakvoj gradnji ili preg-radnji, iza njihovih lea i ume. No, Vorkosigan poskoi i okrene se kao maka; paketi iz njegove desne ruke odleti, lijevom je gurne iza sebe i prije nego je i on ustanovio to je izvor praska iz hlaa napola izvue oamut, za koji nije ni znala da ga nosi. On duboko udahne, porumeni i proisti grlo. "Oprostite", ispria se vidjevi njezin zabezeknuti pogled. "Poneto sam pretjerao." Ipak su oboje kradomice pogledali u kupolu; ostala je spokojno netaknuta. "Oamut je ionako prilino nekorisno oruje protiv stvari koje onako praskaju." Ugura ga natrag duboko u dep.
"Ispustili ste svoje planete", ree ona okreui se za bijelim paketiem. Nije ga bilo na vidiku.
On se nagne preko ograde. "K vragu."
Slijedila je njegov pogled. Smotuljak se odbio od drvene staze i naglo zaustavio jedan metar niz padinu, uhvaen u lie trnovite, gorko-slatke biljke koja je visjela iznad vode.
"Mislim daje moda mogu dosei..." On se prebaci preko ograde zanemarujui znak upozorenja OPREZ: OSTANITE NA STAZI i baci se na zemlju, prije nego to je stigla povikati: Ali vae fino odijelo  ona pomisli kako Vorkosigan nije ovjek koji esto sam pere svoju odjeu. Ali njegovi isprueni prsti nisu mogli dosei svoj cilj. Odjednom joj se pred oima pojavi vizija carskog revizora, njezina gosta, kako aterira u jezerce s glavom prema dolje. Hoe li je optuiti za izdaju? Obala je bila visoka jedva etiri metra; koliko je ovdje duboka voda?
"Moje su ruke due", ponudi se ona, pentrajui se za njim.
Privremeno osujeenih namjera, on se iskobelja natrag u sjedei poloaj. "Moemo pronai nekakav tap. Ili jo bolje, podreenog sa tapom." On zamiljeno pogleda u svoju runu vezu.
"Mislim", ree ona oklijevajui, "da bi pozivanje Car-Siga u ovom sluaju bilo pretjerano." Ona se nagne naprijed i posegne poput njega. "U redu je, mislim da mogu..." Njezini se prsti ispruie prema paketu gotovo ga dotiui. Nagne se jo naprijed, osjeajui kako je strmina opasno povlai prema dolje. Rastegne se...
Korijenjem uvrena zemlja s ruba popusti pod njezinom teinom i ona poe kliziti prema dolje. Ona jaukne; guranje unatrag sasvim je unitilo ostatak njezina uporita. Zamahne jednom rukom pokuavajui se uhvatiti za neto, ali odjednom bi uhvaena u eljezni stisak, no ostatak njezina tijela klizne kako je tlo ispod nje popustilo, a ona se nae u apsurdnu poloaju, visei iznad jezera s nogama prema dolje. Njezina je druga lamatajua ruka takoer uhvaena i ona pogleda prema gore u Vorkosiganovo lice. Leao je potrbuke na strmini s rukama stisnutim oko njezinih zapea. Osmjehivao se stisnutih zuba i sjajnih oiju.
"Putaj, idiote!" vrisne ona.
Izraz na njegovu licu bio je neobian i divlje likujui. "Nikad", dahne on, "vie..."
Kratke su mu se izme drale za... nita, shvati ona, kad je on poeo za njom nezaustavljivo kliziti preko ruba. Meutim, njegov greviti stisak nije poputao. Likujui izraz pretopi se u nenadanom shvaanju uasne situacije. U nekoliko sekundi zakoni fizike preuzeli su pravo prvenstva pred herojskom namjerom; zemlja, ljunak, vegetacija i dva
su se barravarska tijela srondala gotovo istodobno u hladnu vodu.
Voda je, kako se pokazalo, bila neto dublja od metra. Dno je bilo blatnjavo meko. Ona se valjajui ispravi i stane na noge bez jedne cipele, koja je nestala tko zna gdje. Plju-jui i miui kosu s lica pone se izbezumljeno okretati traei baruna Vorkosigana. Baruna Vorkosigana. Voda joj je dosezala do struka, znai njemu ne bi smjela biti preko glave  nigdje nisu poput panjeva virile nikakve noge u kratkim izmama  zna li plivati ?
On izviri pokraj nje i izbaci blatnjavu vodu iz usta, a zatim i iz oiju kako bi progledao. Njegovo je prekrasno odijelo bilo raskvaeno, a vodena mu je biljka visjela s jednog uha. Skine je, zatim ustanovivi gdje je ona isprui prema njoj ruku, pa zastane.
"O", ree Ekaterina tiho. "Prokletstvo."
Nakon meditativne stanke barun Vorkosigan progovori.
"Gospodo Vorsoisson", naposljetku e on blago, "je li vam ikad palo na pamet da ste malko predrutveni?"
Nije se mogla zaustaviti; nasmije se glasno. Poklopi rukom usta oekujui sa strahom nekakvu muku eksploziju bijesa.
Nita; on joj se zauzvrat samo osmjehne. Osvrne se i ugleda svoj paketi, koji je sada visio iznad njih kao da im se ruga.
"Ha. Sad je, ako nita drugo, bar gravitacija na naoj strani." Hodajui kroz vodu ode do ostataka izboine, nestane ponovno pod vodom i izroni drei u ruci aku kamenja. Gaao je njima bodljikavu biljku sve dok nije oslobodio paketi i uhvatio ga u padu, prije nego to je upao u vodu. On se ponovno naceri i krene prema njoj, zatim joj ponudi svoju drugu ruku kao da e upravo krenuti na
kakvo veleposlaniko primanje. "Gospo, hoete li zagacati sa mnom?"
Njegov je humor bio neodoljiv; uhvati se kako stavlja ruku na njegov rukav. "Sa zadovoljstvom, moj gospodaru."
Prestala je kriomice nonim prstima traiti izgubljenu cipelu. Odljapkali su prema najbliem niskom mjestu na obali s najozbiljnije odglumljenim dostojanstvom koje je Ekaterina ikad doivjela. S paketom u zubima, popeo se ispred nje, dohvatio tanko, povinuto drvo kao potporanj, a zatim joj pomogao da izae iz blata kao kakav orunik-voza koji pomae svojoj gospi izai sa stranjeg sjedala vozila. Na Ekaterinino veliko olakanje, ini se da nitko s druge strane jezera nije zapazio njihovu predstavu. Moe li ih Vorkosiganov carski autoritet spasiti od uhienja zbog plivanja na zabranjenom mjestu?
"Zar niste uzrujani zbog ove katastrofe?" upita bojaljivo dok su se vraali na puteljak, jo uvijek jedva vjerujui u svoju sretnu zvijezdu vezano za njegovu uistinu udnu reakciju. Neki se doger zabulji u njih, okrene se i naas vrati, ali mu Vorkosigan ljubazno odmahne neka proe dalje.
Stavi paketi pod ruku. "Gospoo Vorsoisson, vjerujte mi. Igline su granate katastrofa. Ovo je bila samo zabavna nezgoda." No tada njegova smijeka nestane, lice mu se zgri, a on bolno udahne. Brzo doda: "Moram vam spomenuti da sam odnedavno podloan povremenim napadajima. Onesvijestim se i grim. To traje otprilike oko pet minuta, a zatim proe i ja se probudim, nita strano. Ako mi se to dogodi, nemojte paniari ti."
"Hoe li vas sad primiti?" upita ona uspanieno. "Odjednom se osjeam pomalo udno", prizna on.
Niz puteljak nalazila se klupa. "Evo, sjednite..." Ona ga povede. On naglo sjedne, zgrbi se s licem u rukama. Mokar, poeo je drhtati od hladnoe, kao i ona, ali njego-
JQ1. Komarr.......
vi su drhtaji bili dui i jai strujei cijelom duinom njegova kratkog tijela. Zapoinje li sada napadaj? Promatrala ga je s uasom.
Nakon nekoliko minuta, njegovo se nepravilno disanje ustalilo. On estoko protrlja lice i podigne pogled. Bio je uasno blijed, gotovo pepeljast. Kada se okrenuo prema njoj namjetena osmijeha, koji je tako oigledno bio umjetan, poeljela je da se mrtio. "ao mije. Nisam takvo to uinio ve jako dugo, bar ne u svjesnom stanju. ao mije."
"To je bio napadaj?"
"Ne, ne. Potpuno lana uzbuna. U stvari bio je to, hm, zapravo bljesak sjeanje iz borbe. Neobino slikovit. ao mi je, ja obino... nikad nisam... obino ne radim takve stvari, stvarno." Govor mu je bio zbrkan i isprekidan, sasvim nenalik njemu i uope je nije ohrabrio.
"Hoete da odem po pomo?" Bila je sigurna da ga mora odvesti na toplo stoje bre mogue. Izgledao je kao ovjek u oku.
"Ha. Ne. Puno prekasno. Ne, stvarno, bit e mi dobro za koju minutu. Samo moram malo razmisliti." Pogleda je postrance. "Ostao sam oamuen otkriem, koje mogu zahvaliti vama."
Ona stisne ruke u krilu. "Prestanite priati nerazumljivo ili utite", ree ona otro.
Brada mu se trgne, a njegov osmijeh postane trunicu iskreniji. "Da, zasluujete objanjenje. Ako ga elite. Upozoravam vas, pomalo je runo."
Sada je ve bila toliko smuena i razdraena da bi mu s veseljem istisnula objanjenja iz tog tajnovitog malog vrata. Izbjegne to izrugivanjem formalnosti koje ih je tako plemenito izvuklo iz jezera. "Molim vas, moj gospodaru!"
"Ah, da dobro. Dagoola IV. Ne znam jeste li neto uli o tome?"
"Poneto."
"Bila je to evakuacija pod paljbom. Strana zbrka. at-lovi su polijetali prepuni ljudi. Detalji sada nisu vani, osim jednog. Tamo je bila ena, narednica Beatrice. Via od vas. Imali smo problema s utovarnom rampom, koja se nije htjela uvui. Muili smo se s njom jer se nismo mogli uzdii iznad atmosfere dok je ne odbacimo. Ne znam koliko smo bili visoko jer smo uli u gust oblak. Uspjeli smo olabaviti oteenu rampu, ali je ona pala za njom. Ja sam je pokuao zgrabiti. ak sam joj dotaknuo ruku, ali nisam je uspio uhvatiti."
"Je li... poginula?"
"O, da." Sada je njegov osmijeh bio potpuno neobian. "Ve smo bili prilino visoko. Ali vidite... ima neto to ja nisam bio shvatio do prije pet minuta. Proveo sam pet, est godina s tom slikom u glavi. Ne itavo vrijeme, razumljivo, samo kad sam bio u prilici da me neto podsjeti. Da sam bio samo malo bri, zgrabio je vre, da mi nije skliznula, mogao sam je spasiti. Vrtio sam neprestano u glavi usporenu snimku tog dogaaja. Svih ovih godina nisam nikad vidio to bi se stvarno dogodilo da sam je vrsto uhvatio. Ona je bila gotovo dvostruko tea."
"Ona bi povukla vas", ree Ekaterina. Bez obzira na jednostavnost njegovih rijei, slike koje su izazvale bile su intenzivne i neposredne. Ona protrlja sada ve bolne tamnocrvene tragove na svojim zapeima. Zato to me nisi htio pustiti.
Prvi put on pogleda tragove. "Oh, ao mije." "Nema veze." Smeteno, ona ih prestane masirati.
To nije pomoglo jer je on uzeo njezinu ruku i stao njeno trljati po mrljama kao da ih moe izbrisati. "Mislim da neto nije u redu s mojim poimanjem vlastita tijela", ree on.
-JP5... Komarr........
"Zar ste u svojoj glavi visoki metar osamdeset?" "Oigledno moje drugo, matovito ja tako misli." "Popravlja li ovo  otkrivanje istine  stvari?"
"Ne, ne mislim daje tako. Samo je... drugaije. udnije."
Njihove su ruke bile smrznute. Ona naglo ustane, izmiui njegovu dodiru koji odvlai panju. "Moramo se osuiti i utopliti ili emo se oboje... biti u nevolji." Nasmrt prehladiti bila je poznata fraza njezine pratete, koju bi sada bilo izrazito neumjesno upotrijebiti. Ona baci svoju preostalu i beskorisnu cipelu u prvu kantu za smee na koju su naili.
Na putu do stanice cjevovoza, koja se nalazila blizu javne plae, Ekaterina pouri do kioska i kupi hrpu arenih runika. U vozilu ona okrene grijanje na njegov krti maksimum.
"Evo", ree gurajui runike barunu Vorkosiganu dok se vozilo ubrzavalo. "Skinite barem tu" natopljenu tuniku pa se obriite."                                  i
"Dobro." Tunika, svilena koulja i termalna potkoulja ljapnu mokro na pod, a on estoko istrlja kosu i torzo. Na koi je imao mrlje crveno-plavih nijansi; ruiasti i bijeli oiljci odskakali su u kontrastu od tamnije podloge. Oiljci na oiljcima oiljaka, veina ih je bila tanka i kirurki ravna, sloj na sloju, to su bili stariji to su bili tanji i svjetliji: na rukama, akama i prstima, na vratu proteui se ispod kose, kruei po prsnom kou i pratei kraljenicu, a naj-ruiastiji i najnoviji, na sredini njegovih prsa, bio je neobino nepravilan i zamren.
Ona je zurila s prikrivenim uenjem; njegov pogled uhvati njezin. Ispriavajui se ona ree: "Niste se alili u svezi s iglinim granatama, zar ne?"
....      I r>k MrMtpr RninlH        I DA
Ruka mu dotakne prsa. "Ne. Ali veina ovog su stari kirurki zahvati, zbog krhkih kostiju kojima me je obdario soltoksin. Malo pomalo sam praktiki svaku kost u tijelu zamijenio sintetikom. Vrlo prkavo, iako pretpostavljam da nije bilo medicinski praktino izbaciti moj kostur, stresti me kao odijelo i ubaciti novi."
"O, boe."
"Iako zvui ironino, sve ovo predstavlja vrlo uspjene popravke. Ozljedu koja me stajala Slube ne moete ni vidjeti." On dotakne elo i omota nekoliko runika oko sebe poput ala. Runici su na sebi imali uzorke gigantskih, utih tratinica. Drhtaji su mu sada posustali, koa postajala manje crvena, iako je jo uvijek bila mrljasta. "Nisam vas elio uplaiti."
Ona promisli o svemu. "Trebali ste mi rei prije." Da, to da ga je takav napadaj uhvatio nenadano, za vrijeme njihove jutronje etnje? to bi, za boga miloga, tada uinila? Namrti mu se.
On se nelagodno promekolji. "Sasvim ste u pravu, naravno. Um... sasvim u pravu. Nije fer imati tajne pred... ljudima iz svoje ekipe." On odvrati pogled, zatim je ponovno pogleda, nasmije se napeto pa ree: "Poeo sam vam govoriti, ranije, ali sam izgubio hrabrost. Dok sam juer ujutro radio na vaoj komkonzoli, sluajno sam naletio na vau datoteku o Vorzhonskoj distrofiji."
inilo se kao da joj se zaledio dah u odjednom paraliziranim prsima.
"Nisam li  kako ste mogli sluajno..." Je lije moda zadnji put ostavila otvorenu? Nemogue!
"Mogu vam pokazati kako", ponudi se on. "Osnovna obuka CarSiga prilino je jednostavna. Mislim da biste mogli ui u tos za deset minuta."
Rijei su joj izletjele prije nego to je stigla stati i razmisliti. "Otvorili ste je namjerno!"
"Pa, da." Sada je njegov osmjeh bio namjeten i odavao je nelagodu. "Bio sam znatieljan, Uzeo sam stanku od pregledavanja holovida s autopsija. Usput reeno i vai su, ahm, vrtovi prekrasni."
Blenula je u njega s nevjericom. Mjeavina emocija uskomeala se u njezinu srcu: uvreda, bijes, strah... i olakanje? Nisi to smio uiniti.
"Ne, nisam to smio uiniti", sloi se on, itajui to s njezina lica; ona pokua svoje lice uiniti praznom maskom.
"Ispriavam se. Jedino opravdanje koje vam mogu ponuditi jest da CarSigova obuka usauje neke prilino rune navike." On duboko udahne. "to mogu uiniti za vas gospoo Vorsoisson? Ako se elite raspitati... stojim vam na usluzi." Mali se ovjek lagano nakloni, u apsurdno arhainoj maniri, onako zamotan u svoje runike izgledao je kao neki suludi stari grof iz Vremena izolacije odjeven u svoje slubene halje.
"Nita ne moete uiniti za mene", ree Ekaterina drveno. Postala je svjesna kako su joj ruke i noge zgreno prekriene i da se poela presavijati; snagom volje ona se ispravi. Blagi boe, kako bi Tien reagirao na njezino odavanje, iako nehotino, njegove pogubne  no, on se ponaao kao daje pogubna  tajne? Zar ba sada, kad se na-, pokon inilo da je na rubu svladavanja svog poricanja, ili togod to bilo, i poduzimanja djelotvorne akcije?
"Gospoo Vorsoisson, oprostite mi, ali bojim se da jo nisam siguran u kakvoj ste situaciji. Oito da je vrlo osobna ako ak i va ujak za nju ne zna, a mislim da ne zna"
"Nemojte mu rei!"
"Ne bez vaeg doputenja, u to vas, gospoo, uvjeravam. Ali... ako ste bolesni ili oekujete da ete se razboljeti, mnogo se toga moe poduzeti za vas." On zastane. "Sadraj dotine datoteke pokazuje da to ve znate. Pomae li vam itko?"
Pomo. Kakve li ideje. Osjeala je da bi se od same pomisli mogla rastopiti po podu cjevovoza. Ona ustukne pred uasnom kunjom. "Nisam bolesna. Ne trebamo vau pomo." Podigne prkosno bradu i doda najhladnije to je mogla, "Nije lijepo to ste itali moje privatne datoteke, barune Vorkosigan."
"Da", sloi se on jednostavno. "I ne bih elio to nedjelo uveati preuujui ga ili ne nudei pomo koja je u mojoj moi."
O tome koliko zaista pomoi moe narediti carski revizor Vorkosigan... nije se trebalo ni razmiljati. Previe je bolno. Sa zakanjenjem shvati da je izjava kako ona nije bila bolesna bila isto kao da je rekla kako Tien jest. Od daljnje zbunjenosti spasi je zaustavljanje cjevovoza na njihovoj stanici. "To stvarno nije vaa briga."
"Preklinjem vas da onda utoite pronaete u svom ujaku. Siguran sam da bi on to elio."
Ona odmahne glavom i estoko udari po tipki za otvaranje vrata. Do njezina su apartmana hodali u ukoenoj i ledenoj tiini, u neobinom kontrastu, pomisli Ekaterina, od njihove prijanje oputenosti.
Ujak Vorthvs doeka ih na vratima, jo uvijek odjeven u kratke rukave i s diskom s podacima u ruci. "Ah! Vorkosigan! Vratili ste se ranije nego to sam oekivao, dobro. Ve sam te htio pozvati preko tvoje rune veze." On zastane, zurei u njih mokre, jadne i zablaene, ali potom slegne ramenima i produi: "Imali smo posjet drugog kurira. Neto za tebe."
"Drugi kurir? Mora da je neto uzbudljivo. Je li neto prijelomno za sluaj?" Vorkosigan oslobodi ruku iz runika kojim se bio omotao i uzme prueni disk.
"Nisam siguran. Pronali su jo jedno tijelo."
"Svi nestali su razjanjeni. Valjda dio tijela  moda enina ruka?"
Ujak Vorthvs odmahne glavom. "Tijelo. Gotovo netaknuto. Muko. Upravo rade na identifikaciji. Bili su razjanjeni. Sada izgleda imamo vika."
esto poglavlje
Miles se due vrijeme kuhao pod tuem pokuavajui vratiti kontrolu nad svojim uznemirenim tijelom i zbrkanim mislima. Tijekom njihova jutranjeg razgovora nije mu trebalo dugo da otkrije kako su sva zabrinuta pitanja o njegovoj majci zapravo bila zakamuflirana i prikrivena briga za njezina sina Nikolaja, i on je na njih odgovarao otvoreno i paljivo koliko je god mogao. Za uzvrat, i ona se sama, tijekom ove izuzetno ugodne jutarnje ekspedicije, postupno oputala i gotovo otvarala. Kada bi se nasmijala, njezine su se svijetloplave oi iskrile. ivahna inteligencija obasjavala joj je lice, a irei se, oslobaala i oputala njezino tijelo od inae ustaljene obrambene ukoenosti. Njezin se smisao za humor polako iskradao iz skrovita i nije se pokolebao ak ni kada su zbog njega oboje zavrili u jezeru.
Zaprepatenost, koja se nakratko pojavila na njezinu licu, kad se napola svukao u cjevovozu gotovo ga je odbacila natrag u prijanju fazu bolne tjelesne samosvijesti, no ne sasvim. inilo se da se napokon poeo osjeati ugodno u svom boleu iznakaenom tijelu, ta mu je spoznaja dala luaku hrabrost da pokua s njom raistiti stvari. Pa kada su svi izrazi s njezina lica nestali nakon njegova priznanja o njukanju... e, to je boljelo.
U looj se situaciji ponio najbolje to je mogao, nije li? Je? Nije? Sada mu je bilo ao to nije drao usta zatvorenima. Nije. Lo odnos koji je sad imao s gospoom Vor-soisson bio je nepodnoljiv. Nepodnoljiv? Nije li to pomalo prejako? Neugodan, ublai on brzo. No, u svakom sluaju neobian.
Ali nakon priznanja bi trebao slijediti oprost. Daje barem prokleti cjevovoz ponovno upao u guvu, da je imao samo jo deset minuta nasamo s njom, sve bi ispalo kako treba. Nije se smio pokuati izvui tom glupom alom: Mogu vam pokazati kako...
Njezino ledeno, kruto: Ne trebamo vau pomo zvualo je... poput proputanja da se uhvati za njegove ispruene ruke. Njega e ivot odvui dalje, a ona e pasti dolje i nestati u magli.
Previe dramatizira, deko. Gospoa Vorsoisson se ne nalazi u borbenoj zoni, zar ne?
Da, nalazi se. Pada prema smrti u savrenoj usporenoj snimci.
Oajniki je elio pie. tovie nekoliko njih. Umjesto toga, on se osui, odjene drugo revizorsko odijelo i krene potraiti Profesora.
Miles se nagne prema Profesorovoj komkonzoli u gostinskoj sobi, koja je ujedno bila i Tienova radna Soba^i proui izranjavano mrtvaevo lice na holovidu. Nadao se da e otkriti neki izraz, iznenaenje, bijes, strah, neto to bi odalo kako je jadnik nastradao. Osim, iznenadno. No, liceje bilo samo mrtvo, zaleena izoblienja bila su u potpunosti fizioloka i prepoznatljiva.
"Kao prvo, jesu li sigurni daje na?" upita Miles, privlaei stolac i smjetajui se u njega. Sliku je pratila i stiana snimka nevidljive medicinske tehniarke s obdukcije
koja je bezizraajnim klinikim tonom opisivala tijek autopsije, tonom tako specifinim za ovakve prigode. "Da nije moda dolebdio odnekud."
"Na nesreu, nije", ree Vorthvs. "Njegova brzina i putanja smjetaju ga tono na mjesto nae nesree u vrijeme sudara, a odgovara i pretpostavljeno vrijeme njegove smrti."
Miles je elio preokret u sluaju, nekakav trag koji bi ga poveo u brem i plodonosnijem smjeru. Nije ni pretpostavljao da su njegove elje tako mone. Budi oprezan sa eljama...
"Mogu li zakljuiti je li se on nalazio na brodu ili na stanici?"
"Ne pomou same putanje."
"Mm, pretpostavljam da ne. Nije trebao biti ni najednom od njih. No... priekat emo onda identifikaciju. Vjerujem da vijest o ovom pronalasku jo nije putena u javnosti."
"Ne, zaudo nije ni procurila."
"Objanjenje to je on radio tamo mora biti zadovoljavajue, jer sumnjam da e u ovom sluaju proi drugorazredni izvjetaji." Sam bog je znao daje u prola dva tjedna proitao izvjetaja za itavu godinu.
"Tijela su tvoje podruje." Profesor mu ovo ustupi od-mahnuvi rukom i poeljevi mu sreu s oitim olakanjem. Na videoploi, preliminarni se pregled bliio kraju; nitko nije posegnuo za tipkom koja bi ga ponovno vratila na poetak.
Dobro, strogo uzevi, politike su posljedice bile Mile-sovo podruje. Stvarno bi uskoro morao posjetiti Solsticij, premda e se u glavnomu planetarnom gradu posjet revizora najvjerojatnije svesti na to kako ga obraditi; elio je
i n
najprije dobiti otvoren, ovdanji pogled na situaciju, bez dodatne koreografije upriliene za vanu linost.
"Inenjerska oprema", doda Vorthvs, "to je moje. Takoer su upravo pronali neke sistemske kontrole broda na koje sam ekao. Mislim da u uskoro morati opet otii gore."
"Veeras?" Miles bi se mogao iseliti, na primjer u hotel, ispriavi se ujakovim odlaskom. Bilo bi to olakanje.
"Ako sad odem gore, stii u tono na vrijeme za spavanje. Priekat u do jutra. Pronali su i neke udne stvari, koje nisu bile u sklopu inventara."
"udne stvari? Stare ili nove?" Na stanici su se nakupile tone i tone nepotpuno popisane stare odbaene opreme, stoljetna nakupina zastarjele i istroene tehnologije koju je bilo jeftinije samo gurnuti u stranu nego organizirati odvoz. Ako su tehniari koji istrauju mogui uzrok nesree sada dobili taj neizbjean zadatak da je sortiraju, to znai da su s najprioritetnijim zadatkom, prikupljanja krhotina, ve skoro gotovi.
"Nove. To je ono udno. A njihove su putanje povezane s pronaenim tijelom."
"Teko da sam ikad vidio brod na kojemu netko nije imao neprijavljenu 'pecaru' ili nekakav nelegalan posao u tijeku."
"Ili stanicu. Ali nai su komarrski momci dovoljno otroumni da znaju prepoznati 'pecaru'."
"Moda... i ja sutra odem s tobom", zamiljeno e Miles.
"Bilo bi mi drago."
Prikupljajui svu preostalu hrabrost, Miles se uputi u potragu za gospoom Vorsoisson. Ovo e, pretpostavi on, biti njegova posljednja ansa da razgovara s njom nasamo.
*>,.,____    Lois McMaster Buiold     114
Koraci su mu uplje odzvanjali praznim prostorijama, ali na njegovo nesigurno dozivanje njezina imena nije bilo odgovora. Izala je, moda da pokupi Nikolaja iz kole ili neto takvo. Opet promaaj. K vragu.
Miles ponese snimku obdukcije do komkonzole u njezinoj radnoj sobi kako bi ju jo jednom paljivije prouio, a nakon toga se namjeravao pozabaviti jueranjim tera-formacijskim izvjeima. S osjeajem nelagode, on upali stroj. Optereena mu je savjest iracionalno oekivala da bi ona mogla naletjeti svakog trenutka kako bi provjerila to on radi. Ali ne, vjerojatnije je da e ga u potpunosti izbjegavati. On tuno izdahne i pokrene video.
Nije pronaao puno novih informacija osim onih koje mu je Profesor ukratko iznio. Tajanstvena osma rtva bila je srednjih godina, prosjene visine i grae za Komarrana, ako je bio Komarran. U ovom trenu nije se moglo rei je li za ivota bio zgodan ili ruan. Veina njegove odjee bila je u nesrei rastrgana ili spaljena, ukljuujui sve depove u kojima bi se mogle pronai identifikacijske kreditne kartice i si. Ono to je ostalo sauvano od odjee upuivalo je daje to bila obina brodska uniforma, kakvu je nosila veina astronauta koji su na brzinu morali uskakati u svemirska odjela.
Sto je bilo uzrok sporoj identifikaciji? Miles je ve imao u pripremi desetak teorija koje je proizvela njegova mata. udio je za trenutnim odlaskom na orbitalnu postaju kamo je odneseno tijelo, ali njegov bi osobni dolazak i dahtanje trenutanim istraiteljima za vratom, mogao samo omesti istragu i usporiti itavu stvar. Kad jednom odabere ljude koji e posao napraviti umjesto tebe, mora vjerovati i njima i svojoj prosudbi.
Ono to je mogao napraviti bez stvaranja zastoja bilo je da ode gnjaviti drugog beskorisnog nadzornika, kao to je i on sam. On otipka privatni uredski kod efa Carske si-
I 15     Komarr      iu,^iiii_i...,.i.,.,.u..:..,.J i^.j...^..i,..^.^.i..:.u,u.^
gurnosti-komarr u Solsticiju, koji mu je bio uredno poslan pri dolasku carskih revizora u komarrski lokalni svemir.
General Rathjens se odmah pojavio. Izgledao je kao da je srednjih godina, pripravan na akciju i zaposlen, sve kvalitete prikladne njegovu rangu i sektoru slubovanja. Zanimljivo je bilo kako je iskoritavao ovo posljednje i bio odjeven u civilnu komarrsku odjeu dnevnog stila, a ne u carsku zelenu. To je moglo znaiti ili da ima istanan politiki stav ili da preferira komociju. Miles se odlui za ovo potonje. Rathjens je bio CarSigov glavni ovjek na Komar-ru, koji je izvjetaje predavao izravno Duvu Galeniju u CarSigov stoer u Vorbarr Sultani. "Da, gospodine revizore. to mogu uiniti za vas?"
"Zanima me ovo novo truplo koje je jutros pronaeno, a u oitoj je vezi s naim udesom na soletti. Jeste li uli za to?"
"Upravo. Nisam jo imao priliku pregledati preliminarno izvjee."
"Ja sam to sada obavio. Nisam ba puno saznao iz njega. Recite mi, koji je uobiajen postupak pri identifikaciji ovog jadnika? Koliko brzo oekujete neto sadrajnije?"
"Identifikacija rtava obinih nezgoda, gore ili dolje, obino se ostavlja ovdanjem civilnom osiguranju. S obzirom na to daje ova pronaena unutar nae orbite u sklopu mogue sabotae, mi vodimo paralelnu istragu s ko-marrskim vlastima."
"Suraujete li meusobno?"
"O, da. Zapravo, oni surauju s nama."
"Shvaam", ree Miles bezbojno. "Koliko e trajati identifikacija?"
"Da je ovjek bio Komarran, ili svemirski putnik koji je proao carinsku kontrolu na nekoj od skonih stanica, imali bismo neto u roku od nekoliko sati. Ako je bio Bar-
,..,..... I nk MrMa^pr Rinnlrl       I I A
ravarac, to bi moglo potrajati neto due. Ako nije bio registriran... pa, to ve postaje druga vrsta problema."
"Pretpostavljam da nije usporeen ni s jednim izvjeem o nestalim osobama?"
"To bi ubrzalo istragu, ali ne, nije."
"Znai, nije ga bilo tri tjedna, a nikomu nije nedostajao. Hm."
General Rathjens pogleda u neko oitanje na svojoj komkonzoli. "Gospodine Vorkosigane, znate li da zovete s neosiguranog kanala?"
"Da." Zbog toga su sve izvjetaje i saetke odozgo, njemu i Profesoru, osobno donosili iz ovdanjeg CarSigova ureda Serifose. Nisu oekivali da e ovdje biti toliko dugo da bi se CarSigu isplatilo postavljati poseban, osigurani stroj. Trebali ste. "Sada traim samo pozadinske informacije. Kad otkrijete tko je, kako obavjetavate rodbinu?"
"Uobiajeno je da ovdanje kupolno osiguranje poalje asnika, ako je to ikako mogue. U ovakvom sluaju koji je vrlo vjerojatno povezan s CarSigom, mi aljemo i vlastitog agenta zajedno s njihovim, koji radi poetnu procjenu i odreuje daljnju istragu."
"Hm. Molim vas da najprije obavijestite mene. Moda u se eljeti prikljuiti i promatrati."
"To bi se moglo dogoditi u bilo koje vrijeme."
"U redu je." elio je opskrbiti svoj mali mozak jo neim osim podacima iz druge ruke; elio je akciju za svoje nemirno tijelo. elio je pobjei iz ovog apartmana. Mislio je da se prve veeri osjeao neugodno jer su mu Vorsoisso-novi bili stranci, ali to je nita prema ovome sada kad ih je poeo upoznavati.
"Dobro, gospodine."
"Hvala vam, generale. To bi bilo sve za sada." Miles prekine vezu.
Uzdahnuvi, baci se ponovno na gomilu teraformacij-skih izvjetaja, a prvo po redu bilo je detaljno izvjee Uprave toplinskog otpada o kupolnom protoku energije. I samo mu se priinjavalo da ga iza lea bijesno promatra jedan par svijetloplavih oiju.
Ostavio je vrata radne sobe otvorena s pomilju  nadom?  da e gospoa Vorsoisson, ako sluajno ovuda proe i poeli obnoviti njihov nedovreni razgovor, to moda shvatiti kao njegov poziv. Upravo u trenutku kad mu je sinulo da se zbog toga nalazio sam u sobi s leima okrenutim prema vratima, Miles shvati kako vie nije sam. Na potajni uzdah s oblinjih vrata, on namjesti svoj najprimamljiviji osmijeh pa se okrene na stolcu.
Bio je to Nikki, stajao je na ulazu i zurio u njega nesigurno se premiljajui. On srameljivo uzvrati Milesov pogreno upuen osmijeh. "Zdravo", usudi se djeak.
"Zdravo, Nikki. Vratio si se iz kole?"
"Aha."
"Svia li ti se tamo?"
"Nee."
"Hm? A kako je bilo danas?"
"Dosadno."
"to to ui daje tako dosadno?"
"Ni\"
Kakvo li je samo zadovoljstvo ovo jednoslono komuniciranje moralo biti za roditelje, koji su plaali skupu privatnu kolu. Milesov se osmijeh iskrivi. Ohrabren, moda, odsjajem humora u njegovu oku, djeak ue. Promotri Milesa od glave do pete otvorenije nego prije; Miles je navukao izraz razgledavane osobe. Da, mali, poni se privikavati.
"Jeste vi stvarno bili pijun?" upita odjednom Nikki.
Miles se naslonio podignutih obrva. "Pa, otkud tebi takva ideja?"
"Ujak Vorthvs je rekao da ste bili u Car Sigu. Svemirske operacije", podsjeti ga Nikki.
Ah, da, prve veeri za stolom. "Bio sam asnik-kurir. Zna li to je to?"
"Ne... sasvim. Mislio sam daje kurir skoni brod..."
"Brod je dobio ime po slubi. Kurir je samo ljepe ime za dostavljaa. Ja sam prenosio poruke amo-tamo u ime carstva."
Nikijeve se obrve zamiljeno skupe. "Ja li bilo opasno?"
"Nije trebalo biti. Svodilo se na to da bih doao nekamo samo zato da se okrenem i odmah krenem nazad. Proveo sam dosta vremena itajui putem. Sastavljao izvjetaje. I, da, uio. CarSig bi nam zadao vjebe iz obuke, koje smo morali dovriti u slobodno vrijeme i vratiti nadreenima nakon povratka kui."
"O", ree Nikki zvuei pomalo razoarano, vjerojatno zbog pomisli kako ni odrasli nisu poteeni domae zadae. On promotri Milesa s vie suosjeanja. Tada mu se oi zaiskre. "Ali putovali ste skonim brodovima, zar ne? Brzim carskim kurirskim krstaricama i tako to?"
"O, da."
"Mi smo ovamo ili skonim brodom. Bio je to Vor-smvthski Dolphin klase 776 sa etverostruko vrtlonim izvanjskim kontrolnim kuitem i dvostrukim normalno-sve-mirskim potiskivaem i posadom od dvanaest lanova. Na njemu je bilo sto i dvadeset putnika. Bio je prepun." Nik-kijevo lice postane zamiljeno. "Slinije kanti u usporedbi s brzim carskim kurirskim brodovima, ali mama je nagovorila skonog pilota da me pusti vidjeti njegovu kontrolnu sobu. Dao mi je da sjednem u njegovu sjedalicu i da
stavim njegovu kacigu." Iskra se u prisjeanju tog velianstvenog trenutka pretvorila u plamen.
Miles je mogao prepoznati odsjaj im gaje vidio. "Znai, divi se skonim brodovima."
"Kad odrastem elio bih biti skoni pilot. Zar niste i vi? Ili... ili vam nisu dali?" Odreena se doza opreza vratila na Nikkijevo lice; jesu li ga odrasli opomenuli da ne spominje Milesovu mutantsku pojavu? Da, hajdemo se svi pretvarati neprimjeivanja oitog. To bi trebalo malom razjasniti gledanje na svijet.
"Ne, ja sam elio biti strateg. Kao moj tata i djed. Ionako nisam mogao proi tjelesni za skonog pilota."
"Moj je tata bio vojnik. Zvualo je dosadno. Bio je u jednoj bazi gotovo cijelo vrijeme. Ja elim biti carski pilot, na najbrim brodovima i ii svuda."
Sto dalje odavde. Da. To je Miles itekako mogao razumjeti. Odjednom mu sine, ak i ako se sada nita ne poduzme, vojni e tjelesni pregled razotkriti Nikkijevu Vor-zhonsku distroflju. I ak ako bude uspjeno lijeen, zbog tog e defekta biti diskvalificiran za vojnog pilota.
"Carski pilot?" Miles dopust da mu se obrve podignu u prividnom iznenaenju. "Pa, pretpostavljam... ali ako eli ii svuda, vojska i nije najbolji odabir."
"Zato ne?"
"Osim na nekoliko brzih krstarica ili diplomatskih misija, vojni skoni piloti idu samo s Barrayara na Komarr i Sergvar pa natrag. Istim starim rutama, okolo naokolo. Mora i beskonano dugo ekati na svoj red, kae mi moj pilot poznanik. Sad, ako stvarno eli iskustvo, odlazak s komarrskim trgovakim flotama mogao bi te odvesti puno dalje  sve do Zemlje i dalje. Oni, osim toga, odlaze na puno dua putovanja, s mnogo vie pristanita. Ima i vie vrsta brodova. Piloti vie vremena provedu u letu. / kad
 ^iz  MrMncfor
stigne na ta zanimljiva mjesta ima puno vie vremena za razgledavanje."
"Oh", Nikki je sve ovo zamiljeno probavljao. "ekajte tu", naglo zapovijedi i izjuri van.
Za trenutak se vratio paljivo drei kutiju prepunu modela skonih brodova. "Ovo je Dolphin-776 na kojem smo bili", isprui ga Milesu na inspekciju. Potrai drugi. "Jeste li ste vozili na brzim krstaricama poput ove?"
"Falcon-9? Da, jednom ili dvaput." Jedan model privue Milesovu panju; on automatski klizne na pod do Nikkija koji je ondje slagao svoju flotu za razgledavanje. "Blagi boe, zar je to RG teretnjak?"
"To je antikvitet." Nikki ga podigne.
Miles ga uzme sjajnih oiju. "Imao sam jedan od posljednjih ove vrste, kad sam imao sedamnaest godina. E, to je bila kanta."
"O... ovakav model?" upitao je Nikki nesigurno. "Ne, skoni brod."
"Imali ste pravi skoni brod? Za sebe?" on uzbueno udahne.
"Mm, ja i hrpa vjerovnika." Miles se nasmijei prisjeajui se.
"Jeste li sami pilotirali? U obinom svemiru, mislim, ne u skonom."
"Ne, tada jo nisam pilotirao ni atlovima. To sam nauio poslije na Akademiji."
"to se dogodilo s RG-om? Jo ga uvijek imate?
"O, ne. Ili... pa, nisam sasvim siguran. Stradao je u nezgodi Tau Verdanskog svemira, zabio se u, ovaj, sudario se s drugim brodom. Otilo je k vragu generatorsko polje Necklinskih klipova. Nakon toga vie nije mogao skakati, pa sam ga iznajmio kao teretni brod lokalnog sve-

mira gdje je i ostao. Rekao sam Ardeu ako  on je moj prijatelj pilot  ikad pronae zamjenske klipove da moe zadrati taj stari RG."
"Imali ste skoni brod koji ste poklonili?" Nikkijeve su se oi rairile od zaprepatenja. "Imate li ih jo?"
"Sada ne. O, pogledaj krstarica generalske klase." Miles posegne za njom. "Mislim daje moj otac jednom zapovijedao ovakvom. Ima li koji betanski istraivaki brod?"
Zajedno pognutih glava, izvadili su malu flotu na pod. Nikki je, na Milesovo zadovoljstvo, bio dobro upoznat s tehnikim specifikacijama svakog broda koji je posjedovao; nevjerojatno se otvorio, njegov je glas, prije srameljiv zbog Milesa, tog udnog i odraslog neznanca, postajao sve glasniji i bri dok je s otvorenim entuzijazmom objanjavao detalje svojih brodova. Milesu je cijena porasla s obzirom na to da je mogao potvrditi kako je osobno upoznat s gotovo deset originalnih modela, a mogao je Nikki-jevu ve ionako impresivnom znanju dodati i nekoliko zanimljivih anegdota, koje nisu bile klasificirane kao tajna, vezanih za skone brodove.
"Ali", ree Nikki nakon kratke stanke u kojoj je uzeo zraka, "kako e postati skoni pilot ako nisi u vojsci?"
"Mora proi kolu za obuku i pripravniki. Ja znam za bar etiri kole ovdje na Komarru i jo nekoliko njih na Barravaru. Sergvar jo nema nijednu."
"Kako se upie?"
"Prijavi se i plati."
Nikki je djelovao obeshrabreno. "Puno novca?"
"Mm, ne vie nego za bilo koji drugi fakultet ili viu trgovaku kolu. Najskuplja je kirurka ugradnja tvog neurolokog suelja. Isplati se otii na najbolju." Miles ohrabrujue doda: "Moe sve postii, ali mora si dati ansu. Postoje stipendije i pripravniki ugovori koji mogu
podmazati tvoj put ako se bude dovoljno grebao. No, mora imati najmanje dvadeset godina, pa stoga ima dovoljno vremena za planiranje."
"Oh." inilo se da Nikki razmilja o tom dugom vremenskom razdoblju koje je bilo pred njim, a bilo je jednako dugo kao njegov cijeli dosadanji ivot. Miles se mogao poistovjetiti s njim; pretpostavimo da je njemu netko rekao da mora ekati jo trideset godina na neto to strastveno eli? Pokuao se sjetiti to je to to on tako strastveno eli? Kad bi barem imao to? Misao je ostala depresivno prazna.
Nikki je poeo vraati svoje modele u podstavljenu kutiju. Dok je vraao Falcon-9 na mjesto, njeno pogladi njegove carske vojne naljepnice. Upitao je: "Imate li jo uvijek svoje CarSigovske srebrne oi?"
"Ne, natjerali su me da ih vratim kad su me ot... kad sam dao ostavku."
"Zato ste otili?"
"Nisam htio. Imao sam zdravstvenih problema." "Pa su vas umjesto toga postavili za revizora?" "Tako nekako."
Nikki je pokuavao smisliti naina kako da nastavi ovaj pristojan i odrasli razgovor. "Svia li vam se?"
"Malo je prerano rei. ini se da ima puno domaih zadataka." On s grinjom savjesti pogleda u hrpu izvjetajnih diskova koji su ga ekali na komkonzoli.
Nikki mu prui pogled pun suosjeanja. "O, ba mi vas je ao."
Glas Tiena Vorsoissona obojicu ih natjera da poskoe. "Nikki, to radi ovdje? Dii se s poda!"
Nikki se urno podigne na noge, ostavljajui Milesa da sjedi prekrienih nogu. Ovaj je pak odjednom postao
svjestan da mu se nedavno pothlaeno tijelo ponovno ukoilo.
"Gnjavi gospodina revizora? Moje isprike, barune Vorkosigan! Djeca se ne znaju ponaati", ree Vorsoisson uavi i naginjajui se nad njih.
"O, njegovo je ponaanje u redu. Imali smo zanimljivu raspravu na temu skonih brodova." Miles porazmisli o problemu kako dostojanstveno ustati ispred drugog Bar-ravarca, bez nekih nesretnih posrtanja ili padanja koji bi ostavili krivi dojam o njegovoj nesposobnosti. Protegnuo se, sjedei, kako bi se pripremio.
Vorsoisson napravi kiselu grimasu. "Ah, da, zadnja opsesija. Nemoj stati bosom nogom na te proklete stvari, osak... boljet e te. No, pretpostavljam da svaki djeak mora proi tu fazu. Svi to jednom prerastemo. Pospremi taj dumbus, Nikki."
Nikki spusti pogled ali se u njemu nakratko mogla proitati povrijeenost to je Miles mogao zamijetiti iz svog sjedeeg poloaja. Djeak se sagne kako bi pokupio ostatak svoje minijaturne flote.
"Neki ljudi odrastu sa svojim snovima, a ne prerastu ih", promrmlja Miles.
"To ovisi jesu li snovi razboriti", ree Vorsoisson, usna mu se trzala podsmjehujui se cinino. Ah, da. Voirsoison je zasigurno bio posve svjestan tajne, zdravstvene prepreke koja je stajala izmeu Nikkija i njegove ambicije.
"Ne, ne ovisi." Miles se lagano osmjehnuo. "To ovisi koliko snaan izraste." Bilo je teko rei kako je to Nikki shvatio, ali je uo u svakom sluaju; on kratko pogleda Milesa dok je nosio svoju kutiju s blagom prema vratima.
Vorsoisson se namrtio, sumnjiav naspram onakve kontradikcije, ali je rekao samo: "Poslala me Kat da ka-
em svima kako je veera gotova. Nikki, idi operi ruke i obavijesti svog ujaka Vorthvsa."
Milesova je posljednja veera s Vorsoissonskim klanom bila nategnuta. Gospoa Vorsoisson bila je strano zauzeta posluivanjem neupitno izvrsne hrane, a njezin je blagi defenzivni stav bio isto toliko jasan kao da je nosila transparent Ostavite me na miru. Razgovor je bio preputen Profesoru, zanesenu u razmiljanje, i Tienu koji je, u nedostatku smjernica, nasilno i bez poznavanja govorio o ovdanjoj, komarrskoj politici, autoritativno objanjavajui unutarnji, misaoni sklop ljudi, koje nikad, koliko je Miles uspio razabrati, zapravo nije ni susreo. Nikki, zastraen ocem, nije pred njim potezao pitanje skonih brodova.
Miles se sada pitao kako je one prve veeri mogao ut-ljivost gospoe Vorsoisson doivjeti kao spokojnu utljivost ili napetost Etienna Vorsoissona kao napetost koja obiluje energijom. Sve dok, ranije danas, nije uhvatio nekoliko kratkih naznaka njezine ivahnosti, nije ni slutio koliko od njezine osobnosti nedostaje u cjelokupnoj slici ili koliko je toga pritajeno u prisutnosti njezina mua.
Sada, kad je znao koje je simptome traio, mogao je vidjeti blago sivilo ispod Tienove blijede, "kupolne" puti i uoiti lagane tjelesne drhtaje koji su ga odavali, a on ih je pokuavao prikriti glumei nespretnost velikog ovjeka pri baratanju malim predmetima. U poetku se Miles bojao da je bolesna ona i ve je gotovo bio spreman izazvati Tiena na dvoboj zbog njegova nepoduzimanja trenutanih i vrstih mjera u rjeavanju problema. Daje gospoa Vorsoisson njegova ena... Ali izgleda da se Tien poigravao sa svojim vlastitim zdravljem i odgaao lijeenje. Miles je poznavao, a tko bolje od njega, duboko ukorijenjen strah Barrayaraca od bilo kakvog genetskog poremeaja. Smrtna sramota bilo je vie od obine fraze. Ni on nije ba priao naokolo na sav glas o svom nevidljivom poremeaju, iako je u s^bi osjeao pravo olakanje to je tu tajnu podi-
125       Knmarr        ^*
jelio s njom. Iako to vie nije bilo bitno, sad kad odlazi. Tienov izbor je bilo poricanje, koliko god se to inilo glupim; moda se ovjek nadao da e ga pogoditi meteor prije nego to mu bolest izbije. No u Milesu se probude zatomljene ubilake misli pri pomisli, Ali on je isto to odabrao i za njezina Nikolaja.
Na pola glavnog jela  izuzetno aromatini umjetno uzgojeni riblji fileti zapeeni s krumpirom i enjakom  netko pozvoni na vrata. Gospoa Vorsoisson brzo je ustala kako bi odgovorila. Osjeajui nejasno da nije najsigurnije pustiti je samu, Miles poe za njom. Nikolaj, predosjeajui avanturu, pokua krenuti za njima, ali ga otac primora da se suoi s ostatkom svoje veere. Gospoa Vorsoisson dobaci Milesu pogled preko ramena, ali ne ree nita.
Ona provjeri ulazni monitor koji se nalazio pokraj vrata. "Jo jedan kurir. O, ovog puta je kapetan. Obino dobivate narednika." Gospoa Vorsoisson otkljua vrata iza kojih se ukazao mladi mukarac u zelenoj barravarskoj odori s CarSigovim Horusovim okom privrenim za ovratnik. "Uite."
"Gospoo Vorsoisson." ovjek joj kimne u znak pozdrava, ue i obrati se Milesu. "Gospodine revizore Vorko-sigan. Ja sam kapetan Tuomonen. Vodim CarSigov ured u Serifozi." Tuomonen je djelovao kao daje u kasnim dvadesetim, tamnokos i smeih oiju kao veina Barrayaraca, malo bolje tjelesne grae i kondicije za jedno administrativno vojno lice, iako blijede "kupolne" puti. U jednoj mu je ruci bila kutija s diskovima, a neto vea kutija u drugoj, pa je stoga umjesto salutiranja srdano kimnuo glavom.
"Da, general Rathjens vas je spomenuo. ast nam je imati vas za kurira."
Lois McMaster Buiold     J2&..
Tuomonen slegne ramenima. "CarSig u Serifozi ima jako mali ured, gospodine. Uputa generala Rathjensa je bila da vas obavijestimo im se identificira novo tijelo."
Miles odmjeri osiguranu kutiju s diskovima u kapetanovoj ruci. "Izvrsno. Doite i sjednite." On povede kapetana do krunog, debelo podstavljenog kaua koji je predstavljao sredinji kutak Vorsoissonove dnevne sobe, a sluio je primanju gostiju. Kao i veina ostalog pokustva i ovo je bilo tipino komarrsko. Je li se gospoa Vorsoisson katkad osjeala kao da odsjeda u hotelu, a ne kao da ovdje stvara dom? "Gospoo Vorsoisson, moete li zamoliti svog ujaka da nam se pridrui? No, najprije ga pustite da pojede."
"I ja bih takoer elio razgovarati s administratorom Vorsoissonom kad zavri", nadoda Tuomonen. Ona kimne i povue se, i dok joj se u oima ogledalo zanimanje, jo uvijek se drala potiho i postrani kao da se trudila postati nevidljivom za Milesa.
"to imamo?" nastavi Miles smjetajui se. "Rekao sam Rathjensu da bih elio biti prisutan i svjedoiti prvom CarSigovom kontaktu vezanom za ovaj predmet." Mogao bi spakirati torbu, ponijeti je noas sa sobom, pa se vie ne bi morao vraati.
"Da, gospodine. Zato sam ja ovdje. Ispalo je da je vae tajanstveno tijelo ovdanji deko, iz Serifose. On je, ili bolje reeno bio je, na popisu zaposlenika Teraformacijskog projekta."
Miles trepne. "Ne valjda inenjer po imenu doktor Ra-dovas?"
Tuomonen se zaprepateno zabulji u njega. "Kako ste znali?"
"Sluajno sam pogodio, s obzirom na to da je nestao prije nekoliko tjedana. Ah, k vragu, kladim se da ga je Vorsoisson mogao identificirati na prvi pogled. Ili... mo-
.127 . Komarr   ...
da ne. Bio je prilino izoblien. Hm. Radovasov je ef mislio da je zbrisao sa svojom tehniarkom, mladom damom po imenu Marie Trogir. Njezino se tijelo nije gore pojavilo, zar ne?"
"Ne, gospodine. Ali zvui mi kao da bismo ga trebali poeti traiti."
"Da. Potpuna CarSigova potraga i pozadinska provjera, mislim. Nemojte pretpostavljati da je mrtva  ako je iva, elimo je ispitati. Trebate li posebno nareenje od mene?"
"Ne nuno, ali kladim se da bi to ubrzalo stvari." I u oima mu zasja traak oduevljenja.
"Tada ga imate."
"Hvala vam, gospodine. Mislio sam da e vam ovo trebati." On preda Milesu osiguranu kutiju. "Izvukao sam kompletan Radovasov dosje prije nego sam izaao iz ureda."
"Vodi li CarSig datoteke o svim komarrskim stanovnicima ili je on bio poseban?"
"Ne, ne vodimo pojedinane datoteke. Imamo pretra-ivaki program koji moe brzo izvui podatke iz informacijske mree. Prvi dio ovoga je opa biografija, kolske svjedodbe, lijeniki kartoni, financijski i putni dokumenti, uobiajeno. Imao sam vremena samo preletjeti pogledom. Ali Radovas ima i mali CarSigov dosje, iz njegovih studentskih dana u vrijeme Komarrske pobune. Zatvoren je za vrijeme amnestije."
"Je li zanimljiv?"
"Ne bih iz njega izvlaio previe zakljuaka. Pola stanovnitva Komarra te dobne skupine imala je nekakvog udjela u studentskom protestu ili kakvoj revolucionarnoj grupi, ukljuujui i moju punicu." Tuomonen je ukoeno ekao kakva e biti Milesova reakcija na ovakvu poslasticu.
,..,.......,,..   I nic MrMatfor RuirvIH         I ?fi
"Ah, oenili ste se ovdanjom djevojkom?" "Prije pet godina."
"Koliko ste dugo smjeteni u Serifosi?" "Oko est godina."
"Dobro za vas." To! Time je ostavio jo jednu bar-rajarsku enu za nas ostale. "Pretpostavljam da se onda dobro slaete s domorocima."
Tuomonenovo ukoeno dranje popusti. "Veinom. Osim s punicom, ali mislim da to nije samo zbog politike." Tuomonen suspregne blagi smijeak. "Ali sada je naa mala ki ima pod totalnom kontrolom."
"Tako." Miles mu uzvrati smijeak. Mrtei se zamiljeno on okrene kutiju i iskopa svoj revizorski peat iz depa pa ga otvori. "Je li mi va Analitiki odjel ita u ovome oznaio crvenim?"
"Ja sam Analitiki odjel Serifose", prizna Tuomonen mirno. Uputi mu neto ozbiljniji pogled. "Koliko sam shvatio vi ste i sami bivi CarSigovac, gospodine. Mislio sam da biste najprije eljeli proitati prije nego to ujete moje komentare."
Milesove obrve poskoe. Zar Tuomonen nije vjerovao vlastitoj prosudbi, je li ga uznemirivao dolazak dvaju carskih revizora u njegov sektor ili je jednostavno koristio priliku da uje miljenje iz druge ruke? "A kakvu ste vrstu dosjea-izvukli s mree o Milesu Vorkosiganu i prelet-jeli pogledom na putu ovamo?"
"To sam, zapravo, napravio jo prekjuer, gospodine, kada sam bio obavijeten da stiete u Serifosu."
"I to kae vaa analiza?"
"Oko dvije treine vae karijere zakljuano je s lozinkom za koju se mora dobiti odobrenje CarSigova stoera u Vorbarr Sultani. Ali se vaa javno zabiljeena odlikovanja i nagrade pojavljuju u statistiki vanom redoslijedu
pratei navodno rutinske kurirske misije, koje vam je dodijelila Sluba svemirskih poslova. to je otprilike pet puta vie od sljedeeg najodlikovanijeg kurira u CarSigovoj povijesti."
"A va zakljuak, kapetane Tuomonene?"
Tuomonen se slabano osmjehne. "Vi nikad niste bili nikakav vraji kurir, kapetane Vorkosigan."
"Znate, Tuomonen, mislim da u uivati radei s vama."
"Nadam se, gospodine." Podigne pogled prema Profesoru koji je uao u dnevnu sobu zajedno s Tienom Vorsois-sonom.
Vorthvs je zavrio brisanje usta, a ubrus rastreseno ugurao u dep i pozdravio Tuomonena stiskom ruke, potom je predstavio svog roaka. Kada su svi ponovno sjeli, Miles ree: "Tuomonen nam je donio identifikaciju naeg tijela vika."
"Oh, dobro," ree Vorthvs. "Tko je bio taj jadni momak?"
Miles je promatrao Tuomonena kako promatra Tiena pa ree: "Doista udno, administratore Vorsoissone, to je jedan od vaih zaposlenika. Doktor Barto Radovas."
Tienova sivoa postane jo za nijansu bljea. "Radovas! to je on dovraga radio tamo gore?" ok i uas na Tienovu licu bili su iskreni, Miles se mogao zakleti daje i iznenaenje u njegovu glasu bilo neodglumljeno.
"Nadao sam se da ete vi imati nekakvu ideju, gospodine", ree Tuomonen.
"Moj boe. Pa... je li bio na stanici ili na brodu?" "To jo nismo ustanovili."
"Stvarno vam o ovjeku ne mogu previe rei. On je bio u Soudhinu odjelu. Soudha mi se nikad nije alio na njegov rad. Dobivao je zasluene poviice tono kao po
rasporedu." Tien odmahne glavom. "Ali kog je vraga radio..." Zabrinuto je pogledao Tuomonena. "Znate, on zapravo nije moj uposlenik. Dao je ostavku prije nekoliko tjedana."
"Po naoj raunici, pet dana prije smrti", ree Tuomonen.
Tienove su se obrve nabrale. "No... tada, nije mogao biti na teretnom brodu, zar ne? Kako bi mogao dospjeti sve do drugog asteroidnog pojasa i ukrcati se prije nego je uope napustio Komarr?"
"Mogao se putem ukrcati na brod", odgovori Tuomonen.
"Oh. Pretpostavljam daje to mogue. Moj boe. On je oenjen. Bio je oenjen. Je li njegova ena jo uvijek u gradu?"
"Da", ree Tuomonen. "Uskoro u se sastati s civilnim asnikom osiguranja kupole koji e joj odnijeti slubenu obavijest o smrti."
"ekala je tri tjedna bez glasa od njega", ree Miles. "U ovome asu jo jedan sat nee puno znaiti. Kapetane, mislim da bih elio pregledati va izvjetaj prije nego krenemo."
"Molim vas, gospodine."
"Profesore, hoete li mi se pridruiti?"
Na kraju su svi odmarirali u Vorsoissonovu radnu sobu. Miles je u sebi mislio kako bi preivio i bez Tiena, ali Tuomonen nije nita uinio da ga se rijei.
Izvjetaj jo nije bio potpuna analiza, ve prije gomila golih podataka sortiranih po nekom redu plus letimine preliminarne biljeke i zakljuci koje je dodao Tuomonen. Kompletna analiza e nedvojbeno jednom stii iz stoera CarSig-Komarra. Svi su privukli stolce i nagurali se oko videoprikaza. Nakon to su za poetak stekli uvid u sadr-
Mi
aj izvjea, Miles prepusti Profesoru da pregleda tijek Radovasove karijere.
"Izgubio je dvije godine usred studiranja zbog Pobune", primijeti Vorthvs. "Solsticijsko je sveuilite tada bilo zatvoreno na neko vrijeme."
"Ali izgleda daje to nadoknadio s dvije godine postdiplomskog sluenja na Eskobaru", ree Miles.
"Tamo mu se moglo svata dogoditi", iznese Tien svoje miljenje.
"Ali ne previe, sudei po ovome", ree Vorthvs pomalo suho. "Komercijalni posao u njihovu orbitalnom brodogradilitu... iz toga nije izvukao ni dobru ideju za znas-tveni rad. Solsticijsko sveuilite nije obnovilo njegov ugovor. Mislim da nije bio ovjek s darom poduavanja."
"Carski znanstveni institut odbio mu je molbu zbog njegove povezanosti s Pobunom", istakne Tuomonen, "u-nato amnestiji."
"Sve to je amnestija obeavala bilo je da ga nee odvesti i strijeljati", ree Miles pomalo nestrpljivo.
"Ali nije mu bila odbijena na osnovi nezadovoljavajue tehnike sposobnosti", promrmlja Vorthvs. "I onda je prihvatio posao poprilino ispod svoje razine obrazovanja, u komarrskoj orbitalnoj luci."
Miles provjeri. "Tada je ve imao troje male djece. Morao je krenuti za novcem."
"Slijedi nekoliko nezanimljivih godina", nastavi bezizraajno Profesor.
"Tvrtku je promijenio samo jednom i to zbog pristojnog poveanja plae i pozicije. Potom ga je zaposlio  Soudha je tada bio prilino nov, ali Soudha gaje zaposlio u Terafor-macijskom projektu i tada se za trajno seli dolje."
"Ovog puta bez poveanja plae. Profesore..." Miles ree moleivo. I prstom na videoprikazu upozori na prek-
retnicu u karijeri pokojnog doktora Radovasa. "Zar vam nije udno ovo preseljenje za ovjeka koji je obuen i iskusan u skonim tehnologijama? On je bio matematiar specijaliziran za petu dimenziju."
Tuomonen se napeto nasmijei, po emu je Miles zakljuio daje doslovno dotaknuo upravo onoga stoje muilo kapetana.
Vorthvs slegne ramenima. "Moglo je biti vie bitnih razloga. Moda je osjeao da stagnira na svom starom poslu. Moda su ga poele zanimati nove stvari. Moda je gospoa odbila ivjeti ijedan dan due na orbitalnoj postaji. Mislim da ete morati nju pitati."
"Ali neobino je", ree Tuomonen provizorno. "Moda da", ree Vorthvs. "A moda i'ne."
"Dobro", uzdahne Miles nakon podue stanke. "Hajdemo obaviti onaj tei dio."
Ispostavilo se da je'Radovasov apartman na drugom dijelu grada od Vorsoissonovog, ali u ovo doba veeri u cje-vovoznom sistemu nije bilo zastoja. S Tuomonenom na elu, Miles, Vorthvs i Tien  koji, koliko se Miles sjeao , nije bio pozvan ali se ipak nekako samoinicijativno prikljuio ekspediciji  uli su u predvorje u kojem su pronali mlaahnu enu u uniformi Osiguranja kupole Serifosa, kako ih eka prilino nestrpljivo.
"Ah, kupolni policajac je ena", promrmlja Miles Tuo-monenu. Osvrnuo se prema njihovoj povorci. "Dobro. Djelovat emo manje kao invazijska vojska."
"Tomu sam se i nadao, gospodine."
Nakon kratkog upoznavanja, povezli su se dizalnom cijevi do ulaza gotovo identinog u svakoj stambenoj zgradi pod kupolom, koju je Miles dosada vidio. Kupolna policajka, s iskaznicom "voa patrole Rigby", pozvoni na vratima.
Nakon stanke koja je bila toliko duga da se Miles zapitao: Je li doma?, vrata su se otvorila. ena na ulazu bila je vitka i uredno odjevena, pod Milesovim barravarskim pogledom inila se u srednjim etrdesetima, to je vjerojatno znailo da je u kasnim pedesetim godinama. Nosila je uobiajene komarrske hlae i bluzu stisnutu pod debelim demperom. Izgledala je blijedo i promrznuto, ali osim toga nije bilo niega u njezinu izgledu to bi odbijalo mueve.
Njezine su se oi rairile kad je ispred sebe ugledala uniformirane ljude, iz kojih su isijavale loe vijesti. "Oh", ona umorno uzdahne. Miles se, pripremljen na histeriju, malo opusti. Izgleda da je ona jedna od onih sporo reagi-rajuih tipova. Njezini e osjeaji isplivati na netipian i neizravan nain, kasnije.
"Gospoo Radovas?" ree kupolna policajka. ena kimne. "Ja sam voa patrole Rigby. ao mi je to vas moram obavijestiti kako je va mu, doktor Barto Radovas, pronaen mrtav. Moemo li, molim vas ui?"
Ruka gospoe Radovas krene prema ustima; prolo je neko vrijeme prije nego stoje progovorila. "Dobro." Ona skrene pogled; "Nije mi toliko drago kao to sam mislila da e mi biti. Sto mu se dogodilo? Ona mlada ena je li ona dobro?"
"Moemo li ui i sjesti?" Rigby ponovno upita. "Bojim se da emo vas morati zagnjaviti s nekoliko pitanja. A mi emo pokuati odgovoriti na vaa."
Gospoa Radovas oprezno je promotrila Tuomonena, u njegovoj zelenoj CarSigovoj uniformi. "Da. U redu." Ona se pomakne, koraknuvi untrag i pokae im da uu.
U njezinoj se dnevnoj sobi nalazio uobiajeni okrugli primai kau; Miles sjedne s jedne strane, preputajui Tuomonenu da sjedne preko puta gospoe Radovas zajedno s voom patrole Rigby, koja ih sve predstavi. Tien im
*._n. .:_ u
se pridruio, nezgrapno se namjetajui na neudobnom kauu. Profesor Vorthys lagano odmahne glavom i ostane stajati pogledom prelazei po sobi.
"to se dogodilo Bartu? Je li se dogodila nesrea?" Glas gospoe Radovas bio je promukao i jedva ga je kontrolirala sad kad su se vijesti poele slijegati.
"Nismo sigurni", ree Rigby. "Njegovo je tijelo pronaeno u svemiru, oito povezano s unitenjem solette prije tri tjedna. Jeste li znali da je otiao gore? Je li vam, prije nego je otiao, rekao neto to bi moglo rasvijetliti stvar?"
"Ja..." ona skrene pogled. "Nije razgovarao sa mnom prije nego je otiao. Mislim da nije bio previe hrabar u svemu tome. Ostavio mije poruku na komkonzoli. Dok je nisam pronala, mislila sam da se radi o obinom slubenom putu."
"Moemo li je pogledati?" Tuomonen je prvi put progovorio.
"Izbrisala sam je. Oprostite." Ona mu se namrti.
"Plan za taj... odlazak, mislite li daje smislio va mu ili Marie Trogir?" upita Rigby.
"Vidim da o njima sve znate. Nemam pojma. Bila sam iznenaena. Ne znam." Glas joj se pootrio. "Nisam bila upuena."
"Je li esto odlazio na slubena putovanja?" upita Rigby.
"Prilino je esto odlazio na terenska ispitivanja. Katkad je odlazio u Solsticij na teraformacijske konferencije. Tamo sam ga obino i ja pratila." Njezin je glas isprekidano zadrhtao, zatim je ponovno preuzela kontrolu.
"to je uzeo sa sobom? Bilo to neuobiajeno?" upita strpljivo Rigby.
"Samo ono to je i inae uzimao na dua terenska putovanja." Oklijevala je. "Uzeo je sve svoje osobne datoteke. Tada sam znala zasigurno da se nee vratiti."
"Jeste li o tom nestanku razgovarali s nekim iz njegova ureda?" Tien odmahne glavom, ali gospoa Radovas odgovori: "Razgovarala sa s administratorom Soudhom. Poto sam pronala poruku. Pokuavajui odgonetnuti... stoje krenulo naopako."
"Je li vam administrator Soudha bio od pomoi?" upita Tuomonen.
"Ne previe." Ona se ponovno namrti. "inilo se da on misli kako nije njegova briga to se dogodilo, nakon Bartove ostavke."
"ao mije", ree Vorsoisson. "Soudha mi nita o tome nije rekao. Ukorit u ga. Nisam znao."
Nisi ni pitao. Ali koliko god Miles prieljkivao, ak je i njemu bilo teko krivnju prebaciti na Tiena zbog izbjegavanja neega to je djelovalo kao neugodna obiteljska situacija. Mrtenje gospoe Radovas prema Vorsoissonu pretvorilo se gotovo u namrgoenost.
"Shvatio sam da ste se vi i va mu prije etiri godine preselili dolje", ree Tuomonen. "ini se kao neobina promjena u karijeri, od peterodimenzionalnog do zapravo obinog graevinskog inenjeringa. Je li imao dugorone koristi u teraformaciji?"
Izgledala je na tren smeteno. "Barto se brinuo za budunost Komarra. Ja... mi smo bili umorni od ivota na stanici. eljeli smo neto sreenije za nau djecu. Doktor Soudha je traio ljude iz razliitih sredina, s razliitim vrstama iskustava pri rjeavanju problema. Smatrao je vrijednim Bartovo iskustvo sa stanice. Inenjering je inenjering, pretpostavljam."
Lois McMaster Buiold     136
Tijekom ovoga, profesor Vorthvs se polako etao po sobi i, s jednim uhom pratei razgovor, prouavao podsjetnike s putovanja i portrete djece u razliitoj dobi koji su predstavljali glavne ukrase. Zaustavio se pred ormariem biblioteke koji se nalazio najednom zidu, pretrpanim diskovima pa je poeo nasumce pregledavati naslove. Gospoa Radovas uputila mu je kratak, upitni pogled.
"Zbog neobinih okolnosti u kojima je bilo pronaeno tijelo doktora Radovasa, zakon potrauje kompletnu medicinsku pretragu", produi Rigby. "S obzirom na vau osobnu nezgodnu situaciju, kada bude dovrena, elite li da njegovo tijelo ili pepeo bude vraeno vama ili nekom drugom roaku?"
"Oh. Da. Meni, molim vas. Trebao bi imati dolinu ceremoniju. Zbog djece. Zbog svih." inilo sa daje sada bila, sa suzama u oima, veoma blizu gubitku kontrole. "Moete li vi... ne znam. Moete li vi to srediti?"
"Savjetnici za obiteljske poslove u naem odjelu bit e drago ponuditi savjet i pomoi vam. Prije nego odemo, dat u vam njezin broj."
"Hvala vam."
Tuomonen proisti grlo. "Zbog tajanstvenih okolnosti smrti doktora Radovasova, od CarSig-Komarra takoer je zatraeno da sudjeluje. Moemo li dobiti vae doputenje za pregled vae komkonzole i osobnih biljeki kako bismo vidjeli upuuju li na to."
Gospoa Radovas dotakne usne. "Barto je odnio sve svoje osobne datoteke. Nije ostalo nita osim mojih."
"Katkad tehniki pregled moe vratiti neto."
Ona odmahne glavom, ali ree: "Pa... valjda." Dodala je zajedljivije, "Iako nisam mislila daje CarSigu potrebno moje doputenje."
Tuomonen ovo nije porekao, ve ree: "Kad ve moramo poduzeti tako grube mjere moemo pokazati barem malo uljudnosti."
Profesor Vorthvs doda rezerviranim glasom, stojei s rukama punim diskova kraj udaljenijeg zida: "Uzmite i biblioteku."
S bljeskom zbunjena bijesa, gospoa Radovas ree: "Zato elite odnijeti biblioteku mog jadnog mua?"
Vorthvs podigne pogled i podari je ljubaznim razoru-avajuim osmijehom. "Biblioteka nekog ovjeka govori o nainu na koji njegov mozak funkcionira isto kao to njegova odjea govori o grai njegova tijela. Meusobna povezanost naoko nepovezivih injenica moe postojati samo u njegovim mislima. Neka sjetna nesuvislost zavlada bibliotekom jednom kad njezin vlasnik nestane. Mislim da bih bio volio upoznati vaeg mua dok je bio iv. Ovako na ovaj nadnaravni nain to neu moi u potpunosti."
"Ne vidim zato..." Njezine se usne stegnu u oaju.
"Moemo urediti da vam ju vrate za dan-dva," ree Tuomonen umirujui. "Ima li neto to vam je sad potrebno?"
"Ne, ali... oh... ne znam. Uzmite je. Uzmite to god elite, vie me nije briga." Njezine se oi naposljetku razliju. Voa patrole Rigby izvadi rupi iz jednog od mnogobrojnih depova uniforme pa joj ga prui, mrtei se na Barravarce.
Tien se nelagodno promekoljio; Tuomonen je ostao bezizraajno profesionalan. Uzimajui njezin ispad kao znak da moe krenuti s poslom, CarSigov se kapetan dignuo i ponio svoju kutiju do komkonzole u kutu pokraj lo-e za objedovanje, otvorio ju i ukljuio standardnu CarSi-govu crnu kutiju u jednu stranu stroja. Na Vorthvsov znak, Rigby i Miles uputie se pomoi mu kako bi ormari s bibliotekom skinuli neoteen sa zida i zapeatili ga za prijenos. Tuomonen, poto je iscijedio komkonzolu,
skenira biblioteku, za koju je Miles procijenio da sadri oko tisuu diskova, i proizvede videopriznanicu za gospou Radovas. Ona zguva plastinu kopiju u dep svojih sivih hlaa, a da nije ni pogledala, i ostade stajati prekrienih ruku sve dok se uljezi nisu sakupili za odlazak.
U posljednjem trenutku, ona se ugrize za usnu i izla-ne: "Administratore Vorsoissone, nee biti... hou li dobiti... hou li dobiti uobiajene beneficije s obzirom na Bar-tovu smrt?"
Je li bila u novanoj krizi? Dvoje njezine mlae djece jo je bilo na sveuilitu, prema Tuomonenovim podacima, i financijski ovisno o svojim roditeljima; naravno da je bila. Ali Vorsoisson tuno odmahne glavom.
"Bojim se da ne, gospoo Radovas. Lijeniki vjetak je bio prilino siguran daje smrt uslijedila nakon njegova otkaza."
Da je obrnuto, bio bi to puno zanimljiviji problem za CarSig. "Znai, ona ne dobiva nita?" upitao je Miles. "Bez vlastite krivnje, ostat e bez uobiajenih beneficija udovice, samo zbog one njegove", on preskoi nekoliko pogrdnih izraza, "njegove traljavosti?"
Voroisson je nemono slegnuo ramenima i okrenuo se.
"ekajte", ree Miles. Dosad nikomu nije bio od neke proklete koristi. "Gregor ne odobrava da se udovice ostavljaju u oskudici. To mi vjerujte. Hajde, Vorsoissone, proslijedite joj beneficije bez obzira."
"Ne mogu  kako  elite li da promijenim datum njegove ostavke?"
/ tako stvoriti neobian zakonski presedan o ovjeku koji je dao ostavku dan poslije vlastite smrti? Na koji nain, javljajui se kao duh?
"Ne, naravno da ne. Napravite to jednostavno po carskoj naredbi!"
"Na formularu nema mjesta za carsku zapovijed!" ree Vorsoisson zateeno.
Miles je promozgao o tome. Tuomonen je, blago obliven rumenilom, fascinirano promatrao razrogaenih oiju. ak su se i obrve gospoe Radovas u uenju podigle. Pogledala je ravno u Milesa kao da ga vidi prvi put. Konano, ree Miles blago: "Dizajnerski propust koji ete morati ispraviti, administratore Vorsoissone."
Tienova su se usta otvorila u daljnjem protestu, ali tada ih je inteligentno zatvorio. Profesor Vorthvs izgledao je kao da mu je odlanulo. Gospoa Radovas, ruke pritisnute o obraz, kao da ne moe vjerovati, ree: "Hvala vam... barune Vorkosigan."
Nakon uobiajenog: "Ako se sjetite jo neega, nazovite ovaj broj", skupina istraitelja uputila se niz hodnik. Vorthvs je Tienu predao ormari s diskovima da ga on nosi. Kad su se ponovno nali u predvorju, voa patrole Rigbv spremala se krenuti na svoju stranu.
"to, ako uope ita, CarSig eli da mi sad napravimo?" upita ona Tuomonena. "Smrt doktora Radovasa izvan je Serifosine jurisdikcije. Blia je rodbina automatski osumnjiena u tajanstvenim smrtnim sluajevima, ali ona je bila ovdje cijelo vrijeme. Ne vidim nikakvu loginu povezanost s tim tijelom u svemiru."
"Niti ja, trenutno", priznao je Tuomonen. "Zasad nastavite s vaim normalnim procedurama, a u moj ured aljite kopije svih svojih izvjea i dokaznih datoteka."
"Pretpostavljam da nisi voljan uzvratiti uslugu?" Sudei po krivljenju njezinih usana, Rigbv je znala kakav je odgovor.
"Vidjet u to mogu uiniti, ako se pojavi ita to je povezano sa sigurnou kupole", obeao je suzdrano Tuomonen. Rigbvjine su se obrve podigle ak i na tako ogranien CarSigov ustupak.
"Sutra ujutro u se morati vratiti gore", rekao je Vorthvs Tuomonenu. "Neu imati vremena osobno temeljito pregledati ovu biblioteku. Bojim se da u morati zagnjavi-ti CarSig."
Tuomonen je, pogledavi ormari s oko tisuu diskova, izgledao momentalno uasnut. Miles je brzo dodao: "Mojim ovlatenjem, potrait emo za taj posao vrhunskog analitiara iz stoera. Jednog od onih podrumskih tehnikih strunjaka, s certifikatom iz inenjeringa i matematike, mislim je 1' tako Profesore?"
"Da, uistinu, najboljeg ovjeka kojeg moe dobiti", rekao je Vorthvs.
Tuomonenu je laknulo. "to elite da trai, gospodine revizore?"
"Ne znam pouzdano", ree profesor. "Zato i trebam CarSigova analitiara, hm? U osnovi elim da napravi iz tih podataka neovisnu Radovasovu sliku, koju emo kasnije moi usporediti s dojmovima iz drugaijih izvora."
"Nepristran pogled na um koji se skriva iza ove biblioteke", zamiljeno e Miles. "Jasno mije."
"Naravno. Porazgovaraj s tim ovjekom, Miles, ti zna to sve oni mogu. I to mi elimo."
"Naravno Profesore."
Predali su ormari s diskovima Tuomonenu, a voa patrole Rigbv ih je napustila. Bliila se komarrska pono.
"Onda u ja uzeti sve ovo u svoj ured", rekao je Tuomonen, promatrajui svoj raznoliki teret, "i obavijestiti stoer. to oekujete koliko ete jo ostati u Serifosi gospodine Vorkosigan?"
"Nisam siguran. Jo u malo ostati i ako nita drugo popriati s Soudhom i ostalim Radovasovim kolegama, prije nego odem opet gore. Ja, ah, mislim da u sutra svoje stvari premjestiti u hotel, nakon to Profesor ode gore."
"Uvijek ste dobrodoli u mom domu, barune Vorkosi-gane," ree Tien formalno i vrlo neusrdno.
"Hvala vam, administratore Vorsoisson. Tko zna, moda u ve sutra naveer biti spreman za odlazak prema gore. Vidjet emo to e biti."
"Cijenio bih da moj ured obavjetavate o svojem kretanju", rekao je Tuomonen. "Naravno gospodine Vorkosigan, vaa je privilegija bila nareditj kako uz sebe ne elite osiguranje, ali sad kad se ini da je va sluaj zadobio ovdanje konotacije, zahtijevam da ozbiljno o tome promislite."
"CarSigovi su uvari openito armantni momci, ali se stvarno ne volim o njih spoticati svaki put kad se okrenem", odgovorio je Miles. On potapa svoju krono kom-vezu koja je zakopana preko njegova lijevog zapea djelovala preveliko. "Ostanimo zasad pri naem prvobitnom kompromisu. Ako zatrebam, zvat u upomo, obeavam."
"Kako elite, gospodine", ree s neodobravanjem Tuomonen. "Trebate li jo to?"
"Ne veeras", rekao je Vorthvs zijevajui.
Trebam u svemu ovome nai smisao. Trebam pola tuceta revnih dounika. elim biti zatvoren nasamo s Marie Trogir i pricom brzopenta. elim da sam mogao izbrzo-pentati ak i onu jadnu, ucviljenu udovicu. Rigby bi morala traiti sudsku odluku za takav nasrtljiv i uvredljiv korak; Miles je to mogao napraviti po elji i svojim posuenim carskim glasom kad ga ne bi bilo briga to bi onda stvarno postao omraeni carski revizor. Jednostavno jo nije postojao opravdan razlog za takav postupak. Miles odmahne glavom. "Ne. Naspavajte se."
