Zdravstvene posljedice Milesove "nezgode" iz prethodne misije pokazat e se gotovo fatalnima za carskog kurira kojeg su admiral Miles Naismith i Slobodni dendariijski plaenici trebali spasiti iz ruku otmiara. Nestrpljivost zbog sporog oporavka pokazat e se definitivno fatalnom po vojnu karijeru porunika Milesa Vorkosigana, jer krivotvorenje izvjetaja nije ala-mala za efa carske sigurnosti Simona lllvana, Milesova neposredno nadreenog. No lllvan, poznat po memorijskom ipu koji mu daje fotografsko pamenje, prema tvrdnjama drugih, u posljednje vrijeme djeluje pomalo zaboravljivo. Je li to samo Milesova paranoja ili je u pitanju jo jedna zavjera iji tragovi vode u samo sredite CarSiga? Miles e morati potraiti potpuno novo zvanje ne bi li rijeio nerjeivu zagonetku.
Pamenje Lois McMaster Bujold, u prijevodu Dubravke Petrovi i s ilustracijom Esada T. Ribia, esta je knjiga u seriji Avanture Milesa Vorkosigana u nakladi "Algoritma".
Serija romana "Pustolovine Milesa Vorkosigana"
odvest e vas u svijet daleke budunosti, gdje ljudi povezani meuzvjezdanim putovanjima kroz "crvotoine" - rupe u naem prostoru - ive na planetima visoke tehnologije u kontrastu s feudalno ustrojenim kolonijama. Sredinje likove prie ine Vorovi - pripadnici elitne vojnike kaste s planeta Barravar i lanovi njihove najuglednije porodice - Vorkosigan.
Lois McMaster Bujold PAMENJE
Lois McMaster Bujold Pamenje
Naslov izvornika Memorv
Copvright  1996 by Lois McMaster Bujold
Prevela s engleskoga Dubravka Petrovi
Ilustracija Esad T. Ribi
Urednik Neven Antievi
Lektura Vesna Strievi
lois Mcmaster
BUJOLD
PAMENJE
PUSTOLOVINE MILESA VORKOSIGANA
/1LGORIT/1NV Zagreb 2000. prvo izdanje
Lois McMaster Bujold
Knjige iz serije Pustolovine Milesa Vorkosigana
Pripravnik za ratnika (The Warrior's Apprentice) Vorska igra (The Vor Game)
Cetaganda (Cetaganda)
Braa po oruju (Brothers in Arms)
Ples zrcala (Mirror Dance)
Pamenje (Memorv) Granice vjenosti (Borders of Infinitv)
U pripremi: Krhotine asti (Shards of
Barravar (Barratfaj) Ethan od Athosa (Etlfari of Athos
Komarr (Komarr)^ Graanska dunost (Civi
Za Trudie Stariju
i Trudie Mlau
PRVO POGLAVLJE
Premda su mu oi jo uvijek bile zatvorene, Miles je doao k svijesti. Um mu je, inilo se, postao smeteno zgarite tinjajue vatre nekog plamenog sna u nestajanju i bljedilu. Na tren ga je potresla stravina misao da su ga opet ubili, no onda su pamenje i razum poeli iznova spajati krhotine onoga to je proivio.
Drugim osjetilima je pokuao procijeniti situaciju. Bio je u nultoj gravitaciji, a njegovo neveliko tijelo, isprueno... i privezano za ravnu povrinu, bijae obavijeno neim nalik tankoj foliji medicinskog omotaa, standardnog dijela vojne opreme. Zar sam ranjen? Koliko je mogao vidjeti, svi su mu udovi bili na broju. Jo je na sebi imao triko kojim je inae bio podstavljen njegov, sada odsutan, svemirski oklop. Remenje nije bilo vrsto zategnuto. Nosnice mu je drakao sloeni miris bezbroj puta filtriranog zraka, svje i suh. Potajice je izmigoljio ruku, pazei da ne zauka omotaem, te je dotaknuo svoje nepokriveno lice. Nije bilo veza za upravljanje kacigom, ni senzora  a ni krvi gdje je moj oklop, moje oruje i moja zapovjednika kaciga ?
Njihova spasilaka misija odvijala se glatko, koliko je to uope bilo mogue. On, kapetanica Quinn i njihova patrola prodrli su u brod otmiara i pronali brodski zatvor.
Probili su se do zatoenog Barravarca, kurirskog asnika CarSiga, porunika Vorberga, koji je, premda smuen od sedativa, jo bio iv. Kada je medicinski tehniar pregledom utvrdio da na taocu nema ni mehanikih ni kemijskih klopki, zapoeli su uzbudljiv povratak kroz mrane hodnike sve do dendariijskog borbenog atla. Otmiari su imali pune ruke posla na drugoj strani, pa ih nisu ni pokuali zaskoiti. Stoje onda krenulo po zlu?
Svi zvukovi oko njega bili su prigueni: piskanje opreme, itanje koje je pratilo normalan rad aparata za proiavanje zraka, mrmor glasova. Jedan tihi ivotinjski jecaj. Miles je liznuo usnice, da se uvjeri kako taj zvuk nije doao od njega. Moda nije bio ranjen, ali nekome u blizini bilo je loe. Mimo filtra se provukao prepoznatljivi daak antiseptika. Otvorio je oi do proreza, spremajui se odglumiti nesvjesticu i improvizirati ispostavi li se daje u neprijateljskim rukama.
Bio je ipak u borbenom atlu svoje Dendariijske flote to je, nadao se, znailo da su na sigurnom. Privezali su ga za jedan od etiri sklopiva leaja smjetena u stranjem dijelu trupa atla. Postaja za prvu pomo u atlu bio mu je dobro poznati prizor, premda ga obino nije promatrao iz ovog rakursa. Medicinski tehniar Plavog odreda bijae leima okrenut Milesu, a motao se oko leaja s druge strane prolaza, na kojemu se naziralo jo jedno privezano tijelo. Miles nigdje nije vidio vree za trupla. Samo jo jedna rtva. Dodao bi on uz olakavajue Dobro, ali nisu zapravo oekivali nijednu rtvu.
Samo jedna rtva, ispravio je Miles svoju misao. Oko korijena njegova mozga pulsirala je estoka glavobolja. Nije, meutim, imao opekline od plazmine vatre, ni paralizu to bi je izazvao disruptor ivaca. Ni intravenske kanile niti injektor hipospreja nisu mu probijali kou, ubrizgavajui nadomjeske krvi ili sinergin protiv oka. Nije lebdio u narkotinoj izmaglici analgetika, niti su mu ka-
kvi kompresivni zavoji ometali slabane kretnje. Nije bio pod anesteticima. Njegova je glavobolja nalikovala na migrenu izazvanu sunanicom. Kako su me, k vragu, uspjeli oamutiti kroz borbeni oklop ?
Medicinski tehniar Dendariija, jo u borbenom oklopu, iako bez kacige i rukavica, okrenuo se i ugledao otvorene Milesove oi. "Budni ste, gospodine? Obavijestit u kapetanicu Quinn." Nakratko se zadrao kraj Milesova lica i runom baterijom mu zabljesnuo oi, nedvojbeno provjeravajui je li reakcija zjenica abnormalna.
"Koliko dugo... sam bio u nesvijesti? to se dogodilo?"
"Doivjeli ste neku vrst napadaja ili gra. Bez vidljivog uzroka. Test za toksine iz terenskog pribora nije otkrio nita, ali on je moda malo prejednostavan. Pregledat emo vas temeljitije im se vratimo u brodsku bolnicu."
Znai nisam ponovno proao kroz umiranje. Jo gore od toga. Izgleda da jo vuem repove prole nesree. K vragu. Sto sam napravio ? to su vidjeli ?
A drae bi mu bilo  ma dobro, ne bi. Ne bi mu bilo drae da ga je pogodio disruptor ivaca. Iako nije bio daleko od toga da mu ipak bude drae. "Koliko je trajalo?" ponovi Miles.
"Napadaj je trajao otprilike etiri ili pet minuta."
Bio je siguran da mu je trebalo malo vie od pet minuta da odande dospije ovamo. "A onda?"
"Bojim se da ste bili u nesvijesti oko pola sata, admirale Naismith."
Nikad prije nije tako dugo bio bez svijesti. Bio je to daleko najgori napad do sada. Zadnji put se od srca nadao da doista radilo o zadnjem putu. Od tog prethodnog, kratkog kolapsa bez svjedoka, prola su samo dva mjeseca. Prokletstvo, bio je uvjeren da novi lijekovi djeluju.
Pokuao se osloboditi, otresajui toplinski omota i remenje leaja.
"Molim vas da ne pokuavate ustati, admirale." "Moram nastaviti s radom i uti sva izvjea." Medicinski tehniar je oprezno poloio ruku na njegova prsa i blago ga odgurnuo nazad na leaj. "Kapetanica Quinn mije zapovjedila da vam dam sedativ ako pokuate ustati. Gospodine."
Miles je skoro zaurlao: A ja opozivam tu zapovijed! No nije se inilo da su u jeku borbe. Tehniar gaje gledao elinim pogledom medicinskog profesionalca koji se sprema izvriti svoju dunost ne osvrui se na mogue rizike. Sauvaj me Boe ljudi punih vrlina. "Jesam li zato tako dugo bio bez svijesti? Bio sam pod sedativima?"
"Ne, gospodine. Dao sam vam samo sinergin. Svi vitalni znakovi su vam bili stabilni, a i bojao sam se dati vam bilo to drugo dok mi ne bude jasnije s im imamo posla."
"to je s mojim odredom? Jesu li se svi vratili? I onaj barravarski talac, jesmo li ga izvukli?"
"Svi su se sretno izvukli. A Barravarac e, ovaj... preivjeti. Uspio sam spasiti njegove noge; kirurg e ih, vjerojatno, moi opet priiti." Medicinski tehniar je poeo zvjerati uokolo, kao da se nada prijateljskoj pomoi. "Sto? Pa kako je on ranjen?"
"Uh ... pozvati u vam kapetanicu Quinn, gospodine." "Samo dajte", zarei Miles.
Medicinski tehniar se sagnuo i slobodnim padom dospio do udaljenijeg zida, gdje je uurbanim tonom stao mrmljati u interkom. Potom se vratio svome pacijentu  poruniku Vorbergu? Intravenske kanile na ruci i vratu u njegov su krvotok ubrizgavale plazmu i lijekove. Ostatak tijela bio je skriven toplinskom folijom. im je ugledao
svjetlosni signal s pramca, medicinski tehniar uurbano priveza pojas svog skonog sjedala, a atl je proao kroz munjevitu seriju manevara za ubrzavanje, usporavanje i namjetanje poloaja, pripremajui se za spajanje s matinim brodom.
Kao to je red nalagao, po pristajanju su prvo hitro iznijeli ozlijeena taoca. Iziao je u dva dijela. Miles je za-krgutao zubima od muke kad je ugledao vojnika ije su ruke grevito stezale prijenosnu hladnjau. Mladi je hodao za medicinskim tehniarom i lebdeom paletom. Barem nije bilo puno mrlja od krvi. Upravo u trenutku kada Miles odustade od ekanja na Quinnovu i sam poe skidati medicinske poveze, ona se pojavila na seletnoj palubi i niz prolaz meu leajevima doplutala do njega.
Nije vie nosila kacigu i rukavice svog svemirskog oklopa, a povukla je unazad i kapuljau trikoa, da moe ras-tresti svoje tamne, od znoja oteale kovre. Njezino je prelijepo oblikovano lice problijedjelo od napetosti, a smee oi zbog straha joj bijahu jo tamnije. No oito ju nije prepala neka prijetnja njegovoj flotici od tri broda, ili bi se bavila time, umjesto to posjeuje njega. "Jesi li dobro?" upita ona promuklim glasom.
"Quinn, reci mi  ne. Prvo da ujem kakva je opa situacija."
"Zeleni odred je izvukao posadu otetog broda. Sve do jednog. Oteeno nam je neto opreme  osiguravajue drutvo nee ba biti onako ekstatino kao proli put .. ali zato je bonus za preivjele i dalje netaknut."
"Slava budi Bogu i narednici Tauri. A to je s naim otmiarima?"
"Zauzeli smo njihov sredinji brod i zarobili devetnae-storicu. Tri su neprijatelja ubijena. Sve smo osigurali; tamo je naa najbolja posada i upravo iste teren. est do osam gadova je pobjeglo u skonoj pinasi s njihova broda.
Slabo je naoruana  na ovolikoj udaljenosti do najblie skone toke, moemo ih sustii Arielom kad god nam se prohtije. Ti odlui hoemo li zadrati razmak i dii ih u zrak ili emo pokuati zarobljavanje."
Miles je protrljao lice. "Ispitaj te zarobljenike koje si spomenula. Ako su to oni isti koljai koji su prole godine zauzeli Soleru i pobili sve putnike i posadu, Postaja Vega je raspisala nagradu za njih. Moemo tri puta zaraditi na istom zadatku. Budui da nude istu nagradu za zarobljavanje i za dokaz da su mrtvi, sve paljivo zabiljei. Zahtijevat emo predaju. Jednom." Uzdahnuo je. "Ako sam dobro shvatio, stvari nisu tekle po planu. Opet."
"Hej. Svaki plan za izvlaenje talaca u kojemu svi preive moe se po svim razumnim mjerilima smatrati uspjehom. Ako brodska lijenica ne priije noge tvog sirotog Barravarca naopako ili lijevu na desnu, uinak nam je stopostotan."
"Ovaj... da. to se zapravo dogodilo kada sam... pao? I to se dogodilo Vorbergu?"
"Prijateljska vatra, naalost. Iako u tom trenutku nije djelovala nimalo prijateljski. Ti si se strovalio  to nas je vraki iznenadilo. Odijelo ti je poelo odailjati hrpu beskorisnih telemetrijskih podataka, a onda se ukljuio tvoj plazmiki luk." Prstima je prola kroz kosu.
Miles je svrnuo pogled na teki plazmini luk ugraen u desni rukav svemirskog odjela Quinnove, identian s njegovim. Srce mu je potonulo u uskomeali eludac. "O, ne. O, sranje. Nisam valjda."
"Bojim se da jesi. Presjekao si koljena ovjeku kojeg si spaavao. Nisi mogao urednije, rez je preao preko obje noge. Na sreu  valjda  zraka je reui odmah kaute-rizirala ranu, tako da nije iskrvario do smrti. A bio je tako nakljukan drogama da ak nisam sigurna koliko je osjetio. Na trenutak sam mislila da je netko s protivnike strane
daljinskim putem preuzeo kontrolu nad tvojim odjelom, ali inenjeri se zaklinju da to vie nije mogue. Rasturio si hrpu zidova  moralo nas je etvero sjesti na tvoju ruku prije no to smo ti uspjeli bolniarevim otvaraem za konzerve zarezati odijelo i prekinuti vezu. A ti si se trzao kao lud  skoro si i nas sredio. Na kraju sam te iz istog oaja oamutila hicem u potiljak i onda si klonuo. Bojala sam se da sam te ubila."
Quinnova je pomalo bez daha opisivala to se zbilo. Na kraju krajeva, njezino ljupko lice nije bilo originalno, nego zamjena koju je dobila nakon to je i sama preivjela nasilni susret s plazminom vatrom, prije vie od deset godina. "Miles, to se to, k vragu, dogaa s tobom?"
"Mislim da sam imao... nekakav napadaj. Slino je epilepsiji, osim to ne ostavlja nikakve neuroloke tragove. Bojim se daje to moda popratna pojava mog krio-oivlja-vanja od prole godine." Zna ti prokleto dobro daje upravo o tome rije. Dotaknuo je dva manja podsjetnika na taj dogaaj, identine oiljke s obje strane vrata, sada ve blijede i slabo vidljive. Hitna pomo oamutom koju mu je priutila Quinnova pojasnila je njegovu produenu nesvjesticu i glavobolju koja je uslijedila. Znai, napadi se nisu pogoravali...
"Ajoj", ree Quinnova. "Ali ovo je prvi put" Nato zastane i paljivije ga pogleda. Glas joj je odjednom izgubio boju. "Ovo ti nije prvi put, zar ne?"
Tiina se rastegla; Miles se prisilio da progovori prije eksplozije. "Dogodilo se tri ili etiri," ili pet, "puta ubrzo nakon to su me probudili iz krio-staze. Moja krio-speci-jalistica je rekla da bi mogli nestati sami od sebe, kao to je bio sluaj s gubitkom pamenja i kratkim dahom. Poslije se inilo da su prestali."
"A CarSig ti je dopustio da ode na tajni terenski zadatak s takvom tempiranom bombom u glavi?"
"CarSig ... ne zna za to."
"Miles..."
"Elli," ree on oajno, "odmah bi me povukli s terena, zna da bi. U najboljem sluaju bi me prikovali za pod iza nekog radnog stola. U najgorem sluaju bih dobio otpust zbog zdravstvenih razloga  a to bi znailo kraj admirala Naismitha. Zauvijek."
Ona se pogoena ukoi.
"Raunao sam da u napade pokuati rijeiti sam, ako se vrate. Mislio sam da sam uspio."
"Da li itko zna?"
"Samo... neki. Nisam htio riskirati da CarSig sazna. Rekao sam dendariijskoj glavnoj lijenici. Prisegnula je da e uvati tajnu. Pokuavali smo zajedno doi do uzroka. Nismo ba daleko dogurali. Na kraju krajeva, njezina specijalnost su traume." Da, poput plazminih opeklina i pri-ivanja otkinutih udova. Zato se porunik Vorberg nije u ovom trenutku mogao nalaziti u boljim ili iskusnijim rukama od njezinih, sve da su ga nekim arobnim putem mogli u sekundi prebaciti u Carsku vojnu bolnicu na Bar-rayar.
Usnice Quinnove se stanjie. "Ali nisi rekao meni. Na stranu na osobni odnos, ali ja sam ti zamjenica na ovoj misiji!"
"Trebao sam ti rei. Sad mije to jasno." Zasljepljujue jasno.
Quinnova je bacila pogled prema stranjem dijelu atla, gdje je medicinski tehniar s Peregrinea s mukom ugura-vao lebdeu paletu kroz izlazni otvor. "Nismo jo posve gotovi s ienjem, pa moram u kontrolu. A ti e ostati u vrajoj bolnici dok se ne vratim, dobro?"
"Ve sam posve doao k sebi! Do sljedeeg bi napada mogli proi mjeseci. Ako ga uope bude."
I
"Dobro?" procijedila je Quinnova kroz zube, otvoreno ga strijeljajui pogledom.
Sjetio se Vorberga, i njegov je entuzijazam splasnuo. "Dobro", promrmljao je.
"Hvala", prosike ona.
S prezirom je odbio lebdeu paletu, krenuvi pjeke, no inae je naprosto slijedio medicinskog tehniara, osjeajui se strahovito poraenim. Gubim kontrolu nad dogaajima...
im je Miles stigao u brodsku bolnicu, revni tehniar skenirao mu je mozak, izvadio krv, uzeo uzorke svake tjelesne tekuine koju je njegovo tijelo uope moglo izluiti te provjerio svaki vitalni znak. Nakon toga je jedino preostalo ekati lijenicu. Miles se diskretno povukao u malu prostoriju za preglede, a posilni mu je donio brodsku odoru. ovjek je poeo pokazivati sklonost da zabrinuto visi oko njega, pa mu je Miles razdraeno rekao da ode.
Tako se Miles naao sam u tihoj sobi, preputen vlastitim mislima. To je moda bila taktika pogreka. Quin-novoj je bez problema mogao povjeriti operaciju ienja jer ju je upravo zato i postavio za svoju zamjenicu. Kompetentno ga je zamijenila i zadnji put kad je bio nasilno izbaen iz zapovjednog lanca: zbog snajperista koji mu je iglenom granatom raznio prsni ko tijekom misije na Jack-sonovu Skrovitu.
Navukao je i privrstio sive hlae, a zatim se zagledao u svoj torzo, pratei prstima iroku mreu pauinastih oiljaka to su blijedjeli na njegovoj koi. Specijalistica za krio-oivljavanja na Jacksonovu Skrovitu doista je obavila izvanredan posao. Njegovo novo srce i plua te ostali probrani organi gotovo su dosegli punu veliinu i bili su potpuno funkcionalni. Raunajui i najnovije preinake; krhke kosti to su ga muile sve od njegova defektnog ro-
enja sada su u veem dijelu njegova tijela gotovo u cijelosti bile zamijenjene sintetinima. Krio-specijalistica mu je usput ak i ispravila kraljenicu; preostao je tek nagovjetaj zakrivljene grbe zbog koje su, kao i zbog njegova patuljastog rasta, sunarodnjaci s Barravara podsmjeljivo govorili Mutant! kad su mislili da ih ne uje. ak je uspio iskamiti i par dodatnih centimetara visine  skupo plaeni bonus, ali njemu od nemale vanosti. Nije se vidjelo koliko je iscrpljen. Promatrau sa strane doimao se u boljoj fizikoj kondiciji negoli ikada ranije u njegovu, zamalo, tridesetogodinjem ivotu.
Postoji samo jedan majuni problem.
Od svih prijetnji koje su se ikada nadvile nad njegovu tekom mukom izborenu karijeru, ova je bila najneuhvat-ljivija, najneoekivanija... najkobnija. Radio je sa strastvenom predanou, pobjeujui sve sumnje izazvane vlastitim tjelesnim nedostacima i osvajajui povlateni status najkreativnijeg agenta odjela za galaktike poslove u Bar-ravarskoj Carskoj sigurnosti. Tamo gdje nije mogla dosegnuti ruka regularnih snaga Barravarskog carstva, naoko neovisna plaenika postrojba iskrsavala je bez ikakvih smetnji, prelazei barijere politike i velikih udaljenosti u ulanenoj mrei crvotoina to su povezivale galaktiku. Miles je proveo itavo jedno desetljee usavravajui lani identitet 'admirala Naismitha', samozvanog voe Slobodnih dendariijskih plaenika. Specijalnost  Drsko Hrabre Spasilake Misije.
Poput, primjerice, tekue misije. Bijednoj posadici otmiara gadno je ponestalo sree onog dana kad su ukrali nenaoruani teretnjak pod zastavom Zoavskog Sumraka i u njemu otkrili, ili su bar tako oni mislili, premiju u vidu barravarskog carskog kurira, koji je potajice prenosio kreditne kartice i diplomatske informacije od ivotne vanosti. Da su imali bar mrvicu instinkta za preivljavanje, tog bi
trenutka uz obilate isprike u najblioj luci iskrcali i porunika Vorberga i njegove neoteene, neotvorene pakete.
Ali ne  oni su ga umjesto toga pokuali prodati najboljem ponuau. Sve ih pobijte, promrmljao je ef CarSi-ga, Simon Illvan. Sotona e ve prepoznati svoje. Pojedinosti je prepustio Milesu. Car nije trpio da neovlatene osobe staju na put njegovim kuririma. Ili da ih mue, ili pokuavaju utriti kao da je rije o komadima mesa s velikom gustoom informacija. Slubeni sponzor Dendariij-ske flote bila je osiguravajua tvrtka koja je pokrivala onaj teretnjak sa Zoavskog Sumraka, ali ovo je bila rijetka misija kojoj ne bi nakodilo otkrie da joj je drugi sponzor Barravarsko carstvo. Takav publicitet pruit e moda bolju zatitu nekom kuriru koji e u budunosti doivjeti slian nesretni sluaj.
Ako je to uope bio nesretan sluaj. Miles je gorio od elje da poe nadgledati ispitivanje zarobljenika; izuzme li se izvlaenje ivog Vorberga, Illvanaje najvie zanimalo je li do otmice kurira dolo sluajno ili namjerno. A ako je bilo namjerno... netko e se morati prihvatiti interne istrage. Kad se sve zbroji, Miles je bio presretan to tako neugodni poslovi nisu potpadali pod njegovo polje rada.
Napokon je pristigla i lijenica, jo odjevena u sterilnu odoru. Rukama je podboila bokove, zagledala se u Mile-sa i uzdahnula. Djelovala je umorno.
"Kako je Barravarac?" odvaio se Miles. "Hoe li se, ovaj... oporaviti?"
"Nije previe loe. Rezovi su bili vrlo glatki, a na sreu su proli tono ispod pregiba koljena, to nam je ute-djelo mnotvo moguih komplikacija. Poslije ove nezgode e biti nii za tri centimetra."
Miles se lecne.
"No kad stigne kui, ve e biti na nogama," dodala je, "ukoliko povratak potraje est tjedana."
"Ah. Dobro." A da je nasumini prasak plazminog luka prerezao Vorbergova koljena? Ili, da ga pogodio metar vie i presjekao napola? ak je i udima koja je denda-riijska lijenica bila kadra izvesti bilo kraja. Nakon to je Miles nehajno obeao svom efu da moe spasiti Vorberga bez veih izmjena u rutini, vratiti ga kui u vrei za trupla teko bi mogao nazvati vrhuncem svoje karijere. Ili u dvije vree. Milesu se vrtjelo u glavi od bizarne mjeavine olakanja i uasa. Boe mili, kako u se samo napatiti dok ovo budem objanjavao Illyanu.
Lijenica je prouavala Milesove snimke, mrmljajui usput medicinske inkantacije. "Polazne vrijednosti su jo uvijek iste. Ne istiu se nikakve oite abnormalnosti. Jedini nain da steknem nekakav uvid u situaciju je da vas pratim dok je napad u tijeku."
"Pa k vragu, meni se inilo da ste me podvrgli svakom stresu, elektrooku i stimulusu koje znanost poznaje dok ste pokuavali izazvati napad u labosu. Uostalom, mislio sam da su mi one pilule koje ste mi prepisali pomogle."
"Onaj standardni antikonvulziv? Jeste li ga uope uzimali kako sam propisala?" Sumnjiavo gaje odmjeravala.
"Da." Progutao je prizemnije oblike protestiran)a. "Jeste li se moda dosjetili jo nekog pristupa?"
"Ne, ali zato sam vam i dala da nosite monitor." Osvrnula se po sobi za preglede ne uoavajui dotinu napravu. "Gdje je?"
"U mojoj kabini."
Lijenica srdito stisne usnice. "Da pogodim. Niste ga imali na sebi."
"Nije stao ispod borbenog oklopa."
Zubi joj zakrgutae. "Zar vam nije palo na pamet da  da barem iskljuite svoje naoruanje?"
"Nenaoruan bih svojem odredu u sluaju nude bio beskoristan. Mogao sam onda i ostati na Peregrineu."
"Vi ste i bili taj sluaj nude. I apsolutno ste trebali ostati na Peregrineu."
Ili na Barrayaru. Ali upravo je zatita Vorbergove osobe bila najhitniji dio itave operacije, a Miles je bio jedini dendariijski asnik kojem je CarSig povjerio barravarske carske kodove za prepoznavanje. "Ja" Bilo je besmisleno braniti se, pa je zato pregrizao jezik i zapoeo ispoetka. "Posve ste u pravu. Nee se ponoviti, dok... ne rijeimo ovaj problem. to je na sljedei potez?"
Rairila je dlanove da pokae nedoumicu. "Obavila sam sve pretrage koje poznajem. Oito je da antikonvulziv nije pravo rjeenje. Radi se o nekakvom idiosinkratinom krio-nikom oteenju na razini stanice ili dijelova stanice. Vau glavu bi trebao pregledati najbolji, najopremeljeniji specijalist krio-neurologije kojeg moete nai."
Miles je uzdahnuo i slijeui ramenima navukao crnu majicu i jaknu sive uniforme. "Jesmo li za sada gotovi? Hitno moram otii na ispitivanje zarobljenika."
"Valjda." Napravila je grimasu. "Ali uinite nam svima uslugu. Poite nenaoruani."
"Da, gospoo", odvrati on ponizno, i odjuri.
DRUGO POGLAVLJE
Miles je sjedio za kodom zatienom komkonzolom u kabini na admiralskom brodu Peregrine i sastavljao svoje tisuito po redu povjerljivo izvjee s terena za efa bar-ravarske Carske sigurnosti, Simona Illvana. No dobro, nije stvarno bilo tisuito po redu, to bi bilo apsurdno. U jednoj godini odlazio je u prosjeku na tri do etiri misije, a taj je posao obavljao manje od deset godina, ako se kao slubeni poetak uzimala avantura s invazijom na Vervain. Ni etrdeset zadataka. Ipak, nije vie mogao kao iz topa navesti toan broj, ve je morao zastati i sve ih pobrojati, a to definitivno nije bila posljedica krio-amnezije.
Sastavljaj dalje, mali. Sinopsis koji je pisao trebao je posluiti prvenstveno kao kratki vodi kroz dodatke neobraenih podataka, izvuenih iz dokumentacije Denda-riijske flote. Illvanovi analitiari obavjetajnih podataka najvie su voljeli provakavati goleme koliine neobraenih podataka. Valjda zato da imaju to raditi u onim svojim sobicima u Stoeru CarSiga u Vorbarr Sultani. A usput su se i dobro zabavljali, strahovao je ponekad Miles.
Peregrine, Ariel i ostatak birane borbene skupine 'admirala Naismitha' uao je u orbitu Zoavskog Sumraka. Raunovotkinja flote se zadnja dva dana naradila, izravnavajui raune s osiguravajuem tvrtkom koja je napo-
kon dobila svoj teretnjak i posadu, podnosei zahtjev za nadokanadom trokova pri spaavanju brodova to su ih zarobili otmiari te zahtjev za isplatu raspisane nagrade za otmiare pri veleposlanstvu postaje Vega. Miles je kompletnu tabelu s prihodima i rashodima unio u svoje izvjee pod nazivom Dodatak A.
Zarobljenike su iskrcali na planetu. Slijedilo je da ih veganska i zoavska vlada zajedniki podijele  po mogunosti onakvim nainom koji je doivio Vorberg. Negdanji otmiari bili su gnusno drutvo. Miles je ak pomalo alio to se pinasa predala. Dodatak B sadravao je dendariij-ske snimke ispitivanja zarobljenika. Vladama relevantnih planeta slijedile su cenzurirane verzije tih ispitivanja, u kojima je veina pitanja i odgovora vezanih za Barravar bila izbrisana. Ostalo je mnotvo svjedoanstava o zloinakim djelima, to za CarSig nije bilo od izravne vanosti; ipak, Veganci e vjerojatno biti ushieni informacijama.
S Illvanove toke gledita, najvanije je bilo to to nisu pronali nikakve dokaze koji bi ukazivali na mogunost daje otmica barravarskog kurira bila ita vie od usputne posljedice otmice broda. Osim u sluaju  a Miles je pazio da to istakne u svom sinopsisu  da je taj podatak bio poznat samo onim otmiarima koji su bili ubijeni. Budui da su se u takve ubrajali i njihov takozvani kapetan i dva visoka asnika, u tom se pravcu otvarao niz mogunosti dostatan da Illvanovi analitiari poteno zarade svoju plau. No taj e trag sada morati pratiti s drugog kraja, preko Kue Hargraves, iji su predstavnici u ime otmiara vodili prodaju ili otkup kurira. Miles se od srca nadao da e CarSig usmjeriti punu silinu svoje negativne panje na ovu polu-zloinaku Veliku kuu s Jacksonova Skrovita. Dodue, morao je priznati da su agenti Kue Hargraves, i ne znajui za to, bili izuzetno korisni Dendariima pri planiranju napada na otmiare.
Illvanu e se vjerojatno svidjeti izvjee raunovoe. Ne samo da su Dendarii ovaj put uspjeli trokove zadrati u okviru svog budeta  za promjenu  nego su jo k tomu ostvarili i doista fantastinu zaradu. Tako je Illvan, koji je u ovom sluaju, iz principa, bio spreman na razbacivanje carskim markama kao da su blato, dobio svog kurirskog asnika praktiki besplatno. Zar ne da smo dobri?
I stoga se postavljalo pitanje: kada e konano super--uinkoviti CarSigov porunik, barun Miles Vorkosigan, doekati svoje toliko ueno promaknue u satnika? Mile-sov barravarski in mu se, zaudo, jo uvijek inio stvarnijim od dendariijske titule. Istina, admiralom se prvo proglasio, da bi tek kasnije in i zasluio, za razliku od obrnutog, uobiajenijeg puta, ali od toga je proteklo toliko vremena da doista vie nitko nije mogao tvrditi da nije uistinu i postao ono to se pretvarao da jest. S galaktike toke gledita, admiral Naismith je bio sasvim konkretna linost. Njegovo hvalisanje postalo je stvarnost. A njegov barravarski identitet predstavljao je tek jo jednu dimenziju njegova bia. Svojevrstan dodatak?
Svagdje poi, kui doi.
Ne kaem da nema boljih mjesta od kue. Samo da nigdje nije kao doma.
to ga je dovelo do Dodatka C, to jest, do zapisa koje su zabiljeili dendariijski borbeni oklopi pri samom prodoru na otmiarski brod i oslobaanju taoca, ukljuujui Zeleni odred narednice Taure i njihovo spaavanje posade teretnjaka te njegov Plavi odred i itav taj... lanac dogaaja. U punom sjaju, punom ozvuenju i u boji, sa svim medicinskim i komunikacijskim telemetrijskim podacima s njihovih odjela. Miles je s morbidnom fascinacijom pregledao sve zapise u stvarnom vremenu koji su se ticali njegova napadaja i njegovih nesretnih posljedica. Vid zapis s odijela #060 sadravao je i neke stvarno krasne krupne
^Jlj^^i
planove porunika Vorberga, prvo kako se trza iz drogama izazvane omamljenosti, a potom i kako vriti u agoniji i rui se u nesvijest na jednu stranu, dok njegove odrezane noge padaju na drugu. Miles se automatski presamitio, grabei se za prsa kao da i sam ponovno osjea bol.
Ovo nee biti idealno vrijeme da Illvanu dodijava eljama za promaknue.
Vorberga, koji se polako oporavljao, juer su prepustili uredu barravarskog konzulata na Zoavskom Sumraku, kako bi kui otiao normalnim kanalima. Miles je potajno bio zahvalan to zbog tajnosti svog statusa nije morao otii u brodsku bolnicu i osobno se ispriati ovjeku. Vor-berg nije, prije nezgode s plazminim lukom, stigao vidjeti Milesovo lice koje je bilo skriveno kacigom borbenog oklopa, a poslije, naravno... Dendariijska je lijenica izvijestila da se Vorberg svojeg spaavanja prisjeao tek u izmaglici.
Miles je poelio da moe izbrisati iz izvjea itav zapis Plavog odreda. to bi, avaj, bilo nepraktino. Odsutnost najzanimljivijih dogaaja bi poput signalne vatre s vrha planine nepogreivo privukla Illvanovu panju.
Dakako, kada bi izbrisao itav dodatak, sve zapise odreda, ta bi se odsutnost izgubila u opoj praznini...
Miles stade razmiljati o nainima da nadomjesti Dodatak C. U prolosti je napisao nemalu koliinu kratkih ili nejasnih sinopsisa o misijama, to zbog zaokupljenosti zbivanjima, to zbog iscrpljenosti. Zbog tehnikog kvara, ukljuio se plazmini luk smjeten na desnoj ruci Odijela #032. Tijekom nekoliko minuta zbrke nastale dok su trajali pokuaji ispravljanja kvara, subjekt je naalost bio pogoenplazminom vatrom... Pa nee valjda on biti kriv ako itatelj iz toga zakljui da je kvar bio u odjelu, a ne u vlasniku odjela.
Ne. Ne moe lagati Illvanu. ak ni u pasivu.
Ne bih zapravo lagao. Samo bih malo skratio izvjee.
Ne, to je bilo neizvedivo. Zasigurno bi mu izmakla neka siuna pojedinost potrebna za potvrdu prie to se nalazila u nekom drugom dokumentu, a onda bi je pronali Illvanovi analitiari, to bi ga uvalilo u deset puta goru nevolju.
Ovo nije dobra ideja.
Pa ipak... bila bi to zanimljiva vjeba. I njega jednom moda zapadne posao itanja terenskih izvjea, ne daj Boe. Bilo bi vrlo pouno ispitati do koje je mjere mogue vrdati. Da udovolji znatielji, snimio je cjelovito izvjee, napravio kopiju i poeo se njome igrati. Kojom je koliinom minimalnih izmjena i brisanja bilo mogue ukloniti tragove nezgodnog postupka jednog terenskog agenta?
Nije mu trebalo vie od dvadesetak minuta.
Zapiljio se u zavreni proizvod. Pa to je bilo pravo umjetniko djelo. Osjetio je i laganu muninu. Za ovo bih mogao zaraditi neasni otpust iz vojske.
Samo ako me uhvate. inilo mu se da se itav njegov ivot temeljio na tom naelu; uspio je pobjei plaenim ubojicama, bolniarima, pravilima Slube, ogranienjima vorskog statusa... pobjegao je ak i samoj smrti. / od tebe sam bri, Illyane.
Razmotrio je trenutni razmjetaj Illvanovih neovisnih promatraa unutar Dendariijske flote. Jedan se nalazio s glavninom flote; drugi je izigravao asnika za vezu na Arielu. Nijedan nije bio na Peregrineu ili na terenu s odredima; nijedan mu nije mogao proturjeiti.
Mislim da bi bilo najbolje da o ovome jo malo razmislim. Friziranu verziju je klasificirao kao strogo povjerljivo i spremio je uz original. Protegnuo se da ublai bol u leima. Eto to ovjeku ini sjedei posao.
Na vratima njegove kabine zau se zvono. "Da?"
IHP
"Baz i Elena", kroz interkom je do njega doplovio enski glas.
Miles je iskljuio komkonzolu, opet navukao jaknu svoje odore, i otkljuao vrata. "Uite." Lagano se osmjehujui, okrenuo se u svojoj radnoj stolici kako bi mogao promatrati njihov ulazak.
Baz je bio dendariijski komodor Baz Jesek, glavni inenjer flote i Milesov zamjenik, barem po imenu. Elena je bila kapetanica Elena Bothari-Jesek, Bazova supruga i trenutna zapovjednica Peregrinea. Oboje su pripadali u rijetke Barravarce zaposlene u Dendariijskoj floti, i oboje su bili u potpunosti upoznati s Milesovim dvostrukim identitetom  znali su ga i kao admirala Naismitha, blago odmetniki nastrojenog betanskog plaenika, i kao porunika baruna Milesa Vorkosigana, gorljivog tajnog agenta barravarskog CarSiga, jer su i sami bili povezani s njim i prije nastanka Dendariijske flote. Suhonjavi, visoki, proelavi Baz bio je svjedokom njezina zaetka, dezerter u bijegu kojeg je Miles pozvao da mu se pridrui i kojega je (tako je on potajno mislio) on nanovo stvorio. Elena... Elena je bila neto sasvim drugo.
Ki Milesova barravarskog tjelohranitelja odrasla je u kuanstvu grofa Vorkosigana, praktiki kao Milesova sestra. Njezin joj spol nije doputao ulazak u barravarsku vojnu slubu, a ona je vie od svega eljela postati vojnikom na svojem matinom svijetu opsjednutom vojskom. Miles je iznaao nain da joj pomogne. Sada je izgledala kao pravi vojnik, vitka i visoka poput svog supruga, odjevena u besprijekorno istu sivu dnevnu odoru Dendariijske flote. Njezina tamna kosa, to joj je u pramenovima padala oko uiju, uokvirivala je bljedolike crte lica nalik jastrebovim i uvijek budne tamne oi.
Koliko bi se njihovi ivoti razlikovali, daje samo rekla "Da" na Milesovu strastvenu, smetenu ponudu braka kada
im je oboma bilo osamnaest godina? Gdje bi bili sada? Bi li ivjeli udobnim ivotima vorske aristokracije negdje u prijestolnici? Bi li bili sretni? Ili bi ve dosadili jedno drugome i alili za proputenim prilikama? Ne, jer ne bi uope znali kakve su prilike propustili. Moda bi imali i djecu... Miles naglo prekine ovaj tok misli. Nije bio produktivan.
Ipak, negdje duboko u Milesovu srcu, neto je jo iekivalo. Elena je, inilo se, bila zadovoljna izborom mua. No plaeniki je ivot  kao to je i sam nedavno otkrio  bio pun rizika. Mali pomak na nianu nekog neprijatelja, mogao je Elenu u bilo koje vrijeme pretvoriti u uplakanu udovicu u potrazi za utjehom... jedini je problem bilo to to je Elenino sudjelovanje u borbama uestalou daleko nadmaivalo Bazovo. Njegova je zloudna spletka, nastala u skrivenim zakucima uma u tajnosti noi, imala dakle jednu ozbiljnu manu. No da, ovjek nije mogao paziti na svaku svoju misao. Ali je zato mogao paziti da ne izgovori neto stvarno glupo.
"Bok, narode. Raskomotite se. to mogu uiniti za vas?" ree Miles veselo.
Elena mu uzvrati osmijeh, a oba asnika potom postave stolice s druge stane Milesove komkonzole. Baz pokretom ruke pokae na Elenu, preputajui joj rije, to je samo po sebi predstavljalo siguran znak da mu ele rei neto kakljivo. Miles se usredotoi na njih.
Uvod je bio razumljiv. "Je li ti sada dobro, Milese?"
"O, odlino sam."
"Fino." Nato duboko udahne. "Moj gospodaru"
To to mu se obratila po pravilima barravarskog odnosa izmeu vazala i gospodara bio je jo jedan siguran znak da ih eka netipian razgovor.
"elimo dati ostavku." Zbunjivalo gaje stoje njezin osmijeh postao iri, kao da je rekla neto predivno.
Miles je skoro pao sa sjedala. "to? Zato?"
Elena je dobacila pogled Bazu te on preuzme rije. "Dobio sam ponudu za mjesto inenjera u orbitalnom brodogradilitu na Escobaru. Plaa je dovoljno visoka da se oboje moemo povui."
"Pa ja, ja... nisam znao da ste nezadovoljni svojim platnim razredom. Ako je problem u novcu, moemo se neto dogovoriti."
"Nema veze s novcem", odgovori mu Baz. Toga se i bojao. Ne, to bi bilo prejednostavno
"elimo se povui da bismo osnovali obitelj", zavri Elena.
Stoje to u ovoj jednostavnoj, racionalnoj izjavi Milesa tako snano podsjetilo na trenutak kada je iglena granata snajpera razlijepila njegov prsni ko po ploniku na Jack-sonovu Skrovitu? "Uh..."
"Kao dendariijski asnici," nastavila je Elena, "moemo naprosto dati otkaz, naravno. Ali kao prisegnuti vazali, moramo te zamoliti za posebnu Povlasticu razrjeenja obveze."
"Ovaj... ja... nisam siguran da si Flota u ovom trenutku moe dopustiti gubitak dva najvia asnika. Posebno Baza. Kad nisam ovdje, oslanjam se na njega, ne samo zbog inenjerskih i logistikih pitanja, nego i zato da stvari dri pod kontrolom. Da se brine kako privatni ugovori ne bi kodili barravarskim interesima. Da zna... sve tajne. Ne vidim kako u ga nadomjestiti."
"Mislili smo da bi Bazova trenutna zaduenja mogao razdijeliti na dva dijela", usluno je rekla Elena.
"Da. Moj zamjenik u strojarnici je spreman za uspon na ljestvici", uvjeravao gaje Baz. "Tehniki gledano, bolji je od mene. Mlai je, zna."
"A svi znaju da ve godinama priprema Elli Quinn za zapovjedniko mjesto", nastavljala je Elena. "Ona umire za promaknuem. I spremna je za njega. Mislim daje to u potpunosti dokazala prole godine."
"Ali ona nije... s Barravara. Illvanu bi to moglo zasmetati", Miles je nastojao dobiti na vremenu. "Da bude na tako kritinom mjestu."
"Do sada mu jo nije zasmetalo. Ve ju je imao prilike dobro upoznati. Osim toga, CarSig upoljava mnogo agenata koji nisu Barrayarci", odvratila je Elena.
"Jeste li sigurni da se elite slubeno povui? Hou rei, je li to stvarno potrebno? Zar vam ne bi bio dovoljan dui odmor ili dopust?"
Elena odmahne glavom. "Ljudi se promijene... kad postanu roditelji. Nisam sigurna da bih se htjela vratiti."
"Mislio sam da eli biti vojnik. Svim srcem, vie od svega drugoga. Kao ja." Da li ti uope shvaa koliko sam toga napravio za tebe, samo za tebe ?
"Htjela sam. Postala sam. Sad mije... dosta. Znam da je koncept dostatnog tebi prilino stran. Nisam sigurna da bi tebi i najlui uspjesi bili dovoljni da te ispune."
Ali to je tako ba zato to sam uasno prazan...
"Ali... kroz itavo moje djetinjstvo, i mladost, Barra-yar mije nametao ideju daje posao vojnika jedino to vrijedi. Da je to neto najvanije na svijetu. I da ja nikad neu biti vrijedna, jer ne mogu biti vojnik. E pa, dokazala sam Barravaru da je u krivu. Bila sam vojnik, i to vraki dobar vojnik."
"To je istina..."
"I tako se sad poinjem pitati u emu je jo Barrayar bio u krivu. Na primjer, o tomu stoje doista vano i tko je doista vaan. Kad si prole godine bio u krio-stazi, provela sam mnogo vremena s tvojom majkom."
"Oh." Pa da, dok su putovali prema njezinu rodnom planetu, onomu za koji se zaklela da vie nee stati nogom na njega...
"Puno smo razgovarale, nas dvije. Uvijek sam mislila da joj se divim jer je u mladosti bila vojnik, i jer se borila za Koloniju Beta tijekom escobarskog rata, prije emigracije i udaje za tvog oca. Ali jednom je prilikom, priajui o svojim sjeanjima, zapoela pravu litaniju o svemu to je u ivotu bila. Na primjer izraivala je astronomske karte, bila je istraiva, kapetanica broda, ratna zarobljenica, supruga, majka, politiarka... nabrajanje je trajalo i trajalo. Nemogue je bilo predvidjeti, rekla je ona, to e sve raditi u budunosti. A ja sam pomislila... i ja elim biti takva. elim biti kao ona. Ne samo jedna stvar, nego itav jedan svijet mogunosti. elim otkriti to jo sve drugo mogu postati."
Miles je ispod oka pogledao prema Bazu, koji se ponosno smijeio svojoj eni. Nije bilo sumnje daje ona bila pokreta ove odluke. No Baz je, sasvim opravdano, bio Ele-nin pokorni rob. Sto god ona kae, vrijedit e i za njega. Munje i gromovi.
"A ne misli li... da bi se poslije moda htjela i vratiti?" "Za deset, petnaest, dvadeset godina?" uzvrati mu Elena. "Zar ti misli da e Dendariijski plaenici jo uope postojati? Ne. Mislim da se neu htjeti vratiti. Htjeti u ii dalje. To mije ve sada jasno."
"Ali sigurno e htjeti nekakav posao. Neto gdje moe primijeniti svoje znanje."
"Razmiljala sam o tome da postanem kapetanica na komercijalnom brodu. Tu bi mi koristila veina vjetina iz
moje obuke, osim dijela o ubijanju ljudi. A smrti mi je dosta. elim se prebaciti na ivot."
"Ja... siguran sam da e biti sjajna u svakom poslu koji odabere." U jednom sluenom trenutku, Miles je razmiljao ak i o mogunosti da im uskrati razrjeenje obveze. Ne, ne smije otii, mora ostati ovdje, sa mnom... "Vama je jasno da vas, tehniki gledano, ja mogu osloboditi jedino vaih dunosti u floti. Ne mogu vas otpustiti iz vazalske slube, ba kao to car Gregor meni ne moe dati otpust kojim u prestati biti Vor. Sto ne znai da se ne moemo... dogovoriti da se meusobno ignoriramo kroz dua vremenska razdoblja."
Elena mu uputi dobrohotan osmijeh, koji gaje na trenutak zastraujue podsjetio na njegovu majku, ba kao da i ona itav vorski sistem doivljava kao neku vrst halucinacije, nekakve legalne fikcije koju ovjek moe ureivati po elji. Pogled je bio pun usredotoene snage, koji nije traio potvrdu izvana... ni za to.
To stvarno nije bilo fer, kako su se ljudi mijenjali, dok je on bio zauzet umiranjem. I to bez upozorenja, bez traenja doputenja. Zbog tog bi gubitka zavijao kao vuk, ali... nju si davno izgubio. Ova promjena je oduvijek bila neminovna. Samo to si ti patoloki nesposoban priznati poraz. U vojnom je voi ta znaajka katkad bila vrlo korisna. U ljubavniku pak, ili nazovi-ljubavniku, nije bila nita vie od gnjavae.
Unato tome, Miles je proao kroz cijeli vorski ritual s njima, pitajui se pritom zato se uope trudi. Oboje su kleknuli pred njim i poloili svoje ruke meu Milesove. On je svoje dlanove okrenuo nagore i promatrao kako Ele-nine duge, vitke ruke uzlijeu uvis poput ptica koje hrle u slobodu iz kaveza. A nisam ni znao da sam te zatoio, moja prva ljubavi. Tako mije ao...
"Pa, elim vam svako veselje", nastavio je Miles, kad je Elena ustala i posegnula za Bazovom rukom. ak im je uspio i namignuti. "Prvo nazovite po meni, moe?"
Elena se nacerila. "Nisam sigurna da bi joj se to svidjelo. Milesanna? Milesia?"
"Milesia zvui poput nekakve boletine", priznao je Miles iznenaeno. "I tom sluaju, bolje nemojte. Ne bih elio da odraste mrzei me in absentia."
"Kako brzo moemo otii?" upita Elena. "Sad smo izmeu ugovora. A flotu i onako po rasporedu oekuje stanka zbog redovitog odravanja."
"U strojarnici i logistici je sve u redu", dodao je Baz. "Za promjenu, nemamo to popravljati poslije zavrene misije."
Da otee? Ne. Obavimo to po kratkom postupku. "Vjerujem, vrlo brzo. Morat u, dakako, obavijestiti kapetanicu Quinn."
"Zapovjednicu bojnog broda Quinn", kimnula je Elena glavom. "To e joj se svidjeti." I nato posve nevojnikim zagrljajem obgrli Milesa za oprotaj. Stajao je nepomian, nastojei udahnuti posljednji preostali trag njezina mirisa dok su se vrata aptom zatvarala za njima.
Quinnova je bila zauzeta zadacima na Zoavskom Sumraku; Miles joj je ostavio zapovijed da mu podnese izvjee im se vrati na Peregrine. Dok je ekao, na svojoj je komkonzoli otvorio kartoteku zaposlenih i prouio profile ljudi koje je Baz predloio kao svoju zamjenu. Nije imao razloga misliti da nee biti dobri. Promakni jednog ovjeka tu, premjesti drugog i treeg da popune praznine... Ma kakvi, nije on uope bio u oku zbog ovoga, uvjeravao je Miles samog sebe. ak su i njegovi kapaciteti za prenemaganje imali granice. Bio je, moda, malko izbaen iz takta,
poput ovjeka koji se navikne oslanjati na tap koji mu je potreban samo kao ukras, a onda mu ga netko iznenada izmakne. Ili na tap sa skrivenim maem, poput onoga to ga je nosio stari komodor Koudelka. Izuzme li se njegov privatni mali medicinski problem, iz perspektive flote, par je, morao je to priznati, odabrao dobar trenutak za svoju odluku.
Kada je u njegovu kabinu napokon uletjela Quinnova, dotjerana i svjea u svojoj sivoj radnoj uniformi, u ruci je nosila aktovku zakljuanu kodom. Kako su bili sami, pozdravila ga je nepropisnim poljupcem, koji je uzvratio sa zanimanjem. "Ovo ti alje barravarsko veleposlanstvo, ljubavi. Moda ti ujo Simon alje poklon za Zimoslavu."
"Nadajmo se." Dekodirao je i otkljuao aktovku. "Ha! Da zna da alje. To je kreditna potvrda. Privremena naknada za upravo zakljuenu misiju. Nemogue je da u Stoeru ve znaju da smo gotovi  valjda je htio biti siguran da nam nee ponestati sredstava usred akcije. Raduje me znati da spaavanje talaca shvaa tako ozbiljno. Jednom bi takva vrst panje mogla zatrebati i meni."
"Ve ti jest zatrebala, prole godine, i da, on to shvaa ozbiljno", sloila se Quinnova. "To se CarSigu mora priznati, za svoje se stvarno brinu. Tako starinsko-barravar-ska vrlina, za organizaciju koja nastoji uvijek biti u tijeku."
"Hmm, a stoje ovo?" Iz aktovke je ieprkao jo neto. Kodirane upute, samo za njegove oi.
Quinnova se obazrivo povukla izvan vidokruga dok je on itao upute na komkonzoli, ali uroena radoznalost joj nije dala mira: "Dakle? Zapovijedi iz domovine? estitke? Prigovaranja?"
"Pa... uf." Zbunjeno se zavalio u sjedalu. "Kratko i turo. Zato su se uope trudili kodirati je? Zapovjeeno mije da se osobno javim na raport doma, to jest, u Stoer Car-
Siga, i to smjesta. Kroz Tau eti po voznom redu prolazi vladin kurirski brod, koji e se tamo zadrati i ekati na mene  a ja se imam sastati s njime stoje mogue hitnije, ako je potrebno i putujui komercijalnim transportom. Pa zar oni nisu nita nauili iz avanturice s Vorbergom? Ne pie ak ni, Zakljui misiju i.... Samo Doi. Trebam, izgleda, prekinuti sve svoje druge aktivnosti. Ako je tako hitno, ako se radi o novom zadatku, zato zahtijevaju da potroim tjedne putujui kui, ako u potom opet protratiti tjedne vraajui se nazad u flotu?" Iznenadni strah mu je zaledio srce. Osim ako je u pitanju neto osobno. Moj otac  moja majka... ne. Da se neto dogodilo grofu Vorkosiganu, koji je Carstvu trenutno sluio u svojstvu carskog namjesnika i kolonijalnog guvernera Sergvara, takvu bi vijest galaktike novinske agencije objavile ak i u tako zabaenim krajevima kao to je bio Zoavski Sumrak.
"A to e se dogoditi" Quinnova je, naslanjajui se na udaljeni dio njegova stola s komkonzolom, odjednom poela pomno prouavati svoje nokte "ako tijekom putovanja opet kolabira?"
"Nita posebno", slegnuo je on ramenima.
"Kako zna?"
"Pa..."
Srdito je podigla pogled. "Ni slutila nisam u kojoj mjeri kvocijent inteligencije pada kad se susretne s psiholokim poricanjem. K vragu, mora neto poduzeti s tim napadima. Ignoriranjem ih nee ukloniti, ma koliko se trudio."
"Ja i jesam pokuavao neto poduzeti. Mislio sam da e dendariijska lijenica neto otkriti. Oajniki sam se elio vratiti u flotu, upravo zato jer mi je trebao lijenik kojem mogu vjerovati. Eto, njoj mogu vjerovati, ali ona kae da mi ne moe pomoi. Sad u morati smisliti neto drugo."
"U nju si, dakle, imao povjerenja. Zato u mene nisi?"

Miles je odvratio blago patetinim slijeganjem ramenima. Opipljiva nedostatnost ovakvog odgovora navela gaje da pomirljivo doda: "Ona slua zapovijedi. to se tebe tie, bojao sam se da e pokuati uiniti neto za moje dobro, htio ja to ili ne."
Nakon to je nekoliko trenutaka provela u tiini kako bi provarila ovu informaciju, Quinn je nastavila, za nijansu manje nestrpljivo: "A stoje s tvojima na Barravaru? Pa Carska vojna bolnica na Vorbarr Sultani samo to nije dostigla galaktike medicinske standarde."
Malo je utio, a zatim ree: "To sam trebao napraviti prole zime. Sada sam... prisiljen traiti druga rjeenja."
"Drugim rijeima, lagao si nadreenima. A sad si im dolijao."
Nisam jo. "Zna i sama to sve mogu izgubiti." Ustao je, obiao stol da doe do nje i posegne za njezinom rukom prije negoli pone gristi nokte. vrsto su se zagrlili. On je zabacio glavu unazad, rukom joj ovio vrat i povukao je do svoje visine kako bi je poljubio. U njezinu ubrzanom disanju i tmurnom pogledu osjeao je strah, premda su ga i ona i on potiskivali.
"O, Miles. Reci im  reci im da ti je u poetku mozak jo bio u fazi otapanja. Da nisi bio odgovoran za svoje procjene. Predaj se na milost ili nemilost Illvanu, i to brzo, prije no to se stvari jo vie pogoraju."
Odmahnuo je glavom. "Jo prolog tjedna takav pristup moda bi i imao smisla, ali nakon ovoga to sam napravio Vorbergu? Mislim da stvari ne mogu biti puno gore nego to ve jesu. Ja ne bih pokazao milost prema podreenom koji bi izveo takvu spaku, zato da onda tako neto oekujem od IUvana? Osim ako Illvan... uope ne sazna za problem."
"Bogova mu malih i nemalih, ne misli valjda da moe ovo i dalje skrivati?
"Sasvim se elegantno moe ispustiti iz izvjea o misiji."
Zgroeno se odgurnula od njega. "Tebi je mozak stvarno stradao od ozeblina."
Miles razdraen plane: "Illvan paljivo njeguje svoju reputaciju sveznalice, ali ipak je to samo marketing. Ne daj da one znake s likom Horusova oka" oponaao je CarSigove oznake stavljajui na oko zaokrueni palac i kaiprst, zurei kroz nastali otvor poput sove "utjeu na tvoj um." Mi se naprosto trudimo izgledati kao da uvijek znamo to se zbiva. Vidio sam mnoge tajne dokumente i tono znam koliko se stvari zabrlja iza kulisa. Onaj minkerski ip za pamenje u Illvanovoj glavi nije od njega napravio genija, nego samo zapanjujue nepodnoljiva tipa."
"Ima previe svjedoka."
"Sve dendariijske misije su strogo povjerljive Nee nae trupe blebetati."
"Osim jedni s drugima. Pria se ve prepriava svuda po brodu, i to po principu pokvarenog telefona. Ve su i mene zapitkivali."
"Uh... isto si im rekla?"
Ljutito je slegnula ramenom. "Dala sam naslutiti da se radilo o kvaru na odjelu."
"Oh. Fino. No ipak... oni su svi ovdje, a Illvan je jako daleko. Razdaljina je ogromna. to on i moe saznati, osim onoga to mu ja kaem?"
"Polu-ogromna." Iskeeni zubi Quinnove ba i nisu nalikovali osmijehu.
"Ma daj, pogledaj to razumno. Znam da moe. Da su mogli, CarSigovci bi to otkrili mjesecima prije. Oito je da su im izmakli dokazi s Jacksonova Skrovita."
ila kucavica na vratu Quinnove je pulsirala. "Nema razum veze s tim! Zar si ti totalno izgubio kontrolu, jesi li
I
ti siao sa svog blesavog uma? Zaboga, toliko si nemogu da sve vie slii svom klonu Marku!"
"Ma kako se Mark naao u ovoj raspravi?" To je bio lo znak, upozorenje da ih je ekalo strmoglavo sniavanje tona debate. Tri najee svae koje je ikad imao s Elli redom su bile zbog Marka i sve su se zbile nedavno. Blagi Boe. Na ovoj je misiji izbjegavao  uglavnom  njihovu uobiajenu intimnost, jer nije elio da ona prisustvuje moguem novom napadu. Nekako je sumnjao da bi ga uspio zabauriti pod etiketom stvarno nove vrste genijalnog orgazma. A to ako je ona njegovu udaljenost protumaila kao posljedicu neslaganja oko njegova brata? "Mark s ovim nema nikakve veze."
"Mark ima sve mogue veze s ovim! Da ga nisi iao spaavati, ne bi te nikad ubili. I ne bi na kraju zaradio nekakav prokleti krioniki kratki spoj u glavi. Tebi je on moda najbolji izum od Necklinovih klipova, ali meni se ta mala debela gnjida gadi!"
"E pa, ja tu malu debelu gnjidu volim! Netko mora. Ne, stvarno, ti si naprosto idiotski ljubomorna. Prestani biti takva tvrdokorna kuka!"
Stajali su razdvojeni, oboje stisnutih aka i teko diui. Ako se potuku, on e u svakom pogledu izvui deblji kraj. Pa je zato kroz zube istisnuo: "Jesi li znala da su Baz i Elena dali ostavku? Tebi dajem mjesto kapetanice bojnog broda i zamjenice zapovjednika flote umjesto Baza. Pearson e preuzeti mjesto glavnog inenjera flote. I jo e uz to biti i privremena zapovjednica Peregrinea dok se ne sastanete s drugom polovinom flote. Tvoj prvi stoerni zadatak je izbor novog zapovjednika Peregrinea. Izaberi nekoga kome moe vj... s kime moe raditi. Otpust!"
Nek' je sve prokleto, nije joj htio ovako objaviti vijest o promaknuu za kojim je tako dugo eznula. Namjeravao joj je titulu podastrijeti pod noge, kao veliku nagradu, da
oara njezinu duu i nagradi njezin sjajni rad, a ne da joj je zavitla u glavu poput lonca usred podivljale obiteljske svae, u trenutku kad rijei vie nisu mogle prenijeti svu teinu njihovih osjeaja.
Usta joj se otvorie, pa zatvorie, pa opet otvorie. "A kog vraga ti umilja, da e igdje ii bez mene kao tjelohranitelja?" procijedila je ona. "Pouzdano znam da ti je II-lyan eksplicitno naredio da nikad nigdje ne putuje bez tjelesne zatite. Ti ba eli dokrajiti svoju karijeru?"
"U ovom sektoru, tjelohranitelj je formalnost, i bespotrebno troenje novaca." Udahnuo je. "Ja... povest u narednicu Tauru. Takav tjelohranitelj bi usreio i najpara-noinijeg efa CarSiga. A ona je svakako zasluila odmor."
"Oh! Ti!" Quinnovoj je vrlo rijetko ponestajalo uvreda. Okrenula se na peti, odmarirala do vrata, gdje se opet okrenula prema njemu i odsjeno mu salutirala, prisiljavajui ga da joj uzvrati istom mjerom. Automatskim je vratima, avaj, bilo nemogue zalupiti, ali zatvorila su se uz zvuk slian siktanju zmije. Bacio se nazad u sjedalo i nad komkonzolom se prepustio mranim mislima. Neko se vrijeme kolebao. Zatim je otvorio krae izvjee o misiji i u kodiranom obliku ga prenio na zatienu karticu. Pokrenuo je duu verziju  i pritisnuo naredbu za brisanje. To je to.
Kodirano izvjee strpao je u diplomatsku torbicu zakljuanu kodom, zavitlavi oboje prema krevetu. Naposljetku je ustao i poeo pakirati stvari za povratak kui.
TREE POGLAVLJE
Jedine dvije preostale spojene kabine na prvom sko-nom brodu koji je sa Zoavskog Sumraka kretao za Tau eti sluajno su ispale luksuzni apartmani prve kategorije. Miles se na tu strahotu samo osmjehnuo, podsjeajui se da Illvanovim raunovoama naglasi sigurnosnu vanost poduzetog troka, po mogunosti u isto vrijeme kad bude isticao prostaki veliku zaradu koju je ostvarila netom zavrena misija. Tumarao je naokolo ne urei s raspremanjem svoje oskudne prtljage i ekajui da narednica Taura dovri podroban sigurnosni pregled prostorija. Sobe bijahu ureene i osvijetljene na nain koji je izazivao smirujuu vedrinu, kreveti  prostrani i meki, kupaonice odvojene i privatne, a izlaziti nisu morali ak ni da bi jeli. U pozamanu cijenu karte bila je uraunata i neograniena posluga izravno u sobu. Kad brod i zae u svemir, sljedeih sedam dana oni e zapravo provesti u vlastitom svemiru.
Preostali dio puta kui bit e daleko manje privlaan. Na transfernoj postaji Tau eti oekivala ga je zamjena odore i identiteta, jer e, im stupi na barravarski vladin brod, opet postati porunik barun Miles Vorkosigan, Car-Sigov kurir i skromni mladi asnik s istim inom i dunostima poput nesretnog porunika Vorberga. Otresao je
radnu carsku odoru zelene boje i objesio je na vjealicu u ormari na zakljuavanje, dodavi joj i pripadajue izme, iji je visoki sjaj uvala zapeaena vreica. Milesaje krinka kurirskog asnika oduvijek sjajno sluila u njegovim mnogim putovanjima s Dendariijskom flotom; kurir nikad nita nije morao objanjavati. Nedostatak ovog dijela puta bilo je drutvo na sljedeem brodu, sastavljeno od samih mukaraca, vojnika i jo k tomu, avaj, Barravaraca. Tjelohranitelj mu nee biti potreban. Narednica Taura moi e otperjati nazad k Dendariima, a Miles e ostati sam s drugim podanicima Carstva.
Zbog dugog je iskustva mogao predvidjeti kako e reagirati na njega, to jest na njegovu prividnu zakrljalost i fiziku nesposobnost za vojnike dunosti. Nee biti otvorenih komentara  njima e se initi tako oitim to si je udobnu, unosnu fotelju kurira Miles osigurao po liniji estokog nepotizma svog oca, carskog namjesnika, admirala, grofa Vor-i-tako-dalje. Tono takva reakcija mu je i trebala za ouvanje vlastitog tajnog identiteta, pa porunik Vorkosigan Dosadni stoga ni nee poduzeti nita da ispravi njihove predrasude. Njegove e pak antene za de-tektiranje potcjenjivakih dobacivanja ionako same dovravati njihove neizreene misli. A tko zna, moda se u posadi nau i ljudi koji su ve putovali s njim i tako se na nj i privikli.
Zakljuao je ormari. Sljedeih tjedan dana nee misliti na porunika Vorkosigana i njegove probleme. Oekivale su ga zanimljivije stvari. Nutrina mu zadre od slatkog iekivanja.
Narednica Taura se napokon vratila, saginjui glavu ispod otvorenog prolaza izmeu njihove dvije sobe. "Sve je isto", izvijestila gaje. "Nema prislukivaa. U stvari, na brod nije doao nijedan novi putnik ni teret jo otkako smo rezervirali karte. Upravo smo izili iz orbite."
Nasmijeio joj se, pogledom seui visoko do svog naj-neobinijeg dendariijskog vojnika, a ujedno i jednog od najboljih. Nije bilo nikakvo udo to je svoj posao radila tako dobro; za to je bila genetiki programirana.
Taura je bila ivui prototip moralno upitnog genetikog projekta, zamiljenog i provedenog  a gdje bi drugdje nego na Jacksonovu Skrovitu. Cilj je bio napraviti supervojnika, a za izvrenje projekta zaduili su znanstvenu komisiju. I to komisiju u kojoj nije bilo ni jednog jedinog iskusnog vojnika, nego samo biolokih inenjera. Htjeli su izgraditi neto spektakularno, da zadive naruitelja. To im je u svakom sluaju polo za rukom.
Kada je Miles prvi put sreo Tauru, bilo joj je esnaest godina, a njezino je vitko, ilavo, miiavo tijelo ve bilo doseglo svoju punu odraslu visinu od dva metra i etrdeset pet centimetara. Vrci njezinih prstiju na nogama i rukama zavravali su tekim pandama, a zubi derai to su se ukrtali iznad usnica ispupenim su ustima davali dodatnu notu estine. inilo se da joj tijelo sjaji od blistave vreline uarenog metabolizma odgovornog za neprirodnu snagu i brzinu. Zbog svega toga, a i zbog njezinih zlatasto--ukastih oiju, podsjeala je na vuicu; kada bi se posve usredotoila na svoj zadatak, njezin divlji pogled bio je dostatan da naoruani ljudi odbace oruje i bace se na pod. Miles je u jednoj draesnoj prilici i sam bio svjedokom tog oblika psiholokog ratovanja.
On je Tauru odavno smatrao jednom od najosebujnijih i najljepih ena koje je ikad vidio. Trebalo ju je samo znati gledati. Za razliku od njihovih dendariijskih misija, koje su se ve sve polako stapale u jednu, Miles je tono mogao nabrojati svaku rijetku prigodu u kojoj su vodili ljubav, sve od njihova prvog susreta prije est, ili moda sedam godina? Prije nego to su on i Quinnova uope postali par, zapravo. Taura je za njega na neki poseban na-
in bila prva, a i on za nju, i ta tajna veza meu njima nije nikada oslabila.
O, pokuavali su biti primjerenima. Dendariijska pravila protiv zbliavanja vojnika i asnika postojala su za dobro svih, kako bi one prve zatitila od iskoritavanja, a druge od gubljenja autoriteta ili neeg jo gorega. Miles je kao mladi i gorljivi admiral Naismith bio posve pripravan davati dobar primjer svojim trupama, no njegova se kreposna odlunost rastopila... negdje usput. Valjda nekom prilikom kada je po tko zna koji put umalo bio ubijen.
Pa, ako ve nije mogao biti primjeran, mogao je barem biti diskretan.
"Vrlo dobro, narednice." Pruio joj je ruku. "Predlaem da malo ode na odmor  to kae na sljedeih sedam dana?"
Njezino lice je zasjalo; usnice se rairie u osmijehu koji je potpuno razotkrio onjake. "Zbilja?" ree ona, dok joj je melodiozni glas podrhtavao od ushienja.
"Zbilja."
Prila mu je tekim korakom, dok je ispod dendariijskih vojnih izama pod lagano kriputao zbog njezine miiave mase. Sagnula se da izmijene poljubac pun obeanja. Usne su joj, kao i uvijek, bile vrele i uzbudljive. Na udar adrenalina to ga je osjetio vjerojatno su utjecali i ti onjaci, no najvanija je u svemu bila naprosto njezina ista, predivna.... taurastost. Njezina slast za ivotom, silina s kojom se bacala u nova iskustva, ivljenje u vjenom Sada, sve je to imalo opravdane razloge... Prisilio se ne razmiljati o vremenu koje se obruavalo na tu, ili bilo iju drugu budunost. Obavivi joj rukom potiljak, raspustio je uredno sloenu pletenicu boje mahagonija.
"Idem se osvjeiti", osmjehne se ona, odvajajui se od njega nakon nekog vremena. Trzajem pokae na raskopanu sivu jaknu svoje odore.
I
"Nauivaj se dok si tamo", srdano joj preporui Mi-les. "Nisam vidio tako sladostrasno ureen prostor jo od veleposlanikih kupelji na Postaji Dyne."
I on se povukao u svoju kupaonicu, svlaei odoru i oznake ina te se preputajui ugodnom ritualu leerne pripreme za uitak koja je ukljuivala depilaciju, kupanje i kolonjsku vodicu. Samo najbolje kad je Taura u pitanju. Zasluivala je da joj posveti sve vrijeme koje je eljela. Rijetko je kada imala priliku istupiti iz uloge stroge narednice i razotkriti plaho skrivenu enstvenost. Jo je rjee imala prilike biti s nekim pred kime e bez strana moi pokazati ranjivost. Princeza iz bajke, tako je mislio o njoj. ini se da svatko od nas ima neki tajni identitet.
Oko tijela je poput saronga zamotao zagrijani meki runik, pa se ustoboio na krevetu u napetom iekivanju. Je li Taura predvidjela mogunost da e ostati nasamo, i ako jest, koji li e ljupki mali odjevni predmet ovaj puta izvui iz putne torbe? Vjeito je ustrajala na isprobavanju raznorazne toboe seksi odjee pred njim, kao da ne shvaa koliko je nalikovala boginji u onim trenucima kada je ne bi ovijalo ama ba nita osim njezine leprave kose. Ma dobro, u redu, ne ba leprave; bez pomoi kozmetikih preparata, kosa joj je bila otra, neposluna i sklona kovr-anju, pri emu bi ga kakljala za nos, ali njoj je savreno pristajala. Jedino se nadao da je uspjela negdje zagubiti onu jezivu ruiastu stvarcu s crvenim perjem. Zadnji put je morao upotrijebiti sav svoj takt kako bi je uvjerio da se ta boja i kroj moda nisu ba najbolje slagali s njezinim najljepim obiljejima, a da pri tom na nikakav nain ne dovede u sumnju damin dobar ukus ili izgled. Taura bi ga mogla ubiti jednim zamahom ruke, ali njemu bi da je do-tue dostajala i rije. Nikad.
Kada se napokon vratila u sobu, njegovo lice zasja neprikrivenim oduevljenjem. Na sebi je imala neto kre-maste boje, elegantno i svjetlucavosvilenkasto, a metri i
metri tkanine bili su tako prozrani da bi ih ovjek bez mnogo muke mogao provui kroz prsten. Dojam boginje bijae suptilno pojaan, a njezino uroeno dostojanstvo ipak je ostalo netaknuto. "O, velianstveno!" pjevuckao je sretno, s nepatvorenim ushitom.
"Zbilja tako misli?" Zavrtjela se samo za njega. Okr-znulo gaje lelujanje svile, potom i pikantno mousni miris koji se bez ikakvih prepreka kroz nosnice probio do pri-mozga. Budui da je pametno potkresala i otupila sve svoje nokte prije nego ih je obojila zlatnim lakom, njezini goli noni prsti nisu kuckali po podu. Miles nee i ovaj put morati smiljati izlike zbog potrebe za avovima ili kirurkim ljepilom.
Legla je kraj njega, uklanjajui time problem apsurdne razlike u visini. Napokon su imali priliku utaiti glad za ljudskim, ili gotovo ljudskim dodirom, sve dok se ne zasite, bez prekida, bez podrugljivih primjedbi.... U sebi se defenzivno naroguio pri pomisli na reakciju nekoga tko bi ih ugledao, moda kakav nenadani, zaueni grohot ili sarkastinu dosjetku. Da nije ipak njegova razdraljivost bila izazvana time to je krio vlastita pravila? Nije oekivao da njihovu vezu shvati itko sa strane.
Miles ni sam nije bio siguran shvaa lije. Neko davno pokuao bi to objasniti uzbudljivou situacije, ili moda opsjednutou usponom na planinu, dakle najveom seksualnom fantazijom mukaraca niskih rastom. U kasnijim bi razdobljima moda posegnuo za objanjenjima veze kao doprinosa borbi ivota protiv smrti. A moda je stvar bila daleko jednostavnija.
Moda se naprosto radilo o ljubavi.
Probudio se nakon dugog sna i potom je gledao kako spava. Stupanj njezina povjerenja bio je jasno vidljiv po tomu stoje Milesovo vrpoljenje nije dovelo u stanje posve-
manje budnosti, kako je inae nalagao njezin genetiki program. Zapravo, meu Taurinim raznolikim i oaravajuim reakcijama, najvie se isticalo upravo to to je uz Milesa mogla spavati, posebice imajui u vidu njezinu ivotnu priu.
Zaneseno je motrio poigravanje svjetla i sjene na Tau-rinu dugom, dugom tijelu boje slonovae, napola prekrivenom temeljito izguvanim plahtama. Ne dotiui je, rukom je zaplovio du njezinih oblina, noen valovima grozniave vreline to je izbijala iz te zlataste koe. Blagi ritam njezina disanja tjerao je sjenke na ples. A disanje joj je, kao i uvijek, bilo malo preduboko, malo prebrzo. Poelio je da ga moe usporiti. inilo mu se kao da joj nisu odbrojeni dani, ve udisaji i izdisaji, a kad ih jednom sve potroi...
Od svih prototipova s kojima je nastala, jedino je jo Taura ivjela. Genetski su ih programirali da ive kratko, vjerujui valjda da e time osigurati njihovo besprijekorno funkcioniranje te im ucijepiti vojniku hrabrost, sve po nekakvoj nedotupavoj teoriji kako je u jeku borbe lake rtvovati kratak, nego potencijalno dug ivot. Miles je pak mislio da znanstvenici nisu shvatili ni prirodu hrabrosti, a kamoli ivota. Kada su umirali, supervojnici su doista umirali brzo, preskaui duge godine artritisom optereene starosti koja bi ih polako navikava na ideju da su smrtni. Njihova je patnja trajala tek nekoliko tjedana, ili, u najgorem sluaju, mjeseci, a degenerativne promjene odvijale su se istom estinom koja je pratila i njihove ivote. Kao da su ih dizajnirali da izgore poput buktinja, umjesto da posramljeni ugasnu. Zurio je u jedva vidljive srebrnaste odsjaje u Taurinoj kosi boje mahagonija. Prole godine ih nije bilo.
Zaboga, tek su joj dvadeset dvije godine.
Nakon to je pomno ispitala Taurin sluaj, dendariij-ska lijenica prepisala joj je lijekove za usporavanje tog
okrutno brzog metabolizma. Umjesto za etvoricu, sada je jela samo za dvojicu. Uspjeli su joj nekako produiti ivot, godinu po godinu, s mukom koja bi otprilike pratila pokuaj da se kroz uicu igle pokua provui vrela zlatna ica. Pa ipak e ta ica jednom morati puknuti.
Koliko joj je jo vremena preostalo? Jedna godina? Dvije? Hoe li je uope zatei kad se opet vrati Dendarii-ma, hoe li uti njezin javno odmjereni pozdrav, Dobar dan, admirale Naismith, i privatno neodmjereni, tovie, neotesani i raskalaeni povik, Hej, macane...?
Sreom, ona voli admirala Naismitha. Barun Vorkosi-gan ne bi s ovim mogao izii na kraj.
Pomalo je pokajniki pomislio na drugu ljubavnicu admirala Naismitha, u javnosti priznatu Quinnovu. Nitko ne bi morao smiljati objanjenja ili izlike za ljubav prema lijepoj Quinn. Podrazumijevalo se da mu je ona par.
Striktno govorei, nije se moglo rei da vara Elli Quinn: isto tehniki, s Taurom je bio due. Osim toga, on i Quin-nova ionako se nisu ni na to zavjetovali, niti su si ita obeali. Ne zato to je nikad nije pitao; naprotiv, toliko ju je puta pitao daje to ve boljelo. Problem je bio u tome to je i ona je bila zaljubljena u admirala Naismitha. Ne u baruna Vorkosigana. Sama pomisao da bi mogla postati barunica Vorkosigan i nasukati se trajno na planetu koji je sama igosala imenom "provincijska kugla blata", bila je dovoljna da Quinnovu odraslu u metropolitskom svemiru natjera u panian bijeg u suprotnom smjeru. Ili, u najmanju ruku, u izlike izreene s nelagodom.
Ljubavni ivot admirala Naismitha bio je san svakog pubertetlije: neogranien i povremeno zapanjujue dobar seks bez ikakvih odgovornosti. Pa zato ga to vie nije inilo sretnim?
Volio je Quinnovu, volio je njezinu energiju, inteligenciju i ambiciju, kao i to to su oboje strastveno voljeli voj-
II
niki ivot. Bila je jedan od najdivnijih prijatelja koje je ikad imao. Ali kada bi se sve zbrojilo, ona mu nije nudila nita vie od... sterilnosti. Nije s njom imao nita veu ansu za budunost nego s Elenom, koja se vezala uz Baza, ili s Taurom. Koja umire.
Boe, sve me boli. Njegov bijeg od admirala Naismitha i povratak barunu Vorkosiganu doi e mu gotovo kao olakanje. Barun Vorkosigan nije imao seksualni ivot.
Zastao je. Pazi, pazi... kada je do toga dolo, do tog... nedostatka u njegovu ivotu? Zapravo, prilino davno. Kako neobino. A nije to dosad niti primijetio.
Taurine poluotvorene oi nalikovale su iskricama boje meda. Poastila ga je pospanim, zubatim osmijehom.
"Gladna?" upita je on, znajui kakav e biti odgovor. "Aha."
Proveli su nekoliko ugodnih minuta u prouavanju opirnog jelovnika pristiglog iz brodske kuhinje, a zatim su u komkonzolu ukucali golemu narudbu. Miles se s veseljem dosjetio da e u Taurinu drutvu moi probati po zalogaj gotovo svakog jela, a da se pritom nee morati sramiti to iza sebe neodgovorno ostavlja nepojedenu hranu.
ekajui da pristigne njihova gozba, Taura je nasla-gala jastuke na hrpu i naslonivi se na njih pogledala Mi-lesa s nostalginim bljeskom u zlatastim oima. "Sjea li se kad si me prvi put nahranio?"
"Da. U Rvovalovoj tamnici. Onom odurnom prehrambenom ploicom."
"Bolje prehrambena ploica po mjeri takora nego sirovi takori."
"Sad ti mogu ponuditi vie." "I te kako."
Kad nekoga uspiju spasiti, taj bi trebao i ostati spaen. Nije li tako? A zatim svi ivimo sretno do kraja ivota, je li?
Dok ne umremo. Uzme li se u obzir da mu je nad glavom visjela prijetnja otpusta iz zdravstvenih razloga, zato je uope bio tako siguran da e Taura otii prva? Moda e tu ast ipak imati admiral Naismith... "To je bila jedna od prvih spasilakih misija u kojima sam spaavao svoje ljude. I jo uvijek je, na nekakav aav nain, jedna od najuspje-nijih."
"Je li to bila ljubav na prvi pogled?"
"Mmm... da budem iskren, ne. Vie prestravljenost na prvi pogled. Za zaljubljivanje mi je trebalo, pa, jedno sat vremena."
"Meni isto. Ozbiljno sam se poela zaljubljivati tek kad si se vratio po mene."
"Ti zna... da to prvotno nije bila spasilaka misija." Najblae reeno: bili su ga unajmili da "likvidira eksperiment."
"Ali ti si to promijenio. Mislim da su ti takvi zadaci najdrai. Uvijek si nekako najveseliji kad vodi neko spaavanje, ma kako se stvari inile loima."
"Nisu sve pogodnosti mog posla financijske prirode. Ne mogu porei da mi izvlaenje nekog oajnika iz bezizlazne situacije priinjava emocionalni uitak. Posebno onda kad nitko drugi ne vjeruje da je to izvedivo. Oboavam se praviti vaan, a publika me uvijek tako lijepo doeka." Dobro, moda ne i Vorberg.
"Ponekad se pitam nisi li ti kao onaj barravarski tip o kojemu si mi priao, onaj koji je za Zimoslavu svima poklanjao guju patetu, jer je njemu bila jako fina. I uvijek je bio nesretan, jer njemu nitko nije uzvratio istim poklonom."
"Mene ne treba spaavati. Uglavnom." Prologodinji izlet na Jacksonovo Skrovite bio je nezaboravna iznimka. S izuzetkom one tromjesene praznine u njegovim prisjeanjima na taj dogaaj.
"Mm, zapravo ne mislim na spaavanje. Nego na posljedicu spaavanja.^ Slobodu. Kad god moe, ti ljudima poklanja slobodu. ini li to zato to je i sam eli?"
A ne mogu je imati ? "Ma kakvi. Ja sam ti naprosto ovisnik o adrenalinu."
Dovezli su im veeru, na dva stolia za serviranje. Mi-les je stjuardu zahvalio jo na vratima, a potom su se on i Taura nakratko ustrali po kabini, postavljajui stol u obiteljskoj atmosferi. Kabina je bila tako prostrana da se stol za ruanje uope nije sklapao, ve je bio trajno privren o pod. Miles je grickao svoju hranu i promatrao kako jede Taura. Oduvijek ga je neobino veselilo hraniti je. Taj prizor je sam po sebi ve bio dojmljiv. "Nemoj sluajno preskoiti ove male prene stvarice od sira u pikantnom umaku", revno joj je pokazivao. "U njima sigurno ima puno kalorija."
"Hvala." Nastade drueljubiv muk, koji je prekidao tek zvuk postojanog, glasnog vakanja.
"Zadovoljna?" upita on.
Progutala je zalogaj bogatog kolaa zvjezdastog oblika, tako ukusnog da se topio u ustima. "O, da."
Nasmijeio se. Njezin je dar za sreu, zakljuio je on, potjecao upravo otuda to se s tolikom briljivou posveivala ivotu u sadanjosti. Je li joj slutnja smrti ikad poput strvinara sjedala na rame...? Dakako da jest. Ali ne kvarimo raspoloenje.
"Je li ti zasmetalo kada si prole godine saznala da sam ja zapravo barun Vorkosigan? Da admiral Naismith nije stvaran?"
Slegnula je ramenima. "inilo mi se primjerenim. Uvijek sam o tebi razmiljala kao o nekakvom prerusenom careviu."
"Ma ne valjda!" nasmijao se on. Dragi Boe, sauvaj me Carstva, amen. A moda je zapravo ovo sada la, dok je ono bila istina. Moda je admiral Naismith stvaran, a barun Vorkosigan samo njegova krinka. Naismithov neutralni betanski naglasak s lakoom mu je silazio s usnica. U Vorkosiganove je pak grlene barravarske guturale sve vie morao ulagati svjestan napor. Naismithovu je kou navlaio tako lako, a Vorkosiganovu s takvom... mukom.
"U stvari" nastavi on opet njihov prijanji razgovor, znajui da e Taura uhvatiti nit "sloboda je upravo ono to ne elim. Bar ne u smislu besciljnosti ili, ili... nezaposlenosti." Posebno ne nezaposlenosti. "Ne treba meni slobodno vrijeme  izuzmemo li sadanji trenutak", dodao je brzo. Kimnula je, ohrabrujui ga da nastavi. "elim.... pa, valjda svoju sudbinu. Da budem, ili da postanem svoj u najveoj moguoj mjeri." Zato je i izmislio admirala Naismitha, da u njega ugradi one aspekte svoje linosti za koje na Barravaru nije bilo mjesta.
Bog je znao da je o tome razmiljao stotinu puta. Da zauvijek napusti Vorkosigana i postane samo Naismith. Da se rijei financijskih i patriotskih okova CarSiga, da se odmetne, i da za ivot zarauje u svemiru, zajedno s Den-dariijskim slobodnim plaenicima. Ali to je bilo putovanje bez povratka. Vorovima nije bilo doputeno imati osobne vojne postrojbe. To se smatralo veleizdajom i kanjavalo se smru. Kada bi izabrao taj put, vie se nikada ne bi mogao vratiti kui.
I najvanije od svega, ne bi to mogao uiniti svome ocu. Moj-otac-grof, ije se ime izgovaralo u jednom dahu. Ne dok mu je stari bio iv, ne dok je u sina polagao sve svoje starinske barravarske nade. Majinu reakciju bilo bi tee predvidjeti jer je ona i nakon svih godina provedenih na Barravaru i dalje ostala Betankom do sri. Ne bi joj zasmetao razlog, ali nije ba odobravala vojsku. Nije ju zapravo ni osuivala; samo je jasno stavljala do znanja da
vjeruje kako inteligentni ljudi sa svojim ivotima mogu raditi i neto pametnije. A kad mu otac jednom umre... Miles e postati grof Vorkosigan, s nasljednim Okrugom i glasom koji e u Vijeu grofova imati veliku teinu te dunostima koje e ga zaokupljati itav dan... ivi, oe. ivi dugo.
Neki aspekti njegove linosti ipak nisu mogli zaivjeti u admiralu Naismithu.
"Kad smo ve kod nezaboravnih spaavanja" ljupki Taurin bariton vratio ga je u sadanjost "kako je sada tvoj siroti klon Mark? Je li on otkrio vlastitu sudbinu?"
Taura barem nije o njegovu jedinom bratu govorila kao o onoj debeloj maloj gnjidi. Zahvalno joj se nasmijeio. "Mislim daje dosta dobro. Otiao je s Barravara s mojim roditeljima, kad su oni kretali za Sergvar, ondaje neko vrijeme proveo s njima, a zatim je produio u Koloniju Beta. Moja betanska baka se brine za njega u majino ime. Upisao se na Sveuilite u Sillici, gradu u kojem baka ivi  studira raunovodstvo, da ne povjeruje. Izgleda da mu se tamo svia. to je meni pomalo neshvatljivo. Stalno mislim da bi blizanci trebali imati vie zajednikog od obine brae."
"Moda kasnije u ivotu postanete sliniji."
"Sumnjam da e Mark ikad vie htjeti imati posla s vojskom."
"Ne, mislila sam  moda se ti zainteresira za raunovodstvo."
Miles sumnjiavo podigne pogled  o, u redu. Ipak se alila. To je vidio po mrekanju koe u uglovima njezinih oiju. Dodue, i kad je mrekanje prestalo, ta je mreica sitnih bora ostala vidljivom. "Moe, pod uvjetom da nikad ne postanem irok poput njega."
Pijuckao je svoje vino. Markovo gaje ime podsjetilo na Jacksonovo Skrovite, krio-oivljavanje i sve ostale skrivene probleme koji su trenutno izazivali neeljene posljedice. Prisjetio se takoer i doktorice Durona, njegove speci-jalistice za krio-oivljavanja. Jesu li odbjegle sestre Durona uspjele otvoriti novu kliniku na Escobaru, daleko od svog nevoljenog starog doma? Mark bi trebao znati; u zadnjoj poruci je rekao da im i dalje alje novac. Ako im je uspjelo, jesu li bile u mogunosti primiti novog, ili bolje reeno, starog pacijenta? Vrlo, vrlo diskretno?
Mogao bi uzeti jedan dui odmor, pod izlikom da ide na Sergvar posjetiti roditelje. Escobar je od Sergvara dijelio tek jedan mali skok. A tamo bi mogao svratiti do Ro-wan Durone... A moda bi Illvanu mogao zamazati oi s jo manje skrivanja, pravei se da ide na sastanak s ljubavnicom. Ta bi izlika mogla upaliti i kod grofa. ak je i CarSigovim agentima, dodue uz gunanje, bilo doputeno imati privatni ivot, premda bi Miles bio iskreno iznenaen da takvo to uje o Illvanu. Milesova kratka ljubavna veza s Rowan bila je svojevrsna greka, sluajnost do koje je dolo dok je jo patio od krio-amnezije. Ali rastali su se, bar se njemu tako inilo, prijateljski. Moda bi je mogao nagovoriti da ga lijei, ali da ne ostavi nikakvu dokumentaciju koju bi CarSig mogao pronai?
Mogao bi to izvesti... srediti taj prokleti problem u glavi, o emu god se radilo, i tiho nastaviti, a da nitko nita ne sazna. Zar ne?
Jednim se svojim dijelom ve poeo kajati to nije na kodirane kartice prenio obje verzije izvjea za CarSig, tako da konanu odluku moe donijeti kasnije, kad bude imao vie vremena za razmiljanje. Jednu za predaju, drugu za eliminaciju. Ovako je odluka ve bila donesena, zbog ega je morao smisliti bolji plan od pouzdavanja u sreu.
-*.
Ii e na Escobar. im mu raspored dopusti. Koja gnjavaa to ga nisu preusmjerili preko Escobara ve na ovom putovanju.
Zavalio se u stolicu i zagledao u trijumfalno obilje tanjura, alica, aa i zdjela to su preplavile stol, nalikujui na poprite borbe nakon... pa, nakon stoje Taura obavila svoje. Nakon nje nikad nije trebalo istiti. Preko njezina svilom presvuenog ramena bacio je pogled prema krevetu. "Pa, moja gospo. Kratki spavanac? Ili neto drugo?"
Slijedila je njegov pogled. "Neto drugo. A onda spavanac", odlui ona.
"Na vau zapovijed." Naklonio joj se vorski u sjedeem poloaju, a potom ustade i uhvati je za ruku. "Iskoristi no."
ETVRTO POGLAVLJE
Prema pravilima standardnog postupka za kurire na povratku, Milesa je na vojnom uzletitu za atlove, smjetenom izvan Vorbarr Sultane, doekao voza u CarSigo-vu cestovnom vozilu i strelovito ga odvezao do Stoera CarSiga u centru grada. Kad bi barem sporije vozio ili naprosto obiao blok jo nekoliko puta, pomisli Miles, gledajui kako iza zadnjeg ugla zlokobno iznie zgrada Stoera. Kao da ga ve nisu dovoljno izludjeli svi oni tjedni dvoumljenja tijekom povratka kui vladinim brodom. Nije mu trebalo dodatnih premiljanja, trebala mu je akcija.
Voza je proao kontrolnu postaju pred ulazom i dovezao ih do glomaznog sivog zdanja. Dojam turobnosti i zlo-slutnosti goleme zgrade nije bio tek odraz Milesova stanja duha; Stoer CarSiga doista bijae smjeten u jednoj od najrunijih graevina Vorbarr Sultane. Turisti iz provincije, koji bi u normalnim okolnostima takvo mjesto izbjegavali, dolazili su samo da je vide, odajui tako poast zanimljivoj reputaciji njezina arhitekta. Legenda je govorila da je umro poremeena uma nakon nagle propasti svog zatitnika, cara Yurija. Voza je Milesa provezao mimo zastraujueg proelja, zaustavljajui se tek kod diskretnog sporednog ulaza namijenjenog kuririma, uhodama,
dounicima, analitiarima, tajnicima, domarima i svima ostalima koji su tu neto konkretno radili.
Miles je otpravio vozaa jednim zamahom ruke i oba-vijen hladnoom jesenskog popodneva zastao pred vratima. Ovo mu je bila posljednja prilika za kolebanje. Obuzeo ga je neugodan osjeaj da njegov paljivo zamiljen plan nee upaliti.
A ak i da upali, samo bih vjeito gledao preko ramena i ekao da me dograbe ex posto facto. Ne. Nee se drati plana. Predat e friziranu kodnu karticu, tu si nije ostavio izbora, ali e potom (i to prije no to Illvan bude imao prilike pogledati tu trostruko prokletu stvar) otii Illvanu i rei mu pravu istinu. Mogao bi se pretvarati daje vijest
0 svom zdravstvenom nedostatku drao prevruim kestenom ak i za kodirano izvjee. Tako e ispasti da je naprosto odluio problem prebaciti u Illvanovo krilo, kako se
1 pristoji. A kui je doao najbre to je mogao: na tome mu nisu mogli prigovoriti.
Nastavi li i dalje stajati vani na hladnoi, pravei se da prouava stilizirana granitna udovita izrezbarena u dubokom reljefu iznad vrata  neki ih je aljivina nazvao preanim gargojlima  nee moi izbjei uljudna, ali ipak otro intonirana straarska pitanja. Donijevi odluku, svukao je injel, uredno ga prebacio preko ruke, i, stisnuvi svoju kodiranu torbicu uz zelenu tuniku odore, stupio unutra.
Slubenik za prijemnim alterom proveo gaje kroz uobiajene identifikacijske postupke bez ikakvih primjedbi. ista rutina. injel krojen po mjeri, jer u vojnim duanima nije bilo brojeva koji bi odgovarali njegovu krajnje nestandardnom stasu, ostavio je u garderobi. Da je uivao visok stupanj povjerenja vidjelo se po tome to se u Uljano v, ne ba dostupan, ured zaputio sam, bez ikakve pratnje.
Prvo se uspeo dvjema dizalnim cijevima, zatim se spustio niz treu cijev, i tek je onda dospio do eljenog kata.
Tamo je na hodniku proao kroz posljednji sigurnosni skener i otkrio da su vrata vanjskog ureda ve otvorena. Illvanov je tajnik sjedio za svojim stolom i razgovarao s generalom Lucasom Harocheom, efom Odjela za unutranje poslove. Milesu se uvijek inilo daje dotina titula bila primjerenija kakvom igolu koji opsluuje dokone domaice, no general je u stvari obavljao jedan od najgadni-jih i najnezahvalnijih poslova u Slubi, jer mu je zadatak bio pratiti mogue urote i protuvladine skupine na samom Barravaru. Njegov je kolega, general Allegre, imao pune ruke posla radei to isto na pokorenom, ali nemirnom Komarru.
U rijetkim prilikama kad nije izravno odgovarao Uljanu, Miles je obino suraivao sa efom Odjela za galakti-ke poslove (em egzotian, em sugestivan naziv, mislio je Miles). Ali Galaktiki poslovi bijahu locirani na Komarru, a Miles je ovom prilikom bio poslan ravno na Barravar, bez zaustavljanja na planetu koji je titio prilaz jedinoj Barravarovoj skonoj toki prema crvotonom neksusu. Mora biti neto hitno. Uz malo sree, neto dovoljno hitno da skrene Illvanovu negativnu panju s Milesovih nesretnih vijesti.
"Dobar dan, satnice, Dobar dan, generale Haroche." Kao asnik koji je barem prividno imao nii status, Miles je ovlanim pokretom salutirao obojici. Uzvratili su mu na jednako nonalantan nain. Illvanova tajnika Miles nije poznavao posebno dobro; tu je vanu funkciju obavljao posljednje dvije godine, to je Milesu, ako se raunalo po godinama slube, davalo bar estogodinju prednost u pogledu bliske suradnje s Illvanom.
Tajnik je ispruio ruku da prihvati kodiranu torbu. "Vae izvjee, odlino. Molim vas, potvrdite da ste ga predali."
"Ja... zapravo sam izvjee htio efu predati osobno." Miles pokae glavom prema zatvorenim vratima Illvano-va ureda.
"Danas ne moete. Nije u uredu."
"Nije u uredu? Ali oekivao sam... trebao bih mu u razgovoru pripomenuti jo neke stvari."
"Prenijeti u mu ih ja, im se vrati." "Vraa li se uskoro? Mogu ja i priekati." "Danas ne. Nije u gradu."
Sranje. "Pa dobro..." Miles je torbu teka srca prepustio slubenim rukama, a potom je etiri puta dlanom pritisnuo plou za oitavanje, kako bi potvrdio i zabiljeio predaju izvjea. "Onda... je li mi ostavio ikakve upute? Sigurno je znao kada u stii."
"Da, porunice. Imate biti na dopustu dok vas ne pozove."
"Mislio sam da je neto hitno, kad sam morao kui prvim brodom. Osjeam se kao da sam ve bio na dopustu, onako tjednima zatoen na brodu."
"A to da vam kaem?" Tajnik slegne ramenima. "Car-Sig se tu i tamo sjeti daje dio vojske. ekajte to urnije."
Taj Milesu nee nita rei bez prethodnog ovlatenja. No ako e stvarno imati toliko slobodnog vremena... na povrinu je opet isplivao njegov do maloprije potiskivani lukavi plan da mugne do Escobara na tajno lijeenje. "Dopust, kaete? Ako imam vremena, da li bih smio posjetiti roditelje na Sergvaru?"
"Bojim se da ne. U Stoer se morate javiti najkasnije sat vremena od poziva. Najbolje bi bilo da uope ne odla-
zite iz grada." Vidjevi Milesov uasnuti izraz lica, dometnuo je: "ao mije, barune Vorkosigan."
A tek meni. Nevoljko se sjetio svog gesla kako nijedan plan bitke ne preivi prvi kontakt s neprijateljem. "Dobro... recite Illvanu da bih ga volio vidjeti im bude mogao."
"Naravno." Tajnik naini zabiljeku.
"A kako su vai roditelji, barune Vorkosigan?" srdano ga upita general Haroche, prosijedi mukarac od kojih pedesetak godina, odjeven u pomalo izguvanu zelenu radnu odoru. Milesu se oduvijek sviao njegov duboki, puni, katkad i aljivi glas, iji lagani provincijski naglasak, karakteristian za zapadne pokrajine, nisu uspjele izbrisati ni sve godine provedene u prijestolnici. Zbog kvalitete svog rada uivao je zadivljujuu reputaciju unutar najueg kruga CarSiga, iako je manje upuenima bio gotovo posve nepoznat; Milesu je takva situacija bila dobro poznata. U Stoer CarSiga doao je otprilike godinu dana prije Milesa; no deset godina na Harocheovoj funkciji, mislio je Miles, priutilo bi svakome ne samo sijedu kosu, nego i ozbiljne eluane tegobe.
"Mislim da su vae informacije novije od mojih, gospodine. Moja pota vjerojatno kaska za mnom jo od Stoera Galaktikih poslova na Komarru."
Haroche je okrenuo dlanove prema njemu i slegnuo ramenima. "Zapravo i ne. Illyan je izdvojio Sergvar iz mog odjela i osnovao zasebni Odjel za sergvarske poslove s jednakim statusom kao onaj na Komarru."
"Pa nema valjda toliko posla da im treba zasebni odjel", ree Miles. "Kolonija postoji manje od trideset godina. Nije jo dosegla ni milijun stanovnika, zar ne?"
"Jest, za dlaku", doda tajnik.
Harocheov je osmijeh bio pomalo mrk. "Ja sam mislio da je to preuranjeno, ali to presvjetli carski namjesnik grof Vorkosigan zatrai... obino i dobije." Rekao je to napola sputenih kapaka, kao da Milesu dobacuje znaajan pogled.
Daj mi se skini s vrata s tim nepotistikim sranjem, Haroche. Ti jako dobro zna to ja zapravo radim. I koliko to dobro radim. "Meni to zvui kao jo jedna CarSigo-va birokratska pljuga. Kolonisti rade kao konji, pa sumnjam da imaju vremena podizati bune. Moda bih se trebao prijaviti."
"Na alost, mjesto je ve popunjeno. Pukovnik Olshan-
sky."
"Je li? uo sam da je pouzdan ovjek. Sergvar svakako zauzima strahovito vaan strateki poloaj u crvoto-nom neksusu, ali mislio sam da to pokrivaju Galaktiki poslovi. Illyan valjda misli na budunost." Miles uzdahne. "Odoh ja kui. Kad cijenjeni ured zakljui da me treba, moe me nai u kui Vorkosigan."
Tajnikove usnice se razvukoe u zlurad osmijeh. "O, moemo vas mi pronai ma gdje bili."
Interne dosjetke a la CarSig. Miles se krotko nasmijao i potom pobjegao van.
Na svom putu prema izlazu, u posljednjem predvorju s dizalnom cijevi naao se u isto vrijeme kad i satnik u zelenoj radnoj odori. Bio je to tamnokosi, sredovjeni mukarac ije su oi s oputenim kapcima skrivale prodoran pogled boje mukatnog oraia. Njegovim je rimskim profilom dominirao mesnat, ali i otar nos. Miles nije oekivao da e ovdje naii na to lice.
"Duv Galeni!" uzvikne Miles. "Otkud ti tu?"
"O, Miles, dobar ti dan." Galeni mu je uputio najiri osmijeh za koji je bio sposoban, dakle zadovoljnu grimasu. Izgledao je malo starije i malo deblje nego zadnji put kad gaje Miles vidio, ali doimao se oputeno i samopouzdano. "Tu radim, jasno. Zatraio sam premjetaj ovamo."
"Kad smo se zadnji puta sreli, bio si uprotuobavjetaj-noj na Komarru. Je li ovo promaknue? Sto, najednom si poeo eznuti za uredskim poslom umjesto rada na terenu? Ili si doao ovamo bakariti se u pomalo radioaktivnom sjaju centara carske moi?"
"Sve to si nabrojao, a uz to jo i..." Galeni se osvrne oko sebe, kao da provjerava jesu li sami. Kakva je to bila osjetljiva tajna kad je o njoj morao aputati ovdje, u samom sreditu labirinta? "Tu je ijedna ena."
"Boe mili, pa to zvui kao da je izilo iz usta mog roaka Ivana. Ti, jedna ena i to jo?"
"Da se nisi rugao. Uostalom, nema li i ti jo uvijek onaj, ah, zavidni dogovor s nenadmanom Quinnovom?"
Prisjeajui se svoje posljednje svae s njom, Miles je pazio da se ne lecne. "Manje-vie." Obavezno se morao to prije vratiti da se pomiri s Quinnovom. Kada je odlazio, dovoljno se smekala da ga doe ispratiti na Peregrineov atl, ali oprotaj je bio sluben i usiljen.
"Eto vidi", nastavi Galeni tolerantno. "Moja je s Ko-marra. Iz obitelji Toscane. Doktorirala je na Komarru, na teoriji poslovanja, a onda se pridruila brodarskom koncernu svoje obitelji. Sada radi u Vorbarr Sultani kao stalna lobistica za trgovaku grupu koja zastupa sve komarr-ske brodarske koncesije. Ona je svojevrstan posrednik izmeu njih i Carstva. Briljantna je."
Galeni je i sam imao akademski pedigre; prije negoli je postao jedan od prvih Komarrana u Carskoj vojnoj slubi, doktorirao je na podruju povijesti. Takvu pohvalu iz nje-
govih usta trebalo je ozbiljno shvatiti.. "A... ti joj se udvara, ili razmilja daje zaposli u svom odjelu?"
Miles se mogao zakleti daje Galeni umalo porumenio. "Ovo je ozbiljno, Vorkosigane."
"I ambiciozno. Ako je ona potomak onih Toscanea." "Kao to sam ja svojevremeno bio potomak onih Gale-
nija. U vrijeme kad je ime Galenijevih zavreivalo takvu
intonaciju."
"To ti razmilja o obnavljanju obiteljskog bogatstva?" "Mm... vremena su se promijenila. I nee se vratiti na staro. Ali promjene vode naprijed. Mislim daje vrijeme da unesem malo ambicioznosti u svoj ivot. Uskoro u navriti etrdesetu, zna."
"Jo malo pa e u staraki dom." Miles se naceri. "U svakom sluaju, estitam. Ili bi bilo bolje da ti zaelim sreu?"
"Za poetak bi mi dobro dola srea. estitke su jo preuranjene. Iako se nadam da e i na njih uskoro doi red. A ti?"
Moj je ljubavni ivot u ovom trenutku malo previe kompliciran. Bolje reeno... ljubavni ivot admirala Nai-smitha. "Oh! Misli, posao. Trenutno, ah... ne radim. Ba sam se vratio s jednog malog galaktikog pohoda."
Galeni podigne obrvu, pokazujui da shvaa; i sam se prije nekoliko godina imao prilike susresti s Dendariij-skim plaenicima i 'admiralom Naismithom', ega se, bez sumnje, jo uvijek ivo sjeao. "Ide li gore ili van?"
Miles pokae na cijev za sputanje. "Idem kui. Imam nekoliko dana dopusta."
"Onda se moda vidimo." Galeni zaokrene u cijev za sputanje, vedro mu upuujui nonalantni pozdrav.
"Nadam se da hoemo. uvaj se." Miles se spustio nakon njega, izlazei u prizemlju.
Kolebajui se, zastao je pored prijemnog altera na sporednom ulazu. Poslije podnoenja posljednjeg izvjea o izvrenom zadatku, obino je za povratak kui iz CarSi-ga naruivao vozilo iz grofove garae, koje bi dovezao neki orunik ili sluga. Jo se ee dogaalo da gaje vozilo ve iekivalo kada bi se konano uspio izvui iz Illvanove jazbine. No svi su orunici, sluge, vozila i ostatak kuanstva zajedno s grofom i groficom otili u namjesniku palau na Sergvaru (iako mu je majka u jednom pismu suho napomenula da bi mu izraz "palaa"mogao zavarati matu). Da zatrai prijevoz nekim vozilom iz CarSigova voznog parka? Ili da narui komercijalni taksi? Bilo mu je posve jasno da ovamo mogu doi samo oni taksiji koji su proli provjeru Sigurnosti. Svoju je oskudnu prtljagu kui poslao izravno s uzletita za atlove.
Vani je bilo hladno i oblano, ali nije bilo kie. A on je upravo proveo dugo vremena stijenjen na skuenom (dodue, i brzom) skonom brodu. Na garderobi je preuzeo svoj kaput i iskoraio van. Osim toga, tjelohranitelja je morao imati samo dok je bio na galaktikim putovanjima.
Razdaljina izmeu CarSigova Stoera i kue Vorkosi-gan iznosila je oko etiri kilometra, jer su oba zdanja bila smjetena u sreditu Staroga grada. Mislim da u proetati do kue.
U ulicu u kojoj se nalazila kua Vorkosigan zaokrenuo je upravo u trenutku kada je sivo poslijepodne zamraila sitna kiica, pa je sam sebi estitao na tonom tempiranju. Preao je etiri kilometra za... dobro, moda ne u rekordnom vremenu, ali barem mu nije ponestalo daha, to bi prije est mjeseci bilo neizbjeno.
ustra etnja protekla je... bez incidenata. Na ulicama prijestolnice vladala je popodnevna prometna guva, a plonici su bili preplavljeni pjeacima koji su svi nekamo u-
rili. Praktiki nitko nije obratio panju na malenog mukarca u vojnikoj odjei. Nisu ga pratili dugi pogledi, neugodne kretnje ili dobacivanja. Nije primijetio ni jedan jedini potajice izveden znak protiv uroka, koji bi prizivao zatitu od mutacije. Zar je to to vie nije epao, nosio protezu za noge i to se uglavnom rijeio grbavosti u toj mjeri promijenilo nain na koji su ga doivljavali? Ili su se promijenili sami Barravarci?
Ovaj su stambeni blok neko zauzimale tri starinske vile. Vilu bliu Milesu Carstvo je iz sigurnosnih razloga otkupilo jo onda kada mu je otac bio regent. Danas se u njoj nalazilo nekoliko minornih dravnih ureda. Vila na drugom kraju bloka bila je u ruevnijem stanju, a imala je i lou kanalizaciju, pa su je sruili i na njezinu mjestu podigli maleni park. Kada su prije kojih stoljee i pol te gospodske kue bile na svom vrhuncu, koijama i jahaima koji su uz klopot prolazili kraj njih morale su se initi velianstvenima. Sada su ih nadvisile moderne zgrade na drugoj strani ulice.
Kua Vorkosigan smjestila se u sreditu kvarta, a uski zeleni pojas tratine i vrtnih gredica u petlji polukrunog kolnog prilaza dodatno je naglaavao njezino proelje. itav je posjed bio okruen kamenim zidom. Na vrhu zida bijahu postavljeni iljci od crnog kovanog eljeza. Kua je imala etiri kata izgraena od velikih blokova sivog kamena, a bila je podijeljena u dva krila, s ponekim nepravilno nabacanim arhitektonskim dodacima. Djelovala je arhaino i masivno. Da je imala jo i uske prozore za ciljanje te opkop, dojam bi bio potpun. I nekoliko imia i gavrana za ukras. imii, potekli sa Zemlje, na Barrravaru su bili rijetkost, budui da ovdje nije bilo zemaljskih kukaca kojima bi se mogli hraniti, a autohtoni stvorovi koje su pogreno nazivali kukcima obino su bili otrovni. Kako je pravu zatitu osiguravalo zatitno polje unutar zida, romantina mogunost prisustva imia ionako nije dola-
zila u obzir. Straari na ulazu boravili su u betonskoj straarskoj kuici tik do vratnica; na vrhuncu regentskog perioda, tu su se na dunosti dan i no smjenjivala tri puna voda CarSigovih straara, na straarskim poloajima rasprenima ne samo oko zgrade, nego i u krugu od nekoliko okolnih blokova, pazei na vane vladine ljude koji su hitali iz kue i u nju.
Sada je tu bio tek jedan usamljeni straar, mladi Car-Sigov desetnik koji je, zauvi Milesove korake, provirio kroz otvorena vrata kuice te potom iziao i salutirao mu. Miles ga nikad prije nije vidio.
"Dobar dan, porunice Vorkosigan", ree mu mladi. "Oekivao sam vas. Vau putnu torbu su donijeli prije nekoliko sati. Skenirao sam je i sve ostalo; sad je moete unijeti."
"Hvala vam, desetnie." Miles mu ozbiljno uzvrati pozdrav. "Je li se ovdje u zadnje vrijeme deavalo ita uzbudljivo?"
"Ba i ne, gospodine. Ne otkako su grof i grofica otputovali. Najivlje je bilo jedne noi kad nam se kroz skener-ske zrake nekako provukla ulina maka i utrala ravno u zapletajno polje. Ni slutio nisam da se make mogu tako derati. ini mi se da je mislila kako emo je ubiti i pojesti."
Miles pogledom obuhvati prazan omot sendvia na podu, odgurnut do najdaljeg zida, te maleni tanjuri s mlijekom. Kroz uski prolaz koji je povezivao dvije majune prostorije u kuici, dopiralo je sablasno treperenje svjetala s niza vid monitora kojima su nadzirali perimetar kue. "Pa, ovaj... jeste lije? Ubili, mislim."
"O, ne, gospodine. Sreom."
"Dobro." Preuzeo je svoju putnu torbu, nakon nespretnog natezanja sa straarom koji ju je sa zakanjenjem pokuao dodati vlasniku istovremeno kada je i Miles po-
segnuo za njom. Iz sjenki ispod straarove stolice smjetene do tanjuria s mlijekom, u njega se zapiljio par uka-stozelenih oiju zahvaenih majom paranojom. Prednji dio odore mladog desetnika krasila je dojmljiva zbirka dugih crnih majih dlaka, a du ruku su mu se protezale duboke, napola zalijeene ogrebotine. Bavljenje kunim ljubimcima tijekom deurstva kosilo se sa svim pravilima slube. Ali provoditi devet sati dnevno u ovoj mrvi od bunkera... zacijelo je umirao od dosade.
"Resetirao sam sve brave da odgovaraju vaoj ruci, gospodine", gorljivo je nastavljao straar. "Sve sam pregledao. Dvaput. Mogu li vam ponijeti torbu? Znate li koliko ete dugo ostati? Hoe li se ita... zbivati?"
"Ne znam. Javit u vam." Klinac je oito udio za razgovorom, ali Miles je bio preumoran. Moda kasnije. Stao je klipsati po prilazu, no potom je zastao i okrenuo se. "Kako ste je nazvali?"
"Gospodine?" "Maku."
Mladievim licem je preletio izraz blage panike, nesumnjivo zato to se upravo prisjeao onog pravila o ljubimcima. "Ovaj... Pafulja, gospodine."
Bar je bio poten. "Prikladan izbor. Nastavite, deset-nie." Miles mu u znak oprotaja uputi pozdrav na nain analitiara iz CarSigova Stoera, neku vrstu mahanja s dva prsta u opoj blizini sljepoonice; CarSigovi analitiari nisu u principu imali previe potovanja za ljude iji je kvocijent inteligencije bio nii od njihova, a to je ukljuivalo vei dio aktivnog sastava Carske slube. Straar mu zahvalno otpozdravi ivahnijom verzijom.