"Moebitno." Tuomonen se kiselo osmjehne. "Laku no, gospodo, administratore."
Udaljili su se od udoviine zgrade u suprotnim smjero-
vima.
Sedmo poglavlje
Ekaterina je, sklupana na plitkom kauu dnevne sobe, napola zadrijemala ekajui mukarce da se vrate. Podvinula je rukave i prouavala sve tamnije modrice na rukama koje su imale oblik Vorkosiganova stiska.
Pomislila je kako inae nije bila previe svjesna svog tijela. Gledala je ljude u lice, jedva se obazirui na sve podno vrata, osim odjee koja joj je govorila neto o ljudima. Ovakvo... nije to bilo izbjegavanje, ograivanje... inilo se, ako nita, pristojnim i bilo je sastavni dio njezine seksualne vjernosti gotovo automatsko poput disanja. Stoga joj je bilo dvostruko uznemirujue to je toliko svjesna onog malog ovjeka. Vjerojatno i vrlo nepristojno, s obzirom na bizarnost njegova tijela. Vorkosiganovo je lice, kad je jednom skinula njegov vanjski veo opreznosti bilo... pa, armantno, puno trpke duhovitosti koja je samo ekala da se rasplamsa u nepriguen humor. I bilo je nezamislivo spojiti takvo lice s tijelom koje je iskusilo toliko bola. I je li to bila neka vrsta perverznog voajerizma to je odmah nakon oka osjetila potisnutu elju da ga nagovori da joj ispria sve o svojim ratnim ranama? Nismo odavde, hi-jeroglifi utisnuti u njegovu kou apui su obeavali pravu egzotiku. I, Preivio sam. eli li znati kako ?
Da, elim znati kako. Ona pritisne prste o pregib nosa kao da time moe potisnuti nadolazeu glavobolju koja se
skupljala iza njezinih oiju. Tijelo joj se trznulo kad je zaula tihi kljocaj i otvaranje ulaznih vrata. Ali, poznati su je glasovi, Tiena i njezina ujaka, uvjerili kako je to samo oekivani povratak ekspedicije iz lova na informacije. Pitala se kakav li su ratni plijen sa sobom donijeli. Sjela je uspravno i spustila rukave. Bilo je dobrano iza ponoi.
Kad je skrenula iza ugla u hodnik s olakanjem je otkrila kako Tuomonen vie nije s njima. Mogla je kao pristojna gazdarica za ovu veer zatvoriti kuu. Tien je izgledao napeto, Vorkosigan umorno, a ujak Vorthvs kao i uvijek. Vorkosigan je mrmljao: "Pretpostavljam da vam je jasno da e sutra biti nenajavljena inspekcija?"
"Naravno, gospodine revizore."
"Jeste li saznali ita zanimljivo?" upitala je Ekaterina openito, zakljuavajui za njima.
"Mm, gospoa Radovas nije imala nikakvu ideju o tome kako je njezin 'lutajui' mu zalutao meu nae krhotine", ree ujak Vorthvs. "A nadao sam se da bi mogla imati."
"To je tako tuno. Onih nekoliko puta to sam ih srela inili su se kao tako krasan par."
"Pa, zna kakvi su muevi srednjih godina." Tien s neodobravanjem slegne ramenima, oito iskljuujui sam sebe iz te klase.
Ah, Tien. Zato ti nisi taj koji bi pobjegao s mlaom, bogatijom enom? Moda bi bio sretniji. Teko da bi bio manje sretan. Zastoje tvoja jedina vrlina ba vjernost? Barem koliko je ona znala. Mada se pitala, tijekom onog, hvala bogu, zavrenog razdoblja kad ju je optuivao, zato gaje opsjedao in koji je njoj bio nezamisliv. Moda njemu i nije bio toliko nezamisliv? Jedva da je imala snage i mariti.
Ponudila im je da neto prigrizu, no pozivu se odazvao samo ujak Vorthvs, a ostali su otili svatko prema svojoj
spavaoj odaji. Do trenutka kad je ujak zavrio s jelom i zaelio laku no, a ona sve spremila i krenula prema svojoj spavaonici provjeravajui putem Nikolaja, Tien je ve bio na svojoj strani kreveta zatvorenih oiju. Jo nije spavao; kad je stvarno spavao isputao je prepoznatljiv zvuk slian hrkanju. Kad se uvukla pokraj njega, okrenuo se, prebacio svoju ruku preko nje i vrsto je prigrlio.
On me voli, na neki nespretan nain. Od same je pomisli gotovo zaplakala. Uostalom, koje je jo veze s ljudima Tien imao osim nje i Nikolaja? Svoju udaljenu, preudanu majku i duh pokojnog brata. Katkad je se Tien nou tako grevito drao kao utopljenik koji se dri za svoj balvan.
Ako pakao postoji, nadala se da je Tienov brat u njemu. U vorskom paklu. Uinio je ispravnu stvar, o da, sije-kui u korijenu svoju vlastitu mutaciju i pruajui Tienu primjer  da tako kaemo  to da uini od svog ivota, zadatak kojemu Tien nije bio dorastao. Tien je kanio slijediti taj primjer, dvaput u poetku i jednom poslije, izvravajui tako jadne pokuaje samoubojstava da se gotovo nisu mogli raunati ni kao pokuaji. Prva je dva puta bila posvema prestravljena. Neko je vrijeme vjerovala kako su ga jedino njezina vjernost i zavisnost drali na ivotu. Nakon treeg je otupjela. Sada se jedva osjeala ivom.
Pokuavajui pretvaranjem izbjei ono, usporila je disanje pravei se da spava. Nakon nekog je vremena Tien, koji je bio budan kao i ona, ustao i otiao u kupaonicu. Ali umjesto da se vrati u krevet, on odtapka kroz sobu prema kuhinji. Moda je ipak elio neto prigristi. Bi li mu se svidjelo da mu ona podgrije mlijeko s konjakom i zainima? To je stari obiteljski recept i lijek koji je njezina pra-teta donijela na Juni kontinent; oputajue pie za bolesnu neakinju u posjetu, iako se inilo da najobilnije porcije uvijek nekako zavravaju u alici stare gospoje. Ekaterina se nasmije sjeanju i otapka za Tienom.
Jedino slabo svjetlo ispred nje nije bacao otvoreni hladnjak ve terminal komkonzole. Zaustavila se, zbunjeno, ispred vrata. U kui njezinih roditelja jedini je doputeni razlog za ovako kasan poziv bila neija smrt ili roenje, obiaj koji je i ona prihvatila.
"Kog je vraga gore radilo Radovasovo tijelo?" Tien je, okrenut leima, promuklo i tiho govorio nekomu iji se lik ocrtavao na videoploi. Zaprepatena, Ekaterina je prepoznala njegova podreenog, administratora Soudhu. No Soudha nije bio, kao to bi ovjek oekivao, u pidami nego jo uvijek u dnevnoj odjei. Radi kod kue do tako kasno? Pa, inenjeri jesu takvi. Jo se vie povukla u sjenu hodnika. "Rekao si mi daje dao otkaz?"
"I jest", ree Soudha. "to mu se dogodilo poslije, nije na problem."
"Vraga nije. Sutra emo u cijelom odjelu imati jebeni CarSig. I to u pravom izdanju, a ne samo posjet uvaenih gostiju koje emo naokolo provozati, nahraniti i mahnuti im na kraju pa-pa. Vidio sam kako je od same pomisli Tuo-monen zadobio onaj usrani pogled."
"Sredit emo ih. Vrati se u krevet Vorsoissone."
Tiene, barun revizor Vorkosigan ti je izriito rekao da eli provesti nenajavljenu inspekciju. On govori carevim glasom. Sto to radi? Poela je neujno disati na usta, poinjui osjeati muninu u elucu.
"Otkrit e sve o tvojoj slatkoj, maloj spletki, a onda emo svi u tome biti do grla", ree Tien.
"Ne, nee. U gradu smo sigurni. Samo ih dri podalje od eksperimentalne stanice, a mi emo ih uvesti i izvesti bez puno buke kao podmazane."
"Eksperimentalna stanica je prazna ljutura. Ti nema odjel, osim u dokumentaciji. to ako poele intervjuirati jednog od tvojih nevidljivih zaposlenika?"
"Kao to si ti?" Soudhina su se usta izvila u tanak osmijeh. "Opusti se."
"Neu propasti zajedno s tobom."
"Misli li da ima izbora?" prezrivo puhne Soudha. "Gledaj. Sve e biti u redu. Ne mogu revidirati cijeli dan, a sve to e pronai bit e gomila brojki koje se savreno poklapaju. Lena Foscol iz Raunovodstva je najpedantniji lopov kojeg sam ikad susreo. Toliko smo ispred njih da nas nikad nee sustii."
"Soudha, oni e poeljeti ispitati ljude koji ne postoje. to tada?"
"Otili na odmor. Na teren. Moemo otezati."
"Koliko dugo? I to onda?"
"Idi u krevet, Vorsoissone, i prestani se trzati."
"Pobogu, zadnja tri dana imam dva carska revizora u svojoj kui." On se zaustavi i proguta zrak; Soudha mu ponudi suosjeajno slijeganje ramena. Tien nastavi tiim tonom. "Ima... jo jedna stvar. Treba mi predujam na moju plau. Treba mi jo dvadeset tisua maraka. I trebaju mi sada."
"Sada? Oh, naravno, i to sada kad nas nesumnjivo promatra CarSig. Vorsoissone, ti lupeta."
"Prokletstvo. Moram imati taj novac. Inae..."
"Ili to inae? Inae e otii u CarSig i predati se? Gledaj Tiene." Soudha proe urnim pokretom rukama kroz kosu. "Pritaji se. Dri usta zatvorena. Budi sladak kao eer prema dragim momcima iz CarSiga, predaj ih meni, a mi emo ih obraditi. Idemo redom, dan za danom, u redu?"
"Soudha, znam da moe stvoriti tih dvadeset tisua. Najmanje pedeset tisua mjeseno namijenjenih plaama tvojih lanih zaposlenika iscuri iz budeta odjela u tvoje depove, i sam Bog zna koliko od jo tko zna otkuda 
147       I/,-.,.-.-
mada sam siguran da tvoja miljenica iz raunovodstva to zna  to ako nju brzopentaju?"
Ekaterina zakorai unatrag, njezine su bose noge traile sigurnu tiinu poda uza zid. Blagi boe. Stoje Tien sada uinio? Bilo je vie nego jednostavno popuniti praznine. Pronevjera i podmiivanje u najmanju ruku i to naveliko. Koliko to dugo traje?
Prigueni glasovi iz kuhinje izmijenili su jo nekoliko rijei, a onda je plavi odsjaj holovida nestao ostavljajui hodnik neizravno osvijetljen samo zlaanim svjetlima parka izvana. Lupajueg srca, Ekaterina klizne natrag niz hodnik pa u kupaonicu i zakljua vrata. Ona brzo pusti vodu i ostane drhtati uz umivaonik, zurila je u svoj blijedi odraz u staklu. Njeno nono svjetlo stvaralo je i razlijevalo iskre u njezinim rairenim zjenicama. Idue je minute krevet zakripao pod Tienom koji se u njega vratio.
Dugo je ekala, ali kad se vratila on je jo bio budan.
"Hm?" rekao je mazno dok se ona ponovno uvlaila pod pokrivae.
"Ne osjeam se ba dobro", promrmljala je ona. Istinito.
"Jadna Kat. Misli daje od neeg to si pojela?"
"Nisam sigurna." Sklupala se dalje od njega, ne morajui se pretvarati da je boli eludac.
"Popij neto, a? Ako e se cijelu no vrpoljiti, neemo se naspavati ni ti ni ja."
"Vidjet u." Moram znati. Nakon nekog vremena ona doda: "Jesi li danas to organizirao u vezi s naim galak-tikim putovanjem?"
"Boe, ne. Bilo je previe posla."
Ne toliko, primijetila je, da nije stigao dovriti prebacivanje njezinih fondova na svoj raun. "Hoe... da ja preuzmem organizaciju? Nema razloga da ti sam nosi
sav teret, a ja imam dovoljno vremena. Ve sam prouila sve galatkike medicinske ustanove."
"Ne sada, Kat! Moemo se time pozabaviti poslije. Sljedei tjedan, kad ode tvoj ujak."
Ona prestane, zurei u tamu. Sto god to bilo za to mu treba dvadeset tisua marka, to nije ono ime e odrati svoju rije danu meni.
Nakon dva sata, on je konano zaspao; Ekaterina je promatrala kako vrijeme sporo protjee, crno i polagano kao katran. Moram znati.
Nakon to sazna, to onda ? Hoe li se i ti time pozabaviti poslije? Leala je i ekala svjetlo dana.
Svjetla je nestalo, zar si zaboravila?
Ujutro ju je smirilo uobiajeno izlaenje nakraj s Niko-lajevim potrebama. Ujak Vorthvs je otiao veoma rano kako bi uhvatio svoj orbitalni let.
"Hoe li se vraati dolje?" upitala gaje slabim glasom dok mu je u predvorju pomagala da obue jaknu.
"Nadam se da u uspjeti, ali ne mogu obeati. Ova se istraga ve otegnula vie nego to sam oekivao i skrenula je u neke udne vode. Stvarno nemam pojma koliko e trajati." Oklijevao je. "Ako se razvue iza zavrnog semestra Okrunog sveuilita, moda bi mi se Profesorica mogla pridruiti. Bi li ti se to svidjelo?"
Ne usuujui se progovoriti, ona kimne.
"Dobro. Dobro." inilo se kao da e rei jo neto, ali samo slegne ramenima, nasmijei se i zagrli je za pozdrav.
Uspjela je izbjei gotovo svaki kontakt s Tienom i Vor-kosiganom otprativi cjevovozom Nikkija u kolu, pratnja koju je on prezirao, i vraajui se kui duim putem. Kao to se i nadala, apartman je bio prazan kad se vratila.
Zalila je kavom jo nekoliko analgetika, tada je nevolj-kim korakom ula u Tienovu radnu sobu i sjela za njegovu komkonzolu. Da sam barem prihvatila Vorkosiganovu ponudu da me naui kako se to radi. Sad joj se njezino jueranje ogorenje u cjevovozu prema mutantskom plemiu inilo pretjeranim. Krivo usmjerenim. Koliko e joj njezino intimno poznavanje Tiena moi nadoknaditi neznanje u ovakvoj vrsti njukanja? Nedovoljno, pretpostavila je, ali morala je pokuati.
Poni. Namjerno odgaa. Ne. Ja oajniki odgaam. Pokrenula je komkonzolu.
Tienovi financijski izvjetaji, na ovom, njegovom osobnom stroju, nisu bili zatieni nikakvom ifrom. Dohodak je odgovarao njegovoj plai; izdaci su... kad su se uraunali svi uobiajeni trokovi, trebali ostaviti sumu koja bi bila pristojna uteevina. Tien se nije preputao nikakvim raskonim uicima sa strane. Ali je njegov raun bio gotovo prazan. Nekoliko je tisua maraka nestalo netragom, ukljuujui i njezin prijenos od juer ujutro. Ne, ekaj  taj je prijenos jo uvijek na listi, unesen na brzinu, jo nije izbrisan ili sakriven. To je i bio prijenos, a ne izdatak, u drugu datoteku koja se nigdje drugdje nije pojavljivala.
Slijedila je oznaku prijenosa do skrivenog rauna. Na videoploi komkonzole pojavio se propusni obrazac u obliku dlana.
Kada su ona i Tien prvi put otvarali svoje raune na Komarru, prije manje od godine dana, kao mjeru opreza uredili su tako da u sluaju privremene sprijeenosti jednog od njih, oboje imaju pristup raunu onog drugog. Je li Tien ovaj posve odvojio ili ga je ostavio kao podraun veeg financijskog programa, doputajui stroju da obavlja posao umjesto njega? Moda CarSigovi tajni operativci
nemaju ba sve prednosti, pomisli ona ozbiljno i stavi svoj desni dlan u osvijetljeni prostor.
Ako si uistinu spreman prokockati tue povjerenje, gle kolike se nevjerojatne mogunosti pred tobom otvaraju.
Kao to se sada otvorila i datoteka. Ona duboko udahne i zapone itati.
Pokazalo se da je najvei udio onog to je bilo pod ifrom zauzimala velika istraivaka datoteka, slina onoj njezinoj, s isjecima na temu Vorzhonske distrofije. Ali ispalo je daje Tienova nova opsesija, komarrska trgovaka flota.
Komarrska se ekonomija temeljila, naravno, na njihovim crvotoinama i pruanju usluga prolaza trgovakim brodovima s drugih svjetova. Ali, kad se jednom nagomilao sav taj profit, kako ga ponovno investirati? U komar-rskom je lokalnom svemiru, naposljetku, fiziki postojao samo ogranien broj crvotoina. Stoga je Komarr razvio svoje trgovake flote koje su odlazile u crvotone neksuse na duga, komplicirana kruna putovanja koja su trajala mjesecima, ak godinama vraajui se, katkad s nevjerojatnom zaradom.
A katkad ne. U Tienovim su datotekama bile oznaene prie svih najboljih i najlegendarnijih povrataka. Neuspjene, koje su dodue bile malobrojnije, bile su gurnute u stranu. Tien je, ako nita drugo, uvijek bio optimist. Svakog je dana oekivao svoj sretni trenutak, ansu koja bi ga odvela ravno do vrha bez spotiuih meukoraka. Kao da je uistinu vjerovao da to tako funkcionira.
Neke su flote vrsto drale poznate obiteljske korporacije, iz komarrske oligarhije, poput Toscane; ostali su prodavali dionice na javnoj burzi bilo kojem Komarranu koji je elio uloiti. Gotovo je svaki Komarran to inio, barem na sitno; jednom je ula kako se barravarski birokrat
ali da burzovne pekulacije na Komarru zamjenjuju potrebu za svim ostalim vrstama kockanja.
A kad si na Komarru, radi to i Komarrani ? Sa strep-njom u srcu, prebacila je na financijski dio datoteke.
Gdje je, za ime Boga, Tien za kupnju dionica flote nabavio sto tisua maraka? Njegova je mjesena plaa iznosila jedva pet tisua. I tada  kad je ve to uspio  zato je svih sto tisua uloio u jednu flotu?
Vratila je svoju pozornost na prvo pitanje, na koje se ako nita drugo odgovor mogao pronai pomou zabiljeenih injenica, bez potrebe za psiholokim teoretiziranjem. Trebalo joj je neko vrijeme da rastavi kreditni slijev na razliite izvore. Djelomian je odgovor glasio, on je uzeo kratkoroan kredit od ezdeset tisua maraka uz uznemirujue visoku kamatnu stopu, jamstvo su mu bili njegov mirovinski fond i dionice flote u vrijednosti etrdeset tisua koje je kupio  ime? Novcem koji se naizgled pojavio niotkuda.
Od Soudhe? Je li to mislio kad je spomenuo nevidljive zaposlenike?
Ekaterina nastavi itati. Flota u koju je Tien uloio svoj posueni ulog otila je uz mnogo pompe i fanfara; dionice su se nakon odlaska s Komarra prodavale tjednima na sekundarnoj burzi uz rast cijena. Tien je ak napravio grafikon u vie boja, kako bi pratio svoj elektronski dobitak. Tada je flotu pogodila katastrofa: itav jedan brod, teret i posada nestali su u jezivoj crvotonoj nezgodi.
Flota, sad u nemogunosti dovriti mnoge ve planirane trgovinske rute koje su se zasnivale na izgubljenom teretu, promijenila je smjer i vratila se kui s repom meu svojim imaginarnim nogama. Neke su flote svojim ulagaima donijele dobitak od dva prema jedan, iako je prosjek bio blii profitu od deset posto; u prolom je stoljeu Zlatni put Marata Galena bio poznat po tome to su se vratili
s fantastinom zaradom koja je ulagaima po svakoj kupljenoj dionici donijela dobit od sto naprama jedan, i samim tim utemeljio barem dva nova oligarhijska klana.
Meutim, Tienova se flota vratila s gubitkom od etiri prema jedan.
Sa svojih dvadeset pet tisua koliko mu je ostalo, Eka-terinine etiri tisue, njegovom osobnom uteevinom i mravim mirovinskim fondom, Tien je sad trebao vratiti dvije treine svoje posudbe, iji je rok istekao. Oito je davno istekao, sudei po nagomilanim i agresivno formuliranim porukama nemilosrdnih vjerovnika. Kad je zaplakao Soudhi da mu je dvadeset tisua potrebno sada, Tien nije pretjerivao. Nije si mogla pomoi, a da ne pomisli koliko bi joj godina bilo potrebno da iscijedi dvadeset tisua maraka iz kunog budeta.
Kakve li none more. Bilo je gotovo mogue osjetiti saaljenje prema tom ovjeku.
Ako se zanemari onaj sitni problem podrijetla onih prvobitnih, maginih etrdeset tisua maraka.
Ekaterina se naslonila i protrljala svoje obamrlo lice. Imala je grozan osjeaj da moe pogoditi skrivene dijelove itavog slijeda ove umotvorine. Ova oigledno kompleksna i duboko ukopana organizirana prijevara u Terafor-macijskom projektu nije, pomisli ona, potjecala od Tiena. Sve njegovo prijanje nepotenje bilo je neznatno: pokupio bi krivo uzvraeni sitni, sitne prevare tu i tamo na trokovnim izvjetajima, uobiajena blaga iskvarenost karaktera od koje je u trenucima slabosti patila veina odraslih. Nikakva velika kraa. Soudha je na svom radnom mjestu bio vie od pet godina. Ovo je zasigurno bio domae uzgojen komarrski zloin. Tien je, tek nedavno postavljen na elo Serifosa sektora, moda nabasao na njega, a Soudha je kupio njegovu utnju. Pa... je li i prijanji bar-
.....,.,. Lois McMaster Buiold     152
ravarski administrator, kojeg je Tien zamijenio, bio na platnom popisu? To je nesumnjivo pitanje za CarSig.
Ali Tien je upetljan preko glave i morao je toga biti svjestan. Zato se kockao s dionicama trgovake flote. Da se flota vratila sa zaradom od etiri prema jedan umjesto obrnuto, Tien bi bio u mogunosti vratiti mito, imovinu, izvui se. Je li podsvjesno i panino to elio?
I daje bio sretne umjesto nesretne ruke, bi li ideja preivjela dovoljno dugo da postane stvarnost?
/ daje Tien izvukao sto tisua maraka iz svog eira i rekao ti da ih je zaradio na dionicama trgovake flote, bi li mu postavila ono prvo pitanje koje bi ti se nametnulo, odakle mu novac da kupi dionice? Ili bi bila presretna i smatrala ga pritajenim genijem ?
Sada je sjedila presavijena, osjeajui bol u svim dijelovima tijela, niz kraljenicu, u vratu, unutar glave i izvan nje. U srcu. Oi su joj bile suhe.
Najvea lojalnost vorske ene trebala je biti ona prema muu. Cak i u izdaji, i u smrti. esta grofica Vorvavne slijedila je svog mua sve do stratita gdje su ga okovali i pustili da skapa zbog sudjelovanja u Saltpetrejevoj uroti, sjela je do njegovih nogu trajkajui glau da bi, dan prije njega, i preminula od izloenosti vremenskim nepogodama. Bila je to velika tragina pria  i jedna od najboljih krvavih melodrama iz povijesti Vremena izolacije. Napravili su od toga holovid, iako je u videoverziji par umro istovremeno, kao da doivljavaju obostrani orgazam.
Zar to znai da vorska ena nema svoju vlastitu ast ? Nisam li, prije nego stoje Tien uao u moj ivot, ipak imala integriteta?
Da, i uloila sam ga skupa s branim zavjetom. Gotovo kao tvoja kupnja dionica samo jedne flote.
Da je Tien bio zaraen kakvom velikom krivo usmjerenom politikom strau  i natjeran da se bori na krivoj strani u ratu za Vordarianov pretendentsvo, ili tako neto  daje slijedio svoja uvjerenja, moda bi ga u tome dobrovoljno pratila. No, ovo nije bila privrenost nekoj velikoj istini, ak ni nekoj velikoj traginoj pogreci.
Ovo je bila obina glupost, u kombinaciji s podmitlji-vou. Nije bila ni tragedija, ve farsa. Bio je to pravi Tien. Ali ako se ast ikako mogla vratiti predajom svog poremeenog supruga vlastima, ona zasigurno nije vidjela kako.
Ako se jo smanjim, pokuavajui ostati ispod njegove visine, vjerujem da u uskoro sasvim nestati.
Ali ako nisam vorska ena, onda to sam? Korak dalje od njezina zakletvom zaraena mjesta uz Tiena jest korak preko ponora u mrak, ogoljenoj od svog identiteta.
Sad je prava prilika. Ako ode prije nego nastane kriza, prije nego ova grozna pria izae u javnost, onda ne bi naputala Tiena u asu kad mu je najvie potrebna, zar ne?
Zapitaj svoje vojniko srce, eno. Je li dezertiranje no prije bitke ita bolje od dezertiranja usred najee borbe?
Ipak, ako ne ode, onda utke pristaje na ovu farsu. Jedino je neznanje nevino, blaeno. Znanje je... sve samo ne mo.
Nitko je drugi nee spasiti. Nitko i ne moe. I ak ako otvori usta i apne "upomo" to bi znailo odabrati propast za Tiena.
Sjedila je dugo, mirno poput kamena, u tiini.
Osmo poglavlje
Kapetan Tuomonen ugovorio je sastanak s Milesom i Tienom u predvorju Vorsoissonove stambene zgrade, radije nego u uredu Teraformacijskog projekta, to je bila neutralna drutvena gesta koja ni na trenutak nije zavarala Milesa. ini se da e carskom revizoru naprtiti CarSi-govu strau, naredio on to ili ne. Miles se gotovo veselio tomu kako e Tuomonenovo inzistiranje na osiguranju biti pravi test u kojem e morati iskazati svu svoju uglaenu domiljatost.
Na cjevovoznoj platformi s druge strane parka, Miles je uhvatio priliku i ubacio Tiena u drugo vozilo, prisvojivi jedno samo za sebe i Tuomonena, to je bio najbolji nain da iz njega izvue noanje vijesti. Nekoliko se ranojutar-njih putnika uguralo unutra s administratorom i njegovo je vozilo kliznulo niz cijev. A im se i sljedee dvoje Komar-rana, ve neodlunih pri pogledu na zelene carske uniforme, dovoljno pribliilo da moe razaznati CarSigove oi na kapetanovu ovratniku, urno su odustali od bilo kakva pokuaja da se pridrue Milesovu drutvu.
"Uvijek imate cjevovoz samo za sebe?" upita Miles Tuomonena kad su se zatvorila krovna vrata i vozilo se pokrenulo.
"Samo kad sam u uniformi. Djeluje kao arolija." Tuomonen se slabo osmjehne. "No, ako elim prislukivati Serifosane svakako navuem civilku."
"Ha. U kojoj ste fazi jutros s Radovasovom bibliotekom?"
"Poslao sam jednog iz strae potkonzulata da je osobno odnese u solsticijski stoer. Solsticij se nalazi tri vremenske zone ispred nas; njihov je analitiar dosad trebao poeti."
"Dobro." Milesova se obrva nakrivi. Straa potkonzulata? "Um... koliko je zapravo velik CarSig Serifose, kapetane Tuomonene?"
"Pa... tu sam ja, moj narednik i dva desetnika. Mi odravamo bazu podataka, koordiniramo protjecanje informacija u stoer i pruamo podrku svim istraiteljima koje nam za specijalne projekte stoer poalje. Onda, tu je jo i moj porunik koji zapovijeda straarima zgrade sek-torskog potkonzulata. On ima jedinicu od deset ljudi koji tamo pokrivaju osiguranje."
Carski savjetnik je bila kovanica za titulu barravarskog potkralja na Komarru, u skladu s ovdanjim drugaijim obiajima. Milesov 'incognito' dolazak u Serifosu davao mu je ispriku, ili se on barem tako pravio, to nije otiao u slubeni posjet zamjeniku savjetnika Serifosa sektora. "Samo deset ljudi? Cijeli dan, sedam dana u tjednu?"
"Bojim se daje to tako." Tuomonen se kiselo nasmijei. "U Serifosi se ne dogaa ba puno toga, gospodine. Ovo je bila najmanje aktivna Kupola za vrijeme Komarrske pobune, a otada se zadrala tradicija politike apatije. Bio je to prvi sektor iz kojeg je povuen okupacijski carski garnizon. Jedan od mojih komarrskih roaka, za pomanjkanje cjelovite obnove u centralnom dijelu kupole, u ali okrivljuje prolu generaciju to se nije potrudila da carske snage to podruje sravne sa zemljom." To je ruevno i oro-
nulo podruje sada bilo vidljivo u daljini, kad je vozilo doseglo vrh luka i ulo u sporednu cijev. Okrenuli su se i poeli sputati prema novijem dijelu Serifose.
"Ipak  bila ova kupola apatina ili ne  kako drite sve pod kontrolom?"
"Imam budet za plaanje dounika. Prije smo ih plaali po dobavljenoj informaciji, dok nismo otkrili da izmiljaju kada nemaju pravu vijest koju bi prodali. Stoga sam im prepolovio broj i najbolje od njih umjesto toga stavio na stalnu honorarnu plau. Sastajemo se jednom tjedno, ja im odrim seminar o sigurnosti pa izmijenimo informacije. Pokuavam ih navesti da o sebi razmiljaju kao o niim, civilnim analitiarima, a ne obinim dounicima. ini se da je to znatno pomoglo u dotoku pouzdanih informacija."
"Razumijem. Imate li koga ubaenog u Teraformacij-ski projekt?"
"Naalost, ne. Teraformacije se ne smatraju kritinima za sigurnost. Imam ljude na pristanitu za atlove, u Pristaninom okrugu i kupolnoj policiji i u nekoliko ureda ovdanje uprave. Takoer pokrivamo elektranu, cikliranje atmosfere i obradu vode, svako posebno i uz suradnju lokalnih vlasti. Oni provjeravaju kandidate za posao to se tie kriminalnih dosjea i psiholoke nestabilnosti, a mi provjeravamo potencijalno opasnu politiku povezanost. Teraformacija je uvijek bila prokleto predaleko na listi da bi je moj budet pokrio. Mogu rei da je kvaliteta provjere zaposlenika u teraformaciji nia nego u svim drugim civilnim slubama."
"Hm. Nema li takva politika tendenciju koncentriranja nepodobnih?"
Tuomonen slegne. "Puno inteligentnih Komarrana jo uvijek ne voli carstvo. Ali moraju zaraivati za ivot. Moda je dovoljno da vole Komarr kako bi se kvalificirali
za Teraformacijski projekt. Tamo jednostavno nemaju motivacije za sabotau."
Barto se brinuo za budunost Komarra, rekla je njegova udovica. Je li Radovas bio jedan od nepodobnih? Ako je i bio, pa to? Miles se zbunjeno namrti dok se vozilo zaustavljalo na stanici ispod ureda Teraformacijskog projekta.
Slijedei upute, Tien Vorsoisson ekao ih je na platformi. Kao i prije, otpratio ih je kroz atrij zgrade do katova u kojima su se nalazili uredi njegova odjela; iako je nekoliko vrata razliitih odjela bilo otvoreno zbog ranojutar-njih aktivnosti, oni su bili prvi koji su stigli u Vorsoisso-nov ured.
"Imate li neke posebne elje kako emo podijeliti ovaj zadatak?" upita Miles Tuomonena zamiljeno razgledavajui uokolo dok je Vorsoisson palio svjetla.
"Uspio sam jutros ugurati kratki intervju s Androm Farrom", ree Tuomonen. "Dao mije nekoliko imena bliih poznanika Marie Trogir s posla. Vjerujem da bih otuda htio poeti."
"Dobro. Ako vi elite poeti s Trogir, ja u s Radova-som, pa se moemo sresti na sredini. Administratore Vor-soissone, mislim da bih volio zapoeti s ispitivanjem njegova efa, Soudhe."
"Naravno, gospodine revizore. elite li se posluiti mojim uredom?"
"Ne, mislim da ga elim vidjeti na njegovu teritoriju."
"Onda u vas povesti dolje. Bit u vam na raspolaganju za koji trenutak, kapetane Tuomonene."
Tuomonen je zasjeo za. Vorsoissonovu komkonzolu i zamiljeno je mjerkao. "Ne morate se uriti, administratore."
.......    ICO        V___,,
Vorsoisson, zabrinuto pogledavi preko ramena, povede Milesa dolje prema odjelu Uprave toplinskog otpada. Soudha jo nije bio stigao; Miles otpremi Tiena natrag k Tuomonenu, potom polako obie inenjerov ured prouavajui dekor i ostali sadraj.
Bio je to ured prilino skromna sadraja. Moda je ef ovog odjela imao drugi, bolje opremljen, radni prostor negdje na eksperimentalnoj stanici. Polica s knjigama bila je oskudno popunjena, veinom diskovima iz podruja mena-dmenta i tehnike. Tu su bila djela vezana za svemirske stanice i njihovu konstrukciju, s obzirom na to da su bliski roaci kupolama. Meutim, za razliku od Radovasove biblioteke nije bilo specijaliziranih tekstova o crvotoina-ma ili peterodimenzionalnoj matematici osim onih koji su vjerojatno zaostali jo iz Soudhinih studentskih dana.
Teak korak najavio je vlasnika sobe; upitan izraz, zbog otvorenih vrata ureda, nestao je sa Soudhina lica kad je u njemu ugledao Milesa.
"Ah. Dobro jutro gospodine revizore Vorkosigane."
"Dobro jutro doktore Soudha." Miles vrati pregrt diskova u njihove utore.
Soudha je izgledao malice umorno; moda nije jutarnji tip. On se za pozdrav umorno nasmijei Milesu. "emu imam ast zahvaliti na ovom posjetu?" On prigui zi-jevanje, priblii stolac svom stolu i pozove gestom Milesa. "Mogu li vam ponuditi kavu?"
"Ne, hvala." Miles sjedne i dopusti Soudhi da se smjesti iza svog komkonzolnog stola. "Imam neke neugodne vijesti."
Soudhino je lice postalo suta pozornost. "Barto Rado-vas je mrtav." ekao je Soudhinu reakciju.
Soudha je trepnuo, a usta su mu se u nevjerici rastvorila. "To je okantno. Mislio sam da je dobra zdravlja, za svoje godine. Njegovo srce? Oh boe, jadna Trogir."
""'Niije zdravlje ne bi podnijelo izlaganje vakuumu bez svemirskog odjela, bez obzira na godine." Miles je zasada odluio izbaciti detalje o tekim ozljedama tijela. "Njegovo je tijelo pronaeno u svemiru"
Soudha podigne pogled s uzdignutim obrvama. "Misle li tada daje to u nekoj vezi sa nesreom na soletti?"
Zato bi se inae Miles za to zanimao, zar ne. "Moda."
"Jesu li  to je s Marie Trogir?" Soudhine su se usne zamiljeno istanjile. "Niste rekli da su nju..."
"Ona nije pronaena. Ili barem ne jo. Ekipa koja istrauje mogui uzrok nesree nastavlja s proeljavanjem gore, dok CarSig istrauje svuda drugdje. Njihov je idui zadatak, naravno, pokuati otkriti mjesto i vrijeme gdje je par posljednji put vien, to je oigledno bilo prije nekoliko tjedana i to ovdje. Naravno traimo suradnju vaeg od-jela."
"Svakako. To je... to je uistinu vrlo uasan preokret dogaaja. Mislim, bez obzira na to kako gledali na njihov osobni ivotni odabir..."
"A stoje vae miljenje doktore Soudha? Zbilja bih elio stvoriti sliku o tom ovjeku i o Trogirici. Imate li kakvih ideja?"
Soudha odmahne glavom. "Priznajem da me je promjena njihova odnosa iznenadila. Alija ne zadirem u privatne ivote svojih uposlenika."
"To ste ve rekli. No, vi ste pet godina usko suraivali s tim ovjekom. Koji su bili njegovi ostali interesi, politika stajalita, hobiji, opsesije?"
"Ja..." Soudha frustrirano slegne ramenima. "Mogu vam dati njegov kompletan radni dosje. Radovas je bio mi-
I 6 I      Komarr
ran tip, nikad nije stvarao nevolje, obavljao je prvorazredan struni posao"
"Da, zato ste ga zaposlili? Uprava toplinskog otpada nigdje se prije ne spominje kao njegova specijalnost."
"Oh, imao je mnogo strunog znanja o svemirskim stanicama  kao to vjerojatno znate, oslobaanje vika topline u svemiru strunjacima je uobiajeni izazov. Mislio sam da e njegovo struno iskustvo pruiti nove perspektive naim problemima, i bio sam u pravu. Bio sam vrlo zadovoljan njegovim radom  Drugo poglavlje izvjetaja koji sam vam juer predao, veinom je njegovo, ako elite moete ga prouiti kako biste dobili bolju sliku o ovjeku. Proizvodnja energije i distribucija. Hidraulika, u treem poglavlju, veinom je moje djelo. Osnove toplinske izmjene kroz likvidni transfer vrlo su obeavajue"
"Hvala, pregledao sam izvjetaj."
Soudha je izgledao iznenaeno. "Cijeli? Ja sam shvatio da ga zapravo eli doktor Vorthvs. Bojim se daje prepun tehnikih detalja."
Oh, naravno, brzinski sam proitao dvjesto tisua rijei juer za laku no. Miles se mlako nasmijei. "Prihvaam vau ocjenu strunih sposobnosti doktora Radovasa. Ali, ako je bio toliko dobar, zato je otiao? Je li mu dosadilo, je li bio sretan, frustriran? Zato je ona promjena njegove privatne situacije dovela do promjene u njegovu poslu? Ne vidim neku nunu povezanost."
"to se toga tie", ree Soudha, "bojim se da ete morati upitati Marie Trogir. Slutim da je pokretaka sila takve odluke potekla od nje, bez obzira na to to su oboje dali otkaz i otili zajedno. Ona je, s odlaskom, mogla mnogo manje izgubiti i to se tie plae i poloaja."
"Recite mi neto vie o njoj."
Lois McMaster Buiold     162 .
"Pa, stvarno ne mogu. Barto ju je sam zaposlio i on je s njom svaki dan radio. Nisam previe na nju obraao panju. inilo se da su njezine strune sposobnosti bile adekvatne  iako, kad bolje razmislim, sve su ocjene potekle od Barta. Ne znam." Soudha protrlja elo. "Sve je ovo prilino uznemirujue. Barto, mrtav. Zato?" Tjeskoba u njegovu glasu Milesovu se izvjebanom uhu inila iskrenom, ali njegov bi se ok prije mogao nazvati iznenaenjem nego dubokom boli zbog gubitka bliskog prijatelja; Miles e, izgleda, Radovasov profil, koji mu je sada bio potreban, morati potraiti negdje drugdje.
"Volio bih pogledati ured i radne prostorije doktora Radovasa."
"Oh. Bojim se daje njegov ured raien i preraspo-dijeljen."
"Uzeli ste zamjenu?"
"Ne jo. Jo uvijek prikupljam zamolbe. Nadam se da u uskoro zapoeti s intervjuima."
"Radovas je s nekim morao biti prijatelj. elim razgovarati s njegovim suradnicima."
"Naravno, gospodine revizore. Za kada elite da dogovorim termin?"
"Mislio sam samo navratiti."
Soudha napui usne. "Nekoliko mojih ljudi je na godinjem, a nekoliko ih je u eksperimentalnoj stanici, ovog jutra provode manji test. Ne oekujem da e zavriti prije mraka. Ali, mogu vam omoguiti da ponete s onima koji su ovdje, i pronai jo neke dok zavrite s prvima."
"Uredu..."
S dranjem ovjeka koji baca rtvu bogu vulkana, Soudha pozove dvojicu podreenih koje je Miles intervjuirao, jednog po jednog, u istoj prostoriji za konferencije ko-
163     Komarr
jom su se koristili i prekjuer. Arozzi je bio mlai ovjek, ne stariji od Milesa, inenjer koji se privremeno hrvao s Radovasovim naputenim zaduenjima i moda se, natuknuo je, nadao promaknuu na mjesto preminulog. eli li gospodin revizor vidjeti neto od njegova rada? Ne, nije bio blizak prijatelj sa svojim nadreenim. Da, uredska je romansa bila za njega iznenaenje, ali Radovas je bio povuen tip, vrlo diskretan. Trogir je bila bistra ena, pametna i lijepa; Arozziju nije bilo teko razumjeti stoje Radovas u njoj vidio. to je ona vidjela u Radovasu? Nije imao pojma, ali opet, on nije ena. Radovas je mrtav? Dragi boe... Ne, nije imao blage veze to je ovjek radio gore. Moda je pak pokuavao emigrirati?
Cappell, matematiarski staist odjela, nije bio nita korisniji. Neto stariji od Arozzija i trunicu cininiji. Primio je vijest o Radovasovoj smrti s manjom promjenom izraza lica od Arozzija ili Soudhe. Takoer nije bio privatno blizak ni s Radovasom niti s Trogiricom, iako je esto radio s inenjerom, i da, provjeravao je kalkulacije, uobliavao njegove zamisli. Bilo bi mu drago da gospodinu Revizoru moe pokazati nekoliko tisua stranica svog rada. Ne? Kakva je bila Trogir? Prilino zgodna, pretpostavljao je, ali pomalo prepredena. Pogledajte to je uinila jadnom Radovasu, ne? Misli li da bi i Trogir mogla biti mrtva? Ne, ene su kao make, uvijek se doekaju na noge. Ne, nikad zapravo nije tu staru izreku testirao na ivim makama; nije imao nikakvih ljubimaca. Niti enu. Ne, ne eli makicu, hvala na ponudi gospodine revizore...
Miles se ponovno susreo s Tuomonenom, za vrijeme ruka, u restoranu za upravitelje smjetenom u prostoru atrija zgrade, gdje im je bila posluena osrednja hrana iz menze; protjerani upravitelji bili su prisiljeni otii nekamo drugamo. Izvijestili su jedan drugoga o svojim jutarnjim razgovorima. Ni Tuomonen nije doao do nekog vanog otkria.
,..,,;    Lois McMaster Buiold     164   ..:.,
"Nitko nije izrazio antipatiju prema Trogirici, ali ona je oigledno prokleto neshvatljiva", primijetio je Tuomonen. "Izgleda da odjel Toplinskog otpada ima reputaciju da se dre sam za sebe. Jedina ena u Toplinskom otpadu koja je navodno njezina prijateljica, nije imala ba puno rei. Pitam se da li bih trebao pozvati ensku istraitelji-cu?"
"Hm, moda. Iako sam mislio da bi Komarrani trebali biti mnogo vei pobornici ravnopravnosti u tim stvarima. Moda komarrska istraiteljica?" Miles uzdahne. "Znate li da se, prema posljednjim statistikama, polovica barravar-skih tna, koje dou na napredno kolovanje na Komarr, ne vraa kui? Postoji mala grupa paninih neoenjenih mukaraca koja pokuava nagovoriti cara da im ne izdaju izlazne vize. Gregor je odbio i posluati peticiju."
Tuomonen se malko nasmijei. "Pa, postoji vie rjeenja za takav problem."
"Da, kako su vai komarrski roaci primili objavu carevih zaruka s toscanskom nasljednicom?"
"Neki od njih misle daje to romantino. Neki pak misle daje to opak poslovni potez cara Gregora. Kad dolazi iz komarrskih usta, onda je to ugodan kompliment, usput budi reeno."
"Tehniki, Gregor posjeduje planet Sergvar. Moete to istaknuti svakomu tko misli da se Laisom eni zbog njezina novca."
Tuomonen se naceri. "Da, ali je li Sergvar likvidna imovina?"
"Samo u smislu carskih fondova koji ubore niz odvod, kako kae moj otac. Ali to je sasvim druga vrsta problema. A kako ovdanji barravarski doseljenici gledaju na vjenanje?"
"Uglavnom, blagonaklono." Tuomonen se nasmije suho u svoju alicu kave. "Prije pet godina, moji su kolege mislili da u si vlastitim vjenanjem unititi karijeru. Govorili su da nikad neu dobiti promaknue izvan Serifose. Sad me smatraju pritajenim genijem i poeli su se prema meni odnositi s opreznim potovanjem. Mislim... daje najbolje da nita od toga ne prihvaam previe ozbiljno."
"Heh. Vi ste mudar ovjek, kapetane." Miles je dovrio krobastu i ledeno hladnu porciju tjestenine s... im ve, pa to potjerao s ostatkom svoje ohlaene kave. "Pa to Trogiriini prijatelji misle o Radovasu?"
"U svakom sluaju uspio je o sebi ostaviti dosljedan dojam. Dobar i savjestan momak koji nije dizao valove, drao se Toplinskog otpada, a njegov je romantini bijeg sve iznenadio. Jedna je ena mislila da je tvoj matematiar Cappell zagrijan za Trogir, a ne Radovas."
"Meni je vie djelovao ledeno nego zagrijano. Frustriran, moda?" Milesov mali mozak odmah je proizveo jednostavan scenarij s umorstvom iz ljubomore, u kojemu Radovas biva izbaen kroz zranu komoru i to putanjom koja se samo sluajno poklapa s putanjom nekih krhotina sa solette. Samo se nadaj. Uostalom, da je neki manijakalni ubojica poelio raskriti put do Trogirice, bilo bi loginije daje zapoeo s Androm Farrom, ali kog je vraga ionako ova tragina romansa imala veze s teretnjakom za prijevoz rudae koji je skrenuo s kursa i tresnuo u solet-tnu postaju? Osim ako ljubomorni manijak nije bio Andro Farr... policija Kupole Serifosa mogla bi se pozabaviti i tom mogunou.
Tuomonen zaguna. "Moram priznati da sam dobio bolju sliku o Trogiriinoj linosti u pet minuta provedenih s Farrom nego s ostatkom ekipe cijelo jutro. Mislim da elim s njim opet razgovarati."
"Aja elim otii gore, do vraga. Ali kakav god bio kraj ove prie tamo gore, sigurno je zapoela ovdje dolje. No... krenimo dalje, valjda."
Soudha je Milesu prinio jo ljudskih rtava u obliku zaposlenika opozvanih s eksperimentalne stanice. Svi su se inili zainteresiraniji za svoj posao nego za uredske traeve, ali to je moda, pomisli Miles, promatraki efekt. Kasno popodne, Miles se ograniio na zabavljanje samoga sebe lutajui po projektnim uredima i terorizirajui zaposlenike nasuminim otimanjem njihovih komkonzola i podataka uz povremeno isputanje neodreenih, tihih "hm..." zvukova dok su ga oni promatrali sa strahom i divljenjem. U svemu tome nije bilo ni izazova provaljivanja u komkonzole, kao u komkonzolu gospoe Vorsoisson, s obzirom na to da su se svi vladini strojevi odmah otvarali premosnicom u njegovu revizorskom peatu, kakva god bila njihova sigurnosna kvalifikacija. Uglavnom je saznao da je teraformacija golem projekt sa stoljetnom znanstvenom i birokratskom povijeu i da bi samo luak mogao pokuati sortirati tragove u takvoj gomili podataka.
Sad, tko je delegat za takav posao, recimo... Koga dovoljno mrzim u CarSigu ?
Jo uvijek razmiljajui o tom pitanju, pregledavao je datoteke na Venierovoj komkonzoli u administratorovu vanjskom uredu. Nervozni je Venier pobjegao nakon otprilike etvrtog "hm," oigledno ne mogavi izdrati napetost. Tien Vorsoisson koji je inteligentno prepustio Mi-lesa njegovim poslovima tijekom itavog dana, sada je provirio iza vrata i ponudio nesiguran osmijeh.
"Moj gospodine revizore? Ovo je doba kad ja inae idem kui. elite li jo to od mene?"
Zaposlenici na odlasku razilazili su se kroz otvorena vrata zadnjih nekoliko minuta, a uredska su se svjetla gasila niz hodnik. Miles se naslonio i protegnuo.
"Mislim da ne, administratore. elim pogledati jo nekoliko datoteka i porazgovarati s kapetanom Tuomone-nom. Samo vi idite. Ne dajte da vas veera eka." Mentalna slika gospoe Vorsoisson kako se graciozno kree dok pripravlja ukusnu, aromatinu hranu prije dolaska svog mua, bljesnula je nepozvana u njegovu mozgu. On je potisne. "Ja u doi kasnije da pokupim svoje stvari." Ili jo bolje... "Ili moda poaljem jednog Tuomonenova desetnika po njih. Najljepe zahvalite svojoj gospoi u moje ime na gostoprimstvu u njezinom domu." Eto. To je to. Nee joj morati rei ni zbogom.
"Svakako, gospodine revizore. Oekujete li, ah, da ete i sutra biti ovdje?"
"To dosta ovisi o tome to otkrijem noas. Laku no, administratore."
"Laku no, gospodine." Tien se tiho povukao.
Nekoliko minuta poslije dolutao je Tuomonen, ruku punih diskova s podacima. "Jeste li pronali to, gospodine?"
"Na trenutak sam se strano uzbudio kad sam pronaao osobni peat, ali ispalo je da je to samo Venierova datoteka s barravarskim vicevima. Neki od njih su sasvim dobri. elite li kopiju?"
"Je li to onaj koji poinje sa: 'CarSigov asnik kae: Kako to misli pobjegao je? Nisam li ti rekao da pokrijete sve izlaze ?  CarSigov uvar odgovara: To sam napravio gospodine! Ali on je odetao kroz jedan od ulaza.'"
"Je. A idui glasi, 'Cetagandanac, Komarran i Bar-ravarac uu u genetiku savjetodavnu kliniku..."
Tuomonen napravi grimasu. "Vidio sam tu zbirku. Poslala mi ju je moja punica."
"I ocinkala svoje carstvu nesklone komarrske drugove, ne?"
"Mislim da to nije bila njezina namjera, ne. Vjerujem daje to vie bila osobna poruka." Tuomonen se osvrnuo po praznom uredu i uzdahnuo. "Pa, gospodine revizore... Kad emo izvaditi nae brzopente?"
"Ovdje, stvarno nisam naao nita." Miles se zamiljeno namrtio. "Pronaao sam previe niega. Analiza biblioteke mogla bi pruiti nekakve smjernice. I svakako elim sutra ujutro pogledati eksperimentalnu stanicu Toplinskog otpada, prije nego to se vratim gore. Ah, kapetane, doveden sam u kunju. Pozvati uvare, nasilno se spustiti, zaustaviti sve, potpuna financijska revizija, brzopentanje svih koji mi se nau na putu... okrenuti mjesto naopake i dobrano ga protresti. Ali potreban mi je razlog."
"Meni bi trebao razlog", ree Tuomonen. "I to potkrijepljen pismenim dokazima pa ak i onda bi moja karijera bila ugroena ako bih pritom potroio previe CarSigova budeta, na neto to bi se moglo pokazati neplodonos-nim. Ali vi, s druge strane, govorite carskim glasom. Vi biste to mogli nazvati drilom." Nije bilo pogreke, u glasu mu se osjeala zavist.
"Mogu ja to nazvati i kadrilom2." Osmjehnuo se Miles cinino. "Moglo bi doi i do toga."
"elite li da pozovem Stoer, da stave letei odred u pripravnost", promrmljao je Tuomonen sugestivno.
"Javit u vam sutra ujutro", obeao je Miles.
"Moram skoknuti u svoj ured i obaviti neke rutinske poslove", ree Tuomonen. "Hoete li mi se pridruiti, gospodine revizore?"
2   Kadrila - vrsta plesa.
Tako da me moe imati na oku kako tebi pae? "Jo bih elio ovdje malo eprkati. Ima neto... neto to mi smeta, a ja jo nisam skuio stoje to. Zato bih elio jo veeras razgovarati s Profesorom preko osiguranog kanala."
"Moda bi me, kada budete spremni za polazak, mogli nazvati pa u vam poslati jednog svog ovjeka kao pratnju."
Miles je ve htio odbiti ovu vrlo lukavo sroenu ponudu, ali se, s druge strane, sjeti kako bi mogli pri povratku svratiti u Vorsoissonov apartman i pokupiti njegovu odjeu; Tuomonen e dobiti svoje osiguranje, a Miles posilnog koji e nositi njegovu prtljagu, i tako e obojica biti sretni. Imajui uz sebe uvara Miles e imati ispriku da se ne zadrava. "U redu."
Tuomonen, djelomino zadovoljan, kimne i ode. Miles posveti panju sljedeoj razini Venierove komkonzole. Tko zna, moda pronae jo kakvu listu ala.
Deveto poglavlje
Ekaterina je zavrila sa slaganjem i posljednjih komada odjee baruna Vorkosigana u njegovu putnu torbu, paljivije nego stoje to izgleda obiavao raditi njihov vlasnik, sudei po izguvanim donjim slojevima. Zatvorila je njegovu toaletnu torbicu i poloila je unutra, zatim neobian, gelom podstavljen kovei koji je sadravao udnu lijeniku napravu. Nadala se da se nije radilo o nekoj vrsti CarSigova tajnog oruja.
Vorkosiganova ratna pria o njegovoj narednici Beatri-ce upekla se u Ekaterinin um, kao to su je pekli otisci na njezinim zapeima. O, sretnog li ovjeka to je promaio stisak za djeli sekunde. to daje imao godine da najprije razmisli? Sate da izrauna masu, snagu i pravi luk pada? Bi li to onda bio kukaviluk ili hrabrost pustiti druga kojeg ionako ne bi mogao spasiti kako bi na kraju spasio barem sebe? On je imao zapovjednitvo, imao je odgovornost i prema drugima. Koliko bi vas to stajalo, kapetane Vorko-sigane, da ste otpustili stisak i namjerno je ispustili ?
Zatvorila je torbu i pogledala na svoj krono. Smjetanje Nikolaja kod prijatelja "preko noi"  to je bilo najhitnije, prije svega ostaloga  potrajalo je due nego to je planirala, a potrajalo je i dok su ljudi iz agencije za iznajmljivanje doli po svoj grav-krevet. Barun Vorkosigan
govorio je o odlasku u hotel ove veeri, ali nije uinio nita po tom pitanju. Kad se vrati s Tienom, ustanovit e da ga ne eka veera, daje njegov krevet odnesen i da ga spakirane stvari ekaju u hodniku, sigurno e shvatiti poruku i odmah se preseliti. Njihov e pozdrav biti formalan i konaan, i povrh svega kratak. Nije imala jo mnogo vremena, a nije ni zapoela pakirati svoje stvari.
Odvukla je Vorkosiganovu torbu u predvorje pa se vratila u svoju radnu sobu, zurei u sadnice i presadnice, osvjetljenje i opremu. Bilo bi nemogue zapakirati sve to u torbu koju e ponijeti. Jo e jedan vrt biti naputen. Ako nita drugo barem su bili sve manji i manji.
Neko je eljela njegovati svoj brak poput vrta; poput jednog od legendarnih velikih vorskih parkova kojemu su se ljudi iz udaljenih okruga dolazili diviti zbog njegovih boja i ljepote kroz izmjenu svih godinjih doba, vrste kojoj su potrebna desetljea kako bi dosegao svoje puno bogatstvo, postajui svake godine bogatiji i kompleksniji. Kada su sve ostale strasti odumrle, ostaci te ambicije jo su zaostali kako bije iskuavali s ako pokuam samo jo jedanput... Usne su joj se izvile u tmurnom izrugivanju. Vrijeme je da prizna kako je njezin brak prava propast. Pokopaj ga, zalij cementom i svri s tim.
Zapoela je s najmanjom stvari skidajui svoju biblioteku s police i slaui je u torbu. Nagon da nabrzaka utrpa nekoliko stvari u nekakvu vreicu, i pobjegne prije negoli se Tien vrati, bio je jak. Ali prije ili poslije morati e se s njim suoiti. Zbog Nikkija, bit e pregovaranja, formalnih dogovora, vjerojatno sudskih zahtjeva, i od neizvjesnosti svega toga joj pozli u elucu. Ali imala je godine da se pripremi za ovaj trenutak. Ako sada to ne moe napraviti, kad je njezin bijes najei, kako e pronai snage da se hladnokrvno suoi sa svim ostalim?
etala je apartmanom, promatrajui predmete iz svog ivota. Bilo ih je malo; veinu su namjetaja dobili zajedno sa stanom pa e u njemu i ostati. Njezini povremeni pokuaji da ga uredi i stvori nekakav privid barravarskog doma, trajali su kratko  bilo je to poput odluivanja to zgrabiti u sluaju poara, samo sporije. Nita. Nek' sve izgori.
Jedina, pomalo udna iznimka bio je izbonsainirani skellvtum njezine pratete. Bio je jedina uspomena iz njezina ivota prije Tiena i inio je svetu vezu sa mrtvima. uvanje neeg tako aavog i runog na ivotu sedamdeset i neto godina... pa, tipian posao vorske ene. Nasmijala se s gorinom, unijela ga s balkona u kuhinju i zapoela potragu za neim u emu bi ga mogla transportirati. Od zvuka otvaranja ulaznih vrata zastao joj je dah, namjestila je izvjeban izraz lica koji je odavao to je bilo manje mogue.
"Kat?" Tien je promolio glavu u kuhinju i zabezeknuto pogledao uokolo. "Gdje je veera?"
Moje bi prvo pitanje bilo, Gdje je Nikolaj? Pitam se koliko e mu trebati da se sjeti i tog pitanja. "Gdje je barun Vorkosigan?"
"Ostao je u uredu. Rekao je da e doi kasnije, da uzme stvari."
"Oh." Tad je shvatila da se djeliem svoje due nadala kako e predstojei razgovor voditi dok Vorkosigan bude dovravao to ima u njezinoj radnoj sobi; njegova bi prisutnost pruala neku sigurnost, da e se Tien vladati pristojno u prisustvu druge osobe. Moda je bolje ovako. "Sjedni Tiene, moram razgovarati s tobom."
On je upitno podigao obrve, ali je sjeo na elo stola, njoj slijeva. Bilo bi joj drae da joj je sjeo nasuprot. "Naputam te veeras."
"to?" njegovo se zaprepatenje inilo iskrenim. "Zato?"
 Knmarr      .,.!
Oklijevala je, ne elei biti uvuena u raspravu. "Pretpostavljam... to sam dola do kraja same sebe." Tek sada, gledajui unatrag na duge iscrpljujue godine, postala je svjesna koliko je toga bilo to se iz nje moglo iscrpsti. Nije udo daje toliko potrajalo. Sve je nestalo.
"Zato... zato sada?" Barem nije rekao: Mora da se ali. "Ne razumijem, Kat." Mogla je vidjeti kako pokuava razmiljati, ali ne elei razumjeti, sve samo to ne. "Zbog Vorzohnske distrofije? K vragu, znao sam"
"Ne budi glup, Tiene. Da je to na stvari ostavila bih te ve prije mnogo godina. Zaklela sam se  u bolesti i zdravlju."
Namrtio se i naslonio, sputajui obrve. "Postoji netko drugi? Postoji, zar ne!"
"Sigurna sam da bi to elio. Jer tada bi bilo zbog njih, a ne zbog tebe." Glas joj je bio staloen, potpuno ravan. eludac joj se grio.
Oigledno je bio okiran i poinjao se lagano tresti. "Ovo je ludilo. Ne razumijem."
"Nemam ti vie to rei." Poela je ustajati, ne elei nita vie do da odmah ode, dalje od njega. Mogla si to napraviti preko komkonzole, zna.
Ne. Zaklela sam se uivo. Ponitit u to na isti nain.
On ustane zajedno s njom i njegova se ruka zatvori oko njezine, vrsto je stiui, ne dajui joj da ode. "Ima tu jo neega."
"Ti bi o tome trebao znati vie od mene, Tiene."
Sada je zastao, poinjui se, pomisli ona, stvarno bojati. Ni za nju nee biti nita sigurnije. Nikad dosad me nije udario, mora mu se priznati. Dio nje je gotovo poelio da jest. Tada bi sve bilo isto, umjesto ove beskonane zavrzlame. "Kako to misli?"
"Pusti me."
,     ;   .   Lois McMaster Buiold      174
"Ne."
Ona promotri stisak njegove ruke na svojoj, vrst, ali ne drobei. Ali ipak je bio mnogo jai od nje. Bio je pola glave vii i tei trideset kila. Nije toliko osjeala fiziki strah kao to je mislila da hoe. Moda je previe otupjela. Podigla je svoje lice prema njegovom. Glas joj se izotrio. "Pusti me."
Pomalo na njezino iznenaenje, on to i uini, dok mu se ruka udno stezala. "Mora mi rei zato. Ili u vjerovati daje zbog nekakvog ljubavnika."
"Vie mi nije stalo to e vjerovati."
"Je li Komarran? Neki prokleti Komarran?"
Tjerao ju je u uobiajeni kut, a zato ne? Prije mu je uspijevalo daje tako dovede u red. I sad mu je to djelomino polazilo za rukom. Sama se sebi zaklela da nee povlaiti pitanje Tienovih aktivnosti i neaktivnosti. Prigovori su preutne molbe za pomo, za promjenom, za... nastavljanjem. Prigovor je pokuaj prebacivanja odgovornosti s jednog postupka na drugi. Djelovanje je odstranjivanje potrebe za prigovorom. Ona e ili djelovati ili nee. Ali nee kukati. Jo uvijek istim mrtvo-hladnim glasom ona ree: "Otkrila sam tvoje dionice, Tiene."
Njegova su se usta razjapila, pa opet zatvorila. Nakon nekoliko trenutaka on ree: "Mogu to nadoknaditi. Znam stoje polo krivo. Mogu nadoknaditi gubitke."
"Ne slaem se. Odakle ti onih etrdeset tisua maraka, Tiene." U nedostatku upitnog tona ovo i nije bilo pitanje.
"Ja..." Vidjela je na njegovu licu kako u sebi premee lai. Odluio se za jednu prilino jednostavnu. "Dijelom sam utedio, dijelom posudio. Nisi ti jedina koja moe utedjeti, zna."
"Od administratora Soudhe?"
175     Komarr
On se trgnuo na spomen imena, ali ree bezazleno: "Kako si znala?"
"Nije vano, Tiene. Neu te prijaviti." Zurila je u njega umorno. "Vie me se ne tie tvoj ivot."
Koraao je uzrujano gore-dolje po kuhinji i na licu mu se vidjelo kako razmilja. "Uinio sam to zbog tebe", ree on naposljetku.
Da. Sad e pokuati kod mene stvoriti osjeaj krivnje. Ja sam kriva za sve. Poznato poput ritma koraka nekog omamljujueg plesa. Promatrala ga je utke.
"Sve za tebe. eljela si novac. Radio sam do besvijesti, ali tebi nikad nije bilo dovoljno, zar ne?" Glas mu se povisio dok je pokuavao natjerati samog sebe u pravedniki gnjev. Njezinu se iskusnom uhu uinio pomalo mlakim. "Ti si me, svojim beskonanim gnjavljenjem i brigom natjerala da riskiram. Nije uspjelo i sad me eli kazniti, je li tako? A da se isplatilo brzo bi mi se umiljavala."
Bio je vrlo dobar u ovome, morala je priznati, njegove su optube zvuale poznato, poput njezinih vlastitih mranih nedoumica. Sluala je njegovu litaniju po abloni s nekom vrstom nepristranog uvaavanja, kao rtva muenja, koja se preavi granicu boli, divi boji vlastite krvi. Sad e me pokuati natjerati da se saalim nad njim. Alija sam ga prestala saalijevati. Prestala sam osjeati bilo to.
"Novac novac novac, radi li se samo o njemu? to si toliko silno eljela kupiti, Kat?
Tvoje zdravlje, sjea se? I Nikkijevu budunost. I moju.
Dok je tako koraao, nesuvislo bjesnei, pogled mu padne na arkocrveni skellvtum u loncu na kuhinjskom stolu. "Ne voli me. Voli samo sebe. Sebino, Kat! Vie voli svoje proklete biljke od mene. Evo, dokazat u ti."
On zgrabi lonac i pritisne kontrolni gumb balkonskih vrata. Vrata se otvore malko presporo za njegov dramati-
...     I nk MrMastpr Bniold       176
an nastup, ali on bez obzira na to izae i okrene se licem prema njoj. "to da bacim preko ograde, Kat? Tvoju dragocjenu biljku ili sebe? Odaberi!"
Nije ni progovorila niti se pomakla. Sad e me pokuati uplaiti ovim samoubilakim forama. To e biti, koji, etvrti put isti trik? Njegov as iz rukava s kojim je dosad dobivao igru.
Zamahnuo je visoko skellvtumom. "Ja ili on?" Prouavao je njezino lice, ekajui da se slomi. ista znatielja e-kala ju je da kae Ti, samo da vidi kako e se izmigoljiti iz vlastite zamke, ali ostala je tiho. Kada nije progovorila, na trenutak je bio u nedoumici, a zatim je lansirao tu drevnu, blesavu stvar preko ograde.
Pet katova. U sebi je brojila sekunde iekujui zvuk udarca odozdo. Zauo se udaljen, vlani, mukli zvuk udarca, pomijean sa zvukom prskanja keramike.
"Tiene, ti kretenu. Nisi ni pogledao je li tko dolje."
S izrazom iznenadnog straha na licu, koji ju je gotovo natjerao u smijeh, on proviri bojaljivo preko ruba. Oigledno ipak nije uspio nikoga ubiti jer je duboko odahnuo i ponovno se okrenuo prema njoj, zakoraivi kroz otvorena hermetika vrata prema kuhinji, ali dovoljno daleko od nje.
"Reagiraj, prokleta bila! to trebam uiniti da doprem do tebe?"
"Ne mora se truditi", odgovorila je jednolino. "Ne mogu zamisliti nita to bi mogao napraviti da se jo vie na tebe razbjesnim."
Iscrpio je sve taktike i sada je izgubljeno stajao. Glas mu se istanjio. "to eli?"
"elim natrag svoju ast. Ali to mi ne moe dati."
Njegov glas postane jo tanji; ruke su mu se moleivo rastvorile. "ao mije zbog skellvtuma tvoje tete. Ne znam to..."
"Je li ti ao zbog teke krae i sitne izdaje, potkupljivanja i pronevjere?"
"Uinio sam to zbog tebe, Kat!"
"U jedanaest godina", ree ona polako, "ti izgleda nikada nisi shvatio tko sam ja. To ne razumijem. Kako moe s nekim ivjeti tako intimno, tako dugo, a ipak nikad ga ne upoznati. Moda si ti ivio s holovidnim prikazom nekakve Kat koji je projicirao tvoj um, ne znam."
"to eli, prokletstvo? Pa ne mogu vratiti stvari unazad. Ne mogu priznati. Bilo bi to javno obeaenje! Za mene, tebe, Nikkija, tvog ujaka  Nije mogue da to eli!"
"elim da dok sam iva vie nikada ne moram izrei la. to e ti, tvoj je problem." Duboko je udahnula. "Ali znaj ovo. togod radio ili ne radio od sada nadalje, ticat e se samo tebe. Mene ne."Jednom obavljeno, za sva vremena. Nikad vie nee ponovno prolaziti kroz ovo.
"Ja mogu  mogu srediti stvar."
Je li se to odnosilo na njezin skellvtum, njihov brak, njegov zloin? Bio je u krivu, po svim pitanjima.
Kako jo uvijek nije odgovarala, izlanuo je oajniki: "Nikolaj je moj, prema barravarskom zakonu."
Zanimljivo. Nikki je bio jedina taktika kojom se nikad do sad nije posluio, on je bio zabranjena zona. Sad je znala da on zna kako je smrtno ozbiljna. Dobro. On se osvrne i doda sa zakanjenjem: "Gdje je Nikki?"
"Na sigurnom mjestu." "Ne moe mi ga oduzeti!"
Mogu ako si u zatvoru. Nije se trudila izgovoriti to naglas. S obzirom na okolnosti, Tien vjerojatno nee zakonski osporavati njezino skrbnitvo nad Nikkijem, ali ona je eljela Nikolaja drati to je dalje mogue od svega
 McM-ict-^r-   DnlnU
ovoga. Ona nee zapoinjati takav rat, ali ako se Tien usudi, ona e ga zavriti. Gledala ga je hladnije nego ikad.
"Sredit u. Mogu. Imam plan. Razmiljao sam o tome cijeli dan."
Tien s planom je bezopasan otprilike kao dvogodinjak s napunjenim plazminim lukom. Ne. Vie za njega nee preuzimati odgovornost. To je bit svega ovog, sjea se? Pusti ga. "Radi to hoe, Tiene. Ja sada idem zavriti s pakiranjem."
"ekaj..." Naglo ju je zaobiao. Bilo je uznemirujue imati njega izmeu sebe^ i vrata, ali nije dopustila da se njezin strah primijeti. "ekaj. Nadoknadit u sve. Vidjet e. Sredit u stvar. ekaj ovdje!"
Gorljivim zamahom ruku on krene prema izlaznim vratima i nestane.
Sluala je odjek njegovih koraka. Tek kad je ula tihi um dizalne cijevi izae na balkon i pogleda. Daleko dolje, razmrskani ostaci njezina skellvtuma stvorili su mokru mrlju na ploniku, slomljene crvene vitice izgledale su kao razlivena krv. Prolaznik je u njih znatieljno zurio. Minutu poslije ugledala je Tiena kako izlazi iz zgrade i koraa prema parku u smjeru cjevovozne platforme, povremeno gotovo prelazei u trk. Dvaput se preko ramena osvrnuo unatrag, gore prema njihovu balkonu; povukla se u sjenu. On je nestao zaavi u stanicu.
inilo se kao da se svaki mii njezina tijela napinje u gru. Osjeala se blizu povraanju. Vratila se u svoju... u kuhinju... i popila au vode, koja joj je pomogla da smiri disanje i eludac. Otila je u radnu sobu kako bi uzela kantu, plastine vree i lopaticu ne bi li ostrugala nered s plonika pet katova nie.

Deseto poglavlje
Miles je sjedio za komkonzolnim stolom administratora Vorsoissona, metodino itajui dosjee svih zaposlenika u odjelu Toplinskog otpada. inilo se da tamo ima mnogo osoblja u usporedbi s nekim drugim odjelima; Toplinski otpad je definitivno bio miljenik projektnog prorauna. Po svoj je prilici veina provodila glavninu svog vremena vani, u eksperimentalnoj stanici, s obzirom na to da su ovdanji uredi Toplinskog otpada bili vrlo skromni. S predosjeajem zasnovanom na iskustvu, koji se oduvijek pokazivao ispravnim, Miles je poelio daje svoje istraivanje Radovasova ivota zapoeo danas, tamo vani, gdje se odvijala akcija vrijedna promatranja, umjesto u ovoj utvrdi birokratske dosade. tovie, alio je to nije navratio u eksperimentalnu stanicu tijekom njihova prva obilaska... pa, i ne ba. Tada nije znao to trai.
A sad kao zna? Odmahnuo je glavom u ironinom oaju i otvorio jo jedan dosje. Tuomonen je uzeo kopiju popisa osoblja i s vremenom e ispitati veinu tih ljudi, osim ako se ne dogodi neto to e istragu odvesti u drugom smjeru. Kao, na primjer pronalazak Marie Trogir  to je bilo prvo na Milesovoj listi onoga to je elio da CarSig obavi. Miles se promekolji kako bi ublaio napetost u leima; mogao je osjetiti kako mu se tijelo koi od preduga
sjedenja u jednom poloaju, u hladnoj sobi. Ne znaju li ti Serifosani da moraju troiti vie topline?
Brzi koraci u hodniku zaustavili su se, zatim krenuli prema vanjskom uredu pa je Miles podigao pogled. Tien Vorsoisson, pomalo bez daha, na tren se zaustavio u uredskom predvorju, a onda uletio unutra. Nosio je dvije teke jakne, svoju i onu svoje ene kojom se Miles neki dan posluio, te masku za disanje s natpisom posjetilac, srednja veliina. Osmjehnuo se Milesu sa zatomljenim uzbuenjem. "Gospodine revizore. Tako mije drago to ste jo uvijek ovdje."
Miles je zatvorio dosje i promotrio Vorsoissona sa zanimanjem. "Zdravo, administratore. to vas noas dovodi ovamo?"
"Vi, gospodine. Moram s vama odmah razgovarati. Ja vam... moram vam pokazati neto to sam otkrio."
Miles rastvori ruke, pokazujui na komkonzolu, ali Vorsoisson nijeno odmahne glavom. "Ne ovdje, gospodine. Vani, na eksperimentalnoj stanici Toplinskog otpada."
Aha. "Odmah sada?"
"Da, noas, dok nikoga nema." Vorsoisson je rezervnu masku poloio na komkonzolu, prekopao po ormariu koji se nalazio na suprotnom zidu i vratio se sa svojom maskom. Navukao je remenje preko glave i uurbano namjestio dra na prsima, u kojemu je bila dodatna boca s kisikom. "Zatraio sam laku letjelicu, eka nas dolje."
"U redu..." O emu se sve ovdje radi? Bilo bi previe nadati se daje Vosoisson pronaao Marie Trogir zakljuanu tamo negdje u ormaru. Miles je provjerio svoju masku  napajanje i razina kisika pokazivali su da je potpuno napunjena  i navukao je. Putem je nekoliko puta udahnuo kako bi provjerio ispravnost, zatim ju je gurnuo pod bradu i navukao jaknu.
JJ-JV
*ti
>'..
* -J
rf.1
"Ovuda..." Vorsoisson ih je vodio dugakim koracima, to je Milesa prilino nerviralo; odbijao je potrati da bi ostao ukorak s njime. Administrator ga je i tako morao priekati kod dizalne cijevi, lupkajui petama od nestrpljivosti. Ovog ih je puta, kad su se spustili na razinu garae, vozilo spremno ekalo. Bila je to, sve samo ne luksuzna, vladina dvosjedna letjelica, ali inilo se da je u savreno dobrom stanju.
Miles je bio manje siguran to se tie vozaa. "O emu se radi, Vorsoissone?"
Vorsoisson je poloio ruku na krovna vrata i odmjerio Milesa tako znaajno da je to bilo gotovo uznemirujue. "Koja su pravila ako se netko eli proglasiti carskim svjedokom?"
"Pa... razna, pretpostavljam, ovisno o situaciji." Miles nije bio, shvatio je sa zakanjenjem, upoznat sa svim finesama barravarskog zakona koje bi jedan carski revizor trebao znati. Morat e se baciti na itanje. "Hou rei... mislim da ne moe netko sam sebe proglasiti. Obino se vode pregovori izmeu potencijalnog svjedoka i onih organa koji vode krivini postupak u tom sluaju." / to rijetko. Od kraja Vremena izolacije, i s uvoenjem brzopenta i ostalih galaktikih ispitivakih droga, vlast se obino nije morala pogaati oko istinitog iskaza.
"U ovom ste sluaju vi taj organ", ree Tien. "Pravila su onakva kakva vi kaete da jesu, je li tako? Zato to ste vi carski revizor."
"Uh... moda."
Vorsoisson kimne sa zadovoljstvom, podigne krovna vrata i uklie na pilotsko sjedalo. Drei se rezervirano zainteresiran, Miles se smjestio pokraj njega. Uvrstio je sigurnosni pojas dok se letjelica uzdizala i kretala prema izlazu garae.
"Zato me to pitate?" Miles je taktino ispipavao. Vorsoisson je imao nestrpljiv izraz ovjeka koji eli sasuti neto uistinu vrlo zanimljivo. Ni za itava tri svijeta Miles ga u ovom trenutku nije elio prestraiti i odvratiti. Istovremeno, Miles e morati izuzetno paziti to obeava. On je mu neakinje tvog revizorskog kolege. Upravo sam upao u etiku klopku.
Vorsoisson nije odmah odgovorio, nego je ubrzao laku letjelicu prema nonom nebu. Svjetla Serifose obasjavala su tanane, paperjaste oblake satkane od dragocjene vlage, zaklanjajui zvijezde. Ali kad su izletjeli iz gradske kupole, blistava se izmaglica prorijedila i zvijezde su zasjale punom snagom. Krajolik izvan kupole bio je vrlo mraan, bez sela i posjeda koji su se inae prostirali na klimatski manje neprijateljskim svjetovima. Samo je jednotrana eljeznica vijugala prema jugozapadu, tanka blijeda crta preko puste zemlje.
"Vjerujem", ree naposljetku Vorsoisson i proguta slinu. "Vjerujem da sam konano skupio dovoljno dokaza za uspjenu optunicu za pokuaj kriminalne radnje protiv carstva. Nadam se da nisam predugo ekao, ali morao sam biti siguran."
"Siguran u to?"
"Soudha me pokuao podmititi. Nisam apsolutno siguran da nije podmitio i mog prethodnika."
"Oh? Zato?"
"Uprava toplinskog otpada. Cijeli odjel je organizirana prijevara, prazna ljutura. Nisam siguran koliko dugo ve uspijevaju odravati taj mjehur od sapunice. Zavaravali su me... mjesecima. Mislim... zgrada prepuna opreme u dane kad nije bilo posla, kako sam mogao znati emu slui? Ili ne slui? Ili da i nije bilo drugaijih dana osim takvih?"
"Koliko dugo" st za to znao, Miles pregrize jezik. Takvo je pitanje preuranjeno. "to zapravo rade?"
"Cijede novac iz projekta. Koliko ja mogu pretpostaviti, moglo je poeti na malo ili sluajno  tako stoje neki radnik, koji ih je napustio, zabunom ostao na platnom popisu, gomilale su se plae za koje je Soudha znao kako ih strpati u dep. Nepostojei zaposlenici  njegov je odjel pun izmiljenih zaposlenika, a svi dobivaju plau. Kupnja opreme za nepostojee zaposlenike  Soudha je pridobio neku enu iz Raunovodstva da surauje. Svi su papiri u redu, svi se brojevi podudaraju. Provukli su se kroz ne znam koliko financijskih inspekcija, zato to raunovoe koje poalje stoer ne znaju provjeriti znanstveni rad ve samo papire."
"Tko provjerava znanstveni rad?"
"U tome i jest stvar, moj gospodine revizore. Od Tera-formacijskog se projekta ne oekuju brzi rezultati, ne u nekakvom mjerljivom obliku. Soudha pie strune izvjetaje, to tima, i to mnogo njih, po planu, ali mislim da on veinom kopira i kiti prijanje rezultate drugih sektora."
I stvarno, komarrski Teraformacijski projekt bio je birokratsko slijepo crijevo, daleko na barravarskoj carskoj listi hitnosti. I nije bio potencijalno riskantan: bilo je to zgodno mjesto za smjetaj, recimo, nesposobnih vorskih drugih sinova koji bi se tako skinuli s grbae svojih obitelji. Mjesto na kojemu nikomu ne mogu nakoditi, zato stoje projekt bio golem i spor, a oni bi mogli u njemu provesti cijeli radni vijek i otii, prije nego to naprave neku znaajniju tetu. "Govorei o nepostojeim zaposlenicima  kako je Radovasova smrt povezana s ovom navodnom organiziranom prijevarom?"
Vorsoisson je oklijevao. "Nisam siguran da je. Osim to je dovukla CarSig koji je probuio mjehur. Uostalom, on je dao otkaz mnogo prije smrti."
"Soudha je rekao da je dao otkaz. Soudha, koji je po vama dokazani laljivac i "strunjak" za podatke. Je li
InicMrMictorRninU         I OA     h*..
mogue da je Radovas, na primjer, zaprijetio da e razotkriti Soudhu i da je zbog toga ubijen kako bi se osigurala njegova utnja?"