Kad nam je to CarSig poeo slati djecu za straare ? Mrki mukarci koji su ovuda patrolirali u vrijeme Mileso-va oca ne samo to bi nesretnu maku smaknuli na licu mjesta, nego bi jo poslije toga pomno pretraili njezine
posmrtne ostatke ne bi li u njima pronali skenerske naprave ili bombe. Ovom djetetu moralo je biti... pa, s obzirom na to da je u CarSigu i da je svoj in stekao u prijestolnici, barem dvadeset jedna godina. Zatomio je slabani ubod osjeaja izdvojenosti i doao do natkrivenog trijema, sklanjajui se tako od kiice koja se postepeno pretvarala u pljusak.
Dlanom je pritisnuo plou za oitavanje dlanova s desne strane ulaznih vrata. Dva krila se graciozno otvorie da ga propuste u kuu i ponovno zatvorie im je preao prag. Bilo mu je neobino to otvara vrata bez iije pomoi; ranije je uvijek na tim vratima deurao neki Vorko-siganov orunik u obiteljskoj livreji smee i srebrnaste boje. Kad li su samo automatizirali ta vrata?
Veliko predvorje prekriveno crnim i bijelim ploicama bilo je hladno i sjenovito, pri emu su kia i tmurni sumrak izvana isisavali iz prostorije svu preostalu svjetlost. Miles je umalo rekao Svjetla!, ime bi ukljuio rasvjetu, ali onda je zastao, spustivi putnu torbu na pod. Po prvi put u ivotu, imao je kuu Vorkosigan samo za sebe.
"Jednog dana, sine moj, sve e ovo biti tvoje", aptom je iskuavao sjene. Grubi odjek njegovih rijei s hrapavim se zvukom odbijao od mozaikog poda. Obuzdao je lagani drhtaj. Skrenuvi nadesno, zapoe spori obilazak prostorija.
Sag u susjednoj sobi priguio je samotni topot njegovih tekih izama. Sav preostali namjetaj  inilo mu se da nedostaje otprilike polovina  bio je prekriven avetinjski bijelim plahtama. Obiao je itavo prizemlje. Kua se inila istovremeno i glomaznijom i sitnijom no to se sjeao. Taj gaje paradoks zbunjivao.
Provjerio je i garau koja je zauzimala itav donji podrum istonog krila. Njegova je letjelica bila uredno smjetena u jednom kutu prostorije. Drugi kut zauzimalo je oklopljeno cestovno vozilo veliko poput lepera, ispolirano
i luksuzno, ali ve dosta staro. Miles se prisjeti svog borbenog odijela. Vjerojatno ne bih smio voziti ili letjeti dok mi ne poprave taj prokleti kvar u glavi. U letjelici bi tijekom napada lako mogao ubiti sebe; u cestovnom vozilu  ostale ljude na cesti. Zato je jo je prole zime, prije no to je samog sebe uspio uvjeriti da njegovo lijeenje tee po planu, usavrio vjetinu naoko nonalantnog icanja prijevoza.
Jednim od stepenita u stranjem dijelu donjeg podruma uspeo se do goleme kuhinje u gornjem podrumu. Kada je bio djeak, tu je uvijek mogao pronai i poslastice i drutvo u obilatim koliinama, jer sve je vrvjelo od zanimljivih i zaposlenih ljudi poput kuhara, orunika i posluitelja, a znao bi se tu nai i kakav izgladnjeli carski regent u potrazi za ukusnim zalogajem. Ostavili su neto pribora, ali hrani nije bilo ni traga: ni u smonicama niti u hladnjai veliine itave jedne sobe. Isto je vrijedilo za iskljuene i odmrznute hladnjake.
Resetirao je najmanji hladnjak. Bude li se ovdje morao due zadrati, morat e nabaviti hranu. Ili slugu. Jedan bi mu svakako dobro doao. Ali nije elio neznanca... moda bi se koji od umirovljenih slugu koji su ivjeli negdje u okolici pristao vratiti ovamo na nekoliko dana. No moda se zadri tek kratko. Mogao bi naprosto kupiti nekoliko gotovih obroka  iako ne iz vojnih zaliha, hvala na pitanju. S druge strane, vinski je podrum i dalje bio impresivno opskrbljen vinima i estokim piima koja su nesmetano sazrijevala u njegovoj kontroliranoj klimi. Brava se podatno otvorila pod Milesovim vorkosiganskim dlanom. Ponio je sa sobom dvije butelje izrazito bogatog crnog vina, ostavljenog da odlei jo u doba njegova djeda.
Nije mu se dalo ukljuivati dizalnu cijev, nego je i boce i putnu torbu odvukao uz zavojite stube do drugog kata u bonom krilu kue, gdje je bila smjetena njegova soba, s pogledom na vrt u stranjem dvoritu. Ovaj put je uklju-
io svjetlo; vani je ve pala prava no pa je i njegovo posr-tanje u tami sada vie doprinosilo opem ugoaju mogunou vratoloma nego melankolinom tjeskobom. Njegova mu je spavaonica izgledala identino kao i kada ju je napustio... prije samo etiri mjeseca? Preuredna, preista; nitko tu nije istinski stanovao ve dugo vremena. Osim prole zime, kada je barun Vorkosigan ovamo doao lizati rane. No bio je tada preslab da iza sebe ostavi ikakve opipljive tragove.
Mogao bih naruiti neto za jelo. I podijeliti sa straa-rom na ulazu. Iako zapravo nije bio gladan.
Mogu raditi to god hou. Bilo to.
Sve osim jedine stvari koju je elio; ve noas najbrim skonim brodom do kojeg je mogao doi otputovati na Es-cobar ili neko drugo, medicinski jednako napredno mjesto. Srdito je zareao, ne troei rijei. Umjesto bijega, raspakirao je putnu torbu i sve uredno pospremio, a zatim je izuo izme, objesio odoru na vjealicu i presvukao se u udobnu staru brodsku odjeu.
Sjeo je na postelju i natoio malo vina u au iz kupaonice. Na posljednjoj misiji s Dendariima izbjegavao je alkohol i sve ostale mogue narkotike te narkoticima sline supstance; nije se inilo da je to imalo ikakva uinka na njegove rijetke i nepredvidljive napade. Ako do sastanka s Illvanom ostane u kui Vorkosigan, tih i sam, barem ga nee nitko vidjeti nastupi li nova epizoda.
Popiti u jednu au i zatim naruiti neto hrane. A sutra e smisliti novi plan napada na tog... tog prokletog sabotera to je vrebao u njegovim neuronima.
Vino mu klizne niz grlo ostavljajui na nepcu dimast, osebujan, topao okus. Otkrio je da mu je za otupljivanje svih ula trebalo vie alkohola nego ranije, no to je bio lako rjeiv problem; gubitak osjeta moda je bio jo jedna posljedica krio-oivljavanja. Miles je mrzovoljno zakljuio
daje problem naprosto u starenju. U sanje utonuo ispivi oko dvije treine boce.
Kako se sljedeeg dana primicalo podne, tako je i problem jela postajao akutniji. Nisu mu pomogla ni dva analgetika koja je progutao umjesto doruka, a nedostatak kave i aja ve gaje tjerao u oaj. Proao sam CarSigouu obuku. Mogu ovo rijeiti kao od ale. Pa netko je morao kupovati namirnice svih ovih godina... ne, kad bolje razmisli, kuhinjske zalihe dostavljale su se svakog dana di-zalnim kamionetom; sjeao se da su ih orunici redovito pregledavali. Njihov glavni kuhar praktiki je imao zaduenja intendanta itave jedne satnije. Brinuo se da logistiki uskladi prehrambene navike grofa, grofice, nekoliko tuceta slugu, dvadeset orunika i njihovih lanova obitelji, gladnih straara iz CarSiga kojima nije bilo ispod asti icati pokoji zalogaj, a uz to je bio zaduen i za este dravne veere, zabave i prijeme na kojima su se gosti brojili u stotinama.
Komkonzola u kuharevu uredu uz kuhinju uskoro je izlistala podatke koji su zanimali Milesa. Da, prije su imali redovitog dobavljaa, ali sada je raun bio zatvoren. Sigurno bi ga mogao opet otvoriti. Bogatstvo njihove ponude bilo je zapanjujue, a takve su im bile i cijene. Ma koliko su to maraka davali za jaja?  oh. Radilo se o dvanaest tuceta jaja po sanduku, ne o dvanaest jaja. Pokuao je zamisliti to bi sve mogao napraviti sa sto etrdeset i etiri jaja. Moda u ono vrijeme kad mu je bilo trinaest godina. Neke su prilike za zabavu naprosto dolazile prekasno.
Umjesto toga, posvetio se pretraivanju vid imenika. Najblia mu je bila malena trgovina mjeovitom robom u trgovakom sreditu grada, udaljena od njegove kue oko est blokova. Eto nove dileme: da li da se odvai na vonju? K njima otii pjeice. A kui se vrati taksijem.
Ispostavilo se da se radi o udnom i neuglednom malom duaniu, ali naao je kavu, aj, mlijeko, pristojnu koliinu jaja, kutiju instant zobene kae i itav niz spakiranih obroka s nazivom Odmah-spremni! Uzeo je po dva paketa svakog od pet okusa. Impulzivno je epao i est staniolskih paketia sa skupom, gnjecavom majom hranom, nekakvu smrdljivu vrstu po majem ukusu. Onda... da paketie preda straaru? Ili da pokua macu Pafulju pridobiti za sebe? Nakon incidenta sa zapletajnim poljem, zvjerca vjerojatno nije bila pretjerano zainteresirana da se mota oko stranjih vrata kue Vorkosigan.
Pokupio je svoj plijen i odnio ga do blagajne, gdje gaje trgovkinja odmjerila od glave do pete i uputila mu zagonetan osmijeh. Tiho se pripremio za neku podmuklu primjedbu tipa: Ah, mutant? Trebao je odjenuti CarSigovu odoru; nitko se nije usuivao rugati mu se suoen s Horu-sovim okom na njegovu ovratniku. Ali ena je naposljetku rekla samo: "Ah. Neenja?"
Povratak kui i popodnevni doruak ispunili su sljedei sat vremena. Jo pet sati do padanja mraka. Pa onda jo nekoliko sati do odlaska na poinak. Nije mu trebalo ni upola toliko vremena da u imeniku pronae sve klinike i specijaliste za krioniku neurologiju na Barravaru te da sastavi popis oslanjajui se na dva kriterija; njihovu strunu reputaciju i vjerojatnost da njegov posjet ostane tajna pred CarSigom. Konstrukcija je zapinjala na drugom kriteriju. Zbilja nije elio da mu po glavi prka itko osim najboljih, ali najbolje e biti deprimirajue teko nagovoriti da pacijenta lijee bez ikakve papirologije. Escobar? Bar-rayar? Ili da se ipak strpi dok ne ode na sljedei galakti-ki zadatak, po mogunosti to dalje od Stoera?
Nemirno je lutao kuom, a sjeanja su navirala. Ovo je bila Elenina soba. Ona siuna odaja pripadala je oruni-ku Bothariju, njezinu ocu. Na ovom je mjestu Ivan kliz-nuo kroz sigurnosnu ogradu, pao pola kata nie i razbio
glavu, a da to na njegov intelekt nije ostavilo vidljiva traga. Tako su se nadali da e od pada postati pametniji...
Za veeru je Miles odluio ostati na nivou. Odjenuo je sveanu zelenu odoru, skinuo sve prekrivae s namjetaja u sveanoj blagovaonici i postavio vino i pripadajuu mu kristalnu au na elo metrima dugog stola. Umalo je krenuo u potragu za tanjurom, ali onda se dosjetio da e smanjiti koliinu suda za pranje ako Odmah-spreman! obrok pojede ravno iz paketia. Ukljuio je tihu muziku. Ne raunajui pripremu, veera je potrajala oko pet minuta. Kad je bio gotov, kao pravi dobar deko ispolirani je drveni namjetaj i otmjene stolice ponovno prekrio plahtama.
Kakvu bih zabavu mogao prirediti, samo da su mi Dendarii ovdje.
Elli Quinn. Ili Taura. Ili Rowan Durona. Ili ak Elena, Baz i ostali. Bel Thorne, koji mu je jo uvijek nedostajao. Svi zajedno. Netko. Dobivao je vrtoglavicu i od same pomisli na Dendariije u kui Vorkosigan, ali nije bilo nikakve sumnje da su oni znali kako u neki prostor unijeti ivost.
Do sljedee je veeri bio ve dovoljno oajan da nazove roaka Ivana.
Ivan se javio praktiki odmah. Porunik barun Ivan Vorpatril jo je na sebi imao radnu odoru, identinu Mile-sovoj, osim stoje umjesto CarSigovih oznaka ispred crvenih, etvrtastih porunikih oznaka na ovratniku imao simbol Operacija. Nije se promijenio; danju je i dalje rintao za istim stolom u stoeru Carske slube, a nou je uivao u pogodnostima ivota vorskog asnika u prijestolnici.
Ivanovo pristalo, ugodno lice obasjao je iskreni osmijeh kad je ugledao Milesa. "Ma pazi mog roaka! Nisam znao da si u gradu."
"Stigao sam prije nekoliko dana", prizna Miles. "Iskuavao sam pomalo bizarna uzbuenja koja nudi samot-niki ivot u kui Vorkosigan."
"Boe mili, nisi valjda posve sam u tom mauzoleju?"
"Izuzmemo li straara i maku zvanu Pafulja, no oni ive vrlo povuenim ivotom."
"to bi tebi, povratniku iz mrtvih, trebalo savreno odgovarati.", ree Ivan.
Miles dotakne prsa. "Ba i ne. Nikad prije nisam primijetio koliko ta stara zgrada nou kripi. Proveo sam itavo popodne..." Nije mogao rei Ivanu daje dan proveo kujui plan za tajni medicinski pohod, a da Ivan ne upita zato; glatko je nastavio, "razgledavajui arhive. Pa sam se poeo pitati koliko je ljudi tijekom stoljea umrlo ba u kui. Osim djeda, jasno. Puno vie nego to sam mislio." U biti je pitanje doista bilo fascinantno; stvarno e morati pregledati arhive.
"Bljak."
"Pa... to se zbiva u Gradu? Ima li anse da svrati do mene?"
"Na dunosti sam cijeli dan, naravno... ne zbiva se ba bogznato. Sad smo ba u toj udnoj toki kad su gotove proslave Careva roendana, a jo nije dolo vrijeme Zi-moslave."
"Kako je prolo ovogodinje roendansko slavlje? Propustio sam ga za dlaku. Bio sam na putu doma, ali tri tjedna predaleko. Nitko se na brodu nije ak ni napio u znak proslave."
"Da, znam. Meni su uvalili predaju vree zlata u ime tvog Okruga. Ma uobiajena guva. Gregor se rano povukao, pa se sve nekako samo od sebe razvodnilo jo prije zore." Ivan napui usnice, ostavljajui dojam ovjeka ko-
jemu je upravo pala na pamet neka bistra zamisao. Miles se pripremi za nalet.
"Zna to u ti rei. Gregor za dva dana prireuje sveanu dravnu veeru. U zadnjih mjesec dana dola su dva--tri nova, vana galaktika veleposlanika i nekoliko manje bitnih savjetnika koji su mu morali predoiti svoje portfelje, pa je Gregor zakljuio daje najbolje da ih okupi sve odjednom i rijei se brige. Kao i obino, veeru organizira majka."
Barunica Alys Vorpatril uivala je ugled glavnog drutvenog arbitra u Vorbarr Sultani, emu su velikim dijelom pridonosile i njezine este dunosti u Carskoj rezidenciji, gdje je slubeno doekivala goste u ime cara Gregora, koji nije imao ni supruge, ni majke, ni sestre.
"Poslije e biti i plesanja. Majka me zamolila da okupim neto mlaih ljudi da malo zagrijemo balsku dvoranu. Nagaam da pod mlaima misli na sve to ima manje od etrdeset godina. Prikladne ljude, zna i sam kako ide ta pjesmica. Da sam znao da si u gradu, bio bih te epao ve i prije."
"eli da dovede djevojku", prevede Miles Ivanove rijei. "Po mogunosti zarunicu."
Ivan se naceri. "Da, a iz nekog tajanstvenog razloga deki mi uglavnom ne ele posuditi svoje."
"Zar se i od mene oekuje da dovedem partnericu za ples? Ja ovdje praktiki vie ne poznam nijednu enu."
"Onda dovedi jednu od Koudelkinih cura. Tako u ja napraviti. Istina, to je kao da vodim sestru, ali zato su paklenski dekorativne, posebno kad su sve na hrpi."
"Pozvao si Deliju?" upita Miles zamiljeno.
"Jesam. Ako hoe, prepustit u je tebi i povesti Mar-tyju. Ali ako ti bude pratio Deliju, mora obeati daje ne-
e tjerati da nosi visoke pete. Mrzi kad je tjera nositi visoke pete."
"Ali u njima je tako... impresivna."
"Impresivna je i kad nije u njima."
"Istina. Pa... dobro, u redu." Miles se nakratko zabavi zamiljajui kako dobiva napad nasred carskog plesnog podija, pred pola vorske drutvene kreme u prijestolnici. Ali kakvu je alternativu imao? Opet ostati sam kod kue, sanjajui kako e nakon sljedee misije pobjei na Esco-bar? Smisliti devetnaest jo nepraktinijih naina da is-preskae CarSigove promatrae na njihovu terenu? Improvizirati plan da straaru otme maku kako bi imao nekakvo drutvo? A Ivan bi mogao biti i odgovor na njegove transportne probleme.
"Nemam auto", ree Miles.
"to se dogodilo tvojoj letjelici?"
"Ma... na popravku je. Malo je utimavaju."
"Hoe da te ja pokupim?"
Stvarno mu je zakazivao mozak. To bi znailo da e voziti Ivan, na uas svih njegovih mentalno zdravih suputnika, osim ako Miles nekako uspije dodijavanjem natjerati Deliju Koudelku za volan. Nato se uspravi u sjedalu, jer je ovaj put on imao dobru zamisao. "Da li tvoja majka zaista eli jo gostiju?"
"Tako kae."
"U gradu je satnik Duv Galeni. Sreo sam ga neki dan u CarSigovu Stoeru. Zaglibio je u analitikom odjelu, ali iz nekog se razloga ponaa kao da to smatra rijetkim zadovoljstvom."
"Joj da, pa znao sam za to! Sjetio bih ti se rei, prije ili poslije. Svratio je prije nekoliko tjedana i u na dio grada, pratei generala Allegrea na nekakvu konzultaciju s glaveinama. Namjeravao sam smisliti neto da mu zaelim
dobrodolicu u Vorbarr Sultanu, ali nisam jo stigao. A i svi vi CarSigovci se volite drati po strani, tamo u svom carstvu paranoje."
"Bilo kako bilo, on pokuava ostaviti utisak na jednu curu s Komarra", nastavljao je Miles kao da ga nije uo. "Ne curu, enu valjda, neku krupnu zvjerku u jednoj trgovakoj delegaciji. Koliko sam shvatio, vie je pametna nego lijepa, to me, poznavajui Galenija, ne iznenauje. A ena ima zanimljive veze na Komarru. to misli, koliko bi bodova zaradio kod nje da je dovede na carsku veeru na dravnoj razini?"
"Puno", odgovori Ivan uvjereno. "Posebno kada je rije o jednoj od ekskluzivnih soarejica moje majke."
"A obojica mu dugujemo."
"I te kako. K tomu sam primijetio da vie nije ni izdaleka onako sarkastian kao to je prije bio. Moda polako omekava. Moe, pozovi i njega", ree Ivan.
"Nazvat u ga, pa se ujemo." Zadovoljan trenutkom nadahnua, Miles prekine vezu.
PETO POGLAVLJE
Miles se prvi iz verao iz cestovnog vozila satnika Galenija, koje se zaustavilo kod istonog trijema Carske rezidencije, a potom se okrenuo da pomogne izii Deliji Koudelki iako njoj pomo zapravo i nije trebala. Samo je zamahnula dugim, atletskim nogama i iskoila van. Lepravi skuti njezine haljine u omiljenoj joj plavoj boji na trenutak su se rastvorili pa je ugledao balerinke iste boje: zdrave, udobne i ravnih peta. Izmeu etiri keri komodo-ra Koudelke, ona bijae najvia rastom; Milesovo tjeme nalazilo se dobrih deset centimetara ispod razine njezina ramena. Miles pogleda uvis i zafrkantski joj se osmjehne. Ona mu uzvrati pomalo iskrivljenim osmijehom koji je odavao drueljubivost i toleranciju.
"Ne znam zato sam dopustila da me ti i Ivan nagovorite na ovo", dahnula mu je na uho.
"Jer voli plesati", sa sigurnou je ustvrdio Miles. "Sauvaj prva dva plesa za mene pa obeavam da u ti za ostatak veeri pronai nekog zgodnog i visokog galakti-kog diplomata."
"Ma nije u tome stvar", zanijekala je, odmjeravajui njegov niski stas.
"to mi nedostaje u visini, nadoknaujem brzinom."
"E, to me i mui", odvrati ona energino kimajui glavom.
Galeni je prepustio svoje skromno vozilo carskom sluzi koji ga je odvezao, a potom je rukom prekrio dlan svoje pratilje. Njegovo flegmatino lice mogao je ispravno protumaiti samo onaj tko ga je bar donekle poznavao: Mile-su se inilo da se ovaj put radilo o mjeavini ponosa, samozadovoljstva i srameljivosti; poput nekoga tko se na zabavi pojavio u neprimjereno sveanoj odjei. Galeni je dodue bio gotovo bolno uredan, izriban, obrijan i ispoli-ran, ali na sebi je imao jednaku odoru i svjetlucave oznake kao i Miles, pa se taj dojam mogao pripisati jedino njegovoj pratilji.
Nije ni udo stoje samozadovoljan, mislio je Miles. ekaj daje vidi Ivan.
Ako je Laisa Toscane imala vie pameti nego ljepote, to je znailo daje genij. Ipak, teko je bilo odrediti toan izvor snanog fizikog dojma koji je ostavljala. Lice joj je bilo ugodno i mekih crta, ali ni izbliza onako zapanjujue lijepo poput skupog, isklesanog lica Elli Quinn. Imala je oi neobine, blistave plavozelene boje, no Miles nije mogao odrediti jesu li tu nijansu dugovale kozmetici ili genetici. Bila je niskog rasta ak i po komarrskim standardima, za dvije duine dlana nia od Galenija koji je bio gotovo jednako visok kao Delia. Ali njezina najupadljivija znaajka bila je mlijeno bijela koa, koja kao da je imala neki osobit sjaj  zaftig, mislio je Miles, to je bio pravi izraz za tako raskono lijepu put. Nije je mogao nazvati punakom, ne samo zato to je to bio netoan opis nego i stoga to ta rije nije mogla doarati zanosnost njezine pojave. S izuzetkom onoga to se skrivalo iza zatitnih polja cetagandskih velikodostojnica, Miles nikada prije u ivotu nije vidio neto tako slasno enstveno.
Bogatstvo nije onima koji su u njemu uivali uvijek jamilo dobar ukus, ali kad se to ipak poklopi, rezultati su zadivljujui. Nosila je tamnocrvene, iroke hlae u komar-rskom stilu i odgovarajuu bluzu s dubokim izrezom.
Otkopana jakna etvrtastog kroja u kremastoj i plavoze-lenoj boji pridavala joj je notu suptilnosti. Nakit  diskretan. Kosa pretamna da bude plava, ali presrebrnasta da bi bila smea. Kratki pramenovi kovrali su joj se oko lica po komarrskoj modi. Pogledavi svog pratioca, osmjehnula se s mjeavinom zadovoljstva i uzbuenja, bez imalo treme. Glavno da proe kod tete Alys, poslije e se ona snai i sama. Miles produi korak kako bi sustigao Deliju i na-klonivi se, uputi drutvance unutra, kao da im on osobno poklanja sveanu veeru cara Gregora.
Proli su pregled carskih straara, a potom i provjeru majordoma, koji ih je, nakon to je utvrdio da ne nose nikakve pakete, prepustio Milesovu vodstvu. Zatim su napokon doli i do barunice Alys Vorpatril, ustoliene na klasinom poloaju u dnu stubita. Noas se odluila za veernju haljinu od tamnoplavog baruna obrubljenu zlatom, moda u znak posvete obiteljskim bojama Vorpa-trila, kojima je pripadao njezin odavno preminuli suprug. Koliko se Miles mogao prisjetiti, za njegova djeatva nije nosila nita osim golubinje sive boje za udovice, ali naposljetku je ipak odustala od korote, vjerojatno negdje u isto vrijeme kada je konano oprostila barunu Vorpatrilu to se dao ubiti na onako blesav nain za trajanja Vordaria-nova pretendenstva.
"Zdravo, Miles duo, zdravo Delia", pozdravi ih ona. Miles se naklonio nad rukom domaice, ali satnika Galenija i doktoricu Toscane ipak je predstavio na malo slu-beniji nain. Gospa Alys kimnula je s odobravanjem  Miles je osjetio olakanje im se uvjerio da je Ivan doista ispunio obeanje i dodao ih popisu gostiju kao to je i rekao, utedjevi im neugodnosti na ulazu. "Kao i obino, Gregor goste doekuje u Staklenoj dvorani", nastavi barunica Alys. "Za veerom ete biti za njegovim stolom, odmah do escobarske veleposlanice i njezina supruga  mi-
slila sam da bi bilo zgodno da za promjenu izmijeamo ga-laktike goste s domaima."
"Hvala, teta Alys." Miles je preko njezina ramena bacio pogled na vitki, poznati lik u sveanoj odori asnika koji je stajao u sjeni na vratima lijevo od stubita i tiho razgovarao s CarSigovim straarom. "Uh... Delia, bi li mogla Duvu i Laisi pokazati put do Staklene dvorane? Odmah u doi."
"Jasno, Miles." Delia se nasmijei Laisi, uvjebanom kretnjom podigne skute svoje haljine te povede Komarra-ne uz iroke stepenice.
"Kakva krasna mlada ena", izjavi barunica Alys, promatrajui njihov odlazak.
"Ah, misli na doktoricu Toscane?" pogodi Miles. "Znai, dobro je to sam je doveo."
"O, da. Ona je glavna nasljednica onih Toscanea, zna. Vrlo prikladna goa". Dojam izjave pomalo je pokvarila dodavi: "Za jednu Komarranku."
Svi mi imamo svoje mane. Zadaa gospe Alys sastojala se od toga da caru priputa Prikladne ljude; a Miles je upravo opazio drugog lana tima, ovjeka ija je zadaa bila da Gregoru puta samo Sigurne ljude. ef Carske sigurnosti Simon Illyan napokon je prestao razgovarati s CarSigovim straarom, koji gaje pozdravio i nestao s druge strane vrata. Iako ga Illyan ni osmijehom niti nekim drugim znakom nije pozvao da mu se priblii, Miles je ipak zaobiao gospu Alys i poao prema njemu, uhvativi ga prije negoli se stigao zaputiti za straarom.
"Gospodine." Miles mu uputi analitiarski pozdrav; II-lyan uzvrati svojom varijacijom, iznerviranim mahanjem vie nalik tjeranju nego pozdravljanju. ef CarSiga zaao je u ezdesete godine. Njegova je smea kosa bila protkana sjedinama, a uz naoko spokojno lice svojstvena mu bijae i neizbrisiva navika neprimjetnog stapanja s okoli-
nom. Veeras je oito upravo on vodio brigu o Carevoj osobnoj sigurnosti, to su dokazivali i majuna slualica kom-veze u njegovu desnom uhu i napunjeno smrtonosno oruje na oba njegova boka. Ili se noas ovdje zbivalo neto u to Miles nije bio upuen, ili se drugdje nije zbivalo nita dovoljno vano da Illyana prikuje uz Stoer, a rutinske je poslove ionako mogao prepustiti svom bezbojnom i pouzdanom zamjeniku Harocheu. "Je li vam tajnik prenio moju poruku, gospodine?"
"Da, porunice."
"Rekao mije da niste u gradu."
"I nisam bio. Sad jesam."
"Jeste li... vidjeli moje zadnje izvjee."
"Da."
K vragu. Rijei, Izostavio sam neto vano, zapinjale su mu u grlu. "Moram razgovarati s vama."
Uvijek zatvoreni Illyan inio se jo beizizraajnijim nego inae. "Ovo nije ni vrijeme ni mjesto za to."
"Naravno, gospodine. Kada?" "ekam daljnje informacije."
Krasno. Kad mu nisu govorili 'ekajte to urnije', morao je ekati, a onda jo i uriti. Ali bilo je oito da e se uskoro neto zbiti, jer zato bi inae Illyan tjerao Mile-sa da visi u Vorbarr Sultani uz zapovijed da se u Stoer mora javiti im dobije poziv. Ako se radi o novom zadatku, kog mi vraga to ne kae. U najmanju ruku bih mogao zapoeti s popisivanjem moguih problema. "Kako elite. Bit u spreman."
Illyan mu kimanjem stavi do znanja da moe otii. No dok se Miles okretao, doda: "Porunice..."
Miles se opet okrene prema njemu. "Jeste li se veeras sami dovezli?"
"Da. To jest, dovezao me satnik Galeni." "Ah." Najednom se uinilo daje Illvanov pogled privukla nekakva maglovito zanimljiva pojava iznad Mileso-va tjemena. "Otrouman ovjek, Galeni."
"Meni se tako ini." Odustavi od daljnjih pokuaja da iz Illvana veeras izvue bilo kakvu dodatnu informaciju, Miles je pohitao sustii svoje prijatelje.
Otkrio je da ga ekaju u irokom hodniku ispred Staklene dvorane; Galeni je prijateljski avrljao s Delijom, koja nije djelovala kao da joj se uri poi u dvoranu da potrai Ivana i sestru. Laisa je s oitom fascinacijom zvjerala oko sebe, razgledavajui runo izraene starine i arene sagove u suptilnim bojama to su prekrivali hodnik. Miles odeta s njom do ulatenog stola kako bi promotrili minuciozno izraenu intarziju s prizorom konja u trku, izvedenu u prirodnim nijansama razliitih vrsta drva.
"Sve to djeluje tako barravarski", povjeri se ona Mi-lesu.
"Je li to u skladu s vaim oekivanjima?" "Doista jest. to mislite, koliko je taj stol star  i to je prolazilo kroz glavu umjetnika koji ga je izradio? Mislite li daje ikad zamiljao nas, kako zamiljamo njega?" Vrcima osjetljivih prstiju prela je preko povrine ulatene mirisavim voskom i zatim se osmjehnula.
"Oko dvjesto godina, a na drugo pitanje, odgovor je, mislim, ne", odgovori Miles.
"Hm." Njezin osmijeh postade sjetan. "Neke od naih kupola starije su od etiristo godina. Ali Barravar se ipak doima starijim, iako to nije. Mislim da je arhainost dio vae sutine."
Miles se nakratko zamisli nad prirodom njezina svijeta. Uz jo etristotinjak godina teraformiranja, na Ko-marru e ljudi moda moi boraviti na otvorenom bez po-
moi maski za disanje. Za sada su jo uvijek obitavali u zatienim kupolama, jednako ovisni o tehnologiji koja im je pomagala da preive ubojitu hladnou svojeg svijeta, kao to su Betanci ovisili o svom paklenski vrelom pustinjskom planetu. Komarr nikad nije proivio Vrijeme izolacije niti je ispao iz glavnih galaktikih tokova. Naprotiv, svoje je postojanje dugovao upravo spretnom pecanju u tim tokovima, oslanjajui se pritom na svoje jedino vano prirodno bogatstvo: est crvotoina ija je meusobna blizina jamila njihovu praktinu primjenu. Zahvaljujui tim skonim tokama, komarrski lokalni svemir postao je raskrijem neksusa, a zatim, na njihovu nesreu, i stratekom metom. Barravar je imao jednu jedinu crvotonu rutu do galaktikog neksusa  i taje vodila ravno kroz Komarr. A tko ne moe kontrolirati vlastiti crvotoni prolaz, past e pod vlast onih koji to mogu.
Miles opet poe razmiljati u manjim, pa i privatnijim, posve ljudskim razmjerima. Bilo je oito da bi Galeni svoju odabranicu trebao povesti na isti barravarski zrak. Sigurno bi uivala u svim tim kilometrima nekomarrske divljine. Planinarenje, na primjer, ili ako joj arhainost toliko sviala
"Trebali biste nagovoriti Duva da vas odvede na jahanje", predloi joj Miles.
"Zaboga. Zar zna i jahati?" irom je rastvorila prediv-ne tirkizne oi.
"Ovaj..." Dobro pitanje. Pa, ako ne zna, priredit e mu Miles jedan intenzivni teaj. "Naravno da zna."
"Sutinski arhaino kao da podrazumijeva" Tu je spustila glas kao da eli s njim podijeliti neku tajnu "sutinski romantino. Ali nemojte me odati Duvu. On je takva cjepidlaka kad je u pitanju povijesna tonost. Uvijek prvo otpue svu vilinsku prainu."
Miles se nasmije. "Ne udi me. Ali mislio sam da ste i vi praktini, poslovni tip."
Njezin je osmijeh poprimio dozu ozbiljnosti. "Ja sam Komarranka. Moram biti praktina. Bez novostvorene vrijednosti nae trgovine, rada, prijevozne industrije, bankarstva i reciklae, Komarr bi opet spao na razinu pukog preivljavanja od koje je i krenuo. Moda ak i ispod nje. A od deset Komarrana, sedam bi na ovaj ili onaj nain umrlo."
Miles je zainteresirano trznuo obrvom; brojke koje je navela smatrao je pretjeranima, ali njezini su osjeaji oito bili iskreni. "Pa, ne bismo smjeli zadravati paradu. Da krenemo u dvoranu?"
I Galeni i on zauzeli su poloaje kraj svojih pratilja, a Miles ih je zatim poveo kroz oblinja dvokrilna vrata. Staklena dvorana bila je izduena prostorija u kojoj su se odravali prijemi. Jedan zid bio je prekriven visokim prozorima, a drugi visokim antiknim zrcalima, po emu je dobila i ime, u doba kada je staklo bilo rijetkost.
Gregor je veeras nastupao kao domain, a ne kao feudalni gospodar, pa je zato naprosto stajao kod ulaza u dvoranu, doekujui svoje goste u drutvu nekolicine vladinih ministara koje je ovamo dovukao specijalno za tu prigodu. Barravarski Car bio je ilav, gotovo mrav mukarac od otprilike trideset i pet godina, crne kose i tamnih oiju. Na sebi je imao dobro skrojenu civilnu odjeu, u najkonzervativnijem barravarskom formalnom stilu, uz tek blagi nagovjetaj boja obitelji Vorbarra na porubima i bonim avovima hlaa. Kada su mu to prilike doputale, Gregor je bio neobino tih mukarac. To nije bio sluaj ove veeri, kada se od njega oekivalo da odigra svoju Drutvenu ulogu. Ta mu dunost nije bila draga, ali obavljao ju je dobro, ba kao i sva svoja ostala zaduenja.
"Je li to on?" Laisa aptom upita Milesa, dok su ekali da skupina ispred njih prestane avrljati i produi dalje. "Mislila sam da e biti u onoj nevjerojatnoj vojnikoj odori koju obino nosi u svim vid zapisima."
"Oh, mislite na crveno-plavu paradnu? Nju odijeva samo za Ivanjsku smotru, Roendan i Zimoslavu. Njegov djed, car Ezar, bio je pravi general prije nego stoje postao car, pa se u uniformama osjeao kao u svojoj koi, ali Gregor se nikad nije osjeao vojnikom, iako je, barem po nazivu, glavni zapovjednik carskih snaga. Zato obino nosi odoru kue Vorbarra ili neto slino ovome to sad ima na sebi, kad god mu to doputa etiketa. Na emu smo mu svi beskrajno zahvalni, jer onda ni mi ne moramo nositi tu grozotu. Ovratnik gui, ma ne doputa normalno hodanje, a rese na izmama zapinju za sve ivo." Ni ovratnik sveane zelene odore nije zapravo bio mnogo ugodniji, dok su se visoke izme razlikovale samo po nedostatku resa, ali zbog svog niskog rasta Miles se redovito muio s duim maem koji je iao uz paradnu odoru.
"Shvaam", ree Laisa. Oi joj se zabavljeno zaiskrie.
"Ah. Mi smo na redu." Miles povede svoje malo stado naprijed.
Delia je Gregora poznavala itav svoj ivot, pa je nakon nekoliko rijei i smijeka u znak pozdrava stupila na stranu da prui priliku pridolicama.
"Da, satnice Galeni, uo sam za vas", ozbiljno ree Gregor, kada mu je Miles predstavio komarrskog asnika. Galeni je djeli sekunde djelovao kao da ne zna kako bi protumaio tu zabrinjavajuu vijest, na stoje Gregor uurbano dodao: "Samo dobre stvari."
Gregor se potom okrenuo prema Laisi i na trenutak ostao zateen. Brzo je doao k sebi i lagano se naklonio nad njezinom rukom, mrmljajui neto ljubazno i opti-
mistino o Komarru kao dobrodolom dijelu budunosti Carstva.
Kad su zavrili s formalnostima, Delia ih je kroz ratrkane grupice blistavo odjevenih gostiju povela u potragu za Ivanom i svojom sestrom. Nije bilo onakve guve kao za carev Roendan ili Zimoslavu. Laisa preko ramena pogleda prema Gregoru. "Zaboga. inilo mi se kao da se gotovo ispriava to ste nas osvojili"
"Pa, ne ba", odgovori joj Miles. "Ne moe se rei da smo imali izbora, posebno nakon cetagandske invazije preko vaeg prostora. Naprosto je izrazio aljenje zbog moebitnih osobnih potekoa koje je to prouzroilo, a ja bih rekao da i one ve polako jenjavaju. Ipak je prolo ve trideset pet godina. Multiplanetarna carstva zahtijevaju veliko akrobatsko umijee. Dodue, Cetagandanci svoje uspijevaju odravati ve stoljeima, iako ih ne bih ba izabrao za svoje politike uzore."
"Ne doima se tako neumoljiv kao u slubenim novinskim izvjeima, zar ne?"
"Pa, u stvarnom ivotu je vie sumoran, nego neumoljiv  naprosto takav ispada na vidu. Stoje moda i srea."
U tom im je trenutku prolaz privremeno zaprijeio mravi starac koji je uokolo klimatao uz pomo tapa; na njemu je labavo visjela neobino izblijedjela ultraformal-na paradna odora crvene i plave boje, koja je inae bila savrena do posljednje pojedinosti, ukljuujui tu i dva maa to su klepetala po njegovim koatim bokovima. Miles dograbi svoje goste i urno se povue, putajui ga da proe.
Laisa je sa zanimanjem promatrala nastalu situaciju. "A tko je taj stari general?"
"To vam je jedna od najslavnijih relikvija Vorbarr Sultane. General Vorparadijs je posljednji ivui Carski Revizor kojeg je imenovao osobno car Ezar."
"Djeluje prilino vojniki, za jednog revizora", sumnjiavo primijeti Laisa.
"Rije je o Carskom Revizoru, s velikim R", ispravi je Miles. "I velikim Car. Ovaj... svako drutvo se mora suoiti s onim Juvenalovim pitanjem: A tko e uvati same uvare? Carski revizori su barravarski odgovor na to. Revizori su svojevrstan spoj, pa, recimo, betanskog posebnog tuitelja, generalnog inspektora i minornog boanstva.
"Posao najee nema nikakve veze s raunovodstvom, premda je titula tako nastala. Prvi grofovi su zapravo bili ubirai poreza, a imenovao ih je banditski voa Voradar Tau. Oko naih nepismenih predaka poelo se vrtjeti toliko novca da su mnogi od njih neizbjeno razvili sklonost dugim prstima. Revizori su nadzirali grofove u carevo ime. Nenajavljeni dolazak carskog revizora, obino u pratnji carske konjice, esto bi za sobom povlaio neobina i krvava samoubojstva. I sami revizori u ta su vremena ee umirali nasilnom smru, ali kako su prvi carevi atentate vrlo dosljedno nagraivali spektakularnim masovnim smaknuima, revizori su postepeno postali zadivljujue nedodirljivi. Kae se da su mogli natrpati bisage zlatom i uokolo jahati praktiki bez uvara, i ne samo to ih nitko ne bi dirao, nego bi k tomu ispred njih potajice jahali razbojnici krei im put, samo da to hitnije i bez neugodnih zadravanja napuste njihov okrug. Osobno taj dio smatram legendom."
Laisa se nasmije. "Ali pria je sjajna."
"Ukupno bi ih trebalo biti devet", dometne Galeni. "Broj je tradicionalan, potjee jo sa stare Zemlje, a postoji nekoliko teorija o moguem podrijetlu. To je omilje-
na tema seminarskih radova studenata povijesti. Iako mislim da ih trenutano ima sedam."
"Imenuju ih doivotno?" upita Laisa.
"Ponekad", odgovori Miles. "Neki budu imenovani samo za pojedinane sluajeve. Kad je moj otac bio regent, imenovao je samo privremene revizore, premda je Gregor potvrdio nekoliko imenovanja kad je postao punoljetan. U svim pitanjima vezanim uz njihovu istragu, oni doslovno govore carevim Glasom. To je opet jedna barravarska specifinost. Ja sam jednom govorio Glasom svog oca grofa, dok sam istraivao jedno umorstvo u svom Okrugu. Neobino iskustvo."
"Zvui doista zanimljivo, sa socioloke toke gledita", ree Laisa. "to kaete da stjeramo generala Vorparadij-sa u neki kut i nagovorimo ga da nam pria o starim vremenima?"
"Ne, ne!" uasnuto je uzviknuo Miles. "Zanimljiva je njegova funkcija. Sam Vorparadijs je najubitaniji senilni stari vorski dave u Vorbarr Sultani. Vjeito dri monolog o tome kako su od Ezarovih dana sva mjerila otila k vragu," obino pritom bacajui znaajne poglede prema meni, "koji obino upotpunjuje detaljnim opisima svojih probavnih potekoa."
"Da", sloila se Delia Koudelka. "I stalno svima upada u rije tvrdei kako je Dananja Mlade Krajnje Neodgojena. Mlade je sve to ima ispod ezdeset godina."
"Sedamdeset", ispravi je Miles. "Mojeg oca i dalje naziva 'Piotrovim mlaim dekom.'"
"Jesu li svi revizori tako stari?"
"Pa, ne ba toliko stari. Ali vole birati umirovljene admirale i generale, jer je to zgodnije za one sluajeve kad treba tjerati strah u kosti neumirovljenim admiralima i generalima."
S uspjehom izbjegavi ubojitog generala, napokon su dostigli Ivana i Martvju Koudelku, no odmah ih je razdvojio majordomus, smjetajui ih za veeru u kitnjastoj Manjoj dvorani za objede. Milesu se inilo da je obrok dobro proao. Potrudio se postavljati poticajna pitanja escobar-skoj veleposlanici i strpljivo izdrati bujicu upita o svom slavnom ocu. Laisa je sjedila nasuprot njemu i odlino se drala u razgovoru s postarijim gospodinom iz escobarske svite. Gregor i satnik Galeni u nekoliko su pak navrata izmijenili istanane, obazrive primjedbe o odnosima izmeu Barravara i Komarra, prikladne za njene ui galaktikih gostiju. Milesu se sve vie inilo da nisu zavrili za Grego-rovim stolom samo zbog njega.
Laisine bistre oi ivnue kad je zaula kako joj Galeni prua, i Milesu jasno prepoznatljiv, lagvort o komarr-skom brodarstvu. Obratila se izravno Gregoru, preko glava Escobaraca. "Da, gospodaru. U stvari, Komarrski brodarski sindikat, za koji ja radim, izuzetno je zainteresiran za pitanje o kojem trenutno raspravlja Vijee ministara. Naime, podnijeli smo molbu za porezne olakice na svu zaradu koja se odmah ulae u daljnje kapitalne investicije."
Miles je u sebi zapljeskao njezinoj smjelosti da ve na predjelu lobira i samoga Cara  Nego, samo naprijed! Zato ne ?
"Da", odvrati Gregor, smjekajui se. "uo sam od ministra Racozvja. Bojim se da e protivljenje u Vijeu grofova biti estoko. Konzervativniji lanovi Vijea vjeruju da bi u naim golemim vojnim izdacima za obranu komar-rske skone toke trebali, khm, proporcionalno sudjelovati i oni koji na prvoj crti bojinice ive."
"Ali nesmetani rast kapitala u budunosti e osigurati iru osnovu za oporezivanje. Ako se ta sredstva prerano skrenu, to je... to je kao da ito za sjeme pojedete, umjesto da ga posijete."
Gregor podigne obrve. "Kakva korisna metafora, doktorice Toscane. Prenijet u je ministru Racozvju. Mogla bi naim provincijskim grofovima bolje lei od kompliciranih rasprava o skonoj tehnologiji kojoj ih Racozv uporno nastoji poduiti."
Laisa se nasmijeila. Gregor se nasmijeio. Galeni je praktiki cvao od sree. Laisa se, postigavi cilj, pametno povukla i skrenula razgovor na lake teme, tonije, na es-cobarske poglede na skonu tehnologiju, to je barem bila manje potencijalno eksplozivna tema od barravarsko--komarrske porezne problematike.
Za glazbu u plesnoj dvorani u prizemlju, bio je, kao i obino, zaduen Orkestar carske slube, sastavljen od bar-ravarskih vojnika koji se nisu isticali toliko ratnikom strau, koliko umjetnikom darovitou. Dirigent, postariji pukovnik, ve godinama bijae dio stalnog inventara Carske rezidencije. Gregor je slubeno otvorio ples od-vevi na podij barunicu Alys, a nakon nje, po pravilima etikete, niz goa po redoslijedu vanosti, na elu s esco-barskom veleposlanicom. Miles je iskoristio svoja dva plesa s visokom, plavokosom, lijepom Delijom. Nakon to je tako valjda promatraima dokazao nekog vraga, otiao je uvjebavati illvanovsko stapanje sa zidovima, usput promatrajui predstavu na podiju. Satnik Galeni moda nije plesao bog zna kako dobro, ali svakako je bio revan. Po isteku svojih dvadeset godina u Slubi kanio se posvetiti politici, pa je stoga metodino prikupljao sve potrebne vjetine.
Jedan od Gregorovih orunika priao je Laisi; kad ju je Miles opet ugledao stajala je suelice Gregoru, kreui se u ritmu zrcalnog plesa. Ba ga je zanimalo je li uspjela u razgovor ubaciti jo koju zgodnu reenicu o trgovinskim vezama. Prilika je bila sjajna, a ona je nije uludo troila; Komarrski brodarski sindikat bi joj za noanji rad stvar-
i
no trebao isplatiti nekakav bonus. Sumorni se Gregor ak nasmijao neemu to je rekla.
Kad se vratila do Galenija, koji je zajedno s Milesom izigravao privremeni potporanj zidu, oi su joj blistale. "Inteligentniji je nego to sam mislila", ree ona zadihano. "Slua... s nevjerojatnom koncentracijom. ovjek ima osjeaj da upija svaku pojedinost. Ilije sve to samo gluma?"
"Nikakva gluma", odvrati Miles. "Svega je svjestan. Ali Gregor mora jako paziti to govori, jer njegova rije doslovno ima teinu zakona. Da moe, bio bi srameljiv, ali ne daju mu."
"Ne daju mu? To zvui stvarno udno", odvrati Laisa.
Gregorovu je suzdranost imala prilike staviti na kunju jo tri puta, pleui s njim na intarzijama ukraenom podiju. Prijem je zavrio u pristojan i konzervativan sat prije ponoi. I Gregor je jednom ili dvaput nasmijao Laisu, pa se Miles poeo pitati nije li ipak pogreno opisao Gre-gora nazvavi ga srameljivim.
Ljudi su se ve naveliko razilazili kad se Miles konano uspio nai u Gregorovoj putanji kako bi nasamo porazgovarao s njim. Na njegovu alost, prvo to mu je Gregor rekao bilo je: "ujem da si Nam uspio Naeg kurira vratiti u gotovo jednom komadu. To je malo ispod tvojih uobiajenih standarda, nije li?"
"Ah. Vorberg je dakle stigao kui?" "Tako su mi rekli. to se tono dogodilo?"
"Dolo je do... vrlo neugodnog incidenta s automati-ziranim plazminim lukom. Sve u ti ispriati, ali... ne ovdje."
"Ba se veselim."
Tom se izjavom i on pridruio rastuem broju ljudi koje e Miles morati izbjegavati. K vragu.
"Gdje li si samo naao tu izuzetnu mladu Komarran-ku?" doda Gregor, gledajui u daljinu.
"Doktoricu Toscane? Nije li impresivna? Ne znam jesam li se vie divio njezinoj hrabrosti ili dekolteu. O emu ste to razglabali na podiju?"
"Ma uglavnom o Komarru... Ima li moda njezinu, ovaj, adresu u Sindikatu? Uostalom, nema veze, moe mi je Simon nabaviti. Skupa s kompletnim sigurnosnim izvjeem, htio gaja ili ne, bez svake sumnje."
Miles se nakloni. "CarSig postoji da vam slui, gospodaru."
"Budi dobar", promrmljao je Gregor. Miles se naceri.
Kad su se vratili u kuu Vorkosigan, Miles je dvoje Ko-marrana pozvao na pie prije nego to je stigao razmisliti o trenutanim logistikim problemima primanja gostiju. Galeni je ba htio uljudno odbiti, opravdavajui se sutranjim obvezama, kad je Laisa rekla: "O da, molim vas. Voljela bih vidjeti vau kuu, barune Vorkosigan. Ima tako slavnu povijest." Galeni je smjesta progutao ono stoje kanio rei i uputio se za njom u kuu, blago se osmjehujui.
Sve sobe u prizemlju nekako su se inile neprimjerenima za samo troje ljudi, jer bile su pregoleme, prenapuene sjenama i osjeajem zloslutnosti. Zato ih je Miles poveo na kat, u neusporedivo humaniji maleni salon, gdje se potom ustrao po sobi skidajui pokrivae s namjetaja da mogu sjesti. Svjetla je podesio na primjereno romantian kasnononi sjaj i u galopu preao nekoliko katova gore--dolje traei tri vinske ae i prikladnu bocu vina. U salon se vratio sopui.
Kada se opet naao u malenom salonu, otkrio je da je Galeni propustio iskoristiti svoju priliku. Daje skinuo pokriva samo s manjeg kaua, bili bi prisiljeni sjesti jedno
do drugoga, a ovako su oboje odabrali udobne, ali odvojene naslonjae. Stari, trezveni Galeni, ovjek koji je uvijek slijedio pravila, izgleda nije shvaao da njegova odabranica ezne za romantikom. Milesa je sve to neobino podsjealo na Tauru, kojoj su njezin stas, vrsta posla i in zauvijek nametnuli javnu ulogu osobe preopasne za izrugivanje. Istina, Laisa nije patila od previsoka rasta, ali bila je moda malo prebistra, malo previe optereena svijeu o svojim javnim i drutvenim obvezama. Ne bi ga nikad otvoreno pitala. Galeni joj je znao izmamiti smijeak, ali nije je nasmijavao. Taj nedostatak ikakva osjeaja za igru izmeu njih dvoje ozbiljno je zabrinjavao Milesa. Bez istananog smisla za humor seks ti je mogao dokrajiti zdrav razum.
Miles se trenutno stvarno nije osjeao kvalificiranim da Galeniju dijeli savjete o njegovu ljubavnom ivotu. Sjetio se opet Taurinih rijei: Pokuava ljudima pokloniti ono to i sam eli. Ma k vragu. Galeni je vel'ki deko, svoje demone moe otkrivati i sam.
Laisu nije bilo teko navesti da pria o poslu, iako je razgovor zbog toga bio pomalo neravnopravan; Miles i Galeni nisu joj, naravno, mogli s jednakom otvorenou govoriti o svojim, strogo povjerljivim zaduenjima. Uskoro su opet preli na temu koja im se cijelu veer provlaila kroz razgovor, a to je bila povijest odnosa izmeu Komar-ra i Barravara. Nakon osvajanja Komarra, obitelj Toscane neskriveno je kolaborirala s novim reimom, emu su dugovali i svoj sadanji visoki status.
"Ali ne moemo ih, zapravo nazivati kolaboratorima", junaki je ustrajao Miles. "Mislim da bi taj naziv trebalo ostaviti za one koji su suraivali prije barravarske invazije. To to su Toscaneovi odbili prigrliti koncept spaljene zemlje, ili preciznije, spaljenu komarrsku ideju kasnijeg otpora, ne znai da nisu bili patrioti. Naprotiv." Barravar-
I
ska invazija ni u snu se nije mogla nazvati situacijom u kojoj su svi neto dobili, ali oni koji su suraivali barem su znali kako otpisati svoje gubitke i nastaviti dalje. Samo generaciju poslije, uspjeh preporoene oligarhije koju su predvodili Toscaneovi svjedoio je o valjanosti njihove logike.
No za razliku od Galenija, iji je otac, Ser Galen, protratio ivot kujui jalove osvetnike planove, stav Tosca-neovih Laisi nije u nasljee ostavio neugodne veze zbog kojih se stalno mora iznova dokazivati. Ser Galena nisu spomenuli ni Miles ni Galeni. Miles se zapita to joj je Ga-leni uope rekao o svom pokojnom, suludom ocu.
Negdje na pola puta izmeu ponoi i zore, nakon to su dokrajili jo jednu bocu njegova najboljeg vina, Miles je tekom mukom dopustio snenom drutvu da se povue kuama. Zamiljeno je promatrao kako Galenijevo cestovno vozilo s kolnog prilaza skree na ulicu obavijenu tiinom noi, uz pozdrav samotnog CarSigova straara iz none smjene. Galeni je, kao i Miles, posljednjih deset godina utroio na opsesivnu gradnju karijere; prikrivene posljedice tih napora vjerojatno su ga uinile pomalo zaostalim u pitanjima ljubavi. Miles se samo nadao da Galeni nee Laisu zaprositi kao da joj nudi poslovnu suradnju, ali imao je neugodan osjeaj da za drukiji pristup Galeni nije imao smjelosti. ovjek naprosto nije imao dovoljno jak zalet. Zapravo mu je i pristajao taj njegovi uredski posao.
Ta te nee dugo ekati, Galeni. Uletjet e neki tip s vie petlje i odnijeti ti je ispred nosa, pohlepno je prisvajajui za sebe. Miles je veeras pokuao odigrati ulogu Babe, tradicionalne brane posrednice na Barravaru, ali nije mu se inilo da je Galeni postigao ikakav napredak. Posredno osjeajui seksualnu frustraciju za oboje svojih prijatelja, Miles se vrati u kuu. Brava na vratima automatski se zaklopila.
*     *
Polako se razodjenuo i sjeo na krevet, zurei u korri-konzolu s istim zloudnim intenzitetom kojim je maca Pafulja odmjeravala ljude koji su joj donosili hranu. Kom-konzola je utjela. Daj zazvoni, ti vraja stvari. Svi prirodni zakoni perverznog tempiranja nalagali su da ga II-lyan u svoj ured pozove ba sada, kada je bio i umoran i polupijan i nesposoban za suvisli razgovor. Sad, Uljane. Hou svoj zadatak! Sa svakim je satom bivao sve napetiji. Svaki je sat predstavljao jo jedan uludo baeni sat. A ako na Illvanov poziv bude ekao onoliko koliko bi mu trebalo da doputuje do Escobara i natrag, bit e u takvom stanju da e tepihe moi vakati i bez prethodnog napadaja.
Nakratko se zabavio milju da dovue jo jednu bocu i stvarno se napije, u nadi da e tako maginim putem stvarno poveati vjerojatnost da ga Illvan nazove. Ali munina i povraanje protok vremena obino ine subjektivno sporijim, a ne brim. Odbojne li mogunosti. Moda je Illyan zaboravio na mene.
Koji jad od vica; Illvan nita nije zaboravljao. Jer nije mogao. U davna vremena kad je on bio CarSigov porunik na pragu tridesete, ondanji car Ezar poslao ga je na daleku Illvricu, gdje su mu u mozak ugradili eksperimentalni eidetski1 ip za pamenje. Starom se Ezaru svidjelo imati hodajui magnetofon koji je sluao samo njegove zapovjedi. Sama tehnologija nikad nije doivjela komercijalnu primjenu, jer je ip u 90% sluajeva kod svojih nositelja nakon nekog vremena izazivao ijatrogenu2 shizofreniju. Nemilosrdni Ezar taj je postotak smatrao prihvatljivim rizikom; bolje reeno, smatrao je prihvatljivim da takav rizik na sebe preuzme neki lako zamjenjivi mladi asnik.
Eidetsko pomagalo korisniku pomae da vizualno upamti pojedinosti.
Ijatrogeni poremeaji nastaju kao posljedica lijenikih zahvata, pretraga ili naina lijeenja.
Svojim politikim potezima Ezar je tijekom ivota na slian nain likvidirao tisue vojnika nalik na Illyana.
No Ezar je nedugo nakon toga umro, a Illyan je poput lutajueg planetoida upao u orbitu oko admirala Arala Vorkosigana, koji se pokazao jednom od najveih politikih zvijezda itavog stoljea. Illvan je narednih trideset godina proveo na razne naine vodei Sigurnost za Mile-sova oca.
Milesa je doista zanimalo kakav je to bio osjeaj imati na raspolaganju trideset i pet godina uspomena, koje su sve bile jednako ive i dostupne kao i u trenutku nastajanja. Njegovu prolost nije mogla umiriti ona dobrodola ruiasta izmaglica zaboravljivosti. Moi u glavi odvrtjeti film svake pogreke koju si napravio, uz savren zvuk i boju... pa to je moralo nalikovati vjenom prokletstvu. Uope ga nije udilo to su nositelji ipa mahom poludjeli. Moda sjeanje na tue greke nije bilo tako bolno. Pred Illvanom je svatko brzo nauio paziti to govori. On je ovjeku mogao od rijei do rijei i od kretnje do kretnje ponoviti svaku idiotsku, glupu i nesmotrenu stvar koju je ikada izrekao.
Sve u svemu, Miles je sumnjao da bi mu se takav ip ba jako svidio, sve da je i bio medicinski kvalificiran za njega. Osjeao se dovoljno blizu shizoidnoj demenciji i bez dodatnih tehnolokih poticaja u tom smjeru, hvala lijepa.
Galeni je, s druge strane, djelovao ba poput bezizraajnog, nematovitog tipa koji bi bio idealan za nadmemo-riju, no Miles je imao razloga sumnjati da se iza tog paravana pritajilo neto znatno dublje, neto to je skrivao jednako tako dobro kao i teroristiku prolost svog oca, Ser Galena. Ne. Ni Galeni nije bio prikladan kandidat. On bi naprosto s uma siao tako tiho da bi napravio nevjerojatnu tetu prije nego to bi drugi uope shvatili to se zbiva.
Miles je piljio u komkonzolu, nastojei je snagom volje naturati da'asvijetli. Zov, ZoVl. Zovu Daj ^prokleti zadatak. Mii me odavde. Njezin k kao damu se  u gao. Naposljetku se okanio orava posla i otiao po jos jednu bocu vina.
ESTO POGLAVLJE
Protekle su jo dvije veeri prije nego to je osobna komkonzola u njegovoj spavaonici ponovno zazvonila. Mi-les je itav dan proveo sjedei kraj nje, ali ipak se trgnuo takvom silinom daje gotovo izletio iz sjedala. Namjerno je pustio da zazvoni jo jednom, nastojei umiriti uurbane otkucaje svog srca i uhvatiti dah. Dobro. To je sigurno to. Samo mirno, mali. Ne daj da Illyanov tajnik vidi kako te oblio znoj.
Bio je strahovito razoaran kad je vidio da lice to se pojavilo na vid ploi pripada njegovu roaku Ivanu. Oito je tek doao s posla u stoeru Carske slube i jo uvijek je bio odjeven u zelenu radnu odoru... a na ovratniku odore, iza bronane znake Operacija, koile su se ne crvene, nego plave etvrtaste oznake... Oznake satnika? Ivan nosi oznake satnika ?
"Hej, roae", ree Ivan veselo. "Kako ti je proao dan?" "Sporo." Miles je namjestio lice u uljudan osmijeh, nadajui se da uspijeva prikriti osjeaj tjeskobe u elucu.
Ivanov osmijeh postane iri; rukom je proao kroz kosu, epurei se. "Primjeuje li neto novo?"
Zna ti prokleto dobro da sam odmah primijetio. "Ima novog frizera?" glumatao je Miles.
"Ha." Ivan noktom kucne po oznakama, nato se zau kvrcaj.
"Zna, Ivane, lano se izdavati za asnika ubraja se u zloine. Istina, nisu te jo uhvatili..." Ivan je promaknut u satnika prije mene...?!
"Ha", ponovi Ivan samodopadno. "Od danas je slubeno. Od jutronje budnice sam u novom platnom razredu. Znao sam da se sprema, ali sam dosad utio. Mislio sam da zasluuje jedno malo iznenaenje."
"Kako je mogue da su tebe promaknuli prije mene? S kim ti to spava, do vraga?" izletjelo je Milesu s usana, prije negoli se uspio zaustaviti. Nije htio da mu glas za-zvui tako grubo.
Ivan slegne ramenima, smijuljei se. "Naprosto radim svoj posao. A pritom ne izvrem sva mogua pravila slube u draesne male origamije. Osim toga, ti si bio na bolovanju tko zna koliko dugo. Oduzmi sve to vrijeme pa e ispasti da sam po stau godinama ispred tebe."
Krvlju i kostima. Svaka je sekunda tog neeljenog bolovanja bila plaena krvlju i kostima i beskrajnim bolom, dragovoljno rtvovanima u slubi Cara. Krvlju i kostima, a oni promiu Ivana? Prije mene...?! Poelo ga je guiti neto opasno nalik bijesu, a u grlu mu poput pamuka za-pee neizgovorene rijei.
Promatrajui ga, Ivan se pokunji. Pa da, naravno, Ivan je od njega oekivao aplauz uz probavljivu mjeru sarkazma, oekivao je da e Miles s njim podijeliti ponos i veselje zbog njegova dostignua, jer takvi su uspjesi uvijek imali pomalo otuan okus ako si ih kusao sam. Miles se borio da obuzda svoje lice, rijei, misli. Pokuao je u glas vratiti dolian ton laganog zadirkivanja. "estitam, roae. Samo, sada kada si inom i platnim razredom dosegao takve visine, kakvom e se izlikom posluiti pred svojom
majkom da izbjegne vjenanje s nekim njenim vorskim pupoljkom?"
"Prvo me moraju uhvatiti", naceri se iznova ozareni Ivan. "Brz sam kao munja."
"Mm. Nemoj predugo ekati. Nije li i Tatya Vorventa nedavno popustila i udala se? Premda ti jo uvijek preos-taje Violetta Vorsoisson."
"Pa ne ba, udala se prolog ljeta", prizna Ivan.
"A Helga Vorsmvthe?"
"Nje se doepao jedan od industrijalac, prijatelj od ta-tice. Nije ak ni Vor. Ali je zato bogat k'o sam vrag. To je bilo prije tri godine. Boe, Miles, ti stvarno nisi u tijeku. Nema veze. Uvijek se mogu nabaciti nekoj mlaoj."
"Kako si krenuo, na kraju e se udvarati embrijima." A i mi ostali. "Sad nam se obija o glavu onaj izvitopereni omjer izmeu roenja muke i enske djece u vrijeme naeg roenja. Pa, estitam ti na promaknuu. Znam da si ga zaradio, iako se pravi da nita ne radi. Kladim se da e postati ef Operacija dok si rekao keks."
Ivan uzdahne. "Samo ako konano popuste i poalju me na nekakvu brodsku dunost da mogu upotpuniti svoj rezime. A u zadnje vrijeme jako krtare s njima."
"Naalost, krtare i na obuci. Svi se zbog toga bune."
"Ne znam nikog ispod ina komodora tko je nakupio vie brodskog staa od tebe, a sve si radio naopako", zavidno dometne Ivan.
"Ma da, samo to to obino bude klasificirano kao vojna tajna. Ti si meu rijetkima koji o tome neto znaju."
"Hou rei da nisi dopustio da te zaustavi nedostatak novaca. Ili pravila. Ili uvaavanje realnih injenica, barem koliko ja mogu vidjeti."
"Nisam nikad dopustio da me ita zaustavi. Tako se dobiva ono to eli, Ivane. To ti nee nitko servirati na
pladnju." Pa... Milesu u svakom sluaju nee. Ivan je bio srekovi kojem su stvari naprosto padale u krilo itavog ivota. "Ako ne moe pobijediti, promijeni pravila igre." Ivan podigne obrvu. "Ali ako nema igre, nije li pobjeda prilino besmislen koncept?"
Miles zastane. "Ree ti bezazleno, kao ona djeica iz Biblije. Morat u... razmisliti o tome." "Pazi da se ne umori, genijalac mali." Milesu je nekako polo za rukom nasmijeiti se, premda se nije tako i osjeao. Ivan je izgledao kao da je itav razgovor i njemu ostavljao lo okus u ustima. Najbolje da se povue prije nego to jo vie uprska stvar. Poslije e se pomiriti s Ivanom. Kao i uvijek. "Mislim da mi je bolje da poem."
"Da. Kad si ve tako pretrpan poslom." Ivan je s grimasom prekinuo vezu prije nego to je Milesova ruka uspjela dosei tipku za iskljuivanje.
Jednu punu minutu tiho je prosjedio za komkonzo-lom. Zatim je, onako sam, zabacio glavu unazad, a iz njega su, u nizu najprostakijih galaktikih psovki koje je znao, prema stropu spavaonice prosukljale sve nakupljene frustracije. Poslije mu je bilo malo bolje, kao daje uz prostote iz due izbacio i nekakav otrov. Zapravo nije zamjerao Ivanu na njegovu promaknuu, stvarno nije. Samo... samo... Je li njemu doista bilo samo do pobjeivanja? Ili je ipak jo uvijek elio da i drugi vide da je pobijedio? I tko su uope bili ti drugi? ovjek koji je udio za bogatstvom i slavom ionako nije imao to traiti u prokletom CarSi-gu. Uostalom, Illvan je znao, njegovi roditelji su znali, Gregor i svi ostali bliski ljudi koji su mu neto znaili znali su za admirala Naismitha, znali su to je Miles doista radio. Elena, Quinn, svi Dendarii. ak je i Ivan znao. Zbog kojeg vraga se uope trudim, ako ne zbog njih?
Pa... moda je to radio zbog djeda, ve trinaest godina pokojnog generala grofa Piotra Vorkosigana. Milesov pogled pade na djedov bode u kitnjastim koricama to je zauzimao poasno mjesto, tonije, mjesto bez suvinih otpadaka u zasebnoj polici na drugoj strani sobe. Na poecima svoje karijere Miles se od njega nije odvajao. ime je dokazivao... to? I kome to? Danas vie nikome nita.
Ustao je, priao polici te s nje pokupio bode, izvlaei otro sjeivo iz korica i promatrajui igru svjetla na plemenitom eliku. Po svojoj je antiknoj vrijednosti i dalje bio predivan, ali nije vie izazivao... onaj osjeaj daje Miles sudbinski povezan s njim. Ili se arolija posve izgubila ili je negdanja kletva naprosto izgubila mo. Sada je to bio tek jedan obian no. Gurnuo gaje nazad u korice i otvorivi dlan poloio na policu.
Osjeao je da gubi ravnoteu. Taj se dojam pojaavao sa svakim novim dolaskom kui, ali ovaj put bijae posebno snaan. Jo uvijek neobina odsutnost grofa i grofice djelovala je poput nagovjetaja njihove smrti. Tako bi to znai izgledalo da po cijeli dan mora biti grof Miles Vor-kosigan. Nije ba bio siguran da mu uloga odgovara.
Trebam... Naismitha. Ovaj gaje ukopljeni vorski ivot stvarno izbacivao iz takta. Samo, Naismith je bio skup hobi. Morao je imati dobar razlog ako je htio da CarSig nastavi financirati Naismitha, doslovce je od toga morao napraviti ivotnu zadau. A ime si danas opravdao svoje postojanje? Na to je pitanje admiral Naismith morao svakodnevno imati odgovor; u protivnom ga je ekala preuranjena smrt. Njegovu preivljavanju CarSigovi su raunovoe predstavljali jednako veliku prijetnju kao i neprijateljska paljba. Dobro... gotovo jednako tako veliku. Zavukavi ruku ispod koulje, preao je preko mree oiljaka na prsima.
Neto nije valjalo s tim njegovim novim srcem. Krv je dodue istiskivalo kako treba, sve su klijetke i srani zalisci bili u redu... rekli su mu da je uzgojeno iz njegova vlastitog tkiva, ali on je osjeao kao daje dobio srce nekog stranca... Stvarno, to due samuje u ovoj praznoj kue-rini, to si lui.
Zadatak. Trebao mu je zadatak. Onda e sve opet sjesti na svoje mjesto. Nije da je ikome elio zlo, ali umirao je od elje za kakvom otmicom, blokadom, nekim omanjim kolonijalnim ratom... ili jo bolje, za spasilakom misijom. Sloboda zatoenicima, tako je.
Sve si to radio. A ako si tako elio, zato onda nisi sretan ?
Apetit za adrenalinom je rastao, bar mu se tako inilo, u skladu s onime to gaje hranilo. Naismith je bio njegova nezdrava navika, bolesna potreba kojoj su bile potrebne sve jae i pogubnije doze da bi se odrala na istoj razini zadovoljenosti.
Svojevremeno se okuao u nekoliko opasnih sportova, onako eksperimentalno, da pokua utaiti glad. Nije se ba iskazao, dijelom i zato to naprosto nije imao vremena usavravati tehniku. Nedostajao mu je, osim toga, onaj dodatni ar opasnosti. Nije mu bilo pretjerano zanimljivo na kocku stavljati samo vlastiti ivot. Sportski su pokali ovjeku koji je u jednoj jedinoj rundi znao osvojiti ulog vrijedan deset tisua ljudskih ivota nalikovali na jeftino smee.
Jesem ti gajde, hou svoj zadatak. Illyane, zovi me!
Kad je poziv naposljetku doao, Miles je ba kunjao. Zvono gaje trglo iz popodnevnog drijemea u koji je zapao iscrpljen nedostatkom sna. Prethodnu no gotovo da nije sklopio oka, muno se vrtei u zaaranom krugu brige i beskorisnih spekulacija. Procijenio je da je u glavi uvje-
bao nekih tristotinjak verzija predstojeeg razgovora s II-lvanom, ali otprilike jedino u to je bio siguran bilo je da tristo prva verzija nee nalikovati nijednoj od njih. Na ekranu se pojavi lice Illvanova tajnika.
"Sada?" upita Miles, prije no to je ovjek ita uspio izustiti. Provukao je ruku kroz zaleanu kosu i protrljao pomalo utrnulu kou lica.
Tajnik je trepnuo, proistio grlo i izgovorio svoj, dobro uvjebani tekst. "Dobar dan, porunice Vorkosigan. ef Illvan nalae da se javite u njegov ured za sat vremena."
"Mogu ja i bre."
"Za sat vremena", ponovio je tajnik. "Stoer e poslati automobil po vas."
"Oh. Hvala." Nije imalo smisla traiti pojanjenje preko komkonzole; Milesov ureaj bio je bolje zatien od komercijalnih modela, ali razlika nije bila velika.
Tajnik je prekinuo vezu. Pa dobro, tako se barem imao vremena jo jednom istuirati hladnom vodom i pristojno se odjenuti.
Nakon to se okupao po drugi put toga dana, izvukao je iz ormara svjee izglaanu radnu zelenu odoru i stao premjetati svoju znaku s CarSigovim srebrnim oima na pravo mjesto na ovratniku, tono ispred  khm!  izubijanih crvenih porunikih oznaka koje je nosio ve osam prokletih godina. Oznake ina bile su duplikat, ali znake s Horusovim oima, izraene od molekularnih slojeva srebra koje nije gubilo sjaj, s tajnim uzorkom, svakom su se vojniku izdavale samo jedanput (komplet se sastojao od dva oka to su gledala lijevo i desno). Na poleini je bilo ugravirano ime i serijski broj, a jao si ga onome koji svoje znake izgubi. CarSigove je oi bilo jednako teko krivotvoriti kao i novac, a imale su i jednaku mo. Kad je Miles zavrio s odijevanjem, bio je tako dotjeran
kao da se sprema na razgovor s Carem. I dotjeraniji. Gre-gor ionako nije imao toliko izravan upliv na njegovu sudbinu kao to je sluaj s Illvanom.
Sve su to bile ritualne geste. Kada ljudi nisu bili u mogunosti uiniti nita istinski korisno, bili su skloni ispu-cavati nagomilanu energiju u beskorisnim, ali raspoloivim aktivnostima, poput primjerice minkerskog oblaenja. U prizemlje je ipak siao prerano, pa je ekao jo deset minuta da se pred glavnim trijemom pojavi cestovno vozilo CarSiga.
Ovaj put su vrata unutarnjeg IUvanova ureda bila otvorena. Tajnik mu je rukom dao znak da ue.
Illvan je podigao pogled sa svog golemog, poslom preoptereenog komkonzolnog stola i kimanjem uzvratio Milesov otriji-nego-obino analitiki pozdrav. Posegnuo je za komandama, nakon ega se vrata u vanjski ured zatvo-rie i zakljuae. Zakljuavanje je bilo neobian potez, pa je Miles morao zatomiti rastuu nadu da gaje ovaj put ekao neki prokleto veliki zadatak, neto to e biti pravi izazov.
Pripremili su mu stolicu, fino. Illvan je bio poznat po tome to je u stanju najveeg bijesa ovjeka ostavljao da stoji dok ne bi zavrio s vikanjem na njega. Iako se zapravo ne bi moglo rei da je Illvan ikada podizao glas; bio je skloniji osjeaje izraavati pomno odabranom i razornom rijeju. Miles ne samo da se divio takvom stilu, nego gaje i sam nastojao oponaati. No danas je iz CarSigova efa izbijala neuobiajena napetost. Uz to je bio jo mrkiji no inae. Miles se smjestio i kratko kimnuo glavom prema II-lyanu, pokazujui svom zapovjedniku da mu posveuje potpunu panju: Spreman sam. Ponimo.
Illvan se nije nagnuo naprijed, nego se zavalio u stolicu, prouavajui Milesa preko iroke crne povrine stola.
"Rekao si mom tajniku da si htio jo neto dodati svom posljednjem izvjeu?"
Sranje. Sada ili nikada. Prizna li sada postojanje svojeg malog zdravstvenog problema, to e sigurno minirati njegovo sudjelovanje u zadatku koji ga je oekivao. Onda nikada. Sam u srediti stvar, nakon zadatka. im budem mogao. "Vie nije bitno. Sto ima novo?"
Illyan uzdahne i samo jedanput zamiljeno zabubnja prstima po crnom staklu ispred njega. "Primio sam zabrinjavajue izvjee s Jacksonova Skrovita."
Miles uvue dah. Jednom sam tamo umro. "Admiral Naismith je u tim krajevima krajnje neeljen gost, ali zato sam ja spreman za uzvratni susret. to su gadovi sada napravili?"
"Ne radi se o novom zadatku, ni o novom izvjeu. Ovo se tie tvog zadnjeg... teko da to mogu nazvati zadatkom, jer ga ja nikad nisam zapovjedio. Tvoje zadnje tamonje avanture." Illvan podigne pogled prema njemu.
"Oh?" ree Miles oprezno.
"Konano su na povrinu isplivale cjelovite kopije medicinske dokumentacije tvoje specijalistice za krio-oivlja-vanje. Potrajalo je, jer je onaj uurbani odlazak Duronine grupe s Jacksonova Skrovita izazvao takvu zbrku da im se dokumentacija rasprila posvuda izmeu Escobara i Kue Fell. Ne moram ti ni rei da nam Kua Fell nije htjela dati nikakve dodatne podatke. Uraunaj tu jo i vrijeme koje je bilo potrebno da dokumenti stignu na obradu u moj analitiki odjel, te dok ih napokon nije paljivo proitao netko tko je shvatio njihovu vanost i implikacije. Trebalo nam je, sve u svemu, nekoliko mjeseci."
Milesov se eludac u hipu premetnuo u led, kao da se prisjea svoje zamrznute smrti. Odjednom je znao tono stanje svijesti osobe koja je pala/skoila/bila gurnuta s vrha neke vrlo visoke zgrade i iji je pad do trenutka
samog udarca o plonik subjektivno bio rastegnut poput vjenosti. Upravo smo napravili gadnu pogreku. O, da.
"Naravno, ono to mi najtee pada," nastavljao je Illvan, "nisu zapravo tvoji napadaji, ve to to si ih preu-tio CarSigovim lijenicima koji su se trudili pospjeiti tvoj povratak na dunost. Lagao si im, a laui njima, lagao si i meni."
Miles je progutao slinu, nastojei u svojoj paraliziranoj svijesti pronai neki nain da opravda ono to nije bilo mogue opravdati. Ako nije mogao opravdati, moda je mogao zanijekati. Zamislio se kako bezazleno cvrkue: Kakvi napadaji, gospodine? Ne. "Doktorica Durona... je rekla da e sami nestati." I rekla je to, k vragu, rekla je. "Ili... da bi mogli nestati", ispravi se on. "U to sam vrijeme mislio daje tako i bilo."
Illvan napravi grimasu. Sa stola je podigao kodnu karticu, drei je izmeu palca i kaiprsta. "Ovo je," ree on, "moje zadnje nezavisno izvjee iz dendariijske flote. Ukljuujui i medicinsku dokumentaciju tvoje brodske lijenice. Onu koju je uvala u svojoj kabini, a ne u uredu u brodskoj bolnici. Nije ih bilo lako pribaviti. Na njih sam ekao. Stigli su sino."
Imao je treeg promatraa. To sam mogao i misliti. Trebao sam se toga sam sjetiti.
"Misli li se ti i dalje nadmudrivati s nama ili smo zavrili s igricama?" doda Illyan suho.
"Ne, gospodine", apne Miles. A nije namjeravao aputati. "Nema vie igara."
"Dobro." Illvan se lagano zanjie na stolici i odbaci karticu nazad na stol. Izgledao je kao smrt. Miles se zapita kako li sada izgleda njegovo lice. Izbezumljeno, nagaao je, nalik nekoj ivotinji uhvaenoj u farovima cestovnog vozila koje juri prema njoj brzinom od stotinu kilometara na sat.
"Ovime" Illvan je rukom pokazao na kodnu karticu "si izdao ne samo svoje podreene, koji su ovisili o tebi, nego i nadreene, koji su u tebe imali povjerenja. I jo si to napravio svjesno, dokazivo tijelom porunika Vorberga. to ima rei u svoju obranu?"
Ako je taktika situacija loa, promijeni teren. Ako ne moe pobijediti, promijeni pravila. Toliko je bio napet da je morao skoiti sa stolice te je stao koraati amo-tamo ispred Illvanova stola. Povisio je glas. "Devet godina sam vam sluio tijelom i krvlju, a nakrvario sam se, gospodine. Pitajte Marilacance kako sam dobro sluio. Pitajte stotine drugih. Obavio sam preko trideset misija, a od toga se samo dvije mogu uvjetno nazvati neuspjehom. Desecima puta sam stavljao ivot na kocku za vas, doslovno sam izgubio ivot. Zar to najednom vie ne igra nikakvu ulogu?"
"Igra" Illvan udahne "i te kakvu. Zato ti i nudim otpust iz zdravstvenih razloga i ansu ouvanja ugleda, ali samo pod uvjetom da smjesta da ostavku."
"Ostavku? Da napustim posao? To ti smatra uslugom"? CarSigje uspijevao zatakati i gore skandale od ovoga  znam da bi mogao napraviti vie, samo da hoe!"
"Ovo je najbolji nain. Ne samo za tvoje dobro, nego i za dobro tvog imena. Razmotrio sam to iz svakog kuta. Tjednima razmiljam o tome."
Zato me pozvao kui. Ne zbog zadatka. Zadatak nije ni postojao. Samo ovo. Nije jo ni poelo, a ve sam bio sje-ban. Bez anse.
"Nakon to sam trideset godina sluio tvom ocu," nastavljao je Illvan, "ne mogu uiniti nita manje. Ni vie."
Miles se ukoio. "Moj otac... da je ovo zatraio? On zna?"
"Ne jo. Taj u zadatak prepustiti tebi. Stvarno mi nije do toga da mu predajem ovakvo zavrno izvjee."
Rijetko kukaviki potez za jednog Illvana, ali istovremeno i jeziva kazna. "Zahvaljujui utjecaju mog oca", ree Miles gorko. "Jaka usluga."
"Vjeruj mi, da nije tvojih zasluga, na koje se s pravom poziva, ovakvu milost ne bi ti mogao osigurati nikakav otac. Tvoja e se karijera okonati tiho, bez javnog skandala."
"Nego to", teko je disao Miles. "Jako zgodno. Ne samo da si mi zaepio usta, nego se k tomu neu moi ni aliti."
"Od srca ti savjetujem da ne tjera stvar pred vojni sud. Ovo je najpovoljnija presuda koju e ikada dobiti, ovako privatno, u etiri oka. Bez ikakve elje da budem duhovit moram ti rei da ti je sluaj na toliko klimavim nogama da nema nikakve anse." Illvan kucne po kodnoj kartici da naglasi svoje rijei. Njegovo lice je doista jasno pokazivalo da mu nije do ale. "Na temelju ovih dokumentiranih svjedoanstava, bez spominjanja ostalih dokaza, mogu ti rei da bio sretan da se izvue samo s neasnim otpustom, bez dodatne kazne."
"Jesi li razgovarao s Gregorom?" zahtijevao je Miles. Carska Usluga, njegova posljednja obrana u sluaju nude, ona za koju se zaklinjao da bi radije umro nego je zatraio
"Jesam. Nadugo i nairoko. Cijelo smo jutro vijeali o tome." "Oh."
Illvan pokae rukom prema komkonzoli. "Pripremio sam tvoj dosje, da moe sve potpisati ovdje i sada. Otisak dlana, snimka mrenice i gotovo je. Tvoje odore... nisu dole iz vojnih duana, pa ih ne mora vratiti, tradicionalno moe zadrati i oznake ina, no naalost moram zatraiti da mi preda Horusove oi."
I
Miles, okreui se na peti, zaustavio je ruke na pola puta do ovratnika prema kojem su zatitniki poletjele. "Ne moje oi! To nije... istina, mogu objasniti, mogu" Rubovi i povrine predmeta u sobi, stol s komkonzolom, stolice i Illvanovo lice odjednom su izgledali izotrenije nego prije, kao da ih je proela nekakva pojaana mjera stvarnosti. Oblak zelene vatre rasprsnuo se u raznobojne konfete koji su se nadvili nad njim, Ne/
Kad se osvijestio, leao je leima ispruen na Illvano-vu tepihu. Iznad njega je lebdjelo napeto i zabrinuto Illya-novo lice, blijedo kao da u njemu nema ni kapljice krvi. Neto mu je bilo umetnuto u usta  okrenuo je glavu i ispljunuo stilus, svjetlosnu olovku s Illvanova radnog stola. Ovratnik mu je bio raskopan  dotakao ga je rukom  ali srebrne oi su jo bile na svom mjestu. Na trenutak je samo leao.
"Pa", ree napokon slabanim glasom. "Pretpostavljam da si imao to vidjeti. Koliko je trajalo?"
"Otprilike" Illvan baci pogled na sat "etiri minute."
"Uobiajeno."
"Lezi mirno. Pozvat u bolniara."
"Ne trebam nikakvog prokletog bolniara. Mogu hodati." Pokuao je ustati. Jedna noga mu klecne i on opet padne, licem zagnjurivi u tepih. Lice mu je bilo je ljepljivo  oito je pri prvom padu udario usta, koja su oticala, te nos, koji je krvario. Illvan mu je pruio maramicu i on je pritisne uz lice. Koju minutu kasnije, teka je srca dopustio Illvanu da mu pomogne sjesti u stolicu.
Illvan sjedne na sam rub stola, promatrajui ga. Pazei na njega, kao i uvijek. "Znao si", ree Illyan. "I lagao si. Meni. I to u pismenom obliku. U tom prokletom krivo-
tvorenom izvjeu profukao si... sve. Prije bih posumnjao u svoj ip za pamenje nego u tebe. Zato, Miles? Zar si se toliko uspaniio?" U njegov se ravnomjerni glas ulijevala bol, kao krv u modricu.
Da. Toliko sam se uspaniio. Nisam htio izgubiti Nai-smitha. Nisam htio izgubiti... sve. "Sad to vie nije vano." eprtljavo je dohvatio ovratnik. Njegove drhtave ruke s jednom oznakom iupae i dio zelenog sukna. Naslijepo je gurnuo oznake prema Illvanu. "Evo. Pobijedio si."
Illvan zaklopi aku sa znakama. "Sauvaj me Boe," ree on tiho, "jo jedne takve pobjede."
"Fino, krasno, daj mi plou za oitavanje dlanova. Ske-niraj mi mrenicu. Da ovo sranje ve jednom privedemo kraju. Dosta mi je CarSiga i dosta mi je kusanja CarSigo-vih govana. Gotovo je. Ba dobro." Nije mogao zaustaviti drhtanje koje se u vrelim valovima irilo iz dna njegova eluca. Hvatala ga je strava pri pomisli da bi se mogao rasplakati pred IUvanom.
Illvan je opet sjeo u stolicu okreui svoju stisnutu aku prema sebi. "Uzmi si nekoliko minuta vremena da se smiri. Zapravo, koliko god ti treba. Zatim otii u moju kupaonicu i umij lice. Neu otkljuati vrata dok ne bude bio u stanju izii van."
udno je tvoje milosre, Uljane. S kakvom me samo uljudnou ubija. Ipak je kimnuo i oteturao u malenu II-lvanovu kupaonicu. Illvan gaje otpratio do ulaza, a zatim ga je, vidjevi da e ovaj put moi ostati na nogama, ostavio samoga. Krvavo i opustoeno lice koje je ugledao u zrcalu doista nije bilo za pokazivanje. Zadnji put kada se suoio s takvim licem, bilo je onoga dana kada je poginuo narednik Bothari, osim to je sada izgledao stotinu godina stariji. Illjan ne eli osramotiti veliko ime. A to ne bih trebao ni ja. Paljivo se umio, iako mu nije uspjelo uklo-
niti sve krvave mrlje s poderanog ovratnika i raskopane koulje krem boje ispod jakne.
Vratio se i krotko sjeo, doputajui IUvanu da mu prui plou za oitavanje dlana, na kojoj je ostavio svoj otisak te da mu skenira mrenicu i snimi slubeni, saeti tekst njegove ostavke. "U redu. A sad me pusti van."
"Miles, jo se trese."
"I trest u se jo neko vrijeme. Proi e. Molim te, pusti me van."
"Pozvat u ti automobil. I ispratiti te do njega. Ne bi trebao biti sam."
O, da, trebao bih. "Kako hoe."
"eli li poi ravno u bolnicu? Mislim da bi morao. Kao asno otputen veteran, ima pravo na tretmane u Carskoj vojnoj bolnici ne samo preko svog oca, nego i u vlastito ime. Ja sam... mislio da bi to moglo biti vano."
"Ne. elim kui. Time u se baviti... poslije. Kronino je, ne kritino. Sljedei e napad vjerojatno nastupiti za mjesec dana, ako sve bude kao do sada."
"Trebao bi poi u bolnicu."
"Upravo si" odmjeri ga Miles pogledom "izgubio pravo da mi zapovijeda. Ako te smijem podsjetiti. Si-mone."
Illvan je rastvorio dlan da pokae kako nevoljko poputa. Otiao je za svoj stol i pritisnuo tipku koja je otkljuavala njegova vrata. Na trenutak je rukom protrljao lice, kao da s njega pokuava izbrisati osjeaje. I tu tekuinu to mu je oblijevala oi. Milesu se inilo da gotovo moe osjetiti hladovit daak s kojim su suze isparavale s Illya-novih oblih jagodica. Kad se Illvan ponovo okrenuo prema njemu, lice mu je bilo bezizraajno i zatvoreno kao i uvijek.
Boe, kako me boli srce. I glava. I eludac. I svaki djeli njegova bia. Ustao je i otiao do vrata, otresajui Illya-novu nesigurnu ruku ispod svog lakta.
Vrata se otvorie s tihim siktajem, otkrivajui s druge strane trojicu mukaraca koji su zabrinuto straarili ispred njih: Illyanova tajnika, generala Harochea i satnika Galenija. Galenijeve se obrve podigoe, gledajui u Milesa; Miles je prepoznao toan trenutak kada je primijetio ovratnik lien simbola dunosti, jer mu se u taj mah oi zapanjeno rairie.
Ljudi moji, Duv, to ti to misli? Da mu nadvikivanje nije bilo dovoljno, pa se s Illvanom jo i potukao? Da je pobjenjeli Illyan na silu otrgnuo CarSigove oi s Mileso-ve tunike? Neizravni dokazi znaju biti tako uvjerljivi.
Harocheove usne se rastvorie s uzdahom uznemirenog iznenaenja. "Koji vrag...?" Pokretom ruke se obraao Illyanu.
"Ispriajte nas." Illyan je izbjegavao poglede dok se proguravao kraj njih. Okupljeni CarSigovi asnici se okrenue za njima, promatrajui kako se nesretni par udaljava prema hodniku i skree ulijevo.
SEDMO POGLAVLJE
Bolno svjestan da ga prate oi CarSigova vozaa, Miles je paljivo proao kroz ulazna vrata kue Vorkosigan. Nije dopustio da mu ramena klonu sve dok se vrata za njim nisu konano zatvorila. Strovalio se u prvu stolicu na koju je naiao, ne skidajui prekriva. Prolo je jo sat vremena prije nego to je prestao drhtati.
Naposljetku ga na noge nije podigla sve jaa tama, nego pritisak u mjehuru. Naa su tijela nai gospodari, a mi njihovi zatoenici. Sloboda zatoenicima. Cim je ustao i poeo se kretati, obuzela ga je elja da opet bude nepokretan. Trebao bih se napiti. To je u ovakvim situacijama tradicija, zar ne? Iz podruma je pokupio bocu brendija. Vino mu nije bilo dovoljno otrovno. Ta je provala aktivnosti naglo zamrla kad je dospio do najmanje prostorije koju je mogao pronai, sobika na treem katu, koji bi se, da nije imao prozor, mirne due mogao proglasiti ormarom. Neko je u njoj ivio neki sluga, a danas se ju je zauzimao tek visoki stari naslonja. Iscrpljen naporom da doe do brendija, izgubio je svaku ambiciju da ga otvori. Skutrio se onako malen u tom velikom naslonjau.
Na sljedeem putovanju do kupaonice, koje se zbilo nakon ponoi, uzeo je djedov bode i ponio ga sa sobom u sobicu, gdje ga je odloio kraj zapeaene boce brendija,
na stoli sa svjetiljkom nadohvat lijeve ruke. Iako ga bode nije privlaio nita vie od brendija, utroio je nekoliko trenutaka na poigravanje s njime. Putajui da svjetlost klizne niz otricu, prislonio je bode uz svoja zapea i potom grlo, pratei liniju ve postojeih tankih oiljaka koje je zaradio kada su ga pripremali za krio-zamrzava-nje. Definitivno grkljan, ako se uope odluim na to. Sve ili nita, nema zezanja.
Ali umiranje je ve probao i ono mu nije nimalo pomoglo. Smrt nije nudila ni misterij ni nadu. Postojala je osim toga i grozna mogunost da bi isti oni ljudi koji su proli put toliko rtvovali kako bi ga oivjeli mogli poeljeti da to ponove. I da uprskaju stvar. To jest, da jo gore uprskaju stvar. Ve je bio svjedokom poluuspjenih krio--oivljavanja, u kojima su umovi na razini biljke ili ivotinje slomljeno cviljeli u neko ljudskim tijelima. Ne. Nije elio umrijeti. Barem ne tamo gdje su mu mogli pronai tijelo. Naprosto u ovom trenutku nije mogao podnijeti to to je iv.
San, to utoite na pola puta izmeu ivota i smrti, odbijalo mu je otvoriti vrata. No ako bude dovoljno dugo sjedio, naposljetku e valjda ipak zaspati. Sigurno hoe.
Ustaj. Ustaj i bjei, to moe bre. Vrati se Dendarii-ma, prije negoli te CarSig ili bilo tko drugi uspije zaustaviti. Sad je imao ansu, Naismith je imao ansu. Posljednju ansu. Idi. Idi. Idi.
I tako je sjedio, zgrenih miia, dok mu je litanija o bijegu bubnjala u glavi.
Otkrio je da ne mora onako esto ustajati ako prestane piti vodu. I dalje nije mogao zaspati, ali pred zoru su mu misli poele tei sporije. Jedna misao svakih sat vremena. To je bilo u redu.
Kroz prozor je u sobu opet prodrla svjetlost, a svjetlo svjetiljke kraj nje je izgledalo blijedo i bezbojno. Preko iz-
SEDMO POGLAVLJE
Bolno svjestan da ga prate oi CarSigova vozaa, Miles je paljivo proao kroz ulazna vrata kue Vorkosigan. Nije dopustio da mu ramena klonu sve dok se vrata za njim nisu konano zatvorila. Strovalio se u prvu stolicu na koju je naiao, ne skidajui prekriva. Prolo je jo sat vremena prije nego to je prestao drhtati.
Naposljetku ga na noge nije podigla sve jaa tama, nego pritisak u mjehuru. Naa su tijela nai gospodari, a mi njihovi zatoenici. Sloboda zatoenicima. Cim je ustao i poeo se kretati, obuzela ga je elja da opet bude nepokretan. Trebao bih se napiti. To je u ovakvim situacijama tradicija, zar ne? Iz podruma je pokupio bocu brendija. Vino mu nije bilo dovoljno otrovno. Ta je provala aktivnosti naglo zamrla kad je dospio do najmanje prostorije koju je mogao pronai, sobika na treem katu, koji bi se, da nije imao prozor, mirne due mogao proglasiti ormarom. Neko je u njoj ivio neki sluga, a danas se ju je zauzimao tek visoki stari naslonja. Iscrpljen naporom da doe do brendija, izgubio je svaku ambiciju da ga otvori. Skutrio se onako malen u tom velikom naslonjau.
Na sljedeem putovanju do kupaonice, koje se zbilo nakon ponoi, uzeo je djedov bode i ponio ga sa sobom u sobicu, gdje ga je odloio kraj zapeaene boce brendija,
na stoli sa svjetiljkom nadohvat lijeve ruke. Iako ga bode nije privlaio nita vie od brendija, utroio je nekoliko trenutaka na poigravanje s njime. Putajui da svjetlost klizne niz otricu, prislonio je bode uz svoja zapea i potom grlo, pratei liniju ve postojeih tankih oiljaka koje je zaradio kada su ga pripremali za krio-zamrzava-nje. Definitivno grkljan, ako se uope odluim na to. Sve ili nita, nema zezanja.
Ali umiranje je ve probao i ono mu nije nimalo pomoglo. Smrt nije nudila ni misterij ni nadu. Postojala je osim toga i grozna mogunost da bi isti oni ljudi koji su proli put toliko rtvovali kako bi ga oivjeli mogli poeljeti da to ponove. I da uprskaju stvar. To jest, da jo gore uprskaju stvar. Ve je bio svjedokom poluuspjenih krio--oivljavanja, u kojima su umovi na razini biljke ili ivotinje slomljeno cviljeli u neko ljudskim tijelima. Ne. Nije elio umrijeti. Barem ne tamo gdje su mu mogli pronai tijelo. Naprosto u ovom trenutku nije mogao podnijeti to to je iv.
San, to utoite na pola puta izmeu ivota i smrti, odbijalo mu je otvoriti vrata. No ako bude dovoljno dugo sjedio, naposljetku e valjda ipak zaspati. Sigurno hoe.
Ustaj. Ustaj i bjei, to moe bre. Vrati se Dendarii-ma, prije negoli te CarSig ili bilo tko drugi uspije zaustaviti. Sad je imao ansu, Naismith je imao ansu. Posljednju ansu. Idi. Idi. Idi.
I tako je sjedio, zgrenih miia, dok mu je litanija o bijegu bubnjala u glavi.
Otkrio je da ne mora onako esto ustajati ako prestane piti vodu. I dalje nije mogao zaspati, ali pred zoru su mu misli poele tei sporije. Jedna misao svakih sat vremena. To je bilo u redu.
Kroz prozor je u sobu opet prodrla svjetlost, a svjetlo svjetiljke kraj nje je izgledalo blijedo i bezbojno. Preko iz-
noenog arenog tepiha polako je puzao osunani etverokut oblikovan okvirom prozora. Spor poput njegovih misli, kreui se slijeva prema sreditu i potom nadesno, da bi potom nestao.
S dolaskom sumraka, utiali su se i zvukovi gradske vreve izvana. Ali njegov maleni mjehur osobnog mraka od ostatka svijeta i dalje bijae izoliran jednako dobro kao da je krio-komora.
Udaljeni glasovi dozivali su njegovo ime. Ivan je. Bljak. Ne elim razgovarati s Ivanom. Nije se odazivao. Ako nita ne kae, ako nita ne napravi, moda ga nee nai. Moda opet odu. Suhih je oiju zurio u napuklinu u tronom zidu od buke, ve satima jedini preostali dio vidokruga.
Trik nije upalio. Zau se odjek izama u hodniku ispred sobika. A onda i Ivanov glas, kako svom silinom, parajui ui, urla: "Ovdje je, Duv! Naao sam ga!"
Jo koraka, dugih, brzih i tekih. U njegovo vidno polje doleluja Ivanovo lice, zaklanjajui zid. Ivan se na-mrti. "Miles? Jesi doma, mali?"
Galenijev glas. "Moj Boe."
"Ne paniari", odvrati mu Ivan. "Napravio je pametnu stvar i oblokao se." Zatim podigne zapeaenu bocu. "Pa... moda ipak nije." Malko je pogurnuo no izvaen iz korica. "Hm."
"Illvan je bio u pravu", promrmlja Galeni.
"Ne... nuno", ree Ivan. "Kad ovo vidi jedno dvadeset peti put, vie se uope ne uzrujava. To je samo... neto to povremeno izvede. Da se htio ubiti, to bi ve odavno uinio."
"Jesi li ga ve viao u ovakvom stanju?"
"Pa... moda ne ba u ovako gadnom..." Ivanovo napeto lice opet mu je zaprijeilo pogled na buku. Mahnuo je rukom ispred Milesovih oiju.
"Nije ni trepnuo", nervozno primijeti Galeni. "Moda... ga ne bismo smjeli dirati. Zar ne misli da bismo trebali zatraiti medicinsku pomo?"
"Misli psihijatrijsku? Ni sluajno. To je zbilja grozna ideja. Da ga se psihii ikad dokopaju, ne bi ga vie putali iz aka. Ne. Ovo je obiteljska stvar." Ivan se odluno ispravi. "Ja znam to nam je initi. Doi." "Je li pametno da ga ostavljamo samog?" "Jasno. Ako se nije micao jedan i pol dan, ionako nee daleko dospjeti." Ivan zastane. "Ali ponesi no. Za svaki sluaj."
Potom otoptae van. Milesove spore misli procesirale su informacije tempom od jedne misli na svakih etvrt sata.
Otili su. Ba dobro. Moda se ne vrate. No nato se, avaj, opet pojavie.
"Ja u ga primiti za ramena," nareivao je Ivan, "a ti ga uhvati za noge. Ne, bolje mu prvo izuj izme." Galeni ga poslua. "Bar se nije ukoio." Upravo suprotno, sav sam omlohavio. Ukoenost bi zahtijevala stanoviti napor. izme tresnue na pod. Ivan je svukao tuniku odore i podvinuo rukave svoje koulje s okruglim ovratnikom, a zatim je podvukao ruke ispod Milesovih pazuha, pritom ga podiui. Galeni dohvati njegove noge kako mu je Ivan savjetovao.
"Laki je nego to sam mislio", ree Galeni. "Da, ali trebao bi vidjeti Marka", odgovori Ivan.
Zajedno ga ponesoe niz uske stube za poslugu izmeu treeg i drugog kata. Moda su ga nosili u postelju. To bi mu utedjelo trud. Moda tamo uspije zaspati. Moda se, ako bude imao puno sree, ne probudi sve do sljedeeg stoljea, kada e od njegova imena i svijeta u umovima ljudi ostati samo neka izobliena legenda.
No produili su kraj Milesove spavaonice i nespretno ga unijeli u nikad obnavljanu staru kupaonicu u dnu hodnika. A u njoj se nalazila starinska eljezna kada stara barem jedno stoljee, toliko velika da bi u njoj, ako treba, neveliki djeaci mogli i zaplivati.
Kane me utopiti. Jo bolje. Dopustit u im. "Jen' dva tri na tri?" upita Ivan Galenija. "Samo tri", odgovori Galeni. "Moe."        \
Kad su zamahnuli njime preko ruba kade, Miles je po prvi put ugledao to gaje tamo ekalo. Tijelo mu se pokualo zgriti, ali izdali su ga neupotrebljavani, uklijeteni miii, a njegovo osueno grlo zaustavilo je vrisak bijesa.
Stotinjak litara vode. U kojoj je plutalo oko pedeset kilograma kocaka leda.
Sunovratio se u tu groznu studen. Ivanove duge ruke posve ga uronie.
Na povrinu je izronio urlajui: "Ledena vod", na to ga Ivan opet gurne u vodu.
Kad je opet doao do daha: "Ivane, govno jedno jeb"
Kad je izronio po trei put, glas mu je konano naao svoj izraz u nemutom zavijanju.
"Aha!" groktao je Ivan od sree. "I mislio sam da e te to trgnuti!" Usput je dobacio Galeniju, koji se izmaknuo da izbjegne divlje prskanje vode: "Sve otkako je kao asnik za vrijeme radio u logoru Permafrost, nita tako ne mrzi kao hladnou. ic nazad, mali."
Miles se uspio istrgnuti iz Ivanova stiska, ispljunuo je mrzlu vodu, izverao se iz kade i pljusnuo na pod. Tu i tamo po njegovoj su razmoenoj odori bile prilijepljene kockice leda, a neke su mu klizile i niz vrat. Zamahnuo je rukom stisnutom u aku i usmjerio je ravno na iscereno lice svog roaka.
Njegova aka se spojila s Ivanovom bradom uz ugodno mesnat zvuk; uivao je u boli koju je osjetio. Ovo mu je bilo prvi put u ivotu daje uspjeno odalamio Ivana.
"Hej!" jauknuo je Ivan, izmiui se. Milesov je sljedei udarac otiao u prazno, jer se Ivan sada mudro drao na distanci, van Milesova dosega. "Mislio sam da ti od takvih stvari pucaju kosti!"
"Vie ne", soptao je Miles. Prestao je zamahivati, ali je i dalje drhtao.
Ivan protrlja vilicu, podiui obrve. "Je li ti sada bolje?" upita nakon kratke utnje.
Miles mu odgovori bujicom psovki, skidajui posljednjih nekoliko kockica leda sa svoje odore i bacajui ih, zajedno s uvredama, na Ivanovu glavu.
"To mije drago uti", srdano mu odvrati Ivan. "A sad u ti rei to e uiniti, a ti e me posluati. Prvo, otii e u svoju sobu i svui sa sebe tu mokru odoru. Onda e izdepilirati tu odurnu neobrijanu bradurinu i istuirati se vruom vodom. A onda e se obui. Nakon ega te vodimo na veeru."
"Ne ide mi se van", mrmljao je Miles nadureno. "Jesam li te pitao za miljenje? Duv, jesi li ti uo da traim izjanjavanje betanskog tipa?" Duv je fascinirano odmahnuo glavom. "Dobro", nastavio je Ivan. "Mi ne elimo uti nikakve prigovore, a ti nema izbora. U zamrzivau u podrumu
ima jo pedeset kilograma leda, a ti jako dobro zna da se neu ustruavati da ga i upotrijebim."
Miles je na Ivanovu licu jasno vidio posvemanju, tovie, entuzijastinu iskrenost ove prijetnje. Njegove se otre rijei pretvorie u neugodni, ali popustljivi siktaj. "Uivao si", progunao je naposljetku.
"Da zna da jesam", otpovrnu Ivan. "Idi se obui."
Ivan vie nije previe dodijavao Milesu, sve dok nisu zavrili u oblinjem restoranu. Tamo je ispod glasa prijetio Milesu, sve dok ovaj nije uzeo nekoliko zalogaja hrane, provakao ih i progutao. im je poeo jesti, shvatio je da je strahovito gladan, pa je Ivan, umilostivljen njegovim arom, konano popustio.
"Onda", ree Ivan, trpajui u usta zadnji zalogaj svog deserta. "Koji ti je vrag?"
Miles pogleda oba satnika, naroito Galenijeve znake s Horusovim oima. "Prvo vi. Je li vas Illyan obojicu poslao?"
"Zamolio me da pogledam kako si," ree Galeni, "jer je stekao dojam da smo u nekakvim prijateljskim odnosima. Kako je straar na ulazu rekao da si doao, ali da odonda nisi izaao, a nisi se javljao na komkonzolu nakon opetovanih poziva i poruka, mislio sam da je najbolje da svra- tim. Nisam se osjeao... ugodno pri pomisli da sam upadnem u kuu Vorkosigan, pa sam pokupio Ivana, jer sam zakljuio da on ima obiteljsko pravo doi. Zahvaljujui II-lvanovu doputenju, straar je otkljuao brave i pustio nas u kuu, tako da nismo morali razbijati prozor." Galeni je oklijevao nastaviti. "Osim toga, nisam ba bio lud za idejom da sam skidam tvoje tijelo s neke grede."
"Rekao sam ti da nee", ree Ivan. "To nije njegov stil. Ako se taj ikad kokne, kladim se da e to ukljuivati veli-
ke eksplozije. I mnotvo nevinih promatraa, vrlo vjerojatno."
Miles i Ivan se iskesie jedan drugome. "Ja... nisam bio tako siguran", nastavi Galeni. "Ti ga, Ivane, nisi vidio kad je iziao iz IUvanova ureda. Zadnji put sam tako okiranu osobu vidio kad sam pomagao nekom tipu da se izvue iz razbijene letjelice."
"Objasnit u vam," uzdahne Miles, "ali ne ovdje. Negdje gdje imamo vie privatnosti. Previe je povezano s poslom." Skrenuo je pogled s Galenijevih srebrnih oiju. "Mojim bivim poslom."
"U redu", sloio se Galeni ne mijenjajui izraz lica. Na kraju su zavrili u kuhinji kue Vorkosigan. Miles je gajio nekakvu maglovitu nadu da e mu Ivan pomoi pri opijanju, ali roak mu je umjesto toga skuhao aj i natjerao ga da odmah popije dvije alice, kako bi nadoknadio izgubljenu tekuinu. Zatim je objahao stolicu, naslanjajui ruke na naslon i rekao: "Dobro. Pjevaj. Zna da mo-
ra.
"Da. Znam." Miles nakratko zaklopi oi, pitajui se odakle da pone. Najbolje od poetka. U glavi mu uskuha-e sve njegove dobro uvjebane izlike i poricanja. Osjeao je njihov okus na vrhu jezika, kudikamo gnusniji od neuvijenog priznanja; tee izbrisiv. Pravac je najkrai put izmeu dvije toke. "Poslije mog prologodinjeg krio--oivljavanja... pojavio se problem. Poeo sam patiti od napadaja. Zapravo, greva, u trajanju od dvije do pet minuta. Obino u trenucima jakog stresa. Moja je lijenica ustvrdila da bi mogli s vremenom nestati sami od sebe, kao to je nestao gubitak pamenja. Pojavljivali su se rijetko i inilo se da polako jenjavaju, ba kao to je rekla. Pa ih zato... nisam spomenuo CarSigovim lijenicima kad sam se vratio kui."
"O, sranje", promrmljao je Ivan. "Ve vidim kamo ovo vodi. Jesi li ikome rekao?"
"Mark je znao."
"Rekao si Marku, ali ne meni?"
"Mogao sam se osloniti na to da e Mark... uiniti to ga zamolim. Od tebe sam mogao oekivati samo da uini ispravnu stvar." Gotovo isto objanjenje je ponudio i Quin-novoj, nije li? Boe.
Ivanove usnice se trznue, ali nije porekao Milesove rijei.
"Jasno vam je zato sam se bojao da bi to mogla biti karta u jednom smjeru prema, u najgorem sluaju, otpustu iz zdravstvenih razloga. U najboljem sluaju ekao bi me nekakav uredski posao, a ni u kojem sluaju nisam vie mogao raunati na dendariijske plaenike ili terenski rad. Ali mislio sam, ako budem mogao potiho srediti stvar, to jest, ako to bude mogla moja dendariijska lijenica, da Illvan nee nikada ni morati saznati. Dala mi je nekakve tablete. Mislio sam da djeluju." Ne. K vragu, dostaje bilo izlika.
"A onda te Illyan prozreo i dao ti nogu? Nije li to malo preestoka reakcija, nakon svega to si radio za njega?" "Ima jo." "Ah."
"Na mom zadnjem zadatku... ili smo izvui CarSigo-va kurira iz ruku nekakvih otmiara iza Zoavskog Sumraka. H+io sam osobno nadzirati spaavanje. Nosio sam borbeni oklop. Ja... imao sam napad usred operacije. Ukljuio se plazmini luk mog odjela. Umalo sam sirotog kurira prerezao na pola, ali imao je sree. Pa sam mu samo otfi-kario noge."
Ivan je zaprepateno razjapio usta i potom ih opet zatvorio. "Shvaam."
"Ne, ne shvaa. Ne jo. To je naprosto bilo kriminalno glupo. Sljedee to sam napravio bilo je fatalno. Krivotvorio sam izvjee o misiji. Napisao sam daje razlog Vor-bergove nezgode bio kvar na opremi."
Galeni naglo uvue dah. "Illyan je rekao... da si ostavku dao na traenje. Ali nije rekao ije, ili zato, a ja se nisam usudio pitati. Nisam mu vjerovao. Mislio sam da spremate neku novu muku, nekakvu internu istragu ili takvo neto. Osim to mi se inilo da ak ni ti ne moe odglumiti onakav izraz lica."
Ivan je jo pokuavao izii na kraj s Milesovom priom. "Lagao si Illyanu?"
"Da. I jo sam tu la stavio na papir. Sve to uope vrijedi raditi, vrijedi raditi dobro, ne? Nisam dao ostavku, Ivane. Otpustio me. Nitko na Barrayaru nije u ovom trenutku tako otputen kao ja."
"Je li ti stvarno strgnuo srebrne oi?" Ivanove su se pritom zaokruglile od uda. "Tko je to rekao?"
Galeni zaguna. "Tako je izgledalo. Bar je Haroche tako mislio."
Jo gore. Plakao je, Ivane. U itavom ivotu, Miles nije vidio daje Illyan ikada pustio suzu. "Ne. Sam sam ih strgnuo. Sve sam si sam napravio." Na trenutak je oklijevao. "Posljednji napad zbio se u njegovu uredu. Njemu ispred nosa. Mislim da sam vam napomenuo da napadaje izaziva stres."
Ivanovo se lice iskrivilo u suosjeajnoj grimasi. Galeni glasno izdahne. "Ni Haroche nije mogao vjerovati. Rekao je da svi u Stoeru znaju da Illyan misli kako ti sere zlatne poluge."
Naismith je bio najbolji, o da. "Poslije one operacije na Dagooli IV i trebao je tako misliti, k vragu." Ali spasi-
laka misija na Dagooli zbila se prije gotovo etiri godine. A to si posrao za mene u zadnje vrijeme'? "Ako sam dobro shvatio, to ti doslovno citira Harochea."
"Mm, on zna biti bolno direktan. Nije lud za budalama. uo sam daje poeo kao obini vojnik. Jo je rekao je da su te pripremali da naslijedi Illyana."
Miles zapanjeno podigne obrve. "Nemogue. Rad u uredu zahtijeva znatno drugaije osobine od rada na terenu. Dijametralno suprotan stav prema potovanju pravila, za poetak. Ja nisam... nisam ni izbliza bio spreman za Illyanov posao."
"To je i Haroche rekao. Izgleda da je tvoje sljedee mjesto trebao biti posao njegova pomonika. Pet godina bi proveo u Unutranjim poslovima, a onda bi bio spreman zauzeti Illyanovu stolicu kad se on povue."
"Budalatine. Ne valjda Odjel za unutranje poslove. E sad, da su mi namijenili neku birokratsku ulogu u Odjelu galaktikih poslova na Komarru, to bi ve imalo smisla. Tamo bar imam nekakvo iskustvo."
"Pa zato su te i htjeli upregnuti za Harochea, da popune tu prazninu u tvom iskustvu. Illyan mi je jednom rekao da je Haroche u vrijeme kad je radio kao agent za Unutranje poslove osobno osujetio ni manje ni vie nego etiri ozbiljne urote koje su prijetile Carevu ivotu. Ne/ ukljuujui incident Stolisnik, zahvaljujui kojemu je zaradio efovsko mjesto. Moda se Illyan nadao da e malo Harocheova dara prijei i na tebe."
"Ne trobam" poeo je Miles i potom zatvorio usta.
"to je incident Stolisnik," upita Ivan, "i ako je tako vaan, zato nisam uo za njega?"
"kolski primjer protuterorizma", odgovori mu Galeni. "Illyan svim novim analitiarima daje da ga prouavaju."
"U CarSigovim krugovima je to slavan sluaj", objasni Miles. "Budui se radilo o uspjehu, to znai da o njemu nema pojma praktiki nitko van CarSiga. Takva je priroda posla. Uspjesi su tajni i nezahvalni, neuspjesi stvaraju veliku buku i svi te krive za njih." Uzmimo, na primjer, moju karijeru...