"Ali Radovas je bio u svemu tome. Godinama. Mislim, svi su tehniari morali za to znati. Oni nisu mogli ne znati da ne rade posao koji pie u izvjetajima."
"Mm, to ovisi o tome koliko je Soudha bio talentiran u preureivanju svojih izvjetaja." Njegov osobni dosje svakako je nametao misao kako on nije ni glup niti drugorazredan. Jesu li i ti dosjei njegovo maslo? 0, boe. To znai da ne mogu biti siguran u vjerodostojnost niti jednog podatka sa ijedne komkonzole u cijelom prokletom odjelu. A danas je potroio sate, kopajui po komkonzolama. "Moda se Radovas predomislio."
"Ne znam", moleivo ree Vorsoisson. Njegov se pogled brzo vrati na Milesa. "elim da zapamtite da sam ja ovo-otkrio. Ja sam ih prijavio, im sam bio siguran."
Njegovo ustrajno ponavljanje ovog posljednjeg davalo je Milesovu uhu prilino sigurnu naznaku da je vremenski period njegova "nesigurnog" poznavanja ove fascinantne muke bio vrlo dug. Je li Soudhino mito bilo samo ponueno ili i prihvaeno? Sve dok se mjehur nije rasprsnuo. Je li Miles svjedok Vorsoissonova izljeva patriotizma ili nedoline utrke u kojoj on pokuava srediti Soudhu i njegovo drutvo prije nego se oni doepaju njega?
"Zapamtit u", ree Miles neutralno. Sa zakanjenjem mu je sinulo da mu ovaj odlazak nasamo s Vorsoissonom, usred noi, u neku naputenu stanicu, a da se nije usput zaustavio i obavijestio o tome Tuomonena, i nije najpametnija stvar koju je ikad napravio. Ipak, sumnjao je da bi Vorsoisson bio tako susretljiv u prisutnosti CarSigova kapetana. Moda ne bi bilo dobro biti previe izravan s Vorsoissonom o ansama da se izvue iz ove zbrke prije nego se vrate u sigurnost Serifose, po mogunosti u okrilje
Tuomonena i nekoliko zgodnih krupnih CarSigovih gorila. Milesu se u depu nazirala ohrabrujua nabreklina u vidu njegova oamuta. Kontaktirat e s Tuomonenom runom kom-vezom im se dokopa mirnog trenutka izvan Vorsoissonova dosega sluha.                                             
"I recite Kat", dodao je Vorsoisson.
Huh? Kakve veze gospoa Vorsoisson ima s ovim? "Pogledajmo najprije te vae dokaze pa emo onda razgovarati."
"Ono to ete uglavnom vidjeti jest nedostatak dokaza, gospodine", ree Vorsoisson. "Velik, prazan objekt... tamo."
Vorsoisson zaokrene laganu letjelicu i ponu se sputati prema eksperimentalnoj stanici Toplinskog otpada. Bila je dobro osvijetljena mnotvom vanjskih reflektora, automatski upaljenih u sumrak pretpostavljao je Miles, i u jakom kontrastu naspram mraka koji ih je okruivao. Dok su se pribliavali, Miles je primijetio da parkiralite nije prazno; pola tuceta lakih letjelica i zranih vozila bilo je nagurano u sletne krugove. Osvijetljeni prozori su toplo sjajili tu i tamo iz male uredske zgrade, a svjetlo svjetiljaka provlailo se i kroz hermetiki zatvorene cijevi izmeu odjeljenja. Bila su tu i dva dizalna vozila, jedno je ilo unatrag prema otvorenome utovarnom prostoru unutar velike inenjerske zgrade bez prozora.
"Meni djeluje vrlo ivahno", ree Miles. "Za praznu ljuturu."
"Ne razumijem", ree Vorsoisson.
Vegetacija se, koja je dosezala iznad Milesovih glenjeva, ovdje oigledno uspjeno odupirala hladnoi, ali je ipak bila nedovoljno gusta da bi prikrila laku letjelicu. Miles je htio rei Vorsoissonu da ugasi svjetla na letjelici i da se spusti iza male uzvisine, gdje bi bili skriveni od pogleda, usprkos tomu to bi se onda morali pjeice vratiti unat-
rag. Ali Vorsoisson se ve sputao prema praznom slet-nom krugu na parkiralitu. Sletio je, ugasio motor i nesigurno zurio prema objektu.
"Moda... moda bi bilo bolje da se za poetak sakrije-te", ree zabrinuto Vorsoisson. "Na mene se nee obazirati."
Oigledno je bio nesvjestan toga kako se ovom jednom jedinom reenicom u potpunosti razotkrio. Obojica su namjestili maske za disanje i Vorsoisson otvori krovna vrata. Ledeni noni zrak liznuo je Milesovu golu kou iznad maske i probio se do mozga. Zakopao je ruke u depove kao da e ih to ugrijati, dotaknuo naas svoj oamut i poao za administratorom malko zaostajui. Ostati daleko od oiju je jedno, a pustiti Vorsoissona dalje od oiju neto sasvim drugo.
"Pokuajte najprije u inenjerskoj zgradi", doviknuo je Miles glasom priguenim maskom. "Hajdemo najprije pogledati to se dogaa prije nego kontaktirate s in..., ovaj, prije nego progovorite s nekim."
Vorsoisson skrene prema ulazu utovarnog prostora. Miles se pitao ima li nade da ga netko, ako pogleda van pri ovom varljivom osvjetljenju, u poetku zamijeni s Nikki-jem. Kombinacija Vorsoissonove dramatine tajnovitosti i njegove vlastite paranoje inila ga je uistinu nervoznim, iako se dobrim dijelom svoje svijesti nadao kako postoje velike anse da se ovdje radilo o neem sasvim bezazlenom i da je Vorsoisson u potpunosti u krivu. Uli su kroz pjeaki ulaz na ukrcajni dok i proli ga kruei. U uima je osjeao slabanu razliku tlaka. Miles je, dok su obili zaustavljeno dizalno vozilo, privremeno zadrao masku za disanje. Pozvat e Tuomonena im se rijei
Miles se kliui zaustavio trenutak prekasno kako bi izbjegao da ga primijeti par koji je tiho stajao pokraj leb-dee palete natrpane mainerijom. ena koja je u ruci dr-
. fct-^    i n-t
ala upravlja palete i njime manevrirala tihim lebdeim utovarom u kamion, bila je gospoa Radovas. ovjek je bio admisnitrator Soudha. Oboje su ostali okirani ugledavi svoje neoekivane posjetioce.
Miles je naas dvojio bi li zviznuo po alarmnom gumbu svoje rune kom-veze ili zgrabio svoj oamut; ali na Soudhin nagli pokret prema vlastitom prsluku prorade Milesovi borbeni refleksi i njegova ruka zaroni u dep. Vorsoisson se napola okrenuo, usta otvorenih od zaprepatenja i u elji da ispusti neki upozoravajui povik. Miles bi upravo bio pomislio Upravo sam dopustio da me ovaj idiot uvede u zasjedu da nije bilo toliko oigledno da je Vorsoisson iznenaeniji od njega.
Soudha je uspio izvui svoj oamut i naciljati pola sekunde prije Milesa. Oh, sranje, nikad nisam pitao doktora Chenka to e udarac oamuta uiniti mom stimulato-ru napadaja  zraka oamuta pogodila ga je ravno u lice. Glava mu se trgnula unatrag u agoniji koja je trajala milostivo kratko. Onesvijestio se prije nego je udario o betonski pod.
Miles se probudio s osamutnom migrenom koja ga je probadala u onim dupljama, inilo se kao da su mu metalne pranje istog bola zaglavljene u mozgu od eonog renja do dna kraljenice. Istog je asa zatvorio oi zbog prebljetavog svjetla. Bilo mu je toliko muno daje bio na rubu da se ispovrati. Istodobno je uslijedila spoznaja da jo uvijek nosi masku za disanje i na to proradi njegov svemirski trening; proguta slinu i duboko i oprezno udahne i opasan trenutak proe. Bilo mu je hladno i nalazio se u uspravnom, ali neobinom poloaju pri emu je osjeao sputavajue zatezanje ruku. Ponovno je otvorio oi i pogledao uokolo.
Nalazio se vani u hladnom komarrskom mraku, prikovan za ogradu staze sa stranje strane zgrade za koju se inilo da je inenjerska zgrada Toplinskog otpada. Izvor onog svijetla koje ga je probadalo u oi bili su reflektori u boji, usmjereni prema vegetaciji koja se nalazila dva metra nie, i koji su u velikoj mjeri osvjetljavali i samu zgradu i uzdignuti betonski nogostup. Pogled iza njih nije bio osobito informativan, tlo se pokraj zgrade sputalo pa opet uzdizalo u pustu pustopoljinu. Ograda je bila jednostavna, metalni stupovi postavljeni u betonu na metar udaljenosti, a izmeu njih se protezao okrugli metalni rukohvat. Kleao je na koljenima, beton pod njima bio je hladan i tvrd, a ruke su mu bile okovane  okovane? Da, okovane, lancima koji su jednostavnim metalnim bravicama bili privreni za dva stupica, raskrilivi ga poput orla.
Njegova CarSigova kom-veza jo se uvijek nalazila na njegovu lijevom zapeu. Nije ju mogao, naravno, dosegnuti svojom desnom rukom. Ili  ve je pokuao  glavom. Iskrenuo je zapee kako bi ga pritisnuo o ogradu, ali alarmni je gumb bio namjeten tako da ga sluajni udarci nisu mogli aktivirati. Miles prokune sebi u bradu, i u masku za disanje. inilo se da mu maska vrsto prianja uz lice, a mogao je osjetiti da je i boca s kisikom jo uvijek dobro uvrena na njegova prsa ispod jakne  tko mu je zakopao jaknu do brade?  ali morat e biti izuzetno oprezan da ne pomakne masku sve dok mu ruke ne budu opet slobodne, kako bi je mogao ponovno podesiti.
Dobro... je li oamutna zraka izazvala napadaj dok je bio u nesvijesti ili mu jedan tek predstoji? Idui bi mogao uskoro nastupiti. Naglo prestane psovati i povue nekoliko dubokih, umirujuih udisaja koji nisu nimalo zavarali njegovo tijelo.
Nekoliko metara s desne strane otkrio je Tiena Vor-soissona koji je na isti nain bio prikovan izmeu dva stupica. Njegova je glava visjela prema naprijed; oito se jo
nije probudio. Miles je pokuao uvjeriti vor, koji se u njegovu solarnom pleksusu zategnuo od nakupljena straha, da je ovo malo kozmike pravde barem jedan svijetli trenutak u cijeloj situaciji. Mrko se osmjehnuo ispod maske. Uzevi sve u obzir, bilo bi mu drae da je Vorsoisson slobodan i u mogunosti da pokua pozvati pomo. Ili jo bolje, ostaviti Vorsoissona tamo gdje je, osloboditi sanfoga sebe i pozvati pomo. Ali, izokretanje ruku u vrsto stegnutom lancu samo je izgreblo njegovu kou do krvi.
Da su te eljeli ubiti, ve bi bio mrtav, pokuao je uvjeriti svoje hiperventilirano tijelo. Osim ako, naravno, nisu sadisti, eljni polagane i razraene osvete... Sto sam ja ikad uinio ovim ljudima? Osim uobiajene uvrede to je uope Barravarac i posebice to to je sin Arala Vorko-sigana...
Minute su sporo prolazile. Vorsoisson se pomakao i zastenjao, potom je opet omlitavio pavi u nesvijest, ako nita drugo uvjerio je Milesa kako nije mrtav. Jo. Napokon, zvuk koraka po betonu natjerali su Milesa da oprezno okrene glavu.
Zbog maske za disanje i podstavljene jakne prilazee spodobe, Miles u poetku nije bio siguran je li to mukarac ili ena, ali kad se primaknula prepoznao je kovravu sijedo-plavu kosu i smee oi ene koja je prisustvovala prvom orijentacijskom sastanku  pedantna raunovot-kinja koja se pobrinula da i Miles dobije kopiju izvjetaja njezina odjela, hah. Foscol, proitao je ime s njezine maske za disanje.
Ona je ugledala njegove otvorene oi. "Oh, dobra veer, gospodine revizore Vorkosigane." Podigla je glas do jasne ujnosti, kako bi bila sigurna da e on uti njezine rijei priguene maskom.
"Dobra veer, gospoo Foscol", uspio je odgovoriti istim tonom. Kad bi je barem mogao natjerati da govori i slua
Izvukla je ruku iz depa i podigla neto svjetlucavo i metalno. "Ovo je klju vaih okova. Odloit u ga ovdje, izvan dosega." Poloila gaje oprezno na betonsku stazu, na pola puta izmeu Milesa i Vorsoissona, do zida zgrade. "Nemojte dopustiti da vam ga netko sluajno utne preko ruba. Dobrano biste se namuili dok biste ga tamo dolje pronali." Zamiljeno je pogledala preko ograde dolje, u tamnu vegetaciju.
Dala je naslutiti da mogu nekoga oekivati: spasilaku ekipu? To je pak dalo naslutiti da se Foscol, Soudha i gospoa Radovas  Gospoda Radovas, to ona ovdje radi ?  ne misle zadravati i osobno predati klju kad se ekipa pojavi.
Prekopala je opet po depu i izvukla disk s podacima zamotan u zatitnu plastiku. "Ovo je, gospodine revizore, kompletan izvjetaj o prihvaanju mita administratora Vorsoissona, u iznosu od nekih ezdesetak tisua maraka u posljednjih osam mjeseci. Brojevi rauna, slijed podataka, gdje je prvi put pronevjerio novac  sve to trebate za uspjenu optunicu. Htjela sam ga poslati kapetanu Tuo-monenu, ali ovako je bolje." Osmjehnula se, a iznad maske, oko oiju stvorile su joj se sitne bore. Sagnula se i zalijepila ga dobro za Vorsoissonovu jaknu. "Pozdrav, gospodine." Odmaknula se i protrljala ruke u gesti dobro obavljena prljava posla.
"to radite?" poeo je Miles. "to vi ljudi ovdje radite? Zastoje gospoa Radovas s..."
"Haj'te, haj'te, barune Vorkosigane", prekinula ga je Foscol. "Niste valjda zamislili da u ostati ovdje i avrljati s vama, zar ne?"
Vorsoisson se uznemiri, protenje i podrigne. Unato potpunom preziru koji joj je izvirivao iz oiju, nagnula se nad njegovo pogrbljeno tijelo i priekala trenutak kako bi se uvjerila da nee povratiti u masku za disanje. Vorsoisson se zamuena pogleda zabuljio u nju, trepui smeteno i, Miles nije sumnjao, bolno.
Miles je vrsto stisnuo ake i povukao lanac. Foscol ga pogleda i doda blago: "Nemojte se ozlijediti, pokuavajui se osloboditi. Netko e se prije ili poslije pojaviti da vas pokupi. Jedino mije ao to to neu vidjeti." Okrenula se na peti i krenula dugim koracima niz nogostup pa skrenula za ugao zgrade. Nakon nekoliko minuta uo je priguen zvuk polijetanja vozila. Ali, oni su se nalazili na drugoj strani zgrade, u prilaznom' smjeru iz Serifose, odlazee vozilo nije ulo u Milesov vidokrug.
Soudha je kompetentan inenjer. Pitam se je li namjestio reaktor da se sam uniti? bila je Milesova sljedea misao koja mu je pala na pamet. Takvo to bi izbrisalo sve dokaze, i Vorsoissona i Milesa. Ako je tempirao upravo kako treba, Soudha bi mogao raznijeti i CarSigov spasilaki tim... ali inilo se da je Foscol eljela, ako nita drugo, onda da dokazni materijal na Vorsoissonovim leima pozivi, to je bilo suprotno scenariju koji bi eksperimentalnu stanicu pretvorio u svijetleu staklenu rupu u krajoliku, slinu onoj u izgubljenom Vorkosiganovu gradu Vashnoiu. Soudha i njegovo drutvo oigledno nisu razmiljali na vojniki nain. Hvala bogu. Ova je scena izre-irana zato da izazove najvee mogue ponienje, a mrtve nije mogue poniziti.
Njihove obitelji, dodue jest... Miles pomisli na svog oca i strese se. I na Ekaterinu i Nikolaja i, naravno, na gospodina revizora Vorthvsa. Oh, da.
Vorsoisson koji je napokon dolazio k punoj svijesti, pokua se uspraviti i otkrije granice svojih spona. Opsuje pr-
vo prigueno a potom vrlo jasno i na sav glas i pone trza-ti rukama kako bi se oslobodio lanaca. Prestao je nakon, otprilike, jedne minute. Osvrne se uokolo i ugleda Milesa.
"Vorkosigan. to se do vraga dogaa?"
"Izgleda da su nas parkirali na stranu dok Soudha i njegovi prijatelji zavre s raspremanjem eksperimentalne stanice. ini se da su shvatili daje njihovo vrijeme isteklo."
Miles se pitao bi li Vorsoissonu trebao spomenuti to mu je zalijepljeno na lea, ali je odluio utjeti. ovjek je ionako teko disao zbog svog koprcanja. Vorsoisson je opet poeo sa svojom litanijom psovki ali je nakon nekog vremena postao svjestan da se ponavlja pa je umuknuo.
"Reci mi neto vie o Soudhinoj pronevjeri." Miles je razbio sablasnu tiinu. Nije se ulo ni zrikanje kukaca ni cvrkut ptica koji bi oivjeli komarrsku no, ak ni lie drvea nije utalo na ovom slabanom, ledenom povjetarcu. Iz zgrade iza njih vie nisu dopirali nikakvi zvukovi. Jedini zvuk bilo je utanje njihovih maski za disanje, ventilatora, flltera i regulatora. "Kad si je otkrio?"
"Tek... juer. Juer tjedan dana. Soudha se uspaniio, mislim, i pokuao me podmititi. Nisam elio osramotiti Katina ujaka Vorthvsa, iznosei to u javnost dok je on ovdje. I morao sam biti siguran prije nego ponem optuivati ljude na sve strane."
Foscol kae da ti lae. Miles nije bio siguran kome od njih dvoje sad manje vjeruje. Foscol je mogla izmisliti svoje dokaze protiv Vorsoissona, koristei se istim vjetinama kojima se posluila da prikrije Soudhinu krau. Morat e prepustiti CarSigovim specijalistima forenziarima da to.srede, i to oprezno.
Miles je istovremeno shvaao i sumnjao u Vorsoisso-novo navodno oklijevanje, to je bila posljedica oamue-nog stanja uma, s im se morao boriti povrh oamutne migrene. Nikad nije razmiljao o brzopentu kao o lijeku
za glavobolju, ali poelio je da sad ima hiposprej i da ga zabije Vorsoissonu ravno u guzicu. Kasnije, obeao je sam sebi. Obavezno. "Je'l to sve to se dogaa, to misli?"
"to mislite pod tim, sve?"
"Nije mi ba sasvim... da sam ja Soudha i njegova grupa i da bjeim s mjesta zloina... imali su vremensku prednost da se pripreme za povlaenje. Moda kakvih tri ili etiri tjedna, ako su znali da je vjerojatno da e se Ra-dovasovo tijelo pronai gore." Stoje uope Radovasovo tijelo ondje radilo? Jo uvijek nemam pojma. "ak i due ako su imali u pripremi rezervni plan za nudu, a ako sam ikad susreo pravog inenjera onda je to Soudha; on je morao imati protumjere ukljuene u svoje planove. Ne bi li bilo loginije raspriti se, putovati bez prtljage, pokuati pobjei iz carstva, jedan po jedan ili dva po dva... a ne u gomili s dva vozila puna... za to su im dovraga trebala dva prijevozna vozila? Sigurno ne za njihov novac."
Vorsoisson odmahne glavom, to je uzrokovalo lagano pomicanje njegove maske; morao je protrljati lice o ogradu kako bi je ponovno namjestio. Nakon nekoliko minuta on izusti tananim glasom: "Vorkosigane..."
Miles se ponadao, zbog ponizna glasa, da je ovjek konano na rubu istinskog priznanja. "Da?" ree on ohrabrujue.
"Ostao sam gotovo bez kisika."
"Zar nisi provjerio" Miles si u svom pulsirajuem mozgu pokua predoiti sliku trenutka kad je Vorsoisson, u svom uredu, strgnuo masku za disanje iz ormaria i stavio je. Ne. Nita nije provjeravao. Potpuno napunjena maska moe podrati dvanaest do etrnaest sati izvanjskih aktivnosti, pod normalnim okolnostima. Milesova je maska za posjetioce vjerojatno uzeta iz centralnog skladita gdje je nekom tehniaru bio posao da pregledava i puni iskoritene maske, prije nego ih vrati natrag na ko-
ritenje. Nemoj zaboraviti vratiti svoju masku na punja, rekla je Vorsoissonu njegova ena, ali bila je napadnuta zbog gnjavljenja. Je li Vorsoisson imao naviku pospremanja neoiene opreme? U uredu, gospoa Vorsoisson nije mogla ii za njim i skupljati njegove stvari kao stoje to nesumnjivo radila kod kue.
Neko, u ovakvoj bi situaciji, Miles mogao slomiti krhke kosti svoje ruke i izvui ruku kroz lanac prije nego to bi natekla i ponovno se zaglavila. To je jednom i uinio u jednoj izuzetno neugodnoj situaciji koju e dovijeka pamtiti. Ali sada su kosti njegove ruke bile od vrste plastike, manje lomljive ak i od normalnih kostiju. Sve to je sad postigao primjenom sile bilo je to da je raskrvario zapea.
I Vorsoissonova su zapea prokrvarila zbog njegova sve eeg otimanja.
"Vorsoissone, smiri se!" dovikne mu Miles tonom koji je upozoravao na ozbiljnost situacije. "uvaj svoj kisik. Netko bi trebao doi po nas. Opusti se, dii plitko da potraje." Zato to idiot nije prije rekao, Milesu ili ak Fosco-lici... je li Foscol imala na umu ovakav ishod? Moda je htjela da i Miles i Vorsoisson umru, jedan za drugim... koliko dugo e proi prije nego ih taj netko doe pokupiti? Nekoliko dana? Umorstvo carskog revizora, usred sluaja, smatralo se inom izdaje, gorim od umorsta vladajueg okrunog grofa, umalo kao umorstvo samog cara. Jedno je sigurno, nakon ovog e uslijediti intenzivna potraga sveukupnih CarSigovih snaga za odbjeglim pronevjerite-ljima, potraga koja s vremenom nee izgubiti na svojoj estini, i koja e vjerojatno trajati desecima godina na vrlo irokom teritoriju bez obzira na diplomatske barijere. Samoubilaki potez ili nevjerojatno odvaan. "Koliko jo ima?"
Vorsoisson sagne bradu i pokua virnuti preko vlastita nosa u mranu udubinu unutar jakne kako bi oitao
mjera na vrhu spremnika. "Oh, boe. Mislim da oitava nulu."
"Te stvari uvijek imaju sigurnosnu rezervu. Umiri se, ovjee! Pokuaj se malo kontrolirati.
Umjesto toga Vorsoisson se stane jo mahnitije bacakati. Trzao se naprijed-natrag svom svojom nemalom snagom, pokuavajui istrgnuti ogradu. Kapljice krvi frcale su iz oguljene koe njegovih zapea, ograda se zatresla i savila, ali nije pukla. Povukao je koljena i onda se bacio dolje kroz metar iroki otvor izmeu stupica, pokuavajui se osloniti itavom teinom tijela o lanac. Izdralo je, ali tada su njegove noge, kojima se htio natrag uspeti na nogostup, izgubile oslonac. Pete izama grebale su i grebale o zid. Od vrtoglavice se zagrcnuo to je naposljetku dovelo do povraanja unutar maske za disanje. Kada mu je skliznula oko vrata u njegovu posljednjem gru, bila je to gotovo milost, osim to je razotkrila njegovo izoblieno i grimizno lice. Nestali su krikovi i pozivi upomo, zatim je prestalo dahtanje i grcanje. Bacakajue noge su se smirile i sad su mlohavo visjele.
Miles je imao pravo; Vorsoisson bi imao jo nekih dvadeset ili trideset minuta zraka da se tiho skutrio. Miles je stajao vrlo mirno, disao je plitko i drhtao od hladnoe. Drhtanjem se, prisjeti se maglovito, troi vie kisika, ali nije mogao prestati. Tiina je bila potpuna, isprekidana jedino siktanjem regulatora i filtera u Milesovoj maski i lupanja u njegovim uima. Vidio je mnoge smrti, ukljuujui i vlastitu, ali ovo je zasigurno jedna od runijih. Neugodni drhtaji putovali su mu gore-dolje po tijelu, a misli su mu se beskorisno prevrtale: stalno su se vraale na nevjerojatno hladnokrvnu pomisao kako mu sad ne bi pomogla ni cijela prokleta bava brzopenta.
Ako dobije napadaj i pritom pomakne masku, bit e na dobrom putu da se udavi prije nego doe k svijesti. CarSig
I ric Mz-Mictor
bi ga pronaao kako visi zajedno s Vorsoissonom i poput njega uguenog vlastitom bljuvotinom. Nita nije moglo potaknuti njegove napadaje kao stres.
Miles je promatrao kako se slina poinje smrzavati na sve oputenijem licu trupla, pretraio je pogledom tamno nebo iz krivog smjera i ekao.
Jedanaesto poglavlje
Ekaterina je u predvorju odloila svoju prtljagu do Vorkosiganove, automatski se okrenula da posljednji put baci pogled na apartman, zadnji pogled na svoj stari ivot. Sva su svjetla bila pogaena. Svi prozori hermetiki zatvoreni. Sve naprave iskljuene... komkonzola je zazvonila ba kad je naputala kuhinju.
Oklijevala je. Pusti je. Pusti sve. Ali onda se sjetila da bi to mogao biti Tuomonen ili netko tko pokuava pronai baruna Vorkosigana. Ili ujak Vorthvs, mada nije bila sigurna eli li ak i s njim veeras govoriti. Okrenula se prema stroju, ali joj ruka zastane pri pomisli da je moda Tien. U tom sluaju, jednostavno u prekinuti vezu. Ako je Tien, s pokuajem jo nekakvog moljakanja ili prijetnjom ili uvjeravanjem, to je barem garancija da je negdje drugdje, a ne ovdje i ona jo uvijek moe otii.
No, lice koje se pojavilo iznad videoploe nakon njezina neodluna dodira bilo je one komarrske ene iz Tieno-va odjela, Lene Foscol. Ekaterina ju je susrela samo nekoliko puta, ali pale su joj na pamet Soudhine sinonje rijei s ove iste video ploe:
Lena Foscol iz Raunovodstva je najpedantniji lopov kojeg sam ikad susreo. Oh, boe. Ona je bila jedna od njih. Pozadina je bila zamuena, ali ena je nosila parku raskop-
anu preko kupolone odjee, to je navodilo na zakljuak daje na putu prema nekoj izvanjskoj ekspediciji ili se s nje vraa. Ekaterina je promotri s pritajenom odbojnou.
"Gospoo Vorsoisson?" ree Foscol vedro. Bez ekanja na Ekaterinin odgovor, nastavila je: "Molim vas idite pokupiti svog mua na eksperimentalnu stanicu Toplinskog otpada. ekat e vas vani, na sjevernoj strani inenjerske zgrade."
"Ali" to je Tien u ovo doba noi radio vani?
"Kako je dospio onamo, zar nema letjelicu? Zar ga ne moe netko drugi povesti?"
"Svi ostali su otili." Njezin se osmijeh rastegne i ona prekine vezu.
"Ali" Ekaterina podigne ruku u uzaludnom protestu, prekasno. "Prokletstvo." I opet za tren, "Dovraga!"
Otii po Tiena na eksperimentalnu stanicu znailo je najmanje dvosatnu gnjavau. Prvo mora cjevovozom doi do javne najamne garae i unajmiti letjelicu, s obzirom na to da nije imala ovlatenje zatraiti jednu od Tienova odjela. Ozbiljno je razmiljala da noas prespava na klupi u parku, samo da ostavi svoju jadnu uteevinu za nesigurne nadolazee dane dok ne pronae neki plaeni posao. Jedini je problem bio u tome to kupolne patrole nisu doputale skitnicama da se zadravaju ni na jednom mjestu na kojem bi se ona osjeala sigurnom. Foscol nije rekla je li barun Vorkosigan s Tienom, to je sugeriralo da nije, a to je pak znailo da e natrag do Serifose morati letjeti sama s Tienom koji e inzistirati da vozi i to ako se konano ozbiljno odlui izvriti svoje samoubilake prijetnje, negdje na pola puta i povue je sa sobom? Ne. Nije vrijedno rizika. Nek' trune tamo do jutra ili nek' zove nekog drugog.
Ruka joj ponovno dohvati ruku kofera, pa promisli. Ipak, nevina rtva svega ovoga je Nikki i njegova sudbina ovisi, ako nita, onda barem o lijepom ponaanju sviju.
.   199     Komarr    ^___
Tienov odnos prema sinu bio je veoma nemaran, isprepleten s povremenim tiraniziranjem, ali i s dovoljno povremenog iskazivanja panje tako da je Nikki ipak jo pokazivao vezanost za njega. Njih e dvojica uvijek imati svoj odnos odvojeno od nje. Ona i Tien bit e prisiljeni suraivati zbog Nikkijeve dobrobiti: oboruani povrinskom uljudnou koja ne smije puknuti. Tienov bijes ili mogua grubost predstavljali su podjednaku prijetnju njezinoj budunosti kao i kakav zakanjeli pokuaj, s njegove strane, iskazivanja ljubavi ili elje za pomirenjem. Suoit e se s oboje, pomisli ona sada, s jednakom okamenjenou.
Nisam ovdje da dam oduka svojim osjeajima. Ovdje sam da ostvarim svoje ciljeve. Da. Mogla je predvidjeti da e u tjednima koji dolaze to postati njezina nova mantra. Uz grimasu, ona otvori svoj kofer i izvadi masku za disanje, provjeri rezervoare, navue jaknu i uputi se prema cjevo-voznoj stanici.
Zastoji u cjevovozu su je iivcirali ba kao to je Eka-terina i predvidjela. Zbog Komarrana s kojima je dijelila vozilo morali su stati na dvije dodatne stanice. Pretrpjela je tridesetominutno zakrenje sistema pred samim ciljem; do trenutka kad se uspjela iskobeljati iz cjevovoza na najzapadnijem kupolnom pristanitu, ve je bila spremna odustati od svojih plemenitih namjera i vratiti se kui, sprijeila ju je samo pomisao na jo jednu tridesetominut-nu zaobilaznu rutu. Laka letjelica koju su joj izdali bila je postarija i ne previe ista. Napokon je bila sama i dok je letjela kroz beskrajnu tiinu komarrske noi njezino se srce malko umirilo pa se zabavljala fantazijom da leti negdje drugdje, samo da produi ovu boansku samou. Moda postoji vie uivanja od same odsutnosti boli, ali to jo sada nije mogla iskusiti. Odsutnost boli, drugih ljudskih bia i njihovih potreba koje su ju gnjeile, inilo se dovoljno blaenim. I njoj jo tako daleko.
Lois McMaster Buiold    200
Osim toga, ona nije imala ono nekamo drugamo. Nije se mogla s Nikkijem vratiti ni na Barravar a da najprije ne zaradi za njihov put ili posudi novac od svog oca ili otuene brae, ili ujaka Vorthvsa. Odbojnih li pomisli. Nisu vani tvoji osjeaji, curo, podsjetila je samu sebe. Ciljevi. Uinit e to mora.
Jasna svjetla eksperimentalne stanice, jedina u ovoj pustoj divljini, obasjavala su horizont i privlaila pogled s kilometara udaljenosti. Pratila je crni, svilenkasti odsjaj rijeke koja je prolazila pokraj objekta. Kad se pribliila mogla je razaznati nekoliko vozila prizemljenih na parkiralitu pa se bijesno namrti. Foscol je lagala rekavi da nema nikoga tko bi mogao povesti Tiena. S druge strane pruala joj se mogunost da se natrag u Serifosu odveze s nekim drugim... oduprla se nakani da se okrene u zraku i umjesto toga spustila se na parkiralite.
Namjestila je svoju masku, podigla krovna vrata i pola prema uredskoj zgradi, nadajui se da e si srediti nekakav prijevoz prije nego ugleda Tiena. Hermetika se pregrada pod njezinim dodirom po kontrolnoj tipki otvori. Nije bilo prevelikih razloga zbog kojih bi se ovdje neto zakljuavalo. Nala se u prvom dobro osvijetljenom hodniku i zazvala: "Halo?"
Nitko nije odgovorio. inilo se da nema nikoga. Polovica prostorija bila je prazna i gola; ostale su bile poprilino neuredne i neorganizirane, pomislila je. Komkonzola je stajala otvorena, njezina unutranjost iupana... rastopljena, zapravo. Ovo je morao biti spektakularan kvar. Koraci su joj zvuali uplje dok je prolazila kroz pjeaku cijev do inenjerske zgrade. "Halo? Tien?" Ni ovdje nije bilo odgovora. Dvije su velike dvorane za sastanke bile po-lumrane i sablasne, i naputene. "Ima li koga?" Ako Foscol ipak nije lagala, otkud onda na parkiralitu sva ona zrana vozila i letjelice? Kamo su otili njihovi vlasnici i ime?
jni
ekat e vas vani, na sjeverozapadnoj strani...
Imala je samo nejasnu predodbu koja je strana zgrade sjeverozapadna; napola je oekivala da e je Tien ekati na parkiralitu. Zabrinuto je uzdahnula, ponovno namjestila svoju masku i izala kroz izlaz za pjeake; Bit e potrebno samo nekoliko minuta da obie zgradu. Zelini iz ovih stopa odletjeti natrag u Serifosu. Ovo je uvrnuto. Polako, krene nalijevo, a njezini su koraci otro odzvanjali o beton u hladnom i toksinom nonom zraku. Uzdignuta staza u razini betonskih temelja zgrade, opasivala je zid s rukohvatom s vanjske strane tamo gdje se zemlja sputala. Osjeala se kao da je satjerana u nekakvu zamku ili koral. Skrenula je za drugi ugao.
Na pola puta nalazila se mala ljudska figura sklupa-na na koljenima, rairenih ruku, ela pritisnuta o rukohvat. Druga vea figura visjela je na zapeima izmeu dva razmaknuta stupica, tijelo se njihalo preko ruba uzdignutog betonskog temelja, s nogama pola metra od tla. Stoje ovo? Tama kao daje pulsirala. Pregrizlaje strah i pourila prema udnom dvojcu.
Visea figura bio je Tien. Maska za disanje bila mu je skinuta, zapetljana oko vrata. ak i pri arenom polu-svjetlu koje je dopiralo odozdo iz nasada, mogla je vidjeti da mu je lice u mrljama i grimizno, hladno i mlitavo mirno. Jezik mu je virio iz usta; izbuljene oi bile su nepomine i smrznute. Vrlo, vrlo mrtav. eludac joj se stisne i okameni od oka, u prsima joj je srce teko lupalo.
Kleea figura bio je barun Vorkosigan, odjeven u njezinu rezervnu jaknu koju nije mogla pronai dok se pakirala prije itave, kratke vjenosti. Njegova je maska jo bila na mjestu  okrenuo je glavu, oi su mu se rairile i za-tamnjele kad ju je ugledao. Ekaterina se rastopila od olakanja. Mali barun Revizor je, ako nita drugo, bio iv. Preplavio ju je osjeaj zahvalnosti to nije ostala sama s dva
Lois McMaster Buiold    202.........
trupla. Njegova su zapea, napokon je primijetila, bila okovana za dva stupica rukohvata kao i Tienova. Iz njih je curila krv, natapajui rukave jakne.
Prva suvisla misao bilo je neizrecivo olakanje to nije sa sobom povela Nikkija. Kako u mu rei? Sutra, to je sutranji problem. Neka se veeras igra zatien u jednom drugom svemiru, jednom svemiru bez ovog uasa.
"Gospoo Vorsoisson." Glas baruna Vorkosigana bio je slabaan i priguen maskom za disanje. "Oh, boe."
Bojaljivo je dotakla hladni metal oko njegovih zapea. Zaderano meso bilo je nateeno oko lanca koji je u njega gotovo utonuo. "Idem unutra potraiti nekakav reza." Gotovo je dodala, ekajte ovdje ali stisne usne upravo na vrijeme da ne izlane takvu glupost.
"Ne, ekajte", dahnuo je. "Ne ostavljajte me samog  klju... bi trebao biti... tamo na stazi." On pokae glavom.
Odmah ga je pronala. Bio je to jednostavan mehaniki klju. Hladan komadi metala u njezinim drhtavim prstima. Nakon nekoliko pokuaja uspjela ga je umetnuti u bravu koja je uvrivala lanac. Nakon toga je trebalo izvui lanac iz okrvavljenih utora u Vorkosiganovu mesu, prije nego to mu je mogla osloboditi ruku. Kada je oslobodila i drugu gotovo je naglavce aterirao preko betonskog ruba. Uhvatila gaje i odvukla natrag prema zidu. Pokuao je ustati, ali mu se isprva noge nisu htjele izravnati pa on opet padne. "Dajte si minutu", rekla mu je. Nespretno je pokuala izmasirati mu noge kako bi vratila cirkulaciju; i kroz tkaninu njegovih sivih hlaa mogla je osjetiti koliko su hladne i ukoene.
Ustala je drei klju u ruci i sa zbunjenou odmjerila Tienovo tijelo. Sumnjala je da ga tako oteala ona i Vorkosigan mogu izvui natrag na stazu.
"Puno je prekasno", ree Vorkosigan promatrajui je. Obrve su mu bile nabrane od brige. "-ao mi je. Ostavite ga Tuomonenu."
"to je to na njegovim leima?" Dotakla je paketi udna izgleda koji je bio prilijepljen inenjerskom vrpcom.
"Ostavite to", ree barun Vorkosigan otrije. "Molim vas." I zatim, urnije, mucajui od drhtanja: "ao mije. ao mi je. N-nisam m-mogao strgati lance. K vragu, nije ni on, aj-jaije od mene. ao mije..."
"Morate ui unutra gdje je toplije. Evo." Pomogla mu je stati na noge; uputio je Tienu posljednji pogled preko ramena, s mukom je dopustio da ga vodi pogrbljenog, oslanjajui se na nju i posrui na nesigurnim nogama.
Uvela ga je kroz zranu komoru u uredsku zgradu i povela prema tapeciranom stolcu u predvorju. Doslovno se stropotao na njega. Divlje se tresao. "G-gumb", promrmljao je, podiui prema njoj ruke kao paralizirane ape.
"to?"
"Mali gumb sa s-strane rune-veze. Stisnite ga!"
Ona to i uini; uzdahnuo je i opustio se natrag u naslon. Ukoenim rukama povukao je svoju masku za disanje; pomogla mu je skinuti je preko glave, zatim je skinula i svoju.
"Boe, kako mije drago da sam se izvukao iz ovog. iv. M-mislio sam da u tamo vani dobiti napadaj..." Protrljao je svoje blijedo lice, masirajui crvene crte tamo gdje su mu se urezali rubovi maske. "I svrbjelo je." Ekaterina spazi kontrolnu plou na oblinjem zidu i urno udari po tipki kako bi poveala temperaturu u predvorju. Nju su takoer, iako ne od hladnoe, spopadali napadaji drhtanja.
"Barune Vorkosigane?" iz rune veze zauo se zabrinuti glas kapetana Tuomonena. "to se dogaa? Gdje ste dovraga?!"
Vorkosigan prinese zapee ustima. "Eksperimentalna stanica Toplinskog otpada. Dolazite ovamo. Trebam vas."
"to radite  Da povedem odred?"
"Mislim da sad ne trebam naoruanje. No, trebat e vam forenziari. I lijenika ekipa."
"Jeste li ozlijeeni, gospodine?" Tuomonenov se glas u panici zaotrio.
"Nije vrijedno spomena", ree on, oigledno nesvjestan krvi koja je jo uvijek tekla iz njegovih zapea. "Ali administrator Vorsoisson je mrtav."
"Kog vraga  mi se niste javili prije nego to ste otili iz kupole, prokletstvo! to se, pobogu, dogaa tamo?!"
"0 mojim propustima moemo nadugako raspravljati poslije. Krenite, kapetane. Vorkosigan, gotovo." Umorno je pustio da mu ruka padne. Njegova je tresavica sad poputala. Naslonio je glavu na podstavljeni dio naslona; tamni kolutovi koji su se od napora stvorili ispod njegovih oiju izgledali su poput modrica. Tuno se zagledao u Ekaterinu. "ao mi je gospoo Vorsoisson. Nita nisam mogao uiniti."
"Ne bih se ni usudila pomisliti daje bilo drugaije!"
Osvrnuo se naokolo, zakiljio i naglo dodao: "Elektrana!"
"to s njom?" upita Ekaterina.
"Moram je provjeriti prije nego stignu trupe. Proveo sam puno vremena razbijajui glavu, dok sam bio vezan tamo vani, je li moda sabotirana."
Noge mu jo nisu funkcionirale kako treba. Gotovo je ponovno pao kad se pokuao okrenuti na petama; ona ustane i u zadnji ga as epa za lakat.
"Dobro", ree joj on neodreeno i pokae. "Onuda."
Nju je, oito, poveo da mu slui kao potporanj. Odluno je odepao, pripivi se uz njenu ruku bez pardona. Tjeranje na akciju zapravo joj je pomoglo da doe k sebi, ako ve ne smiri, neka vrsta krhke fizike pribranosti; njezini su drhtaji popustili i nadolazea je munina prola, ostavljajui u njezinu elucu neobian osjeaj vruine. Druga pjeaka cijev vodila je do elektrane, pokraj rijeke. Ova je rijeka bila najvea u Sektoru to je bio neposredan razlog da se ovdje smjesti eksperimentalna stanica. Po barravar-skim bi se standardima nazivala potoiem. Vorkosigan je bauljao po kontrolnoj sobi elektrane prouavajui ploe i oitavanja. "Nita ne izgleda abnormalno," promrmljao je. "Pitam se zastoje nisu namjestili na samounitavanje? Ja bih..." Strovalio se u stolac.
Ona je dovukla jo jednu i sjela nasuprot njemu, promatrajui ga sa strahom. "to se dogodilo?"
"Ja  mi smo doli, Tien me doveo ovamo  kako ste dovraga vi dospjeli ovamo?"
"Nazvala me Lena Foscol i rekla mi da Tien treba prijevoz. Gotovo me nije zatekla. Bila sam na odlasku. Nije mi ak ni rekla da ste vi ovdje. Mogli ste jo uvijek..."
"Ne... ne, da vas nije pronala gotovo sam siguran da bi smislila neto drugo." Sjeo je uspravnije, ili je pokuao. "Koliko je sad sati?"
"Jo malo pa e 21 sat."
"Ja... rekao bih daje puno vie. Oamutili su nas, znate. Ne znam na kako dugo... Kad vas je ona nazvala?"
"Malo iza 19 sati."
Njegove se oi stisnu pa opet otvore. "Bilo je prekasno. I tada je ve bilo prekasno, razumijete li?" urno je upitao. Njegova se ruka trgne prema njezinoj i spusti se na njezino koljeno kad se ona nagnula prema njemu kako bi mogla uti njegove promukle rijei, ali tada je spala.
"Ne..."
"Neto se sumnjivo dogaalo u odjelu Toplinskog otpada. Va me je mu doveo ovamo kako bi mi pokazao  dobro, nisam ba siguran to mije to htio pokazati, ali naletjeli smo ravno na Soudhu i njegove sudionike u asu potajnog bijega. Soudha me iznenadio  oamutio nas je obojicu. Osvijestio sam se prikovan za rukohvat. Mislim  ne znam... mislim da nisu namjeravali ubiti vaeg mua. On nije provjerio svoju masku za disanje, ne. Njegovi su rezervoari bili gotovo prazni. Ni Komarrani je nisu provjerili, prije nego to su nas ostavili. Nisam znao daje nitko nije provjerio."
"Komarrani sigurno ne bi", ree Ekaterina drveno. "Procedura provjere maski svakom je od njih ucijepljena do tree godine ivota. Oni ne mogu zamisliti da bi odrastao ovjek izaao izvan kupole s neispravnom opremom." Ruke joj se u krilu vrsto stisnu. Sada je mogla zamisliti Tienovu smrt.
"Bila je... brza", pokuao je Vorkosigan. "Barem to."
Nije bila. Ni brza, ni nezasluena. "Molim vas, nemojte mi lagati. Nemojte mi vie nikad lagati."
"U redu", ree on polagano. "Ali ne mislim... ja ne mislim da je bilo umorstvo. Namjestiti takvu scenu i onda pozvati vas..." On odmahne glavom. "Umorstvo iz nehaja, u najgorem sluaju. Smrt nesretnim sluajem."
"Smrt zbog gluposti", ree ona gorko. "Dosljedan do samog kraja."
Podigao je pogled, ne toliko zaprepaten ve znalaki i upitan. "Ah?"
"Barune revizore Vorkosigane." Progutala je; grlo joj je bilo tako stisnuto kao da ju je uhvatio gr. Tiina unutar zgrade, i izvan nje, djelovala je sablasno u svojoj praznini. Ona i Vorkosigan glatko su mogli biti posljednjih
dvoje preivjelih na planetu. "Morali biste znati, kad sam rekla da me Foscol dobila na odlasku... ja sam odlazila. Naputala Tiena. To sam mu rekla noas kad se vratio s posla, netom prije nego stoje otiao po vas. Stoje uinio?"
Prihvatio je ovo bez odgovora, u poetku, kao da razmilja. "U redu", odvratio je napokon meko. Pogledao je prema njoj. "U osnovi, doao je brbljajui o nekakvoj pronevjeri koja se odigrava u Upravi toplinskog otpada, navodno ve neko vrijeme. Ispipavao je mogu li ga proglasiti carskim svjedokom, za to je on mislio da e ga spasiti od krivinog gonjenja. To nije ba tako jednostavno. Nisam se obvezao."
"Tien je uo ono stoje elio uti", ree ona tiho.
"Ja... to sam uvidio." Zastao je promatrajui njezino lice. "Kako dugo... to vi znate o tome?"
"Kako dugo znam?" Ekaterina napravi grimasu i protrlja lice rukom na onom mjestu gdje je jo uvijek osjeala tragove maske.
"Nedovoljno dugo. Tien je mjesecima priao... Morate razumjeti da se on iracionalno bojao da e netko otkriti njegovu Vorzohnsku distrofiju."
"To zapravo mogu razumjeti", ree on nesigurno.
"Da... i ne. Dijelom je to pogreka Tienova starijeg brata. Godinama sam ga proklinjala. Kada su se njegovi simptomi pojavili on je to rjeio na stari vorski nain i smrskao se s lakom letjelicom. To je na Tiena ostavilo trag kojeg se nikad nije oslobodio. Postavio mu je nemogu primjer. Mi nismo imali pojma da njegova obitelj nosi mutaciju, sve dok Tien, kao izvritelj oporuke, nije pregledao sve izvjetaje i osobne papire. Tada smo shvatili da je nesrea bila namjerna, i zato. Sve se dogaalo ba nakon Nikkijeva roenja..."
"Ali, nije li se... Pitao sam se kad sam proitao vau datoteku  defekt se morao vidjeti na genetskom pregledu, prije nego je embrij stavljen u maternini replikator. Je li Nikki zahvaen ili..."
"Nikki je roen prirodnim putem. Bez genetskog pregleda. Starim vorskim nainom. Stari Vorovi imaju dobru krv, znate, ne mora se nita pregledavati."
Izgledao je kao da je zagrizao limun. "ija je to bila bistra ideja?"
"Ne sjeam se... sasvim kako smo se odluili. Tien i ja smo odluili zajedno. Bila sam mlada, tek smo se vjenali, a ja sam bila prepuna glupih romantinih ideja... pretpostavljam da su mi se u to vrijeme inile jako herojskim."
"Koliko ste imali godina?" "Dvadeset."
"Ah." Usta su mu se iskrivila u izraz koji nije mogla sasvim protumaiti, tuna mjeavina ironije i suosjeanja. "Da."
Nejasno ohrabrena ona nastavi: "Tienova zamisao rjeavanja problema distrofije, a da nitko za to ne sazna, bila je odlazak na galaktiki tretman, negdje dovoljno daleko od carstva. Sto gaje inilo mnogo skupljim nego bi trebalo. Pokuavali smo utedjeti godinama, ali nekako, neto je uvijek ilo krivo. Nikad nismo previe napredovali. Ali posljednjih est ili osam mjeseci Tien mi je govorio da se prestanem brinuti, da ima sve pod kontrolom. Osim... to Tien uvijek tako govori pa nisam na to obraala panju. Onda sam ga, nakon to ste vi otili spavati... ula sam kad ste mu izriito naglasili kako elite provesti nenajavljenu inspekciju u njegovu odjelu, ja sam vas ula  a on je ustao usred noi i nazvao administratora Soudhu da ga upozori. Sluala sam... ula sam dovoljno da povezem kako se dogaa neka vrsta krivotvorenih isplata i bojim se... ne. Sigurna sam da je Tien primao mito. Zato" zausta-
~>C\Q
vila se i uzela zraka, "sam jutros provalila u Tienovu komkonzolu i pregledala njegove financijske izvjetaje." Podigla je pogled da vidi kako e Vorkosigan ovo prihvatiti. Njegove su se usne iskrivile u osmijeh. "ao mi je to sam vas napala neki dan, to ste kopali po mojima", ree ona ponizno.
Njegova su se usta otvorila i zatvorila; samo je ohrabrujue odmahnuo prstima i zgurio se jo vie u svom stolcu, sluajui je s maksimalnom panjom. Sluajui.
Nastavila je uurbano, ne zato to bi izgubila odvanost jer sada jedva daje osjeala bilo to, nego da ne bude prisiljena zaustaviti se zbog iste iscrpljenosti. "Imao je najmanje etrdeset tisua maraka za koje nisam mogla ustanoviti otkud potjeu. Sigurno ne od njegove plae."
"Imao?"
"Ako su informacije na komkonzoli tone, uzeo je svih etrdeset tisua, posudio jo ezdeset i sve izgubio na dionicama komarrske trgovake flote."
"Sve?"
"Pa ne, ne ba sve. Oko tri etvrtine." Na njegov zabezeknuti izraz ona doda: "Tienova srea je oduvijek takva."
"Uvijek sam govorio kako je svatko kova vlastite sree. S obzirom na to da sam vrlo esto bio prisiljen progutati te rijei, vie ih ne izgovaram tako olako."
"Pa... mislim da to mora biti istina, jer kako bi inae njegova bila tako dosljedno loa? Jedini stalni faktor u svem tom kaosu bio je Tien." Naslonila je umorno glavu unatrag. "Iako, pretpostavljam da sam to mogla nekako biti i ja." Tien je esto govorio da sam ja.
Nakon krae stanke, on oklijevajui ree: "Jeste li voljeli svog mua, gospoo Vorsoisson?"
Nije eljela odgovoriti. Sramila se istine. Ali zavrila je s pretvaranjima. "Valjda jesam, neko. U poetku. Jedva
........^^.......w........, .,..,..........(j.,,,.1,^,.J, ..,..,,,,.,..,     Lois McMaster Buiold     210 .
da se vie i sjeam. Ali nisam mogla prestati... brinuti se za njega. istiti za njim. Jedino to je moja brinost postajala sve sporija i sporija i na kraju je prestala. Prekasno. Ili moda prerano, ne znam." Ali da, naravno, nije tada prekinula s Tienom, na onakav nain, on noas ne bi... i, i, i niz dogaaja ne bi doveo do ovog trenutka. Takvo se da nije razmiljanje moglo, naravno, primijeniti na sve karike u slijedu dogaanja. Ni vie, ni manje. Nepopravljivo. "Mislila sam, ako ga pustim, past e." Zurila je u svoje ruke. "Jednom. Nisam oekivala da e se to zbiti tako brzo."
Poinjala je shvaati kakvu e joj zbrku stvoriti Tienova smrt. Zamijenit e bolnu proceduru razvoda s jednako bolnom i tekom procedurom sreivanja njegove imovine koja je najvjerojatnije u bankrotu. I to bi trebala poduzeti s njegovim tijelom ili sprovodom i kako da obavijesti njegovu majku i... ipak, rjeavanje najteeg problema bez Tiena inilo se tisuu puta lakim od rjeavanja najjednostavnijeg s njim. Nema vie pokornih pregovora za dozvolu ili doputenje ili suglasnost. Mogla je samo uiniti. Osjeala se... kao bolesnica koja se budi iz nekakve para-liziranosti i prvi puta iroko protee ruke, iznenaena kad otkrije kako su snane.
Namrtila se zbunjeno. "Hoe li biti optubi? Protiv Tiena?"
Vorkosigan slegne ramenima. "Nije obiaj suditi mrtvima, iako vjerujem da se to povremeno radilo u Vrijeme izolacije. Pada mi napamet Vorventa Dvaput-obje-en. Ne. Bit e istrage, izvjetaja, ajme meni izvjetaji, CarSigovi i moji i vjerojatno oni od osiguranja Serifosa sektora  oekujem prepiranje oko jurisdikcije  moda e od vas traiti da svjedoite na suenju drugim osobama..." Naglo je zautio i s naporom se okrenuo na stolcu i gurnuo ruku, sada neto manje ukoenu od hladnoe, u dep. "Osobama za koje pretpostavljam da su odmaglile s
21 I      Komarr      *a,i.
mojim oamutom..." Izraz lica mu se promijenio u oaj i on grevito pokua ustati, izvrne oba depa hlaa, onda provjeri u jakni, odbaci je i prepipa svoju sivu tuniku. "K vragu."
"Stoje?" upita Ekaterina uznemireno.
"Mislim da su gadovi uzeli moj revizorski peat. Osim ako mi nije negdje, zbog ovog noanjeg naganjanja, sam ispao iz depa. Oh, boe. Moe otvoriti sve vladine ili osigurane komkonzole irom carstva." Duboko je udahnuo, a onda se razvedri. "S druge strane, ima ugraen lokator. CarSig mu moe ui u trag ako su dovoljno blizu  Car-Sig moe ui njima u trag. Ha!" S tekoom, prisilio je svoje crvene i oteene prste da otvore kanal na njegovoj kom-vezi. "Tuomonen?" upitao je.
"Na putu smo, gospodine", Tuomonenov se glas odmah javio. "U zraku smo, po mojoj procjeni, negdje na pola puta. Hoete li molim vas ostaviti kanal otvorenim?"
"Sluajte. Mislim da su moji napadai pobjegli s mojim revizorskim peatom. Odredite nekoga tko e ih odmah poeti traiti. Pronaite ga i pronai ete njih, osim ako nije ispao negdje ovdje. Tu mogunost moete istraiti kad stignete ovamo."
Vorkosigan je zatim inzistirao na obilasku zgrade, vukui jo jednom sa sobom Ekaterinu kao povremeni oslonac, premda je sad znatno manje posrtao. S mrtenjem je popratio pogled na istopljenu komkonzolu i prazne sobe, i suenih oiju promatrao isprevrtanu opremu. Tuomonen i njegovi ljudi su stigli ba kad su se oni vraali u predvorje.
Usne baruna Vorkosigana trznule su se u osmijeh kad su dva napola oklopljena straara, spremnih oamuta, uskoila kroz hermetika vrata. Zabrinuto su kimnuli Vor-kosiganu na to je on odgovorio nekakvom gestom koja je sliila na salutiranje, tada su jedan za drugim jurnuli kroz objekt u prilino glasnoj sigurnosnoj provjeri. Vorkosigan
se namjerno smjestio u oputeniji poloaj naslanjajui se o fotelju. Kapetan Tuomonen, jo jedan poluoklopljeni barravarski vojnik i tri ovjeka s medicinskom opremom uli su u predvorje.
"Gospodine!" ree Tuomonen, skidajui svoju masku za disanje. Ekaterininu je uhu ton njegova glasa zazvuao poznato majinski, neto izmeu Hvala bogu to ste na sigurnom i Zadavit u te vlastitim rukama.
"Dobra veer, kapetane", ree vedro Vorkosigan. "Drago mije to vas vidim."
"Niste me obavijestili!"
"Da, pogreka je u potpunosti moja i sigurno u vas osloboditi krivnje u svom izvjetaju", ree umirujue Vorkosigan.
"Nije to, prokletstvo!" Tuomonen krene prema njemu mahnuvi lijeniku koji ga je slijedio. Ovaj je primio Vor-kosiganova izranjavana zapea i okrvavljene ruke. "Tko vam je to uinio?"
"Bojim se, ja sam." Vorkosiganova poza namjetene oputenosti klizne natrag u prvobitnu ozbiljnost. "Moglo je biti gore, kao to u vam odmah pokazati. Otraga. elim da sve snimite, kompletno skeniranje. Sve to vam je sumnjivo ostavite strunjacima iz Stoera. elim da se iz Solsticija odmah dovue vrhunski tim forenziara. Dva tima, jedan za ovdje, a jedan za one kraljevski sjebane komkonzole u uredima Teraformacije. Ali najprije bismo, mislim", pogleda medicinske tehniare, pa Ekaterinu, "trebali skinuti tijelo administratora Vorsoissona."
"Evo kljua", ree otupjelo Ekaterina, vadei ga iz depa.
"Hvala vam", ree Vorkosigan preuzimajui ga. "Molim vas, ekajte ovdje." On trne bradom, provjeri i potom navue svoju masku pa povede jo uvijek protestirajueg Tuo-
monena kroz hermetika vrata, zapovjedniki domahujui medicinarima da ih slijede. Ekaterina je jo mogla uti amor i napete otre glasove naoruanih straara kako odjekuju iz udaljenih hodnika duboko iz uredske zgrade.
Skutrila se u stolcu koji je oslobodio Vorkosigan osjeajui se vrlo neobino jer nije pola za ostalima po Tiena. Ali inilo se da e ovog puta netko drugi srediti nered. Nekoliko suza skliznulo joj je iz oiju, valjda kao zaostali ok njezina tijela jer doista vie nije osjeala nita, kao da je od kamena.
Nakon dueg vremena, mukarci su se vratili u predvorje, gdje je Tuomonen konano nagovorio Vorkosigana da sjedne i dopusti starijem lijeniku da se pobrine za njegova ozlijeena zapea.
"Ovo nije tretman za koji sam sad najvie zabrinut", alio se Vorkosigan dok je hiposprej sa sinerginom siknuo u njegov vrat. "Moram se vratiti u Serifosu. Ima neto u mojoj prtljazi to stvarno trebam."
"Da, gospodine", ree medicinski tehniar umirujue i nastavi s ienjem i zamatanjem.
Tuomonen je izaao van do zranog vozila da obavi kratak razgovor sa svojim nadreenim iz CarSiga u Solsticiju, potom se vratio i naslonio na stolac promatrajui medicinske tehniare kako dovravaju svoj posao.
Vorkosigan odmjeri Ekaterinu koja se nalazila nasuprot medicinskom tehniaru. "Gospoo Vorsoisson. U retrospektivi, sjeate li se je li va mu ikad spominjao neto to bi moglo nagovijestiti da se u ovoj prijevari radi i o neem drugom osim samo o novcu?"
Ekaterina odmahne glavom.
Tuomenen zlovoljnim tonom nastavi: "Bojim se, gospoo Vorsoisson, da e CarSig morati preuzeti tijelo vaeg pokojnog mua. Mora se obaviti kompletna pretraga."
"Da, naravno", ree tiho Ekaterina. Zastane. "A to poslije?"
"Obavijestit emo vas, gospoo." Okrenuo se prema Vorkosiganu, oigledno nastavljajui razgovor. "Pa, o emu ste jo razmiljali dok ste bili zavezani tamo vani?"
"Jedino o emu sam stvarno razmiljao bilo je kad e uslijediti moj idui napadaj", ree pomirljivo Vorkosigan. "Nakon nekog vremena to mi je postalo opsesija. Ali mislim da Foscolica ni o tom skrivenom defektu nije znala nita."
"Jo uvijek elim nazvati to umorstvom i pokuajem umorstva, zato da se svim sektorima izda naredba o pripravnosti", ree Tuomonen, oito nastavljajui raspravu. "A pokuaj umorstva carskog revizora predstavlja izdaju, to rjeava sve argumente o potranici."
"Da, vrlo dobro", uzdahnuo je Vorkosigan suglasivi se preko volje. "Pobrinite se da u vaem izvjeu sve injenice budu razjanjene, molim vas."
"Kao to ih ja shvaam, gospodine." Tuomonen napravi grimasu, a onda eksplodira: "Prokletstvo, kad pomislim koliko se dugo sve ovo odigravalo tono ispred mog nosa... !"
"Ali nije u vaoj ovlasti, kapetane", primijeti Vorkosigan. "Posao ureda Carskog raunovodstva bio je da uoi ovu vrstu prevare unutar civilne slube. Ipak... ovdje neto itekako ne tima."
"Slaem se!"
"Ne, mislim osim onoga to je oito." Vorkosigan je oklijevao. "Ostavili su sve svoje osobne papire, ali su uzeli najmanje dva zrana kombija puna opreme."
"Za... prodaju?" pretpostavila je Ekaterina. "Ne, to nema smisla..."
"Mm, i otili su u grupi, nisu se ratrkali. Meni su se ovi ljudi inili kao neka vrsta komarrskih domoljuba. Mogu razumjeti da potkradanje barravarskog carstva doivljavaju kao neto izmeu hobija i patriotske dunosti, ali... krasti od komarrskog Teraformacijskog projekta, od nade za njihove budue narataje? I ako nije bilo zato da samo napune svoje depove za kojeg im je vraga trebao taj novac?" Namrgodio se. "To e biti zadatak CarSigova fo-renzikog tima da ustanovi, mislim. I ovdje elim inenjerske strunjake, da pogledaju moe li se iz nereda koji je ostavljen to zakljuiti. Ili onog to nije ostavljeno. Jasno je da je Soudhina ekipa u inenjerskoj zgradi slagala neto i ja mislim da to nije imalo veze s toplinskim otpadom." Protrljao je elo i promrsio: "Kladim se da bi nam Marie Trogir znala rei. K vragu, da sam bar izbrzopen-tao gospou Radovas onda kad sam imao priliku."
Ekaterina je progutala knedlu uasa i ponienja. "Morat u obavijestiti svog ujaka."
Vorkosigan je pogleda. "Preuzet u to na sebe, gospoo Vorsoisson."
Ona se namrtila, rastrzana izmeu onog to se inilo kao blaga zahvalnost i oajniki osjeaj za dunost, ali nije imala snage s njim raspravljati. Lijenici su dovrili stavljanje posljednjeg zavoja na Vorkosiganova zapea.
"Moram vas ostaviti ovdje, kapetane, i vratiti se u Se-rifosu. Ne usuujem se sam letjeti. Gospoo Vorsoisson, biste li bili tako dobri..."
"Povesti ete straara", ree Tuomonen, pomalo prijetei.
"Ionako moram vratiti letjelicu", ree Ekaterina. "Unajmljena je."
Stisne oi shvaajui kako je ovo glupo zazvualo. Ali bio je to jedni komadi reda u ovom smrtnom kaosu koji je bio u njezinoj moi da sredi. Tada je, sa zakanjenjem,

shvatila: Mogu otii kui. Kod kue je sigurno. Glas joj je ovrsnuo. "Naravno, barune Vorkosigane."
Kombinacija prisutnosti glomaznog mladog straara stisnutog iza njih u letjelici, Vorkosiganove iscrpljenosti i Ekaterinine emocionalne dezorijentiranosti rezultirala je glupavim razgovorom na putu za Serifosu. Privukla je poglede vraajui letjelicu na alteru za iznajmljivanje zbog pratnje velikog, potpuno naoruanog i oklopljenog vojnika i patuljastog mukarca s krvavom odjeom i zavojima na zapeima, ali dobra strana toga bio je prazan cje-vovoz kojim su se odvezli natrag u apartman. Na ovom povratnom dijelu puta nije bilo nikakvih zastoja u sistemu, primijetila je Ekatarina maloduno i s ironijom. Pitala se ima li smisla, poslije kad se sve smiri, provjeriti istinitost Vorkosiganove tvrdnje daje za Tiena, kad ju je Fos-colica nazvala, ve bilo prekasno.
Korak joj se ubrzao u hodniku ispred njezina stana; osjeala se kao ranjena ivotinja koja ne eli nita vie doli da se sakrije u svoj brlog. Naglo se zaustavila ispred vrata i zadrala dah. Ploa za prepoznavanje dlana visjela je djelomino iz zida, a klizna su vrata bila napola otvorena. Tanki snop svjetla iskradao se uz njihov rub. Ustuknula je za korak i pokazala prstom.
Vorkosigan je odmah shvatio i mahnuo straaru koji je, jednako tako tiho, zakoraio prema vratima i izvukao svoj oamut. Vorkosigan je stavio prst na usta, primio je za ruku i odvukao je na pola puta prema dizalnoj cijevi. Automatska vrata nisu radila; straar ih je morao na nezgrapan nain uhvatiti i nasloniti se na njih kako bi ih vratio natrag u leite. Podigao je oamut, spustio vizir i uuljao se unutra. Ekaterinino je srce divljaki tuklo.
Nakon nekoliko minuta CarSigov straar je, ponovno podignuta vizira, izvirio kroz vrata. "Nema sumnje da je
netko ovdje haraio, gospodine. Ali sad ih vie nema." Vorkosigan i Ekaterina slijedili su ga unutra.
I Vorkosiganovi i njezini koferi, koje je ona ostavila pokraj vrata, bili su razvaljeni. Odjea im je po cijelom podu bila razbacana u izmijeanim hrpama. inilo se daje u stanu malo to drugo bilo dirano; neke su ladice bile otvorene, njihov sadraj poremeen, ali osim napravljena nereda nita nije bilo uniteno. Je li se to moglo smatrati oskvrnuem kad ona sama samo to nije sve ostavila i napustila? Nije znala.
"Nisam ovako ostavio svoje stvari", napomenuo joj je blago Vorkosigan kad su se nakon kraeg obilaska ponovno nali u predvorju.
"Ni ja svoje", ree ona pomalo oajno. "Mislila sam da ete se vratiti s Tienom i onda otii, pa sam ih spakirala za vas, da budu spremne."
"Nita ne dirajte, posebice komkonzole, dok ne stignu forenziari", ree joj Vorkosigan. Kimnula je s razumijevanjem. Oboje su svukli svoje teke jakne; Ekaterina ih, automatski, objesi na vjealicu.
Vorkosigan je tada prekrio svoju vlastitu naredbu i kleknuo kopajui po hrpama. "Jeste li spakirali moju kodom zakljuanu aktovku s podacima?"
"Da."
"Sad je nema." On uzdahne ustajui i podigne svoj runi kom kako bi o novom razvoju dogaaja obavijestio kapetana Tuomonena koji je jo uvijek bio na eksperimentalnoj stanici. Kada su ve preoptereenog Tuomonena izvijestili i o ovome on kratko opsuje i naredi svojem vojniku da se zalijepi za baruna Vorkosigana kao prilje-pak sve dok ga netko ne zamijeni. Prvi put ni Vorkosigan nije prigovorio.
Vorkosigan se vrati neredu, prekopavajui neurednu hrpu Ekaterinine odjee. "Ha!" uzvikne on i baci se na spremnik obloen gelom koji je sadravao neobinu spra-vicu. Uurbano ju je otvorio drhtavim rukama. "Hvala bogu da nisu ovo odnijeli." Pogleda u nju odmjeravajui je. "Gospoo Vorsoisson..." njegov inae vrst glas postade nesiguran. "Pitam se mogu li vas zamoliti... da mi asistirate s ovime."
Gotovo je rekla Da, bez razmiljanja, ali je prije nego to joj je to izletjelo iz usta uspjela promijeniti odgovor u "U emu to?".
Osmjehnuo se napeto. "Spomenuo sam vam moj poremeaj, napadaje. Nema im, naalost, lijeka. Ali moj se barravarski lijenik domislio neke vrste ublaivaa. Koristim se ovom malom spravom kako bih stimulirao napadaj i ispucao ga u kontroliranim uvjetima kako se to ne bi dogodilo negdje nekontrolirano. Ti se napadaji esto javljaju u stresnim situacijama." Po njegovoj ga je grimasi mogla zamisliti na hladnoj stazi sa stranje strane inenjerske zgrade. "Bojim se da ve sad kasnim. Volio bih da to odmah obavimo."
"Shvaam. A to da ja radim?"
"Trebao bih imati promatraa. Koji me mora nadgledati dok sam izvan sebe kako ne bih ispljunuo titnik za usta ili ozlijedio sam sebe ili otetio neto oko sebe. Ne bi trebalo biti puno posla."
"Uredu..."
Pod sumnjiavim okom CarSigova uvara, slijedila ga je u dnevnu sobu. Krenuo je prema zakrivljenom kauu. "Ako legnete na pod", predloila je Ekaterina plaho, jo ne znajui koliko spektakularan ou moe oekivati, "neete imati vie kamo pasti."
"Ah. Dobro." Smjestio se na tepih, spremnik je leao otvoren u njegovoj ruci. Pobrinula se da prostor oko njega bude prazan pa klekne do njega.
Odmotao je ureaj koji je nalikovao slualicama s pod-lokom najednom kraju i tajanstvenom rukicom na drugom. Stavio gaje na glavu i namjestio na sljepoonicama. Osmjehnuo se Ekaterini, za to ona sa zakanjenjem shvati da je bio izraz posvemanje nelagode i promrmlja: "Bojim se da ovo izgleda pomalo glupo", stavio je plastini titnik za usta na zube i legao na lea.
"ekajte", ree najednom Ekaterina dok je on rukom kretao prema svojoj sljepoonici.
"'o?"
"Je li... je li, tko god provalio ovamo, mogao prkati i po ovoj stvari? Moda bije trebalo najprije pregledati."
Njegove se razrogaene oi susretoe s njezinim; pouzdano, kao da ima telepatske sposobnosti, znala je da u tom trenutku ima istu viziju kao i on, kako mu se glava rasprskava pri dodiru njegove ruke s okidaem stimulato-ra. Strgnuo gaje s glave, sjeo, ispljunuo titnik i povikao: "Sranje!" Trenutak poslije dodao je mirnijim tonom, koji je jo uvijek bio za oktavu vii nego inae: "Sasvim ste u pravu. Hvala vam. Nisam razmiljao. Ja... dao sam mnogo kozmikih obeanja da u, ako se uspijem vratiti ovamo, to prvo uiniti, i da nikad nikad nikad vie neu odgaati tretman ni za jedan dan." Hiperventilirajui, zurio je zabrinuto u napravu u svojoj zgrenoj ruci.
Tada su mu se oi izokrenule i prevrnuo se unatrag. Ekaterinaje uhvatila njegovu glavu trenutak prije nego je tresnula o tepih. Usne su mu se istegnule u nekakav udan cerek. Tijelo mu se treslo u drhtajnim valovima koji su ga podilazili od glave do pete, ali nije se batrgao onako estoko kao to je ona napola oekivala. Straar se motao naokolo u panici. Dosegnula je titnik i ugurala mu ga u
zube, to se pokazalo lakim zadatkom nego to se isprava inilo; usprkos ukupnom dojmu, nije bio ukoen.
Sjela je na pete i napeto promatrala. Izaziva ih stres. Da. Primjeujem. Lice mu je bilo... promijenjeno, njegova je osobnost oito bila odsutna, ali na neki nain nije sliilo niti snu niti smrti. inilo se uasno nepristojnim promatrati ga ovakvog, ranjivog; pristojnost ju je natjerala da odvrati pogled. Ali on je izriito odredio stoje njezin zadatak.
Provjerila je svoj krono. Rekao je da ta stvar traje oko pet minuta. Kao mala vjenost, ali prole su tri minute i njegovo se tijelo smirilo. Leao je klonulo u alarmantno mlitavoj nesvjestici jo jednu minutu, no tada je uvukao drhtav dah. Oi su mu se otvorile i izbuljile odajui potpunu izgubljenost. Ako nita drugo, barem su mu proirene zjenice bile iste veliine.
"Oprostite. Oprostite..." promumljao je budalasto. "Nisam htio." Leao je gledajui prema gore, uzdignutih obrva. as poslije dodao je: "Pa kako to izgleda?"
"Stvarno neobino", odgovori mu Ekaterina iskreno. "Vae mi se lice vie svia kad su vam u glavi svi doma." Tek je sad shvatila koliko mu je snano njegova osobnost oivljavala crte lica, tek sad kad ga je vidjela bez nje.
"I ja vie volim kad sam si doma u glavi", dahnuo je. Stisnuo je oi pa ih opet otvorio. "Sad u vam se maknuti s puta." Ruke mu se trgnu i on pokua ustati.
Ekaterinaje mislila da on jo ne bi trebao nita raditi. Potisnula ga je rukom o prsa vrsto natrag. "Da se niste usudili odvesti onog straara dok se moja vrata ne poprave." Iako se elektronska vrata i nisu pokazala ba najboljima.
"Oh. Ne, naravno da ne", rekao je slabano.
Bilo je potpuno jasno da je Vorkosiganova neizravna izjava prema kojoj se od napadaja oporavlja bez posljedi-
ca, pa, ako ne ve la onda strano pretjerivanje. Izgledao je grozno.
Ona pogleda prema gore i susretne se s pogledom uznemirena straara. "Desetnie. Hoete li mi, molim vas, pomoi strpati baruna Vorkosigana u krevet, sve dok mu ne bude bolje. Ili barem dok ne stignu njegovi ljudi."
"Naravno, gospojo." inilo se da mu je laknulo to mu je netko pruio smjernice pa joj je pomogao podii Vorkosigana na njegove klimave noge.
Ekaterina obavi munjevitu raunicu. Jedini odmah dostupan krevet bio je Nikkijev, a i njegova soba nije imala komkonzolu. Ako Vorkosigan zaspi, to mu je vie nego oito bilo prijeko potrebno nakon noanjih muka, to je bio jedini nain da da se ne probudi kad naie invazija CarSigovih forenziara. "Ovuda", glavom je pokazala straaru i povela ih niz hodnik.
Upravo je nesuvislost Vorkosiganovih promumljanih protesta uvjerila Ekaterinu da ini ispravnu stvar. Opet je drhtao. Pomogla mu je svui tuniku, natjerala ga da legne, skinula mu izme, pokrila dodatnim pokrivaima, pojaala temperaturu sobe na najjae, smanjila svjetla i povukla se.
Nije bilo nikog tko bi nju spravio u krevet, ali nije ni pomiljala zapoeti razgovor sa straarom koji je zauzeo poziciju u njezinoj dnevnoj sobi ekajui dodatno pojaanje. Imala je osjeaj kao da joj je itavo tijelo pretueno. Popila je nekoliko analgetika i legla u svojoj spavaoj sobi potpuno odjevena, a u glavi joj se vrtjelo tisuu nesigurnih i razliitih scenarija to joj je dalje initi.
Tienovo tijelo, koje je prole noi na ovom mjestu di-salo kraj nje, moralo je do sada biti u rukama CarSigovih patologa, izloeno golo i mirno na hladnom metalnom stolu nekog klinikog laboratorija ovdje u Serifosi. Nadala se da e njegovo ukoeno truplo tretirati s odreenom dozom
Lois McMaster Buiold     222
dostojanstva, a ne sa neukusnom zafrkancijom koju je katkad smrt izazivala.
Kad ponekad nou nije mogla podnijeti ovaj krevet, obiavala se iskrasti u radnu sobu i prkati po svojim virtualnim vrtovima. U posljednje se vrijeme najvie bavila barravarskim vrtom. Falili su mu tkivo, miris i zadovoljstvo polaganog rasta onog pravog, ali joj je svejedno smirivao misli. Kao prvo sad je Vorkosigan zauzimao sobu, a i zabranio joj je da dira komkonzole sve dok ih CarSigov-ci ne iscijede. Uzdahnula je i okrenula se, stisnuvi se u svom uobiajenom kutku iako ostatak kreveta nije bio zauzet. elim napustiti ovo mjesto to prije budem mogla. elim biti na nekom mjestu, gdje Tien nikada nije bio.
Nije oekivala da e zaspati, ali od tableta ili iscrpljenosti ili obojega, napokon je zadrijemala.
223      Knmarr
Dvanaesto poglavlje
Miles je odmah znao da nee uivati u buenju. Gadan napadaj drugog mu je dana obino uzrokovao simptome sline mamurluku, a zaostali efekti jakog oamuivanja ukljuivali su bolove u miiima, njihovo grenje i lane migrene. Kombinacija je, ini se, bila skroz-naskroz kumulativna. Zastenjao je i pokuao se vratiti u nesvjesno stanje. Njean dodir po ramenu osujetio gaje u toj namjeri.
"Barune Vorkosigane?"
Ekaterinin meki glas. Naglo je otvorio oi prema, hvala bogu, nejakom osvjetljenju. Nalazio se u sobi njezina sina Nikkija i nije se mogao sjetiti kako je tu dospio. Okrenuo se i zatreptao u njezinu smjeru. Promijenila je odjeu od vremena kad je se mogao zadnje sjetiti, dok je na podu dnevne sobe kleala pokraj njega; sad je na sebi imala mekanu, be koulju visoka ovratnika i hlae tamnije boje u komarrskom stilu. Tamna, duga kosa sputala joj se do ramena u vlanim, nedavno opranim, pramenovima. On je i dalje na sebi imao svoju jueranju okrvavljenu koulju i zguvane hlae.
"Zao mi je to vas budim", nastavi ona, "ali kapetan Tuomonen je ovdje."
"Ah", ree muklo Miles. S mukom je sjeo. Gospoa Vorsoisson pruila mu je pladanj s velikom alicom crne
I ^ic  MrMicrar Bn^lrl        "tiA     .,
kave i boicom tableta protiv bolova. Dvije su tablete ve bile izvaene iz boice i spremne leale pokraj alice. Jedino je u njegovoj mati zapjevao boanski zbor kao pozadinska pratnja. "Oh. Ajme."
Nije rekla nita vie dok nije prtljajui prinio tablete ustima i progutao ih. Nateene mu ruke jo nisu funkcionirale kako treba, ali je uspio prihvatiti alicu na nain koji je lagano nalikovao samrtnom stisku. Drugi je gutljaj sprao sve uase koji su mu zaostali u ustima, podjednako grozne kao stoje bila i munina u njegovom elucu. "Hvala."
Nakon treeg gutljaja uspio je upitati: "Koliko je sati?" "Otprilike jedan sat nakon svanua."
Znai, bio je izbaen iz igre na otprilike etiri sata. Svata se moglo dogoditi u etiri sata. Ne odvajajui se od alice izbacio je noge iz kreveta. S nogama u arapama napipao je pod. Hodanje e nekoliko minuta biti riskantan posao.
"Tuomonen je u urbi?"
"Ne bih znala. Djeluje umorno. Rekao je da su pronali va peat."
Ovo je presudilo; Tuomonen prije tuiranja. Ispio je jo kave, vratio alicu Ekater  gospoi Vorsoisson  i stao na noge. Nakon to joj je dobacio udan osmijeh sagnuo se nekoliko puta i rastegnuo da bude siguran kako moe pre-hodati hodnik, a da ne padne ravno pred CarSigom.
Nije imao blagog pojma to bi joj rekao. Izjava Zao mi je stoje zbog mene va mu ubijen ne bi odgovarala istini u nekoliko toaka. Do trenutka kad su ga oamutili, Miles je mogao uiniti desetak razliitih stvari koje bi promijenile prolonoanji ishod; ali daje Vorsoisson barem provjerio svoju prokletu masku za disanje prije odlaska, onako kako je trebalo, Miles je bio prilino siguran da bi ovog jutra jo bio iv. No, to je vie saznavao o ovjeku, to je bio manje uvjeren da njegova smrt nije usluga njegovoj
225      Knmarr
eni. Udovici. Nakon nekoliko trenutaka on pokua: "Jeste li dobro?"