"Ovaj uspjeh je umalo ispao neuspjeh", nastavi Galeni. "Jedna hiperizolacionistika frakcija povezana s grofom Vortifranijem isplanirala je samoubilaku akciju u kojoj su trebali ispustiti stari skoni teretnjak zvan Stolisnik ravno na Carsku rezidenciju. Ve bi i sam pad unitio vei dio kompleksa, a oni su ga jo pretrpali eksplozivom. E, ba su im ti eksplozivi i bili pogreka, jer ih je Harocheov tim na osnovu eksploziva i pronaao. Vortifrani se tog trena distancirao od njih, ali ipak je izgubio podrku, pa se Carstvo sve odonda zbog njega, ah, manje crveni."
Ivan zatrepe. "Stan moje majke nije daleko od rezidencije..."
"Da, ovjek se zapita koliko bi pobili ljudi u Vorbarr Sultani da su promaili cilj."
"Na tisue", promrmljao je Miles. "Moram se sjetiti zahvaliti Harocheu kad ga sljedei put vidim", ree Ivan s divljenjem u glasu.
"Ja u to vrijeme nisam bio na planetu", uzdahne Miles. "Kao i obino." Potisnuo je iracionalni alac ljubomore. "Meni to moje navodno promaknue nitko nije ni spomenuo. Kad... kad su mi spremali prirediti to podlo malo iznenaenje?"
"Mislim u sljedeih godinu dana." "A ja sam mislio da sam Dendariije uinio toliko vrijednima za CarSig da nee ni sanjati da me upotrijebe za neto drugo"
"Oito si bio malo predobar."
"ef CarSiga u trideset petoj. Hah. Bogu budi hvala, barem sam toga poteen. No da. Sumnjam da bi Haro-chea veselilo dresirati nekakvo vorsko tene zato da mu to isto tene pokupi promaknue ispred nosa. On bi trebao osjeati olakanje."
Galeni doda, kao da se ispriava: "Zapravo, mislim da se tono tako i osjea."
"Ha", mrano je uzvratio Miles. Nekoliko trenutaka kasnije dodao je: "Usput budi reeno, Duv. Nadam se da ti je jasno da su ovo privatne informacije. Slubena verzija za CarSig i sve ostale je da sam dobio otpust iz zdravstvenih razloga, bez tete za mene."
"To je rekao i Illvan kad gaje Haroche pitao. IUyan je utio kao zaliven, ali bilo je oito da tu ima jo neto."
Ivan se ispria i napusti prostoriju. Miles se udubio u svoju alicu s ajem. inilo mu se da bi sad ak mogao i zaspati. U stvari, to mu je trenutano bila najvea elja. Da se njega pitalo, Ivan se ne bi tako brzo vratio. Na pod pokraj kuhinjskog stola stavio je putnu torbu.
"Stoje to?" upita ga Miles sumnjiavo.
"Moje stvari", odgovori Ivan. "Za nekoliko dana."
"E, nee se ovamo useliti!"
"Zato, zar nema dosta mjesta? Ima vie soba od hotela, Miles."
Miles klone nazad u svoju stolicu, shvativi da ovu raspravu ne moe dobiti. "Eto ideje za moju novu karijeru. Prenoite kod Vorkosigana."
"Jeftin smjetaj?" upita Ivan podignute obrve.
j "Da ne bi. Sve u ih opeljeiti." Zastao je. "Pa, kad se namjerava ise/iti?"
! "Kad ovamo dovede neto ljudi. Dok ne sredi glavu, u najmanju ruku treba vozaa. Usput, vidio sam da ti je letjelica dolje u garai. Na popravku je, malo sutra. Uz vo-
zaa, treba jo i nekoga da ti kuha i straari nad tobom dok sve ne pojede. I nekoga tko e istiti za tobom." "Ja uope ne radim neki veliki nered" "I tko e istiti za drugima", nastavljao je Ivan neumoljivo. "Ovo mjesto treba svoje osoblje, Miles." "Kao i ostali muzeji, je li? Ne znam ba." "Ako mi pokuava rei da ne zna eli li ih, zna to ima novo? Nema izbora. A ako pokuava rei da ne zna kako bi ih pronaao... hoe da to obavi moja majka?"
"Ovaj... mislim da bih svoje osoblje radije birao sam. Ona bi sve napravila kako dolikuje, da se posluim starom frazom narednika Botharija, a to bi stvarno bilo previe." "Eto vidi. Ili to sredi sam, ili u joj ja rei da to sredi ona. to kae na to prijetnju?" "Djeluje." "Onda dobro."
"Zar ti se ne ini da bi mi jedan ovjek bio dovoljan? Da sve radi, vozi, kuha..."
Ivan frkne: "i da te ganja i tjera da pije bekini lijek? Za to si unajmi Babu, pa neka ti trai enu. Kreni od vozaa i kuhara, a onda moe dalje." Miles se umorno iskrevelji.
"Vidi", ree mu Ivan. "Ti si prokleti vorski barun usred Vorbarr Sultane. Ovaj grad je nae vlasnitvo. Pa daj onda ivi kao Vor! Za promjenu se malo zabavljaj!" "Ma, jesi li ti siao s uma, Ivane?" "Miles, ti u kui Vorkosigan nisi gost Ti si njezino jedno jedino dijete, ili si to barem bio dok se nije pojavio Mark, a on ima svoj novac. Barem malo proiri horizonte! Postao si tako uskogrudan, radei za Illvana. U zadnje vrijeme se inilo da praktiki ni nema ivota."
Tu si u pravu. Naismithje imao ivot. Ali Naismith je bio mrtav  ipak ga je dokrajio onaj iglenjak na Jackso-novu Skrovitu, samo to mu je trebala godina dana da u potpunosti prihvati to iznenaujue saznanje.
Miles je jednom prilikom proitao neto o mutantima, blizancima koji su se raali tjelesno neraskidivo povezani. Jezivo je bilo to to bi jedan od blizanaca katkad umro prvi, pa bi drugi tako satima ili danima ostajao spojen s njegovim lesom, dok na kraju ne bi i sam preminuo. Barun Vorkosigan i admiral Naismith, blizanci s jednim tijelom. Ne elim vie razmiljati o tome. Uope vie ne elim razmiljati.
"Ivane... poimo na spavanje. Ve je kasno, zar ne?" "Dovoljno kasno", odvrati Ivan.
OSMO POGLAVLJE
Miles je prespavao pola sljedeeg jutra. Kad je kroz kuni labirint dospio do kuhinje, tamo je na svoj oaj naao Ivana kako pijucka kavu te sudoper pretrpan suem od doruka.
"Zar ti ne mora na posao?" upita ga Miles, dok je u svoju alicu cijedio gusti talog iz aparata za kavu. "Imam nekoliko dana dopusta", obavijesti ga Ivan. "Koliko?"
"Koliko mi bude trebalo."
U prijevodu, koliko mu bude trebalo da se uvjeri da e Miles biti dobar. Miles se zamisli. Dakle... ako unajmi to neeljeno osoblje, Ivan vie nee morati straariti nad njim, nego e odmagliti nazad u svoj uredni stani  u kojem mu se, usput budi reeno, nije pod nogama motalo nikakvo osoblje, ve samo diskretna sluba za ienje. Nakon ega e Miles moi otpustiti osoblje... pardon, razrijeiti ih dunosti, uz dodatak primjereno vrhunskih preporuka i malog bonusa. O, da. To bi upalilo.
"Jesi li javio roditeljima to se dogodilo?" upita Ivan. "Nisam. Ne jo."
"Trebao bi. Prije nego to od nekog uju nekakvu iskrivljenu verziju dogaaja."
"Trebao bih. Ali nije... nije to lako." Uperio je pogled u Ivana. "Ti im, pretpostavljam, ne bi mogao ...?"
"Ni u snu!" uasnuto uzvikne Ivan. Nakon kratke tiine, dovoljno se smekao da kae: "Dobro... ako ti zbilja ne moe. Ali radije ne bih."
"Ja... razmislit u."
Miles je nehajno prelio posljednje ostatke zelenkaste kave u svoju alicu, otklipsao nazad na kat i odjenuo iroku, vezenu koulju u rustikalnom stilu i tamne hlae koje je naao na dnu ormara. Zadnji put ih je obukao prije tri godine. Barem mu nisu postale preuske. Dok nije bilo Ivana, izvukao je iz ormara sve barravarske odore i izme te ih je, smotavi ih u sveanj, odnio u nekoritenu gostinsku sobu na drugom kraju hodnika. Samo da ne mora gledati u njih svaki put kad otvori vrata ormara. Nakon dugog oklijevanja, u progonstvo je poslao i sve odore den-dariijskih plaenika. Ono malo odjee to je preostalo u ormaru izgledalo je usamljeno i jadno.
Smjestio se za komkonzolu u svojoj spavaonici. Poruka roditeljima, joj Boe. A trebao bi se javiti i Elli Quinn. Hoe li ikad vie dobiti priliku da se izmiri s njom? Licem u lice, tijelom uz tijelo? Bilo je strahovito teko tako neto uope pokuati putem komkonzolne poruke; ona nije nudila nita vie od njegove tanune, elektronike prikaze ije bi loe odabrane ili pogreno shvaene rijei do primateljice putovale tjednima. K tome su sve njegove poruke upuene Dendariima nadgledali CarSigovi cenzori.
Trenutno nemam snc^e za to. Poslije u. Uskoro. asna rije.
Umjesto toga se posvetio manje zastraujuem problemu nalaenja osoblja za kuu Vorkosigan. Na kakav je budet mogao raunati? Polovina bive plae, na koju je kao porunik otputen iz zdravstvenih razloga imao pravo, jedva bi pokrila plau i hranu za jednog slugu s punim
radnim vremenom, i to pod uvjetom da mu da besplatnu sobu (barem ako se radilo o jednom od onih tipova superiorna dranja koje je obino zapoljavalo gradsko plemstvo). Ne treba zaboraviti da e se za njihove usluge nadmetati s ostalih ezdeset grofovskih kua, gomilom nieg plemstva i novim bogataima: industrijalcima ne-vorskog podrijetla. Ti zadnji su se u neugodno velikom postotku vjenavali s vorskim udavaama, kako bi njihovim domovima mogle vladati ene odrasle u stilu kojem su i sami teili.
Miles ukuca pozivni kod u komkonzolu. Nad vid ploom se iznenaujue hitro pojavilo nasmijeeno lice poslovnog upravitelja Vorkosiganovih, Tsipisa, u iji je ured u Hassadaru Miles uputio poziv. "Dobro jutro, barune Vorkosigan! Nisam znao da ste se vratili s galaktike dunosti. Kako vam mogu biti na usluzi?"
Oito jo nije znao za Milesov otpust. Miles se osjeao preumornim da mu ispria ak i cenzuriranu verziju za javnost, pa je zato samo rekao: "Da. Doao sam prije nekoliko tjedana. ini se... da u ostati na planetu due nego to sam oekivao. Koliko novca mogu podii? Je li vam moj otac ostavio ikakve upute?" "Sve", odgovori Tsipis. "Oprostite? Ne razumijem."
"Prije nego to su grof i grofica otputovali na Sergvar, opunomoili su vas da moete koristiti sve raune i novana sredstva. Za svaki sluaj. Znate da ste vi izvritelj oporuke vaeg oca."
"Da, ali..." Nije mislio daje Sergvar ba tako nemiran. "Ovaj... to sve smijem raditi?"
"Lake je nabrojiti to ne smijete. Ne smijete prodati posjede s ogranienim vlasnitvom, dakle rezidenciju u Hassadaru i kuu Vorkosigan. Smijete dakako kupiti to god hoete te prodati sve to vam je va djed osobno ostavio."
"Pa... mogu li si priutiti stalnog vozaa?"
"Ma kako ne, jasno, moete si priutiti kompletno osoblje za kuu Vorkosigan. Novci su tu, samo se gomilaju."
"Pa zar im ne trebaju za palau carskog namjesnika na Sergvaru?"
"Barunica Vorkosigan je podigla stanovitu koliinu svog vlastitog novca, da pokrije trokove nekakvog preureenja, ali va otac trenutano izdrava samo dvadeset orunika. Sve ostalo na Sergvaru pokriva se iz carskog prorauna."
"Oh."
Tsipis je ivnuo. "Kanite li moda ponovno otvoriti kuu Vorkosigan, gospodaru? Pa to bi bilo divno. Prole sam godine za Zimoslavu tamo veerao i bilo je doista prekrasno."
"Ne... u ovom trenutku."
Tsipis je klonuo poput uvela cvijeta. "Ah", promrmljao je razoarano. Lice mu se ozarilo kada je napokon shvatio u emu je stvar. "Gospodaru... trebate li novaca?"
"Ovaj... da. To sam htio rei. Ono, da mogu platiti vozaa, moda kuhara, raune, kupovati stvari... nekakav odgovarajui redovni iznos za ivotne trokove, znate." Sve do sada, CarSigova plaa mu je bila i vie nego dovoljna, jer su se isplate ionako gomilale na njegovu raunu dok je on ponekad zbog posla i mjesecima izbivao s planeta. Pitao se koju sumu da zatrai od Tsipisa.
"Pa naravno. U kojem biste ga obliku eljeli? Moda kao tjednu uplatu na va tekui raun?"
"Ne... elio bih otvoriti novi raun. Odvojeni. Da glasi samo na moje ime... na baruna Vorkosigana."
"To je vrlo razborito od vas. Va je otac uvijek pazio da njegova osobna sredstva budu vidljivo odvojena od car-
skih. Dobro je stei takvu naviku. Premda je jasno da se ak ni najnepromiljeniji Carski revizor ne bi usudio uhvatiti ukotac s njim. Ionako bi, u sluaju izvrenja revizije, ispao budala." Tsipis je neto ukucao u komkonzolu i pogledao u nekakav ispis podataka sa strane. "Kako bi bilo da za poetak na va novi raun prebacim sva neiskoritena sredstva za kuanstvo, kao poetni kapital? I da onda nakon toga naprosto svakog tjedna nastavim slati uobiajenu tjednu svotu."
"Fino."
"A ako vam bude trebalo vie, svakako me odmah nazovite." "Moe."
"Karticu za novi raun u vam po kuriru poslati u sljedeih sat vremena."
"Hvala vam." Miles isprui ruku da prekine vezu, no onda se dosjeti i upita: "A o kolikom se iznosu radi?" "Pet tisua maraka." "O, odlino."
"I osamdeset tisua maraka za uhodavanje", dometne Tsipis.
Ostavi zateen, Miles je hitro raunao. "Ovo mjesto je gutalo pet tisua maraka tjedno ?"
"O, znatno vie od toga, raunajui orunike i baruni-in osobni raun. Ne ukljuujui pritom vee popravke. Za njih su odvojena posebna sredstva." "Shvaam..."
"Ako vas bude zanimalo, ja bih drage volje s vama proao kroz sva financijska pitanja, daleko detaljnije", dodao je Tsipis gorljivo. "Mogli bismo napraviti sjajne stvari, samo da primijenimo neto agresivniji, poduzetniji i, dopustit ete mi, manje konzervativan, a pozorniji pristup."
"Ako... ikad budem imao vremena. Hvala vam, Tsi-pis." Vezuje prekinuo osjeajui se znatno manje nonalantno.
Boe dragi. Pa mogao je kupiti... gotovo sve stoje poelio. Pokuao se dosjetiti to je ono elio. Dendariije.
Je. Znamo. No tu cijenu nije mogao platiti novcem. Sto jo?
Neko je, u svojoj sve udaljenijoj mladosti, nakratko udio za letjelicom koja bi bila bra i crvenija od Ivanove. U garai u podrumu amio je tako jedan izuzetno kvalitetan model star nekoliko godina, jedva upotrebljavan. Dakako, njome sada vie uope nije mogao sam upravljati.
Nije moje srce polagalo nade u ono to se moe kupiti. Ve u ono to sam mogao postati.
Stoje ono elio postati? Pa, admiral, jasno, pravi prav-cati, barravarski, po mogunosti do trideset pete godine, ime bi za jednu godinu preiao oca, koji je najmlaim \ admiralom u post-Izolacijskoj povijesti postao u svojoj trideset estoj godini. I to bi postao unato svom nevelikom stasu, usprkos tjelesnim nedostacima. Makar, sve da se i rodio tjelesno normalan, njegovo doba naprosto nije imalo prikladno velikih ratova koji bi mogli ubrzati promaknue. CarSigove tajne operacije su mu bile najbolja ansa. Ne samo da je to bila jedina grana Slube koja ga je htjela, nego i jedina koja mu je mogla omoguiti istaknutu ulogu u svim znaajnijim aktivnostima koje su se trenutno uope odvijale. Kako si, uostalom, mogao postati Veliina, ako ti povijest nije slala Velike dogaaje, ili je to inila u pogrenom trenutku, kad si bio premlad ili prestar? Ili preoteen.
Pozabavio se zatim popisom petorice umirovljenih orunika obitelji Vorkosigan koji su ivjeli u Vorbarr Sultani i okolici. Unato dobi, orunik bi bio idealno rjeenje
njegova problema, osobito ako bi njegova supruga bila spremna kuhati. Ne bi ih morao poduavati kako da odravaju Kuu Vorkosigan, a njima ne bi smetalo to su tu tek privremeno. Poeo je ukucavati pozive. Moda mi se posrei otprve.
Jedan je bio tako oronuo da vie nije mogao voziti ni samog sebe, a supruge ostale etvorice redom su rekle ne, ili tonije: Ne!
Nisu bili uhvaeni u jeku bitke; nije imao ime opravdati pozivanje na stanovite arhaine prisege o lojalnosti. Frknuo je nosom i odustao, a potom se zaputio u kuhinju po ostatke sinonje veere. Dijelom njegove stalne kampanje postalo je kako macu Pafulju uvjeriti da hranu ne mora grabiti poput britve otrim pandicama, niti se mora skrivati ispod stolice, reei iz dubine drijela. Krajnji cilj bio je nauiti je da jede s delikatnom panjom, sjedei mu u krilu, te da nakon obroka zahvalno prede, poput prave vorske make. Sve u svemu, Pafulja je po mnogim osobinama Milesa podsjeala na njegova klona Marka, a to je ipak dobro zavrilo. Osim toga, ne bi mu kodilo da stra-aru najavi dolazak Tsipisova kurira.
Kad je doao do ulaza, Miles je otkrio da desetnik Kosti ima gosta. Visoki, plavokosi mladi bijae upadljivo slian Kostiju, iako je imao neto meke crte lica. U rukama je drao veliku lakiranu kutiju.
"Dobro jutro, ili bolje reeno, dobar dan, gospodine", pozdravi ga straar pozdravom koji se po svojoj neodreenosti gotovo mogao mjeriti s analitiarskim, jer je sa zakanjenjem shvatio da Miles nije u odori. "Ovaj... mogu li vam predstaviti svog mlaeg brata Martina?"
Nisi dovoljno star da ima mlaeg brata. "Zdravo." Miles mu prui ruku.
Plavokosi je mladi prihvati bez oklijevanja, iako je malko rairio oi gledajui dolje prema Milesu. "Uh... zdravo. Porunice. Barune Vorkosigan."
Izgleda da desetniku nitko nije dojavio novosti. Valjda je bio presitna riba. Miles skrene pogled sa srebrnih Car-Sigovih oiju na utirkanom ovratniku starijeg Kostija. Najbolje da odmah svri s tim. "Na alost, porunik vie nisam. Upravo sam iziao iz Slube. Otpust iz zdravstvenih razloga."
"Oh. ao mije to to ujem, gosp  moj gospodaru." Straar je zvuao kao da tako doista i misli. Nije zahtijevao neugodna pojanjenja. Nikome, gledajui Milesa, ne bi palo na pamet da dovede u pitanje priu o otpustu iz zdravstvenih razloga.
Pafulja je ispuzala ispod stolice u kuici i lagano zareala na Milesa, kojeg je sad ve polako prepoznavala. "Ta dlakava zvijer nikako da postane prijaznija, zar ne?" upita Miles. "Ali debljati se zna."
"Nije ni udo", odvrati desetnik Kosti. "Svaki put kad promijenimo smjenu, pokuava uvjeriti sljedeeg straara na dunosti daju je onaj zadnji izgladnjivao."
Zalogaj koji joj je ponudio Miles Pafulja se udostojala prihvatiti na uobiajeni nain, nakon ega se povukla ispod stolice da tamo utamani plijen. Miles usnama prekrije ogrebotinu na palcu. "Oito se ui biti maka uvar. Kad bismo je barem mogli nauiti da razlikuje prijatelje od neprijatelja." Uspravio se na noge.
"Nitko me ne eli zaposliti na samo dva mjeseca", ree Martin bratu, oito nastavljajui razgovor koji je Miles prekinuo svojim dolaskom.
Miles upitno podigne obrve. "Trai posao, Martine?"
"Ne, nego svoj osamnaesti roendan, da se mogu prijaviti u slubu", srano mu odvrati Martin. "Moram e-
kati jo dva mjeseca. Ali majka mi je rekla da moram pronai neto to u u meuvremenu raditi ili e mi ona nai posao. A bojim se da na umu ima neto povezano s ienjem."
ekaj da sretne svog prvog narednika, beba. Pa da vidi stoje ienje. "Ja sam svojevremeno istio cjevovode na otoku Kyril", prisjeao se Miles. "Uope nisam bio lo." "Vi, gospodaru?" Martinove oi se zaokruglie od uenja.
Milesove usnice zabavljeno zatitrae. "Bilo je uzbudljivo. Naao sam le."
"Oh." Martin se smirio. "Nekakav posao za CarSig, zar ne?"
"Ne... u to vrijeme."
"Dovest e njega u red njegov prvi narednik", ree desetnik Milesu povjerljivim tonom osobe koja zna to govori. Ponaa se prema meni kao da sam asni veteran. On ne zna. "O, da." Dva iskusna vojnika se pakosno nacerie buduem pripravniku. "Sluba je kod novaenja sve izbirljivija... nadam se da si u koli bio dobar." "Jesam, gospodaru", ree Martin. Ako je govorio istinu, taj e upasti bez potekoa. Imao je stas za straara u poasnoj gardi; mozak za pravu slubu oito je pripao njegovu bratu. "Pa, elim ti sreu." Veu no to sam je ja imao. Ne, bilo je nedostojno svakodnevni dar disanja troiti na alopojke o srei. "Onda, Martine... zna li ti voziti?" "Naravno, gospodaru." "I letjelicu?"
Zastao je na trenutak. "Malice." "Ja ba sluajno traim vozaa na odreeno vrijeme." "Zbilja, gospodaru? Mislite li da bih  mogu li ja?"
,.,SSE ***
"Moda."
Desetniku se u laganom oaju nabralo elo. "Ja sam zaduen da uvam barunov ivot, Martine. Ti me ne bi osramotio, zar ne?"
Martin mu se bratski iskreveljio, no zanimljivije je bilo to stoje odbio nasjesti na provokaciju. Svu svoju panju je usmjerio na Milesa. "Kad mogu poeti?"
"Kad hoe. Danas, ako tako eli." Da, barem zato da moe otii u trgovinu po jo jedan sanduk Odmah-sprem-nih! obroka. "Ispoetka nee biti previe posla, ali kako neu uvijek unaprijed znati kada e mi biti potreban, volio bih da se preseli ovamo. Slobodno vrijeme moe provoditi uei za prijemni u Slubu." A tu je, jasno, bio i zdravstveni nadzor nad Milesom. Hoe li pribavljanje potencijalno popustljivijeg Martina biti dovoljno da se rijei Ivana? Morati e ga kasnije obavijestiti i o toj sitnoj pojedinosti meu njegovim zaduenjima.
Ne. Odmah. Do novog je napada moglo doi u bilo koje doba. Nije bilo fer bez ikakva upozorenja ovom djetetu natovariti poslodavca u grevima. Elli Quinn sloila bi se s njim. "Ja ne smijem voziti. Povremeno imam napadaje. Jedna precizno naciljana iglena granata mi je prole godine priutila... akutni sluaj smrti. Krio-oivljavanje je bilo gotovo u potpunosti uspjeno."                     
Kaplar je izgledao kao da su mu neke stvari sada jasnije. "Oduvijek sam mislio da kurirski posao nije ba onako lagan kako neki tvrde."
Martin je zurio u njega totalno opinjen. Ovo ga se dojmilo gotovo jednako kao Milesova ispovijed o ienju cjevovoda. "Gospodaru, bili ste mrtvi?"
"Tako kau."
"Kako je bilo?"          -*"
"Ne znam", odree Miles. "Nisam bio prisutan." Onda se malo smekao. "Ali zato je oivljavanje boljelo."
"Ludo." Martin gurne lakiranu kutiju prema bratu. Odnekud se opet pojavila Pafulja i poela se valjati po vrhovima desetnikovih savreno ulatenih izama, strasno predui, maui pandicama po zraku i napadno zurei u kutiju.
"Pafuljo, smiri se, pokrenut e alarm", ree joj desetnik zabavljeno. Poloio je kutiju na siuni stol u kuici i podigao poklopac. Pomalo odsutno, odmotao je jedan gotovi obrok vojne hrane i stavio ga na pod; Pafulja ga je onjuila i potom nastavila grebati po njegovoj izmi, eznutljivo gledajui prema lakiranoj kutiji.
Unutranjost kutije zapravo je nalikovala vjeto izraenom pladnju ili plitkom tanjuru s nekoliko majunih pretinaca. Na taj je tanjur Kosti postavio dva termo-vri-a, zdjelicu za juhu te alice; za njima je slijedila kolekcija sendvia s raznobojnim nadjevima, na plokama od dviju vrsta kruha izrezanih u okrugle, zvjezdaste i etvrtaste oblike, bez korice. Bijae tu jo i izrezbarenog voa nataknutog na tapie, kolaia od maslaca i malenih okruglih pita od prhkog tijesta s ukraenim rubovima i posutih eerom, iz kojih je istjecalo tamno, gusto, ukuhano voe. Iz jednog je vra Kosti u zdjelicu ulio krem-juhu ruiaste boje; iz drugoga, nekakav pikantni, vreli napitak. Oboje se puilo na hladnom zraku. Pafulja je dobila sveanj ljupko uvezanog zelenog lia u koji je bila zamotana mesna pateta, po svemu sudei, ista ona kojom je bio nadjeven jedan od sendvia. Pafulja se na svoj ruak bacila im gaje Kosti poloio na pod, uz ekstatino rezanje i lamatanje repom.
Miles se zapanjen zblenuo i progutao slinu. "Stoje sve to, desetnie?"
"Moj ruak", ree Kosti prostoduno. "Majka mi ga alje svaki dan." Zamahnuo je rukom da otjera bratsku apu to se sputala na jedan od sendvia. "Hej. Ti svoj moe dobiti doma. Ovo je moje." Nato je pomalo nesigurno virnuo prema Milesu.
Tehniki gledano, CarSigovo osoblje na dunosti nije smjelo jesti nita osim obroka koje im je dao CarSig, kako bi se izbjegli napadi drogama ili otrovima. Ali ako nisi mogao vjerovati majci i bratu, kome si mogao? Uostalom... Miles vie nije imao asniku dunost provoditi CarSigo-ve regule u idiotskim situacijama. "Sve to pripravlja vaa majka? Svaki dan?"
"Uglavnom", odgovori Kosti. "Sestre su se udale" Naravno.
"u kui je ostao samo Martin, pa mislim da se malo dosauje."
"Desetnie Kosti. Martine." Miles duboko udahne zrak prepun slasnih mirisa. "Sto mislite, bi li vaa majka htjela posao?"
"Stvari se popravljaju", mudro je izjavio Ivan sljedeeg dana za rukom. Mama Kosti isporuila je svoje umjetniko djelo i povukla se iz utog salona, vjerojatno zato da donese sljedeu rundu. Nekoliko minuta kasnije dodao je punim ustima: "Koliko joj plaa?"
Miles mu odgovori.
"Podvostrui iznos", naloi mu Ivan odluno. "Ili e je izgubiti nakon prve veere koju priredi. Netko e joj ponuditi bolje uvjete. Ili e je naprosto oteti."
"Ne dok joj sin uva moja vrata. Osim toga, ne planiram nikakve sveane veere."
"To bi bila velika teta. Hoe da ti ja pomognem?"
"Ne." Miles odmah izgubi odlunost, stoje moda bila posljedica suptilnog i podmuklog uinka pikantne pite od breskvi to mu se topila u ustima. "Barem ne uskoro." Zato se polako nasmijeio. "Ali kad smo kod velikih povijesnih voa... moe svima rei sa savrenom iskrenou da barun Vorkosigan jede istu hranu kao njegov straar i
voza.
Nakon to je s Ivanovim servisom za ienje ugovorio da e mu dolaziti dvaput tjedno, osoblje kue Vorkosigan bilo je kompletirano po Ivanovu ukusu. Zapoljavanjem mame Kosti, shvatio je Miles, promaio je glavnu svrhu cijelog pothvata. Ako se elio rijeiti Ivana, trebao je unajmiti lou kuharicu.
Da je Ivan samo htio otii, Miles bi se u miru mogao nastaviti valjati u blatu. Ovako je bilo dovoljno da zakljua vrata spavae sobe i ne odazove se na kucanje, pa da Ivan to shvati kao povod za ruenje dotinih vrata. Znao je, osim toga, da bi ga viak mrzovolje i osornosti lako mogao opet odvesti u ledenu kupku.
Zato bar preko dana ne krene opet na posao, pitao se Miles. Dok su jednom sjedili za veerom, pokuao mu je dati nedvosmisleni mig.
"Ljudi veinom," citirao je, "nemaju druge svrhe u ivotu, negoli  poput strojeva  hranu pretvarati u govna." Ivan upitno podigne obrvu. "Tko je to rekao? Tvoj djed?"
"Leonardo da Vinci", uzvratio mu je Miles, pedantno poput stare frajle. Ali bio je prisiljen dodati: "Ali uo sam od djeda."
"To sam i mislio", zadovoljno je rekao Ivan. "To ba lii na starog generala. On je u svoje doba zbilja bio udo-
vite, zar ne?" Ivan je u usta stavio jo jedan zalogaj pe-enke natopljene umakom od vina i poeo vakati.
Ivan... je bio gnjavator. Ba je udovitu trebao neki tip koji e ga po cijele dane uokolo slijediti sa zrcalom u rukama.
Dani su bezoblino prerasli u tjedan prije negoli je Mi-les na komkonzoli napokon zatekao poruku iz vanjskog svijeta. Pokrenuo je snimku, a nad vid ploom se pojavi profinjeno lice barunice Alys Vorpatril. "Zdravo, Miles", zapoe ona. "Bilo mije veoma ao kad sam ula za tvoj otpust. Znam koliko te to moralo pogoditi nakon svih napora koje si uloio u karijeru."
Ivanu je sluilo na ast to joj nije ispriao itavu priu, ili bi njezine rijei suuti imale kudikamo drukiji ton. Temu njegove totalne propasti napustila je nehajnim odmahivanjem ruke i potom prela na stvar. "Na Gregorov zahtjev, sutra popodne u junom vrtu Rezidencije prireuje se intimni ruak. On te moli da doe sat vremena ranije zbog sastanka u etiri oka. Da sam ja na tvom mjestu, taj bih prvi dio shvatila kao Zahtijeva Vae prisustvo, a ne samo kao poziva Vas. Barem je tako meni zvualo izmeu redaka, iako je sve izrekao jako blago, zna ti njega. Molim te da odgovori prihvaa li poziv im dobije poruku." Prekinula je vezu.
Miles se prignuo da nasloni elo na hladni rub kom-konzole. Znao je on da je taj trenutak bio neizbjean; praktiki je bio uraunat u njegovu odluku da nastavi ivjeti. Gregor mu je pruao priliku da se formalno ispria. Morali su prije ili poslije raistiti situaciju. U Vorbarr Sultani e Miles morati provesti jo dugo vremena, pa makar samo kao budui grof svog nasljednog Okruga. Poelio je da moe ispriku ponuditi na starinski, arhaini
nain koji je ukljuivao ubod u eludac. In absentia. To mu se inilo lake, i manje bolno.
Zato me naprosto nisu pustili da umrem prvi put?
Uzdahnuo je, uspravio se i u kom ukucao broj baruni-ce Alys.
DEVETO POGLAVLJE
Oklopno cestovno vozilo grofa Vorkosigana stenjui se zaustavilo na ploniku kraj istonog ulaza u Carsku rezidenciju. Martin se nervozno osvrnuo prema glavnom ulazu i gomili uzrujanih straara oko oteenog ulaza. "Gospodaru, jeste li sigurni da e sve biti u redu?"
"Nita se ti ne brini", ree mu Miles, sjedei do njega u vozakom odjeljku. "Mogu se kladiti da e taj komadi ograde ponovno izravnati i prebojati prije nego bude morao doi po mene."
Martin je pokuao otklopiti svod vozake kabine, to e rei da je u bljetavom moru tipaka ispred sebe hrabro pokuao pronai onu pravu. Miles mu pokae prstom. "Hvala", promrmljao je Martin.
Svod se podigao; Miles je nekako uspio iv izii iz vozila. "Martine... zna to? Zato se ti ne bi za probu malo provozao gradom, dok sam ja ovdje?" U dep je stavio kom--vezu iz vozila. "Nazvat u te kad te zatrebam. Ako" tu je Miles izbrisao naleti "bude imao problema, ti nazovi mene... ne." Neto mu je govorilo da e u predstojeem razgovoru s Gregorom moliti boga za upadice, ali unaprijed ih dogovarati bilo bi varanje. "Nazovi ovaj broj." Nagnuo se i ukucao pozivni kod u kompliciranu konzolu
vozila. "Javit e ti se jedan vrlo sposoban gospodin zvan Tsipis, ugodan ovjek, i on e ti rei to da radi."
"Da, gospodaru."
"Pripazi na kretanje prema naprijed. Ova mrcina ima takvu snagu da to ovjeka lako zavara. Spremnici za gorivo su masivni pa poveavaju teinu gotovo jednako kao i oklop. Baratanje je dosta varljivo. Odvezi ga negdje gdje ima dosta prostora i malo eksperimentiraj, da ne doivi jo jedno onakvo iznenaenje."
"Uh... hvala, gospodine." Svod se itavo zaklopio nad kabinom; Miles je kroz polarizirano, napola zatamnjeno staklo ugledao kako Martin usredotoeno uvlai usnicu dok se vozilo uzdizalo i kretalo naprijed. Miles je bez velikog uenja primijetio da je srebrnasto-svjetlucavi stranji lijevi rub vozila zasad neoteen. Jo jedan poetnik, ma da. Da je bio malo prisebniji, poslao bi klinca na vjebanje jo proli tjedan, pa bi tako moda izbjegao laganu blamau s Gregorovim ulazom. Martin e biti sasvim pristojan voza kad jednom prikupi dovoljno iskustva, a ako mu njegov plemiki mali poslodavac ne bude pritom uzne-miravajue disao za vratom, tim bolje.
Jedan od livriranih slugu iz Rezidencije doekao je Mi-lesa na vratima i otpratio ga do Sjevernog krila; zaputili su se, dakle, u Gregorov privatni ured. U ratrkanom kompleksu Carske rezidencije, jedino je Sjeverno krilo bilo mlae od dvjesto godina. Prvotni je prostor do temelja izgorio dok je trajalo Vordarianovo pretendentstvo, u istoj godini kad se rodio soltoksinskim plinom oteeni Miles. Krilo su ponovno obnovili tek poslije. Carev ured u prizemlju bio je jedan od rijetkih doista privatnih i osobnih prostora kojima je Gregor raspolagao. Oskudno namjeten, ukraen tek s nekoliko umjetnikih djela koja bijahu radovi mladih, jo ivuih slikara u usponu. Starinama u njemu nije bilo ni traga.
Kad je Miles uao, Gregor je stajao kraj visokog prozora zastrtog tekim zavjesama, gledajui u vrt. Je li koraao amo-tamo? Bio je odjeven u odoru kue Vorbarra i vrlo elegantan. Svjee alergian na odore, Miles bijae odjeven pomalo preobino za posjet Rezidenciji: u blago zastarjelu civilnu odjeu koju je iskopao s dna svog ormara.
Sluga je najavio "baruna Vorkosigana" i uz naklon iziao iz ureda. Gregor kimne glavom i rukom pozove Milesa da sjedne. Miles mu uzvrati pomalo olovnim osmijehom. Kad se smjestio, Gregor se nagne prema njemu, obuhvativi dlanovima koljena.
"Meni je ovo jednako teko kao to je, vjerujem, i tebi", poeo je on.
Milesov je osmijeh dobio na ironiji. "Ne ba... u potpunosti, rekao bih", promrmljao je.
Gregor se namrtio; zamahnuo je rukom kao da fiziki tjera od sebe Milesovu provokaciju. "Volio bih da nisi to uinio."
"I ja bih volio da nisam to uinio."
Gregor je nastavio, kao da si protuslovi: "Stoje uinjeno, ne moemo ispraviti. Ma koliko to eljeli."
"Mm. Da mogu  zna po onom ima-jednu-elju sistemu  nisam ak siguran da bih ispravljao ovu pogreku. Radije bih se vratio na smrt narednika Botharija da to promijenim, i to sve od samog poetka. Ne znam... moda stvari ne bi ispale nita bolje. Vjerojatno ne bi. No do te je pogreke dolo iz nevinosti, iako se pokazala tim smrtono-snijom. U meuvremenu sam se uspeo do razine proraunato glupih pogreaka." Glas mu je zvuao ukoeno.
"Oekivale su te velike stvari."
"to, misli na piskaranje u Unutranjim poslovima? Ne bih se sloio." Moda gaje u cijeloj toj zbrci upravo to najvie i grizlo: rtvovao je sve, ukljuujui i svoj integri-
tet, da spasi identitet koji su mu ionako kanili oduzeti za godinu dana. Daje samo znao, moda bi... to? Sto, ha?
Gregorove se usnice srdito stanjie. "itav ivot sve moje poslove vode starci. Ti si bio prvi ovjek iz moje generacije za kojeg sam vjerovao da bi mogao uspjeno zauzimati poloaj sa stvarnom moi i odgovornosti u najuem krugu onoga to se ironino naziva mojom vladom." A ja sam zajebao stvar, da, znamo Gregore. "Pa, jedno im mora priznati, nisu bili stari kad su ti poeli sluiti. Illvan je bio ratnim dekretom promaknut u zapovjednika CarSiga kad mu je bilo koliko ono, trideset? A mene je htio natjerati da ekam do trideset pete, licemjer jedan."
Gregor je vrtio glavom. Ako kae: "Miles, Miles, to emo mi s tobom?", odohja odavde. Ali Gregor je umjesto toga rekao: "Onda, to sad namjerava raditi?"
Ovo je skoro jednako loe. Ali ostao je sjediti. "Ne znam. Treba mi... treba mi odmor, ozbiljan odmor. Da imam vremena za razmiljanje. Ni bolovanje ni sve vrijeme koje sam utroio na razna putovanja nisu isto to i odmor."
"Ja... zahtijevam da ne stupa u vezu s Dendariijskim plaenicima. Jasno mije da te ni ja ni CarSig zajedno vjerojatno neemo moi sprijeiti ako ih odlui prigrabiti za sebe i nekamo pobjei. Ali u tom sluaju bilo bi te nemogue spasiti od optube za izdaju."
Miles se obuzdao da ne proguta pokajniku knedlu pred njim i kimanjem potvrdio da mu je to savreno jasno. Znao je oduvijek da bi to bilo putovanje bez povratka. "Ni Dendariima ne treba spastini zapovjednik. Dok ne sredim glavu  ako je to uope mogue  taje napast ravna nuli." Moda sreom. Oklijevao je, a zatim pustio da na povrinu izbije njegova najvea briga, u najneutralnijoj reenici koju je mogao sroiti. "Kakav e sada biti status Dendariijske flote?"
"To ovisi o njezinoj novoj zapovjednici. to e Quinno-va uiniti?"
Dakle, Gregor nije kanio jednostrano ukinuti sva Mi-lesova kreativna dostignua. Miles u sebi uzdahne s olakanjem i paljivo izabere sljedee rijei. "Bila bi glupa da odbaci na  njezin  stalni carski honorar. A ona nije glupa. Ne vidim zato flota ne bi nastavila raditi za Car-Sig na jednak nain kao i pod mojim zapovjednitvom."
"Pripravan sam ekati da vidim kako e se stvari dalje odvijati. I da li e biti uspjena. Ili ne."
Bog ti pomogao, Quinnova. Ali Dendarii e ak i bez njega ostati Careve snage, da, to je bilo vano. Nee biti preputeni samima sebi. "Quinnova je bila moja uenica gotovo deset godina, k vragu. U tridesetim je godinama, na vrhuncu snage. Kreativna je i odluna, a u kriznim situacijama, kojih se zahvaljujui meni nagledala, zadivljujue je uinkovita. Ako ona nije spremna za uspon na ljestvici, ja nisam zapovjednik kakvim sam se smatrao."
Gregor odsjeno kimne. "Vrlo dobro." Udahnuo je, gotovo vidljivo mijenjajui smjer razgovora; lice mu je postalo vedrije. "A biste li mi se sad pridruili za rukom, moj barune Vorkosigan?"
"Cijenim tvoju gestu, Gregor. Ali, zar ba moram?" "Dolazi jedna osoba koju bih ti htio predstaviti. Tonije, elio bih daje paljivo promotri."
Zar jo dri do mog miljenja? "Moja sposobnost procjene je u zadnje vrijeme otprilike jednako stabilna koliko i kua od karata."
"Mm... kad smo ve kod kue... jesi li javio roditeljima to se dogodilo?"
"Ne", odvrati Miles i oprezno doda: "A ti?"
"Ne..."
Na trenutak zavlada sumorna tiina.
"To je tvoj posao", naposljetku ree Gregor odluno.
"Ne poriem."
"Daj se pobrini za to hitniji lijeniki tretman, Mile-se. Spreman sam to formulirati i kao carsku naredbu, ako bude trebalo."
"Nee... trebati, Gospodaru."
"Dobro." Gregor je ustao; podrazumijevalo se da ustati mora i Miles.
Ve su bili na pola puta do vrata kad je Miles uspio slabanim glasom istisnuti: "Gregore?"
"Da...?"
"ao mije."
Gregor je oklijevao, a zatim mu uzvrati majunim naklonom glave. Zajedno produie van.
U travnatom zakutku Junog vrta, zaklonjen stablima i rascvjetanim grmljem, ispod zaslona od muslina, bio je postavljen stol za etvero. I vrijeme im je izilo u susret  jesensko je sunce bacalo mjestiminu sjenu, savreno rashlaenu laganim dahom povjetarca. Buka grada koji ih je okruivao inila se priguenom i dalekom, kao da je vrt dio nekog sna. Miles je lagano uznemiren odmjeravao itav prizor dok je sjedao uz Gregorov lijevi bok. Valjda nije ovo napravio meni u ast. U ovom trenutku, to bi stvarno bila sprdaina. Gregor je mahanjem otjerao nervoznog livriranog slugu koji im je nudio aperitive; oito su nekoga oekivali.
Svanulo mu je kad se pojavila barunica Alys Vorpatril, odjevena, kao to i dolikuje vorskoj eni u poslijepodnevnim satima, u plavi bolero i suknju obrubljenu srebrom koje kao da je  je li to bilo namjerno?  isticalo rijetke srebrnaste pramenove u njezinoj tamnoj kosi. A pratila je doktoricu Laisu Toscane, uredno i elegantno odjevenu u
hlae i jaknu komarrskog stila. Sluge skoie da pomognu sjesti enama, a onda opet iezoe s vidika.
"Dobar dan, doktorice Toscane", rekao je Miles, dok su svi izmjenjivali pozdrave. "Opet se sreemo. Ovo vam je, dakle, drugi put u Rezidenciji?"
"etvrti." Nasmijeila se. "Gregor me prolog tjedna vrlo ljubazno pozvao na poslovni ruak s ministrom Raco-zyjem i nekim njegovim suradnicima, to mi je pruilo priliku da predstavim gledita moje trgovake grupe. A nakon toga sam jo bila na sveanom prijemu u ast umirovljenja nekih asnika iz Okruga. To je bilo stvarno fascinantno."
Gregor? Miles baci pogled prema Alys Vorpatril, koja je sjedila njemu s lijeva; uzvratila mu je krajnje neutralnim pogledom.
Stali su pristizati posluitelji s hranom, a razgovor je zapoeo, to nije udilo, s nekoliko banalnih primjedbi o komarrskoj politici. No praktiki je odmah naglo skrenuo u posve drukije vode, jer su Gregor i Laisa poeli usporeivati svoje obitelji i djetinjstva; oboje su bili jedina djeca i tu su slinost oito smatrali fascinantnom i vrijednom dubinske analize. Miles je imao izrazit osjeaj da je upao usred druge, ili moda etvrte, epizode tekueg serijala. Njegova je uloga bila ograniena na to da povremenim mrmljanjem potvrdi zgode iz daleke prolosti kojih se jedva sjeao. Inae razgovorljiva Alys bila je gotovo jednako utljiva kao i on.
Gregor je davao sve od sebe da to vie sazna o Laisi; ali ni ona nije poputala, blago ustrajui na ravnopravnoj razmjeni podataka. Miles se nije sjeao kad je zadnji put uo Gregora da toliko pria.
Kad su na red doli kremasti kolai, a s njima i pet razliitih vrsta desertnih kava i ajeva, Gregor je plaho rekao: "Laisa, pripremio sam malo iznenaenje za tebe."
Rukom sputenom niz bok nekome je potajno dao oito unaprijed dogovoreni znak. Pozorni livrirani mukarac kojemu je znak bio upuen smjesta je nestao iza grmlja. "Rekla si da nikad nisi vidjela konja osim na vidu. Konj je tako jak simbol Vorova, da sam mislio kako bi moda hjela probati jahanje."
Kao po dogovoru, u tom se trenutku vratio livrirani mukarac, vodei za sobom najdivniju malu bijelu kobilu koju je Miles ikad vidio, ukljuujui tu i neprocjenjive plemenite konje njegova djeda. Oi su joj bile ogromne, a noge gracilne... crna kopita bila su savreno ulatena, a u dugu srebrnastu grivu i lepravi rep bile su upletene grimizne vrpce koje su se bojom slagale s gunjem provuenim ispod sedla, te s grimizom izvezenim ularom privrenim uz pozlaene uzde.
"O, Boe." Laisa je ostala bez daha, dok je zadivljeno zurila u zvjerku. "Smijem lije pomaziti? Alija nemam pojma o jahanju!"
"Pa naravno." Gregor je otprati do kobile; nasmijala se kad su joj ruke poletjele do blistavog vrata i kad je prstima prola kroz sjajnu grivu. Kobiline spokojne oi napola se zaklopie dok je mirno prihvaala opravdanu panju. "Evo, ja u te voditi", ree joj Gregor. "Laganim korakom. Vrlo je blaga." Koliko je Miles mogao vidjeti, kobila je spavala na nogama; Gregor oito nije kanio dopustiti da nekakva neugodna konjska nezgoda pokvari njegovu predstavu.
Laisa je isputala neodlune, oarane, daj-me-molim--te-nagovori zvukove. Miles se nagne do barunice Alys i apne: "Gdje lije Gregor samo naao tog konja?"
"Tri okruga odavde", promrmljala je ona u odgovor. "Juer su je dopremili u talu Rezidencije. Gregor se toliko udubio u planiranje svake pojedinosti ruka, da mu je osoblje ve etiri dana van sebe."
"Pomoi u ti da se popne", nastavljao je Gregor, dok je konjuar pridravao izvezeni ular. "Evo, daj da ti pokaem. Savije nogu i ja je obuhvatim rukom..."
Laisa se konano uspela nakon treeg pokuaja i mnogo smijeha. Ako mu je cilj bio da je sada dodiruje a da to izgleda bezazleno, to je uspio izvesti sa zadivljujuom elegancijom. Laisa se u sedlo obloeno barunom smjestila izgledajui istovremeno oduevljeno, srameljivo, a i pomalo ponosno zbog svog dostignua. Gregor je od konju-ara preuzeo ular, poslao ga na stranu i poveo je u obilazak vrtnih stazica, priajui i pokazujui rukama.
Miles je jo razrogaenih oiju otpio velik gutljaj kipu-e vrueg aja. "Pa, teta Alys... to se meni ini, ili ti izigrava Babu?"
"Izgleda", odvrati mu ona suho, i sama oima pratei ubavu malu povorku.
"Kad se to zbilo?"
"Nisam sigurna. Nisam se stigla ni okrenuti... kadli ono eto ti njih dvoje. I odonda se nastojim snai."
"Ali Alys... Komarranka, za Caricu?" Jer Gregor je nedvojbeno razmiljao o Carici; Alys nikad ne bi pristala igrati ulogu svodilje. "Pa zar se nee konzervativni Vorovi prosrati od bijesa kad uju? Da ne spominjemo ono malo preostalih revolucionarnih radikala s Komarra. Ti e se pak utopiti u vlastitim govnima."
"Molim te da za stolom ne koristi rjenik iz vojarne, Miles. A to se tie tvog pitanja... moda. No zato e centristikoj koaliciji biti drago. Ili e ih se moi uvjeriti da im je drago."
"Misli, ti e ih uvjeriti? Ili njihove supruge, preko tebe, to si mislila? Je li tebi drago?"
Suzila je oi razmiljajui. "Pa, kad sve uzmem u obzir... da, mislim da jest. Budui da tvoja majka nije htjela
mrdnuti prstom da mu pronae nevjestu, taj je zadatak automatski dopao meni, i tako ve deset godina. Htjela sam poludjeti. Mislim, on bi samo sjedio i buljio u mene tim groznim, alobnim Zato mi to radi'? izrazom na licu. Dovela sam pred njega svaku visoku, vitku vorsku ljepoticu na planetu, unosei nered i u njihove ivote i u ivote njihovih obitelji; donijela sam mu na tucete biografija... i nita. Kaem ti, Gregor je bio jo gori od Ivana, a Ivan je propustio toliko dobrih partija... Stanoviti duhoviti umnik, da ne kaem maloumnik, ak mi je priapnuo da bih moda trebala poeti s djeacima, pa sam mu morala objasniti da to ne bi rijeilo problem nasljednika, to je i glavna svrha cijelog tog cirkusa."
"Ne bez dosad neuvene koliine genetskog inenjeringa", sloio se Miles. "Ne, ne zanimaju Gregora deki. Ali ne zanimaju ga ni plemkinje. Ja sam to odavno shvatio  da si me bar pitala. Gregor je u jo bliem krvnom srodstvu s Ludim Carem Yurijem od mene. A osim toga, ovaj... zna vie o svom ocu, pokojnom i neoplakanom krunskom careviu Sergu, nego to bi moji roditelji htjeli. Stoga pati od povijesno utemeljene genetske paranoje da e oboljeti od  no, da  paranoje. Dodaj tomu vorsku in-cestuoznost. Ne bi si on nikad dopustio zaljubiti se u drugog Vora."
Alys trne svojim izvijenim tamnim obrvama. "To o Vorovima sam naposljetku shvatila i ja. Pa sam se onda nala na sto muka, kao to moe i zamisliti."
"Onda... to misli, to vidi u doktorici Toscane? Osim dakako pameti, ljepote, ugodne osobnosti, osjeaja za humor, snalaenja u drutvenim situacijama, bogatstva i ne-vorskog genetikog sklopa?"
Alys si je dala oduka diskretnim, uglaenim frkta-njem. "Mislim da je stvar u neemu jo jednostavnijem i temeljnijem, iako sumnjam daje Gregor toga svjestan. Ne
bih eljela oponaati jednu od onih dosadnih instant psihoanaliza u betanskom stilu koje tvoja majka tako silno voli, ali... Gregorovu majku su ubili kad je njemu bilo pet godina." Njezine crvene usnice stisnue se na trenutak u prisjeanju stare boli; barunica Alys je poznavala carevnu Kareen. "Pogledaj figuru doktorice Toscane. Materinska je. Nigdje nijedne koice. Toliko sam vremena protratila gonei pred njega visoke i tanane ljepotice, a zapravo su mi trebale malene i oble. Doe mi da plaem." Alije umjesto toga odluno zagrizla u kremasti kola.
Miles je bezizraajno proistio grlo. Gregor i Laisa za-makoe za ugao, s potom se okrenue, zaobilazei drvored umjetniki obrezanih tisa. Visoki i mravi Gregor nasmijeen je koraao uz Laisin stremen, ivo gestikulirajui i govorei. Laisa se naginjala prema njemu, oslonivi se na jabuku sedla, sluajui ga sjajnih oiju, poluotvorenih usnica i... svim srcem, bojao se Miles.
"Pa, Milese," nastavila je Alys, mirnijim tonom, "priaj mi o tom tvom satniku Galeniju. Nije mi posve jasno kako se on uklapa u ovo."
forov
"Nije on moj satnik", ree joj Miles. "On je Gregi satnik."
"Ali tvoj prijatelj, ako je vjerovati Ivanu." "Ivan je s njim due radio od mene."
"Prestani izbjegavati odgovor. Imam osjeaj da je to vano ili bi takvim moglo postati. Kao to Simon mora uvati Gregora od sigurnosnih katastrofa, a tvoj otac od politikih  zapravo, to je sad posao ministra Racozvja  tako ga ja moram uvati od privatnih. Simonovo izvjee iz CarSiga tvrdi da Galeni i doktorica Toscane nisu ljubavnici."
"Ja... ma ne. Ni ja to ne mislim. Ali istina je da joj on udvara. Zato sam ih i pozvao na tu sveanu carsku veeru.
Da mu pomognem." Milesu je carski ruak sjedio u elucu poput kamena.
"Ali nisu slubeno zarueni?" "Mislim da nisu." "Jesu li razgovarali o braku?"
"Ja to ne znam. Nisam ba tako blizak s Galenijem, zna. Samo smo... radili skupa. Jednom sluajno, jer smo se nali u istoj kai kad se deavalo ono s Markom na Zemlji, a drugi, put po zadatku, kada je CarSig istraivao stanovitu gadost na Komarru. Mislim da je Galeni ciljao na brak, da. No on je vrlo zatvoren ovjek, s dobrim razlogom. Mislim da mu je bilo jako teko pokuati se pribliiti Laisi. Ne zbog nje, nego zbog njega. On je sebe odgojio da bude spor, promiljen i oprezan."
Barunica Alys je jednim dugakim, nalakiranim noktom kuckala po ipkastom stolnjaku. Na dijelu za kojim je ona sjedila nije bilo nijedne jedine mrvice ili mrlje. "Moram znati, Miles. Da li bi satnik Galeni mogao stvarati probleme? Ve mije dosta iznenaenja."
"to misli pod problemima? Stvarati probleme ili biti problem?
Alysin prigueni glas dobio je na otrini. "Upravo to te i pitam."
"Ne znam... Mislim da bi mogao biti povrijeen. Zao mi je." Galeni e biti jebeno skrhan, eto to je. Boze, Duv... zbilja ti ovo nisam namjeravao uiniti. Zao mi je, ao mi je, ovaj je dan kao stvoren da budem jedna alosna mrcina. "No, na kraju krajeva, bira Laisa", ree Alys praktino. "Kao da se Galeni moe natjecati s Carem." Ona mu uputi pomalo saaljiv pogled. "Ako voli Gale-nija... ve je pobijedio. A ako ga ne voli... onda problema nema. Zar ne?"
"Mislim da me boli glava."
Barunica Alys lagano je iskrivila usnicu, pritajeno se slaui s njim; no kad su im se ponovno pribliili Gregor i njegova konjska mini-parada, njezino je lice poprimilo uobiajeni izraz ljubaznog spokoja. Pomaui Laisi da sie, Gregoru je uspjelo izvesti neto sumnjivo slino zagrljaju. Kobilu je prepustio njezinu konjuaru, a drugi je sluga paru donio srebrne posude da s ruku speru moebitne tragove konja. to je stvarno bilo suvino: zvjerku su tog jutra vjerojatno izribali na mrtvo ime. Miles bi bio spreman mirne due pojesti ruak s njezinih bljetavo bijelih bedara.
Alys se napadno zagledala u svoj sat. "Gregore, ao mi je to moram pokvariti ovako krasno poslijepodne, ali za dvadeset minuta te oekuje sastanak s grofom Vortalom i ministrom Vannom."
"Oh", Laisa je zajapurenih obraza i s izrazom krivnje na licu urno ustala iz stolice u koju tek to je sjela. "Zadravam te."
"Ne dok je ovdje barunica Alys da me podsjeti na obveze", odvrati Gregor. Otrica njegova odgovora pogodila je cilj i Alvsin osmijeh posta usiljeniji. Ipak je posluno ustao i nagnuo se nad Laisinu ruku  nee valjda...? O, da. Poljubit e je. U stvari, okrenuo joj je ruku i usnicama preletio preko njezina dlana. Miles je prekriio ruke, prekrio akom usta i zagrizao jezik. Laisa je sklopila ruku oko toke koju je Gregor poljubio kao ena koja hvata leptira i nasmijeila se. Zapravo se pretvorila u osmijeh. Gre-gr jj Je uzvratio na isti nain, zraei oduevljenjem. Alys se nakaljala. Miles je jo jae zagrizao u jezik. Gregor i Laisa izmijenie dug i nevieno tupav pogled. Alys je konano prekinula predstavu, primila Laisu za ruku i odvela je, naglaeno ivahno tumaei kako e im etnja kroz donje salone dati priliku da promotre intarzije izloene na zidovima.
Gregor se postrance bacio u stolac, prebacio jednu izmom obuvenu nogu preko naslona za ruku i zanjihao je. "Onda. to misli o njoj?"
"O doktorici Toscane?"
"Nisam te pitao za miljenje o tvojoj teti."
Miles je procijenio Gregorov nestrpljivi osmijeh. Ne... nije ga pitao za objektivni sud. "Krasna ena."
"Da, nije li?"
"Vrlo je inteligentna."
"Briljantna je. Da si bar mogao prisustvovati sastanku s Racozvjevim timom. Njezina je prezentacija bila uzor jasnoe."
U to nije ni sumnjao, uzme li se u obzir da je svaki strunjak njezine trgovinske udruge nedvojbeno probdio no da joj pomogne u pripremi... ipak, i Miles je u ivotu u nekoliko navrata drao sline sastanke. Nije podcjenjivao koliinu napora koje je u njih trebalo uloiti. Stvar je naprosto bila u tome to Gregor zapravo nije traio njegovo miljenje, nego potvrdu svojega. Nikad nisam bio udvo-
rica.
"Veliki je domoljub," blebetao je Gregor, "ba u onom naprednom smislu i duhu suradnje koji je tvoj otac uvijek nastojao postii na Komarru."
"Da, gospodaru."
"Ima predivne oi."
"Da, gospodaru", uzdahnuo je Miles. "Jako su, ovaj, plavozelene." Zato mi ovo radi? Valjda zato to grof i grofica Vorkosigan nisu bili tu. Miles je oito imao odigrati ulogu svojih roditelja, koji su, uostalom, podigli i osirotjelog Gregora. Boe mili, a kako e oni reagirati kad uju za ovo?
"Duhovita je i brza..."
"Da, gospodaru. Jako."
"Miles?"
"Da, gospodaru."
"Prestani."
"Khm." Miles opet pribjegne tosu s pregrizanjem jezika.
Gregor je prestao njihati nogu; lice mu se uozbiljilo i smrailo. Tiho je dodao1: "Uasno se bojim."
"ega, odbijanja? Nisam onakav strunjak za ene kakvim se Ivan predstavlja... ali meni svi znakovi govore da si dobio zeleno svjetlo."
"Ne. Onoga... to bi se poslije moglo dogoditi. Mene ovaj posao moe doslovno ubiti. A to se odnosi i na moje najblie."
Nije zrak oko njih ohladio zalutali povjetarac, ve sjena carevne Kareen. Za Gregorovo neprovjereno duevno zdravlje moda je bilo i dobro stoje sjeverno krilo u kojem je njegova majka umrla ipak izgorjelo do temelja, kako bi ga obnovili neoptereenog duhovima prolosti.
"Obini mukarci i ene... umiru svaki dan. Zbog raznoraznih razloga, od sluajnosti do neumoljivosti vremena. Nema Carstvo monopol na smrt."
Gregor ga pogleda. "I nema", ree on tiho. Odluno je kimnuo, kao da je Miles upravo izrekao neto korisno. to?
Miles pokua promijeniti temu. "O emu je tvoj sastanak s Vortalom i Vannom?"
"Ma, uobiajeno. Njihov Komitet za raspodjelu carskih imanja ica usluge za prijatelje. Ja pak elim da njihovi prijatelji podastru dokaze da ta imanja kane kompetentno upotrijebiti."
"Ah." To se ticalo junog kontinenta i nije bilo od izravnog interesa za Vorkosiganov Okrug. Miles se zapita ne bi li trebao oevu zamjeniku javiti daje ovo idealan tjedan da lobira Gregora za ustupke njihovu Okrugu. Zateen u stanju sanjalake bedastoe i seksualne izmaglice, zatelebani bi Gregor lako mogao udovoljiti svakom njihovom zahtjevu. Ne... za Carstvo je bilo bolje da ovo privremeno ludilo ostane dravnom tajnom. Ve e ga brak izlijeiti.
Carica s Komarra. Boe. Koja nona mora za CarSig. Illvan bi stvarno mogao doivjeti onu kap kojom se godinama prijeti. "Jesi li upozorio Illvana na ovo?"
"Mislio sam da bih mogao barunicu Alys poslati da ga obavijesti, ako se ispostavi da imam anse. Uskoro. Ionako se ini da to smatra svojom dunou."
"Nee imati boljeg saveznika i posrednika od nje. Budi dobar i ostati e na tvojoj strani. Ali, jesi li razmislio o politikim posljedicama tog... braka?" Ovo je bilo po prvi put daje netko naglas izgovorio tu rije, sinulo je Milesu.
"Samo o njima i razmiljam ve tjedan dana. Zna, Mi-lese, moda ispadne dobro. Simbol ujedinjenosti Carstva i tako dalje."
Vjerojatnije je bilo da e komarrski pokret otpora to shvatiti kao simbol ponovnog podjarmljivanja Komarra. Miles zamisli sav potencijal za zlobnu politiku satiru koji se ovime nametao, i strese se. "Samo se ti nadaj."
Gregor odmahne glavom. "U krajnjem sluaju... nita od toga nije vano. Konano sam pronaao neto za sebe. Stvarno za sebe, ne za Carstvo, ne ak ni za Cara. Samo za sebe."
"Onda to zgrabi objema rukama. I ne daj gadovima da ti to otmu."
"Hvala ti", dahnu Gregor.
Miles ga napusti uz naklon. Pitao se je li njegov novi voza ve uspio nekoga ubiti te je li grofovo vozilo jo uope bilo pravilno okrenuto. No vie od svega se pitao kako da u sljedeih nekoliko tjedana izbjegne susret s Duvom Galenijem.
DESETO POGLAVLJE
Milesu je trebalo jo nekoliko dana da izmigolji iz Ivanovih aka i sam, ili praktiki sam, pobjegne na jug, u Vorkosiganov Okrug. To mu je polo za rukom tek kad je Ivanu prisegnuo svojim imenom da se tamo nee uputati ni u aktivne niti u pasivne samoubilake egzibicije. Ivan je nevoljko pristao, ali iz novonastalog Martinova opreza bilo je oito da mu je Ivan potajice objasnio kakve sve potekoe, osim napadaja, moe oekivati od svog poslodavca. Vjerojatno mu je dao i nekoliko kom brojeva za sluaj krize ili izljeva pretjeranog udatva. Pa zato malac sad misli da sam lud. Ili da sam otpust dobio jer sam lud, a ne da sam lud jer sam dobio otpust. Ba ti hvala, Ivane. Nekoliko bi dana provedenih u miru i tiini Vorkosigan Surleaua moglo umiriti ne samo Milesa, nego i Martina.
Miles je znao da su preli sjevernu granicu njegove rodne pokrajine kad su prve plaviaste sjenke planinskog lanca Dendarii obojile horizont to se prostirao pred njima, iznenadno i poput privienja izranjajui iz ustreptalog zraka. "Tu skreni na istok", uputi Miles Martina. "Htio bih prei cijeli Okrug. Proi emo malko sjevernije od Hassadara. Jesi li ikada prije prolazio ovuda?"
"Ne, gospodaru." Martin je posluno nakrivio letjelicu prema jutarnjem suncu; polarizirano staklo svoda odbi-
iu...
jalo je sunev odsjaj. Kao stoje Miles i oekivao, Martin je bio nesigurniji u letjelici nego u cestovnom vozilu. Zatitni samoiskljuni mehanizmi letjelice, tog malenog te izuzetno okretnog i ekonominog spoja antigravitacijske klizimice i aviona, sreom su gotovo u potpunosti iskljuivali mogunost ruenja. Dodue, to bi nekoj junaini u pe-tominutnom napadu grenja ak i moglo poi za rukom.
Ponekad je najbolji put preko kvadrata bio zaobilazni put... Iako Okrug Vorkosigan nije nalikovao toliko kvadratu koliko zgnjeenom, nepravilnom paralelogramu ija se jedna stranica protezala na tristo pedeset kilometara od nizinskog pojasa na sjeveru do planinskih klanaca na jugu, a druga je idui od istoka prema zapadu sa svojih petstotinjak kilometara djelomice doticala i najvie vrhove planinskog lanca. Plodnim tlom se mogla pohvaliti tek jedna petina sjevernog podruja, a od toga je zbog radijacije bila iskoristiva tek polovina. Nadesno od njih pojavio se grad Hassadar. Miles je Martinu pokazao kako u irokom luku zaobii najprometnije dijelove zranog prostora, a time su ujedno izbjegli i komplikacije s gradskim raunalom koje se brinulo za navigacijski nadzor nad prometom letjelica.
"Pa dobro, Hassadar moe proi", ree Martin, gradski deko iz Vorbarr Sultane, dok je promatrao dirljive napore Hassadara da ostavi dojam urbane idile.
"Moderniji je od mnogih drugih gradova na Barrava-ru", odvrati Miles. "Od Vorbarr Sultane, sigurno. Vei dio je bio podignut nakon cetagandske invazije, kada ga je moj djed izabrao za glavni grad Okruga."
"Da, ali Hassadar je sve to Okrug uope ima", govorio je Martin. "Mislim, pa ovdje nieg drugog niti nema."
"Pa... ako pod drugim misli na gradove, nema. Sa svih strana smo okrueni kopnom, pa otpada pomorska
trgovina. Ovo je uvijek bilo ratarsko podruje, barem u onoj mjeri u kojoj to doputaju planine."
"A planine im ba i nisu od prevelike koristi, ako je suditi po broju brana koji dolaze u Vorbarr Sultanu u potrazi za poslom", nadovezao se Martin. "esto priamo viceve o njima. Na primjer, kako zvati dendariijsku branku koja tri bre od svoje brae? Djevica." Martin se zasmiju-ljio.
Ali Miles nije. U kabini letjelice osjetno se spustila temperatura. Martin ga pogleda krajikom oka i utone u sjedalo. "Pardon, gospodaru", promrmlja on.
"Taj sam ve uo. uo sam ih sve." U stvari, orunici njegova oca, sve ljudi iz Okruga, sami su ih smiljali, ali to je nekako bilo drugaije. Neki meu njih doista su bili brani, a duhovitosti im nije nedostajalo. "Tono je da ljudi iz Dendariija imaju znatno oskudnija obiteljska stabla od vas mulaca iz Vorbarr Sultane, ali to je zato to se nisu pokorili i predali Cetagandancima." Malo je preuveliavao; Cetagandanci su prvo zauzeli nizine i tako postali zgodnom metom za napade brana koje je predvodio u to doba jo strahovito mladi general grof Piotr Vorkosigan. Umjesto da povuku svoju crtu bojinice pedeset kilometara unatrag, Cetagandanci su branitelje pokuali potisnuti u varljive planine i tu su pogrijeili. Tako se Vorkosiganov Okrug naao meu ratom najtee pogoenim podrujima Barravara, zbog ega se kasnije znatno sporije razvijao od drugih okruga.
Da... prije dvije, ili moda ak ijedne generacije, to im je moglo posluiti kao opravdanje. Ali danas?
Nas Vorkosiganove Carstvo istrgne iz Okruga kojem pripadamo, iscrpi svu nau snagu, nikada ne nadomjetajui ono to nam je uzelo. I onda se jo ruga naem siromatvu. udno... nikada ranije mu nije palo na pamet da bi se gorljivo sluenje Carstvu kojim se odlikovala njego-
va obitelj moglo doivjeti i kao pritajeni oblik oporezivanja njihova Okruga.
Miles je pustio da proe deset minuta vie nego to je prvotno planirao, a zatim je rekao: "Ovdje skreni prema jugu. Ali popni se prvo jo tisuu metara."
"Da, gospodaru." Letjelica se nakrivila udesno. Nakon jo nekoliko minuta, zamijetio ih je automatizirani radio--far na zemlji i monotonim tonom odblejao standardni signal, nato zaue unaprijed snimljeni glas kako govori: "Panja. Ulazite u zonu visoke radioaktivnosti..."
Martin je problijedio. "Gospodaru? Da zadrim i dalje isti smjer?"
"Da. Na ovoj visini smo sigurni. Odavno nisam prele-tio sredinji dio razorenog podruja, a uvijek je zanimljivo provjeriti kako stvari napreduju tamo dolje."
Ispod njih, obradive su povrine odavno ustupile mjesto umama. Sada su ve i umska podruja postala rjea, a njihove boje udnovate i nekako sivlje. Sume su ponegdje bile krljave i pogoene bolestima, no drugdje je rast bio neobino bujan. "Ovdje uglavnom sve pripada meni, zna", nastavio je Miles, gledajui dolje. "Osobno, mislim. Ne samo u figurativnom smislu, zato to je moj otac grof pokrajine. Djed je to ostavio meni. A ne ocu, koji je naslijedio gotovo sve ostalo. Uvijek sam se pitao to mije time htio poruiti." Otrovana zemlja otrovanom izdanku obitelji, kao komentar Milesove rane invalidnosti? Ili rezignirano saznanje da e se ivot grofa Arala ugasiti znatno prije no to se ta spaljena zemlja oporavi? "Nisam jo nikad stupio na to tlo. Jednog dana, nakon to dobijem djecu, navui u na sebe zatitno odijelo protiv zraenja i doi u obilazak. Kau da dolje opstaju razne vrlo neobine biljke i ivotinje."
"Ali nema ljudi, zar ne?" upita ga Martin, s opipljivom nelagodom zurei u zemlju ispod njih. Uspeo se jo nekoliko stotina metara iako mu Miles nita nije rekao.
"Poneki ilegalni naseljenik ili bandit. Oni koji se ne nadaju dugom ivotu pa ih stoga ne brine mogunost raka ili neplodnost. Okruni lugari ih s vremena na vrijeme hvataju i istjeruju van. Neki predjeli djeluju varljivo zdravo. Dodue, radioaktivnost se u nekim podrujima doista smanjila za pola, i to samo tijekom mog ivota. A kad ve budem bio u dubokoj starosti, ovo e mjesto tek postajati upotrebljivo."
"Znai, jo desetak godina, gospodaru?" ree Martin.
Milesove se usnice trznue. "Imao sam u vidu jo jedno pedesetak godina, Martine", odvrati mu blago.
"Oh."
Nakon nekoliko minuta, izvio je vrat i navirio se kroz svod mimo Martina. "Tamo, tebi slijeva. Ta mrlja je mjesto na kojem se nalazio Vorkosigan Vashnoi, stara prijestolnica Okruga. Hah. Vidim da polako poprima sivkasto-zelenkastu boju. Kad sam bio mali, jo je uvijek bio posve crn. Ba me zanima svijetli li jo u mraku?"
"Moemo se opet vratiti kad padne mrak", predloi Martin nakon krae stanke.
"Ne... ne." Miles se opet zavalio u svoje sjedalo i zagledao se pred sebe, u planine to su se uzdizale na jugu. "Ovo mije dosta."
Neto kasnije, Martin ree: "Moda bih mogao malo dodati gas." Pljesnive boje krajolika ostajale su iza njih, a na njihovo su mjesto polako dolazile zdravije nijanse zelenog, smeeg i zlatastog. "Da vidimo to sve letjelica moe." Iz glasa mu je naprosto izbijala enja.
"Znam ja to ona moe", odvrati Miles. "Ali danas mi se nikamo ne uri. Moda nekom drugom prilikom."
To nije bio prvi Martinov pokuaj da navede vodu na svoj mlin. Oito je poslodavev ukus u putovanjima smatrao utogljenim i dosadnim. Milesa su svrbjeli prsti od elje da preuzme upravlja i priuti Martinu jedan bjesomuni let kroz Dendariijski kanjon. Trostruko obruavanje niz divlje, uskomeane zrane struje prvo pokraj, a potom i ispod glavnog vodopada moglo je dostatno prestravljenog suputnika natjerati na povraanje.
No, ak i da ga nisu muili napadaji, Miles, avaj, nije vjerovao da bi bio u fizikom, mentalnom  ili moralnom  stanju danas izvesti neto takvo, barem ne onako kako su to radili on i Ivan, kada su bili tek neto mlai od Mar-tina. Bilo je pravo udo to se nisu ubili. Onda su to pripisivali svojim superiornim vorskim sposobnostima, no iz dananje toke gledita to je vie sliilo boanskoj intervenciji.
Ivan je prvi poeo s tom igrom. Jedan od njih preuzeo bi upravlja letjelice i zapoeo jurnjavu kroz duboki, zavojiti kanjon. Kad bi drugome bilo dosta, dao bi znak po uzoru na borilake vjetine, obino kucanjem po upravljakoj ploi. Ili bi naprosto izbacio iz sebe svoj zadnji obrok. Za pravu, dobru trku morali su prvo onesposobiti nekoliko samoiskljunih strujnih krugova, a Miles nije imao nikakvu namjeru Martina upozoravati na taj trik. Miles je ubrzo doao u vodstvo jednostavno zato to je prije letova prestao jesti. Onda gaje Ivan prozreo i poeo insistirati na zajednikim dorucima, da osigura ravnopravnu borbu.
Konanim pobjednikom ipak je postao Miles, nakon to je izazvao Ivana na nonu trku. Ivan je letio prvi i izvukao ih ive, iako je, kada su naposljetku izletjeli iz kanjona, bio blijed i obliven znojem.
Potom je startnu poziciju zauzeo Miles. I iskljuio sva svjetla na letjelici. Treba odati poast Ivanovoj petlji te rei da se slomio i poeo vritei grebati za (iskljuenim)
gumbom za izbacivanje sjedala iz letjelice tek kad je shvatio da njegov roak kroz kanjon leti zatvorenih oiju.
Normalno da mu Miles nije pripomenuo kako je tim istim putem u protekla tri dana preletio ezdesetak puta. Letio je danju, no budui da je postepeno sve vie smanjivao koliinu svjetla to je dopirala kroz svod letjelice, na kraju je postigao uvjete potpunog mraka.
Bila je to posljednji put da su igrali tu igru. Ivan ga vie nikad nije izazvao na dvoboj.
"Zato se smjekate, gospodaru?" upitao je Martin.
"Ah... nizato, Martine. Skreni ovdje i uputi se tono po sredini onog poumljenog dijela. Volio bih vidjeti kako napreduje moja uma."
Vjeito odsutnim Vorkosiganima davno su se omilili manje zahtjevni oblici zemljoradnje. Pedesetak godina po-umljivanja urodilo je kvalitetnom bjelogoricom koja je sada bila gotovo spremna za kontinuiranu, premda selektivnu sjeu. Recimo, u sljedeih desetak godina? Pojasevi zasaeni hrastom, javorom, brijestom, divljim orahom i brezom nadmetali su se u raskoi pod jesenjim suncem. Na strmim padinama mjestimino bijae pridodana i nota tamnozelene ljepote, u obliku genetiki stvorene ebanovi-ne otporne na mraz; radilo se o novoj vrsti  tonije, o Barravaru novoj vrsti  uvezli su je prije samo trideset godina. Gdje li e sve to drvo zavriti, pitao se Miles: u namjetaju, kuama, moda nekim drugim predmetima iz svakodnevice? Nadao se da e barem dio biti utroen za stvaranje neeg istinski lijepog. Poput, primjerice, muzikih instrumenata, skulptura ili pak intarzija.
Ugledavi stup dima to se uzdizao iza nekoliko obronaka, Miles se namrti. "Poimo tamo", ree Martinu, pokazujui mu prstom. No kad su stigli, otkrio je da je ipak sve u redu; to je njegova ekipa za teraformiranje spaljivala padinu prekrivenu otrovnom ikarom, kako bi tlo
kasnije mogli obogatiti organskim otpadom zemaljskog podrijetla i posaditi siuna stabalca.
Dok je Martin kruio iznad njih, estorica mukaraca s maskama za disanje podigli su pogled i srdano im mah-nuli, niti ne znajui tko je u letjelici. "Pozdravi ih pomicanjem krila", naloio je Martinu, koji gaje posluao. Miles se zapita kako bi bilo obavljati takav posao svaki dan, te-raformirati Barravar na starinski nain, metar po metar, uz minimalno prisustvo tehnologije. U svakom sluaju bi bilo lake kasnije se osvrnuti i izmjeriti to si postigao u ivotu.
Napustili su umsku plantau i nastavili dalje prema zapadu, preko izbrazdanih crvenkastosmeih brda isto-kanih tu i tamo bojama to su podrijetlo vukle sa Zemlje, a oznaavale su ljudske nastambe ili divlji rast. S njihove lijeve strane planinski vrhunci posuti snijegom bivali su sve viima. Miles se naslonio u sjedalu i nakratko zaklopio oi, ne znajui razlog svom umoru; jeo je i spavao kao i uvijek. Napokon ih je opet otvorio zauvi Martinovo upitno mrmljanje. Ugleda udaljeni odsjaj izduenog jezera u Vorkosigan Surleauu, koje je vijugalo kroz raslinjem mjestimino pokrivena brda prema zapadu, pokrivajui prostor od etrdesetak kilometara.
Preletjee selo u podnoju jezera te razoreni, spaljeni zamak smjeten na hridi iznad njega, zbog kojeg je selo prvotno i nastalo. Miles je naloio Martinu da obleti itav gornji dio jezera. Tek su nakon toga sletjeli na imanje Vorkosiganovih. Njegovoj obitelji pripadalo je zavojito priobalno podruje od nekoliko kilometara, a nakon njega poinjao je obalni pojas preplavljen novoizgraenim kuama, barem njih stotinjak, koje su izgradili ljudi iz Hassa-dara ili Vorbarr Sultane. Zahvaljujui njima, tu se namno-ilo... pa, najmanje tucet brodova. Naruavali su ili krasili, ovisno o toki gledita, plavetnu povrinu jezera. I samo je selo bujalo, u skladu s potrebama sve veeg broja turis-
ta, umirovljenika te nekoliko oblinjih imanja u vlasnitvu starog vorskog plemstva.
Ljetnikovac Vorkosiganovih neko je bio vojarna u kojoj su spavali straari iz zamka, a kasnije je ta izduena dvokatnica od kamena bila preureena u elegantnu vilu s koje se pruao prelijep pogled na jezero. Martin je po Mi-lesovim uputama letjelicu spustio na uzletite pokraj garae, s druge strane grebena.
"U kuu, gospodaru?" pitao je Martin, iskrcavajui njihove torbe.
Tu barem nee vladati onako mrana i zagrobna atmosfera kao u kui u prijestolnici; ljetnikovac je, naime, imao kuepazitelje, brani par koji se, osim za kuu, brinuo i za veliki perivoj oko nje.
"Ne... neka zasad ostanu tu. Prvo bih elio otii do staja."
Miles se spustio niz brdo do skupine sporednih zgrada i panjaka zelenih poput onih na Zemlji, smjetenih u prvoj maloj udolini od jezera. Doekala ih je mlada djevojka iz sela koja se brinula za aicu preostalih konja, a Martin, koji se oito pomirio s tim da e morati izdrati nekoliko dana nepopravljive ruralne dosade u drutvu svog ekscentrinog gospodara, smjesta je ivnuo. Miles ih prepusti upoznavanju i zaputi se kroz vratnice to su vodile na panjak.
im mu je zauo glas, u susret mu je njitei dotrao njegov konj, kojemu je nesretno ime Debeli Ninny jo kao drebetu nadjenuo Milesov djed. Kao i uvijek, velikog arca nagradio je pepermint bombonima iz depa i potom pogladio njegovu iroku njuku. Koliko mu je sada ve bilo... dvadeset tri godine? Meu riim dlakama pojavljivalo se sve vie sijedih, a lagani kas preko panjaka bio je dovoljan da izazove hroptanje. Onda... da se uz te svoje napade odvai na jahanje? Njemu najmiliji viednevni iz-
leti u planine vjerojatno nisu dolazili u obzir. Ako naui Martina kako zapaziti prve znakove napada, moda bi mogao riskirati nekoliko krugova po panjacima. Vjerojatnost da pri padu slomi sintetike kosti bila je vrlo mala, a znao je da ga Ninny ne bi pregazio.
Na drugu veliku pogodnost ivota u Vorkosigan Sur-leauu, plivanje, nije mogao ni pomiljati. Jedrenje je bilo pod znakom pitanja; morao bi cijelo vrijeme nositi prsluk za spaavanje i jo k tomu povesti Martina. Je li Martin uope znao plivati? O spaavanju nekog tipa koji se u grevima strovalio s broda da ne govorimo. Pazei pritom da se brod ne otme kontroli? inilo mu se to malo prezah-tjevnim. Ma nema veze... s dolaskom jeseni vode jezera ionako su postajale sve ledenije.
Miles nije sluajno svoj trideseti roendan, koji je bio sljedeeg tjedna, doekao u tihoj dokolici na obali jezera. Nije bilo boljeg mjesta za ignoriranje tog dogaaja, jer bi ga u prijestolnici zasigurno zagnjavili raznorazni poznanici i roaci. U svakom sluaju morao bi podnositi Ivanova zadirkivanja, ili, jo gore, nekakvu roendansku proslavu u Ivanovoj organizaciji. Iako bi njegov roak nesumnjivo bio suzdraniji nego inae; i sam je za dva mjeseca navravao tridesetu. Uostalom, ionako e biti stariji za samo jedan dan, kao i na sve ostale dane, zar ne?
Dan prije padala je sjetna kia, savreno u skladu s Milesovim raspoloenjem, pa je njegov roendan osvanuo maglovit i vlaan. Ipak, blijedo plavetnilo iznad slavljenikove glave najavljivalo je toplo, snoliko, savreno vrijeme. Ubrzo je shvatio da nee moi u potpunosti ignorirati prigodu jer je na kunu komkonzolu pristigla prva estitka, koju mu je uputila uljudno zabavljena barunica Alys. Ni Ivanova estitka zacijelo nije bila daleko. Ne pronae li
neki nain da se sakrije, provest e itav dan privezan uz prokletu konzolu.
Odlazei iz kue, usput je u kuhinji zdipio jedno pecivo kao predjelo doruku i potom se puteljkom to je vodio uz padinu zaputio do groblja u vrtu. To je mjesto prije sluilo kao posljednje poivalite njihovih straara, a kad je Vorkosigan Vashnoi bio razoren, Vorkosiganovi su ga poeli koristiti za pokop lanova obitelji. Miles je neko vrijeme u prijateljskoj tiini prosjedio kraj groba narednika Botharija, grickajui pecivo i promatrajui kako izlazee sunce svojim plamenom probija jutarnju izmaglicu iznad Vorkosigan Surleaua.
Potom se otputio do humka starog generala Piotra i dugo zurio u nj. U prolosti je znao tu bijesno udarati nogama, viui na taj podrugljivo tihi nadgrobni spomenik. Ponekad je aputao i preklinjao. No inilo se da si on i starac vie nisu imali to rei. Zato ne?
Obraam se krivom grobu, u tome je stvar, iznenada zakljui Miles. Okrenuo se i odmarirao do kue, nemilosrdno budei Martina, koji bi, da mu dopuste, spavao do podneva. Znao je zajedno mjesto gdje do njega nee doprijeti nikakva komkonzola. Osim toga, upravo je oajniki elio porazgovarati sa stanovitom mladom damom koja je tamo prebivala.
"Pa, kamo idemo, gospodaru?" upita ga Martin, smjetajui se u pilotsko sjedalo letjelice i razgibavajui prste.
"U maleno brdsko naselje zvano Dolina Silvy." Miles se nagne i unese upute u kombinaciju vid mape i naviga-torskog programa, koji je prikazivao trodimenzionalnu koordinatnu mreu u boji. "Hou da sleti na tono odreenom mjestu, u ovoj maloj udolini, iznad ovog uskog od-vojka. To je zapravo groblje. Izmeu drvea bi trebalo biti taman dovoljno mjesta za sputanje letjelice. Barem je
tako bilo kad sam zadnji put bio tamo. Vrlo je lijepo, pokraj potoia. Kroz drvee se probija sunana svjetlost... moda sam trebao ponijeti koaru za piknik. Pjeke bismo putovali etiri dana, na konjima bismo stigli za dva i pol dana. Letjelicom emo doi za manje od sat vremena."
Martin kimne glavom i pokrene letjelicu; uzdigli su se iznad grebena i okrenuli na jugoistok. "Kladim se da bih vas mogao tamo dovesti jo bre nego to ste rekli", ponudi mu Martin.
"Ne..."
"Hoemo li opet ii zaobilaznim putem?"
Miles je oklijevao. Sad kad je bio u zraku, osjeaj hitnosti je oslabio, a njegovo mjesto polako je zauzimala strava. A mislio si daje isprika Caru teka. "Da. Htio sam te poduiti nekim temeljnim injenicama o planinskim zranim strujama i letjelicama. Uputi se na jug, pa na zapad, prema onim vrhuncima."
"U redu, gospodine", ree Martin, uvjebavajui nastup idealnog vorskog sluge, ali je smjesta pokvario dojam dodajui: "Radije to nego jo jedna vraja lekcija iz jahanja." Martin i Ninny nisu se onako dobro sloili kao to se Miles nadao. Martinu su letjelice oito bile drae od konja.
Sljedeih sat vremena proveli su prelijetajui kroz Dendariijski kanjon, a i oko njega. Njegova velianstvena ljepota ostavila je dojam ak i na Martina, koji je bio gradsko dijete, primijetio je Miles zadovoljno. Letjeli su znatno sporije nego on i Ivan nekada. Iako su pomalo zaalili to su dorukovali, nisu zbog toga imali ikakvih veih problema. Naposljetku je Miles ipak ostao bez opravdanja za otezanje, te se opet uputie prema istoku.
"Pa, ega to ima u toj Dolini Silvy?" pitao je Martin? "Prijatelja? Lijepe prirode?"
"Ne... ba. Kad sam bio iste dobi kao tvoj brat  u stvari, ba sam bio diplomirao na Akademiji za carsku slubu  moj-otac-grof uvalio me je, hou rei, imenovao me da budem njegov Glas u sluaju koji se naao pred Grofovskim sudom. Poslao me u Dolinu Silvy da istraim i donesem presudu u sluaju ubojstva. Radilo se o edomorstvu zbog mutacije, u pravom starinskom tradicionalnom stilu."
Martin se nakreveljio. "Brani", ree on zgaeno. "Mm. Ispostavilo se da je rije o sloenijem sluaju nego to sam mislio, ak i nakon to sam pravilno pogodio sumnjivca. Djevojica  rtva je bila djevojica stara etiri dana roena sa zejom usnom  zvala se Raina Csurik. Da je preivjela, danas bi imala gotovo deset godina. S njom elim razgovarati."
Martinove obrve se podigoe. "Zar vi, uh... esto raz^ govarate s mrtvima, gospodaru?" "Ponekad."
Martinova se usta iskrivie u nesiguran, nadamo-se--da-se-alite tip osmijeha. "Da li vam ikada odgovore?" "Ponekad... to, zar ti nikad ne razgovara s mrtvima?" "Ne poznam nijednog. Osim vas, gospodaru", ispravio se blago Martin.
"Ja sam bio samo potencijalni le." Daj si vremena, Martine. S vremenom e se tvoj krug poznanika proiriti. Miles je poznavao mnogo mrtvih ljudi.
Ma koliko taj popis bio dugaak, Raina je na njemu zauzimala posebno mjesto. Kada bi se zgulili svi slojevi carske pompe i budalatina, iscrpili svi naini da se domogne promaknua, kad bi zaglibio do koljena u idiotskim propisima i zalutao u mranim zakucima vojnikog ivota... kad to vie nije bila nekakva prokleta igra, nego zbilja, i to zastraujua zbilja u kojoj su ivoti i due zavr-
avali na smetlitu... Raina je i dalje bila taj jedinstveni simbol njegove slube koji je imao nekog smisla. A imao je grozan osjeaj da je u kai u kojoj se naao izgubio upravo svoju vezu s Rainom.
Zar se zaista toliko unio u Naismithovu ulogu i postao u toj mjeri obuzet eljom da tu igru dobije, da je zaboravio zato uope igra? Poivajui pod zemljom ovih deset godina, Raina je postala zatoenikom kojeg Naismith nikada nee moi osloboditi.
O Milesovu pretku, grofu Seligu Vorkosiganu priala se jedna, po svoj prilici, apokrifna pria: grof je ubirao  tonije, vjerojatno je pokuao ubirati  porez od ljudi iz svog Okruga. Takvo neto ih sigurno ni onda nije veselilo vie nego danas. Jedna osiromaena udovica, iji je nesposobni mu umro ostavljajui je u dugovima, ponudila mu je jedino to je imala, sinovljevo bubnjarsko umijee. U ponudu je ubacila i sina. Seligje, tako se prialo, prihvatio bubnjanje, ali sina joj je vratio. Nedvojbeno se radilo o vorskoj samohvali. Naismith je bio ono najbolje to je Mi-les mogao ponuditi kao rtvu, sukus do kojeg je dolazio kada je davao sve od sebe. Pod jutarnjim svjetlom planina, barravarski galaktiki interesi izgledali su beskrajno daleko, ali on je sve podredio sluenju tih interesa. Naismith je bio njegov bubnjarski solo, ali Vorkosigan je drao palice.
Zato je tono znao kako je izgubio Naismitha, jedan po jedan pogreni korak. Mogao je dotaknuti i imenovati svaku kariku u tom kobnom lancu dogaaja. Ali gdje je, do-vraga, izgubio Vorkosigana?
Kad se spuste, rei e Martinu da ode u etnju ili da odleti nekamo u letjelici. Ovaj razgovor s mrtvima nije trebao svjedoka. Iznevjerio je Gregora, ali suoio se s njim, iznevjerio je svoju obitelj i s njima e se uskoro morati suoiti. Ali suoavanje s Rainom... to e boljeti poput pogotka iglene granate.
O, Raina. Malena gospo. Molim te. to u sada ? Zgr-bljen se odmakao od Martina, utke oslanjajui elo o svod kabine, zaklopljenih oiju, bolne glave.
Martinov je glas naruio Milesovo sve tjeskobnije sna-trenje. "Gospodaru? to da radim? Ne mogu sletjeti u toj dolini, poplavljena je vodom."
"to?" Miles se uspravio u sjedalu, otvorio oi i zaprepateno se zagledao u prizor ispod njega. "Meni to izgleda kao jezero", ree Martin. Tono tako. Na uskoj izboini gdje su se ranije dva potoia slijevala u jedan, sada je bila smjetena malena hi-droelektrina brana. Iza nje se nazirala vijugava vodena ploha stoje ispunjavala strme udoline i odraavala magli-asto jutarnje plavetnilo. Miles je jo jednom, za svaku sigurnost, provjerio vid mapu te datum na mapi. "Stara je samo dvije godine, ali ovoga na njoj apsolutno nema. Ali... doli smo na pravo mjesto, znam da jesmo." "elite li jo uvijek da sletimo?" "Da, ovaj... probaj se spustiti tamo, na istonoj obali, to moe preciznije."
To nije bilo lako postii, no Martin je na kraju uspio pronai pravo mjesto i lagano je spustio letjelicu meu dr-veem. Otvorio je svod, a Miles se ispeo van, zastao na strmoj obali i zagledao se u prozirno smeu vodu. Vidljivo je bilo samo prvih nekoliko metara. Ratrkani bijeli panjevi strali su iz vode poput kostiju. Martin je radoznalo doao za njim i stao mu uz bok, kao da mu pokuava pomoi u potrazi.
"Pa... je li groblje jo ispod vode ili su ljudi Doline Silvy preselili svoje grobove? I ako jesu, gdje?" mrmljao je Miles.
Martin slegne ramenima. Bezizraajno i spokojno zrcalo jezera takoer je uskratilo odgovor.
JEDANAESTO POGLAVLJE
Nakon to je Martin paljivo izvukao letjelicu izmeu drvea, Miles je utvrdio da se istina koju je traio nalazi otprilike jedan kilometar dalje. Rekao je Martinu da ih spusti u dvorite ispred trone kolibe izraene od drveta srebrnaste boje. Koliba je djelovala nepromijenjeno, ali na obronku je izniklo nekoliko novih pomonih zgrada. S poznatog trijema, irokog poput same kolibe, pruao se predivan pogled na dolinu i novonastalo jezero.
Mukarac koji je iziao na trijem vidjeti to mu se to spustilo u dvorite nije bio proelavi, jednoruki Govornik Karal. Visoki mukarac uredno podrezane crne brade bio mu je potpuni stranac, no na ogradu izraenu od mladica oguljene kore naslonio se kao da je vlasnik kue. Miles se ispeo iz letjelice i na trenutak nesigurno zastao. Zurio je u ovjeka smiljajui objanjenja za svoj dolazak, potajice zahvalan to je s njim i poveliki Martin. A moda bi bilo dobro daje poveo i obuenog tjelohranitelja.
No stranevo se lice ozarilo s izrazom prepoznavanja i razdraganosti. "Barune Vorkosigan!" uzviknuo je on. Str-ao se niz stepenice preskaui po dvije odjednom i velikim se koracima uputio prema Milesu, ruku ispruenih u pozdrav i irokog osmijeha. "Lijepo vas je opet vidjeti!" Osmijeh mu je izblijedio. "Sve je u redu, nadam se?"
Pa, ovaj se svakako sjeao Milesa, valjda s onog suenja prije gotovo deset godina. "Ne, ne ovo je isto drutvena posjeta", pojasnio je Miles, kad mu je ovjek priao i stisnuo mu ruku  obje njegove ruke  s ushienom sr-danou. "Nita slubeno."
Mukarac je koraknuo unazad, sputajui pogled prema Milesovu licu, a njegov je osmijeh prerastao u zabavljeno smijuckanje. "Zar ne znate tko sam ja?" "Ovaj..."
"Ja sam Zed Karal."
"Zed?" Zed Karal, srednji sin Govornika Karala, imao je dvanaest godina kada... Miles je hitro izraunao. Dvadeset dvije godine, ili tu negdje. Mda. "Kad sam te zadnji put vidio, bio si manji od mene."
"Pa, mama je bila dobra kuharica." "I te kako. Sjeam se." Miles je oklijevao. "Bila? Jesu li tvoji roditelji, ovaj..."
"O, dobro su. Samo nisu ovdje. Stariji brat se oenio djevojkom iz nizina, iz Seligrada, pa je otiao tamo raditi i ivjeti. Mama i tata se obino spuste da provedu zimu kod njih, jer sve tee podnose ovdanje zime. Mama im pomae s djecom."
"Da li... onda Karal vie nije Govornik Doline Silvy?" "Nije, ve skoro dvije godine imamo novog Govornika. Jedan gorljivi mladac pun progresivnih ideja koje je pokupio dok je ivio u Hassadaru, ba va tip. Mislim da ga se dobro sjeate. Imenom Lem Csurik." Zedov je osmijeh postao iri.
"Oh!" ree Miles. Po prvi put danas osjetio je kako osmijeh draka i njegove usnice. "Ma ozbiljno. Ja... volio bih ga vidjeti."
"Smjesta u vas odvesti k njemu, ako me povezete. Danas vjerojatno radi u klinici. Neete je znati nai, nova
je novcata. Samo trenutak." Zed je jurnuo nazad u kolibu da neto dovri i u toj hitnji se naas mogao nazrijeti onaj negdanji dvanaestogodinjak. Miles je imao potrebu udarati glavom o svod letjelice dok se uskovitlani um ne vrati u normalnu brzinu.
Zed se vratio i uskoio u stranje sjedalo letjelice, dajui Martinu niz uputa izmijeanih s popratnim komentarima dok su se uzdizali u zrak i prelijetali sljedei greben. Rekao im je da se spuste dva kilometra dalje ispred jo nedovrenog kostura estosobne kue, najveeg zdanja koje je Miles ikad vidio u Dolini Silvy. Ve su do nje dovukli elektrine vodove, koji su trenutano napajali stalau s pogonskim punjaima za elektrini alat. est je mukaraca nakratko prestalo raditi kako bi promotrili njihovo sputanje.
Zed se iz verao van i mahnuo. "Lem, hej, Lem! Pogodi tko je doao!" Miles je poao za njim prema gradilitu; Martin je ostao sjediti za upravljaem smeteno gledajui za njima.
"Gospodaru!" I Lem Csurik ga je odmah prepoznao; no Miles se oduvijek isticao svojom, ah, osebujnou. Uz samo koji trenutak vie, i Miles bi njega prepoznao bez veih tekoa. Jo je bio isti onaj ilavi branin Milesove dobi kojeg se sjeao, ali oito je danas bio daleko sretniji nego onoga dana prije deset godina kada su ga krivo optuili za umorstvo. Miles gaje zadnji put kratko susreo u Hassadaru, prije est godina, a danas je zraio jo veim samopouzdanjem nego onda. I Lem gaje pozdravio obuhvaajui njegovu ruku objema akama.
"Govornice Csurik. estitam", uzvratio mu je Miles. "Vidim da ste bili zaposleni."
"O, gospodaru, ovo nije nita! Doite pogledati. Gradimo kliniku koja e pokrivati itavo podruje. Cilj mije staviti je pod krov prije prvih pahulja, a za rad je osposobiti
do Zimoslave. Onda dobivamo i pravog pravcatog lijenika, a ne samo medicinskog tehniara koji nas obilazi jednom tjedno. ovjek je stipendist vae cijenjene majke, s novog fakulteta u Hassadaru; odradit e ovdje etiri godine da otplati svoju kolarinu. Trebao bi diplomirati ba na Zimoslavu. Ureujemo mu i kabinu, gore na obronku; ima krasan pogled"
Lem mu je predstavio sve lanove svoje ekipe i poveo Milesa u obilazak, ako ne klinike, onda svakako sna o klinici to je u njegovoj mati plamtio s takvom strau daje Miles praktiki ve vidio sablasne linije dovrenog zdanja. "Dok smo dolazili, vidio sam elektrinu branu u udolini", ubacio se Miles kad je Lem naposljetku zastao da uhvati dah. "Otkud to tamo?"
"Mi smo je podigli", rekao je Lem ponosno. "Vjerujte mi, imali smo tako malo elektrinog alata da smo se stvarno naradili. Jasno, morali smo prvo proizvesti struju da bismo je uope mogli koristiti. ekali smo i ekali na satelitski prijemnik energije koji su nam obeali u Okrugu, ali bili smo tako nisko na listi da bismo po toj klasifikaciji ekali jo uvijek. Onda sam ija poeo misliti. Otiao sam do Dos'tovara i pogledao njihovu hidroelektranu, imaju je ve godinama. Tehnoloki je vrlo jednostavna, ali radi. Nagovorio sam dvojicu njihovih da nam dou pomoi s naom branom, odabirom najbolje lokacije, i tako. Jednog inenjera iz Hassadara kome sam pomogao izgraditi kuu nagovorio sam da nam pomogne s postavljanjem elektrinog sustava. Za uzvrat ima pravo koritenja kolibe iznad novog jezera dok traju ljetni praznici. Jo smo duni novce za generatore, ali to je sve."
"A to je bila najbolja lokacija?"
"O, da. Najui protok i najvei pad, a k tomu i najjaa energija vodotoka. S vremenom e nam postati premalena, ali ba se o tome i radi. Bez elementarnih izvora ener-
gije, ovo mjesto bilo je kao zamrznuto. Sad napokon moemo rasti. Na primjer, da nismo imali struju za kliniku, ne bismo od Okruga mogli pribaviti lijenika."
"Niste dopustili da vas ita zaustavi, zar ne?"
"Pa, gospodaru, vi dobro znate od koga sam to nauio?"
Od Harre, njegove supruge, naravno. Rainine majke. Miles je kimnuo. "Kad smo ve kod Harre, gdje je ona danas?" Dolazei ovamo, namjeravao je naprosto nijem stati pred mrtve, ali sada je sve jae elio porazgovarati s Harrom.
"Dri nastavu u koli. Izgradio sam jo jednu sobu  sad imamo dvije uiteljice, znate. Harra je obuila djevojku koja se brine za malene, a Harra poduava stariju djecu."
"Smijem li, ah, vidjeti kolu?"
"Pa Harra bi me ivog oderala kad bih vam dopustio da odete, a da joj se ne javite! Hajdemo, odmah u vas odvesti."
Predavi Milesa u ruke nadlene vlasti, Zed im je mahnuo u znak pozdrava i otputio se kui, nestajui meu dr-veem. Lem je izmijenio par rijei sa svojim radnicima i preuzeo Zedovo mjesto lokalnog vodia na stranjem sjedalu letjelice.
Jedan ih je kratak let doveo do starijeg, tradicionalnijeg zdanja: radilo se o dugoj kolibi s dvoja vrata i kamenim ognjitima na oba kraja. Iznad trijema je veliki, rukom izrezbareni znak s ukrasnim slovima objavljivao da je rije o koli Raine Csurik. Lem je poveo Milesa kroz vrata na lijevoj strani, a Martin ih je slijedio do praga i potom se ostao nesigurno motati s vanjske strane. Za runo izraenim klupama i prijenosnim komkonzolama na njima sjedilo je dvadesetak tinejdera raznolike visine, slu-
ajui enu koja je ivahno gestikulirala u prednjem dijelu prostorije.
Harra Csurik jo uvijek je bila onako visoka i miiavo vitka kao to se Miles prisjeao. Njezina ravna kosa boje slame bila je uredno skupljena u rep na potiljku, onako kako su je nosile branke, a bila je takoer i odjevena u jednostavnu haljinu branki, iako dodue istu i dobro skrojenu. Njezine noge, ba kao i noge njezinih uenika, po ovako blagom vremenu bile su neobuvene. Istaknute sive oi zato bijahu tople i prepune ivota. Kad je ugledala Milesa i Lema, naglo je prekinula predavanje.
"Barun Vorkosigan! No to stvarno nisam oekivala!" Prila mu je ba kao Zed i Lem, ali stisak ruke nije joj bio dovoljan, nego ga je uz to i zagrlila. Hajde, barem ga nije podigla u zrak. Miles je prikrio svoju osupnutost, doao k sebi dostatno brzo da joj uzvrati zagrljaj. Uhvatio je njezine ruke i raskrilio ih dok gaje ona putala iz zagrljaja. "Zdravo Harra. Sjajno izgledate." "Nisam vas vidjela sve od Hassadara." "Da, ja... trebao sam vas odavno posjetiti. Ali pretrpali su me poslom."
"Moram vam rei da mi je beskrajno puno znailo to ste doli na moju promociju na pedagokoj akademiji."
"Imao sam sree, jer sam u to vrijeme bio na planetu. Nije vrijedno spomena."
"Tu nam se miljenja razilaze. Doite vidjeti..." Odvukla ga je u prednji dio prostorije. "Gledajte djeco tko nam je doao u posjet! Ovo je va barun Vorkosigan!"
Zurili su u njega sa zanimanjem, bez sumnjiavosti ili gaenja, a oi su im se micale tamo-amo dok su udnog malog ovjeuljka prvo gledali uivo, pred sobom, a potom usporeivali sa slikom to je visjela na zidu njihove uionice. Iznad prostora za projekcije bila su poredana tri foto-
-portreta, dva po sili zakona: jedan je prikazivao cara Gre-gora u divotnoj i dreavoj paradnoj odori, a drugi grofa njihova Okruga, Milesova oca, koji ih je strijeljao strogim pogledom, odjeven u najformalniju smee-srebrnu odoru obitelji Vorkosigan. Trei portret nije bio u skladu s propisima  obino se od javnih ustanova nije oekivalo da izvjese portret grofova nasljednika, ali Milesu se sa ovog zida ipak smijuljilo njegovo vlastito lice. Upotrijebili su jednu od njegovih utogljenijih i mlaih snimaka; bio je u sveanoj zelenoj odori Carske slube, iji su ovratnik krasile etvrtaste plave oznake zastavnika. To je vjerojatno bila snimka s njegove promocije na Akademiji, jer na ovratniku jo nisu svjetlucale srebrne Horusove oi. Ma gdje li ga se, dovraga, Harra dokopala?
Svojim ga je uenicima pokazala s jednakim ponosom kao da je i sama dijete koje pred razred izlazi predstaviti neko svoje umijee, uzbuena poput kakva estogodinja-ka koji se odluio pohvaliti staklenkom punom omiljenih kukaca. Miles nije doao u Dolinu Silvy s namjerom da ikoga sretne, a kamoli da dri govore u javnosti. Postalo mu je neugodno u staroj rustikalnoj tunici i iznoenim hlaama koje su neko pripadale maskirnom odjelu Slube, da ne govorimo o izubijanim vojnikim izmama koje je zablatnio stojei kraj umjetnog jezera. Uspio je ipak istisnuti par stereotipnih, srdanih Bravo, bravo, komentara koji su se, inilo se, svima svidjeli. Harra ga je preko trijema odvela u drugu uionicu i tamo ponovila predstavu, usput gurnuvi mladu enu koja je tamo predavala u stanje krajnje usplahirenosti i podigavi kvocijent meko-ljenja mlaih uenika gotovo do toke eksplozije
Na povratku kroz trijem, Miles je epao Harrinu ruku da bi je barem nakratko usporio.
"Harra  nisam ovamo doao u nenajavljenu inspekciju, zaboga. Doao sam zato da... da budem iskren, htio sam zapaliti rtvu u znak sjeanja na Raininu grobu." U
prtljaniku njegove letjelice bili su pospremljeni tronoac, rtvena posuda i mirisavo drvo.
"To je lijepo od vas, gospodaru", ree mu Harra. Miles odmahne rukom kao da eli otkloniti kompliment, nato ona zatrese glavom, ne prihvaajui njegovo neprihvaanje.
Miles je nastavljao: "Izgleda da bi mi za takvo neto sada bio potreban amac, a radije ne bih riskirao poar na amcu u kojem sjedim. Ili ste moda ipak preselili groblje?"
"Da, prije nego to smo potopili dolinu, oni koji su tako htjeli, preselili su grobove. Izabrali smo krasno mjesto na grebenu, s pogledom na stari humak. Naravno, grob moje majke nismo pomicali. Ostavila sam je da lei tamo gdje jest. Da i sam njezin ukop bude sahranjen. Nisu za nju paljenice." Harrino se lice iskrivi; Miles je kimnuo u znak razumijevanja. "Rainin grob... pa, pretpostavljam daje tlo tamo kraj potoia bilo vrlo vlano, a ona je imala samo taj improvizirani sandui umjesto lijesa i bila je tako siuna... nismo je mogli pronai. Valjda se vratila nazad u zemlju. Nije mi to smetalo. Dapae, inilo se nekako ispravnim, kad sam o tome malo razmislila. Doista vjerujem da joj je ova kola najbolji spomenik. Svaki dan koji ovdje provedem poduavajui je kao da palim rtvu u njezinu ast, samo jo bolje. Jer ne razara, ve stvara." Kimnula je samo jednom, postojana i spokojna.
"Shvaam."
Paljivije ga je pogledala. "Je li s vama sve dobro, gospodaru? Djelujete vrlo umorno. I tako blijedo. Jeste li moda bili bolesni, ili takvo neto?"
Tri mjeseca smrti moglo se okarakterizirati kao teku bolest, mislio je on. "Pa, da. Ili takvo neto. Ali oporavljam se."
"Oh. Onda dobro. Spremate li se kamo nakon ovoga?"
"Ne ba. Moglo bi se rei da sam... na odmoru."
"Voljela bih da upoznate nau djecu, moju i Lemovu. Obino se Lemova mama ili sestra brinu za njih dok sam ja u koli. Biste li doli k nama na ruak?"
Namjeravao se vratiti u Vorkosigan Surleau do ruka. "Djecu?"
"Imamo dvoje. Djeaka od etiri godine i jednogodinju djevojicu."
Ovdje jo nisu poeli koristiti materine replikatore; oboje je nosila u svom tijelu, ba poput svog izgubljenog prvoroeneta. Boe blagi, kakav je ona radnik bila. Takav poziv doista nije mogao izbjei. "Bio bih poaen."
"Lem, malo pokai barunu Vorkosiganu okolicu" Harra se vratila u kolu, na dogovor s drugom uiteljicom i uenicima, a Lem je posluno poveo Milesa u obilazak arhitektonskih vrhunaca kole s vanjske strane. Nakon nekoliko minuta, iz zgrade su prokuljala djeca i rastrala se na sve strane, punim pluima izraavajui sreu zbog ranijeg putanja s nastave.
"Nisam vam elio poremetiti dan", uzalud se bunio Miles. E, sad se uvalio. Ni za kakve slasti sviju svjetova nije mogao iznevjeriti takve osmijehe dobrodolice.
K Lemovoj su sestri letjelicom nahrupili posve nenajavljeno, ali ona je glatko odgovorila na izazov. Ruak kojim ih je posluila bio je, hvala Bogu, lagan. Miles se pokorno i s prikladnim divljenjem upoznao s djecom, neakinjama i neacima Csurikovih. Potom ga je podmladak oteo i odveo u etnju kroz umu da vidi njihovo najmilije mjesto za plivanje. Skinuvi izme, vano je s njima gacao po glatkom kamenju dok mu noge nisu obamrle od hladnoe, a zatim je glasom vorskog autoriteta objavio da je to sjajno mjesto za plivanje, moda i najbolje u itavoj pokrajini. Bilo je oito daje on za njih predstavljao fascinantnu anomaliju: odrastao mukarac gotovo jednako malen kao i oni.
Kad se sve to zbrojilo, ve bijae kasno poslijepodne kad su se naposljetku vratili u kolu. Milesa je obuzeo lagani oaj pri pogledu na gomilu ljudi to se ulijevala u iroko dvorite, nosei posude s hranom, koare i cvijee, muzike instrumente, vreve i pletenke, stolice i klupe, nogare za stolove i drvene ploe te drvo za potpalu i stol-njake. Unato svim njegovim dananjim naporima da to izbjegne, inilo se da nee moi umai zabavi u svoju ast.
Fraze poput, Morali bismo poi prije mraka, Martin nije naviknut letjeti u planinama, zamrle su mu na usnama. Bit e dobro ako se uspiju izvui do sutra ujutro. Ili  spazio je kamene vreve s dendariijskom medovinom od javora, najubojitijim alkoholnim napitkom koji je ovjek ikad izmislio  do sutranjeg poslijepodneva.
Trebali su mu ruak, zalaz sunca, krijesovi i znatna koliina paljivo doziranih gutljaja medovine od javora, ali na koncu se ipak opustio i poeo uivati. A kad se zaula glazba, uitak vie nije zahtijevao nikakav trud. Martin je isprva dizao nos zbog rustinog dojma zabave iz kune radinosti, to se na kraju zavrilo tako daje skupinu nestrpljivih tinejdera stao poduavati gradskim plesovima. Miles je progutao zdravorazumska upozorenja, poput Medovina lako klizi niz grlo, ali na povratku obino unitava stanine membrane. U odreenim godinama, ovjek je neke stvari morao nauiti sam. Miles je s Har-rom, a potom i drugim enama, otplesao toliko tradicionalnih plesova da im je izgubio broja. Nekolicina starijih ljudi, koji su prije deset godina prisustvovali donoenju presude, s potovanjem su pozdravili naklonom glave, ne dajui se smesti Milesovim ipanjem. Nije to, na kraju krajeva, bila zabava u njegovu ast, iako su ga bombardirali roendanskim estitkama i poalicama. Bila je to zabava u ast doline Silvy. Ako joj je on posluio kao povod, tim bolje  to je bilo prvi put daje u posljednjih nekoliko tjedana nekome bio od koristi.
No dok je zabava zamirala u skladu sa eravicom kri-jesova, njegov je osjeaj nedoreenosti rastao. Ovamo je doao da... to? Da tu svoju razvuenu depresiju pokua dovesti do nekakve kulminacije, kao kad se gnojni ir ree lancetom. Bolno je, ali donosi olakanje. Metafora je bila odurna, ali bilo mu je stvarno zlo od samoga sebe. elio je uzeti vr medovine i dovriti svoj razgovor s Rainom. to je vjerojatno bila loa ideja. Moglo bi mu se lako dogoditi da tamo, pokraj umjetnog jezera, pone pijano ridati, a onda i da utopi sebe i svoje patnje. ime bi se stvarno krasno oduio dolini Silvy za ovu lijepu zabavu, o obeanju Ivanu da i ne govorimo. Je li on to tragao za izljeenjem ili unitenjem? Svejedno. Ono to nikako nije mogao podnijeti bijae ovo bezoblino stanje izmeu.
Naposljetku je poslije ponoi ipak nekako dospio do ruba vode. Ali ne sam. Pratili su ga Lem i Harra, sjedajui na klade do njega. Oba su Barravarova mjeseca stajala visoko na nebu i bacala slabane svilenaste are na valie, pretvarajui izmaglicu to se podizala nad gudurama u srebrnasti dim. Vr s medovinom povjerili su Lemu, koji je u dobroudnoj tiini dijelio mudro odmjerene doze.
Nije njemu trebao razgovor u tami s mrtvima, sinulo je Milesu. Nego sa ivima. Ispovijedati se mrtvima bilo je besmisleno; oni nisu imali mo oprosta. Ali pouzdat u se u tvoj Govor, Harra, kao to si se ti neko pouzdala u moj.
"Neto vam moram rei", obratio se Harri.
"Znala sam da neto nije u redu", odvratila je ona. "Nadam se da ne umirete ili takvo neto."
"Ne."
"Bojala sam se da bi moglo biti takvo neto. Mutii veinom ne poive dugo, ak i ako im ne prerezu grlo."
"Vorkosigan to radi naopake. Meni su stvarno prere-zali grkljan, ali da mi spase ivot, ne da me ubiju. Pria je duga, a pojedinosti su strogo povjerljive, ali prole godine
sam zaglavio u krio-komori u debeloj galaktikoj provinciji. Kad su me otopili, pojavile su se neke zdravstvene potekoe. A onda sam napravio neto glupo. A onda sam napravio neto jako glupo, to jest, lagao sam o onoj prvoj stvari. Pa su me onda uhvatili u lai. Pa sam dobio otpust iz vojske. Ako ste se divili nekom od mojih dostignua, ili u njima nali nadahnue, toga vie nema. Trinaest godina napora da izgradim karijeru u jednom je potezu zavrilo u smeu. Dodajte mi taj vr." Progutao je slatki plamen i pruio ga nazad Lemu, koji gaje dodao Harri te ponovno Milesu. "Svata sam mogao oekivati u svojoj tridesetoj, ali da u biti civil, to mi nikad nije palo na pamet."
Mjeseina se mrekala na povrini vode. "A meni ste rekli da ustanem i kaem istinu", rekla je Harra, nakon duge stanke. "Znai li to da ete sada provoditi vie vremena u Okrugu?"
"Moda." "Dobro." "Harra, vi ste nemilosrdni", zastenjao je Miles.
Kukci iz ume u zboru su tiho ispjevavali majucnu organsku mjeseevu sonatu. "Maleni ovjee" Harrin glas u tami bio je sladak i ubojit poput medovine od javora "moja mati usmrtila je moju ki. Zbog ega su joj sudili pred itavom dolinom Silvy. Mislite li vi da ja ne znam to je to javna sramota? Ili besmisleni gubitak?"
"A zato mislite da ovo govorim ba vama?"
Na mutnoj mjeseini prepletenoj sjenama, Harra je utjela dok je Lem po posljednji put s njima dijelio kameni vr. A onda je rekla: "Idete dalje. Naprosto nastavite dalje. To je sve, i nema trikova koji e vam to olakati. Samo idete dalje."
"A to naete na drugoj strani? Kad krenete dalje?" Slegnula je ramenima. "Svoj ivot. to drugo?"
"Je li to obeanje?"
Posegnula je za oblutkom, opipala ga i bacila u vodu. Namrekana mjeseina na vodi rascvjeta se i zaplee. "To je neizbjeno. Nema tu trika. Ili izbora. Naprosto idete dalje."
Miles je Martina i letjelicu u zrak natjerao u podne sljedeeg dana. Martinove oi bile su crvene i natekle, a lice je imalo blijedozelenkastu boju dostojnu brzog leta kroz Dendariijski kanjon. Letio je meko i paljivo, to je Milesu savreno odgovaralo. Nije ba bio raspoloen za avrljanje, ali uspio je iscijediti: "Jeste li uspjeli pronai ono to ste traili, gospodaru?"
"Nigdje na Barravaru svjetlo nije tako jasno kao u ovim planinama, ali... nisam. Neko je bilo ovdje, ali danas vie nije." Miles se izvio u sigurnosnim remenima svog sjedala i preko ramena bacio pogled na izbrazdana brda to su nestajala u daljini. Ti ljudi trebaju tisuu stvari. Ali junak im ne treba. Barem ne junak poput admirala Nai-smitha. Junaci poput Lema i Harre, to ve da.
Martin je zakiljio, u ovom trenutku nimalo zahvalan na jasnoi te svjetlosti.
Nakon nekog vremena, Miles ga je zapitao: "to je tebi srednja dob, Martine?"
"Oh..." Martin je slegnuo ramenima. "Trideset godina, mislim."
"I ja sam uvijek tako mislio." Iako je jednom uo gro-fiinu definiciju, daje to uvijek deset godina vie od ovjekove trenutane dobi, kao gozba kojoj nema kraja.
"Imao sam jednog profesora na vojnoj akademiji," nastavio je Miles, dok su brda ispod njih postajala sve pitomija, "koji je predavao uvod u taktiku inenjeriju. Rekao nam je da se nikad nije zamarao mijenjanjem ispitnih
pitanja od jednog semestra do drugog, to bi toboe osujetilo prepisivanja. Jer, pitanja su bila ista, ali odgovori su se stalno mijenjali. Mislio sam da se zeza."
"Hunh?" posluno je rekao Martin.
"Nema veze, Martine", uzdahnuo je Miles. "Samo vozi dalje."
DVANAESTO POGLAVLJE
Nakon povratka u kuu kraj jezera i spartanskog ruka, kojemu Martin uope nije prisustvovao, Miles se zakljuao u sobu s komkonzolom i pripremio se na suoenje s oekivanom poplavom poruka koje su mu proslijedili iz Vorbarr Sultane. Roendanske su estitke bile u skladu sa svojim poiljateljima; Gregorova je bila ozbiljna i izravna, Ivanova proeta opreznim sprdanjem, a poruke aice poznanika koji su znali da je na planetu kretale su se negdje izmeu te dvije krajnosti.
Markov zapis poslan satelitom iz Kolonije Beta bio je... markovski. Njegovo je zadirkivanje bilo nespretna imitacija Ivanova, nervoznije i sputanije. Ukoenost tona koji je trebao zvuati drsko rekla je Milesu da ovo nije bila prva verzija poruke. No kad je malo bolje razmislio, shvatio je da je Marku ovo vjerojatno bilo prvi put u ivotu da je ikome pisao roendansku estitku. Samo tako, Mark, nastavi se truditi i nauit e kako ivjeti kao ljudsko bie.
Njegovo samodopadno mudrovanje izgubilo se kad je shvatio da e mu morati uzvratiti poruku. Bilo je oito da Mark jo nije uo za promjenu Milesova statusa. Kako e, k vragu, sroiti objanjenje koje njegov klon i brat nee doivjeti kao okrivljavanje? Privremeno je taj problem gurnuo u stranu.
L
Poruku roditelja sauvao je za kraj. Nije bila poslana potom, ve emitirana, stoje znailo daje sa Sergvara krenula slubenom vezom kratkim impulsima uskofokusira-nog signala te daje ekspresno preskoila crvotone barijere na svom putu od jednog prijemnika do drugog. Cijeli postupak trajao je krae od jednog dana; diskovi s porukama poslani potom putovali su izmeu ta dva svijeta jednako dugo kao i ljudi, gotovo dva tjedna. Ovo su dakle bile najnovije vijesti, znai, tu e biti i njihove reakcije na njima pristigle najnovije vijesti. Duboko udahne i ukljui poruku.
Sjeli su podalje od vid kamere, da oboje stanu kadar, pa su se nad njegovom vid ploom pojavili kao maleni, nasmijeeni likovi u pola veliine. Grof Aral Vorkosigan bio je nabijen, sjedokos mukarac u ranim sedamdesetima, odjeven u smee-srebrnastu odoru kue Vorkosigan; zacijelo su poruku snimili tijekom radnog vremena. Grofica je nosila poslijepodnevnu odoru vorskih ena, jaknu i suknju u zelenoj boji. Njezina je ria kosa, bojom nalik Ninnvjevoj dlaci, ali s vie sijedih pramenova, bila poeljana od irokog ela, a pridravali su je ukrasni eljevi kakve je uvijek nosila. Bila je visoka poput svog mua, a njezine sive oi su zabavljeno poigravale.
Ne znaju. Jo im nitko nije rekao. To mu je postalo neugodno jasno i prije nego to su progovorili.
"Zdravo, ljubavi", poela je grofica. "estitamo to si do tridesete dogurao iv."
"Da", pridruio se grof. "esto smo se iskreno pitali hoe li ti to poi za rukom. Ali evo, svi smo tu. Malo smo se pohabali, ali sjetimo li se alternative, zbog toga nam je drago. Moda sam tu, na Sergvaru, daleko od tebe, ali mogu te se sjetiti svako jutro kad se zagledam u zrcalo i vidim sve ove bijele vlasi."
"Lae, Miles", usprotivila se grofica, smijeei se. "Ve je imao sijede kad sam ga srela, u dobi od etrdeset i neto godina. Ali moje sijede su dole nakon toga."
"Nedostaje nam", nastavio je grof. "Daj nastoj da kod putovanja na sljedei zadatak proe kroz Sergvar, ili na dolasku, ili na odlasku, ili oboje, barem na jednu no. Ovdje se zbiva toliko stvari od goleme vanosti za Carstvo. Znam da bi te zanimalo da i sam to vidi."
"Zagorat u Simonu ivot ako te ne poalje ovim putem", dodala je grofica. "To mu moe prenijeti kao moju osobnu prijetnju. Alys mije rekla da si ve nekoliko tjedana kod kue. Zato nam se nisi javio? Toliko tulumari s Ivanom da ne moe odvojiti deset minuta vremena za razgovor sa svojim ostarjelim roditeljima?"
Barunica Alys oito nije eljela biti nositeljicom ak ni cenzurirane verzije loih vijesti, a ona je obino bila glavna grofiina veza sa sve traeve koji su se ticali vorskih poslova u Vorbarr Sultani i na Gregorovu dvoru.
"Kad smo ve kod Alys," nastavljala je grofica, "rekla mi je da je Gregor sreo Tu Djevojku  tono sam mogla uti velika slova u njezinu tonu. to ti zna o tome? Jesi lije sreo? Trebamo li biti sretni, zabrinuti ili neto tree?"
"Brak cara s Komarrankom," rekao je grof Vorkosi-gan  kojeg su njegovi politiki neprijatelji, a uglavnom ih je sve nadivio, svojedobno prozvali 'komarrskim koljaem'  "pun je potencijalnih komplikacija. Ali ako je Gregor napokon nakon toliko vremena spreman obaviti svoju dunost i nekako proizvesti pravog pravcatog krunskog carevia, ja u uiniti sve to mogu da mu pomognem. Da napokon i ja i ostali potencijalni nasljednici iz moje generacije moemo odahnuti. Reci Gregoru da ima moju punu potporu. Vjerujem njegovoj prosudbi." Grofovo je lice poprimilo zauujue sjetan izraz. "Djeluje li kao dobra oso-
ba? Gregor zasluuje malo intimne sree, kao protuteu svim glupostima koje mora podnositi za sve nas."
"Alys kae da moe proi," dometnula je grofica, "a ja se pouzdajem u njezin sud. Iako ne znam shvaa li mlada dama u to se uputa. Molim te prenesi doktorici Toscane moju punu potporu, Miles, bez obzira na njezinu odluku."
"Pa valjda e pristati, ako je Gregor zaprosi", rekao je grof.
"Samo ako je tako zatreskana da je izgubila svaki osjeaj za samoodranje", odvratila je grofica. "Vjerujte mi, samo ena koja je sila s uma moe se udati za barrayar-skog Vora. Nadajmo se daje to i njezin sluaj." Milesovi roditelji razmijenie neobian osmijeh.
"Da vidimo", nastavio je grof. "to smo mi radili kad nam je bilo trideset godina? Moe li se uope prisjetiti tako daleke prolosti, Cordelia?"
"Jedva. Bila sam u Betanskim astronomskim istraivanjima i upravo zafrknula prvu priliku za promaknue u kapetanicu. Sljedee godine sam opet dobila ansu, i taj put je nisam propustila. Inae nikad ne bih srela Arala, a tebe ne bi bilo, Miles. Zato danas ne bih mijenjala ama ba nita."
"Ja sam postao satnik kad mi je bilo dvadeset osam", samodopadno se prisjeao grof. Grofica mu se iskreveljila. "Brodska sluba mi je ba odgovarala. Na uredskom sam poslu zaglavio tek nekih etiri ili pet godina kasnije, kad su Ezar i glaveine iz Stoera poeli planirati pripajanje Komarra." Opet se uozbiljio. "Gregoru neka je sa sreom. Nadam se da e on uspjeti tamo gdje ja... nisam uspio u onoj mjeri kako sam se nadao. Hvala Bogu za nove narataje i nove poetke." On i grofica se pogledae, nato je zavrio: "Do vienja, sine. Daj malo komuniciraj s nama, k vragu."
Grofica je dodala: "uvaj se, dijete, moe? I komuniciraj s nama, k vragu." Njihovi likovi zatrepere i nestanu.
Miles je uzdahnuo. Ne mogu to jo dugo odgaati, zbilja ne mogu.
Ipak je sve odgodio za jo jedan dan, time to je Mar-tinu naloio da ga u Vorbarr Sultanu odveze sljedeeg jutra. Mama Kosti mu je ruak posluila u predivnoj osami utog salona. Oito se jako trudila da sve bude to je mogue dolinije  valjda je uila o pojedinostima novog posla iz nekog prirunika za etiketu, ili uz savjete drugih vor-skih slugu iz okolice. Posluno je pojeo svoj ruak, suspre-ui poriv da skupi sve tanjure i pridrui se Martinu i njegovoj majci u kuhinji. Neki aspekti uloge vorskog baruna ponekad su se inili beskrajno glupima.
Poslije ruka povukao se u svoju sobu, suoavajui se napokon sa zadatkom pisanja poruke svojim roditeljima. Snimio ju je i izbrisao tri puta  jedna je bila presumor-na, druga odve neozbiljna, trea prepuna runog sarkazma  a onda je njegove pokuaje prekinuo poziv na kom-konzoli. Obradovao mu se, iako se radilo o Ivanu. Bio je u odori, to je znailo da ga je moda zvao za vrijeme svoje stanke za ruak.
"Ah, vratio si se u grad. Dobro je", poeo je Ivan. Taj Dobro je zvuao je kao da dolazi iz srca, iz vie od jednog razloga. "Osjea li se bolje nakon svog malog odmora u planinama?"
"Pomalo", priznao je Miles oprezno. Kako je Ivan uspio tako brzo saznati da se vratio?
"Dobro", ponovio je Ivan. "E, sad. Razmiljao sam. to si poduzeo glede pregleda glave? Jesi li bio kod doktora?"
"Ne jo."
"Jesi li negdje zakazao pregled?"
"Ne."
"Hm. To me pitala majka. A nju Gregor. Pogodi tko se nalazi na dnu tog zapovjednog lanca pa stoga mora neto konkretno poduzeti? Rekao sam im da vjerojatno nisi napravio nita, ali da u pitati. A zato nisi?"
"Ja..." Miles je slegnuo ramenima. "Nije mi se inilo da ima razloga za urbu. Nisu me iz CarSiga nogirali jer patim od napadaja, nogirali su me jer sam krivotvorio izvjee. I to na bitnom mjestu. ak i kad bi doktori mogli neto uiniti da me sutra vrate u savreno radno stanje, a da mogu, to bi uinila odavno i moja dendariijska lijenica, to i dalje ne bi... promijenilo nita." Illyan me nee ponovno zaposliti. Ne moe. Radi se o prokletom principu, a Illyan je jedan od najprincipijelni]ih ljudi koje znam.
"Pitao sam se... nije li to zato to nisi htio u Carsku vojnu", rekao je Ivan, "Jer nisi htio imati posla s vojnim lijenicima. Ako je to u pitanju, mogu shvatiti  mislim da je to glupo, zna, ali mogu shvatiti. Pa sam zato provjerio tri razliite civilne bolnice specijalizirane za sluajeve krio--oivljavanja s dobrim ugledom. Jedna je ovdje u Vorbarr Sultani, druga u Weienovyji u Vordarianovu okrugu, a trea je na Komarru. Ta je za sluaj da ti je vea blizina galaktike medicine prednost koja bi ponitila tamonje animozitete prema tvom imenu. Hoe da ti naruim pregled u jednoj od njih?"
Na temelju vlastite potrage, Miles je mogao otprilike procijeniti na koje tri bolnice je Ivan mislio. "Ne. Hvala."
Ivan se opet zavalio u stolicu, zbunjeno izvijajui usnice. "Zna... mislio sam da e to biti prva stvar koju e uiniti kad te moja mala ledena kupka izvukla iz izmaglice. Da e se dii na noge i odjuriti dalje, kao i obino. Nisam te nikada vidio suoenog s preprekom koju nisi mogao preskoiti, zaobii, provui se ispod nje ili dii u zrak dina-
mitom. Ili sruiti upornim udaranjem glave o nju. Pa sam mislio da u te Ja morati ganjati. Opet."
"Odjuriti kamo, Ivane?"
Ivan se namrtio. "Dendariima, naravno."
"Zna da to ne smijem uiniti. U CarSigu sam zapovijedao Dendariima; bez CarSigova zalea, ne odgovaram li vie caru, ja sam samo vorski barun, i jo k tome grofov nasljednik, zaboga, koji vodi privatnu vojsku. Ve smo o tome raspravljali. Da odem, vie se ne bih mogao vratiti. A dao sam svoju rije Gregoru da to neu uiniti."
"Ma, je li?" ree Ivan. "Ako se ne bi nikada vratio, to tvoja rije kaoVorkosigana znai ikome i ikada vie u tvom ivotu?"
Miles je utke sjedio. Tako dakle. Nije mu se u kui Vorkosigan Ivan motao pod nogama samo zato da sprijei mogue samoubojstvo. Nego i bijeg.
"Kladio bih se u novac da e kidnuti," nastavio je Ivan, "samo da sam imao s kime. Nitko nije imao pristup tako povjerljivim informacijama. Osim, dakako, Galenija, koji nije tip za oklade. Zato i nisam, unato dodijavanjima majke i Gregora, insistirao da si ode srediti glavu. Zato izazivati dodatne probleme? Usput budi reeno, drago mi je to bih izgubio okladu. Kada e, dakle, dogovoriti termin za pregled?"
"... Uskoro."
"Previe neprecizno", odbacio je Ivan ovakav odgovor. "Hou poten odgovor. Neto tipa, Danas. Ili moda, Sutra prije podne."
Ivan ga nee pustiti na miru dok ne uje zadovoljavajui odgovor. "Do... kraja ovog tjedna", nekako je istisnuo Miles.
"Fino." Ivan kratko kimne. "Provjerit u krajem tjedna i oekujem detalje. Bok  za sada." Prekinuo je vezu.
Miles je ostao sjediti, zurei u praznu vid plou. Ivan je bio u pravu. Nije od otkaza poduzeo nita u potrazi za lijekom. Nije vie bio sputan carsigovskom potrebom za tajnou, pa zato onda nije svu panju posvetio napadu, zato se nije uhvatio ukotac s njim, rastrgnuo ga, zato nije barem zajahao za vrat nekom nesretnom doktoru s onim intenzitetom s kojim je obino natjeravao dendariij-ske plaenike da uspjeno zakljue svoje misije?
Da dobijem na vremenu.
Znao je da je taj odgovor toan, ali to ga je samo jo vie zbunjivalo. Vrijeme za to?
Otezanje tog bolovanja koje je sam sebi nametnuo dalo mu je izliku da izbjegne izravno suoavanje s nekim neugodnim injenicama. Poput primjerice one o tome da su napadi neizljeivi, daje, dakle, nada o izljeenju umrla istinski i zauvijek; nije za taj le bilo krio-oivljavanje, nego topli, raspadajui pokop.
Maje li? Stvarno?
Ili... nije li se moda podjednako bojao da bi ga mogli izlijeiti  to bi potom urodilo loginom eljom da prigrabi Dendariije i otperja nekamo? Natrag u svoj pravi ivot, onaj koji se umio vinuti visoko, visoko u svjetlucavu galaktiku no, van dohvata sitniavih briga onih to itav ivot puu po svojoj planeti. Natrag u junaenje za novce.
Toga se bojao jo vie.
Je li moda izgubio petlju, nakon one jezive epizode s iglenom granatom? U glavi mu bljesne jasno upamena vizija neobinog, zakrivljenog kuta iz kojeg je promatrao kako se njegov prsni ko rasprskuje u grudiastom crvenom oblaku kapljica, uz neizmjerno veliku bol i oaj za koji rijei nisu bile dovoljne. A ni buenje nije ba bilo puka sveanost. Ta bol razvlaila se tjednima, a od nje nije bilo uzmaka. Nije mu bilo lako ponovno navui oklop
da s odredom poe po Vorberga, tu nije bilo dvojbe, ali sve je dobro ilo dok ga nije uhvatio napadaj.
Dakle... to ako je cijeli taj slijed dogaaja, od poetka do kraja, od napadaja preko krivotvorenog izvjea do otpusta, bio samo nekakav zamreni ples kojem je krajnji cilj bio izbjei bilo kakvu mogunost da se ikad vie nae na krivom kraju iglenjaka, a da pritom ne mora naglas izrei, odustajem ?
Pa u vraju mater, naravno da se bojao. Morao bi biti zadnji krepil, pa da se ne boji. Svatko bi se bojao, a on je k tome stvarno i probao smrt. Tono je znao kako je to grozno. Umiranje je boljelo, a smrt je bila nitavilo. Svaki ovjek zdravog razuma trudio bi se izbjei oboje. A on se ipak vratio. Kao to se vraao i uvijek prije, nakon svake svoje malene smrti, nakon smrskavanja nogu, nakon smrs-kavanja ruku, nakon svih ostalih ozljeda koje su na njegovu tijelu od glave do pete ocrtale mapu tankih bijelih oiljaka. Iznova i iznova i iznova. Koliko si puta morao umrijeti da dokae kako nisi kukavica, koliku si koliinu bola morao progutati da poloi taj ispit?
Ivan je bio u pravu. Uvijek je dosad pronalazio put preko prepreke. U glavi je odvrtio cijeli scenarij. Recimo da sredi glavu, ovdje ili na Komarru ili na Escobaru, nema veze gdje. I recimo da zbrie, i da CarSig odbije likvidirati svog odbjeglog Vora, i da postignu nekakav preutni dogovor kojim e se zauvijek meusobno ignorirati. I da on postane u potpunosti i jedino Naismith.
I to onda?
Onda seja suoim s vatrom. I preem tu prepreku.
I to onda?
To isto.
I to onda?                                             
Opet to.
I to onda?
Logiki je nemogue dokazati negativnu tvrdnju.
Dosta mi je preskakanja prepreka.
Ne. Niti se on trebao suoavati s vatrom, niti je izbjegavati. A ako ipak naie na vatru, pa nekako e s njom izii na kraj. To nije bio kukaviluk, dovraga, togod drugo bilo.
A zato onda jo uvijek nisam pokuao srediti glavu?
Protrljao je lice i oi, uspravio se u sjedalu te je potom pokuao jo jednom sastaviti suvislo objanjenje svog novog civilnog statusa i okolnosti koje su do njega dovele za admirala grofa i njegovu gospu, enu kojoj se njegov otac redovno obraao sa Draga kapetanice. Poruka je ispala krajnje ukoena i bezlina, bojao se on, i bila je gora ak i od Markove roendanske estitke, ali odbio je opet odgoditi slanje. Snimio je poruku i poslao je.
Ali ne uskofokusiranim signalom. Poslao ju je duim putem, obinom potom, iako je disk oznaio znakom Osobno. Barem je konano otila, pa je vie nee moi dozvati natrag.
Quinnova mu je takoer poslala roendansku estitku, sroenu ednim tonom kako se CarSigovi cenzori ne bi previe zabavljali. Ipak se ispod njezine nonalantne maske probijala jaka primjesa tjeskobe. Njezina druga poruka bila je otvorenija.
Krajnje nevoljko, Miles je i za nju ponovio okljatrenu verziju poruke roditeljima, preskaui uvodna pojanjenja i prelazei ravno na posljedice koje je i sama predvidjela. Zasluivala je bolje, ali on trenutno bolje od ovoga nije mogao. Svakako nije zasluivala tiinu i zanemarivanje. ao mije, EM.
Sljedeeg dana, Ivan se sam pozvao na veeru. Miles je strahovao da e morati podnijeti jo jednu rundu akcije kojom ga se imalo natjerati da ode lijeniku, to dodue jo uvijek nije uinio. Umjesto toga, Ivan je donio cvijee mami Kosti, motajui se po kuhinji dok je pripravljala veeru i nasmijavajui je sve dok ga nije izjurila van. Tu se Miles poeo pribojavati da je krenula drukija akcija, za preotimanje njegove kuharice. Jedino jo nije bio siguran radi li to Ivan u svoje ime, ili za barunicu Alys.
Pojeli su otprilike polovicu deserta  na Ivanovu molbu, to je opet bila pikantna pita od breskvi  kad ih je prekinuo poziv na komkonzoli, tonije, Martin, koji je utoptao u sobu, objavljujui: "Na komu vas treba nekakav utogljenko iz CarSiga, barune Vorkosigan."
Illyan? Zato bi me Illyan zvao? No kada je praen radoznalim Ivanom dotapkao do najblieg koma na tom katu, smjetenog u staroj dnevnoj sobi njegova djeda s pogledom na stranji vrt, nad vid ploom se u odgovor na dodir tipke pojavilo lice Duva Galenija.
"Ti licemjerni, govnavi, mali svodnice", rekao je Ga-leni, mrtvaki bezizraajnim glasom.
Spotaknuvi se o takav uvod, Milesov vedri, bezazleni, uspanieni: "Bok, Duv, to ima novo?" zazvuao je totalno neprimjereno, i odumro sparuen pod razjarenim Galeni-jevim pogledom. Galenijevo pak lice nije bilo ni crveno, niti blijedo, ve olovne boje, sivo od bijesa. Mislim da bi mi bilo bolje da sam jo jedan tjedan ostao u Vorkosigan Surelau.
"Znao si. To si ti namjestio. Meni si namjestio."
"Ovaj... samo da neto provjerim." Miles je progutao knedlu. "O emu mi to govorimo?"
Na to se Galeni uope nije udostojao odgovoriti, nego ga je samo i dalje strijeljao pogledom. Usnice su mu se iz-
L
vijale iznad dugih zuba, ostavljajui pritom dojam nimalo nalik osmijehu.
"Moda o Gregoru i Laisi?" pogaao je Miles. I dalje je trajala teka tiina, koju je naruavalo samo Galenijevo disanje. "Duv... nisam znao da e stvari tako ispasti. Tko bi to uope oekivao, nakon svih ovih godina? K vragu, mislio sam da ti radim uslugu!"
"Jedina dobra stvar koja mi se ikad dogodila. Oteta. Ukradena. Vor stvarno znai lopov. A svi vi prokleti bar-ravarski lopovi se drite skupa. I ti i tvoj jebeni dragocjeni Car i itava vaa prokleta banda."
"Uh," ubacio se sa strane Ivan, "je li ova komkonzola zatiena, Miles? Oprosti, Duve, ali ako se ba hoe izraavati tako, ovaj, otvoreno, ne bi li bilo bolje da to uini osobno? Hou rei, nadam se da se ne javlja preko CarSi-gova kanala. Ne bi vjerovao gdje sve ti vragovi imaju ui."
"CarSig si moe uzeti svoje ui i onu spljotenu glavurdu izmeu njih i zabiti si ih u svoje kolektivno dupe." Galenijev naglasak, obino neodredivo uglaen, ne samo daje dobivao sve jai komarrski prizvuk, nego se u njemu sve vie osjeao ulini govor Komarra.
Miles je dao znak Ivanu da zavee. Prisjeajui se to se dogodilo onoj dvojici nesretnih Cetagandanaca u zadnjoj prigodi kad je vidio Galenija ovako uzrujanog, osobni posjet mu se inio kao rijetko glupa ideja. Imao je, dakako, desetnika Kostija za zatitu, no je li Kosti bio u stanju izii na kraj s nadreenim asnikom? U ubilakom transu? Nije se inilo pristojnim toliko zahtijevati od sirotog ovjeka.
"Duv, ao mi je. Nisam planirao takav ishod. Nisam nita planirao. To je sve iznenadilo, ak i barunicu Alys. Pitaj Ivana."
Ivan je slegnuo ramenima, iskrenutih dlanova. "Istina"
Miles je s oprezom proistio grlo. "Kako si, ovaj... kako si saznao?"
"Nazvala me."
"Kada?"
"Prije nekih pet minuta."
Upravo mu je dala nogu. Ma super.
"Nazvali su me zajedno", zastenjao je Galeni. "Rekla mi je da sam ja njezin najbolji prijatelj na Barravaru i da eli da budem prvi Komarranin koji e uti vijest."
Znai, Gregorje stvarno uinio svoje. "A, uh... to si ti rekao?"
"estitao sam joj, naravno. to sam drugo mogao rei? Dok su njih dvoje tamo sjedili s osmijesima od uha do uha?" Miles je izdahnuo s olakanjem. Dobro. Galeni nije totalno izgubio kontrolu. Samo je nazvao Milesa jer mu je trebalo neko rame u koje bi zario zube. Sa stanovite toke gledita, to je bio dokaz golemog povjerenja. Sjajno. Ba ti hvala, Duv.
Ivan je protrljao vrat. "Naganja tu enu ve pet mjeseci, a postigao si samo to da ona misli kako si joj ti prijatelj? Duv, kog si ti vraga radio cijelo to vrijeme?"
"Ona je Toscane", rekao je Galeni. "A ja sam samo siromani kolaborator, po mjerilima njezine obitelji. Morao sam joj dokazati da me eka budunost koja je dostojna njezine ruke, iako to moda trenutno ne izgleda tako, ali kasnije... a onda je doao on i naprosto, naprosto je oborio s nogu, bez ikakvih problema."
Miles je imao prilike promatrati Gregora kako praktiki dubi na glavi da bi se svidio Laisi, pa nije rekao nita osim, "Khm."
"Pet mjeseci je stvarno previe sporo", govorio je Ivan, nastavljajui u tonu revnog recenzenta. "Boe, Duv, da si me bar ranije pitao za savjet."
"Ona je Komarranka. to vi blesavi barravarski nacif-rani vojniki lakrdijai uope moete znati o eni s Ko-marra? Inteligentnoj, obrazovanoj, profinjenoj"
"Na pragu tridesete..." mislio je Miles glasno. "Imao sam vremenski raspored", rekao je Galeni. "Htio sam je zaprositi kad me bude poznavala tono est mjeseci."
Ivan se uasnut lecnuo.
inilo se da se Galeni polako smiruje, ili barem da iz neposredne reakcije bijesa i boli poinje kliziti u energetski manje zahtjevan oaj. Moda e njegove agresivne rijei biti dovoljan ventil za uskipjele osjeaje, pa ovaj put nee pribjei i agresivnim djelima. "Miles" barem mu ovaj put ispred imena nije nanizao gomilu pogrda "ti si praktiki Gregorov polubrat."
Da praktiki. "Khm?"
"Misli li da... bi li ga moda mogao nagovoriti da se odrekne... ne." Tu je Galenija posve napustila snaga.
Ne. "Dugujem Gregoru... ve jako, jako dugo. I osobno i politiki. K tome, pitanje nasljednika je od ivotne vanosti za moje zdravlje i sigurnost u budunosti, a Gregor se nije ba pretrgao do muke. Do sada. Ne mogu ne podrati ga. A osim toga" tu se prisjetio rijei tete Alys "odluku donosi Laisa, a ne ti ili ja ili Gregor. Nisam ja kriv to joj se ti nisi sjetio spomenuti svoj vremenski raspored. ao mije."
"Sranje." Galeni je prekinuo vezu.
"Pa", slabano je rekao Ivan u tiini to je uslijedila. "Bar je gotovo."
"Zar si ga i ti izbjegavao?"
"Da."
"Kukavice jedna."
"Tko lije ono proveo zadnja dva tjedna skrivajui se u planinama?"
"To je bilo strateko povlaenje."
"Mda. Vjerujem da nam se deserti sue tamo u blagovaonici."
"Nisam gladan. Uostalom... ako su Gregor i Laisa veeras odluili obavijestiti probrane osobne prijatelje, prije slubenog priopenja... najbolje da ostanem ovdje jo koju minutu.
"Ah." Ivan je kimnuo, privukao stolicu i smjestio se.
Tri minute kasnije, zazvonila je komkonzola. Miles je odgovorio.
Gregor je bio uredno odjeven u tamnu i naglaeno civilnu odjeu; Laisa je bila uobiajeno ljupka u jednostavnom komarrskom stilu. Oboje su se smijeili, a oi su im sjale obostranom opinjenou.
"Zdravo, Miles", poeo je Gregor, nato je Laisa dodala: "Jo jednom zdravo, barune Vorkosigan."
Miles je proistio grlo. "Bok, narode. to mogu uiniti za vas?"
"elio bih da bude meu prvima koji e saznati", rekao je Gregor. "Zamolio sam Laisu da se uda za mene. I ona je pristala." Gregor je djelovao prilino zateeno, kao da gaje osupnuo tako trenutan pristanak. Laisinje osmijeh, to joj je trebalo priznati, bio je u najmanju ruku podjednako zateen.
"estitam", uspio je ubaciti Miles.
Ivan se nagnuo preko njegova ramena da ue u domet vid kamere i doda svoju estitku, to je Gregor popratio sa: "O, ba dobro, tu si. Ti si bio sljedei na redu." Aha, redom je javljao svim svojim slubenim nasljednicima da konano mogu odahnuti. Pa... to je bilo vrlo barravarski od njega. Laisa je promrmljala pozdrav i za Ivana.
"Jesam li ja prvi saznao?" pravio se Miles blesav. "Ne ba", odvratio je Gregor. "Idemo naizmjenino. Prvo smo javili barunici Alys, jasno; ona je od poetka, ili gotovo od poetka, znala za sve."
"Ja sam juer javila roditeljima. I rekla sam satniku Galeniju", dodala je Laisa. "Toliko mu dugujem. I njemu i vama."
"A to je, ah, on rekao?"
"Sloio se da bi to moglo biti dobro za slogu naih dvaju planeta," rekao je Gregor, "to, s obzirom na njegovu obiteljsku povijest, smatram vrlo ohrabrujuim."
Drugim rijeima, pitao si ga bez uvijanja, a on je rekao: 'Da, gospodaru.' Siroti, vrijedni Duv. Nije ni udo to me nazvao. Ili to, ili bi eksplodirao. "Galeni je... kompleksna linost."
"Da, znam da ti je drag", odgovorio je Gregor. "I poslao sam tvojim roditeljima poruku koju bi trebali dobiti veeras. Oekujem da u do sutra uti njihov odgovor."
"Oh", sjetio se Miles. "Mislim da te teta Alys preduhitrila. Otac me zamolio da ti prenesem njegovu potpunu potporu. A majka je naglasila da vama prenesem izraze njezine potpore, doktorice Toscane."
"Radujem se to u upoznati legendarnu Cordeliju Vorkosigan", rekla je Laisa s oitom iskrenou. "Mislim da bih od nje tota mogla nauiti."
"To i ja mislim", priznao je Miles. "Dragi Boe. Oni e zbog ovoga doi kui, zar ne?"
"Izuzmemo li tebe, nikoga drugog na svijetu ne elim u svom svadbenom krugu vidjeti vie od njih", ree mu Gregor. "Ti e mi, nadam se, biti sekundant?"
Ba kao u dvoboju. "Naravno. Uh... kada e krenuti javni cirkus?"
Tu je Gregor malo klonuo. "Po tom je pitanju barunica Alys bila vrlo izriita. Ja sam odmah htio odrati zaruke, ali ona insistira da ih ne smijem ni najaviti dok se ne vrati s Komarra. aljem je tamo da bude moj Glas pred Laisinim roditeljima, sve kako i dolikuje, zna ve. A slubene zaruke su tek za dva mjeseca! I nita od vjenanja skoro godinu dana! Uspjeli smo se dogovoriti da zaruke budu mjesec dana nakon to se vrati s Komarra, a jo se svaamo oko roka za vjenanje. Ona kae da ako ne dam vorskim gospama dovoljno vremena da se odjenu kako treba, nikad mi nee oprostiti. Meni stvarno nije bilo jasno zato su im potrebna dva mjeseca da se odjenu."
"Mm. Da sam ja na tvom mjestu, ostavio bih joj slobodne ruke. Ona umije natjerati konzervativne Vorove da joj jedu iz ruke, a da pritom ne shvate to ih je snalo. to e ti odmah rijeiti pola problema. Ali to se tie one polovice koju dre komarrski radikali, tu bojim se, ne znam to bih ti rekao."
"Alys misli da bismo trebali imati dva vjenanja, jedno ovdje i drugo na Komarru" ree Gregor. "Dvostruka muka." Pogledao je na stranu i stisnuo Laisinu ruku. "Ali isplati se."
Ovako suoeni s drutvenim izazovima koji su se u punoj sloenosti otvarali pred njima, oboje su djelovali kao da pomiljaju na zajedniki bijeg. "Ma ve ete se vi izvui", srdano ih je uvjeravao Miles. "Svi emo vam pomoi, zar ne, Ivane?"
"Moja me majka ve istakla kao dobrovoljca", priznao je sumorno Ivan.
"Jeste li, ah, rekli IUvanu?" upitao je Miles.
"Zaduio sam barunicu Alys da mu to saopi prije nego to uje od drugih", odvratio je Gregor. "Nazvao me da mi osobno zajami svoju osobnu i profesionalnu potporu  stalno ta rije, potpora. Zar ja izgledam kao da
jedva stojim na nogama? Nisam mogao razabrati je li mu drago ili je uasnut, ali Illyana je i inae ponekad teko proitati."
"Nije ba tako teko. Ja bih rekao da mu je osobno drago i daje profesionalno uasnut."
"Preporuio mi je, istina, da uinim sve to je u mojoj moi kako bi se tvoja majka vratila na planet prije zaruka i svojim autoritetom pomogla barunici Alys. Pitao sam se bi li se i ti pridruio toj molbi, Milese. Tako ju je teko odvojiti od tvog oca."
"Pokuat u. Ionako mislim da bi je zaustaviti mogla vjerojatno jedino blokada crvotoine."
Gregor mu uputi irok osmijeh. "I tebi treba estitati, Miles. Tvom ocu je za takvo neto trebala itava vojska, a ti si promijenio barrayarsku povijest jednim pozivom na veeru."
Miles je bespomono slegnuo ramenima. Boe, zar e me svi kriviti za ovo? I sve to e iz toga uslijediti? "A da probamo iz ovoga ne raditi povijest, ha? Mislim da bismo svi zajedno trebali teiti totalnoj kunoj monotoniji."
"Svim srcem", sloio se Gregor. Prekinuo je vezu veselo salutirajui.
Miles je oslonio glavu na stol i zajaukao. "Nisam ja kriv!"
"Jesi, jesi", ree mu Ivan. "Sve je bilo tvoja ideja. Bio sam prisutan kad ti je pala na pamet."
"Ne, nije. Nego tvoja. Ti si me tlaio dok nisam pristao doi na tu prokletu sveanu veeru."
"Ja sam pozvao tebe. Ti si pozvao Galenija. Uostalom, moja majka je tlaila mene."
"Oh. Znai, ona je kriva za sve. Dobro. To mogu prihvatiti."
Ivan je slegnuo ramenima u znak slaganja. "Pa, da nazdravimo sretnom paru? U tvom podrumu ima stvari koje su pranjavije od starog Vora."
Miles se zamisli. "Moe. Hajdemo u istraivanje." Preko polica u podrumu, odmah nakon to je divljaki odbacio bojaljivi Milesov prijedlog da se poslije veere malko truju medovinom od javora, Ivan je nevoljko dodao: "Misli da e Galeni pokuati neto to bi kasnije mogao zaaliti? Ili to bismo mi mogli zaaliti?"
Miles je dugo oklijevao prije nego stoje rekao: "Ne."
TRINAESTO POGLAVLJE
Ivan nije ispunio svoju prijetnju da e nastaviti gnjaviti Milesa zbog lijenikog tretmana, ili nedostatka istog, jer je bio prisilno unovaen da pomogne barunici Alys u njezinim pripremama za put na Komarr. Nakratko je posjetila kuu Vorkosigan da istovari nekoliko kilograma povijesnih tomova o prijanjim carskim vjenanjima, na-redivi Milesu da ih proui. Kad se vrati, nedvojbeno e imati poduu listu zadataka za sve, od Ivana nadalje. A to "nadalje" se odnosilo u prvom redu na Milesa.
Miles je s rastuom malodunou prelistao stare knjige. Koliko su to pranjavih obreda kanili izvui iz muzeja? etrdeset je godina prolo od posljednjeg carskog vjenanja, onog izmeu carevia Serga, slavne/sumnjive prolosti i zlosretne carevne Kareen. To je bio cirkus monumentalnih razmjera, a Serg je bio samo nasljednik, ne okrunjeni car. To obnavljanje vorskih obreda valjda je za svrhu imalo zakrpati njihov sve ofucaniji klasni identitet, mislio je Miles. Dobro zamiljena i izvedena sveanost djelovat e moda poput svojevrsnog drutvenog imunosupresiv-nog lijeka te tako sprijeiti Vorove da odbace transplanti-rano komarrsko tkivo. inilo se da barunica Alys upravo tako razmilja, a valjda je znala to radi; Vorpatrili su bili vrlo staro plemstvo.
Mrzovoljno je razmotrio svoje budue dunosti. Pretpostavljao je da je uloga sekundanta na Carevu vjenanju imala i politiku i drutvenu teinu, posebno kada bi se u obzir uzeo stupanj stopljenosti ta dva aspekta u Vorbarr Sultani. On se u njoj osjeao otprilike jednako korisno kao da je gipsana vrtna figura s bakljom u ruci. Dobro... dunost ga je znala odvesti i u daleko udnije zadatke. Zar bi radije istio smrznute cjevovode u logoru Permafrost? Ili landrao po Jacksonovu Skrovitu, samo jedan korak ispred razbijaa nekog tamonjeg psihotinog baruna?
Nemoj na to odgovoriti, mali.
Privremenu zamjenu za svoj poloaj Gregorove drutvene gardedame gospa Alys pronala je u Drou Koudelki, komodorovoj supruzi i Delijinoj majci. Miles je to otkrio kada je madame Koudelka svratila uruiti poziv/zapovijed da doe izigravati vorski ukras na jo jednom Gregoro-vom udvarakom pikniku. Miles je malko uranio, pa je na istoni ulaz Rezidencije pristigao ba u trenutku kad je gomila mukaraca u paradnim crveno-plavim odorama naputala neku ultraslubenu jutarnju ceremoniju. Stao je na stranu kako bi asnici u odorama mogli proi, nastojei s lica odagnati golu zavist.
Jedan od mukaraca niz stepenice je silazio sporo i oprezno, pridravajui se za ogradu. Miles gaje smjesta prepoznao i zatomio poriv da se pokua baciti iza najblieg obrezanog grma. Porunik Vorberg. Vorberg nikad nije vidio admirala Naismitha, ve samo omalenu verziju borbenog oklopa. Oito je ovo bio Gregorov dan za podjelu razliitih carskih priznanja, jer je Vorbergova prsa resilo blistavo odlikovanje za ranjavanje u slubi Cara. Miles je u nekoj ladici kod kue imao staklenku do pola ispunjenu slinim medaljama; u nekom trenutku mu ih je Illvan prestao predavati, moda u strahu da Milesova prijetnja kako e ih sve staviti na sebe odjednom nije bila izreena u ali. No iz izraza zbunjene srameljivosti s kojom je Vor-
berg nosio svoje odlikovanje bilo je oito da je za njega to bila prva ozbiljna poast koju je doivio.
Miles si nije mogao pomoi. "Ah  Vorberg, zar ne?" upitao je toboe nesigurno dok je porunik prolazio pokraj njega.
Vorberg je smeteno zatreptao, a onda se dosjetio. "Vor-kosigan, da? Mislim da sam vas viao u Stoeru Galakti-kih poslova na Komarru." Srdano mu je kimnuo glavom, kao jedan CarSigov kurir i brat Vor drugom.
"Gdje ste zaradili tu amajliju za pehiste? Miles je glavom pokazao na Vorbergova prsa. "Ili da ne pitam?"
"Nije povjerljivo. Bio sam na rutinskom  manje vie rutinskom  zadatku s one strane Zoavskog Sumraka. Onda je nekakva prokleta otmiarska banda uhvatila brod na kojem sam putovao."
"Ne valjda neki na kurirski brod! Pa zacijelo bih uo za to. To bi podiglo veliku prainu."
"Da je bar bio. Onda bi CarSig moda poslao nekakve pristojne snage po mene. Ne, radilo se o obinom komercijalnom teretnjaku pod zoavskom zastavom. E, da, tako je CarSig, u svojoj beskrajnoj mudrosti i nedvojbeno po savjetu onih istih krtaca iz raunovodstva koji su me strpali na taj brod, ieprkao nekakvu jeftinu plaeniku skupinu da me pokua izvui. Totalna brljotina." Snizio je glas kao da se povjerava. "Ako se ikad naete u tom podruju, izbjegavajte zbirku lakrdijaa koji se nazivaju Slobodnim dendariijskim plaenicima. Ubojiti su."
"Pa zar nije to ideja?"
"Ne ako ubijaju svoje ljude."
"Oh." Netko je oito rekao Vorbergu daje stradao u prijateljskoj paljbi. Vjerojatno lijenica: ta je patila od nepopravljivog potenja. "Ali uo sam za Dendariije. Mislim, oito u svojim redovima imaju neke odmetnute Barravarce
ili se ne bi nazvali po glavnom zemljopisnom obiljeju mog Okruga. Osim ako su imali nekog fanatika vojnike povijesti koji je bio pod dojmom gerilskih akcija mog djeda."
"Njihov glavni asnik jest nekakav izbjegli Barrava-rac, da. Sreo sam ga. Zapovjednik im je navodno Betanac. Oito ga nije dohvatila betanska psihoterapija."
"Ja sam mislio da su Dendarii dobri." "Ne osobito."
"Pa kako to da ste onda ovdje?" ree Miles razdrae-no. Obuzdao se. "Onda... vraate li se na dunost?"
"Poslije ovoga u jo dva tjedna morati provesti za nekim stolom u Stoeru." Vorberg je ovlanim pokretom glave pokazao na upravo zavrenu ceremoniju. "Kvazi-po-sao. Ja ne vidim zato moje noge ne bi mogle zarasti dok sam ve na putu, ali doktori oito misle da bih u sluaju potrebe morao biti u stanju trati punom parom."
"To je istina", sa aljenjem je priznao Miles. "Da sam barem ja bio malo bri..." Presjekao je svoje rijei.
Vorberg po prvi put postade svjestan Milesove neupadljive civilne odjee. "I vi ste na bolovanju?"
Miles otresito odvrati: "Dobio sam otpust iz zdravstvenih razloga."
"Oh." Vorberg je bio dovoljno pristojan da mu bude neugodno. "Ali  mislio sam da imate nekakav posebni oprost, ovaj, odozgora." Moda nije bio posve siguran tko je Miles, ali tono je znao tko mu je otac.
"Ne vie. Zahvaljujui iglenoj granati."
"Ajoj", ree Vorberg. "To zvui jo neugodnije od plaz-mine vatre. ao mije to to ujem. to planirate raditi?"
"Doista ne znam."
"Hoete li se vratiti u svoj Okrug?"
"Ne... ekaju me neke, ovaj, drutvene obveze zbog kojih u se na dui rok zadrati u Vorbarr Sultani." Grego-rove zaruke jo nisu bile javno objavljene; iako nije bilo dvojbe da e ta vijest negdje procuriti, Miles je vrsto odluio da nee potei od njega. Kad se zahuktaju pripreme za pir, Stoer CarSiga e postati jako zaposleno mjesto. Daje Miles jo uvijek tamo radio, ovo bi bilo krasno vrijeme da se doepa nekog dugotrajnog i vrlo dalekog galak-tikog zadatka. No doista nije mogao na to upozoravati Vorberga. "Kua Vorkosigan je... sasvim pristojan dom."
"Moda se jo sretnemo. elim vam sreu."
"I ja vama." Miles mu je salutirao analitiarskim pozdravom i produio dalje. Vorberg dakako nije istom gestom uzvratio obinom civilu, nego je naprosto uljudno kimnuo glavom.
Gregorov majordomus uveo je Milesa na jo jednu vrtnu zabavu, samo to joj ovaj put nije prisustvovao konj, a i nije bila onako intimna. Nali su se tu Gregorov bliski prijatelj grof Henry Vorvolk te njegova grofica, kao i jo dvojica starih Gregorovih prijatelja. Drutveni cilj popod-neva bio je predstaviti Gregorovu zarunicu irem krugu carskih poznanika, onom koji je dolazio nakon obiteljskog kruga u kojem su se nalazili Alys, Miles i Ivan. Gregor je malo zakasnio, oito se tek presvukavi iz paradne odore u kojoj je vodio jutronju dodjelu odlikovanja.
Drou Koudelka, Delijina majka, vedro je nadzirala zabavu u ime odsutne Alys. Prije negoli se udala za Koudel-ku, Drou je bila Gregorov tjelohranitelj kad je bio djeak, a svojevremeno se brinula i za sigurnost Milesove majke. Miles je jasno vidio koliko je Gregoru bilo vano da se Drou i Laisa svide jedna drugoj.
Nije trebao brinuti. Madame Koudelka je imala ogromno iskustvo na drutvenoj sceni Vorbarr Sultane i dobro se slagala sa svima. Iako nije bila vorskog podrijetla,
izuzetno je dobro poznavala vorski mentalitet te je tako bila u savrenoj poziciji da bude Laisina privatna savjetnica. inilo se da je Gregor upravo to i elio postii.         i
Kao i obino, Laisa je svoj dio posla odradila sjajno. Imala je instinkte diplomata, izvrsnu mo zapaanja i nije dvaput ponavljala istu pogreku. Bilo bi moda odve optimistino oekivati da opstane u sirotinjskoj etvrti nekog barravarskog grada ili debeloj provinciji, ali na bar-ravarskim galaktikim kolosijecima snalazila se savreno dobro.
Unato rasporedu, Gregor je ipak uspio iskoristiti priliku da malo ostane nasamo sa svojom zarunicom, i to kada su se na njegovu oitu carsku sugestiju gosti poslije ruka ratrkali po perivoju. Miles i Delia Koudelka su zajedno zauzeli klupu s pogledom na formalno ureene dijelove vrta i gotovo plesne manevre marljivih etaa koji su dobroudno nastojali izbjei susrete s Gregorom i Laisom na stazicama to su se granale kroz vrt.
"Kako tvoj tata?" upita je Miles kad su se smjestili. "Vjerojatno bih ga trebao posjetiti."
"Da, ve se poeo pitati zato ga izbjegava otkako si doao na dopust. Onda smo uli za tvoj otpust. Rekao mi je da ti poruim kako mu je uasno ao zbog toga. Jesi li znao to ti se sprema one noi kad smo ili na sveanu veeru? Nisi to niim pokazao. Ali nije mogue da te to iznenadilo."
"Jo sam se oajniki nadao da bih se nekako mogao izvui." To nije bila prava istina; bio je u stanju potpunog poricanja, uope ne razmiljajui o tome. to se, gledano unatrag, pokazalo kao ozbiljna pogreka.
"Kako tvoj satnik Galeni?"
"Unato tomu to svi misle drukije, Duv Galeni nije moje osobno vlasnitvo."
Nestrpljivo je napuila usne. "Ma zna to hou rei. Kako je podnio Laisine zaruke za Gregora? One noi sam bila sigurna da mu je draga."
"Ne ba jako dobro," priznao je Miles, "ali proi e ga. Mislim da se naprosto presporo udvarao. Vjerojatno je zakljuila da nije posebno zainteresiran."
"Prespori udvara bi bio neusporedivo ugodniji od mamlaza kojima je jedini cilj plaziti po meni", uzdahnula je Delia.
Miles se zamislio kako uz pomo planinarskih klinova i golemih koliina konopca nastoji osvojiti planinu Delia. Bio bi to vrlo opasan uspon. "A kako se ti u zadnje vrijeme slae s Ivanom? Nisam znao bih li se ispriao kad sam te one noi oteo."
"Ah, Ivan."
Miles se lagano osmjehnuo. "Raduje li se carskom vjenanju?"
"Pa, majka je strano uzbuena, barem zbog Gregora. Ve planira to emo odjenuti i brine se hoe li moja sestra Kareen moi doi iz Kolonije Beta. Nekako mi se ini da ona misli kako su vjenanja zarazna. Tata i mama nam stalno daju male znakove da bi jednog dana opet htjeli imati cijelu kuu za sebe. Ili barem kupaonice."
"A ti?"
"Pa, bit e plesa." Razvedrila se. "Moda bude i zanimljivih mukaraca."
"Ivan nije zanimljiv mukarac?" "Rekla sam mukaraca, ne djeaka."
"Njemu je skoro trideset godina. A tebi je, koliko ono, dvadeset etiri?"
"Nije stvar u godinama, nego u stavu. Djeake zanima jedino eva. Mukarci se ele oeniti i ivjeti dalje."
"Prilino sam siguran da i mukarce zanima eva", rekao joj je Miles kao da se ispriava.
"Dobro, istina, ali to kod njih nije elja koja proguta sve ostalo. Ostane im modanih stanica i za druge stvari."
"Ne moe mi rei da im ene ne uzvraaju." "Moda smo naprosto izbirljivije."
"Statistika ne potvruje tvoj argument. Gotovo svi prije ili poslije stupe u brak. Znai, nisu ba tako izbirljivi."
Djelovala je zamiljeno, kao da ju je ovo zateklo. "Samo u naoj kulturi. Kareen kae da na Beti to rade drukije."
"Na Beti sve rade drukije."
"Dakle, moda brak i jest samo neka vrst zaraze."
A zato sam ja onda imun? "Mene udi to nijednu od vas jo nitko nije epao."
"Mislim daje to zato to nas ima etiri", priopila mu je Delia. "Deki se prikradu krdu, a onda se zbune jer ne znaju koja im je meta."
"To mogu shvatiti", dopustio je Miles. Na okupu, plavokose sestre Koudelka bile su fenomen koji je posve izbacivao iz takta. "Zato i koristi svaku priliku da se rijei sestara, zar ne?"
"Kad god mogu", uzdahnula je Delia.
Do njih doetae Vorvolkovi i zaustavie se da porazgovaraju; na koncu su Delia i Miles polako otplutali u smjeru madame Koudelke, a zabava je dola kraju. Miles se vratio u kuu Vorkosigan, marljivo tragajui za bilo kakvim poslom zbog kojeg bi mogao izbjei domau zadau koju mu je gospa Alys uvalila na odlasku.
Miles je ljekario u utom salonu poslije veere, udubljen u Tsipisovo mjeseno financijsko izvjee, hvatajui biljeke i ignorirajui gomilu pranjavih tomova u konim
koricama to su leale u kutu prostorije, kad je u salon upao Martin.
"Netko je na vratima", najavio je on tonom blagog zaprepatenja. Kako su ga, uz poslove vozaa i povremenog peraa suda, automatski dopali i poslovi novopeenog ko-mornika, Martin je dobio upute kako na primjeren nain u kuu uvesti gosta i zatim ga kroz hodnike nalik labirintu dovesti do njezina jedinog ivog stanovnika. Moda je dolo vrijeme za ponavljanje gradiva.
Miles je odloio runi ita. "Onda, jesi li njega, nju ili to pustio u kuu? Nadam se da nije rije o trgovcu; stra-ar na ulazu ih se obino zna rijeiti..."
Iza Martina je u salon uao Duv Galeni. Miles proguta ostatak svog klepetanja. Galeni je bio u odori, onoj radnoj zelenoj koju je nosio u uredu. Nije se inilo da je naoruan. U stvari, uglavnom je izgledao umoran. I pomalo uznemiren, ali bez one suptilne manine otrice koju je Miles nauio prepoznavati. "Oh", uspio je rei. "Ui. Sjedni."
Galenijeva se ruka otvorila u suhoj gesti koja je imala pokazati da cijeni njegov poziv unato tome stoje ve uao u salon. Ukoeno je sjeo u obian stolac.
"Jesi li... za pie?"
"Ne, hvala ti."
"Ah, to bi onda bilo sve, Martine. Hvala ti." Nakon nekoliko sekundi, Martin je shvatio mig i udaljio se.
Miles nije imao blage veze kamo je vodila Galenijeva posjeta, pa je naprosto upitno podigao obrve.
Galeni se s nelagodom nakaljao. "Mislim da ti dugujem ispriku. Postupio sam neprimjereno."
Miles se opustio. Moda ipak sve bude u redu. "Da i da. Ali iz razumljivih razloga, pa zato nemojmo vie o tome."
Galeni je kratko kimnuo glavom, opet u uobiajeno hladnokrvnom stavu.
"Ovaj... nadam se da sam ti one noi bio jedini sugovornik."
"Jesi. Ali to je samo uvod u ono zbog ega sam doao. Pojavilo se neto daleko ozbiljnije."
Stoje sad? O, molim vas, samo ne vie kompliciranih ljubavnih ivota... "Oh? Stoje to neto?"
"Ovaj put je rije o profesionalnoj, a ne o osobnoj dilemi."
Nisam vie u CarSigu, Miles paljivo nije istakao. ekao je, probuene znatielje.
Galeni se jo vie namrti. "Reci mi... jesi li ikad uhvatio Simona Illyana u zabludi?"
"Pa, dao mije otkaz", odvrati Miles zajedljivo.
Galenijeva se ruka trznula, kao da odbacuje alu. "Ne. Mislim na pogreku."
Miles je oklijevao. "Nije on nadovjek. Pogreno zakljuivanje gaje znalo tu i tamo odvesti na krivi put, iako ne esto. Prilino je dobar u tome da svoje teorije stalno usporeuje s novopristiglim podacima."
"Ne mislim na kompleksne greke, nego na jednostavne."
"Zapravo ne." Miles je zastao. "A ti?"
"Nikada prije ove. Nisam nikad blisko suraivao s njim, to ti je jasno. Svakog tjedna odri sastanak s mojim odjelom, a ponekad zatrai neku posebnu informaciju. Ali u zadnja tri dana, zbila su se etiri... neobina incidenta."
"Incidenti, je li? Koje vrste?"
"Prvi... pitao me za jedan saetak koji sam pripremao. Dovrio sam ga i poslao njemu na kat, da bi me on dva sata poslije nazvao i opet ga zatraio. Malo su svi bili zbunjeni, a onda je njegov tajnik uz pomo uredskog dnevnika potvrdio da sam ga predao i da ga je on ve uruio II-
L
Ivanu. Illvan je kodnu karticu naao na svom stolu i ispriao se. Vie nisam razmiljao o tome."
"Bio je... nestrpljiv", predloi Miles.
Galeni slegne ramenima. "Drugi je bio sitnica, tek jedan pogreno datirani dopis iz njegova ureda. Nazvao sam njegova tajnika da to ispravi. Nije bilo problema."
"Mm."
Galeni udahne. "Trei je bio pogreno datirani dopis naslovljen na mog prethodnika, koji tamo ne radi ve pet mjeseci, sa zahtjevom za najnovijim izvjeem o stanovitoj zdruenoj trgovakog floti u barravarsko-komarrskom vlasnitvu na dugotrajnom krunom putovanju podrujem iza Tau Cetija. Koja se u domicilnu orbitu vratila prije est mjeseci. Kad sam ga nazvao da pitam kakve je tono podatke htio, zanijekao je da je ikad zatraio tako neto. Poslao sam mu dopis da se uvjeri, nato je postao jako tih i prekinuo vezu. To je bilo jutros."
"To su tri incidenta."
"Onda je danas popodne odrao redoviti tjedni sastanak s mojim odjelom, nas pet analitiara za komarrska pitanja i general Allegre. Zna i sam kakav je Illvanov uobiajeni nastup. Duge stanke, ali vrlo otar kad progovori. Ovaj put... bilo je vie stanki. A izmeu njih skakao je s teme na temu, ponekad posve nepovezano. Raspustio nas je ranije nego inae, a nismo jo obavili ni pola posla."
"Ovaj... stoje bila dananja tema?"
Galeni zatvori usta.
"Da, shvaam, stvarno mi ne moe rei, ali ako se radi o Gregorovu predstojeem branom projektu  moda je improvizirao i ispustio neke stvari zbog tebe.
"Ako nema u povjerenja u mene, ne mora me pozivati na sastanke", odbrusio je Galeni. Dodao je nevoljko: "Nije to loa teorija. Ali nije ba... da si bar bio tamo."
Miles stisne zube da mu ne izleti neka preoita dosjetka. "to ti misli?"
"Ne znam. CarSig je utroio dosta novca i vremena da me obui za analitiara. Posao mi je tragati za promjenama u pravilnim sustavima. Ovo je jedna takva promjena. Ali ja sam novi deko u gradu i jo sam k tome Komarra-nin. Ti Illvana poznaje cijeli ivot. Jesi li ikad prije primijetio takvo to?"
"Ne", prizna Miles. "Ali sve mi zvue kao normalne ljudske pogreke."
"Da su se dogodile u veim vremenskim razmacima, sumnjam da bih ih uope primijetio. Ne moram  niti elim  znati pojedinosti, no mui li moda Illvana neto u osobnom ivotu, a da mi u uredu za to ne znamo?"
Kao to mui tebe, Duv? "Nisam siguran da Illvan ima osobni ivot. Nikad se nije enio... petnaest je godina ivio u istom malenom stanu est blokova od posla, sve dok nisu sruili zgradu. Prije dvije godine se privremeno preselio u jedan od stanova za zatiene svjedoke na nioj etai u Stoeru i odonda nije mrdnuo iz njega. Za raniji dio ivota ne znam, ali u zadnje vrijeme nije bilo nikakvih ena. Ni mukaraca. Ni ovaca. Iako me ovce ne bi udile. One ne bi progovorile ni da ih nafiksa brzopentom. To je ala", dometnuo je nenasmijeenom Galeniju." Illvanov ivot je kao urica. Voli muziku... nikad ne plee... uvijek primjeuje parfeme i vrlo mirisavo cvijee, mirise openito. Inae, njegov ip ne upravlja tim osjetom, a mislim da ne utjee ni na tjelesne osjete, kao dodir, nego samo na sluh i vid."
"Da. Razmiljao sam o tom ipu. Zna li ita o toj navodnoj psihozi koju ip izaziva?"
"Sumnjam daje problem u ipu. Ne znam puno o njegovim tehnikim specifikacijama, ali nositelji su svi po-andrcali u roku od godine ili dvije nakon ugraivanja. Da
je Illvan poludio, to bi se dogodilo prije nekoliko desetljea." Miles je zastao. "Ali to ako je u pitanju... stres? Ili nekakvi mini modani udari? Ipak je on preao ezdesetu... k vragu, moda je naprosto umoran. Radi taj posao ve trideset godina. Znam da se kanio povui u mirovinu za pet godina." Miles je odluio da nee objanjavati otkud to zna.
"Ne mogu zamisliti CarSig bez Illvana. Meni su to sinonimi."
"Nisam ba siguran da se njemu taj posao uope svia. On ga samo jako dobro radi. Toliko je iskusan da gaje gotovo nemogue iznenaditi. Ili uspaniiti."
"On upravljanju CarSigom prilazi na vrlo osoban nain", napomenuo je Galeni. "Zapravo vrlo vorski. Veina nebarravarskih organizacija nastoje svoje zadae definirati na takav nain da ljudi koji ih trebaju obaviti budu meusobno zamjenjivi. To osigurava organizacijski kontinuitet."
"I iskljuuje nadahnue. Illvan nije pretjerano glamurozan voa, priznajem, ali fleksibilan je i beskrajno pouzdan."
Galeni je znaajno podigao obrvu. "Beskrajno?"
"Obino je pouzdan", brzo se ispravio Miles. Po prvi put se zapitao nije li Illvan moda bio uroeno bezbojan. Prije je uvijek mislio da je to bio Illvanov nain da se prilagodi strogo povjerljivim aspektima svog posla  ivot bez kvaka za koje bi se neprijatelji mogli uhvatiti. Ali to ako je taj bezizraajni pristup bio njegov nain da izie na kraj s onim znaajkama ipa koje su unitile njegove druge nositelje?
Galeni je poloio dlanove na koljena. "Rekao sam ti to sam uoio. to mi predlae?"
Miles je uzdahnuo. "Motri i dalje. ekaj. Ovo to sad ima nije ak ni teorija. To je aka puna pijeska."
"Moja je teorija da neto s tom akom pijeska ozbiljno nije u redu."
"To je intuicija. to ti, usput budi reeno, ne govorim da te uvrijedim. Nauio sam duboko cijeniti intuiciju. No ne moe to brkati s dokazom. Ne znam to bih ti rekao. Ako Illvan poinje patiti od nekakvih suptilnih kognitivnih potekoa, na voditeljima njegovih odjela je da..." Da to? Da se pobune? Pou Illvanovim nadreenima? Na toj nadmorskoj visini obitavala su samo dva ovjeka na planetu, premijer Racozv i car Gregor. "Ako je rije o stvarnom problemu, to e uskoro primijetiti i drugi, a bolje je da na to u CarSigu prvi javno ukae bilo tko osim tebe. Ili mene. Jedino ja bih bio gori izbor."
"A to ako se svi tako postave?"
"Ja..." Miles je protrljao elo. "Drago mi je to si mi ovo rekao."
"Samo zato to si ti jedini ovjek za kojeg znam da II-lyana pozna jako dugo. Inae... nisam siguran da bih uope trebao priati o tome. Ne izvan CarSiga."
"A ni u CarSigu. Iako tamo ima Harochea. On je izravno odgovoran Illvanu gotovo jednako dugo kao to sam i ja bio."
"Moda mije zato bilo tako teko obratiti mu se."
"Pa onda... opet doi razgovarati sa mnom, moe? Ako te jo neto uznemiri."
"Ma moda su to sve puste gluposti", ree Galeni bez mnogo nade u glasu.
Miles je trenutano mogao prepoznati poricanje sa razdaljine od stotinu metara. "Mda. Ovaj... bi li se ti ipak predomislio i popio ono pie?"
"Moe", uzdahne Galeni.
Dva jutra nakon razgovora s Galenijem, Miles se udubio u inventuru ograniene koliine civilne garderobe u svojim ormarima. Ba je sastavljao popis stvari koje su mu nedostajale, pitajui se ne bi li bilo bolje da naprosto unajmi sobara i zadui ga za to, kad se oglasila komkon-zola u njegovoj spavaoj sobi. Isprva je ignorirao zvono, no na kraju se ipak osovio na noge i bezvoljno odvukao do stola, ostavljajui na podu iza sebe hrpu odbaene odjee. Na ekranu se pojavilo Illvanovo strogo lice, to je bilo dovoljno da se Milesova kraljenica izravna sama od sebe. "Da, gospodine?"
"Pa gdje si ti?" otresito ga upita Illvan. Miles je zurio u njega. "U kui Vorkosigan. Upravo si me nazvao na ovaj broj."
"To znam!" razdraljivo odvrati Illvan. "Zato nisi doao ovamo u 0900, kako je glasila zapovijed?" "Pardon. ija zapovijed?"
"Moja zapovijed. 'Doi tono u 0900 i ponesi notes. Ovo e ti se svidjeti. Bijeg iz zatvora.' Bio sam uvjeren da e danas uraniti."
Miles je bez problema prepoznao illvanovski stil citiranja samoga sebe od rijei do rijei. ak mu je i sadraj citata bio maglovito poznat. A u toj magli ulo se zvonce na uzbunu. "O emu ti to?"
"To su smislili moji analitiari za Cetagandu i potom proveli itav tjedan nastojei me zainteresirati. Rije je rundi taktikog duda koja bi uz mali troak mogla uroditi sjajnim rezultatom. Postoji gospodin po imenu pukovnik Tremont, a on je po miljenju mojih analitiara najsposobniji da vrati u ivot sve slabiji marilacanski pokret otpora. Ali tu je i kvaka. On trenutno gostuje u cetagand-skom zatvorenikom logoru na Dagooli IV. to ga je zasi-
gurno dodatno motiviralo, znai, samo ga jo trebamo osloboditi. Anonimno, dakako. Metodu biraj sam, ali evo to hou: novog vou Marilacanaca, bez ikakvih tragova koji bi vodili do Barrayara."
Miles nije samo prepoznao misiju, nego se mogao i zakleti da je Illvan i prvi put upotrijebio tono te rijei da je opie. Na jednom tajnom jutarnjem sastanku u CarSigo-vu Stoeru, prije mnogo vremena...
"Simone. Misiju na Dagooli smo zakljuili prije pet godina. Marilacanci su posljednje Cetagandance sa svog planeta otjerali prole godine. Ti si mi dao otkaz prije mjesec dana. Ja vie ne radim za tebe."
"Jesi li ti siao s uma?" pitao je Illvan, a zatim se naglo zaustavio. Zurili su jedan u drugoga.
Illvanovo je lice promijenilo izraz. Smrzlo se. "Ispriavam se", promrmljao je i prekinuo vezu.
Miles je samo nastavio sjediti, buljei u praznu vid plo^-u. Nikad prije nije doivio da mu srce takvom silinom udara dok posve nepomino sjedi u praznoj sobi. Galeni-jev ga je izvjetaj zabrinuo.
Sad je bio prestravljen.
ETRNAESTO POGLAVLJE
Nepomian je prosjedio sljedeih deset minuta. Galeni je bio u pravu. Ne, k vragu, Galeni ni slutio nije koliko je situacija bila ozbiljna. Ne samo da je Illvan zaboravljao stvari u sadanjosti, nego se k tome prisjeao stvari koje su odavno nestale. Vraa li se on to u prolost?
Hej, ako se stari ne moe sjetiti koja je godina, mislim da znam kako bih se mogao dokopati starog posla...
Nije bilo smijeno.
to da radi? Miles je bio posljednja osoba na Barrava-ru koja sije u ovom trenutku mogla dopustiti kritiziranje Illvana. To bi se automatski pripisalo bijesu zbog otkaza, ili jo gore, pokuaju osvete.
Ali nije mogao ignorirati situaciju, ne sada kada je znao to se zbiva. Iz Illvanova ureda tekle su zapovijedi i ljudi su ih sluali. S punim povjerenjem. Trideset godina nagomilanog povjerenja bio je ulog koji se nije mogao prokockati preko noi. A koliku bi tetu Illvan u meuvremenu mogao poiniti? I to ba sada? to ako, primjera radi, Illvan pone vrtjeti film neke od krvavijih epizoda komar-rske pobune?
I koliko je to trajalo prije no to je Galeni primijetio? inilo se naglim, ali nagla je moda bila samo vidljivost poremeaja. Koliko su tjedana  mjeseci  njegove zapo-
vjedi nosile mrlju te nepouzdanosti? Netko e morati provjeriti svaku poruku koja je bila odaslana iz Illvanova ureda u posljednjih  koliko? Netko. Ali ne ja.
Je li kvar poivao u ipu ili u Illvanovu ivanom tkivu? Moda se radilo o nekakvom suptilnom sinergistikom poremeaju? Na to je pitanje mogao odgovoriti samo strunjak s podruja medicine i bioinenjeringa. Opet, ne ja.
Na koncu se odluio za isto rjeenje kojemu je pribjegao i Galeni. Dobaci podatak Nekom Drugom i nadaj se da e taj neto poduzeti. A koliko e vremena trebati nekom komitetu zabrinutih Illvanovih promatraa da prestanu taj vrui kesten dobacivati jedan drugom i da se odlue za uinkovitu akciju? To nije moja odluka. Ali dovraga, da barem jest.
Preko volje je u komkonzolu unio broj. "Ovdje barun Vorkosigan. Molim vas, spojite me s Uredom za unutranje poslove", rekao je CarSigovu desetniku koji se javio na njegov poziv.
General Haroche nije bio u uredu. "Recite mu da me nazove im doete do njega", rekao je Miles slubeniku u uredu. "Hitno je."
Dok je ekao, opet se posvetio hrpama svoje odjee. Jedva je mogao razaznati koje da odbaci, a koje da vrati u ormar. Haroche se nije javljao. Miles je jo dvaput nazvao njegov ured prije negoli gaje napokon uhvatio.
Haroche se nestrpljivo namrti s predonika svoje kom-konzole. "Da? to je, barune Vorkosigan?"
Miles duboko udahne. "Maloprije me nazvao Simon II-lyan. Mislim da biste trebali pogledati taj poziv." "Molim?"
"Poite gore u Illvanov ured i zamolite njegova tajnika da vam odvrti poziv. U stvari, obojica biste ga trebali vidjeti. Znam daje snimljen; to je standardni postupak."
"Zato?"
Dobro pitanje. Zato bi Haroche vjerovao na rije izop-eniku iz slube, kad je svojim oima vidio ne samo kako mu Illvan daje otkaz nego ga jo i osobno ispraa iz Stoera? "Generale, ovo je doista vano, doista hitno i radije bih da sami donesete sud."
"Barune Vorkosigan, pretjerujete s teatralnom tajan-stvenou." Haroche mrtenjem pokae svoje neodobravanje.
"ao mi je." Miles je nastojao da mu glas zvui mirno i ravnomjerno. "Shvatit ete kad sami vidite."
Haroche je podigao obrvu. "Je li? Moda stvarno pogledam."
"Hvala vam." Miles prekine vezu. Bilo je besmisleno moliti Harochea da mu se javi kad pogleda snimku; tu Miles definitivno vie nita nee moi.
Eto. Uinio je to je trebao, pravu stvar, koliko je to uope bilo mogue u ovakvim okolnostima.
Bilo mu je muno.
E, sad: da li da nazove Gregora? Bilo je stvarno nepoteno dopustiti da Cara ovo uhvati nespremnog, ali Boe...
Haroche e ga zacijelo uskoro obavijestiti, zakljuio je Miles. im shvati to se zbiva i osigura Illvanu odgovarajuu lijeniku pomo, Haroche e automatski, po zapovjednom lancu, postati privremeni zapovjednik CarSiga, a njegova prva dunost biti e da izvijesti Gregora o tom neugodnom razvoju dogaaja i da sazna to Car zapovijeda. Sve e biti gotovo prije kraja dana.
Moda je uzrok Illvanove smetenosti bilo neto jednostavno, lako popravljivo; moda se za koji dan opet vrati na dunost. Kratki spoj u ipu, na primjer. Nita u vezi tog ipa nije jednostavno. Ve e se CarSig pobrinuti za svoga.
Miles je uzdahnuo i vratio se popisu malih kunih zadataka koji je sam sastavio, jedva mu posveujui panju. Pokuao je itati, ali nije se mogao usredotoiti. A to ako je Illvan odluio prikriti svoje tragove? to ako Haroche ode pogledati poziv i otkrije da ga vie nema u radnom dnevniku? Ako je Illvan bio u toj mjeri svjestan problema, onda je sam trebao zatraiti lijeniki tretman.
Dan se razvlaio bez kraja i konca. Uveer vie nije mogao izdrati, ali kad je nazvao Gregora, pa onda Haro-chea, nijednog nije bilo. Valjda su obojica bili zaokupljeni novonastalom krizom. Ostavio im je poruke traei da ga nazovu, ali nisu se javili. Spavao je loe.
Mrzio je svoju iskljuenost iz informacijskih tokova. Do sljedee veeri, Miles je ve bio u takvom stanju da je bio spreman osobno otii lupati na CarSigova stranja vrata, zahtijevajui tajna izvjea na koja nije imao ama ba nikakvo pravo, a onda se u kui Vorkosigan pojavio Galeni. Oito je doao ravno s posla, jo u odori, a izgledao je tako turobno daje to premaivalo ak i njegove uobiajene standarde mrzovolje.
"Jesi za pie?" upitao ga je Miles ugledavi mu lice, nakon to gaje Martin, ovaj put uz pravilnu najavu, uveo u uti salon. "Ili veeru?"
"Pie." Galeni se strovalio u najblii naslonja i zabacio glavu, kao da ga vrat boli sve do korijena kraljenice. "Razmislit u o veeri. Jo nisam gladan." ekao je da Martin napusti prostoriju, a onda ree: "Gotovo je."
"Priaj. to se dogodilo?"
"Illvan se danas popodne totalno raspao usred sastanka svih odjela."
"Danas popodne? Hoe rei da ga general Haroche nije proslijedio u CarSigov zdravstveni odjel jo juer?"
"to?"
Miles je opisao uznemirujui Illvanov poziv. "Odmah sam obavijestio Harochea. Molim te nemoj mi rei da nije uinio ono to sam mu rekao da uini."
"Ne znam", ree Galeni. "Mogu ti rei samo ono to sam vidio." Galeni je, kao iskusni analitiar, i jo k tome i povjesniar, imao izotren osjeaj za razlike izmeu svjedoenja oevica, svjedoenja po uvenju te nagaanja. O emu god govorio, uvijek se znalo u koju kategoriju to pada.
"Ali Illvan sada jest pod lijenikim nadzorom, zar ne?" Miles zabrinuto zatrai odgovor.
"O, Boe, da", uzdahne Galeni. "Sastanak je zapoeo gotovo normalno. efovi odjela predali su tjedne saetke i nabrojali sve toke koje su zahtijevale posebnu pozornost drugih odjela. Illvan se inio nervoznim, nemirnijim nego inae, stalno je neto prkao po stolu... ak je prelomio napola jednu karticu s podacima i potom promrmljao nekakvu ispriku. Onda je ustao da svima izdiktira uobiajene popise zadataka, a to stoje prokuhalo van... nijedna reenica nije imala veze s prethodnom. Totalno se izgubio. Ne kao da je promaio jedan dan, nego njih dvadeset. Svaka reenica bila je gramatiki ispravna i potpuno nesuvisla. A on nije ak izgledao kao daje toga svjestan, sve dok nije primijetio da svi u njega zurimo objeenih vilica i uutio.
"Onda je Haroche ustao  kunem ti se, nisam u ivotu vidio nita hrabrije. Rekao je: 'Gospodine, mislim da biste iz ovih stopa trebali otii na lijeniki pregled.' A Illvan je odbrusio da nije bolestan, i rekao Harocheu da izvoli sjesti... samo stoje u oima imao taj pogled koji je bio as bijesan, as zbunjen. Tresao se. Gdje li je taj tvoj glomazni pubertetlija nestao s piima?"
"Vjerojatno je opet krivo skrenuo, pa se izgubio u drugom krilu. Ve e se on snai. Molim te nastavi."
"Ah." Galeni je protrljao vrat. "Illyan nije htio ii. Ha-roche je pozvao bolniara. Illyan je opozvao zapovijed, rekao je da ne moe nikamo ii usred takve krize, osim to je on mislio na krizu zbog cetagandske invazije na Ver-vain koja se zbila prije deset godina. Haroche, sad ve bljei od krpe, zgrabio ga je za ruku i probao izvesti van  to je bila pogreka, jer se Illvan poeo tui s njim. Haroche je zaurlao: 'O, sranje, dovedite bolniara i to hitno!' Stoje bilo pametno od njega. K vragu, kako se Illyan samo prljavo tue. Nikada prije nisam to vidio."
"Ni ja", s nezdravom je fascinacijom odvratio Miles.
"Kad je napokon pristigao prvi bolniar, jo su dvojica trebala lijeniku pomo. Illyana su naopali sedativima i privezali ga za krevet u bolnici Stoera. I tako je zavrio taj sastanak. Kad samo pomislim da sam se znao jadati kako su sastanci dosadni."
"O, Boe." Miles je rukama pritisnuo oi i masirao lice. Ne bi gore ispalo da je netko planirao izazvati maksimalnu koliinu kaosa i ponienja. I to jo pred gomilom svjedoka.
"Ne moram ti ni rei da Haroche danas radi prekovremeno", nastavljao je Galeni. "Cijela zgrada je u stanju potisnute histerije. Haroche nam je zabranio da ikome govorimo o tome."
"Osim meni?"
"Tebe je, iz nekog razloga, zaboravio izuzeti", suho je odvratio Galeni. "Dakle, nisi ovo uo od mene. Nisi ovo uo, toka."
"U redu. Shvaam. Pretpostavljam da je javio Gregoru." "Nadajmo se."
"K vragu, Haroche je Illyana u bolnicu trebao poslati jo sino!"
"Izgledao je dosta prestraeno. Kao i mi ostali. Uhititi zapovjednika Carske sigurnosti usred CarSigova Stoera... nije to lako."
"Ne. Ne... valjda ne bih trebao kritizirati ovjeka na liniji vatre. Morao je biti siguran. To nije situacija u kojoj e se usuditi pogrijeiti, ne ako ti je stalo do karijere. A Harocheu je stalo." Svrgnuti Illvana na tako javan nain Milesu se inilo nepotrebno okrutnim. Illyan je mene otpustio u etiri oka. S druge strane, tako je sve bilo na otvorenom, bez dvosmislenosti, bez materijala za glasine, zbrku, prljave aluzije. Ili pak raspravu.
"Nije se moglo dogoditi u gore vrijeme", nastavio je Miles. "Iako pretpostavljam da ni ne postoji prikladno vrijeme za biokibernetiki slom ivaca. Pitam se... da nije pritisak predstojeih, ovaj, carskih potreba bio uzrokom sloma? Premda mi se to ini nevjerojatnim. Illyan je preivio daleko gore krize od jednog vjenanja."
"Ne dokraji te nuno uvijek najgori pritisak", istakao je Galeni. "Ovo mu je moda visjelo nad vratom tko zna otkad." Galeni je zastao. "Misli daje moda sve poelo jo kad je otpustio tebe? Hou rei... bi li se moda mogao aliti na njegovu naruenu mo rasuivanja?"
Miles je teko progutao, ne ba posve siguran daje bio zahvalan Galeniju to je naglas izgovorio neto na to se on jedva usuivao pomiljati. "Volio bih daje tako. Ali ne. Sve je bilo u redu s njegovom prosudbom. Logino je slijedila iz njegovih naela."
"Kad je onda to zapoelo? To je kljuno pitanje."
"Da. I ja sam se to pitao. A pitat e se i svi drugi, u to sam uvjeren. Pretpostavljam da emo svi zajedno morati priekati na dijagnozu CarSigovih lijenika. Kad smo ve kod toga, jesi li uo ita o moguem uzroku?"
"Do mene jo nita nije procurilo. Mislim da su imali premalo vremena za ozbiljnije razmatranje problema. Vjerojatno e morati dovesti razne opskurne strunjake."
Napokon se pojavio Martin s njihovim piima. Kad je Galeni ipak odluio ostati na veeri, Martin se snudi. Mama Kosti je smjesta posluila elegantnu i obilnu veeru za dvojicu, stoje po svoj prilici znailo da se Martin morao odrei svog dijela u korist gosta, te se umjesto toga zadovoljiti sendviem. Budui daje Miles znao kako mama Kosti zamilja hranu s nogu, savjest ga nije pretjerano pekla, ali moralo se priznati da je njezino veeranje umijee zasluivalo bolju publiku od duhom odsutnih Milesa i Ga-lenija.
Ipak... to se ticalo Illvana, najgore je prolo, a time su bile otklonjene i ozbiljnije opasnosti. Sad ih je ekalo samo jo ienje.
Preani gargojli na nadvratniku iznad sporednih vrata u Stoeru CarSiga jutros su se doimali posebice podlive-no, mislio je Miles, kao da ih je pritisla patnja pa e se svaki as rasprsnuti od unutarnjeg pritiska mranih tajni. Izrazi na licima nekih mukaraca pored kojih je proao suptilno su nalikovali licima njihovih granitnih maskota. Slubenik za prijemnim pultom u predvorju pogleda ga uz preoptereeno treptanje. "Mogu li vam pomoi, gospodine?"
"Ja sam barun Vorkosigan. Doao sam posjetiti Simo-na Illvana."
Slubenik provjeri svoju komkonzolu. "Niste na mom popisu, gospodine."
"Nisam. Samo sam svratio da ga vidim." I taj slubenik, i svi ostali, sada su u najmanju ruku morali znati da Illvan nije bio na dunosti, ako ne iz nikakvog drugog razloga, a onda zato to su ih je netko morao obavijestiti da
je Haroche postao privremeni ef. "U bolnici. Dajte mi ploicu s imenom i pustite me unutra, molim."
"Ne mogu, gospodine."
"Naravno da moete. To vam je posao. Tko je danas deurni asnik?"
"Bojnik Jarlais, gospodaru."
"Fino. On me poznaje. Pozovite ga da vam da doputenje."
Za nekoliko minuta se na slubenikovoj komkonzoli pojavilo Jarlaisovo lice. "Da?"
Slubenik mu ree za Milesov zahtjev.
"Mislim da to nije mogue, gospodaru", nesigurnim glasom ree Jarlais Milesu, koji se naginjao preko slube-nikova ramena kako bi bio u dometu vid kamere.
Miles uzdahne. "Pozovite svog efa... ne, k vragu, tre-bat e mi pola sata da proem cijeli zapovjedni lanac. Preskoimo posrednike, moe? ao mi je to ga gnjavim znajui koliko je jutros prezaposlen, ali pozovite mi generala Harochea."
Bilo je oito daje i Jarlais nerado prekidao svog zapovjednika, no Vora u predvorju bilo je teko otjerati, a nemogue ignorirati. Do Harocheove komkonzole probili su se za pukih deset minuta, odlian rezultat s obzirom na okolnosti, mislio je Miles.
"Dobro jutro, generale", rekao je Miles Harocheovu liku nad slubenikovom vid ploom. "Doao sam vidjeti Simona."
"Nemogue", zagrmi Haroche.
Milesov je glas postao otriji. "Nemogue je samo ako je mrtav. Mislim da mi vi pokuavate rei da to ne elite dopustiti. Zato ne?"
Haroche je oklijevao. "Desetnie, ukljuite tihu kabinu i na trenutak prepustite svoje sjedalo barunu Vorkosi-ganu, molim vas."
inovnik je posluno kliznuo u stranu; na Milesa i Ha-rocheov lik pala je sjena to ju je stvarao sigurnosni generator smjeten iznad sjedala.
"Gdje ste to uli?" Haroche je sumnjiavo zatraio odgovor im im je bila zajamena privatnost.
Miles je podigao obrve i bez oklijevanja promijenio brzinu. "Bio sam zabrinut. Kako mi niste uzvratili prekjueranji poziv, niti odgovorili na ijednu od mojih poruka, naposljetku sam nazvao Gregora."
"Oh", rekao je Haroche. Njegova sumnjiavost izblijedjela je u puku iznerviranost.
Ovo je bilo za dlaku, shvatio je Miles. Da Haroche nije ve obavijestio Gregora, ovo bi bio veliki gaf, potencijalno izuzetno tetan za Galenija. Bolje bi mu bilo da o svom navodnom razgovoru s Carem kae to manje, barem dok ga doista i ne obavi. "elim vidjeti Illvana."
"Illvan vas moda uope nije u stanju prepoznati", rekao je Haroche nakon duge stanke. "Trenutno izbrbljava strogo povjerljive podatke brzinom od sto kilometara na sat. Morao sam mu dodijeliti straare najvieg sigurnosnog stupnja."
"Pa to onda? U takve spadam i ja." K vragu, on je i sam bio strogo povjerljivi materijal.
"Nije mogue. Sigurno su vam ukinuli odobrenje za pristup povjerljivim podacima kad ste dobili... otpust."
"Provjerite." A u vraju mater. Haroche je sada ionako imao pristup svim IUvanovim dokumentima; mogao je potraiti kompletnu i istinitu priu o Milesovu otkazu kad god bude imao minutu vika. Miles se samo nadao da u
proteklom danu nije imao previe minuta koje je mogao odvojiti za takva istraivanja.
Haroche je, pogledavi Milesa suenim oima, ukucao kod na svojoj komkonzoli. "Vae doputenje je jo u evidenciji" ree on pomalo iznenaeno.
"Eto vidite."
"Illvan je sigurno zaboravio unijeti promjenu. Zar je ve tada imao potekoa? Pa..." Nastavio je kuckati. "Sada ga ja ukidam."
Ne moete to uiniti! Miles je progutao ogoreni uzvik. I te kako je mogao. Miles je frustrirano buljio u njega. to e sad? Bijesno izjuriti iz CarSiga uzvikujui: 'E, vidjet emo! Tuit u vas svom starijem bratu!' Ne. Gregor je bio adut kojeg je mogao upotrijebiti samo jednom, i to samo u sluaju najgore krize. Paljivo odmjerenim dahom izdahnuo je i zrak i ljutnju. "Generale. Oprez je jedna stvar. Paranoja zbog koje ne moete razlikovati prijatelja od neprijatelja je neto sasvim drugo."
"Barune Vorkosigan", odvratio je Haroche, jednako kontroliranim tonom. "Jo ne znamo ni s im imamo posla. Nemam jutros vremena zabavljati dokone znatieljnike u civilu, bili oni prijatelji ili ne. Molim vas da vie ne dodijavate mom osoblju. Careva je stvar koje e vam informacije prenijeti. Moja je jedina dunost izvijestiti njega. Dobar vam dan." Prekinuo je vezu odlunim zamahom; tiha kabina oko Milesa je iezla, ostavljajui ga opet u predvorju, gdje je u njega usrdno zurio slubenik.
Ovo nije dobro prolo.
im se vratio kui, zakljuao se u svoju spavaonicu i nazvao Gregora. Trebalo mu je etrdeset pet minuta da se probije do njega. Bio bi jednako ustrajan da mu je trebalo etrdeset pet sati.
"Gregore", poeo je Miles bez uvoda, kad se ria ekranu pojavilo carevo lice. "Koji se vrag deava s Illvanom?"
"Gdje si uo za to?" upita ga Gregor, nesvjesno ponavljajui Harocheove rijei, zabrinuta izraza, lica.
Miles mu je ukratko prepriao Illvanov poziv i potom svoj poziv Harocheu prije dva dana. Opet je preskoio Galenija. "to se onda dogodilo? Jer neto se oito dogodilo?"
Gregor mu je ispriao saetu verziju Illvanova sloma, mahom bez munih detalja koje je uo od Galenija. "Ha-roche ga je poslao u CarSigovu bolnicu, to je razumljivo s obzirom na okolnosti."
"Da, pokuao sam ga posjetiti jutros. Haroche me nije htio pustiti."
"Tamo mogu dopremiti svu opremu ili strunjake koje zatrebaju. Osobno sam im odobrio sredstva i ovlasti za sve to Haroche zatrai."
"Gregore, pazi to ti govorim. Haroche mene nije htio pustiti. Da posjetim Illyana.
Gregor je frustrirano rairio prste. "Miles, daj ovjeku ansu. Ima pune ruke posla, najednom mora preuzeti sve Illvanove dunosti, prebaciti upravljanje svojim starim odjelom na zamjenika  daj mu nekoliko dana da se sredi i molim te, ne pui mu za vrat. Siguran sam da e se opustiti kad osjeti da ima nekakvu kontrolu nad dogaajima. Mora priznati da bi Simon prvi u ovakvoj krizi zagovarao oprezan pristup."
"Istina. Simon bi najradije bio pod okriljem ljudi kojima je stalo do sigurnosti. Ali ja poinjem misliti da bi mi bilo drae vidjeti barem neku naznaku da je pod okriljem ljudi kojima je stalo do Simona Illvana." Prisjetio se svog iskustva s gubitkom pamenja, poslije krio-oivljavanja, tijekom kojeg se osjeao kao da ivi dugotrajnu nonu
moru. Bilo mu je to jedno od najstranijih razdoblja u ivotu. Izgubiti tako sjeanja, izgubiti samoga sebe... je li Illvan u ovom trenutku prolazio neto slino tomu? Ili neto jo grotesknije? Miles je bio izgubljen meu neznancima. Illvan je, inilo se, bio izgubljen meu ljudima koji bi mu trebali biti prijatelji.
Miles je uzdahnuo. "Dobro, ostaviti u sirotog Haro-chea na miru. Bog zna da mu ne zavidim na poslu. No bi li mi ti mogao javljati to kau lijeniki izvjetaji? Sve mi je ovo... neoekivano deprimirajue."
inilo se da Gregor suosjea s njim. "Tebi je Illvan stvarno bio mentor, zar ne?"
"Na svoj zajedljiv i zahtjevan nain, da, jest. Kad pogledam unatrag, vidim da je to bio sjajan nain. Ali ak i prije toga... radio je za mog oca trideset godina. itav moj ivot. Do osamnaeste sam ga zvao 'ujo Simon', a onda su me primili na Vojnu akademiju, nakon ega sam ga naprosto nastavio zvati 'gospodine'. U to vrijeme vie nije imao ivih srodnika, a taj njegov posao, a sve mi se vie ini i taj prokleti ip u njegovoj glavi, dokrajili su bilo kakvu mogunost da osnuje svoju vlastitu obitelj."
"Nisam znao da ga doivljava kao svojevrsnog pooi-ma, Miles."
Miles je slegnuo ramenima. "Poujaka, u svakom sluaju. To je... obiteljska stvar. A ja sam Vor."
"Drago mije to te ujem to priznati", promrmljao je Gregor. "ovjek se ponekad pita jesi li ti toga uope svjestan."
Miles se zarumenio. "Illvan je meni neto izmeu poujaka i namjetenika obitelji... a ja sam trenutno jedini Vorkosigan na planetu. To osjeam kao... ne, to jest moja odgovornost."
"Vorkosiganovi su", priznao je Gregor, "uvijek drali do lojalnosti."
"To s vremenom pree u naviku." Gregor je uzdahnuo. "Naravno da u ti javljati." "Jednom dnevno? Haroche e ti predavati biltene jednom dnevno, to znam, tijekom jutarnjeg CarSigova bri-finga."
"Da, Illvan je obino stizao u kompletu s mojom kavom. A ponekad bi, kada je dolazio osobno, kavu donio on sam. Uvijek sam mislio daje to uljudno izreen mig: Sjedi uspravno i paljivo sluaj."
Miles se nacerio. "To je Illvan. Jednom dnevno, moe?" "Ma, u redu. Vidi, moram ii." "Hvala, Gregore." Car prekine vezu.
Miles se naslonio u sjedalu, djelomino zadovoljan. Morao je i dogaajima i ljudima dati vremena da sjednu na svoje mjesto. Prisjetio se svog spokojnog savjeta Galeniju o intuiciji naspram dokaza. Njegov e se demon intuicije naprosto morati vratiti u svoju krabicu  zamislio je kako u nekakvu krinju trpa malenog patuljka nalik na Naismitha, poklopac dodatno privrujui remenjem. I siuni cvile i udaranje stoje dopiralo iz njezine unutranjosti... Nisam postao Illyanov najbolji agent jer sam bolje od drugih potovao pravila. Ali bilo je prokleto prerano rei: Ovdje neto ne tima, ili ak to preglasno pomisliti.
CarSig e se pobrinuti za svoga; uvijek je tako inio. A on nee opet od sebe javno napraviti budalu. ekat e.
PETNAESTO POGLAVLJE
Tjedan se puevim korakom primakao kraju. Grego-rovi briflnzi preko komkonzole isprva su se inili u redu, ali dok su se oni nagomilavali bez velikih znakova napretka, CarSigov oprezni pristup Milesa je sve vie podsjeao na beskrajno sporo pomicanje velikih ledenjaka. Poalio se na to Gregoru.
"Ti si uvijek nestrpljiv, Miles", istaknuo je Gregor. "Nikad se nita ne zbiva onom brzinom koja bi tebi odgovarala."
"Illvan ne bi smio ekati na lijenike. Drugi ljudi moda moraju, ali ne on. Zar jo nita nisu zakljuili?"
"Iskljuili su kap."
"Kap su iskljuili prvi dan. to potom? I to je s ipom?"
"Oito postoje tragovi koji ukazuju na kvar ili oteenje na ipu."
"I to smo ve pogodili sami. Kakvi? Kad? Kako? Zato? Kog vraga tamo rade tako dugo?"
"Jo uvijek nastoje iskljuiti druge neuroloke probleme. I psiholoke. Po svemu sudei, to nije lako."
Miles se mrzovoljno zgrbio. "Ne padam na tu ideju o ijatrogenoj psihozi. Predugo je on nosio taj ip bez ikakvih znakova potekoa."
"Pa... izgleda daje u tome stvar. Nitko osim Illvana nije tako dugo imao tu vrst funkcionalnog ivanog im-plantata. Nemaju ga s ime usporediti. Illvan im je polazna vrijednost. Nitko ne zna na koji nain trideset pet godina nagomilanih umjetnih sjeanja utjee na linost. Moda to upravo sada otkrivamo."
"Ja i dalje mislim da bi se to otkrivanje trebalo odvijati malo bre."
"Rade sve to mogu, Miles. Morat e ekati zajedno s nama ostalima..."
"Da, da..."
Gregor prekide vezu; Miles se slijepo zapilji u prazan prostor iznad vid ploe. Nevolja sa saecima bila je to to su uvijek bili magloviti. Vrag je bio u detaljima, u neobraenim podacima; tamo su leali svi oni majuni tragovi koji su hranili demona intuicije sve dok ne bi postao snaan i debeo, ponekad odrastajui u pravu pravcatu Teoriju, ili ak u Dokaz. Miles je bio za barem tri razine udaljen od stvarnog stanja stvari; CarSigovi lijenici Harocheu su podnosili saeto izvjee, koje je on zatim jo vie saimao za Gregora, kroz iji filtar su podaci napokon stizali do Milesa. Ono malo injenica preostalih u tom proienom talogu podataka nije bilo dostatno da pomogne oblikovati ni najobinije miljenje.
Gospa Alys Vorpatril vratila se sa svog slubenog putovanja na Komarr sljedeeg jutra; istog popodneva nazvala je Milesovu komkonzolu. Skupio je snage da odslua lavinu drutvenih obveza to sUjga iekivale; neki je potisnuti unutarnji glas uzviknuo uvaj! i bacio se u zaklon. Uzalud. Htio on to ili ne, unutarnji e ovjeuljak napro-
sto morati van, makar ga vukli za pete i potom osovili na noge da plee kako Alys svira.
No ona je prvo rekla: "Miles, otkad zna za ove strahote koje se zbivaju Simonu?"
"Ovaj... nekoliko tjedana."
"I nijednom od vas trojice balavih dripaca nije palo na pamet da bi to moglo zanimati i mene ?"
Balavi dripci  Ivan, Miles i... Gregor? Stvarno je bila ljuta.
"Ionako nisi nita mogla. Bila si na pola puta do Ko-marra, a tvoj je zadatak imao prioritet. Ali ne, priznajem da mi nije palo na pamet."
"Budale jedne", dahnula je ona. U njezinim smeim oima tinjao je bijes.
"Ovaj... usput, kako je bilo? Na Komarru.?"
"Ne ba blistavo. Laisini roditelji su prilino uzrujani. Uinila sam to sam mogla da im umirim strahovanja, posebno kad se uzme u obzir da su neke njihove brige posve opravdane. Zamolila sam tvoju majku da svrati do njih na putu kui i jo malo porazgovara s njima."
"Majka je na putu kui?" "Uskoro e biti, nadam se."
"Ah... jesi li sigurna da je moja majka najbolja osoba za taj zadatak? Ona zna biti neugodno otvorena kad govori o Barravaru. I nije ba uvijek diplomat."
"Ne, ali zato je krajnje potena. I uvijek joj poe za rukom da i najnemoguije stvari prikae u savreno razumnom svjetlu, barem dok traje razgovor. Ljudi se na kraju uvijek sloe s njom, a onda sljedeih mjesec dana provedu pitajui se kako se to dogodilo. U svakom sluaju, ja sam obavila sve to se oekuje od Gregorove Babe."
"Onda... hoe li se Gregorovo vjenanje zbiti ili nee?"
"O, naravno da hoe. Ali postoji razlika izmeu zbrza-nog posla i vrhunski izvedenog posla. Bit e tu jo mnogo trzavica koje ja ne mogu izgladiti. Zato kanim ukloniti sve potekoe koje budem mogla. Dobra volja e biti na visokoj cijeni." Nato se naroguila. "Kad smo ve kod dobre volje, ili nedostatka iste  rekli su mi da je Simon smjeten u bolnici CarSigova Stoera, pa sam ga naravno odmah ila posjetiti. Onaj idiot od generala, kako li se ono zove, nije me htio pustiti da uem!"
"Haroche?" pogodio je Miles.
"Da, taj. Odmah se vidi da nije Vor. Miles, zar ne moe nita uiniti?"
"Ja! Ja nemam nikakvih ovlasti."
"Ali ti si godinama radio s tim, tim, tim... ljudima. Valjda zna kako oni razmiljaju."
Ja sam CarSig, rekao je on jednom Elli Quinn. Bio je ponosan to se moe poistovjetiti s tako monom organizacijom, u kojoj kao da su se svi njezini lanovi stapali u nekakvo vie bie nalik kiborgu. Samo to su njega u meuvremenu amputirali, a CarSig je savreno ravnoduno nastavljao epesati i bez njega. "Vie ne radim za njih. A sve da i radim, i dalje bih bio samo skromni porunik. Porunici ne mogu zapovijedati generalima, a to ukljuuje i vorske porunike. Haroche nije htio pustiti ni mene. Mislim da bi trebala porazgovarati s Gregorom."
"Upravo jesam. On je pak bio do neodreen ludila."
"Moda te nije htio uzrujati. Koliko sam shvatio, II-lyan je trenutno u prilino neugodnom mentalnom stanju, ne prepoznaje ljude i tako dalje."
"Pa kako bi ih i prepoznavao, kad ga ne smije posjeivati nitko koga poznaje?"
"Mhm. To je tono. Vidi, stvarno mi nije do toga da branim Harochea. I meni ide na ivce."
"Ali ne dovoljno", odbrusila mu je gospa Alys. "Haroche mi je imao obraza rei  meni!  da to nije prizor za jednu damu. Pitala sam ga to je on radio tijekom Vorda-rianova pretendenstva." Rijei su joj zavrile u siktaju  Miles nije bio siguran da li ga ui dobro slue, ali uinilo mu se da je uhvatio neto zatomljenih vojnikih kletvi. "Jasno mi je kako Gregor razmilja  moda e jo dugo morati suraivati s Harocheom. Nije mi to tako rekao, naravno, ali koliko mogu shvatiti, Haroche je uspio uvjeriti Gregora da je njegov poloaj privremenog efa CarSiga presvje i prekrhak da bi mogao podnijeti uplitanje tako opasno neovlatenih  i enskih  osoba poput mene. to Simonu nikad nije smetalo. Daje bar Cordelia ovdje. Ona je uvijek znala presjei to muko ovinistiko smee bolje od mene."
"Da se tako izrazimo", odvratio je Miles prisjeajui se Vordarianove sudbine u rukama svoje majke. Ali gospa Alys je u jednom bila u pravu: Illvan se prema njoj uvijek ponaao kao prema vrijednom, premda drukijem, lanu Gregorove skupine suradnika. Harocheov je novi i stroi poslovni pristup za nju zasigurno predstavljao ok. Miles je nastavio: "Haroche je trenutno u sjajnoj poziciji da utjee na Gregora. U potpunosti kontrolira sve podatke koje mu alje." To samo po sebi i nije bila velika promjena, jer su uvijek tako radili, no dok se za tu informacijsku branu brinuo Illyan, Milesu to nekako nije smetalo.
Alysine su se tamne obrve trznule; nije naglas komentirala njegove rijei. No tiina se osjetno otegla dok je ona namrgoeno razmiljala.
Da nekako ublai nelagodu izazvanu neopreznim rijeima, Miles je vedro napomenuo: "Zaponi trajk. Nita od svadbe dok Gregor ne priarafi Harochea."
"Ako uskoro ne poduzmu neto razumno, tono bih to i mogla uiniti."
"alio sam se", rekao je on uurbano.
"Ja nisam." Odsjeno mu je kimnula glavom i prekinula vezu.
Sljedeeg jutra Martin je oprezno probudio Milesa nedugo nakon zore.
"Ovaj... gospodaru? U prizemlju imate gosta."
"U ovako nemogue vrijeme?" Milesje protrljao od sna obamrlo lice i zijevnuo. "Tko je?"
"Kae da se zove porunik Vorberg. To je valjda opet jedan od vaih klipana iz CarSiga."
"Vorberg?" zatreptao je Miles. "Ovdje? Sad? Zato?"
"eli razgovarati s vama, pa e najbolje biti da ga sami pitate."
"Ba, Martine. Hm... nisi ga valjda ostavio da stoji na pragu?"
"Ne, smjestio sam ga u onu veliku sobu u prizemlju, na istonoj strani."
"Druga primaa soba. Odlino. Reci mu da silazim za minutu. Skuhaj kavu. Donesi je na pladnju s dvije alice i uobiajenim dodacima. Ako je u kuhinji ostalo peciva ili kruha tvoje majke, strpaj ih u kakvu koaricu ili neto slino pa donesi i njih, u redu? Dobro."
Probuene znatielje, Miles je navukao prvu koulju i hlae koje su mu dole pod ruku i bos otapkao dva kata nie niz zavojito glavno stubite. Zatim je skrenuo lijevo i proao pokraj tri sobe prije nego to je napokon stigao do Druge primae. Pokriva koji je povukao s jedne od stolica da gost ima gdje sjesti Martin je naprosto ostavio u bijeloj hrpi na podu. Kroz teke zastore provirivali su sunani prsti, a sjene u kojima je sjedio Vorberg djelovale su zbog toga nekako jo gue. Porunik je bio u radnoj
odori, ali lice mu je bilo blijedo i neobrijano. Kad je ugledao Milesa, umorno se namrti.
"Dobro jutro, Vorberg", rekao je Miles, s opreznom uljudnou. "to vas to ovako rano dovodi u kuu Vorko-sigan?"
"Za mene je ovo kasno", odvratio je Vorberg. "Dolazim s none smjene." Obrve mu se spustie.
"Nali su vam posao, je li?"
"Da. Zapovjednik sam none strae za osiguranje ambulante."
Miles sjede na jo pokrivenu stolicu, najednom budan i bez pomoi kave. Vorberg je bio jedan od Illvanovih uvara? Pa naravno, kao kurir on je ve imao odobrenje za pristup povjerljivim podacima. Trenutano nije imao drugih obveza, a bio je sposoban za dunost koja je bila vie mentalno nego fiziki zahtjevna. Osim toga... on je u Stoeru bio autsajder. Nije tamo imao nikakvih dobrih starih prijatelja s kojima bi izmjenjivao traeve. Milesje pokuao zvuati smireno i suzdrano. "Oh? to se dogaa?"
Vorbergov glas postao je napetiji, gotovo ljutit. "Doista mislim da vam to ne dolikuje, Vorkosigane. U ovakvim okolnostima, gotovo je jadno. Illvan je godinama bio ovjek vaeg oca. Slao sam vam poruku barem etiri puta. Zato niste doli?"
Miles je nepomino sjedio. "Oprostite. Mislim da sam propustio prvo poluvrijeme. to, ah... biste li mi molim vas, tono mogli rei to se to ovdje zbiva? Koliko ste dugo na toj dunosti?"
"Od prve noi. Stvarno je bilo gadno. Kad nije pod sedativima, lupeta. Ako je agresivan, stave ga pod sedative, pa on i dalje pria bez veze, ali ne moe se uope razaznati to govori. Bolniari ga uglavnom dre vezanog. ini se kao da u glavi luta kroz prolost, s tim to se svako toliko
opet nae u sadanjosti. A tada pita za vas. Prvo sam mislio da trai vaeg oca grofa, ali ne, definitivno hoe vas. 'Miles', kae, i: 'Dovedi tog malog idiota ovamo', i: 'Zar ga jo niste pronali, Vorberg? Pa nije to kao daje to hi-peraktivno malo govno neprimjetno'. Ispriavam se," doda Vorberg naknadno, "ali tako je rekao."
"Prepoznajem taj stil", apne Miles. Proistio je grlo i glasnije rekao "ao mije. Menije ovo prvi glas."
"Nemogue. Unio sam to u svako svoje izvjee u posljednjih etiri-pet dana."
Gregor mu ni sluajno ne bi propustio prenijeti tako neto. Sto znai da Gregor za to nije ni uo. Karika je pukla na nekom drugom mjestu u Vorbergovu zapovjednom lancu. Otkrit emo gdje. O da, otkrit emo. "Kako ga lijee, koje je pretrage proao?"
"Ne znam. U mojoj smjeni se ne zbiva puno toga." "Pa... to je valjda normalno."
Obojica su utihnuli dok je Martin unosio kavu i peciva na limu za kolae umjesto na pladnju  Biljeka za estu lekciju o sobarenju, Kako locirati pribor za posluivanje  a potom je epao jedno pecivo za sebe, veselo im se nasmijeio i ietao iz sobe. Vorberg je trepnuo gledajui ovu udnovatu poslugu, ali kavu je iskapio sa zahvalnou. Ponovo se namrtio gledajui Milesa, ali ovaj put s natruhom radoznalosti. "ujem razne neobine stvari od njega u gluho doba noi. Negdje u onom razdoblju kad sedativi prestanu djelovati i prije no to, uh, postane buan i osvoji jo jednu dozu sredstava za umirenje."
"Da. Mogu misliti. Znate li zato Illvan trai ba mene?"
"Ne ba. Cak i u lucidnijim trenucima zvui prilino nesuvislo. Ali imam taj prokleto neugodan osjeaj da je pola problema u meni. Budui da ne poznajem pozadinu
sluajeva, ne mogu procijeniti koje su tvrdnje savreno normalne. Ali uspio sam dokuiti da vi nikad niste bili nikakav smrdljivi kurir."
"Ne. Bio sam u tajnim operacijama." Jedna se suneva zraka uljala preko naslona za ruku na njegovu naslonjau, od ega je kava u tankoj alici to je na njemu stajala poprimila crvenkasti sjaj.
"Tajnim operacijama visokog statusa", rekao je Vorberg, gledajui ga okupan sjenama i zrakama svjetla.
"Najvieg."
"Nije mi posve jasno zato vas je otpustio"
"Ah." Miles se sumorno nasmijei. "Moram vam jednom ispriati. Onaj dio s iglenom granatom je istina. Ali ne sva istina."
"Jedan dio vremena uope ne zna da vas je otpustio. Ostatak vremena zna, ali ak i onda vas trai."
"Jeste li ikad o tome izvijestili generala Harochea osobno?"
"Jesam. Dvaput."
"Stoje rekao?"
"Hvala vam, porunice Vorberg."
"Shvaam."
"Ja ne."
"Pa... ni ja ne shvaam u potpunosti. Ali sad mislim da mogu saznati. Ah... mislim da e biti najbolje da se pravimo kako ovog razgovora nije bilo."
Vorberg je suzio oi. "Oh?"
"Ako se itko bude raspitivao, uputit emo ga na onaj razgovor na stepenicama ispred Rezidencije."
"Oho. A to ste vi tono Dendariijskim plaenicima, Vorkosigane?"
i
"Sada nita."
"Pa... vi iz tajnih operacija ste obino najgore mustre koje uope sreem, tako da ak ni sad nisam siguran da vam vjerujem, ali ako ste iskreni... drago mi je zbog svih Vorova to svog vazala niste ostavili na cjedilu. Nema nas puno kojima je jo dovoljno stalo da, da... ne znam kako bih to rekao."
"Kojima je dovoljno stalo da vorstvo uine stvarnim", predloio je Miles.
"Da", zahvalno je rekao Vorberg. "Upravo tako." "Ma nego to, Vorberg."
Jedan sat kasnije, Miles je kroz sve tmurnije jutro dugim koracima dospio do sporednog ulaza u Stoer CarSi-ga. Vjetar je tjerao oblake s istoka, hladnoom kvarei obeanje ranijeg sunca; zrak je mirisao na kiu. Pod svjetlom bez sjena, granitni su gargojli izgledali tupo i mrzovoljno. Zdanje iznad njih uzdizalo se uvis u svoj svojoj veliini, zatvorenosti i glomaznosti. I runoi.
Harocheu je najvanije bilo Illvana okruiti straarima kojima je bio odobren pristup najpovjerljivijim podacima. Ni rijei o lijenicima s takvim statusom, ili pak medicinskim tehniarima, ili ne daj Boe, najboljim strunjacima, neovisno o njihovu statusu. Ponaao se kao da Illvan nije pacijent, nego zatoenik. Zatoenik vlastite organizacije  je li ta ironija zabavljala Illvana? Miles je sumnjao u to.
Je li Haroche bio uroeno paranoian i tupav, ili gaje naprosto obuzela privremena panika zbog novosteenih odgovornosti? Daje stvarno bio glup, ne bi se uspeo do sadanjeg poloaja, no njegov novi i komplicirani posao pao mu je u krilo iznenada i bez prave najave. Haroche je karijeru zapoeo u vojnoj Slubi sigurnosti, kao vojni policajac. Kao zamjenik u Odjelu unutarnjih poslova, a potom i
ef tog odjela, susretao se uglavnom s niim staleima ili internim strukturama CarSiga, dakle radio je s predvidljivim podreenima iz redova vojske. Illvan je bio CarSigo-vo lice za visoke stalee i javnost, te je glatko izlazio na kraj s Carem, vorskim barunima, kao i svim nepisanim, a esto i nepriznatim pravilima osebujnog vorskog sustava. Nain na koji je Illvan suraivao s Alys Vorpatril, primjerice, bio je briljantan u svojoj suptilnosti, a taj mu je kanal informacija o privatnoj strani vorske zajednice u prijestolnici vie nego jednom bio neprocjenjivo vaan u njegovim ozbiljnijim aktivnostima Haroche je pak ve u prvom susretu s njom teko uvrijedio potencijalnu saveznicu, ne shvaajui da to to se njezino ime nije pojavljivalo na organizacijskim listama vlade nije ujedno znailo da njezina mo ne postoji. To je svakako trebalo dopisati pod onu hipotezu o njegovoj tupavosti.