Ona se slabano osmjehne i slegne: "S obzirom na sve."
Izmeu njezinih oiju urezale su se dvije tanke paralelne crte. "Jeste li, um..." pokazao je prema boici s analgeticima, "uzeli i vi?"
"Nekoliko. Hvala."
"Ah. Dobro." teta je poinjena, a ja je ne znam popraviti. Bit e potrebno prokleto mnogo vie od nekoliko tableta. Odmahnuo je glavom, istog trena poalivi gestu i oteturao razgovarati s Tuomonenom.
CarSigov kapetan ekao ga je na krunom kauu u dnevnoj sobi i takoer sa zahvalnou srkao kavu gospoe Vorsoisson. inilo se kao da premilja bi li ustao u nekoj vrsti kvazi-pozornosti kad je gospodin Revizor uao u prostoriju, ali onda je odustao. Tuomonen mahne na pozdrav i Miles se smjesti nasuprot kapetanu; obojica su promrmljala svoje dobro jutro. Gospoa Vorsoisson je takoer ula zajedno s Milesovom polupraznom alicom kave i postavila je ispred njega, a postoje zabrinuto promotrila Tuomonena, tiho sjedne. Ako Tuomonen eli da ona ode morat e je sam zamoliti, odluio je Miles. I onda e morati opravdati svoj zahtjev.
U ovom sluaju, Tuomonen joj je samo kimnuo i pomaknuo se kako bi iz tunike izvukao plastini paketi. Sadravao je Milesov zlatom optoen revizorski peat. Pruio ga je Milesu.
"Vrlo dobro, kapetane", ree Miles. "Pretpostavljam da niste bile te sree i pronali ga na osobi koja je poinila krau?"
"Ne, na alost. Nikad neete pogoditi gdje smo ga pronali."
Lois McMaster Buiold    226
Miles zakilji i podigne plastinu vreicu prema svjetlu. Sjaj kondenziranih kapljica zamuivao je unutranjost. "U kanalizarijskoj cijevi na pol' puta odavde do otpadnog postrojenja Serifosa kupole."
Tuomonenova se vilica objesila. "Kako ste znali?"
"Forenziko vodoinstalaterstvo je neko bio moj hobi. Ne bih elio zvuati nezahvalno, ali je li ga netko oprao?"
"Zapravo, jest."
"Oh, hvala vam." Miles je otvorio vreicu i istresao malen, ali teak predmet na svoj dlan. inio se neoteen.
Tuomonen ree: "Moj je porunik slijedio njegov signal ili gaje, u svakom sluaju, triangulirao pola sata nakon vaeg poziva. Nakon toga je poveo napadaki tim u tunele. Volio bih da sam to mogao vidjeti, kad su konano shvatili
0 emu se radi. Vama bi se svidjelo, u to sam siguran."
Miles se nacerio usprkos glavobolji. "Prole veeri nisam bio u stanju da mi se ita svia, bojim se."
"Pa, bili su vrlo impresivna delegacija kad su doli probuditi gradskog inenjera Serifosa kupole. Ona je naravno, Komarranka. CarSig koji dolazi po nju usred noi  mu joj je gotovo doivio srani udar. Moj ga je porunik na kraju uspio smiriti i od nje dobiti ono to smo trebali... Bojim se daje ona u tome uoila neku, eh, ironinu metaforu. Svi smo zahvalni mom poruniku to nije odmah nasjeo svom prvom impulsu, tj. da njegov tim razbije dio cijevi, koja je bila u pitanju, uz pomo plazmine vatre..."
Miles se gotovo udavio gutljajem kave. "Neobino zahvalni." Kradomice je pogledao prema Ekaterini Vorsoisson koja je, naslonivi se na jastuke, sluala svijetlih oiju
1  s rukom preko usta. Njezine su tablete proradile; sada vie nije izgledala onako smueno.
.227    Komarr
"Naravno, ni traga naem ljudskom plijenu", Tuomo-nen je dovrio s uzdahom. "Odavno su bili otili."
Miles je zurio u svoj iskrivljeni odraz u tamnoj povrini svog pia. "ovjek moe uoiti scenarij. Trebali biste moi prilino tono prokljuviti njihov raspored. Foscol i nepoznati broj ortaka su me pokrali, zavezali mene i administratora za rukohvat, odletjeli natrag u Serifosu i nazvali gospou Vorsoisson. Najvjerojatnije negdje iz blizine. im je ona izala iz stana, provaljuju znajui da imaju najmanje sat vremena za pretraivanje prije nego se ukljui alarm. Upotrijebili su moj peat da otvore aktovku s podacima i dobiju pristup mojim izvjetajnim datotekama. Potom su bacili peat u zahod, pustili vodu i otili. Nisu se morali ni uspuhati."
"teta to nisu doli u napast zadrati ga."
"Mm, jasno je da su shvatili kako se moe locirati. Otud njihova ala mala." Namrtio se. "Ali... zato moja aktovka s podacima?"
"Moda su traili neto o Radovasu? to je sve bilo u vaoj aktovki, gospodine?"
"Kopije svih tajnih tehnikih i obdukcijskih izvjetaja vezanih za udes na soletti. Soudha je inenjer. On je nesumnjivo imao vrlo dobru ideju stoje unutra."
"Poslije emo, u uredima Teraformacijskog projekta, provesti jako zanimljivo vrijeme", ree Tuomonen mrko, "pokuavajui otkriti koji su zaposlenici odsutni zato to su pobjegli, a koji zato to su izmiljeni. Moramo otii tamo to je prije mogue kako bismo nadgledali preliminarna ispitivanja. Pretpostavljam da emo ih sve morati br-zopentati."
"Predviam da e to biti veliko bacanje vremena i kemikalija", sloio se Miles. "Ali uvijek postoji ansa da netko zna vie nego to misli da zna."
I nk MrMastor RniolH      77R

"Mm, da." Tuomonen dobaci pogled prema eni koja ih je sluala. "Govorei o tome  gospoo Vorsoisson  bojim se da u vas morati zamoliti da i vi, takoer, pristanete na ispitivanje brzopentom. Standardna operativna procedura pri neobinoj smrti ovakve prirode jest ispitivanje najblie rodbine. Kupolna e policija eljeti sudjelovati ili e, ako nita drugo zahtijevati kopiju, no to ovisi o odluci o jurisdikciji koju e donijeti moji nadreeni."
"Razumijem", ree gospoa Vorsoisson bezbojnim glasom.
"Nije bilo nieg neobinog u smrti administratora Vorsoissona", istaknuo je Miles s nelagodom. "Stajao sam do njega." Dobro, tehniki gledano, kleao.
"Ona nije sumnjiuac", ree Tuomonen. "Ve svjedok."
A ispitivanje brzopentom pomoi e da tako i ostane, shvatio je nevoljko Miles.
"Kad to elite obaviti, kapetane?" upita tiho gospoa Vorsoisson.
"Pa... ne odmah. Imat u bolji izbor pitanja kad zavrim s ovojutarnjom istragom. Samo nemojte nekamo otii."
Njezin pogled gaje neujno upitao, Jesam li u kunom pritvoru ?
"U neko u doba morati otii po svoga sina, Nikolaja. Prespavao je kod prijatelja. Jo o svemu ovome nita ne zna. Ne bih mu takvo to eljela rei preko komkonzole i ne elim da najprije uje na vijestima."
"To se nee dogoditi", ree ozbiljno Tuomonen. "Barem ne jo. Iako e nas informacijska sluba vrlo skoro poeti proganjati. Netko e jamano primijetiti da najdosad-nija CarSigova vojna postaja na Komarru odjednom vrvi od aktivnosti."
"Ili moram poi po njega ili nazvati i organizirati da ostane jo neko vrijeme."
"to bi vam bilo drae?" ubacio se Miles prije nego je Tuomonen ita uspio rei.
"Ja... ako ete me ovdje, danas, ispitivati onda bih radije priekala s odlaskom po Nikkija. Morat u dio situacije objasniti majci njegova prijatelja, barem to daje Tien... poginuo u noanjoj nezgodi."
"Jeste li stavili prislukivae na njezine komkonzole?" Miles bez uvijanja upita Tuomonena.
Tuomonenov je pogled dvojio oko otkrivanja neeg takvog, ali je proistio grlo i rekao: "Da. Trebali biste biti svjesni, gospoo Vorsoisson, da e CarSig nekoliko dana pratiti vae ulazne i izlazne pozive."
Smeteno gaje pogledala. "Zato?"
"Postoji mogunost da netko iz Soudhine grupe ili netko koga jo nismo otkrili, ne znajui da je administrator mrtav, pokua s njim stupiti u vezu."
Prihvatila je ovo s lagano sumnjiavim kimanjem. "Hvala vam to ste me upozorili."
"Govorei o pozivima", nastavio je Miles, "molim vas da mi netko od vaih ljudi ovamo donese osiguranu video vezu. I sam moram obaviti nekoliko poziva."
"Ostat ete ovdje, gospodine?" upita Tuomonen.
"Neko vrijeme. Dok ne obavite svoje ispitivanje i dok ne stigne gospodin revizor Vorthvs, kao to e zasigurno eljeti uiniti."
"Ah. Jasno."
Miles pogleda naokolo. Njegov stimulator napadaja, spremnik i titnik za usne jo su uvijek leali tamo gdje su prije nekoliko sati bili isputeni. Miles pokae. "I, molim vas, moe li va laboratorij provjeriti je li netko prkao po mojoj opremi, pa nek' mije onda vrate."
Tuomonenove su se obrve podigle. "Sumnjate u to, gospodine?"
"Samo jedna grozna pomisao. Ali mislim da bi u ovoj stvari bila loa ideja podcijeniti i inteligenciju i suptilnost naih protivnika, ha?"
"Treba li vam hitno?" "Ne." Vie ne.
"Paketi s podacima koji je Foscol ostavila na administratoru Vorsoissonu jeste li ga uspjeli pogledati?" nastavio je Miles. Polo mu je za rukom ne pogledati gospou Vorsoisson.
"Samo povrno", ree Tuomonen. On je zaustavio pogled na gospoi Vorsoisson, pa ga skrenuo, kvarei time Milesov pokuaj za obzirnou. Njezine su se usne samo malo stanjile. "Predao sam ga CarSigovu financijskom analitiaru  pukovniku ni manje ni vie  kojeg je Stoer poslao kako bi preuzeo financijski dio istrage."
"Oh, dobro. Ba sam mislio pitati je li vam Stoer ve poslao pomone trupe."
"Da, sve to ste traili. Inenjerski tim je prije sat vremena stigao na mjesto dogaaja na eksperimentalnoj stanici. ini se daje paket koji je ostavila Foscolica dokumentacija svih novanih transakcija povezanih s, je li, isplatama koje je Soudhina grupa izvrila prema administratoru. Ako nije sve la, onda e biti od nevjerojatne pomoi u sreivanju nereda u svim dijelovima pronevjere. to je vrlo udno, kad se bolje razmisli."
"Foscol oigledno nije previe ljubila Vorsoissoha, ali sigurno je da sve to inkriminira njega inkriminira jednako toliko i Komarrane. Da, zbilja udno." Da njegov mozak nije bio pretvoren u pulsirajuu zobenu kau, mogao bi slijediti neku nit vodilju u svemu ovome. Poslije.
Iz stranjeg dijela stana pojavio se CarSigov tehniar odjeven u crnu radnu odoru. Nosio je crnu kutiju istovjetnu  u stvari, moda ba onu istu  koju je Tuomonen
upotrijebio kod gospoe Radovas, i rekao svom nadreenom: "Gospodine, gotov sam sa svim komkonzolama."
"Hvala vam, desetnie. Vratite se u ured i prebacite kopije u nae datoteke, u Solsticijski stoer i pukovniku Gibbsu."
Tehniar je potvrdno kimnuo i odstupao van kroz, Mi-les je primijetio, jo uvijek unitena vrata.
"I, ah da, hoete li molim vas obavijestiti vaeg tehniara da popravi ulazna vrata gospoe Vorsoisson", dodao je Miles Tuomonenu. "Moda bi mogao instalirati i neto kvalitetniji sistem zakljuavanja." Podarila ga je pogledom neizreene zahvalnosti.
"Da, gospodine. Naravno, zadrat u i straara na dunosti dok god ste ovdje."
Neku vrstu pratioca, pretpostavio je Miles. Morat e gospoi Vorsoisson osigurati neto bolje. Slutio je da je jadnog, neispavanog Tuomonena zatrpao s dovoljno obveza i naredbi za ovaj put, pa je Miles samo zatraio da ga odmah obavijeste ako se CarSig dohvati Soudhe ili bilo kojeg lana njegove grupe, zatim je prepustio kapetana njegovim odjednom umnogostruenim obvezama.
Do vremena kad se istuirao i odjenuo svoje posljednje dobro sivo odijelo, tablete protiv bolova postigle su svoj puni uinak i Miles se osjetio gotovo ljudski. Kad se pojavio, gospoa Vorsoisson ga je pozvala u svoju kuhinju; Tuomonenov straar ostao je u dnevnoj sobi.
"Jeste li za doruak, barune Vorkosigane?"
"Vi ste ve jeli?"
"Pa, ne. Nisam ba gladna."
Vjerojatno i nije bila, ali je bila blijeda i ispijena upravo onako kako se on osjeao. Taktiki inspiriran ree:
"Pojest u neto ako ete i vi. Neto blago", dodao je promiljeno.
"Zobenu kau?" predloila je ona plaho.
"Oh da, molim vas." Htio je rei Mogu ja  kako umutiti paket instant zobene kae bila je jedna od tehnika za preivljavanje, koju je s uspjehom svladao u sklopu CarSigove obuke, u to ju je mogao uvjeriti  ali nije elio riskirati da ona ode, paje zato sjedio kao posluan gost i promatrao ju dok radi. inilo se kao da se nelagodno osjea u toj prostoriji koja bi trebala biti sredite njezina svijeta. Kamo bi pristajala? Na neko mnogo vee mjesto.
Postavila je stol i posluila ih oboje; izmijenili su uobiajene pristojnosti. Nakon nekoliko zalogaja, nasmijeila se neuvjerljivo i upitala: "Je li istina da vas brzopent ini... prilino budalastim?"
"Mm. Kao bilo koja droga; ljudi imaju raznovrsne reakcije. Provodio sam brojna ispitivanja brzopentom u sklopu svojih prijanjih dunosti. Meni su ga dali dvaput."
Izazvao je njezino zanimanje ovom posljednjom izjavom. "Oh?"
"Ja, um..." elio ju je umiriti, ali morao je biti iskren. Nikad mi nemojte lagati, bila mu je rekla glasom potisnute strasti. "Moja je reakcija bila idiosinkratika."
"Zar vi nemate onu alergiju koju CarSig navodno daje svim svojim  ili ne, naravno da ne, jer ne biste bili ovdje."
CarSigova obrana protiv seruma droge bilo je izazivanje fatalne alergijske reakcije kod svih njegovih kljunih operativaca. Tretman se provodio na osobni pristanak ali budui da je to otvaralo vrata veim odgovornostima, a samim tim i unapreenjima, slubi sigurnosti nikad nije manjkalo dobrovoljaca. "Ne, zapravo. ef Illvan nikad to nije traio od mene. Gledajui unatrag, ne mogu si pomoi a da se ne zapitam je li moj otac imao svoje prste u tome. U svakom sluaju, ne ini me toliko istinogovorljivim ko-
liko hiperaktivnim. Blebeem. Brzo i budalasto, rekao bih. Jednom sam se, um, neprijateljskom ispitivanju stvarno uspio oduprijeti neprestanim recitiranjem poezije. Bilo je to vrlo bizarno iskustvo. Kod normalnih ljudi, stupanj, je li, runoe, ovisi o tome borite li se protiv toga ili ne. Ako osjetite da je ispitiva na vaoj strani, onda e to biti vrlo oputen nain svjedoenja koje biste dali ovako i onako."
"Oh." Nije djelovala dovoljno umireno.
"Ne mogu tvrditi da ne zadire u ono to biste eljeli sauvati samo za sebe", a toga je kod nje bilo na pretek, "ali pravilno voeni razgovor ne bi trebao", vas osramotiti, "biti previe grozan." Ipak, ako je sinonji dogaaji nisu izbacili iz njezine zastraujue samokontrole... Zastao je, pa potom dodao: "Kako ste nauili tako potiskivati svoje osjeaje?"
Njezino je lice postalo smeteno. "Ja potiskujem osjeaje?"
"Da. Vas je vrlo teko proitati."
"Oh." Promijeala je svoju crnu kavu. "Ne znam. Ovakva sam otkako znam za sebe." Introspektivan pogled na neko joj je vrijeme jo vie smirio lice. "Ne... ne, nije tako... mislim daje poelo... Ja sam imala, imam, tri starija brata."
Tipina obiteljska struktura njihove generacije: prokleto previe djeaka, ijedna simbolina djevojica pridodana naknadno. Zar nitko o tih roditelja nije posjedovao a) dalekovidnost i b) sposobnost najjednostavnije raunice? Zar nitko od njih nije elio postati djed ili baka?
"Dva starija bila su izvan mog dosega", nastavila je ona, "ali je najmlai bio dovoljno blizu mojih godina da bude nemogu. Otkrio je da se moe ludo zabaviti dovodei me svojim zafrkavanjem do vriteih napadaja bijesa. Konji su bili sigurna tema; u to sam vrijeme bila luda za
njima. Nisam se mogla suprotstaviti  nisam bila dovoljno domiljata da mu uzvratim istom mjerom, a ako bih ga pokuala udariti, pa bio je dovoljno vei od mene  to je bilo u vrijeme kad sam ja imala deset, a on etrnaest godina  mogao me naprosto okrenuti naglavce. Nakon nekog vremena tako me izdresirao da me je samim njita-n|em mogao dovesti do ludila." Osmjehnula se ozbiljno. "iva muka za moje roditelje."
"Zar ga nisu mogli zaustaviti?"
"Obino je uspijevao biti dovoljno domiljat pa se izvlaio. Djelovao je ak i na mene, sjeam se da sam se istovremeno smijala i pokuavala ga udariti. A mislim i da je majka u to vrijeme poela pobolijevati, premda nitko od nas za to nije znao. Ono to mije rekla jo je uvijek vidim kako je drala glavu je bilo to kako u ga natjerati da prestane, a to je da ne reagiram. Isto mije rekla kad bi me zafrkavali u koli ili kad bi me bilo to uzrujalo. Budi kameni kip, govorila je. Tada mu vie nee biti zabavno, pa e prestati.
"I on je prestao. Ili je barem prestao biti etrnaestogodinji klipan, odrastao je i otiao na sveuilite. Sada smo prijatelji. Ali ja se nikad nisam oduila od toga i na napad uvijek reagiram tako da se pretvorim u kamen. Prisjeajui se sada, pitam se za koliko problema u svom braku sam ja... no da." Osmjehnula se i trepnula. "Mislim daje moja majka bila u krivu. Svoju je bol zasigurno predugo zanemarivala. Alija sam danas pravi kamen i prekasno je."
Miles se ugrize za lanke, do bola. Divno. Tako je na pragu puberteta nauila da je nitko nee braniti, da se sama ne moe, pa je jedini nain za preivljavanje bio da se pravi mrtva. Krasno. I ako je bilo neto fatalnije pogreno, to je jedan smuenjak poput njega mogao uiniti, od toga da je u ovom trenutku primi u svoje naruje i pokua je utjeiti, on se toga ni uz najbolju matu nije mogao dosjetiti. Ako joj je u ovom trenu trebalo da bude kamen,
jer je to bio jedini nain na koji je znala preivjeti, dopusti joj da bude mramor, neka bude granit. to god vam je potrebno, uzmite, moja gospo Ekaterina; togod poeljeli, vae je.
Ono to je naposljetku smislio, bilo je: "Ja volim konje." Pitao seje li to zvualo onoliko idiotski koliko je... i zvualo.
Izgleda da jest jer su se njezine tamne obrve skupile u zabavljenoj zauenosti: "Oh, to sam odavno prerasla."
Prerasla ili odustala? "Ja sam bio jedinac, ali imam roaka  Ivana  koji je bio klipan u pravom smislu te rijei. I, naravno, bio je mnogo vei od mene iako smo isto godite. Ali dok sam bio dijete imao sam tjelohranitelja, jednog od orunika mog-Oca-grofa. Narednik Bothari. On uope nije imao smisla za humor. Daje Ivan ikad pokuao neto slino onomu to je radio va brat, nikakva ga domiljatost ne bi spasila."
Ona se nasmijala. "Va vlastiti tjelohranitelj. To se zove idilino djetinjstvo."
"I bilo je, u mnogo emu. Osim, pak, medicinskog dijela. U tome mi narednik nije mogao pomoi. Niti u koli. Da se razumijemo, tada nisam znao cijeniti ono to sam imao. Polovicu vremena pokuavao sam smisliti kako da izbjegnem njegovoj zatiti. A esto sam to znao izvesti, pretpostavljam, samo zato da dokaem da to mogu."
"Je li narednik Bothari jo uvijek s vama? Jedan od onih okorjelih vazala Starih vorskih obitelji?"
"Vjerojatno bi bio, da je jo iv, ali ne. Zapeli smo, uh, u ratnoj zoni tijekom galaktikog putovanja, on je tada ubijen, bilo mije sedamnaest."
"Oh. ao mije."
"Krivnja nije bila izravno moja, ali su moje odluke bile prilino vane u sluajnom slijedu dogaanja koji su doveli do njegove smrti." Iekivao je njezinu reakciju na
L
ovakvo priznanje; kao i obino, njezino se lice izmijenilo vrlo nezamjetno. "Ali nauio me kako preivjeti, i krenuti dalje. To je bila posljednja od njegovih mnogobrojnih lekcija." Ti si upravo iskusila unitenje; ja znam sve o preivljavanju. Dopusti da ti pomognem.
Njezine oi trnu prema gore. "Jeste li ga voljeli?"
"Bio je... teak ovjek, ali da."
"Ah."
Nakon nekog vremena ponudio je: "Kako god do toga doli, vi ste u krizi vrlo hladne glave."
"Jesam?" Djelovala je iznenaeno. "Sino ste bili."
Nasmijeila se, oigledno dirnuta komplimentom. K vragu, ne bi trebala ovako blagu primjedbu shvaati kao veliku pohvalu. Mora daje na smrt izgladnjela, ako joj se ovakve mrvice ine kao gozba.
Ovo je bilo najblie nesputanom razgovoru koji mu je ikad dopustila i on je udio za tim da rastegne ovaj trenutak, ali im je ponestalo kae koju e brljati po dnu tanjura, kava se ohladila i pristigli su tehniari iz CarSiga s osiguranim komkonzolnim odailjaem koji je Miles zatraio. Gospoa Vorsoisson uputila je tehniara prema radnoj sobi svog pokojnog mua, koja mu je mogla posluiti kao mirno mjesto za postavljanje stroja. Forenziari su bili i otili dok je Miles spavao; nakon kratkog promatranja nove instalacije sakrila se u kuanske poslove kao jelen u ipraje, s oitom namjerom da obrie sve tragove invazije na svoj dom.
Miles se odluio suoiti se sa sljedeim po redu vrlo tekim razgovorom koji gaje oekivao tog jutra.
Bilo je potrebno nekoliko minuta da se uspostavi sigurna linija s gospodinom revizorom Vorthvsom na matinom brodu ekipe koja je istraivala uzrok nesree, koji se sada nalazio na pristanitu solettne postave. Miles se

smjestio onoliko ugodno koliko su mu to doputali njegovi bolni miii i sakupljao strpljenje koje e mu biti potrebno s obzirom na iritantno vremensko kanjenje od nekoliko sekundi prilikom razgovora. Vorthys je, kad se napokon pojavio, bio odjeven u standardno brodsko odjelo, oigledno se pripremajui navui svemirsko odijelo; uska odjea nije laskala njegovoj krupnoj figuri. Ali inilo se da je on ve davno ustao. Standardno-meridijansko vrijeme Solsticija prema kojem su se gore povodili bilo je nekoliko sati ispred vremenske zone Serifose.
"Dobro jutro, Profesore", zapoeo je Miles. "Vjerujem da ste no proveli bolje nego mi. Imam gomilu loih vijesti, a najgora od svih je to daje suprug vae neakinje Eti-enne Vorsoisson noas nastradao zbog ispranjene maske za disanje na eksperimentalnoj stanici Toplinskog otpada. Ja sam ovdje, u Ekaterininu apartmanu; ona se zasad dobro dri. Za objanjenje bit e mi potreban dui prijenos. Sad vi."
Problem s vremenskim kanjenjem je upravo njegova agonizirajua duina u kojoj se iekuje promjena raspoloenja i ljudskih ivota, koje e izazvati rijei koje su ve poslane, i koje se vie ne mogu ni opozvati ni izmijeniti. Vorthys je u svakom pogledu izgledao upravo onoliko okirano koliko je to Miles i oekivao kad mu je pristigao odgovor: "Moj boe. Nastavi Miles."
Miles je duboko udahnuo i bez uvijanja zapoeo sa saetkom jueranjih dogaaja, od jalovih sati koje su mu priutili u kraljevskom obilasku Teraformacijskih ureda, do Vorsoissonova uurbanog povratka kako bi ga odvukao na eksperimentalnu stanicu, otkrie o njegovoj upletenosti u pronevjeru, njihov susret sa Soudhom i gospoom Rado-vas, pa sve do trenutaka kad se probudio privezan za rukohvat. Vorsoissonovu smrt nije opisivao u detalje. Eka-terinin dolazak. Pozivanje CarSigova tima za pojaanje, prekasno. Strka oko njegova peata. Kako su se pojedi-
nosti gomilale, Vorthvsov se izraz mijenjao od okiranog do preneraenog.
"Miles, to je strano. Silazim im budem mogao. Jadna Ekaterina. Molim te ostani uz nju dok ja ne doem, hoe li?" Oklijevao je. "Prije svega ovoga, zapravo, razmiljao sam da zatraim da doe gore. Pronali smo neke vrlo neobine dijelove opreme, koji su pretrpjeli nekakva prilino nevjerojatna fizika iskrivljenja. Pitao sam se jesi li se tijekom svoje galaktike vojne slube ikad susreo s neim slinim. U krhotinama su na nekim mjestima preostali nakakvi serijski brojevi kojima se moe ui u trag, koji bi se pak, nadam se, mogli pokazati kao trag. Morat u ih na neko vrijeme prepustiti svojim komarr-skim dekima."
"udna oprema, ha? Soudha i njegovi prijatelji takoer su otperjali s mnogo neobine opreme. Najmanje dvije prepune kombi-letjelice. Neka vai komarrski momci poalju te serijske brojeve pukovniku Gibbsu, odgovornom za CarSig Serifose. On e provjeravati mnogo serijskih brojeva opreme kupljene za Teraformacijski projekt koja  moda i nije onako fiktivna kako sam ja u poetku pretpostavljao. Izmeu ovog i onog mora postojati vie povezanosti od samog tijela jadnog Radovasa. Gledaj, um... CarSig eli brzopentati Ekaterinu s obzirom na Tienovu upetljanost. elite li da to odgodim dok vi ne stignete? Mislio sam da biste u najmanju ruku eljeli nadgledati njezino ispitivanje."
Odmak. Vorthvsove su se obrve zamiljeno nabrale. "Ja... blagi boe. Ne. elim, ali ne bih smio. Moja neakinja  oiti sukob interesa. Miles, mladiu moj, to misli... jesi li voljan sjediti tamo i gledati da se ne zanesu?"
"CarSig se danas tako rijetko slui onim olovom napunjenim gumenim cijevima, ali da, i mislio sam tako uiniti. Ako nemate nita protiv, gospodine."
Lois McMaster Buiold     238
 Kn
Razdoblje ekanja. "Nevjerojatno bi mi laknulo. Hvala ti."
"Nema problema. Takoer bih vrlo rado imao vau procjenu svega to je CarSigov inenjerski tim pronaao na eksperimentalnoj stanici. U ovom trenutku imam jako malo dokaza i hrpu teorija. Svrbi me od elje da izmijenim omjere."
Na ovu se posljednju reenicu, kad je stigla do njega, profesor Vorthvs osmjehnuo sa suhom zahvalnou. "Ne bismo li svi to eljeli."
"Gospodine, imam jo jedan prijedlog. Ekaterina mi se ovdje ini vrlo usamljenom. Koliko sam dosad mogao primijetiti, nema niti jednu blisku komarrsku prijateljicu niti, naravno, roakinju... Pitao sam se bi li bila dobra ideja da pozovete Profesoricu."
Vorthvsovo se lice rasvijetlilo kad je upit stigao do njega. "Ne samo dobra ve mudra i uviavna. Da, jasno, istog asa. U obiteljskoj krizi ovog tipa, njezin asistent zasigurno e moi odrati njezine zavrne ispite. To je ideja koje sam se sam trebao dosjetiti. Hvala ti, Miles."
"Sve ostalo moe priekati dok se ne vratite, osim ako se s CarSigove strane ne dogodi neki pomak u sluaju. Prije nego zavrimo prijenos pozvat u Ekaterinu. Znam da udi porazgovarati s vama, ali... Tienova je umijeanost u sve ovo za nju vrlo poniavajua, bojim se."
Profesorove su se usne stisle. "Ah, Tien. Da, razumijem. Sve je u redu, Miles."
Neko je vrijeme Miles utio. "Profesore", zapoeo je naposljetku, "to se tie Tiena. Ispitivanje brzopentom lake je kontrolirati ako ispitiva ima neku predodbu o tome u to se uputa. Ne bih elio... uh... biste li mi mogli rei kako je Ekaterinin brak izgledao iz perspektive njezine obitelji?"
Vremenski se odmak razvukao, dok se Vorthvs mrtio. "Ne volim runo govoriti o mrtvima prije negoli je spaljena njihova paljenica", ree on na koncu.
"Mislim da sad nemamo ba puno izbora." "Huh", ree on sumorno kad su do njega stigle Milesove rijei.
"Pa... mislim da se u ono vrijeme to svima inilo kao dobra ideja. Ekaterinin otac, Shasha Vorvavne, poznavao je Tienova pokojnog oca  koji je tada bio nedavno umro. Tomu je sada ve deset godina, vrijeme je proletjele Dobro. Dvojica starijih mukaraca bili su prijatelji, obojica asnici u Okrunoj vladi, obitelji su se poznavale... Tien je upravo bio napustio vojsku i svojim se veteranskim pravom posluio kako bi dobio posao u civilnoj slubi Okruga. Dobro je izgledao, bio je zdrav... inilo se da slijedi oeve stope, zna ve, iako sam ja mislio da bi to to se u deset godina nije uzdigao iznad ina porunika trebao biti nekakav znak." Vorthvs je napuio usta.
Miles se lagano zarumenio. "Moglo je postojati mnotvo razloga  nema veze. Nastavite."
"Vorvavne se poeo oporavljati od preuranjene smrti moje sestre. Susreo je enu, nita nedolino, postariju, Vio-lie Vorvavne je armantna gospa  i poeo razmiljati o ponovnoj enidbi. Htio je, pretpostavljam, priekati da Ekaterina uredi svoj ivot kako valja  kako bi se asno oslobodio obveza prema prolosti, da tako kaem. Moji su neaci tada ve bili samostalni. Tien ga je posjetio, djelomino iz pristojnosti prema prijatelju svog pokojnog oca, a dijelom da dobije preporuke za svoju zamolbu za posao u Okrunoj slubi... postali su onoliko dobri prijatelji koliko je razlika meu njihovim godinama doputala. Moj je urjak nesumnjivo nahvalio Ekaterinu..."
"U glavi njezina oca urediti ivot izgleda znai udati se. A ne, na primjer, diplomirati na Sveuilitu i zaposliti se uz golemu plau?"
"To je samo za deke. Moj urjak zna u mnogoemu biti vei Stari Vor od svih visokih Vorova", uzdahnuo je Vorthvs. "Ali, Tien je poslao uvenog Babu da ugovori vjenanje, mladima je bilo doputeno susresti se... Ekate-rinaje bila oduevljena. Polaskana. Profesorica je bila uzrujana to Vorvavne nije priekao jo koju godinu, ali... mladi ljudi nemaju osjeaja za vrijeme. Sa dvadeset si ve star. Prva ponuda je posljednja ansa. I sve takve gluposti. Ekaterina nije bila svjesna koliko je privlana, a mislim da se njezin otac pribojavao da e se ona odluiti za nekog manje prikladnog."
"Ne-vora?" preveo je Miles.
"Ili neto jo gore. Moda za obinog tehniara, tko zna?" Vorthvs si je dopustio samo tananu ironiju u odbljesku oiju. Ah, da. Do njegove revizorske apoteoze prije tri godine, toliko zaprepaujue za njegovu rodbinu, i sam Vorthvs je imao vrlo ne-vorsku karijeru. I brak. A oboje je zapoeo kad su Stari Vorovi bili mnogo starovor-skiji nego to su sada  Miles se prisjetio svog djeda, kao pravog predstavnika, i potisnuo drhtaj.
"inilo se daje brak zapoeo dobro", nastavio je profesor. "Djelovala je zaposleno i sretno, na putu je bio mali Nikki... mislio sam daje Tien prilino esto mijenjao posao, ali bio je na poetku karijere; katkad je potrebno nekoliko krivih poetaka da bi se stalo na svoje noge. Ekaterina je izgubila s nama kontakt, ali kad bismo je i vidjeli bila je... tia. Tien se nikada nije smirio, stalno je trao za dugama koje nitko drugi nije vidio. Mislim da su joj sva ta preseljenja teko padala." Namrtio se kao da se pokuava prisjetiti jo nekog razloga koji mu je moda promakao.
Miles se nije usuivao razjasniti situaciju i ispriati mu o Vorzohnskoj distrofiji bez Ekaterinina, odluio je, izriita doputenja. Nije to smio uiniti na svoju ruku. Ograniio se na primjedbu: "Mislim da se Ekaterina sada osjea slobodnijom objasniti neto vie."
Profesor se u njega zabrinuto zakiljio. "Oh..."
Pitam se kakve bih odgovore na ova ista pitanja dobio da ih mogu postaviti Profesorici ? Miles odmahne glavom i ode pozvati Ekaterinu na komkonzolu.
Ekaterina. Okuao je u glavi slogove njezina imena. Razgovarajui s njezinim ujakom bilo je tako lako kliznuti na prisniji oblik. Ali ona ga jo nije zamolila daje oslovljava njezinim imenom. Njezin ju je mu zvao svojom Kat. Ime od milja. Skraeno ime. Kao da ga nije imao vremena izgovoriti itavog, ili se nije elio zamarati. Istina je da njezino puno ime, Ekaterina Nile Vorvayne Vorsoisson, nije ba bilo praktino za izgovoriti. Ali Ekaterina je bilo lagano na zubima i vrhu jezika, istovremeno elegantno i uzvieno i u potpunosti vrijedno jedne sekunde vie svaijeg vremena.
"Gospoo Vorsoisson?" tiho je zazvao niz hodnik.
Izala je iz svoje radne sobe; domahnuo joj je da prie osiguranoj videovezi. Njezino je lice bilo ozbiljno, a korak neodluan; tiho je za njom zatvorio vrata sobe ostavivi je nasamo s ujakom. Mogao je predvidjeti da e joj privatnost ovih dana biti rijedak i dragocjen element.
Tehniar za popravke stigao je zadnji, zajedno s jo jednim straarom. Miles ih je pozvao na stranu da porazgovaraju.
"elim da obojica ostanete ovdje dok se ne vratim, jasno? Gospoa Vorsoisson ne smije ostati nezatiena. Um... kad zavrite s vratima, pitajte je ima li jo to za popraviti pa i to napravite."
"Da, gospodine."
S vlastitim straarom za petama, Miles se uputio prema uredima Teraformacijskog projekta. Mimoiao se s CarSigovim straarima na cjevovoznoj platformi, u predvorju zgrade i na ulazima u hodnike svakog kata u Tera-
formacijama. Miles se mrzovoljno prisjetio starovorskog aforizma o postavljanju straara nakon to su konji ve bili ukradeni. Kad je naposljetku uao u sam odjel, CarSi-govo osoblje se nije vie sastojalo od gorila elinih pogleda ve od zaokupljenih tehniara i slubenika, koji su djelotvorno skidali podatke s komkonzola i prouavali datoteke. Zaposlenici Teraformacijskog projekta promatrali su ih s pritajenim uasom.
Miles je pronaao pukovnika Gibbsa ulogorenog u vanjskom Vorsoissonovu uredu, gdje je postavio svoju donesenu komkonzolu; na njegovo poprilino iznenaenje, zecoliki Venier zabrinuto je skakutao oko CarSigovu financijskog analitiara. Kad je Miles kroio unutra Venier mu uputi pogled pun antipatije.
"Dobro jutro, Venier; nekako, nisam oekivao da u vas vidjeti", Miles ga srdano pozdravi. Na neki mu je udan nain bilo drago to taj momak nije bio jedan od Soudhinih. "Zdravo, pukovnie. Ja sam Vorkosigan. ao mi je to sam vas dovukao ovako navrat na nos."
"Moj gospodine revizore. Na raspolaganju sam vam." Gibbs je ceremonijalno ustao i prihvatio Milesovu ponuenu ruku i uzvratio rezervirano hladnim stiskom. Gibbs je bio melem za Milesove oi; mrav, sredovjean ovjek prosijede kose i pedantna vladanja, koji je usprkos svojoj carsko zelenoj odori djelovao kao raunovoa. Iako je na svom novom poloaju bio ve puna tri mjeseca, Milesu je bilo udno prihvatiti podreenost starijeg ovjeka.
"Vjerujem da vas je kapetan Tuomonen upoznao sa svime i proslijedio vam zanimljiv paket s podacima do kojeg smo sino doli."
Gibbs mu odvrati kimanjem glave u znak potvrdnog odgovora i privue stolac za gospodina revizora. Venier je iskoristio ovu priliku, ispriao se i zbrisao na prvi Gibbsov odmah rukom u znak odobrenja. Sjeli su i Miles nastavi:
"Kako vam ide, do sada?" Pogleda prema hrpi ispisa koja se ve uspjela stvoriti pored komkonzole.
Gibbs mu uputi slabaan osmijeh. "Za prva tri sata rada, ja sam s razlogom zadovoljan. Uspjeli smo otkriti veinu izmiljenih zaposlenika Uprave toplinskog otpada. Oekujem da e praenje njihovih lanih rauna ii brzo. Izvjetaji vae gospoe Foscol o primicima pokojnog administratora Vorsoissona vrlo su jasni. Provjeravanje vjerodostojnosti tih podataka ne bi smjelo predstavljati ozbiljan problem."
"Budite vrlo oprezni sa svim podacima koji su proli kroz njezine ruke", upozorio je Miles.
"Oh, da. Veoma je dobra. Slutim da e mi biti zadovoljstvo i ast raditi s njom, ako shvaate to elim rei, gospodine", Gibbsove su oi zasjale.
Kako je zgodno sresti tipa koji voli svoj posao. Pa, zatraio je od Stoera u Solsticiju da mu poalju najboljeg. "Nemojte prerano poeti govoriti o Foscolici. Imam za vas zamolbu koja bi se mogla pokazati vrlo zamornom."
"Ah?"
"Osim ovoga s izmiljenim zaposlenicima, imam razloga vjerovati daje Toplinski otpad kupovao i mnogo izmiljene opreme. Lane fakture i slino."
"Da. Otkrio sam tri fiktivne kompanije kojima su se, oigledno, sluili."
"Ve? To je bilo brzo. Kako?"
"Usporedio sam podatke svih faktura koje je platio Teraformacijski projekt s listom svih pravih kompanija registriranih u poreznoj upravi carstva. Ovo nije, shvaate, rutinska revizija unutar kue, iako vjerujem da u za ubudue predloiti da se takvo to doda na listu procedura. Preostale su tri tvrtke. Moji ljudi na terenu ih provjeravaju. Imat u za vas potvrdu do kraja dana. I vjerujem
da nije pretjerano rei kako se nadamo da emo ui u trag svakoj nestaloj marki u roku od tjedan dana."
"Moja najhitnija briga zapravo i nije novac." Na to su se Gibbsove obrve podigle; Miles je nastavio. "Soudha i njegovi konspirativci zbrisali su s velikom koliinom opreme. Palo mi je na pamet da bi, kad bismo imali pouzdan popis opreme i kupljenih zaliha Teraformacijskog projekta od kojeg bismo oduzeli postojei inventar onoga to je ostalo na njihovoj eksperimentalnoj stanici, ostatak trebao sadravati sve to su odnijeli sa sobom."
"Pa trebalo bi." Gibbs ga je promotrio s odobravanjem.
"To je pristup iste sile", rekao je Miles ispriavajui se. "I ne, naalost, toliko jednostavan kao usporedba podataka."
"Zbog toga je", promrmljao je Gibbs, "i izmiljeno novaenje."
Osmjehnuli su se jedan drugomu zadovoljni to se razumiju. Miles je nastavio: "Ovo e funkcionirati samo ako je popis zaliha zaista vjerodostojan. elim da se posebno bacite u lov na lane fakture koje zatakavaju pravu, ali iz-vanstandardnu i neubrojenu kupnju opreme. elim znati je li Soudha prokrijumario neto... udno."
Gibbsova se glava nakrivila sa zanimanjem; oi su mu se zamiljeno suzile. "Lako je mogue da su se izmiljenim tvrtkama koristili i u te svrhe."
"Ako naiete na neto takvo, oznaite i odmah obavijestite mene ili gospodina revizora Vorthvsa. Pogotovo ako otkrijete neke slinosti s opremom koju Vorthvsova ekipa upravo pronalazi na mjestu nesree na soletti."
"Ah! Povezanost se poinje razjanjavati. Moram rei da sam se pitao otkud toliko intenzivnog carskog zanima-
nja za obian sluaj pronevjere. Iako je ovo vrlo zgodna pronevjera", pourio se uvjeriti Milesa. "Profesionalna."
"Vrlo. Molim vas pukovnie, smatrajte ovaj popis opreme vaim prioritetom."
"Vrlo dobro, gospodine."
Ostavio je Gibbsa namrtenog  i vrlo zaintrigiranog, mislio je Miles  nad rijekom podataka prikazanih na njegovoj komkonzoli, a on je poao pronai Tuomonena.
CarSigov kapetan umorna izgleda izvijestio ga je da dosad, ovog jutra, nisu naili na nikakva iznenaenja. Agenti na terenu jo nisu Soudhi uli u trag. Stoer je poslao bojnika s jedinicom za ispitivanje koja je preuzela na sebe sistematsko provjeravanje preostalih zaposlenika odjela; inkvizicija se sada provodila u prostoriji za sastanke. "Ali trebat e nam dani i dani da ih sve obradimo", dodao je Tuomonen.
"elite li jo uvijek danas poslijepodne ispitati gospou Vorsoisson?"
Tuomonen je protrljao lice. "Da, kad se sve uzme u obzir."
"I ja u biti prisutan."
Tuomonen je zastao. "To je vae pravo, gospodine."
Miles je razmiljao o tome da ostane i nadgleda ispitivanje zaposlenika, ali je odluio da u ovom fizikom stanju u kakvom se nalazio ne bi pridonio niim suvislim. inilo se kao daje zasad sve pod kontrolom, osim njega. Jutronje tablete protiv bolova poele su poputati pa mu je hodnik na rubovima poinjao lelujati. Ako nekomu poslije eli biti koristan, bolje mu je da odmori svoje isprebijano tijelo. "Onda, vidimo se kod gospoe Vorsoisson", rekao je Tuo-monenu.
247      Knmar
Trinaesto poglavlje
Ekaterina se smjestila ispred komkonzole u svojoj radnoj sobi i zapoela sreivati zbrku u svom ivotu. Bilo je zapravo jednostavnije nego to je u poetku strahovala  na koncu, toga je bilo tako malo. Kako je moj ivot postao tako mali?
Napravila je popis svojih sredstava. Na sam je vrh kao najvanije stavila zdravstveno osiguranje za uzdravane lanove obitelji preminulog zaposlenika projekta, koje je bilo zajameno do kraja tromjeseja, do kojeg je jo uvijek preostajalo nekoliko tjedana. Neka vrsta povoljne prilike sa satom koji otkucava. U glavi izbroji dane. Dovoljno vremena za Nikkija, ako ga ne bude tratila.
Nekoliko je stotina maraka ostalo na njezinu raunu za kuanstvo i jo nekoliko stotina na Tienovu. Apartmanom se takoer jo mogla sluiti do kraja tromjeseja, a tada bi ga morala isprazniti da ustupi mjesto iduem administratoru kojemu e biti dodijeljen Tienov poloaj. To je u redu; nije ni eljela ovdje due ostati. Naravno, nema mirovine. Napravila je grimasu. Zajameni trokovi povratka na Barravar, to si nisu mogli priutiti dok je Tien bio iv, kao jo jedna povlastica za nju i Nikkija, lanove obitelji preminulog, hvala nebesima da se Tien nije dosjetio kako da i to unovi.
.    Lois McMaster Buiold    248
1
Fiziki predmeti koje je posjedovala vie su predstavljali optereenje nego imovinu, budui da ih je morala transportirati skonim brodom. Teina koja se mogla besplatno transportirati je bila ograniena. Glavninu doputene teine prepustit e Nikkiju; njemu su njegove sitne dragocjenosti znaile vie nego njoj njezine mnogo krupnije stvari. Bilo bi glupo dopustiti si da je shrva nekoliko soba punih stvari koje je ionako prije samo nekoliko sati bila voljna napustiti. Jo ih uvijek moe napustiti, ako tako odlui, esto je svraala u duan s polovnom robom u otrcanijem dijelu kupole gdje je odijevala sebe i Nikkija. Tamo bi mogla prodati Tienovu odjeu i osobnu imovinu, posao koji bi je stajao samo nekoliko sati. to se tie nje same, ona je eljela putovati neoptereena.
S druge strane, dugovi u njezinoj poslovnoj knjizi bili su jednostavni, iako golemi. Prvo, tu je bilo dvadeset tisua maraka koje je Tien posudio i nije vratio. Zatim je li ju ast obvezivala, u ime vorskog ponosa i Nikkijeva prezimena, da ponudi carstvu nadoknaditi novac koji je Tien primio kao mito? Pa, danas ne moe. Prei na ono to moe.
Pretraivala je medicinske resurse na Komarru koji tretiraju genetske poremeaje sve dok joj informacije nisu preplavile mozak i fantazirala o rjeenjima u kojima ju je dosada Tienova paranoja  i njegova zakonska kontrola nad njegovim nasljednikom  spreavala da ih provede u djelo. Tehniki gledano, Nikkijev je zakonski skrbnik sada bio neki Tienov trei roak s Barravara, kojeg Ekaterina nikad nije srela. S obzirom na to da Nikki nije bio nasljednik bogatstva ili grofstva, prijenos skrbnitva na nju ovisio je vjerojatno o tome hoe li ga ona zatraiti. S ovom e se zakonskom cakom, takoer pozabaviti poslije. Zasada joj je trebalo otprilike devet minuta da kontaktira vrhunsku kliniku ovdje na Komarru, u Solsticiju, i drsko
.249    Komarr   ...
ih natjera da ugovore Nikkijev prvi pregled za prekosutra, umjesto za pet tjedana kao to su joj isprava ponudili.
Da.
Tako jednostavno. Stresla se u bijesnom drhtaju, upuenom Tienu i samoj sebi. Ovo su mogli uiniti toliko mjeseci ranije, kad su tek bili stigli na Komarr, isto ovako jednostavno samo da je smogla hrabrosti i oduprla se Tienu.
Zatim mora obavijestiti Tienovu majku, njegovu najbliu ivuu rodbinu. Ekaterina je mogla njoj prepustiti da vijesti o Tienu proiri meu daljnjom rodbinom na Bar-ravaru. Nije se osjeala dovoljno jakom za snimanje vi-deoporuke pa ju je napisala, nadajui se da ovako nee djelovati previe hladnom. Nesretan sluaj s maskom za disanje koju Tien nije provjerio. Nita o Komarranima, nita o pronevjeri, nita emu bi CarSig mogao prigovoriti. Moda Tienova majka nee nikad morati saznati za sinovljevu sramotu. Ekaterina ju je skromno upitala kakvu bi ceremoniju eljela i to da uini s njegovim ostacima. Vrlo je vjerojatno da e htjeti da ih vrate na Barravar i da budu pokopani pokraj Tienova brata. Ekaterina nije mogla, a da u tom trenutku ne zamisli kako bi se osjeala, u nekoj buduoj sceni, u kojoj joj, nakon to je povjerila Nikkija njegovoj nevjesti uz sva blistava obeanja, vraaju Nikkija kao hrpicu pepela u kutiji. S porukom. Ne, morat e ovo obaviti osobno. Ali i to e morati uiniti poslije. Poslala je poruku.
Fiziki je posao jednostavan; s pakiranjem bi mogla zavriti za tjedan dana. Novani dio nije bio... ne, ne nemogu, samo ga nije mogla rijeiti odmah. Po svoj e prilici morati uzeti zajam na due vrijeme kako bi mogla otplatiti prvi  pod pretpostavkom da bi itko elio posuditi novac siromanoj i nezaposlenoj udovici. Tienova anti-os-tavtina bacala je oblak na sjaj nove budunosti za kojom je udjela do bola. Zamislila je pticu osloboenu nakon de-
set godina provedenih u kavezu, kojoj je reeno da naposljetku moe slobodno letjeti  im se oslobodi utega privezanih za noge.
Ta e ptica stii kamo eli pa makar morala prehodati svaki korak.
Komkonzolaje zazvonila, trgnuvi je iz njezinih odlunih sanjarenja. ovjek, odjeven u ozbiljnom komarrskom stilu, pojavio se nakon njezina dodira na videoploi. Nije bio netko iz Tienova odjela kog je poznavala.
"Dobar dan gospoo", rekao je, promatrajui njezinu nesigurnost. "Moje je ime Ser Anafi i predstavljam Rialto-vu agenciju za trgovanje dionicama. Pokuavam doi do Etienna Vorsoissona."
Prepoznala je ime kompanije iji je novac Tien izgubio na dionicama trgovake flote. "On... nije dostupan. Ja sam gospoa Vorsoisson. to elite pitati?"
Anafijev se pogled postroi. "Ovo je etvrta obavijest o njegovu nenamirenom saldu zajma, koji je sad istekao. Mora platiti ili sada ili trenutano potpisati novi raspored za podmirenje duga."
"Kako uobiajeno odreujete takav raspored?"
Anafi se inio iznenaen ovakvim odmjerenim odgovorom. Je li prije poslovao s Tienom? Lagano se uspravio, naslanjajui se na stolac. "Pa... obino izraunamo postotak plae klijenta, umanjujui to za bilo koji zalog koji moete ponuditi."
Ja nemam plau. Nemam imovinu. Anafi, pribojavala se, nee biti oduevljen kad to sazna. "Tien je... noas poginuo u nesrei. Stvari su danas u laganoj zbrci."
Anafi je djelovao zateeno. "Oh. ao mi je, gospoo", uspio je rei.
"Zajam, pretpostavljam... nije bio osiguran?"
"Provjerit u gospoo Vorsoisson. Nadajmo se..." Anafi se vratio do komkonzole; trenutak poslije namrtio se. "ao mije to to moram rei, ali nije bio."
Ah, Tien. "Kako u ga vratiti?"
Anafi je utio due vrijeme, kao da razmilja. "Ako elite postati supotpisnik zajma, mogao bih za vas ve danas srediti otplatni raspored."
"Mogli biste?"
Ona se osvrne na nesigurno kucanje o okvir vrata njezine radne sobe, Barun Vorkosigan se vratio i stajao je na-ginjui se unutra. Koliko je dugo tamo stajao? Gestom je upitao moe li ui, a ona mu je potvrdno kimnula. Uetao je i preko njezina se ramena zagledao u Anafia. "Tko je ovaj tip?" upitno je promrmljao.
"Zove se Anafi. On je iz kompanije kojoj Tien duguje za dionice trgovake flote."
"Ah. Dopustite meni." Primaknuo se komkonzoli i ukucao kod. Ekran se raspolovio i na njemu se pojavio sjedokosi ovjek s pukovnikim inovima i Horusovim Okom prikvaenim za ovratnik zelene uniforme.
"Pukovnie Gibbs", ree vedro barun Vorkosigan. "Imam za vas jo podataka vezanih za novanu aferu administratora Vorsoissona. Ser Anafi, upoznajte se s pukovnikom Gibbsom. CarSig. Ima za vas nekoliko pitanja. Dovienja."
"CarSig!" ree s uasom iznenaeni Anafi. "CarSig? to" Na Vorkosiganovu kienu gestu on nestane s ekrana.
"Nema vie Anafija", ree on sa stanovitim zadovoljstvom. "Ako nita drugo, bar u iduih nekoliko dana."
"No, je li to bilo pristojno?" upita Ekaterina, zabavljena protiv svoje volje. "Posudili su Tienu novac u potenoj namjeri."
,j.w        I rvic MrMtor Ri linlH       Ti")
"Svejedno, nita ne potpisujte dok ne dobijete pravni savjet. Ako niste znali nita o zajmu, mogue je da za njega jami Tienova ostavtina, a ne vi. Vjerovnici e se morati- meusobno natezati za svaki njezin djeli, a kad se namire, bit e gotovo."
"Ali u Tienovoj ostavtini nema nieg doli dugova." / sramote.
"Tada e natezanje biti kratko." "Ali, je li poteno?"
"Smrt je uobiajen poslovni rizik  u nekim poslovima vei nego drugdje, naravno..." Osmjehnuo se kratko. "Ser Anafi se pripremao da mu potpiete na licu mjesta. To mi namee misao daje on bio savreno svjestan svog rizika pa je pomislio da vas moe, dok ste jo u oku, nabrzaka nagovoriti da preuzmete dug koji pravno nije va. Nije poteno. Zapravo sasvim neetino. Da, mislim da ga moemo prepustiti CarSigu."
Sve je ovo prilino samovoljno, ali... bilo je teko ne odazvati se entuzijastikom sjaju Vorkosiganova oka dok je unitavao njezina neprijatelja.
"Hvala vam, barune Vorkosigane. Ali ja stvarno moram nauiti kako da ovakve stvari inim sama."
"Oh, da", sloio se on nimalo zbunjeno. "elio bih da je Tsipsis ovdje. On je trideset godina bio zaduen za pos-#lovanje moje obitelji. Oboava poduavati neiskusne. Kad bih vas barem mogao prepustiti njemu, nadoknadili biste sve u tren oka, a on bi bio oduevljen. Bojim se daje u mojoj mladosti o meni mislio da sam promaen sluaj. Ja sam elio uiti samo o vojsci. Na koncu mi je uspio prokrijum-ariti poneto ekonomskog obrazovanja, prezentirajui ga u obliku problema vazanih uz logistiku i nabavu." Oslonio se na komkonzolni stol, prekriio ruke i nakrivio glavu. "Mislite li se uskoro vraati na Barravar?"
"to prije budem mogla. Jedva jedvice podnosim biti ovdje."
"Mislim da razumijem. Kamo, ah, biste otili, na Bar-ravaru?"
Ispunjena mranim mislima zurila je u praznu video-plou. "Jo nisam sigurna. Ali, ne u kuanstvo mog oca." Da joj opet natrpaju na vrat status djeteta... Zamislila se kako dolazi bez prebijena novia i bez prihoda, da ivi na raun svog oca ili jednoga od brae. Naravno dopustili bi joj, velikoduno, ali bi se isto tako ponaali kao daje njezina ovisnost liava prava na dostojanstvo, ak i na inteligenciju. Potom bi joj uredili ivot za njezino dobro... "Sigurna sam da bih bila dobrodola, no bojim se da bi njegovo rjeenje za moje probleme bilo ponovno me udati. Od same mi je pomisli na to ve sada zlo."
"Oh", rekao je barun Vorkosigan. Nastao je kratki tajac.
"to biste uinili kad biste mogli izabrati bilo to?" odjednom je zapitao. "Kad vas ne bi optereivale novane i ostale ivotne brige. Bilo to."
"Ja ne... ja obino ponem od mogueg, a onda kreem dalje."
"Pokuajte si dati vei okvir." Neodreenim zamahom ruke obuhvatio je planet od zenita do horizonta opisujui svoju ideju okvira.
Pokuala se prisjetiti, daleko unatrag, trenutka u svom ivotu kad je poinila taj fatalni krivi korak. Toliko izgubljenih godina. "Pa. Pretpostavljam... da bih se vratila na sveuilite. Ali ovog bih puta znala to hou. Formalnu izobrazbu iz hortikulture i umjetnosti, kako bih se mogla baviti vrtnim dizajnom; kemija, biokemija, botanika i upoznavanje s genetikom. Prava strunost, one vrste koja znai da ne moete biti zastraeni ili, ili... nagovore-
ni na neku glupost samo zato jer mislite da svi drugi u svemiru znaju vie od vas." Potiteno se namrtila.
"Tako da moete dizajnirati vrtove za plau?"
"I vie od toga." Oi joj se stisnu dok je tragala za svojom unutarnjom vizijom.
"Planeti? Teraformacija?"
"Oh, nebesa. Takva obuka traje deset godina, a nakon toga jo deset stairanja da biste tek mogli zapoeti shvaati njezinu kompleksnost."
"Pa? Nekog e morati zaposliti. Za Boga miloga, zaposlili su Tiena."
"On je bio samo administrator." Obeshrabreno je odmahnula glavom.
"U redu", rekao je veselo. "Vee od vrta, manje od planeta. Rekao bih da to jo uvijek ostavlja dovoljno velik okvir. Barravarski okrug mogao bi biti dobar poetak. Jedan s nekompletiranom teraformacijom, recimo, i umski projekti i, oh, obnova unitenih zemljita koja plau zbog potrebe za uljepavanjem. I", nastavio je, "mogli biste dogurati do planeta."
Morala se nasmijati. "Kakva je to opsjednutost planetima? Ne moete se zadovoljiti niim manjim?"
"Elli Qu  moja prijateljica, obiavala je govoriti: 'Ciljaj visoko. Tako e moda i promaiti metu, ali se barem nee upucati u nogu.'" Njegov joj je smijeak namignuo. Zaustavio se, no potom ree puno sporije: "Znate... va otac i braa nisu vaa jedina obitelj. Profesor i Profesorica nemaju granica u svom entuzijazmu za obrazovanjem. Ne moete me uvjeriti da im ne bi bilo drago prihvatiti vas i Nikkija dok ne krenete ispoetka. I bili biste upravo u Vorbarr Sultani, praktiki vrata do vrata sa Sveuilitem i, um, svime. I dobrim kolama za Nikkija."
Uzdahnula je. "Za njega bi bila tako ugodna promjena da neko vrijeme ostane na jednom mjestu. Konano bi mogao stei prijatelje koje ne bi morao napustiti. Ali... zamrzila sam ovisnost."
Pronicavo ju je promotrio. "Zato to vas je izdala?" "Ili me nagnala da izdam samu sebe."
"Mm. Ali siguran sam da postoji velika razlika u kvaliteti izmeu, ovaj, staklenika i krio-komore. Oboje pruaju zatitu, ali prva pospjeuje rast, dok druga samo, ovaj..." inilo se da se lagano zapetljao u vlastitu metaforu.
"Usporava propadanje?" Ekaterina mu je ljubazno ponudila pomo u raspetljavanju.
"Upravo tako." Opet njegov kratak osmijeh. "No, ja sam prilino siguran da su profesori ljudski staklenici. Svi ti studenti  oni su navikli da ljudi odrastaju i da kreu dalje. Oni to smatraju normalnim. Mislim da bi vam se tamo svidjelo." Odlutao je do njezina prozora i virnuo van.
"I svialo mi se tamo", priznala je sjetno.
"Onda mi sve zvui savreno mogue. Dobro, to je rijeeno. Jeste li ruali?"
"to?" nasmijala se i uhvatila za glavu.
"Ruak", ponovio je mrtav hladan. "Mnogi ga ljudi jedu u ovo doba dana."
"Vi ste ludi", rekla je uvjereno, zanemarujui ono namjerno skretanje s teme. "Rjeavate li uvijek sudbine ljudi na tako nemaran nain?"
"Samo kad sam gladan."
Odustala je. "Mislim da imam neto to mogu pripremiti..."
"Naravno da ne!" rekao je prosvjedujui. "Poslao sam podreenog. Upravo sam ga spazio kako se vraa kroz
park s vrlo obeavajue velikom vreicom. Vidite, i straa-ri moraju jesti."
Nakratko je porazmislila o neobinom prizoru u kojem ovaj ovjek tako leerno alje CarSigovce po hranu. Vjerojatno su tu postojali i nekakvi sigurnosni razlozi vezani za obroke tijekom dunosti. Dopustila je Vorkosiganu da je povede u kuhinju, gdje su mogli birati izmeu desetak po-sudica. Ekaterina je sklonila jednu lisnatu pitu od marelica kako bi je mogla sauvati za Nikkija, a ostatak su poslali u dnevnu sobu da i uvari mogu navaliti. Jedino to joj je Vorkosigan dopustio bilo je da skuha svjei aj.
"Jeste li jutros otkrili neto novo?" upitala ga je kad su se smjestili za stol. Pokuavala je ne misliti na posljednji razgovor koji je ovdje vodila s Tienom. Oh, da, elim ii kui. "Ikakvih vijesti o Soudhi i Foscolici?"
"Ne jo. Dio mene oekuje da e ih CarSig sustii svakoga asa. A dio mene... nije toliko optimistian. Neprestano se pitam koliko im je zapravo dugo trebalo da isplaniraju svoj odlazak."
"Pa... ne mislim da su oekivali kako e carski revizori pristii u Serifosu. To im je, ako nita drugo, dolo kao iznenaenje."
"Hm. Ah! Ja znam zato mi se itava ova stvar ini tako udnom. Kao da mi itav mozak pati od vremenskog odmaka, koji pak nema veze s mojim napadajima. Na krivoj sam strani. U prokletoj sam obrani umjesto u napadu. Uvijek jedan korak iza, reagiram, a ne djelujem  i uasno se bojim da e moj novi posao u svojoj sutini uvijek biti takav." Odgrizao je komad sendvia. "Osim ako ne uspijem Gregoru prodati ideju o revizoru provokatoru... No, nema veze, imao sam jednu ideju s kojom namjeravam zaskoiti vaeg ujaka im sie ovamo."
Zaustavio se; spustila se tiina. Tren poslije je dodao: "Ako ispustite ohrabrujui zvuk, ja u nastaviti."
Uhvatio ju je punih usta. "Hmm?"
"Ljupko, da. Vidite, pretpostavljam... pretpostavljam da je ova Soudhina stvar neto vie od obine pronevjere. Moda su preusmjeravali sve te carske fondove kako bi podrali nekakav pravi istraivaki i razvojni projekt, ali nita to bi imalo veze s toplinskim otpadom. Nazovimo to predrasudom moje vojnike pozadine, ali mislim da su moda gradili oruje. Ne znam, neku novu vrstu gravitacijsko imploderskog topa." Otpio je aja.
"Nikad nisam imala dojam da je Soudha, ili bilo koji drugi Komarranin u Teraformacijskom projektu, veoma militantnog duha. Sasvim suprotno."
"Ne moraju ni biti ako je u pitanju sabotaa. Ako ele nekim glupim i podlim inom grandioznih razmjera neto dokazati  zabrinjava me to se primie Gregorovo vjenanje."
"Soudha nije grandiozan", rekla je polagano Ekateri-na. "Niti posebice podao." Nije sumnjala da je Tienova smrt bila nenamjerna.
"Niti glup", uzdahnuo je alostivo Vorkosigan. "Zapravo, sugerirao sam takav plan kako bih sam sebe uinio nervoznim. Odrava me budnim. Ali pretpostavimo da jest oruje. Jesu li moda napali onaj teretnjak zbog testiranja? Dovoljno podmuklo. Je li njihov pokusni test poao krivo? Je li kasnije unitenje zrcala bilo sluajno ili hotimino? Ili obrnuto? Stanje Radovasova tijela navodi na zakljuak da je neto uzvratilo vatru. Kokanje meu lopovima? U svakom sluaju, ovu bujicu pretpostavki mogu potvrditi jedino fizikim dokazima, planiram nabaviti popis svakog komadia opreme koji je Soudha kupio za svoj odjel, oduzeti ono to su ostavili i tako dobiti dijelove opreme njihovog tajnog oruja. U toj toci moja genijalnost prestaje, a ostalo planiram prevaliti na vaeg ujaka."
"Oh!" ree Ekaterina. "Svidjet e mu se. Zagunat e na vas."
"Je li to dobar znak?" "Da."
"Hm. Dakle, pretpostavimo sabotani napad tajnim orujem... koliko su blizu uspjehu? Stalno se vraam na, oprostite, na Foscoliin neobian postupak pruanja dokaza protiv Tiena u obliku paketa s podacima. ini se kao da eli rei: nije vano ako su Komarrani optueni, zato jer  popunite prazninu. Jer zato? Zato to nee biti ovdje da otrpe posljedice? To bi znailo bijeg, to se pak protivi hipotezi o oruju zbog kojeg bi morali ostati da ga uporabe."
"Ili da vjeruju kako vi neete biti ovdje da stvarate posljedice", ree Ekaterina. Je li im namjera bila da Vorkosigan, takoer, pogine? Ili... to?
"Oh, zgodno. Vrlo umirujue." Poprilino je agresivno zagrizao u ostatak svog sendvia.
Oslonila je glavu na ruku i promatrala ga s ironinom znatieljom. "Zna li CarSig da vi ovako blebeete?"
"Samo kad sam jako umoran. Uostalom, volim razmiljati naglas. To me usporava pa mogu sve dobro sagledati. Ovo vam daje nekakav pojam kako je ivjeti u mom umu. Priznajem, malobrojni su oni koji mogu podnijeti due sluanje." Prostrijelio ju je udnim pogledom iskosa. I stvarno, kad god bi se njegova ivahnost usporila  to nije bilo esto  ispod bi bljesnulo sivilo umora. "Uostalom, vi ste me ohrabrili. Promumljali ste Hmm."
Pogledala gaje oima koje su se istovremeno i smijeile i protestirale, i odbila zagristi u mamac.
"Oprostite", ree on tanjim glasom. "Mislim da sam trenutno malice dezorijentiran." Uputio joj je grimasu
isprike. "Zapravo sam se vratio ovamo kako bih se odmorio. Zar to nije razumno od mene? Valjda starim."
Oba su njihova ivota bila izvan faze njihovih kronolokih godina, shvatila je zamiljeno Ekaterina. Ona je sada imala obrazovanje djeteta i status udovice plemia. Vorkosigan je... bio mlad za svoj poloaj, to sigurno. Ali njegov cijeli, drugi posthumni ivot zasigurno mu je donio starost koja nije mjerljiva u godinama. "Vrijeme je iae-no", promrmljala je ona; naglo je podigao pogled i inilo se kao da e progovoriti.
Glasovi iz predvorja prekinuli su to god je mislio rei. Ekaterina je okrenula glavu. "Tuomonen, tako brzo?"
"elite li odgoditi?" upitao ju je Vorkosigan.
Odmahnula je glavom. "Ne. elim to obaviti. I elim otii po Nikkija."
"Ah." Iskapio je svoj aj i ustao, pa su oboje poli u njezinu dnevnu sobu. Stvarno je bio kapetan Tuomonen. Kimnuo je Vorkosiganu, a nju pristojno pozdravio. Poveo je sa sobom medicinsku tehniarku, u uniformi lijenikog pomonika barravarske vojske i predstavio je. Sa sobom je imala medicinski pribor koji je poloila na okrugli stol i otvorila. Ampule i hiposprejevi blistali su u svojim gelom obloenim pretincima. Ostala oprema prve pomoi davala je naslutiti mnogo zlokobnije mogunosti.
Tuomonen je naznaio Ekaterini kako bi trebala sjesti na okrugli kau.
"Gospoo Vorsoisson, jeste li spremni?"
"Valjda." Ekaterina je s prikrivenim strahom i poneto gaenja promatrala medicinsku tehniarku kako puni hiposprej i pokazuje ga Tuomonenu na provjeru.
Tehniarka je priredila i drugi hiposprej, te izvukla malen, okrugli flaster iz plosnate plastine kutijice. "Moete li ispruiti svoje zapee, gospoo?"
 A^KA___.------D..:~l
Ekaterina tako uini; ena je vrsto pritisnula flaster za alergijski test na njezinu kou i potom ga odlijepila. I dalje je drala Ekaterinin zglob mjerei vrijeme na toperici. Njezini su prsti bili suhi i hladni.
Tuomonen je prerasporedio dva straara u stanu, u hodnik i na balkon, i postavio videokameru na tronoac. Zatim se okrenuo prema Vorkosiganu i s pomalo udnim naglaavanjem rekao: "Moram li vas podsjeati, barune Vorkosigan, da vie od jednog ispitivaa moe stvoriti nepotrebnu zbrku pri ispitivanju brzopentom."
Vorkosigan mu potvrdno odmahne. "Sasvim. Poznajem postupak. Samo naprijed kapetane."
Tuomonen pogleda tehniarku koja je napeto promatrala Ekaterinino zapee, pa ga potom ispustila. "U redu je", izvijestila je ena.
"Molim vas nastavite."
Na zahtjev tehniarke, Ekaterina podigne rukav. Hiposprej je siknuo u njezinu kou poput hladnog ugriza.
"Brojite polako unatrag od deset", ree joj Tuomonen.
"Deset", ree Ekaterina posluno. "Devet... osam... sedam..."
etrnaesto poglavlje
"Dva... jedan..." Ekaterinin se glas koji je u poetku bio gotovo neujan, postupno pojaavao dok je odbrojavala.
Miles pomisli kako bi mogao gotovo oznaiti Ekateri-nine udare srca koje je pumpalo drogu u njezin sustav. vrsto stisnute ruke opustie se u krilu. Napetost lica, vrata ramena i itavog tijela istopila se kao snijeg na suncu. Oi su joj se rairile i zablistale, a blijedi obrazi zadobili su toplu boju; usne joj se rastave i svinu, pa sa zauenim vedrim smijekom pogleda prema Milesu, koji je stajao iza Tuomonena.
"Oh", ree ona iznenaenim glasom. "Ovo ne boli."
"Ne, brzopent ne boli", ree Tuomonen ujednaenim i umirujuim tonom.
To nije ono na stoje ona mislila, Tuomonene. Kad osoba ivi u boli kao sirena u vodi, kad bol postane nevidljiva poput daha, njezin nagli nestanak  koliko god bio umjetan  mora predstavljati vrlo iznenaujui dogaaj. Miles je potajice izdahnuo s olakanjem jer Ekaterina oigledno nije bila hihotavac ili slinavac, niti je bila jedna od onih povremenih nesretnika kod kojih droga oslobaa bujicu verbalnih prostota ili gotovo jednako neugodnu bujicu suza.
Ne. Borac e ostati unutra i nakon to mi neutraliziramo drogu. Shvaanje gaje smrzlo. Ali boe, nije liprediv-na kad ne pati? Njezina otvorena, nasmijeena toplina izgledala mu je neobino poznata, pokuao se prisjetiti kad li ju je prije vidio u tako slatkom ozraju. Ne danas, ni juer...
U tvom snu. Oh.
Naslonio se i poloio bradu na ruke s prstima preko usana, dok je Tuomonen zapoinjao s uobiajenim popisom neutralnih pitanja: datum roenja, imena roditelja i ostalo. Namjera nije samo u davanju dovoljno vremena drogi da dostigne puni efekt djelovanja ve i da se uspostavi ritam pitanja i odgovora koji bi trebali pomoi nastavku ispitivanja u kojem pitanja i odgovori postaju sve tei. Ekaterinin je roendan samo tri tjedna prije njegovog, primijetio je usput Miles, ali vordarianski Pretenden-tski rat, koji je poremetio njihovu zajedniku godinu roenja u regijama oko Vorbarr Sultane, jedva da se dotakao junog kontinenta.
Medicinska tehniarka smjestila se u stolac podalje od kaua, izvan vidokruga ispitivaa i ispitivane, ali ne i, naalost, sasvim izvan dosega sluha. Miles je pretpostavljao da ima prikladna odobrenja da se bavi poslovoma od visoke sigurnosti. Nije znao i odluio je ne pitati je li njezin spol predstavljao taktinost s Tuomonenove strane, preutno priznanje da ispitivanje brzopentom moe biti silovanje uma. Fizika se brutalnost nije primjenjivala u ispitivanju brzopentom, to je pomoglo pri eliminaciji nekih neprikladnih psiholokih tipova ljudi, koji nisu mogli drugaije ostvariti uspjenu karijeru ispitivaa. No, fiziki napad nije jedina vrsta napada, ak ne nuno i najgori. Ili je moda, jednostavno, bila sljedea na redu meu dostupnim osobljem.
Tuomonen je krenuo na bliu povijest. Kad je tono Tien dobio svoju komarrsku slubu, i kako? Je li poznavao ikoga iz svog budueg odjela, je li ikoga iz Soudhine grupe susreo prije njihova odlaska s Barrayara? Ne? Je li vidjela njegovu potu? Ekaterina je, postajui sve veselija u brzopentnom zanosu, brbljala povjeravajui se poput djeteta. Bila je toliko uzbuena zbog njegova imenovanja, zbog obeane blizine dobrih medicinskih ustanova, uvjerena da e napokon dobiti prvorazrednu galaktiku pomo za Nikkija. Zajedno s Tienom napatila se oko njegove zamolbe i pomogla mu je napisati. Pa, da, veinu mu je ona napisala. Kupola Serifosa ju je oarala, a njihov je dodijeljeni apartman bio mnogo vei i ljepi nego to je ona oekivala da e biti. Tien je rekao da su svi Komarrani tehno-snobovi, ali ona ih nije takvima doivjela...
Tuomonen je njeno ponovno navede na aktualnu temu. Kada je tono otkrila muevu upletenost u pronevjeru i kako? Ponovila je istu priu o Tienovu pononom razgovoru sa Soudhom koju je prole noi ispriala Milesu, nakienu s mnogo vie nebitnih detalja  izmeu ostalog inzistirala je na tome da Tuomonenu otkrije pravi recept za spravljanje zainjenog mlijeka s brendijem. Brzopent je utjecao na ljudsko pamenje uistinu na neobian nain i poluivao je izvanredne rezultate, iako, usprkos priama, nije pruao savreno prisjeanje. Ipak, njezino je prepriavanje prislukivanog razgovora bilo gotovo doslovno. Usprkos oiglednom umoru, Tuomonen je bio vjet i paljiv doputajui joj da blebee na dugako i iroko, ali je pritom pazio na skrivene dragulje u obliku vanih informacija kojima se u ovakvim bujicama ispitiva uvijek nada da e ih pronai, i to mu obino ne uspijeva.
Svoj opis provale koja se dogodila sljedeeg jutra popratila je tvrdoglavim komentarom: "Ako je mogao barun Vorkosigan, onda mogu i ja", stoje u kombinaciji s Tuo-monenovim opreznim ispitivanjem koje je odmah uslijedi-
lo, izazvalo neugodnu digresiju o tome kako je ona doivjela Milesovu, u CarSigovu stilu izvedenu provalu u svoju komkonzolu. Miles se ugrize za usnu i bezbojna pogleda se suoi s Tuomonenovim podignutim obrvama.
"U svakom sluaju, rekao je da mu se sviaju moji vrtovi. Nitko ih u mojoj obitelji ak ne eli ni pogledati." Uzdahnula je i srameljivo se osmjehnula Milesu. Je li se mogao usuditi ponadati da mu je oproteno?
Tuomonen se konzultirao sa svojom listom unaprijed pripremljenih pitanja. "Ako do juer niste otkrili mue-vljeve dugove, zato ste jutro prije na njegov raun prebacili gotovo etiri tisue maraka?" Njegova se panja pootrila kad je Ekaterinino lice preplavio izgled gotovo smetenog oaja.
"Lagao mi je. Gad. Rekao mi je da idemo na galakti-ki tretman. Ne! Nije rekao, prokletstvo. Ja sam glupaa. Toliko sam eljela da bude istina. Bolje i glupaa nego la-ljivica. Zar ne? Ne bih eljela biti poput njega."
Tuomonen je potraio objanjenje od Milesa dobacivi mu kratak zbunjen pogled. Miles ispusti dah. "Pitaj ju, je li to bio Nikkijev novac."
"Nikkijev novac", potvrdila je ona brzo kimnuvi. Usprkos smuenosti od brzopenta, ljutito se namrtila.
"Ima li to vama smisla, gospodine?" promrmljao je Tuomonen.
"Naalost. Na svom je kunom budetu utedjela upravo toliki iznos namijenjen za sinovljev lijeniki tretman. Pronaao sam taj raun dok sam se, hm, onako neprilino etao po njezinim datotekama. Mislim da ju je njezin mu, tvrdei da e ga iskoristiti u tu svrhu, umjesto toga ope-ljeio kako bi se obranio od vjerovnika." Prava pronevjera. Miles izdahne kako bi umirio tlak koji mu je bio skoio od uzrujanosti. "Jeste li pronali novac?"
Lois McMaster Buiold    264
 .^iM.    .1. . 265     Komarr
"Tien gaje prebacio na raun Rialtove agencije za trgovanje dionicama."
"Pretpostavljam da ga ne moete vratiti?"
"Pitajte Gibbsa, ali ne, mislim da ne."
"Ah." Miles je zagrizao u svoj zglob i kimnuo Tuomo-nenu da nastavi. Sada oboruan pravim pitanjima, Tuo-monen izvue iz Ekaterine jasnu potvrdu ove Milesove prie a potom mu poe za rukom da mu ispria sve o Vor-zohnskoj distrofiji, sve ono izrazito intimno, to je uvala duboko u sebi.
Sluei se i dalje neutralnim tonom, Tuomonen zapita: "Jeste li dogovorili smrt svog mua?"
"Ne." uzdahnula je Ekaterina.
"Jeste li od koga zatraili, ili mu platili da ga ubije?"
"Ne."
"Jeste li znali da e biti ubijen?"
"Ne."
Brzopent je uestalo kod ispitanika izazivao to da sve shvaaju doslovno; vana pitanja, ona do kojih vam je najvie stalo, uvijek morate postaviti na nekoliko naina, za svaki sluaj.
"Jeste li ga vi ubili?"
"Ne."
"Jeste li ga voljeli?"
Ekaterina je zastala. Miles se namrtio. injenice su bile CarSigovo pravo; osjeaji, moda ipak neto manje. Ali Tuomonen jo nije bio gotov.
"Mislim da neko jesam. Vjerojatno jesam. Sjeam se oarana izraza na njegovu licu onog dana kad je roen Nikki. Vjerojatno jesam. On je to istroio. Jedva da se sjeam tog vremena."
"Jeste li ga mrzili?"
"Ne... da... ne znam. I to je istroio." Pogledala je iskreno u Tuomonena. "Znate, nikad me nije udario."
Kakve li osmrtnice. Kad ja na koncu odem pod zemlju, kao to mi bog zapovijeda, molim se da e moja ljubljena o meni imati neto bolje za rei doli: "Nije me udario." Miles stisne zube, ali ne ree nita.
"Je li vam ao to je mrtav?" Pazi se, Tuomonene...
"Oh, ali to je takvo olakanje. Kakva bi nona mora bio dananji dan da je Tien jo iv. Iako, pretpostavljam da bi ga CarSig odveo. Kraa i izdaja. Ali ja bih ga morala otii vidjeti. Barun Vorkosigan je rekao da ga nisam mogla spasiti. Nije bilo dovoljno vremena nakon to me Foscol nazvala. Tako mi je drago. Tako je runo to mi je drago. Valjda bih, zato to je sada mrtav, trebala Tienu sve oprostiti, ali ja mu nikada neu oprostiti to me pretvorio u neto ovako runo." Unato drogi iz njezinih su oiju sada tekle suze. "Prije nisam bila ovakva osoba, ali sada ne mogu natrag."