Ali to se tie paranoje  Miles je morao priznati da se Illvanov um u posljednjih trideset godina toliko pretrpao najveim barravarskim tajnama daje bilo pravo udo to nije otkazao ve i prije. Naravno da ga nisu mogli pustiti da sam tumara ulicama ne znajui koja je godina. Ha-rocheov oprez bio je zapravo za svaku pohvalu, ali primjereniji bi bio da je u njemu bilo vie... ega? Potovanja? Ljubaznosti? Tuge1?
Miles je duboko udahnuo i umarirao kroz vrata. Martin, koji je imao netipinu sreu pronai u blizmi dovoljno veliko mjesto za parkiranje grofova oklopljenog vozila, nesigurno se uputio za njim. Unato obiteljskim vezama sa zdanjem, oito je bio pod dojmom njegova zlokobnog izgleda. Miles se ustoboio ispred prijemnog pulta i namrgoeno se zagledao u slubenika, onog istog od prolog tjedna.
"Opet vam elim dobro jutro. Doao sam vidjeti Simo-na Illvana."
"Ovaj..." Slubenik je tapkao po komkonzoli. "Jo uvijek niste na mom popisu, barune Vorkosigan."
"Ne, ali jesam na vaem pragu. A tu kanim i ostati dok ne postignem svoj cilj. Zovite efa."
Slubenik se kratko kolebao, a potom je odluio da je natezanje s Vorom, ak i takvim udnovatim i malim Vo-rom poput Milesa, bolje prepustiti nekome s viim statusom. Nakratko su naletjeli na zapreku u vidu Harocheo-va, a neko Illvanova tajnika, ali onda je Miles izbacio slubenika iz njegova sjedala i sam se progurao do Haro-chea.
"Dobro jutro, generale. Doao sam vidjeti Illvana."
"Opet? Mislio sam da smo to rijeili. Illvan nije sposoban za prijateljske susrete."
"Nisam ni mislio da jest. Zahtijevam doputenje da ga posjetim."
"Zahtjev se odbija." Haroche je posegnuo za tipkom za prekid veze.
Miles je obuzdao bijes i posegnuo za blagim rijeima i prepredenim argumentima. Bio je pripravan priati cijeli dan, samo da ga puste u ambulantu. Ne, bez blagih rijei  Haroche je moda briljivo prilagodio svoj govor standardima vie klase Vorbarr Sultane, ali drai mu je bio izravni pristup. "Haroche? Progovorite ve jednom! Ovaj vam se tos ve opasno izlizao. Koji se to tamo vrag zbiva da vam se dupe tako stislo? Pa pokuavam vam pomoi, dovraga."
Harocheovo se mrtenje na trenutak ublailo, ali onda mu je lice opet otvrdnulo. "Vorkosigane, vi ovdje vie nemate to traiti. Molim vas, udaljite se."
"Neu."
"Onda u vas ja udaljiti."
"Onda u se ja vratiti."
Haroche je stisnuo usnice. "Imajui na umu tko vam je otac, vjerojatno ne mogu zapovjediti da vas ustrijele. Osim toga, poznato je da patite od... mentalnih problema. Ali ako nastavite gnjaviti, mogao bih vas dati uhititi."
"Pod kojom optubom?"
"Samo neovlateni ulazak u zabranjeno podruje do-stajati e za godinu dana pritvora. A moda se dosjetim jo neega. Na primjer, mogu se kladiti da biste se opirali uhienju. A ja se ne bih krzmao narediti da vas oamute."
Ne bi se usudio. "Koliko puta?" "Koliko puta kanite izazivati?"
Miles je procijedio kroz zube: "Ne biste znali brojati preko dvadeset dva ak i da izujete izme, Haroche." Sugerirati mogunost vika prstiju na ovoj mutacijama obiljeenoj planeti predstavljalo je teku uvredu. I Martin i slubenik promatrali su rast temperature ovog razgovora sa sve veom zabrinutou.
Haroche se zacrvenio od bijesa. "Sad je bilo dosta. Illvan je bio totalno lud kad vas je samo otpustio  ja bih vas poslao na vojni sud. Gubite se iz moje zgrade iste sekunde."
"Ne dok ne vidim Illvana." Haroche je prekinuo vezu.
Minutu kasnije, iza ugla se pojavie dva naoruana straara i domarirae do Milesa, koji je upravo pokuavao natjerati slubenika da opet nazove Harocheova tajnika. K vragu, ne bi se usudio  ne valjda... ?
Usudio se. Bez uvoda, straari ga zgrabie ispod ruku i poee vui prema vratima, a pritom ih oito nije zanimalo dotiu li njegovi noni prsti pod ili ne. Martin je cu-njao iza njih kao uzbueno tene koje ne zna bi li lajalo ili grizlo. I tako kroz vrata zgrade. Pa kroz dvorina vrata.
Ostavie ga na ploniku ispred vanjskog zida, dok se on jedva odravao na nogama.
Stariji asnik ree tamonjim straarima: "General Ha-roche je upravo izdao izravnu zapovijed da ovog mukarca treba oamutiti pokua li opet ui u zgradu."
"Da, gospodine." Straar s viim inom salutirao je i s nelagodom se zagledao u Milesa, koji je zaarenih obraza hvatao zrak dok su mu ponienje i bijes pritiskali prsa. Straari se okrenue na peti i odmarirae natrag u zgradu...
Oskudno zasaeni uski parki na drugoj strani ulice imao je klupe s pogledom na zloglasnu arhitekturu CarSi-ga, prazne u rastuoj ledenoj izmaglici. Miles je potresen preao ulicu i sjeo, zabuljivi se u zdanje koje ga je po drugi put uspjeno porazilo. Martin ga je nesigurno slijedio i oprezno sjeo na drugu stanu klupe, u iekivanju zapovjedi. Nije ispustio ni glasa.
Kroz Milesov um jurcale su divlje vizije prepada u Nai-smithovu stilu. Zamiljao se kako predvodi u sivo odjevene plaenike, kako se poput nindi obruavaju na Stoer... drek. On kao daje htio da ga ustrijele, zar ne? Prezirno je napuio usne. Zatoeni Illvan bio je van Naismithova dosega.
Kako se Haroche usuuje prijetiti mi, bjesnio je Miles u sebi. Pakla mu, zato se Haroche ne bi usudio? Lud od elje da ga prosuuju iskljuivo na temelju njegovih navodnih zasluga, proveo je trinaest godina sakatei baruna Vorkosigana. Htio je da svi vide kako je on svoj ovjek, a ne sin svoga oca, unuk svoga djeda, potomak bilo kojeg Vorkosigana u zadnjih jedanaest narataja. Toliko se trudio da nije ni udo to je uspio sve uvjeriti, ukljuujui tu i samog sebe, da barun Vorkosigan nije... bio bitan.
Naismith je opsesivno i pod svaku cijenu elio pobjeivati i elio je da to svi vide.
Ali Vorkosigan... Vorkosigan se nije smio predati. to i nije ba bilo isto, zar ne?
Nesposobnost predaje bila je obiteljska tradicija. Razni Vorkosigani su kroz stoljea bili probodeni, ustrijeljeni, utopljeni, pregaeni i ivi spaljeni. Najsvjeiji i najspektakularniji sluaj ukljuivao je jednog Vorkosigana kojeg su prvo praktiki raspolovili, zatim zamrznuli, pa otopili, za-ili i na kraju osovili na noge da oamueno odbaulja dalje. Miles se esto pitao nije li legendarna ustrajnost Vorkosi-ganovih bila djelomino i plod sree, iako bi mu bilo teko odrediti radilo li se o dobroj ili zloj srei. A moda su se neki i pokuali predati, samo su propustili priliku, kao u onoj prii o generalu ije su posljednje rijei navodno bile: "Ne brinite porunice, neprijatelj nas ni sluajno ne moe pogoditi na ovoj udalj"
Vic je bio u tome to se Dendariijski Okrug elio predati, ali kako nisu uspjeli nai nikoga tko bi bio dovoljno pismen da deifrira cetagandsku ponudu amnestije, nastavili su se boriti do zbunjene pobjede. Vie sam branin nego to sam mislio. Mogao je to i oekivati od ovjeka kojemu se potajno sviao okus medovine od javora.
Naismith je Vorkosigana mogao stajati ivota, to je ve znao. Mogao je malenom barunu oduzeti svaku pozitivnu ljudsku odliku dok mu ne bi ostalo nita osim golog dendariijskog kamena, hladnog i sterilnog. Naismith je ukrao njegovu energiju, opljakao njegovo vrijeme, petlju, dovitljivost, iscijedio snagu iz njegova glasa, ak mu je i seksualnost oteo. Ali nakon te toke, ni sam Naismith vie nije imao kamo. Preostao je jo samo branin, tupav poput svoga stijenja, a taj naprosto nije znao kako stati. Ja sam ovjek koji posjeduje Vorkosigan Vashnoi.
Miles je zabacio glavu i nasmijao se, kuajui metalnu aromu sitne kiice to je sipila u njegova otvorena usta.
"Gospodaru?" nelagodno je prozborio Martin.
Miles je proistio grlo i trljanjem pokuao s lica ukloniti suludi osmijeh. "Oprosti. Upravo sam shvatio zato jo nisam otiao pregledati glavu." A mislio je da je Nai-smith lukavac. Vorkosiganov Posljednji Otpor, je li? "Uinilo mi se smijenim." Urnebesnim, u stvari. Ustao je, za-tomljujui novi napad hihotanja.
"Neete valjda opet pokuati ui?" upita ga Martin zabrinuto.
"Ne. Ne doslovno. Prvo kua Vorkosigan. Doma, Martine."
Opet se istuirao, da spere sa sebe jutronji talog kie i gradske prljavtine, ali prije svega zato da izriba neugodan, uporan miris srama. Kroz glavu mu je proao i obiaj krtenja kod naroda njegove majke. Obavivi runik oko struka, obiao je nekoliko ormara i ladica da ispregle-da potrebnu odjeu.
Odoru kue Vorkosigan nije nosio ve nekoliko godina, ak ni za Careve roendane i zimoslavne balove, vjerovao je da ju je bacio na stranu u korist veeg prestia pravih vojnih odora Carske slube, sveanih zelenih ili paradnih crveno-plavih. Preko kreveta je rasprostro smeu tkaninu, praznu poput zmijskog svlaka. Paljivo je pregledao avove i srebrni vez Vorkosiganova gesla na ovratniku, ramenima i rukavima, traei oteenja ili iskrzana mjesta, ali oito je neki savjesni sluga sve pospremio oieno i pokriveno, tako daje odora bila u izvrsnom stanju. Tamno smee izme u zatitnoj su torbi zadrale svoj blagi sjaj.
Grofovima i njihovim nasljednicima koji su se asno povukli iz aktivne slube, bilo je po drevnom obiaju doputeno da na odorama svojih kua nose vojnika odlikovanja, ime se odavala poast slubenom i povijesnom statusu Vorova kao  kako je ono ila ona trknuta fraza? "Miia Carstva, Careve Desne Ruke." Nitko ih nikad nije
nazvao Mozgovima Carstva, suho je opazio Miles. I kako to da nitko nije za sebe tvrdio da je u Carstva, ili pak Careva Guteraa? U neke je metafore bolje bilo ne dirati.
Miles nikad prije nije nosio sve poasti koje je prikupio, djelomino zato to su etiri petine bile povezane sa strogo povjerljivim aktivnostima, a koja korist od odlikovanja o kojima nisi smio priati, a djelomino... zato? Jer su pripadala admiralu Naismithu?
Sveano ih je poredao po smeoj tunici drei se ispravnog redoslijeda. Priznanja za zlu sreu, poput onog koje je Vorberg nedavno dobio za ranjavanje, ispunjavala su jedan cijeli red te dio drugoga. Njegova prva prvcata medalja bila je dar vervainske vlade. Zadnje odlikovanje su mu s prilinim zakanjenjem skonom potom poslali zahvalni Marilacanci. Kako je samo volio tajne operacije; odvodile su ga na tako neobina mjesta. Zatim je naredao ni manje ni vie nego pet barravarskih Carskih zvijezda. Od koje je kovine neka zvijezda bila izraena ovisilo je vie o koliini znoja koju je Illvan prolio ekajui na ishod misije nego o koliini Milesove krvi prolivene na samoj bojinici. Bronana je zvijezda oznaavala da je njegov zapovjednik izgrizao nokte samo do srednjeg lanka na prstu; zlato je znailo da si je oglodao zapee.
Nakon kratkog krzmanja, oko ovratnika tunike pravilno je ovio zlatni medaljon cetagandskog Reda zasluga na arenoj vrpci. Bijae hladan i teak pod njegovom rukom. Miles je vjerojatno bio jedan od rijetkih vojnika u povijesti koji je dobio odlikovanja obiju strana u istom ratu... iako, istinu govorei, taj Red zasluga doao je kasnije, i njega je, za promjenu, dobio barun Vorkosigan, a ne maleni admiral.
Kad ih je naposljetku sve poredao, krajnji uinak graniio je sa sumanutim.
Budui da su bila rasuta po raznim tajnim pretincima, nije ni znao koliko je odlikovanja nakupio dok ih nije opet sve stavio na hrpu. Ne, ne opet. Po prvi put.
Stavimo ih sve na kocku. Smjekajui se mrano, privrstio ih je sve, jedno po jedno. Odjenuo je bijelu svilenu koulju koja se nosila ispod tunike, srebrom izvezene naramenice, smee hlae sa srebrnom crtom sa strane, sjajne jahae izme. I na koncu, teku tuniku. Za pojas oko hlaa privrstio je emajlirane korice s bodeom svog djeda, iju je drku optoenu draguljima krasio peat Vorko-siganovih. Poeljao je kosu i zakoraio unatrag da promotri svoj svjetlucavi lik u zrcalu.
Pridruujemo se domorocima, je li ? Sarkastini unutarnji glas polako je slabio.
"Ako ide dirati u osinje gnijezdo", progovorio je na-glas po prvi put, "bolje ti je da ponese rukavice."
Martin, udubljen u runi ita, podigao je pogled kad je zauo Milesove korake u izmama i ostao tako zateen da je Milesu postalo toplo oko srca.
"Dovezi auto ispred prednjeg trijema", mirno mu je naloio Miles.
"Kamo idemo? Gospodaru."
"U Carsku rezidenciju. Na jedan sastanak."
ESNAESTO POGLAVLJE
Gregor je primio Milesa u spokojnoj privatnosti svog ureda u sjevernom krilu Rezidencije. Sjedio je za komkon-zolom, pomno pratei nekakav vizualni prikaz, ne podiui pogled sve dok majordomus nije najavio Milesa i povukao se. Kucnuo je tipku i holovid je nestao, nakon ega se pred njim ukazao maleni i srditi mukarac u smeoj odori.
"Dobro Miles, o emu se ra  Boe dragi." Gregor se uspravio na sjedalu, zapanjen; obrve su mu se podizale dok je upijao pojedinosti. "Mislim da u ivotu nisam vidio da nastupa s predumiljajem kao Vor."
"U ovom trenutku," rekao je Miles, "predumiljaj bi mi morao izlaziti iz oba uha u obliku pare. Kladim se" to mu je nekad bila potapalica, Kladim se u CarSigove srebrne oke "u to god hoe, da se s Illvanom zbiva neto gadnije od onog to ti govori Haroche."
Gregor je polako odgovorio: "Nije sporno da su mu izvjea saeta."
"Ha. I ti to nasluuje, zar ne? Je li ti Haroche ijednom spomenuo da me Illvan eli vidjeti?"
"Ne... stvarno? I otkud zna?"
"uo sam od, kako bih to formulirao, pouzdanog anonimnog izvora."
"Koliko pouzdanog?"
"Vjerovati da mije taj namjestio lanu priu znailo bi pripisati um na granici baroknog osobi za koju procjenjujem da je gotovo bolno doslovna. A tu je i pitanje motivacije. Recimo samo da je dovoljno pouzdan za praktinu primjenu."
Gregor je nastavio jednako sporo: "Koliko ja mogu shvatiti, Illvan trenutano... pa, da budem otvoren, upravo opasno nije pri sebi. Zahtijeva raznorazne nepraktine stvari. Spomenuli su mi napad skonim brodovima na He-gensku Os kako bi osujetio imaginarnu invaziju."
"To je neko bilo stvarno. Bio si tamo."
"Prije deset godina. Otkud zna da i sve ostalo nije isto takvo buncanje?"
"Pa o tome se i radi. Ne mogu znati, jer mi nije doputeno posjetiti ga. Nije nikome. Sigurno si uo gospu Alys."
"Ovaj, da."
"Ovo je drugi put da me Haroche zaustavio. Jutros mi je zaprijetio oamutom ako ga nastavim gnjaviti."
"A koliko si ga ugnjavio?"
"Nedvojbeno s Harocheove komkonzole moe zatraiti  da sam na tvom mjestu, ja bih to zahtijevao  pregled snimke naeg posljednjeg razgovora. Moda ti ak bude zabavna. Ali, Gregore ja imam pravo vidjeti Uljana. Ne kao njegov bivi podinjeni, nego kao sin svoga oca. To je vorska obveza koja u potpunosti zaobilazi CarSigo-vu vojnu hijerarhiju i kuca na jedna posve druga vrata. Na njihov uas, bez dvojbe, ali to je njihov problem. Poinjem sumnjati... ne znam na to sumnjam. Ali neu se smiriti dok to ne saznam."
"Misli da tu ima nekakvog dima?"
"Ne... nuno", Miles je odvratio sporijim tonom. "Ali glupost ponekad moe biti jednako tetna kao i zloba. Ako je slom tog ipa imalo slian mojoj krio-amneziji, Illvan upravo prolazi kroz pakao. Tako se izgubiti u vlastitoj glavi... nisam u ivotu bio usamljeniji. A nitko nije doao po mene sve dok se Mark nije uspio probiti. U najboljem sluaju, Haroche ini pogreke u koracima jer je prestraen i neiskusan, to znai da ga treba vie ili moda manje njeno odvesti na pravi put. U najgorem sluaju  mogunost namjerne sabotae je morala i tebi pasti na pamet. Iako sa mnom o tome ba i nisi razglabao."
Gregor se nakaljao. "Haroche me tako zamolio." Miles je zastao. "Napokon je proitao moj dosje, je li?"
"Bojim se da je tako. Haroche ima... rigorozne standarde lojalnosti."
"No da... ne dovodim ja u pitanje njegove standarde lojalnosti, nego njegovu sposobnost pravilne procjene. I dalje hou unutra."
"Da vidi Illvana? Pa to bih mogao zapovjediti. Rekao bih daje dolo vrijeme za to."
"Ne samo to. elim pregledati svaki komadiak neobraenih podataka koji se tie ovog sluaja, medicinskih i inih. Hou nadzor."
"Harocheu nee biti drago."
"Haroche e se vjerojatno ponaati kao mazga. A ja te ne mogu zivkati svakih petnaest minuta da dobijem potvrdu tvoje podrke. Trebaju mi prave ovlasti. Hou da mi dodijeli Carskog revizora."
"to?!"
"ak se i CarSig mora naguziti kad doe Carski revizor. Revizor po slovu zakona smije zatraiti to god hoe, a Haroche i svi ostali se mogu slikati  i predati im zatraeno. Revizor govori tvojim Glasom. Moraju ga sluati.
Ne moe se praviti da ovo nije dovoljno vano da opravda panju revizora."
"Ne, ne mogu, ali... za ime bi ti to tono tragao?"
"Da to sad znam, ne bih trebao traiti. Samo znam da ova situacija" rairio je ruke "krivo mirie. Razlozi za to moda su trivijalni. Ili nisu. Ne znam. Moram znati."
"Na kojeg si revizora mislio?"
"Ovaj... mogu li dobiti Vorhovisa?"
"To mije najbolji ovjek."
"Znam. Mislim da bih s njim mogao raditi."
"Na nesreu, on je na putu za Komarr."
"Oh. Nita previe ozbiljno, nadam se."
"Preventiva. Poslao sam ga da zajedno s barunom i gospom Vorob'vev podmae dogovore s komarrskom oligarhijom glede najave mog vjenanja. Ima izrazit diplomatski dar."
"Hm." Miles se premiljao. Kad gaje uhvatilo nadahnue, stvarno je na umu imao Vorhovisa. "Vorlaisner, Valentine i Vorkalloner su svi pinkicu... konzervativni."
"Boji se da e stati na Harocheovu stranu i protiv tebe?"
"Khm."
Gregorov oi nestano zasvjetlucae. "Tu je uvijek general Vorparadijs."
"O, Boe. Daj me potedi."
Gregor je zamiljeno trljao bradu. "Predviam ovdje izvjesne probleme. Kojeg god revizora ti dodijelim, postoji pedeset posto anse da e sljedee jutro zahtijevati jo jednog koji e nadzirati onog prvoga. Ne eli ti zapravo revizora; ti eli tit u obliku revizora da ti pokriva lea dok ti sam istrauje."
"Pa... da. Ne znam. Moda... moda bih se nekako snaao i s Vorparadijsom." Miles si doara taj prizor i na oi mu padne mrak.
"Revizor," nastavljao je Gregor, "nije samo moj Glas. On je i moje oi i ui, i to u izvornom znaenju te fraze. Moj slua. Sonda, iako nipoto ne robot, koja ide tamo gdje ja ne mogu, i koja svoj nalaz javlja iz totalno samostalnog kuta gledanja. Ti" Gregorova usta izvila su se u osmijehu "ima najsamostalniji kut gledanja od svih ljudi koje sam ikad sreo."
Milesu se inilo da mu je srce stalo. Nije bilo mogue da je Gregor pomiljao na
"Mislim," rekao je Gregor, "da emo si utedjeti beskrajno mnogo vremena naprosto time to u tebe imenovati privremenim Carskim revizorom. Dakako, imajui u vidu uobiajeno iroka ogranienja ovlasti Devetog revizora; to god bude radio mora barem maglovito imati veze s predmetom koji si dobio na procjenu, a u ovom sluaju to je Illvanov ivani slom. Ne smije zapovjediti smaknue, a u malo vjerojatnom sluaju da e izdavati zapovijedi za uhienja... pa, bilo bi mi strano drago kad bi uz njih ila i dovoljna koliina dokaza da nam zajami uspjean krivini postupak. U istragama Carskog revizora tradicionalno se podrazumijeva stanovita, hm, doli-nost i temeljitost."
"Sve to uope vrijedi raditi," citirao je Miles groficu Vorkosigan, "vrijedi raditi dobro." Jesu li mu se oi zaa-rile, pitao se on. inilo mu se da u dupljama ima eravicu.
Gregor je prepoznao autoricu citata i nasmijeio se. "Upravo tako."
"Ali Gregore  Haroche e znati da se radi o prijevari."
Gregorov glas postao je mek. "Onda e se Haroche opasno prevariti." Dodao je: "Ni ja nisam bio zadovoljan razvojem dogaaja, ali nisam znao to da poduzmem, osim
da sam odem tamo. Sad znam. Jeste li sada zadovoljni  barune Vorkosigan?"
"O, Gregore. Ne moe ni naslutiti koliko. Raditi u zapovjednom lancu proteklih trinaest godina bilo je kao da pokuavam plesati valcer sa slonom. Spor je, nezgrapan, a svaki tren te moe pregaziti i pretvoriti u masnu mrlju. Zna li ti kako bi bilo divno da samo jednom mogu zaplesati tom prokletom slonu po glavi, umjesto to sam ispod njega?"
"I mislio sam da e ti se svidjeti."
"Da svidjeti? Pa to e biti orgazmiko iskustvo."
"Nemoj se zanijeti", upozori ga Gregor, dok su mu se kutovi oiju mrekali od smjekanja.
"Neu." Miles je naas suspregnuo dah. "Ali... mislim da e ovo fino ispasti. Hvala ti. Prihvaam va nalog, moj gospodaru."
Gregor je dozvao majordomusa i poslao ga u Carski trezor po revizorov simboliki lanac dunosti te vrlo nesim-boliki elektroniki ig koji je iao uz njega. Dok su ekali da se vrati, Miles je krenuo u ispipavanje terena: "Revizor tradicionalno prvu posjetu radi bez najave." Zamiljeno je dodao: "Kladim se da ih to vraki dobro zabavlja."
"Ja ve dugo imam takav osjeaj", sloio se Gregor.
"Ali meni bi bilo drae da me ne oamute na ulazu u CarSig. Misli da bih trebao osobno nazvati Harochea i dogovoriti prvi dolazak?"
"Hoe da to napravim?" "Mm... nisam siguran."
"U tom sluaju... dri se tradicije." U Gregorov glas uvukla se primjesa hladnokrvne znanstvene znatielje. "Da vidimo to e se dogoditi."
Miles je stao, najednom obuzet sumnjom. "Zvui ba kao moja majka kad tako govori. Sto ti zna to ja ne znam?"
"Sve sam sigurniji da znam manje od tebe. Ali... razmiljao sam o Harocheu. I motrio ga. Izuzmemo li ovo s Illyanom, a ne udi me to je tu smeten, preuzimanje tekuih poslova u CarSigu ide mu bez problema. Ako se II-lyan... ne oporavi, prije ili poslije morat u odluiti da li da potvrdim Harocheovo imenovanje ili imenujem nekog drugog. Zanima me od kakvog je materijala napravljen. Ti bi mogao biti njegov test na vie od jednog naina."
"Hoe rei da mu eli dati priliku da zezne stvar?" "Bolje prije nego poslije."
Miles je napravio grimasu. "Vrijedi li to i za mene? I meni daje priliku da zeznem?"
Neznatan je smijeak nakrivio Gregorove usnice. "Recimo samo da bi se... paralaktiki kut gledanja na problem mogao pokazati vrlo indikativnim." Dodao je: "No doista jesam razmiljao o problemu sabotae naspram nekakvoj prirodnoj degenerativnoj promjeni na Illvanovu nervnom dodatku."
"Da?"
"Sabotau bi logino morala slijediti neka vrst napada, da se iskoristi zbrka koja je nastala im je Illvan doivio slom."
"Ili jo bolje, neposredno prije nego to je doivio slom", rekao je Miles.
"Tako je. Ali nije se zbilo nita neobino osim Illvano-ve... nisam siguran kako da to nazovem... bolesti, indispo-niranosti?"
"Indisponiranost je prikladan termin", priznao je Miles. "Bolest podrazumijeva unutarnji uzrok. Ozljeda pod-
razumijeva vanjski uzrok. Nisam siguran da bih u ovom trenutku mogao upotrijebiti ijednu od te dvije rijei."
"Tono. U svakom sluaju, osim IUvanove indisponi-ranosti, dosad se jo nije zbilo nita drugo to bi bilo neobino."
Illyanova unitenja. "Primljeno na znanje", rekao je Miles. "Osim ako je motivacija neto tipa osobna osveta. Dakle, ne direkt, pa kroe, nego samo direkt."
"Usput budi reeno, jesi li poeo sastavljati listu moguih sumnjivaca?"
Miles je zastenjao. "Ako budemo u obzir uzimali i osobne motive, ne samo politike  moe se raditi o bilo emu to je CarSig ikomu uinio u zadnjih trideset godina. Ne mora nuno biti povezano sa zdravim razumom  netko je lako mogao zapamtiti goru nepravdu od one koja mu je stvarno nanesena. A to ni izbliza ne opisuje sve mogue potekoe, previe ih ima. Radije bih krenuo od ipa. On je jedan jedini." Proistio je grlo. "Jo nismo rijeili problem mog oamuivanja na ulazu. Nisam namjeravao na CarSig krenuti goloruk. Oekivao sam da u imati pravog revizora da se sakrijem iza njega, jednog od onih puna-kih admirala, na primjer  a i dalje mislim da bih radije imao svjedoka. I pomonika, svakako, ali u prvom redu svjedoka. Nekoga kome mogu vjerovati, kome ti moe vjerovati, nekoga tko ima dostatan pristup povjerljivim informacijama, a da ipak nije dio CarSigove hijerarhije."
"Jesi li mislio na nekoga konkretnog?" upita ga Gregor.
"Boe mili", rekao je Ivan, nesvjesno ponavljajui Gre-gorove rijei dok je blejao u Milesa. "Je li pravo?" Ispruio je prst da kucne po tekom zlatnom lancu koji je kao simbol statusa i dunosti Carskog revizora visio Milesu oko vrata. Debele karike lanca bijahu povezane velikim etvrtastim emajliranim ploicama na kojima su bili ure-
zani grb i geslo obitelji Vorbarra. Protezao se preko Mile-sovih ramena i padao mu preko prsa, a teio je, bar se Milesu tako inilo, oko jednog kilograma. U sredinjem dijelu lanca visio je elektroniki ig privren zlatnom kopom. I na njemu je bio ugraviran Gregorov grb.
"Bi li moda htio oguliti staniol i popapati okoladu?" suho ga je upitao Miles.
"Uf." Ivan se obazreo po Gregorovu uredu. Car je sjedio na rubu svog komkonzolnog stola, njiui jednom nogom. "Kad je Gregorov livrirani slubenik dogalopirao u Stoer i odvukao me s posla, mislio sam da prokleta Rezidencija gori, ili da mije majka imala srani udar, ili takvo neto. A kad ono, to si bio samo ti, roae."
"Za tebe u sad barem neko vrijeme biti gospodin re-vizorski roak."
"Reci mi daje ovo vic", kumio je Ivan Gregora.
"Nije", odvratio je Gregor. "Posve je stvarno. Revizija je tono ono to elim. Ja, ili da budem slubeniji, Mi nismo zadovoljni trenutnim razvojem situacije. Kao to zna, Carski revizor moe zatraiti togod zaeli. Ovaj je prvo zatraio pomonika. estitam."
Ivan je preokrenuo oima. "Htio je magarca da mu tegli prtljagu, a prvi tovar kojeg se sjetio bio sam ja. Tako sam polaskan. Hvala, gospodine revizorski roae. Siguran sam da e ovo biti isti uitak."
Miles je tiho rekao: "Ivane, pokreemo slubenu istragu CarSigovih postupaka u vezi s Illvanovim slomom. Ne znam jo tono kakav u ti teret natovariti, ali postoji mogunost da bi se moglo raditi o eksplozivima. Treba mi magarac na kojeg se mogu u potpunosti osloniti."
"Oh." Ivanova se ironija naglo izgubila; ispravio se. "Oh. Illvan, ha?" Malo je oklijevao, a onda dodao: "Dobro.
Vrijeme je da netko digne frku zbog toga. Majci e biti drago."
"Tome se iskreno nadam", usrdno je rekao Gregor.
Ivanove usnice se izvie u osmijeh unato novom izrazu ozbiljnosti u oima. "Dakle, Miles. Moram rei da ti pristaje. Uvijek sam mislio da tebe treba drati na lancu."
Ovaj put je Miles Martinu naredio da cestovno vozilo zaustavi ispred CarSigova glavnog ulaza. Pustio je da iz vozila prvo iziu dva carska orunika u livrejama kue Vorbarra koje mu je posudio Gregor, a onda im je mahnuo da mu hodaju uz bok dok se pribliavao straarima na ulazu. Ivan je fascinirano tapkao za njima. Miles je priekao da orunici i Ivan pokau svoje isprave za skeniranje i potvrdu.
im je ritual identifikacije bio gotov, a svjetla na njihovim ureajima zasjala su zelenom bojom, Miles se srdano obratio straarima: "Dobar dan, gospodo." Nesigurno, suavajui oi, oni se ukipie. Preispituju savjest, nadao se Miles. Usredotoio se na starijeg narednika. "Ukljuite komkonzolu, molim, i recite generalu Haroc-heu da je doao Carski revizor. Zahtijevam da me osobno doeka na ulazu. Smjesta."
"Niste li vi onaj isti ovjek kojeg smo jutros izbacili odavde?" zabrinuto upita narednik.
Milesov osmijeh bio je nategnut. "Ne ba posve." Odonda sam proao kroz nekoliko promjena. Ispruio je svoje prazne ruke. "Molim vas da zabiljeite kako ne pokuavam ui u va prostor. Ne kanim vas tjerati da odluite hoete li odbiti izravnu zapovijed ili poiniti djelo izdaje. Ali znam da je za fiziki prelazak razdaljine od ureda vaeg efa do glavnog ulaza potrebno otprilike etiri minute. I u tom e trenutku vae nevolje postati prolost."
Stariji narednik povukao se u kuicu i uzrujano poeo govoriti u svoj kom, sve pratei zanimljivim gestama nalik na upanje kose. Kad je ponovno iziao, Miles provjeri vrijeme na svom satu. "Da vidimo to e se sad dogoditi, rekao bi Gregor." Ivan je cuclao donju usnicu, ali inae je utio.
Napokon se iza prevelikih glavnih stuba CarSiga pojavio itav roj odora; Haroche je hitro koraao prema njima preko kiom zaglaenih kamenih ploa, a u stopu gaje slijedila ona poznata ulizica, Illvanov tajnik. "etiri minute i dvadeset devet sekundi", promumljao je Miles Ivanu. "Nije loe."
"Smijem li sada otii iza onog grmlja i povratiti?" Ivan je uzvratio mumljanjem, gledajui kako se na njih obara CarSigova sila.
"Ne. Prestani razmiljati kao podreeni."
Miles je stao mirno kao na paradi, i priekao da se Haroche sopui zaustavi pred njim. Dopustio je sebi jedan kratki i slatki trenutak uivanja u zgroenom izrazu na generalovu licu kada je ovaj poeo uoavati pojedinosti njegove pojave, ali to je bilo sve. Imat e poslije vremena da se s ljubavlju prisjea tog trenutka. Sad ga je dalje tjerala njegova unutarnja vizija medicinom izmuenog Illya-na. "Dobar dan, generale."
"Vorkosigane. Rekao sam vam da se vie ne vraate." "Pokuajte ponovno", ree Miles mrko.
Haroche je buljio u lanac to se svjetlucao na Mileso-vim prsima. Unato Vorbarrinim orunicima koje je i osobno poznavao, rekao je kao da ga neto gui: "To ne moe biti istina."
"Kazna za krivotvorenje vjerodajnica Carskog revizora," bezizraajno ustvrdi Miles, "je smrt."
Milesu se inilo da praktiki moe uti okretanje kotaa u Harocheovoj glavi. Nekoliko sekundi prolo je brzinom pua, a onda Haroche ispravi svoje rijei blago napuklim glasom: "Gospodine revizore."
"Hvala vam", promuklo mu odvrati Miles. Sada su ve slijedili unaprijed zadani tekst, njegov novi autoritet bio je slubeno prepoznat i priznat, te su mogli nastaviti dalje. "Moj carski gospodar Gregor Vorbarra zahtijeva i trai da provedem reviziju CarSigovih postupaka u tekuoj situaciji. Ja zahtijevam i traim vau potpunu suradnju u ovoj istrazi. Da nastavimo u vaem uredu?"
Haroche namrteno skupi obrve; u njegovu oku pojavio se blago ironian sjaj. "O, mislim da bismo trebali. Gospodine revizore."
Miles je otpustio dva Vorbarrina pratioca, i oni se s Martinom odvezoe u Carsku rezidenciju. Miles ispred Ha-rochea povede put u zgradu.
Jednolian filtrirani zrak Illvanova ureda obilovao je sjeanjima. Miles je tu stajao ili sjedio bezbroj puta, ekajui na zapovjedi i donosei izvjea o rezultatima. Tu je znao biti fasciniran, uzbuen, potaknut izazovom, katkad u pobjednikom raspoloenju, a ponekad iscrpljen, ponekad poraen, ponekad trpei bol. Ponekad trpei golemu bol. Ta prostorija bila je neko sredite iz kojeg je pulsirao njegov ivot. Ali ne vie. Miles je jednako kao i prije sjedio pred Illvanovom komkonzolom, no mo je sada tekla drugim smjerom. Morat e pripaziti na stare reflekse.
Haroche je vlastoruno privukao jednu od stolica kraj zida da Miles moe sjesti; nakon aska, Ivan je svoju uzeo sam i sjeo uz bok Milesu. Haroche je svoju masu smjestio u IUvanovu stolicu i spojio prste ruku iznad crnog stakla stola u pozi opreznog iekivanja.
Miles se nagnuo prema njemu i poeo odbrojavati desnom rukom, prste oslanjajui o hladnu povrinu stola. "U redu. Kao to ste dosad ve mogli zakljuiti, Gregor je krajnje nezadovoljan onime to je ova organizacija poduzela zbog sloma Simona Illvana. A evo to ja elim i kojim redoslijedom. Prvo, elim vidjeti Illvana. Zatim elim sastanak s njegovim kompletnim lijenikim konzilijem. elim da donesu sve to su dosad uspjeli saznati i da budu pripravni uputiti me u sve dostupne podatke. Nakon toga... nakon toga u vidjeti to dalje."
"Moete dakako raunati na moju bezuvjetnu suradnju. Gospodine revizore."
"Sad kad smo se latili posla, formalnosti vie nisu bitne."
"Ali stavili ste me pred dilemu."
A i nadomak sranom udaru, nadao se Miles pakosno. Ali ne. Vie nije bilo mjesta osobnim antipatijama. "Oh?"
"Jo uvijek je preuranjeno ikoga okriviti za sabotau Illvanova ipa, sve dok ne utvrdimo toan uzrok kvara. A ispostavi li se da je uzrok kvara prirodan, to bi moglo biti i vrlo neugodno."
"Toga sam i sam svjestan."
"Da... to sam i mislio. Ali ne mogu ne razmiljati o budunosti. To mi je zapravo i posao. Pa sam tako napravio jedan mali popis, koji zasad jo uvijek drim na ledu, barem dok ne stignu stanoviti podaci koji bi mi mogli pomoi da ga povezem sa zbiljom."
"Samo jedan mali?"
"Illvan je svoje popise uvijek dijelio na krae i due. Tako je odmah podatke razvrstavao na tee i lake, mislim. Taj mi se sistem ini dosta zgodnim. A na mojem kraem popisu, onom s najuim izborom kandidata  vi ste praktiki na samom vrhu."
"Oh", ponovio je Miles. Harocheova ometanja napokon su imala smisla.
"A vi ste upravo postali nedodirljivi", dodao je Haroche.
"Puna fraza glasi, nedodirljivi vorski gnjavator", odvratio je Miles. "Shvaam..." Upravo se ovako poniavajueg sumnjienja i bojao kad je odluio poduzeti spaavanje IUvana. Pa... to se tu moe.
Postojano su zurili jedan u drugoga preko crnog stakla. Haroche je nastavio: "Zadnja stvar na svijetu koju elim je pustiti vas k Illvanu da moda opet pokuate nekakav napad. A ispada da moram. Zato elim da se slubeno zabiljei kako to inim uz protest. Gospodine revizore."
"Primljeno na znanje." Milesova usta bila su suha. "A imate li na tom vaem popisu i kakav motiv koji bi iao uz moje prilike za napad te uz zasada-jo-neposto-jeu metodu?"
"Zar to nije oito?" Haroche rairi ruke. "Illvan vas je iznenadno otpustio. Unitio je vau karijeru."
"Illvan me pomogao stvoriti. Imao me pravo unititi." S obzirom na okolnosti  Miles je u Harocheovim oima vidio da je general sada bio u potpunosti upoznat s njima  to mu je gotovo bila i obveza.
"Otpustio vas je jer ste krivotvorili izvjea. Dokumentirana injenica koju takoer elim slubeno zabiljeiti, gospodine revizore." Haroche je bacio pogled na Ivana, koji je zadrao predivno neutralan izraz, obrambeni mehanizam to gaje usavravao cijeli svoj ivot.
"Jedno izvjee. Jednom. A Gregor ve zna sve o tome." Miles je gotovo mogao osjetiti kako mu izmie tlo pod nogama. Kako je ikada ovog ovjeka mogao smatrati tupavim? Gubio je poetnu prednost praktiki istom brzinom kojom ju je dobio. Ali odupro se svim iskuenjima da se
brani, pojanjava, protestira, ispriava ili da na koji drugi nain skrene sa svog cilja.
"Ne vjerujem vam, barune Vorkosigan."
"E pa, rijeiti me se neete. Opozvati me moe samo Car istim Glasom kojim me i postavio, ili troetvrtinska veina na zajednikoj sjednici Vijea grofova i Vijea ministara, a isto sumnjam da to moete srediti."
"to znai da bi bilo beskorisno otii Gregoru i za ovaj sluaj zahtijevati nekog drugog revizora."
"Moete pokuati."
"Ha. To sve govori. Cak i ako jeste krivi... pitam se da li bih ita mogao poduzeti. aliti se mogu jedino Caru, a on je, izgleda, ve pod vaom izmom. Bi li moj pokuaj da vas uklonim bio profesionalno samoubojstvo?"
"Pa... da nam zamijene mjesta, ja ne bih odustao dok vas ne priklijetim najveim klijetima koje mogu nai." Nakon kratke stanke, Miles je dodao: "No doe li nakon mog posjeta Illvanu do ponovnog napada... moete biti sigurni da u pomno prouiti odakle je potekao."
Haroche si je dao oduka u dugom izdahu. "Sve je to preuranjeno. Nikome nee laknuti vie nego meni ako lijenici postave dijagnozu s prirodnim uzrocima. Time bismo zaobili itavo jedno more problema."
Miles je grimasom nevoljko izrazio svoje slaganje. "Tu ste u pravu, generale."
Promatrali su jedan drugoga sa stanovitom koliinom mirnog opreza. Sve u svemu, Miles je prije osjeao olakanje nego nemir. Bilo mu je drago to je Haroche u svom nastojanju da raisti nesporazume bio i vie nego otvoren. Moda se s njim ipak dalo raditi.
Harocheovo prouavanje Milesa zapelo je na svrajoj zbirci vojnikih drangulija izloenih na tunici. Glas mu
neoekivano postade tugaljiv. "Vorkosigane, recite mi  je li to doista cetagandski Red zasluga?"
"Aha." "A ostalo?"
"Nisam orobio ladicu svog oca, ako ste to mislili. Sve to vidite ima pokrie u mom povjerljivom dosjeu. Vi ste medu rijetkim ljudima na ovom planetu koji mi ne moraju vjerovati na rije."
"Hm." Haroche je izvio obrve. "Pa, gospodine revizore, nastavite. Alija u vas promatrati."
"Fino. Paljivo promatrajte." Miles je prstima zabub-njao po crnom staklu i ustao. Iza njega je Ivan urno skoio na noge.
Dok su koraali hodnikom to je vodio u prizemlje i bolnicu Stoera, Ivan promrmlja: "Nikad prije nisam vidio da general sjedeki plee step."
"Ja sam se osjeao kao da pleemo menuet usred minskog polja", prizna mu Miles.
"Dodue, isplatilo se promatrati kako se pred njim transformira u malikog admirala."
"to?" Umalo se spotaknuo.
"Zar to nije bilo namjerno? Ponaao si se tono kao admiral Naismith, ali bez betanskog naglaska. Punom parom naprijed, bez inhibicija, nevini promatrai bjeite kud vas noge nose. A sada e mi valjda rei kako je prestrav-ljenost zdrava, kako proiava arterije ili neto slino."
Da nisu moda odlikovanja admirala Naismitha djelovala na njega poput nekakvog arobnog amuleta? Miles trenutno nije ak elio ni pokuati promisliti o svim implikacijama Ivanovih rijei. Umjesto toga je vedro primijetio: "Ti sebe smatra nevinim promatraem?"
"Bog zna da to pokuavam biti", uzdahnuo je Ivan.
I zrak u bolnici, koja je zajedno s forenzikim laboratorijima zauzimala itav jedan kat CarSigova stoera, vrvio je od poznatih mirisa, mislio je Miles dok je ulazio: onih gadnih medicinskih. Proveo je on ovdje tijekom godina i previe vremena, sve od prve posjete zbog poetka upale plua izazvane hipotermijom, pa do najsvjeijeg sistematskog pregleda, onog koji mu je dopustio povratak na zlosretnu dunost spaavanja porunika Vorberga. Od tog mirisa dobivao je drhtavicu.
Iz sve etiri privatne sobe, osim jedne, iselili su sve pacijente, ostavivi ih mranima, praznima, otvorenih vrata. Straar u zelenoj odori flegmatino je uvao jedina zatvorena vrata.
CarSigov pukovnik s lijenikim oznakama na tunici zadihano se stvori kraj Milesova lakta im je uao. "Gospodine revizore. Ja sam doktor Ruibal. Kako vam mogu biti na usluzi?" Ruibal je bio nizak mukarac okrugla lica i upavih obrva to su u tom trenutku bile tako stisnute da su tvorile jednu iskrivljenu, zabrinutu crtu.
"Recite mi kako je Illvanu. Ne, vodite me Illvanu. Razgovarat emo poslije."
"Ovim putem, gospodaru." Lijenik mahne straaru da se makne u stanu i povede Milesa u sobu bez prozora.
Illvan je leao na krevetu licem okrenut prema stropu i dopola pokriven plahtom, a njegova su zapea i gle-njevi bili svezani onime to su medicinari obino nazivali "mekim remenjem". Teko je disao. Je li bio pod sedativima? Oi je imao otvorene, ali pogled mu bijae staklast i neizotren. Njegovo inae uvijek obrijano lice prekrivala je kratka i otra brada. Topla soba vonjala je po osuenom znoju, i jo gorim organskim mirisima. Tjedan dana se Miles probijao do te sobe, sluei se pritom nekima od naj-
ekstremnijih metoda koje je ikada primijenio  a jedino to je sada elio bilo je podviti rep i pobjei to ga noge nose.
"Zato je ovaj ovjek gol?" upitao je pukovnika. "Zar pati od nekontroliranog mokrenja?"
"Ne", odvratio je Ruibal. "Zbog zdravstvenih postupaka."
Miles nigdje nije vidio nikakve cijevi, sonde ili aparate. "Kakvih postupaka?"
"Pa, trenutno nikakvih. Ali nije s njim lako. Odijevati ga i razodijevati, i drugo... stvara tekoe mom osoblju."
Maje li? Straar, koji se sada motao s unutranje strane vrata, imao je smee-ljubiastu modricu na oku. Rui-balova usta bila su oteena, a donja usnica mu je bila rasjeena. "Shvaam."
Prisilio se da prie blie i napola kleknuo kraj Illvano-ve postelje. "Simone?" rekao je on nesigurno.
Illvanovo se lice okrenulo prema njemu. Staklaste su oi zatreperile i usredotoile se. Obasja ih prepoznavanje. "Miles! Miles. Hvala Bogu to si doao." Glas mu je bio napuknut od hitnosti. "ena i djeca baruna Vorvanea  jesi li ih izvukao ive? Komodor Rivek u Sektoru 4 potpuno je izbezumljen."
Miles je prepoznao zadatak. Od njega je prolo otprilike pet godina. Navlaio je usnice. "Jesam. Sve smo rijeili. Izvukli smo ih van, ive i zdrave." Za tu misiju dobio je zlatnu zvijezdu. Na Milesovoj odori, taje u svom redu bila trea slijeva.
"Fino. Fino." Illvan je uzdahnuo i opet legao; zaklopio je oi. Usnice okruene neobrijanim dlakama iznova se pokrenue. Oi su se otvorile i zasjale, opet s izrazom prepoznavanja. "Miles! Hvala Bogu da si tu." Pokuao je po-
maknuti ruke, ali gaje remenje sprijeilo. "Stoje ovo? Od-vei me."
"Simone. Koji je danas dan?"
"Sutra je Carev roendan. Ili danas? Odjeven si za njega... moram biti tamo?"
"Ne", rekao je Miles. "Carev roendan proao je prije nekoliko tjedana. Tvoj ip za pamenje se kvari. Mora ostati ovdje dok ne shvate zato i ne poprave ga."
"Oh." Prole su jo etiri minute, a onda je Illvan opet okrenuo glavu prema Milesu; usnice su mu zadrhtale od iznenaenja. "Miles, kog ti vraga ovdje radi? Poslao sam te na Tau eti. Zato nikad ne slua zapovjedi?"
"Simone, tvoj ip za pamenje je neispravan." Illvan je zastao. "Koji je danas dan? Gdje sam?" Miles je ponovio informaciju.
"Boe dragi", proaptao je Illvan. "Pa to je stvarno gadno." Bezvoljno je legao, zdvojna izgleda.
Pet minuta nakon toga, Illvan je podigao pogled prema njemu i rekao: "Miles! Kog ti vraga radi ovdje?"
Sranje. Morao je ustati i na trenutak mu okrenuti lea. Ne znam koliko u ovo jo moi podnositi. Postao je svjestan da ga doktor Ruibal paljivo promatra.
"Je li cijeli tjedan ovako loe?"
Ruibal je nijeno odmahnuo glavom. "Progresija je definitivna i mjerljiva. Njegovi... kako da ih opiem. Njegovi trenuci temporalne smetenosti sve vie se pribliavaju jedan drugom. Prvi dan mi se inilo da se zbilo est percep-cijskih skokova. Juer ih je bilo est u sat vremena."
A danas dvostruko toliko. Miles se opet okrenuo Illya-nu. Ubrzo gaje Illvan pogledao i lice mu se ozarilo kad ga je prepoznao. "Miles, to se to, dovraga, dogaa?"
Miles mu je strpljivo objasnio. Uope nije bilo bitno ako je sve ponavljao od rijei do rijei, sinulo mu je. Illvan se od toga nee umoriti. Niti e se za pet minuta iega sjeati.
U sljedeoj rundi, Illvan se namrtio ugledavi ga. "A tko ste do vraga vi?"
"Miles. Vorkosigan."
"Ne budite smijeni. Milesu je pet godina."
"Ujo Simon. Pogledaj me."
Illvan je zduno zurio u njega, a onda je proaptao: "uvaj se. Djed te eli ubiti. Vjeruj Bothariju."
"O, i vjerujem", uzdahnuo je Miles.
Nakon tri minute: "Miles! Koji se ovo vrag deava? Gdje sam to ja?"
Miles je ponovio istu pjesmu.
Straar s modricom na oku upita: "Kako to da vama uvijek vjeruje? Nama vjeruje jednom u pet puta. Ostala etiri puta nas pokuava ubiti."
"Ne znam", odgovorio je Miles, osjeajui se izmueno preko svake mjere.
I onda opet. "Miles! Vorberg te naao!"
"Da... da?" Miles se ispravio. "Simone, koji je danas dan?"
"Boe, ne znam. Moj prokleti ip je totalno sjeban. Pretvara mi se u mrklje usred glave. Izluuje me to." Zgrabio je Milesovu ruku, vrsto, i zagledao se u njegove oi s totalnom koncentracijom. "Ne mogu ovo podnijeti. Ako ne mogu nita uiniti za mene... obeaj da e mi pre-rezati grkljan. Ne daj da se ovo razvue. Ja sam to neu moi. Zakuni mi se. Kao Vorkosigan!"
"Boe, Simone, ne mogu ti to obeati!"
"Mora. Ne moe me ostaviti da vjeito prolazim kroz ovo. Zakuni se."
L
"Ne mogu", proaptao je Miles. "Jesi li zato... jesi li zato poslao Vorberga k meni?"
Illvanovo lice se opet promijenilo, zdvojnost se premetnula u zbunjenost. "Tko je Vorberg?" A potom odbojna sumnjiavost. "A tko si dovraga ti?" Illvan je otresao njegovu ruku.
Miles je to proao jo pet puta, a onda je iziao na hodnik. Naslonio se na zid, oborivi glavu dok ga munina nije prola. itavo se njegovo tijelo treslo, u potisnutim drhtajima to su putovali od glave do pete. Oko njega se motao doktor Ruibal. Ivan je takoer iskoristio priliku da izie, i duboko udahne.
"Vidite s im imamo posla", rekao je Ruibal.
"Ovo je... sramotno." Miles je to izrekao aptom, ali Ruibal se lecnuo. "Ruibal. Okupajte ga. Obrijte. Vratite mu odjeu. Znam da dolje u stanu ima kompletnu civilnu garderobu." Ako Illvan ne bude toliko nalikovao ivotinji, moda se drugi nee prema njemu ponaati kao da to jest.
"Gospodaru", rekao je pukovnik. "Nerado traim od svojih bolniara da riskiraju gubitak jo zubi. Ali ako vi ostanete ovdje, pokuat emo. Vi ste jedina osoba koju nije pokuao odalamiti."
"Da. Naravno."
Miles je ostao tamo tijekom cijelog postupka. Prisutnost poznatog lika doista je na IUvana imala smirujui uinak. Najbolji e i biti ljudi koje dugo pozna: tako e kraj sebe imati poznato lice koje e mu moi ispriati priu u koju e vjerovati, bez obzira ;na to u kojem se danu i godini probudi nakon sljedeih pet minuta. Kad su ga opet odjenuli, Illvan je sjeo u stolicu i objedovao s pladnja koji mu je donio vojni bolniar, to je, kako se inilo, bio prvi obrok u posljednja dva dana koji nije pokuao pretvoriti u projektil.                              \
Na vratima se pojavio asnik i neto rekao Ruibalu.
"Pripremili smo brifmg za vas, gospodine revizore", rekao je Ruibal Milesu. Njegov ponizni ton nije bio samo reakcija na prijetnju Milesova revizorskog statusa, jer je eznutljivo dodao: "Hoete li se poslije opet vratiti ovamo?"
"O, da. A dotle..." Milesov je pogled pao na Ivana.
"Radije bih," tiho je izjavio Ivan, "gol juriao na laserske topove, nego ovdje ostao sam."
"Imat u to na umu", obeao je Miles. "U meuvremenu  budi s njim dok se ne vratim."
"Da, da." Ivan je zauzeo stolicu kraj Illvanove ruke im je Miles ustao iz nje.
Dok je iza Ruibala izlazio van, zauo je Illvanov glas, koji je za promjenu zvuao vie prijazno nego optereeno: "Ivane, idiote jedan. to ti ovdje radi?"
SEDAMNAESTO POGLAVLJE
Bolnika soba za sastanke bila je nalik svim ostalim CarSigovim sobama za sastanke u kojima je Miles ikad morao provesti beskrajne sate. Na okruglom crnom stolu nalazio se osigurani holovid projektor s upravljakom ploom nalik na navigacijsko raunalo skonog broda. Oko stola je bilo poslagano pet stolica, a u njima su sjedila tri mukaraca koji uurbano ustadoe i stadoe u stav mirno kad je Ruibal uveo Milesa. Meu okupljenima u sobi, jedino je Miles po inu bio ispod pukovnika. Nije to bilo nita neobino za Vorbarr Sultanu: u Stoeru Carske slube na drugom kraju grada, gdje je radio Ivan, kolao je vic da pukovnici slue za to da donose kavu.
Ne: nije on po inu bio ni ispod ni iznad njih, podsjeti se Miles. Bio je posve van tog svijeta. Ma kako oni bili naviknuti na generale i admirale, bilo je oito da im je ovo prvi bliski susret s Carskim revizorom. CarSig je Carsku reviziju posljednji put morao otrpjeti prije gotovo pet godina, a taje, u skladu s tradicijom, ionako bila vie financijske naravi. Miles se taj put nalazio na suprotnoj strani, a istraga se oeala i o njega kada su revizoru stali zapinjati u grlu neki aspekti plaenikog raunovodstva. Zbog potencijalno opasnih politikih natruha te revizije, Illvan je pazio da ostane izvan nje.
Ruibal mu predstavi svoj tim. On je bio neurolog, a sljedei, po vanosti moda i prvi, bijae kontraadmiral, doktor Avakli, po specijalnosti biokibernetiar. Avakli im je doao na posudbu iz medicinske grupe koja se brinula za neuroloke implantate svih skonih pilota Carske slube, jedine neurotehnologije na Barravaru koja je imala blage veze s onom to je proizvela Illvanov eidetski ip. Avakli je, u zgodnoj suprotnosti s okruglastim Ruibalom, bio dugaak, mrav, gorljiv i proelav. Miles se nadao da je ovo zadnje bio znak visoke intelektualne temperature. Druga dvojica mukaraca bili su Avaklijevi pomonici za tehniku podrku.
"Hvala vam, gospodo", ree Miles kad su zavrili s upoznavanjem. Sjeo je; sjeli su i oni, svi osim Ruibala, koji je oito izvukao krai kraj i postao glasnogovornik tima.
"Odakle biste eljeli da ponem, gospodine revizore?" pitao je Ruibal Milesa. "Ovaj... od poetka?"
Ruibal je posluno stao verglati dugu listu neurolokih pretraga ilustriranu holovidnim podacima i rezultatima. "Pardon", ree Miles nakon nekoliko minuta. "Nisam se dobro izrazio. Moete preskoiti sve negative podatke. Krenite izravno na pozitivne reultate."
Nastupila je kratka tiina, a onda Ruibal nastavi: "Da zakljuim, nisam naao nita to bi ukazivalo na neuroloko oteenje organskog podrijetla. Opasno visoku fizioloku i psiholoku razinu stresa drim posljedicom, a ne uzrokom biokibernetikog sloma."
"Slaete li se s takvom procjenom?" upitao je Miles Avaklija. Ova je kimnuo, pritom zamiljeno napuivi usnice, kako bi pokazao da se nikad ne smije iskljuiti uvijek prisutna mogunost ljudske pogreke. Avakli i Ruibal zatim kimnue jedan drugom te Avakli zauzme Ruibalovo mjesto za holovidnim projektorom.
Avakli je imao detaljnu holovidnu mapu unutarnje strukture ipa, od koje je i krenuo. Milesu je laknulo. Pomalo je strahovao da e mu rei kako je CarSigov medicinski odjel u toku posljednjih trideset pet godina negdje uspio zametnuti prirunik za upotrebu, ali inilo se da su imali pristojnu koliinu podataka. Sam ip bio je strahovito sloen sendvi sastavljen od organskih i anorganskih molekularnih slojeva irokih od pet do sedam centimetara i debelih do pola centimetra, vertikalno utisnutih izmeu dva renja IUvanova mozga. U usporedbi s brojem neurolokih prikljuaka to su izlazili iz ipa, kontrolna kaciga skonog pilota doimala se poput djeje igrake. inilo se daje najsloeniji dio bila mrea za koritenje podataka, a ne spremnik podataka koji se temeljio na proteinima, iako su oba dijela bila ne samo paklenski kitnjasta ve uglavnom i neunesena u samu mapu  rije je bila o autodi-daktikom sustavu koji je samog sebe dograivao u nelinearnom stilu nakon to je ip ve bio usaen.
"Onda, je li... kvar ili degenerativna promjena o kojoj se radi ograniena na organske ili neorganske dijelove? Ili oboje?" pitao je Miles Avaklija.
"Na organske", odvratio je Avakli. "U to sam gotovo potpuno siguran."
Miles je stekao dojam da je Avakli bio jedan od onih znanstvenika koji si nikada nisu doputali apsolutne tvrdnje.
"Na nesreu," nastavljao je Avakli, "poetnim dizajnom nije bila predviena mogunost skidanja podataka iz ipa. Nema nieg slinog prikljuku na koji bismo se mogli povezati; samo tisue i tisue neuronskih elektroda to vode iz ipa i u nj."
Nije ni udo, budui da je ip trebao sluiti kao hiper--sigurno odlagalite podataka za cara Ezara. Milesa ne bi
iznenadilo kad bi se ispostavilo daje stvarca namjerno bila napravljena tako da se podaci s nje uope ne mogu skinuti.
"E, sad... ja sam imao dojam da ta stvar radi paralelno s Illvanovim izvornim cerebralnim pamenjem. A ne da ga zamjenjuje, je li tako?
"Tako je, gospodaru. Odijelili su neuroloki unos podataka od osjetilnih ivaca, ali nisu u potpunosti presjekli vezu. ini se da svi nositelji ipa imaju dvostruka sjeanja na svoja iskustva. To je najvjerojatnije bio i najvaniji razlog za estu pojavu ijatrogene shizofrenije kod nositelja. Svojevrsna priroena mana, ne toliko ipa, koliko ovjekova mozga."
Ruibal je proistio grlo da uljudno naznai svoje teoretsko, ili moda teoloko, neslaganje.
Illvan je vjerojatno bio roeni pijun. Balansirati u umu nekoliko zbilja, iekujui dokaze koji e potvrditi postojanje tek jedne od njih, a ne izgubiti pritom razum, to je mogao samo veliki istraitelj.
Avakli se potom upustio u krajnje tehniku raspravu o tri mogua naina da skinu podatke s ipa. Svi su zvuali improvizirano i neizvjesno; ni sam Avakli nije zvuao pretjerano sretno ili oduevljeno dok ih je opisivao. Veinom su ukljuivali duge sate delikatne mikro-neurokirur-gije. Sluajui ga, Ruibal bi se svako malo lecnuo.
"Dobro," naposljetku ga prekine Miles, "to e se dogoditi ako ip naprosto izvadite?"
"Da se posluim laikim rjenikom," odvrati Avakli, "past e u ok i umrijeti. Oito je namjerno tako napravljen, valjda da bi se osujetila, ovaj, kraa."
Pa da. Miles je zamislio kako Illvana napadaju nekakvi ipolovci, ostavljajui ga da umre raskoljene glave... oito je i netko prije njega predvidio takav prizor. Sve sami paranoici, u toj Ezarovoj generaciji.
"Nije on bio ni dizajniran da se moe netaknut izvaditi iz svog organskog matriksa za odravanje elektrinih impulsa", nastavljao je Avakli. "A time se ionako strahovito smanjuje mogunost povrata ikakvih suvislih podataka."
"A ako ga ne izvadite?"
"Nema nikakvih naznaka da se razgradnja proteinskih lanaca usporava."
"Ili da se posluimo znanstvenom terminologijom, ip se Illvanu usred glave pretvara u mrklje. Usput budi reeno, ini mi se daje neki va mudrac upotrijebio tono te rijei pred samim Illvanom."
Jedan od Avaklijevih pomonika je imao obraza izgledati skrueno.
"Admirale Avakli, koje su vae glavne teorije glede uzroka propadanja ipa?"
Avaklijeve su se obrve pribliile jedna drugoj. "Po stupnju vjerojatnosti  senescencija, to jest starenje, koje je izazvalo proces samounitenja. Ili neka vrsta kemijskog ili biolokog napada. Za dokazivanje te druge hipoteze trebao bi mi rastavljeni ip."
"Znai... odstranjivanje ipa, popravak i reinstalacija ne dolaze u obzir."
"Cisto sumnjam."
"A ne moete ga popraviti in situ ako ne znate uzrok, koji pak neete moi utvrditi ne odstranite li ip kako biste ga mogli pregledati. to bi unitilo ip."
Avakli je stisnuo usne suho pokazujui da je svjestan krune prirode problema. "Bojim se da popravak ne dolazi u obzir. Vie sam se usredotoio na pokuaje da doem do nekakve izvedive sheme skidanja podataka."
"Pazite," produio je Miles, "vi ste krivo shvatili moje prvo pitanje. Sto e se dogoditi Uljanu ako uklonite ip?"
Avakli ga grevitim pokretom ruke nalik na dobacivanje vrueg kestena uputi na Ruibala.
"Ne moemo sa sigurnou predvidjeti posljedice", ree Ruibal.
"Moete li barem rei s nekakvom razumnom vjerojatnou? Na primjer, hoe li se tog trenutka vratiti u dob od dvadeset i sedam godina?"
"Mislim da nee. Obino uklanjanje bez pokuaja da spasimo ip bi zapravo bio prilino jednostavan zahvat. Ali mozak je sloena stvar. Na primjer, ne znamo do koje je mjere njegov mozak svoje priroene funkcije u posljednjih trideset i pet godina preusmjerio kroz ip. A tu je i psiholoki element. Onaj aspekt njegove linosti koji mu je omoguavao da radi s ipom, a ipak ostane mentalno zdrav, sada e biti izbaen iz ravnotee."
"Kao da... odbacite taku i otkrijete da su vam noge atrofirale?"
"Mogue."
"Dobro, koliko je oteenje kognitivnih funkcija? Malo? Veliko?"
Ruibal bespomono slegne ramenima.
"Jeste li dosad uspjeli locirati ijednog postarijeg galak-tikog eksperta za tu zastarjelu tehnologiju?" zapitao je Miles.
"Ne jo", odgovorio je Ruibal. "To moe potrajati i nekoliko mjeseci."
"Ako sam dobro shvatio," ree Miles mrano, "dotada e se ip pretvoriti u pekmez, a Illvan e biti ili trajno poremeen ili mrtav od iscrpljenosti."
"Ahm", dodao je Ruibal.
"To bi ukratko bilo to, gospodaru", potvrdio je Avakli.
"A zato onda nismo ve iupali tu prokletinju?"
"Dobili smo zapovijed, gospodaru," zapazio je Avakli, "da spasimo ip, ili onoliko podataka s ipa koliko bude mogue."
Miles je protrljao usnice. "Zato?" izrekao je naposljetku.
Avakli zaueno podigne obrve. "Pa pretpostavljam zato to su ti podaci vitalni za CarSig i Carstvo."
"Jesu li?" Miles se nagnuo naprijed, zurei u tu kriavu biokibernetiku nonu moru, tonije u mapu ipa koja mu je visjela pred oima iznad sredinje vid ploe na stolu. "Nisu Illvanu usadili ip da bi postao nadovjek. To je naprosto bila igraaka za cara Ezara, kojem se svidjelo imati videorekorder na dvije noge. Illvanu je fino posluio, to je istina. Daje mu tu zgodnu auru nepogreivosti zbog koje ga se ljudi smrtno boje, ali sve je to zapravo glupost. Illvan je toga savreno svjestan, ak iako drugi nisu."
"ip u biti nema veze s voenjem CarSiga, stvarno nema. Illvan je posao dobio jer je onog dana kada su Vor-darianove snage ubile njegova prethodnika stajao uz mog oca, koji gaje simpatizirao i imao u njega povjerenja. Nisu imali vremena tragati za talentima po principu prvog pljeska, upravo je divljao graanski rat. Od svih vrlina zbog kojih je Illvan postao najboljim zapovjednikom CarSiga u povijesti... ip je zacijelo najtrivijalniji." Pred kraj je praktiki aptao. Avakli i Ruibal su se naginjali prema njemu kako bi ga bolje uli. Proistio je grlo i uspravio se u stolici.
"Na tom ipu postoje samo etiri kategorije podataka", nastavio je on. "Stari i zastarjeli. Tekui, koji su svi pohranjeni i drugdje  Illvan je uvijek morao raditi pod pretpostavkom da bi mogao umrijeti ili biti ubijen u bilo koje doba, te da e Haroche ili netko drugi u hodu morati preuzeti njegov dio posla. Onda su tu razni otpaci, osobne stvari koje nisu od koristi nikome osim Illvanu, a moda
ni njemu. Trideset pet godina tuiranja, obroka, presvlaenja, ispunjavanja formulara. Ne ba previe seksa, bojim se. Mnotvo loih romana i drama s holovida, sve zabiljeene od rijei do rijei. Toga vjerojatno ima jedno tisuu puta vie od bilo ega drugoga. A negdje u tih bezbroj prizora nalazi se moda desetak ili dvanaest vruih tajni koje nitko drugi ne zna. Niti bi moda trebao znati."
"to elite da uinimo, gospodine revizore?" prekinuo je Ruibal tiinu koja se razvukla nakon ovog monologa.
Htio si ovlasti. Sad ih ima, mali. Miles je uzdahnuo. "elim razgovarati s jo jednim ovjekom. U meuvremenu... prikupite sve to vam je potrebno za kirurko uklanjanje ipa. Opremu, dakako, ali prije svega, pravog ovjeka. elim najbolji par ruku do kojih moete doi, u CarSigu ili izvan njega."
"Kada da ponemo, gospodaru?" upitao je Ruibal.
"elim da za dva sata budete gotovi." Miles je prstima otro lupio po stolu i ustao. "Hvala vam, gospodo. Moete ii."
Miles je Gregora nazvao sa zatiene komkonzole u samoj bolnici.
"Onda, jesi li naao to si htio?" pitao je Gregor.
"Nisam ja htio nita od ovoga. Ali postigao sam nekakav napredak. Prilino sam siguran da se nee iznenaditi kad uje da problem nije u Illvanovu mozgu, nego u tom prokletom ipu, koji nekontrolirano istovaruje podatke. Otprilike svakih pet minuta, um mu preplavi nova grupa kristalno jasnih sjeanja iz razliitih razdoblja u prolosti. Rezultat je... jeziv. Uzrok je nepoznat, popraviti ga ne mogu, uklanjanje e unititi podatke u ipu. A ako ip ostave tamo gdje jest, unitit e Illyana. Vidi i sam kamo to vodi."
Gregor je kimnuo. "Uklanjanje."
"Sve ukazuje na to. Trebali su to ve... no, ako ne ve uiniti, a ono barem predloiti i poeti s pripremama. Nevolja je u tome to Illvan nije u stanju dati svoj pristanak."
"Shvaam."
"Osim toga, ne znaju kakve bi posljedice moglo imati uklanjanje. Potpun oporavak, djelomini oporavak, promjene u strukturi linosti, kognitivne promjene  sve je ista kocka. Hou rei, moda ni tako nee moi raunati na povratak svog efa CarSiga."
"Shvaam."
"E, sad. Ima li na tom ipu iega to bi ti htio spasiti, a da ja ne znam za to?"
Gregor je uzdahnuo. "Na to bi pitanje mogao odgovoriti vjerojatno jedino jo tvoj otac. U preko petnaest godina otkako sam punoljetan, meni o tome nije rekao nita. ini se da stare tajne uvaju same sebe."
"Illvan je sada tvoj ovjek. Pristajete li na uklanjanje tog ipa, gospodaru?"
"Je li to vaa preporuka, Revizore?" Miles je glasno izdahnuo. "Da."
Gregor je na trenutak grizao svoju donju usnicu; zatim izraz njegova lica postane odluan. "Neka mrtvi pokopaju svoje mrtve. Neka prolost ode. Uini to."
"Da, gospodaru." Miles prekine vezu.
Ovaj put su Milesa pripustili u Harocheov/Illvanov ured bez zadravanja ili daka protesta. Haroche mu je mahnuo da sjedne, prouavajui neto na svojoj komkon-
zoli. Miles je stolicu okrenuo tako daje moe zajahati i oslonio se rukama na njezin naslon.
"Pa, gospodine revizore", rekao je Haroche, iskljuujui vid plou. "Nadam se da ste u potpunosti zadovoljni suradnjom mojih podreenih."
Illvanu je ironija bolje pristajala, ali morao je Haroc-heu odati priznanje to se uope trudi. "Da, hvala vam."
"Priznajem" Haroche je rukom pokazao prema kom-konzoli "pogreno sam vas procijenio. Godinama sam vas viao kako vrludate po Stoeru i bio sam svjestan da ste u tajnim operacijama. Ali nisam uvijek bio potpuno svjestan u kojim tajnim operacijama, niti sam im znao broja. Nije ni udo to ste bili Illvanov mezimac." Njegov pogled na Milesovoj tunici sad vie nije pokazivao nevjeri-cu, nego proraunatost.
"itali ste moj dosje, je li?" nije mu padalo na pamet da ustukne pred Harocheom.
"Preletio sam saetke i neto Illvanovih biljeaka. Pomno prouavanje bi trajalo tjedan dana, a moje je vrijeme trenutano previe dragocjeno."
"Da. Upravo sam razgovarao s Gregorom." Miles udahne. "Zakljuili smo da ip treba ukloniti."
Haroche ispusti uzdah. "Nadao sam se da emo to moi izbjei. ini se tako trajnim rjeenjem. I tako destruktivnim."
"Ni izbliza tako destruktivnim kao ovo to se sada zbiva. Usput, Illvan je definitivno trebao od samog poetka uz sebe imati poznatu osobu, nekoga tko bi mu olakao situaciju. To strahovito utjee na stupanj ratobornosti koji pokazuje. Tako je mogao gotovo u potpunosti izbjei kljukanje sedativima. I poniavajue remenje. Da ne spominjemo iscrpljivanje vaih bolniara."
"Kad je tek poelo, jo nisam bio siguran s im imamo posla."
"Mm. Bilo je runo ostaviti ga da se sam mui."
"Ja... priznajem, nisam osobno iao u inspekciju u ambulantu. Prvi dan mije bio dovoljno grozan."
Razumljivo, premda kukaviki. "Ivan i ja smo mnogo postigli samim svojim prisustvom. A pada mi na um jedna osoba koja bi mogla uiniti jo vie od nas. Vjerujem da bi gospa Alys trebala sjediti kraj njega dok sve ne bude spremno za operaciju."
Haroche se namrtio, a elo mu se naboralo. "Vi i porunik Vorpatril ste, ili ste barem bili, prisegnuto vojno osoblje. Ona je civil, a zbog svog spola ionako nema pravo na veinu funkcija koje zahtijevaju prisegu."
"to je ne ini nepostojeom. Ako budem morao, ja u kao revizor zapovjediti daje puste, ali elio sam vam pruiti priliku da ispravite svoju pogreku. Ako ve nita drugo, trebali biste biti svjesni da e ona kao Gregorova Baba i njegova najblia starija srodnica voditi brigu o svim drutvenim aspektima Careva vjenanja. Vi ete u to vrijeme moda jo uvijek biti privremeni ef CarSiga. Trebalo bi vam biti oito kako se to uklapa u sigurnosne... izazove pred vama. Carica Laisa e moda uvesti neke druge obiaje kad se uspne na prijestolje, ali u meuvremenu barunica Alys zastupa staru gardu i brine se za prijenos vlasti. To je vorski nain."
"U svojim divljenja dostojnim nastojanjima da promie zasluge, a ne krvne veze, vojska puno vremena provodi pravei se da vorski sustav nije stvaran. S druge strane, Vorovi najvieg ranga, ija e sigurnost i pristojno ponaanje biti vaa briga sve dok sjedite iza tog stola, troe barem isto toliko energije pravei se da vorski sustav jest stvaran."
Haroche upitno podigne obrve. "Pa tko je u pravu?"
Miles je slegnuo ramenima. "Moja bi majka rekla da se tu sukobljavaju dvije meusobno iskljuive fantazije. Ali togod vi mislili o prednostima i manama vorskog sustava ja mislim svata, ali ne bih o tome nuno lajao za govornicom u Vijeu grofova  rije je o sustavu koji smo se i vi i ja prisegnuli braniti. Vorovi doista jesu miii Carstva. Ako vam se to ne svia, moete emigrirati, ali ako kanite ostati, naviknite se na to."
"Kako se onda Illvan tako dobro slagao sa svima vama? Nije bio nita vie Vor od mene."
"Zapravo, ja mislim da se on odlino zabavljao. Ne znam stoje mislio kad je bio mlai, ali kad sam ga ve dobro upoznao, znai posljednjih desetak godina... mislim da je Carstvo doivljavao kao tvorevinu u ijem odravanju i sam sudjeluje. Kao daje uloio svoj interes u to da ono opstane. To je na jedan izvrnuti nain vrlo blizu cetagand-skom stavu; vie se radi o tome da je on umjetnik koji slui svom mediju, nego sluga svog gospodara. Illvan je igrao ulogu Gregorova sluge s velikim gustom, ali mislim da u ivotu nisam sreo manje servilnog ovjeka."
"Ah." Harocheove su oi odavale budnost, dok je upijao ove informacije. Prstima je samo jednom zabubnjao po crnom staklu, pravom pravcatom illvanovskom gestom. Tip je stvarno sluao, Boga mu njegova. A je li i uio? Bila je to ohrabrujua pomisao.
Odluivi se, Haroche stisne usnice i u komkonzolu ukuca pozivni kod. Nad vid ploom se pojavilo lice tajnika barunice Alys; nakon nekoliko promrmljalih rijei pozdrava i pojanjenja, na ploi se ukae i njezino lice. Namrgodila se kada je ugledala Harochea.
"Moja gospo." Kratko je naklonio glavom. Njegov pokret rukom mogao se protumaiti i kao modificirani ana-litiarski pozdrav i kao bezazleno poigravanje uvojkom kose; nijansa je bila prikladno neodreena. "Ponovno sam
razmotrio va zahtjev za pristup u CarSigovu bolnicu. efa Illvana uskoro najvjerojatnije oekuje operacija. Osobno bih vam bio vrlo zahvalan kada biste bili voljni doi ovamo i ostati neko vrijeme s njim prije samog zahvata. Poznata lica mu, ini se, pomau da, ovaj, ostane miran uz manju uporabu sedativa."
Alys se uspravila. "To sam vam i ja juer rekla!"
"Da, gospo", krotko je uzvratio Haroche. "Bili ste u pravu. Mogu li poslati vozilo pred vau rezidenciju? I kada?"
"Za ovo," izjavila je Alys, "mogu biti spremna za petnaest minuta".
Miles se pitao shvaa li Haroche svu nevjerojatnost ove izjave. Vorske gospe visokoga roda za izlazak iz kue znale su se ponekad dotjerivati i po petnaest sati.
"Hvala vam, gospo. Mislim da e nam to biti od velike pomoi."
"Hvala vama, generale." Malo se kolebala. "A zahvalite i barunu Vorkosiganu." Prekinula je vezu.
"Hah", rekao je Haroche; usne su mu se trznule u naherenom osmijehu. "Stvarno je otroumna."
"U nekim podrujima koja su njezina ua specijalnost, jedna je od najotroumnijih."
"ovjek se zapita kako barun Ivan... no, dobro. Kako vam se to inilo, gospodine revizore?"
Iznimno. "Plemenita isprika, koju nije mogla ne prihvatiti. Neete zaaliti."
"Ma koliko to vama bilo teko pojmiti, uzimajui u obzir va stav prema veini vama nadreenih asnika" Haroche je lupnuo po komkonzoli  ma koje li je samo dokumente proitao? "ja doista elim svoj posao raditi dobro. Ne smatram daje dovoljno izvravati svoju dunost. Meu niim inovima mnotvo ljudi naprosto obavlja svoju
dunost i nita vie od toga. Znam da nisam uglaen ovjek  nikada to nisam bio"
"Koliko sam uo, nije bio ni Illvanov prethodnik, satnik Negri", rekao je Miles.
Haroche se sumorno nasmijeio. "Nisam traio ovakvu krizu. Sumnjam da u ikada biti fin i uglaen kao Illvan. Ali namjeravam svoj posao raditi jednako dobro kao i on."
Miles je kimnuo. "Hvala vam, generale."
Miles se vratio u ambulantu da zamijeni Ivana. Naao gaje kako sjedi uz Illvana, ali najdalje to mu je stolica doputala; jednom je izmom nervozno lupkao po podu.
Ivan je hitro skoio na noge i doao do vrata im je ugledao Milesa kako ga promatra oslonjen o dovratak. "Hvala Bogu. Ve je bilo i vrijeme da se vrati", promumljao je on.
"Kako je bilo?"
"A to ti misli? Jasno mi je zato su mu davali sedative, ak i kad im nije pokuavao razbijati glave. Samo zato da ga ne bi morali sluati iz sata u sat. Miles, ovo je ista mora."
"Da. Znam." Uzdahnuo je. "Za ovaj dio, pomo je na putu. Zamolio sam tvoju majku da doe i bude s njim."
"Oh", rekao je Ivan. "Dobra ideja. U svakom sluaju, bolje ona nego ja."
Miles je iskrivio usta. "Ne boji se da e joj teko pasti?" "Oh. Khm. Ma vraga, ilava je ona." "ilavija od tebe?"
"Njoj e to dobro ii", obeavao je Ivan s rastuim oajem.
"Uzmi pauzu, Ivane."
"Moe." Ivan nije ekao da mu opet kae, nego je odmah proiao kraj njega.
"Ivane?"
Ivan je sumnjiavo zastao. "Aha?"
"Hvala."
"Oh. Nema problema."
Miles je duboko udahnuo i uao u Illvanovu sobu. Jo je bila vrlo topla. Svukao je tuniku i presavio je preko naslona stolice, te je potom podvinuo svilene rukave koulje i sjeo. Illyan ga je prvo malo ignorirao, onda je zbunjeno zurio u njega, a potom mu se lice ozarilo. Opet je krenulo: Miles, to ti ovdje radi... ? Simone, sluaj me. Ima smetnje na ipu...
I tako stalno iznova.
Miles je nakon nekog vremena zakljuio daje iskustvo bilo slino razgovoru s nekim tko je patio od viestrukih linosti. Tridesetogodinji Illvan preputao je mjesto II-lyanu od etrdeset i est godina, a svaki od njih temeljno se razlikovao od Illvana u ezdesetoj. Miles je strpljivo ekao da opet na red doe ona linost koja mu je trebala, neprekidno ponavljajui datum, injenice, situaciju. Hoe li ikad dospjeti do toke u kojoj su svi mogui Divani primili obavijest, ili e se sve njegove linosti nastaviti raspadati na beskrajno male estice?
Napokon se opet pojavio njegov Illvan.
"Miles! Je li te Vorberg pronaao? Sranje, ovo je ista mora. Imam smetnje na prokletom ipu. Pretvara mi se u mrklje usred glave. Obeaj mi  zakuni mi se kao Vor-kosigan!  da nee dopustiti da se ovo nastavi."
"Sluaj me, Simone! Sve znam. Nema anse da ti pre-reem grkljan. Zakazali smo operaciju da ti uklonimo ip. Najkasnije sutra, ako se mene pita, a pita me se. Ne moemo ga popraviti, pa emo ga izvaditi."
Illvan je zastao. "Izvaditi...?" Rukom je dotakao elo. "Ali kako u funkcionirati bez njega?"
"Onako kako si funkcionirao u prvih dvadeset sedam godina ivota, prije nego to su ti ga usadili, tako barem predviaju lijenici."
Illvanove oi bijahu ozbiljne i prestraene. "Hoe li nestati... sva moja sjeanja? to ako izgubim itav svoj ivot? O, Boe, Miles." Neko je vrijeme utio, a onda je dodao: "Mislim da bih radije da mi preree grkljan."
"To ne dolazi u obzir, Simone."
Illvan je zatresao glavom. I opet se raspao, u drukijeg Illvana, ponavljajui refren: "Miles! to ti ovdje radi? Sto ja ovdje radim?" Zurio je u svoju bezlinu civilnu odjeu; ili je volio stvarno dosadne modne stilove, ili nije imao povjerenja u vlastiti ukus. "Trebao bih ovog trenutka biti u Vijeu grofova u punoj sveanoj odori. Moram im rei  moram im rei..."
Miles nije mogao odluiti je li to bio pristanak pri punoj svijesti ili ne, s obzirom na okolnosti. Je li bio pri punoj svijesti? Je li to uope bio pristanak? Ali bolje nije mogao. Ponovio je priu. Opet. I opet.
Nakon nekog vremena, doktor Ruibal dopratio je gospu Alys u sobu. Pripremio ju je prije toga, kako je Miles zatraio; Miles je to vidio po njezinu odlunom, uznemirenom licu.
"Zdravo, Simone." Njezin melodini alt bio je priguen.
"Gospo Alys!" Illvanovo se lice trzalo dok je u svom umu traio tko zna to. "ao mije zbog smrti baruna Vor-patrila", rekao je naposljetku. "Da sam samo znao da ste u gradu. Pokuavao sam izvui admirala Kanziana. Da sam samo znao. Jeste li spasili dijete?"
Isprika i suut za ubojstvo njezina mua, prije trideset godina. Kanzian je umro prije pet godina u dubokoj starosti. Alys je Milesu dobacila tjeskoban pogled. "Da, Simone, sve je u redu", rekla je. "Porunik Koudelka nas je provukao mimo Vordarianovih snaga. Sad je sve u redu."
Miles je kimnuo glavom, i ponovio orijentacijsku priu, da ju i Alys moe slijediti. Paljivo je sasluala njihov razgovor i promatrala kako Illyanovo lice prolazi kroz sad ve uobiajeni slijed osjeaja, zapanjenosti, poricanja i izbezumljena oaja. U njezinu se prisustvu neoekivano izgubio Illyanov grubi vojniki argon. Miles je napustio stolicu kraj Illvanova uzglavlja i ponudio je njoj. Sjela je bez oklijevanja i uzela Simonovu ruku.
Illvan je zatreptao i podigao pogled prema njoj. "Gospo Alys!" Lice mu je postalo blae. "to vi ovdje radite?"
Miles se povukao na prag, odakle je prizor promatrao Ruibal.
"Zanimljivo", rekao je Ruibal, provjeravajui oitavanja na monitoru. "Krvni tlak mu je malo pao."
"Da, ja... nisam iznenaen. Poimo porazgovarati u predvorje. Neka doe i Avakli."
Sva trojica, Miles i Ruibal i Avakli, u kouljama bez tunika sjedoe za stol medicinskog tehniara, ispijajui kavu. Vani je ve bila duboka no, shvatio je Miles. Njegov osjeaj za vrijeme postajao je jednako zbrkan kao i II-lvanov, dajui mu okus mehanike vjenosti kroz koju je prolazio Illyan.
"Dobro, uvjerili ste me da ste adekvatno opremljeni za operaciju", ree Miles. "Da ujem malo vie o doktoru."
"On je moj drugi vii kirurg za instalaciju i odravanje nervnih implantata skonih pilota", rekao je Avakli.
"A zato ne dolazi va prvi vii kirurg?"
"I on je dobar, ali ovaj je mlai i proao je noviju obuku. Vjerujem da je on idealan spoj izmeu najsvjeije obuke i maksimalnog praktinog iskustva."
"Imate li povjerenja u njega?"
"Ovako u vam rei", odvratio je Avakli. "Ako ste ikada u zadnjih pet godina putovali na nekom carskom kurirskom brzom brodu, ve ste stavljali svoj ivot u njegove ruke, jednako kao to ste ga stavljali u ruke inenjera koji su kalibrirali Necklinove klipove tog broda. Osim toga, on je usaivao implantat Carevu osobnom pilotu."
"Vrlo dobro. Prihvaam va izbor. Kako brzo moe stii ovamo i kako brzo moe prionuti na posao?"
"Mogli bismo ga prevesti iz Vordarianova okruga jo noas, ali mislim da je bolje pustiti ga da se dobro naspa-va kod kue. Dajte mu jo dan vremena da se upozna s problemom i isplanira kirurki pristup. Nakon toga sve ovisi o njemu. Mislim da e operacija uslijediti najranije prekosutra."
"Tako. U redu." Miles nije mogao uiniti nita vie da ubrza taj dio procesa. "Znai da e tim doktora Avaklija imati dva dana vremena da se pozabavi svojim dijelom problema. Dosjetite li se nekog novog naina koji bi osigurao da Illvan ne mora vie prolaziti kroz... ovakve muke, javite mi. I... joj da! Imam prijedlog. Kad dovrite operaciju, tim doktora Avaklija odigrati e ulogu mrtvozornika ipa. elim obdukciju na toj prokletinji, neka je mrtav. to je uzrokovalo kvar? I CarSig i ja elimo znati. Sjetio sam se jednog ovjeka koji bi vaem timu mogao pridodati svoje vrlo zanimljivo galaktiko iskustvo. Inae ima laboratorij u Carskom znanstvenom institutu za bioprojekte, gdje obavlja povjerljiva istraivanja za Carstvo, a smjeten je u okolici Vorbarr Sultane. Zove se Vaughn Wed-dell." Neko znan kao doktor Hugh Canaba s Jacksonova Skrovita. Na Barravar je dospio poslije jedne od prvih
dendariijskih misija; doao je incognito, kao izbjeglica, dobivi tu novi ivot, lice i ime. Zauzvrat je Carstvu donio saznanja o nekima od najtajnijih genetikih istraivanja u galaktici. Narednica Taura bila je jedan od njegovih najranijih i moralno najupitnijih projekata. "Po struci i obrazovanju je molekularni biolog, ali njegova rana iskustva obuhvaaju zapanjujue velik raspon... stvarno neobinih stvari. Malo je nepredvidljiv, i, ah, voli se ponaati kao primadona, ali vjerujem da e vam njegove zamisli unato tome biti zanimljive."
"Da, gospodaru." Avakli je zabiljeio taj podatak. Prijedlozi Carskog revizora imali su teinu carske zapovijedi, opet je sinulo Milesu. Morat e stvarno pripaziti na jezik.
I tu je, inilo se, bio kraj onome to se moglo poduzeti u jednom danu. eznuo je da pobjegne u kuu Vorkosigan i dobro se naspava.
Umjesto toga odspavao je etiri sata u jednoj od susjednih bolesnikih soba, a zatim je zamijenio Alys Vor-patril, istovremeno sa smjenom none strae. Na dunost je doao porunik Vorberg, koji im je rado prepustio mjesto kraj Illvanova uzglavlja, zauzimajui mjesto kraj ulaza u bolnicu. Illvan je spavao na mahove, budei se svakih dvadesetak minuta u novom naletu smetenosti i straha. Dva dana do operacije nalikovat e na vjenost.
OSAMNAESTO POGLAVLJE
Dva su se dana muno razvukla na tri. Posljednjeg dana Illvan ni u jednom trenutku nije bio dovoljno suvisao da moli za smrt, niti da izrazi svoju stravu zbog predstojee operacije, to je za Milesa predstavljalo svojevrstan predah. Illvanove istrzane sekvence dezorijenti-ranosti i tjeskobe sada su se smjenjivale takvom brzinom da ga Miles uope nije stizao umiriti; otupio je, a njegovo je lice nekontroliranim trzanjem, ne vie rijeima, odavalo kaleidoskopski kaos u njegovoj glavi.
ak ni Alys to vie nije mogla podnositi. Njezine su stanke za odmor postajale sve due, a posjete Illvanu sve krae. Miles je ustrajao, pitajui se pritom zato. Hoe li se Illvan toga uope sjeati? Hoe li to ikada moi zaboraviti?
Vie nije bio ratoboran, ali njegove su omamljene kretnje bile iznenadne i nepredvidljive. Odluili su da ga tijekom operacije nee niti pokuati odravati pri svijesti. Provjeru njegovih viih modanih funkcija izvrit e nakon zahvata. Kad su tehniari konano doli uspavati Illvana i pripremiti ga za operaciju, pa se konano umirio, Milesa je preplavilo olakanje.
Kao Gregorov ovlateni promatra, Miles je slijedio povorku u operacijsku dvoranu, smjetenu blizu laborato-
rija i nekoliko koraka niz hodnik od bolesnikih soba. Nikome nije padalo na pamet da ga poalje van. A gdje e sjediti revizorskih etrdeset kila ive vage? Gdje god bude htjelo. Tehniar mu je pomogao da navue malo preveliku sterilnu odoru i osigurao za njega udoban stolac s dobrim pogledom na holovidne monitore koji e snimati svaki aspekt itavog postupka, unutar Illvanove lubanje i van nje. Uz to je, gledajui mimo kirurgova ramena, imao i pristojan pogled na Illvanovo tjeme. Iako je zakljuio da e radije gledati u monitore.
Tehniar je izdepilirao mali etvrtasti komadi koe usred IUvanova vlasita, iako za time, s obzirom na njegovu proelavu glavu, i nije bilo velike potrebe. Miles je mislio daje dosad ve trebao postati imun na sve naine prolijevanja krvi, ali ipak mu se eludac preokrenuo kad je kirurg spretno zasjekao kroz skalp i kost i odgulio ih da si omogui laki pristup. Rez je zapravo bio siuan, puki prorez. Potom su rez prekrili raunalom pokretani mikro-pipci, a kirurg se udubio u svoje vid povealo, pogrbivi se iznad Illvanove glave. Miles je svoju panju opet upravio na monitore.
Zahvat nije potrajao ni petnaestak minuta. Kirurg je laserom kauterizirao majune arteriole koje su ip napajale krvlju i odravale na ivotu njegove sada ve raspadajue organske dijelove, hitro spaljujui nizove poput pauine tananih nervnih konektora, nalik na trepetljike, to su pokrivali povrinu ipa. Najdelikatnijim kirurkim kukama koje su imali glatko je iz matrice izvukao ip. Kirurg ga ispusti u posudu s otopinom koju je pridrao nervozni doktor Avakli, motajui se oko stola.
Avakli i njegov tehniar krenuli su prema vratima, uurbano u laboratorij odnosei mrtvi implantat. Avakli zastane, bacivi pogled prema Milesu, kao da se podrazumijeva da e i on slijediti ip. "Dolazite li, gospodaru?" upita on.
"Ne. Vidimo se poslije. Samo nastavite, admirale."
Miles je jedva bio kadar protumaiti podatke s monitora, ali itanje Ruibalovih reakcija ilo mu je znatno bolje. Neurolog je, stojei uz kirurga, nadgledao Illvanovo fizioloko stanje, a oitavanja je pratio paljivo, ali i oputeno. Znai, za sada nije bilo problema.
Kirurg je uz pomo biotikog ljepila izvaeni komadi lubanje ponovno vratio na njegovo mjesto, a potom je rez zatvorio i oistio. Na Illvanovu blijedom tjemenu vidjela se samo ravna, tanka, crvena linija; maka Pafulja je na ljudskom mesu ostavljala znatno krvavije tragove od ovoga
Kirurg je ustao i protegnuo se. "To je, dakle, to. Preputam ga vama, doktore Ruibal."
"To je bilo... jednostavnije nego to sam oekivao", primijetio je Miles.
"Neusporedivo jednostavnije nego to je bilo usaiva-nje, siguran sam", sloio se kirurg. Kad sam tek ugledao mapu ipa, bilo mi je grozno, jer sam mislio da u morati sve te nervne konektore izvlaiti van kroz itav mozak, a onda mi je sinulo da ih mogu naprosto ostaviti tamo gdje jesu."
"Zar to nee izazvati nikakve posljedice?"
"Ne. Ostati e tamo gdje jesu, nepomini i nekodljivi. Kao i s bilo kojom drugom prerezanom icom, nema vie strujnog kruga. Nita ne tee."
Anesteziolog se obratio doktoru Ruibalu i kirurgu: "Mogu li mu dati protulijek?"
Ruibal je duboko udahnuo. "Da. Probudite ga. Da vidimo to smo napravili."
Hiposprej je siknuo; anesteziolog je motrio Illvanovo ubrzano disanje, a zatim je na znak kirurga uklonio cjevice iz Illvanovih usta i olabavio remenje na glavi. U paci-
jentove blijede obraze vratilo se malo boje, a dolazei k svijesti sve je manje izgledao kao smrt na dopustu.
Otvorie se Illvanove smee oi; zakiljio je i pogledom prelijetao s lica na lice. Ovlaio je suhe usnice.
"Miles?" rekao je promuklim glasom. "Gdje sam to, do-vraga? to ti ovdje radi?"
Milesu se naas stegnulo srce zbog ove instantne reprize istih onih rijei kojima je Illvan posljednja etiri dana zapoinjao veinu razgovora. No Illvan je unato nesigurnom izrazu postojano zurio u Milesa.
Miles se progurao kroz skupinu lijenika, koji su mu ustupili mjesto. "Simone. Nalazi se u operacijskoj dvorani CarSigova Stoera. Pokvario se tvoj ip za eidetsko pamenje, bez mogunosti popravka. Upravo smo ga u potpunosti uklonili."
"Oh." Illvan se namrtio.
"ega se zadnjeg sjeate, gospodine?" upita Ruibal, pomno ga motrei.
"... sjeam?" Illvan se lecnuo. Njegova se desna ruka trznula, podigla do sljepoonice, zamahnula naprijed, sti-sla se u aku i opet pala dolje. "Ja... nalikuje snu." Na trenutak je utio. "Na nonu moru."
Milesu su se ove rijei uinile zadivljujuom demonstracijom suvislosti i tone percepcije, iako se Ruibalovo elo naboralo.
"Tko," Illvan je dodao, "je donio... ovu odluku?" Neodreeno je mahnuo prema glavi.
"Ja", priznao je Miles. "Tonije reeno, preporuio sam to Gregoru, a on je pristao."
"Ma nemoj. Gregor te zaduio za ovo?" "Da." Miles se u sebi ukipio od straha.
"Dobro", Illvan je uzdahnuo. Miles je opet slobodno disao. Illvanov je pogled dobio na gorljivosti. "A CarSig? to se dogaa? Kako dugo...?"
"Tvoju komkonzolu trenutano vozi general Haroche." "Lucas?O, to je dobro."
"Sve ima pod kontrolom. Nije bilo nikakvih velikih kriza osim ove tvoje. Moe se odmoriti u miru."
"Priznajem," promumljao je Illyan, "umoran sam."
Izgledao je potpuno potueno. "Ne udim se", ree mu Miles. "Ovo traje ve preko tri tjedna."
"Tako dakle." Illvanov se glas jo vie utiao i postao nesigurniji. Jednom je rukom ponovio onu udnu kretnju kraj lica, kao da nastoji dozvati... kao da u svom umu nastoji odvrtjeti vid sliku koja se nikako nije pojavljuje. Ruka mu se opet trznula i potom stisnula u aku; inilo se daje gotovo silom vraa u prijanji poloaj uz tijelo.
U Ruibalu se nato probudio neurolog, pa je poeo s prvim testovima; Illvan se nije poalio na nita gore od lagane glavobolje i blagih bolova u miiima. Svoje izubijane zglobove na prstima promatrao je prilino zbunjeno, ali nije pitao za njih, kao ni za tragove remenja na zapeima. Miles je tapkao za njima dok su koturali Illvana natrag u njegovu bolniku sobu.
O daljnjim postupcima Ruibal je Milesa izvijestio na hodniku, nakon to su Illvana vratili u krevet. "im zapone njegov fiziki oporavak  dakle im neto pojede, probavi i izbaci to, te odspava  zapoeti emo s nizom kognitivnih testova."
"Kad e moi... ne, vjerojatno je prerano da to pitam", poeo je Miles. "Htio sam pitati, kako e brzo moi kui." Ako je Illvan tako neto uope imao. Miles se prisjeti svog davnanjeg boravka u stanu za zatiene svjedoke najednom od donjih katova i strese se.
Ruibal je slegnuo ramenima. "Pod uvjetom da ne doe do nekih novih promjena, bio bih ga spreman otpustiti iz bolnice nakon dva dana pomnog promatranja. Dakako, morao bi dolaziti na svakodnevne kontrole."
"Tako brzo?"
"I sami ste vidjeli da operacija nije bila pretjerano in-vazivna. Gotovo bismo je mogli nazvati lakom. U fizikom smislu."
"A u nefizikom?"
"To tek trebamo otkriti."
Miles je vratio tehniaru sterilnu odoru i krenuo u potragu za svojom tunikom i njezinim probranim uresima. Cim se odjenuo, otiao je zaviriti u sporedni ured. Tamo je strpljivo sjedila gospa Alys Vorpatril; podigla je glavu im je spazila pokret.
"Gotovo", izvijestio ju je Miles. "Zasad je sve u redu. ini se da se vratio u neto slino normali, stabilan je. Iako pomalo potiten. Nema razloga da ga ne ode vidjeti, ako tako eli."
"Da. elim." Gospa Alys je ustala i prohujala kraj njega.
Miles se zaputio u posjetu osiguranom laboratoriju u dnu hodnika, u kojem su se smjestili Avakli i njegov tim.
Avakli je ip ve stavio pod skener, ali jo ga nije rastavio. Milesu je odmah za oko zapeo novi lan tima, visoki ilavi mukarac koji se drao podalje od drugih.
Doktor Vaughn Weddell, neko doktor Hugh Canaba s Jacksonova Skrovita, sada je imao svjetliju kou, tamniju kosu i oi boje ljenjaka. Kada ga je Miles prvi put sreo jo su bile prirodno tamnosmee. Zbog umjetno naglaenih jagodica i nosa izgledao je ak i otmjenije nego prije. I dalje se odlikovao istim stavom gorljive intelektualne nadmoi kao nekad.
Kad je ugledao Milesa, Weddell je razrogaio oi. Miles se mrko nasmijeio. Nije ni mislio daje vrijedni doktor zaboravio admirala Naismitha. Ostao je po strani s njim i obratio mu se, sputajui glas..
"Dobro jutro, doktore Weddell. Uivate li u svom novom identitetu?"
VVeddell je, unato zateenosti, glatko uzvratio. "Da, hvala na pitanju. A, uh... vi u svome?"
"Ovo je u stvari moj stari identitet."
"Maje li?" Weddellove su se obrve podizale dok je prouavao i dekodirao sva znaenja Milesove odore barravar-skog plemia, njegovih odlikovanja te napadnog lanca oko njegova vrata. "Hm. Jesam li dobro shvatio da ste vi taj Carski revizor kojemu mogu zahvaliti to je prekinuo moj rad u Znanstvenom institutu?"
"Tako je. Dosad ste ve zasigurno shvatili da mi carski podanici ponekad moramo raunati na iznenadne dunosti. To je cijena pripadnosti Barravaru. Jedna od cijena."
"Pa," uzdahnuo je VVeddell, "barem imate bolju klimu."
Od one na Jacksonovu Skrovitu, u svakom sluaju. A Weddell nije aludirao samo na vrijeme. "Drago mi je to ste zadovoljni kako su stvari ispale", rekao je Miles. "Da sam znao da u vas vidjeti, donio bih vam pozdrave narednice Taure."
"Ma nemojte, ona je jo uvijek iva?"
"O, da." Ne zahvaljujui tebi. "Pretpostavljam da vas je admiral Avakli ve uputio u vrlo osjetljiv problem za koji sam zaduio njegov tim. Nadao sam se da e, otkriju li se kakve zanimljive galaktike veze, vaa poneto eklektika pozadina pomoi pri uoavanju istih. Imate li ve kakvih ideja?"
"Nekoliko."
"Naginju li vie prirodnim uzrocima, ili sabotai?"
"Tragat u za znakovima sabotae. Ako nita ne pronaem, moda automatski sve pripiemo prirodnim uzrocima. Za temeljitu analizu trebat e nam nekoliko dana."
"I elim da budete temeljiti. Molekulu po molekulu, ako bude potrebno."
"O, bit e."
"I, ovaj... imajte na umu da, iako jeste u CarSigovu laboratoriju i dio tima, niste u CarSigovu zapovjednom lancu. Vi odgovarate izravno meni."
VVeddell se zamiljeno namrtio. "To je... jako zanimljivo."
"Dakle, nastavite."
VVeddell je nakrivio glavu, prihvaajui zapovijed s laganom ironijom. "Da, barune, ah... Vorkosigan, je li?"
"Ovaj tjedan je tono i 'gospodine revizore'."
"Kreete se na velikim visinama."
"Jo samo malo vie i nos bi mi prokrvario."
"To vi mene opominjete?"
"Pokazujem pravi smjer. Jer sam ljubazan."
"Ah. Hvala vam." VVeddell mu je kimnuo i opet odlu-tao do Avaklija da nastavi promatrati preko njegova ramena."
Weddell/Canaba je u dubini due ostao magarac, zakljuio je Miles. No za molekularnu biologiju bio je majstor.
Nakon razgovora s admiralom Avaklijem, Miles je nazvao Gregora da ga izvijesti o uspjehu operacije. Potom se vratio da jo jednom vidi Illvana. Naao je CarSigova efa kako sjedi u krevetu, odjeven, dok je gospa Alys sjedila u blizini. Illvan se ak blago nasmijeio kad je Miles uao u sobu i to je bio prvi neizmueni izraz koji je Miles nakon toliko dana vidio na njegovu licu.
"Zdravo, gospodine. Lijepo je to ste se vratili."
"Miles." Illvan je oprezno kimnuo i potom dotakao rukom glavu, kao da provjerava hoe li ostati na mjestu. "Otkad si ovdje? Doi blie."
"Samo zadnja etiri dana, mislim. Ili pet." Miles mu je priao s druge strane kreveta.
I Illvan je prouavao njegovu obiteljsku odoru i birane ukrase na njoj. Ispruio je ruku da lagano kucne po zlatnom revizorskom lancu to je visio preko Milesovih ramena. Odzvonio je tihom, istom notom. "A ovo je... prilino neoekivano."
"General Haroche me nije htio pustiti k tebi. Gregor je odluio da e ovime utedjeti na raspravi."
"Vrlo je kreativan." Illvan je ispustio kratak, iznenaen smijeh, koji je Milesu bilo teko protumaiti. "Ja se toga ne bih dosjetio. No, ne rasipaj, pa e imati."
"Ako vam se ini da sada moete sami paziti na sebe, gospodine, mislio sam malo otii kui da se odmorim."
"Ja u jo malo ostati," ponudila se Alys i potom dodala: "dobro si postupio, Miles."
Miles je slegnuo ramenima. "Ma k vragu, nisam ja ba toliko napravio. Samo sam nae tehie natjerao da se mrd-nu." S mukom je salutiranje na odlasku premetnuo u uljudno kimanje glavom koje je vie odgovaralo njegovu civilnom statusu te je uz polu-naklon izaio iz sobe.
Kad se vratio u svoju spavaonicu u kui Vorkosigan, Miles je objesio svoju odoru da prieka na slanje u praonicu i liio je svih odlikovanja, koja je paljivo pospremio. Po svoj e prilici proi mnogo vremena prije nego ih opet istakne, moda vie nikad. Bar je konano imao neke koristi od njih. Na kraju je podigao zlatni lanac to je simbolizirao njegov tobonji revizorski status i pustio da se okree na svjetlu dok je prouavao njegovu delikatnu izradu.
Dakle. To je bilo zabavno, dok je trajalo.
Pretpostavljao je da bi trebao lanac smjesta vratiti u Rezidenciju, da ga opet pohrane u trezor iz kojeg je doao. Nekako se inilo nemarnim ostaviti da predmet s takvom povijesnom i umjetnikom vrijednou samo lei u ladici njegove komode. A opet... posao nije gotov dok se ne napie izvjee; ako nita drugo, desetljee provedeno u CarSi-gu nauilo ga je tome. A dok Avakli i njegovi veseljaci ne predaju svoje izvjee, ni Miles nije Gregoru mogao ponuditi svoju zavrnu rije.
Lanac je odloio na hrpu sloenih koulja.
DEVETNAESTO POGLAVLJE
Nevoljko, ali odluno, Miles se sljedeeg dana smjestio za svoju komkonzolu i nazvao veteranski odjel u Carskoj vojnoj bolnici, gdje se naruio za preliminarni pregled u svrhu dijagnoze svojih napada. CarVojna je bila najloginiji izbor; imali su vie iskustva sa sluajevima krio-oiv-ljavanja od bilo koga drugog na Barravaru, te izravan i privilegirani pristup svoj njegovoj medicinskoj dokumentaciji, i povjerljivoj i obinoj. Samo zabiljeke njegove lijenice iz Dendariijske flote trebale bi im utedjeti tjedne bespotrebnog naganjanja. Ivan e se prije ili poslije prisjetiti daje zaprijetio Milesu fizikim odvlaenjem u bolnicu po njegovu izboru, ili e, jo gore, otcinkariti njegovo odugovlaenje Gregoru. Ovako mu je oduzimao municiju.
Po izvrenju zadatka, Miles je uzdahnuo, odgurnuo se od komkonzole i zaputio u besciljno tumaranje po hodnicima i sobama kue Vorkosigan koji su odzvanjali jekom. Nije se radilo o tome da mu je nedostajalo ba Ivanovo drutvo, nego... mu je nedostajalo drutvo, pa makar i Ivanovo. Kua Vorkosigan nije bila zamiljena da bude ovako tiha. Svrha joj je i bila udomiti non-stop urnebesni cirkus, koji je ukljuivao straare i poslugu, sobarice, konjuare i vrtlare, uurbane kurire i trome dvorjanine, vorske goste i njihovu pratnju, djecu... a kolovoe cirkusa iz generacije
u generaciju bijahu grofovi Vorkosigan, kao osovine oko kojih se itav taj veliki, kitnjasti kota i okretao. Tonije, grofovi i grofice Vorkosigan. Miles je pretpostavljao da je zabava svoj vrhunac dosegla negdje u vrijeme njegova pradjeda i prabake, pred sam kraj Vremena izolacije. Zastao je ispred prozora s pogledom na kruni prilaz, zamiljajui kako se kod ulaza zaustavljaju konji i koije, dok se asnici i dame iskrcavaju uz svjetlucanje maeva i kome-anje sveanih haljina.
Predvoditi Dendariijske plaenike bilo je donekle slino tome, bar to se ticalo cirkuskog aspekta. Miles se pitao hoe li i Dendariijska flota nadivjeti svog osnivaa kao to je kua Vorkosigan nadivjela prvog grofa, prije jedanaest generacija. I hoe li je jednako esto ruiti i opet izgraivati. Zaudna je bila misao daje moda stvorio neto tako organsko i ivo da e nastaviti ivjeti i u njegovoj odsutnosti, bez njegove potpore i poticanja... ba kao to su djeca nastavljala ivjeti bez ikakvog daljnjeg ina volje njihovih roditelja.
Quinn je svakako bila dostojan nasljednik. Trebao bi odustati od pretvaranja da e se vratiti Dendariima i naprosto je promaknuti u admiralicu, toka. Ili e imenovanja od sada biti Harocheov posao? Miles je znao da bi II-lyan znao raditi s Quinnovom. No je li Haroche imao takav uvid i potrebnu matu? Zbog nelagode uzdahne.
Vrludanje ga je dovelo do niza soba na drugom katu s najljepim pogledom na vrt u stranjem dvoritu. Njegov impresivni djed tu je, kao u jazbini, proveo posljednje godine ivota. Poslije smrti starog grofa Milesovi otac i majka odluili su da se nee preseliti u njih, zadravajui umjesto toga svoje prostrane odaje na katu iznad. Sobe starog grofa preuredili su u gostinski apartman carske kategorije: spavaonica, privatna kupaonica, te primaa i radna soba. ak ni Ivan, taj ljubitelj udobnosti, nije imao petlje zauzeti ovaj elegantni prostor tijekom svog nedavnog bo-
ravka. Smjestio se u malenoj spavaonici u dnu hodnika na koji je izlazila i Milesova soba, iako je to moda bilo zato da moe bolje drati na oku svog problematinog roaka.
I dok se osvrtao po tihim sobama, Milesu je dolo nadahnue.
"Otmica?" promrmljao je sljedeeg jutra general Ha-roche, odmjeravajui Milesa preko Illanova radnog stola.
Miles se neutralno nasmijeio. "Teko, gospodine. Poziv Illvanu da uiva u gostoljubivosti kue Vorkosigan dok se oporavlja, u moje ime, i u ime mog oca. Ne sumnjam da bi se on sloio."
"Tim admirala Avaklija jo uvijek nije iskljuio mogunost da je ip sabotiran, premda sam ja sve skloniji misliti daje rije o prirodnom uzroku. Imajui to na umu, je li kua Vorkosigan doista dovoljno sigurna? U usporedbi sa Stoerom CarSiga?"
"Ako je IUvanov ip sabotiran, lako je mogue daje do toga dolo upravo u okruenju CarSiga; na koncu konca, tu je Illvan najee i bio. CarSig mu oito nije bio dovoljna zatita. A, ah... ako CarSig nije u stanju osigurati kuu Vorkosigan, to e bivem regentu biti novost. I, usudio bih se rei, skandal prvog reda."
Haroche iskesi zube. "Shvatio sam, gospodine revizore." Skrenuo je pogled na Ruibala, koji je sjedio kraj Milesa. "A koje je vae struno miljenje o predloenom preseljenju, doktore Ruibal? Dobra ideja, ili loa?"
"Mm... vie dobra, nego loa, rekao bih", odvratio je punani neurolog. "Illvan je fiziki spreman za normalno lake aktivnosti  to dakako ne ukljuuje povratak na posao. Poveamo li udaljenost izmeu njega i njegova ureda, moda emo u korijenu sprijeiti rasprave o tome."
Haroche je podigao obrve. Mogunost takvih neugodnosti oito mu dosada nije pala na pamet.
Doktor Ruibal je dodao: "Neka ode na bolovanje, odmori se i opusti, uz malo itanja ili neeg slinog... i neka vodi dnevnik u koji e biljeiti sve daljnje potekoe. A dnevnu kontrolu sigurno mogu obaviti i tamo kao i ovdje."
"Daljnje potekoe", zapazio je Miles Ruibalovu frazu. "A stoje s trenutnim potekoama? Kako mu ide?"
"Pa, fiziki je dobro, osim to je razumljivo iscrpljen. Motorni refleksi su normalni. Ali njegovo kratkotrajno pamenje je, da budem otvoren, za sada otilo k vragu. Njegovi rezultati u kognitivnim zadacima koji ukljuuju kratkotrajno pamenje  a takva je veina  znatno su ispod njegova standarda. Jasno, njegovi nekadanji standardi bili su iznimno visoki. Jo je prerano rei hoe li to biti trajno stanje ili e s njegov mozak s vremenom prilagoditi. Kao i da li e se pojaviti potreba za nekom vrstom lijenike intervencije. A kamoli, Boe mi pomozi, kakav e oblik ta intervencija imati. Ja bih mu preporuio nekoliko tjedana odmora i raznolikih aktivnosti, a onda emo vidjeti."
Sto e Ruibalu dati vremena da traga za rjeenjima. "Meni to zvui razumno", ree Miles.
Haroche je kimnuo glavom u znak slaganja. "Na vau odgovornost, barune Vorkosigan."
Nakon posjeta Avakliju u njegovu laboratoriju, Miles se otputio u CarSigovu bolnicu kako bi nagovorio Illvana da prihvati njegov poziv. Neoekivanog saveznika u svojoj samozvanoj misiji nagovaranja naao je u barunici Alys, koje je opet bila u posjeti Illvanu. Kao i obino, bila je besprijekorno dotjerana, danas u neemu tamnocrvenom i vorski enstvenom, to jest, skupom.
"Pa to je sjajna zamisao", rekla je ona, kad se Illvan stao nekati. "Vrlo primjereno i dolino od tebe, Miles. Cordelia bi bila vrlo zadovoljna."
"Doista tako mislite?" upitao je Illvan. "Da, doista."
"A apartman ak ima i prozore", istakao je Miles u svojoj elji da pomogne. "Gomile i gomile prozora. To mi je uvijek najvie nedostajalo kada bih ovdje zaglavio."
Illvan se osvrnuo po svojoj bolesnikoj sobi praznih zidova. "Prozori, je li? Iako to nije nuno prednost. Ti si nastradao kada je Evon Vorhalas ubacio plinsku granatu u spavau sobu tvojih roditelja. Sjeam se te noi..." Ruka mu se trznula; namrtio se. "Kao daje san."
Taj incident bio je stariji od trideset godina. "Zato su poslije svi prozori u kui Vorkosigan dobili zatitna polja", rekao je Miles. "To vie nije problem. Kua je trenutno vrlo tiha, ali zato imam novu kuharicu."
"Ivan je spominjao tvoju novu kuharicu", priznao je Illvan. "Nadugako i nairoko."
"Da", ubacila se i barunica Alys. Licem joj je preletio blago proraunat izraz  da nije moda alila za zauvijek nestalim danima kada su otmice konja, stoke i kmetova to su pripadali susjedima bile normalna stvar? "A i ljudima e biti daleko zgodnije  i udobnije  da vas posjeuju tamo, nego u ovom groznom, depresivnom mjestu, Simone."
"Hm", rekao je Illvan. Uputio joj je brz osmijeh, doimajui se zamiljeno. "To je istina. Pa, Milese... da. Hvala ti. Prihvaam tvoj poziv."
"Odlino", ree barunica Alys. "Treba li vam pomo? elite li da vas povezem automobilom?"
"Vani su moj auto i voza", odvrati Miles. "Mislim da . emo se snai."
"U tom sluaju, vidjet emo se tamo. Sigurna sam da se nisi sjetio svega to je potrebno. Mukarci se nikad ne sjete." Barunica Alys je odluno kimnula, ustala zamah-nuvi suknjama i pohitala van.
"to to ona kani nabaviti ega ve nema u kui Vorkosigan?" iuavao se zbunjeni Illvan.
"Cvijee?" pogaao je Miles. "Sobarice koje pleu?" Ovaj... sapun i runike? Imala je pravo, nije se svega sjetio.
"Jedva ekam da otkrijem."
"Pa, togod da poduzme, siguran sam da e to uiniti kako treba."
"Kada je ona u pitanju, na to moe raunati", sloio se Illvan. "Pouzdana ena." Za razliku od nekih mukaraca Illyanove generacije koje je Miles poznavao, on takvu izjavu nije smatrao paradoksalnom. Malo je oklijevao, i suenih oiju pogledao u Milesa. "Prisjeam se... daje bila ovdje. U nekim prilino neugodnim trenucima."
"I jest. Sa stilom."
"Kako drukije, kada je u pitanju barunica Alys?" II-lyan je pogledom preletio malenu sobu za pacijente, kao da je po prvi put u posljednjih nekoliko tjedana doista vidi. "Tvoja potovana teta je u pravu. Ovo mjesto jest oajno."
"Onda kidajmo odavde."
CarSigov Stoer su napustili samo s jednom putnom torbom i bez dizanja velike praine. Na koncu konca, II-lyan je bez suvine prtljage putovao due nego stoje Miles bio na ovom svijetu.
Martin ih je do kue Vorkosigan donio na krilima staromodno luksuznog oklopljenog cestovnog vozila. Stigavi do Illvanove nove gajbe, tamo su zatekli Alys kako ve is-
praa grupicu istaa. Apartman se sada mogao pohvaliti cvijeem, sapunom, runicima i svjeim plahtama. Ako Miles ikad ostvari prijetnju da e kuu Vorkosigan pretvoriti u hotel, znao je koga e unajmiti da mu vodi poslove. Martin je potroio punih pet minuta da Illvanovu oskudnu imovinu rasporedi na nova mjesta, a onda ga je Alys otpravila u kuhinju.
Illvanovu laganu srameljivost zbog sve te panje uklonio je povratak Martina koji je u sobu dokotrljao kolica za posluivanje pretrpana boanstvenim poslijepodnevnim lakim obrokom a la mama Kosti. Gozbu je posluio na stolu u primaoj sobi, iz koje se kroz zakrivljeni prozor pruao pogled na stranji vrt. Udio gospe Alys u posluzi bio je oit; konano su pronali i stavili u uporabu sve prikladne pladnjeve i pribor. A nakon aja s vrhnjem, malenih sendvia, punjenih jaja, mesnih okruglica u umaku od ljiva, slavne pikantne pite od breskvi, slatkog vina i nekakvih ukraenih, luaki dobrih stvarica od okolade guste poput plutonija, kojima Miles uope nije znao imena, svi su ve bili oputeni.
U prezasienoj i meditativnoj tiina koja je uslijedila nakon tamanjenja aja, Miles se naposljetku usudio postaviti pitanje.
"Onda, Simone. Kakav je to osjeaj? ega se sada moe sjetiti, od dogaaja u posljednjih nekoliko tjedna i, ovaj... prije?" to smo ti napravili?
Illvan, koji je ljekarei dopola utonuo u meku presvlaku svog naslonjaa, iskrivi lice. "Posljednjih nekoliko tjedna prisjeam se u fragmentima. A prije toga... i to mije u fragmentima." Opet je trznuo rukom. "To je osjeaj kao... kao da ovjek koji je uvijek imao savren vid najednom mora gledati kroz staklenu kacigu premazanu mau i blatom. Osim... stoje ne mogu skinuti. Ni slomiti. Ni disati u njoj."
"Ali," rekao je Miles, "doima se, ne znam, prisebnim. to nije nalik mojoj krio-amneziji, primjerice. Ja nisam znao tko sam... k vragu, nisam ak uspio prepoznati Quin-novu." Boe, kako mi Quinnova nedostaje.
"Ah da, tako je. Ti si proao kroz neto... jo gore." Illvan se sumorno nasmijei. "Sada to mogu bolje shvatiti."
"Ne znam je li bilo gore ili ne. Znam daje bilo prilino neugodno." Blago reeno.
"ini se da sam u stanju prepoznavati stvari", uzdahnuo je Illvan. "Samo ih se ne mogu prisjetiti kako treba. Nita mi ne dolazi, nieg nema." Ruka mu se ovaj put stisnula u aku; uspravio se u naslonjau.
Alys je smjesta reagirala na IUvanov porast napetosti. "Sva prolost nalikuje snu", rekla je, umirujui ga. "Ljudi veinom tako pamte stvari. Pomislite kako se sjeate stvari iz mladosti, prije no to vam je stari Ezar dao ugraditi ip. Ako se i ostalih stvari ponete prisjeati na taj nain, pa to je onda savreno normalno."
"Normalno za vas."
"Mm." Namrtila se i otpila talog svog aja, valjda nastojei prikriti kako na to nema odgovora.
"Pitam te iz praktinog razloga", nastavio je Miles. "Ne znam je li ti to itko objasnio, ali Gregor me imenovao za privremenog Carskog revizora sa zadatkom da nadgledam tvoj sluaj."
"Da, pitao sam se kako si to postigao."
"Trebali smo nekog iznad CarSiga, razumije, a takvih nema puno. Kad tim admirala Avaklija zavri s pregledom ipa, morat u predati pravo revizorsko izvjee Caru. Ako zakljue daje kvar izazvan prirodnim uzrokom, pa, to je onda kraj istrage. Ali ako to ne uine... pitao sam se moe li se dosjetiti iega, ijednog trenutka ili dogaaja koji je mogao zamaskirati neki oblik biosabotae."
Illvan je prvo rairio ruke, a potom ih polako prislonio uz sljepoonice da pokae svoju frustraciju. "Da jo uvijek imam ip... i konkretan vremenski period, mogao bih u umu odvrtjeti svaki budni trenutak. Vidjeti svaku pojedinost. Trebalo bi mi vremena, ali mogao bih to uiniti. Mogao bih gadove epati za guu, ma koliko da su bili suptilni... Ako ovo jest sabotaa, vrlo su uredno unitili dokaze protiv sebe." Ojaeno je otpuhnuo.
"Mm." Miles se zavalio u stolicu, razoaran, ali ne i iznenaen. Natoio si je pola alice aja i odluio da se nee posluiti posljednjom krikom pite od breskvi to se sama i naputena nakrivila na podloku posutom mrvicama. Ako nastavi dodijavati Illyanu, samo e ga ozbiljno uzrujati, nasluivao je Miles. Zasada je to bila slijepa ulica; dolo je vrijeme za promjenu teme. "Onda, teta Alys. Kako idu pripreme za Gregorove sveane zaruke?"
"Oh" dobacila mu je pogled pun zahvalnosti zbog lagvorta "dosta dobro, kad se sve uzme u obzir."
"Tko se brine za osiguranje?" upitao je Illyan. "Da li Haroche to pokuava obaviti sam?"
"Ne, imenovao je pukovnika baruna Vortalu Mlaeg."
"Oh. Dobar izbor." Illyan se opusti i pone se poigravati svojom praznom alicom.
"Da", sloila se Alys. "Vortala razumije to se pristoji. Slubena objava i sveanost bit e u Rezidenciji, naravno  pokuala sam Laisi pomoi da shvati svu zakuastost tradicionalnog barrayarskog odijevanja, iako razmatramo i mogunost da za zaruke upotrijebimo neto u komarr-skom stilu. Za samo vjenanje nosit e, naravno, bar-rayarsku haljinu..." Alys je zapoela poduu disertaciju o onome to je Miles u sebi nazivao socio-tehnikim aspektima njezina posla; tema je bila umirujua i vedra pa je i on i Illyan jo neko vrijeme nastavie poticati podpitanjima.
Nakon to je Martin raistio stol, Miles je predloio kartaku igru da prekrate vrijeme. Pravi razlog bila je, dakako, privatna provjera Illyanovih nervnih funkcija, i ta nijansa Illyanu nije promakla. No pristao je.
Zvjezdani tarot Prednost bila je srednje komplicirana igra koja je zahtijevala stanoviti nadzor nad time koje su karte bile u igri, koje su tek trebale ui u igru, kao i nad time koje su se karte nalazile u protivnikim rukama. Tek se onda sticala prednost nad drugim igraima. Miles nikada u ivotu nije vidio da je Illyana itko uspio pobjeivati na due od nekoliko rundi, osim ako je imao nevjerojatnu sreu kod dijeljenja. Nakon est partija, Miles i barunica Alys bili su izjednaeni, a Illyan se ispriao umorom. Miles je odmah popustio. Illyan je doista izgledao umorno, ispijena i zabrinuta lica, no Miles nije vjerovao da je to bio pravi razlog za njegovo odustajanje.
Ruibal nije pretjerivao. Illyanovo kratkorono pamenje i oko za pojedinosti praktiki vie nisu postojali. Dobro se drao u nevezanom razgovoru, gdje je jedna primjedba poticala drugu pa je sve teklo glatko, ali...
"Onda, to misli o Harocheovu izboru ovjeka koji e voditi osiguranje Gregorova vjenanja?" upitao gaje Miles nonalantno.
"Koga je imenovao?" upitao je Illyan. "Za koga bi se ti odluio?"
"Za pukovnika Vortalu, mislim. Poznaje scenu u prijestolnici bolje od ijednog mog ovjeka."
"Ah", rekao je Miles. Alys, koja je bila na odlasku, lecnula se kad je to ula. Illyan se naglo namrtio, suavajui oi, ali nije vie nita dodao. Pomalo je prkosno mahnuo Milesu da ostane sjediti i sa savrenom uglaenou otpratio barunicu Alys do njezina vozila.
Miles je ustao i protegnuo se, umorniji nego to je nakon dananjeg dana imao opravdanja. Ovo e biti udno.
Ubrzo se uspostavio novi, premda jo uvijek prilino miran, ritam u kuanstvu. Miles i Illvan su ustajali kada im je to odgovaralo, katkad ujutro kriajui putove u kuhinji dok su icali doruak, iako su se ee i slubenije sretali za rukovima i veerama mame Kosti. Miles je svakodnevno odlazio u CarVojnu, golemi bolniki kompleks Carske slube smjeten na drugoj strani rijenog kanjona koji je na dvoje dijelio Stari grad. Prvi dan se naekao po hodnicima, kao i svaki drugi veteran kojemu je trebalo lijeenje; zatim je onako usput spomenuo svoj novi status privremenog Carskog revizora, pa se to vie nije ponovilo. Hajde da i taj Gregorov lanac ipak neemu poslui.
Sljedee veeri, posjetio ga je Duv Galeni. Galeni se iznenadio otkrivi da u odajama starog grofa sada boravi Illyan; pokuao je izbjei veeru, ali Miles ga nije htio pustiti. Komarrski asnik se oito osjeao napeto i nelagodno veerajui sa slavnim bivim efom; valjda ga je priti-skala sva ta povijest iza Illyana, nagaao je Miles. Galeni se diplomatski pravio da ne primjeuje Illvanove este lapsuse u pamenju i pozornosti te je brzo preuzeo Milesovu tehniku proaravanja svojih reenica malim podsjetnicima koji su Ulyanu pomagali da prati nit, ili barem da odri iluziju kako mu to polazi za rukom.
Barunica Alys je esto svraala, kao to je i obeala, iako se s pribliavanjem carskih zaruka zahuktavao i njezin tempo; u svom uredu u Rezidenciji uposlila je ne jednog, nego dva nova tajnika. Navraao je i Ivan, obino ba u pravo vrijeme da iskami poziv na objed. Pet-est postarijih vojnikih prijatelja iz Illyanove generacije navratili su da ga pozdrave; i oni su brzo shvatili da se isplati pojaviti negdje u vrijeme za aj. Meu takve se ubrajao i Car-
Sigov ef za komarrske poslove, Guy Allegre, koji je sreom imao dovoljno mozga da ne uzrujava Illyana priama o poslu.
Straa koju je CarSig osiguravao u znak panje prema odsutnom carskom namjesniku na Sergyaru sada je narasla s jednog ovjeka u smjeni na malo ozbiljnijih troje, pa je desetnik Kosti ostao bez svojih privatnih rukova; no kako je po zavretku smjene redovito svraao u posjet kuhinji, Miles je pretpostavljao da mu nije prijetilo skapa-vanje od gladi. Izdaci kue Vorkosigan za ivene namirnice impresivno su narasli, iako su jo bili daleko od izdataka nekadanjeg grofova kuanstva.
Miles je svakodnevno nazivao admirala Avaklija da uje kako napreduje njegov tim. Avaklijeve primjedbe su bile znanstveniki oprezne, no Miles je ipak uspio dokuiti da su redovite rezultate postizali barem pri eliminaciji negativnih hipoteza. Nije insistirao da Avakli bude odreeniji u izjavama. U ovom sluaju, doista si nisu mogli dopustiti ishitrene pogreke, u kojem god se smjeru one kretale. teta je ve bila poinjena i tu ni Miles, ni Avakli niti bilo tko drugi nije vie nita mogao.
Medicinski pomak za kojim je Miles udio zbio estog dana, ali ne u Avaklijevu timu. Krioniar i neurolog Car-Vojne koji su zajedno radili na njegovu sluaju napokon su uspjeli izazvati napadaj u labosu.
Miles je k svijesti doao u ve i predobro poznatom spoju raznobojnih konfeta i tame, otkrivajui da jo uvijek lei na stolu za pregled. Glava mu je bijae zaglavljena u skeneru koji je zauzimao pola sobe, a iz tijela su mu na sve strane izlazile elektrode. Tri tehniara razmjetena oko njega moda su bili tu kako bi sprijeili njegov pad sa stola dok je bio u grevima, ali daleko je vjerojatnije bilo da su morali paziti na pravilnu podeenost monitora. Pu-
kovnik doktor Chenko, neurolog, te satnik doktor D'Gui-se, krioniar, skakutali su gore-dolje i hihotali od sree, jedan drugom glasno pokazujui fascinantne pojedinosti raznih oitavanja. inilo se da im je priredio najbolju predstavu sve od onog medvjeda koji se na biciklu dovezao na hassadarski sajam i nasmrt isprepadao sve konje. Miles ispusti otegnuti jecaj, bez oekivanih rezultata; monitori su oito bili daleko zanimljiviji od njega.
Lijenici nisu ni poeli razgovarati s njim, umjesto jedan s drugim, sve dok se nije ponovno odjenuo i doekao ih u uredu doktora Chenka. Ovaj put ih pouriti nije mogao ak ni njegov revizorski status. Chenko, energian i atletski graen mukarac srednjih godina koji se doimao poput hodajue reklame za lijeniku profesiju, pojavio se napokon, nosei u ruci itavu lepezu diskova s podacima; njegovo poetno raspoloenje sretnog uzbuenja spalo je u meuvremenu na razinu pukog samozadovoljstva. "Znamo to vam se dogaa, barune Vorkosigan", objavio je on, smjetajui se za komkonzolu. "Kao to smo i nagaali, mehanizam vaih napadaja posve je idiosinkratian. Ali sad ga imamo!"
"Predivno", rekao je Miles bezizraajnim tonom. "Koga imate?"
Ne obazirui se na njegov ton, Chenko je ubacio diskove u komkonzolu i pokrenuo holovidne modele i grafi- . kone kao ilustraciju svojih rijei. "ini se da se nakon krionskog oivljavanja u vaem mozgu poela stvarati neuobiajeno velika koliina ivanih prijenosnika. Oni se vremenom nakupljaju u ivanim mjehuriima, kao u rezervoarima, i ti rezervoari zbog toga bujaju do abnormalne veliine, to moete vidjeti, evo, ovdje. Tu je, pak, presjek kroz mjehuri normalne veliine. Vidite li razliku kada ih usporedite? Potom neto izazove neobino visoku razinu modane aktivnosti  stres, na primjer, ili nekakvo uzbuenje  i svi rezervoari se odjednom ponu praz-
niti. To vam odgovara ovom iljku na grafikonu. Vae se normalne ivane funkcije privremeno gase, a to pranjenje odgovorno je i za halucinatorne uinke koje ste spominjali. Nakon jedne do dvije minute, rezervoari sa ivanim prijenosnicima isprazne se do normalne razine  u stvari, nie od normalne, te zato slijedi tih nekoliko minuta u kojima ste bez svijesti. Nakon toga ponovno se uspostavlja ravnotea i vi dolazite k svijesti, ali se osjeate iscrpljeno. Tada cijeli ciklus kree ispoetka. Rije je o isto biokemijskom tipu epilepsije, a ne o fazno-elektri-nom, kao obino. Doista fascinantno i jedinstveno. Doktor D'Guise elio bi o tome pisati za Medicinski dnevnik Car-Vojne  naravno, vaa privatnost e biti zatiena."
Miles je u tiini probavio vijest o svom predstojeem mjestu u medicinskoj povijesti. "Onda", rekao je naposljetku. "Sto moete poduzeti?"
"Mm. Uzrok bolesti nije ogranien na jedno manje podruje, nego zahvaa velike dijelove vaeg mozga. Premda je moda srea to je koncentriran u eonim renjevima velikog mozga, a ne u modanom deblu, jer bi vas u tom sluaju napad mogao ubiti na licu mjesta. Barem na prvi pogled, nema prikladnog operativnog zahvata."
Nitko mi nee sjeckati mozak, juhu-hu. "To mije drago uti. A koji pristupi jesu prikladni1?"
"Ah." Doktor Chenko je zastao. To jest, ostao je bez teksta. "Ah. Hm", dodao je nakon nekog vremena.
Miles je ekao, obuzdavajui svoje krhko strpljenje. Medicinska kreativnost doktora Chenka zasigurno ne bi bila oplemenjena da se na njega preko komkonzole baci Carski revizor i pone ga daviti. Osim toga, nije bio siguran vrijedi li revizorov zakonski imunitet i za sluajeve fizikog napada na privatne osobe.
"Jedan od terapijskih pristupa defektima koji izazivaju fazno-elektrine epileptike napade," rekao je doktor
Chenko nakon nekog vremena, "temelji se na ugradnji destabilizacijskog ipa u mozak bolesnika. Kada zapone napadaj, bioip to biljei i stvara elektrine impulse za protuudar, ime se dokida samoodravanje tetnih modanih valova pozitivnom povratnom spregom. Bioip na neki nain potiskuje napad izazivanjem pranjenja suprotnog smjera. Nije to lijek u pravom smislu te rijei, ali barem ublaava najtee simptome."
"Nisam... ba siguran da imam povjerenja u bioipo-ve", napomenuo je Miles. "Posebno nervne."
"Oh, to vam je prilino pouzdana i zrela tehnologija", uvjeravao gaje doktor Chenko. "Samo to ne mislim daje prikladna za va sluaj."
Lijek postoji, ali vi ga ne smijete dobiti. Ba dobro. "A to jest?"
"Doktor D'Guise i ja jo emo se morati savjetovati oko toga. Sada kada konano imamo nekakve pristojne podatke za rad, vjerujem da emo moi razviti nekoliko moguih pristupa. A kako je va sluaj jedinstven, oni e po prirodi stvari biti eksperimentalni. Moda emo morati iskuati nekoliko ideja prije negoli naiemo na onu pravu."
To je valjda imalo smisla. "Onda... jesu li u pitanju dani? Tjedni? Mjeseci?" Godine?
"Ne, ne mjeseci. Ako e vas to utjeiti, nakon ovog napadaja u laboratoriju, mislim da e proi izvjesno vrijeme prije nego to opet budete kemijski spremni za novi napadaj. Sto mi zapravo daje ideju..." Lice doktora Chenka je dobilo rastresen izgled; prvo je u svoju komkonzolu ukucao nekoliko napomena, onda je zastao i nakon toga poeo odlunije tipkati. Projekcije podataka presavijale su se i poskakivale poput vodoskoka. Miles ga je neko vrijeme promatrao, a onda je ustao i na prstima se iskrao iz ureda.
"Nazvat u vas sutra, gospodine", uurbano je za njim doviknuo doktor Chenko dok su se vrata itei zatvarala.
Kad je uao u crno-bijelo poploano predvorje kue Vorkosigan, Miles je ugledao Illvana kako sjedi na tapeciranoj klupici u podnoju zavojitog stepenita. Bio je svjee istuiran, obrijan, poeljan i odjeven u najsveaniju zelenu odoru ukraenu svim znakovima slube i prikladnim odlikovanjima. Miles je propatio itav jedan jezivi trenutak mislei 1) da se Illvan sasvim smeo i pomislio da mora na sastanak s Carem, ili 2) da se Miles sasvim smeo te je Illvan doista morao na sastanak s Carem.
"to ima novo, Simone?" upita on, toboe nonalantno.
"Ah, tu si, Milese. Gdje si ono rekao da si iao? Aha, CarVojna, tako je. Oprosti. Da. Gospa Alys me pozvala da je pratim na koncert koji veeras eli posjetiti."
"Koncert? Nisam znao da te zanimaju koncerti. Gdje?"
"U Dvorani Orkestra Vorbarr Sultane. Ne znam zanimaju li me koncerti ili ne. Bezbroj sam puta osiguravao tu zgradu kad bi Gregor dolazio, ali nikad nisam imao priliku sjesti i sam pogledati i posluati predstavu. Moda veeras otkrijem zato svi ti lijepi ljudi poput tvoje tete tamo uope idu."
"Valjda zato da jedni drugima budu lijepi", rekao je Miles. "Premda to vjerojatno nije jedini razlog zato su karte rasprodane za dvije godine unaprijed. Orkestar Vorbarr Sultane navodno i jest najbolji na Barravaru."
Koncert, ma tko bi to rekao. Illvanovo prvo pojavljivanje u javnosti od njegova sloma nedvojbeno e imati zanimljiv uinak na traeve u prijestolnici. Izgledao je jednako elegantno kao i uvijek kada bi se potrudio dotjerati i odglumiti carskog asnika; oiljak od operacije gotovo je potpuno zacijelio, a zahvaljujui tome stoje poeljao svoju
tanunu kosu preko golog dijela tjemena, jedva je bio vidljiv, osim onima koji su znali gdje treba gledati. ak se ni pomalo maglovita nesigurnost njegova pogleda nije osjetno razlikovala od zaokupljenog izraza koji je imao kada bi provjeravao neki podatak na ipu. Ali to ako se stvarno radilo o sabotai, o nekakvom napadu... hoe li taj netko pokuati ponovno? Miles je mogao zamisliti deprimiranog Illvana kako izaziva smrt, ali stvarno ne bi bilo u redu da sa sobom uzme i Milesovu jedinu tetu.
"Onda... to si ti poduzeo u vezi sigurnosti, Simone?"
"Pa, Milese... veeras je to CarSigov problem. Neka im ga." Oko Illvanovih usnica zaigrao je udnovat osmijeh. "Ah. Evo je."
Ispred natkrivenog trijema koji je titio prilaz ulaznim vratima, predui se zaustavilo cestovno vozilo barunice Alys: zatim se zauo zvuk podizanja svoda, vozaev hod i potom brzi koraci barunice Alys. Miles otvori vrata svojoj nasmijeenoj teti. Veeras je bila u opravi be boje diskretno svjetlucave tkanine i izgledala je vrlo vorski.
"Zdravo, Miles, duo." U prolazu gaje potapala po ramenu; bolje i to nego propisni tetasti poljubac u obraz, mislio je Miles. Barem ga nije potapala po glavi. "Simone."
Illvan je ustao i naklonio se nad njezinom rukom. "Moja gospo."
Pa... barunica Alys ga vjerojatno nee pustiti da negdje odluta i izgubi se. Miles je stao u stranu dok je ona klizila van sa svojim plijenom, koji je pak djelovao kao da mu takav status savreno odgovara. Uostalom, Illyan je tu bio gost, a ne u kunom pritvoru, zaboga. "Ovaj... uvajte se", poviknuo je za njima.
Illyan mu je bezbrino mahnuo, a onda je zastao. "ekaj. Neto sam... zaboravio."
Alys je ekala. "Da, Simone?"
"Poruku za tebe, Miles. Bila je vana." Desnom je rukom protrljao sljepoonicu. "Stavio sam disk s porukom na tvoju komkonzolu. to je ono bilo? Aha. Od tvoje tovane majke. Ba kree s Komarra, a ovamo e stii za pet dana."
Miles je uspio sprijeiti da mu uzvik o, sranje pobjegne s usana. "Oh? A otac nije s njom?"
"Mislim da nije."
"Ne, nije", ubacila se Alys. "I ja sam danas primila poruku od Cordelije  valjda ih je sve poslala odjednom. Raduje me to u imati njezinu pomo kod zaruka  dobro, ne ba pomo, zna kako tvoja majka postane indolentna kad se nae oi u oi s malim drutvenim izazovima tog tipa. No svakako u imati njezinu moralnu potporu. A tako se dugo nismo vidjele da emo imati mnotvo tema za pretresanje."
Illvanove su se usnice trznule. "Ne izgleda kao da si van sebe od sree, Miles."
"Ma, radujem seja to u je vidjeti. Ali zna da mi ona uvijek pokuava izmjeriti emocionalnu temperaturu, na svoj betanski nain. Kad sam pomislim na svu tu materinsku brigu koja srlja prema meni doe mi da se dam petama vjetra."
"Mm", rekao je Illyan, mudro suosjeajui s njim.
"Ne budi djetinjast, Miles", odrjeito ree teta Alys. Njezin voza pokerakog lica podigao je svod vozila, a II-lyan joj je pomogao da sebe i svoju haljinu uredno smjesti unutra. Nakon svih tih godina koje je proveo paljivo promatrajui vorsku klasu, svakako je znao kako se treba kretati, morao mu je priznati Miles.
I potom odoe, preputajui Milesa jo jednoj veeri provedenoj u lutanju kuom Vorkosigan i razgovorima sa samim sobom. Dakle, zato on ne izvodi gospe na koncer-
te? to gaje to zaustavljalo? Pa, tu je naravno bio problem njegovih napadaja. Zatim i nerijeen Illvanov sluaj. No inilo se da e i jedno i drugo uskoro biti gotovo, a to onda? Dragi Boe, samo da vie ne bude izlazaka u etvero s Ivanom. Miles je zadrhtao, prisjetivi se nekih katastrofa koje su ve ule u povijest. Trebalo mu je neto novo. Zasad je jo uvijek lebdio u limbu, kao zatoenik svojih starih navika. K vragu, bio je premlad za penziju. Kad bi barem Quinnova bila ovdje...
Nadao se da e teta Alys veeras biti na oprezu. Jednog popodneva, Illvan i on su se, uz diskretnu pratnju desetnika Kostija, otputili u etnju, a Illvan je dva bloka od kue Vorkosigan ve bio posve izgubljen. Bio bi manje nervozan da su Illvan i barunica Alys ostali u kui i odigrali partiju karata, u ime blage kognitivne terapije kakvu je doktor Ruibal odobravao.
Illvan i Alys su se vratili tek u dva sata poslije ponoi, nakon to je koncert ve odavno zavrio. Miles je svog gosta na vratima doekao u prilino angrizavom raspoloenju.
Illvan je djelovao pomalo iznenaeno. "Zdravo, Miles. Jo si budan?" Illyan je izgledao u redu, moda malo raskutrano te osjetno obavijen mirisima finog vina i parfema.
"A gdje si ti bio cijelo ovo vrijeme?" "Koje cijelo vrijeme?" "Otkako je koncert zavrio."
"O, vozili smo se unaokolo. Otili na kasnu veeru. Razgovarali. Zna ve."
"Razgovarali ste?"
"Dobro, gospa Alys je razgovarala. Ja sam sluao. Otkrio sam da me to oputa."
"Jeste li kartali?"
"Ne veeras. Idi u krevet, Miles. To i ja namjeravam." Zijevajui, Illvan se poeo uspinjati stepenicama prema svom apartmanu.
"Pa, kako ti se sviaju koncerti?" dovikne mu Miles.
Do njega je doplovio Illyanov glas: "Jako mi se sviaju!"
K vragu, svi smo poluludi zbog tog ipa. Zato ti nisi ? Ne, nije bilo poteno kriviti Illyana to se odbijao prepustiti propadanju. Moda je CarSigov ef zakljuio da je kvar bio prirodan i odluio s tim izai na kraj. A moda je naprosto svog lovca vrebao na strpljiviji i suptilniji nain od Milesa. To svakako ne bi bila novost.
Uostalom, zato Illyan ne bi smio doivjeti normalan veernji izlazak? On barem nije na javnim mjestima dobivao greve. Miles je zareao i zaputio se u krevet, ali san mu nije dolazio; ekanje na Chenkov poziv iz CarVojne biti e iscrpljujue.
Doktor Chenko se usredotoio na kameru svoje kom-konzole i progovorio.
"Evo to smo dosada uspjeli smisliti, barune Vorkosigan. Iskljuili smo mogunost isto medicinskog tretmana, neega poput primjerice lijekova koji bi usporili stvaranje ivanih prijenosnika. Da se radi o samo jednom ili tek nekoliko kemijskih spojeva, to bi moda bilo mogue, ali kod vas se prekomjerno stvaraju deseci, stotine  moda ak i svi spojevi. Ne moemo ih sve potisnuti, a ak i da moemo, to ne bi eliminiralo napade, premda bi ih dodue prorijedilo. K tome, nakon poblieg upoznavanja s podacima, ne mislim da je poremeaj toliko povezan sa prekomjernim stvaranjem ivanih prijenosnika, koliko sa molekularnim mehanizmom pranjenja njihovih rezervoara.
"Jedan drukiji pristup vie obeava. Vjerujemo da bismo mogli proizvesti minijaturnu verziju ivanog sti-mulatora kojim smo neki dan izazvali napadaj u laboratoriju. Jedan takav niz bismo vam mogli trajno usaditi ispod lubanje, zajedno sa senzorima za kontrolu povratnom spregom koji bi upozoravali kada rezervoari ivanih prijenosnika narastu do opasne razine. Takav stimulator mogli biste koristiti da sami izazovete napadaj u odreeno vrijeme i na odreenom mjestu. Tako biste mogli osobno neutralizirati problem, da se tako izrazim. Osim toga, isplanirani napadaji trebali bi biti i blai i krai."
"Da li bih mogao voziti? Letjeti?" Zapovijedati?
"Mm... pod uvjetom da redovito nadzirete i odravate razinu prijenosnika, ne vidim zato ne? Ako ovaj pristup uope upali."
Nakon kratke unutranje borbe  protiv koga to  Miles je izlanuo: "Zbog tih napadaja dobio sam lijeniki otpust. Bih li mogao biti vraen u slubu? Na dunost?"
"Da, zapravo ne razumijem... trebali su vas poslati u CarVojnu prije otpusta. Hm. Da. Da ste jo uvijek aktivni porunik, mogli biste predati molbu  ili potegnuti veze koje su vam na raspolaganju  i srediti si neki uredski posao. Budui da ste ve dobili otpust, trebali biste... svakako malo vie veza." Chenko se nasmijeio, razborito procjenjujui da inventar veza baruna Vorkosigana nije bio za podcjenjivanje.
"Uredski posao. Ne brodska dunost ili terenske operacije?"
"Terenske operacije? Mislio sam da ste bili CarSigov operativac za galaktike poslove."
"Ah... recimo to ovako. Nisam u krio-komori zavrio zbog nesree na obuci." Iako je iskustvo bilo pouno.
"Hm. No, to nije u mojoj nadlenosti. CarSig je zakon za sebe; vau zdravstvenu sposobnost ionako bi morali utvrditi CarSigovi lijenici. to se tie drugih grana Slube, trebale bi vam nevjerojatne olakavajue okolnosti pa da si moete namjestiti ita osim uredskog posla."
Ve bih ja nekako doao do njih. No uredski posao doista nije dovodio u iskuenje, niti je bio prijetnja postojanju baruna Vorkosigana. Da provede ostatak karijere zaduen za pranje rublja, ili jo gore, kao asnik za prognozu vremena u nekoj provincijskoj bazi, beznadno iekujui promaknue  ne, budi razuman. Nedvojbeno bi zavrio u nekom udobnom malom uredu duboko u utrobi CarSi-ga, analizirajui podatke koje su prikupili drugi agenti za galaktike poslove, redovno dobivajui poviice  ali poteen takvih stresova kao to bi bilo promaknue u efa odjela ili efa CarSiga. Svake bi se noi vraao u svoj krevet u kui Vorkosigan, kao to se Ivan uredno vraao u svoj stani. U prazan krevet? Moda ak ni to.
Da bar nije krivotvorio to triput prokleto izvjee.
Miles je uzdahnuo. "Na alost, sve su to samo hipoteze. A to se tie isplaniranih napadaja... to nije pravi lijek, zar ne?"
"Nije. Ali kontrolirat e vae simptome, dok ekate na nekoga tko je bistriji od mene."
"Recimo da nikad ne doekam nekoga bistrijeg od vas. Hou li te proklete stvari imati u glavi do kraja ivota?"
Chenko je slegnuo ramenima. "Iskreno, nemam pojma. U mom strunom iskustvu, vae je stanje neto jedinstveno."
Miles je neko vrijeme sjedio u tiini. "Dobro", rekao je naposljetku. "Pokuajmo. Da vidimo to e se dogoditi." Kratko se osmjehnuo upotrijebivi Gregorovu potapali-cu, kao privatni tos.
"Odlino, gospodine." Chenko je unio niz biljeaka. "Morat emo vas opet pregledati za, mm, tjedan dana." Zastao je i podigao pogled. "Ispriavam se zbog znatielje, gospodaru... ali zato bi, zaboga, Carski revizor elio povratak u slubu kao obian CarSigov porunik?"
CarSigou satnik. Htio sam da me vrate kao CarSigova satnika. "Bojim se da sam ja samo privremeni Carski revizor. Moj mandat zavrava kad zakljuim svoj sluaj."
"Ovaj, a... to jest va sluaj?"
"Vrlo delikatan."
"O, dakako. Oprostite."
Zatvarajui komkonzolu, Miles je razmiljao o Chen-kovu jako dobrom pitanju. Na koje nije imao jako dobar odgovor.
DVADESETO POGLAVLJE
Dani su prolazili bez incidenata, a Miles se, premda nevoljko, i sam sve vie bliio Harocheovu rastuem uvjerenju da je kvar ipa imao prirodni uzrok. CarSigov privremeni ef u svakom je sluaju bio znatno manje napet nego prije. A zato bi uostalom i bio nervozan, kada kratko razdoblje zbrke u CarSigu nisu popratili nikakvi novi napadi? Sama predaja vlasti protekla je glatko. Ako je namjera navodne urote bila minirati ustrojstvo Car Siga, a ne Illvanovu linost, neuspjeh je bio potpun.
Tri dana prije dolaska grofice Vorkosigan u prijestolnicu, Miles je izgubio hrabrost i odluio mugnuti u Vorkosigan Surleau. Nije oekivao da e je moi izbjei tijekom njezina posjeta kui, niti je to zapravo elio. Samo jo nije bio spreman suoiti se s njom. Moda e mu nekoliko dana u seoskom miru pomoi da skupi hrabrost. Osim toga... Illvan bi tamo bio sigurniji. U tom slabo naseljenom podruju gdje su stranci odmah upadali u oi, i nevolju je bilo lake uoiti.
Jedina Milesova dvojba oko bijega na ladanje ticala se njegove sposobnosti da na polazak nagovori i kuharicu. Tu se Martin pokazao savrenim mamcem za vabljenje mame Kosti iz poznatog joj grada u sumnjivu provinciju. Miles je poeo ozbiljno razmatrati mogunost da poviicu
ne da kuharici, ve njezinu sinu, ime bi ih oboje motivirao za dui ostanak u njegovu domainstvu. Ali moda mu uskoro voza nee niti trebati.
Illvan je pristao na predloeni izlet, premda se nije moglo rei da je bio van sebe od oduevljenja.
"Ovo je vjerojatno zadnji tjedan doista lijepog jesenskog vremena u tim krajevima", naglasio je Miles; prijestolnicu je ba pogodio niz sve hladnijih i kiovitijih dana, a u zraku se osjeao neugodan miris ranog snijega.
"Bit e... zanimljivo opet vidjeti taj kraj", priznao je Illvan. "Da vidim je li onakav kakvim sam ga zapamtio."
To je Illvan opet diskretno testirao samog sebe; nije o tome mnogo govorio, moda zato to su rezultati mnogih njegovih malih testova bili tako obeshrabrujui. Ili moda zato to je rezultate prebrzo zaboravljao.
Jutro je proteklo u vrlo blagom naletu aktivnosti  i Miles i Illvan putovali su bez suvine prtljage, to zbog obuke, to zbog navike  pa su poslijepodne ve oputeno ispijali aj na dugoj prednjoj verandi kue kraj jezera. Bilo je nemogue ostati napet u poslijepodnevnoj toplini, dok su sjedili u sjeni a pogled im je preko zelene tratine sezao do svjetlucavog pojasa vode smjetenog meu breuljcima. Jesensko drvee bilo je gotovo potpuno lieno svog ivopisnog lia, ali vidik kroz njihove grane bio je tim bolji. A zahtjevi probave otklanjali su u promatrau i zadnje tragove ambicije. Ako se ovo nastavi, mislio je Miles, morat e zapoeti s programom vjebi, ili e poeti nalikovati svom klonu Marku, to bi pokvarilo itavu svrhu Markova debljanja. Od sada e mu biti zadatak da to je mogue dulje odloi susret Marka i mame Kosti.
Tijekom jednog od zatija pred dolazak nove runde delirija, Illvan je bacio pogled prema tratini. "Han. Tu bi negdje trebalo biti mjesto gdje je umro satnik Negri, zar ne? Uvodni hitac u Vordarianovu pretendentstvu."
"Tako su mi rekli", odvratio je Miles. "Jesi li ti tada bio ovdje? Jesi li to vidio?"
"Ne, ne. Bio sam u prijestolnici, zateen napadom Vor-darianovih snaga, ba kao i skoro svi drugi." Illvan je zamiljeno uzdahnuo. "Barem tako nagaam. Jedini prizor koji mogu dozvati u sjeanje je jedan moj podreeni koji dotrava s prvim vijestima  ne mogu mu se sjetiti imena  i kako negdje odlazim u cestovnom vozilu. I grozan strah. Toga se sjeam, ivo, kako mije bilo u elucu. udno. Zato se toga sjeam, a ne... vanih injenica?"
"Valjda zato", rekao je Miles, "to si se njih uvijek morao sjeati. Je li tvoj ip biljeio osjeaje?"
"Ne ba. Iako sam u procesu prisjeanja mogao rekonstruirati i njih."
"Metodom dedukcije. Nisi osjeao."
"Tako nekako."
"To je bilo udno iskustvo."
"Navikao sam se." Illvan se ironino nasmijeio, zure-i preko suncem obasjane trave. "Praktiki moj prvi zadatak nakon to me tvoj otac promaknuo u efa CarSiga bio je istraga umorstva mog prethodnika. Kad bolje razmislim, moe se rei daje to bio i Negrijev prvi posao. Njemu je nedvojbeno bilo lake, budui je on pomogao organizirati umorstvo svog prethodnika, ali ipak. Sve to se na Barravaru napravi dvaput postaje tradicija. Mislim da sam dobro proao. Nikad nisam mislio da u s tog poloaja sii iv, iako mije umirovljenje tvog oca prole godine dalo razloga za nadu."
"Jesi li tada... poeo razmiljati o tome da me odredi za svog nasljednika?"
"O, to sam odluio davno prije toga. Bolje reeno, Gre-gor i ja."
Miles nije bio siguran da o tome eli razmiljati. "Onda... sad kad si imao tjedan dana za razmiljanje, misli li daje kvar ipa bio prirodan?"
Illvan je slegnuo ramenima. "Nita nije zauvijek. Ljudi, ureaji... Pa, admiral Avakli e nam javiti u dogledno vrijeme. Ba me zanima to gospa Alys danas radi?"
"Vri zahvate nad popisima gostiju, bira papir za pozivnice i tjera svoje nove tajnike da vjebaju kaligrafiju, barem je tako rekla." Gospa Alys im je to rekla obojici, juer.
"Ah", odvrati Illyan.
Stigli su kolai te nastupi privremena tiina, prekidana samo zvukom vakanja i zadovoljnim mumljanjem. "Onda", rekao je naposljetku Illyan. "to dva umirovljena asnika i gospodina rade kad su na ladanju?"
"togod hoe. Spavaju dokasna?"
"To radimo cijeli tjedan."
"Da li te imalo zanima jahanje?"
"Pa i ne. Tvoj djed general je insistirao da me poduava, kad god bih doao ovamo. Mogu preivjeti na konju, ali ne sjeam se da mi je to predstavljalo ba orgazmiki uitak. Vie je vuklo na mazohizam."
"Ah. Onda imamo planinarenje. I plivanje, iako to u mom sluaju ne bi ba bilo jako pametno... moda bih mogao nositi prsluk za spaavanje."
"Nije li voda ve pomalo hladna?" "Ne tako jako kao u proljee."
"Hvala, ne bih. Sve mi to zvui mrvicu previe sport-sko-mladenaki."
"O, ovo je bilo krasno mjesto za klince." Miles je raz-mijjao. "Tu je i pecanje, valjda. Time se nikad nisam previe bavio. Narednik Bothari nije mario za ienje ribe."
"To mi zvui dovoljno smireno."
"Tradicija nalae da se ponese lokalno pivo iz sela  jedna ga ena pravi kod kue, fantastina stvar  a boce se objese s vanjske strane broda, da se hlade u vodi. Ako se pivo previe ugrije, to znai daje prevrue za pecanje."
"Kad se to dogodi?"
"Nikad, koliko sam ja uspio primijetiti."
"U tom sluaju, svakako potujmo tradiciju", vano je rekao Illyan.
Trebalo im je pola dana da motorni amac izvuku iz skladita, pa su na jezeru zavrili tek u magliastoj toplini sljedeeg poslijepodneva, umjesto u maglovitoj hladnoi ranog jutra. To je Milesu savreno odgovaralo. Temeljna pravila pecanja nije zaboravio, a poboljanja tehnike nikad ga nisu zanimala. Potreba zarivanja udice u neko nesretno ivo bie koje e se pritom izvijati od boli bila je ukinuta zahvaljujui tehnologiji, tonije, izumom malih proteinskih kocaka koje su, tako je barem tvrdio omot, zajameno privlaile ribe u krdima, jatima ili emu ve.
Pivo su spremili u mreastu vreicu koju su prebacili preko ruba amca, a zatim su podigli platneni krov amca i ugodno se smjestili da uivaju u miru i pogledu. Deurni CarSigov straar, jedan od trojice koje je CarSig poslao da prate Illyana, morao je ostati na obali, pokraj male hidro-letjelice s pontonskim amcem. Daleko od srca, ali ne i od oka.
Njihove dvije udice gotovo su istovremeno poletjele preko boka broda, a mamac i olovo za udicu nestali su u vodi, nesmetano klizei prema dnu. Na ovolikoj razdaljini od obale, zeleni pogled na kamenito dno bio je zamijenjen dubinom crne sjene. Miles i Illyan se zavalie u tapecirane sjedalice i otvorie prve boce piva. Napitak taman gotovo poput vode jezera bijae ukusan i nedvojbeno prepun vitamina. Klizio je Milesu niz grlo iskrei se na nepcu gor-
kasto-ugodnim okusom, a bogata aroma drakala mu je nosnice.
"Ovo bi vie nalikovalo zasjedi," zamijetio je nakon nekog vremena Illvan, "da su ribe naoruane i da mogu uzvratiti paljbu. Da ribe pecaju ljude, kojim bi se mamcem posluile?"
Miles zamisli flaks baen na obalu, a na udici pikantnu pitu od breskvi. "Hajdemo ljudariti? Ne znam. Kakvim si se ti mamcima sluio?"
"Ah, ljudskim motivima. Novac, mo, osveta, seks... premda je to rijetko bilo tako jednostavno. Najaaviji sluaj kojeg se sjeam... dragi Boe, zato se toga sjeam, a ne mogu... no, nema veze. U svakom sluaju, ondanji premijer Vortala bio je u velikim pregovorima s Polijancima oko sporazuma o pristupu crvotoinama i pokuavao je sve to je mogao da im zasladi dogovor. Polijanski veleposlanik dao je Vortali do znanja daje potajno najvie od svega oduvijek elio slona. Do dana dananjeg na znam je li zbilja elio slona, ili je to bila najapsurdnija i najnemogucija stvar koje se u tom trenutku mogao dosjetiti. No, tako je nama stigla zapovijed... Zapravo, to je bilo u nadlenosti efa Odjela za galaktike poslove, ali sam ja osobno dao zadatak svom agentu iz CarSiga, samo da mu vidim lice. Jo mije pred oima njegov staklasti pogled dok me hripavim glasom pitao: 'A... kako velik mora biti taj slon, gospodine?' Nema u mom poslu puno takvih trenutaka, pa su mi zato svi dragocjeni. To je bilo prije tvog vremena, inae bi mi ti prvi pao na pamet."
"O, hvala ti. Onda... je li tvoj agent naao slona?"
"Taj je bio CarSigovac do daske; naravno da jest. Jednog malog. Bio sam u osiguranju koje je pratilo Vortalu na dan kad gaje predao polijanskom veleposlanstvu. Onim svojim sladunjavim, mrtvo-hladnim glasom mu je rekao: 'Dar mog carskog gospodara, Gregora Vorbarre...' Grego-
ru je to vrijeme bilo desetak godina, i daje znao, vjerojatno bi poelio zvjerku zadrati za sebe. Tvoj otac je bio pametan, pa mu nikad nije rekao da je poklanjao slonove u njegovo ime."
"A je li Vortala dobio svoj sporazum?"
"Naravno. Mislim da je veleposlanik doista elio slona. im gaje prolo prvotno zaprepatenje, bilo je oito da je oaran. Jo su ga oko godinu dana drali u stranjem dijelu zemljita veleposlanstva, a veleposlanik ga je sam kupao i timario. Kad se vratio kui, poveo je i njega. To mi je stvarno proirilo vidike. Novac, mo, seks... i slonovi."
Miles je frknuo. Zamislio se nad vlastitom motivacijom, koja ga je pokretala tako estoko, tako dugo, otjeravi ga tako daleko. Do smrti i onkraj smrti. Pretpostavljao je da ga novac nikada nije uzbuivao, jer nikad nije osjetio njegov nedostatak, osim kad su u pitanju bile astronomske svote potrebne za popravak bojnih krstarica; Mark je, s druge strane, na svoj tihi nain bio totalno pohlepan. Mo? Miles nije patio za carstvom, niti iim slinim. Ali peklo gaje kao vatra kad je netko drugi imao mo nad njim. Nije to bila udnja za moi; nego strah. Strah od ega? Strah da e postati rtvom tue nesposobnosti? Strah da e ga unititi kao mutanta, ako ne bude bez prestanka dokazivao svoju superiornost? Ispod povrine moglo se nai i malo toga. Dobro... dosta toga, ako ve mora biti iskren. Njegov ga je vlastiti djed pokuao ubiti jer je bio deformiran, tako su mu rekli; a tijekom njegova djetinjstva zbilo se jo nekoliko runih malih incidenata, koje je obino, iako ne uvijek, uspijevala osujetiti pravovremena intervencija narednika Botharija. No to se teko moglo nazvati skrivenom motivacijom, onom nesvjesnom vrstom koja je ovjeka dovodila u gadnu nevolju, a da nije znao zato.
Progutao je jo jedan hladan i aromatian gutljaj piva. Identitet. To je moj slon. Ta mu je misao dola s potpunom sigurnou, ovaj put bez upitnika na kraju. Ne ba slava, iako je priznavanje njegovih dostignua predstavljalo dosta vaan cement tog identiteta. No bio si one to si radio. A ja am uvijek radio vie, o da. Kad bi se glad za identitetom mogla izraziti u terminima recimo, gladi za hranom, bio bi gori izjelica od Marka u njegovim najluim snovima. Je li to iracionalno, tako snano udjeti za bivanjem, toliko da to boli? I koliko je onda uope bilo dovoljno?
Illvan je takoer potegnuo jo jedan gutljaj domaeg piva, mrdajui tapom za pecanje, izraenim od iznimno vrstih ugljinih vlakana, koji je, kao i Milesov, doao iz zaliha u spremitu za amce. "Ti si siguran da ovdje ima riba?"
"O, da. Ve stoljeima. Kad lei na molu moe promatrati one malene kako se motaju oko kamenja, a moe i plivati s njima. Jezero je prvi put bilo teraformirano davno prije kraja Vremena izolacije, na sirovi, starinski nain, tako to su prvo u jezero nabacali sve vrste organskog otpada kojeg su se mogli doepati, a zatim i ukradene klenove i korov, sve u nadi da e se iz toga razviti ekosistem pogodan za zemaljske oblike ivota. Oko toga su u vrijeme prvih grofova bijesnjele velike svae, jer su lokalni farmeri htjeli to sranje baeno u jezero upotrijebiti na svojim poljima. Sve od vremena mog djeda grofa, u Grofovskom uredu u Hassadaru radi niz tipova kojima je zadatak znanstveno teraformirati i brinuti za opskrbljenost voda u okrugu, tako da voda bude sigurna za pie, a da ribe ipak budu genetski poboljane. Jezerske pastrve, grgei, slatkovodni losos... ima tu dolje nekih stvarno dobrih stvari."
Illvan se nagnuo preko ruba amca i pomalo sumnjiavo se zagledao u bistru vodu. "Ma nemoj." Namotao je flaks da pregleda udicu. Mamca vie nije bilo.
"Jesam li ja stavio mamac na ovo?" "Jesi. Vidio sam te. Sigurno je sam otpao."
"Ribe lakoprstii." No Illvan se odupro iskuenju da na taj tos nadovee daljnje duhovitosti o mutirajuim ribama. Ovaj put je mamac na udicu postavio vre i opet je bacio u vodu. Otvorili su svaki po jo jedno pivo. Miles se ustoboio na rubu amca i neko vrijeme hladio gola stopala u vodi.
"Ovo je jako neuinkovito", zamijetio je Illvan, nakon to je platneni krov prilagodio kretanju sunca.
"I ja sam o tome razmiljao. Mislim daje to namjerno. Mislim da su ljudi i izmislili pecanje kako bi stvorili dojam da neto rade, dok u stvari ne rade nita. Da izbjegnu kuanske zadatke svojih ena."
"itav tjedan nisam nita radio." Illvan je oklijevao. "Nemam dojam da mi to pomae."
"Kako ne. Popravio si se u Prednosti. Pratio sam tvoje rezultate."
"Mislio sam da ste mi ti i gospa Alys zadnji put namjerno dopustili da pobijedim."
"Jok."
"Ah." Illvan je izgledao malo veselije, ali samo na trenutak. "Bojim se kako sposobnost da ne izgubim svaku partiju Prednosti ne znai da sam sposoban za povratak u CarSig."
"Daj si vremena. Tek si zapoeo s rehabilitacijom." Milesova stopala su se smeurala kao groice; vratio se na svoje tapecirano sjedalo.
Illvan se zagledao prema udaljenijoj obali, koja se pod zalazeim suncem prelijevala u zelenim i smeim tonovima. "Ne... svaka izvedba ima otricu. Kad si jednom balansirao na toj otrici u svom najboljem izdanju... ne moe se vratiti na nita manje od toga. Da izokrenem staru izreku
tvoje majke, nita to se ne moe dobro raditi, nije vrijedno napora. A... od svega to znam, upravljanje CarSigom ima najmanje veze s igrom. Previe je tu ljudskih ivota na kocki svaki dan."
* "Mm", rekao je Miles, ispivi jo jedan gutljaj piva kako bi prikrio nedostatak korisnog komentara.
"Odsluio sam dvaput po dvadeset godina u Carevoj slubi", nastavi Illyan. "Poeo sam sa osamnaest, na asnikoj obuci za starog Ezara, ne na Carskoj akademiji; za nju je u ono vrijeme trebalo vie bodova, novca i slogova ispred imena. Pohaao sam jednu od regionalnih kola. Nikad nisam ni oekivao da u odsluiti i treu rundu od dvadeset godina. Znao sam da u prestati prije toga, samo ne kada. Gregoru sluim od njegove pete godine. Bogu hvala, to je sada odrastao ovjek "
"Za to si ti zasluan", rekao je Miles.
Illvan je kimnuo. "Ne samo ja. Ali ne mogu... biti to to jesam  to to sam bio  i ne biti svjestan svojih zasluga."
"Ja nisam dogurao ni do kraja prvih dvadeset godina", sumorno je rekao Miles. "Ni blizu tome."
Illvan je proistio grlo i zagledao se u svoj flaks "Je li to neto gricnulo?"
"Mislim da ne. tap bi se vie nagnuo. To se samo struja poigrava s teinom flaksa."
"Ali ne bih za povlaenje izabrao ovaj trenutak, zna", ree Illvan. "Volio bih da sam mogao odraditi jo i Grego-rovo vjenanje."
"I onda jo sljedeu kriznu situaciju iza toga", bockao gaje Miles. "I jo jednu poslije, pa onda..."
Illvan je progunao u znak rezigniranog slaganja. "Onda... ovo moda i nije ba tako loe ispalo." Nakon
nekog vremena dodade: "A to ako je netko ukrao sve ribe iz tvog jezera?"
"Prvo bi ih trebali uhvatiti."
"Ah. Dobar argument." Illvan je napravio stanku kako bi izvukao mreastu vreicu i otvorio novo pivo, dodajui bocu i Milesu. Ispio je pola boce prije no stoje rekao: "Ja... znam koliko su ti Dendarii znaili. Drago mi je... to si preivio."
Nije rekao ao mije, primijetio je Miles. Milesova propast bila je rana koju sije zadao sam. "Gdje je, smrti, tvoj alac3?" Prodrmao je svoj tap. "Gdje je, udico, tvoja riba...? Ne. Otkrio sam da samoubojstvo vie nije prihvatljiva opcija. Ne kao u doba stare dobre pubertetske tjeskobe. Ne gajim vie potajno uvjerenje da e me smrt ve nekako preskoiti sve dok ja tu neto sam ne poduzmem. A kada mi je ve darovan ivot... ini mi se glupim od njega ne uiniti najvie to mogu. Da ne govorimo kako bi to bilo i beskrajno nezahvalno."
"Misli moda... ti i Quinnova.... kako da ovo delikatno kaem. Misli li da e uspjeti nagovoriti kapetanicu Quinn da se zainteresira za baruna Vorkosigana?"
Aha. Illvan se pokuavao ispriati to je zafrknuo Mi-lesov ljubavni ivot, u tome je bila stvar. Miles je otpio jo piva, ozbiljno razmiljajui o pitanju. "Dosada mi jo nije uspjelo. Volio bih pokuati... moram pokuati jo jednom. Opet." Kad? Kako? Gdje? Bilo je bolno razmiljati o Quin-novoj. A o Dendariima nije smio ni pokuati razmiljati, toliko je boljelo. Pa stoga to nee initi. U prevelikoj mjeri. Jo piva. "A to se ostalog tie" otpio je gutljaj i gorko se osmjehnuo "postoje uvjerljivi dokazi da sam ionako postajao prespor za daljnje izigravanje pokretne mete. Stvarno, moje omiljene misije u zadnje vrijeme jedva su se koristile vojnom silom."
Sv. Pavao u Prvoj poslanici Korinanima 15:55

"Postajao si prokleto pametan, u tome je stvar", izjavio je Illvan, zurei kroz obojano staklo boce u iskrivljenu Milesovu sliku. "Iako ak i ratovanje manevriranjem zahtijeva uvjerljivu silu za manevriranje."
"Volio sam pobjeivati", tiho je rekao Miles. "To sam stvarno volio."
Illvan je bacio bocu u kutiju s ostalim praznim bocama i nagnuo se preko ruba kiljei u vodu jezera. Uzdahnuo je, ustao, opet popravio platneni krov te jo jednom umjesto ribe iz vode izvukao mreastu vreicu.
Miles je podigao svoju dopola ispranjenu bocu da pokae kako mu ne treba nova. Potom se opet zavalio, zagledavi se u jo uvijek netaknutu bijelu ribiku nit koja se sputala sve nie u tajnovitu tminu. "Uvijek sam se nekako uspijevao izvui. S kartama na stolu, ili iz rukava, ali pobjeivao sam. Ti moji napadaji... to je prvi neprijatelj kojeg nisam uspio nadmudriti."
Illvanove su se obrve podrugljivo podigle. "Kau da su neke od najjaih utvrda pale tek pred izdajom iznutra."
"Doivio sam poraz." Miles je zamiljeno puhnuo preko otvora boce, i ona zabruji. "Ipak sam preivio. To nisam oekivao. Osjeam... da me to jako izbacilo iz ravnotee. Mislio sam da moram uvijek pobjeivati, ili u umrijeti. Pa se sad pitam... gdje sam jo pogrijeio?... Moe sad ono pivo, hvala."
Illvan je skinuo poklopac s boce i predao mu pivo. Voda jezera je sad ve bila fino hladna. Definitivno je bilo prekasno za sezonu kupanja. Ili utapanje.
"Moda su", rekao je Illvan nakon duge utnje, "generacije i generacije ribara uspjele istrijebiti sve ribe ovog jezera koje su bile dovoljno glupe da zagrizu u udicu."
"Sssasvim mogue", dopustio je Miles tu mogunost. Pobojao se da se njegov gost poinje dosaivati. Kao dobar domain trebao bi neto poduzeti.
"Ja mislim da tu dolje nema nikakvih riba. Ovo je prijevara, Vorkosigane."
"Neee. Vidio ja. Da imam oamut, odmah bih ti dokazao."
"Ti hoda po svijetu bez oamuta, mali? To ti nije pametno."
"Hej, sad sam Carski revizor. Imam razbijae da mi nose oamute, kao i drugi gadni igrai."
"Ionako ne bi nita mogao oamutiti kroz sve te metre vode", odluno je ustvrdio Illvan.
"Dobro, ne ba oamutom. Nego oamutnom baterijom."
"Ah!" Illvan je izgledao kao da mu se pamet trenutano prosvijetlila, a onda je opet postao sumnjiav. "Znai, mogue je bombardirati ribe? Nisam to znao."
"O, to ti je stari trik dendariijskih brana. Nisu oni imali vremena hladiti pete i drati uad nad vodom; to je vorska perverzija. Oni su bili gladni i eljni veere. Osim toga, vlasnici jezera smatrali su ih krivolovcima, pa im je brzina bila u interesu, da ne nalete na grofove orunike."
Prola je otprilike jedna minuta, a onda je Illvan napomenuo: "Sluajno kod sebe imam jedan oamut."
Blagi Boe, pustili smo te van naoruanog? "Oh?"
Illvan je odloio svoje pivo i izvukao oruje iz depa. "Evo. Nudim ga kao rtveno janje. Moram vidjeti taj tos."
"Ah. Pa..." Miles je odloio svoje pivo, predao svoj tap za pecanje Illvanu i pregledao oamut. Propisano oruje, s punim nabojem. Izvukao je bateriju oamuta i nastavio prtljati po patroni onako kako su CarSigove tajne operacije poduavale u lekciji: "Pretvorite va oamut u runu
granatu". Potegnuo je jo jedan gutljaj piva, odbrojio u sebi i bacio bateriju s nabojem u vodu.
"Bolje se nadaj da e potonuti", zamijetio je Illvan.
"Hoe. Vidi." Metalasti odsjaj se izgubio u tami jezera.
"Koliko sekundi?" upita Illvan.
"To se nikad ne moe tono znati, jasno. Zato je taj manevar uvijek i bio tako prokleto zeznut."
Pola minuta kasnije vodenu tamu obasjao je slabaan blistavi bljesak. Nekoliko trenutaka nakon toga, kraj amca zakipi uzmuena voda. Zvuk koji je pritom nastao prije bi se mogao opisati kao podrigivanje, nego eksplozija. amac se zaljulja.
CarSigov uvar na kopnu naglo je ustao i zagledao se u njih kroz svoj snani dalekozor. Miles mu je veselo, su-pijano, umirujue odmahnuo; zatim je opet polako sjeo.
"Pa?" rekao je Illvan, zurei u vodu. "Samo ekaj."
Dvije minute kasnije, iz dubine je treperei izronio blijedi svjetlucavi oblik. I potom jo jedan. I jo jedan. Na povrinu za kraj iskoie jo dva, srebrnasta i glatka.
"Sveca mu", ree impresionirani Illvan. "Riba." S potovanjem je podigao svoju bocu kao da nazdravlja Milesu.
I to kakva riba. Najmanja je bila dugaka pola metra, najvea gotovo dvije treine metra; losos i jezerska pastrva, ukljuujui ijednu koja se u dubinama jezera skrivala valjda jo od vremena Milesova djeda. Oi im bijahu staklaste i pune predbacivanja, vidio je Miles dok se nesigurno naginjao preko ruba amca nastojei ih pokupiti mreom. Bile su hladnjikave i klizave, a Miles im se umalo pridruio u njihovu vodenom grobu prije no to ih je uspio sve dograbiti. Illvan ga je mudro drao za gleanj dok se Miles njihao i prskao vodom. Kad su poredali svoj pli-
jen po palubi, prizor je bio impresivan, a riblje ljuske presijavale su se u svjetlu kasnog poslijepodneva.
"Pecasmo", objavio je Illyan, zurei u hrpu teku gotovo poput Milesa. "Moemo li se sad vratiti u kuu?"
"Ima jo koju oamutnu bateriju?"
"Ne."
"Je li nam ostalo jo piva?"
"Ovo je bilo zadnje."
"Onda idemo."
Illvan se zloudno naceri. "Jedva ekam", promrmljao je on, "da me netko pita to smo koristili za mamac."
Miles je uspio pristati uz dok bez unitenja amca, unato oajnikoj potrebi da piki i komeanju u elucu koje nije imalo ama ba nikakve veze s valovima i vodom. Teglei dvije manje ribe kojima je kroz krge provukao uzicu, teturavo se uspinjao prema kui, a Illvana je ostavio da se mui s preostale tri.
"Moramo li ih sve pojesti?" upitao je Illvan, teko diui iza njega.
"Moda jednu. Ostale treba oistiti i zamrznuti."
"Tko to? Hoe li se mama Kosti ljutiti? Zbilja mislim da ne bi smio uvrijediti svoju kuharicu, Miles."
"Ni sluajno." Miles je stao, i glavom pokazao prema gore. "to misli, emu slue podreeni?"
Martin, privuen povratkom broda  i vjerojatno elei iskamiti dozvolu da se i on provoza u njemu  uurbano je lamatao prema njima.
"Ah, Martine", zapjevuio je Miles tonom zbog kojeg bi se iskusniji Ivan smjesta okrenuo i dao petama vjetra. "Ba sam tebe trebao. Odnesi ovo svojoj majci" istovario je svoj teret u ruke zgroenog mladia "i radi s njima to ti ona naredi. Ovamo, Simone."
Smijeei se bezizraajno, Illvan mu je isporuio i svoje mrtve ribe. "Hvala, Martine."
Ostavili su Martina, beutno se ne osvrui ak ni na njegovo alobno: "Gospodaru...?" i nastavili teturati prema hladovitoj kamenoj kui. Trenutno su najvee ambicije u Milesovu svijetu bile zahod, tu i spavanac, tim redom. To bi mu bilo posve dovoljno.
U sumrak su Miles i Illvan sjeli za riblju veeru u blagovaonici kue kraj jezera. Mama Kosti im je pripremila najmanju jezersku pastvu, dovoljnu da nahrani itavo kuanstvo, s umakom uz koji bi i peeni karton imao okus delikatese. Pridodan tek ulovljenoj ribi, napravio je od nje gozbu dostojnu malih bogova.
Illvana je oito zabavljao ovaj dokaz njihovih primitivnih hraniteljskih sposobnosti. "Jesi li to esto radio kad si bio ovdje? Hranio kompletnu obitelj?"
"Tu i tamo. Sve dok nisam shvatio da moja majka Be-tanka, koja nastoji nikad ne jesti nita osim umjetno uzgojenih proteina, hrabro guta tu ribu i lae mi da sam dobar deko. Pa sam onda prestao, hm, stavljati na kunju njezine kulinarske sklonosti."
"Tono je mogu zamisliti." Illvan se nasmije. "Hoe da sutra opet odemo u pecanje?"
"Hajdemo... barem priekati da se potroe svi ostaci hrane."
"Tu bi nam mogle pomoi seoske make. Trenutno ih na kuhinjskim vratima visi jedno etiri i pokuavaju se sve umiliti mojoj kuharici. Kad sam ih zadnji put vidio, to im je i uspijevalo."
Miles je dugo ispijao svoju au vina, gutljaj po gutljaj. Golema koliina vode, malo sna i poneki lijek ublaili su njegov nadolazei mamurluk izazvan pivom i suncem. Is-
tinska oputenost bila mu je zauujui i nepoznat osjeaj. Kao i to da nikamo ne hita, pod punim pogonom s kraja na kraj galaktike. Ili da uiva u sadanjosti, u Sadanjici kao dijelu vjenosti.
U sobu je utrapao Martin, ali nije nosio jo hrane; Miles gaje letimino pogledao.
"Gospodaru? Poziv za vas."
Nema veze tko je, reci im da u ih nazvati sutra. Ili sljedeeg tjedna. Ne, moda je grofica, ranije je sletjela ili se javlja iz orbite. inilo mu se da je sad bio spreman na susret s njom. "Tko je?"
"Kae daje admiral Avakli."
"Oh." Miles je odloio svoju vilicu i smjesta ustao. "Preuzet u poziv, hvala ti Martine."
U privatnoj sobi s komkonzolom, pokraj stranjeg hodnika kue, nad vid ploom gaje iekivalo mravo Avakli-jevo lice, tonije njegova bestjelesna glava. Miles je spuznuo u sjedalo i namjestio vid plou. "Da, admirale?"
"Gospodine revizore." Avakli je kimnuo. "Moj tim je spreman podnijeti izvjee. Moemo to uiniti istovremeno i za vas i generala Harochea, kao to ste traili."
"Dobro. Kada?"
Avakli je oklijevao. "Preporuio bih da to bude to prije."
Milesov eludac pretvorio se u led. "Zato?"
"elite li da o tome razgovaramo preko komkonzole?"
"Ne." Miles je liznuo osuene usnice. "Shvaam... Trebat e mi dva sata za povratak u Vorbarr Sultanu." A takav sastanak zahtijevao je i posebnu odoru. "Mogli bismo se sastati u, na primjer, 26:00 sati. Osim ako biste to radije obavili sutra ujutro."
"Kako vi hoete, gospodine revizore."
Avakli se nije protivio pononom sastanku. Bezazleni nalaz s dijagnozom prirodnih uzroka ne bi zahtijevao ovakvu urbu. Miles ionako ne bi mogao zaspati u oekivanju tog izvjea. "Onda radije noas."
"U redu, gospodaru." Avaklijev pozdravno kimanje odavalo je da odobrava njegovu odluku.
Miles je iskljuio komkonzolu i izdahnuo. ivot se upravo opet zahuktao.
DVADESET PRVO POGLAVLJE
U zgradi CarSigova stoera vladao je kasnononi muk; bolnika soba za sastanke gotovo je nalikovala grobnici. Crni stol za videoprojekcije bio je okruen s pet stolica. Ah, jo jedan lijeniki brifing. U zadnje vrijeme je morao o onome to se nalazilo u ljudskim glavama, ukljuujui tu i vlastitu, uiti znatno vie nego to je ikad elio znati.
"ini se da nam nedostaje jedno mjesto", Miles je glavom pokazao admiralu Avakliju u pravcu stola. "Osim ako namjeravate natjerati generala Harochea da stoji?"
"Donijet u jo jednu, gospodine revizore", Avakli mu je mrmljajui odvratio. "Nismo oekivali..." Pogledao je prema Illvanu, koji se upravo smjetao u stolicu lijevo od one rezervirane za Milesa, pokraj pukovnika Ruibala i preko puta doktora Weddella.
Miles do tog trenutka nije bio posve siguran je li mu bilo pametno to je dovukao i Illvana, ali Avaklijeva oita nelagoda ispunila gaje prponom nemilosrdnou. "Tako mu neu sve morati ponavljati kasnije", odgovori on mrmljanjem. "Osim toga, ako netko na ovom planetu ima pravo znati to se dogodilo, onda je to on."
"Tu vam ne mogu proturjeiti, gospodaru." I bolje ti je.
Avakli je otiao po jo jednu stolicu.
Miles je bio odjeven u smee-srebrnu odoru svoje kue, iako je vojnika odlikovanja ovaj put ostavio u ladici komode. Nije elio da stvore guvu na odori i tako odvuku panju s njegova revizorskog lanca, koji mu je formalno visio preko prsa. Illvan je odabrao meku civilnu odjeu: koulju otvorenu na vratu, iroke hlae i jaknu, zbog ega je ostavljao dojam vojnika na dopustu ili oporavku. Je li to uinio da umiri Harochea, koji se muio da ga zamijeni? Osim to je Illvan tako esto nosio civilku na dunosti, da je poruka u najmanju ruku bila dvosmislena .
Avakli i Haroche su u sobu za sastanke uli zajedno. Harocheove su se usne neujno micale u zapanjenosti kad je ugledao Illvana; Illvan je pak okrenuo glavu i kimnuo u znak pozdrava. "Zdravo, Lucase."
Harocheov je duboki glas postao blai. "Zdravo, gospodine. Dobro vas je opet vidjeti na nogama." Iako se okrenuo u stranu i aptom zapitao Milesa: "Hoe li mu biti dobro? Moe li ovo izdrati?"
"O, da." Miles se nasmijeio, nastojei sakriti da ni sam nema pojma. Zahvaljujui kratkom odrenom pokretu ruke Harochea, noas se nisu izmjenjivali vojniki pozdravi; prisutnost Illvana vjerojatno bi unijela zbrku u to tko je kome trebao salutirati. ulo se utanje i kripanje dok su se svi smjetali, ozbiljni i pozorni. Jedino je admiral Avakli ostao stajati na podiju za projekcije.
"Moj gospodine revizore", poeo je Avakli. "Generale Haroche, gospodo. Zapovjednice Illvan." Illvanu je kimnuo na poseban nain, ali pomalo nesigurno. "Ja... vjerujem da vas nee iznenaditi kad kaem da smo otkrili kako je teta na eidetskom nervnom usadku zapovjednika Illvan izazvana umjetnim putem."
Haroche je ispustio dug uzdah i kimnuo. "Toga sam se i bojao. Nadao sam se neem jednostavnijem."
Miles je mnogo puta u prolosti i sam imao takve nade; nije mogao ne suosjeati s njim. I on je uglavnom doivljavao razoaranje.
"Jednostavno," rekao je Avakli, "je posljednja rije kojom bih ovo pokuao opisati."
"Dakle, rije je o namjernoj sabotai", rekao je Haroche.
Avakli je uvukao donju usnu. "To je, gospodine, u vaoj nadlenosti. Ja u zasada ostati pri svojim izvornim rijeima. Izazvan umjetnim putem. Daljnja objanjenja u prepustiti doktoru Weddellu, koji je" tu se visoko elo Avaklija malo naboralo "odigrao najvaniju ulogu u slaganju uzrono-posljedinog lanca. Doktore Weddell, molim vas."
Naborano Avaklijevo elo reklo je Milesu da je Wed-dell/Canaba, kao i obino, bio briljantan i nepodnoljiv. Izda li ga ikad taj briljantni intelekt, nedvojbeno e biti jako iznenaen odmazdom koja e ga sustii zbog njegove nepodnoljivosti. No Avakli je bio prepoten znanstvenik da bi sebi pripisivao tua dostignua. Weddell se popeo na podij, a njegove patricijske crte lica bile su umorne, napete i pomalo samodopadne.
"Zanima li vas kako krivac  to jest, neposredni krivac  izgleda, evo njegova portreta." Weddell je poeo prkati po upravljakoj ploi holovida; ploa je projicirala jarko zelenu, topoloki kompleksnu kuglu, to se polako okretala u zraku. "Boju sam dodao kompjuterski, dakako  malo umjetnike slobode  a slika je uveana za nekoliko milijuna puta. Ovo je, gospodo, apoptotiki4 prokariot stvoren bioinenjeringom. Barem tako ispada u mojoj rekonstrukciji."
"Sto?" upitao je Miles. "Molim vas, pojednostavnite."
Apoptoza  planirana smrt stanice.
Weddell mu uputi boleiv osmijeh, nedvojbeno tragajui u glavi za jednoslonim rijeima. Miles je zaalio ona zadnja etiri piva. "Bubica koja jede stvari", pokua Wed-dell prevesti svoje rijei.
"Toliko ba i ne morate pojednostavljivati", suho mu odvrati Miles. Barravarci oko stola, svjesni moi Carskog revizora, stisli su se pred tim tonom; doseljenik Weddell nije. Nikad se s pedantom ne svaaj oko nomenklature. Ti gubi vrijeme, a pedant se samo nervira. Miles je preao preko toga. "Prokariot. Tako. Rekonstrukcija, kaete?"
"O tome u za koji trenutak, gospodine revizore. Prokariot se jedva moe nazvati ivotnim oblikom, jer je manji i jednostavniji od najmanje bakterije, ali ipak obavlja dvije ivotne funkcije. Moe se rei da 'jede'. Preciznije, stvara proteolitiki enzim koji razgrauje proteinsku matricu u eidetskom ipu kao i u nekoliko srodnih galakti-kih pomagala za poboljanje nervnih funkcija. Unitava jedino matricu i nita drugo. Potom apsorbira hranjive tvari nastale razgradnjom matrice i reproducira se jednostavnom binarnom fisijom. Ako jedna takva kolonija prokariota naie na, da se tako izrazim, panjak pun bjelanevina iz ipa kojima se moe hraniti, nastaviti e se razmnoavati uobiajenom geometrijskom progresijom  do odreene toke. Nakon stanovitog broja takvih udvajanja, prokariot je programiran da uniti samog sebe. Do trenutka kada smo dobili ip na analizu, upravo se to s veinom prokariota zbilo, pa sam se naao pred jednom krasnom slagalicom sastavljenom od samih fragmenata. Da smo zakasnili tjedan dana, ne bismo imali to analizirati."
Haroche se lecnuo.
"Onda," rekao je Miles, "je li bio proizveden ba za II-lyana? Ilije to komercijalni proizvod, to li?"
"Na prvo pitanje vam ne mogu odgovoriti. Ali to se tie njegova nastanka, molekularna struktura mije tota rekla. Prvo, tkogod daje ovo uinio, nelegalno se posluio ve postojeim, patentiranim apoptotikim organizmom kojem je izvorna namjena bilo unitavanje ivanog plaka. To je savreno zakonito medicinsko pomagalo, a na nekim molekularnim fragmentima jo je bio itljiv galaktiki patentni kod proizvoda. S druge strane, modificirani prokariot nije imao nikakve oznake laboratorija u kojem je nastao, niti znakove patenta ili licence. Usput budi reeno, originalni patent star je desetak godina, to vam daje poetnu toku pri odreivanju vremenskog razdoblja."
"To sam vas sljedee htio pitati", rekao je Miles. "Nadam se da moemo malo vie suziti vremenski rok."
"Dakako. Ali vidite koliko smo uspjeli saznati samo iz kodova i odsutnosti kodova. Originalni medicinski prokariot bio je ukraden za novu namjenu, a ljude koji su ga modificirali oito nije zanimalo ozakoniti ga za novu masovnu primjenu. Ovo ima sva obiljeja jednokratnog posla za jednokratnog kupca."
"Da nije kojim sluajem rije o ilegalnom posliu na Jacksonovu Skrovitu?" pitao je Miles. To bi ti trebao znati.
"Preice kojima su se koristili u dizajnu snano upuuju na to. Na alost, nisu mi poznate."
Dakle, ne potie iz Laboratorija Bharaputra, biveg poslodavca Weddella/Canabe. Kakva bi to bila sretna okolnost. No takav mali posao moglo je preuzeti jo desetak jacksonskih Kua. Uz stanovitu novanu naknadu.
"Pa, koliko ih je stajala proizvodnja te stvari? Tonije, koliko je to stajalo naruitelja?"
"Mm..." Weddell je zamiljeno zurio u prazno. "Laboratorijski trokovi, negdje ispod pedeset tisua betanskih dolara. Bog zna koliko su iznosili dodatni trokovi. A po-
sebni zahtjev za tajnou od strane naruitelja cijenu bi podigao, oh, zajedno pet puta. Ili vie, ovisno o volji trita."
Dakle, ovo nije bilo djelo usamljenog pacijenta, osim ako se radilo o strahovito bogatom usamljenom pacijentu. Moda je rije o nekakvoj organizaciji. Na um su mu pali komarrski teroristi  na alost, oni su mu uvijek padali na um.
"Da nisu moda Cetagandanci?" upita general Ha-roche.
"O, ne, ne bih rekao", odvrati Weddell. "To uope nije njihov stil. Genetski gledano. Cetagandski pristup istie se kvalitetom, originalnou i, kako bih to rekao, elegancijom. U usporedbi s njima, ovo je krajnje nemarno. Uinkovito, priznajem, ali nemarno. Mislim na molekularnu razinu."
Illvan iskrivi usnice, ali nita nije rekao.
"Slijed koji je doveo do samounitenja," nastavljao je Weddell, "moda je kao sigurnosna mjera postojao ve u izvornom dizajnu. Ili... je postavljen sa svrhom da uniti dokaze."
"Znate li to je od toga dvoje?"
"Postoje neke blage modifikacije u odnosu na originalni medicinski prokariot... u svakom sluaju je namjerno ostavljen u dizajnu. Mogu vam rei injenice, gospodaru; ne mogu vam rei namjere nepoznatih poinitelja."
Tono, to je moj posao. "Onda... kad je prokariot unesen u Illvanov organizam? I kako?"
"Unesen je pretpostavka, iako je pod postojeim okolnostima to vjerojatno primjeren termin. Kada su se ono pojavili prvi izraziti simptomi sloma?"
"Prije etiri tjedna", odgovorio je Haroche. "Nabrifin-gu svih odjela."
"Zapravo, tjedan dana prije toga", ispravio gaje Miles. "Tako tvrdi moj izvor."
Haroche mu je uputio otar pogled. "Ma nemojte."
Illyan se uzvrpoljio, kao da e neto dodati, ali ipak je ostao tih.
"Hm. Prokarioti se ne mnoe velikom brzinom. Dosta toga ovisi o veliini poetne doze."
"Da, a osim toga, kako su to uinili?" dometnuo je Miles. "I kad smo ve kod toga, to je s nainom uvanja i prijevoza? Koliki mu je rok trajanja? Zahtijeva li neke posebne uvjete?"
"uva se u obliku kapsule, na suhom i na sobnoj temperaturi, iako mu blago smrzavanje ne bi nakodilo. Rok trajanja  Boe dragi. Godine. Iako je oito mlai od deset godina. Aktivira se vlaenjem, vjerojatno u trenutku unosa, to znai da zahtijeva vlani kontakt. Kroz sluznicu  moda gaje udahnuo u obliku praine  a moda je bio ubrizgan u obliku otopine ili je kontaminirao ogrebotinu i tim putem uao u organizam. Ranice na koi i vlaga su glavni naini. Dovoljna bi bila mala ogrebotina."
"A gutanje?"
"eluana kiselina unitila bi glavninu prokariota. Iz-vedivo je, ali poetna doza bi morala biti velika, da zajami ulazak u krv i prijenos do ipa."
"A... kada? Koje je najvee vremensko razdoblje u kojem je moglo doi do izloenosti prokariotu? Biste li se mogli posluiti njegovom stopom razmnoavanja da izraunate vrijeme unosa?"
"Samo za grubu procjenu. Bojim se da je to tek jedna od nekoliko varijabli. Do unosa je dolo u vremenskom razdoblju od deset do jednog tjedna prije pojave prvih simptoma."
Miles se okrenuo Illvanu. "Sjea li se iega?"
Illvan je bespomono odmahnuo glavom.
Haroche je zapitao, "Postoji li ikakav nain... je li mogue... daje do izlaganja dolo sluajno?"
Weddell je nakubio usta. "Je li mogue? Tko to moe rei? Je li vjerojatno? To je pravo pitanje." Ali izgledao je kao da mu je drago to na nj ne mora odgovoriti on.
"Je li do vas dolo" Miles se obratio Harocheu "ikakvo izvjee o nekom drugom barravarskom nositelju slinog ipa koji je doivio neki tajanstveni slom?" I osim toga, da li je itko drugi na Barravaru uope posjedovao srodan ip?
"Koliko ja znam, ne", odvratio je Haroche.
"Volio bih da CarSig to provjeri, molim vas."
"Da, gospodaru." Haroche je zapisao.
"ivani implantati skonih pilota koriste se posve drugaijim sustavom", ubacio se Avakli. "Hvala Bogu." Trep-nuo je, vjerojatno u sebi zamiljajui kaos koji bi nastao izbijanjem kakve pilotske kuge.
"Ovaj prokariot se ne prenosi uobiajenim putevima", umirivao ih je Weddell. Malo prenonalantno, inilo se Milesu.
"Mislim da se moramo drati najpesimistinijeg pristupa", ree on.
"Tono tako", uzdahnuo je Haroche.
"Meni to izgleda kao sabotaa", nastavio je Miles. "Hotimina, precizna, vjeta i suptilna." I okrutna, Boe, kako okrutna. "Sada znamo to, i kako. A donekle i kada. Ali tko i zato?" Ah, opet ti ljudski motivi. Dotaknuh slona, a on bijae ba poput5... o kojih se ono est odgovora radilo?
Miles citira pjesmu amerikog pjesnika Johna Godfreya Saxea (1816-1887), "The Blind Men and the Elepham". Pria o est slijepaca koji dotiui slona misle da dotiu lepezu, konopac, itd. datira navodno iz vremena Bude, a njome se rado slue u mnogim disciplinama jer zgodno ilustrira ideju da ne postoji jedna, ekskluzivna istina.
 konopca, stabla, zida, zmije, koplja, lepeze... "Metodu imamo. Motiv je i dalje nepoznat. Ima previe neprijatelja, Simone, a nijedan nema osobni motiv. Bar mi se tako ini. Da nisi sluajno... spavao s neijom enom ili kerkom ili tako neto za to mi ne znamo?"
Illvanova usta iskrivie se u osmijehu koji je istovremeno bio i sumoran i zabavljen. "Avaj, nisam, Milese."
"Dakle... to je morao biti netko tko je ljut na CarSig openito. Politiki motivi? Prokletstvo, to i dalje ostavlja previe mogunosti. Ali imali su novaca na bacanje, i, ovaj, strpljenja  to mislite, doktore Weddell, koliko je vremena bilo potrebno za razvoj te mikrozvjerke?"
"U laboratoriju, oh, oko dva mjeseca. Osim ako su im platili da poure. Najmanje mjesec dana."
"Plus vrijeme za prijevoz... urota je morala krenuti prije najmanje est mjeseci, rekao bih."
Haroche proisti grlo. "ini mi se vjerojatnim da je skovana van Barravara. Volio bih doznati iz kojeg je laboratorija potekao prokariot, i kada. S vaim doputenjem, gospodine revizore, odmah u javiti Odjelu za galaktike poslove da uposli svoje agente na rjeavanju jacksonskog djela ove zbrke. S tim da jedno oko treba drati i na drugim moguim izvorima takve biotehnologije  primjerice, na Escobaru. Na koncu konca, Jacksonovo Skrovite nema potpuni monopol na sumnjive poslove."
"Da, molim vas, generale Haroche", rekao je Miles. To je bila tono ona vrsta dosadnog skupljanja podataka kakvo je CarSig mogao obaviti daleko bolje od njega. Pravi Carski revizori obino su imali osoblje kojemu su preputali takve poslove. No izvjea e ipak morati provjeravati osobno, da bude siguran. Ah, ispada da e na kraju ipak zavriti radei u utrobi CarSigova Stoera. Valjda mu je to bilo sueno.
"Uz to," dodao je Haroche, "provjerit u kretanje zapovjednika Illvana recimo, u proteklih esnaest do pet tjedana."
"Uglavnom sam bio ovdje u Stoeru", rekao je Illvan. "Dvaput sam putovao van grada... mislim... znam da u tom razdoblju nisam naputao Barravar."
"Tu je i ona Gregorova sveana veera", istakao je Miles. "I jo nekoliko dogaaja koje si osobno nadzirao." "Da." Haroche je dopisao jo neto. "Trebat e nam popis svakog galaktikog posjetioca kojeg je zapovjednik Illvan u tim prigodama mogao osobno sresti. Popis e biti velik, ali konaan."
"Postoji li ita to bi vam pomoglo da preciznije odredite vrijeme napada?" upitao je Miles Avaklija i Weddella. Weddell je rairio ruke; Avakli je odmahnuo glavom i rekao: "Ne s podacima kojima trenutno raspolaemo, gospodine."
"Imate li jo to dodati?" pitao je general Haroche. Svi su odmahivali glavama. "Samo ako se prepustimo spekulacijama", odgovorio mu je Avakli.
"To je stvarno udan napad", rekao je Miles. "Ciljali su, ne na Illvanov ivot, nego na njegov poloaj."
"Nisam siguran da moete iskljuiti ubilaku nakanu, gospodaru", ubacio se doktor Ruibal. "Da nismo uklonili ip, mogao je naposljetku lako umrijeti od iscrpljenosti. Ili zbog neke nesree tijekom razdoblja smetenosti."
Haroche je naglo uvukao dah. Nego, mislio je Miles. Ako je netko nakanio ubijati efove CarSiga, Haroche je lako mogao biti sljedei na popisu.
Haroche sjedne uspravnije. "Gospodo, svi ste obavili izuzetan posao. Dodat u svoju osobnu pohvalu povjerljivom dosjeu svakog od vas. im pripremite konano izvjee, moete se vratiti vaim redovnim dunostima."
"To e najvjerojatnije biti sutra", odgovorio je Avakli.
"Smijem lija kui ve noas?" dodao je Weddell. "Moj siroti laboratorij je ve tjedna dana u rukama mojih asistenata. Grozim se i pomisliti to e me doekati kad se vratim."
Avakli je pogledao Milesa, preputajui njemu odluku  Vi ste mi ga uvalili, vi se bakite s njim.
"Ne znam zato ne", sloi se Miles. "Ali elim duplikat tog izvjea."
"Svakako, gospodine revizoru", ree Avakli.
"I duplikate svega to izie iz vaeg ureda, generale Haroche."
"Jasno." Haroche je otvorio usta da kae jo neto, a onda je rukom pokazao prema Milesu. "Gospodine revizore? Vi ste sazvali ovaj sastanak."
Miles se osmjehnuo, i ustao. "Gospodo, slobodni ste. Svima zahvaljujem."
Vani, na hodniku, Illvan je zastao s Harocheom dok je Miles ekao na njega.
"Pa, gospodine," uzdahnuo je Haroche, "moram rei da ste mi batinili gadnu zagonetku."
Illvan se nacerio. "Dobro doli u govna. Ba sam... juer?... govorio Milesu daje moj prvi zadatak kad sam postao zapovjednik CarSiga bio istraga ubojstva mog prethodnika. Eto to vam je trijumf tradicije."
Danas poslijepodne, danas si mi to govorio, Simone. "Vas barem nisu ubili", rekao je Haroche.
"Ah." Illvanov se osmijeh pretvorio u crtu. "Zaboravih." Pogledao je Harochea, a glas mu se snizio do mumljanja, pa se Haroche morao nagnuti da ga uje. "epaj te gadove za mene, hoe li, Lucase?"
"Dat u sve od sebe, gospodine. Svi emo." Ozbiljno i unato Illvanovoj civilnoj odjei, Haroche mu je salutirao dok su se spremali na odlazak.
Nije mu te noi, ili tonije, tog jutra, bilo lako zaspati. Nesanica izazvana iekivanjem je dodue nestala, ali zato je poeo patiti od... ega? Vika neprobavljivih informacija, pretpostavljao je on.
Vrtio se meu plahtama, zurei u tamu znatno manje neprozirnu od problema koji mu je upravo sletio u krilo. Kad je ushieno prihvatio odigrati ulogu Carskog revizora, nije oekivao nita osim arade koja e trajati taman onoliko vremena koliko mu bude bilo potrebno da izvue Simona Illvana iz CarSigovih nezgrapnih medicinskih apa. Gledajui unatrag, nije mu se inilo daje to ikada bio preteak zadatak. Ali sada... sada se naao pred problemom zbog kojeg bi ak i pravi revizor, sa svim potrebnim osobljem i podrkom, zaradio luaku nesanicu.
Glavom mu je odjekivala sva praznina poloaja koji je dobio na Gregorov hir. Nedostajala mu je podrka njegovih Dendariija. Da je samo na trenutak vjerovao kako e taj posao barem privremeno postati stvarnost, poeo bi okupljati osoblje sastavljeno od strunjaka za relevantna podruja, koje bi preoteo drugim slinim organizacijama na Barravaru i dao im neovisnost. Na primjer, u CarSigu je poznavao mnotvo sposobnih ljudi koji su se bliili dvadesetoj godini radnog staa i koji bi moda bili pripravni otii u mirovinu i staviti svoje znanje na raspolaganje Mi-lesu. Prouio bi timove drugih revizora i shodno tome oblikovao svoj. Pritisnuo bi baruna revizora Vorhovisa u najblii kut i ne bi ga putao dok mu ovaj ne bi otpjevao sve to zna o svom poslu. Novo egrtovanje. Ma k vragu, opet sve radim naopake. Nepoznato, a poznato. Ve sam se mogao i nauiti pameti.
Dakle. to bi trebao sljedee uiniti, ili tonije, prvo? inilo se da njegov jedini fiziki dokaz, bioinenjeringom stvoreni prokariot, vodi natrag na Jacksonovo Skrovite, barem ako se mogao pouzdati u Weddellovu strunu procjenu, a mogao je. Bi li moda osobno trebao zapaliti za Jacksonovo Skrovite i tamo nadgledati potragu? Zadrhtao je od same pomisli na to.
Takav terenski rad zahtijevao je upravo operativce kakvima je neko i sam pripadao. Kad smo ve kod strunosti. Oit izlaz bio bi zaduiti ljude iz CarSiga, ali... ako je i sam CarSig bio pod sumnjom...
Ako je izrada prokariota bila isto komercijalni pothvat, nee na Jacksonovu Skrovitu pronai motiv. Dobro, osim moda osvete. "Admiral Naismith" je ozbiljno podigao tlak nekoliko Velikih kua kada je zadnji put bio tamo: ako su napokon dokuili za koga on zapravo radi... Premda Kua Fell, koja je bila dovoljno bogata da organizira ovu prljavu malu sabotau, nije zbog njega pretrpjela veu tetu; u Kui Bharaputra bili su, istini za volju, malo uzrujaniji, ali nitko tamo nije bio dovoljno sumanut da zbog toga zapone privatni rat s Barravarom  to im nije bilo profitabilno; Kua Rvoval bila je i dovoljno bogata i dovoljno sumanuta da povede rat, ali oni su bili rasetvo-reni, a njihov barun Rvoval mrtav.
Ne. Oruje je moda stiglo s Jacksonova Skrovita, ali zloin je poinjen ovdje. Intuicija, mali? I to bi sad trebao, poeti vrebati na dojave vlastite podsvijesti? Samo bi tiho siao s uma.
Moda je naprosto trebao svom demonu intuicije dati malo vie tofa? Da malo prodrma CarSig? Moda i njega pokuaju ubiti? Bar bi bilo zabavno, a i manje bi frustriralo od ove praznine.
Vjeruje li doista daje napad doao iz redova CarSiga? Njegov demoni intuicije je, kao i obino, izbjegavao
izravan odgovor. Ali evo u emu je bio tos; svatko je mogao otii na Jacksonovo Skrovite. Samo je Carski revizor mogao ui u Stoer CarSiga. Ovo u svakom sluaju nije bila zagonetka u ijem e odgonetavanju sudjelovati samo jedan ovjek, a bilo je i vie nego oito koju e ulogu morati odigrati on.
U CarSig, dakle.
U sam cik podneva, Miles je ve bio na nogama, u sme-e-srebrnastoj odori svoje obitelji te s revizorovim lancem na prsima. Sjedei na tapeciranoj klupi u crno-bijelom predvorju, pijuckao je posljednje ostatke svoje kave i ekao da Martin doveze cestovno vozilo pred kuu, kadli se iz pravca trijema zaulo komeanje prebuno ak i za Mar-tina  to jest, Milesove ui nisu uhvatile zvuk drobljenja koje je obino pratilo udarac vozila o stup. Ali zato se uo zvuk nekoliko cestovnih vozila, otvaranje svodova, glasovi i koraci. Odloio je svoju kavu i ustao da otvori vrata, no ona se raskrilie sama. Oh. Jasno. Grofica Vorkosigan i njezina pratnja oito su u orbitu uli jutros, dok je on jo spavao.
Pred njom u predvorje uoe dva orunika u smee--srebrenim livrejama i uz naklon je pustie u kuu prije no to su salutirali Milesu. U kuu je uplovila kroz gomilu straara, tajnika, sobarica, posluitelja, vozaa, portira, njihovih obitelji i jo straara, nalik otmjenoj jahti koja sijee valove na uzburkanom moru, a oni su se razmicali pred njom kao pramani val, poput malenih virova nestajui u razliitim smjerovima, kamo su ih ve nosila zaduenja. Grofica bijae visoka, crvenokosa ena smirene pojave, a kremasta oprava to je leprala za njom doprinosila je nautikom dojmu njezina dolaska. Fraza Dobro ouvana nije primjereno opisivala njezinu osebujnu ljepotu; ipak je ona bila Betanka, a po standardima tog planeta, sa svojih
ezdesetak godina jedva je naela srednju dob. Tajnik koji ju je vukao za rukav jednim zamahom ruke bio je otpravljen u stranu im je grofica Vorkosigan ugledala svog sina. "Miles, ljubavi!"
Odloio je alicu s kavom i naklonio se nad njezinom rukom, nastojei izbjei materinski zagrljaj. Odmah je shvatila njegov mig, rekavi samo: "Oho, to smo jutros formalni."
"Ba sam krenuo na posao", objasnio je Miles. "Manje ili vie."
"To e mi, naravno, malo poblie objasniti..." Uhvatila gaje za ruku i odvukla s prometnih ruta kojima je stizala prtljaga po sistemu to je Milesa podsjeao na mravlje kolone. Sklonili su se u sljedeu sobu, predsoblje velike knjinice; njezino osoblje je i bez nje kompetentno nastavilo obavljati svoj posao.
Udaljila se od njega za duinu ruke i pogledom ga odmjerila od glave do pete. "Kako si?" Njezin osmijeh nije uspio u potpunosti prikriti trag zabrinutosti.
S obzirom na izvor, to pitanje imalo je potencijalno opasnu teinu; pokuao je sa: "Dobro sam, hvala." "Zbilja?" "Zbilja."
"Zapravo mi djeluje... bolje nego to sam oekivala. Nisi ba onako nalik zombiju kao to su davala naslutiti tvoja, khm, sve kraa priopenja."
"Pa... imao sam nekoliko loih dana, odmah poslije, zna. Prebolio sam to."
"Tvoj otac i ja smo skoro doli kui. Nekoliko puta."
"Drago mi je to niste. to ne znai da mi nije drago to te sad vidim", uurbano je dodao.
"Hm. I mislila sam da vjetar tako pue."
"Vjerojatno bih jo mislio dupetom umjesto glavom," priznao je skrueno, "ali isprijeili su se drugi dogaaji. ula si za Simona."
"Da, ali nisam ula sve o Simonu. Iako je Alys bila daleko susretljivija od tebe ili Gregora. Kako je on?"
"Dobro je. Ovdje je. Jo spava. Noas smo kasno legli. Mislim... daje bolje da ti on sam ispria. Onoliko koliko bude mogao." Oprezno je dodao: "Fiziki se oporavio, ali bojim se daje malo... no, daje dosta neodreeniji od Simona na kojeg si navikla. Vidjet e i sama im pone razgovarati s njim."
"Shvaam." Malko se namrtila. "im prije. Za sat vremena u se nai s Alys, na kasnom doruku. Strano mije stalo da se to prije upoznam s Laisom."
"Jesi li uspjela umiriti njezine roditelje tamo gdje gospi Alys to nije uspjelo?"
"O, Alys je poloila dobre temelje. Laisini roditelji ne znaju to bi tono mislili, to je i prirodno. Kao oni Tosca-neovi, razumljivo je da su uzbueni izgledima za stica-njem jo vie utjecaja, i za sebe i za svoju tvrtku, i za, to im slui na ast, Komarr u cjelini."
"Ako to oekuju, prevarili su se. Gregor je previe svjestan da mora ostavljati dojam nepristranosti, pa je malo vjerojatno da e raditi previe otvorenih usluga za roake svoje supruge."
"to sam im njeno stavila do znanja. Drago mije to mogu rei da nisu bez pameti. Njihovo uzbuenje bilo je proarano iskrenom brigom za sigurnost i osobnu sreu njihove keri, iako su to se tie postizanja tih ciljeva oni jednako zbunjeni kao i svi ostali roditelji." Suho mu se nasmijeila.
To je bilo upueno njemu? Bez sumnje. "Onda... kako je otac? Kako je on reagirao na^/sve ovo?" Neodreeno
slijeganje ramenom imalo je ukazati na njegov novi civilni ivot.
Proistila je grlo. "Proturjeni osjeaji, proturjene reakcije. alje ti raznovrsne umirujue poruke koje se meusobno logiki ponitavaju, pa mislim da u ih jednostavno svesti na: ima njegovu potporu. Uvijek."
"To sam znao. Ali ne pitam zapravo to. Je li bio... jako razoaran?"
Sad je na njoj bio red da slegne ramenima. "Svi znamo koliko si napora uloio u svoja dostignua i pod kakvim nepovoljnim okolnostima."
K jarcu, izbjegava odgovor.
Dodala je: "Vie se bojao toga to e ti se dogoditi kasnije, bez tla pod nogama." Jedan dugi prst je kucnuo njegov lanac. "Moram rei da je ovo bilo jako pametno od Gregora. Pravo je zadovoljstvo gledati do kakvih je sve suptilnosti dozrio taj deko."
"ekaj samo dok ti Simon objasni kakav teret moram tegliti ovim lancem."
Upitno je podigla obrve, ali nije insistirala na odgovoru. Na trenutak je razmiljao o hladnokrvnom materinskom stilu grofice Vorkosigan, za razliku od nametljivih planova koje je gospa Alys vjeito smiljala protiv  doista protiv  Ivana. U cjelini gledano, grofiino tiho potovanje daleko je vie zastraivalo od ikakva otvorenog upletanja. Jer bi ovjek otkrio da eli biti dostojan tog potovanja. Grofica je ulogu nepristranog promatraa igrala gotovo uvjerljivo, a nije bilo dvojbe daje Gregor taj stil nauio upravo od nje.
Martinovo lice provirilo je iza dovratka, sa strahopotovanjem gledajui groficu. "Gospodaru? Ovaj, va je automobil spreman i tako to..."
Grofica je mahnula Milesu. "Ako mora ii, idi. Sad je na redu Simon."
"Meni je zapala dunost podbadanja njegova biveg" nikako mu se nije sviao okus te rijei biveg "odjela, kako se ini. Haroche nikako da ubrza rjeavanje problema. Premda pretpostavljam da ne mogu CarSigu prigovoriti to odbijaju donositi zakljuke prije dobivanja svih potrebnih informacija.
"Zato ne? Ne bi im bilo prvi put."
"No, no. Bez sarkazma. Moja tovana majko." Miles je izaao uz naklon, vrlo vorski.
Doviknula je za njim:"Bilo kako bilo, drago mi je da sam te zatekla ovdje."
"A nego gdje?"
Oklijevala je, a potom uz kiseo osmijeh priznala: "Ja sam se kladila s Aralom da e izabrati malog admirala."
DVADESET DRUGO POGLAVLJE
Miles je ostatak dana proveo ne miui se iz Harocheo-va ureda, provjeravajui sve to je CarSig poduzeo od sino i nadzirui izdavanje novih zapovijedi. Pohlepno je i-itavao detaljni dnevnik Illvanova kretanja u zadnja tri mjeseca, a pred kraj je ve kiljio, pa je prestao, strahujui da e, nastavi li, neto propustiti. Haroche je strpljivo podnosio njegovo nervozno kibiciranje. Od prvih rezultata ga-laktike istrage dijelili su ih tjedni. Haroche se uglavnom usredotoio na vezu s Jacksonovim Skrovitem, njihov jedini fiziki trag, to je savreno odgovaralo Milesovim teorijama, ili pak predrasudama.
Kad bi Haroche propustio neki ogranak, Miles bi ga upozorio i general bi smjesta ispravio pogreku. Do kraja poslijepodneva se inilo da im je jo jedino preostalo tamo poslati Milesa, ega se neovisno o Milesu dosjetio i Haroche.
"ini se da imate veliko iskustvo u kontaktima s jack-sonskim Kuama", zamijetio je Haroche.
"Mm", neutralno je rekao Miles, nadajui se da se ne vidi koliko je ta ideja privlaila i njega. Povratak na Jack-sonovo Skrovite u novoj personi Carskog revizora, uz pratnju svih barravarskih ratnih brodova koje bi poelio  kakva je to bila draesna mala fantazija o vlastitoj moi.
"Ne," ree on neodreeno, "ne mislim tako." Odgovor je ovdje, u CarSigu. Samo kad bih znao kako sroiti pitanje.
Nemiran i frustriran, Miles je prepustio Jacksonovo Skrovite agentima koji su tamo radili, a na neko vrijeme je napustio i Harochea, te se otputio u lutanje zgradom. Mislio je da Stoer CarSiga zna napamet, ali odjednom je nailazio na zakutke u koje nikad prije nije uao, itave odjele koje nikad prije nije trebao poznavati. Pa, sada mu je na raspolaganju bio itav Stoer.
U prvih nekoliko ureda uao je nasumce i totalno isprepadao njihove obitavaoce, a onda se odluio na sistematian obilazak. Pregledat e svaki odjel od najvieg kata do podruma, ukljuujui tu i Pogon za odravanje zgrade i Odjel za opskrbu hranom. Za sobom je ostavljao trag suza, dok je ef svakog odjela mahnito pretraivao savjest nastojei dokuiti zato je Carski revizor u posjetu doao ba njemu. Ha. Krivi su, svi do zadnjega, suho je mislio Miles. Neki su krenuli do tanina pojanjavati svoje budetske izdatke, to se Milesu inilo pretjeranim, premda je jednom izletjelo od nikoga zatraeno opravdavanje njegova nedavnoga galaktikog odmora. Miles je morao priznati daje bilo izuzetno zabavno gledati kako svi ti inae utljivi mukarci panino brbljaju. Dodatno ih je podbadao pravovremenim ubacivanjem neutralnih zvukova poput: "Khm", i: "Hm?", no nita od toga nije ga dovelo blie formuliranju pravog pitanja.
Mnogi odjeli radili su neprestano, svih 26,7 sati bar-ravarskog dana, i da je htio, Miles je mogao rastegnuti svoj obilazak na cijelu no. Ipak se zaustavio kasno naveer. CarSigje zauzimao veliku zgradu. Sada mu je trebala panja, a ne brzina.
Kad se sljedeeg jutra probudio, doekala ga je neuobiajena guva, jer se majina posluga ustrala posvuda
po kui Vorkosigan. Sve su ispremjetali; odnosili su pre-krivae namjetaja te uinkovito preuzeli brigu nad gostom, Illvanom. Miles je pokuao u poluodjevenom stanju etati kuom, kako bi lake razmiljao ispijajui jutarnju kavu, no stalno ga je netko presretao, zapitkujui moe li to uiniti za njega. Tako su stvari trebale izgledati, ali... ipak je bio potaknut ranije otii na posao. A kad je ve bio u slubenom modusu, ili bar poluslubenom, odluio je da e dan zapoeti predavanjem osobnog izvjea Gregoru, u Carskoj rezidenciji i u najviem revizorskom stilu. A moda se Gregor neega i dosjeti. Miles se trenutano osjeao krajnje nedosjetljivo.
Njegov revizorski stil brzo se premetnuo u njegov uobiajeni stil, im je stigao do Gregorova ureda i ostao nasamo s njim. Sjeli su u udobne naslonjae s pogledom na vrtni prozor, a Miles je podigao noge na niski stoli i mrko se zagledao u svoje izme.
"Ima li novosti?" upita ga Gregor, zavaljujui se u svoj naslonja.
"Jo ne. to ti je Haroche rekao?"
Gregor je odrecitirao podnoljivo cjeloviti saetak pononog sastanka, kao i zapovjedi i upite koje je Harocheov ured juer otposlao pod Milesovom paskom. "Rekao je da je Illvan na brifingu bio strano tih", doda on. "Koliko sam shvatio, Haroche vjeruje daje Illvan pretrpio gora oteenja nego to pokazuje."
"Mm. To misli i Illvan. Ja bih rekao da nije stvar u oteenjima, nego u tome to on naprosto nije u formi. Kao daje zaboravio kako biti pozoran. Njemu njegova glava... mora u ovom trenutku izgledati kao neki jako udan svijet. Mislim da bi ti opaanja gospe Alys u tom smislu trebala biti pouzdanija od Harocheovih."
"A to si ti radio?"
.......JI
Miles se nakreveljio. "Nita. Dok ne ponu pristizati izvjea iz galaktike mogu vrtjeti palevima. Zavirivao sam u CarSigove ormare i izigravao generalnog inspektora. To mi prua kakvu-takvu zabavu dok ekam. I ekam." "eka tek jedan dan." "Mui me taj osjeaj iekivanja." "Jesi li sad zadovoljniji Harocheom nego prije?" "Pa zapravo jesam. Radi sve to bi trebao. Brzo ui i ne radi istu pogreku dvaput... dobro, ne radi istu pogreku vie od dva puta. Ne, smeta mi itava situacija. Nigdje nikakve kvake, stoje stvarno jedinstveno... nigdje ne vire nikakve nepovezane niti koje bi ovjek mogao potegnuti da vidi to e se dogoditi. Bar ih ja jo nisam naao."
Gregor je suosjeajno kimnuo glavom. "Tek si zapoeo s pravom istragom."
"Je." Miles je oklijevao. "Ovo se sve strahovito razma-halo i ispalo puno kompliciranije nego to sam oekivao u ona davna vremena kad sam naprosto bio bijesan zbog naina na koji su vodili Illvanovo lijeenje. Sad to vie nije vic. Jesi li siguran da... da ne eli sluaj prepustiti pravom revizoru? Vorhovisu, na primjer."
"Vorhovis je jo uvijek na Komarru. Opoziv bi potrajao tjedan dana. A ja elim daje tamo." "Ili nekog od ostalih."
"to je ovo, frka?" Gregor je motrio Milesa suenim oima. "Hoe da te smijenim?"
Miles je otvorio usta, zatvorio ih, i naposljetku rekao: "Mislio sam da bih ti trebao dati priliku da se predomisli."
"Tako." Gregor je uvukao donju usnicu. "Hvala vam, barune Vorkosigan. Ali ne."
Nadam se da ne radi grdnu pogreku, Gregore. Ali nije to rekao naglas.
Konano je pristigla i kava koju je Gregor naruio kad je Miles doao, ali nije je unio Gregorov majordomus, ve barunica Alys osobno. Dovela je i Laisu Toscane. Grego-rovo se lice ozarilo.
"Jeste li spremni na stanku, gospodo?" upitala je barunica Alys, teatralno odlaui pladanj s kavom i namrgoeno motrei Milesove izme. On urno skloni noge sa stolia i uspravi se u naslonjau.
"Da", rekao je Gregor, pruivi ruku Laisi, koja ju je prihvatila i sjela  ugnijezdila se  u naslonja s njim. Miles je na trenutak osjetio alac zavisti.
"U stvari smo gotovi", dodao je Miles. "Za danas." Izvjetavam vas da vas nemam o emu izvijestiti. Tjah.
Laisine usne izvie se u zabrinut, ali i peckav poluos-mijeh. "Gregor i gospa Alys su mi priali o Illyanu. Pretpostavljam da osjeam... aljenje? Ne, to nije prava rije. Zapanjenost, mislim, zbog pada takve ikone. Na Komarru je on legenda. Pa ipak, kad sam ga srela, izgledao je tako obino."
"To nikako", otpovrne gospa Alys.
"Dobro, ne doista obian, ali inilo se da eli ostaviti takav dojam. Bio je tako tih. Nije bio... ono to sam oekivala."
Nije bio udovite? Laisa je bar bila lijepo odgojena Komarranka; to joj je trebalo priznati. "Istinska udovita," primijetio je Miles, odgovarajui na njezinu misao, a ne na izgovorene rijei, "esto i jesu obini ljudi. Osim to imaju veu zbrku u glavi. Illyan je bio jedan od najmanje zbrkanih ljudi koje poznam."
Laisa je lagano porumenjela. Pristajalo joj je. Proistila je grlo i hrabro se uputila dalje. "Zapravo smo dole s razlogom, barune Vorkosigan."
"Kad smo nasamo, slobodno me moete zvati Miles."
Pogledala je u Gregora, traei potvrdu, a on je kim-nuo. "Miles", nastavila je ona. "Gospa Alys predloila je da sljedeeg tjedna odrimo prijem i ples u rezidenciji, za Gregorove i moje bliske prijatelje. Ovaj put, za promjenu, nee biti politikih natruha."
Samo se ti nadaj. No gospa Alys je kimnula u znak potvrde. Pa, ako taj prijem i nije imao politiku pozadinu, nedvojbeno je imao drutvenu. Je li to bila nagrada Laisi to je s takvom marljivou uila kako biti Vor?
Laisa je nastavljala: "Biste li doli, bar  Miles, ako vam to dopuste vae dunosti? Kao na zajedniki prijatelj."
Miles se iz naslonjaa lagano naklonio svojoj buduoj carici. "Ako mi to dopuste moje dunosti, bit e mi ast." Vremena e, po svoj prilici, imati napretek, jer e u to vrijeme jo ekati na galaktika izvjea.
"Dakako, slobodno dovedite gou", dometnula je Laisa Opet je pogledala Gregora, nakon ega izmijenie jo jedan od onih izluujuih privatnih osmijeha. "Imate li stalnu..." tapkala je za prikladnim barravarskim terminom "... mladu damu?"
"Trenutno nemam."
"Hm." Zamiljeno gaje odmjerila; Gregor ju je stisnuo za ruku koju je drao u svojoj otkad je sjela kraj njega. Miles bi tono znao kako protumaiti taj pogled da je imala mlau sestru. inilo se da ljubav nije samo bila zarazna, ve je bila agresivno zarazna.
"Miles se dokazao imunim na nae vorske gospe", ubacila se teta Alys prijekorno. Boe mili, a to ako ona odustane od nastojanja da promijeni Ivanov status neenje i umjesto toga se, iz iste frustracije, prebaci na njega?
Laisa je izgledala kao da pokuava dokuiti je li gospa Alys time htjela rei da Miles vie voli deke, a da pritom
ne ispadne neodgojena zbog zapitkivanja, barem ne dok se ne nae nasamo sa svojom mentoricom.
"Ne imun", uurbano je dodao Miles. "Samo zasad nisam imao sree. Moj prijanji ritam putovanja nepovoljno je utjecao na mogunost romanse." Barem kad sam bio kod kue. "Kako sam sada trajno nastanjen u Vorbarr Sultani, tko zna. Ovaj... moda pozovem Deliju Koudelku."
Laisa se zadovoljno nasmijeila. "Voljela bih je opet vidjeti."
Alys je svima natoila kavu; Laisa je pomno promatrala. Nije hvatala biljeke, ali Miles bi se dao kladiti da e sljedei put zapamtiti da on svoju pije bez dodataka. Alys je povela razgovor o lakim temama dok su ispijali jednu kavu, bez nadolijevanja, a onda je ustala da isprati Laisu van. U enski zahod, da u njegovu odsustvu seciraju Mile-sa? Nemoj biti takav ivac, mali. Pod Alysinim vodstvom, Laisa je oito brzo stvarala veze sa svijetom vorskih ena, a za razliku od Harochea, nije se inilo da ona podcjenjuje njegovu vanost za svoju budunost.