Neke istine reu dublje negoli ih brzopent moe zacijeliti. Bezizraajno, Miles se nagne pokraj Tuomonena i doda Ekaterini rupi. Osuila je suze u smuenom bolu.
"Je li joj potrebno jo droge?" proaptala je medicinska tehniarka.
"Ne." Miles je uutka pokretom ruke.
Tuomonen joj je postavio jo nekoliko neutralnih pitanja, dok se ispitanici nije priblino vratilo prvobitno vedro ozraje eljno povjeravanja. Tako! Nitko se ne bi trebao odjednom suoiti s toliko istine.
Tuomonen pogleda u svoj podsjetnik, onda nelagodno u Milesa pa oblizne usne i ree: "Vai kovezi i oni baruna Vorkosigana pronaeni su zajedno u predvorju. Jeste li planirali zajedno otii?"
ok i bijes zapljusnu Milesa u vruim valovima. Tuo-monene, usuuje se? Ali sjeanje na prekopavanje po ispremijeanom rublju pod pogledom CarSigova straara zaustavilo je njegove rijei; pa, da, moglo je djelovati neobino, nekom tko nije znao to se dogaa. Pretvorio je svoje nadolazee uzavrele rijei u polagani izdah koji je isprekidano ispustio. Tuomonenov pogled bljesne u stranu, svjestan tog izdaha.
Ekaterina je s istom zbunjenou trepnula prema njemu. "Nadala sam se tomu."
to? Oh. "Misli, u isto vrijeme", ree Miles Tuomone-nu kroz stisnute zube. "Ne zajedno. Pokuajte tako."
"Je li vas barun Vorkosigan planirao odvesti nekamo?"
"Nekamo? Oh, kakva zgodna ideja. Nitko me nije vodio nikamo. Tko bi? Moram se odvesti sama. Tien je bacio skellvtum moje tete s balkona, ali se nije usudio baciti i mene. A mislim daje elio."
Miles je utonuo u mrano razmiljanje o ovim zadnjim rijeima. Koliko joj je bilo potrebno fizike hrabrosti da se na kraju suprotstavi Tienu? Miles je znao koliko petlje mora imati da se suprotstavi velikom gnjevnom ovjeku, dovoljno snanom da te s lakoom podigne i baci na drugi kraj sobe. Petlje i mozga i truda da se ne nae nadohvat njegovih ruku ili blokiranog puta do vrata. Razmilja automatski. I mora biti u formi. Ekaterina mora da se osjeala kao da sputa do vrha natovaren teretni atl na prvom satu letenja.
Tuomonen je oajniki pokuavao rasvijetliti stvari pa je jo uvijek s jednim okom na Milesu, ponovio: "Jeste li se namjeravali upustiti u romantian bijeg s barunom Vorkosiganom? "
Njezine su obrve poskoile. "Ne!" ree ona zaprepateno.
I nk
 RuinlH      1(JK ...
Ne, naravno da ne. Miles pokua i na ovu optubu reagirati podjednako osupnuto i ozbiljno kao i prvi puta, samo ovaj put njegov se izraz svede na Kakva krasna ideja. Zato je se nisam dosjetio ?, a to je bilo poprilino meke nego stoje namjeravao. Uostalom, ona ni u snu ne bi pobjegla s njim. Patuljasti mutac poput njega najvie to je mogao oekivati od Barravarke bila je etnja gradom...
Oh, pakla mu. Zar si se zaljubio u ovu enu, budalo jedna?
Um, jesam. 
Zaljubljivao se danima, shvatio je gledajui unatrag. Ali sad gaje konano lupilo po nosu. Kako nije prepoznao simptome. Oh, Tuomonene. Sto sve ne saznamo pod brzo-pentom.
Konano je vidio kamo cilja Tuomonen, u cijelosti. Zgodna, uredna mala konspirativa: ubij Tiena, optui Ko-marrane, pobjegni s njegovom enom preko njegova mrtva tijela... "Vrlo laskav scenarij, Tuomonene", dahnuo je Miles CarSigovu kapetanu. "Brzo obavljen posao s moje strane, uzevi u obzir da sam je upoznao prije pet dana. Hvala vam." Je li se ikad itko na ovakav nain udvarao eni? Je li ijedna tako osvojena? Mislim da ne.
Tuomonen ga stisnutih usana mrko pogleda. "Ako je mom straaru moglo pasti napamet, ako je meni palo napamet, onda je moglo i nekomu drugom. Bolje je slutnju to prije eliminirati. Kad vas ne mogu izbrzopentati. Gospodine."
Ne, ak ni da se Miles dobrovoljno prijavio. Njegova poznata idiosinkratska reakcija na brzopent, koja mu je toliko puta u prolosti omoguila da izbjegne neprijateljsko ispitivanje, istovremeno mu je prijeila da uz pomo njega skine sa sebe neku sumnju. Tuomonen je samo obavljao svoj posao, i radio ga je dobro. Miles se naslonio unatrag i zareao: "Da, da, u redu. Ali ste optimistini
ako mislite da se i brzopent moe nositi sa kakljivim glasinama. Kako biste spasili ugled carskih revizora njegova visoanstva, nakon ovoga vas molim da porazgovarate sa svojim straarom."
Tuomonen se nije usprotivio, niti se pravio da ne razumije. "Da gospodaru."
Privremeno neusmjerena, Ekaterina je blebetala voena samo vlastitim slobodnim asocijacijama. "Pitam se jesu li oiljci ispod njegova pojasa isto onako interesantni kao i oni iznad njega. Pretpostavljam da bi ga teko dobila iz hlaa u onom cjevovozu. Imala sam priliku prole noi, ali se nisam dosjetila. Vor mutac. Kako mu uspijeva? Pitam se kako bi bilo spavati s nekim tko ti se doista svia?
"Prestanite", ree Tuomonen sa zakanjenjem. Uut-jela je i trepnula prema njemu.
Upravo kad je postajalo stvarno zanimljivo... Miles zatomi u sebi narcisoidni ili moda mazohistiki poriv za tim daje ohrabri ne bi li nastavila u ovom smjeru. Pozvao je sam sebe na ovo ispitivanje kako bi pazio da CarSig ne zlouporabi svoja ovlatenja.
"Zavrio sam, gospodine", ree mu Tuomonen tihim glasom. Nije se susreo s Milesovim pogledom. "Ima li jo neto to vi mislite da bih trebao pitati ili to vi elite pitati?"
Hoe li me ikad moi voljeti, Ekaterina? Uzalud, pitanja koja su se ticala buduih mogunosti bila su neodgo-vorljiva, ak i pod brzopentom.
"Ne. elio bih da zabiljeite kako nita to je rekla pod djelovanjem brzopenta u osnovi ne proturjei onomu to nam je prije rekla. Njezine su dvije verzije, u stvari, neobino podudarne, u usporedbi s drugim ispitivanjima iz mog iskustva."
"Mojeg takoer," dopustio je Tuomonen. "Vrlo dobro." Dao je znak medicinskoj tehniarki koja je u tiini ekala. "Samo naprijed, dajte joj protudozu."
ena je kroila naprijed, namjestila novi hiposprej i pritisnula ga o unutranjost Ekaterinine ruke. Siktaj an-tidroge liznuo je Milesove ui. Ponovno je brojio Ekaterinine otkucaje srca, jedan, dva, tri...
Bio je to uasno vampirski in za promatranje, kao da se sam ivot isisava iz nje. Ramena su joj se uvukla, itavo se njezino tijelo pogrbilo i poprimilo prvotnu napetost, a ona je zagnjurila lice u svoje ruke. Kad gaje ponovno podigla, bilo je zajapureno, vlano i napeto, ali nije plakala, samo je bila u potpunosti iscrpljena i nanovo zatvorena. A on je mislio da e plakati. Brzopent ne boli, ha ? Ne bi to sad mogao dokazati.
Oh, moja gospo. Hou li vas ikad uspjeti uiniti onako sretnom bez droga? Ono stoje trenutno bilo vanije, hoe li mu oprostiti to je sudjelovao u njezinim patnjama?
"Kakvog li udnog iskustva", ree neutralno gospoa Vorsoisson. Glas joj je promuknuo.
"Bio je to dobro voen intervju", uvjerio je Miles prisutne u sobi. "Kad se sve uzme u obzir. Vidio sam... mnogo gore."
Tuomonen mu uputi iscrpljen pogled pa se okrene prema Ekaterini.
"Hvala vam gospoo Vorsoisson, na vaoj suradnji. Ovo je bilo izuzetno korisno za istragu."
"Recite istrazi da nema na emu."
Miles nije bio sasvim siguran kako da ovo protumai. Umjesto toga rekao je Tuomonenu: "Ovo je sve to se nje tie, zar ne?"
Tuomonen je oklijevao, oigledno pokuavajui razluiti radi li se o pitanju ili o naredbi. "Nadam se, gospodine."
Ekaterina pogleda prema Milesu. "ao mi je zbog kofera, barune Vorkosigane. Nikad nisam pomislila kako bi to moglo djelovati."
"Ne, a zato i bi?" Nadao se da mu glas nije zazvuao onako uplje kao to se osjeao.
Tuomonen ree Ekaterini: "I sugeriram i traim od vas da mirujete neko vrijeme, gospoo Vorsoisson. Moja e medicinska tehniarka ostati s vama jo pola sata kako bi se uvjerila da ste se u potpunosti oporavili i da neete zadobiti nikakve naknade reakcije na drogu."
"Da, ja... moda bi bilo pametno, kapetane." Ustala je a noge su je jedva drale; medicinska tehniarka joj prie i otprati je do njezine spavae sobe.
Tuomonen je ugasio videorekorder. Ree zlovoljno: "Oprostite mi na posljednjem krugu pitanja, gospodine revizore. Nije mi bila namjera uvrijediti ni vas niti gospou Vorsoisson."
"Da, dobro... ne brinite se zbog toga. to je sljedee, po Car Sigo vu miljenju?"
Tuomonenove se umorne obrve skupe. "Nisam siguran. elio sam biti siguran da u ja voditi ovo ispitivanje. Pukovnik Gibbs dri sve u aci u uredima Teraformacije, a bojnik D'Emorie jo nije nazvao da se na neto poali s eksperimentalne stanice. Ono to dalje trebamo, ponajprije je da se agenti na terenu domognu Soudhe i njegovih prijatelja."
"Ne mogu biti na sva tri mjesta", ree Miles nevoljko. "Ako ne doe do uhienja... Profesor je na putu, i ima prednost prospavane noi. Kakvu ti, vjerujem, nisi imao. Moj terenski instinkt mi govori daje vrijeme da nakratko prekinemo posao. Mora li to postati zapovijed?"
"Ne", uvjerio ga je iskreno Tuomonen. "Imate svoj runi kom, ja imam svoj... Terenci imaju nae brojeve i
naredbe da nam jave novosti. Bit e mi drago doi kui na jelo, ak i ako to bude kasna veera. I na tuiranje." Prot-rljao je svoju kratku i otru bradu.    .
Dovrio je spremanje rekordera, pozdravio se s Mile-som i poao se konzultirati sa straarima, po mogunosti da ih uvjeri u to da gospoa Vorsoisson vie nema status osumnjiene niti svjedoka ve onaj slobodne ene.
Miles na trenutak pomisli da ode spavati na kau, ali odbaci tu zamisao i odluta do Ekaterinine  gospoe Vorsoisson. .. Ekaterinine, prokletstvo, barem u glavi ako ve ne na usnama  Ekaterinine radne sobe. Automatsko je osvjetljenje jo uvijek hranilo raznovrsne mlade biljke na reetkastim policama po uglovima. Grav-kreveta nije bilo; oh da, zaboravio je da gaje dala maknuti. No i pod je djelovao nevjerojatno primamljivo.
Bljesak crvenila iz smea uhvatio je njegov pogled. Istraujui, pronaao je ostatke izbonsainiranog skellvtuma umotane u komad najlona, pomijeane s krhotinama lonca i vlanom razmrvljenom zemljom. Znatieljno ga je izvukao van, napravio mjesta na Ekaterininu radnom stolu i odmotao najlon... botanika mrtvaka vrea, pretpostavio je.
Ti su ga ostaci podsjetili na solettnu postavu i teretni brod, te na jo nekoliko uznemirujuih obdukcija koje je nedavno bio pregledao. Metodino ih je stao rasporeivati. Slomljene vitice na jednu hrpu, dijelove korijenja na drugu, komade jadnog raspuknutog trupa na treu. Vratoloman pad s petog kata imao je na centralni dio strukture skellytuma koji je imao ulogu spremnika za vodu, istovjetan uinak kao i udarac malja o lubenicu. Ili eksplozija ig-line granate u neijim prsima. Izvadio je otre krhotine lonca i nesigurno pokuao sloiti dijelove biljke na njihovo mjesto, kao da slae slagaljku. Postoji li botaniki ekvivalent kirurkom ljepilu, neto to bi sve te dijelove neko
D71
vrijemo dralo zajedno i tako im dalo vremena da zacijele? Smekaste mrlje u njihovoj blijedoj unutranjosti davale su naslutiti daje truljenje ve u tijeku.
Otresajui vlanu zemlju s prstiju, najednom shvati da dodiruje Barravar. Ova je zemlja pristigla s junog kontinenta, iskopana, vjerojatno, u stranjem dvoritu neke stare angrizave vorske gospe. Dovukao je komkonzolni stolac, oprezno se na njega popeo i uzeo s najvie police neto za to je pretpostavljao da bi mu moglo pomoi i za to se pokazalo da je prazna plitica. Kad je opet sigurno stajao, paljivo je sakupio to je vie zemlje mogao i ubacio je u pliticu.
Odmaknuo se, i s rukama na kukovima stao prouavati svoj dosadanji uinak. Bila je to tuna gomilica. "Kompost, moj barravarski prijatelju, to se mene tie tvoja je sudbina kompost. Sve to ja za tebe mogu uini jest pristojan pokop. Iako bi u tvom sluaju to bio odgovor na tvoje molitve..."
Zbog tihog ukanja i neijeg udaha odjednom shvati da nije sam. Okrenuo je glavu i ugledao Ekaterinu ponovno na nogama, kako stoji na vratima. Imala je vie boje u licu nego onda, odmah nakon ispitivanja, koa joj nije bila toliko oteena i naborana, ali je jo uvijek djelovala vrlo umorno. Obrve su joj se zbunjeno skupile.
"Sto to radite, barune Vorkosigane?"
"Uh... posjeujem bolesnog prijatelja?" Crvenei pokae prema plodovima svog rada rasprostrtim na njezinu radnom stolu. "Medicinska tehniarka vas je otpustila?"
"Da, upravo je otila. Vrlo je savjesna."
Miles proisti grlo. "Pitao sam se postoji li nain da ponovno sklopim va skellvtum. inilo mi se daje teta ne pokuati, sedamdeset godina i sve to." Uljudno se odmaknuo kad je ona prila stolu i preokrenula jedan od ostataka.
"Znam da ga se ne moe saiti kao osobu, ali ne mogu prestati razmiljati o tome da mora postojati neki nain. Bojim se da nisam neki vrtlar. Roditelji su mi dopustili da pokuam iza Kue Vorkosigan, jednom, kad sam bio sasvim malen. Namjeravao sam uzgojiti rue za svoju betansku majku. Koliko se sjeam, narednik Bothari je, na kraju zavrio s lopatom u ruci. Dvaput na dan sam iskopavao sjemenje kako bih vidio kliju li ve. Moje biljke zbog nekog razloga nisu procvale. Nakon toga smo odustali i pretvorili sve u tvravu."
Ona se osmjehne, pravim osmijehom, a ne brzopen-tnim cerekom. Naposljetku je ipak nismo slomili.
"Ne, ne moete ga natrag sloiti", ree ona. "Jedini je nain krenuti iz poetka. Ono to mogu uiniti jest uzeti najjae dijelove korijena  nekoliko njih da budem sigurna", njezine su duge ruke proeprkale po njegovoj hrpici, "i staviti ih da se odmau u hormonskoj otopini. A onda kad izbiju mladice, presaditi ih."
"Sauvao sam zemlju", istaknuo je s nadom Miles. Idiote. Zna li kako idiotski zvui1?
Ali ona samo ree: "Hvala vam." I provodei svoje rijei u djelo, ona prekopa po policama, pronae plitku posudu i napuni je vodom u malom sudoperu na stolu. Iz malog je ormara izvadila kutiju s bijelim prahom; malu je koliinu usula u vodu i promijeala prstima. Iz ladice s alatom uzela je no i njime odrezala dijelove korijena koji su najvie obeavali pa ih zagnjurila u otopinu. "Tako. Moda neto iz ovog i nikne." Protegnula se kako bi plitku posudu paljivo vratila na policu, do koje je Miles mogao dosei samo penjanjem na stolac, s plitice je otresla zemlju u plastinu vreu koju je zatim zatvorila i stavila pokraj posude. Potom je trulee ostatke ponovno zamotala u najlon, podigla ga i istresla ih u drugu kantu; najlon je zavrio u smeu.
17C
"Do vremena kad bih se ja prisjetila ovog jadnog skel-lvtuma, njegov bi organski ciklus ve bio zavrio i bilo bi prekasno. Prole sam noi izgubila nadu, kad sam mislila da u morati otputovati samo s onim to mogu nositi."
"Nisam vas mislio opteretiti. Hoe li vam ga biti nezgodno ponijeti kui na skonom brodu?"
"Stavit u ga u hermetiki zatvoren spremnik. Kad stignemo na odredite, upravo e biti spreman za presaivanje." Oprala je i osuila ruke; Miles uini isto.
Proklet bio Tuomonen, zato to je u Milesu osvijestio udnju za koju je njegov mali mozak vrlo dobro znao da joj nije sazrijelo vrijeme i da nije sezona za bilo kakav plodonosni rezultat. Vrijeme je iaeno, rekla je ona. Sad e se on s tim morati pomiriti. Sad e morati priekati. Koliko dugo? Kako bi, za poetak, bilo da prieka do Tienova sprovoda? Njegove su namjere bile dovoljno asne, barem neke od njih, ali ne i njegov osjeaj za vrijeme. Gurnuo je ruke duboko u depove i poeo se njihati na petama.
Ekaterina je prekriila ruke, naslonila se na pult i zurila u pod. "elim vam se ispriati, barune Vorkosigan, za sve to sam moda rekla pod brzopentom, a nije bilo prikladno."
Miles slegne ramenima. "Sam sam se pozvao. A i mislio sam da vam treba promatra. Na koncu konca, i vi ste to uinili za mene."
"Promatra." Podigla je pogled i njezin se izraz razvedri. "Nisam o tome tako razmiljala."
Rairio je ruke i osmjehnuo se s nadom.
Ona se zauzvrat kratko nasmijeila, ali onda uzdahne. "Cijeli sam dan bila kao luda, ekajui da CarSig zavri svoj posao kako bih mogla otii po Nikkija. Sada mislim da su mi napravili uslugu. Grozim se ovog dijela. Ne znam kako bih mu rekla. Ne znam koliko bih mu o Tienovoj up-
 Rninlrl
letenosti trebala rei. Stoje manje mogue? itavu istinu? Nijedno se ne ini ispravnim."
Miles ree polagano: "Jo smo uvijek usred tajnog zadatka. Ne moete opteretiti devetogodinjeg djeaka vladinim tajnama ili bilo kakvim osudama. Cak ni ja ne znam koliko e se od ovog svega na kraju iznijeti u javnost."
"Stvari koje se ne uine odmah, kasnije postaju jo tee." Uzdahnula je. "Kao to sada to otkrivam."
Miles za nju privue komkonzolni stolac i dade joj znak da sjedne, pa izvue stolac bez naslona ispod radne plohe. Smjesti se na njega i ree: "Jeste li mu rekli da naputate Tiena?"
"Nisam ak ni to, jo."
"Mislim... da biste mu za danas trebali samo rei da mu je otac doivio nesreu s maskom za disanje. Izostavite iz toga Komarrane. Ako od vas zatrai vie pojedinosti nego to ste oekivali, poaljite ga k meni pa u ja na sebe preuzeti zadatak i rei mu da to ne smije znati ili barem ne jo."
Njezin odmjeren izraz kao da je pitao: Mogu li ti vjerovati? "Pripazite da ne izazovete vie znatielje nego to je moete smiriti."
"Razumijem. Problem u itavoj istini ne lei toliko u pitanju kada, nego u to. Ali kad se oboje vratimo u Vor-barr Sultanu, elio bih vas, uz vae doputenje, odvesti da porazgovarate s Gr  jednim mojim bliskim prijateljem. I on je Vor. Iskusio je slino to i Nikki. Njegov je otac poginuo u, ah, munim okolnostima, kad je on bio premlad da bi mu se govorilo o detaljima. Kada je nabasao na neke od runijih injenica, u svojim ranim dvadesetima, bilo je to za njega prilino traumatino."
Neprimjetno mu je kimnula. "Ovo zvui u redu. Voljela bih to. Hvala vam."
277     kv
Uzvratio joj je polunaklonom sa svog visokog stolca. "Drago mi je to vam mogu biti na usluzi, gospo." Ionako ju je elio upoznati s Gregorom ovjekom, svojim posvojenim bratom, a ne s Carom Gregorom, carskom ikonom. Takvo bi to moglo posluiti u vie od samo jedne svrhe.
"Takoer moram Nikkiju rei za njegovu Vorzohnsku distrofiju i to ne mogu odgoditi. Ugovorila sam mu za prekosutra termin u solsticijskoj klinici."
"On ne zna daje nosilac?"
Odmahnula je glavom. "Tien mi nikad nije dopustio." Ozbiljno ga je prouavala. "Mislim da ste bili u slinoj poziciji kao i Nikki, kad ste bili dijete. Jeste li tada morali prolaziti kroz mnoge lijenike tretmane?"
"Boe, da, godinama. to vam korisnoga mogu rei? Nemojte mu lagati oko toga hoe li neto boljeti. Ne ostavljajte ga samog na due vrijeme." Niti sebe... Konano je postojalo neto stoje on mogao uiniti za nju. "S obzirom na dogaaje, mogu li poi s vama u Solsticij i ponuditi vam pomo koliko to bude u mojoj moi? Ne mogu vam prepustiti ujaka  do prekosutra e biti zakopan u tehnikim problemima, ako se dotad uoblii moja lista opreme."
"Ne mogu vas odvojiti od vaih dunosti!"
"Moje mi iskustvo govori da e se, ako Soudha do onda ne bude uhvaen, moji mentalni kotaii i dalje okretati. Jedan dan odmaka od problema moglo bi biti upravo ono to e mi dati svje pristup stvarima. Napravit ete mi uslugu, uvjeravam vas."
Napuila je sumnjiavo usne. "Priznajem... bila bih zahvalna na drutvu."
Je li pritom mislila na drutvo openito ili posebno na njegovo? Mir, deko. I ne pomiljaj. "Onda, dogovoreno."
Glasovi su doprli iz predvorja: jedan je bio straarev, a drugi poznato gunanje. Ekaterina poskoi. "Moj je ujak ovdje!"
"Stigao je vrlo brzo." Miles krene za njom u hodnik.
Profesor Vorthvs, iroka lica naborana od brige, preda svoju prtljagu straaru i privije neakinju u zagrljaj, mrmljajui svoju suut. Miles je promatrao s izuzetnom za-viu. Toplo suosjeanje njezina ujaka gotovo ju je slomilo, kao to to sav CarSigov hladni profesionalizam nije mogao; Miles napravi mentalnu zabiljeku. Hladan i praktian, to je sistem. Otrlaje suze iz oiju, poslala straara s koferom u Tienovu staru radnu sobu i povela svog ujaka u dnevni boravak.
Nakon kratka vijeanja, odlueno je da e Profesor poi s njom po Nikolaja. Miles je podupro taj prijedlog unato svom, morao je ironino priznati, sadanjem zaljubljenom volonterizmu. Vorthvs je imao obiteljsko pravo, a sam je Miles bio previe blizak s Tienovom smru. Takoer se i ljuljao na nogama jer je djelovanje analgetika i stimulansa koje je uzeo prije ruka, poinjalo slabjeti. Uzeti treu dozu u jednom danu bila bi velika pogreka. Umjesto toga, ispratio je profesora i Ekaterinu, a potom kontaktirao CarSigov stoer u Solsticiju preko osigurane kom-konzole.
Nikakvih novosti. Odskitao se natrag prema dnevnom boravku. Ovdje je bio Ekaterinin ujak; Miles bi sada trebao otii. Pokupiti svoje stvari i preseliti se u taj mitski hotel o kojem je naklapao posljednjih tjedan dana. U ovom malom apartmanu za njega nije bilo mjesta, sad kad je Vorthvs ponovno zauzeo gostinsku sobu. Nikki e opet trebati svoj krevet, a on bi sam sebe prokleo prije nego bi Ekaterinu ponovno gnjavio nabavkom grav-kreveta, ili neim gorim, za svoje vor-barunske potrebe. Sto je oekivala kad je naruivala tu stvar? Definitivno bi trebao oti-
.279    Komarr   ,.
i. Oigledno nije bio tako pristojno neutralan prema svojoj domaici kao to je mislio, pogotovo ako je i prokleti straar uspio to protumaiti da je zbog toga Tuomonen pokrenuo itavu onu listu neugodnih pitanja vezanih za kofere.
"Treba li vam to, gospodaru?" trgne ga straarev glas tik do njegova lakta.
"Uh... da. Idui put kad neki od vaih momaka bude dolazio iz solsticijskog stoera, neka mi donese standardni vojniki poljski krevet."
U meuvremenu, Miles je odteturao i sklupao se naposljetku na kauu. Za nekoliko je minuta utonuo u san.
"Moj barune Vorkosigane. Imam prvi dokumentirani dokaz, ba kakav ste traili. Pronali smo serijske brojeve para ubrzivakih konvertera, kakve su gore pronali ljudi gospodina Vorthvsa, pratei lanac kupnje Toplinskog otpada u posljednjih osam mjeseci. Konverteri su prvobitno bili isporueni na njihovu eksperimentalnu stanicu."
"Odlino", dahne Miless. "Konano, nekakva bolja veza od samog Radovasova tijela. Sad se zbilja drimo prave niti. Hvala vam pukovnie. Nastavite."
Miles se probudio kad se drutvance vratilo zajedno s Nikkijem. Sjeo je i pokuao se dovoljno pribrati da se moe suoiti s djeakom. Nikki je izgledao tiho i ustraeno, ali nije plakao niti histerizirao; izgleda da je svoje reakcije radije usmjeravao prema unutra nego prema van. Kao njegova majka.
U nedostatku enskih Ekaterininih prijateljica koje bi donosile pite i kolae u barravarskom obiaju, Miles je kod CarSiga naruio veeru. Troje odraslih vodilo je pred Nikkijem neutralan razgovor, nakon ega je on ustao i poao se sam igrati u svoju sobu, a Miles i Profesor se povukoe u radnu ne bi li razmijenili podatke. Nova se oprema, pronaena gore, uistinu pokazala neobinom, ukljuujui tu i neke vrlo izdrljive prijenosnike energije dovoljne za mali skoni brod, iji su se pojedini dijelovi raspali, rastopili i oigledno eksplodirali u tuu plazme. Profesor je to opisao kao "stvarno zanimljivo", inenjerska ifrirana fraza koja je u Milesu izazivala punu panju.
Usred svega, javio se pukovnik Gibbs putem komkon-zole. Suho se osmjehnuo obojici revizora, izrazom koji je Miles poinjao prepoznavati kao Gibbsovu verziju ekstaze.
..   Lois McMaster Buiold    280   ^
5BI        \Cr
Petnaesto poglavlje
Ekaterina je spavala bolje nego to je oekivala, ali probudila se sa shvaanjem daje veinu jueranjeg dana progurala na istom adrenalinu. Danas, prisiljenoj na iekivanje akcije, bit e tee. ekala sam devet godina. Preivjet u jo devetnaest sati. Lenje u krevetu dozvolilo je provalu nekakve tupe, zamagljene boli, unato ograivanju od posljednjeg kaosa u Tienovom ivotu. Stoga je ustala, paljivo se odjenula, zaobila straara u dnevnoj sobi, pripremila doruak i ekala.
Revizori su se ubrzo uskomeali i zahvalno doli po hranu, no svoje su kave odnijeli do osigurane komkonzole. Ponestajalo joj je stvari koje treba oistiti pa izae na balkon, ali naie na drugog straara na dunosti tako da se nije mogla tamo opustiti. Zato odnese straarima kavu, povue se u kuhinju i jo prieka.
Barun Vorkosigan se ponovno pojavi. Odbio je njezinu ponudu za jo kave i umjesto toga sjedne za stol. "CarSig mi je jutros poslao izvjee s Tienove autopsije. Koliko o tome elite znati?"
Vizija Tienova ukoenog tijela koje visi na hladnoi bljesne joj u sjeanju. "Ima li neeg neoekivanog?"
"Ne, s obzirom na uzrok smrti. Naravno, otkrili su njegovu Vorzohnsku distrofiju."
"Da, jadan Tien. Sve je ove godine potroio potiskuju-u strahovanja oko svoje bolesti da bi na kraju umro od neeg sasvim drugog." Odmahnula je glavom. "Toliko truda, toliko krivo usmjerenog. Koliko je uznapredovala, jesu li to mogli rei?"
"ivane su lezije vrlo oite, rekao je mrtvozornik. Iako po emu oni razlikuju jednu mikroskopsku mrljicu od druge to mi nije... vanjske bi simptome, ako sam dobro preveo lijeniki argon, ubrzo postalo teko prikrivati."
"Da. Mislim da sam to znala. Pitala sam se to je s unutranjim napredovanjem. Kada je poelo. Koliko je Tienovih, oh, loih procjena i ostalog ponaanja uzrokovala njegova bolest." Je li nekako trebala jo izdrati? Bi li mogla? Dok sve ne bi zavrilo u nekakvom drugaijem raspletu?
"Oteenja se dugo i polako gomilaju. Koji su dijelovi mozga zahvaeni zavisi od osobe do osobe. Ako vam to ita znai, inilo se da su se njegova koncentrirala u motorikoj regiji i perifernom ivanom sustavu. Dodue mogue je za neke njegove postupke okriviti bolest, kasnije, ako bude potrebno za spaavanje njegova obraza."
"Kako... politino. Spaavanje obraza, za koga? Ne elim to."
Osmjehnuo se pomalo ozbiljno. "Nisam ni mislio da biste. Ali imam neugodan osjeaj da e ovaj sluaj izai iz isto inenjerskog okruenja, te da e se prije ili poslije nai u vrlo prljavim politikim vodama. Ja nikad ne odbacujem i rezervnu mogunost." Zagledao se u svoje ruke, vrsto stisnute pred njim na stolu. Sivi su rukavi loe prikrivali bijele zavoje oko njegovih zapea. "Kako je Nikki noas prihvatio vijesti?"
"Bilo je teko. Poeo me  prije no to sam mu rekla  nagovarati da mu dopustim da ostane i igra se jo jednu veer. Postajui uporan i durei se, znate kakva su ve
djeca. Toliko sam eljela da ga jednostavno pustim, u neznanju. Nisam ga mogla pripremiti onoliko koliko bih voljela. Konano sam ga morala posjesti i rei mu izravno: Nikki, mora sada poi kui. Tvoj je tata noas poginuo nesretnim sluajem zbog ispranjene maske za disanje. To gaje... posve dotuklo. Gotovo sam poeljela vratiti vrijeme unatrag." Ekaterina skrene pogled. Pitala se kakve bi prikrivene oblike mogle poprimiti Nikkijeve reakcije, i hoe li ih ona moi prepoznati. Ili izai s njima na kraj. Ili ne... "Ne znam kako e se to odvijati, dugorono gledano. Kada sam ja izgubila majku... bila sam starija i mi smo znali to se sprema, a ipak je bio ok, tog dana, tog sata. Uvijek sam mislila da ima jo vremena."
"Ja zasad nisam izgubio nijednog roditelja", ree Vor-kosigan. "Mislim da je s djedovima i bakama drugaije. Oni su stari i to je nekako njihova sudbina. Kad mije umro djed bio sam potresen, ali moj svijet nije. No, mislim da mom ocu jest."
"Da", zahvalno je podigla pogled, "to je upravo ta razlika. Ovo je kao potres. Neto to se ne bi smjelo uzdrmati najednom vas potrese. Mislim da e ovoga jutra za Nikki-ja svijet biti strasniji."
"Jeste li ga ve zaskoili s novostima o njegovoj Vor-zohnskoj distroflji?"
"Pustila sam ga da spava. Rei u mu nakon doruka. Znam daje bolje ne uzrujavati dijete na prazan eludac."
"udno, i ja imam isti osjeaj s trupama. Ima li bilo to... mogu li vam pomoi? Ili biste radije to obavili u privatnosti?"
"Nisam sigurna. Danas ionako nema kole. Niste li jutros trebali mog ujaka odvesti na eksperimentalnu sta-
nicu?'
"Tono. Ali zbog ovoga moe priekati koji sat."
I r,k MrMittor Rui^lrl       1B4
"Mislim... da bih voljela kad biste mogli ostati. Nije dobro od bolesti raditi tabu-temu o kojoj je previe strano razgovarati. To je bila Tienova pogreka."
"Da", ree on ohrabrujue. "To je samo problem. Treba se samo s njime uhvatiti u kotac."
Njezine se obrve podigoe. "to hoete rei, da rjeavam probleme redom, kako mi dolaze?"
"Da, upravo tako." Nasmijei joj se, a oko oiju mu se stvore sitne borie. Da li zbog sree ili fine kirurgije, shvati ona, njegovo lice nisu nagrivali nikakvi oiljci. "To funkcionira, kao taktika ako ve ne kao strategija."
Dosljedan svojoj ponudi, barun Vorkosigan se vratio u kuhinju kad je Nikki dovravao doruak. Mijeao je crnu kavu koju je donio sa sobom, naslonio se na pult i svojim dranjem joj dao na znanje daje vrijeme. Ekaterina duboko udahne i smjesti se za stolom do Nikkija, kao da namjerava u njegovu drutvu ispiti do kraja svoju kavu, koja se, dodue, ve ohladila. Nikki je oprezno pogleda.
"Sutra nee ii u kolu", zapone ona, nadajui se da zvui pozitivno.
"Je li tada tatin sprovod? Hou li morati zapaliti paljenicu?"
"Ne jo. Tvoja je baka zamolila da njegovo tijelo vratimo na Barravar kako bismo ga pokopali uz tvog strica koji je umro kad si ti bio mali." Povratna poruka Tienove majke stigla je jutros na komkonzolu, probijajui se i skaui kroz crvotone kanale. Bila je u pismenom obliku kao i Ekaterinina njoj, vjerojatno iz istog razloga stoje pisanje doputalo da se toliko toga izostavi. "Sve emo ceremonije i prinoenje rtvi obaviti onda, kad svi budu mogli prisustvovati."
"Hoemo li ga morati povesti s nama skonim brodom?" upitao je Nikki, djelujui uznemireno.
Iz svog kuta prostorije oglasi se barun Vorkosigan: "Zapravo, CarS  Carska Sluba e se za sve pobrinuti, uz vae doputenje gospoo Vorsoisson. Vjerojatno e stii kui prije vas, Nikki."
"Oh", ree Nikki.
"Oh", ponovila je Ekaterina. "Ja... pitala sam se. Hvala vam."
Izveo je kratak naklon. "Dopustite mi da proslijedim adresu vae svekrve zajedno s uputama. Imate dovoljno drugih stvari za obaviti."
Ona kimne i ponovno se okrene svom sinu. "Uostalom, Nikki... ti i ja sutra idemo u Solsticij, posjetiti ondanju kliniku. Nismo ti prije spominjali, ali ti ima neto to se zove Vorzohnska distrofija."
Nikki sloi nesigurno lice. "Stoje to?"
"To je poremeaj zbog kojeg se, s godinama, u tvom tijelu prestaju proizvoditi odreeni proteini u pravilnom obliku da bi mogli obavljati svoju funkciju. U dananje vrijeme doktori ti mogu dati retrogen koji ispravno proizvode te proteine i koji nadoknauju tvoje. Ti si premlad da bi imao bilo kakve simptome i ovom metodom nikad ih nee ni imati." Za Nikkijevu dob i za prvi put, vjerojatno jo nije bilo potrebno objanjavati do kojih e komplikacija zbog svega toga doi u budunosti ako sam bude elio imati djecu. Suho je u sebi primijetila daje uspjela izgovoriti itavu dugo oekivanu govoranciju, a da ni jednom nije upotrijebila rije mutacija. "Sakupila sam mnogo lanaka o Vorzohnskoj distrofiji pa ih moe proitati kad bude htio. Neki od njih previe su struni, ali ima ih i nekoliko koje bi mogao savladati uz malu pomo." Eto. Ako je uspjela izbjei ukljuivanje njegovih alarma na spomen domae zadae, onda bi ovo trebao biti dovoljno neutralan nain da
mu prui informacije na koje ima pravo i koje e moi naknadno istraiti vlastitim tempom.
Nikki je izgledao zabrinuto. "Hoe li boljeti?"
"Pa, sigurno e ti morati izvaditi krv i uzeti uzorke tkiva."
Vorkosigan se ubaci: "Meni su radili i jedno i drugo, ini mi se ve tisue puta tijekom godina, zbog raznih medicinskih razloga. Vaenje krvi boli samo taj as, ali poslije vie ne. Uzimanje uzorka tkiva ne boli jer se koriste lijenikim mikrooamutom, ali kad oamut popusti onda neko vrijeme boli. Treba im samo siuni dio tebe, pa nee dugo trajati."
Izgledalo je kao da Nikki sve to probavlja. "Imate li vi tu Vorzohnsku stvar, barune Vorkosigane?"
"Ne. Moja je majka bila otrovana kemikalijom koja se zove soltoksin, prije nego to sam se rodio. Otetila je, uglavnom, moje kosti pa sam zato tako nizak." Priao je stolu i sjeo zajedno s njima.
Ekaterina je od Nikkija sad oekivala neto poput Hou li i ja biti nizak? No, umjesto toga njegove se smee oi raire od silne zabrinutosti. "Je li umrla?"
"Ne, potpuno se oporavila. Na sreu za sve nas. Sada je dobro."
On porazmisli. "Je li se bojala?"
Nikki, shvatila je Ekaterina, jo nije shvaao tko je zapravo majka baruna Vorkosigana, u kontekstu ljudi za koje je uo na satovima povijesti. Vorkosiganove se obrve zbunjeno podignu. "Ne znam. Jednog je dana moe sam upitati, kad  ako je susretne. Bio bih oduevljen da ujem odgovor." Uhvatio je Ekaterinin uznemireni pogled, ali njegove obrve ostanu nepomine.
Nikki sumnjiavo promotri baruna Vorkosigana. "Jesu vae kosti sredili pomou retrogena?"
"Naalost, nisu. To bi meni bilo mnogo jednostavnije, da je bilo mogue. ekali su sve do trenutka kad su mislili da sam prestao rasti, a tada su ih zamijenili sintetikom."
Nikki se zainteresirao. "Kako se zamjenjuju kosti? Kako se izvade van?"
"Razrezali su me", Vorkosigan napravi pokret rezanja desnom rukom po svojoj lijevoj od lakta do zapea, "ieprkali su stare kosti van, ubacili nove, povezali zglobove, transplantirali kotanu modinu u novu matricu, zatim su sve zalijepili i priekali da zaraste. Vrlo nezgodno i zamorno."
"Je li boljelo?"
"Spavao sam  anesteziran. Ima sree to moe dobiti retrogene. Sve to e ti dobiti jest nekoliko triavih injekcija."
Nikki je izgledao nevjerojatno impresioniran. "Mogu vidjeti?"
Nakon gotovo nezamjetnog oklijevanja, Vorkosigan raskopa lijevi rukav na koulji i zasue ga. "Ova blijeda tanka crta, vidi?" Nikki je sa zanimanjem radoznalo zurio u Vorkosiganovu, ali i u vlastitu ruku. On promigolji prstima, promatrajui kako se njegova ruka zatee, a miii i kosti pomiu ispod koe.
"Ja imam krastu", ponudi on zauzvrat. "Hoete vidjet'?" On nespretno povue nogavicu kako bi na svom koljenu pokazao posljednji suvenir s igralita. Vorkosigan je ozbiljno proui pa se sloi daje to stvarno dobra krasta i da e nesumnjivo vrlo brzo otpasti, i da, moda e mu ostati oiljak, ali njegova je majka u pravu kad mu govori daje ne trga. Na Ekaterinino olakanje, svi su zakopali svoju odjeu i natjecanje se nije nastavilo.
Razgovor je nakon tog vrhunca splasnuo. Nikki je na dnu tanjura umjetniki brljao po ostacima kae i sirupa, a onda je upitao: "Mogu li se ispriati?"
"Naravno", ree Ekaterina. "Operi sirup s ruku", povie ona za njim. Gledala je kako  istrava, a ne hoda  van, pa nesigurno ree: "Ovo je prolo bolje nego to sam oekivala."
Vorkosigan se ohrabrujue osmjehne. "Bili ste vrlo praktini, stoga ni njemu niste dali razloga da to prihvati drugaije."
Nakon kratke tiine Ekaterina ree: "Je li bila uplaena? Vaa majka?"
Njegova su se usta iskrivila. "Uasno, pretpostavljam." Njegove se oi smekaju i zasvijetle. "Ali koliko sam shvatio, ne i bezumno."
Dva su revizora ubrzo zatim krenula u inspekciju eksperimentalne stanice Toplinskog otpada. Nikki se potiho igrao u svojoj sobi i ona obzirno prieka dok nije zavrio i pozove ga u svoju radnu sobu da proitaju najjednostavniji i najizravniji lanak o Vorzohnskoj distroflji koji je pronala. Sjela je na komkonzolni stolac i posjela ga sebi u krilo, to je u posljednje vrijeme rijetko inila s obzirom na to da se toliko protegnuo. To to se nije opirao prisnosti ni njezinu zahtjevu odavalo je unutarnji nemir koji je tog jutra osjeao. Proao je lanak s poprilinim razumijevanjem, zaustavljajui se povremeno pitajui za izgovor i znaenje nepoznatih pojmova ili je traio da mu objasni ili pojednostavni neke zbunjujue reenice. Da nije bio u njezinu krilu ne bi otkrila kako se njegovo tijelo lagano stis-lo kad je proitao reenicu: ... kasnija su istraivanja pokazala da se ova prirodna mutacija prvi put pojavila u okrugu Vorinnis potkraj Vremena izolacije. Tek se s dolaskom galaktike molekularne biologije utvrdilo da nije po-
vezana s nekoliko starih zemaljskih genetskih bolesti ije simptome katkad oponaa.
"Ima li pitanja?" upitala je Ekaterina, kad su naposljetku stigli do kraja.
"Nee." Nikki se iskoprcao iz njezina krila i skoio na noge.
"Moe proitati jo, kad god poeli." "Huh."
Ekaterina se s naporom svladala da od njega ne zatrai neku konkretniju reakciju, shvaajui da to vie eli radi same sebe nego radi njega. Jesi li ti dobro, je li sve u redu, oprata li mi? On nije htio, nije mogao sve probaviti u jednom satu ili jednom danu ili ak godini; svaki e dan donositi izazov i prikladan odgovor na njega. Jedna po jedna prokleta stvar, rekao je Vorkosigan. A ne, hvala nebesima, sve odjednom.
To to im se barun Vorkosigan pridruio na njihovu putovanju u Solsticij dovelo je do iznenaujuih izmjena u Ekaterininim pomno izraenim planovima. Umjesto dizanja usred noi kako bi uhvatili sjedala ekonomske klase na jednotranoj eljeznici, ustat e bez urbe i otputovati CarSigovim suborbitalnim kurirskim atlom koji je ekao samo na njih, te e vremenske zone prei tako da e im ostati jedan sat vika prije Nikkijeva dogovorenog termina.
"Oboavam jednotranu eljeznicu", povjerio joj je Vorkosigan ispriavajui se nakon njezina prvog prosvjeda na spomen ovih promjena kasno naveer kad su se dva revizora vratila s cjelodnevne istrage. "U stvari, razmiljam o tome da nagovorim svog brata Marka da investira u neke tvrtke koje pokuavaju na Barravaru sagraditi jo takvih eljeznica. Ali s obzirom na to da se ovaj sluaj sve vie zahuktava, CarSig mi je jasno stavio do znanja da bi
im bilo drae kad ne bih, hvala im lijepa, putovao javnim prijevozom."
Imali su i dva tjelesna straara. Oni su odjenuli neupadljivu komarrsku civilnu odjeu zbog koje su izgledali upravo kao dva barravarska vojna tjelohranitelja u civilka-ma. inilo se da je Vorkosigan s njima znao lako izai na kraj, ili ih je po elji ignorirao kao da su nevidljivi. Ponio je izvjetaje kako bi ih proitao za vrijeme leta, ali ih je samo preletio pogledom djelujui pomalo rastreseno. Ekaterina se pitala da li mu Nikkijevo nemirno ponaanje ometa koncentraciju i bi li trebala pokuati obuzdati djeaka. No, kad su bili najudaljeniji od planeta, nekoliko rijei koje je Vorkosigan razmijenio s pilotom osigura uzbuenom Nikkiju poziv da doe naprijed i provede deset minuta u pilotskom odjeljku.
"Kako jutros napreduje sluaj?" upita ga Ekaterina dok su bili nasamo.
"Naalost, tono onako kako sam i predvidio", odgovori on. "CarSigov propust u hvatanju Soudhe postaje sa svakim satom sve vie uznemirujui. Stvarno sam mislio da e ga do sada sustii. to se tie grupe pukovnika Gibbsa i onog tima revnih CarSigovih momaka koji prebrojavaju naprave na eksperimentalnoj stanici, moj popis dijelova poprima oblik, ali proi e jo jedan dan prije negoli bude dovren."
"Je li se mom ujaku svidjela ideja?"
"Heh. Rekao je da je to naporno, to sam ve znao. A onda je pruzeo zadatak na sebe, to sam ja shvatio kao odobravanje." Protrljao je usne razmiljajui. "Zahvaljujui vaem ujaku, prole smo noi napravili jedan pomak. On se sjetio da konfiscira Radovasovu osobnu biblioteku, kad smo bili u posjetu gospoi Radovas, pa smo je poslali u CarSigov stoer na analizu. Njihov je analitiar potvrdio da je Radovasov glavni interes tehnologija skonih
brodova i crvotona fizika, to me nije posebno iznenadilo, ali tada smo osvojili glavnu nagradu."
"Soudha ili njegovi tehniari napravili su odlian posao u brisanju svih komkonzola prije nego to je do njih stigao CarSig, ali izgleda da se nitko nije sjetio biblioteke. Neki su tehniki opisi na marginama imali unesene biljeke. Profesor je bio poprilino uzbuen oko matematikih pojedinosti, ali ono to je bilo vanije jesu podsjetnici da ovu ili onu misao ili kalkulaciju prenese nekim ljudima ija su imena bila zapisana uz biljeke. Veinom su to lanovi grupe Toplinskog otpada, ali bilo je i drugih, ukljuujui jedno za koje se ini da je pripadalo jednom od unesreenih lanova ekipe za odravanje solettne postave. Sada pretpostavljamo da se Radovas i njegova oprema nisu nalazili na teretnjaku za prijevoz rudae ve da su, uz pomo nekoga iznutra, bili prokrijumareni na solettu zbog tog neeg to su ve pokuavali izvesti. Stoga, je li soletta bila osnova za ono to su radili ili su se njome posluili samo kao pokusnom platformom? CarSig danas ima agente po cijelom planetu koji ispituju i propituju kolege, roake i prijatelje svih onih sa solette ili onih koji imaju veze s njihovim opskrbnim atlom. Sutra u morati proitati sve te izvje-taje."
Zbog Nikkijev je povratka presuio ovaj obilat dotok informacija i uskoro su sletjeli na jedno od CarSigovih slubenih pristanita za atlove koje se nalazilo na rubu golemog zatvorenog grada Solsticija. Nisu poli javnim cjevovozom, umjesto toga bila im je osigurana lebdjelica i voza koji ih je poveo zabranjenim tunelima nekom zaobilaznom rutom, kojom su dodue na odredite stigli za otprilike dvije treine vremena koje bi im bilo potrebno cje-vovoznim sistemom.
Prva je stanica bio restoran na vrhu jednog od najviih solsticijskih tornjeva, pruajui gostima spektakula- vidik na glavni grad koji se blistajui prostirao pola
puta do horizonta; iako je mjesto bilo prepuno, primijeti Ekaterina, nitko nije sjeo pokraj njih. Tjelohranitelji im se nisu pridruili za jelom.
Jelovnik nije imao cijene, i u Ekaterininu srcu na trenutak zavlada panika. Nije mogla uputiti Nikkija, uostalom niti samu sebe, da izabere jeftinije jelo. Ako morate pitati za cijenu znai da si ne moete priutiti. Njezina je prvotna odlunost, da se kod Vorkosigana izbori da sama plati svoj dio, naglo splasnula.
Vorkosiganova su visina i izgled izazvali uobiajene pritajene poglede. Po prvi put je u njegovu drutvu postala svjesna da ih drugi zabunom smatraju kao j>ar ili ak obitelj. Njezina se brada zatitniki podigla. Sto, zar su mislili da je toliko udan da ne moe privui enu? To ih se, uostalom, nije ticalo.
Sljedea je stanica  Ekaterina je bila vrlo zahvalna to nije morala sama pilotirati  bila klinika u koju su stigli dobrih petnaest minuta ranije. itav ovaj let arobnim tepihom na Vorkosigana ini se nije ostavio neki poseban dojam, ali zato je Nikki bio posve oduevljen i zabavljen cijelim putem. Je li to Vorkosigan i planirao? Djeak je naglo postao tii kad su uli u dizalnu cijev u predvorju klinike.
Kad su ih uveli u prijemnu ekaonicu, Vorkosigan privue stolac tik iza Ekaterine i Nikkija, a tjelohranitelji su diskretno nestali s vidika. Ekaterina je pokazala identifikacije i knjiicu civilne slube, inilo se da sve ide glatko dok nisu otkrili podatak da je Nikkijev otac nedavno preminuo, a komkonzola klinike zahtijevala je formalno doputenje Nikkijeva zakonskog skrbnika.
Ta je stvar predobro isprogramirana, pomisli Ekaterina i upusti se u objanjavanje kako se Tienov trei roak nalazi daleko na Barravaru i o tome kako su vremenski ogranieni da Nikkijev tretman obave prije povratka. Ko-marrska ju je slubenica sluala s razumijevanjem i suos-
I
jecanjem, ali se komkonzolni program s time nije slagao pa je nakon nekoliko neuspjenih pokuaja da ga zaobie slubenica otila po svog nadreenog. Ekaterina se ugrize za usnu i protrlja dlanove o hlae na koljenima. Stii tako daleko, biti toliko blizu i sad izvisiti zbog nekakve zakonske tehnikalije...
Nadzornik, ugodan i mlad komarrski ovjek, vratio se sa slubenicom i Ekaterina ponovi svoje objanjenje. On je poslua, ponovno provjeri sve dokumente, pa joj se obrati s tonom punim aljenja:
"ao mi je, gospoo Vorsoisson. Da ste komarrski planetarni dioniar, umjesto barravarski podanik, pravila bi bila sasvim drugaija."
"Svi komarrski planetarni dioniari su barravarski podanici", istakne iza nje Vorkosigan blagim glasom.
Nadzornik se uspio povrijeeno osmjehnuti. "Bojim se da to nije ono na to sam mislio. Stvar je u tome da smo se prije nekoliko mjeseci suoili sa slinim problemom, ticalo se lijeenja kvazi-hitnog stanja vorskog djeteta Bar-ravaraca nastanjenih na Komarru. Proslijedili smo kako nam je nalagao zdrav razum. Djetetov se zakonski skrbnik poslije s time nije sloio, a zakonski se, ah, pregovori jo vode. Pokazalo se daje to bila vrlo skupa kriva procjena klinike. S obzirom na to da je Vorzohnska distrofija kronina bolest, a ne stanje koje bi trenutano ugroavalo ivot i to to biste teoretski u roku od tjedan ili dva mogli dobaviti zakonski pristanak, bojim se da u vas morati zamoliti da odgodite tretman."
Ekaterina duboko udahne, jo ne znajui bi li se zbog toga svaala ili vritala. Ali barun Vorkosigan progura se pokraj njezina ramena i nasmijei se nadzorniku.
"Dodajte mi ita, hoete li?"
Zbunjeni nadzornik to uini; Vorkosigan prekopa po depu pa izvue svoj zlatni revizorski peat, otvori ga i
pritisne na ita skupa sa svojim desnim dlanom. Progovori u mikrofon. "Mojom naredbom i za dobrobit carstva, traim i zahtijevam svu podrku i primjenu prikladnog lijenikog tretmana za Nikolaja Vorsoissona. Vorkosigan, carski revizor." Vratio je ita natrag. "Pogledajmo hoe li ovo uiniti vau mainu sretnijom." Promrmljao je sa strane Ekaterini: "Kao tamanjenje muha laserskim topom. Ciljanje je malo nezgodno, ali sigurno pogaa sve muhe."
"Barune Vorkosigane, ja ne mogu..." Jezik joj zapne i stane. Ne mogu to? Ovo nije poput natezanja oko rauna za ruak; Tienove e povlastice platiti Nikkijev tretman, samo ako nagovore Komarrane da ga naplate. Pomo koju je Vorkosigan ponudio njega nee nita kotati.
"Nita to va uvaeni ujak ne bi za vas uinio, samo da sam vam ga danas prepustio." Darovao joj je, jo uvijek sjedei, jedan od svojih nagovjetaja naklona.
Nadzornikov se izraz mijenjao od sumnjiavosti do iznenaenja dok je njegova komkonzola probavljala nove podatke. "Vi ste barun revizor Vorkosigan?"
"Vama na slubu."
"Ja... eh... uh... u kojem ste svojstvu ovdje, gospodaru?"
"U svojstvu prijatelja obitelji." Vorkosiganov se osmijeh lagano nakrivio. "Koji otvara sve birokratska vrata i openito ubrzava stvari."
Nadzornik je, za svaku pohvalu, uspio da od iznenaenja ne pone blebetati. Otpustio je slubenicu, brzo obavio prijam pacijenta i sam ih otpratio gore i predao u ruke medicinske tehniarke genetikog odjela. Zatim je nestao, a stvari su poslije tekle iznenaujue bre.
"ini se gotovo nepravedno", promrmljala je Ekaterina kad je Nikki nakratko nestao s tehniarkom da se po-
I
29S       Knn
piki u posudu za uzimanje uzoraka. "Mislim da se Nikki upravo progurao preko reda."
"Da, pa... prole sam zime otkrio da revizorski peat ima isti oivljavajui efekt na odjelu veteranske CarVojne iji su hodnici turobniji i imaju jai propuh, a ekanje je u njihovim redovima legendarno. Sasvim udnovato. Bio sam oduevljen." Vorkosiganovo je lice postalo zamiljeno i ozbiljno. "Bojim se da jo nisam naao pravu mjeru s ovom carsko-revizorskom stvari. Stoje samo uporaba moi, a to zlouporaba? Mogao sam narediti da brzopentaju gospou Radovas ili Tienu da nas one prve veeri spusti na eksperimentalnu stanicu i dogaaji ne bi... no, ne znam kakvi bi bili, osim drugaiji nego sada. Ali nisam elio..." Odlutao je u mislima i Ekaterina je, samo na asak, uhvatila izraz mnogo mlaeg mukarca ispod uobiajene maske ironije i autoriteta. Naposljetku, on nije stariji od mene.
"Jeste li predvidjeli ovaj problem s dozvolama? Morala sam se toga sjetiti, valjda, ali oni su uzeli sve podatke kada sam ugovarala termin i nita nisu rekli pa sa mislila, pretpostavljala"
"Ne taj odreeni. No, nadao sam se da u danas imati prilike biti vam od pomoi na ovaj ili onaj nain. Drago mi je daje bilo tako jednostavno."
Da, pomisli ona sa zaviu, on je sve uobiajene probleme mogao ukloniti sa svog puta. Ostavljajui mu one neuobiajene... njezina zavist splasne. Ekaterini je sa zakanjenjem sinulo da bi i on mogao osjeati nekakvu krivnju zbog Tienove smrti i daje to moda razlog zbog kojeg toliko pomae Tienovoj udovici i siroetu. Takva joj se intenzivna briga inila nepotrebnom pa se upitala kako bi ga mogla uvjeriti da ga ne krivi, a da ne stvori vie nelagodnosti negoli ve jest.
Lois McMaster Buiold    296,.
Na Nikkiju je bio obavljen itav niz testova i to u pola vremena za koje je ona smatrala da e biti potrebno. Ko-marrska se lijenica ubrzo zatim sastala s njima u ugodnom uredu; Vorkosigan je otpustio tjelohranitelje da vrebaju u hodniku.
"Nikkijev sken gena pokazuje da je sustav distrofije veinom u klasinom obliku", rekla im je lijenica, kad su Ekaterina i Nikki sjeli jedno do drugoga za njezin kom-konzolni stol. Vorkosigan je, kao i obino, sjeo iza i samo promatrao. "Ima samo nekoliko idiosinkratskih komplikacija, ali nita to na labos ne bi mogao srediti."
Svoje je rijei ilustrirala holovidom sa stvarnim iskvarenim kromosomima i kompjuterski generiranim videom koji je prikazao kako e ih tono retrovirus pokrpati da bi mogli nadomjestiti njihove nedostatke. Nikki nije postavljao onoliko pitanja koliko se Ekaterina nadala da hoe  je li zastraen, umoran, je li mu dosadno?
"Vjerujem da e nai genetiki strunjaci imati Nikkijev personalizirani retrovirus za otprilike tjedan dana", zakljuila je doktorica. "Tada e se morati vratiti na injekciju, Nikki. Raunajte da morate ostati preko noi u Solsticiju kako biste mogli doi na provjeru sljedeeg dana i, gospoo Vorsoisson, ako bude mogue posjetite nas jo jednom prije nego otputujete s Komarra. Nikkija e potom trebati ponovno pregledavati svaka tri mjeseca, to moete napraviti u klinici koju u vam preporuiti u Vor-barr Sultani. Dat emo vam disk sa svim podacima i oni bi prema tome trebali moi nastaviti. Nakon toga, s pretpostavkom da e sve ii kako treba, jednogodinji e pregledi biti sasvim dostatni."
"To je sve?" ree Ekaterina, slaba od olakanja.
"Sve."
"Jo nema oteenja? Stigli smo na vrijeme?"
297     Knmarr ,,^j^^
"Da, on je dobro. S Vorzohnskom je distrofijom teko predvidjeti, ali prema mom nagaanju u njegovom bi se sluaju napad veih staninih oteenja poeo pojavljivati pri kraju puberteta ili poetkom dvadesetih. Doli ste na vrijeme."
Dok su izlazili, Ekaterina je grevito drala Nikkijevu ruku, vrsto koraajui da bi svladala noge koje su joj bjeale. Uz jedan: "Au, mama," Nikki se izvue iz stiska i nastavi neovisno i ponosno hodati pokraj nje. Vorkosigan ih je, ruku zabijenih duboko u depove sivih hlaa, pratio smijeei se.
Nikki je zaspao u atlu s glavom u Ekaterininu krilu umjesto jastuka. Njeno ga je promatrala gladei ga po kosi, lagano da ga ne probudi.
Preko puta njih sjedio je Vorkosigan ponovno sa svojim tivom na koljenima, pogledavajui naizmjence prema njoj pa promrmlja: "Sve u redu?"
"Sve je u redu," ree ona blago. "Ali i tako udno... Nikkijeva je bolest tako dugo bila centar mog cijelog ivota. Postupno sam odbacivala sve ostalo kako bih se mogla u potpunosti koncentrirati na to, na jedinu bitnu stvar. Osjeam se kao da sam se eliila kako bih mogla sruiti neki nesalomljivi zid. I tad, kad sam konano duboko udahnula i krenula u proboj, on se jednostavno... uruio, samo tako. A ja sad tumaram naokolo po praini i ciglama, zbunjeno trepui. Osjeam se vrlo neuravnoteeno. Gdje sam sad? Tko sam sad?"
"Oh, pronai ete vi svoju ulogu. Niste je mogli totalno zagubiti, iako se prije vrtila samo oko drugih ljudi. Dajte si vremena."
"Mislila sam da je moja uloga biti supruga nekog Vora, kao enama prije mene." Letimino ga pogleda, osjeajui se neartikulirano i uurbano.
"Kad sam odabrala Tiena... morate shvatiti, to je bio moj izbor. Moj je brak bio ugovoren, ponuen, ali ne i prisilan. Ja sam ga eljela, eljela sam djecu, osnovati obitelj, nastaviti uzorak. Napraviti svoje mjesto u, ne znam, toj generacijskoj tradiciji."
"Ja sam jedanaesti po redu. Znam sve o vorskoj tradiciji."
"Da", ree ona zahvalno. "Nije da sam odabrala neto to nisam eljela ili da sam odbacila svoj centar ili bilo to drugo. Ali, nekako, nisam zavrila u prekrasnom vorskom uzorku koji sam pokuala istkati. Zavrila sam u ovom... zamrenom klupku." Njezini prsti zapleu zrakom oponaajui kaos.
Njegove se usne izvie zamiljeno i ironino. "Takoer znam stoje zamreno."
"No, znate li  pa, naravno da znate, ali... ovo sa zidom. Neuspjeh, na to sam navikla. Gotovo sam se s tim pomirila, kad sam se jednom prestala boriti protiv toga. Nisam znala da uspjeh ima tako razarajui uinak."
"Huh." Sada je ve bio naslonjen, sa tivom zaboravljenim na krilu, promatrajui je s punom pozornou. "Da... vrtoglavica na najvioj toki, eh? A nagrada za dobro obavljen posao je idui posao, i to ste u zadnje vrijeme za nas uinili, i je li to sve, porunice Vorkosigane, i... da. Uspjeh je razoran ili u najmanju ruku dezorijentirajui i dolazi bez prethodnog upozorenja. Mislim da je stvar u nagloj promjeni kretanja i smjera."
Ona zatrepe. "Kako neobino. Oekivala sam da ete mi rei kako sam budalasta."
"I porei ono to ste tako savreno tono uoili? Zato biste to oekivali?"
"Navika... pretpostavljam."
"Mm. Moete poeti uiti kako uivati u pobjedi, znate, jednom kad prevladate poetnu muninu. Taj se osjet stjee."
"Koliko je vama trebalo da ga steknete?"
On se sporo nasmijei. "Jednom."
"Onda to nije osjet ve ovisnost."
"Neto to bi vama dobro pristajalo."
Njegove su oi bile neugodno plamtee. Izazivajue? Osmjehnula se zbunjeno i zagledala se kroz lijevu stranu broda u sve tamnije komarrsko nebo dok se atl poeo sputati. On protrlja svoje usne, ali nije s njih posve izbrisao onaj udan smijeak, pa vrati svoju panju na izvjetaje.
Ujak Vorthvs ih je doekao na vratima apartmana, s diskovima u ruci i blago rastresenim smijekom na licu. Uhvatio je Ekaterininu ruku u topli stisak, pa se obranio od Nikkijeva trenutanog pokuaja da ga prisvoji i odvue kako bi mu ispriao sve o udima CarSigova atla.
"Samo as, Nikki. Otii emo u kuhinju po desert, tamo mi moe sve rei. Ekaterina. Cuo sam se s Profesoricom. Sjela je na brod na Barravaru i stii e ovamo za tri dana. Nisam ti htio spominjati sve dok ne budem siguran da e moi pobjei."
"Oh!" Ekaterina je gotovo poskoila od ushienja, istovremeno pomijeanog s brigom. "Oh, ne, gospodine, nemoj mi rei da si jadnu enu naveo da se provue kroz pet crvotonih skokova od Barravara do Komarra samo zbog mene? Ona ima skonu bolest!"
"To je zapravo ideja baruna Vorkosigana", ree ujak Vorthvs.
Vorkosigan uhvaen u stupicu namjesti na to vedri osmijeh i oprezno slegne ramenima.
"Iako sam imao najbolju namjeru dovui je ovamo zbog mene samog", nastavio je ujak Vorthvs, "na kraju semestra. Ovo je samo ubrzalo raspored. Njoj se Komarr svia, jednom kad stigne ovamo i oporavi se od skokova. Mislio sam da e ti biti drago."
"Nisi trebao  ali, oh, drago mi je, strano mi je drago."
Vorkosigan se na ove rijei uspravi i njegov se osmijeh opustio u samozadovoljnosti koja ju je nevjerojatno zabavila. Ekaterina sad nije bila sigurna, raspoznaje li ona bolje njegove suptilne izraze lica ili ih on manje skriva.
"Ako ti nabavim kartu, bi li je otila doekati na skonu stanicu?" dodao je ujak Vorthvs. "Bojim se da ja neu imati vremena, a ona mrzi putovati sama. Moi e je vidjeti dan ranije i moi ete provesti neko vrijeme nasamo, na posljednjoj etapi puta prema dolje."
"Jasno, gospodine!" Ekaterina je gotovo zadrhtala shvativi koliko je udjela za tim da vidi svoju ujnu. Toliko je dugo ivjela u Tienovoj orbiti da joj je njezina izoliranost postala normalna. Ekaterina je Profesoricu ubrajala u jednu od rijetkih nemalodunih roakinja koje je imala. Prijateljica  saveznica! Komarrske ene koje je Ekaterina upoznala bile su dosta drage, ali bilo je toliko toga to one nisu razumjele... ujna Vorthvs zna davati otre komentare, ali ona razumije dubinski.
"Da, da, Nikki" ree ujak Vorthvs. "Miles. Kad bude spreman, naimo se u mojoj sobi pa moemo dananji napredak pregledati na komkonzoli."
"Imamo li to? Zanimljivo?"
Ujak Vorthvs naini slobodnom rukom pokret 'tako--tako'. "Zanimalo bi me hoe li ti pronai neki smisao, ako ga uope ima."
1C\\
"Kako elite. Pokucajte na moja vrata kad budete spremni." Vorkosigan se osmjehne Nikkiju, pozdravljajui Profesora neodreenom gestom u stilu salutiranja pa se povue.
Nestrpljivo ekajui svoj red, Nikki odvue svog prau-jaka u kuhinju kako mu je bilo obeano; Ekaterina je samo mogla biti zahvalna stoje CarSigov atl ostavio na njega vei dojam od lijenikih pretraga. Zadovoljno je pola za njima.
esnaesto poglavlje
Rano sljedeeg jutra Miles je u koulji i hlaama, ali bosonog zakoraio u hodnik s toaletnom torbicom pod rukom. Mora podsjetiti Tuomonena da mu vrati njegov medicinski pribor. CarSigovi strunjaci nisu uspjeli u njemu pronai nikakve eksplozivne naprave, ili bi ga o tome ve do sad izvijestili. Njegova je ranojutarnja meditacija bila prekinuta kad je ugledao Ekaterinu, jo uvijek odjevenu u kunu haljinu, i s kosom u neobinom ali privlanom neredu, kako se naslanja na vrata kupaonice.
"Nikki", prosike ona. "Odmah otvori vrata! Ne moe se unutra skrivati cijeli dan."
Prigueni, mlaahni glas odgovori joj tvrdoglavo: "Mogu."
Stegnutih usana ona ponovno zakuca, urno no tiho, a onda se lagano trne kad ugleda Milesa pa se uhvati za ovratnik svoje haljine.
"Oh, barune Vorkosigane."
"Dobro jutro, gospoo Vorsoisson", ree on uljudno. "Ah... problemi?"
Ona skrueno kimne. "Mislila sam daje juer sve prolo iznimno glatko. Nikki je pokuao ustrajati u tome da je danas previe bolestan da ide u kolu, zbog svoje Vorzoh-nske distrofije. Ponovno sam mu objasnila da to ne ide ta-
ko, ali je on postajao sve tvrdoglaviji i tvrdoglaviji. Moljakao je da ostane kod kue. Ne, ne samo tvrdoglav. Mislim da se ustraio. Ovo nije uobiajeno pretvaranje." Ona glavom pokae prema zakljuanim vratima. "Pokuala sam biti stroga. Nije bila ba najbolja taktika. Sad se uspaniio."
Miles se sagne i pogleda bravu koja je bila najobinija mehanika. teta to nije ona koja se otvara na dodir dlana; znao je nekoliko trikova s tima. Ova ak nije imala ni vijke, ve nekakvu vrstu zakovica. Trebala bi mu poluga za razvaljivanje. Ili lukavtina...
"Nikki", zazove Ekaterina s nadom. "Ovdje je barun Vorkosigan. Mora se oprati i obui da moe otii na posao."
Tiina.
"Rastrgana sam", promrmlja Ekaterina tiim glasom. "Odlazimo za nekoliko tjedana. Nekoliko proputenih lekcija nije vano, ali... nije to bit."
"Kad sam bio njegovih godina iao sam u privatnu vor-sku kolu slinu ovoj", odgovori joj mrmljajui Miles. "Znam ega se boji. Ali mislim daje va nain razmiljanja ispravan." Zamiljeno se namrtio, potom odloio svoju torbicu i u njoj potraio tubu s depilacijskom kremom pa je obilato namazao po noas izrasloj bradi. "Nikki?" pozove ga glasnije. "Mogu li ui? Sav sam u depilacijskoj kremi i ako je ne isperem poet e mi nagrizati kou."
"Nee li shvatiti daje moete isprati i u kuhinji?" proape Ekaterina.
"Moda. Ali ima samo devet godina, kladim se u to da mu je depilacija jo uvijek misterij."
Nakon nekoliko trenutaka zauje se Nikkijev glas: "Moete ui unutra, ali ja ne izlazim van. Opet u se zakljuati."
"Poteno", dopusti mu Miles.
ukanje oko vratiju. "Da ga zgrabim kad ih otvori?" upita Ekaterina neodluno.
"Ne. To bi prekrilo na preutni dogovor. Ja u ui, a onda emo vidjeti to e se dogoditi. Ako nita drugo, imat ete pijuna s druge strane."
"ini se nepotenim da vas iskoristim na takav nain."
"Mm, ali djeca se usuuju suprotstavljati samo onima kojima potpuno vjeruju. injenica to sam mu ja jo uvijek stranac daje mi prednost, a vama nudim daje iskoristite."
"Prilino tono. Pa... u redu."
Vrata se za milimetar oprezno otvorie. Miles poeka. Otvore se jo malo ire. On uzdahne, okrene se bono i sklizne unutra. Nikki ih odmah opet zalupi i okrene klju.
Djeak je bio odjeven za kolu, u svojoj obrubljenoj uniformi u ozbiljnim sivim i smeim tonovima, ali bez cipela. Cipele su najvjerojatnije predstavljale vrhunac problema jer su one odreivale bezuvjetnu obvezu izlaska. Nikki se povukao i sjeo na rub kade; Miles je poloio svoj toaletni pribor na pult i zavrnuo rukave pokuavajui bre misliti ovako prije kave. Ili bilo kako misliti. Njegova je rjeitost, u prolosti, inspirirala vojnike prije suoavanja sa smru ili se nejasno prisjeao. Pokuajmo sada neto stvarno teko. Nastojei dobiti na vremenu i inspiraciji, metodino je oprao zube, a depilacijska je krema istovremeno dovrila svoj zadatak. Isprao je ljepljivi rezultat, osuio je lice runikom koji je prebacio preko ramena pa se oslonio leima na vrata, polako sputajui rukave i zakopavajui manete.
"Pa, Nikki", ree naposljetku. "U emu je problem s tvojim jutronjim odlaskom u kolu?"
Suze, koje su bile zamrljane ispod djeakovih prkosnih oiju, zablistaju kad ih je obasjalo svjetlo. "Bolestan sam. Imam onu Vorzohnsku stvar."
"Nije zarazna. Ne moe je nikomu prenijeti." Osim nainom na koji si je ti dobio. Po zaprepatenom izrazu Nikkijeva lica, znao je da ideja o tome da bi mogao zaraziti nekog drugog djeaka nije ni pala napamet. Ah, sa-mousredotoenost djetinjstva. Miles zastane, pitajui se kako da pristupi pravom problemu. I po prvi put u ivotu, zapitao se kako su neki aspekti njegova djetinjstva izgledali iz kuta gledanja njegovih roditelja. I ovakvo simultano gledanje na stvari iz dva oprena kuta gledanja zada mu vrtoglavicu. Ti vraga, kako sam seja naao na neprijateljskoj strani ?
"Zna", filozofirao je Miles, "nitko nee znati da je ima osim ako im ti ne kae. Ne mogu je ba namirisati na tebi, ne?"
Tvrdoglavi se izraz podvostruio. "To je i mama rekla."
Jo je jedan pokuaj pao u vodu. Uostalom, tajnovitost nosi sa sobom svoje probleme, stoje Tienov ivot i demonstrirao. Zatomivi privremenu elju da zadavi djeaka zbog zadavanja dodatnog stresa Ekaterini, Miles upita: "Jesi li ve dorukovao?"
"Daa."
Znai, izgladnjivanje ili podmiivanje hranom bilo bi presporo. "U redu... dogovor. Ja tebi neu rei da si sve ovo prenapuhao ako ti meni ne kae da te ne razumijem."
Ovo je zaplijenilo njegovu panju i Nikki podigne pogled. Daa. Pogledaj me mali. Miles je doao u napast ali je odluio ne posluiti se bilo kakvim argumentima koji bi smrdili na prijetnju i koji bi ga malo pomalo prisilno satjerali uz zid. Argumentima koji bi na primjer zvuali ovako: Kako moe oekivati da e ikad skakati kroz crvoto-ine ako nema hrabrosti suprotstaviti se ovomu? Nikki se ve naao uz zid, koji je sam podigao, svoje slabo utoite. Bilo kakva prisila samo bi ga jo jae prignjeila. Trik je bio u tome da se zid spusti. "Iao sam u privatnu kolu vrlo na-
lik tvojoj. I nije bilo trenutka kad se nisam morao nositi s tim to su me moji drugovi u razredu doivljavali kao vor-skog mutca. Kad sam doao do tvojih godina, imao sam ve nekoliko strategija. Priznajem da je ih je nekoliko ispalo kontraproduktivno."
Kroz zdravstveni pakao svog djetinjstva proao je hrabro, stisnutih zuba i trpei, ali sjeao se nekolicine svojih drugova koji su, nakon otkria da je zbog njegovih krhkih kostiju fiziko maltretiranje preopasno  za njih same, jer se dokazi nisu mogli prikriti  nauili da ga samim rijeima dovedu do suza ponienja. Naredniku Bot-hariju, koji je svakoga dana odvodio Milesa u to akademsko istilite, brzo je prelo u naviku da ga dobro pretrese i zaplijeni mu oruje svih vrsta, od kuhinjskih noeva do vojnog oamuta ukradenog iz futrole kapetana Koudelke. Nakon toga je Miles u rat kretao na lukaviji nain. Trebale su mu gotovo dvije godine da neke od svojih suuenika naui da ga ostave na miru. Uili su sve u esnaest. No kad bolje razmisli, nijedna od njegovih strategija "kako preivjeti jo jedan dan u koli" ne bi bila ba najbolja ideja... u stvari, otkriti Nikkiju samo nekoliko njih bila bi izuzetno loa ideja. "Ali to je bilo prije dvadeset godina, na Barravaru. Vremena su se promijenila. to zapravo misli da bi ti tvoji prijatelji napravili?"
Nikki slegne ramenima. "Nemam pojma."
"Pa, reci mi nekoliko pretpostavki. Ne moe isplanirati strategiju bez dobrog obavjetajnog podatka."
Nikki opet slegne. Nakon nekog vremena ree: "Nije to to e rei, nego to e misliti."
Miles ispusti dah. "To je... vrlo slaba osnova od koje mogu poeti, zna. Boji se to e netko u budunosti misliti. Obino moram izbrzopentati nekoga da saznam to u stvari misli. Ali ak mi ni brzopent ne bi otkrio to e misliti."
Nikki se usue. Miles sa aljenjem odbaci ideju da mu kae kako e mu, ako nastavi ovako grbiti lea kraljenica jednom ostati u tom poloaju, i izgledati poput Mileso-ve. Postojala je mala, ali uasna mogunost da bi mu djeak mogao povjerovati.
"Ono to sad trebamo", uzdahne Miles, "jest CarSigov agent. Netko tko e izvidjeti nepoznati teren i prouavati to e stranci koje susretne uiniti ili misliti. Netko tko e paljivo sluati, promatrati i pamtiti pa donijeti izvjetaj. Taj netko morat e to ponoviti vie puta, svaki put na novome mjestu. Prokleto je zastraujue, prvi put."
Nikki pogleda prema gore. "Kako znate? Rekli ste da ste bili kurir."
Dovraga, deko je otrouman. "Ja, ovaj, ne smijem o tome govoriti. Nisi provjeren. Ali, bi li rekao daje tvoja kola opasna kao, recimo, Jacksonovo Skrovite ili Eta eta? Uzmimo ih isto kao par, ah, nasuminih primjera."
Nikki je zurio u tiini i Miles se poboja da je kod djeaka ovim svojim odraslim eprtljanjem zasluio opravdan prezir.
"No, rei u ti neto to jesam nauio."
Ovo je privuklo Nikkijevu panju, ili je barem podigao pogled.
Nastaui; nee ti pruiti vie. "Drugi puta nije tako zastraujue. Poslije sam prieljkivao da sam mogao poeti od drugog puta. Ali jedni nain da se domogne drugog puta jest da to obavi prvi put. Zvui paradoksalno ali da bi neto bilo lagano prvo mora biti teko. U svakom sluaju, ne mogu ti prepustiti nijednog CarSigova agenta kako bih provjerio ima li u tvojoj koli antimutantskih aktivnosti."
Nikki podozrivo frkne nosom, osjetljiv i na tu najmanju naznaku patroniziranja.
Milesov se smijeak iskrivi i on ozbiljno zakljui. "Osim toga bilo bi to pretjerivanje, ne misli li?"
"Valjda." Mrzovoljno se zgrbio.
"Idealan CarSigov izvia bi ionako bio netko tko bi se neprimjetno uklopio. Netko tko poznaje teritorij k'o vlastiti dlan i tko ne bi radio opasne pogreke zbog neznanja. Netko tko se ne bi odao i tko ne bi dopustio da mu se predrasude nau na putu njegovim zapaanjima. I ne bi se uputao u borbe jer bi to razotkrilo njegov tajni identitet. Uspjeni carski agenti, koje ja poznajem, vrlo su praktini ljudi."
Neizravno pogleda Nikkija. Ovo nije ilo ba najbolje. Pokuaj neto drugo. "Najmlai agent kojeg sam ikad uposlio imao je oko deset godina. To nije bilo na Barrava-ru, to nije ni vano u ovoj prii, i ne mislim da si ti ita manje bistar ili sposoban nego to je ona bila."
"Deset?" ree Nikki, privremeno trgnut iz svog mrzovoljnog klupka. "Ona?"
"Dao sam joj jednostavan kurirski zadatak. Ona se mogla provui neprimijeena tamo gdje uniformirani pla  gdje uniformirane odrasle osobe ne bi. Sad, voljan sam biti tvoj taktik savjetnik u ovoj, ah, misiji uvlaenja u kolu, ali ne mogu djelovati bez obavjetajnih podataka. A najbolji agent za njihovo prikupljanje je, u ovom sluaju, ve na poloaju. Usuuje li se?"