Gregor se s oitom nevoljkou odvojio od Laise. "Gospo Alys", ree on zamiljeno. "Ako mislite daje za to sposoban, zato ne dovedete Simona na onaj ruak na kojem emo se Laisa i ja nai s vama i gospom Vorkosigan. Nedostaje mi razgovor s njim." Uhvatio je Milesov pogled i ironino se osmjehnuo.
"Mislio sam da se Simonovi razgovori s tobom uglavnom sastoje od izvjetaja", rekao je Miles.
"Prilino je fascinantno otkrivati to su sve ta izvjea nadomjetala svih ovih godina", nadovezala se gospa Alys. "Svakako, Gregore. Mislim da e mu to dobro initi." Izvela je Laisu van; uskoro je za njima iziao i Miles.
Miles je nastavio sa samonametnutom inspekcijom CarSigova Stoera tamo gdje je zadnji put stao. Osobno bi mu bio drai precizan ubod rapirom od izbijanja podataka golom silom, ali kad nisi znao kog vraga uope trai, morao si pretraiti sve. Kriptografija se pokazala kriptinom; njihova prividna suradnja brzo se pretvorila u prefrigano tehniko pojanjavanje njihovih aktivnosti koje nakon treeg zavoja vie nije mogao pratiti. Koga ne moe smesti drskou, zalij konjskim govnom. Miles ih je nasmijeeno odsluao, a sebi je u podsjetnik ostavio zadatak da u nekoj kasnijoj prilici opet provjeri taj odjel. Financije su bile van sebe od sree to ikoga uope zanimaju, pa se pojavila bojazan da nikad nee prestati s objanjenjima. Miles se jedva izvukao iz gomile radnih listova i dao petama vjetra.
Pogon za odravanje zgrade pokazao se neoekivano fascinantnim. Miles je znao da je zgrada stoera bila temeljito osigurana, ali nije detaljno znao kako je to tono bilo postignuto. Zato je sada nauio gdje se nalaze svi elikom pojaani zidovi i podovi, te koliko se panje posvetilo otpornosti na eksplozije, zranoj cirkulaciji i filtraciji te proiavanju vode. Za nijansu je narastao njegov res-pekt za pokojnog i suludog arhitekta zgrade. Ne samo da je zgradu dizajnirao paranoik, nego ju je k tome dizajnirao dopro. Svaka prostorija imala je vrhunski sustav za filtriranje zraka, uz centralnu jedinicu koja je filtirirala i prokuhavala sav usisani zrak kako bi unitila sve mogue otrovne plinove i mikrobe, prije vraanja tog zraka u op-tok ili putanja kroz odune cijevi. Tako nastala toplina koristila se i za destilaciju vode, to je objanjavalo njezin neobian jednolian okus. Miles je u ivotu vidio svemirske brodove sa manje sigurnim sustavima. Ovdje zaraza prehladom nije bila mogua.
Kuepaziteljsko osoblje sastojalo se vojnika iz aktivnog sastava, sve veterana s najmanje deset godina isku-
stva. Otkrio je i to da su bili najbolje plaeni odjel te vrste u Carskoj slubi. Moral im je bio visok; im su shvatili da njegova posjeta nije implicirala kritiku njihova rada, postali su ne samo susretljivi ve i krajnje drueljubivi. Ispostavilo se da ve dugo nisu naletjeli na asnika u inspekciji koji je bio spreman osobno puzati kroz cijevi s njima; istini za volju, vii inspektori mahom su bili znatno stariji, utogljeniji i deblji od Milesa. Usput je otkrio i vjerojatno najdosadniji posao u Stoeru CarSiga  nadgledanje vid monitora koji su snimali kilometre i kilometre cjevovoda i kanala u zgradi. Nije se mogao nauditi to mu u njegovim ranijim razdobljima polovine nemilosti nikad nisu uvalili tu dunost.
Pogon za odravanje i carski revizor rastali su se nerado, uz izljeve obostrane ljubavi. Njihov spoj strunosti i timskog duha na trenutak gaje zapanjujue bolno podsjetio na Dendariije, prije nego to mu je um uspio pobjei od takvih usporedbi.
Pretrpavajui se poslom, uspio je izbjei previe morbidnom premiljanju o opoj udnovatosti njegove trenutne situacije. Openito gledajui, to mu je i odgovaralo. Po prvi put u svom odraslom ivotu, u CarSigu je bio autsajder, civil, no tek sada je osjeao da bolje razumije organizaciju kojoj je oduvijek tako strastveno sluio. Je li to bila neka vrst konanog oprotaja? Uivaj dok traje.
Probuene savjesti, te veeri prekinuo je posao dovoljno rano da stigne na veeru s majkom i Illvanom, to je u njegov ivot unijelo dobrodoli daak civilizacije. S uspjehom je razgovor odravao na temi napretka carske kolonije na Sergvaru, o emu je grofica izrekla mnogo zanimljivih stvari. U Stoer se vratio rano sljedeeg jutra i neko vrijeme disao Harocheu za vrat, sve dok Haroche nije opet poeo sjetno nabrajati sve prednosti izleta u Jacksonovo Skrovite. Miles se samo nacerio i nastavio s inspekcijom.
Milesova posjeta Analizama potrajala je gotovo cijeli dan. Meu ostalim, zadrao se i u razgovoru s Galenijem te s analitiarima koji su bili zadueni za aktualni CarSigov interni problem; i oni su veinom ekali na galaktike vijesti. Provjerio je kako napreduju i ljudi koji su se bavili drugim problemima To stoje sabotaa Illvanova ipa imala prioritet nije znailo da su druge krize pale u zapeak. Miles je odrao dug i zanimljiv razgovor sa efom Komar-rskih poslova, generalom Allegreom, uglavnom se drei Gregorovih zaruka, to je bila tema koju je s Galenijem paljivo izbjegavao. Zapitao se bi li vrijedilo otputovati barem do Komarra, da osobno porazgovara s Allegreovim tamonjim pandanom u Galaktikim poslovima. Pukovnik Olshanskv iz Sergvarskih poslova uljudno se raspitao za groficu. Miles ga je pozvao na veeru s njom; iako je bilo oito da je ta ljubaznost pukovnika pomalo prepala, poziv je prihvatio bez premiljanja.
Tako je ono o emu je Miles razmiljao kao o desertu svoje inspekcije palo, i to ne sluajno, na sam kraj poslije-podneva.
CarSigovo skladite dokaznog materijala nalazilo se ispod suterena, zauzimajui sobe u starom zatvorskom krilu  Miles je o njima uvijek razmiljao kao o sobama uasa. To krilo bila je najmodernija tamnica u neskriveno nasilnim posljednjim danima ludog cara Yurija, a njezino izrazito medicinsko ozraje Milesa je strailo vie od zidova oblivenih krvlju, pauine, lanaca i tetoina to trkaraju po podu. Za svoje politike zatvorenike koristio ju je i car Ezar, ali daleko diskretnije  prvi gosti bili su Yurijevi tamniari, milostiva nota kozmike pravde u uglavnom nemilosrdnoj vladavini. Miles je jednim od najboljih diskretnih dostignua oeva regentstva drao upravo to to je ovaj zlokobni zatvor bio pretvoren u neto po svojoj biti nalik muzeju. Nedostajalo mu je samo votano uprizorenje starog luaka Yurija i njegovih batinaa.
Na itavom planetu vjerojatno nije bilo sigurnijeg skladita za dokazni materijal. Ovdje su se uvale sve najzanimljivije drangulije i igrake koje je CarSig prikupio tijekom brojnih istraga, oduzimajui ih zlima ili nesretnima. Nekoliko soba bilo je pretrpano dokumentacijom, naoruanjem, biolokim orujem  dobro zapeaenim, nadao se Miles  drogama, te drugim, jo bizarnijim predmetima, to su tu ekali suenja, daljnje istrage ili reklasifika-ciju i uklanjanje zbog zastarjelosti.
Ba bi mu sjela jedna meditativna posjeta sobi s orujem. Zadnji put je ovdje bio prije dvije godine, nakon stoje kui s jedne dendariijske misije donio neke zgodne stvar-ce. Tom je prilikom na jednoj od polica u dnu sobe otkrio korodirani metalni samostrel i nekoliko ispranjenih limenki sa soltoksinskim plinom. S izuzetkom njegove osobe, bili su to posljednji fiziki ostaci pokuaja trovanja no-vopostavljenog carskog regenta baruna Arala Vorkosigana i njegove trudne ene, prije trideset godina i nekoliko mjeseci. Alfa i omega, mali moj, poeci i zavreci.
Narednik za prijemnim pultom, smjetenim u nekadanjoj sobi za prijem zatvorenika na jedinom ulazu u ovaj dio zgrade, bio je bljedunjavi mladi koji je ostavljao dojam knjiniara u samostanu. Kad je Miles uao, izletio je iz sjedala ispred svoje komkonzole i zauzeo stav mirno, oito ne znajui da li da se nakloni ili salutira. Dilemu je rijeio naklonom glave. "Gospodine revizoru. Kako vam mogu pomoi?"
"Sjednite, opustite se, unesite moj posjet u komkon-zolu. elio bih sve obii", odvrati mu Miles.
"Svakako, gospodine revizore." Opet je sjeo, a Miles, koji je imao iskustva s takvim postupcima, sam se pribliio pultu i poloio dlan na plou za oitavanje te izvio vrat da ga zahvati skener za mrenicu. Narednik mu se zahvalno nasmijei, jer tako nije morao sam odluivati je li
'A
Carski revizor bio iznad standardnih sigurnosnih mjera ili ne  niti kako e, do vraga, primijeniti pravila u sluaju negativnog odgovora.
Njegovo olakanje bilo je kratkog daha, jer su najednom svjetla na komkonzoli zasjala crvenom bojom, a zaulo se i prijekorno pitanje. "Gospodaru? Ovdje je pie da vam se po zapovjedi generala Harochea izriito zabranjuje pristup."
"to?" Miles je doklipsao do pulta da pogleda preko straarevog ramena. "Ah. Provjerite datum. To je zaostatak od... prije nekoliko tjedana. Ako e vam tako biti lake, nazovite Harocheov ured da dobijete doputenje za promjenu. ekat u."
Narednik nervozno uini to mu je Miles rekao. I dok je on pregovarao s Harocheovim tajnikom, koji je promptno i uz ispriku odobrio promjenu im je shvatio u emu je problem, Miles je zurio u plosnati ekran nad vid ploom. Ekran je pokazivao popis svih njegovih posjeta u proteklom desetljeu, s tonim datumom i satom, te ifre za sve predmete koje je unio ili iznio, ali uglavnom unio. Bila je tu ona zveganska pametna bomba, joj da. Na sreu, lobo-tomizirana. Pa onda oni neobini genetski uzorci s Ceta-gande, za koje je imao osjeaj da sad prolaze daljnja istraivanja pod paskom doktora Weddella. I... ma koji vrag...?
Miles se nagnuo blie. "Oprostite. Na ovoj komkonzoli pie da sam prije dvanaest tjedana bio ovdje." Bio je to datum njegova povratka s posljednje misije s Dendariima, zapravo, onaj kobni dan kad Illvana nije bilo u gradu. Zabiljeeno vrijeme bilo je ... tono nakon to se javio u Illya-nov ured i napustio ga; u stvari, ono vrijeme kad je on ve bio na putu kui. Rairio je oi i kljocnuo zubima. "Kako... zanimljivo", prosiktao je on.
"Da, gospodaru?" ree narednik. "Jeste li tog dana vi bili na dunosti?"
"Ne sjeam se, gospodaru. Morao bih provjeriti raspored. Ovaj... zato pitate, gospodine?"
"Jer ja tog dana nisam dolazio ovamo. Ili bilo kojeg drugog dana nakon pretprole godine."
"Na popisu ste, gospodine."
"To vidim." Miles se nacerio, iskesivi zube.
Konano je naao ono za ime je subliminalno tragao zadnja tri dana, kao narueno. Onu nepovezanu nit. Ovo je ili up sa zlatom ili klopka. Pitam se koje? Je li i to bio dio plana? Da on naie na ovo, sada? Koji je vidovnjak mogao predvidjeti ovaj podzemni posjet? Nita ne pretpostavljaj, mali. Samo idi dalje.
Ali pazi.
"Otvorite na vaoj komkonzoli sigurni kanal do Operacija", ree naredniku. "Trebam satnika Vorpatrila, i trebam ga smjesta."
Ivan je stigao brzo, uzme li se u obzir daje zgrada Operacija bila na drugom dijelu grada; nekom sreom, Miles ga je uhvatio na dan kad nije ranije mugnuo s posla. Miles je sjedio na rubu pulta kod ulaza u skladite, i njihao jednom u izmu obuvenom nogom, a kad je Ivan uao, mrko se osmjehnuo. Ivan je pokuavao otresti svog pratioca iz CarSiga govorei: "Da, da, vidite, nisam se izgubio. Sad moete ii. Hvala." Narednik iz skladita dokaznog materijala i njegov nadzornik, porunik po inu, ekali su na mig gospodina revizora. Porunik je bio zelen i uzdrhtao.
Ivan je pogledao Milesovo lice, a obrve su mu odmah poskoile. "Onda, gospodine revizorski roae. Jesi li si naao kakvu zabavu?"
"Izgledam li ti ja veselo?" "Prije manino."
"To je radost, Ivane, apsolutna radost. CarSigov interni sigurnosni sistem lae mi u oi."
"To nije laka stvar", oprezno je rekao Ivan. "A to ti govori?"
"Misli da sam bio tu, u skladitu dokaznog materijal, na dan mog povrataka s posljednje misije. Nadalje, dnevnik posjeta na glavnom ulazu gore promijenjen je shodno tome  i pokazuje da sam napustio zgradu pola sata kasnije nego to je doista bio sluaj. Sigurnosne snimke u kui Vorkosigan jo uvijek pokazuju tono vrijeme mog dolaska  razlika u vremenima je taman dovoljno velika da se moe objasniti vonjom u cestovnom vozilu. Osim to sam ja kui otiao pjeke. Nadalje  i to je eer na kraju  pogodi to smo otkrili o vid patroni iz internog monitora u skladitu dokaznog materijala na kojoj je zabiljeen dotini dan?"
Ivan je skrenuo pogled na oito uzrujanog CarSigova porunika. "Daje nema?"
"Pogodio si od prve."
Ivan se zamiljeno namrtio. "Zato?"
"Tono tako, zato. Upravo na to pitanje kanim odgovoriti. Pretpostavljam da to uope ne mora imate veze s II-lvanovom sabotaom. to kae na malu okladu?"
"Ni sluajno." Ivan je sumorno zurio u njega. "Znai li ovo da moram otkazati planove za veeru?"
"Da, a isto vrijedi i za mene. Nazovi moju majku i reci joj da se ispriavam, ali veeras neu doi kui. Onda e sjesti za ovaj stol ovdje." Pokazao je na narednikovo sjedalo; narednik ga uurbano napusti. "Proglaavam ovu prostoriju zapeaenom. Nikoga ne putaj unutra, Ivane, ne bez moje revizorske dozvole. Vas dvojica" zamahnuo je rukom da pokae na dvojicu CarSigovaca, a oni se lec-nue "ste mi svjedoci da ja osobno danas nisam uao u
skladite dokaznog materijala." Poruniku je jo dodao, "Recite mi kako postupate s inventarom."
Porunik proguta knedlu. "U komkonzolu, dakako, stalno unosimo nove promjene, gospodine revizore. Pravu fiziku inventuru radimo jednom mjeseno, a obino traje oko tjedan dana."
"Zadnja je bila kada?"
"Prije dva tjedna?"
"Je li vam ita nedostajalo?"
"Ne, gospodaru."
"Je li vam ita nedostajalo u posljednja tri mjeseca?"
"Ne."
"U posljednjih godinu dana?"
"Ne!"
"Da li inventuru uvijek rade isti ljudi?"
"Rotiramo osoblje. To... nije popularan zadatak."
"U to se mogu kladiti." Miles je pogledao Ivana. "Ivane, dok tu sjedi, nazovi Operacije i zatrai etiri ovjeka s najviim stupnjem pristupa povjerljivim podacima, pod uvjetom da nikad nisu radili za ili sa CarSigom. Oni e biti tvoj tim."
Ivanovo lice preplavio je oaj. "O, Boe", zastenjao je on. "Nee valjda mene natjerati da napravim kompletnu inventuru?"
"Hou. Oito je zato to ne mogu sam uiniti. Netko je ovdje ubacio trag koji jasno upuuje na mene. Ako su mi htjeli privui panju, uspjeli su."
"Bioloke takoer? I hladnjau?" Ivan je zadrhtao.
"Sve."
"to traim?"
"Da to znam, ne bismo radili inventuru, zar ne?"
"A to ako nije nita uzeto, nego su neto dodali? Sto ako nisi naiao na trag, nego na fitilj?" zapitkivao je Ivan. Savio je ruku u nervoznoj pantomimi.
"Vjerujem da e ga znati ugasiti." Rukom je pozvao dvojicu CarSigovaca da ga slijede. "Poite sa mnom, gospodo. Idemo u posjet generalu Harocheu."
I Haroche je doao u stanje pripravnosti im je ugledao Milesovo lice, dok su on i njegova mala pratnja marirali u njegov ured. Haroche je zapeatio vrata iza njih, ugasio svoju komkonzolu i rekao: "Sto ste otkrili, gospodaru?"
"Otprilike dvadeset i pet minuta revidirane povijesti. Netko vam je prkao po komkonzolama."
Harocheov izraz lica bivao je sve nesretniji dok je Mi-les objanjavao kako je otkrio krivotvoreno vrijeme, to je potvrdio i nadzornik iz skladita dokaznog materijala. Jo vie se smraio kad je zauo novost o nestalom vid zapisu.
"Moete li pokazati gdje ste bili?" upitao je on kad je Miles zavrio. "Dokazati da ste kui otili pjeke?"
Miles je slegnuo ramenima. "Mogue. Proao sam kraj mnogih ljudi na ulici, a ja sam, ah, malo pamtljiviji od prosjenog mukarca. Iakavanje svjedoka dugo nakon stoje zloin ve poinjen je neto to gradska policija stalno mora raditi u civilnim istragama. Ako se pokae nunim, to u im i zapovjediti. Alija sam Carski revizor; moja rije nije u pitanju." Jo.
"Ovaj. Da."
Miles je pogledao u dvojicu iz sobe za dokaze. "Gospodo, priekajte me, molim vas, u vanjskom uredu. Ne idite nikamo i ne priajte s nikim."
Priekali su da dvojac napusti sobu, a onda je Miles nastavio. "U ovom trenutku jest sigurno da imate krticu
u vaem internom sigurnosnom sustavu. Sad, ja ovo mogu odigrati na dva naina. Mogu u potpunosti zatvoriti Car-Sig i dovesti vanjske strunjake da sve provjere. Neki nedostaci te metode oiti su ve na prvi pogled."
Haroche je zastenjao. "Blago reeno, gospodaru."
"Da. Obustaviti CarSigov rad na tjedan dana  ili due  dok ljudi izvana pokuavaju upoznati i potom provjeriti taj va sustav, meni izgleda kao put u katastrofu. Ali i interna kontrola koju provodi interno osoblje takoer ima, hm, oite mane. Imate li kakve ideje?"
Haroche je protrljao elo. "Shvaam to hoete rei. Recimo... recimo da osnujemo tim za kontrolu. Imao bi najmanje tri lana, s tim da moraju neprestano biti zajedno. Da jedan drugog imaju na oku. Dopustit u mogunost jedne krtice, ali tri, i to nasumce odabrane... mogli bismo sustav zamrzavati odjel po odjel, to bi izazvalo minimalno usporavanje CarSigovih tekuih aktivnosti. Ako elite, dat u vam popis kvalificiranih ljudi, pa sami izaberite."
"Da..." polako je rekao Miles. "To tima. Dobro. Uinite tako."
Haroche je izdahnuo s oitim olakanjem. "Ja... zahvalan sam vam to ste tako razumni, gospodaru."
"Ja sam uvijek razuman."
Harocheova usnica zatitra, ali nije se upustio u raspravu. Uzdahnuo je. "Ovo postaje sve gadnije. Gade mi se interne istrage. Tu gubite ak i kad pobjeujete. Ali to... priznajem, ne razumijem sve ovo sa skladitem dokaznog materijala. to vi kaete?"
Miles je odmahnuo glavom. "Izgleda kao namjetaljka. Ali namjetaljke obino dolaze s malo vie detalja. Ova je prazna. Sve je to... jako naopake. Hou rei, obino se kree od zloina, pa se onda odreuju osumnjieni. Ja moram krenuti od osumnjienog i utvrditi stoje zloin."
"Da, ali... tko bi bio tako glup da ide namjetati Carskom revizoru? Meni to granii s ludilom."
Miles se namrtio i stao koraati sobom, amo-tamo ispred Harocheova stola. Koliko lije puta tako koraao pred Illvanom, dok su planirali zadatke? "Ovisi... elim da vai analitiari sustava posebno obrate panju na sljedee. Ovisi o tome koliko se ve dugo ta promjena nalazi u komkon-zoli skladita. To je bila zakopana mina, koja je trebala eksplodirati na dodir. Kada su tono unesene promjene? Mislim, to se moglo dogoditi bilo kada izmeu dana kad sam stigao na planet do dananjeg jutra. Ali ako je promjena unesena prije vie od nekoliko tjedana  taj netko moda nije ni znao da namjeta Carskom revizoru. Ne vidim kako su mogli predvidjeti da u biti imenovan, kad to nisam znao niti ja. Budimo otvoreni  namjetali su degradiranom niem asniku koji je napustio CarSig pod sumnjivim okolnostima. Nepoznatom sinu slavnog oca, koji je jo k tome bio i nekakav polumutant. Moda su mislili da sam kao stvoren da budem laka meta." Tada. "Ne volim biti meta. ak tovie, alergian sam na to."
Haroche je u udu zatresao glavom. "Zapanjujete me, barune Vorkosigan. Vjerujem da konano poinjem shvaati zato je Illvan uvijek..."
"Zato je Illvan to?" potakne ga Miles nakon podue utnje.
Iskrivljen osmijeh ozario je Harocheovo turobno lice. "Izlazio s vaih izvjetaja o izvrenom zadatku psujui si u bradu. Nakon ega bi vas smjesta poslao na sljedei najgori zadatak koji je imao."
Spojivi dlanove, Miles izvede kratak i ironian naklon pred Harocheom. "Hvala vam, generale."
DVADESET TREE POGLAVLJE
Ivan je ono to su traili naao dva sata prije zore, ne ba sasvim sluajno.
Bio je u petom prolazu druge sobe koje se prihvatio, nazvane Oruja IV. Bioloka oruja, otrove i hladnjau ostavio je za kraj upravo zato to se nadao da ih uope nee morati pretraivati. Miles bi prvo odabrao rijeiti se najgorih soba; ponekad, morao je priznati, Ivan nije bio onoliki idiot kakvim se pravio.
Ivan je dotrupkao do prostora za prijem. Tu je Miles ve nekoliko sati usporeivao inventarske liste na kom-konzoli, sve otkako je zakljuio izbor Harocheova trolanog analitiarskog tima za provjeru sigurnosnih sustava i poslao ih na posao.
"I tako sam ti ja u sobi za oruje, ne?" Ivan je Ijutito govorio, maui svenjem folija s popisom inventara.
Miles je otrgao pogled s kemijskog opisa devetsto devetog predmeta po abecednom redu u sobi za otrove; zmijske strugotine, polijanske, tri grama. "Ako ti tako kae."
"Kaem. to onda kutijica s naljepnicom 'Komarrski virus' radi u prolazu pet, polica devet, kutija dvadeset sedam? Koji je to vrag, i zato nije meu biolokim materijalom? Je li netko pogrijeio pri klasifikaciji? Ne otvaram tu prokletinju sve dok ne utvrdi to je to. Mogao bih
se osuti zelenim gljivicama ili se napuhati poput onih jadnika sa sergvarskom crvolikom kugom. Ili neto jo gore."
"Crvolika kuga je vjerojatno neto najodurnije u blioj povijesti", sloio se Miles. "Ali u usporedbi s drugim kugama, ta nije bila pretjerano smrtonosna. Daj da vidim. Je li bila na popisu za sobu s orujem?"
"O, da, tono tamo gdje bi trebala biti. Tako barem misle."
"Znai da mora bit neka vrst oruja. Valjda." Miles je oznaio gdje je stao, pospremio popis otrova na komkon-zoli skladita s dokaznim materijalima, a umjesto njega otvorio je dokumentaciju oruja. "Komarrski virus" imao je takvu klasifikacijsku ifru da su pristup njegovu opisu i povijesti imali samo ljudi s najviim stupnjem povjerljivosti. CarSigov Stoer bio je prepun takvih ljudi. Miles se blago nasmijeio, s lakoom otkljuavajui ifru svojim re-vizorskim peatom.
Bilo mu je dosta nekoliko redaka da se pone smijati, vrlo tiho. Psovao bi, ali nije se mogao sjetiti dovoljno pogrdnih rijei.
"Sto?" planuo je Ivan, pokuavajui preko Milesova ramena zaviriti na ekran.
"Nije ovo virus, Ivane. Osoba zaduena za klasifikaciju trebala bi odsluati jedno predavanje doktora Wed-della. Ovo je bioinenjeringom proizvedeni apoptotiki prokariot. Buba koja jede stvari, to jest, bjelanevine iz nervnog ipa. Onaj prokariot, Illvanov prokariot. Za tebe ne predstavlja nikakvu opasnost, osim ako nisi postao vlasnik nekog nervnog ipa, a da ja za to nisam uo. O, Boe. Odavde je doao... tonije, ovo je zadnje mjesto gdje je bio." Udobnije je sjeo i poeo itati; Ivan, koji je visio preko naslona njegova sjedala, udario ga je po ruci kad je pokuao pomaknuti tekst na ekranu prije nego stoje Ivan bio gotov s itanjem.
To je bilo to, skriveno tamo gdje je najvie bolo oi, zakopano meu desecima tisua drugih stvari u skladitu. Prokariot je u kutiji dvadeset sedam, polica devet, edno proveo punih pet godina, skupljajui prainu od dana kada ga je u CarSigovo skladite dokaznog materijala donio asnik iz Komarrskih poslova. Carska protuobavjetajna sluba do njega je dola u samoj Vorbarr Sultani, u valu uhienja komarrskih teroristikih elija koje su bile povezane s... pokojnim Ser Galenom, ubijenim na Zemlji dok je pokuavao pokrenuti svoju posljednju, kompliciranu, dramatinu i jalovu urotu za svrgavanje Barravarskog carstva i oslobaanje Komarra. Urotu zbog koje je stvorio Milesova klona Marka.
"O, k vragu", rekao je Ivan. "Ima li taj tvoj prokleti klon neke veze s ovim?"
"Brat", ispravio gaje Miles, suspreui isti strah. "Ne vidim kako. Ve je gotovo pola godine u Koloniji Beta. Moja betanska baka to moe i potvrditi."
"Ako eli potvrdu," rekao je Ivan, "onda sigurno misli isto to i ja. Je li mogue da se opet pretvarao da si ti?"
"Samo ako je bio na vraki estokoj brzoj dijeti."
Ivan je gunanjem potvrdio svoje djelomino slaganje. "To je izvedivo, uz prave lijekove."
"Mislim da ne. Jamim ti daje biti ja zadnja stvar koju bi Mark ikad vie poelio. Za svaki sluaj u slubeno provjeriti gdje je, da zaustavim druge u galopiranju u tu slijepu ulicu. CarSigov ured u naem veleposlanstvu na Beti ionako ga dri na oku, naprosto zato stoje Mark... ono to jest."
Miles je nastavio itati. I veza s Jacksonovim Skrovi-tem je bila stvarna. Prokariot-ipoder doista je bio po narudbi proizveden za komarrske teroriste, u jednoj od manjih Kua, inae poznatijoj po individualno spravljenim drogama. A Illvan je bio meta od samog poetka; taj kaos
u CarSigu trebao se poklopiti s ubojstvom tadanjeg premijera, grofa Arala Vorkosigana. CarSigova istraga od prije pet godina uspjela je slijediti trag prokariota sve do zgrade u kojoj je nastao, a komarrsku isplatu biokemijskom timu s Jacksonova Skrovita sve do njihova bankovnog rauna. Nova, tek pokrenuta istraga, prije ili poslije doi e do identinih rezultata. Ako budu morali rekonstruirati prvu dosadnu istragu, to e se zbiti poslije. Ako pak organizacija prevlada kolektivni gubitak pamenja i primijeti podatke u vlastitom arhivu, prije. Tri do osam tjedana, ovisno o okolnostima, procijenio je Miles.
"Ovo objanjava... vremenski okvir, ako ne nita drugo", promrmljao je on.
Ivan je iz vio obrvu. "Kako to?"
"Ja sam pokvario redoslijed. Moja izmiljena posjeta trebala je biti uoena, da, to je bilo neizbjeno, ali ne prva. Kada bi ovi podaci" Miles je mahnuo prema komkonzoli "napokon pristigli, usredotoili bi nau panju na skladita. Umjesto da krenu od dokumenata na komkonzoli i provjere inventara, istraitelji bi krenuli od kutije dvadeset sedam i potom provjerili sigurnosne zapise svih ljudi koji su ovamo dolazili. Pa bi onda bili jako zadovoljni to su nali mene, nedavno otputenog asnika koji ovdje nije imao to traiti. Tim redoslijedom namjetaljka bi bila daleko uvjerljivija."
Miles je na trenutak sjedio, sreujui misli. Onda je nazvao CarSigov Forenziki odjel i zatraio deurnog vieg forenziara. Zatim je doktoru Vaughnu Weddellu uputio poziv na komkonzolu u njegovu domu.
Maina ga je blokirala, pokuavajui uzeti poruku. Weddell izgleda nije elio da mu itko poremeti san, a time i dobar izgled. Pokuao je jo jednom, dobio isti rezultat, priekao pune tri sekunde da povrati strpljenje i potom nazvao Carsku strau. Naredio je deurnom asniku da u
Weddellov stan poalje par svojih najkrupnijih uniformiranih straara s uputama da ga probude bilo kojim sredstvima i smjesta dovedu u CarSigov Stoer, nosei ga, ako drukije ne bude ilo.
inilo se daje prola itava vjenost  vani je ve gotovo svitalo, procijenio je Miles  prije negoli je uspio okupiti itav tim i pred sobom ih otjerati u sobu Oruje IV. Weddell je jo uvijek sebi u bradu cvilio zbog grubog nonog buenja; Miles gaje namjeravao ignorirati sve dok je bio dovoljno pametan da grintanje dri na sotto voe razini. Ni on ni Ivan nisu noas sklopili oka, iako Miles u ovom trenutku doista nije bio umoran.
Forenziar je prvi doao na red, pregledavajui vanjsku stranu malenog zapeaenog biospremnika.
"Pomicali su ga nekoliko puta", izvijestio ih je on. "Ima neto otisaka prstiju, malo mrlja, nita nije ba jako svjee..." Sve ih je uredno snimio laserskim skenom, za kasniju usporedbu s otiscima osoblja iz skladita dokaznog materijala, a i s preostalom populacijom u Carstvu, bude li potrebno. "Alarm za uzbunjivanje u sluaju micanja spremnika iz skladita nikad nije bio aktiviran. Nema dlaica ili vlakana. Ne bih oekivao previe praine, s obzirom na zrane filtre koji su ovdje u upotrebi. To je sve to vam mogu rei. Sad je va, gospodo."
Koraknuo je unatrag; Ivan je stupio naprijed, izvukao kutiju s police i postavio je na osvijetljenu plou za preglede koju su donijeli upravo zbog toga. Kutija je bila zapeaena krajnje jednostavnim numerikim kodom, koji je sluio vie zato da sprijei otvaranje kutije ako sluajno padne nego zbog pruanja ikakve stvarne sigurnosti  uostalom, pristupni kod bio je naveden u opisu inventara. Ivan je potraio podatak na foliji i ukucao niz brojeva. Maleni poklopac se otklopio.
"Dobro", otegnuto je rekao Ivan, virei u unutranjost kutije, te potom opet u foliju s inventarom. Kutija je bila obloena omotima od gela otpornog na udarce, u koji je bilo utisnuto est paralelnih odjeljaka. U tri odjeljka nalazile su se siune, smee kapsule, tako malene da bi ih progutati moglo i dijete. Ostala tri odjeljka bila su prazna. "est zapeaenih jedinica za unos prijenosnika - tako ih nazivaju u ovim papirima  prvo, jednu su izvadili zbog ispitivanja prije pet godina, ovdje se navodi da je poslije unitena. Navodno ih je ostalo pet  ali sad ih ima samo tri." Teatralno je otvorio aku; naprijed je opet istupio fo-renziar i nagnuo se nad kutijom kako bi provjerio peat s unutarnje strane.
To, to! zavijao je Miles u sebi, uz malu mentalnu rezervu zbog te jedne kapsule koju su izvadili prije pet godina. To e malo zakomplicirati stvari, ali moda im pomogne dokumentacija iz laboratorija gdje su vrili ispitivanja.
"Hoete rei," zajaukao je Weddell, "da sam razbijao glavu tjedan dana pokuavajui ponovno sloiti ono prokleto sranje, a itavo to vrijeme ovdje se nalazio neoteen uzorak?"
"Da." Miles se nacerio. "Nadam se da vam se svia ta ironija."
"Ne u ovo doba dana."
Forenziar je digao pogled da im kae: "Na bravi nema tragova sile."
"Dobro", rekao je Miles. "Kutija ide u Forenziku na sve testove. Ivane, ti poi s njom. Ne daj tim lasicama da ti je odnesu ispred oiju. Weddell, vi uzmite jedan od uzoraka za molekularnu analizu  elim da potvrdite da se doista radi o istom onom smeu koje ste iskopali u Illya-novu ipu, a elim znati i sve ostalo to moete pronai o njemu. Ni uzorak ni vi ne smijete van iz zgrade  moete se posluiti istim laboratorijem u bolnici kao i proli put i
dobiti sav materijal koji vam bude trebao, ali nitko  nitko  osim vas ne smije ni taknuti taj uzorak. Odgovarate samo meni i nikome vie. Preostala dva uzroka idu u novu kutiju na polici, a bit e zapeaeni mojim revizorskim peatom. Ovaj put e, nadam se, tamo i ostati." Iako poinjem misliti da bi sigurnije bile u mom depu.
Haroche, takorina jedna, otiao je kui spavati jo prole veeri, jedan sat nakon ponoi i sastavljanja tima za analizu sustava. Dok je ekao na njegov dolazak, Miles je iskoristio predah da poe na doruak u CarSigovu kan-tinu u Stoeru. To je bila pogreka, shvatio je on, kad se uhvatio kako tone u san iznad svoje alice s kavom. Nije se usuivao stati. Sve mu je tee padalo uvijek iznova uzimati zalet.
U Harocheovu vanjskom uredu zijevnuo je ba u trenutku kad je, radei to isto, uao CarSigov ef. Haroche je sneno progutao zijevanje i utke ga pozvao u svoj radni prostor. Miles je privukao stolicu i sjeo dok se Haroche smjetao za svojim radnim stolom. "Onda, barune Vorko-sigan. Ima li kakvog napretka?"
"O, da." Miles je munjevito izvijestio Harochea o dogaajima koji su se zbili u posljednjih nekoliko sati. Sluajui ga, Haroche se zgrbio na rubu svog sjedala, no kad je Miles bio gotov, nije mu se vie zijevalo.
"K vragu", izdahnuo je Haroche, opet se naslanjajui. "K vragu. Ode naa zadnja nada da ovo moda nije bio posao iznutra."
"Naalost, da."
"Sada dakle imamo novi popis. Koliko je ljudi moglo znati za te uzorke?"
"Svi timovi koji su posljednjih pet godina vodili inventure u skladitu, za poetak."
"Ljudi koji su nali i donijeli uzorke", dodao je Haroche.
"Svi koji su u to vrijeme ovdje radili, a bili su bliski s ljudima koji su nali i donijeli uzorke." Miles je poeo odbrojavati prstima. "Bio je evidentiran pod peatom efa Komarrskih poslova prije Allegrea. Sam Allegre je u to vrijeme jo radio na Komarru, vodei tamonji lokalni odjel. Osim njih... svi Komarrani iz teroristikih skupina koji su uspjeli pobjei, ili su nedavno izali iz zatvora. Svi s kojima su u zatvoru moda razgovarali... Najbolje je i njih provjeriti, pretpostavljam, iako, kao to ste i sami rekli... zbog upada u komkonzolu prisiljen sam vjerovati da se radi o poslu iznutra."
Haroche je napravio zabiljeku. "Dobro. Bojim se da nismo jo ni blizu suavanju izbora."
"Ne. Iako popis sada barem ne ukljuuje populaciju tri planeta, kao na poetku." Miles je zastao, i potom nevoljko dodao: "Ne znam je li moj brat, barun Mark  to jest, moj klon  znao za to ili ne. Morat emo valjda provjeriti."
Harocheov pogled susreo se s Milesovim, a izraz lica otkrivao je njegovu probuenu panju. "Mislite li da"
"To je fiziki nemogue", odluno ree Miles. "Mark je posljednjih est mjeseci proveo na Beti. Iao je na predavanja svaki dan otkako je poeo semestar." Bar se tako nadam. "Njegovo boravite lako je dokazivo."
"Hm." Haroche je nerado popustio. "Sjeate li se vi iega iz tog razdoblja?"
"U to sam vrijeme jo bio zamjenik efa Unutranjih poslova. To je bilo ba pred moje posljednje promaknue. Sjeam se da se oko Komarrana u Vorbarr Sultani zbivao niz aktivnosti. Ali nau je panju u to vrijeme drala pro-tuvladina skupina u Vorsmvtheovu okrugu za koju smo sumnjali da pokuava uvesti zabranjeno oruje."
"Ah. Pa, nadam se da vai deki za podatke mogu pomoi sa proraunima", nastavljao je Miles. "Tkogod daje odgovoran za ovo, morao je nedavno imati pristup CarSi-govim unutarnjim sustavima, a k tome je domiljat i ima petlju. Popis glavnih kandidata morati e uzeti u obzir sve te osobine."
"Zato pretpostavljate da se radi samo o jednom ovjeku?" upita ga Haroche.
"Oh", Miles je klonuo. "Tono. Hvala vam." Haroche, podsjetio se Miles, nije bio bez iskustva u ovakvim stvarima.
"Premda bi mi to bilo drae", priznao je Haroche. "Radije bih imao posla s jednom osobom nego s itavom zavjerom."
"Mm. Bilo da je rije o jednom ovjeku, ili o skupini, motivacija postaje sve... kompleksnija. Zastoja? Zato su ba mene izabrali za rtvenog jarca? Je li u pitanju neka-kava posebna mrnja prema meni, ili je to ista sluajnost  moda sam naprosto bio jedini CarSigov asnik koji je u prikladno vrijeme dobio otpust?"
"Ako mogu biti tako slobodan da vam dam savjet, gospodaru, motivi su vrlo klizava stvar u ovom poslu. Isuvie su krhki, cerebralni. Ja obino dalje dospijem kad naprosto slijedim injenice. Teorije o motivima moete smiljati poslije, kad budete pivom proslavljali svoju pobjedu. Kad budete znali tko, znati ete zato. Iako priznajem da to ovisi o tome kakve su vam filozofske sklonosti."
Kad znam zato, znati u i tko. "Istina, moda uope nije osobno. im je zloin bio otkriven... im je bilo dokazano da to jest zloin, taj, taj... pretpostavljam da ga ne mogu nazvati ubojicom..."
Haroche se polovino osmjehnuo, ne ba presretno. "Kao prvo, nemamo le."
Illvana se, unato njegovoj novosteenoj neodreenosti, teko moglo nazvati zombijem. Ali onda se Miles prisjetio onog promuklog, izbezumljenog glasa koji ga je strastveno molio za istu smrt... "Atentator je," nastavio je on, "apsolutno morao ponuditi rtvenog jarca kako bi skrenuo panju sa sebe. Jer ovakav sluaj moe se zakljuiti jedino uspjenim rjeavanjem. Nema tu nikakvih 'U oekivanju daljnjih informacija' dok ga ne prekriju praina i zaborav. Morao je znati da CarSig nikad nee stati."
"Tu ste prokleto u pravu", zareao je Haroche.
"Ono sranje u podrumu bilo je paljivo sraunato da bude pronaeno, jer je to ionako bilo neizbjeno. Cim se zahuktala naa potraga, bilo je prekasno za uklanjanje dokumenata. Naprosto ih je bilo previe. Meni je jedino uspjelo..." tu je Miles usporio, "promijeniti vremenski raspored."
"Tri dana", Harocheov osmijeh bio je iskrivljen. "Pro-hujali ste kroz cijeli CarSig za samo tri dana."
"Ne kroz cijeli, samo kroz zgradu Stoera. I trebalo mi je skoro etiri dana. Ipak... moda nekome poinje gorjeti pod nogama. Nadam se. Ako su kanili upecati biveg porunika Vorkosigana, a umjesto toga se na udicu ulovio Carski revizor Vorkosigan... to je kao da ode loviti pastrvu, a izvue morskog psa. Moda sam u skladite stigao u zadnji as. Budui da je oekivao kako e moi raunati na nekoliko tjedana vie, atentator je moda kanio ukloniti tragove namjetaljke u skladitu i pokuati neto drugo. Boe, kako bih volio biti siguran."
Tko me mrzi, a radi ovdje1? to ako je porunik Vor-berg otkrio pravi identitet admirala Naismitha? Pa nije valjda Vorberg bio tako izopaen da bi iao unititi Illvana samo da uniti Milesa? Ma sigurno sam bio sporedni cilj. Morao je biti sporedni cilj. Puko pomiljanje na alternativu bilo je dovoljno da ga uasne.
"Bilo kako bilo, postigli ste fantastian napredak, barune Vorkosigan", rekao je Haroche. "Rjeavao sam sluajeve koji su poeli s daleko manje podataka od ovoga to ste vi dosad uspjeli otkriti. Napravili ste dobar, solidan posao."
Miles je pokuao obuzdati zadovoljstvo koje je osjetio nakon odmjerene Harocheove pohvale, no ipak je osjetio toplinu u obrazima. Haroche je bio onaj tip ovjeka ije su kratke rijei pohvale upravo zbog njegove suzdrane naravi bile na visokoj cijeni. Valjda Miles nije bio nelojalan IUvanu kada se nadao da e njegov nasljednik biti dostojan tog poloaja, obavljajui svoj posao drukije, ali podjednako kvalitetno.
"teta," uzdahnuo je Haroche, "to je toliko ljudi u Stoeru imuno na brzopent."
"Jo je prerano pomiljati na metodu upanja nokata", rekao je Miles grickajui jedan od svojih. "Iako je primamljivo. Sada valjda... ekamo na izvjea vaeg tima za analizu sustava. Mislim..."  razjapio je usta opet zijevajui  "da mi je najbolje da odem kui i ekanje odradim spavajui. Molim vas, nazovite me im budu imali to rei."
"Da, gospodine revizore."
"Ma k vragu, zovite me samo Miles. Kao i svi ostali. To 'gospodine revizore' zabavlja prvih dvadesetak minuta, ali sve poslije je isti napor." Ne ba posve tono, no ipak...
Dok je odlazio, Haroche mu je mahnuo na nain koji se gotovo mogao okvalificirati analitiarskim pozdravom.
Jutro je ve dobrano odmaklo kad je Martin vratio Milesa pred ulazna vrata kue Vorkosigan. Glavu su mu ispunjavale primamljive vizije njegova mekog kreveta. Ipak
w
je kao posluan sin prvo potraio svoju tovanu majku da joj zaeli dobro jutro, ili laku no.
Meusobno proturjene upute dva ili tri lana posluge naposljetku su-ga dovele do jedne od primaih soba u prizemlju, na istonoj strani kue. Soba je bila ispunjena ugodnim jutarnjim svjetlom neuobiajenim za ovako hladnu ranu zimu. Grofica je pijuckala kavu i listala knjigu u starom konom povezu koja je, inilo se Milesu, bila dio Alvsina svadbeno-povijesnog zadatka koji je ipak uspio izbjei. Bolje ona nego ja.
"Zdravo, ljubavi", uzvratila je ona na njegov pozdrav. Dala si je oduka utisnuvi jedan materinski poljubac na njegovo elo; on je pak ukrao gutljaj njezine kave. "Dugo si se zadrao. Ima li kakvih novosti u tvom sluaju?"
"Mislim da ima. Barem prvih nagovjetaja." Miles je odluio da joj nee kvariti jutro objanjenjima o tome kako se prvi nagovjetaj sastojao od otkria da zloin pokuavaju namjestiti njemu.
"Ah. Nisam znala je li to uzrok tvog odsutnog izraza, ili ti naprosto nedostaje sna."
"Oboje. Na putu sam za krevet, ali prvo bih htio popriati s Illvanom. Je li ve ustao?"
"Mislim da jest. Pym mu je upravo odnio doruak." "Doruak u krevetu, a blii se podne. Kakav ivot." "Mislim da gaje zasluio, nije li?"
"Na teak nain." Srknuo je jo malo njezine kave i uputio se na kat.
"Oh. Prvo pokucaj", savjetovala gaje ona dok je prolazio kroz vrata.
"Zato?" "Dorukuje s Alys."
To je objanjavalo knjigu; donijela ju je gospa Alys. Pitao se koji je djeli vorske povijesti morao itati siroti Illyan.
U skladu sa savjetom, uljudno je pokucao na vrata gostinskog apartmana na drugom katu. Odgovora nije bilo: pokucao je opet. Pym se nije zadrao dovoljno dugo da poslui doruak, inilo se, jer umjesto da mu otvori sluga, kroz drvo je do njega doplovio Illyanov glas: "Tko je?"
"Miles. Moram razgovarati s tobom." "Samo minutu."
Minuta se rastegla prvo na dvije, pa na tri, pa na etiri, dok je on naslonjen na dovratak izmom grebao tepih s uzorkom. Opet je pokucao. "Ma daj, Simone, putaj me unutra."
"Ne budi tako nestrpljiv, Milese", prekorio ga je odluni glas njegove tete. "Malo si nepristojan."
Stisnuo je zube da joj ne odbrusi i nastavio ekati izmom po tepihu. Poigravajui se revizorskim lancem, usput je otkopao i visoki ovratnik svoje smee-srebrne tunike. Iz apartmana doprijee zvukovi komeanja i zveckanja, a potom i prigueni smijeh. Konano je gospa Alys lakim korakom dola do vrata; zauo se klik dok ih je otkljuavala, te se napokon otvorie.
"Dobro jutro, teta Alys", ree on suho.
"Dobro jutro, Miles", odvrati mu ona, daleko razdra-ganije nego to je oekivao. Pokretom ruke pozvala ga je u primau sobu. Suem pretrpani pladanj za doruak bio je zguran na mali stoli u udubljenom prozoru to je gledao na stranji vrt. Avaj, preostale su samo mrvice. Gospa Alys bila je odjevena neobino formalno za ovo doba dana, mislio je Miles, gledajui u haljinu primjereniju veeri nego doruku, a osim toga je eksperimentirala s frizurom; niz
lea joj je u sjajno crnim i srebrnastim valovima padala rasputena kosa.
Iz pravca kupaonice pojavio se Illvan, navlaei tuniku preko koulje i hlaa. Jo uvijek je imao papue na nogama. "Dobro jutro, Milese", ponovio je rijei gospe Alys, s istim odurnim cvrkutom ljubitelja jutra kao i ona. Osmijeh se izgubio kad je uoio Milesov zguvani izgled to je ukazivao na neprospavanu no. Glas mu izgubi boju. "to se dogaa?"
"Sino sam u Stoeru naiao na neke jako zanimljive stvari."
"Napredak?"
"Dva koraka naprijed, tri u stranu. Ovaj..." Namrten se zagledao u tetu, ne znajui kako bi je na pristojan nain izbacio van. Ne samo da nije obratila panju na njegov mig, nego se naprotiv smjestila na malu sofu pored stola, sluajui ga s pojaanim zanimanjem. Illvan je sjeo do nje. Miles je kukaviki odluio prljavi posao prepustiti Illvanu. "Sve ovo je strogo povjerljivo, ili e takvim postati."
ekao je jedan tren, dok su njih dvoje zurili u njega. "Misli li doista daje to prikladno za ui gospe Alys?" dodao je zatim.
Loe se izrazio; Illyan je samo uzvratio: "Dakako. Kreni, Miles, prestani nas drati u neizvjesnosti."
Pa dobro, ako je Illyan mislio daje to u redu... Miles je udahnuo i zapoeo ubrzani opis svoje prolodnevne istrage u CarSigu. Nijedno od njegovih sluatelja ga nije prekidalo, iako je gospa Alys promrmljala: "Bravo, Ivane", kad im je ispriao kako su naposljetku u Oruju IV pronali toliko eljenu iglu u stogu sijena.
Illvanovo vedro dranje posve je nestalo; sjedio je sav napet. Zabrinuto motrei njegov profil, gospa Alys uze njegovu ruku u svoju; uzvratio joj je stiskom.
"Moram znati", priveo je Miles priu kraju, "sjea li se iega iz vremena kad su donijeli taj uzorak, dok su pokuavali satrti tu posljednju komarrsku zavjeru."
Illyan je protrljao elo. "Uglavnom je sve... prazno. Sjeam se, naravno, urote Ser Galena i one grozne poetne zbrke kad smo saznali za postojanje baruna Marka. Grofica je bila jako uzrujana, u svom najbetanskijem izdanju. Izludjela ti je oca. Sjeam se tvog izvjea sa Zemlje. Remek-djelo svog knjievnog anra. Ona avantura iz Sektora etiri, kad si smrskao obje ruke bila je... odmah poslije toga, zar ne?"
"Da. Ali netko ti je morao predati izvjee o tom pro-kariotu. Jasno mije zato ga ti ne bi poelio i osobno provjeriti."
"Siguran sam da netko jest." Illvanova desna ruka je napustila ruku gospe Alys i stisnula se u aku. "Nedvojbeno su mi iznijeli sve pojedinosti. A ja sam ih nedvojbeno pohranio onamo kamo sam uvijek pohranjivao sve pojedinosti. Ali tamo vie nieg nema."
Gospa Alys se ljuti to namrtila na Milesa, kao daje on bio kriv za to.
"Tko bi ti predao takvo izvjee?" nastavljao je Miles.
"General Diamant, pretpostavljam. On je bio ef ko-marrskih poslova prije Allegrea, sjea ga se? Umro je samo dvije godine nakon odlaska u penziju, jadnik. Miles, stvarno se ne mogu...sigurno bih se do sada ve sjetio, da mije to negdje ostalo!" Ojaeno se uhvatio za glavu. Gospa Alys ga je opet uhvatila za ruku i stala je umirujue gladiti.
"Ima li tvoj prijatelj satnik Galeni kakvih zamisli?" nastavio je Illyan neto mirnije. "Moda za neke stvari zna iz prve ruke. Na koncu konca, njegov otac je sve to i zamislio."
Miles se nesretno osmjehnuo.
Illvan je suzio oi. "Jasno ti je da e se on pojaviti na najuem popisu moguih poinitelja, im se takav popis sastavi."
"Da."
"Jesi li rekao Harocheu?"
"Nisam."
"Zato ne?"
"Bilo bi suvino. Duva e provjeriti kad i sve ostale. Osim toga... ve sam mu u zadnje vrijeme napravio dovoljno medvjeih usluga."
"Ne ini li ti se... da prejudicira stvari  gospodine revizore?"
"I sam poznaje Galenija." "Ne tako dobro kao ti."
"Upravo tako. Uope se ne radi o procjeni podatka, nego o procjeni ovjekova karaktera. Njegovih motiva, ako ba hoe."
"Hm", rekao je Illvan. "Pripazi ti na vlastite motive, sinko moj."
"Da, da, znam. Ne samo da moram biti nepristran, ve se takvim moram i doimati. To si me ti nauio", dodao je on, prilino pakosno. "Na nain koji neu tako lako zaboraviti."
"Stvarno? Kad to?"
"Nije vano." Prstima je pritisnuo korijen nosa. Ne samo da je bio iscrpljen, sad je od izmorenosti razvijao i glavobolju. Bilo mu je krajnje vrijeme da stane, ili u sljedeoj turi uope nee moi funkcionirati.
"Dobro", uzdahnuo je on. "Samo jo neto. Sjea li se je li ti u posljednja etiri mjeseca itko dao malu smeu kapsulu?"
"Ne."
"Dvije nedostaju. Moda je drugu progutao on, uz tebe." Tkogod taj on bio.
"Ne." Illvan je zvuao sigurnije nego inae. "U posljednjih trideset godina nisam uzeo nikakav lijek osim onih koje mije vlastitim rukama dao moj osobni lijenik."
Miles se prisjetio Harocheove teorije o vie poinitelja. "Pa moda je to i bio tvoj vlastiti lijenik. Mene zanima samo mala smea kapsula."
Illvan je odmahnuo glavom.
Miles se osovio na noge pomaui se rukama, uljudno se oprostio od njih, i teturajui otiao u krevet.
Probudio se sredinom poslijepodneva i bezuspjeno proveo pola sata nastojei ponovno zaspati, dok su mu misli zabrinuto oblijetale oko novih problema. Naposljetku je odustao od pokuaja da zaspi, ustao i javio se Harocheu putem komkonzole; tim za analizu sustava jo nije podnio svoje izvjee. Nazvavi Weddella u laboratorijima CarSi-gove bolnice, uglavnom je sluao njegovo rezanje zbog prekida u poslu, ali ipak mu je uskoro obeao vie informacija. Uskoro, ali ne jo.
Njegovo nemirno lunjanje po sobi prekinuo je poziv vrlo pospanog Ivana, koji je javljao da su forenziari pregledali i vratili izvornu kutiju s biospremnikom, i bi li on stoga, zaboga, mogao tu prokletu stvar predati nekom drugom, i s dunosti otii na spavanje? Miles se pokajniki lecnuo, sretan to Ivan nije preko komkonzole mogao nanjuiti njegov sneni dah i zapovjedio mu da kutiju vrati u okrilje skladita dokaznog materijala. Ostatak dana dao mu je slobodno.
Ba je ulazio u kadu kada je opet zazvonila komkon-zola. Ovaj put gaje zvao doktor Chenko iz veteranske klinike Carske Vojne bolnice.
"Barune Vorkosigan." Chenko je nagnuo glavu u vedrom pozdravu. "Ispriavam se to nam je toliko trebalo. Izazovi mikroinenjeringa obino ispadnu malo sloeniji pri izvrenju, nego pri planiranju. Ali napravili smo ureaj dovoljno malen da ga moemo usaditi ispod vae lubanje kako bi mogao izazivati napadaje, nadamo se na siguran nain, a napokon smo spremni isprobati ga na vama. Ako bude radio kako treba, moemo unijeti i konane korekcije te dogovoriti operaciju za usaivanje."
"Oh", rekao je Miles. "Obavili ste dobar posao." U krivo vrijeme.
"Kad moete doi? Sutra?"
Haroche se mogao bilo kada javiti s izvjeem tima za analizu sustava, a jednom kad se to dogodi, Miles je imao osjeaj da e se stvari poeti odvijati velikom brzinom. Osim toga... negdje u Vorbarr Sultani nalazio se vrlo domiljat ovjek s CarSigovskom obukom, kojemu je Miles bio poseban cilj. Je li Chenkova eksperimentalna spravica imala proteinske krugove i to se uostalom doista dogodilo s onom kapsulom koja im je nedostajala? Od same pomisli da bi mu ljudi koje nije ba najbolje poznavao mogli u mozak ugraivati ureaje koje nije razumio trenutno mu se ledila krv. "Ja... vjerojatno ne sutra. Termin emo dogovoriti naknadno, doktore."
Chenko je izgledao razoaran. "Jeste li imali jo koju epizodu od one koju smo izazvali u labosu?"
"Za sada ne."
"Hm. Pa, preporuio bih vam da ne ekate predugo, gospodaru."
"Razumijem. Trudit u se."
"I izbjegavajte stres", dodao je Chenko kao da mu je to tek sad palo na pamet, u trenutku kad je Miles posezao za tipkom za prekid veze.
"Ma ba vam hvala, doktore", zareao je na praznu vid plou.
Bio je ve napola gotov s tuiranjem, kad se sjetio da se veeras odravala Laisina zabava. Car mu je praktiki zapovjedio da doe; a inilo se da mu dunosti to i doputaju. Kad je ve morao biti tamo, bilo bi dobro da uhvati priliku i Gregoru prije poetka zabave predoi privremeno stanje istrage. Jo je samo trebao odnekud iskopati partnericu za ples.
Paljivo se odjenuo i nazvao Deliju Koudelku.
"Bok", pozdravio je njezino plavokoso velianstvo. Preko komkonzole barem nije dobivao greve u vratu od gledanja uvis. "to radi veeras?"
"Pa... prilino sam zauzeta", odvratila je ona uljudno. "Zato pita?"
"Oh." K vragu. Sam sije kriv, kad eka zadnji trenutak i preuzetno misli da...
"Ili  ima li to neke veze s tim tvojim carsko-revizor-skim poslovima?" dometnula je ona zabrinuto.
Na trenutak mu je kroz glavu proletjela vizija krasne prigode za zlorabljenje svojih ovlasti. Sa aljenjem se okanio takvih misli. "Ne. Ovo su samo Milesovi poslovi."
"Zao mije", rekla je ona, zvuei iskreno.
"Ovaj... je li Martva doma?"
"Bojim se daje i ona veeras zauzeta."
"A Olivia?"
"Ona isto."
"Ah. No, ipak hvala."
"Na emu?" Prekinula je vezu.
DVADESET ETVRTO POGLAVLJE
Zbog Milesova usmenog izvjea Gregoru, obojica su zakasnili na zabavu; Gregor je imao desetke pitanja na koja Miles uglavnom jo uvijek nije mogao odgovoriti. Kad su se zaustavili u zasjenjenom predvorju to je vodilo u jednu od manjih dvorana za prijem u Carskoj rezidenciji, frustrirano je ugrizao donju usnicu. Dvorana je ve bila osvijetljena i prepuna ljudi. U odaji do nje, ija se unutranjost mogla nazrijeti kroz rastvorena vrata zasvoena lukom, instrumente je ugaao maleni orkestar.
Brigu o sigurnosti Rezidencije noas je vodio pukovnik barun Vortala mlai, koji je osobno dopratio Milesa i Cara do ulaza u dvoranu. Izgledajui istovremeno uredno i preoptereeno, Vortala im je salutirao i povukao se nazad u hodnik, kroz slualice odgovarajui na upit nekoga od svojih podreenih asnika.
"Teko mi se naviknuti da mi lea ne uva Illvan", uzdahnuo je Gregor, zurei za njim. "Iako Vortala dobro obavlja svoj posao", pourio se dodati. Spustio je pogled na Milesa. "Pokuaj ne izgledati tako sumorno. Moda si trenutno bez revizorskog lanca, ali ljude e ipak zanimati to smjeramo, pa emo onda itavu veer provesti pokuavajui obuzdati traeve."
Miles je kimnuo glavom. "Isto vrijedi i za tebe." Nije se trenutno mogao dosjetiti nikakvog loeg vica, a kamoli dobrog. "Razmiljaj o Laisi", posavjetovao je Cara.
Gregorovo lice smjesta se ozarilo; uzvraajui mu suhim osmijehom, Miles poe za njim u dvoranu. Tamo je Gregorova srea postala potpuna kad su naili na doktoricu Toscane, koja je kao i obino bila pod okriljem gospe Alys. S njima je stajala i grofica Vorkosigan, prijateljski avrljajui.
"O, ba dobro", rekla je grofica. "Evo ih." Gregor je dohvatio Laisinu ruku i posesivno je stavio na svoju podlakticu; ona mu se nasmijeila zvjezdanih oiju. Grofica je nastavila: "Alys, sad kad se pojavio Laisin pravi pratilac, pusti da ja malo igram ulogu Babe. Ti bi se za promjenu ovom prigodom mogla malo opustiti i uivati." Laganim je pokretom glave nekamo pokazala: Miles je slijedio putanju i ugledao Illvana, vrlo elegantnog u tamnoj i neuobiajeno dobro skrojenoj civilnoj tunici i hlaama. Unato tome, istom snagom navike uspijevao je ostavljati dojam da nije ba posve prisutan, kao da ga svjetlost zaobilazi, tekui oko njega.
"Hvala, Cordelia", promrmljala je gospa Alys. Gregor pozdravi svog biveg efa osiguranja, razmjenjujui s njim nekoliko standardnih fraza sa zabava, tipa 'Kako-ste, dobro, gospodaru, dobro-izgledate', no Alys je ubrzo Illyana odvukla dalje, ne elei mu dopustiti eventualne pokuaje povratka u radnu ulogu.
"ini se da oporavak dobro napreduje", rekao je Gregor, s odobravanjem motrei taj mali igrokaz.
"To moe zahvaliti gospi Alys", rekla mu je grofica Vorkosigan.
"Ali i tvom sinu." "Tako mi kau."
Miles se lagano naklonio, ne posve ironino. Pogledao je prema Illvanu i svojoj teti, koji su se oito uputili prema stolovima s zakuskom. "Ne mogu rei da sam blisko upoznat sa sadrajem Illvanove garderobe, ali... zakleo bih se daje nekako drukije odjeven nego inae. Totalno konzervativno kao i uvijek, ali ipak..."
Grofica Vorkosigan se nasmijeila. "Gospa Alys ga je konano uspjela nagovoriti da joj prepusti izbor dobrog krojaa. Zbog njegova ukusa, to jest, neukusa u odijevanju, ve godinama upa kosu."
"Uvijek sam mislio da je to dio njegove CarSigovske persone. Bezizraajno nevidljiv."
"Pa i to, sigurno."
Gregor i Laisa su poeli usporeivati to su radili tijekom beskrajna etiri sata otkako su se posljednji put vidjeli, u razgovoru koji je bio fascinantan jedino njegovim glavnim sudionicima; Miles ih je, ugledavi Ivana na drugom kraju prostorije, ostavio pod dobroudnom paskom njegove majke. Ivan je bio u drutvu Martve Koudelke, tako dakle.
Martva je bila mlaa, nia i smeija verzija Delije, nita manje privlana od nje. Noas je bila odjevena u neto blijedozeleno, u nijansi savreno proraunatoj da se slae sa sveanim odorama Carske slube.
Miles im se pribliio tono u trenutku kada je Martvja laktom podbola svog partnera, rekavi mu: "Ivane, zvekane jedan, prestani buljiti u moju sestru. Na ples si pozvao mene, sjea se?"
"Da, ali... prvo sam pitao nju."
"E, pa sporo si startao. Ako ti nagazim na izme i pokvarim im taj visoki sjaj, pravo ti budi." Svrnula je pogled na Milesa i dodala: "Kako u bit sretna kad Delia kona-
no odabere nekoga i ode. Ve mi je dosta i polovne odjee i polovnih mukaraca."
"Tako i treba, moja gospo." Miles se nakloni nad njezinom rukom i poljubi je.
Taj potez privukao je Ivanovu panju; preoteo je Mar-tvjinu ruku i umirujue je potapao. "Oprosti", ispriavao se on. Pomiui oima ulijevo, ipak je bacio jo jedan kra-domini pogled.
Miles je slijedio njegov pogled, smjesta uoavajui svjetlokosu glavu. Delia Koudelka je sjedila na jednoj od malih sofa, tik do Duva Galenija; inilo se da dijele tanjur s predjelima poloen na Galenijevu koljenu. Tamnokosa i svjetlokosa glava na trenutak su se pribliile jedna drugoj, a onda se Delia nasmijala. Galenijevi duguljasti zubi bljesnuli su u jednom od njegovih sardoninijih osmijeha. Galeni je svojim koljenom dodirivao Delijino, zamijeti Miles s neoekivano jakim zanimanjem.
U blizini je kruio posluitelj s pladnjem punim aa. "Jesi li za pie?" upitao je Ivan Martvu.
"Da, molim te, ali ne ono crno. Bijelo, molim." Ivan se uputio u potragu za posluiteljem, a Martva se povjerila Milesu: "Kad se polijem vinom, bijelo se nee tako jako vidjeti. Ne znam kako to Deliji polazi za rukom. Ona nikad nita ne prolije. Ponekad mi se ini da trenira kako postati gospa Alys."
Kad su juer razgovarali u Stoeru, Galeni mu nije spomenuo da e biti ovdje  i to s Delijom... je li to stvarno bilo tako nedavno, juer? "A otkad ono traje?" upitao je Miles Martvju, trznuvi glavom u Galenijevu pravcu.
Martva se zasmijuljila. "Delia je jo prije mjesec dana rekla tati da je Duv onaj pravi. Svia joj se njegov stil, kae ona. Mislim daje u redu, za starog tipa."
"I ja imam stila", istaknuo je Miles.
"Svojstvenog samo tebi", sloila se bezizraajno Martva.
Miles je pametno odluio ne nastaviti u ovom pravcu. "Ovaj... a kad je stari Duv saznao za to?"
"Delia radi na tome. Neke tipove mora tresnuti ciglom da im privue panju. A neke mora tresnuti velikom ciglom."
Dok je Miles pokuavao dokuiti u koju je kategoriju smjetala njega, vratio se Ivan, balansirajui piima. Nekoliko minuta poslije, iz susjedne sobe doprle su prve note glazbe; Ivan je spasio Martvijinu haljinu od susreta sa zainjenim vinom i odveo je da zapleu. Ako su lica nezna-naca u civilu koja je ovdje vidio pripadala Laisinim poslovnim prijateljima iz brodarskog konzorcija, to je znailo da se u gomili gostiju nalazio poprilian broj Komarrana. Zabava bez politikih natruha, malo sutra. Miles je nagaao daje Galeni svoju prisutnost mogao zahvaliti Laisinu utjecaju na izradu popisa gostiju. Naravno, njezin najbolji stari prijatelj.
Miles se na neko vrijeme posvetio predjelima, koja su, kao i obino, bila sjajna, a onda je odlutao do susjedne prostorije da uje glazbu i promotri plesae. Bio je posve svjestan daje time stoje propustio dovesti partnericu ovdje zapravo bio viak, ali nije bio jedini; omjer izmeu prisutnih mukaraca i ena bio je barem deset naprama devet, ako ne i deset naprama osam. Iskamio je par plesova od ena koje su ga dovoljno dobro poznavale da im ne smeta njegova visina, poput primjerice grofice Henrvja Vor-volka, ali sve su one bile ili deprimirajue udane ili u vezi s nekim. Preostalo vrijeme provodio je usavravajui II-lvanovski zlokobnu pozu pridravanja zidova.
Mimo njega je, pleui s Alys Vorpatril, proao i sam Illvan. Ivan, koji je zastao kraj Milesa da se okrijepi zainjenim vinom, zapanjeno je zurio za njima.
"Nisam znao da stari Illvan zna plesati", komentirao je on.
"Ja u svakom sluaju nisam znao da plee tako dobro", sloio se Miles. Nije samo Ivan ostao iznenaen. Promatrajui kako kraj nje jedre Alys i njezin partner, supruga Henrvja Vorvolka neto je apnula na uho svome muu; on je podigao pogled smeteno se smjekajui. "Nisam ga nikad prije vidio u ovoj situaciji. Valjda je uvijek bio na dunosti." Uvijek. Doktor Ruibal je u mogue nuspojave uklanjanja ipa ubrojio ne samo kognitivne promjene, ve i promjene u strukturi linosti... ma k vragu, samo injenica to mu je s lea bio skinut tridesetogodinji teret ubitano teke odgovornosti bila bi dovoljno objanjenje.
Iz paljivo dotjerane, cvijeem ukraene kose gospe Alys, pobjegao je jedan pramen i ona ga odmakne s ela. U Milesovu se pamenju pojavio prizor Alys en deshabille za dorukom i odjednom je imao osjeaj da su njega udarili velikom ciglom. Zagrcnuo se vlastitim vinom.
Dragi Boe. Illyan spava s mojom tetom.
I obrnuto, ili tako neto. Nije bio siguran da li da bude indigniran ili zadovoljan. Jedina jasna misao bilo je njegovo najednom obnovljeno divljenje prema Illyanovoj hladnokrvnoj petlji.
"Jesi li dobro?" upita ga Ivan.
"O, da." Mislim da u pustiti Ivana da ovo otkrije sam. Nije mogao obuzdati cerekanje pa ga je prikrio potezanjem jo jednog gutljaja vina.
Pobjegao je od Ivana i povukao se u dvoranu za prijem. Tamo je pak za stolom naletio na satnika Galenija, koji je upravo slagao lagani obrok za Deliju dok je ona edno ekala sa strane. Poastila je Milesa malim, rezerviranim mahanjem prstiju.
"Vidim da si, ah... pronaao novu plesnu partnericu", apnuo je Miles Galeniju u uho.
Galeni se nasmijeio poput zadovoljne lisice s ustima punim perja. "Da."
"Ja sam je htio pozvati ovamo. Rekla mi je da veeras ima posla."
"Ba mije ao, Miles."
"Je li ovo nekakav nahereni pokuaj izjednaavanja?"
Galenijeve su crne obrve zabavljeno poskoile. "Neu se pretvarati da sam prefin za neku malu osvetu, ali ja sam astan ovjek. Prvo sam je pitao da li misli kako su tvoje namjere ozbiljne. Rekla je ne."
"Oh." Miles se pravio da gricka voni kola. "A jesu li tvoje namjere ozbiljne?" Osjeao se kao zamjena za komo-dora Koudelku, zahtijevajui od Galenija da se izjasni.
"Smrtno", dahnuo je Galeni, a u njegovim oima na trenutak nije bilo ni traga osmijehu. Miles je gotovo ustuknuo. Galeni je trepnuo i nastavio u lakem tonu: "S njezinom obiteljskom pozadinom i vezama, bila bi sjajna pratilja u politikoj karijeri, ne misli li tako?" Njegov je spori osmijeh postao iri. "I jo je k tome pametna i lijepa."
"I bez novaca", istaknuo je Miles.
Galeni je slegnuo ramenima. "Tu bih ja i sam neto mogao postii, samo ako se potrudim."
U to Miles nije sumnjao. "Pa..." Ne bi ba bilo u redu da kae, Vie sree ovaj put. "Bi li elio, ah... da te preporuim komodom?"
"Nadam se da se nee uvrijediti, Miles, ali zbilja bi mi bilo drae da mi ovaj put ne radi nikakve usluge."
"Oh. Pa, jasno mije zato."
"Hvala. Ne volim ponavljati pogreke. Pitat u je veeras, kad se budemo vraali kui." Galeni je odluno kim-nuo glavom i bez osvrtanja napustio Milesa.
Duv i Delia, Delia i Duv. Aliteracijski su se fino poklapali.
Miles je otklonio zapitkivanja dvojice poznanika koji su nauli iskrivljene glasine o njegovu imenovanju za Carskog revizora te mugnuo u plesnu prostoriju gdje je bilo tee voditi razgovore. Njegov je mozak neumoljivo poeo pretraivati sinonje podatke, dok se naslanjao na zid i zurio ispred sebe, ne primjeujui plesae koji su se vrtjeli oko njega. Nakon kojih desetak minuta takvog besciljnog sijevanja oima ljudi su poeli zuriti u njega; odgurnuo se od zida i dok je jo imao vremena, otiao zamoliti Laisu za ples. Gregor e zadnjih nekoliko krugova zasigurno zatraiti za sebe.
Bio je zaokupljen odravanjem ritma u prilino ivahnom zrcalnom plesu s Laisom, nastojei da njegovo divljenje za bujnu figuru careve zarunice ne bude previe vidljivo, kad je kroz nadsvoena vrata u dvoranu za prijem ugledao Galenija. Bijahu mu prili pukovnik iz CarSiga i dva straara u obinim radnim odorama; Galeni i pukovnik o neemu su raspravljali srdito i ispod glasa. Delia je stajala malo po strani, iroko otvorenih plavih oiju, dodirujui rukom svoje usnice. Galeni je stajao ukoenih lea, a njegovo lice nosilo je onaj bezizraajni, estoki izraz koji je nagovjetavao potisnuti ali opasni bijes. Kakva ih je to kriza u CarSigu mogla natjerati da po svog vrhunskog ko-marrskog analitiara dou usred zabave? Zabrinut, klizio je, saginjao se i kretao tako da Laisina lea okrene arkadi.
Pukovnik je, gestikulirajui uurbano, poloio ruku na Galenijev rukav; Galeni ju je otresao. Jedan od straara se uhvatio svog oamuta, otkopavajui futrolu. Laisa se
bez daha ukipila kad i on, a onda je shvatila da to nije bio dio plesa. "Miles, to nije u redu?"
"Ispriajte me, moja gospo. Moram se za neto pobrinuti. Molim vas da se vratite Gregoru." Uurbano se naklonio i kliznuo kraj nje; njezin ga je pogled neizbjeno slijedio dok je malko prebrzo prolazio kroz arkadu.
"U emu je problem, gospodo?" tiho je upitao Miles, prilazei napetoj grupici. Ako ve nije mogao promijeniti ton dogaaja, mogao gaje barem ublaiti. Pola dvorane je ve zurilo u njih.
Pukovnik mu je nesigurno kimnuo  nije imao revi-zorski lanac, ali CarSigovac je morao znati tko je on. "Gospodaru. General Haroche je zapovjedio uhienje ovog ovjeka."
Miles je prikrio ok i nastavio tihim glasom. "Zato?"
"Nije precizirao. Duan sam ga smjesta ukloniti iz Carske rezidencije."
Galeni je prosiktao prema Milesu: "Koji je ovo vrag, Vorkosigane? Je li ovo tvoje djelo?"
"Ne. Ne znam. Nisam ovo zapovjedio" Je li to uope imalo veze s njegovim sluajem? A ako jest, kako se Haroche usuivao povui potez bez Milesova znanja?
Prili su im i Ivan i Martva, zabrinutih izraza; pukovnik je bivao sve ukoeniji, gledajui kako njegovo diskretno uhienje izmie kontroli.
"Da nema kakve neplaene prometne kazne, Duv?" pitao je Miles, nastojei olakati situaciju. Sada su ve oba straara imala ruke na oamutima.
"Ne, prokletstvo."
"Gdje je gene'ral Haroche sada?" zahtijevao je Miles odgovor od pukovnika. "U Stoeru?"
"Ne, gospodaru. Dolazi za nama. Uskoro e biti ovdje."
Da izvijesti Gregora? Bolje za Harochea da ima dobro objanjenje. Miles je uvukao dah. "Gledaj, Duv.... mislim daje najbolje da poe tiho. Vidjet u o emu se radi."
Pukovnik mu je uputio zahvalan pogled; Galeni, pogled zbunjene sumnjiavosti i goleme frustracije. Mnogo je traio od Galenija molei ga da podnese ovakvo javno ponienje, ali moglo je biti i gore; primjerice, da dopusti da ga oamute ili pretuku jer se opire uhienju na Carevu prijemu. To bi privuklo panju svih ljudi u dvorani.
Galeni je pogledao u Deliju, s bljeskom bola u tamnim oima, a potom u Ivana. "Ivane, hoe li se pobrinuti da Delia sretno stigne kui?"
"Naravno, Duv."
Delia je grizla usnicu; jo deset sekundi, i ona e se umijeati u ovo, a koliko ju je Miles poznavao, to bi moglo biti eksplozivno.
Kad im je Miles uurbano kimnuo glavom, pukovnik i straari su ispratili Galenija iz sobe, mudro mu doputajui da izie brzinom koja je njemu odgovarala, ne dirajui ga. Miles je Ivanu mahnuo da se makne, i slijedio ih niz hodnik. Kao to se i bojao, im su zamakli za ugao, straari su pritisnuli Galenija uz najblii zid da ga mogu pretresti i vezati.
Miles je podigao glas djeli sekunde prije no to se Galeni okrenuo i napao ih. "To nije potrebno, gospodo!"
Zastali su; Galeni je s vidljivim naporom otvorio ake, iako mu je vilica i dalje bila vrsto stegnuta i samo ih otresao ramenima, umjesto da ih baci preko hodnika.
"Ii e kao kolega asnik, ako mu to dopustite." Njegov strogi pogled neujno je dodao, Zar ne, Duv. Galeni je opet ispravio svoju tuniku i ukoeno kimnuo. "Pukovnie  a za to je satnik Galeni doista optuen?"
Pukovnik je proistio grlo. Na pitanje Carskog revizora nije se usudio izbjei odgovor, bez obzira na to kakve je zapovjedi o diskreciji u javnosti primio od Harochea. "Izdaja, gospodaru."
"Sto?" zaurlao je Galeni, u isto vrijeme kad je Miles odbrusio: "Koje sranje!" Milesov dodir upozorenja na Ga-lenijevu rukavu zaustavio je nasilnije fiziko poricanje.
Miles je triput udahnuo, da povrati kontrolu te prui dobar primjer Galeniju, i rekao: "Duv, doi u te vidjeti im razgovaram s Harocheom, moe?"
Galenijeve nosnice rairile su se od bijesa, ali ponovio je za njim: "Moe." Stisnuo je zube i sreom nije dalje komentirao. Uspio je pristojno dostojanstvenim korakom proi kroz hodnik dok ga je odred za uhienje pratio van.
Miles se bijesno zaputio prema sobama za prijeme. U hodniku ispred dvorane presrela ga je skupina u kojoj su bili Gregor, Laisa, Delia i njegova majka.
"to se to dogaa, Miles?" pitao je Gregor.
"Zato su ti ljudi odveli Duva?" dodala je Laisa, rairenih i uznemirenih oiju.
"Miles, uini neto!" zahtijevala je Delia.
Grofica Vorksoigan je samo gledala, drei jednu ruku preko prsa, a drugu na ustima.
"Ne znam. A ja bih trebao znati, dovraga!" bjesnio je Miles. "Galenija je upravo uhitio CarSig pod" tu je kra-dimice pogledao Laisu "nekom neodreenom optubom. Na zapovijed Generala Harochea osobno."
"Moram pretpostaviti da je imao razlog..." poeo je Gregor.
"A ja moram pretpostaviti da se prevario!" srdito je rekla Delia. "Cordelia, pomozi!"
Grofica Vorkosigan bacila je pogled mimo Milesova ramena. "Ako eli neiskrivljenu informaciju, idi na izvor. Koji upravo pristie."
Miles se okrenuo na peti i ugledao kako iza ugla dolazi general Haroche, pratei jednog od Gregorovih orunika. Izraz njegova lica odgovarao je njegovu tekom koraku. Priao je grupici i formalno glavom kimnuo Gregoru: "Gospodaru", te istim, ali kraim nainom Milesu: "Gospodine revizore. Doao sam to sam prije mogao."
"Koji se to vrag zbiva, Lucase?" tiho gaje upitao Gregor. "CarSig je upravo uhitio jednog od Mojih gostiju usred Mog prijema. Nadam se da mi moe objasniti zato." Je li Haroche dovoljno dobro poznavao Gregora da prepozna bijes skriven blago naglaenim posvojnim zamjeni-cama?
"Primite moje najdublje isprike, gospodaru. Kao i vi, doktorice Toscane. Potpuno shvaam neugodnost situacije. Ali CarSig je duan brinuti za vau sigurnost  i sigurnost vaih blinjih", lagano je kimnuo Laisi. "Upravo sam dobio razloga posumnjati u lojalnost tog ovjeka, a potom sam na svoj uas otkrio da se nalazi u vaem prisustvu. Radije bih uvijek bio pretjerano oprezan nego samo jednom nemaran. Najvanije mi je bilo satnika Galenija fiziki ukloniti odavde. Sve ostalo, ukljuujui i pojanjenja, moglo je priekati." Letimino je pogledao prema enama i odmah znaajno skrenuo pogled. "A to se tie pojanjenja, stojim vam na raspolaganju, gospodaru."
"Oh." Gregor se okrenuo grofici Vorkosigan i neodreenom frustriranom gestom pokazao na Deliju i Laisu. "Cordelia, bi li...?"
Osmijeh grofice Vorkosigan bio je veoma suh. "Poimo, moje dame. Gospoda ele razgovarati."
"Alija elim znati to se dogaa!" pobunila se Laisa.
"Saznat emo kasnije. Objasnit u vam sistem. Krajnje je glup, ali moe ga se dobro iskoristiti. to, kad razmislim o tome, opisuje i mnoge druge vorske obiaje. U meuvremenu, moramo se pobrinuti da ona predstava unutra nastavi nesmetano tei" glavom je pokazala na sobe za prijem "i pokuati popraviti tetu nastalu zbog ovog, ah" otro je pogledala Harochea, to gaje trebalo natjerati da se lecne "nesretnog treniranja opreznosti."
"Popraviti tetu, kako?" pitala je Laisa.
"Laganjem, duo. Alys i ja emo ti pokazati postupak..." Grofica Vorkosigan ih je ispratila ispred sebe; De-lia se osvrnula i neujno usnama oblikovala rijei: K vragu, poduzmi neto!
"Najbolje bi bilo da nastavimo u vaem uredu, gospodaru", promrmljao je Haroche. "Trebat e nam komkon-zola. Obojici sam vam donio primjerke izvjea mog tima za analizu sustava." Dotaknuo je tuniku i mrko se osmjehnuo Milesu. "Mislio sam da biste ga eljeli vidjeti to je mogue prije, gospodine revizore."
"Oh. Dobro. Da", priznao je Miles. U stopu je slijedio Gregora i Harochea dok su koraali niz hodnik, sputajui se niz zavojite stube na kraju hodnika; na zaelju je hodao orunik, koji je potom zauzeo svoje mjesto ispred Grego-rova ureda. Gregor je zapeatio vrata im su uli unutra.
"Moj se popis kandidata naglo i neoekivano smanjio", rekao je Haroche. "Ako biste bili ljubazni, gospodaru..." Kimnuo je prema komkonzoli; Gregor je ukljui. Haroche je gurnuo karticu s podacima u prorez, a kopiju preda Milesu. "Siguran sam da ete je kasnije htjeti potanko prouiti, ali sada bih vam ispriao krau verziju.
"Namjetaljka je bila izvedena gotovo savreno, Miles. Ubacivanje one lane posjete u dnevnik skladita dokaznog materijala bilo je obavljeno vrlo vjeto; moj je tim imao vrakih potekoa da pronae ikakav trag. Ve sam
stvarno poinjao sumnjati u vas. Onda sam se dosjetio jo jednom provjeriti sken vae mrenice. Jeste li znali da je krio-oivljavanje blago promijenilo va sken?"
Miles je odmahnuo glavom. "Iako me to ne udi." Moje krio-oivljavanje je tota blago promijenilo.
"Kae se da svaki zloinac napravi jednu greku. Iskustvo me nauilo da to nije uvijek tako, ali ovaj put je bilo. Sken mrenice bio je kopija jednoga od prole godine, koji nije identian vaem sadanjem skenu. Kao to moete vidjeti kad ih poloimo jedan preko drugoga." Haroche je stopio dva skena na vid ploi Gregorove komkon-zole; promjene, naglaene grimiznom bojom, jasno su se isticale, nalikujui zloudnom pogledu mamurnog kiklopa. "Vie niste pod sumnjom, gospodine revizore." Haroche je rastvorio aku.
"Hvala", zareao je Miles. Nisam nikada ni bio optuen. "Kakve to veze ima s Duv Galenijem?"
"Molim za strpljenje. Na temelju dokaza, ili nedostatka dokaza, moj tim tvrdi da je zapis na komkonzoli skladita za dokazne materijale morao biti promijenjen uz pomo pijunskog programa koji je Galeni fiziki ubacio u otvor za disk. Ta maina nije umreena. Nije bilo drugog naina."
"Galeni ili netko drugi", ispravio gaje Miles.
Haroche je slegnuo ramenima. "Ali nismo Galenija uhvatili tako. Drugo mjesto,na koje sam ih uputio, bio je, dakako, prijemni dnevnik same zgrade, i to se pokazalo plodnijim. Taj dnevnik nije bio promijenjen na licu mjesta, nego daljinskim putem, preko raunalnih veza s drugim sustavima unutar CarSigova Stoera. Moj tim se morao probijati sve do pretkodirane razine kako bi pronaao trag; moram pred vama pohvaliti njihovu portvovnost i strpljivost, gospodaru, a isto tako i njihovu strunost." Haroche je munjevito prolazio kroz niz slika logikih
veza. "Ono to je vano oznaeno je crvenom bojom; moete i sami slijediti. Pratili su trag do razine efa odjela  pojedini segmenti u sustavu svakog odjela zakljuani su, razumijete. efovi odjela mogu otkljuati sve segmente  dakle ja, tonije, sada je to moj zamjenik u Unutranjim poslovima  zatim Allegre, Olshanskv i ef Galaktikih poslova, kada je na planetu. Potom su trag slijedili kroz Allegreovu komkonzolu, do razine dostupne njegovim analitiarima. Sve do komkonzole satnika Galenija."
Haroche je uzdahnuo. "Svi nai politiki analitiari imaju golemu slobodu u pristupu podacima. Bilo bi nepoteno rei da je imaju previe; oni moraju pregledati sve, jer se na viim razinama donose odluke od vitalne vanosti ba na temelju njihovih izvjea, preporuka i miljenja. I sam sam u Odjelu za unutranje poslove proveo nekoliko godina na takvom mjestu. Ali Galeni je svoje analitiarske kodove oito upotrijebio za pristup komkonzoli svog nadreenog asnika, a odande se mogao ubaciti u iri sustav."
"Ili netko tko se posluio Galenijevom komkonzo-lom", predloio je Miles. Osjeao je muninu. Dijelovi slika koji su na vidu bili naglaeni crvenom bojom nalikovali su mrljama krvi. "Je li ovo doista pravi dokaz?" Ve su pokuali jednu namjetaljku, zato ne bi dvije1? Ili... stotinu, sve dok ne ponude osumnjienog koji Milesu.nee biti poznat ni simpatian?
Haroche je izgledao mrko. "To bi vrlo lako moglo ispasti sve do ega moemo doi. Dao bih svoju ruku da ga moemo ispitati brzopentom, ali kada je prole godine bio promaknut na svoje sadanje mjesto, proao je tretman za izazivanje alergijske reakcije na brzopent. Umro bi. Zato emo sluaj morati graditi na stari, tei nain. Fiziki dokazi zloina davno su nestali. I tako se opet vraamo na vau motivaciju, gospodine revizore. Tko je u analitikom odjelu komarrskih poslova mogao znati za postojanje umjetnog prokariota i imati razlog za ovako neto? On je
imao informaciju; susreo se sa svojim ocem, Ser Galenom, na Zemlji, ba prije propasti izvorne komarrske urote."
"Znam", odsjee Miles. "Bio sam tamo." O, Boe,Duv...
"Ne znam koliku teinu ima injenica to je va klon ubio Galenijeva oca "
"Daje to bio problem, eksplodirao bi ve i prije."
"Moda. Ali sigurno je ostavilo za sobom neke nerijeene osjeaje. I onda ste jo povrh svega toga nedavno odigrali glavnu ulogu u unitavanju njegovih branih planova."
"To je prebolio."
"Kakvih branih planova?" pitao je Gregor.
Miles je zakrgutao zubima. Haroche, idiote jedan. "Duv je svojevremeno bio prilino zagrijan za Laisu. Zato ju je i pratio na onaj prijem za veleposlanike gdje ste se vas dvoje upoznali. Odonda je, ovaj, naao drugu kandidatkinju."
"Oh", rekao je Gregor, izgledajui osupnut. "Nisam znao... da su stvari izmeu Laise i Galenija bile tako ozbiljne."
"Samo s njegove strane."
Haroche je odmahnuo glavom. "Miles, ao mi je. Ali ovjek vas je nazvao, da citiram, 'licemjernim govnavim malim svodnikom". Harocheov pogled postao je odsutan, a njegov izraz lica nakratko je tako nalikovao Illvanovu u trenucima kada je od rijei do rijei citirao neku informaciju sa svog ipa, daje Miles iznenaeno uvukao dah. "Da bi zatim s velikim arom nastavio: 'Vor stvarno znai lopov. A svi vi prokleti barravarski lopovi se drite skupa. I ti i tvoj jebeni dragocjeni Car i itava vaa prokleta banda.' I sad vi ozbiljno od mene oekujete da zakljuim kako je bio samo lagano iznerviran?"
Gregor je upitno podigao obrve.
"Rekao mije to u lice", odbrusio je Miles. Izraz Grego-rova lica jasno mu je govorio da Car nije vidio zato bi se ta primjedba morala smatrati legitimnom obranom. "Ne iza mojih lea", pokuao je Miles objasniti. "Nikad iza lea, ne Galeni. To... nije njegov stil". Harocheu je jo dodao: "Gdje ste, k vragu, doli do toga? Zar CarSig sada prislukuje privatne komkonzole svih svojih analitiara? Ili je netko Galenija uzeo na pik jo i prije Illvanova sloma?"
Haroche je proistio grlo. "To zapravo nije s Galenije-ve komkonzole, gospodine. Nego s vae."
"to!"
"Iz sigurnosnih razloga, ured CarSigova zapovjednika nadgleda sve javne kanale u kui Vorkosigan. Ve desetljeima. Ne nadgledamo jedino tri privatne komkonzole koje pripadaju vaim roditeljima i vama. Pa sigurno su vam neto rekli. Oni su znali."
Nadgledanje je vodio. Illyan, naravno. To ocu i majci ne bi smetalo. A one noi je Galenijev poziv primio preko... komkonzole smjetene u apartmanu za goste. Miles se smirio, kipei od bijesa i panino se pokuavajui prisjetiti to je sve u zadnja tri mjeseca govorio preko kom-konzola u kui Vorkosigan.
"Vaa lojalnost prema prijatelju slui vam na ast, Miles", nastavljao je Haroche. "Ali nisam ba siguran daje i on vama prijatelj."
"Ne", odvratio je Miles. "Ne. Ja znam koju je cijenu Galeni platio da bi doao ovamo. Ne bi sve to otpisao zbog... osobnog gnjeva. Ovo je lani trag: Osim toga, sve daje Galeni imao motivaciju da meni namjesti igru, stoje s originalnim zloinom? Koji je motiv imao za uklanjanje Illvana?"
Haroche je slegnuo ramenima. "Moda politiki. Izmeu CarSiga pod Illvanovim vodstvom i nekih Komarra-
na, postoji trideset godina zle krvi. Slaem se da sluaj jo ni izbliza nije gotov, ali lake emo doi do cilja sada kada konano imamo nekakve smjernice."
Gregor je izgledao gotovo izbezumljeno. "Nadao sam se da e moj brak na neki mali nain pridonijeti lijeenju rana s Komarrom. Istinski ujedinjeno Carstvo..."
"I hoe", uvjeravao ga je Miles. "A ako Galeni oeni Barravarku, uinak e biti udvostruen." Pod uvjetom da ga ne zatvore zbog nekakve izmiljene optube za izdaju. "Zna kako je to s carskim novotarijama; vjerojatno e zapoeti velik trend meuplanetarnih romanci. A s obzirom da je u naoj generaciji krivnjom naih roditelja vladala nestaica enskih beba, ima nas itava gomila koji emo ionako morati uvoziti ene."
Gregorove su se usnice iskrivile u otunom uvaavanju Milesova pokuaja da bude duhovit.
Miles je epao svoju kopiju izvjea. "elim ovo dobro prouiti."
"Samo izvolite", rekao je Haroche. "Ne urite. A ako uspijete pronai ita to sam ja previdio, molim vas da mi javite. Ne veseli me otkrie daje itko od mojih ljudi u Car-Sigu nelojalan, ma s kojeg planeta doao."
Haroche se oprostio s njima; Miles je i sam krenuo van, poslavi slugu iz Rezidencije da nae Martina kako bi mu ovaj mogao dovesti vozilo. Ako se vrati na zabavu, zaskoit e ga ene zahtijevajui objanjenja i akciju, a trenutno im nije mogao pruiti nijedno ni drugo. Nije za-vidio Gregoru, koji se morao vratiti u dvoranu i druiti se s ljudima kao da se nita nije zbilo.
Bio je u grofovu cestovnom vozilu, na pola puta izmeu Carske rezidencije i CarSiga, kroz svod vozila motrei nekakve propale zgrade iza kojih su se uzdizale jarko os-
vijetljene kule, kada se iznenada sve izotrilo. Zgrade odjednom postadoe dio neke nestvarne zbilje, gue, masiv-nije, obrisa ocrtanih zelenkastim plamenom. Jedva je stigao pomisliti, o sranje o sranje o sra  a prizor se ve stao osipati u poznate mu konfete. Potom je nastupila tmina.
Kada je doao k svijesti, leao je na stranjem sjedalu vozila, a iznad njega se nadvio Martinov uspanieni lik, okruen slabanim utim svjetlom. Tunika mu je bila ras-porena. Podignuti svod u vozilo je putao nonu izmaglicu i on zadrhti od hladnoe.
"Barune Vorkosigan? Oh, prokletstvo, gospodine, zar umirete? Prestanite, prestanite!"
"Ugghh..." istisne Miles. U uima mu je jo odzvanjalo pa mu se vlastiti jecaj inio priguen. Usta su ga boljela; dotakao je svoje vlane usnice, a kad je odmaknuo prste bili su zamrljani svjeom krvlju, kojoj je svjetlo u vozilu davalo crvenkastosmei ton.
"Sss-ve je u redu, Martine. To je samo, uh, napadaj."
"Znai, tako izgledaju? Mislio sam da ste otrovani ili prostrijeljeni ili tako neto." Martin nije izgledao kao da mu je u potpunosti laknulo.
Pokuao je sjesti; Martinove velike ake otvarale su se nesigurno jer nije bio siguran bi li mu pomogao ili ga gurnuo natrag u leei poloaj. Izgrizao je i jezik i donju usnicu, a krv iz njih liptala je po njegovoj najboljoj obiteljskoj odori.
"Da vas odvezem u bolnicu ili doktoru, gospodine? to od toga?"
"Ne."
"Dajte da vas barem odvezem kui. Moda..." Marti-novo uzrujano lice se ozarilo nadom. "Moda uskoro doe vaa gospoa majka."
"Da me skine tebi s vrata?" progunao je Miles smijui se bolno. Nee moi poljupcem otjerati problem, Martine. Koliko god to ona eljela.
Oajniki je elio produiti u CarSigov Stoer. Obeao je Galeniju... Ali nije jo pregledao nove podatke kako treba, a svi ljudi koje je trebao ispitati nedvojbeno su otili kui, na zaslueni poinak. Osim toga, jo je bio potresen, a od umora koji je uvijek slijedio nakon napadaja, vrtjelo mu se u glavi.
Vojni lijenici bili su potpuno u pravu. To to je napadaje izazivao stres praktiki je jamilo da e do njih uvijek dolaziti u najgorem moguem trenutku. Nesposoban za dunost, nego to, za bilo kakvu dunost. Nesposoban.
Mrzim ovo.
"Kui, Martine", uzdahnuo je.
DVADESET PETO POGLAVLJE
Sljedeeg jutra probudio se s mamurlukom koji je sada ve prepoznavao kao popratnu pojavu svih napadaja. Popio je dva analgetika, to mu nije pretjerano pomoglo. Umjesto da se ublae, simptomi su s vremenom postajali sve gori. A moda ih je naprosto lake prepoznavao kada nisu bili zamaskirani migrenom od oamuta ili samoubilakom depresijom. Morat u se uskoro nai s Chenkom.
U sobu se vratio nosei vr pun kave a zatim se zakljuao i posvetio svojoj komkonzoli i Harocheovu izvjeu. Ostatak jutra proveo je, ili protratio, pregledavajui ga dvaput.
Upravo zbog oskudnosti podataka sve se doimalo jo uvjerljivije. Ako je ovo bila dvostruka namjetaljka, kao da joj je nedostajalo jo mesa. Ovako je sve bilo uvjerljivo upravo zbog sugestivnosti, ne zbog konkretnih dokaza. No koliko god da se trudio, nije uspijevao pronai manu u zakljucima izvjea, niti je logiki slijed igdje bio naruen.
Izvjee nije davalo razloga za optimizam, pa se grozio susreta s Galenijem. CarSig je komarrskog asnika preko noi zadrao pritvorenog u Stoeru CarSiga, na malom zatvorskom odjelu koji je zamijenio velike tamnice Ezaro-va vremena na jednom od niih katova. Tamo je sjedio u iekivanju slubene optunice, nakon ega e ga vjerojat-
no preseliti u neki slubeniji i turobniji vojni zatvor. Pritvoren pod sumnjom. Barravarski vojni zakonik bio je pin-ku neprecizan glede duine vremena koje je netko mogao provesti pritvoren pod sumnjom. Pritvoren pod prokletom paranojom je blie istini.
Njegovo ogoreno razmiljanje prekinuo je poziv doktora Weddella, koji je alobno zapitkivao kada e on smjeti kui. Miles je obeao da e doi sasluati njegovo izvjee i pustiti ga da ode; tako e izvui barem jednog CarSigo-vog zatoenika. Odjenuo je istu, iako ne i najbolju obiteljsku odoru i revizorski lanac, namazao ranjenu usnicu ljekovitim balzamom i naloio Martinu da doveze automobil.
Medicinski i kemijski mirisi bolnice u CarSigovu Stoeru i dalje su kod Milesa izazivali neugodno podrhtavanje eluca. Uao je i pronaao laboratorij koji je prisvojio Weddell. Zguvani leaj u kutu bio je dokaz da je galak-tiki bioekspert slijedio zapovijedi, ne naputajui ni uzorak ni podatke. Weddell je jo uvijek nosio istu odjeu kao i prethodnog jutra, iako se otada oito uspio obrijati. Djelovao je neto manje pospano od Milesa, to u ovakvim okolnostima nije puno govorilo.
"Dakle, gospodine revizore. Vjerojatno vas nee iznenaditi kad vam kaem da sam definitivno utvrdio kako je vae otkrie isti onakav prokariot kakav je upotrijebljen protiv efa IUvana. ak je i iz iste serije." Poveo je Milesa do komkonzole i upustio se u detaljnu usporedbu dva uzroka, pomaui se usput vizualnim pomagalima i bojama. Mualjivi Carski revizor nije se iskazao komplimentima, pa si je Weddell skromno estitao sam.
"Razgovarao sam s Illvanom", rekao je Miles. "On kae da se ne sjea da je ikada u posljednja etiri mjeseca progutao malu smeu kapsulu. Na alost, pamenje mu nije ono to je nekad bilo."
"O, sigurno je nije progutao", odluno je ustvrdio Wed-dell. "Nije ni bila dizajnirana za gutanje."
"Kako znate?"
"Ovoj kapsule je nepropustan i ne rastapa se. Trebalo ga je smrskati  stisak prstima bio bi posve dovoljan  da se uzorak pomijea sa zrakom i bude udahnut. Dizajn omotaa prijenosnika ukazuje na to da se prenosi zrakom. Vrlo je nalik sporama."
"O emu vi to?"
"Gledajte." Weddell se rijeio slike molekularnog lanca koji je dotada zauzimao vid plou, pokazujui umjesto nje sliku predmeta koji je vie od svega podsjeao na kuglasti satelit naikan antenama. "Sami prokarioti su tako nepraktino sitni da bi ih bilo teko gole uvaliti u one velike kapsule. Zato su ih spremili u ove uplje estice nalik na spore" Weddell upre prstom na vid plou "koje lebde u zraku dok ne dou u dodir s vlanom povrinom, poput sluznice ili bronhija. Tada se te jedinice za prijenos rastapaju i otputaju svoj teret."
"Jesu li vidljive u zraku, kao dim ili praina? Moe li ih se namirisati?"
"Pretpostavljam da bi se pod jakim svjetlom mogao opaziti kratkotrajan oblaak kad dou u kontakt sa zrakom, ali potom bi nestale. Ne bi imale miris."
"Koliko bi se dugo... zadrale u zraku?"
"Barem nekoliko minuta. Ovisi o uinkovitosti ventilacijskog sistema."
Miles je fascinirano zurio u kuglu zloudnog izgleda. "Ovo je prava novost." Iako zasada nije vidio kako bi mu mogla pomoi.
"Nismo to mogli rekonstruirati iz eidetskog ipa," primijetio je pomalo uvrijeeno Weddell, "budui da do ipa
nije mogao stii nijedan djeli prijenosnikovog omotaa. Razmatrali smo jo nekoliko naina unosa u organizam."
"Ja... shvaam. Da. Hvala vam." Zamislio se kako odlazi Illvanu da ga pita: Sjea li se svakog svog daha u posljednja etiri mjeseca? Svojedobno se vjerojatno i sjeao.
Taj tok misli prekinulo zujanje je komkonzole: spora--nositeljica je nestala, a zamijenila ju je glava generala Harochea.
"Gospodine revizore." Haroche je smjerno kimnuo Mi-lesu. "Ispriavam se zbog prekida. Ali budui da ste ve u zgradi, pitao sam se biste li mogli svratiti do mene. Kad budete mogli, naravno, nakon to budete gotovi s laboratorijima i tako dalje."
Miles je uzdahnuo. "Svakako, generale." Bar e imati izliku da za jo nekoliko minuta odgodi posjet Galeniju. "Doi u ubrzo k vama."
Miles je preuzeo kodnu karticu s Weddellovim izvjeem te nanovo zapeaen ostatak uzorka, doputajui mu da ode, to je ovaj zahvalno i uinio. Prolazei kroz predobro poznate hodnike CarSigova Stoera to su krivuda-vim putem vodili do Illvanova starog i Harocheova novog ureda, sve je vie ubrzavao korak. Daj Boe daje Haroche nekako doao do nekog svjeeg saznanja, do neega to e ovu zbrku uiniti manje bolnom.
Haroche je zakljuao vrata iza njega i uljudno Carskom revizoru ponudio stolac, tik do svog stola s komkon-zolom. "Je li vam od sino ita palo na pamet, gospodine?" upita on.
"Ne ba. Weddell je identificirao uzorak. Vjerojatno ete eljeti kopiju ovoga."
Pruio mu je Weddellovu karticu s podacima, a Haroche je kimnuo i presnimio ju u svoju konzolu. "Hvala."
Original je vratio Milesu, a onda je nastavio: "Malo sam poblie provjeravao ostala etiri via analitiara za ko-marrske poslove u Allegreovu odjelu. Nijedan nije imao tako dobru priliku kao Galeni da sazna za postojanje ko-marrskog uzorka, a dvojicu moemo odmah eliminirati upravo tim testom. Druga dvojica nemaju nikakav vidljivi motiv."
"Savren zloin", promrmljao je Miles.
"Umalo. Istinski savren zloin se nikad ne otkrije; ovaj mu je doao blizu. Pokuaj da se krivnja prebaci na vas je, po svemu sudei, bio nekakav priuvni plan, pa samim time i malo manje savren."
"Za sve vrijeme koje sam proveo s Dendariijskim plaenicima, nisam nijednom uspio sklepati savren taktiki plan", uzdahnuo je Miles. "Najblie to sam tome doao bio je dostatno dobar."
"Uvjeravam vas da je slino bilo i u Unutranjim poslovima", priznao je Haroche.
"Bez priznanja sve ostaje na indicijama."
"Da. A nisam siguran kako da ga natjeram na priznanje. Brzopent ne dolazi u obzir. Pitao sam se... biste li mi vi mogli pomoi. Budui da ga poznajete. Mogli biste na njemu iskuati svoje slavne moi uvjeravanja."
"Mogao bih," rekao je Miles, "da mislim daje Galeni kriv."
Haroche je zatresao glavom. "Jo dokaza bi nam dobro dolo, ali ne vjerujem da emo ih nai. Ponekad se trebamo zadovoljiti nesavrenim, jer naprosto moramo nastaviti raditi. Nema zaustavljanja."
"Neka se lavina kotrlja, svejedno je to e zgnjeiti?" Miles je upitno podigao obrve. "A kako vi uostalom planirate nastaviti?"
"Vojni sud, vjerojatno. Sluaj treba pravilno zakljuiti. Kao to ste i sami istakli, ovaj ne smije ostati nerijeen."
Sto bi zakljuio vojni sud, dok bi im za vratom dahtao CarSig, traei brzu presudu? Kriv? Nije kriv? Ili onu nejasniju, nedokazano? Morati e pronai nekog vrhunskog vojnog odvjetnika, da procijeni sluaj... "Ne, k vragu. Ne elim da nekakva skupina vojnih sudaca naprosto nagaa i onda ode kui na veeru. Ako emo ishod morati pogaati, to mogu i sam, cijeli boji dan. elim znati. Morate nastaviti s istragom. Ne moemo se zaustaviti na Galeniju."
Haroche je izdahnuo i protrljao bradu. "Miles, traite da pokrenem lov na vjetice. to bi mojoj organizaciji potencijalno moglo nanijeti veliku tetu. Htjeli biste da CarSig okrenem naglavake, a zato? Ako je taj Komarranin doista kriv  a ja sam za sada uvjeren da jest  morat ete otii jako daleko da pronaete sumnjivca koji vam je vie po ukusu. Gdje ete stati?"
iVe ovdje, u to budi siguran. "Budua carica nee biti previe zadovoljna vaim postupkom. Ni mojim."
Haroche je napravio grimasu. "Svjestan sam toga. Djeluje mi kao vrlo simpatina mlada ena i ne priinjava mi nikakvo zadovoljstvo to je ovo moe pogoditi, ali ja sam se prisegao na vjernost Gregoru. Kao i vi."
"Da."
"Ako mi ne moete ponuditi nita konkretnije, spreman sam podii optunicu i rjeenje prepustiti vojnom sudu."
Samo ti podii optunicu, ja ti neu pomoi zapaliti fi-tilj... "Mogao bih odbiti zatvoriti revizorsku istragu."
"Ako ga vojni sud osudi, morat ete, gospodine."
Bogme neu. Zbog te je spoznaje trepnuo. Mogao je svoju revizorsku istragu nastaviti zauvijek ako tako bude htio i nije bilo te vraje stvari kojom gaje Haroche u tome
mogao zaustaviti. Nikakvo udo to je Haroche danas bio tako beskrajno uljudan. Miles je mogao staviti veto ak i na vojni sud. No Carski revizori tradicionalno su bili oprezni u koritenju svojih golemih ovlasti. Birali su ih iz kruga vrlo iskusnih ljudi, ali ne zbog slave koju su moda stekli u proteklim karijerama, nego zbog duge povijesti posvemanje osobne estitosti. Pedesetak godina ivotnih iskuenja smatralo se jedva dostatnim za izdvajanje moguih kandidata. Ne bi se trebao s internim pravilima Car-Siga natezati vie nego stoje bilo minimalno potrebno za
Haroche mu je uputio umoran smijeak. "Moda emo se na kraju morati sloiti da se ne slaemo, ali pokuajte to pogledati iz mog kuta. Galeni je svojevremeno bio va prijatelj, pa zato suosjeam s vama zbog ovakvog razvoja dogaaja. Evo to mogu uiniti. Mogu odustati od optube za izdaju i smanjiti je na napad na nadreenog asnika. To e mu ublaiti probleme. Godina dana u zatvoru, neasni otpust i Galeni moe ii. Moete ak upotrijebiti svoje veze da mu pribavite carski oprost te ga tako pote-djeti zatvora. Ne smeta mi, pod uvjetom da nije ovdje."
ime bi unitio Galenijevu karijeru i sve njegove politike ambicije za budunost... a Galeni je bio ambiciozan ovjek, eljan toga da slui Komarru u novoj i mirnijoj budunosti koju je zamiljao Gregor, i iznimno svjestan svojih mogunosti u tom svijetu. "Oprost je za krivce", rekao je Miles. "To nije isto to i oslobaajua presuda."
Haroche se poeao po glavi i opet napravio grimasu, premda je bilo mogue daje to trebao biti osmijeh. "Ja... zapravo sam vas pozvao ovamo iz jo jednog razloga, barune Vorkosigan. Gledam u budunost s nekoliko polja." Haroche je dugo oklijevao, a onda je nastavio: "Bio sam tako slobodan zatraiti kopiju medicinskog izvjea o vaem stanju koje je napisao va neurolog iz CarVojne. Mislim na vae napadaje. Uinilo mi se da njegov plan tretmana zvui obeavajue."
"CarSigovci," promumljao je Miles, "su uvijek bili sveprisutni poput ohara. Prvo prislukujete moju komkon-zolu, onda upadate u moj medicinski dosje... moram se sjetiti sutra ujutro prije obuvanja dobro protresti izme."
"Ispriavam se, gospodine. Mislim da ete mi oprostiti. Morao sam saznati pojedinosti, prije nego to kaem ono to namjeravam rei. Ali ako taj ureaj za kontroliranje napadaja bude funkcionirao kako se nadate..."
"Kontrolirao bi jedino simptome. To nije lijek."
Haroche je rastvorio aku, odbacujui razliku. "To je pitanje medicinske definicije, a ne praktine primjene. Ja sam praktian ovjek. Prouavao sam izvjea o vaim den-dariijskim misijama za CarSig. Vi i Simon Illvan bili ste sjajan tim."
Bili smo najbolji, nego to. Miles je progunao neto bezbojno, jer najednom nije bio siguran kamo Haroche smjera.
Haroche se nasmijeio sa suhom ironijom. "Stupanje na Illvanovo mjesto prokleto je velik izazov. Nevoljko se odriem iega to mi moe koristiti. Sada kada sam imao priliku osobno raditi s vama i potanko pregledati va dosje... sve sam sigurniji daje Illyan ozbiljno pogrijeio kad vas je otpustio."
"Nije pogrijeio. Debelo sam zasluio to to sam dobio." Usta su mu najednom bila suha.
"Ja ne mislim tako. Mislim da je Illvanova reakcija bila pretjerana. Vjerujem da bi pismeni ukor u vaem dosjeu bio dovoljan." Haroche je slegnuo ramenima. "Mogli ste ga pridodati vaoj zbirci. Ve sam radio s vaim tipom. Spremni ste riskirati tamo gdje se drugi ne usuuju i tako dobiti rezultate koje nitko drugi ne moe dobiti. Ja volim rezultate, Miles. Jako ih volim. Dendariijski plaenici bili su sjajno orue za CarSig."
"Jo uvijek su. Komodora Quinn prihvatiti e va novac. I isporuiti traenu robu." Srce mu je poelo snano udarati.
"Ta Quinnova mi je nepoznanica, a osim toga nije s Barravara. Bilo bi mi neusporedivo drae  bude li va lijeniki tretman uspjean  na njezino mjesto opet postaviti vas."
Morao je prvo teko progutati, da bi uope mogao nastaviti disati. "Da sve... bude kao prije? Da nastavim tamo gdje sam stao?" Dendarii... admiral Naismith...
"Ne ba tamo gdje ste stali, ne. Kao prvo, prema mojim proraunima trebali ste biti promaknuti u satnika prije otprilike dvije godine. No mislim da bismo vi i ja mogli postati pravi tim, ba kao nekada vi i Illvan." Ha-rocheovo oko obasjala je mala iskrica. "Nadam se da ete mi oprostiti moj mali napad ambicioznosti ako kaem, moda ak i bolji? Bio bih ponosan da mi se pridruite, Vorkosigane."
Miles je sjedio potpuno zaprepaten. Na trenutak mu je na pameti bila jedino idiotska misao: Kako mije samo drago to sam sino imao napad ili bih se sada valjao po tepihu. "Ja... ja..." Ruke su mu podrhtavale, glava mu je prijetila eksplozijom od radosti. Da! Da! Da! "Prvo bih morao zakljuiti sluaj. Vratiti Gregoru njegov lanac. Ali onda... jasno!" Njegova se ozlijeena usna opet raspukla dok se bolno irila u nezaustavljiv osmijeh. Liznuo je svoju slanu krv.
"Da," strpljivo mu je odvratio Haroche, "upravo vam to govorim."
Uinilo mu se da mu je kroz prsni ko procurila ledeno hladna voda, gasei njegovo uzavrelo oduevljenje. Sto? Praktiki se nije osjeao sposobnim da normalno rasuuje. Pred njegovim unutranjim okom odvrtjela se upamena slika pristanita potpuno ispunjenog dendariij-
skim jurinicima koji skandiraju: Naismith, Naismith, Naismith!
Moja prva pobjeda.
... Sjea li se cijene kojom si je platio?
Osmijeh mu se ukoio. "Ja... ja... ja..." Progutao je dvaput, i proistio grlo. Zauo je svoj glas, nalik odjeku iz nekog udaljenog tunela  na koju se njegovu linost odnosilo to svoj?  kako govori: "Morat u o tome razmisliti, generale."
"Molim vas", srdano mu ree Haroche. "Nemojte uriti. Ali ne drite me u vjenoj napetosti  ve mogu zamisliti Dendariije u stanovitoj situaciji koja, ini se, prijeti izbijanjem u blizini Postaje Kline. Volio bih je pretresti s vama, ako se odluite vratiti. Volio bih va savjet."
Milesove oi su bile raskolaene, njegove zjenice rairene, a lice blijedo i vlano. "Hvala vam, generale", nekako je istisnuo. "Hvala vam od sveg..."
Izverao se iz svojeg sjedala, jo uvijek se smijeei ras-krvavljenim usnama. Malo mu je nedostajalo da se, izlazei van, poput pijanca odbije od dovratka; Haroche mu je u posljednji trenutak otkljuao vrata. Zahvaljujui uputi koju je promrmljao Harocheovu tajniku, kod izlaza ga je ve ekao Martin u cestovnom vozilu.
Miles je mahanjem otjerao Martina i sam sjeo u stranji odjeljak. Namjestio je polarizaciju svoda na neprozirno i poelio da s istom lakoom moe izbrisati izraz oka sa svog lica. Osjeao se kao da bjei s bojnog polja. No gdje se u svem tom rascerenom blaenstvu skrivala rana?