Nikki slegne ramenima. Ali njegovo rezervirano dranje popraeno grickanjem usnica polako popusti i on pone premiljati o svemu. "Deset... djevojica..."
Pogodak, bez sumnje ist pogodak. "Uvrstio sam je na svoj CarSigov trokovnik kao lokalnog dounika. Naravno, bila je plaena. Ista tarifa kao i za odrasle. Malen ali vrijedan doprinos ubrzanom privoenju te misije uspjenom kraju."
ino
Miles se za trenutak zagledao u daljinu s onom vrstom prisjeanja koja su obino prethodila dugim i dosadnim priama odraslih. Kada je zakljuio daje udica progutana, odglumio je kako je doao k sebi i slabano se osmjehnuo Nikkiju.
"No, dosta o tome. Dunost zove. Ja jo nisam doru-kovao. Ako odlui izai, bit u ovdje jo nekakvih desetak minuta."
Miles otkljua bravu i izae. Znao je da Nikki nije povjerovao niti u treinu onog to je rekao, iako je za razliku, i promjenu, od nekoliko prijanjih pregovora, ovaj put sve bilo istinito. No, barem mu je uspio ponuditi liniju odstupnice iz ove nemogue situacije.
Ekaterina je ekala u hodniku. Stavio je prst na usta i priekao trenutak. Vrata su ostala zatvorena, ali se brava nije okrenula. Miles pokae Ekaterini da ga slijedi pa su na prstima otili u dnevnu sobu.
"Fiju", ree Miles. "Mislim daje ovo bila najzahtjevnija publika pred kojom sam ikad nastupao."
"Sto se dogodilo?" pitala je Ekaterina zabrinuto. "Izlazi li?"
"Jo nisam siguran. Iznio sam mu nekoliko > novih stvari o kojima mora razmiljati. Nije djelovao onoliko uspanieno. A i uskoro e mu tamo postati veoma dosadno. Ostavimo mu jo vremena pa emo vidjeti."
Miles je upravo bio pri kraju sa svojom kaom i kavom kad je Nikkijeva glava oprezno virnula kroz kuhinjska vrata. Zaustavio se kod ulaza i lupkao petom o dovratak. Ekaterina koja je sjedila nasuprot Milesu stavi ruku na usta i prieka.
"Gdje su mi cipele?" upita malo zatim Nikki.
"Ispod stola", ree Ekaterina, s oitim naporom zadravajui savreno neutralan ton. Nikki upuza ispod kako
bi ih dohvatio, a onda prekrienih nogu sjedne na pod do vrata da ih navue.
Kada je ponovno ustao, Ekaterina paljivo upita: "eli li da netko ode s tobom?"
"Nee." Njegov pogled se samo nakratko susretne s Mi-lesovim, onda se odvue u dnevni boravak kako bi uzeo kolsku torbu pa sam izae kroz izlazna vrata.
Ekaterina se u polupridignutom poloaju osvrne unatrag, a onda klonulo utone u stolac. "Svata. Sve mislim bih li trebala nazvati kolu i provjeriti je li stigao."
Miles razmisli. "Da. Ali ne dopustite da Nikki sazna da ste provjeravali."
"Tono." Promukala je kavu po dnu svoje alice i oklijevajui upitala: "Kako ste to izveli?"
"Izveo,to?"
"Izvukli ga odande. Daje Tien... obojica su tvrdoglavi. Tien bi katkad postajao toliko frustriran Nikkijem, ne bez razloga. Prijetio bi da e sruiti vrata i odvui Nikki-ja u kolu; ja bih jurila uokolo smirujui ga, panino se bojei da e stvari izmaknuti kontroli. Iako se ini da nikad nisu. Ne znam je li to zbog mene ili... Tien bi se poslije osjeao posramljeno, nije se dodue nikad ispriao, ali bi mu kupio... pa sad nema veze."
Miles pone licom crtkati po dnu svoje zdjelice, nadajui se da njegova elja za njezinim odobravanjem nije presramotno oita. "Nikad nisam bio sklon fizikim rjeenjima. Samo sam se... poigrao njegovim umom, opustio ga. Trudim se da nikad ne oduzmem obraz onomu s kime pregovaram."
"ak ni djetetu?" Njezine se usne uviju, a obrve podignu u izrazu koji nije znao kako bi protumaio. "Rijedak pristup."
3 I I      Komarr
"Pa, moda je moja taktika unijela element iznenaenja. Priznajem da mi je palo na pamet da naredim nekom od CarSigovaca da razvale vrata, ali mi se inilo da bi to ispalo kao vrlo blesava zapovijed. U pitanju nije bilo samo Nikkijevo dostojanstvo."
"Pa... hvala vam to ste bili tako strpljivi. Ne oekuje se ba od vane osobe koja ima drugih obveza da jo ima vremena za djecu."
Glas joj bijae topao; bila je zadovoljna. Oh, dobro. Blebnuo je u olakanju. "Pa, ja imam. To se podrazumijeva. Moj je tata uvijek imao, vidite  vremena za mene. Poslije, kad sam shvatio da nisu svi oevi takvi, jednostavno sam zakljuio da je to onda osobina samo onih jako vanih osoba koje imaju najvie obaveza."
"Hm." Spustila je pogled na svoje ruke obgrljene oko alice i osmjehnula se vragolasto.
Profesor Vorthvs ue teka koraka, u svojoj udobnoj i izguvanoj dnevnoj odjei, koja mu je pristajala jedva neto bolje od pidame. Odijelo je bilo izraeno kod krojaa, prikladno njegovu statusu carskog glasa, ali mora da je, pomisli Miles, svog krojaa otjerao u oaj prije nego to ga je nagovorio na kroj ba kakav je on elio, S mnogo prostora u depovima, kao to je jednom prilikom objanjavao Mi-lesu dok je Profesorica okretala oima. Vorthvs je u te prostrane odjeljke trpao diskove s podacima. "Jesi li spreman Miles? Upravo je zvao CarSig da nas obavijesti kako e nas zrano vozilo i voza ekati na Zapadnim dokovima."
"Da. Vrlo dobro." S osmijehom isprike upuenim Eka-terini, Miles iskapi ostatak svoje kave i ustane. "Hoete li danas biti dobro, gospoo Vorsoisson?"
"Da. Naravno. Moram mnogo toga napraviti. Imam sastanak s ostavinskim savjetnikom i hrpu toga to trebam spakirati i sloiti... straar nee morati ii sa mnom, zar ne?"
...    Lois McMaster Buiold     312
"Ne, osim ako vi to poelite. Dok vas nema, ostavit emo jednog ovjeka na dunosti. Ali da su Komarrani eljeli taoce, mogli su prve veeri uzeti mene i Tiena." I zadati si jo vee brdo nevolja. Da bar jesu, pomisli Miles sa aljenjem. Do sad bi njegov sluaj puno dalje dogurao. Soudha je previe prokleto pametan. "Da mislim da ste vi i Nikki u ikakvoj moguoj opasnosti" Smislio bih nain da vas iskoristim kao mamac  ne, ne. "Ako se osjeate imalo nelagodno, bit u vie nego sretan da vam dodijelim jednog ovjeka."
"Ne, zbilja."
Opet onaj lagani smijeak. Miles pomisli kako bi s uitkom mogao provesti ostatak jutra prouavajui sve fine izraaje njezinih usana. Popis opreme. Ide prouavati popis opreme. "Tada vam elim ugodno jutro, gospoo."
Gospodin revizor Vorthvs je, nakon prvog razmatranja novonastale situacije, odluio da e svoj osobni stoer postaviti vani, u eksperimentalnoj stanici Toplinskog otpada. Miles je morao priznati da je stanica bila dobar izbor iz sigurnosnih razloga; teko daje tamo netko mogao sluajno nabasati ili dolutati neopaen preko pustog terena kojim je stanica bila okruena. Pa sad, on i Tien jesu, ali oni koji su se nalazili u zgradi su u to vrijeme bili zauzeti, a i Tien je oigledno posjedovao pogubnu sreu koja je graniila s anti-genijalnou. Miles se pitao to je prvo sinulo Soudhi; je li to to je njegov odjel dobio takvo mjesto koje bi bilo savreno za tajnoviti posao pokrenulo njegovu ideju o projektu nepostojeih zaposlenika ili je najprije imao ideju, a potom je izmanevrirao tako da dobije pravo unapreenje kojim e zadobiti kontrolu nad stanicom? Ovo je bilo samo jedno od pitanja s dugake liste, koje mu je Miles silno elio postaviti, pod brzopentom.
Nakon to je CarSigovo zrano vozilo isporuilo dvojicu revizora, Miles najprije krene u provjeru svoje, ili bolje reeno, CarSigove inventorne ekipe pod vodstvom bojnika D'Emorija. Narednik na dunosti obeao je dovrenje zamornih identifikacija, brojenja i dvostruke provjere svakog pominog objekta u stanici, prije konca ovoga dana. Miles se potom vratio Vorthvsu koji je savio neku vrstu inenjerskog gnijezda u jednoj od dugakih radnih soba u gornjem dijelu s uredima, prostranim stolovima, mnogo svjetla i s razgranatom mreom vrlo snanih komkonzola. Profesor je progunao pozdrav iza pagetolike viebojne matematike projekcije, koja je svjetlucala iznad njegove videoploe. Miles se smjestio u komkonzolni stolac stanice kako bi prouio rastuu listu stvarnih predmeta za koje je pukovnik Gibbs tvrdio da ih je Toplinski otpad platio, ali se vie nisu mogli pronai u prostoru Toplinskog otpada, s nadom da e mu iz podsvijesti izroniti nekakav poznati uzorak u inventuri svega naruenoga.
Neto poslije, Profesor iskljui svoj holovidni prikaz i uzdahne. "Pa, nema sumnje da su gradili neto. Ekipa gore juer je pokupila jo krhotina, veinom rastopljenih."
"Predstavlja li stoga na inventar jedno neto, uniteno zajedno s Radovasom, ili dva neeg?" zapitao se naglas Miles.
"Oh, mislim da su najmanje dva. Iako drugi moda jo nije bio sastavljen. Ako se pogleda iz Soudhine perspektive, moe se ustanoviti da mu posljednjih mjesec dana i nije ilo za rukom."
"Da, ako itav onaj nered u svemiru nije bila nekakva uistinu bizarna samoubilaka misija ili bratoubilaka sabotaa ili... i gdje je Marie Trogir, sveca mu? Nisam uope siguran da i Komarrani to znaju. Kad je razgovarao sa mnom, inilo se da Soudha pokuava iz mene izmusti
znam lija neto o njoj. Osim ako to nije bilo samo jo jedno njegovo navoenje na krivi trag."
"Jesi li u svojoj inventuri ve otkrio neto?" upita Vor-thys.
"Mm, ne ba ono to traim. Konaan izvjetaj s Rado-vasove autopsije otkrio je neke stanine distorzije, pored golemih, namjerno se koristim tim izrazom, ozljeda. Podsjetilo me pomalo na ono to se dogaa ljudskom tijelu kad se nae u blizini udara gravitacijske imploderske zrake. Izravan pogodak je, naravno, vrlo prepoznatljiv po razornim ozljedama po itavu tijelu, no udar u neposrednoj blizini tijela moe ubiti a da zapravo ne raznese tijelo. Otkad sam prvi put vidio sken stanica pitao sam se je li Soudha radio na novoj vrsti gravitacijsko imploderskog projektila ili nekog drugog gravitacijskog borbenog oruja. Znam da ih strunjaci za oruje ve dugo ele proizvesti u veliini za osobnu uporabu. Ali... popis dijelova ne odgovara u potpunosti tome. Tu ima i gomila nekih snanih ureaja za prijenos energije, ali nek' sam proklet ako ja shvaam na to je prenose."
"Strano me zanimaju oni matematiki izrauni pronaeni u Radovasovoj biblioteci", ree Vothvs. "Razgovarao si sa Soudhinim matematiarom Cappellom  kakav je tvoj dojam o njemu?"
"Teko je rei, s obzirom na to da sad znam da mi je tijekom itavog intervjua lagao u oi", ree potiteno Miles. "Zakljuujem da se Soudha nadao kako e ovaj zadrati hladnu glavu, u vrijeme kad se itav tim vraki urio da dovri svoje povlaenje. Sad shvaam da je Soudha bio vrlo izbirljiv u tome koga e mi pripustiti", Miles zastane, nesiguran kako da izloi logiku svog sljedeeg zakljuka. "Mislim da je Cappell kljuni ovjek. Moda odmah iza Soudhe. Iako i raunovotkinja, Foscol... ne. etvero. Soudha, Foscol, Cappell i Radovas. Oni su jezgra. Kladim
I I C
se s vama u betanske dolare da je ljubavna veza izmeu Radovasa i Trogir potpuna izmiljotina u svrhu bacanja praine u oi, uvjerljiva dimna zavjesa koju su stvorili nakon nesree ne bi li dobili na vremenu. Ali, u tom sluaju, gdje je Trogir sada?" Tren poslije doda: "Jesu li svoju tvorevinu kanili upotrijebiti ili prodati? Ako su je eljeli prodati, gotovo je sigurno da su kupca traili izvan carstva. Moda je Trogir prela sve i odnijela specifikacije nekom veem ponuau. CarSig na svim skonim tokama za izlazak iz carstva vreba nae nestale Komarrane. Imali su samo nekoliko sati prednosti, nisu mogli zbrisati prije nego se stegnuo obru. Trogir je, naime, imala dva tjedna prednosti. Ve je davno mogla nestati."
Vorthvs odmahne glavom, odbijajui bilo kakvo daljnje zakljuivanje u nedostatku dokaza; Miles uzdahne pa se vrati svojoj listi.
Nakon jednog sata, Miles je poeo kiljiti od buljenja u kilometarski dug i beskrajno dosadan inventurni ispis. Misli mu odlutaju i poeli da se poput hiperaktivne pijavice prilijepi za sve agente na terenu koji tragaju za izbjeg-lim Komarranima. Jedno po jedno, zakljui on; nauio je da ne treba prieljkivati za bratom blizancem ili bilo kakvim umnogostruenjem samoga sebe. Miles se sjeti stare barravarske ale o Vor gospodaru koji je skoio na svog konja i odjahao u svim smjerovima. Kretanje prema naprijed funkcioniralo je kao strategija tek ako se tono odredi u kojem je smjeru taj naprijed. Naposljetku, gospodin revizor Vorthvs nije se vrtio u krug; smireno je sjedio u sreditu i ekao da sve doe k njemu.
Milesovu meditaciju o dokazanim manama kloniranja prekinuo je poziv pukovnika Gibbsa. Na Gibbsovu je licu titrao suzdran osmjeh nevjerojatne samozadovoljnosti.
Profesor se primakne kako bi se naao u dosegu videopri-jenosa pa je naslonjen na Milesov stolac sluao Gibbsa.
"Gospodine revizore. Gospodine revizore." Gibbs im obojici kimne. "Pronaao sam neto udno za to pretpostavljam daje ono to ste traili. Konano smo uspjeli ui u trag pravim narudbama koje su se skrivale iza najveih izdataka Toplinskog otpada za kupnju opreme. U posljednje dvije godine kupili su pet Necklinovih vanjskih generatora, izraenih po narudbi, od komarrske tvrtke za proizvodnju pogona skonih brodova. Imam ime i adresu tvrtke i kopije svih faktura. Bollan Dizajn  to je izvoa  jo uvijek imaju u datoteci tehnike specifikacije."
"Soudha je gradio skoni brod?" promrsi Miles, pokuavajui to zamisliti. "ekajte sekundu, Necklinovi klipovi dolaze u paru... moda su jedan slomili? Pukovnie, je li CarSig ve posjetio Bollana?"
"Jesmo, kako bismo potvrdili krivotvorenu fakturu. ini se da je Bollan Dizajn savreno legalna, iako mala, tvrtka; u poslu je oko trideset godina, mnogo due nego to traje ova pronevjeriteljska operacija. Nije u mogunosti konkurirati velikim proizvoaima kao Toscane Industriji, pa se specijalizirala za neobine i eksperimentalne dizajne i uobiajene izvanpogonske popravke klipova zastarjelih skonih brodova. Izgleda da tvrtka Bollan nije prekrila nikakve propise i da je sa Soudhom poslovala s potenim namjerama. Fakture su od Bollana otile jo nepromijenjene; to je uinjeno kad su stigle na Foscolii-nu komkonzolu, oigledno. Ipak... glavni dizajnerski inenjer koji je na narudbi izravno radio sa Soudhom, nije na posao doao ve tri dana, niti gaje moj agent pronaao kod kue."
Miles prokune u bradu. "Kladim se da izbjegava ispitivanje brzopentom. Osim ako mu tijelo ne naemo u ne-
kom jarku. U ovom trenutku moglo bi biti oboje. Vjerujem da ste izdali nalog za njegovo uhienje?"
"Naravno, gospodine. Da vam preko osiguranog kanala prebacim sve podatke koje smo jutros sakupili?"
"Da, molim vas", ree Miles.
"Posebice tehnike specifikacije", uskoio je Vorthvs preko njegova ramena. "Nakon to ih pregledam, moda u eljeti porazgovarati s ljudima u BoUanu koji Jesu jo uvijek tamo. Pukovnie, mogu li zagnjaviti CarSig da osigura da ostali ne odu na neki nenadan odmor prije nego stupim s njima u kontakt?"
"Ve uinjeno, gospodine."
Jo uvijek djelujui samozadovoljno, Gibbs se iskljui, a na njegovu se mjestu pojave obeani financijski i tehniki podaci. Vorthvs je odmah pokuao utrapiti financijske izvjetaje Milesu i on ih uredno pohrani i krene s Vor-thvsom pregledavati tehnika oitavanja.
"Pa", ree Vorthvs, poto je prvo na brzinu pregledao sve podatke i na osnovu toga uspio podii holovidni prikaz koji je polagano i u boji trodimenzionalno rotirao iznad njegove videoploe. "to je, dovraga, ovo?"
"Nadao sam se da ete mi to vi rei", dahne Miles, sada za promjenu, nagnut nad Vorthvsov stolac. "Zasigurno ne izgleda kao ijedan Necklinov klip koji sam dosada vidio." Linije koje su se okretale u zraku prikazivale su oblik nalik na krianca vadiepa i lijevka.
"Svi se nacrti lagano razlikuju", primijetio je Vorthvs, pokazujui uz ovaj prvi jo etiri oblika iz serije. "Sudei po datumu, svaki su sljedei model poveavali."
Prema priloenim mjerilima, prva su tri bila relativno mala, duine nekoliko metara i s metar i neto irine. etvrti je po dimenzijama bio dvostruko vei od treeg. Peti je na irem kraju imao oko etiri metra i duina mu je bila
oko est metara. Miles si predoi veliinu vrata sobe za sastanke u zgradi do ove. Kamo god je ovaj posljednji bio dostavljen  prije etiri tjedna?  to nije bilo ovdje. A takav ureaj fine preciznosti poput Necklinova klipa, ne ostavlja se vani na kii i vjetru.
"Ove stvarice stvaraju Necklinova polja?" upita Miles. "Kakvog oblika? S parom skonih klipova polje kontra rotira i tako savija brod kroz petu dimenziju." Ispruio je ruke paralelne jednu s drugom, s dlanovima prema gore, potom ih stisne prema unutra. Prema onome kako su mu to slikovito prikazali na akademiji, polje se omatalo oko broda i stvaralo peterodimenzionalnu iglu beskrajno siunog promjera i neograniene duine koja e se probiti kroz crvotoinu, podruje peterodimenzionalne slabosti, i s druge strane se ponovno vratiti u treu dimenziju. Na posljednjem semestru akademije morao je odsluati i uvjerljivije matematiko objanjenje, sa svim detaljima, no kako ih se nakon zavrnog ispita vie nije bio prisiljen prisjetiti, brzo su mu ishlapili iz pamenja. To se dogodilo puno prije njegova krio-oivljavanja, pa za taj gubitak sjeanja nije mogao okriviti iglinu granatu. "Nekad sam znao te stvari..." promrmljao je moleivo.
Usprkos ovako izriitoj sugestiji, Profesor nije krenuo s prosvjetljavajuom lekcijom. Samo je sjedio u svom stolcu s bradom u aci. Tren poslije, nagnuo se naprijed i pozvao povei popis datoteka s podacima koje su prikupili tijekom istrage mogueg uzroka nesree na soletti. "Ah. Tu je." Pojavio se vijugavi grafikon, popraen sjedne strane listom kemijskih elemenata i postotaka. Nakon to je na brzinu proao kroz podatke koje su dobili od Bollana pronae jo jednu, slinu listu. Profesor se ponovno nasloni. "Nek' sam proklet."
"to?" ree Miles.
"Nisam oekivao da e mi se ovako posreiti. Ovo", pokazao je na prvi grafikon, "je analiza kemijskog sastava vrlo rastopljenog i izoblienog komadia neega, koji smo pokupili gore. Ima sastav gotovo istovjetan ovoj etvrtoj napravi ovdje. Postoji mala razlika u postocima kod nekih lakih i nepostojanijih elemenata, za koje je normalno da se izgube u onakvom taljenju. Huh. Mislio sam da nikad neemo rekonstruirati to se krije iza tih rastaljenih komada. Sada i ne moramo."
"Ako je to etvrta", ree polako Miles, "gdje je peta?"
Profesor slegne ramenima. "Na istom mjestu gdje i prva, druga i trea?"
"Imate li u inventarnom popisu dovoljno informacija da moete rekonstruirati to je njihov izvor napajanja? U tom bi sluaju imali sliku itavog stroja, zar ne?"
"Mm, moda. Zasigurno bi nam upotpunilo neke parametre. Koliko energije? Kontinuirane ili fazne? To je Bol-lan morao znati ako je elio ugraditi odgovarajui klipni prijenosnik... ah." Opet se uhvatio u kotac sa specifikacijama i stao prouavati komplicirani dijagram.
Miles se nestrpljivo ljuljao na petama. Kad je osjetio da vie ne moe iz obzira kontrolirati svoju smirenost i da e mu glava eksplodirati od znatielje, on ree: "Da, ali to to radi ? "
"Upravo ono to kae, valjda. Stvara peterodimenzio-nalno iskrivljenje polja."
"Koje pretvara to? I u to?"
"Ah." Profesor utone u svoj stolac i nemono protrlja bradu. "Pronalaenje odgovora na to bi moglo potrajati malo due."
"Zar ne moemo napraviti komkonzolnu simulaciju?"
"Naravno, ali da bismo dobili toan odgovor najprije
moramo tono formulirati pitanje. elim  humf!  ma-
tematikog fiziara specijaliziranog za teoriju pete dimenzije. Moda doktoricu Rivu, ona je na Solsticijskom sveuilitu."
"Ako je Komarranka, CarSig e prosvjedovati."
"Da, ali ona je ovdje na planetu. I prije sam se s njom konzultirao, kad sam prije dvije godine istraivao politiki sumnjivu nezgodu u skonoj crvotoini na putu za Ser-gyar. Ona razmilja lateralno bolje od svih ljudi koje znam, a koji se bave petom dimenzijom."
Miles je bio pod dojmom da svi matematiari pete dimenzije razmiljaju drugaije od ostatka ovjeanstva, ali kimne kao da u potpunosti razumije znaaj ovakve karakterne osobine.
"elim nju; i imat u je. Ali prije nego je izvuem iz njezine mirne akademske rutine, mislim da u osobno posjetiti Bollana. Tvoj pukovnik Gibbs je dobar, ali sigurno nije postavio sva pitanja."
Milesu na trenutak poeli zanijekati bilo kakvo vlasniko pravo nad CarSigom ili bilo kojim njegovim pripadnikom, ali sa aljenjem shvati da je meu revizorima on postavljen kao nekakav autoritet nad CarSigom upravo kao stoje Vorthvs priznat kao inenjerski ekspert. Ovo je problem za CarSig, zamisli kako e izgledati neko budue tajno zasjedanje s njegovim kolegama. Dajte to Vorkosiga-nu. "Tono."
Posjet postrojenju Bollan Dizajn nije se pokazao onako prosvjetljujuim kao to se to Miles nadao. Nakon kratkog leta suborbitalnim atlom do kupole koja se nalazila jedan sektor zapadno od Serifose, Miles i Vorthvs ubrzo su se osobno susreli s Bollanovim uznemirenim vlasnicima. Budui da su tog jutra ve bili otvorili sve svoje spise CarSigu, nisu imali vie bogzna to ponuditi carskim revizorima. inovnici su znali samo financijske i
37 1
ugovorne detalje vezane za Soudhin tajanstveni "privatni istraivaki institut" koji je navodno naruio posao; neki tehniari koji su radili u pogonu za izradu, imali su vrlo malo dodati specifikacijama koje je Vorthvs ve posjedovao. Ako je nestali inenjer bio jednako neupuen u pravi identitet kupca i u svrhu naprave kao i ostali Bollanovi uposlenici, onda stvarno nije imao imao razloga pobjei; Bollan Dizajn, koliko je Miles mogao ustanoviti, nije poinio nikakav zloin.
Ipak, tehniari su se uspjeli prisjetiti datuma nekoliko posjeta ljudi koji su odgovarali opisima Soudhe, Cappella i Radovasa, a sa sigurnou su potvrdili onaj Soudhin, koji se zbio nedavno, jo prologa tjedna. Njihov ih nadglednik nikad nije ukljuivao u takva savjetovanja. Bilo im je reeno da o neobinim Necklinovim generatorima ne raspravljaju izvan njihove radne grupe, jer je ureaj eksperimentalan, te jo nije patentiran, a proizvodne su se tajne brzo mogle pretvoriti u dobitak (ili gubitak). Dosadanji je napredak vie nalikovao gubitku nego dobitku.
Kupci su u pogon uvijek dolazili sami pokupiti dovrene naprave, nisu im ih nigdje dostavljali. Miles uini zabi-ljeku da mora otkriti posjeduje li Toplinski otpad vlastiti veliki transporter, a ako ne da zatrai od CarSiga provjeru svih nedavnih iznajmljivanja vozila koja su dovoljno velika da prevezu dva posljednja generatora.
Njukajui po pogonu, dok je Profesor otiao porazgovarati o visokoj tehnologiji na jeziku koji on ne razumije, Miles je postajao sve skloniji zakljuku da je glavni inenjer nestao svojevoljno. Iscrpnim ispitivanjem otkriveno je da je veina njegovih osobnih biljeaka izgleda nestala zajedno s njim. Osiguranje Bollanovih pogona nije bilo na vojnoj razini ali teko da su Soudhini Komarrani mogli prvo ubiti ovjeka a onda bez problema i u potpunosti obrisati sve podatke sa svih komkonzola na toliko lokacija, bez pomoi iznutra. Miles uostalom i nije elio daje ovjek
zavrio mrtav u jarku. arko ga je elio ivog, na primaju-oj strani Tuomonenova hipospreja. U tome je problem, ljudi su danas znali predvidjeti i preduhitriti brzopent. Moderni konspirativci tako su ispadali mnogo "utljiviji" od onih u loim starim danima fizike torture. Da je prije tri dana netko rekao Milesu da e mu Gibbs predati na pladnju neto tako znaajno kao to su kompletne specifikacije Soudhina tajnog oruja, Miles bi s oduevljenjem pomislio kako se njegov sluaj blii kraju. Ha!
Miles i Vorthvs vratili su se kasno naveer u Ekateri-nin apartman, prekasno za veeru, ali na vrijeme za domai desert pripravljen oito po Profesorovu ukusu, s puno okolade, laga i oraia uzgojenih u hidroponskim vrtovima. Svi su sjeli za Ekaterinin kuhinjski stol i navalili. to god je Nikki danas doivio od svojih drugova to nije bilo tako neugodno da bi mu pokvarilo apetit, primijetio je Miles sa zadovoljstvom.
"Kako je danas bilo u koli?" upita ga Miles, posramljen to je dopustio da mu tako mrtvaki dosadno pitanje pobjegne iz usta, ali kako bi inae saznao?
"U redu", odgovori Nikki usta punih laga. "Misli li da e sutra imati problema?"
"Nee." Njegove jednoslone rijei opet su poprimile onaj uobiajeni poluoprezan polunezainteresiran ton; nestalo je jutronje uzbuenosti koja je odavala strah.
"Dobro", ree Miles ljubaznim glasom. Ekaterinine su se oi smijeile, primijetio je Miles krajikom oka. Dobro.
Kad je Nikki dovrio s halapljivim gutanjem svog deserta i odgalopirao van, ona doda ironino: "A kako je danas bilo na poslu? Nisam bila sigurna je li to to ste se toliko zadrali dobro ili loe.
I nk MrMasfpr Ruiolrl      322
Kako je danas bilo na poslu. inilo se kao da se tonom glasa ispriava za prozainost postavljenog pitanja. Miles joj je elio rei da je njemu itava kombinacija bila arobna i kako eli da to uini opet. I opet i... Od mirisa njezina parfema gubio je svu prisebnost i bio spreman za nju uiniti bilo to, a nije bio niti siguran je li to uope bio parfem. Ova mjeavina osjeaja poude i uivanja u domaoj atmosferi, od koje mu se topio mozak, bila mu je nova. No, ne ba sasvim nova; s poudom se znao nositi. Ova ugodna obiteljska atmosfera, na to nije bio navikao. "Napredovali smo k novim i iznenaujuim razinama zbunjenosti", ree joj Miles.
Profesor otvori usta, zatvori ih, a onda ree: "To je otprilike to. Hipoteza baruna Vorkosigana pokazala se tonom; pronevjera je sluila samo kao financijska potpora za proizvodnju, hm, nove vrste ureaja."
"Tajnog oruja", ispravi ga Miles. "Rekao sam tajnog oruja."
Profesorove oi zasjae zabavljeno. "Obrazloi zato tako misli i ako je to oruje to je onda meta?"
"Toliko je tajno", objasni Miles Ekaterini, "da ne moemo proniknuti to radi. Pa sam tako samo napola u pravu." On se zagleda za Nikkijem. "Pretpostavljam da su stvari, kad je Nikki uao u svoju uobiajenu rutinu krenule kako treba?"
"Da. Bila sam gotovo sigurna da hoe", ree Ekaterina.
"Puno vam hvala za vau jutronju pomo, barune Vorkosigane. Zahvalna sam vam to..."
Milesa je od daljnje nelagode spasilo zvono na vratima. Ekaterina ustane i poe otvoriti, a Profesor krene za njom, blokirajui tako put Milesu i spreavajui ga u njegovoj namjeri da otvori vrata umjesto nje. Kako je bilo s ostavinskim savjetnikom ? Bio sam siguran da ete se snai. CarSigov je straar sada bio na svom mjestu u hodniku,
podsjetio se Miles; nije se morao producirati. Pohranio je tekst u glavi kako bi imao spreman uvod za sljedei razgovor, otvorio hermetika vrata i izaao na balkon.
I sunce i soletta prestali su sjati prije nekoliko sati. Sada je samo grad sam samcat obasjavao no. Jo je nekoliko pjeaka prolazilo parkom, kreui se u sjenama, neki su se urili na svom putu prema cjevovoznoj platformi ili od nje a neki su s noge na nogu etali u paru. Miles se nagne preko ograde i poblie se zagleda u par koji je etao, njegova je ruka bila prebaena preko njezinih ramena, a njezina omotana oko njegova struka. S gravitacijom na nuli, razlika u visini bi se, hvala bogu, ponitila. I kako su se svemirske etveroruke kvadre snalazile u ovakvim trenucima? Jednom je susreo muziarku kvadru. Bio je uvjeren da i kvadre izvode neto slino poput ovog zagrljaja tako univerzalnog za sve ljude.
Njegovo dokono i eznutljivo razmiljanje bijae prekinuto glasovima koji su dopirali iz unutranjosti apartmana. Ekaterina je pozdravljala gosta. Muki glas s komarr-skim naglaskom: Miles se ukoi kad prepozna Venierov brz zeji govor.
"CarSigu nije trebalo toliko dugo da otpusti njegove osobne stvari kao to sam mislio da e trajati. Stoga je pukovnik Gibbs rekao da vam ih ja mogu donijeti."
"Hvala vam, Veniere", odgovorio je Ekaterinin glas, mekim tonom koji je Miles nauio kod nje povezivati s umorom. "Samo odloite kutiju na stol, hoete li? Ma, kamo je otiao?"
Tupi zvuk predmeta o predmet. "Veinom nije nita vano, pisaljke i slino, ali sam pomislio da biste vjerojatno eljeli videosnimke sa svim holovidima vas i vaeg sina."
"Da, uistinu."
"Zapravo, razlog mog posjeta nije samo raiavanje ureda administratora Vorsoissona." Venier duboko udahne. "elio sam s vama privatno razgovarati."
Miles se, spremajui se ponovno ui u kuhinju, smrzne. Do vraga, CarSig je ispitao i oslobodio Veniera? Kakvu bi joj novu tajnu mogao ponuditi, i to ba Ekaterini od svih ljudi? Ako Miles ue, hoe li se ustraiti?
"Pa... pa, u redu. Ovaj, zato ne sjednete?" "Hvala." kripa stolaca.
Venier ponovno zapone: "Razmiljao sam o tome kako je nakon administratorove smrti vaa situacija postala nezgodna. Tako mi je strano ao, ali nisam si mogao pomoi a da ne primijetim, promatrajui vas ovih mjeseci, kako stvari izmeu vas i vaeg pokojnog mua nisu bile onakve kakve bi trebale."
"Tien... je bio teak. Nisam znala da se to vidjelo."
"Tien je bio kreten", izjavi Venier glatko. "To se vidjelo. Oprostite, oprostite. Ali to je istina i to oboje znamo."
"Sada je to bespredmetna rasprava." Njezin ton nije bio ohrabruju.
Venier ustraje. "uo sam kako je na brzinu i nepromiljeno proigrao vau penziju. Njegova vas je smrt dovela u groznu situaciju. Koliko sam razumio, prisiljeni ste vratiti se na Barravar."
Ekaterina ree sporo: "Da, planiram se vratiti na Barravar. "
Trebao bi proistiti grlo, pomisli Miles. Popiknuti se o balkonski stolac. Uskoiti natrag kroz vrata i povikati, Vennie, to mije drago da vas vidim ovdje! Umjesto toga on pone disati na usta, ne bi li bio to tii.
"Shvaam daje ovo neprikladno vrijeme za potezanje ove teme, previe rano", nastavi Vennier. "Ali promatrao sam vas mjesecima. Nain na koji se ponaao prema va-
ma. Praktino zatvorenica, u tradicionalnom barravar-skom braku. Nisam znao koliko ste to bili svojom voljom, ali sada  jeste li pomiljali o tome da ostanete na Ko-marru? Da se ne vratite u svoju eliju? Imate ovu priliku, vidite, daje izbjegnete."
Miles osjeti da mu je srce poelo lupati, u ritmu panike. Kamo Venier cilja ovime?
"Ja... financije... na je povratak, vidite, posmrtna beneficija." Ista umorna mekoa.
"Ja vam nudim alternativu." Venier proguta; Miles se mogao zakleti da uje lagano grgoljenje u njegovu tanku vratu.
"Udajte se za mene. Pruit u vam zakonsku zatitu koja vam je potrebna za ostanak ovdje. Tada vas nitko ne bi mogao prisiliti na povratak. Mogao bih vas uzdravati, dok ne dovrite svoje kolovanje, botanika ili kemija ili togod vi odabrali. Moete toliko toga postii. Ne mogu vam opisati kako mi se gri eludac, kad vidim koliko je ljudskog potencijala odbaeno zbog onog barravarskog klauna. Svjestan sam da bi za vas to trebalo zapoeti kao brak iz praktinosti, ali kao Voru, ta vam ideja zasigurno nije strana. Uvjeren sam da bi s vremenom mogao prerasti u neto vie. Znam daje prerano, ali uskoro ete otii, a onda e biti prekasno?"
Venier se zaustavi da uzme zraka. Miles se presavine, usta jo uvijek otvorenih, u nekoj vrsti tihog vriska. Moj tekst! Moj tekst! Ovo je sve moj tekst, dovraga! Oekivao je da e se vorski suparnici, za Ekaterininu ruku, pojaviti im udovica dotakne tlo Vorbarr Sultane, ali bogamu, jo nije ni napustila Komarr! Nije na Veniera, ni bilo kojeg drugog Komarrana, gledao kao na moguu konkurenciju. On nije ni konkurencija, sama ideja da bi mu Venier mogao biti konkurencija bila je smijena. Miles ima vie moi, novca, vii poloaj i in koje joj moe poloiti pred noge kad za to
konano doe vrijeme  Venier ak nije vii od Ekateri-ne, nii je za dobra etiri centimetra
Jedina stvar koju joj Miles nije mogao ponuditi jest manje Barravara. U tome je Venier imao prednost koju Miles nikad nee sustii.
Zatim je uslijedila duga, zastraujua tiina, tijekom koje je Milesov mozak vritao, Reci ne, reci ne! reci NE!
"Ovo je vrlo ljubazna ponuda", ree naposljetku Eka-terina.
to bi to dovraga trebalo znaiti ? Da li se i Venier isto pitao?
"Ljubaznost s time nema nita. Ja..." Venier ponovno proisti grlo "... ja vam se veoma divim."
"On, boe."
On gorljivo doda: "Predao sam zamolbu za administrativnu poziciju voditelja teraformacije. Mislim da imam dobre anse. Zbog prekida koji je nastao u radu odjela stoer e sigurno oekivati nekakav kontinuitet. A ako je blato zapljusnulo nedune kao i one krive, uinit u sve da mi se prui druga prilika, ansa da skinem ljagu sa svoje profesionalne reputacije  u stanju sam pretvoriti Serifo-sa sektor u primjer, znam da mogu. Ako ostanete, mogu vam pribaviti glasaku dionicu. Mogli bismo to uiniti zajedno; napraviti od ovog mjesta vrt. Ostanite ovdje i pomognite mi izgraditi svijet!"
Jo jedna duga, zastraujua tiina. Tada Ekaterina ree: "Pretpostavljam da e vam dodijeliti ovaj apartman, ako naslijedite Tienovu poziciju."
"Ide jedno s drugim", ree Venier nesigurnim glasom. Tako, to je greka u koracima, premda Miles nije bio siguran je li i Venier toga bio svjestan. Ne mogu podnijeti ostati ovdje, rekla je.
_ n . .:_ u
"Vaa je ponuda ljubazna i velikoduna, Veniere. Ali poneto ste krivo procijenili moju situaciju. Nitko me ne tjera da se vratim kui. Komarr... bojim se da mi ove vae kupole sve vie zadaju klaustrofobiju. Svaki put kad navuem masku za disanje, prisjetit u se runog naina na koji je poginuo Tien."
"Ah", ree Venier. "To shvaam, ali moda, s vremenom..."
"Oh, da. Vrijeme. Vorski obiaji od udovice zahtijevaju da u koroti bude godinu dana." Miles nije mogao pogoditi kakva je kretnja, kakav izraz lica popratio ove rijei. Grimasa? Smijeak?
"Vi se drite tog arhainog obiaja? Morate li? Zato? Nikad ga nisam razumio. Mislio sam da su u Vrijeme izolacije nastojali da sve ene budu stalno u braku."
"U stvari, mislim daje ovaj obiaj bio praktian. Pruao je dovoljno vremena da se ustanovi trudnoa, te daje ena iznese do kraja dok je pod kontrolom obitelji pokojnog mua koja je tada mogla sa sigurnou potraivati pravo na skrbnitvo nad mukim potomkom. Ipak, vjerovala ja u formalnu korotu ili ne, nije vano. Dokle god ljudi misle da je se pridravam, mogu to iskoristiti da se obranim od  od neeljenih prosaca. Toliko su mi potrebni mir i mjesto na kojem u ponovno pronai svoju ravnoteu."
Kratka tiina. Tada Venier ree, ukoenije: "Obraniti? Moju ponudu nisam zamiljao kao napad, Kat."
"Naravno, nisam mislila tako", odvrati ona neujno.
La, la. Naravno daje, prokleto, tako mislila. Ekaterina je svoj brak doivljavala kao dugaku opsadu na njezinu duu. Nakon deset godina Tiena, o braku je vjerojatno mislila isto to i Miles o iglinim granatama. Ovo je vrlo loe za Veniera. Odlino. Ali jednako loe za Milesa. Loe. Dobro. Loe. Dobro. Loe...
"Kat, ja... neu se nametati. Ali razmislite o tome, razmislite o svim svojim mogunostima prije negoli uinite neto neopozivo. Ja u uvijek biti ovdje."
Jo jedna grozomorna tiina. Zatim: "Ne bih vam eljela zadavati bol, vama koji je nikada niste zadali meni, ali pogreno je ljude drati u lanoj nadi." Dugi, uvueni dah, kao da sakuplja svu svoju snagu. "Ne."
Da!
Potom je dodala neto slabanije, "Ali, hvala vam to vam je toliko stalo do mene."
Dugaka tiina. A onda Venier ree: "elio sam pomoi. Vidim da sam samo pogorao stvar. Zbilja moram ii, moram jo pokupiti veeru na putu kui..."
Da, i pojedi je sam, ti jadni zeiu! Ha! "Gospoo Vorsoisson, laku no."
"Dopustite mi da vas otpratim do vrata. Jo jednom vam hvala to ste donijeli Tienove stvari. Nadam se da ete dobiti Tienov posao, Veniere, i sigurna sam da ete ga dobro obavljati. Dolo je vrijeme da nanovo zaponu promicati Komarrane na vie administrativne pozicije..."
Miles se polako odledio, pitajui se kako e se provui natrag unutra. Ako poe pogledati Nikkija, to e najvjerojatnije napraviti, mogao bi pouriti u njezinu radnu sobu a da ga ona ne primijeti i praviti se da je ondje bio cijelo vrijeme
Umjesto toga, on zauje njezine korake kako se vraaju u kuhinju. Struganje i tropot, uzdah, zatim glasniji tro-pot jer je, oigledno, itav sadraj kutije bacila u otpadni odvod. Stolac bi primaknut ili odmaknut. Nagne se za ze-ricu naprijed kako bi provirio kroz vrata. Ponovno je na trenutak sjela, s rukama pritisnutim na oi. Plaui? Smijui se? Protrljala je lice, zabacila glavu i ustala okreui se polako prema balkonu.
Miles urno uzmakne, osvrne se pa sjedne na najblii stolac. Ispruio je noge, umjetniki naslonio glavu unatrag i zatvorio oi. Usuuje li se odglumiti i hrkanje ili bi to bilo pretjerivanje?
Njezini se koraci zaustavie. Oh, boe, to ako zakljua vrata i zatvori ga vani kao maka lutalicu? Hoe li morati lupati po staklu ili e cijelu no provesti vani? Hoe li ikomu nedostajati? Moe li se spustiti dolje i ponovno ui na glavna vrata? Od te pomisli zadrhti. Jo mu nije bilo vrijeme za sljedei napadaj, ali nikad se ne zna, zbog toga je njegov poremeaj i bio toliko zabavan...
Njezini koraci produe dalje. Dopustio je da mu se vilica oputeno objesi, a onda sjedne trepui i mrui. Promatrala gaje iznenaeno, na njezinim se elegantnim crtama lica, pri polusvjetlu iz kuhinje, oitovalo veliko olakanje. "Oh! Gospoo Vorsoisson. Mora da sam bio umorniji nego to sam mislio."
"Spavali ste?"
Njegovo Da mutiralo je u slabano "Mm", budui da se prisjetio svog obeanja da joj nee lagati. Protrljao je vrat. "U ovom poloaju, bio bih do sada napola paraliziran."
Njezine se obrve podrugljivo spustie, i prekrii ruke. "Barune Vorkosigane. Nisam mislila da bi se carski revizori trebali ovako izmotavati."
"Zar... loe?" Sjedne uspravno i uzdahne. "Zao mi je. Izaao sam van da se divim pogledu i nisam imao nikakve primisli kad sam zauo da je uao Venier, zatim sam pomislio da moda ima veze sa sluajem, poslije je bilo prekasno da ita kaem, a da nas pritom sve ne osramotim. Oprostite, jo jedan gaf kao i onaj s vaom komkon-zolom. Oboje su sluajnost. Stvarno inae nisam takav."
Ona nakrivi glavu, dok joj je na usnama titrao neobian hirovit smijeak. "Kakav, nezasitno znatieljan i posve osloboen drutvenih ogranienja? Da, takvi ste. To ni-
je CarSigov trening. Vi ste prirodni talent. Nije udno to ste se tako dobro uklopili."
Je li ovo kompliment ili uvreda? Nije bio sasvim siguran. Dobro, loe, dobro-loe-dobro... Ustao je, nasmijeio se i odustao od zapitkivanja kako je bilo na ostavinskoj raspravi, zaelio joj laku no i pobjegao osramoen.
Sedamnaesto poglavlje
Sljedeeg je jutra Ekaterina rano krenula kako bi doekala svoju ujnu koja je dolazila s Barravara. Brod od Komarra do skone crvotone stanice uao je u orbitu prije solsticijskog podneva. Ekaterina se smjestila u svoju privatnu spavau brodsku kabinu s osjeajem zadovoljstva i krivnje.
To to joj je omoguio ovakav komfor bilo je ba nalik ujaku Vorthvsu; on nita nije radio napola. Bez nepotrebnih odricanja, mogla ga je gotovo uti kako entuzijastiki povikuje, iako se inae tim sloganom koristio u svezi s desertom. Pa to onda stoje mogla stati usred prostorije i dotaknuti oba zida. Bilo joj je drago to se ne mora stiskati s gomilom u ekonomskoj klasi kao to je to inila na prvom putovanju, bez obzira na to to je to samo osmosatni let od komarrske orbite do doka skone stanice. Tada je sjedila izmeu Tiena i Nikkija u klimaksu sedmodnevnog putovanja od Barravara i nije znala tko je od njih bio umorniji, napetiji ili angrizaviji, ukljuujui i nju samu.
Daje barem prihvatila Venierovu ponudu, tada se ne bi morala ponovno suoiti s tim zamornim putovanjem, jedina svijetla toka u Vennievu korist, a koju on nije mogao pretpostaviti. I bolje. Prisjetila se njegove neoekivane ponude prole noi u kuhinji i njezine su se usne iskrivile od ponovnog osjeaja neugodnosti, zabavljenosti, pa ak i od
laganog traka ljutnje. Kako je samo Venier doao na pomisao da je slobodna i spremna? Mislila je da je iz opreza prema Tienovoj iracionalnoj ljubomori, u korijenu unitila sve pozivne signale u svom ponaanju. Ilije stvarno djelovala toliko jadno da se ak i jednostavna dua poput Ve-niera mogla zamisliti u ulozi njezina spasioca? Ako je tako, to zasigurno nije njegova pogreka. Niti Venierovi niti Vorkosiganovi entuzijastiki planovi za njezino budue obrazovanje i zaposlenje nisu joj bili odbojni, dapae, poklapali su se s njezinim vlastitim tenjama, ali ipak... nekako su sugerirali, Moe postati osoba na mjestu, ali samo ako igra nau igru.
Zato ne mogu biti osoba na mjestu onakva kakva jesam?
Do vraga i s time, nee dopustiti da joj ovaj koloplet emocija upropasti njezin dragocjeni komadi samoe. Izvukla je iz svoje torbe ita, namjestila obilatu zalihu jastuka i ispruila se na ugraenom leaju kabine. U trenucima kao stoje ovaj, stvarno se mogla uditi zato samicu smatraju tako otrom kaznom. Zato, kad ti nitko ne smeta. S uivanjem promigolji nonim prstima.
Krivnju je osjeala zbog Nikkija, kojeg je tako okrutno ostavila dolje kod jednog od njegovih prijatelja iz razreda, pod izgovorom da ne smije izostati s predavanja. Ako po itave dane nije radila nita vrijednoga, kao to je katkad o sebi mislila, kako to da sada mora uposliti toliko ljudi prebacivanjem svojih dunosti na njih kad je nema? Neto u toj raunici ne tima. Iako je gospoa Vortorren, iji je mu pomonik carskog savjetnika u Serfosa izaslanstvu, djelovala vie nego voljna pomoi novopeenoj udovici. A i jedno dijete vie u njezinu kuanstvu nije predstavljalo neki veliki izdatak  ona je sama imala etvero djece, koje je nekako uspijevala nahraniti, odijevati i usmjeravati usred opeg kaosa i ostati uvijek ista, dobroudno rastresena. Djeca gospoe Vortorren rano su nauila
I nk MrMa^pr RuinlH       314
oslanjati se sama na sebe, i je li to toliko loe? Uspjela se obraniti od Nikkijevih molbi da ga povede sa sobom upozorivi ga da piloti putnikih brodova imaju strogo pravilo o neputanju putnika na zapovjedniki most, uostalom to ak nije ni skoni brod. Zapravo, Ekaterina se veselila tomu to e moi u miru i otvoreno porazgovarati sa svojom ujnom o svom braku s Tienom, bez Nikkija u blizini koji bi mogao sve to uti. Glava joj je pucala od zatomljenih misli koje su udjele za tim da se oslobode.
Jedva da je osjetila ubrzanje kad je brod jurnuo prema svom cilju. Uzela je prirunik na disku o voenju financija i imetka koji joj je preporuio njezin pravni savjetnik, umetnula ga u ita i namjestila se. Savjetnik joj je potvrdio Vorkosiganovu otroumnu pretpostavku da se Tienovi dugovi pokrivaju iz njegove ostavtine. Nakon deset godina otii e apsolutno bez iega, praznih ruku kao to je i dola. Osim ako se izuzme iskustvo koje je stekla... ona otpuhne. Kad bolje promisli, u stvari joj je bilo drae daje za Tiena nita ne vee. Nek' se svi dugovi ponite.
Disk o voenju finacija je bio dosadan, ali kad proui ono to si je dala u zadatak za nagradu je eka disk o es-kobaranskim vodenim vrtovima. Istina, trenutno nije imala financija kojima bi trebala znati rukovoditi. Ali i to se mora promijeniti. U znanju moda nije mo, ali neznanje je definitivno nemo, kao i siromatvo. Davno je dolo vrijeme da se prestane smatrati djetetom, a sve ostale odraslima. Jednom sam bila na dnu. I nikad vie.
Zavrila je jedan prirunik i pola drugoga, utonula u prekrasan dvosatni san, probudila se i uredila upravo kad je brod stigao i poeo manevrirati na doku. Prepakirala je svoju torbu, objesila je na rame i otila u salon kako bi kroz prozor promatrala kako se brod pribliava transfer-noj stanici i skonoj toki koju je opsluivala.
Stanica je bila izgraena prije gotovo sto godina, kada su ponovna istraivanja te crvotoine dovela do ponovnog otkria Barravara. Izgubljena je kolonija pronaena na kraju kompleksne multiskone rute, sasvim drugaije od one kroz koju su je prvi put naselili. Stanica je bila modificirana i dograena tijekom razdoblja cetagandanske invazije; Komarr je gem-barunima dopustio pravo prolaza u zamjenu za goleme trgovake koncesije diljem cetagan-danskog carstva, te komad kolaa od planiranog profita osvajanja, pogodba koju su poslije poalili. Slijedilo je mirnije razdoblje, sve dok nisu navalili Barravarci, izueni u gruboj koli propale cetagandanske okupacije.
Pod novom barrayarskom carskom upravom, stanica je ponovno izrasla, u razbacanu i kaotinu graevinu, udomljavajui nekih pet tisua zaposlenika, njihove obitelji i fluktuirajui broj prolaznih putnika, usluujui stotinjak brodova tjedno na jedinoj, slijepoj ruti prema Barravaru i s njega. U izgradnji je bio novi i dugaki pristanini gat koji je strao iz te naikane konstrukcije. Svijetla tokica u daljini predstavljala je barravarsku vojnu stanicu koja je okruivala nevidljivu peterodimenzionalnu skonu toku. Ekaterina je mogla vidjeti pola tuceta brodova u letu izmeu civilne stanice i skone toke, manevrirajui oko dokova i nekoliko teretnjaka iz lokalnog svemira kako polako vuku teret koji je trebalo prebaciti s neke druge skone toke crvotoine. Tada je brod kliznuo u vez na doku unutar stanice i pogleda je nestalo.
Kako je zamorna carinska kontrola obavljena u ko-marrskoj orbiti, prije ukrcavanja, putnici su se mogli slobodno i bez zadravanja iskrcati. Ekaterina provjeri svoju mapu na holo-kocki, vrlo nunu u ovom fantastinom labirintu i poe za noas osigurati hostelsku sobu za sebe i svoju ujnu, te ostaviti tamo prtljagu. Soba hostela bijae malena, ali mirna i trebala bi dobro posluiti ja'dnoj ujni Vorthvs da se oporavi od skone munine prije nego to
krene na posljednju etapu putovanja. Ekaterina poali to i ona nije imala takav luksuz na raspolaganju prilikom svog skonog prolaza. Shvaajui daje hrana zadnja stvar koju e Profesorica prvo zaeljeti, Ekaterina se mudro zaustavi u susjednom kafiu sredinje dvorane i prigrize neto, a potom se uputi u ekaonicu koja se nalazila najblie vezu na koji je trebao pristii ujnin brod.
Odabrala je sjedalo s dobrim pogledom na zranu komoru lagano poalivi to nije ponijela svoj ita, za sluaj kanjenja. No, zabavila se promatranjem stanice i prolaznika u njoj, koji su uistinu pruali neobian prizor. Kamo su svi ti ljudi ili, i zato? Najzanimljiviji su joj bili oni za koje se odmah vidjelo da su galaktiari, da nisu odavde, odjeveni u svoju udnu planetarnu odjeu; jesu li putovali iz poslovnih ili diplomatskih razloga, iz uitka ili su moda bili bjegunci? Ekaterina je do sada vidjela dva svijeta; hoe li ih ikada vidjeti vie? Dva, podsjetila se, su jedan vie nego to veina ljudi uspije. Nemoj biti pohlepna.
Koliko ih je Vorkosigan vidio?
Besciljne joj se misli vrate do njezine osobne katastrofe, kao da se nakon poplave vraa u svoj dom i gleda to je od njega ostalo nakon to se voda povukla. Je li starovor-ski ideal braka i obitelji u svojoj biti kontradiktoran eninu stanju duha, ili je samo Tien bio izvor njezina propadanja? Znala je da na to pitanje nee dobiti odgovor osim ako ne pokua jo jednom, a nije se ba eljela ponovno udavati. Ipak, Profesorica je, ini se, bila dokaz da je sve mogue. Postigla je javni uspjeh  bila je povjesniarka, uiteljica, znala je etiri jezika  imala je troje odrasle djece i brak koji se pribliavao zlatnom piru. Je li uinila neke tajne kompromise? Imala je solidno mjesto u svojoj profesiji  je li mogla imati vrhunsko? Ima troje djece  je li ih mogla imati estero?
Utrkivat emo se gospoo Vorsoisson. elite li trati s otfikarenom desnom ili lijevom nogom ?
elim trati s obje noge.
Ujna Vorthvs trala je s obje noge, i to razmjerno bezbrino  Ekaterina je ivjela u njezinu kuanstvu i nije smatrala da previe idealizira svoju ujnu  ali opet, ona je bila udana za ujaka Vorthvsa. Da bi ostvario uspjenu karijeru jo se i moe pouzdati u svoje vlastite napore, ali brak je prava lutrija i svoju sreku izvlai u kasnom ado-lescentskom ili ranom odraslom dobu, kad si najgluplji i najizgubljeniji. Moda je tako i bolje. Kad bi ljudi bili previe razumni, ljudska bi rasa izumrla. Evolucija tei maksimalnoj proizvodnji djece a ne sree.
Pa kako si ti onda zavrila s nijednim od toga dvoga?
Ona samoprezirno otpuhne, potom ustane jer su se vrata otvorila i ljudi su se poeli kroz njih slijevati. Kad je veina bujice prola, Ekaterina uoi nisku enu lelujava koraka, kojoj je pomogao nosa putnike kompanije dodavi joj vodilicu lebdee palete na kojoj se nalazila njezina prtljaga. Ekaterina ustane smijeei se i krene naprijed. Njezina je ujna izgledala posve iscrpljeno, duga sijeda kosa bjeala joj je iz pune s vrha glave i lebdjela oko lica, iji je inae privlani ruiasti ten sada poprimio zelen-kasto-sivu nijansu. Njezin plavi bolero i suknja do listova djelovali su izguvano, a odgovarajue vezene putne izme bile su nemarno baene na vrh hrpe s prtljagom a na njezinim su ih nogama zamijenile ni vie, ni manje, nego obine kune papue.
Ujna Vorthvs padne u Ekaterinin zagrljaj. "Oh! Tako mije drago to te vidim."
Ekaterina je odmakne kako bi joj se zagledala u lice. "Je li putovanje bilo jako strano?"
"Pet skokova", ree teta Vorthvs uplje. "A i bio je to vrlo brz brod, pa izmeu svakog nisam imala ba mnogo
,...... Lois McMaster BuioJd ...336
vremena za oporavak. Nek' ti bude drago to spada meu one sretnike."
"I meni zna postati lagano muno", utjei je Ekaterina, po teoriji da jad cijeni drutvo. "Proe mi za nekih pola sata. Nikki je pravi sretnik, ini se da na njega uope ne utjeu." Tien je svoje simptome prikrivao mrzovoljnou. Bojei se da ne pokae neto to je on smatrao slabou? Je li trebala pokuati... Sad vie nema veze. Pusti to. "Imam udobnu, mirnu sobu koja te eka da u njoj prilegne. Moemo naruiti aj."
"Oh, draga, to je divno."
"E pa, zato se tvoja prtljaga vozi, a ti hoda?" Ekaterina presloi dvije torbe na lebdeoj paleti i napravi malo mjesta za sjedenje. "Sjedni, a ja u te vui."
"Samo ako vonja ne bude previe vrtoglava. Od skokova su mi, izmeu ostalog, otekle noge."
Ekaterina joj pomogne uspeti se, provjeri je li se sigurno smjestila pa krene laganim korakom. "Ispriavam se to te je ujak Vorthvs zbog mene dovukao skroz ovamo. Vidi, planiram ostati jo samo nekoliko tjedana."
"Ionako sam namjeravala doi, ako bi se njegov sluaj rastegnuo. ini se da ne napreduje onako brzo kao to je to on oekivao."
"Pa, ne... ne. Ispriat u ti sve jezive detalje kad se smjestimo." Stanica nije bila mjesto za razgovor o tome.
"U redu, draga. Izgleda dobro, mada pomalo ko-marrski."
Ekaterina pogleda prema svojoj tamnoj bluzi i be hlaama. "Otkrila sam da je komarrska odjea udobna, a i doputa mi da se ne istiem."
"Voljela bih te jednog dana vidjeti odjevenu, tako da se istie."
"No, ne danas." . 339    Komarr    ,...
"Ne, vjerojatno ne. Planira li, kad se vrati kui, nositi tradicionalnu korotnu odjeu?"
"Da, mislim da bi to bila dobra ideja. Mogla bi me po-tedjeti... potedjeti mnogih stvari s kojima se sad ne elim zamarati."
"Razumijem." Usprkos skonoj munini, ujna Vorthvs je sa zanimanjem promatrala stanicu a onda stala upoznavati Ekaterinu s novostima o njezinim Vorthvs roacima.
Moja ujna ima unuke, pomisli Ekaterina, iako njoj nije djelovala staro, ve vie kao daje u poznim srednjim godinama. U Vrijeme izolacije, barravarska bi ena ostarjela s etrdeset pet godina, i bila na pragu smrti  ako bi i dogurala tako daleko. U posljednjem se stoljeu, ivotni vijek ene udvostruio a postojali su i dobri izgledi da se utrostrui, stoje za galaktiare poput Betanaca bio normalni ivotni vijek. Je li joj to to je njezina majka umrla tako rano usadilo pogrean osjeaj za vrijeme i tempiranje? Ja imam dva ivota za jedan svojih pramajki. Dva ivota za ispunjenje dvostrukog ivotnog cilja. Kad bi ih mogla proivjeti zasebno umjesto odjednom... A s pojavom materninih replikatora sve se promijenilo takoer, i to drastino. Zato li je uzalud potroila jedno desetljee pokuavajui igrati igru po starim pravilima? Iako kad ima dvadeset godina jedno desetljee ne zvui tako strano kao kad ima devedeset.. Trebat e o svemu tome razmisliti...
Kad su se odmaknule od dokova i pristanita mnotvo se prorijedilo i mogle su sresti tek pokojeg prolaznika. Stanica nije radila prema tome je li dan ili no, ve prema tome ima li broda na doku ili nema; ako gaje bilo onda su se svi dali na posao, utovarivali bi i istovarivali kao ludi, jer je vrijeme novac; a kad broda ne bi bilo na doku, nastalo bi zatije, i taj se ritam rada nije uvijek poklapao sa solsticijskim standardnim vremenom, prema kojem se ravnao itav lokalni komarrski svemir.
 I nic MrMittor Ri l
 140
Ekaterina skrene u uski dostavni prolaz koji je prije otkrila, a bio je preac do sredinje dvorane s restoranom i njihovim hostelom iza nje. U jednom od kioska pekao se tradicionalni barravarski kruh a umjesto reklame putali su da se iz njihovih penica ire miomirisi po itavoj dvorani. Ekaterina je mogla namirisati kvasac, kardamom i sirup od krasnobobe. Kombinacija je odisala barravar-skom Zimoslavom, potrese je val enje za domom.
Prolaz je bio pust ako se izuzmu miomirisi i jedan ovjek koji je dolazio prema njima, odjeven u radni kombinezon kakav se nosio na stanici. Reklamni logo na lijevoj strani njegovih prsa glasio je Prijevoznitvo June luke d. o. o., i bio je ispisan ukoenim, streliastim slovima. Nosio je dvije velike torbe natrpane kutijama s hranom. Zastao je kao ukopan i zabuljio se u oku kao i ona. Bio je to jedan od inenjera iz Uprave Toplinskog otpada  a zvao se Arozzi.
Na nesreu i on je nju odmah prepoznao. "Gospoo Vorsoisson!" A onda, mnogo slabanije: "Zamislite, da vas ovdje sretnem." Osvrnuo se djelujui izbezumljeno i uhvaeno u zamku. "Je li administrator s vama?"
Ekaterina je upravo smiljala plan kako da mu odgovori sa ao mije, ali mislim da se ne poznajemo?, i nakon toga ga glatko zaobie i udalji se bez osvrtanja, skrene za ugao i brzo otri do najblie javne govornice za sluaj nude. Ali Arozzi ispusti svoje torbe, iskopa iz depa oamut i uspije ga okrenuti prema njoj prije nego stoje stigla izustiti vie od: "ao mi je"
"I meni", ree on s oitom iskrenou, te opali.
L
Ekaterinine se oi otvorie i njezin se mutan pogled susretne sa stropom. itavo tijelo bilo joj je kao na iglama, odbijajui posluati njezine urne zapovijedi da se pokre-
ne. Jezik joj je bio kao arapa napunjena vatom i ugurana u njezina usta.
"Nemojte da vas oamutim", uvjeravao je nekoga Arozzi. "Jer hou."
"Vjerujem vam", dopre do nje zadihani glas ujne Vor-thys, tik iza Ekaterinina uha. Ekaterina ustanovi da se sada nalazila na lebdeoj paleti u napola sjedeem poloaju, oslonjena na grudi svoje ujne dok su joj noge mlitavo visjele preko prerazmjetene prtljage ispred nje. Profeso-riina ju je ruka vrsto drala za rame. Arozzi je nakon oajnikog osvrtanja smjestio kutije s jelom u njezino krilo, podigao vodilicu lebdee palete i krenuo niz hodnik najbre to mu je kripea i preoptereena paleta doputala.
Upomo, pomisli Ekaterina. Otima me komarrski terorist. Njezin je povik, kad su skrenuli iza ugla i mimoilazili se sa enom u slubenoj uniformi restorana, zvuao kao tiho stenjanje. ena jedva da ih je i pogledala. Sasvim uobiajen prizor, djelovali su kao dva putnika kojima je jako zlo od skokova i koje su teglili do njihovih sljedeih brodova ili hostela ili moda u ambulantu. Ili mrtvanicu... Jaki oamut, u,la je Ekaterina, moe onesvijestiti ljude i na nekoliko sati. Ovo je vjerojatno bio lagani. Milost? Nije osjeala udove, ali je osjeala da joj lupa srce, kucajui teko u njezinim prsima dok se adrenalin beskorisno borio s njezinim perifernim ivanim sustavom koji je odbijao reagirati.
Jo zaokreta, sputanja, jo razina. Je li njezina karta--kocka jo uvijek u depu? Proli su kroz predio za putnike u dostavne razine predviene vie za terete i popravke brodova. Naposljetku su skrenuli prema vratima na kojima je pisalo Prevoznitvo June luke d. o. o. u istom stilu kao ono na kombinezonima, a veim crvenim slovima pisalo je i SAMO ZA OVLATENO OSOBLJE. Arozzi ih
povede iza ugla, kroz jo nekoliko hermetiki zatvorenih vrata, pa niz prilaznu rampu u veliko utovarno pristanite. Smrdjelo je na hladnou, samo ulje i ozon, te na otar, odvratan smrad plastike. Nalazili su se u najudaljenijem dijelu stanice, bez obzira na to iz kojeg su smjera onamo doli. Ekaterina shvati da je ve prije vidjela logo June luke; bila je to jedna od manjih prijevoznikih kompanija u lokalnom svemiru, skromnih sredstava, sastavljajui kraj s krajem u ono malo prostora koji su im prepustile velike komarrske obiteljske tvrtke.
Visok, zdepasto graen mukarac takoer u kombinezonu, krene preko pristanita prema njima, dok su mu koraci odzvanjali. Doktor Soudha. "Napokon veera", zapoe on, a onda ugleda lebdeu paletu. "to je dovrag... Rot, stoje ovo? Gospoo Vorsoisson!" Zurio je u nju. Ona pogleda prema njemu poluprezirno.
"Naletio sam ravno na nju kad sam se vraao iz restorana", objasnio je Arozzi, prizemljujui lebdeu paletu. "Nije bilo pomoi. Prepoznala me. Nisam je mogao pustiti da pobjegne i prijavi nas, pa sam je oamutio i doveo ovamo."
"Roz, budalo jedna! Zadnja stvar koja nam je sad bila potrebna jesu taoci! Sigurno e otkriti njezin nestanak, pitanje je samo kada?"
"Nisam imao izbora!"
"Tko je ova druga gospoa?" Profesorici je kimnuo neobino uljudnim i uurbanim naklonom glave u stilu kako-ste.
"Moje je ime Helen Vorthvs", ree Profesorica. "Ne valjda ena gospodina Revizora Vorthvsa?"
"Da." Njezin je glas bio hladan i staloen, ali kako se osjet povratio Ekaterini ona osjeti lagani drhtaj njezina tijela.
Soudha prokune u bradu.
Ekaterina proguta slinu, prijee jezikom po usnoj upljini i pokua sjesti. Arozzi prvo uhvati svoje kutije kako ne bi pale, a onda opet izvue oamut. Privuena povienim tonovima, prie im jedna ena zaobiavi naslaganu hrpu opreme. Bila je srednjih godina, s raskutranom plavo-si-jedom kosom i takoer u kombinezonu June luke - prijevoza. Ekaterina prepozna Lenu Foscol, raunovotkinju.
"Ekaterina", promuklo e ujna Vorthvs, "tko su ovi ljudi? Poznaje li ih?"
Ekaterina odgovori prilino glasno iako pomalo promuklo, "Oni su kriminalci koju su od Teraformacijskog projekta ukrali golemu svotu novca i ubili Tiena."
Foscol, iznenaeno ree "to? Nismo uinili nita takvo! Bio je iv kad sam ga ostavila!"
"Ostavili ste ga prikovanog za ogradu s praznim spremnikom za kisik, koji niste ni provjerili. A onda ste nazvali mene da doem po njega. Sat i pol prekasno." Ekaterina prezirno zafrke. "Izuzetan potez. Gospoo. ak bi ga i ludi car Yuri smatrao umjetnikim djelom."
"Oh", dahne Foscol. Djelovala je zeleno. "Je li to istina? Laete. Nitko ne bi izaao iz kupole s praznim spremnikom!"
"Poznavali ste Tiena", ree Ekaterina. "to vi mislite?" Foscol uuti.
Soudha je bio blijed. "Zao mi je, gospoo Vorsoisson. Ako se stvarno tako dogodilo, bila je to nesrea. Namjera nam je bila da preivi, kunem vam se."
Ekaterina stisne usne i ne ree nita. Kad je sjela, prebacivi noge na palubu, imala je manje vrtoglav pogled na utovarno pristanite. Bilo je nekih trideset metara iroko i dvadeset duboko, snano osvijetljeno, s nogostupima i zavojitim elektrinim icama koje su se protezale stropom
i s kontrolnom sobom staklenih zidova na suprotnoj strani iroke ulazne rampe kojom su stigli. Oprema je tu i tamo leala razbacana oko velikog predmeta koji je dominirao sreditem prostorije. Glavni se dio sastojao od trubolikog, povijenog cunja nainjenog od neke tamne, uglaane tvari  metala? stakla?  a poivala je na dobro podloenom kripu vrsto uglavljena na lebdeem potpornju. Na njegovom se uskom kraju nalazilo mnotvo pripojenih ica za napajanje. Izlaz zvona bio je dva puta vii od Ekateri-ne. Je li to bilo "tajno oruje" koje je dokuio barun Vor-kosigan?
Kako su ga, ukljuujui i sebe, prokrijumarili usprkos CarSigovoj potjeri? CarSig je zasigurno provjeravao svaki atl koji je naputao povrinu planeta  sada, shvati Ekaterina. Ova je stvar mogla biti transportirana ovamo prije nekoliko tjedana, prije nego je potjera uope zapoela. A i CarSig je svoju panju najvjerojatnije koncentrirao na skone brodove i njihove putnike, a ne na teretnjake koji su se nali u lokalnom svemiru. Soudhini su zavjerenici imali godine da nabave lane identifikacije. Ponaali su se kao da je ovaj prostor njihov  moda i je.
Ovu teku tiinu prekine Foscolica zborei jednako ponosno kao Ekaterina. "Mi nismo ubojice. Ne kao vi Bar-ravarci."
"Ja u ivotu nikog nisam ubila. Za neubojice va broj mrtvaca postaje impresivan", ljutito joj odgovori Ekaterina. "Ne znam to se dogodilo s Radovasom ili Trogiricom, ali stoje sa estoricom jadnih ljudi sa solettne postave i pilotom teretnjaka  i Tienom. To je najmanje osmero, moda i desetero." A moda i dvanaestero ako ne pripazi.
"Bila sam student na Solsticijskom sveuilitu za vrijeme Pobune", zarei Foscol, vidljivo uzdrmana vijestima
0 Tienu. "Vidjela sam kako mi, tijekom nereda, prijatelje
1 kolege ubijaju na ulicama. Sjeam se isputanja zraka u
 Mz-M^cror
I    .
kupoli Zelenog parka. Kako se usuujete  Barravarko!  sjediti ovdje i propovijedati mi o ubojstvima."
"Imala sam pet godina u vrijeme Komarrske pobune", ree umorno Ekaterina. "to mislite da sam trebala poduzeti po tom pitanju, ha?"
"Ako se elite vratiti u povijest", ubaci se suho Profesorica, "vi Komarrani ste bili oni koji ste Cetagandance pustili na nas. Pet milijuna Barravaraca je poginulo prije negoli je ijedan Komarran pao. Ako emo brojati nae mrtve vi nas Komarrani u tome definitvno ne moete dostii."
"To je bilo ranije", ree Foscol pomalo oajniki.
"Ah, razumijem. Znai razlika izmeu kriminalca i heroja jest redoslijed kojim su njihova divljaka djela poinjena", ree Profesorica, glasom natopljenim lanom sr-danou. "A pravda dolazi s rokom trajnosti. U tom sluaju, bolje vam je da pourite. Ne biste valjda eljeli da vam se va heroizam pokvari."
Foscol se uspravi. "Mi ne planiramo nikoga ubiti. Svi smo mi prije dvadeset pet godina uvidjeli beskorisnost takve vrste heroizma."
"ini se da vam ne ide ba sve tono po planu, zar ne?" promrmlja Ekaterina, trljajui lice. Postajalo je manje umrtvljeno. eljela je da isto moe rei i za svoje vijuge. "Primjeujem da ne poriete da ste lopovi."
"Samo vraamo dio onog stoje nae", zablista Foscol.
"Novac koji se slijeva u komarrsku teraformaciju ne koristi direktno Barravarcima. Krali ste od vlastite unuadi."
"Ono to smo uzeli, uzeli smo zato da investiramo u Komarr, tako da se vrati u obliku nemjerljive koristi za nae budue generacije", odvrati Foscol.
Jesu lije Ekaterinine rijei zapekle? Moda. Soudhaje djelovao kao da bijesno razmilja, odmjeravajui dvije bar-
rayarske ene. Neka se prepiru, pomisli Ekaterina. Ljudi se ne mogu istovremeno svaati i razmiljati, ili je barem veina ljudi koje je upoznala imala takve tekoe. Ako ih uspije natjerati da govore sve dok se njezino tijelo jo malo ne oporavi od oamuta, mogla bi... to? Pogled joj padne na alarm u sluaju poara i opasnosti koji se nalazio u dnu ulazne rampe, udaljen moda deset koraka. Alarm, lani alarm, privui e u Prijevoznitvo June luke panju gnjevne slube sigurnosti... Moe li je Arozzi ponovno oamutiti u manje od deset koraka? Oslonila se o ujnine noge, pokuavajui izgledati jako mlohavo, jednu je ruku obavila oko Profesoriina glenja kao zbog udobnosti. Inovativni se ureaj tiho i tajanstveno uzdizao u sreditu prostorije.
"Pa to planirate uiniti", upita Ekaterina sarkastino, "zatvoriti crvotoinu i odsjei nas? Ili ete" Njezin glas zamre kad je nastala okantna tiina koju su prouzroile njezine rijei. Zaueno je pogledala u troje Komar-rana koji su u nju zurili s uasom. Odjednom tanjim glasom ona ree: "Ne moete to uiniti. Ili moete?"
Postojao je vojni manevar koji je crvotoinu mogao privremeno uiniti neprohodnom, za to je trebalo rtvovati jedan brod  i jednog pilota  usred skonog vora. Ali taj poremeaj bi vrlo brzo nestao. Da, crvotoine su se otvarale i zatvarale, ali one su astrografske pojave poput zvijezda, i kretale su se u takvim vremenskim i energetskim okvirima koji su nadilazili mogunosti ljudske kontrole. "Ne moete to uiniti", ree Ekaterina odlunije. "Kakav god poremeaj izazvali, prije ili poslije opet e postati prohodna, a onda ete biti u dvaput goroj situaciji nego prije." Osim ako Soudhina zavjera nije bila samo vrh ledenjaka iza kojeg je stajao neki golemi koordinirani plan u kojem bi se svi Komarrani podigli protiv barravarske vladavine u novoj Komarrskoj pobuni. Jo rata, jo krvi pod staklenim kupolama  komarrske su joj kupole zada-
vale klaustrofobiju, ali od pomisli da e njezini komarrski susjedi krenuti u jo jedno unitenje u ponovnoj rundi onakve borbe bez kraja, okrenuo joj se eludac. Pobuna je nanijela uasne stvari i Barravarcima. Ako izbije novo neprijateljstvo i potraje dovoljno dugo, Nikki e doi u godine kad e i on biti u njih uvuen..." Ne moete je zadrati zatvorenom. Ne moete se odrati ni ovdje. Nemate obranu."
"Moemo i hoemo", ree Soudha vrsto.
Foscoliine su smee oi zasjale. "Zatvorit emo crvo-toinu permanentno. Zauvijek emo se rijeiti Barravara, bez da ispucamo metka. Revolucija bez kapi prolivene krvi, i nita nee moi uiniti."
"Inenjerska revolucija," ree Soudha i traak osmijeha izvije njegove usne.
Ekaterinino je srce stalo lupati poput ekia, inilo joj se da se odzvanjajue utovarno pristanite iskrivilo. Ona proguta i progovori s naporom: "Planirate zatvoriti crvo-toinu prema Barravaru s Komarrskim Koljaem i s tri etvrtine barravarskih svemirskih snaga stacioniranih na ovoj strani, i vi stvarno mislite da ete dobiti revoluciju bez krvi"? A to je sa svim onim ljudima na Sergvaru? Vi ste idioti!"
"Originalni je plan bio", ree napeto, "udariti u vrijeme careva vjenanja kada bi se Komarrski Kolja i tri etvrtine svemirskih snaga nalazili u sigurnosti barravarske orbite."
"Zajedno s nebrojeno mnogo nedunih galaktikih diplomata. I ne ba malo Komarrana!"
"Ne mogu zamisliti bolje sudbine za sve te vrhunske kolaboracioniste", ree Foscol, "pa nek' budu zatvoreni zajedno sa svojim dragim barravarskim prijateljima. Stari Vor-gospodari su oduvijek govorili kako je sve bilo mno-
go bolje u njihovo Vrijeme izolacije. Samo emo im ispuniti elju."
Ekaterina stisne Profesoriin gleanj i polako se uspravi na noge. Stavi uspravno, zaljuljala se i poeljela da je njezina neravnotea stvarno umjetnika gluma koja e zavarati Komarrane. Progovorila je otrovnim glasom. "U Vrijeme izolacije, ja bih bila mrtva sa etrdeset. U Vrijeme izolacije moja bi dunost bila prerezati grkljan mom mutantskom novoroenetu, dok bi moje roakinje promatrale. Jamim vam da se najmanje pola populacije Barravara ne slae sa Starim Vor-gospodarima, ukljuujui veinu Starih Vor-gospa. I vi biste nas osudili da se vratimo tomu i jo se usuujete busati o prsa s neprolivenom krvlju!"
"Pa onda se smatrajte sretnom to ste na komarrskoj strani", suho joj odbrusi Soudha. "Idemo, ljudi, imamo puno posla a vremena manje nego ikada. Odsad pa nadalje ukinute su sve, smjene za spavanje. Lena, odi probuditi Cappella. I moramo smisliti kako emo zakljuati ove gospe i maknuti ih s puta na neko vrijeme."
inilo se da Komarrani vie nee ekati na carevo vjenanje kao idealan taktiki trenutak. Koliko su blizu pokretanja svog ureaja? Izgleda prilino blizu jer im ak ni dolazak dvaju neeljenih talaca nije bio dovoljan da ih od toga odvrati.
Teta Vorthvs pokuavala je sjesti uspravnije; Arozzi-jev se pogled vratio na kutije s hranom koja se hladila do njegovih nogu. Sad.
Ekaterina se baci naprijed, zaleti se u Arozzija i jurne dalje. Arozzi se okrene za njom, ali ga na trenutak omete plava izma, koju je ujna Vorthvs, ne ba previe estoko, ali s iznenaujuom preciznou, bacila prema njemu i koja se odbila od njegove glave. Soudha i Foscol su oboje potrali za njom, ali Ekaterina dospije do alarma i snano
povue polugu. Jo je uvijek na njoj visjela kad ju je pronala Arozzijeva drhtava oamutna zraka. Ovoga je puta boljelo vie. Njezine se ruke zgre, otvore i ona padne. Prvi zvuk sirene propara joj ui prije nego stoje ponovno pala u ok i tamu.
Ekaterina otvori oi i postrance ugleda lice svoje ujne. Shvati da lei s glavom u Profesoriinu krilu. Trepne i pokua obliznuti usne. Tijelo joj je bilo kao na iglama i ispunjeno stranim bolovima. Val munine okrene joj eludac i ona se pokua nagnuti u stranu. Meutim nekoliko gr-enja nije rezultiralo povraanjem pa se nakon priguena podrigivanja otkotrljala nazad. "Jesmo li spaeni?" prom-rmljala je. Nisu joj izgledale spaeno. inilo se da sjede na ledenom i tvrdom podu majunog zahoda.
"Ne", ree Profesorica s gnuanjem. Lice joj bijae napeto i blijedo s crvenim masnicama koje su se dobro vidjele na njenoj koi njezina lica i vrata. Napola rasputena kosa padala joj je u oi. "Zapuili su mi usta i obje nas odvukli iza one stvari. Odred stanice je uletio, naravno, ali je Soudha nabrzaka izmislio svakovrsne isprike. Izjavio je da se Arozzi spotaknuo i naslonio na zid, pa je pristao platiti nekakvu veliku kaznu ili neto tomu slino zbog ukljuivanja lanog alarma. Pokuala sam se oglasiti, ali nisam uspjela. Zatim su nas ovdje zakljuali."
"Oh", ree Ekaterina. "K vragu." Moda prekulturno, ali ni jae rijei joj se nisu inile dovoljno snanima.
"Ba tako, draga. Ipak, bio je to dobar pokuaj. Na trenutak sam pomislila da e upaliti, a isto su pomislili i Ko-marrani. Bili su jako uzrujani."
"Idui e pokuaj biti tei."
"Vrlo vjerojatno", sloila se njezina ujna. "Moramo paljivo smisliti to bismo trebale uiniti. Mislim da ne moemo raunati na treu ansu. Izgleda da im brutalnost ne lei, ali reagiraju pod velikim stresom. Ne vjerujem da su
sada previe bezopasni, bez obzira na to to te poznaju. to misli, kad emo nekomu poeti nedostajati?"
"Ne tako brzo", ree sa aljenjem Ekaterina. "Poslala sam ujaku Vorthvsu poruku kad sam prvi put dola u hos-tel stanice. Nee oekivati sljedeu do sutra naveer kad primijeti da smo propustile brod."
"Tada e se neto dogoditi", ree Profesorica. Njezina je tiha pouzdanost bila potkopana kad je dodala jo tie-"Sigurno."
Da, ali to e se dogoditi do tada? "Da", sloi se Ekaterina tupo se osvrui oko sebe po zakljuanom zahodu. "Sigurno."
...   Lois McMasterBuiold   150        . ^..
 Kanan;,,
Osamnaesto poglavlje
Strunjaci koje je zatraio profesor Vorthvs trebali su na Serifosino pristanite za atlove stii rano, u priblino isto doba kad je Ekaterina odande hvatala vezu za brod koji e je odvesti do skone stanice, tako da se Miles pod tom izlikom naao tamo i prisustvovao obiteljskom rastanku. Ekaterina nije svom ujaku spominjala sinonji Ve-nierov posjet; Miles nije imao prilike upozoriti je: Ne prihvaaj nikakve brane ponude od nepoznatih mukaraca dok si tamo. Odsluala je sve to je trebala prenijeti njegovoj eni i potom ga za oprotaj zagrlila. Miles je stajao s rukama u depovima i poelio joj sretan put srdano kim-nuvi glavom.
Komercijalni jutarnji let iz Solsticija, iliti Strunjak ekspres, kako ga je Miles u sebi prozvao, sletio je nedugo zatim. Doktorica Riva, strunjakinja za peterodimenzio-nalni svemir, bila je mrava, ustra ena maslinaste koe, od pedesetak godina, sjajnih crnih oiju i brza smijeka. Krupan, mlad ovjek kose boje pijeska u njezinoj pratnji, koji se Milesa na prvi pogled dojmio kao student, bio im je predstavljen kao doktor Yuell, njezin kolega, profesor matematike.
Snano CarSigovo zrano vozilo ekalo je da ih brzo preveze izravno na eksperimentalnu stanicu Toplinskog otpada. Kad su pristigli, Profesor ih povede gore u svoje
gnijezdo, koje se naizgled preko noi povealo za jo kom-konzola, hrpu kopiranog materijala i stolova natrpanih dijelovima strojeva. Na opu nelagodu, ali ne iznenadivi pritom Milesa, CarSigov pukovnik D'Emorie uzeo je slubene snimke zakletvi dvaju komarrskih savjetnika na lojalnost i tajnost. Miles je smatrao da je zakletva na lojalnost suvina, budui da oni ne bi ni mogli biti sveuilini profesori a da je prethodno ve nisu poloili. to se tie zakletve na tajnost... Miles se pitao je li ijedno od to dvoje Komarrana dosad primijetlio da eksperimentalnu stanicu nisu mogli napustiti nikako drugaije doli CarSigo-vim prijevozom.
Svih petero je tada sjelo i zapoelo sastanak kojim je predsjedao gospodin revizor Vorthvs, sastanak koji je bio neto izmeu vojnog savjetovanja i strunog seminara, s tendencijom da se pretvori u potonje. Miles nije bio siguran je li D'Emorie ovdje u ulozi sudionika ili promatraa, ali ni sam nije imao mnogo toga rei, osim da potvrdi jednu ili dvije injenice vezane za obdukcije kad bi ga Vorthvs prozvao. Miles se ponovno zapita bi li negdje drugdje mogao biti korisniji, kao na primjer s agentima na terenu; ovdje nije mogao biti manje koristan, shvati on zlovoljno dok su mu matematiki pojmovi poeli frcati iznad glave. Ljudi, kad mi sve ovo prebacite u zgodne oblike u boji na komkonzoli, pokaite mi sliku. Volim kad su prie u mojim knjigama popraene slikama. Moda se i sam trebao vratiti na dvije ili tri godine u kolu, i obnoviti svoje znanje. Tjeio se prisjeanjem da se rijetko nalazio u drutvu u kojem se osjeao ovako glupo. Valjda e mu to initi dobro za duu.
"Energija koja napaja  da to tako nazovemo  rog Necklinova generatora je pulsna, definitivno pulsna." Govorio je Vorthvs Komarranima. "Snano usmjerena, vrlo brza i da se podesiti  gotovo, rekao bih, fino podesiti."
"To je vrlo neobino", ree doktorica Riva. "Skoni klipovi imaju ujednaeno napajanje  zapravo, prilikom njihove konstrukcije najvea je briga kako ukloniti neeljene fluktuacije u napajanju. Pokuajmo izvesti simulaci-je na osnovu razliitih hipoteza..."
Miles se razbudio i sagnuo blie im su razliite teorije poele zadobivati vizualne oblike u trodimenzionalnoj vektorskoj mapi iznad videoploe. Profesor Vorthvs je osigurao neke granine parametre na osnovi predviene prirode napajanja. Mudre su glave stvarno proizvele nekakve zgodne slike, ali osim kontrastnih boja koje su zasluivale divljenje, Miles nije u njima razaznavao nita drugo.
"to bi se dogodilo kad bi se netko naao tono ispred usmjerenog vala pulsnog peterodimenzinalnog polja koje proizvodi ova stvar?" naposljetku je upitao. "Recimo na razliitim udaljenostima. Ili da se ispred toga nae teretni brod."
"Ne mnogo", odgovori Riva, koja je s pozornou, koja se mogla mjeriti s Milesovom, zurila u krugove i linije. "Mislim da ne bi ba stanice u vaem tijelu dobro podnijele blizinu bilo kojeg energetskog generatora takve snage, a ovo je, napokon, peterodimenzionalno pulsno polje. Svi trodimenzionalni efekti biti e posljedica gubitka fokusa na graninim podrujima, i javit e se u obliku gravitacijskih valova. Umjetna gravitacija je fenomen koji nastaje na granici trodimenzionalnog i peterodimenzionalnog, kao stoje va vojni gravitacijski imploder."
D'Emorie se malko trgnuo, no beskorisno je uope oekivati da jednog fiziara pete dimenzije moete sprijeiti u tome da sazna kako funkcionira imploder, to bi bilo kao da od farmera pokuavate sakriti kakvo e vrijeme biti. Najvie emu se vojska mogla nadati jest da e inenjerske detalje moi neko vrijeme drati u tajnosti.
"Promatramo li moda, ne znam... polovicu oruja?"
Lois McMaster Buiold     354
Riva slegne ramenima, no djelovala je zainteresirano, a ne kao da se podsmjehuje, pa se Miles ponadao da pitanje nije bilo glupo. "Jeste li ustanovili bi li to uope trebalo biti oruje?" upita ona.
"Imamo nekoliko mrtvaca kao potvrdu", istakne Miles.
"Za to, naalost, nije potrebno imati oruje", uzdahne profesor Vorthvs. "Nemar, glupost, brzopletost i neznanje jednako su snane destruktivne snage kao i umorstvo s predumiljajem. Iako moram priznati da osjeam posebnu odvratnost prema predumiljaju. ini se toliko nepotrebnim, suvinim. To je... a^i-inenjering."
Doktorica Riva se osmjehnula.
"Ono", ree Vorthvs, "to ja sad elim znati jest to se dogaa ako tom napravom nacilja prema crvotoini ili je, recimo, aktivira pri skoku kroz crvotoinu. U tom bi se sluaju trebali uzeti u obzir efekti prouzroeni Necklin-skim poljem koje se u tom trenutku nalazilo unutra."
"Hmm..." ree Riva. Ona i sivokosi mladi prebacili su se na svoj sistem komuniciranja na usko specijaliziranom a ostalima potpuno nerazumljivom jeziku, prekidajui se jedino kako bi povremeno reprogramirali simulaci-je na konzoli. Prvi obojeni prikaz oboje su odbacili uz promrmljam komentar: "Ovo nije dobro..." Izmijenili su ih jo nekoliko. Riva se naposljetku nasloni i proe rukama kroz svoje kratke kovre. "Ima li anse da uzmem ovo kui i prespavam?"
"Ah", ree gospodin revizor Vorthvs. "Bojim se da sam prole noi preko komkonzole bio nejasan. Ovo je neto nalik visoko prioritetnom programu. Imamo razloga vjerovati kako je vrijeme od velike vanosti. Svi smo ovdje da izdrimo dok ne shvatimo o emu se radi. Nijedan podatak nee izii iz ove zgrade."
"Sto, nee biti veere na Vrhu kupole u Serifosi?" upitao je Yuell, zvuei razoarano.
355     Komarr
"Ne veeras", ispriao se Vorthvs. "Osim ako netko ne dobije nenadanu inspiraciju. Hranu i postelju pruit e nam car."
Riva pogledom zaokrui cijelu prostoriju ali s izrazom na licu koji je davao na znanje da pritom odmjerava cijeli objekt. "Zar e ovo opet biti hostel na CarSigov raun? Poljski kreveti i gotova hrana?"
Profesor se suho osmjehne. "Bojim se daje tako."
"Tog sam se dijela trebala dosjetiti od zadnji put... Pa, pretpostavljam daje izazovno. Yuell, zasad je dosta s tom konzolom. Neto nije u redu. Moram koraati."
"Hodnik ti je na raspolaganju", ree joj srdano profesor Vorthvs. "Jesi li ponijela svoje cipele za hodanje?"
"Normalno. Tog se jesam sjetila, nakon naeg zadnjeg susreta." Ispruila je noge pokazujui udobne cipele s debelim donovima, zatim ustane i krene u hodnik. Poela je brzo hodati amo-tamo, mrmljajui si s vremena na vrijeme u bradu.
"Riva tvrdi da bolje razmilja dok hoda", objasnio je Vorthvs Milesu. "Njezina je teorija da tako krv bre kola njezinim mozgom. Moja teorija je daje to zato to nitko s njom ne moe drati korak, pa ju nema tko ometati sa strane."
Srodna dua, tako mi boga. "Mogu gledati?"
"Da, ali molim te ne obraaj joj se. Osim ako se ona ne obrati tebi, naravno."
Vorthvs i Yuell vratili su se prtljanju po svojim kom-konzolama. inilo se da Profesor pokuava doraditi svoj hipotetiki nacrt nedostajueg sustava napajanja za inovativnu napravu. Miles nije bio siguran, ali Yuell kao da je igrao neku vrstu matematike videoigre. Miles se zavalio u svom stolcu, pogledao kroz prozor i svoju matu usmjerio na pitanje: Da sam ja komarrski zavjerenik s Car-
Sigom za petama i inovativnom napravom veliine para slonova, kamo bih ga sakrio? Prokleto sigurno ne u kofer. Ideje je zapisivao na podsjetnik, a onda je veinu njih precrtao. D'Emorie je prouavao Profesorov rad i pokretao neke ranije simulacije.
Nakon nekih tri etvrt sata, Miles postane svjestan da je odjekivanje mekih i brzih koraka u hodniku prestalo. Ustao je, odetao i gurnuo glavu kroz vrata. Doktorica Riva je sjedila na prozorskoj dasci na dnu hodnika, zamiljeno promatrajui komarrski krajolik. Tlo se, na tom mjestu, sputalo prema potoku, i bijae mnogo manje golo nego inae, jer su na tom mjestu bili velikoduno posaeni zemaljsko zeleni nasadi. Miles se odvai pribliiti joj se.
Kad se primaknuo, podigla je pogled i osmjehnula mu se svojim kratkim smijekom, koji on uzvrati. On jednom stranom tijela zasjedne na prozorsku dasku, pratei njezin pogled kroz hermetiki prozor, potom se okrene kako bi promotrio njezin profil. "Pa", ree na koncu. "to mislite?"
Njezine se usne kiselo iskrive. "Mislim... da ne vjerujem u perpetuum mobile."
"Ah." No, da je bilo jednostavno ili barem umjereno teko, Profesor ne bi bio zvao pojaanje, prisjeti se Miles. "Hm."
Ona skrene pogled s krajolika na njega pa trenutak poslije ree: "Znai, vi ste stvarno Koljaev sin?"
"Ja sam sin Arala Vorkosigana", odgovorio je odmjereno. "Da." Njezina verzija "vjenog pitanja" nije bila poput Tienove nespretne, nepromiljene upadice, niti Ve-nierove smiljene provokacije. inila se neto vie... znanstvenom. to je testirala?
"Katkad privatni ivot monih mukaraca nije ono to bismo oekivali."
On trgne bradom. "Ljudi imaju neke vrlo neobine iluzije o moi. Uglavnom se svodi na pronalaenje parade i uguravanje na elo orkestra. Kao to se govorljivost svodi na uvjeravanje ljudi u stvari u koje oajniki ele vjerovati. Demagogija je, pretpostavljam, govorljivost koja se spustila na najniu moralno-energetsku razinu." Osmjehnuo se natmureno u pravcu svoje izme. "Guranje ljudi uzbrdo je vraki tee. Moe ti prepuknuti srce, dok pokuava." Doslovce, ali nije vidio razloga da s njom raspravlja o Ko-ljaevoj povijesti bolesti.
"Koliko sam ja shvatila, mo politike vas je savakala."
Pa nije valjda vidjela oiljke kroz njegovo sivo odijelo. "Oh", Miles slegne, "prednatalno oteenje bio je tek uvod. Ostalo sam si uinio sam."
"Da se moete vratiti kroz vrijeme i promijeniti dogaaje, biste li to uinili?"
"Sprijeiti napad soltoksinom na moju trudnu majku? Da mogu odabrati samo jednu stvar... vjerojatno ne bih."
"to, zar zato to biste riskirali da vas ne proglase revizorom u tridesetoj?" Njezin je ton bio samo malice podrugljiv, umekan naherenim osmijehom. Kog joj je vraga, uostalom, Vorthvs o njemu ispriao? Ipak, ona je bila jako svjesna snage Careva glasa.
"Tridesetu sam doekao gotovo u lijesu, nekoliko puta. Revizorstvo mi nikada nije bila ambicija. To je imenovanje Gregorov kapric. Ja sam elio biti admiral. Nije to." Zaustavio se, uvukao dah pa ga polagano ispustio. "Poinio sam mnogo tekih pogreaka u svom ivotu dok nisam postigao ovo, ali... sada ne bih mijenjao svoj put. Bojao bih se da u se uiniti manjim."
Ona nakrivi glavu, odmjeravajui njegovo patuljasto tijelo, ali potpuno svjesna onoga to je zapravo htio rei. "Ovo je jedan od najpotenijih opisa zadovoljstva ivotnim postignuima, koji sam ikad ula."
On slegne ramenima. "Ili nedostatka ivotne hrabrosti." Prokletstvo, doao je ovamo da prokljuvi njezin mozak. "I, to mislite o inovativnoj napravi?"
Ona naini grimasu i polako protrlja ruke, dlanom o dlan. "Ako ne elite prihvatiti pretpostavku da joj je namjena zadavanje glavobolje fiziarima, mislim... daje vrijeme za stanku za ruak."
Miles se naceri. "Ruak, to moemo nabaviti."
Ruak je uistinu, kao to su im priprijetili, bio vojniko gotovo jelo, iako najvie kvalitete. Svi su posjedali za jedan od stolova u dugakoj sobi, nakon to su na njemu napravili mjesta pomaknuvi u stranu opremu koja se na njemu nalazila i strgnuli omote sa samozagrijavajuih posuda. Komarrani su sumnjiavo mjerkali svoju hranu, a Miles ih je utjeio rjeima kako su mogli proi i mnogo gore, to je popratilo Rivino smijuljenje. Razgovor je postao openitiji, dotiui se mueva i ena, djece i zanimanja, te izmjenjivanja nepristojnih anegdota o nesposobnosti prijanjih kolega. D'Emorie je imao nekoliko dobrih o ranijim CarSigovim sluajevima. Miles je doao u kunju da doda nekoliko o svom roaku Ivanu, ali se plemenito suzdrao, mada je objasnio kako je jednom potopio sebe i svoje vozilo u nekoliko metara duboko arktiko blato. To je temu skrenulo na napredak komarrske teraformacije i tako malo pomalo natrag prema poslu. Riva je, primijeti Miles, postajala sve tia i tia.
Ostala je tiha i nakon to su se svi nakon ruka vratili komkonzolama. Nije nastavila svoje koraanje. Miles ju je potajno promatrao, a zatim manje potajno. Ponovila je nekolicinu simulacija, ali se vie nije poigravala s preinakama. Miles je prokleto dobro znao da se shvaanje ne moe pourivati. Ovakva vrsta rjeavanja problema vie je nalik pecanju nego lovu: strpljivo i, do neke mjere, bespomono ekanje na neto to e se uzdii iz dubina uma.
Sjetio se zadnjeg puta kad je pecao.
Razmiljao je o Rivinim godinama. Bila je tinejderica u vrijeme barravarskog osvajanja Komarra. U svojim dvadesetim za vrijeme Pobune. Preivjela je, izdrala, suraivala; godine pod carskom vladavinom za nju su bile dobre, ako se pogleda njezina oito uspjena intelektualna karijera i stabilan brak. Usporeivala je svoju djecu s Vor-thvsovom i priala o skorom vjenanju svoje najstarije keri. Komarrski terorist, ne.
Da se moete vratiti kroz vrijeme i promijeniti dogaaje...
Jedini trenutak u vremenu kad moe promijeniti stvari jest neuhvatljivo sada, koje curi kroz tvoje prste toliko brzo koliko o tome moe razmiljati. Pitao se razmilja li i ona o tome sada. Sada.
Sad e se Profesoriin brod s Barravara pripremati za posljednji crvotoni skok. Sada Ekaterinin brod prilazi skonoj stanici. Sada Soudha i njegova ekipa marljivih strunjaka rade... to? Gdje? Sada, on sjedi u sobi na Ko-marru i promatra tihu, briljantnu enu koja je prestala razmiljati.
Ustane i poe do pukovnika D'Emoriea i dotakne ga po ramenu njegove zelene uniforme. "Pukovnie, mogu li razgovarati s vama, vani."
Iznenaen, D'Emorie iskljui svoju komkonzolu na kojoj je provjeravao koji su sve mreni transformatori bili dostupni na tritu, to mu je u zadatak dao Vorthvs. Slijedio je Milesa u halu, pa niz hodnik.
"Pukovnie, imate li pri ruci pribor za ispitivanje br-zopentom?"
D'Emorieve se obrve podignu. "Mogu provjeriti, gospodine."
"Uinite to. Nabavite jedan, pa mi ga, molim vas, donesite."
"Da, gospodine."
D'Emorie izae. Miles se zadri pokraj prozora. Prolo je dvadeset minuta prije nego se D'Emorie vratio, ali u ruci je nosio poznatu kutiju.
Miles je preuzme. "Hvala vam. Sada elim da odvedete doktora Yuella u etnju. Diskretno. Dat u vam do znanja kad se moete vratiti."
"Gospodine... ako je u pitanju brzopent, siguran sam da bi CarSig elio da budem prisutan."
"Ja znam to CarSig eli. Moete biti mirni, rei u im sve to trebaju znati, poslije." Preokret, ha, to je za sva ona izvjea u kojima su nedostajali najvaniji djelii informacija, a koje je jadni porunik Vorkosigan nekad morao progutati... ivot je sladak, katkad. Miles se osmjehne lagano kiselo; D'Emorie je, inteligentno, popustio.
"Da, moj gospodaru revizore."
Miles se makne D'Emorieu i doktoru Yuellu s puta da mogu izai. Kada je uao u dugoljastu prostoriju, zakljuao je za sobom vrata. Profesor Vorthvs i doktorica Riva pogledae ga zaueno.
"Stoje sad to?" upitala je doktorica Riva, dok je on polagao kutiju na stol i poeo je otvarati.
"Doktorice Riva, zahtijevam i trebam poneto otvoreniji razgovor s vama nego stoje bio onaj maloprije." Podigao je hiposprej i kalibrirao dozu prema procjeni njezine teine. Alergijska provjera? Nije mislio da je treba, ali bila je to standardna operativna procedura; ako ne mora pogaati, ne moe krivo ni pogoditi. Strgnuo je zatitni omot s testera i krenuo prema njezinom stolcu. Ona je pak isprava bila previe iznenaena da bi protestirala kad ju je primio za ruku, okrenuo je i pritisnuo tester s unut-
ranje strane njezina zapea, no trgnula je ruku nakon peckanja. On je pusti.
"Miles", ree profesor Vorthvs uznemirenim glasom, "stoje ovo? Ne moe brzopentati... doktorica Riva je moj pozvani gost!"
Ovakav odabir rijei opasno se pribliavao onome, to bi u loim starim vremenima bilo protumaeno kao vorski izazov, izazov koji bi nerijetko zavravao dvobojem. Miles duboko udahne. "Moj gospodaru revizore. Doktorice Riva. Radei na ovom sluaju dosad sam nainio dvije ozbiljne pogreke u prosudbi. Da sam izbjegao ijednu od njih, suprug vae neakinje jo bi bio iv, uhvatili bismo Soudhu prije nego je zbrisao sa svom svojom opremom, a mi ne bismo sada ovdje sjedili, u stratekom tunelu, i igrali se slagalice. U biti to je jedna te ista pogreka. Prvog smo dana obilazili Teraformacijski projekt, ja nisam inzistirao da Tien spusti letjelicu, iako sam elio vidjeti postrojenje. Druge veeri nisam inzistirao da brzopentom ispitamo gospou Radovas, iako sam htio. Profesore, vi ste analitiar pogreaka; jesam li u krivu?"
"No... Ali nisi mogao znati, Miles!"
"Oh, ali mogao sam. U tome je poanta. Ali nisam odluio napraviti to je bilo nuno, zato to nisam elio da ispadne kako upotrebljavam ili zloupotrebljavam svoju revizorsku mo na uvredljiv nain. Pogotovo ne ovdje na Komarru gdje svi promatraju mene, uvenog sina koljaa, da vide to u uiniti. Uz to, karijeru sam proveo borei se protiv onih-na-vlasti. Sada sam jedan od njih. Prirodno, lagano sam zbunjen."
Rivina ruka krene prema ustima; na unutranjosti ruke nije bilo otekline ili crvenila. Odlino i dobro. Miles se vrati do stola i podigne hiposprej.
"Barune Vorkosigane, ne dajem svoj pristanak za ovo!" ree Riva ukoeno kad joj se pribliio.
"Doktorice Riva, nisam ga ni traio." Lijeva mu je ruka titila desnu kao u igri noevima; hiposprej sune i dotakne njezin vrat dok se okretala i poinjala ustajati sa stolca.
"Bila bi to preokrutna dilema." Ona potone natrag, zurei u njega. Ljutito, ali ne oajno; i sama je bila neodluna, to ih je nesumnjivo oboje spasilo neugodnosti jer bije on morao naganjati po prostoriji. ak bi sa svojim godinama i dostojanstvom vjerojatno bila bra od njega, ako bi se stvarno na to odluila.
"Miles", ree Profesor opasnim glasom, "ovo je moda tvoja revizorska privilegija, ali bilo bi ti bolje da ima opravdanje za nju."
"Teko daje privilegija. Samo moja dunost." Promatrao je Rivine oi dok joj se zjenice nisu rairile i ona mlitavo utonula u svoj stolac. ekajui da droga pone djelovati, nije se zamarao standardnom uvodnom litanijom neutralnih pitanja, ve je samo gledao njezina usta. Njihova se stisnuta napetost smekala do stereotipnog brzo-pentnog smijeka. Oi su joj ostale usredotoene vie nego kod uobiajenih ispitanika; mogao se kladiti, ako ona tako odlui, da bi od ovog mogla postii dugako i zaobilazno ispitivanje. On e se potruditi i skratiti tu zaobilaz-nicu koliko najvie bude mogue. Najkrai put kroz neprijateljski okrug je obii ga po rubu.
"Profesor vam je zadao zaista zanimljiv peterodimen-zionalan problem", primijeti Miles. "Na neki je nain privilegija to vas je pozvao."
"Oh, da", sloi se ona ustro. Nasmijeila se, namrti-la, njezine se ruke trnu, a zatim joj se na usne vrati sigurniji smijeak.
"Kada se sve razrijei, moglo bi biti nagrada i sveuilinih promaknua."
"Oh, i bolje od toga", uvjerila gaje ona. "Otkria u fizici dogaaju se samo jednom u ivotu, a i onda ste obino ili previe mladi ili previe stari."
"Neobino, uo sam neke vojne karijeriste kako se ale na istu stvar. Ali, nee li Soudha pokupiti sve zasluge?"
"Sumnjam daje to Soudhina ideja. Kladim se na onog matematiara, Cappella ili moda na jadnog doktora Ra-dovasa. Bojim se daje on umro za to."
"Ne elim da itko vie zbog toga umre."
"Oh, ne", sloila se ona iskreno.
"to ste ono rekli da je to, profesorice Riva?" Miles je dao sve od sebe da podigne glas kao neki uzbueni student. "Nisam razumio."
"Tehnika uruavanja crvotoine. Moralo bi postajati i bolje ime. Pitam se zove li je va doktor Soudha nekako krae."
Gospodin revizor Vorthvs, koji je dosad s negodovanjem promatrao stisnutih oiju, sjedne lagano se uspravljajui, oi su mu se rairile, a usta pomicala.
Posljednji je put Miles osjetio da mu se eludac ovako ponaa u borbenom padu iz niske orbite. Tehnika uruavanja crvotoine ? Znai li to ono to mislim da znai ?
"Tehnika uruavanja crvotoine", ponovio je bezbojno, u svom najboljem stilu ispitivaa brzopentom. "Crvotoine se znaju uruiti, ali nisam mislio da ita to ljudi ine moe to uzrokovati. Ne bi li to zahtijevalo veliku koliinu ener-
"ini se da su pronali zaobilazni put. Rezonancija, peterodimezionalna rezonancija. Vidite, poveanjem amplitude. Zatvaranje zauvijek. Mislim da nee raditi u obrnutom procesu. Ne moe biti antientropijska."
Miles dobaci pogled Vorthvsu. Ove su rijei njemu neto znaile. Dobro.
Doktorica Riva zaneseno mahne rukama ispred sebe. "Vie i vie i vie i  buup!" Zahihoe se. Vrlo brzopen-tnim hihotom, uznemirujue vrste koja je nagovjetavala da se na nekoj drugoj razini, unutar drogom pomuena mozga, uope nije hihotala. Moda je vritala. Kao to je inio Miles... "Osim", doda ona, "stoje negdje neto vrlo krivo."
Nije la. On ode i podigne hiposprej s antidozom i pogleda prema Vorthvsu. "elite li neto dodati dok je jo pod djelovanjem? Ilije vrijeme da se vrati u normalno stanje?"
Vorthvs je jo uvijek imao zaokupljen, zamiljen pogled, vjerojatno je razmiljao o tome na koji nain se, sve na to je naiao tijekom istrage, poklapa s ovom novom, revolucionarnom idejom. Podigne pogled, pa ga uputi budalasto nasmijeenoj Rivi: "Mislim da nam je potrebna sva naa prisebnost." Njegove se obrve spuste kao u boli. "Moe se, naravno, razumjeti zato je oklijevala povjeriti nam svoju teoriju. U sluaju da jest ispravna..."
Miles prie Rivi s drugim hiposprejem. "Ovo je antido-za za brzopent. Neutralizirat e drogu u vaem organizmu za manje od minute."
Na njegovo iznenaenje, ona podigne ruku zaustavljajui ga. "ekaj. Imala sam je. Gotovo da sam je vidjela, u mislima... kao videoprojekciju... prijenos energije, protjecanje... spremnici polja... ekaj."
Ona zatvori oi i zabaci glavu unatrag; noge su joj njeno i ritmino tapkale po podu. Njezin se smijeak pojavljivao pa nestajao. Oi joj se naposljetku otvorie, a ona se kratko i intenzivno zagleda u Vorthvsa. "Kljuna rije", naglasi ona, "jest elastini povratni udar. Zapamtite to." Pogleda Milesa i isprui mlitavu ruku. "Moete nastaviti, gospodaru", pa se opet zahihoe.
Pritisnuo je hiposprej o plavu venu s unutranje strane njezina ponuenog lakta; uo se kratki siktaj. Nakloni
joj se udnim, malim polunaklonom, zakorai unatrag i prieka. Oputeni su joj se udovi stisnuli; ona zakopa svoje lice u ruke.
Nakon otprilike jedne minute, podigne pogled trepui. "to sam upravo rekla?" upita Vorthvsa.
"Elastini povratni udar", ponovi on promatrajui je napeto. "to to znai?"
Trenutak je utjela buljei u svoja stopala. "Znai... da sam se kompromitirala nizato." Njezine se usne stisnu s gorinom. "Soudhina naprava ne radi. Ili barem, nee uruiti crvotoinu." Ustane i strese se, protegne, nesumnjivo joj se u tijelo vraao osjet dok su ostaci antidoze prolazili kroz organizam. "Mislila sam da e mi zbog ovoga biti zlo."
"Reakcije drastino variraju od ispitanika do ispitanika", ree Miles. Uistinu, nikad prije nije vidio ni jednu kao stoje ova. "ena koju smo ispitivali neki dan rekla je kako misli daje iskustvo vrlo oputajue."
"Imalo je najudniji efekt na moju unutarnju vizuali-zaciju." Zurila je u hiposprej s radoznalim potovanjem. "Moda ga jednog dana svjesno isprobam."
elio bih biti tamo kad to uini. Miles odjednom zadobije uzbuujuu viziju sebe kako koristi drogu ne bi li poveao vlastito shvaanje  instant mozak!  tada se na svoje golemo razoarenje sjetio da brzopent na njega ne djeluje na taj nain.
Riva pogleda Milesa. "Ako ikad izaem iz barravar-skog zatvora. Jesam li sada uhiena?"
Miles je vakao usnicu. "Zbog ega?"
"Ne smatra li se izdajom krenje zakletve na lojalnost i tajnost ?"
"Niste prekrili zakletvu na tajnost ni po jednom stavku. Jo. to se tie onog drugog... kad dva carska revizo-
._    Lois McMaster BuioJd   .16.6
ra kau da neto nisu vidjeli, onda to postaje zaprepau-jue nevidljivo."
Vorthvs se odjednom nasmijei.
"Mislila sam da ste se zakleli na govorenje istine, gospodine revizore."
"Samo Gregoru. to emo rei ostatku svemira, o tome se moe pregovarati. Jedino ne elimo razglasiti injenice."
"To je, naalost, istina." Uzdahnuo je Vorthvs. "Kako ete CarSigu objasniti nedostajue doze droge?"
"Prvo, ja sam carski revizor. Drugo, iskoristili smo ih eksperimentalno kako bismo potaknuli znanstveni uvid. to je, koliko sam shvatio istinito, pa emo se lijepo vratiti na poetak kao da nita nije bilo."
Njezina su se usta iskrivila u iskren, iako kiselo zbunjeni, osmijeh. "Mislim da shvaam."
"Ukratko, ovo se nikad nije dogodilo, vi niste uhieni i imamo posla. Moje radoznalosti radi, biste li mi ipak, prije nego pozovemo vaeg mlaeg kolegu, ukratko i na brzinu objasnili koji je bio va slijed rasuivanja? Molim u nematematikim terminima."
"Zasad je samo u nematematikim terminima. Ako sve ne poduprem brojkama  pa, morat uje odbaciti kao zanimljivu halucinaciju."
"Bili ste dovoljno uvjereni da nas ostavite na suhom."
"Bila sam preneraena. I ne ba uvjerena, ve bez daha."
"S nadom?"
"S... ni sama ne znam." Odmahne glavom. "Moda jo dokaem da sam bila u krivu, to ne bi bilo prvi put. Ali vi ste upoznati, pretpostavljam, s primjerima pozitivnih
 367    Komarr
povratnih petlji u fenomenima rezonancije  na primjer, zvukom?"
"Mikrofonija i to skianje, da."
"Ili isti ton od kojeg pucaju stakla. I kod graevina  znate li zato vojnici moraju prekinuti stupanje kad mariraju preko mosta? Zato da se zbog rezonancije njihovih koraka ne urui."
Miles se naceri. "Jednom sam zapravo vidio kad se to dogodilo. U igri je bila eta carskih izviaa juniora, ceremonija sa zastavom, drveni mosti i moj roak Ivan. Dvadeset nepodnoljivih tinejdera zaronilo je u potoi." Profesoru je potiho dodao: "meni nisu dali da mariram s etom te veeri jer, rekli su, da e moja visina poremetiti njihovu simetriju. Stoga sam ih ja promatrao iz stranjeg reda. Bilo je velianstveno. Mislim da sam imao oko trinaest godina, ali uvat u tu uspomenu zauvijek."
"Jesi li predvidio to e se dogoditi ili te iznenadilo?" upitao je znatieljno Profesor.
"Vidio sam ja to e se dogoditi iako, priznajem, ne puno unaprijed."
"Hm."
Rivine su se obrve trznule; ona lizne usne i zapone: "Crvotoine rezoniraju u petoj dimenziji. Vrlo neznatno i vrlo velikom brzinom. Vjerujem daje namjena Soudhina ureaja emitiranje pulsa peterodimenzionalne energije ugoenog tono na prirodnu frekvenciju crvotoine. Snaga pulsa je niska, u usporedbi s energijom koja se krije u strukturi same crvotoine, ali ako je pravilno namjetena mogla bi  zapravo hoe, polagano poveavati amplitudu crvotone rezonancije sve dok ne nadmai fazne granice i urui je. Ilije barem Soudhina grupa mislila, da e se uruiti. Ono to ja mislim da se stvarno dogodilo puno je kom-pleksnije."
"Elastini povratni udar?" Vorthvs je s nadom potakne.
"U nekom smislu. Ja mislim da je puls poveavao rezonantnu energiju sve dok fazne granice nisu uzvratile udar, a energija se naglo vratila u treu dimenziju u obliku direktnog gravitacijskog vala."
"Dragi boe", ree Miles. "elite li rei da je Soudha pronaao nain da itavu crvotoinu pretvori u divovski imploder?"
"Mmmm..." ree Riva. "Eh... moda. Ono to ne znam jest je li to ono to je namjerio uiniti. Prva mi je teorija imala veeg politikog smisla... kao Komarranki. Sasvim me je zavela. Pitam se jesu li i oni bili zavedeni? Ako je pak elio da se crvotoina ponaa kao vrsta implo-dera, ne vidim da je pronaao nain kako da njome nacilja. Mislim da se gravitacijski puls vratio natrag poetnim putem. Ne znam je li Radovas poinio samoubojstvo, ali jako se bojim daje upucao sam sebe."
"O boe", dahne Vorthvs. "I teretnjak s rudaom..."
"Ukoliko se njihova pokusna platforma stvarno nalazila na solettnoj postavi, onda je upletenost teretnjaka ista loa srea. Loe tempiranje. Uletio je u gravitacijski puls i bio rastrgan, a zatim odbaen pa je udario o solettnu postavu i time u potpunosti zamrsio situaciju. Da se naprava nalazila na teretnjaku  pa, ista stvar."
"Ukljuujui i konfuziju", ree Vorthvs pomirljivo.
"Ali... ali neto jo uvijek ne tima. Ti si navodno izraunao veinu energetskih vektora povezanih sa solet-tnom nesreom?" zbunjeno se namrti Riva.
"Iznova i iznova."
"Vjeruje li proraunima koje si mi dao?"
"Da."
"Postavio si granicu koliko energije naprava moe prenijeti u razliitim vremenskim trajanjima."
"Postoje neka vrlo striktna i jasna inenjerska ogranienja koja se tiu potencijalnog maksimuma izlazne snage", sloio se Vorthvs. "Ono to ne znamo jest kako dugo je mogu drati u pogonu."
"Pa", peterodimenzionalna fiziarka duboko udahne, "osim ako je nisu drali upaljenu tjednima, a Radovas i Trogir vieni su dolje znatno kasnije, mislim da iz crvoto-ine izlazi mnogo vie energije nego to u nju ulazi."
"Odakle?"
"Vjerojatno iz crvotone duboke strukture. Nekako. Jedino ako ne eli pretpostaviti daje Soudha izmislio i perpetuum mobile, to se kosi s mojom religijom."
Vorthvs je izgledao estoko uzbuen. "Ovo je prekrasno! Miles, pozovi Yuella. Zovi D'Emoriea. Moramo provjeriti ove proraune."
Kada se D'Emorie vratio s Yuellom, svi su tehniari bili previe ushieni ovim otkriem u vezi sa inovativnom napravom da bi nainjali temu nestanka brzopenta. D'Emorie e se nesumnjivo dosjetiti pitati poslije; Miles je odluio da e biti neutralan i neinformativan. Riva oito nije eljela tratiti vrijeme i mentalnu energiju na ljutnju kad se morala baviti fizikom, ali ako odlui biti bijesna na njega poslije, pretrpjet e to ve bude morao. Zasad je Miles stajao iza, promatrajui i sluajui, znajui da razumije svaku treu reenicu.
No, je li Soudha sada mislio da posjeduje crvotoni ko-lapser  ili gigantski imploderski top? Ukrao je mnogo tehnikih podataka koje su prikupili tijekom istrage nesree; imao je veinu istih brojeva kao Vorthvs i isti period vremena da ih proui. Upravljajui istovremeno kompleksnom evakuacijom nekoliko desetaka osoba i nekoliko tona opreme, podsjeti se Miles. Soudha je bio prilino zaposlen. Naravno, on nije morao troiti vrijeme na rekonstrukciju svoje naprave iz razbacanih djelia.
Lois McMaster Buiold     370
Ali, gravitacijska reakcija iz pokusne crvotoine u blizini solettne postave vjerojatno je iznenadila Radovasa  premda nakratko  i Soudhu. Nesrea je prekinula njihovo istraivanje, navukla im revizore na vrat prisiljavajui ih time na bijeg. Pretpostavka da je razaranje solette namjerna sabotaa i samoubojstvo, nije imalo nikakva smisla. Ako je netko elio raznijeti Barravarce, uokolo je bilo mnogo poeljnijih ciljeva. Kao na primjer, vojne stanice koje su uvale svaki crvotoni izlaz iz komarrskog lokalnog svemira. Ako su se eljeli koristiti ovom napravom kao imploderom teko da e se njome moi uspjeno sluiti sve dok ne otkriju kako je naciljati na nekog drugog, a ne samo na sebe. Iako, da je netko u tajnosti postavi na vojnu stanicu, ukljui je i pobjegne prije nego doe do udara...
Je li Soudha ve shvatio to se dogodilo? Imao je podatke, da, ali njegov ovjek koji se razumio u petu dimenziju, bio je mrtav. Arozzi je samo nii inenjer, a Cappell matematiar, no sudei prema njegovu akademskom dosjeu, nije pokazivao nikakvu posebnu otroumnost. Vorthvs je uspio mobilizirati vrhunskog strunjaka za petu dimenziju na planetu, a da se pritom i ne spominje Yuell udo-od-djeteta, koji se, primijeti Miles, u ovom trenutku nadmetao u matematici s Vorthvsom i pobjeivao. Da je imao podatke i dovoljno vremena, Radovas bi vjerojatno uinio isti konceptualni pomak kao i Riva, ali Soudha u svom bijegu za to nije bio u mogunosti. Osim ako nije pronaao zamjenu za Radovasa... Miles napravi zabiljeku kako mora rei CarSigu da provjeri nestanak bilo kojeg drugog komarrskog eksperta za petu dimenziju u posljednjih tjedan dana.
Soudhin je bijeg, zakljui Miles, slijedio jednu od tri logine mogunosti. Ili su sve napustili i pobjegli ili su se povukli kako bi se sakrili, i pregrupirali s ciljem da jednom opet pokuaju. Ili su ubrzali raspored i odluili sve staviti na kocku i napasti. Miles se zapita jesu li izglasali odluku
37!       Knmarr
koja je trebala biti donesena na bazi isto tehnikih elemenata. Oni su naposljetku Komarrani i to oigledno amateri. Konspirativci amateri, ne ba ovlateni obrt. Opcija Jedan nije se inila vjerojatnom, s obzirom na ono to je Miles dosada vidio. Opcija Dva bila je vjerojatnija, ali je davala CarSigu dovoljno vremena da obavi svoj posao. Toga su se mogli dosjetiti i Komarrani.
Ako se namjerava brinuti, brini se o opciji Tri. U opciji Tri imalo se oko ega brinuti. Uspanieni i oajni ljudi u stanju su povui uistinu vrlo udne poteze; dovoljno je pogledati samo neke sluajeve u njegovoj vlastitoj karijeri.
"Profesore Vorthvs. Doktorice Riva." Miles je morao ponoviti glasnije, prije nego su podigli poglede. "Znai, usmjeri ovu napravu u crvotoinu, ukljui je i ona zapone pumpati energiju. U jednom trenutku ona se povea do prijelomne toke, a onda ti se vrati natrag. to se dogaa ako je iskljui prije te toke?"
"Nisam sigurna", ree Riva, "je li to bilo upravo ono to se dogodilo. Povratni je udar moda bio aktiviran ili premaivanjem faznih granica ili time to je Radovas iskljuio izvor pulsa. Nejasno je je li smanjivanje fazne granice nekontinuirano ili nije."
"Znai... jednom aktivirana, naprava moe postati smrtonosni prekida? Iskljuivanje je ukljuuje?"
"Nisam sigurna. Bilo bi dobro to ispitati."
Sprikladne udaljenosti. "Pa... ako to prokljuvite, molim vas, javite mi, ha? Nastavite."
Trenutak poslije, u kojem su ili probavljali njegovo pitanje ili ekali hoe li izletjeti s jo kakvom upadicom, razgovor se za stolom nastavio svojim prvobitnim nerazumljivim jezikom matematike i ininjerstva. Miles se smjestio iza, ne osjeajui se ba umireno.
Ako je Soudha usavrio svoj ureaj s namjerom da se cr-votoinama koristi kao izvorima napajanja kojima e dignuti u zrak vojne stanice koje su ih uvale, kao uvodno iznenaenje prije pravog rata... a nain kojim se to radi jest dizanje svih est istodobno, u koordinaciji s opekomarr-skim ustankom razmjera zlosretne Komarrske pobune. Miles nije bio u potpunosti zadovoljan dosadanjom Car-Sigovom uinkovitou u ovom sluaju, ali Soudhina je grupa mala i izmicala je njihovoj potjeri za dlaku. Znakovi masovnog ustanka koji se zakuhava morali bi biti toliko raireni da ak ni CarSigu ne bi promakli. Uz to, svi su glavni konspirativci bili u godinama kad su sve to ve jednom proli. Svatko tko je iskusio krah Komarrske pobune na komarrskoj strani, imao je razloga ne vjerovati svojim sunarodnjacima gotovo isto onoliko koliko i Barravarci-ma. Zadnje to bi Soudha poelio u svojoj zavjeri jest jo jedna hrpa Komarrana. I... nisu imali est naprava. U poetku su ih imali pet, etvrta je unitena, a tri ranije su, ini se, bile manji prototipovi.
Kao pitolj s jednim metkom u njemu. Svoj e cilj morati vrlo oprezno odabrati.
Pod pretpostavkom da Soudha jo uvijek misli da posjeduje crvotoni kolapser, premda s nekoliko malih gre-kica u dizajnu. U komarrskom je svemiru est aktivnih cr-votoina, ali Miles nije nimalo sumnjao na koju e se Soudha ustremiti.
Na jedini skok prema Barravaru. Odsijeci nas jednim udarcem, tako je. S komarrskog stajalita takva je zavjera bila vrijedna svih ovih pet godina predanosti, svog znoja i rizika: zatvaranje jedinih barravarskih vrata prema ga-laktikom crvotonom neksusu. Tako ti boga, revolucija bez krvi je ono to je privuklo one tehnoloke tipove. Vratili bi Komarr u dobra stara vremena njegova sjaja od prije stotinu godina  a Barravar njegovim loim starim vremenima, u razdoblje novog Vremena izolacije. Htio li
se itko s komarrske ili barravarske strane vratiti u to doba ili ne. Zar su konspirativci zamiljali da e im biti doputeno ivjeti, jednom kad se otkrije istina?
Vjerojatno ne. Ali ako Riva ima pravo, proces nije povratan; crvotoina koja se jednom urui ne moe se vie otvoriti. Djelo e biti poinjeno i nikakve ga suze ili molitve nee promijeniti. Poput umorstva. Soudha i njegovi prijatelji mogli su se zamiljati novim i uspjenijim Muenicima, i biti zadovoljni to e ih nakon smrti pospremiti u hram. inili su se velikim praktiarima, ali tko zna? Ljudi ponekad znaju donijeti teak izbor i onda budu time tako zaslijepljeni i to nema nikakve veze s njihovom inteligencijom.
Da. Miles je sada znao kamo Komarrani idu, ako ve nisu bili tamo. Civilna  ili vojna? Ne, civilna prijelazna stanica koja je sluila za crvotoni skok prema Barravaru.
Upravo si onamo poslao Ekaterinu. Ona je sad tamo.
Kao i Profesorica, i nekoliko tisua drugih nevinih ljudi, podsjeti se on. Svladao je paniku kako bi slijedio svoju misaonu nit do kraja. Soudha na stanici moda ima ureenu neku vrstu skrovita, pripremanog vjerojatno mjesecima ili godinama prije. Njegov je plan postavljanje inovativne naprave, ciljanje prema crvotoini, povlaenje energije od  kuda? Ako iz stanice, netko moe primijetiti. Ako su napravu utovarili na brod (to bi morao biti i te kakav brod, koji moe stii do tamo), energiju mogu izvui iz broda. Ali slabo je vjerojatno da e kontrola prometa i bar-ravarska vojska tolerirati bilo iji brod koji se mota oko crvotoine bez odobrenog plana letenja.
Brod ili stanica? Nije imao dovoljno podataka da bi se mogao odluiti. Ali ako Soudha nije najozbiljnije modificirao svoj ureaj, zavjera koja je zapoela kao plan uruava-nja crvotoine bez krvi, mogla bi zavriti kao krvavi kaos katastrofalnih razmjera na prijelaznoj stanici. Miles je vi-
dio svemirske katastrofe razliitih razmjera. Nikad vie nije elio vidjeti niti jednu.
Mogao je zamisliti desetke razliitih scenarija iz podataka koje je imao pri ruci, ali jedino mu ovaj nije ostavljao vremena ili prostora za pogreku. Kreni. Posegnuo je za osiguranom komkonzolom i pozvao CarSigov komarrski stoer u Solsticiju.
"Ovdje revizor Vorkosigan. Dajte mi generala Rat-hjensa, odmah. Hitno je."
Vorthvs podigne pogled sa dugakog stola. "to?"
"Upravo sam shvatio, ako se sprema nekakva akcija bit e to na prijelaznoj stanici za skok prema Barravaru."
"Ali Miles  Soudha sigurno ne bi bio tako budalast da pokua opet, nakon prvobitne katastrofe!"
"Soudhi nikako ne vjerujem. Jeste li se uli s Ekateri-nom ili svojom enom?"
"Da, Ekaterina mi je poslala poruku kad si ti vadio svoje, ah, zalihe. Stigla je sigurno u svoj hostel i pola doekati Profesoricu."
"Je li ostavila broj?"
"Da, eno ga na komkonzoli..."
Lice generala Rathjensa pojavi se iznad videoploe. "Gospodine revizore?"
"Generale. Imam nove podatke koji nagovjetavaju da su nai izbjegli Komarrani na putu prema barravarskoj prijelaznoj stanici ili su ve na njoj. elim maksimalano pokretanje svih jedinica CarSiga i proeljavanje stanice i sveg okolnog prometa, zaponite to je prije mogue. elim CarSigov kurirski brod koji e me onamo prebaciti im ga uspijete nabaviti. Iscrpno u vas informirati putem. Kad sve pokrenemo, elim poslati osobnu poruku us-kofokusiranim kanalom, uh" on brzo potrai, "na ovaj broj."
Rathjensove se obrve podigoe, ali ree samo: "Da gospodaru revizore. Vrlo sam zainteresiran za one detalje."
"Imate i zato. Hvala."
Rathjensovo lice nestane; za nekoliko trenutaka usko-fokusirana veza potvrdno zatreperi.
"Ekaterina", uurbano je rekao Miles i to sa svom svojom snagom volje u videoporuku, kao da e je time pouriti. "Uzmite Profesoricu i ukrcajte se na prvi prijevoz koji moete nai, prema bilo kojem odreditu u lokalnom svemiru  komarrska orbita, neka druga stanica, bilo kamo. Organizirat emo da vas se obje kasnije pokupi i sigurno dovede kui. Samo se maknite sa stanice, i krenite odmah."
Oklijevao je oko zavretka; ne, ovo nije ni vrijeme niti mjesto za izjavljivanje, Volim te, bez obzira na opasnosti za koje je zamislio da joj prijete. U vrijeme kad joj ova poruka pristigne, moda e se vratiti u hostelsku sobu s Profesoricom koja e onda sluati preko njezina ramena. "Budite oprezni. Vorkosigan, gotovo."
Dok je Miles ustajao, Vorthvs upita zabrinuto, "Misli li da bih i ja trebao poi s tobom?"
"Ne. Mislim da biste svi vi trebali ostati ovdje i pokuajte shvatiti koji e se vrag dogoditi ako netko pokua ugasiti onu paklensku napravu. A kad shvatite, molim vas, poaljite mi upute uskofokusiranim kanalom."
Vorthvs potvrdno kimne. Miles ih sve pozdravi in-spektorskim salutiranjem, to znai da je rukom neodreeno zamahnuo u blizini ela, okrenuo se i za njega dugakim koracima izaao kroz vrata.
Devetnaesto poglavlje
Ekaterina je zlovoljno promatrala kako sonini zahod prodire njezine cipele, naalost, uz neprimjetno podrigivanje.
"Vrijedilo je pokuati, duo", ree teta Vorthvs, primijetivi njezin izraz lica.
"Na ovoj svemirskoj stanici previe je pouzdanih sigurnosnih sustava," ree Ekaterina. "Ovo je uspjelo Nik-kiju na skonom brodu kad smo dolazili ovamo. Kakav je urnebes nastao. Brodski stjuard se na nas jako naljutio."
"Kladim se da bi i mojim unucima takvo to bilo maji kaalj", sloila se profesorica. "teta to sa sobom nemamo nekoliko devetogodinjaka."
"Da", uzdahnula je Ekaterina. / ne. To to se Nikki nalazi na sigurnom, na Komarru, trenutno je predstavljalo sretno olakanje, na nekoj sakrivenoj razini njezine svijesti. Ali trebao bi postojati neki nain kojim se moe sabotirati sonini zahod i zbog kojeg e se na kontrolnoj ploi tehniara stanice upaliti aruljica, te e se pokrenuti istraga. Samo ona nije prola obuku u sklopu koje bi nau-ala kako sonini zahod pretvoriti u oruje. Vorkosigan bi najvjerojatnije znao kako, pomisli ona s gorinom. Tipino za mukarce, motao se oko nje danima, a sad kad ga zaista treba bio je etvrt solarnog sustava daleko.
Po deseti je put opipala zidove, provjerila vrata, pregledala njihovu odjeu. Gotovo jedina zapaljiva materija u prostoriji bila je enska kosa. Podmetanje vatre u sobi u kojoj si zakljuan Ekaterini se nije inilo preporuljivim, mada je i to uzela u obzir kao posljednju mogunost. Gurnula je ruke u utor u zidu i okrenula ih, putajui soninoj istilici da ispere neistou, UV zrakama da unite bakterije, a zranom fenu da, pretpostavila je, otpue njihova siuna trupla. Potom je izvukla ruke. Koliko god se inenjeri zaklinjali daje taj sistem uinkovit ona se nikad nije osjeala iom nego kad bi se oprala staromodnom vodom. Uostalom kako e djeju guzu ugurati u tu stvar? Namrgoeno je promatrala sterilizator. "Kad bismo imale bilo kakav alat, trebale bismo moi neto uiniti s ovime."
"Imala sam svoj enski vorski no", ree tuno Profesorica. "Bio mije to jedan od najbolje emajliranih."
"Imala?"
"Nalazio se u sari moje izme. Mislim, u onoj koju sam bacila."
"Oh."
"Ti ovih dana svoj ne nosi?"
"Ne na Komarru. Pokuavala sam biti, ne znam, moderna." Usnice joj se iskrive. "Razmiljala sam o kulturolokoj poruci enskog vorskog noa. Hou rei, da, bile smo bolje naoruane od seljaka, ali nikad bolje od mukarca s dva maa. Zar su se Vor gospodari bojali da e ih ene zaskoiti?"
"Prisjeajui se svoje bake, to je mogue", ree Profesorica.
"Mm. I moje pratete Vorvavne." Uzdahne Ekaterina i zabrinuto pogleda svoju ujnu.
Profesorica se oslonila o zid pridravajui se jednom rukom, jo je uvijek bila vrlo blijeda i uzdrmana. "Ako si
gotova s pokuajima sabotae, mislim da bih ponovno eljela sjesti."
"Da, jasno. Ideja je ionako bila glupa."
Profesorica zahvalno utone u jedino sjedee mjesto u majunom zahodu, a Ekaterina se sada nasloni na zid. "Tako mi je ao to sam te uvukla u sve ovo. Da nisi bila sa mnom... Jedna od nas mora pobjei."
"Ekaterina, ako uhvati priliku, iskoristi je. Nemoj ekati mene."
"Ali tako bi Soudha jo uvijek imao jednog taoca."
"Mislim da to sada nije najvanija stvar. Ne ako su Komarrani govorili istinu to ona velika, runa naprava ini."
Ekaterina protrlja noni prst po glatkom sivom podu. Tiim glasom ona zapita: "Misli li da e nas nai rtvovati ako se nau u nedoumici?"
"Zbog ovoga? Da", ree Profesorica. "Ili bi u svakom sluaju... trebali. Znaju li Profesor i barun revizor Vorko-sigan to su Komarrani sklopili?"
"Ne, ne do juer. To jest, znali su daje Soudha napravio neto  pretpostavljam da su dosad trebali uspjeti rekonstruirati nacrte."
"Onda e shvatiti", ree vrstim glasom Profesorica. A potom neto manje vrstim: "Valjda..."
"Nadam se da nee pomisliti kako bi se mi trebale rtvovati kao u tragediji o Djevi od Jezera."
"Zapravo, nju je rtvovao njezin brat, ako emo po tradiciji", ree Profesorica. "Zanima me je li to uistinu uinila dobrovoljno kao stoje to on poslije tvrdio."
Ekaterina se suho prisjeti te stare barravarske legende. Pria je ila ovako: grad Vorkosigan Surleau na Dugom jezeru bijae opsjedan snagama Hazelbrighta. Lojalni vazali odsutnoga grofa, vorski asnik i njegova sestra odra-
li su se do samoga kraja. Prije posljednjeg napada, Djeva od Jezera radije je svoj njeni vrat stavila pod bratovljev ma nego da padne u divlje ruke protivnikih trupa. Ve idueg jutra, opsada je neoekivano prestala zbog lukav-tine njezina zarunika jednog od daljih predaka revizora Vorkosigana, kad smo ve kod toga, koji je kasnije bio poznatiji pod imenom general grof Selig  koji je neprijatelje lanim priama o drugom napadu namamio da brzo odmariraju. Ali, naravno, za Djevu od Jezera bilo je prekasno. Koliko je suuti u barravarskoj povijesti, u obliku drama, poema i pjesama, nastalo iz tuge koja je obuzela dvojicu mukaraca; Ekaterina je u djetinjstvu nauila napamet jednu krau poemu za kolsku recitaciju.
"Uvijek sam se pitala", ree Ekaterina, "daje idueg dana stvarno uslijedio napad, sa svim paleom, silovanjima kao stoje uobiajeno, bi li onda rekli: 'Oh, onda je sve u redu?'"
"Vjerojatno", ree ujna Vorthvs, dok su joj se usne tr-zale.
Neto poslije, Ekaterina primijeti: "elim ii kui. Ali ne elim se vratiti na stari Barravar."
"Niti ja, duo. Krasno je i dramatino o tome itati. Zgodno je da o tome moemo itati, zna."
"Znam djevojke koje eznu za tim vremenom. Vole se igrati preoblaenja i pretvarati se da su vorske gospe iz tog doba, spaene iz nedaa uz pomo romantinih vor-skih mladia. Iz nekog se razloga nikad ne igraju umiranja pri porodu, ili riganja due od crvene dizenterije ili vezenja dok ne oslijepi ili osakaenja artritisom i otrovanja bojom ili edomorstva. Iako se katkad i od bolesti umiralo romantino, ali nekako su te boletine uvijek izazivale zanimljivo bljedilo i svaije saaljenje i nisu ukljuivale gubitak kontrole nad probavnim traktom."
"Predajem povijest trideset godina. Ne moe svima objasniti, premda se trudi. Idui ih put poalji na moj sat."
"Ekaterina se ozbiljno osmjehne. "Vrlo rado."
Na neko je vrijeme nastala tiina, Ekaterina je buljila u zid na suprotnoj strani, a njezina se teta naslonila sklopljenih oiju. Ekaterina ju je promatrala sa sve veom zabrinutou. Pogleda prema vratima i naposljetku ree: "Misli li da bi se mogla pretvarati da ti je loije nego to jest?"
"Oh", ree ujna Vorthvs ne otvarajui oi, "to mi uope ne bi bilo teko."
Po tome je Ekaterina zakljuila da se ona ve pretvarala da joj je manje zlo nego to joj je stvarno bilo. ini se da ju je ovoga puta ozbiljno uhvatila bolest od skokova. Je li umor i sivilo lica mogla posve zahvaliti munini od putovanja? Oamutna vatra moe biti neoekivano smrtonosna za slabo srce  je li postojao razlog, osim smetenosti, zbog kojeg se njezina teta nije pokuala usprotiviti, ak ni zavikati prilikom Arozzijevih prijetnji?
"No... kako tvoje srce ovih dana?" upita Ekaterina, ustruavajui se.
Oi ujne Vorthvs se otvorie. Tren kasnije ona slegne. "Tako-tako, duo. Na listi sam ekanja za novo."
"Mislila sam daje sada lako uzgojiti nove organe."
"Da, ali s kirurkim timovima ide tee. Moj sluaj nije toliko hitan. Nakon problema koje je imala moja prijateljica, odluila sam da u radije priekati dok neki iskuani tim ne bude dostupan."
"Razumijem." Ekaterina zastane. "Razmiljala sam. Ne moemo uiniti nita dok smo ovdje zakljuane. Ako uspijem ikoga dovabiti do vrata, mislim da bismo mogle pokuati da se ti pravi kako si ozbiljno bolesna i tako ih
primorati da nas puste van. Nakon toga  tko zna? Ne moe biti gore od ovoga. Sve to mora uiniti jest da bude mlitava i da uvjerljivo stenje."
"Ja sam voljna", ree teta Vorthvs.
"U redu."
Ekaterina stane lupati po vratima najglasnije to je mogla i s hitnjom u glasu zazivati Komarrane po imenima. Poslije nekih deset minuta, brava je kljocnula, vrata su se otvorila i gospoa Radovas proviri s pristojne udaljenosti. Arozzi je stajo iza nje s oamutom u ruci.
"Stoje?" zahtijevala je.
"Moja ujna je bolesna", ree Ekaterina. "Ne prestaje drhtati i koa joj postaje hladno-vlana. Mislim da pada u ok zbog skone bolesti, njezina slaba srca i sveg ovog stresa. Mora barem lei na toplo mjesto i popiti vrui napitak. Doktor, moda."
"Ne moemo vam sada dovesti doktora." Gospoa Radovas se zabrinuto zagledala u klonulu Profesoricu preko Ekaterinina ramena. "Ovo ostalo bi, valjda, mogli organizirati."
"Nekima od nas ne bi smetalo da nam vratite zahod", proguna Arozzi. "Nije ba dobro da svi moramo paradirati amo-tamo hodnikom do najblieg javnog."
"Nema drugog sigurnog mjesta gdje ih moemo zakljuati", ree mu gospoa Radovas.
"Pa, stavi ih u sredinu prostorije i dri ih na oku. Zatvori ih poslije opet ovamo. Jedna je bolesna, druga se o njoj mora brinuti, to mogu uiniti? Nee biti dobro ako nam stara dama umre."
"Vidjet u to mogu napraviti", ree gospoa Radovas Ekaterini i ponovno zatvori vrata.
Nedugo zatim vratila se kako bi dvije barravarske ene otpratila do poljskog kreveta i sklopivog stolca postav-
I nk MrMait-pr RninIH       382
ljenih na rubu utovarnog doka, to je dalje mogue od alarma. Ekaterina i gospoa Radovas pridravale su posruu Profesoricu do kreveta, pomogle joj lei i pokrile je. Ostavljajui Arozzija na strai, gospoa Radovas ode pa se vrati s pueom alicom aja koju je odloila; Arozzi joj potom preda oamut i vrati se svom poslu. Gospoa Radovas izvue jo jedan sklopivi stolac i sjedne oprezno nekoliko metara od svojih zatoenica. Ekaterina je poduprla ujnina ramena dok je ova pila aj, nakon ega je zahvalno trep-nula i utonula natrag sa stenjanjem. Ekaterina odglumi pipajui Profesoriino elo, trljajui joj ruke i djelujui vrlo zabrinuto. Pogladila joj je razbaruenu sijedu kosu i pregledala potajice prostor utovarnog doka na koji je prije jedva uspjela baciti pogled.
Naprava je jo uvijek bila smjetena u lebdeem potpornju, ali je iz nje po podu vijugalo vie ica za napajanje. Soudha je nadgledao pripajanje svakog kabela na neobian niz konvertera u dnu roga. ovjek kojeg nije prepoznala bio je zaposlen u ostakljenoj kontrolnoj sobi. Na njegov znak, Cappell je kredom paljivo povlaio crte po podu blizu naprave. Kada je zavrio, posavjetovao se sa Soudhom, a ovaj je preuzeo daljinski upravlja lebdeeg potpornja, zakoraio unatrag i s izuzetnom panjom stao podizati potporanj, pomicao gaje naprijed sve dok gotovo nije dotaknuo vanjski zid pa ga njeno ponovno spustio tono na kredom oznaeno mjesto. Rog je sada bio usmjeren gotovo prema vanjskim vratima velikog sletnog pristanita. Jesu li ga se spremali utovariti na brod i izvesti van otkud bi ga usmjerili prema crvotoini? Ili su ga mogli ukljuiti odavde?
Ekaterina iz depa izvue svoju holo-mapu. Gospoa Radovas uzbunjeno ustane, uperi oamut, ali kad je vidjela to dri s nelagodom opet sjedne, meutim nije uinila pokret kojim bi joj je oduzela. Ekaterina provjeri gdje se nalaze dokovi i pristanita Prijevoznitva June luke; dru-
383      Knmarr
**4(HBPi
tvo je iznajmilo tri utovarna pristanita u nizu i Ekateri-na nije bila sigurna u kojem se od njih nalazi. Trodimenzionalna videoprojekcija nije pruala nikakvu izvanjsku orijentaciju, ali ona je smatrala kako su na onoj strani stanice koja je okrenuta prema crvotoini, te da e je se s ovog doka moi vidjeti. Mislim da mi nije ostalo ba previe vremena.
Osim silazne rampe, kojom je ula, i vrata od zahoda, na doku su postojala jo dva hermetiki zatvorena izlaza. Jedan je oito bio izlaz za osoblje, pokraj teretnog pristanita. Drugi je vodio u odjeljak gdje su vjerojatno bili uredi, ako je ovo doista centar Pristanita tri. Ekaterina je u glavi slijedila rutu kroz urede prema najbliem javnom hodniku. Nekoliko je Komarrana ulo i izalo kroz ta vrata; moda su tamo sloili prenoite. U svakom sluaju, inilo se da ondje ima vie ljudi nego iza vrata kod silazne rampe kroz koja je ula. Ali ova su bila blia. Kontrolna je soba slijepa ulica.
Ekaterina odmjeri ovu enu koja je sada bila udovica kao i ona. udno je kad se pomisli kako su ih njihovi razliiti obiteljski putovi na kraju doveli na isto mjesto. Gospoa Radovas djelovala je umorno i iscijeeno. Ovo je za sve nona mora.
"Kako zamiljate da ete se nakon svega ovoga izvui?" upita je Ekaterina znatieljno. Hoete li povesti i nas? Sigurno da e biti prisiljeni.
Usne gospoe Radovas se stisnu. "Nismo to planirali. Sve dok se vas dvije niste pojavile. Gotovo da mi je ao. Prije je bilo jednostavnije. Uruiti crvotoinu i umrijeti. Sada su ponovno otvorene sve mogunosti zajedno s pomutnjom i brigama."
"Brige? Gore od iekivanja smrti?"
"Ja sam na Komarru ostavila troje djece. Ako umrem, CarSig nee imati razloga da ih... gnjavi."
Doista, posvuda taoci.
"Osim toga", ree gospoa Radovas: "za to sam glasovala. Nisam mogla uiniti nita manje od mog mua."
"Glasovali ste? O emu? I kako u pobuni na komarr-ski nain dijelite dionike glasove? Morali ste povesti sve sa sobom jer ako ste ikog tko zna ostavili, bio bi ispitan brzopentom i sve bi izilo na vidjelo."
"Soudha, Foscol, Cappell i moj mu smatrani su glavnim dioniarima. Oni su odluili, a ja sam od mua naslijedila izglasane dionice. Izbor je bio jednostavan  predati se, pobjei ili se boriti do kraja. Omjer je bio tri prema jedan za ovo rjeenje."
"Oh? Tko je glasao protiv?" Oklijevala je. "Soudha."
"Kako neobino", ree iznenaeno Ekaterina. "On je sada va glavni inenjer  zar vas to ne zabrinjava?"
"Soudha", ree zajedljivo, "nema djece. On je elio priekati i pokuati kasnije ponovno, kao da postoji kasnije. Ako ne udarimo sada, CarSig e ubrzo nae obitelji uzeti za taoce. No, ako zatvorimo crvotoinu i poginemo, nee im ostati nitko komu bi mogli uiniti neto naao. Moja e djeca biti sigurna, ak i ako ih nikad vie ne budem vidjela." Njezine su oi bile tmurne i ozbiljne.
"Ali stoje sa svim Barravarcima na Komarru i Sergya-ru koji vie nikad nee vidjeti svoje obitelji? Odsjeeni, nikad nee moi saznati za njihovu sudbinu..." Moju, na primjer. "Isto kao da su mrtvi, jedni za druge. Ponovno e nastupiti Vrijeme izolacije." Stresla se od uasa zbog nadolazeih slika oka i alosti.
"Pa, budite sretni to se nalazite na pravoj strani cr-votoine", odbrusi joj gospoa Radovas. Zbog Ekaterinina hladna pogleda, ona se malo smeka. "Uope nee biti kao u doba vaeg Vremena izolacije. Sad imate potpuno razvi-
385      Knmarr
jenu osnovnu planetarnu industriju, populacija je vea i sto godina ste imali priljev novih gena. Postoji mnogo drugih svjetova koji jedva da odravaju bilo kakav planetarni kontakt i sasvim im dobro ide."
Profesoriine se oi malko otvore. "Mislim da podcjenjujete psiholoki utjecaj."
"to ete vi Barravarci poslije uiniti sami sebi, nije moja odgovornost", ree gospoa Radovas. "Sve dok to vie ne moete initi nama."
"Na koji nain... oekujete da ete umrijeti?" upita Ekaterina. "Popit ete otrov? Izii izvan zrane komore?" A nas ubiti prve1?
"Oekujem da ete se vi Barravarci pobrinuti za te detalje, im se otkrije to se dogodilo", ree gospoa Radovas. "Foscol i Cappell misle da e poslije pobjei ili da emo se moi predati. Ja mislim da e se ponoviti Solsticijski pokolj. S ove strane imamo ak i svog vlastitog Vorkosiga-na. Ne bojim se." Zastala je kao da razmilja o svojim hrabrim rijeima. "Ili sam barem previe umorna da bi me bilo briga."
To je Ekaterina mogla razumjeti. Ne elei promr-mljati potvrdno na Komarrankine rijei, ona zauti i baci pogled preko utovarnog doka zurei prazno u daljinu.
Pokua se trezvene glave zamisliti o vlastitom strahu. Srce joj je udaralo, da, i eludac joj se svezao u vor, a i di-sala je malko prebrzo. Ipak, duboko unutra, ovije ljudi nisu straili onoliko koliko je mislila da bi trebali.
Neko, kratko nakon to su Tienovi nedokuivi i neugodni ispadi ljubomore poeli jenjavati i vratili se u svijet fantazije, odakle su i doli, on ju je najiskrenije uvjeravao daje svoj disruptor ivaca bacio (posjedovao gaje ilegalno jer ga nije nosio uz doputenje njihova okrunog gospodara) jedne noi s mosta, te da ga se rijeio. Nije ak ni znala da gaje posjedovao. Ovi su Komarrani bili oajni i opas-
Lois McMaster Buiold    386
ni u tom svom oaju. No, ona je spavala pokraj stvari koje su je straile i vie od Soudhe i svih njegovih prijatelja. Kako li se udno osjeam.
U barravarskom je folkloru postojala pria o mutantu kojeg se nije moglo ubiti jer je svoje srce sakrio u kutiju na tajnom otoku, daleko od svoje utvrde. Naravno, mladi vorski heroj izvukao je tajnu od mutantove zatoene djeve, ukrao srce i jadni je mutant, kao i obino, zavrio loe. Moda je njezin strah nije mogao paralizirati zbog toga to je Nikki njezino srce, a on je daleko odavde, na sigurnom. Ili moda to je prvi put u ivotu posjedovala samu sebe.
Na drugoj strani utovarnog doka, nekoliko metara dalje, Soudha je ponovno priao napravi, usmjerio daljinski upravlja prema lebdeem potpornju i neznatno regulirao njegov poloaj. Cappell s druge strane doka upitno povie, a Soudha odloi daljinski pored ruba potpornja i krene uz jedan od kabela, prouavajui ga napeto sve dok nije stigao do utinice u zidu oko koje je petljao Cappell. Obojica su sagnuli glave mozgajui oko neke razlabavljene veze ili neeg slinog. Cappell zavie upitno ovjeku u kontrolnoj sobi, koji odmahne glavom i izae kako bi im se pridruio.
Dok razmiljam, prilika e mi izmai. Ako u razmiljati izdat e me ak i moje mutantsko srce.
Je li imala pravo na sebe prebacivati toliki rizik? Da, to je bio onaj pravi strah i on ju protrese do sri. Ovo nije zadatak za nju. Ovo je posao CarSiga, policije, vojske, vor-skog heroja, svih samo ne njezin. Svih koji nisu ovdje. Ali, ajme, ako pokua i ne uspije, iznevjerit e Barravar, za sva vremena. I tko e se brinuti za Nikkija ako u svemiru ostane bez oba roditelja i to u roku od jednog tjedna? Sigurno bi bilo pametnije priekati kompetentnu grupu odraslih mukaraca koji e je spasiti.
Da, kao Tien?
"Je li ti sada toplije ujna Vorthvs?" upita Ekaterina. "Jesi li prestala drhtati?" Ona ustane i nagne se nad ujnu okrenuvi lea gospoi Radovas, pravei se da je vre umotava u pokriva, a zapravo ju je otkrivala. Gospoa Radovas bijae nia od Ekaterine, mravija i dvadeset pet godina starija. Sad, bez glasa Ekaterina ree Profesorici.
Mirno i polako se okrene i zatim potri prema gospoi Radovas i baci pokriva preko njezine glave upravo u trenutku kad je skoila na noge. Stolac se prevrnuo tresnuvi. Jo dva koraka i uspjela ju je rukama obgrliti, jer je bila manja od nje, i ruke joj stisnuti uz tijelo. Oamutna zraka siktavo udari o pod tik do njihovih nogu, a od njezina nim-busa Ekaterinu zapeckaju noge. Podigla je gospou Radovas sa zemlje i protresla je. Oamut sa zveketom padne na pod i Ekaterina ga udarcem noge utne prema svojoj ujni koja se pokuavala podignuti sa svog poljskog leaja. Ekaterina odgurne u pokriva zamotanu komarrsku enu to je jae mogla, pa se okrene i potri prema lebdeem potpornju.
Pograbila je daljinski upravlja i krenula prema ostakljenoj kontrolnoj sobi to su je noge najbre nosile, bosim i znojnim stopalima vrsto se opirala o glatku povrinu. Mukarci koji su se nalazili kod utinice u zidu poviu i jurnu prema njoj. Nije se osvrtala.
urno je skrenula za ugao, uza dvije stube i nala se u kontrolnoj sobi u jednom skoku. Mahnito je stala udarati po kontrolnoj tipki vrata. Trebala im je itava vjenost da se zatvore; Cappell je ve bio kod stepenica prije nego je, nakon dva pokuaja, uspjela drhtavim prstima aktivirati bravu. Cappell je udario o vrata uz tresak koji je odjeknuo i tada stao po njima lupati.
Nije se usuivala okrenuti i pogledati to se dogodilo Profesorici. Umjesto toga ona podigne daljinski i kroz staklo ga usmjeri prema lebdeem potpornju. Kontrole su
ukljuivale est tipki i etverokraku izboinu. Nikad joj nije ila takva vrsta koordinacije.*Sre6m joj sada cilj nije bio istananost.
Nakon treeg pritiska njezini su prsti pronali tipku gore. Iako presporo, lebdei se potporanj stao podizati s poda utovarnog doka. Moda su se u njemu nalazili neki senzori koji su ga odravali u ravnotei; inilo se da su prve etiri kombinacije koje je pokuala neuinkovite. Naposljetku je uspjela postii da itava stvar pone rotirati. Udarila je o gornji nogostup, proizvodei grozne drobee zvukove. Dobro. Kabeli za napajanje su popucali i zafijuka-li zrakom; udni je ovjek jedva uzmaknuo prteim iskrama. Soudha je vritao, pokuavajui skoiti na staklenu stijenu ispred nje. Jedva gaje ula. Staklo je, na koncu konca, trebalo izdrati zrakoprazan prostor. Spustio se dolje i uperio prema njoj oamut. Zraka se bezopasno odbila od stakla.
Naposljetku je uspjela da joj se program senzora pojavi na malom ekranu s oitavanjima daljinskog upravljaa. Ponitila je postojee naredbe i tada je potporanj ivnuo. Postigla je rotaciju od gotovo 180 stupnjeva, od vrha do dna. Zatim je iskljuila napajanje potpornja.
Od nogostupa do palube pad je od samo etiri metra. Nije imala pojma od kakvog je materijala napravljen golemi rog. Oekivala je da e morati pokuati nekoliko puta kako bi uspjela postii neko udubljenje ili raspuklinu koju Soudha nee moi popraviti u jednom danu, a u tom e razdoblju netko primijetiti njezinu i ujninu odsutnost na brodu. Umjesto toga, zvono se razbilo kao  kao lonac za cvijee.
Tutnjava je potresla dok. Velike i male krhotine raza-sule su se po palubi poput rapnela. Jedan otkrhnuti komad proletio je nekoliko centimetara od Soudhine glave i tresnuo o stakleni zid, a Ekaterina se nesvjesno sagnula.
Ali staklo je izdralo. Nevjerojatan materijal. Bilo joj je drago da od njega nije bio napravljen rog naprave. Iz grla joj je izbio smijeh, bravuroznog i divljeg zadovoljstva. Poeljela je unititi tisue naprava. Ponovno je ukljuila leb-dei potporanj i udarila smrskanim ostacima jo nekoliko puta po palubi, samo zato to je mogla. Djeva od Jezera uzvraa udarac!
Profesorica je sagnuta sjedila uz udaljeni zid. Nije bjeala, nije ak ni pokuala uzmaci. Loe. Gospoa Radovas je ponovno bila na nogama i pronala je svoj oamut. Cap-pell, matematiar, je s metar dugakim kljuem, koji je negdje pronaao, velikim zamasima udarao po vratima kontrolne sobe. Arozzi ga je odvraao, krvava lica, koje je zaradio od nekog leteeg rapnela, dok ovaj nije sam shvatio da su neotvoriva; Soudha se trei vratio s rukama punim elektronskog alata, pa su on i Arozzi nestali ispod otvora za vrata. kripavi zvukovi, koji su prodrli kroz bravu na vratima, bili su zlokobniji ak i od Cappellova mahnitog udaranja.
Ekaterina zaustavi dah i osvrne se po sobi. Nije mogla izvui zrak iz utovarnog doka jer je tamo bila i njezina ujna. Tamo, tamo je komkonzola. Je li trebala prvo poeti od nje? Ne, radila je ovo ispravnim redoslijedom. Bez obzira na to koliko je CarSig zabrljao s reakcijom, bez obzira na to koliko je krivo usmjerena ili nekompetentna njihova taktika, sada ni u kom sluaju nisu smjeli izgubiti Bar-rayar.
"Halo, hitni sluajevi?" dahne kad se videoploa aktivirala. "Moje je ime Ekaterina Vorsoisson" Morala je stati jer ju je automatski sustav pokuao preusmjeriti na izbor putnikih usluga. Odbacila je Izgubljeno-Naeno, odabrala Osiguranje i poela ispoetka, iako nije bila sigurna govori li ivoj osobi, molei se da e ovo biti snimljeno. "Moje ime je Ekaterina Vorsoisson. Gospodar revizor Vorthvs moj je ujak. Zatvorenica sam, zajedno s mojom ujnom, komarr-
skih terorista u dokovima i pristanitima Prijevoznitva June luke. Upravo se nalazim u kontrolnoj sobi utovarnog doka, ali oni razvaljuju vrata." Baci pogled preko ramena. Soudha je svladao bravu; hermetika vrata, iskrivljena od Cappellovih pokuaja kljuem, zacvile i odbiju se vratiti u leite. Soudha i Arozzi gurnu ih puui ramenima i ona se malko otvore. "Recite barunu revizoru Vorko-siganu  recite CarSigu"
Potom Soudha klizne psujui bono kroz vrata, a za njim Cappell koji je jo uvijek grevito drao klju. Smijui se histerino, dok su joj se suze slijevale niz obraze, Ekaterina se okrene kako bi se suoila sa svojom sudbinom.
Dvadeseto poglavlje
Miles se jedva suzdrao da ne zalijepi lice o hermeti-ki prozor kurirskog broda, dok je ekao da se namjeste prihvatne cijevi na skonoj stanici. Kad su se vrata naposljetku otvorila s uzdahom je skoio kroz njih u jednom pokretu, doekavi se na noge uz mukli udarac i bijesno pogledao niz iskrcajni hodnik. Njegov odbor za doek u privatnom pristanitu, CarSigov ovjek visoka ranga i momak u plavo-naranastoj civilnoj odjei osiguranja, brzo su se pribrali nakon kratka iznenaenja s obzirom na njegovu visinu  mogao je to primijetiti po nainu na koji su spustili oi kako bi se susreli s njegovim licem  i pojavom.
"Gospodine revizore Vorkosigane," ree Vorgier, CarSigov ovjek napeta lica, pozdravljajui Milesa. "Ovo je zapovjednik grupe Husavi, koji vodi osiguranje stanice."
"Kapetane Vorgiere. Zapovjednice Husavi. Ima li ikakvog novog razvoja situacije", pogleda na svoj krono, "u zadnjih petnaest minuta?" Prola su gotovo tri sata od prve Vorgierove poruke koja je njegovo putovanje iz komarrske orbite pretvorila u ovu jezivu nonu moru potisnute panike. inilo mu se da se CarSigov kurirski brod nikad nije sporije kretao i budui da nikakvo revizorsko urlikanje na posadu ne moe promijeniti zakone fizike, Miles je bio prisiljen kipjeti u tiini.
"Moji ljudi su, potpomognuti onima zapovjednika Hu-savija, na poloaju za napad", uvjeravao ga je Vorgier. "Mislimo da moemo postaviti prihvatnu cijev za hitne sluajeve preko vanjskih vrata prostora gdje se nalaze vorske ene prije, ili gotovo prije, nego Komarrani izbace zrak. im evakuiramo taoce, nai naoruani ljudi mogu ui u pristanite June luke kad ele. Sve e biti gotovo za nekoliko minuta."
"To je vrlo prokleto mogue", odree Miles. "Nekoliko je inenjera imalo nekoliko sati da se pripreme za vas. Ovi su Komarrani oajni, ali jamim vam da nisu glupi. Ako sam se ja mogao dosjetiti da se na hermetika vrata moe postaviti eksploziv osjetljiv na pritisak, onda su se mogli i oni."
Kakav li su set mentalnih slika izazvale Vorgierove rijei  prihvatne cijevi krivo postavljene ili stavljene prekasno na vanjsku oplatu stanice, Ekaterinino i Profesori-ino tijelo izbaeno u svemir  neki CarSigov snagator u svemirskom oklopu koji ih ne uspijeva uhvatiti  Miles je, u svom unutarnjem uhu, gotovo mogao uti njegov posramljeni, duboki glas kako preko audioveze kae Ups. Koje blaenstvo to mu Vorgier nije povjerio te pojedinosti prije, dok se Miles jo nalazio na kurirskom brodu pa bi imao sve one silne sate da o njima razmilja. "Vorske gospe nisu potrone. Gospoa doktorica Vorthvs ima slabo srce, rekao mi je njezin mu gospodin revizor Vorthvs. A gospoa Vorsoisson se jednostavno  ne smije rtvovati. A Komarrani ponajvie. elimo ih sve ive za ispitivanje. ao mije kapetane, ali ne svia mi se va plan."
Vorgier se ukoio. "Gospodine revizore. Cijenim vau brigu, ali vjerujem da e ovo biti obavljeno najbre i najefikasnije kao vojna operacija. Civilne vlasti mogu najbolje pomoi tako da se maknu s puta i dopuste profesionalcima da obave svoj posao."
CarSigov mu je pil dosada podijelio dvojicu ljudi iznimne kompetencije, Tuomonena i Gibbsa; zato, oh, za-
to, dobre stvari ne dolaze u paketu od tri? Prokletstvo, trebale bi.
"Kapetane, ovo je moja operacija, i ja u osobno odgovarati za svaki njezin detalj caru. Posljednjih sam deset godina proveo kao CarSigov galaktiki agent i proao sam vie usranih situacija od svih s liste Simona Illvana i znam tono kako zajebana moe postati profesionalna operacija." Lupne se po prsima. "Stoga siite sa svog vor-skog konja i izvijestite me kako treba."
Vorgier je djelovao prilino zateeno; Husaviju je to izvuklo osmijeh, to je Milesu i predobro pokazalo kako ovdje stvari stoje. No, za svaku pohvalu, Vorgier se oporavio gotovo trenutno i rekao: "Poite ovamo, gospodine revizore, u operativni centar. Rei u vam detalje pa vi sami procijenite."
I bolje. Krenuli su niz hodnik, gotovo dovoljno brzo za Milesov ukus. "Je li bilo ikakvih promjena ili poveanja potronje energije u podruju Prijevoznitva June luke?"
"Jo ne", odgovorio je Husavi. "Moji su inenjeri zatvorili sva napajanja osim onog potrebnog za odravanje ivota, kao to ste naredili. Ne znam koliko energije Ko-marrani mogu izvui iz teretnjaka lokalnog sistema s kojim su tamo pristali. Soudha je rekao da e ako pokuamo zauzeti ili pomaknuti brod, vorskim gospama otvoriti zrane pregrade, pa smo ekali. Nai senzori na daljinsko upravljanje nisu nas zasad upozorili ni na kakvo neobino oitavanje iz tog podruja."
"Dobro." Zbunjujue, ali dobro. Miles nije mogao proniknuti zato Komarrani jo nisu ukljuili svoju napravu za uruavanje crvotoine, kao krajnji korak oaja kojim bi postigli svoj dugo oekivani cilj. Je li Soudha shvatio postojei defekt? Popravio ga ili bar pokuao? Je li mogue da naprava jo nije bila sasvim spremna i da su je Komarrani ak i sada panino pokuavali dogotoviti? U svakom sluaju, kad je jednom ukljue svi e biti u tome do grla
zato to su Profesor i Riva zakljuili, uz prilino nesigurno mahanje rukama, da postoji pedeset posto ansi da e doi do trenutanoga gravitacijskog povratnog udara iz crvotoine im se naprava ukljui, koji e svojom jainom razoriti stanicu. Kad je Miles upitao koja je struna razlika izmeu anse pedeset prema pedeset i ne znamo, nije dobio nikakav konkretni odgovor. Daljnje teoretske rasprave naglo su prekinute kad su im dojavili vijesti o tamonjem stanju; sada je i Profesor bio na putu do skone toke, zaostajui za Milesom samo nekoliko sati.
Zali su za ugao i uli u dizalnu cijev. Miles upita: "Kako napreduje evakuacija stanice?"
Husavi odgovori: "Odvratili smo sve brodove u dolasku koje smo mogli preusmjeriti. Nekoliko ih je moralo pristati kako bi se opskrbili gorivom, a neki nisu mogli stii do alternativnog odredita." Priekao je dok nisu uli u drugi hodnik prije nego stoje nastavio. "Zasad smo uspjeli otpremiti veinu putnika koji su ovdje u prolazu i oko pet stotina naih zaposlenika koji nam nisu prijeko potrebni."
"Kakvu ste im priu prodali?"
"Rekli smo im da smo dobili dojavu kako je postavljena bomba."
"Odlino." I zapravo istinito. "Veina ih surauje. A neki ne." "Hm."
"No, imamo ozbiljan problem s transportom. Jednostavno nema dovoljno brodova u dosegu s kojima bismo u manje od deset sati sve evakuirali."
"Ako se u pristanitu June luke naglo povea potronja energije, morat ete zapoeti atlovima prebacivati ljude na vojnu stanicu." Iako Miles uope nije bio siguran da gravitacijski udar, ako do njega doe, nee doprijeti i
do vojne stanice i pritom je otetiti ili unititi. "Morat e uskoiti u pomo."
"Kapetan Vorgier i ja raspravljali smo o toj mogunosti s vojnim zapovjednikom, gospodaru. Nije ba bio sretan zbog mogunosti nenadanog priljeva, uh, nasumce odabranih, neprovjerenih osoba na njegovu stanicu."
Miles se mogao kladiti da nije bio. "Ja u s njim porazgovarati." Uzdahnuo je.
Ispalo je da su lokalni CarSigovi uredi Vorgierov "centar operacija"; Miles je morao priznati daje centralna komunikacijska soba uistinu poneto podsjeala na taktiku sobu ratnog broda. Vorgier je pozvao holovidni prikaz podruja dokova i pristanita June luke, a taj je imao vie tehnikih detalja od onog kojeg je Miles prouavao posljednjih sat vremena. Bacio je letimian pogled na oekivani raspored svojih ljudi i predvieno vrijeme i nain njihova napada. Plan za napad nije bio lo, koliko plan uope moe biti dobar. U mladosti, dok je bio u tajnim operacijama, Miles je na brzinu smiljao isto tako bravurozne i idiotske naine. No dobro... idiotskije, pomirljivo je priznao sam sebi. Miles, jednom mu je rekao CarSigov ef Simon Illyan, nadam se da e doivjeti dan kad e imati desetke podreenih kao to si sada ti. Miles do sada nije shvatio da ga je Illvan stvarno prokleo.
Vorgierove rijei uvjeravanja blijedile su iz Milesove svijesti, a zamijenila ih je snimka posljednje Ekaterinine poruke koju mu je Vorgier uviavno poslao uskofokusira-nim kanalom. U posljednja tri sata zapamtio je svaki njezin djeli. Upravo se nalazim u kontrolnoj sobi utovarnog doka  ali oni razvaljuju vrata  Nita nije rekla o napravi. Osim ako iza dijela Recite barunu Vorkosiganu  recite CarSigu nije trebao slijediti izvjetaj koji je bio naprasno prekinut kad je Soudha crvena lica naglo spustio svoju apu na komkonzolu. U mutnoj se pozadini nije moglo razaznati nita, iako je bila kompjuterski obrae-
na, osim nejasne kontrolne sobe. I matematiara Cappella koji je drao klju i djelovao spreman upotrijebiti ga za neto drugo a ne za odvijanje matica, ali oigledno nije; Prije nego to je Soudha prekinuo signal CarSig je preko sigurnog kanala kroz hermetina vrata utovarnog doka primio videosnimke obiju ena koje su tamo smjestili ive. I te su kratke slike plamtjele u Milesovoj glavi.
"U redu, kapetane Vorgiere", ubaci se Miles. "Zadrite svoj plan kao zadnju moguu opciju."
"Pod kakvim emo ih okolnostima primijeniti, gospodine revizore?"
Samo preko mog mrtvog tijela, ali Miles to nije izgovorio. Vorgier moda ne bi shvatio da to nije ala. "Prije nego ponemo ruiti zidove, elim pokuati pregovarati sa Soudhom i njegovim prijateljima."
"Oni su komarrski teroristi. Luaci  ne moete s njima pregovarati!"
Pokojni barun Rvoval bio je luak. Pokojni Ser Galen bio je neupitno luak. Kad bolje razmisli, ni pokojni general Metzov nije imao sve daske u glavi. Miles je morao priznati da su svi ti pregovori bili u definitivno negativnom trendu.
"Vorgier, nisam bez iskustva s ovakvim problemima. I ne mislim da je doktor Soudha luak. On ak nije ni ludi znanstvenik. On je samo vrlo uznemireni inenjer. Ovi Komarrani su moda najrazumniji revolucionari koje sam ikad susreo."
Trenutak je stajao, slijepo promatrajui Vorgierov areni i zloslutni prikaz stratekog plana, dok mu se u glavi motala logistika evakuacije stanice pomijeana s pretpostavkama o nainu razmiljanja Komarrana. Zablude, politika strast, osobnost, odluke... i vizije Ekaterinina uasa i oaja vrtjele su mu se po malom mozgu. Ako joj je prostrano okruenje kao to je kommaranska kupola zadavalo klaustrofobiju... prestani. Izvizualizirao je debeli stakleni
zid izmeu sebe i svog osobnog vrtloga tjeskobe. Ako je njegov autoritet ovdje apsolutan, onda je i njegova obveza da razmilja suvislo.
"Svaki sat kupuje ivote. Cilj nam je vrijeme. Osigurajte mi kanal do zapovjednika vojne stanice," naredi Mi-les. "Poslije emo vidjeti hoe li se Soudha javiti na svojoj komkonzoli."
Soba u kojoj je Miles sjedio bila je smiljeno prazna pa se mogla nalaziti i na oblinjoj vojnoj stanici ili na brodu udaljenom nekoliko tisua kilometara, kao i samo stotinu metara od pristanita June luke gdje je stvarno i bila. Soudhin poloaj, kad mu se lice naposljetku pojavilo iznad videoploe, nije bio toliko nepoznat; sjedio je u istoj onoj kontrolnoj sobi staklenih zidova odakle je Ekaterina poslala svoj poziv u pomo. Miles se pitao koji su CarSigovi tehniari nadzirali hodnike za sluaj pokreta, a tko je drao nervozni prst iznad kontrolne tipke za vanjska her-metika vrata. Jesu li postavili automatski prekida?
Soudhino je lice bilo izmueno i doista umorno, nestao je laljivac koji je onako otvoreno blefirao. Lena Foscol je napeto sjedila s njegove desne strane na stolcu bez naslona s kotaiima, djelujui kao kakav neuredni vezir. Gospoa Radovas takoer je iza njega pasivno promatrala, lica napola sakrivena, a Cappell je stajao sa strane, gotovo izvan fokusa. Glasaki kvorum komarrskih dioniara, ako je dobro shvatio. Ako nita drugo, onda su do te mjere potovali njegov carsko-revizorski autoritet.
"Dobra veer, doktore Soudha", zapone Miles.
"Vi ste ovdje?" Soudhine se obrve podignu kad je primijetio da nema vremenskog odmaka u prijenosu.
"No, da, za razliku od administratora Vorsoissona, ja sam se iz svojih lanaca na eksperimentalnoj stanici izvukao iv. Jo uvijek ne znam jeste li oekivali da preivim."
"Nije stvarno mrtav, zar ne?" prekine ga Foscolica.
"O, da." Miles namjerno smeka svoj glas. "Morao sam gledati, ba kao to ste uredili. Svaku prljavu minutu. Bila je to izuzetno runa smrt."
Ona utihne; Soudha ree: "Sada je to bespredmetno. Jedinu poruku koju smo eljeli dobiti od vas jest ona imate li pripravljen skoni brod koji e nas prebaciti u najblii neutralan svemir  Pol ili Escobar  gdje ete dobiti natrag svoje vorske gospe. Ako nije to, prekidam vezu."
"Prvo, imam za vas nekoliko besplatnih informacija", ree Miles. "Mislim da to nisu one koje ste oekivali." Soudha mahne rukom. "Nastavite."
"Bojim se da se va crvotoni kolapser vie ne moe kvalificirati kao tajno oruje. Pronali smo kod Bollan dizajna datoteku s vaim specifikacijama. Profesor Vorthvs je pozvao doktoricu Rivu, sa Solsticijskog sveuilita, na konzultacije. Jeste li upoznati s njezinom reputacijom?"
Soudha oprezno kimne; Cappellove su se oi rairile. Gospoa Radovas je umorno zurila. Foscol je djelovala vrlo sumnjiavo.
"Pa, udruivi vae specifikacije, podatke o nesrei na soletti i Rivino poznavanje fizike  tamo je bio i matematiar po imenu doktor Yuell, ako vam ime ita znai  vrhunski carski analitiar pogreaka i vrhunski carski strunjak za petu dimenziju, koji su zakljuili da vi zapravo niste izumili crvotoni kolapser. Uspjeli ste izumiti crvotoni bumerang. Riva je rekla da kad peterodimenzionalni valovi pojaaju crvotonu rezonanciju preko fazne granice, umjesto da se urui, crvotoina e energiju pretvoriti u trodimenzionalni oblik gravitacijskog pulsa. Petljanje s tim pulsom bilo je ono to je unitilo solettnu postavu i teretni brod i  ao mi je, gospoo Radovas  ubilo doktora Radovasa i Marie Trogir. Ekipa koja istrauje uzrok nesree je prije nekoliko sati konano pronala njezino tijelo, ao mi je to vas moram obavijestiti, umotano u dijelove olupine koje su pronali prije gotovo tjedan dana."
I ok MrMastpr Rniolrl       198
iL...
399     Kormrr
Samo je jedan isputen uzdah naznaio Cappellovu bol, ali suze su zasjale u njegovim oima. Aha, pomisli Mi-les. I mislio sam da previe protestira. Nitko nije djelovao iznenaeno, samo deprimirano.
"Stoga ako uspijete pokrenuti svoju napravu, ono to ete zapravo unititi jest ova stanica, otprilike pet tisua ljudi i sami sebe. A sutra ujutro, Barravar e jo uvijek biti tamo gdje jest." Miles dopusti da mu se glas pretvori u apat. "Sve za nita i manje od toga."
"Lae", ree estoko Foscol nakon tiine izazvane okom. "On lae."
Soudha udno otpuhne i proe rukama kroz kosu i zatrese glavom. Potom se, na Milesov oaj, glasno nasmije.
Cappell je zurio u svog kolegu. "Misli da je to pravi razlog zato? To to nije radila kako treba?"
"To objanjava", zapone Soudha. "To objanjava... oh, boe." On se izgubi. "Mislio sam daje problem u te-retnjaku", ree naposljetku. "Daje nekako djelovao."
"Trebao bih spomenuti i", uskoi Miles, jo uvijek s nelagodom promatrajui Soudhinu neobinu reakciju, "daje CarSig uhitio sve zaposlenike Toplinskog otpada i njihove obitelji koje ste ostavili u solsticijskom Pijevoznitvu June luke. A tu je i sva vaa ostala rodbina i prijatelji, koji su neduni i s tim nemaju nikakve veze. Igra s taocima je grozna igra, tuna i runa igra koju je lake zapoeti nego dovriti. Najgore varijante koje sam vidio zavrile su tako da nijedna strana nije prevladala ili dobila ita to su zatraili. A ljudi koji najvie izgube vrlo esto su oni koji se nisu ni igrali."
"Barravarske prijetnje." Foscol podigne bradu. "Zar mislite da vam se nakon svega ovog ne moemo suprotstaviti?"
"Siguran sam da moete, ali zbog ega? U ovoj itavoj zbrci nije ostalo puno premija. Najvea je nestala; ne moete odsjei Barravar. Ne moete sakriti svoju tajnu i
zatititi ikoga od ljudi koje ste ostavili na Komarru. Jedino to sada moete napraviti jest ubiti jo nevinih ljudi. Veliki ciljevi zahtijevaju velike rtve, da, ali vae se mogunosti da osvojite nagradu uporno smanjuju." Da, to je to; ne podii napetost, spusti zid.
"Nismo", promuklo e Cappell, trljajui nadlanicom oi, "proli kroz sve ovo, da bismo oruje stoljea predali ravno u barravarske ruke."
"Ono je ve tamo. Kao oruje, ini se, zasad ima neke defekte u osnovi. Ali Riva kae da postoji dokaz da se iz crvotoine moe izvui vie energije nego to se u nju uloilo. To sugerira na mogue mirotvorno i ekonomsko iskoritavanje u budunosti kad se fenomen vie istrai."
"Stvarno?" ree Soudha, uspravljajui se. "Kako je shvatila? Kakvi su njezini prorauni?"
"Soudha!" ree Foscol s neodobravanjem. Gospoa Radovas se trgnula i Soudha se stia, iako nevoljko, gledajui Milesa stisnutih oiju.
"U drugu ruku", nastavi Miles, "sve dok nas budua istraivanja ne uvjere daje uruavanje crvotoine stvarno nemogue, nitko od vas ne ide nikuda, a posebno ne u posjet nekoj drugoj planetarnoj vladi. Znate, to je jedna od onih nezgodnih vojnih odluka. I bojim se daje ova moja." Vorske gospe nisu potrone, rekao je on Vorgieru. Je li lagao tada ili sada? Pa, ako on ne zna, moda nee znati ni Komarrani.
"Vi ste svi neizbjeno na najboljem putu prema bar-rayarskom zatvoru," nastavio je on. Ono to veina ljudi zanemaruje ukljuujui i neke Vorove je onaj dio vraje pogodbe koji kae: tvoj je ivot stvoren za rtvovanja. Nikakve prijetnje, muenje ili sporo ubijanje koje moete izvriti nad dvjema vorskim enama nee promijeniti va ishod."
Je li ovo prava taktika? Njihovi prikazi nad videoplo-om bijahu umanjeni, pomalo avetinjski i teki za odgo-
 401      Knmarr
netnuti. Milesu je bilo ao to ovaj razgovor ne vodi uivo. Polovica podsvjesnih naznaka u govoru tijela, u profinjenim nijansama izraaja i glasa bilo je izbrisano u prijenosu i nedostupno njegovu instinktu. Ali predavanje samog sebe uivo povealo bi njihovu kolekciju talaca i samo bi posluilo uvrivanju njihove poljuljane odlunosti. Sjeanje na ensku ruku koja klizi kroz njegove prste i nestaje vritei u magli bljesne mu u glavi; ake su mu se bespomono stisnule u krilu. Nikad vie, rekao si. Nisu potrone, rekao si. Napeto je promatrao izraze na komarr-skim licima traei bilo kakve tragove, odraze istine, lai, vjerovanja, sumnje ili povjerenja.
"U zatvorima postoje pogodnosti", nastavio je uvjerljivo. "Neki od njih su ugodno namjeteni i za razliku od grobova, jednom se naposljetku iz njih i izae. Sad, ja sam voljan osobno garantirati za vae ivote, u zamjenu za vau mirnu predaju i suraivanje. Ne za, upamtite, vau slobodu  to e morati priekati. No, vrijeme prolazi, stare krize zamjenjuju nove i ljudi mijenjaju miljenja. Barem oni ivi. Uvijek postoje amnestije prigodom proslava ovog ili onog javnog dogaaja  na primjer roenja carskog nasljednika. Sumnjam da bi itko od vas bio prisiljen provesti u zatvoru vie od deset godina."
"I to mi je neka ponuda", ree Foscolica s gorinom.
Miles dopusti da mu se podignu obrve. "Alije potena. Imate vie nade za amnestiju od Tiena Vorsoissona. Ona pilotkinja teretnjaka nee uivati u posjetima svoje djece. Pregledao sam rezultate njezine obdukcije, jesam li vam to spomenuo? Svih obdukcija. Jedino zbog ega imam moralnih dvojbi jest to to prodajem pravo na pravdu obitelji zaposlenika poginulih na soletti. Zbog ubojstava bi ovo trebalo biti civilno suenje."
ak je i Foscolica na ovo skrenula pogled.
Dobro. Nastaui. Sto ih vie puta bude zapeklo to bolje, a i pamtili su njegove argumente; dok god bude mogao
.....Uis MeMaster Buiold    402
zadravati Soudhu da ne prekine vezu, inio je neku vrstu zaobilaznog napretka. "Beskonano gunate o barravar-skoj tiraniji, ali nekako ne mislim da ste uzeli u obzir glasove svih komarrskih dioniara, prije nego to ste pokuali zapeatiti  ili ukrasti  njihovu budunost. A da ste i mogli, sumnjam da biste se usudili. Prije dvadeset godina ili ak petnaest moda biste mogli raunati na veinsku potporu. Ve bi prije deset godina bilo prekasno. Bi li vai sugraani sada stvarno eljeli zatvoriti svoje najblie trite i izgubiti sve te poslove? Izgubiti sve svoje roake koji su se preselili na Barravar i svoju polubarravarsku unuad? Vae trgovake flote prokleto su esto znale iskoristiti barravarsku vojnu pratnju. Tko su ovdje istinski tirani  nepromiljeni Barravarci koji nastoje, na koliko god udan nain, ukljuiti Komarr u njihovu budunost ili komarrski intelektualni elitisti koje ele iskljuiti sve osim sebe samih?" Duboko je udahnuo kako bi pod kontrolom zadrao neoekivani bijes koji je prokljuao s njegovim rijeima, bio je svjestan da plee po otrici s ovim ljudima. Pazi se, pazi se. "Znai, jedino to nam je preostalo jest potruditi se i spasiti iz ove ruevine to je mogue vie ivota."
Nakon nekog vremena, gospoa Radovas upita: "Kako nam moete garantirati nae ivote?" Ovo su bile prve rijei koje je izgovorila, iako je itavo vrijeme napeto sluala.
"Mojom naredbom carskog revizora. Samo bi je car Gregor mogao opovri."
"Pa... zato je car Gregor ne bi opovrgao?" upitao je sumnjiavo Cappell.
"Ni sa im ovim on nee biti sretan", odgovorio je otvoreno Miles. A ja sam taj koji e mu predati izvjee, nek' mi Bog pomogne. "Ali... ako sam ja dao svoju rije, mislim da je on nee porei." Zastao je. "Ili u morati dati ostavku."
Foscolica posprdno otpuhne. "Ba je zgodno znati da ete vi dati ostavku kad mi budemo mrtvi. Koje li utjehe."
403     Komarr
Soudha protrlja usne, prouavajui Milesa... prouavajui njegovu okrnjenu sliku, prisjeti se Miles. Nije samo njemu nedostajao govor tijela. Inenjer je utio, razmiljajui... o emu?
"Vaa rije?" Cappell napravi grimasu. "Znate li to nama znai rije jednog Vorkosigana?"
"Da", ree mirno Miles. "Znate li vi to ona znai meni?"
Gospoa Radovas nakrivi glavu i njezin tihi pogled postane, ako je to mogue, izotreniji.
Miles se pomakne naprijed prema videomikrofonu. "Moja rije je sve to se nalazi izmeu vas i CarSigovih nadobudnih heroja koji e ui kroz vae zidove. Njima ne trebaju hodnici, znate. Moja rije je dola u paketu s mojom revizorskom zakletvom, koja me u ovom trenutku dri hladnokrvnim na zadatku koji mije uasniji nego to vi to mislite. Zakletvu sam poloio pred samo jednim imenom. I ne moe biti istinita prema Gregoru ako je lana vama. Ali oevo me bolno iskustvo u Solsticiju nauilo jednu stvar, a to je da ne dajem rije u sluajevima koje ne mogu kontrolirati. Ako se predate mirno, moi u kontrolirati tijek dogaaja. Ako e vas CarSig morati privesti silom, sve e ovisiti o sluajnosti, kaosu i refleksima vrlo uzbuenih mladih ljudi s orujem i galantnim vizijama o osujeivanju ludih komarrskih terorista."
"Mi nismo teroristi", ree Foscol uzrujano.
"Ne? Mene ste uspjeli zastraiti", ree Miles hladno.
Njezine su se usne stanjile, ali je zato Soudha izgledao nesigurniji.
"Ako pustite CarSig, posljedice e biti vae djelo", ree Cappell.
"Gotovo tono", sloio se Miles. "Ako pustim CarSig, posljedice e biti moja odgovornost. To je ona vraja raz-
I r>k MrMastpr Ri rinIH      404
lika izmeu zapovijedanja i kontrole. Ja zapovijedam; vi kontrolirate. Moete zamisliti kolikb me to oduevljava."
Soudha puhne. Jedan se ugao Milesovih usana nehotino podigao. O da, Soudha i o tome zna sve.
Foscol se nagne naprijed. "Sve je ovo dimna zavjesa. Kapetan Vorgier je rekao da su poslali po skoni brod. Gdje je?"
"Vorgier je lagao kako bi dobio na vremenu to je, jasno, bila njegova dunost. Nee biti skonog broda." Sranje, to je to. Postoje samo dva naina na koje se ovo moe nastaviti. I prije su postojala dva naina.
"Mi imamo dva taoca. Zar moramo jednog od njih izbaciti u svemir da vam pokaemo kako smo ozbiljni?"
"Vjerujem vam da ste smrtno ozbiljni. Koja e gledati, ujna ili neakinja?" upitao je meko Miles, zavalivi se unatrag. "Tvrdite da niste ludi teroristi i ja vam vjerujem. I niste. Jo. Niste ni ubojice; ustvari prihvaam da su sve smrti koje ste za sobom ostavili bile nesretni sluajevi. Zasad. Ali isto tako znam da je granicu s praksom sve lake preskoiti. Molim vas da obratite panju kako ste sada korak od trenutka kada ete sami sebe prevariti u savrenu repliku neprijatelja kojemu ste se namjerili oduprijeti."
Dopustio je da ove posljednje rijei vise neko vrijeme u zraku kako bi ih naglasio.
"Mislim daje Vorkosigan u pravu", ree neoekivano Soudha. "Doli smo do kraja naih mogunosti. Ili do poetka nekakvih drugaijih. Nekih, za koje se prije nisam odluio."
"Moramo se drati zajedno, ili nema koristi", ree urno Foscol. "Ako jednu moramo izbaciti u svemir, ja glasam da to bude ona divlja maka, Vorsoissonova."
"Hoe li to uiniti vlastoruno?" upitao ju je polako Soudha. "Jer mislim da ja odbijam."
"ak i nakon onog to nam je uinila?"
to vam je to za ime boga uinila njena Ekaterina? Miles je pokuao zadrati to ravnoduniji izraz lica, a tijelo to mirnijim.
Soudha je oklijevao. "Izgleda da na kraju to ne bi ni utjecalo na stvari."
Cappell i gospoa Radovas stanu govoriti u isti mah, ali Soudha podigne ruku kao znak da se umire. Ispustio je dah kao ovjek koji trpi veliku bol. "Ne. Nastavimo onako kako smo zapoeli. Izbor je jednostavan. Zaustavimo se sada  bezuvjetna predaja  ili uzmimo da Vorkosigan blefira. Sad, vama nije tajna da sam ja smatrao kako je bolje da se pritajimo i priekamo bolji trenutak, prije nego to smo napustili Komarr."
"ao mije to sam proli put glasovao protiv tebe", ree Cappell Soudhi.
Soudha slegne ramenima. "No, da... Ako emo odustati, sada je za to dolo vrijeme."
Ne, nije, pomisli Miles izbezumljeno. Ovo jejirenaglo. Ima materijala za bar jo deset sati blebetanja. elio je da uklize u predaju, a ne da kao stampedo ulete u samoubojstvo. Ili ubojstvo. Ako su mu povjerovali da je njihova naprava neispravna, kao to se inilo, mogli su itavu stanicu drati kao taoca, ako im pritom nije smetala injenica o samortvovanju. Pa, ako se toga nisu sami dosjetili, daleko od toga da e ih on podsjeati. Naslonio se u stolac i grickao koicu na prstu, promatrao i sluao.
"Od ekanja ovako i onako nema koristi", produio je Soudha. "Rizik se sa svakom minutom poveava. Lena?"
"Nema predaje", ree Foscolica vrsto. "Nastavljamo" A onda tmurnije: "Na neki nain emo ve uspjeti."
"Cappell?"
Matematiar je dugo vremena oklijevao. "Ne mogu podnijeti daje Marie poginula nizato. Izdrimo."
"Ja..." Soudhina velika etvrtasta ruka klone. "Stanimo. Sad kad smo izgubili faktor iznenaenja, ovo ne vodi nikamo. Pitanje je jedino koliko emo tamo brzo stii." Okrenuo se prema gospoi Radovas.
"Oh. Ve je moj red? Nisam eljela biti zadnja."
"Tvoj e glas u svakom sluaju biti presudan", ree Soudha.
Gospoa Radovas utihne, zurei kroz staklo kontrolne sobe  u hermetika vrata, s druge strane pristanita? Miles si nije mogao pomoi a da pogledom ne prati njezin; okreui se uhvatila ga je u tome i on se trgne.
Deko, sad si lijepo zakuhao. Ekaterinin ivot i tvoja zakletva ovise o jebenoj raspravi komarrskih dioniara. Kako si dopustio da se to dogodi? Ovo nije bilo u planu... Njegove se oi pomaknu, ignorirajui kod na komkonzoli koji je mogao pokrenuti Vorgiera i njegove trupe u iekivanju.
Pogled gospoe Radovas skrene ponovno prema staklu. Ona ree, nikomu posebno: "Naa je sigurnost oduvijek ovisila o tajnosti. ak i ako se domognemo Pola ili Escoba-ra, ili dalje, CarSig e nas pratiti. Nikad nee biti sigurnog vremena za predaju talaca. U izgnanstvu ili ne, bit emo zatoenici, uvijek zatoenici. Umorila sam se biti zatoenicom, umorila sam se od nade ili straha."
"Nisi bila zatoenica!" ree Foscol. "Ti si jedna od nas. Bar sam tako mislila."
Gospoa Radovas je pogleda. "Podupirala sam svog mua. Da nisam  on bi jo uvijek bio iv. Lena, umorna sam."
Foscol nesigurno ree: "Moda bi se trebala odmoriti, prije odluke."
Pogled koji joj je zbog te izjave uputila gospoa Radovas natjera je da ponikne oi i pogleda u stranu.
Gospoa Radovas ree Soudhi: "Vjeruje li mu da naprava ne radi?"
Soudha se zamiljeno namrti. "Da. Bojim se daje tako. Inae bih glasovao drugaije."
"Jadni Barto." Dugo je zurila u Milesa, u gotovo nepristranom uenju.
Ohrabren njezinom oiglednom nepristranou, upitao je znatieljno: "Zastoje va glas presudan?"
"Zavjera je u poetku bila ideja mog mua. Ova opsesija dominirala je mojim ivotom sedam godina. Njegov se glas uvijek smatrao najvanijim."
Kako veoma komarrski. Znai daje Soudha, bio sljedei u zapovjednom lancu, prisiljen uskoiti u mrtvaeve cipele... no to je sada nevjerojatno nevano. Moda e ga nazvati po njemu. Radovasov efekt. Vjerojatno. "Znai da smo na neki nain i vi i ja nasljednici."
"Zaista." Udoviine se usne iskrive. "Znate, nikad neu zaboraviti izraz vaeg lica kad vam je onaj glupan Vor-soisson rekao da na njegovu formularu nema mjesta za carsku naredbu. Gotovo sam se, usprkos svemu, glasno nasmijala."
Miles se kratko osmjehne, jedva se usuujui disati.
Gospoa Radovas u nevjerici potrese glavom, ali, pomisli on, nije otresla i njegova obeanja. "Pa, gospodaru Vorkosigane... vjerovat u vam na rije. I otkriti koliko ona vrijedi." Ona pogledom obuhvati lica svojih troje kolega, ali kad je napokon progovorila gledala je u njega. "Glasujem da sad prekinemo."
Miles je u napetosti iekivao znakove razdora, protesta, unutarnje pobune. Cappell udari akom o stakleni zid, koji se zatresao, pa se ponovno okrenuo dok su mu crte lica radile. Foscol je svoje lice zakopala u ruke. Potom je nastao tajac.
I nk MrMatfpr RuinlH      4flfi
"Onda je to  to", ree Soudha, obeshrabreno iscrpljen. Miles se pitao jesu li vijesti o neispravnosti naprave na njega utjecale vie od bilo kakvih argumenata. "Predajemo se, oslanjajui se na vau rije o naim ivotima. Gospodaru revizore Vorkosigane." On stisne oi, pa ih opet otvori. "I to sad?"
"Mnogo razumnih i polaganih poteza. Najprije moram njeno odvojiti CarSig od njihove vizije herojskog napada. Ovi ovdje su se poprilino zahuktali. Zatim ete vi obavijestiti ostatak svoje grupe. Potom onesposobite sve klopke koje ste postavili, a oruje koje posjedujete odloite na hrpu to dalje od sebe. Otkljuajte vrata. Zatim mirno sjednite na pod utovarnog doka, s rukama iza glave. Tada u unutra pustiti svoje deke." Promiljeno je dodao: "Molim vas, izbjegavajte nagle pokrete i tomu slino."
"Neka bude tako." Soudha prekine vezu; Komarrani nestanu. Miles se strese u nenadanoj dezorijentiranosti, ponovno sam u svojoj maloj osiguranoj sobi. Osjeao se kao da vritei ovjek ovnom za razvaljivanje probija stakleni zid u njegovoj glavi.
Miles otvori kanal na svojoj komkonzoli i naredi lijenikom odredu da se u uhienju pridrui CarSigovim zapovjednicima i osiguranju stanice, koji moraju biti naoruani oamutima i samo s oamutima. Nekoliko je puta ponovio tu posljednju naredbu, kako bi bio siguran. Imao je osjeaj da je u ovom stolcu proveo sto godina. Kad je pokuao ustati gotovo je pao. Onda je potrao.
Jedini Milesov kompromis zbog Vorgierove zabrinutosti za osobnu sigurnost carskog revizora bio je taj to je niz pristupnu rampu u utovarni dok June luke umari-rao iza a ne ispred odreda sigurnosti. Deset ili tu negdje Komarrana, koji su sjedili na podu prekrienih nogu, okrenulo se kako bi promatrali ulazak Barravaraca. Iza Milesa doao je odred tehniara, koji su se ratrkali traei
eksplozivne zamke, a iza njih lijeniki tim s lebdecom paletom.
Prva stvar koja je nakon ljudstva Milesu zapela za oko bijae prevrnuti lebdei potporanj na vrhu olupine na sredini doka. Jedva je, prema dijagramima koje je vidio na Komarru, mogao prepoznati petu inovativnu napravu. Srce mu je uzdrhtalo ugledavi ovaj neobjanjiv, ali dobrodoao prizor.
Proetao se zurei uokolo i doao do Soudhe koji je ve bio pretraen i vezan. "Moj boe. ini se daje va crvoto-ni kolapser doivio nezgodu. Ali to vam nee pomoi. Imamo njegove nacrte."
Cappell i ovjek u kojemu je Miles prepoznao inenjera koji je pobjegao iz Bollan dizajna stajali su u blizini namrgoeno ga promatrajui; Foscol se batrgala ne bi li ula to se dogaa, a asnica koja ju je privela jedva ju je kontrolirala.
"To nismo bili mi", uzdahne Soudha. "Ve ona."
Na njegovo pokazivanje prstom Milesova panja skrene prema unutarnjim hermetikim vratima za osoblje. Iskrivljena metalna ipka bila je postavljena preko dovrat-ka hermetikih vrata; njezini krajevi dobrano su se rastalili u sama vrata i zid.
Milesove se oi razrogaie, a usne rastvorie u iekivanju bez daha. "Ona?"
"Kuka iz pakla. Ili Barravara, to je gotovo ista stvar kad je ona izgovori. Gospoa Vorsoisson."
"Izvanredno." I Milesu pone bivati jasno stoje uzrokovalo nekolicinu udnih odgovora s komarrske strane za vrijeme nedavnih pregovora. "Uh... kako?"
Troje Komarrana pokualo mu je istovremeno odgovoriti, zajedno s mjeavinom svaljivanja krivnje u koju su bile ukljuene fraze poput, Daje gospoa Radovas nije pustila van, Da ti nisi dopustio Radovasovoj da je pusti van,
Kako sam ja mogla znati"? Stara mije gospa izgledala bolesno. Jo uvijek izgleda. Da joj nisi spustio daljinski tono ispred nosa, Da nisi napustio prokletu kontrolnu sobu, Da si se bre pokrenuo, Da si potrao prema lebdeem potpornju i presjekao napajanje, Pa zato se ti nisi toga sjetio, ha? prema emu je Miles posloio najsavreniju mentalnu sliku u itavom danu. U itavoj godini. Zapravo u jednom duem vremenu.
Zaljubljen sam. Zaljubljen sam. Prije sam samo mislio da sam zaljubljen. Sad to stvarno jesam. Ja moram, moram, moram imati tu enu!" Moja, moja, moja. Gospa Ekaterina Nile Vorvayne Vorsoisson Vorkosigan, da! Car-Sigu i carskim revizorima ovdje nije ostavila nita, osim da pometu nered. Poelio se valjati po podu i zavijati od sree, to bi u ovakvim okolnostima s njegove strane bilo vrlo nediplomatski. Zadrao je vrlo neutralan i vrlo ozbiljan izraz lica. Nekako je mislio da Komarrani u svemu ovome ne bi cijenili veselje.
"Kad smo je ugurali u hermetiku pregradu, ja sam je zavario", ree namrteno Soudha. "Nisam htio da nas izradi po trei put."
"Trei put?" ree Miles. "Ako je to bio drugi put, stoje onda bio prvi?"
"Kad ju je onaj idiot Arozzi doveo ovamo, gotovo je ve onda upropastila itavu stvar aktiviravi alarm."
Miles pogleda alarmni ureaj na oblinjem zidu. "I to se onda dogodilo?"
"Odjednom nam je za vratom bila kontrola stanice za sluaj nesree. Mislio sam da ih se nikad neu rijeiti."
"Ah. Razumijem." Kako neobino. Vorgier mi taj dio nikad nije spomenuo. Poslije. "Hoete rei da smo posljednjih pet sati pokuavali evakuirati ovu stanicu ni-zato?"
Soudha se kiselo osmjehnuo. "Oekuje od mene suosjeanje, Barravare?"
"Heh. Nema veze."
Okupili su veinu zatvorenika i izvodili ih van; gestom Miles naredi da se Soudha zadri.
"Soudha, trenutak istine. Jeste li postavili kakve eksplozivne zamke?"
"Na vanjska vrata spojen je senzor kretanja. Otvaranje s ove strane ne bi ga trebalo aktivirati."
Uz elinu samokontrolu, Miles je promatrao kako CarSigovi tehniari odvaruju metalnu ipku. Pala je na pod uz zveket. U zadnjem trenutku zastao je bolestan od straha.
"to ekate?" upitao je znatieljno Soudha.
"Samo razbijam glavu koliko je duboka vaa politika iskrenost. Pretpostavimo daje ovo namjeteno tako da se aktivira i time nam na kraju otmete nau nagradu."
"Sad? Zato? Pa sve je gotovo", ree Soudha.
"Osveta. Manipulacija. Moda ste smislili da me razjarite i potaknete na jo jedan Solsticijski pokolj, samo napisan neto manjim slovima. To bi mogao biti uspjean propagandni potez. Naravno, je li vrijedno vaih ivota, to je ve vae gledanje na stvari. Pravilno prikazan, incident bi valjda mogao pomoi zapoinjanju nove Komarrske pobune."
"Barune Vorkosigane, vi zaista imate pokvarenu matu", ree Soudha odmahujui glavom. "Je li to zbog vaeg odgoja ili genetike?"
"Da", ree Miles uzdahnuvi. Nakon kraeg trenutka razmiljanja, Miles ponovno mahne straarima, i Soudha bi izveden za svojim kolegama.
Nakon potvrdnog kimanja carskog revizora, tehniari pritisnu kontrolnu tipku. Unutranja vrata zakripe, za-pinjui na pola puta. Miles ih postrance njeno pritisne izmom i ona se drhtavo otvore.
Ekaterina je bila na nogama, izmeu unutarnjih vrata i Profesorice koja je sjedila na podu nosei na sebi, preko svog bolera, neakinjinu vestu. Ekaterinino je lice ukraavala crvena masnica, kosa joj je visjela u svim smjerovima, ake joj bijahu stisnute i po Milesovu je osobnom miljenju izgledala savreno poludjelo i, sve u svemu, prekrasno. Osmjehnuvi se iroko, ispruio je obje ruke pa se nagnuo unutra.
Gledala ga je ljutito. "Bilo je i vrijeme." Ponosno je ?a. Erunaiui Drezrivim g-lasnm: "Mu-
ijrieaaia ga je ijutito. tsiio je i vrijeme. Pon prola pokraj njega, gunajui prezrivim glasom: karei!"
Nakon stoje kratko posrnuo, Miles uspije svoje raskriljene ruke pretvoriti u galantan poklon Profesorici. "Gospoo doktorice Vorthvs. Jeste li dobro?"
"Pa, zdravo Miles." Zatreptala je prema njemu, siva lica i djelujui vrlo prozeblo. "Znala sam biti i bolje, ali vjerujem da u preivjeti."
"Imam za vas lebdeu paletu. Ovi e vam krupni mladi momci pomoi da se popnete."
"Oh, hvala ti duo."
Miles se odmakne u stranu i mahne medicinskim tehniarima da priu. Profesorica je bila savreno zadovoljna time to su je na medicinsku paletu prenijeli i pokrili toplim prekrivaima. Letimian pregled i nekoliko rijei rasprave rezultirali su polovinom doze sinergina, ali ne intravenozno; potom se paleta uzdigla.
"Profesor e uskoro stii", uvjerio ju je Miles. "Zapravo, vjerojatno e vam se pridruiti prije nego vas dvije budete gotove u ambulanti stanice. Pobrinut u se da ga poalju ravno k vama."
"Ba mi je drago." Profesorica mu domahne da se priblii; kad se sagnuo prema njoj, ona ga pograbi za uho
i udijeli mu poljubac u obraz. "Ekaterina je bila fantastina", proaptala je.
"Znam", dahnuo je. Njegove se oi zacakle, a ona mu se zauzvrat nasmijei.
Odmaknuo se od palete prema Ekaterini, nadajui se da e je ujnin primjer inspirirati  ne bi mu smetalo iskoritavanje nekakvog malog znaka zahvalnosti" Niste bili iznenaeni to me vidite", promrmljao je. Paleta je krenula pod vodstvom medicinskog tehniara, a on i Ekaterina slijedili su povorku; CarSigovi tehniari pristojno su ekali dok oni ne isprazne prostoriju kako bi mogli uskoiti u zranu komoru i onesposobiti naboj.
Ekaterina zabaci pramen kose iza uha rukom koja je samo lagano drhtala. Crvene masnice bile su oite i na njezinim rukama, kad joj se zadigao rukav. Miles se namrti.
"Znala sam da to moraju biti nai", ree ona jednostavno. "Inae bi se otvorila druga vrata."
"Eh. Valjda." Imala je tri sata za mozganje o toj mogunosti. "Moj je brzi kurirski brod bio spor."
Razmiljajui u tiini skrenuli su u sljedei hodnik. Bio je zadovoljan jer mu se bila mogla baciti u naruje i od olakanja zaplakati  no, ako ve ne na njegovu ramenu, onda na tjemenu  pred itavom onom hrpom CarSigo-vih momaka, pa je morao priznati da se ovakvom stilu jo vie divio. Sto te to privlai visokim enama i neuzvraenim ljubavima1? Njegov bi roak Ivan na to nesumnjivo imao neto zajedljivo rei  u sebi je u iekivanju zareao. Ivanom i ostalim opasnostima svog udvaranja pozabavit e se poslije.
"Znate li da ste spasili oko pet tisua ivota?" upita je on.
Njezine su se tamne obrve spustile. "to?"
"Naprava je bila neispravna. Da su je Komarrani uspjeli pokrenuti, gravitacijski uzvratni udar iz crvotoine
Lois McMaster Buiold     414
pomeo bi stanicu ba kao i solettnu postavu, vjerojatno s podjednako malim brojem preivjelih. Grozim se pri samoj pomisli koji bi bio raun za nastalu tetu. Kad se samo sjetim koliko se Illvan znao aliti na moje gubitke opreme dok sam bio samo tajni operativac..."
"Hoete rei... da ipak nije radila? Sve sam to uinila nizato?" Ona naglo stane, a ramena joj se objese.
"Kako to mislite, nizato? Susreo sam carske generale koji su na kraju karijera imali manje toga za pokazati. Mislim da biste trebali dobiti prokletu medalju. Jedini je problem to e itava afera na kraju ispasti tajna, morat e smisliti jedan itavi novi sustav klasificiranja da bi je imali kamo pohraniti. A onda utajiti klasifikaciju."
Njezine su se usne napuile, ali ne sasvim veselo. "A to bih ja s neim tako beskorisnim kao stoje medalja?"
On se prisjeti sadraja odreenih ladica u Kui Vorko-sigan. "Uokviriti je? Upotrijebiti je kao pritiska papira? Brisati s nje prainu?"
"Upravo ono to sam oduvijek eljela. Jo krame."
Nacerio joj se; naposljetku mu ona uzvrati osmijeh, oigledno izlazei iz svoje adrenalinske opijenosti a da se nije slomila. Ona udahne i ponovno krene naprijed, a on je drao korak. Susrela je neprijatelja, ovladala trenutkom, visjela tri sata na rubu ivota i smrti, uinila je sve to i jo se reei doekala na noge. Previe drutvena, hah.
Oh, da, tata, ovu elim.
Zaustavio se na vratima ambulante; Profesorica je nestala unutra, odnesena svojim medicinskim podanicima kao gospa na nosiljci. Ekaterina stane uz njega.
"Na neko vas vrijeme moram ostaviti i provjeriti svoje zatvorenike. Osoblje stacionara e se pobrinuti za vas."
Njezine se obrve skupie. "Zatvorenici? Oh, da. Kako ste se samo rijeili onih Komarrana?"
Miles se ozbiljno nasmijeio. "Uvjeravanjem." 115    Komarr
:- .- mf.

Zurila je dolje u njega dok joj se jedan kut usana dra-esno stao uvijati. Donja joj je usnica bila rasjeena; poelio ju je poljubiti kako bi bre zacijelila. Ne jo. Tajming, deko. I jo jedna stvar.
"Mora da ste vrlo uvjerljivi."
"Nadam se." On duboko udahne. "Na blef sam ih naveo da povjeruju kako ih neu pustiti ma to uinili vama i Profesorici. Jedini je problem to nisam blefirao. Nismo ih mogli pustiti." Eto. Izdaja je priznata. Njegove su se prazne ruke zgrile.
Buljila je u njega u nevjerici; srce mu se stislo. "Pa, naravno da niste!"
"Eh... molim?"
"Zar ne znate to su eljeli uiniti Barravaru?" upitala je. "Strava i uas. Krajnje divljatvo, koje oni nisu mogli ni pojmiti. Zapravo su mi pokuali objasniti da uruavanje crvotoine nee nikomu nakoditi! udovine budale."
"Zapravo, to sam i ja pomislio."
"Pa zar vi ne biste stavili svoj ivot na kocku kako biste ih zaustavili?"
"Da, ali ja nisam stavljao svoj ivot  stavljao sam va."
"Alija sam Vorkinja." ree ona jednostavno.
Njegov osmijeh i srce su oivjeli, oamueni od ushienja. "Prava Vorkinja, moja gospo", dahnuo je on.
Pribliavala im se medicinska tehniarka, mrmljajui zabrinuto: "Gospoo Vorsoisson?" Miles je popustio pred njezinim pozivnim mahanjem, salutirao je Ekaterini i okrenuo se. Kad je zakretao za prvi ugao ve je pjevuio, fal.
 - MrMootor R, ii/
 A I (.
Dvadeset i prvo poglavlje
Osoblje ambulante inzistiralo je da obje vorske ene zadre preko noi, mjera opreza kojoj nitko nije proturjeio. Usprkos iscrpljenosti Ekaterina je dobila doputenje da ode, pod budnim okom vrlo mladog CarSigova uvara koji ju je prilikom svake reenice oslovljavao s "gospojo", pokupiti svoju prtljagu iz svoje nikad koritene hostelske sobe. Straar je bio odluan i u tome da joj nosi torbe.
Na komkonzoli hostelske sobe ekala ju je jedna poruka: hitna naredba baruna Vorkosigana da povede svoju ujnu i odmah pobjegne sa stanice, izgovorena tonom s toliko intenzivne uvjerljivosti da je gotovo stala bjeati usprkos sasvim oitoj zastarjelosti poruke. Samo upute, primijetila je; bez ikakvih objanjenja. Neko je zaista imao vojno zapovjednitvo. Zabavljao ju je kontrast izmeu ove napete silovitosti gospodara i gotovo aave vedrine mladog ovjeka koji joj se naklonio na hermetikim vratima; tko je bio pravi barun Vorkosigan? Usprkos njegovu sa-mootkrivajuem blebetanju, taj je ovjek ostajao neuhvatljiv poput vode u ruci. Vode u pustinji. Pomisao joj je nepozvana pala na pamet i ona strese glavom kako bi je otjerala.
Poto se vratila u ambulantu, Ekaterina je neko vrijeme sjedila uz svoju ujnu, ekajui Profesora. Ujak Vor-thys je stigao sat kasnije. Bio je neobino bez daha i tih
417
dok je sjedao na rub kreveta svoje ene i zagrlio je. Ona mu je uzvratila zagrljaj, a u oima su joj gotovo po prvi put tijekom cjelonone patnje zablistale suze.
"Ne bi me smjela tako plaiti, eno", rekao joj je lanom strogou. "Bjeati naokolo i pustiti da te otmu, pobrkati raune komarrskim teroristima, otimati posao Car-Sigu... Tvoja bi preuranjena smrt u potpunosti poremetila moje sebine planove da otegnem prvi i ostavim te da se snalazi. Lijepo te molim da mi to ne radi!"
Ona se drhtavo nasmije. "Pokuat u, dragi." Bolesniki haljetak koji je nosila nije bio po posljednjoj modi, ali je zato njezina boja lica bila puno bolja, pomislila je Eka-terina. Sinergin, vrui napitci, toplina, mir i sigurnost uspijevali su odagnati njezine alarmantnije simptome bez daljnjih lijenikih intervencija, pa se stoga ak i njezin zabrinuti mu prilino brzo umirio. Ekaterina je dopustila ujni da mu ispria vei dio prie o njihovim potresnim satima s Komarranima, ubacujui se samo povremeno i mrmljanjem je ispravljala u trenucima kad je ova previe laskavo govorila o zaslugama svoje neakinje.
Ekaterina je sa sumornom zaviu promatrala to dvoje suprunika koji su se nakon samo etrdeset i kusur godina braka bojali da preuranjeno ne izgube jedno drugo. To nije za mene. Ja sam tu opciju izgubila. Profesor i Profesorica zasigurno su se ubrajali u sretniju manjinu. Kakve su god osobne kvalitete potrebne da se postigne takvo sretno stanje, Ekaterini je bilo potpuno jasno da ih ona ne posjeduje. I amen.
Profesorov gromki glas i precizna akademska dikcija vratili su mu se im je u ime svoje ene, sasvim nepotrebno, krenuo pourivati medicinske tehniare. Ekaterina se umijeala kako bi mu vrsto sugerirala kako je ujni Vor-thys sada najpotrebniji odmor; nakon jo jednog ometaju-eg prolaska privatnom sobom, poao je u potragu za ba-
II
runom Vorkosiganom i u obilazak nedavnog bojnog polja na doku Prijevoznitva June luke. Ekaterina je mislila da vie nikad nee moi spavati, ali nakon to se oprala i uvukla u svoj krevet, medicinski tehniar donio joj je napitak i zamolio je da ga popije. Ekaterina se jo uvijek sneno tuila kako te stvari na nju ne djeluju kad joj se odjednom uini da e je posteljina na krevetu naprosto usisati.
Zahvaljujui moda napitku, iscrpljenosti, pukom slomu ivanog sustava ili tome to nije morala posluivati jednog devetogodinjaka, spavala je dugo. Jutarnje odmaranje provela je avrljajui neobavezno s ujnom, koje se protegnulo do podneva kada je barun Vorkosigan umari-rao u ambulantnu sobu. Ulickao se poput maka, a njegovo fino sivo odijelo bijae utirkano i svjee, iako su mu se na licu vidjeli tragovi umora. Pod svakom je rukom nosio velik i neobian cvjetni aranman. Ekaterina je pourila kako bi mu pomogla, prihvaajui ih od njega i odlaui ih na stol prije nego to ih je oba ispustio.
"Dobar dan, gospoo doktorice Vorthvs, izgledate mnogo bolje. Odlino. Gospoo Vorsoisson." Naklonio joj se glavom, a njegov joj blistavi osmijeh namigne.
"Ma, gdje ste na svemirskoj stanici pronali ovako prekrasno cvijee?" upitala je iznenaeno Ekaterina.
"U duanu. Ovo je komarrska svemirska stanica. Prodat e vam bilo to. Dobro, ne ba bilo to  tako je na Jacksonovu Sklonitu. Ali ima opravdanja, s obzirom na sve ljude koji se tu sastaju, pozdravljaju i oprataju, da imaju specijalizirane prodavaonice za ovakve stvari. Uzgajaju ih ovdje na stanici, znate, zajedno sa svim ostalim povrem za trite. Hm, pitam se poklanjaju li si i to pri odlasku? To nisu radili ak ni na dobrom, starom Bar-ravaru." Dovukao je stolicu i sjeo blizu nje, u podnoju Profesoriina kreveta. "Usput reeno, mislim da je ona
Lois McMaster Buiold     418
419      Knmarr
tamnocrvena upava stvar nekakva barravarska biljka. Kad sam je dotaknuo, sav sam se osuo."
"Da, prokleta pahuljara", sloi se ona. "To je ime, ili vae subjektivno miljenje?"
Ona se nasmijei. "Mislim da se radi o svojstvu. Podrijetlom je s junog kontinenta, sa zapadnih padina Crnih planina."
"Jednom sam bio na Crnim planinama na zimskoj vjebi. Sreom, u to vrijeme su te biljke bile zakopane ispod nekoliko metara snijega."
"Miles, kako emo ih, pobogu, odnijeti kui?" ree Profesorica, napola se smijui.
"Nemojte se zamarati", preporuio je. "Uvijek ih na odlasku moete pokloniti nekom od medicinskih tehniara."
"Ali sigurno je bilo veoma skupo", ree zabrinuto Eka-terina. Stvarno smijeno, jer mogle su u njemu uivati samo nekoliko sati.
"Skupo?" upitao je on smeteno. "Oruje s automatskim sistemom kontrole je skupo. Borbene misije koje su zavrile loe veoma su skupe. Ovo je jeftino. Uistinu. Uostalom, pridonosi jaanju lokalnog trita, to je dobro za carstvo. Ako budete imali priliku, prije nego odete, zamolite da vas povedu u obilazak ovdanjeg uzgajalita biljaka u vodi. Mislim da bi vam to moglo biti jako zanimljivo."
"Vidjet emo hou li imati vremena", ree Ekaterina. "Ovo je bilo tako bizarno iskustvo. udno mi je kad pomislim da ak neu ni zakasniti po Nikkija. Jo samo nekoliko dana da zavrimo njegov tretman i s Komarr om je zavreno."
"Imate li sve sreeno? Treba li vam to? S vama", on kimne prema Profesorici, "je sad vaa ujna."
"Pretpostavljam da u ovoga puta sve to iskrsne moi sama srediti", umirivala gaje Ekaterina."
Lois McMaster Ruiold     420
"Vjerojatno ete moi." Onaj nahereni smijeak mu se opet pojavio na licu.
"Jedino to smo propustili jest na brod kojim smo prvobitno trebali jutros otputovati, ali samo zato stoje ujak Vorthvs inzistirao da ga priekamo i vratimo se zajedno s njim na brzom kurirskom brodu. Znate li kad e to biti? Trebala bih poslati poruku gospoi Vortorren."
"On ovdje jo ima nekoliko poslia. Komarrski CarSig poslao nam je specijalni odred strunjaka i tehniara da poiste i dokumentiraju nered koji ste napravili u utovar-nom doku June luke..."
"Oh, boe. ao mi" automatski je zapoela.
"Ne, ne, nered je predivan. Ni sam ne bih mogao napraviti bolji, a napravio sam ih podosta. No, bilo kako bilo, on e ih nadzirati, a potom e se vratiti na Komarr gdje e oformiti tajnu znanstvenu komisiju koja e prouavati napravu, istraivati njezine mogunosti i sve to. A menije stoer poslao nekoliko vrlo vanih istraitelja koje elim osobno uputiti prije nego preuzmu ovlast nad mojim zatvorenicima. Kapetan Vorgier nije bio previe sretan to mu nisam dopustio da itko od njegovih lokalnih ljudi ispituje nae konspirativce, ali kako sam ve sve detalje ovog sluaja stavio pod zatitu svog revizorskog peata, nije imao sree." On proisti grlo. "Va ujak i ja smo odluili da e meni pripasti posao odlaska ravno u Vorbarr Sultanu i osobna predaja preliminarnog izvijea caru Grego-ru. Dosad je dobivao samo CarSigove natuknice."
"Oh", ree ona iznenaeno. "Odlazite tako brzo? to je sa svim vaim stvarima  ne biste smjeli otputovati bez svog stimulatora napadaja, zar ne?"
Pomalo smueno on protrlja svoju sljepoonicu; bijeli su zavoji nestali s njegovih zapea, primijetila je, ostavljajui samo blijede crvene linije novih oiljaka, koje je mogao dodati svojoj kolekciji. "Zamolio sam Tuomonena
da mi zapakira pribor i da mi ga ovamo poalje po ekipi iz stoera. Stigao je prije nekoliko sati, znai da sam spreman. Dobar, stari CarSig, katkad me znaju razbjesniti. Tuomonen e dobiti natrag svoju crnu bojniku oznaku zato to se zavjera u Serifosa teraformacijama dogodila za njegove smjene, a on je nije uoio, iako je zapravo Carsko raunovodstvo trebalo biti prva crta obrane. A onaj idiot Vorgier e dobiti pohvalu. Nema pravde."
"Jadni Tuomonen. Sviao mi se. Zar nita ne moete uiniti?"
"Mm, ne, odbio sam biti na elu CarSigovih unutranjih poslova, zato mislim daje bolje da se ne mijeam."
"Hoe li zadrati svoje mjesto?"
"Zasad jo nije sigurno. Rekao sam mu neka me potrai ako mu zapne vojna karijera. Mislim da bi mi dobro doao vjet asistent u ovom mom revizorskom poslu. Iako e posao biti neredovit. Pria mog ivota."
Zamiljeno je grickao donju usnicu pa je pogleda. "Reklasifikacija ovog sluaja od organizirane pronevjere do neeg mnogo ozbiljnijeg utjee i na ono to ete, bojim se, morati rei Nikkiju. Cijeli je sluaj usmjeren prema sigurnosnoj crnoj rupi gdje e zavriti im ga uspijemo u nju ugurati, a tamo e i ostati dugo vremena. Stoga nee biti javnih kaznenih postupaka i nee biti potrebe da svjedoite, iako e vam CarSig jo koji puta navratiti na razgovor  ali ne pod brzopentom. Kad bolje promislim, drago mi je da sam sve odigrao to sam tie mogao. No to se tie Nikkija, Tienovih roaka i svih ostalih, pria mora ostati da je jednostavno nastradao nesretnim sluajem kad se naao vani s praznim rezervoarom, a vi ne znate nita vie od toga. Gospoo doktorice Vorthvs, ovo vrijedi i za vas."
"Razumijem", ree Profesorica.
"Istodobno sam umirena i uznemirena", ree polako Ekaterina.
"S vremenom e se sigurnosne mjere smekati. Tada ete moi ponovno prosuditi, kada se, no, mnoge stvari budu promijenile."
"Pitala sam se da li bih, radi Nikkijeve asti, trebala pokuati carstvu vratiti sav novac od mita koji je Tien primio."
On je djelovao zabezeknuto. "Dragi boe, ne! Ako je itko duan, to je onda Foscolica. Ona ga je isprva i ukrala. A od nje sigurno neemo dobiti nita natrag." "Netko nekomu duguje", ree ona ozbiljno. "Tien je svoj dug namirio ivotom. On je sa carstvom kvit, uvjeravam vas. Ako je potrebno i s carevim glasom." Ovo je mogla prihvatiti. Smrt doista brie dug. Jedino to nije mogla izbrisati jest bolna uspomena; za takvo izljeenje potrebno je jo vremena. Vrijeme je sada samo tvoje. Osjeaj je bio neobian. Mogla je uzeti vremena koliko je eljela ili trebala. Bogatstvo o kojemu nije mogla ni sanjati. Ona kimne. "U redu."
"Prolost je naplaena. Molim vas da me ipak obavijestite kad bude Tienov sprovod. elio bih prisustvovati, ako budem mogao." Namrtio se. "I ja neto dugujem." utke je zatresla glavom.
"U svakom sluaju, nazovite me kad vi i vaa ujna stignete u Vorbarr Sultanu." Ponovno je pogledao Profesoricu. "Ona i Nikki e biti neko vrijeme kod vas, zar ne?" Ekaterina nije bila sasvim sigurna je li ovo bilo smiljeno kao pitanje ili zahtjev.
"Da, naravno." Ujna Vorthvs se osmjehnula. "Evo svih mojih adresa." Ree on opet Ekaterini pruajui joj plastinu karticu. "Brojevi Vorkosiganovih rezidencija u Vorbarr Sultani, Hassadaru i Vorkosigan Sur-
leau, a metar Tsipsis iz Hassadara  moj ovjek za poslovanje, vjerujem da sam vam ga ve spomenuo  obino me zna pronai i u sluaju potrebe, kad sam negdje u okrugu  i neslubeni broj u carskoj rezidenciji, a oni uvijek znaju gdje e me pronai. U bilo koje doba dana ili noi."
Ujna Vorthvs se zavalila prema natrag, i s prstom na ustima promatrala ga je sa sve veom zabavljenou. "Misli li da e to biti dovoljno, Miles? Moda bi se mogao sjetiti jo dva ili tri broja, za svaki sluaj?"
Na Ekaterinino iznenaenje, on se lagano zarumenio. "Vjerujem da e ovo biti dovoljno", ree on. "I, naravno, ja u do vas moi doi preko vae ujne, zar ne?"
"Naravno", promrmljala je ujna Vorthvs.
"Volio bih vam jednom pokazati svoj okrug", dodao je Ekaterini, izbjegavajui Profesoriin pogled. "Tamo ima mnogo toga za vidjeti, to bi vam moglo biti zanimljivo. U Dendariijskim planinama je u tijeku projekt poumljava-nja i nekakvi eksperimenti vezani za otklanjanje posljedica radijacije. Moja obitelj je vlasnik nekoliko pogona za proizvodnju javorova sirupa i vina. Zapravo, botanike ima po cijelom prokletom podruju; jedva da se moete pomaknuti a da ne zapnete za kakvu biljku."
"Moda poslije", ree Ekaterina nesigurno. "to e se, nakon itave ove zbrke s Komarranima, dogoditi s Tera-formacijskim projektom?"
"Mm, ne mnogo, bojim se. Iz sigurnosnih razloga ograniit e se trenutane javnopolitike reperkusije."
"Zar i dugorono gledano?"
"Iako je koliina novca koji je bio ukraden iz budeta Serifosa sektora golema sa stajalita pojedinca, no za birokraciju to i nije tako velik zalogaj. Naposljetku, ima devetnaest drugih sektora. Zapravo e popravak oteene solettne postave napraviti najvei raun."
Lois McMastsr RninlH      474
"Hoe li je carstvo popraviti kako treba? Nadam se da hoe."
On se razvedri. "Imam jednu odlinu ideju to se toga tie. Natuknut u Gregoru da bismo popravak  i poveanje  solette trebali proglasiti vjenanim poklonom, od Gregora Laisi, a time i od Barravara Komarru. Preporuit u da bi se veliina trebala udvostruiti, dodajui est novih krakova koje Komarrani oduvijek trae. Mislim da bi se ova nezgoda, s dobrim tajmingom, mogla pretvoriti u apsolutno najbolju propagandnu poruku. Na brzinu emo u Vijee grofova i ministara progurati prihvaanje prijedloga, prije sredine ljeta, dok e u Vorbarr Sultani svi jo biti sentimentalno opijeni Carskim Vjenanjem."
Ona oduevljeno pljesne rukama, a onda stane u nedoumici. "Hoe li to upaliti? Nisam mislila da je Vijee grofova podlono onomu stoje Tien nazivao romantinim buncanjem."
"Oh", ree on bezbrino, "siguran sam da jesu. Ja sam sam mlai lan Vijea, i mi smo samo ljudi. Uostalom, moemo naglasiti kako e Komarrani, svaki put kad pogledaju uvis  dobro, svaki drugi put  tamo ugledati bar-ravarski poklon kako im visi iznad glava, i znat e koju ulogu ima u stvaranju njihove budunosti. Mo sugestije i tako to. Mogli bismo se potedjeti troka u guenju sljedee komarrske zavjere."
"Nadam se", ree ona. "Mislim da je to prekrasna ideja."
On se osmjehne s oitim zadovoljstvom. Pogledao je prema Profesorici, pa opet u nju, a onda mekoljei se iz depa hlaa izvue mali zamotuljak. "Gospoo Vorsois-son, ne znam hoe li vam Gregor za vae brzo razmiljanje i hladnokrvnu reakciju u pristanitu June luke dati medalju ili ne"
Ona odmahne glavom. "Meni ne treba..."
Al ;
"Alija mislim da vam treba neto po emu ete se svega moi prisjeati. Ovo." On isprui ruku.
Uzela je paketi i nasmijala se. "Je li mi ovo odnekud poznato?"
"Vjerojatno."
Ona odmota poznati ukrasni papir i otvori kutijicu u kojoj se nalazio majuni model Barravara iz draguljarnice u Serifosi, ali sada na njenom laniu od pletena zlata. Podigne ga uvis; zavrtio se obasjan svjetlom. "Pogledaj, ujna Vorthvs", ree ona srameljivo pa joj ga preda na razgledavanje, oekujui odobravanje.
Profesorica ga stane prouavati sa zanimanjem, neznatno kiljei. "Jako lijepo, duo. Uistinu jako lijepo."
"Moete to nazvati Nagradom baruna revizora Vorko-sigana za olakavanje njegova posla," ree Vorkosigan. "Stvarno i jeste, znate. Da Komarrani ve nisu bili ostali bez svoje paklenske naprave, nikad se ne bi predali, a ja bih mogao priati dok ne poplavim. U stvari, Soudha mije prole noi tijekom preliminarnog sasluanja natuknuo neto u tom stilu, moete to smatrati potvrdom. Da nije bilo vas, ova bi stanica bila raznesena u milijun komadia."
Oklijevala je. Da li da prihvati? Ona hitro pogleda ujnu, koja joj se dobroduno smijeila bez ikakva vidljivog neodobravanja koje bi se ticalo dolinosti. Nije da se ujna Vorthvs neto posebno uzrujavala oko toga  indiferen-tnost takve vrste je, u biti, i bila jedna od njezinih kvaliteta koja ju je inila Ekaterininom najdraom roakinjom. Razmisli o tome. "Hvala vam", ree ona iskreno barunu Vorkosiganu. "Pamtit u. Ve pamtim", doda ona!
"Uh, a pritom biste trebali zaboraviti onu nesretnu zgodu s jezercem."

L
"Nikada." Njezine se usne izviju prema gore. "To je bio vrhunac dana. Jeste li ovo za mene sauvali uz pomo nekakve vradbine predvianja?"
"Ne ba. Srea prati pripravne ili tako nekako. Sva srea da kod vas imam popust, jer veina ljudi koja me ne poznaje ne moe razlikovati brzo iskoritavanje zakanje-njelo prepoznate prilike od potanko skovanog plana." Dok je ona stavljala lani oko vrata, on se totalno glupavo smijuljio. "Znate, vi ste prva djev... prijateljica kojoj sam uspio darovati Barravar. A nije da nisam pokuavao."
Njezine se oi zaiskre. "Imali ste tako mnogo djevojaka?" Ako nije, morala bi se pomiriti s time daje itav njezin rod prepun priroenih idiotkinja. Ovaj ovjek moe armirati i zmiju, te je natjerati da izie iz rupe, deveto-godinjake iz zakljuanih kupaonica i komarrske teroriste iz njihovih bunkera. Zato ga ene ne slijede u jatima? Zar niti jedna barravarska ena nije mogla vidjeti dalje od njegove povrine ili vlastita podignutog nosa?
"Mmm..." Prilino je dugo oklijevao. "Uobiajeno, pretpostavljam. Beznadna prva ljubav, ovo i ono tijekom godina, neuzvraene lude zaljubljenosti."
"Tko je bila beznadna prva ljubav?" upitala je ona fascinirano.
"Elena. Ki jednog od oevih orunika, koji je bio moj tjelohranitelj dok sam bio mlai."
"Je li ona jo uvijek na Barravaru?"
"Ne, emigrirala je prije vie godina. Napravila je ga-laktiku vojnu karijeru i povukla se sa inom kapetana. Sada je zapovjednica trgovakog broda."
"Skonog broda?" "Da."
"Nikki bi bio tako ljubomoran. A... to zapravo znai ovo i ono? Ako smijem pitati." Hoe li odgovoriti?
"Ah, pa. Da, mislim da biste trebali, kad se sve uzme u obzir. Moebitno je bolje prije nego poslije."
Zvuao je uasno barravarski, pomisli ona; koritenje moebitnog je isti dijalekt s Dendariijskih planina. Ovakva provala priznanja je zabavna gotovo kao da gaje napunila brzopentom. I bolja, sjetivi se to je priao o svojoj neobinoj reakciji na drogu.
"Onda Elli. Kad sam je sreo, bila je pripravnica u Slobodnim plaenicima."
"A stoje sada?"
"Pa, admiralica flote."
"Dobro ona je bila ovo. Tko je bio ono?"
"Taura."
"to je ona bila kad ste je prvi put sreli?"
"Jacksonska robinja. Kue Rvoval  oni su bili ivi uas."
"Jednom u se morati vie raspitati o vaim tajnim operacijama... No, stoje ona sada?"
"Narednica u plaenikoj floti." "U istoj floti kao i ova?" "Da."
Njezine se obrve bespomono podigoe. Ujna Vorthvs se ponovno naslonila s prstom preko usana, a njezine su oi bile pune smijeha; ne, Profesorica se u ovo sigurno nee umijeati. "I..." ponukala gaje da nastavi, postajui nevjerojatno znatieljna dokle e to trajati. Zato je, za ime svijeta, on smatrao daje njegova ljubavna povijest bolesti bilo neto to bi ona trebala znati? Ne da e ga zaustavljati... niti bi to uinila ujna Vorthvs, izgleda, ni daje se podmiti s pet kilograma okolade. Ali njezino se skriveno miljenje o njezinu rodu poelo popravljati.
"Mm... tu je bila i Rowan. Ali to je... to je bilo kratko."
"A ona je bila..."
"Robinja-strunjak Kue Fell. Sretan sam to mogu rei da je ona pak, sad, specijalist za krio-oivljavanje u neovisnoj klinici na Escobaru. Vrlo je zadovoljna sa svojim novim dravljanstvom."
Tien ju je s ponosom uvao, prisjeala se ona, u okviru njezina kuanstva, u maloj tvravi za vorske gospe. Proveo je desetljee titei je toliko silno, pogotovo od svega to je nalikovalo odrastanju, pa se tako ona s trideset godina nije osjeala nita odraslijom no to je bila s dvadeset godina. togod da je Vorkosigan nudio svojoj nevjerojatnoj listi ljubavnica, to sigurno nije bila zatita.
"Jeste li zamijetili matricu u svemu tome, barune Vor-kosigane?"
"Da", odgovorio je on sav jadan. "Nijedna od njih nije se eljela udati za mene i doi ivjeti na Barravar."
"No... stoje bilo s onom neuzvraenom ludom zaljub-ljenou?"
"Ah. To je bila Rian. Bio sam mlad, novopeeni porunik u diplomatskoj misiji."
"A to ona sad radi?"
On proisti grlo. "Sada? Ona je sada carica." Pod pritiskom Ekaterinina zauenog pogleda on doda, "Ceta-gande. Vidite, sad ih imaju nekoliko."
. Nastao je tajac koji se rastegnuo. S nelagodom se promekoljio na stolcu, a na usnicama mu se pojavljivao pa nestajao smijeak.
Oslonila je bradu na ruku i zagledala se u njega; njezine su se obrve izvile u podrugljivu veselju. "Barune Vor-kosigane. Mogu li i ja uzeti broj i stati u red?"
togod daje oekivao da e rei, ovo nije bilo to; bio je toliko iznenaen da je gotovo pao sa stolca. ekaj, nije
429     Komarr...
namjeravala da to zvui sasvim kao  jedna strana usana mu se podigla dok mu se osmijeh zaglavio na licu.
"Sljedei broj je", dahne on, "jedan."
Sad je na nju doao red da ostane bez teksta; poniknu-la je oi, oprena vatrom u njegovim. Namamio ju je na tos. Njegova je pogreka stoje tako... primamljiv. Divlje se ogledavala po sobi, traei grevito nekakvu prikladnu primjedbu iza koje bi se mogla skloniti. Ovo je svemirska stanica: nema vremenskih uvjeta. Ajme meni, vakuum je danas stvarno straan... Ni to ne dolazi u obzir. Uputila je preklinjui pogled ujni Vorthvs. Vorkosigan je promatrao njezino nesvjesno povlaenje pa mu je osmijeh postao lagano ispriavajui; i on je oprezno pogledao prema Profesorici.
Profesorica je zamiljeno protrljala jednim prstom po bradi. "I, hoete li natrag na Barravar putovati trgovakim brodom, barune Vorkosigane?" upitala gaje ona ljubazno. Obje uznemirene strane trepnule su prema njoj proete zahvalnou.
"Ne", ree Vorkosigan. "Brzim kurirskim. Zapravo, ve me u ovom trenutku eka." Proistio je grlo, a onda skoi na noge i napravi se kao da provjerava svoj krono. "Da, upravo sada. Profesorice, gospoo Vorsoisson, nadam se da u vas obje vidjeti u Vorbarr Sultani?"
"Da, naravno", ree Ekaterina jedva prikrivajui svoju uzbuenost.
"Neobino se veselim tomu", ree pobono Profesorica.
Njegov osmijeh poprimi objeenjaki izgled pronicavo razumijevajui emu takav ton njezina glasa; izaao je uz kien i samosvjestan naklon, dojam uglaenosti pomalo se iskvario kad se odbio od dovratka. Brzi koraci nestali su niz hodnik.
Lois McMaster Buiold     430
"Krasan mladi ovjek", primijetila je ujna Vorthvs, u sobi koja se odjednom inila toliko praznija. "teta to je tako nizak."
"Nije on nizak", ree obrambeno Ekaterina. "On je samo... zgusnut u manji obujam."
Osmijeh njezine ujne postao je izluujue blag. "To sam primijetila, duo."
Ekaterina podigne bradu pokuavajui zadrati ono malo dostojanstva koje joj je preostalo. "Vidim da ti je mnogo bolje. Idemo pitati za onaj obilazak biljaka uzgojenih u vodi?"
,43.1    Komare;
Nakladnik ALGORITAM d.o.o. Zagreb, Gajeva 12
Za nakladnika Branko otari
Grafiki urednik Katarina Ivankovi-Mari
Priprema naslovne stranice BAKAL d.o.o.
Korektura Vesna Strievi
Obrada i prijelom ALGORITAM DTP-Studio
Tisak: Tiskara Puljko
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb
UDK 821.111 (73) -31 =163.42
BUJOLD, Lois McMaster
Komarr / Lois McMaster Bujold ; [s engleskoga prevela Vida Lapaine]. - 1. izd. - Zagreb : Algoritam, 2001.
ISBN 953-6450-97-6 410725125
ISBN 953-6450-97-6
Lois McMaster Bujold,
roena 1949., svoju prvu znanstvenofantastinu pripovijetku Trampa (Barter) napisala je 1985. g. za Twilight Ione, a 1986. zapoinje njezina spisateljska karijera romanom Krhotine asti koji sa svojim nastavkom Barrayar, nastalim pet godina kasnije (Hugo, Locus i nominacija za Nebulu za najbolji roman 1991.) ini uvertiru u pustolovine Milesa Vorkosigana -seriju s najvie nagrada u povijesti znanstvene fantastike. Novela Planine korote (zbirka novela Granice vjenosti} nagraena je Hugom, Nebulom i Locusovom nagradom za 1989., roman hrska igra osvojio je Huga kao najbolji roman 1990., ve spomenuti Barrayar donio je dva odlija za 1991., a roman Ples zrcala poluio je isti uspjeh 1994. godine. Roman U slobodnom padu, koji nije dio serije iako se odvija u istom okruju ali dva stoljea ranije, nagraen je Nebulom za najbolji roman 1988. godine. Svi romani Lois McMaster Bujold odlikuju se napetom fabulom, duhovitim dijalozima i dubokom humanou svojih glavnih protagonista, a u usporedbi s drugim romanima vojne tematike, zbog uoljivog izostanka grafikog nasilja, doimaju se gotovo pacifistiki.