Nastavio se povlaiti i nakon to je stigao natrag u kuu Vorkosigan. Izbjegao je majinu poslugu i u irokom luku zaobiao Illvanov apartman. Zakljuao se u svoju spavau sobu i poeo koraati, dok nije otkrio da mu je pogled
fiksiran za komkonzolu. inilo mu se da mu uzvraa pogled Horusovim okom. Pobjegao je kat vie, do malene sobe za goste u kojoj se nalazio stari, visoki naslonja. Ona mu se inila dovoljno malom da ga obuzda, umirujui ga poput luake koulje. Ovaj put nije ponio ni brendi, ni no. Bili bi suvini.
Zakljuao je vrata i bacio se u naslonja. Nisu mu drhtale samo ruke, nego i itavo tijelo.
Da ponovo dobije svoj stari posao. Da sve bude kao nekad.
Kako mi negiranje stvarnosti dobro ide, ha? A mislio je da je prebolio Naismitha. Barun Vorkosigan je bio u prednosti, kako da ne. Pravio se da ga nije briga to vie nije imao Naismitha. Mogao se isto tako pretvarati da moe hodati po vodi. Zato se dakle osjeam kao da se utapam. Istina dolazi na vidjelo.
eli li ih? eli li opet Dendariije? Da!
No, je li on doista bio medicinski sposoban? Dobro, morao bi se drati proklete taktike sobe i ne bi vie smio na teren s odredima. to je tu novo? Mogao bi s tim izii na kraj. Cijeli svoj ivot prkosio je invaliditetu; bila je to samo jo jedna mana u dugom nizu. Znao je kako. Mogu ja to. Nekako mogu.
Mogao bi opet dobiti Quinnovu. I Tauru, na ono malo dragocjenog vremena to joj je preostalo.
Osim stoje u pozadini njegova uma jedan mali, prepredeni, demonski apat ponavljao, Ima samo jedna kvaka...
Boljelo gaje to, ali naposljetku se plaho okrenuo daje pogleda, prvo samo krajikom oka, a onda i izravno.
Haroche eli da rtvujem Galenija. Ako zakljui sluaj i pusti Harochea da bez ometanja nastavi voditi CarSig, moi e se vratiti Dendariima. Carski revizor imao je mno-
ge ovlasti, ali teko da je mogao CarSigu narediti da ga opet zaposli. To je mogao uiniti jedino Haroche.
Ljuljao se u stolici, udarajui nogama u isprekidanom ritmu. Ali to ako je Galeni doista i bio kriv? Kad smo ve kod negiranja stvarnosti Harocheov strah od lova na vjetice nije bio bez temelja. Miles i Galeni su bili prijatelji. Da su optuili nekog drugoga, nekoga koga nije poznavao, bi li sada bio tako izbirljiv? Ili bi ga Harocheovi dokazi u potpunosti zadovoljili?
K vragu, nije se tu radilo o prijateljstvu. Nego o poznavanju. O procjeni neijeg karaktera. A mislio sam da mi odabir kadrova dobro ide. Zar je sad trebao posumnjati u svoju sposobnost procjene? Ma k vragu, ljudi su bili udni. Suptilni i neuhvatljivi. Nisi ih nikada stvarno poznavao, ak ni nakon godina prijateljstva. A roake jo i manje.
Njegove se ake zgrie na naslonima. Najednom je poeo razmiljati o onom skonom pilotu kojeg je predao naredniku Bothariju na ispitivanje, prije trinaest godina, u prvom susretu s Dendariima i sudbinom. Duboko ga je uznemirivalo to se vie nije mogao sjetiti ni njegova imena, iako je kao pravi licemjer govorio na njegovu pogrebu. Oajniki su im trebali pilotovi pristupni kodovi, da spase ivote. I Bothari ih je dobio, na najgrublji mogui nain, i spasili su mnoge ivote, pretpostavljao je Miles. Ali ne i ivot skonog pilota.
Njegova prva vojna karijera poela je prinoenjem ljudske rtve. Moda mu je za obnavljanje karijere bila potrebna jo jedna. Bog zna da je ve rtvovao dovoljno prijatelja, odvlaei ih u ovu ili onu borbu za pravednu stvar, ne izvlaei ih poslije na sigurno. A nisu se svi dobrovoljno prijavili.
elim, elim...Je li Haroche vidio golu enju na njegovu licu? Naravno da jest; Miles je to saznanje vidio u Ha-rocheovu samozadovoljnom pogledu, u olakoj sigurnosti
njegova osmijeha, u nonalantno spojenim prstima iji je odraz tamno svjetlucao na crnom staklu njegova stola. Mone ruke, koje su mogle po elji dati ili uskratiti toliko toga. Vidi on mene, nego to. Milesove oi se suzie, njegove bolne usnice se razdvojie. Dah mu poput oblaka izleti u ledeni zrak majune sobe, kao poslije otrog udarca u trbuh.
O, Boe. Ovo nije ponuda za posao. Ovo je mito. Lucas Haroche je upravo pokuao podmititi Carskog revizora.
Pokuao? Ili uspio u tome? Na to emo se jo vratiti.
I to kakav mito. Kakav slatki mito. Bi li Miles uope mogao dokazati da se radilo o mitu, a ne o iskrenom divljenju?
Siguran sam. O, kako sam siguran. Lucas Haroche, gade jedan suptilni, podcjenjivao sam te od prvog dana. Toliko o slavnoj Milesovoj sposobnosti procjene karaktera.
Nije smio podcijeniti Harochea. Haroche je ba poput Milesa bio Illvanov izbor. A Illvan je volio lasice. Samo to je on znao kako se lasice dri pod kontrolom. Harocheov bezizraajni, odmjereni stil biveg doasnikog kadra skrivao je um otar poput britve. Haroche je takoer postizao rezultate, na sve mile i nemile naine, ili se ne bi uspeo do efa odjela za Unutranje poslove, ne pod Illvanovim zapovjednitvom.
Haroche se ne bi drznuo iznijeti svoj prijedlog da nije bio siguran u Milesov odgovor. I zato ne? S pristupom svim Illvanovim dosjeima, mogao je do mile volje prouavati karijeru admirala Naismitha, od poetka do kraja. Posebno do ovog kraja. Haroche je znao u malom admiralu prepoznati bratsku lasicu. Mogao je sa sigurnou predvidjeti da e Miles rtvovati sve, ukljuujui i svoj integritet, samo da zadri Naismitha, jer je to ve jednom uinio. Nevinace nije bio.
Njegov satniki in. Njegov satniki in. Haroche je oito bez veih problema shvatio na to se ja palim. Ali Haroche je bio lojalna lasica, u to bi se Miles bio spreman zakleti, lojalan Gregoru i Carstvu, pravi brat po oruju. Ako mu je novac ita znaio, Miles nije vidio nikakva nagovjetaja. Strast je rezervirao za slubu u CarSigu, poput Illvana, poput uostalom i Milesa. Za posao koji je preuzeo od Illvana.
Miles je prestao disati; na trenutak se osjeao smrznut poput kakvog krio-lea.
Ne. Za posao koji je preoteo od Illvana. Oh.
Miles se presamitio u stolici, i poeo psovati, tiho i jezivo. Vrtjelo mu se u glavi od bijesa i od srama, ali uglavnom od bijesa. Ja sam slijep, slijep, slijep! Motiv! Sto bi jedan slon ovdje morao uiniti da ga promaknu i priznaju mu zasluge?
Haroche, to je cijelo vrijeme bio Haroche, sto posto. Haroche je rasturio Illvanov mozak, da mu ukrade posao.
Nije ni udo to su zapisi po komkonzolama bili tako predivno koreografirani. Haroche je imao sve IUvanove kodove za premoivanje sustava, vremena za igranje napretek i desetljee poznavanja CarSigova internog sustava. Miles je skoio iz naslonjaa i poeo koracima mjeriti sobu, praktiki trei od zida od zida malene prostorije, dlanom tako jako udarajui zid da gaje peklo. Ovaj slon itekako je nalikovao zmiji.
Haroche je kriv, k vragu, znam daje on kriv. Maje li? Dokai, revizoriu.
Fiziki dokazi mahom su isparili, a sva dokumentacije bila je pod Harocheovim nadzorom. Miles je imao neusporedivo manje dokaza za Harocheovu krivnju negoli on za Galenijevu.
Nije ga mogao optuiti tek tako; odmah bi ga pogodili protuoptubom za pitaj-boga-to, u najmanju ruku ga proglaavajui histerinim. Carski revizor imao je mo, ali isto je vrijedilo i za efa CarSiga. Imat e samo jednu ansu, prije nego to Haroche krene u protunapad. A onda bi mi se mogle poeti deavati razne udne stvari. Stvari kojima se ne bi moglo ui u trag. U stvari, Haroche e znati da Miles zna, im Miles odbije prihvatiti njegov fantastini mito. Nemam puno vremena.
Motiv. Prosudba. Dokaz. Dim.
Bacio se na pod i bijesno zagledao u strop; stisnutim je akama udario, samo jednom, po izlizanom i iskrzanom tepihu.
Ali... pretpostavimo da krene niz dlaku Harocheu. Da prihvati njegov mito, vrebajui cijelo vrijeme, ekajui neku bolju prigodu da ga epa. Tako bi Miles dobio i Den-dariije i pravdu.
Da!
Haroche i Miles bi se slizali na neko vrijeme, ili bi mogao Harochea navesti da misli... Milesu je sa zakanjenjem sinulo da su u sluaju mita svi oni Harocheovi skliski komplimenti u Illvanovu uredu, tipa Vi i Illyan bili ste tako sjajan tim, bili isto sranje. Haroche nije bio lud za admiralom Naismithom. Koliko bi vremena prolo prije negoli bi Haroche uredio Milesovu "sluajnu" pogibiju, ovaj put bez mogunosti krio-oivljavanja? ivoti CarSi-govih terenaca ionako su uvijek bili na kocki. ast meu lopovima, hah. Bilo bi fascinantno sudjelovati u toj utrci, da vidi tko e uhvatiti koga. Smrt, ta tradicionalna nagrada za izdaju, izgarala bi od sredine prema oba kraja, poput sporogoreeg fitilja. Kakav bi to ludi ivot bio, na neko kratko vrijeme. Vrlo poticajan.
Kucanje na vratima mu uz tresak skrene misli. Lec-nuo se, lea priljubljenih uz pod, reagirajui hiper-osjetlji-vo. "Tko je?" zasoptao je on.
"Miles?" do njega je dopro niski alt njegove majke, podrhtavajui od brige. "Jesi li dobro?"
"Nema onaj svoj napadaj, je li?" Illvanov glas pridruio se grofiinom.
"Ne... ne. Dobro sam."
"A to to radi?" upitala je grofica. "uli smo dosta koraanja, pa onda tupi udarac kroz strop..."
S naporom je pokuao ravnomjerno govoriti. "Samo... se borim s iskuenjem."
Vratio mu se Illvanov glas, ovaj put zabavljen. "Tko pobjeuje?"
Miles je pogledom slijedio napukline u buci iznad njegove glave. Kad je progovorio, glas mu je bio visok i slabaan, noen uzdahom: "Mislim... da u se odluiti za najbolji od tri pokuaja."
Illvan se nasmijao. "U redu. Vidimo se poslije." "Mislim da u uskoro sii."
Njihovi su koraci nestali u daljini, a s njima i njihovi prigueni glasovi.
Lucas Haroche, vjerujem da te mrzim.
A uzmimo daje Miles unaprijed mogao raunati da e Haroche igrati poteno. I to je bilo mogue. Uzmimo daje njegova ponuda bila tono onakva kakvom se inila, bez noa u lea nekom kasnijom prilikom? Kakav odgovor onda? Kakav odgovor ikad?
Haroche je tono znao kako die admiral Naismith. Naismith bi uzviknuo Da!, a kasnije bi pokuao izmigoljiti iz dogovora. Ali Haroche nije poznavao baruna Vorko-sigana. Kako bi i mogao? Nije ga poznavao praktiki ni-
tko, ak ni Miles. Pa tek smo se upoznali. Neko davno, poznavao je djeaka pod tim imenom, zbunjenog, strastvenog i opsjednutog vojskom. Admiral Naismith tog je djeaka, posve primjereno, ostavio za sobom kad je krenuo izgraivati sveobuhvatniji identitet, svoj iri svijet. Ali ovaj novi barun Vorkosigan bio je netko posve drugi i Miles se jedva usuivao pogaati kakva ga je budunost oekivala.
Odjednom ga je obuzeo umor, a nasmrt mu se zgadila buka u vlastitoj glavi. Haroche ga je poput marionete natjerao da se vrti u krugu i da samog sebe pokuava ugristi za lea. Zato bi uope pristao igrati Harocheovu vrtoglavu igru? to e se dogoditi ako naprosto... prestane? Koje su druge igre bile na ponudi?
Tko si ti, mali?
... A tko si ti koji pita?
Nakon te misli nastupila je blaena tiina, prazna jasnoa. Prvo je pomislio da se radi o potpunom oaju, ali oaj je vie nalikovao slobodnom padu, beskrajnom obru-avanju prema nepostojeem tlu. Ovo bijae mir: uravnoteen, solidan, udesno vedar. Bez traga kretanja, bilo naprijed ili natrag ili u stranu.
Ja sam ono to izaberem. Uvijek sam bio ono to sam izabrao... iako ne uvijek ono to sam najvie htio.
Njegova je majka esto obiavala rei: "Kada bira akciju, bira i posljedice te akcije". S jo veom estinom naglaavala je logian zakljuak stoje slijedio iz tog aksioma: ako si elio odreenu posljedicu, bilo je vraki vano izabrati prikladnu akciju.
Leao je tako, lien napetosti, bez pomicanja, i sretan zbog toga. Taj udnovato rastegnut trenutak nalikovao je zalogaju vjenosti, pojedenom u trku. Je li to tiho mjesto tek izraslo u njegovoj nutrini, ili naprosto nikad prije nije nabasao na nj? I kako je neto tako golemo moglo tako
dugo neotkriveno leati u njemu? Disanje mu se usporilo, postajui dublje.
Izabirem biti... ja.
Haroche je postao siuna figura u daljini. Miles nikada dotada nije znao da moe neprijatelja svesti na tu mjeru, i to ga saznanje zapanji.
Ali nee me ekati predug vijek, ako neto ne poduzmem.
... Doista? U stvari, Haroche do sada jo nikoga nije ubio. A smrt Carskog revizora usred nezakljuenog sluaja izazvala bi najlue sumnje; na Milesovu ispranjenom mjestu izniklo bi, poput hidre, barem pola tuceta drugih revizora, iskusnih, srditih i imunih na sve vrste sranja. Haroche nikako nije mogao kontrolirati sve njih.
Ali zato Galenijev ivot nee vrijediti ni prebijene pare. to je bilo tradicionalnije od obeaenog asnika koji si u svojoj zatvorskoj eliji oduzima ivot? To bi bilo tako vor-ski. I svi bi to shvatili kao priznanje krivnje, kao in pokore. Sluaj zakljuen, nego to. Samoubojstvo bi nedvojbeno bilo dobro izreirano; Haroche je u takvim stvarima imao mnogo praktinog iskustva, pa ne bi radio amaterske greke. im Haroche shvati da Miles zna, zapoet e trka s vremenom. A Miles nije imao nita osim cirkuskih trikova za zamagljivanje situacije.
Magla. Dim. Zrani filtri. Miles irom rairi oi...
DVADESET ESTO POGLAVLJE
Svoju eticu za Prepad na Carstvo ohara, kako je u sebi nazvao predstojeu akciju, Miles je kod sporednog ulaza u Stoer CarSiga poredao nepunih sat vremena prije zavretka radnog dana, barem to se ticalo onih sretnika koji su tu radili u dnevnoj smjeni. Po prvi puta je bio zahvalan na grofovu smijeno velikom cestovnom vozilu, jer je tako uspio sve pomagae potrpati u stranji odjeljak i uputiti ih u zadatak dok su putovali iz Carskog znanstvenog instituta, utedjevi time nekoliko dragocjenih minuta. Ponovno je unovaio Ivana, a uz njega i samog Simo-na IUvana, koji je na Milesovo insistiranje bio odjeven u radnu odoru sa svim oznakama ina. Pridruio im se i doktor Weddell, paljivo nosei staru kartonsku kutiju s naljepnicom koja je netono objavljivala da se u njoj nalaze Petrijevi mievi, smrznuti, serija #621A, 12 komada. Posljednja, ali ne i najmanje vana, Delia Koudelka prebacila je duge noge preko ruba vozila i pohitala da ih su-stigne.
Desetnik na dunosti za prijemnim pultom nervozno je podigao pogled kad je uao Miles. Miles mu prie i napeto se osmjehne. "General Haroche vam je zapovjedio da uvijek izvjetavate njegov ured o mojim dolascima i odlascima, zar ne?"
"Zato... da, gospodine revizore." Desetnik je pogledao mimo Milesa i salutirao Illvanu, koji mu je uzvratio na isti nain.
"E pa, nemojte."
"Uh... da, gospodine revizore." ovjek je izgledao blago uspanieno, kao zrno penice koje nasluuje da e biti samljeveno izmeu dva mlinska kamena.
"U redu je, Smetani", umirio gaje Illvan u prolazu; on se zahvalno opustio.
Povorka je nastavila svoj put po hodnicima CarSiga. Miles se prvo zaustavio u novom pritvoru, koji se nalazio u unutarnjem kvadrantu drugog kata. Miles zapovjedi deurnom asniku da zauzme stav mirno.
"Uskoro u se ovamo vratiti kako bih obavio razgovor sa satnikom Galenijem. Oekujem da u ga nai ivog, i za to u vas smatrati osobno odgovornim. U meuvremenu e mu u posjetu biti gospoica Koudelka. Ne smijete dopustiti nikome drugome  nikome, ak ni nadreenim asnicima," posebice ne nadreenim asnicima, "da uu u zatvor dok se ja ne vratim. Je li vam to kristalno jasno?"
"Da, gospodine revizore."
"Delia, dok se ne vratim, ni na sekundu ne ostavljaj Duva samog."
"Razumijem, Miles." Odluno je podigla bradu. "I... hvala."
Miles odvrati kimanjem.
Nadao se da e to biti dostatno da sauva Galenija od kakvog zgodnog pokuaja "samoubojstva" u posljednji tren. Haroche je vjerojatno u priuvi imao i taj plan, ukae li se prava prilika; tos je bio u tome da mu se ta prilika oduzme. Miles je svoje preostale snage poveo dalje, do Pogona za odravanje zgrade, gdje je epao efa odjela, jednog postarijeg pukovnika. im je pukovnik shvatio da Milesov
vatreni interes za raspored po kojem su se istih zrani filtri nije bio posljedica loeg miljenja o njegovu odjelu, postao je vrlo susretljiv. Miles je svojem timu pribrojio i njega.
Volio bi daje mogao biti na etiri mjesta odjednom, ali morao je sve obaviti po tono odreenom slijedu, ba kao da nastoji dokazati neki teorem u petodimenzionalnoj matematici. Nadahnue je bilo jedno, ali dokazivanje je bilo neto posve drugo. Nakon to je pokupio jo i tehniara iz Forenzikog odjela, sve ih je urno potjerao u razinu ispod suterena i skladite dokaznog materijala. Uskoro je njegova niska besprijekornih svjedoka bila uredno poredana du prolaza pet, u Oruju IV. Weddell je odloio svoju kutiju i naslonio se na policu, a njegov se izraz skeptine intelektualne superiornosti za promjenu gotovo posve izgubio, dok je fascinirano pratio zbivanja oko sebe.
Polica devet je Milesu, na alost, bila nedostupna, pa je zato naloio Ivanu da mu doda sada ve poznatu kutijicu s biolokim peatom. Njegov revizorski peat bio je netaknut. Unutra su ih krotko ekale dvije preostale krhke smee kapsule. Uzeo je jednu od njih i zavaljao je izmeu palca i kaiprsta.
"Dobro. Svi paljivo gledajte. Kreemo." vrsto je stisnuo prste, te kapsula pue; dva puta je njome zamahnuo iznad glave. Na trenutak je u zraku bio vidljiv zadimljeni smekasti rep nalik na kometin, sastavljen od fine pude-raste praine, a onda se raspao. Na njegovim prstima ostala je vidljiva mrlja. Miles primijeti da Ivan zadrava dah.
"Koliko da ekamo?" upitao je doktora Weddella.
"Bar deset minuta, da se rairi po itavoj prostoriji", preporuio je Weddell.
Miles je pokuao smiriti svoju nestrpljivu duu. Illvan je zurio u zrak, otra izraza lica. Da, mislio je Miles, to je
oruje koje te je ubilo. Ne moe ga dodirnuti, ali ono moe dodirnuti tebe... Ivan je odustao od zadravanja zraka kada mu je lice bojom poelo nalikovati opeci. Da nije opet poeo disati, vjerojatno bi postao grimizan i pao u nesvijest.
Weddell se naposljetku sagnuo i otvorio kutiju. Iz nje je izvukao prozirnu boicu ispunjenu bistrom tekuinom, te dozu s rasprivaem, u koju je zatim ulio sadraj boice. Zbog toga to je uspio proizvesti tu dragocjenu tekuinu za samo tri sata, Miles je bio spreman ne samo oprostiti mu sve grijehe tatine u sljedeih pet godina, nego ga k tome i izljubiti od miline. Sam Weddell je itav proces smatrao trivijalnim, a sa znanstvene toke gledita vjerojatno je bio u pravu. Ma to je obina otopina s kelatnim spojevima, odmahnuo je on rukom. Vanjska strana omotaa prijenosnika je pravilna, specifina i jedinstvena. Da ste zaeljeli neto to moe otkriti prisutnost samih proka-riota, e, to bi ve bio pravi izazov.
"A sada," obratio se Miles pukovniku koji je vodio Pogon za odravanje, "idemo do otvora i filtra za reciklirani zrak."
"Ovim putem, gospodine revizore."
Proli su kroz prolaz izmeu polica u urednoj koloni i doli do najudaljenijeg zida, gdje je malena etvrtasta reetka, veliinom nalik standardnoj plastinoj foliji, na visini glenja oznaavala cijev za reciklirani zrak. "Skinite najgornji poklopac", uputio je Miles pukovnika. "Zanima me filtar na samom vrhu."
Uskoro su svi bili na koljenima, virei preko pukovnikova ramena. Skinuvi vanjsku reetku, pukovnik je ispod nje razotkrio etverokut od vlakana koji je hvatao prainu, prljavtinu, dlaice, plijesan, spore, estice dima i tome slino; siuni prokarioti bi ovdje ostavili svoje sporama sline omotae, i sami proli ovu prepreku, nastavljajui dalje. Moda bi ak uspjeli probiti barijeru od elektrolit-
ske smole, umirui tek u sredinjem ureaju za sagorijevanje.
Na Milesov znak, pukovnik je mjesto prepustio doktoru Weddellu, koji je sjeo na pod prekrienih nogu i revno zrak oko otvora poprskao svojim rasprivaem.
"to on to radi?" apnuo je pukovnik Milesu.
Miles se suzdrao da ne kae: Spricamo izdajice. Strano dosadne tetoine u ovo doba godine, ne mislite li i vi tako? "Gledajte i vidjet ete."
Weddell je potom iz kutije izvukao ultraljubiastu runu svjetiljku i usmjerio je prema filtru. Blijedocrvenkasti sjaj bivao je sve jai dok je preko povrine filtra prelazilo crno svjetlo.
"Eto, gospodine revizore", rekao je Weddell. "Kao to smo i oekivali, ovojnice prijenosnika zadrale su se na filtru."
"Tono tako." Miles se osovio na noge. "Ovo nam je dakle nulta toka. Krenimo na sljedeu. Vi" uperio je prst prema forenzikom tehniaru "zabiljeite, pospremite, obiljeite naljepnicama i zapeatite sve ovo, a potom krenite za nama to budete mogli bre."
Sudionici parade zauzee svoja mjesta i opet se zapu-tie za njim. Ovaj put ih je doveo do Odjela za komarrske poslove, gdje je Miles zamolio uzbunjenog generala Alleg-rea da se pridrui procesiji. Nekako su se uspjeli natrpati u maleni ured satnika Galenija, etvrti po redu u hodniku to je udomljavao komarrske analitiare.
"Sjea li se jesi li u posljednja tri mjeseca dolazio u posjet Galeniju?" upita Miles Illvana.
"Siguran sam da sam svratio nekoliko puta. Dolazio sam ovamo skoro svaki tjedan, kad god sam trebao s njim porazgovarati o dijelovima njegovih izvjea koji su me posebno zanimali."
im im se ponovo pridruio zadihani forenziki tehniar, pukovnik iz Odravanja ponovio je svoju predstavu na uredskom otvoru za reciklirani zrak, identinom onome u Oruju IV. Weddell je opet obilato rasprio otopinu. Ovaj put je Miles zadrao dah. Rezultat ovog testa mogao mu je ozbiljno pokvariti planiranu strategiju. Ako je Ha-roche predvidio njegov potez  na koncu konca, nedostajale su dvije kapsule.
Weddell je kleknuo, i oslanjajui se na jednu ruku preao crnim svjetlom preko filtra. "Hm." Milesu se inilo da mu je srce stalo. "Nita ovdje ne vidim. Da li vi ita vidite?"
Miles je zahvalno uvukao zrak u plua, dok su se drugi mukarci saginjali da provjere filtar, koji je zadrao pomalo prljavu, sada dodue i vlanu, bijelu boju.
"Moete li sa sigurnou utvrditi da filtar nije promijenjen od zadnje kontrole sredinom lipnja?" upitao je Miles pukovnika.
Pukovnik je slegnuo ramenima. "Filtri nisu brojano obiljeeni, gospodine. I dakako, meusobno su zamjenjivi." Provjerio je vremensku tabelu koju je nosio sa sobom. "Iz mog odjela ih sigurno nitko nije mijenjao. Slijedea zamjena slijedi tek u narednom mjesecu, za Zimoslavu. ini mi se daje nakupio normalnu koliinu estica za ovu toku u ciklusu."
"Hvala, pukovnie. Cijenim vau preciznost." Ustao je i pogledao Illvana, koji je pratio zbivanja nepomina lica. "Sljedei na redu je tvoj stari ured, Simone. Hoe li nas ti povesti?"
Illvan je odmahnuo glavom, uljudno odbijajui. "Mene ovo naroito ne veseli, Miles. Bez obzira na ishod, gubim podreenoga u kojeg sam imao povjerenja."
"Ali, ne bi li radije izgubio onoga koji je kriv?"
"Da." Illvan je otpuhnuo, ali ne posve ironino. "Nastavite, gospodine revizore."
Otputie se tri kata gore i potom se spustie jedan kat dolje, do razine na kojoj se nalazio nekadanji Illvanov ured. Ako je Miles uspio dolaskom svoje druine iznenaditi Harochea, general to nije niim pokazao. No nije li se to u njegovim oima ipak nazirala stanovita nelagoda dok je pozdravljao svog starog efa i nudio mu da sjedne?
"Ne, hvala, Lucase", mirno je rekao Illvan. "Mislim da se neemo dugo zadrati."
"Sto to radite?" pitao je Haroche, kada je pukovnik, sada ve izvjeban, otiao ravno prema reetki koja se nalazila na donjoj strani zida, desno od njegova stola. Za njim je krenuo i sve natovareniji forenziki tehniar.
"Zrani filtri", rekao je Miles. "Niste se sjetili zranih filtara. Vi nikada niste bili na svemirskoj dunosti, zar ne, Lucas?"
"Naalost, nisam."
"Vjerujte mi, tamo postanete vrlo svjesni stvari poput sustava za zranu cirkulaciju."
Haroche je s uenjem podigao obrve kad je Weddell poeo ivahno prskati oko otvora. Njihao se u svojoj stolici, toboe nonalantno. Zamiljeno je uvukao donju usnicu, ali nije pitao: Jeste li razmislili o mojoj ponudi, Miles? Taj je bio hladne glave, i strpljiv i savreno sposoban ekati da se odgovor sam razotkrije. Jo nije bilo razloga da brine; ak i ako su filtri u ovom uredu bili prepuni omotaa prijenosnika, to nee nita dokazati. Kroz Illvanov ured prolazilo je mnogo ljudi.
"Ne", progovorio je uskoro "VVeddell. "Uvjerite se i sami, gospodo." Dodao je crnu svjetiljku Ivanu i generalu Allegreu.
"ovjek bi oekivao da e biti tu", komentirao je Alleg-re, navirujui se preko Ivanova ramena.
Miles je vjerovao da izgledi za tako neto nisu premaivali dvadeset pet posto, iako se ansa poveala kad se ispostavilo da je Galenijev otvor ist. Preostala im je jo neka od soba za sastanke ili...
"Jeste li to pronali?" upitao je Haroche.
Prilaenje Ivanu i posuivanje svjetiljke od njega Miles je izveo kao malu predstavu. "Nije ovdje, k vragu. Nadao sam se da e stvari biti jednostavne. Da su prijenosnici prokariota zapeli u filtru, pocrvenjeli bi pod svjetlom, razumijete. Testirali smo jednu kapsulu u podrumu."
"to ete sada uiniti?"
"Nema nam druge nego krenuti od vrha Stoera i provjeriti svaki filtar sve do podruma. Dosadno, ali ve e mi nekako uspjeti. Sjeate se da sam rekao da u, saznam li razlog, znati i poinitelja. Predomislio sam se. Sada vjerujem da u znati poinitelja saznam li mjesto zloina."
"Ma nemojte. Jeste li pokuali u uredu satnika Ga-lenija?"
"Prvo smo provjerili tamo. Cisto je."
"Hm. Moda... u jednoj od soba za brifinge?"
"Vrlo vjerojatno." Zagrizi, Haroche. Zagrizi moj mamac. Hajde, hajde...
"Vrlo dobro."
"Ako eli utedjeti na vremenu," ubacio se Ivan, za-uvi svoj lagvort, "trebao bi poeti s mjestima na koja je Illvan najee odlazio, i krenuti od njih. Bolje to nego od vrha prema dnu."
"Pametno", rekao je Miles. "Da ponemo od vanjskog ureda? A onda  oprostite, generale Allegre, ali moram biti temeljit  uredi efova odjela. Onda sobe za brifing, pa zatim uredi svih analitiara u svim odjelima. Najbolje
bi bilo da smo itav odjel za komarrske poslove proli dok smo bili dolje. Poslije toga, vidjet emo."
Izraz na licu forenzikog tehniara jasno je govorio da se ovjek u mislima oprostio sa svojom veerom, iako se inilo da je njegovo aljenje bilo ublaeno oitom fascina-cijom s kojom je pratio zbivanja. AUegreje kimnuo u znak slaganja; napustili su ured u gomili, a pukovnik je cijeli dril s reetkom ponovio i u vanjskom uredu. Miles se pitao je li itko dosad primijetio da Weddell nije imao ni izbliza dovoljno kelatne otopine za provjeru svakog zranog filtra u Stoeru CarSiga. Illvan je odsutno izmijenio pozdrav sa svojim bivim tajnikom. Nakon nekoliko trenutaka, general Haroche se ispriao i otiao. Illvan nije niti podigao pogled.
Miles je krajikom oka motrio kako Haroche izlazi na hodnik. Mamac je postavljen, a sad polako odmotavamo flaks... Poeo je brojati u glavi, pokuavajui odrediti koliko bi vremena trebalo ovjeku u stanju zatomljene panike da ue prvo u jednu, a potom i u drugu sobu. Rukom je Weddellu naloio da se suzdri od prskanja; kad je odbrojio do sto, progovorio je: "U redu, gospodo. Ako biste bili tako ljubazni da jo jednom krenete sa mnom. Tiho, molim vas."
Poveo ih je u hodnik i zatim skrenuo nalijevo, a nakon drugog krianja hodnika, desno. Nasred tog hodnika je sreo komodora koji je preuzeo Unutranje poslove od Ha-rochea.
"O, gospodine revizore", pozdravi ga komodor. "Kakva srea. General Haroche me ba poslao po vas."
"Gdje vam je rekao da me potraite?"
"Rekao je da ste sili u skladite dokaznog materijala. Upravo ste mi utedjeli put."
"O, da. Recite mi, je li Haroche ita nosio?"
"Fascikl za folije. Je li trebao i vama?"
"Da, i to ba taj. On je tu, je li? Pridruite nam se..." Miles ih je poveo nazad do vanjskog ureda Unutranjih poslova. Vrata Harocheova starog ureda bila su zakljuana. Miles je premostio kodove revizorskim peatom. Otvorila su se uz siktaj.
Haroche je uao lijevo od svog starog stola s komkon-zolom, skidajui reetku zranog otvora sa zida. U otvorenom fasciklu na podu kraj njega leao je novi filtar od vlakana. Miles se okladio sam sa sobom da e u nekoj od soba za brifinge na putu izmeu Illvanova starog ureda i ove prostorije pronai osakaenu reetku koja eka na Haro-cheov povratak. Brza, hladnokrvna zamjena. Brzo misli, generale. Ali ovaj put sam ja imao poetnu prednost.
"Nema nieg vanijeg," rekao je Miles, "od dobrog tempiranja."
Haroche se s trzajem osovio na koljena. "Gospodine revizore", poeo je on hitro, a onda je zastao. Pogledom je obuhvatio malenu armiju Car Sigo vaca koja se naguravala na vratima iza Milesa. Miles je vjerovao daje Haroche ak i u tom trenutku bio kadar ponuditi neko briljantno improvizirano objanjenje, i Milesu, i itavoj prokletoj bandi iza njega, ali uto se kroz gomilu probio Illvan. Milesu se uinilo da je gotovo mogao vidjeti kako se skliske lai na Harocheovu jeziku pretvaraju u zgrudani pepeo, iako je jedini vidljiv znak bio siuan tik u kutku usana.
Haroche je uvijek izbjegavao suoiti se sa svojim rtvama, primijetio je Miles. Nijednom nije posjetio Illvana dok je ovaj bio u CarSigovoj bolnici, bezuspjeno je nastojao izbjei Milesa u vrijeme kada je nedvojbeno kovao prvobitnu verziju namjetaljke, a pazio je da u Carsku rezidenciju ue tek nakon to je Galeni ve bio uhien i odveden. Nije on nuno bio zao ovjek; prije je bio tek obian, inteligentan smrtnik koji se, podlijeui iskuenju
jednog zlog ina, naao shrvan kada su se posljedice tog ina namnoile preko svake mjere. Kad izabere in, bira i posljedice tog ina.
"Zdravo, Lucase", rekao je Illvan. Oi su mu bile isti led.
"Gospodine..." Haroche je nezgrapno ustao, i ostao stajati, praznih ruku.
"Pukovnie, doktore Weddell, izvolite..." Miles im je mahnuo da se priblie i pozvao forenzikog tehniara da ih slijedi. On sam zadrao se na zaelju grupice, naavi se tako nasuprot Harocheu. Kad je podigao pogled, oi su im se nenamjerno srele i obojica su brzo skrenuli pogled, izbjegavajui neugodnu intimnost. Ovo je moj trenutak trijumfa. Kako to da mi nije zabavnije?
Sada su svi ve bili toliko uvjebani da su njihovi postupci poeli nalikovati dobro koreografiranom plesu. Pukovnik je zavrio s uklanjanjem reetke, Weddell je otopinom poprskao filtar. Uslijedilo je nekoliko nepodnoljivih sekundi iekivanja. Potom ih je zabljesnulo crvenilo, jarko i pakosno, dok je crno svjetlo pretvaralo nevidljivu tvar u neto nalik krvi.
"Generale Allegre," uzdahnuo je Miles, "od ovog trenutka pa do konane odluke cara Gregora, vi ste vrilac dunosti zapovjednika CarSiga. ao mi je to vas moram obavijestiti da je vaa prva dunost uhienje vaeg prethodnika, generala Harochea. Po mojoj zapovjedi u svojstvu Carskog revizora, teko krivino djelo..." ega? Sabotae? Izdaje? Gluposti? Zloinac uvijek potajno eli biti uhvaen, barem je tako tvrdila puka mudrost. Netono, mislio je Miles. Zloinac je naprosto elio pobjei. Za raskrinkavanjem je udio grijenik, sporo kroz ispovijed puzei do oprosta i nekakve milosti, ma kako uzdrmana ona bila. A to je od toga bio Haroche?
"Za smru kanjiv zloin veleizdaje", zavrio je Miles. Polovica ljudi u sobi se lecnula zauvi posljednju rije.
"Ne izdaje", promuklo je proaptao Haroche. "Nikad izdaje."
Miles je rairio ruku. "Ali... bude li priznao i suraivao s nama, moemo to smanjiti na napad na nadreenog asnika. Vojni sud, godina dana u zatvoru i puki neasni otpust. Mislim... da u pojedinosti prepustiti nadlenom sudu."
Ako je bilo suditi po izrazima na njihovim licima, i Haroche i Allegre uhvatili su nijanse tog govora. Allegre je bio Galenijev nadreeni asnik, na kraju krajeva, i nedvojbeno je pomno pratio istragu protiv svog analitiara. Haroche je stisnuo vilicu; Allegre se nasmijeio u otrovnom naslaivanju.
"Mogu li vam predloiti," nastavio je Miles govoriti Allegreu, "da ga otpravite dolje pa neka zamijeni mjesto s vaim najboljim analitiarom, da vi moete pohvatati sve konce."
"Da, gospodine revizore." Allegreov glas bio je odluan i vrst, iako je zapeo kada je shvatio da nigdje u blizini nije bilo krnih narednika koji bi se pozabavili samim inom uhienja. Milesu se inilo daje osam naprama jedan bio sasvim pristojan omjer snaga, ali suzdrao se od daljnjih prijedloga. To je sada bio Allegreov posao.
Allegre je, nakon brzog pogleda prema Illyanu od kojeg nije imao koristi, unovaio Ivana  zato se to uvijek dogaalo Ivanu?  pukovnika te komodora. "Lucase, kani li mi stvarati potekoe?"
"Mislim... da ne", uzdahnuo je Haroche. Pogledom je prelazio po sobi, ali nigdje nije bilo zgodnih prozora koji bi ponudili instant rjeenje, u vidu naglavakog uranjanja u plonik s etvrtog kata. "Prestar sam za atletske pothvate."
"Dobro. I ja isto."
Illvan je gledao kako odlaze. Ispod glasa je rekao Mile-su, "Ovo je tako prokleto tuno. CarSig bi stvarno trebao zapoeti neku novu tradiciju za smjenu vlasti. Atentati i odmazde samo ometaju rad organizacije."
Miles se nije mogao ne sloiti s njim. Poveo ih je u ubrzani obilazak oblinjih soba za brifmge, gdje su u drugoj po redu pronali nepokriveni otvor bez pripadajueg mu filtra. Gledao je kako forenziki tehniar posprema i biljei posljednje djelie dokaznog materijala, a potom je sve zapeatio svojim revizorskim peatom i poslao u skladite dokaznog materijala da tamo eka na daljnja zbivanja.
Daljnji postupak, Bogu hvala, nije pripadao u Milesov revizorski mandat. Njegova odgovornost prestajala je s izvjeem za Gregora i s predajom svih dokaza koje je prikupio odgovarajuim organima tuiteljstva, a to je u ovom sluaju vjerojatno bio vojni sud. Ja sam tu da naem istinu. Ne moram poslije jo i mozgati to s tom istinom uiniti. Iako je pretpostavljao da e njegove preporuke imati izvjesnu teinu.
Nakon to su zavrili s Odjelom za unutranje poslove i napokon nikamo ne urei, Miles i Illyan etali su hodnikom, idui za tehniarom. "Ba me zanima kako e se Haroche postaviti?" pitao se Miles naglas. "Hoe li se pouzdati u dobrog branitelja i pokuati izdrati kaznu? Toliko je vremena i napora uloio u prepravljanje dokaza na komkonzoli  mislim da se jedino zato nije tih prokletih filtara sjetio prije mene  da sam mislio da e odmah za-vikati Ovo je podmetnuto! Ili e pribjei starovorskom rjeenju? Pred kraj je ve izgledao... prilino blijedo. Predao se bre nego to sam oekivao."
"Udario si ga jae nego to si mislio. Ti ne zna svoju snagu, Miles. Ali ne. Ne mislim da je samoubojstvo Luca-
sov nain", rekao je Illvan. "A to bi ionako bilo teko izvesti bez suradnje njegovih tamniara."
"Misli li... da bih trebao dati neki mig glede takve suradnje?" tankoutno je pitao Miles.
"Umrijeti je lako." Illvanovo umorno lice poprimilo je distanciran izraz. Koliko je pamtio od svojih oajnikih vapaja za brzu smrt, upuenih Milesu prije svega nekoliko tjedana? "ivjeti je teko. Neka gad izvoli otrpjeti svoje suenje. I neka mu svaka minuta bude kao vjenost."
"Ah", dahnuo je Miles.
Novi CarSigov pritvor je bio daleko manji od starog, s tim to su i dalje zadrali stari raspored s jednim jedinim ulazom i prostorom za prihvat zatvorenika. Kod prijemnog pulta naoe satnika Galenija, a uz njega i Deliju Kou-delku. Galeni je pod nadzorom generala Allegrea i deurnog asnika upravo dovravao ispunjavanje formulara za otpust. Ivan je motrio sa strane. inilo se da su Harochea ve procesirali. Miles se nadao da su mu dodijelili Galeni-jevu eliju.
Galeni je jo nosio sveanu zelenu odoru u kojoj je doao na Gregorov prijem, samo to je sada bio vrlo zguvan. Bio je neobrijan, oi su mu bile podlivene krvlju, a lice blijedo zbog nedostatka sna. I dalje ga je, poput izmaglice, obavijala prijetea napetost.
Kad je Miles s Illvanom uao u prostoriju, Galeni se okrenuo na peti strijeljajui ga pogledom. "K vragu, Vor-kosigane, a gdje si ti sve ovo vrijeme?"
"Ah..." Miles je kucnuo po svom lancu da podsjeti Galenija kako je jo na dunosti.
Galeni je odbrusio: "K vragu, gospodine revizore, a gdje ste u vraju mater vi sve ovo vrijeme? Sino si mi rekao da e odmah doi za mnom. Mislio sam da e me
izvui odavde. Onda nisam vie znao kog vraga misliti. im izaem iz ove takorske rupe, naputam ovu jebenu, paranoinu, glupu organizaciju. Dosta mije."
Allegre se lecnuo. Delia je dotakla Galenijevu ruku; on je dograbio njezinu, nakon ega se njegov kipei bijes vidljivo ublaio.
Pa, prvo me strefio napadaj, onda sam se morao snalaziti u Harocheovu namjetenom izvjeu punom lanih tragova, pa sam zatim morao izvui Weddella iz njegova laboratorija u Carskom znanstvenom institutu, za to mi je trebala itava vjenost, a onda se nisam nikoga usudio zvati preko komkonzole u kui Vorkosigan, nego sam svuda iao osobno i... "Da. ao mi je. Bojim se da mi je bio potreban cijeli dan da skupim dovoljno dokaza koji e te osloboditi optube."
"Miles..." rekao je Illvan, "prolo je tek pet dana otkako smo utvrdili daje rije o sabotai. Pisanje revizorskog izvjea potrajat e due od tvoje cijele istrage."
"Izvjea", uzdahnuo je Miles. "Bljak. Ali Duv, vidi, nisam mogao naprosto narediti da te puste. Samo bi me optuili za protekciju."
"To je tono", promumljao je Ivan.
"Isprva sam mislio daje Haroche zapovjedio da te uhite pred tolikim ljudima u Carskoj rezidenciji iz nespretnosti. Ha. Ne ta mustra. Sve je on to ljupko izreirao da ti uniti reputaciju. Jer onda ni putanje iz zatvora niti osloba-ajua presuda zbog nedostatka dokaza ne bi bili dovoljni da veina ljudi prestane sumnjati u tebe."
"Ah..." Galeni se zbunjeno namrtio. "Miles, tko je zapravo pravi krivac?"
"O, zar mu nisi rekla?" upitao je Miles Deliju.
"Ti si mi naredio da nita ne govorim dok ne bude gotov", pobunila se Delia. "Pa tek smo izili iz te odurne male elije."
"Nisu tako odurne kao one stare elije", blago se usprotivio Illvan. "Dobro ih se sjeam. Prije trinaest godina, proveo sam mjesec dana u njima." Dobacio je Milesu pomalo kiseo osmijeh. "Zbog nekakve privatne armije regentova sina i stanovite optube za veleizdaju."
"Kad si ve pozaboravljao tolike stvari, ba si mogao i to", promrmljao je Miles.
"Nisam bio te sree", uzvratio mu je Illvan mrmljanjem. "Nakon toga sam zapovjedio da se stari prostor pretvori u skladite dokaznog materijala te da se izgradi novi pritvor. Znatno suvremeniji. Za sluaj da opet zavrim u njemu."
Galeni je zapanjeno zurio u Illvana. "Nisam nikad prije uo tu priu."
"Gledajui unatrag  znatno kasnije  doao sam do zakljuka daje to bilo korisno iskustvo. ak sam pomislio da bi svaki vii CarSigov asnik morao proi neto slino, iz istog razloga zbog kojeg bi svaki lijenik barem jednom morao biti pacijent. Izotruje perspektivu."
Galeni je na trenutak bio tih, oito razmiljajui o II-lvanovim rijeima. Njegovo dranje puno opasnog bijesa sada se ve gotovo u potpunosti izgubilo. Ivan je potajice odahnuo. Allegre je, uputivi zahvalni poluosmijeh Illya-nu, tiho promatrao situaciju.
"Krivac je Haroche", dodao je Miles. "ovjek je htio promaknue."
Galenijeve obrve poskoile su od uenja; naglo se okrenuo generalu Allegreu, koji je kimnuo u znak potvrde.
"im smo otkrili one umjetne prokariote," nastavio je Miles, "Haroche je ostao bez anse da prikrije sabotau, a
siguran sam da mu je to bio izvorni plan. U tom mu je trenutku zatrebao rtveni jarac. Nije to morao biti neki savreni jarac, bilo je vano jedino da podigne prainu koja e zaustaviti potragu za nekim drugim. Ja mu nisam bio simpatian, ti si imao pravi profil, pa je tako iznaao nain da nas sredi obojicu odjednom. Oprosti to sam natjerao Deliju da ti to preuti, ali pokazalo se da nije jednostavno uhititi privremenog zapovjednika CarSiga usred CarSigova Stoera. Nisam nita htio obeavati dok ne vidim kako e stvari ispasti."
Galenijeve oi bile su irom otvorene. "Zaboravi... to sam rekao."
"Ukljuuje li to i onaj dio o davanju otkaza?" zabrinuto gaje pitao Allegre.
"Ja... ne znam. Zastoja? Nikad nisam mislio da Ha-roche ima neke posebne predrasude prema Komarrani-ma. Koliko u jo puta morati gaziti kroz takva govna, to jo ele od mene da dokaem svoju lojalnost?"
"Mislim da e kroz govna gaziti do kraja ivota", odvratio mu je Illvan posve ozbiljno. "Ali svaki Komarranin koji doe poslije tebe morat e izlaziti na kraj s manje sranja, zahvaljujui tebi."
"Toliko si postigao", molio gaje Miles. "Ne daj da nekakav ohar poput Harochea oduzme smisao svim tvojim odricanjima. Carstvo treba tvoj pogled na stvari. CarSig oajniki treba tvoj pogled na stvari, jer je CarSig, meu ostalim, zaduen i za to da veem dijelu carske vlade predoi to toniju sliku svijeta. Ako u taj proces unesemo nepatvorenu istinu, onda moda imamo ansu iz njega izvui i kakvu dobru procjenu. U protivnom nemamo ni najmanju prokletu ansu, u to sam posve siguran."
Allegre je kimnuo da pokae svoje slaganje.
"Osim toga" Miles je pogledao prema Deliji, koja je razgovor s pratila s dubokom zabrinutou,"Vorbarr
Sultana je vrlo zgodno mjesto za svakog ambicioznog asnika. Za poetak, pogledaj kakve sve ljude tu moe sresti. I sve prilike koje ti se nude." Ivan je ivahno kimao glavom; Miles je nastavio, "Ovaj... nije da se elim petljati u interne stvari CarSiga, ali mislim da e Odjel za komar-rske poslove uskoro zatrebati novog efa." Svrnuo je pogled na Allegrea. "Budui da starog efa po svoj prilici oekuje jedan puno gori posao."
Allegre je prvo djelovao zateeno, a onda se zamislio. "Komarranin, na elu komarrskih poslova...?"
"Radikalan potez," preo je Miles, "ali moda upali."
Allegre i Illvan mu uputie identian pogled utiava-nja. Miles se povue.
"Osim toga," nastavio je Allegre, "mislim da malo brzate, barune Vorkosigan. Nema nikakvih garancija da e Gregor ba mene imenovati za stalnog efa CarSiga."
"A koga e, ako ne vas?" Miles je slegnuo ramenima. "Olshanskv jo nije dovoljno prokuan, a ef Galaktikih poslova jako voli svoj sadanji posao, hvala na pitanju. Uzme li se u obzir ovo dugo iekivano carsko vjenanje, rekao bih da vas vae opseno iskustvo u komarrskim pitanjima ini idealnim izborom."
"Ipak." Allegre je izgledao pomalo isprepadano; je li napokon poeo shvaati sve implikacije takve situacije? "O tome emo brinuti sutra. Danas ve imam dovoljno posla. Gospodo, ispriajte me. Mislim da bih trebao poeti s brzim pregledom Harocheovih... Illvanovih... ijih god tekuih zadataka na gornjoj komkonzoli. I... sazvati sastanak efova odjela, da ih upoznam sa, hm, situacijom. Ima li kakvih prijedloga, Simone?"
Illvan je odmahnuo glavom. "Samo tako nastavi. Moe ti to."
"Duv," obratio se Allegre Galeniju, "prije nego to krene donositi ikakve vane odluke, u najmanju ruku otii kui, veeraj i dobro se naspavaj. Moe li mi to obeati?"
"U redu, gospodine", rekao je Galeni neutralnim tonom. Delia mu je stisnula ruku. Miles je primijetio da on njezinu ruku nije ispustio ni u jednom trenutku za trajanja proteklog razgovora. Ovu oito nije kanio pustiti iz aka. Kad se jednom malo opusti, moda e shvatiti da bi bila potrebna barem etiri velika mukarca s kirurkim kukama da je otrgnu s njegove ruke. etiri velika i lakomislena mukarca. Ivan se lagano namrtio, napokon primjeujui njihovo ponaanje.
"elite li biti prvi koji e izvijestiti Gregora, ili da to napravim ja, gospodine revizore?" dodao je Allegre.
"Ja u. Ali vi biste mu se trebali javiti im provjerite situaciju u uredu."
"Hou. Hvala vam." Izmijenili su ovlane pozdrave, nakon ega je Allegre uurbano izaao van.
"Hoe li odmah nazvati Gregora?" pitao je Galeni.
"Da, i to odavde", odgovorio je Miles. "Moram mu pod hitno rei to se dogodilo, jer mu ranije nisam mogao dati niti naznaku. Ured CarSigova efa nadgleda sve njegove razgovore."
"Kad ga dobije..." Galeni je pogledao u Deliju i odmah odvratio pogled, iako se njegov stisak opet pojaao, "hoe li mu svakako... hoe li ga molim te zamoliti da kae Laisi kako nisam izdajnik?"
"im ga dobijem", obeao mu je Miles. "Ima moju rije."
"Hvala ti."
Miles je Galeniju i Deliji dodijelio straara da mogu u miru i bez dodatnih maltretiranja napustiti zgradu. Uz to im je posudio i Martina i cestovno vozilo, kako bi ih odba-
cio do Galenijeva stana u susjedstvu. Ivana je zadrao uz sebe, kvarei njegovu prostodunu ponudu da Galenija vrati u stan i potom Deliju odveze kui podsjeanjem kako je njegovo vozilo jo uvijek parkirano ispred stoera Operacija. Zatim je iz sjedala izbacio deurnog asnika i zauzeo njegovo mjesto za komkonzolom. Illvan je privukao drugo sjedalo da moe pratiti razgovor. U otvor komkon-zole Miles je ubacio posebnu kodnu karticu.
"Gospodaru," poeo je Miles formalnim tonom, kada se nad vid ploom pojavio Gregorov lik do pasa; Car je upravo brisao usta salvetom.
Gregor je podigao obrve zauvi slubeni ton; Miles je sada imao njegovu nepodijeljenu panju. "Da, gospodine revizore. Napredak? Problemi?"
"Gotov sam."
"Dragi Boe. Ah... bi li mogao biti malo opirniji?"
"Sve e pojedinosti dobiti" Miles iskosa pogleda II-lyana "u mom izvjeu, ali ukratko, ostao si bez privremenog efa CarSiga. Galeni nije bio kriv. Krivac je nitko drugi doli Haroche. Naime, shvatio sam da su omotai prijenosnika morali ostati zaglavljeni u zranim filtrima."
"Je li priznao?"
"Jo bolje. Uhvatili smo ga dok je pokuavao zamijeniti filtre u svom starom uredu, gdje je oito i otrovao Illvana."
"Ja... nagaam da se to nije sluajno dogodilo."
Miles se nacerio vujim osmijehom. "Sluajnost," recitirao je on, "uvijek radi u korist dobro pripremljenog uma, kao stoje netko ili neka svojevremeno rekla. Ne. Nije bilo sluajno."
Gregor se naslonio u sjedalu, izgledajui vrlo uznemireno. "Jutros mi je osobno podnio dnevno izvjee iz CarSiga a cijelo to vrijeme je znao... bio sam na rubu toga da ga potvrdim kao stalnog efa CarSiga."
Milesove usnice su se iskrivile. "Da. A sasvim malo bi mu nedostajalo da u tome bude i dobar. Gledaj, ovaj... obeao sam Duvu Galeniju da e rei Laisi kako on nije izdajnik. Hoe li mi pomoi da odrim rije?"
"Naravno. Strahovito ju je potresla jueranja scena. Zbog Harocheovih objanjenja oboje smo proli kroz vrlo bolne sumnje."
"Lucas je oduvijek bio jako spretan", promrmljao je Illvan.
"Zato je to uinio?" pitao je Gregor.
"Imam jo mnogo pitanja na koja bih elio uti odgovor prije nego to sjednem napisati svoje izvjee," rekao je Miles, "i veina poinje sa zato. To je ujedno i najzanimljivije pitanje."
"I na njega e najtee dobiti odgovor", upozorio gaje Illvan. "Gdje, to, kako, tko, za sve njih uspijevao sam barem povremeno pronai fizike tragove. Zato je bilo gotovo teoloko pitanje i esto posve van mojeg domaaja."
"Toliko nam toga moe rei jedino Haroche", rekao je Miles. "Ali ne moemo na mrcini upotrijebiti brzopent, na moju veliku alost. Vjerujem... da bismo mogli neto izvui iz njega ako ga dohvatimo veeras, dok je jo uvijek izbaen iz takta. Do sutra e ve doi k svojoj nemaloj pameti, zahtijevat e vojnog branitelja, i nee se dati pomaknuti. Ne... ne mi. Oito je da mene ne moe smisliti, iako zato... Simone, bi li ti mogao... ima li snage voditi sasluanje u moje ime?"
Illvan je rukom preao preko lica. "Mogu pokuati. Ali ako me bio spreman ukloniti, ne znam zato ne bi bio spreman izdrati bilo kakav moralni pritisak s moje strane."
Gregor je izgledao kao da prouava svoje isprepletene prste, a onda je podigao pogled. "ekajte", ree on. "Imam bolju ideju."
DVADESET SEDMO POGLAVLJE
"Zar ba moram to gledati?" promrmljao je Ivan u Mi-lesovo uho, dok je njihova grupica koraala kroz strogo nadgledani hodnik stoje vodio do Harocheove elije. "Moglo bi biti dosta gadno."
"Mora, iz dva razloga. itavo vrijeme si bio moj slubeni svjedok, i nedvojbeno e kasnije morati opetovano svjedoiti pod prisegom. Osim toga, ni Illvan ni ja nismo u stanju fiziki savladati Harochea ako odlui podivljati."
"Oekuje li to?"
"Zapravo... ne. Ali Gregor misli da bi prisustvo redovnog uvara jednog od nekadanjih Harocheovih ljudi  moglo zasmetati njegovoj, hm, otvorenosti. Izdri nekako, Ivane. Ne mora priati, samo sluati."
"Tu si u pravu."
CarSigov straar kodom je otvorio vrata elije i s potovanjem odstupio. Prvi je uao Miles. Nove zatvorske elije u CarSigu nisu ba bile prostrane, ali vidio je Miles i gore; barem je svaka imala kupaonicu, dodue pod elektronskim nadzorom. No i dalje su smrdjele na vojniki zatvor, dakle na najgore iz oba ta svijeta. Uz zidove uske prostorije s obje strane bio je postavljen po jedan leaj. Haroche je sjedio na jednom od njih, jo uvijek odjeven u hlae i koulju odore koju je nosio prije nepunih pola sata.
Tek ga je oekivala degradacija u naranastu zatvoreniku kutu i hlae poput donjeg dijela pidame. Vie nije imao tuniku i izme, bio je lien svih znakova ina, a nedostajale su mu i srebrne Horusove oi. Miles je odsutnost tih oiju osjeao kao dva uarena oiljka na Harocheovu vratu.
Harocheovo lice, kad je podigao pogled i ugledao Mile-sa, bilo je zatvoreno i odbojno. Sljedei je uao Ivan i zauzeo mjesto pokraj vrata, istovremeno prisutan i udaljen. Kad je uao Illvan, Harocheov izraz poeo je pokazivati posramljenost, ali i veu zatvorenost. I sram moe ubiti, odjednom je pomislio Miles.
Haroche je izgubio kontrolu nad svojim licem tek kad je car Gregor, visok i ozbiljan, sagnuvi glavu uao u eliju. ok i oaj ubrzo je zamijenio blijesak iste tjeskobe. Haroche je udahnuo i pokuao djelovati hladno i strogo, ali uspio je ostaviti jedino dojam sleenosti. Uurbano je ustao  Ivan se napeo  ali samo da napuklim glasom kae: "Gospodaru". Bio je ili prevelika kukavica ili dovoljno priseban da ne pokua u ovakvim okolnostima salutirati svom vrhovnom zapovjedniku. Teko da bi mu Gregor uzvratio na isti nain.
Gregor je rukom pokazao dvojici osobnih orunika da ga priekaju vani. Miles je sumnjao da e ikome biti od velike koristi ako Haroche plane i krene napasti Cara, ali mogao se barem baciti izmeu njih dvojice. Do vremena koje bi Harocheu trebalo da ga pokua ubiti valjda bi stiglo nekakvo pojaanje. Klizna vrata elije su se zatvorila. Miles je imao dojam da mu je narastao pritisak u uima, kao da je u nepropusnoj komori. Tiina i osjeaj izolacije ovdje su bili iznimno jaki.
Miles je, paljivo izraunavi kuteve i snagu sile, zauzeo poloaj slian Ivanovu s druge strane dovratka, najblie to je mogao stati do Harocheova osobnog prostora.
Biti e tihi poput loe sparenih gargojla, pa e Haroche s vremenom zaboraviti na njihovo prisustvo. Gregor e se pobrinuti za to. On je pak sjeo na leaj preko puta Haro-chea. Illvan se prekrtenih ruku naslonio na zid onako kako je samo on znao, ista personifikacija Horusova oka.
"Sjednite, Lucase", rekao je Gregor tako tiho da se Miles morao napregnuti da ga uje.
Harocheove ruke su se otvorile, kao da e se pobuniti, ali koljena su mu popustila; teko je sjeo. "Gospodaru", promrmljao je on opet i proistio grlo. Ah, da. Gregor je dobro procijenio.
"Generale Haroche," nastavljao je Gregor, "htio sam da mi osobno predate svoje posljednje izvjee. To mi dugujete, jer ste mi sluili trideset godina  to je gotovo itav moj ivot, itava moja vladavina  i ja to dugujem vama."
"to..." teko je progutao Haroche, "elite da vam kaem?"
"Recite mi to ste uinili. Recite mi zato. Ponite od poetka i nastavite dok ne doete do kraja. Navedite sve injenice. Preskoite sve izlike. Za to ete poslije imati vremena."
Njegov zahtjev nije mogao biti jednostavniji, ili strasniji. Miles je vidio kako Gregor nastupa u drutvu s tihim armom, vidio gaje kako se tiho baca u pothvate s potencijalno kobnim ishodom, obuzetog tihim oajem, tiho odlunog. Nikad ga prije nije vidio tiho bijesnog. Bio je to impresivan doivljaj; svuda se osjeala teina poput one u morskim dubinama. ovjek se tu mogao utopiti, u pokuaju da ispliva do povrine i zraka. Izmigolji iz ovoga, Haroche, ako moe. Gregor nam nije gospodar samo po imenu.
Haroche je utke sjedio koliko se usuivao, a onda je zapoeo: "Ja... ve dugo znam za komarrske prokariote.
Od poetka. Diamant iz Komarrskih poslova mi je rekao za njih; kooordinirali smo raciju na Ser Galenijevu skupi-nicu terorista, posuivali smo si ljude i ispomagali se u krizi. Bio sam s njim onog dana kada je ostavio kapsule u podrumu. Poslije godinama nisam ni pomislio na njih. Onda su me promaknuli u efa Unutranjih poslova, zahvaljujui sluaju Stolisnik, sjeate li se... gospodine?" Obratio se Illvanu. "Rekli ste da sam tu obavio sjajan posao."
"Ne, Lucas", Illvanov je glas bio lano ugodan. "Ne mogu rei da se sjeam."
inilo se da e tiina koja je nastupila nakon toga potrajati jako dugo. "Nastavite", rekao je Gregor.
"Ja... bivao sam sve svjesniji Vorkosigana, u CarSigo-vu stoeru i van njega. Svata se govorkalo o njemu, neke prie bile su prilino nevjerojatne, prialo se da je on nekakva zvijezda Galaktikih poslova, da ga pripremaju za Illvanova nasljednika. Bilo je posve oito da je Illvanov ljubimac. Onda je prole godine najednom bio ubijen, iako se poslije ispostavilo... da nije bio dovoljno mrtav."
Gregor si je dopustio samo blagi tik kraj usnice. Ba-civi kratak pogled prema njemu, Haroche se pourio. "Ne znam zato, ali tijekom tog razdoblja, Illvan je preustrojio zapovjedni lanac i pojasnio slijed moguih nasljednika. Ja sam postao njegov zamjenik u CarSigu. Rekao mi je da razmilja o izboru novog nasljednika, za sluaj da ga netko ipak uspije utamaniti, i da u to biti ja. A onda je Vor-kosigan najednom opet bio iv."
"Nisam nita vie uo o njemu do prologodinje Ivanjske noi. Onda me Illvan pitao to mislim o tome da radim s Vorkosiganom kao svojim zamjenikom u Unutranjim poslovima. Upozorio me da je hiperaktivan, neizdrivo neposluan, ali da postie rezultate. Rekao je da u ga ili voljeti ili mrziti, iako je nekim ljudima polazilo za rukom oboje. Rekao je da je Vorkosiganu potrebna doza mog
iskustva. Ja sam rekao... da u pokuati. Implikacija je bila jasna. Ne bi mi smetalo obuavati svoju zamjenu. Ali traiti od mene da obuavam svog efa, to je bilo malo teko progutati. Mojih trideset godina iskustva preskae se zbog... Ali progutao sam."
Gregorova panja bila je u potpunosti usmjerena na Harochea, pa je i Haroche bio prisiljen potpuno se usredotoiti na Gregora. inilo se da Gregor generira osobni oblak nalik onima koje su koristile cetagandske veledo-stojnice i koji je obavijao samo njih dvojicu. Haroche se sve vie unosio u svoju priu, naginjui se naprijed, svojim koljenom praktiki dodirujui Gregorovo.
"A onda je Vorkosigan... sam uprskao stvar. Da se tako izrazim. I to temeljito. Nisam ga ja trebao srediti, sredio je sam sebe, i to bolje nego to sam ja mogao sanjati. On je ispao, ja sam upao. Opet sam imao ansu, ali... Illyan je bio u stanju raditi barem jo pet godina, ako ne i deset. A mladih zvijezda nikad ne nedostaje. Htio sam svoju ansu sada, kad sam jo bio na vrhuncu svojih snaga. Illvan je ve bio ishlapio, to se moglo vidjeti i osjetiti. Bio je sve umorniji. Stalno je priao o odlasku u mirovinu, ali nita nije poduzimao. elio sam sluiti Carstvu, elio sam sluiti vama, gospodine! Znao sam da to mogu, samo ako dobijem ansu. Na vrijeme, u moje vrijeme. I onda... onda sam se sjetio tog prokletog komarrskog praha."
"Kada ste ga se tono sjetili?"
"Tog popodneva, kada je Vorkosigan teturajui iziao iz Illvanova ureda, sa strgnutim Horusovim oima. Siao sam u skladite dokaznog materijala zbog nekog drugog razloga, proao sam kraj te police kao i stotinu puta prije toga, ali ovaj put... otvorio sam kutiju i u dep spremio dvije kapsule. Nije bilo teko izii; skenerski kod bio je na kutiji, ne na njezinu sadraju. Naravno, nisu me pretraili. Znao sam da u prije ili poslije morati neto napraviti
s monitorima, ali ak i da ih je netko vizualno pregledao, vidjeli bi samo mene, a ja sam bio ovlaten da uzmem to sam god htio."
"Gdje ste to uinili znamo. Ali kada ste Illvana zarazili prokariotima?"
"Bilo je to... nekoliko dana poslije. Tri, etiri dana." Harocheova se ruka trznula u zraku; Miles je mogao zamisliti kako se iz njegovih prstiju izvija potoi smekas-tog dima. "Vjeito je svraao u moj ured, da neto provjeri ili me pita za miljenje."
"Jeste li odmah upotrijebili obje kapsule?"
"Ne. Tjedan dana nije bilo znakova da se ita deava, pa sam mu dao jo jednu dozu. Nisam shvatio da e se simptomi pojaviti. I... tako snano. Ali znao sam da ga nee ubiti. Barem sam tako mislio. Htio sam biti siguran. Sve je bilo trenutani poriv. A onda je bilo prekasno da se povuem."
"Trenutani poriv?" Gregor je s razornim efektom podigao obrve. "Nakon tri dana predumiljaja?"
"Trenutani porivi," prekinuo je Miles svoju dugu ut-nju, "ponekad doista djeluju tako sporo. Posebno kad je u pitanju stvarno loa ideja." Ja to dobro znam.
Gregor mu je mahnuo da prestane; Miles se ugrize za jezik. "Kad ste odluili prebaciti krivnju na satnika Gale-nija?" strogo je upitao Gregor.
"Nisam, ne onda. Nisam htio prebaciti krivnju na nikoga, ali ako sam ve morao, htio sam da to bude Vor-kosigan. On je bio savren za to. Uostalom, to je na svoj nain bilo i pravedno. Praktiki je nekanjeno poinio umorstvo, u onom zadatku s kurirom. Ja bih tog hiperak-tivnog patuljka poslao na vojni sud, ali on je i dalje bio II-lvanov ljubimac, ak i nakon te zbrke. Onda mi se pojavio na pragu s tim prokletim revizorskim lancem oko vrata,
pa sam shvatio da nije samo IUvanov ljubimac." Haro-cheov pogled je, kad se konano susreo s Gregorovim, bio pun predbacivanja.
Gregorove oi bile su vrlo, vrlo hladne. "Nastavite", rekao je posve neutralnim glasom.
"Mala mrcina nije htjela odustati. Gurao je i gurao  da sam ga uspio drati na razmaku jo jedan tjedan, ne bih morao na nikoga prebacivati sumnju. Vorkosigan je kriv, on me natjerao da reagiram. Ali onda mi je ve bilo jasno daje nedodirljiv; da mu nikad neu nita moi prilijepiti. Galeni se motao oko njega, pa mi je zapeo za oko, a onda sam shvatio da on ima jo bolji profil za sumnjivca od Vorkosigana. Nije bio moj prvi izbor, ali... njega se bilo lake rijeiti. Ako nita drugo, bio bi potencijalno neugodan za buduu caricu. Kome bi on nedostajao?"
Gregorov izraz je bio toliko neutralan da se gotovo inio sivim. Dakle, tako on izgleda kad je bijesan. Miles se pitao shvaa li Haroche uope pravo znaenje Gregorove krajnje bezizraajnosti. General se inio potpuno obuzet onime to je govorio, indigniran, govorei sve bre.
"Mala mrcina i dalje nije odustajala. Tri dana  naao je one kapsule u Dokaznim materijalima za tri dana. Trebao je na to utroiti tri mjeseca. Nisam mogao vjerovati. Mislio sam da u ga moi navesti da odjuri na Jack-sonovo Skrovite, ali ne, on se prilijepio za mene, u bilo koje doba dana ili noi bih se samo trebao osvrnuti, i on je bio tu, pletui mi se oko nogu, posvuda po mojoj zgradi. Morao sam ga se rijeiti ili bih ga zadavio, pa sam ubrzao stvar s Galenijem koliko sam se mogao usuditi i predao sam vam ga s manom. A mala mrcina opet nije odustala! Onda sam mu dao mamac za kojim je eznuo, bio sam siguran da e tu meku progutati, praktiki sam mu je ugurao niz grlo, sline su mu curile, a kad sam se okrenuo, evo njega opet u mom uredu s onim jebenim drskim galakti-
carem i rastavljenim filtrima, i sad sam ja tu dolje a on je... gore." Haroche je zastao da uzme dah.
Gregor je trepnuo. "Kakav mamac?"
Ma k vragu, Haroche, ne mora o tome, zbilja ne mora...
Kad mu Haroche nije odgovorio, Gregor je usmjerio svoj pogled na Milesa. "Kakav mamac?" upita on s prividnom blagou.
Miles proisti grlo. "Ponudio mi je Dendariije. Rekao je da mogu opet raditi za njega pod istim uvjetima kao i za Simona. O, jo i boljima. Ukljuio je i satniki in."
Tri gotovo identino zapanjena pogleda kao da su ga prikovala za zid.
"Nisi mi to spomenuo", naposljetku se javio Illvan.
"Nisam."
"Nisi spomenuo ni meni", nadovezao se Gregor.
"Nisam."
"Hoe rei da nisi pristao?" preneraeno ga je pitao Ivan.
"Ne. Da. to ve."
"Zato ne?" pitao je Illvan nakon to se inilo da je prola puna minuta.
"Nisam mislio da mogu dokazati daje u pitanju mito."
"Ne. Hou rei, znam stoje mito, Bog zna da to meni ne mora posebno objanjavati", nastavio je Illvan. "Zato nisi prihvatio?"
"I to, da mu prepustim Galenija kao rtvenog jarca? I da dopustim da taj vodi CarSig sljedeih deset, dvadeset godina, znajui to to znam o njemu? to mislite, koliko bi mu trebalo da prestane naprosto predavati izvjea Gre-goru i pone manipulirati s njime, bilo kroz izvjea, ili na
neki izravniji nain? Za njegovo dobro, jasno, i za dobro itavog Carstva."
"Ne bih to uinio. Dobro bih vas sluio, gospodaru", ustrajao je Haroche, pognute glave i tiha glasa.
Gregor se namrtio, duboko ocrtanih bora.
Ma tko ga ljivi, nek' se zavarava. Miles mu to ne bi pokuao oteti, kao to ne bi pokuao oteti komad drveta ovjeku koji se utapa. Nita vie nije htio od Harochea, ni priznanje ni osvetu. ak nije osjeao ni potrebu da mu na njegovu mrnju uzvrati istom mjerom. Mogao je oplakivati zauvijek izgubljenog potenog Harochea iz vremena Ivanjske noi; Haroche iz zimoslavne sezone svoju je sudbinu odabrao sam. Ti nema masu i ne moe me pomaknuti. Umoran sam i elim svoju veeru. "Jesmo li konano gotovi?" uzdahnuo je.
Gregor je opet sjeo. "Bojim se daje tako."
"Ponaate se kao da sam nekog ubio, a nisam. Nisam poinio izdaju", insistirao je Haroche. "Morate to vidjeti, gospodaru."
Pokuaj rei: 'Zao mije.' Prestani se pravdati, zatrai milost. Mogao bi se ugodno iznenaditi rezultatom.
"Simon ak nije bio ni ozlijeen!"
Namjerno sporo, Gregor je ustao i okrenuo mu lea. Haroche je otvorio usta, valjda zato da nastavi s jo oaj-nijim izlikama, ali nita nije izilo van, kao da se zgrualo prije toga. Illvan, slavan po svom svilenastom verbalnom otrovu, izgledao je kao da se ne moe sjetiti nieg to bi bilo dovoljno uvredljivo.
im je Gregor pokazao da mu se otvore vrata i prig-nuvi glavu iziao van, za njim je mugnuo i Ivan. Illvan je priekao Milesa, naviknut da mu uva lea pred potencijalnom opasnou, i za njim poao u hodnik. Siktanje
vrata to su se zatvarala prekrilo je posljednje zagrcnute povike Harochea, presjekavi ih naglo, kao britva grkljan.
Svi su utjeli dok se nisu vratili u prijemni dio. Onda je Illvan pripomenuo: "Mislio sam da je ona dosjetka o borbi s iskuenjem bila samo vic."
"Najbolji od tri pokuaja, Simone. Za dlaku sam pristao. Ja... ne elim priati o tome."
"Dakle, doista je pokuao podmititi mog Revizora", rekao je Gregor. "To nosi smrtnu kaznu."
"Stvarno to radije ne bih objanjavao vojnom sudu, gospodine. Harocheu je ve svata za vratom. Dostatno je uniten. Pusti to. Molim te."
"Ako tako eli. Gospodine revizoru." Gregor je zurio u Milesa s neobinim izrazom lica; Miles se s nelagodom premjestio s noge na nogu. Nije to bilo iznenaenje ili za-panjenost, to bi, na koncu konca, bilo uvredljivo. Strahopotovanje? Ma ne. "to te zaustavilo? I ja elim znati zato. Toliko mi duguje."
"Ne znam... kako da se tono izrazim." Potraio je, i na svoje iznenaenje pronaao, onu udnovatu toku mira u sebi. To mu je pomoglo. "Ponekad cijena ispadne naprosto previsoka, bez obzira na to koliko eli taj trofej. Jedina stvar koju ne smije prodati da udovolji svom srcu je tvoje srce."
"Oh", odvratio je Gregor.
Illvan je predvidio da e pisanje revizorskog izvjea potrajati koliko i sama istraga. Bio je preoptimistian; nije uraunao sve prekide. Miles je vei dio sljedeeg tjedna proveo zatvoren u svojoj sobi, preslagujui na svojoj komkonzoli gomile podataka i rijei. Nakon to je identificirao sve dijelove koji su mu dotad nedostajali, poeo je klipsati od i do CarSigova Stoera, na konzultacije s Fo-
renzikim odjelom, bolnicom i nekim drugim odjelima. Snimao je izjave, odravao je privatne sastanke s Alleg-reom. Jednom je ak otputovao iz Vorbarr Sultane, po dodatno medicinsko svjedoenje admirala Avaklija. Sve je provjerio dvaput. Nije elio da mu se to izvjee vrati u poplavi potpitanja i zahtjeva za pojanjenjem, iako e mu nedostajati Illvanove sarkastine biljeke po marginama.
Miles je bio duboko usredotoen na sastavljanje kratkog, neutralnog opisa Harocheovih opstrukcija i pogrenih uputa u jeku Illvanove medicinske krize, proklinjui se zbog svakog traga koji mu je promakao  o, Haroche ga je ba fino ispreskakao, sve ih je ispreskakao  kad je u sobu nenajavljeno upao Ivan, glasno zahtijevajui: "Jesi li ti svjestan to se zbiva u tvom apartmanu za goste?"
Miles je zastenjao i rukama proao kroz kosu, mahanjem uutkavajui Ivana i bezuspjeno se pokuavajui prisjetiti briljantnog naina kojim je htio zakljuiti pasus. Naposljetku je odustao i iskljuio komkonzolu. "Ne mora urlati."
"Ne urlam", rekao je Ivan. "Samo sam odrjeit." "Bi li, molim te, mogao sniziti ton svoje odrjeitosti?"
"Ne bih. Simon Illvan spava s mojom majkom i za to si ti kriv!"
"Ne bih to rekao."
"Pa, zbiva se u tvojoj kui. Valjda snosi nekakvu odgovornost za posljedice."
"Kakve posljedice?"
"Ne znam kakve posljedice! Ne znam kog bih ja vraga sad trebao uiniti. Da ponem Illvana zvati tata ili da ga izazovem na dvoboj?"
"Pa... mogao bi krenuti od mogunosti da se to tebe uope ne tie. Koliko je meni poznato, oboje su odrasli ljudi."
"Oni su stari, Miles! To je, to je, to je... nedostojanstve-no. Ili tako neto. Skandalozno. Ona je pripadnica najvieg vorskog plemstva, a on je, on je... Illyan."
"On je klasa za sebe." Miles se nacerio. "Ne bih na tvom mjestu oekivao neki veliki skandal. Stekao sam dojam da su prilino, ovaj, diskretni. Tvoja majka sve radi s dobrim ukusom. Osim toga, kad se uzme u obzir tko je ona i tko je on, tko bi se usudio govorkati?"
"Ali, neugodno je. Majka mi je rekla da poslije Grego-rovih zaruka, a prije nego to se zahuktaju pripreme za vjenanje, planiraju pola mjeseca provesti na odmoru na junoj obali. Zajedno. U nekakvom bijednom odmaralitu za srednju klasu za koje nikad nisam uo, a koje je Illvan izabrao jer ni on nikad nije uo za njega, a svako mjesto koje nikad nije privuklo CarSigovu panju njemu zvui dobro. Ona kae da nakon zaruka samo eli sjediti u le-aljci na suncu ne radei nita i piti ona odurna pia ukraena tapiima s voem, a nou  to je ona rekla  nou e se ve neega dosjetiti. Boe mili, Miles, moja vlastita majka!"
"A to ti misli, kako je ona postala tvoja majka? Na Barravaru u to vrijeme nisu koristili materine replika-tore."
"To je bilo prije trideset godina."
"Dovoljno je ekala. Juna obala, ha? Zvui... oputa-jue. Zapravo, praktiki spokojno. Toplo." U Vorbarr Sultani je itavo jutro padala susnjeica. Moda bi mogao nagovoriti Illvana da mu oda ime odmaralita, pa bi kad se rijei ovog prokletog izvjea... ali Miles trenutano nije imao s kime poi na odmor, osim s Ivanom, a to nije uope bila ista stvar. "Ako ti to toliko smeta, popriaj s mojom majkom."
"Pokuao sam. Ona je Betanka. Misli da je to sjajno. Dobro za kardiovaskularni sustav, proizvodnju endorfina
i tako dalje. Kad dobro razmislim, vjerojatno su sve isplanirale zajedno."
"To je mogue. Pogledaj to s optimistine strane. Teta Alys e po svoj prilici biti toliko zaokupljena svojim ljubavnim ivotom, da nee imati dovoljno energije da pokua ureivati tvoj. Zar nisi oduvijek govorio da ba to eli?"
"Da, ali..."
"Razmisli. Koliko te puta u posljednjih mjesec dana mrcvarila jer se ne udvara udavaama?"
"U posljednjih mjesec dana... svi smo bili prilino zauzeti."
"Koliko ti je zaruka, vjenanja i novoroenih beba djece svojih poznanika potanko opisala?"
"Pa... nijedne, kad ve pita. Osim Gregorove, naravno. To je najdue to me je ikad potedjela vorskih vitalnih statistika. ak i kad sam bio na slubovanju u veleposlanstvu na Zemlji, slala mije poruke dvaput mjeseno."
"Smatraj se sretnim, Ivane."
Ivan je s gaenjem iskrivio usta. "Voe", promumljao je on. "Na malim tapiima."
Nakon to je izbacio Ivana, Milesu je trebalo sat vremena da povrati raniju koncentraciju. Prekid je praktino iskoristio da nazove doktora Chenka u CarVojnoj i konano zakae termin za kalibraciju ureaja za kontrolu napadaja. Chenko je oito bio nestrpljiv da vidi hoe li raditi. Miles pokua ne osjeati se poput velikog dvononog probnog kunia.
Sljedeeg popodneva, ba kad se spremao iskoraiti kroz glavna vrata kue Vorksoigan i otputi se na taj sastanak, susreo je Illvana, koji je upravo ulazio u kuu. Vani je snijeilo, pa su uz Illvanovu civilnu jaknu jo uvijek prianjale bijele pahuljice, koje su zapraile i njegovu pro-
rijeenu kosu. Lice mu je bilo crveno od hladnoe ali isijavalo je vedrinu. inilo se daje sam.
"Gdje si bio?" pitao je Miles. Ispruio je vrat dok su se vrata zatvarala, ali nigdje nije vidio ni gospu Alys ni uvara, niti ikakvog drugog pratioca na odlasku.
"etao sam gradom."
"Sam?" Miles je nastojao ne zvuati uznemireno. Samo bi im trebalo da ga, nakon svega to se zbilo, negdje izgube i da moraju zvati gradsku strau koja e ga ganjati po gradu, pa jo da ga pronau kako luta prestraen ili zbunjen i posramljen po nekom zabitnom kutku grada... "Kako mi se ini, vratio si se bez problema."
"Da." Illvan se iroko osmjehnuo. Ispruio je ruku i pokazao holokocku koju je vrsto drao. "Tvoja tovana majka mi je dala mapu. Sadri sve sjeverne i june kontinente i sva naseljena otoja, svaki grad i mjesto i ulicu i planinski lanac u mjerilu od jednog metra. Odsada mogu i sam nai put, kad god se izgubim."
"Veina ljudi koristi mape, Simone." Koji sam ja idiot! Zato se nisam toga sam sjetio ?
"Prolo je toliko vremena otkada su mi trebale mape da mi uope nisu pale na pamet. To je kao eidetski ip koji moe drati u ruci. Pamti ak i stvari koje nikad prije nisam znao. Divno!" Otkopao je jaknu i iz unutarnjeg depa izvukao drugu spravu, ovaj put savreno obian, iako oito vrhunski poslovni audio-rokovnik. "Dala mi je i ovo. Automatski povezuje sve reference preko kljunih rijei. Sirovo, ali savreno adekvatno za svakodnevnu primjenu. Miles, to je gotovo kao prostetiko pamenje."
ovjek u posljednjih trideset pet godina nije ak morao ni pomiljati na hvatanje biljeki, podsjeao se Miles. to e sljedee otkriti, vatru? Pisanje? Ratarstvo? "Jedino mora zapamtiti gdje si ga odloio."
"Razmiljam o tome da ga lancem priveem uz remen. Moda ak oko vrata." Illvan se stao uspinjati zavojitim stubama to su vodile prema apartmanu za goste, tiho se smijuckajui.
Sljedee veeri Miles se otrgnuo od, sada ve kiljava, provjeravanja podataka na komkonzoli i otiao na tihu veeru u kui kojoj su prisustvovali samo on, grofica i Illvan. Prvu polovicu obroka proveo je odluno obeshrabrujui sve grofiine naznake da bi se mamu Kosti moda dalo nagovoriti da emigrira na Sergvar, gdje bi se sigurno s lakoom mogla zaposliti u domainstvu careva namjesnika.
"Sve dok joj je sin ovdje, nee ona napustiti Vorbarr Sultanu", ustvrdio je Miles.
Grofica se nato zamislila. "Desetnik Kosti bi mogao dobiti premjetaj na Sergvar..."
"Bez prljavih udaraca", ree joj on uurbano. "Ja sam je prvi pronaao, moja je."
"Ma to je bila samo ideja." Nasmijeila mu se s ljubavlju.
"Kad smo ve kod Sergvara, kada e doi otac?"
"Dan prije zaruka. Natrag emo otputovati zajedno, ubrzo nakon zaruka. Vratit emo se za Ivanje, da budemo na vjenanju, naravno. Voljela bih da mogu ostati due, ali stvarno se oboje moramo vratiti u nau Kaotinu koloniju. to krae bude u Vorbarr Sultani, to je manja vjerojatnost da e mu njegovi stari politiki sudruzi pokuati uvaliti nove poslove. To ti je velika prednost Sergvara; tamo tee dolaze do njega. Ipak, obino se pojavi barem jedan na mjesec, pun zamisli o tome to bi sve Aral mogao raditi u svoje nepostojee slobodno vrijeme. Uvijek ih moramo dobro poastiti prije nego to ih njeno izbacimo van." Nasmijeila mu se s pozivom u oima, gledajui ga
preko stola. "Zbilja bi nam uskoro morao doi u posjet. Situacija je posve sigurna. Sada ve imamo uinkovit tretman za one grozne crve, znatno bolji od nekadanjih kirurkih amputacija. Toliko toga se moe vidjeti i uiniti. Posebno uiniti."
Ima neeg univerzalnog, mislio je Miles, u zlokobnom svjetlucanju oiju majke koja je u ruci imala spreman dugi popis zadataka. "Vidjet emo. Mislim da u svoj udio u re-vizorskoj istrazi za Gregora privesti kraju za nekoliko dana Poslije toga... nisam ba posve siguran to u sa sobom."
Nastupila je kratkotrajna tiina jer su se svi sa slau posvetili desertu. Nakon nekog vremena, Illyan je proistio grlo i objavio grofici: "Danas sam potpisao ugovor o najmu za svoj novi stan, Cordelia. Sutra e biti spreman za useljenje."
"O, to je sjajno."
"elim vam oboma zahvaliti, posebice tebi, Miles, za vau gostoljubivost. I pomo."
"Kakav stan?" upitao je Miles. "Bojim se da sam posljednjih tjedan dana proivio u svojoj komkonzoli."
"To je u redu. Gospa Alys mije pomogla da ga naem."
"Je li u njezinoj zgradi?" Vrlo ekskluzivnom obitava-litu. Je li si Illvan to mogao priutiti? Polovica plae nedjelatnog viceadmirala bila je tek pristojna, iako je bilo lako mogue daje dosad uspio utedjeti znatnu sumu, uzimajui u obzir prisilnu jednostavnost njegova poslom iz-jedenog prijanjeg ivota.
"Mislim da sam danas manja prijetnja svojim susjedima nego to sam nekad bio, ali u sluaju da neki stari neprijatelj loe cilja... nekoliko je ulica udaljen od njezina stana. Moda ne bi bilo loe da u opticaj pusti nekoliko glasina da sam mentalno nesposobniji nego to jesam, ako bude imao prilike. Tako u biti manje uzbudljiva meta."
"to misli, hoe li i dalje ostati u CarSigovoj slubi, ako ne kao zapovjednik, onda kao... ne znam... savjetnik ili tako neto?"
"Ne. Sad kad je rijeen sluaj mojeg, hm, udnovatog atentata, odabirem povlaenje. Nemoj biti tako okiran, Miles. etrdeset pet godina u slubi Carstva teko se moe nazvati tragino prekinutom karijerom."
"Valjda ne. Nedostajat e Gregoru. I svima nama." "O, mislim da u se motati unaokolo."
Miles je dovrio svoje revizorsko izvjee pred kraj sljedeeg popodneva, ukljuujui tu i sadraj i indeks, nakon ega se zavalio u svoje sjedalo i protegnuo se. Pokuao ga je uiniti stoje mogao cjelovitijim, i otvorenim u onoj mjeri u kojoj mu je to doputala njegova ogorenost sredinjim zloinom. Tek je sada, gledajui u gotov proizvod, shvaao koliko je suptilno frizirao ak i svoja najiskrenija terenska izvjea o Dendariima, kako bi i Dendarii i admiral Nai-smith uvijek dobro ispadali i tako si osigurali nesmetan dotok novca i zadataka. Bilo je nekakvog suhog spokoja u tome to nije morao mariti kakav je ispadao gospodin revizor Vorkosigan i to mu je doista godilo.
Izvjee je prvo ilo Gregoru, ali nee se tamo i zadrati. Miles je znao kako je to kad si na drugom kraju te batine, jer je morao u ivotu planirati dendariijske misije na temelju raznoraznih sumnjivih ili nepotpunih dojava. vrsto je odluio da nee dopustiti da ga neki sirotan koji e poslije morati koristiti njegovo izvjee proklinje onako kako je on sam ponekad proklinjao druge.
Prebacio je konanu verziju na kodnu karticu i nazvao Gregorova tajnika kako bi dogovorio slubeni sastanak za sljedee jutro. Tom prilikom e Caru uz izvjee predati i revizorski lanac te peat. Otputio se zatim u etnju kuom, kako bi razgibao miie i bacio pogled na svoju letje-
licu. Chenko mu je obeao da e mu moda ve sutra u rano poslijepodne moi usaditi ureaj za kontrolu napadaja. Martin, iji je dugooekivani roendan proao a da ga Miles usred nedavne krize nije ni primijetio, odgodio je svoju molbu za Carsku slubu za nekoliko tjedana kako Miles ne bi morao trenirati novog privremenog vozaa. Ali Milesu je bilo jasno daje mladi jedva ekao da ode.
Gospa Alys je tog jutra svesrdno pomagala Illvanu da preseli svoje oskudne stvari u njezinu autu, a grofiina posluga je apartman za goste vratila u njegovo prvotno uredno, iako pomalo sterilno stanje. Miles je lutajui kroz prostorije doao do prozora i zagledao se u snijegom zameteni stranji vrt. Kako je bilo divno to vie nije bio smrznut u kriokomori. Apartman je doista sadravao najbolje sobe u kui Vorkosigan, sa daleko najboljim pogledom. Miles se prisjeao ovih odaja u doba njegova djeda, kada su bile pretrpane vojnikim suvenirima te zaguene mirisom starih knjiga, stare koe i starog mukarca. Pogledom je obuhvatio oienu prazninu apartmana.
"Zato ne?" promrmljao je on, i zatim glasnije dodao: "Zato, dovraga, ne?"
Majka gaje nala pola sata nakon toga, kako predvodi nasilno unovaenu trupu sastavljenu od Martina i petori-ce-estorice njezinih slugu. Svi su nosili Milesove stvari kat nie i u drugo krilo, te ih rasprostirali po kupaonici, spavaonici, dnevnoj sobi i radnoj sobi pod Milesovim poneto nasuminim vodstvom. "Miles, ljubavi, to to radi?"
"Preuzimam djedove sobe. Ionako ih sada ne koristi nitko drugi. Zato ne?" Pomalo nervozan, iekivao je neki njezin prigovor, u sebi pripremajui obrambene argumente.
"O, to je dobra ideja. Bilo je i vrijeme da se makne iz onog sobika gore. U njemu si od pete godine ivota, zaboga."
"To... sam i ja mislio."
"Ionako smo je bili izabrali samo zato stoje Illvan pro-raunao da je kroz njezin prozor bilo najtee ubaciti projektil."
"Shvaam." Proistio je grlo i ohrabren dodao: "Mislio sam da bih mogao preuzeti itav drugi kat, uti salon, druge gostinske sobe i sve. Mogao bih... prireivati zabave, pozivati ljude i tome slino."
"Moe imati kompletnu kuu, im nas dvoje odemo na Sergvar."
"Da, ali elim svoj prostor ak i kad ste ovdje. Prije mi nikad nije trebao. Nije me bilo."
"Znam. Sad si ti tu a mene nema. ivot je ponekad ba udan." Odlutala je dalje, mumljajui neku melodiju.
S tolikim nosaima, preseljenje je potrajalo tek sat vremena. Sad kada je svoje stvari rasuo po veoj povrini, njegov se ivot doimao vrlo tankim. U Dendariijskoj floti jo je bilo tonu stvari koje su pripadale admiralu Naismi-thu, a Miles je pretpostavljao da bi nekako trebao otii do njih. Na kraju krajeva, malo je bilo vjerojatno da e itko imati koristi od njegove odjee ili svemirskog odjela izraenog po mjeri. Tumarao je amo-tamo preslagujui stvari, pokuavajui pogoditi kako bi se ovdje njima koristio. Sve je bilo tako predivno nesputavajue. Osjetio je ubod suosjeanja za sve one biljke koje su korijenom prerasle svoje lonce, ali su predugo ekale da ih presade u vee lonce, iako on nije ba kanio vegetirati. Svemirka Quinn bi ga nazvala kopnoderom. Quinnova bi bila ... napola u pravu.
Dugovao joj je poruku. Zapravo, nekoliko njih, a i veliku ispriku jer je u nedavnim zbivanjima naprosto odloio nekoliko njezinih poruka na stranu. Smjestio se za svoju tek preseljenu komkonzolu. Svjetla grada odraavala su se u jantarnoj izmaglici oblanog neba. Vrt u stranjem dvoritu, koji se vidio sa irokog prozora u njegovoj radnoj sobi, izgledao mu je blistav i mek u ovoj snjenoj noi.
Unio je red u svoje lice i misli, i zapoeo. Snimljena poruka sadravala je njegova vedra uvjeravanja daje dobro, zdravstveno i inae. Poslao ju je uskofokusiranim signalom, a do Quinnove e stii za otprilike tjedan dana, ovisno o tome gdje se Dendariijska flota trenutno nalazila. Na njegovo iznenaenje, zadatak koji mu se prije inio nemoguim sada je proao lako. Moda je samo trebao osloboditi svoj mozak.
DVADESET OSMO POGLAVLJE
Miles je odluio zajedniko vraanje revizorskog lanca i peata te podnoenje izvjea Gregoru izvesti kao malenu sveanost. Tradicionalna dostojanstvenost revizorova poloaja kao daje zahtijevala neto vie od pukog predavanja plastine vreice na vratima rezidencije. Zato se opet odjenuo u srebrnasto-smeu odoru svoje kue, uz svu dunu panju. Dugo se kolebao prije nego stoje na tuniku privrstio sva svoja vojna odlikovanja; ovo mu je moda bilo posljednji put. Ali nakanio je Gregora zamoliti za vrlo osobnu uslugu, pa je stoga zakljuio da bi radije da u njegovo ime govore njegova odlikovanja, nego on sam.
Muila ga je ta usluga. Radilo se o sitnici, kad se sve uzelo u obzir, i nekako je opskurno mislio da bi trebao biti iznad takvih sitniarenja. Ali njemu je to bilo vano, poput onog centimetra vie kojeg u njegovu bloku nitko drugi nije ni primjeivao. Martin gaje, kao i prije, dovezao do istonog ulaza u Rezidenciju. Ovaj put je uspio ne tresnuti o Gregorove vratnice; njegovo baratanje grofovim starim cestovnim vozilom doista se nevjerojatno popravilo. Mile-sa je u Gregorov ured u sjevernom krilu i ovaj put uveo Gregorov majordomus.
inilo se da su i Gregora jutros oekivale nekakve ceremonijalne dunosti, jer je bio odjeven u odoru kue Vor-
barra, u svom uobiajeno elegantnom stilu zbog kojeg su mu zavidjeli svi vorski plemenitai s manje izvrsnim ko-mornicima. Milesa je doekao za neukljuenom komkon-zolom, pa mu panju nije odvlaio nikakav prizor s podacima.
"Dobro jutro, gospodine revizore." Gregor se nasmijeio.
"Dobro jutro, gospodaru", Miles je odvratio automatski. Karticu s podacima u zatitnom ovoju odloio je na glatko crno staklo radnog stola i paljivo je preko glave prevukao lanac i peat, putajui da mu teke karike prou kroz prste prije nego to ih je uz zveckanje spustio na povrinu stola. "Eto. Gotov sam."
"Hvala ti." Na Carev mig, majordomus je Milesu pri-nio stolicu. Miles se smjestio i liznuo usnice, nastojei se u glavi odluiti za jedan od uvoda koji je uvjebao. No Gregor je i Milesu i majordomusu rukom dao znak da priekaju, pa su obojica neizbjeno ekali. Otvorio je zatitni ovoj i ubacio karticu s podacima u otvor na komkonzoli. Onda ga je u otvorenoj futroli predao majordomusu, rekavi: "Odnesite ovo u susjednu prostoriju, molim vas."
"Da, gospodaru." Majordomus je otiao nosei izvjee na malenom tanjuru, kao posluitelj koji donosi nekakav neobini desert.
Gregor je ubrzano proao kroz sken Milesova revizor-skog izvjea, na dajui nikakve naznake svog miljenja osim to bi povremeno promrmljao "Hah". Miles je lagano podigao obrve, zavalivi se u stolici. Gregor se vratio na poetak, te potom odabrane odlomke pregledao sporije. Naposljetku je zavrio i pustio da se ekran s podacima sam savije i nestane. Podigao je revizorski lanac i pustio da se okree na svijetlu, prstima prelazei preko grbova obitelji Vorbarra urezanima u zlato. "Miles, moram rei daje ovo bila jedna od mojih najsretnijih munjevitih odluka."
Miles je slegnuo ramenima. "Srea me postavila na mjesto na kojem sam se mogao posluiti svojim znanjem."
"Je li to bila srea? Ja vie pamtim da se radilo o namjeri."
"Sabotaa Illvanova ipa bila je izvedena iznutra; trebao ti je netko upuen u CarSig da to rasplete. Mnogi drugi mogli su postii isto to i ja."
"Ne..." Gregor gaje odmjeravao. "Mislim da mije trebao bivi CarSigovac. A ovako iz glave se ne mogu sjetiti nijednog drugog ovjeka koji bi imao i strast i nepristranost da uini ono to si ti uinio."
Miles je odustao od daljnje rasprave; to to je bio uljudan nije znailo da se mora jo i prenavljati. Osim toga, tko zna kada e opet imati tako dobar lagvort za svoju molbu. "Hvala ti, Gregore." Udahnuo je.
"Razmiljao sam o tome to bi bila primjerena nagrada za tako dobro obavljen posao", dometnuo je car.
Miles je opet izdahnuo. "Da?"
"Tradicionalno je to sljedei posao. Nekim sluajem ba ovog tjedna imam slobodno mjesto za novog efa Carske sigurnosti."
Miles je bezizraajno proistio grlo. "Pa?"
"Da li ga eli? Iako tradicionalno taj posao obavlja djelatni vojni asnik, nema nikakvog zakona koji mi prijei da imenujem civila."
"Ne."
Gregor je odsjenost odgovora prokomentirao samo podignutim obrvama. "Doista?" upitao je on blago.
"Doista", odluno je odvratio Miles. "Ne izigravam neosvojivu princezu. To je uredski posao optereen najdo-sadnijom moguom rutinom, koju tu i tamo prekine kakav grozomorno muan tjedan, a ef CarSiga k tome ne samo da gotovo nikad ne putuje dalje od Komarra, nego
rijetko kad uope izlazi iz Carstva oh  iz CarSigova Stoera. Bilo bi mi grozno."
"Mislim da bi ti mogao raditi taj posao."
"Ja mislim da bih mogao raditi praktiki sve to bih morao, ako mi to zapovjedi, Gregore. Je li to zapovijed?"
"Ne." Gregor se naslonio u stolici. "Iskreno me zanimalo."
"Onda ti eto mog iskrenog odgovora. Guy Allegre je za taj posao daleko prikladniji od mene. Razumije se i u Bar-rayar i u administraciju, a potuju ga i na Komarru i na Barrayaru. Njegov ga posao zaokuplja, i voli ga, ali ambicija ga nije izopaila. U pravim je godinama, ni premlad, ni prestar. To imenovanje nitko nee dovoditi u pitanje."
Gregor se osmjehnuo. "Zapravo sam i mislio da e to rei."
"A to je onda ovo bilo, neka vrsta duhovne vjebe?" Mislim da mi ih je na neko vrijeme dosta, hvala lijepo. Srce gaje boljelo, kao kad treca preoptereeni mii. Ba kao i istegnue miia, i to bi prolo uz malo odmora, vjerovao je on.
"Ne", odgovorio je Gregor. "Samo znak panje. Htio sam ti dati pravo prvenstva."
Nije ga opet pitao, ime je Milesa potedio neugodne zadae da ga opet odbije. Umjesto toga nagnuo se naprijed, poloio zlatni lanac na stol i na trenutak se poigrao s njim, slaui karike u glatki ovalni oblik. Onda ga je upitao, "Jesi li za kavu? aj? Doruak?"
"Ne, hvala." "Neto jae?"
"Ne. Hvala. Imam za popodne zakazanu jednu malu operacijicu mozga. Doktor Chenko mi se sprema ugraditi ip za kontrolu napadaja. Izgleda da e funkcionirati. Moram biti natate."
"Ah, ba dobro. Bilo je i vrijeme."
"Da. Jedva ekam da opet sjednem u svoju letjelicu."
"Hoe li ti nedostajati besprimjerni Martin?"
"Mislim da malo hoe. Nekako mi je s vremenom prirastao srcu."
Gregor je opet pogledao prema vratima svog ureda. Zar je ekao na neto? Sad bi bilo pravo vrijeme za Mile-sovu molbu. "Gregore, htio sam te zamoliti"
Vrata Gregorova ureda kliznula su u stranu i pripustila majordomusa. Na Gregorov znak okrenuo se prema hodniku i rekao: "Izvolite, gospodo." S potovanjem je zakoraio unatrag.
U Gregorov ured ula su etvorica mukaraca. Miles ih je smjesta prepoznao; bio je dovoljno Barrayarac da mu je prva pomisao bila vapaj savjesti: Boe moj, to sam skrivio? Onda se opet nametnuo zdrav razum; njegova bi zloinstva morala biti gotovo herojskih razmjera pa da zaslue panju etvorice Carskih revizora odjednom. Ipak, bilo je neobino, a i uznemirujue, vidjeti toliko revizora u jednoj prostoriji. Miles je proistio grlo i uspravnije sjeo, te je razmijenio uljudne vorske pozdrave s njima dok je Gregorov majordomus uurbano slagao stolice oko Gregorova stola.
Barun Vorhovis se oito vratio s Komarra. U ranim ezdesetim godinama bio je najmlai meu njima, ali iza sebe je imao zadivljujuu karijeru; prvo kao vojnik, zatim diplomat, planetarni veleposlanik te svojevremeno pomonik ministra za financije. Mogao je posluiti za uzor Duvu Galeniju. Bio je to smiren, vitak, sofisticiran mukarac, vorski plemi novog kova  da ne dijele moda Gregor i on istog krojaa?  a u ruci je drao Milesovu kutiju za karticu s podacima.
mm
Doktor Vorthys bio je jedan od novijih revizora koje je postavio Gregor, i nije doao iz vojnikog okruenja. Bio je umirovljeni profesor koji je na Sveuilitu Vorbarr Sultane predavao analizu kvarova u strojarstvu, i koji je o toj temi napisao udbenik. U stvari, nekoliko njih. Kao profesor je i izgledao, krupan, bjelokos, nasmijeen, zguvan, plemenita nosa i velikih uiju. U kasnijim godinama svoje karijere razvio je filozofsko zanimanje za povezanost izmeu sociopolitikog i strojarskog integriteta; svojim je dolaskom u Gregorovu lepezu revizora unio dobrodolu tehniku strunost, iako striktno gledano revizori nisu radili u timu.
Barun Vann Vorgustafson, koji je dobroudno avrljao s njim, bio je drugi civil, umirovljeni industrijalac i istaknuti filantrop. Bio je niska rasta, ugojeniji od Vorthvsa, s ekinjastom sivom bradom i ruiastim kolerinim licem koje je promatrae odmah upozoravalo na stanje njegova kardiovaskularnog sustava. Ovaj, u financijskom smislu zacijelo najnepodmitljiviji od svih Gregorovih revizora, redovito je donirao novac u koliinama koje prosjean ovjek nije vidio itav svoj ivot. Vanjskim izgledom nije odavao koliko je bogat, jer se oblaio kao obian radnik, ako je igdje na svijetu postojao neki radnik s tako malo smisla za slaganje boja.
Admiral Vorkalloner bio je revizor tradicionalnijeg tipa, koji se u mirovinu povukao kao vojnik, nakon duge i besprijekorne karijere. U drutvenim situacijama imao je bezbojan nastup, nisu ga povezivali ni s jednom politikom strankom, bilo konzervativnom ili progresivnom, barem koliko je Miles uspio uti. Visok i nabijen, inilo se da zauzima mnogo prostora.
Srdano je kimnuo Milesu prije nego to je sjeo. "Dobro jutro. Vi ste, dakle, Vorkosiganov mali."
"Da, gospodine", uzdahnuo je Miles.
"Nisam vas previe viao u posljednjih deset godina. Sad znam i zato."
Miles je pokuao dokuiti je li ta izjava imala pozitivan ili negativan prizvuk. Sada kada ih je imao priliku vidjeti tako na okupu, Miles je jo jednom shvatio u kolikoj su mjeri revizori bili neobina grupa. Svi do jednoga bili su iskusni, uspjeni i bogati. U drugom smislu, bili su pravi ekscentrici, van, ili moda iznad normi svoje okoline. Ne samo da su bili otporni na vatru, nego su za Gregora gasili vatre.
Vorhovis je sjeo Caru slijeva.
"Onda," obratio mu se Gregor, "to vi, gospodo, mislite?"
"Ovo je" Vorhovis se nagnuo naprijed i poloio kutiju s karticama na kojoj se nalazilo Milesovo revizorsko izvjee na komkonzolu "izniman dokument, Gregore."
"Da", podrao gaje Vorthvs. "Saet, suvisao i potpun. Znate li vi kakva je to rijetkost? estitam vam na tome, mladiu."
Hou li dobiti dobru ocjenu, profesore? "Simon Illvan mije bio uitelj. On nije ba podnosio lampavost. Kad mu se ne bi svidjelo neko moje izvjee s terena, ispalio bi ga natrag da dopiem dodatke. Mislim da mu je to bio hobi. Uvijek sam znao kad je u CarSigu neki tjedan tekao jako sporo, jer bi mi se izvjee vratilo prepuno malih okviria s pitanjima i s onim njegovim suho sroenim ispravkama gramatike i stila. Kad to morate podnositi deset godina, nauite dobro pisati iz prvog pokuaja."
Vorkalloner se nasmijeio. "Stari Vorsmvthe," primijetio je on, "je obiavao predavati plastine folije ispisane rukom. Nikad vie od dvije stranice. Tvrdio je da se sve vano uvijek moe rei na dvije stranice."
"Neitko ispisane stranice", promumljao je Gregor.
"Obino smo morali ii k njemu da iz njega iscijedimo fusnote. Stoje pred kraj ve bilo pomalo iritantno", dodao je Vorkalloner.
Vorhovis je, pokazavi na kutiju s podacima, nastavio govoriti Milesu, "Izgleda da niste ostavili previe posla vojnom tuitelju."
"Zapravo, nimalo posla", rekao je Gregor. "Allegre mi je sino rekao da je Haroche digao ruke od svega i da e priznati krivnju, u pokuaju da suradnjom smanji kaznu. Ionako nije mogao priznati Nama a onda se predomisliti i pred vojnim sucem se praviti daje nevin."
"Ja se ne bih ba bio kladio. Drskosti mu nije nedostajalo", rekao je Miles. "Ali drago mije to ujem da se nee
sve razvui."
"Sluaj je doista bio bizaran", nastavljao je Vorhovis. "Zabrinuo sam se da neto ne valja im sam uo da je II-lyan imao slom. Ali ja ne bih mogao razmrsiti zbivanja onako kako ste to vi uinili, barune Vorkosigan."
"Siguran sam da biste ih vi ve razmrsili na svoj nain, gospodine", odvratio mu je Miles.
"Ne", zanijekao je Vorhovis. Kucnuo je kutiju kartice. "Prema mojoj analizi, do prekretnice je dolo kad ste doveli onog galaktikog biokemiara, doktora Weddella. Na toj su toki Harocheovi planovi nepovratno krenuli po zlu. Ja ne bih uope bio znao da Weddell postoji, pa bih selekciju tima za obdukciju ipa u potpunosti prepustio admiralu Avakliju."
"Avakli je bio dobar", rekao je Miles, ni sam ne znajui izrie li to kao kritiku. Biokibernetiar je u svakom sluaju napravio najbolje to je mogao.
"Mi" kruni pokret Vorhovisova prsta obuhvatio je sve okupljene revizore "rijetko kada izravno radimo zajedno. Ali esto se konzultiramo. 'Koji su izvori tebi poz-
nati, a da ja ne znam za njih, koji bi mogli imati veze s ovim problemom?' Time peterostruko uveavamo pristup neobinim saznanjima.
"Peterostruko? Mislio sam da vas ima sedmero."
Vorthvs se slabano nasmijeio. "O generalu Vorpara-dijsu razmiljamo vie kao o poasnom revizoru. Potujemo ga, ali vie ga ne tjeramo da dolazi na sastanke."
"U stvari," promrmljao je Vorgustafson sebi u bradu, "vie mu ih i ne spominjemo."
"A admiral Valentine je ve godinama preslab da aktivno sudjeluje u radu", dodao je Vorhovis. "Nagovorio bih ga ja da se povue, ali sve dok mjesto pokojnog generala Vorsmvtha nije bilo popunjeno, nije bilo potrebe da molimo za Valentineovo."
Miles je imao nekakvu maglovitu predodbu o tome da xsu prije dvije godine izgubili osmog revizora, postarijeg Vorsmvthea. Mjesto devetog revizora, koji je u zadnje vrijeme zauzimao Miles, tradicionalno se dralo otvorenim za privremene revizore, obino ljude s posebnim vjetinama koji su na dunost stupali u skladu s potrebama Carstva, da bi bili razrijeeni dunosti nakon obavljenog zadatka.
"Tako da nas etvorica ovdje prisutnih," nastavio je Vorhovis, "inimo svojevrstan kvorum. Vorlaisner nije mogao doi, ima obveze na junom kontinentu, ali redovito mu javljam to se zbiva."
"U tom sluaju, gospodo," rekao je Gregor, "koju biste Nam preporuku dali?"
Vorhovis je pogledom preletio sve svoje kolege, koji su mu uzvratili kimanjem, i s oprezom napuio usta. "Posluit e, Gregore."
"Hvala vam." Gregor se okrenuo Milesu. "Razgovarali smo o ponudama za posao, ba maloprije. Kako se ini, ovog tjedna imam otvoreno i mjesto osmog revizora. eli li ga?"
Miles je svoj ok progutao poput knedle. "To... to je trajna sluba, Gregore. Revizora se imenuje za cijeli ivot. Jesi li siguran...?"
"Ne nuno za cijeli ivot. Mogu dati ostavku, biti otputeni, ili optueni, a jednako tako mogu biti ubijeni ili naprosto krepati."
"Nisam lija malo premlad?" A jo maloprije osjeao se tako starim...
"Ako pristanete", ubacio se Vorhovis, "biti ete najmlai Carski revizor nakon Vremena izolacije. Provjerio sam."
"General Vorparadijs... e sigurno negodovati. Kao i ostali njegovi istomiljenici." K vragu, Vorparadijs misli da sam ja mutant.
"General Vorparadijs," rekao je Vorhovis, "misli da sam ja bio premlad za taj posao, a bilo mi je pedeset osam godina kada sam bio imenovan. Sad lijepo moe svoje negodovanje prebaciti na vas. Meni nee nedostajati. Nakon vaih deset jedinstvenih godina u CarSigu, imate vie ga-laktikog iskustva od bilo koje trojice od nas etvorice koji smo sada u ovoj prostoriji. Dosta neobinog iskustva, ali vrlo irokog raspona. Njime ete znatno poveati opseg naeg zajednikog skladita podataka."
"Jeste li, ah, proitali moj osobni dosje?"
"General Allegre je bio tako ljubazan da nam je prije nekoliko dana posudio sve kopije." Vorhovisov je pogled preao preko Milesovih prsa i odlikovanja na njima. Sreom za kvalitetan pad tkanine njegove tunike, Carska sluba nije dijelila materijalne simbole za pogreke svojih djelatnika.
"Onda znate... da u mom posljednjem izvjeu s terena za CarSig postoji mali problem. Veliki problem", ispravio se on. Pomno je pretraivao Vorhovisovo lice u potrazi za bilo kakvom naznakom njegova stava. Vorhovisov izraz bio je ozbiljan, ali lien osude. Zar nije znao? Miles ih je pogledao sve redom. "Umalo sam ubio jednog od naih kurirskih asnika, dok sam proivljavao jedan od svojih napadaja. Illvan me je otpustio jer sam lagao o tome." Eto. Bilo je to onoliko ogoljeno, bezbojno i istinito koliko je mogao izrei.
"Da. Juer poslijepodne smo s Gregorom raspravljali o tome nekoliko sati. Bio je prisutan i zapovjednik Illvan." Vorhovis je suzio oi, i zagledao se u Milesa s krajnje ozbiljnim izrazom lica. "Kad se uzme u obzir da ste krivotvorili to izvjee, to vas je sprijeilo da prihvatite Haro-cheov nevjerojatni mito? Gotovo vam mogu jamiti da nitko ne bi shvatio kako je do toga dolo."
"Haroche bi znao. Galeni bi znao. I ja bih znao. Dvojica mogu sauvati tajnu, ako je jedan od njih mrtav. Ali trojica, ne."
"Zacijelo biste nadivjeli satnika Galenija, a moda i Harochea. to onda?"
Miles je ispuhnuo dah, i polako odgovorio. "Netko bi preivio, s mojim imenom, u mom tijelu. Ali to vie ne bih bio ja. Bio bi to neki ovjek koji mi se ne bi ba posebno... sviao."
"Vi sebe cijenite, zar ne, barune Vorkosigan?" "Nauio sam to", odvratio je on sa suhom ironijom.
"Pa, moda ete to uspjeti nauiti i nas." Vorhovis se zavalio u stolicu, dok mu je oko usnica poigravao udnovato zadovoljan smijeak.
"Primi na znanje," rekao mu je Gregor, "da e kao najmlai lan ove prilino izabrane skupine gotovo sigurno dobivati najgore poslove."
"Ba tako", promrmljao je Vorhovis, s iskricom u oku. "Ba e biti lijepo tu poziciju prepustiti nekome tko je, ah, aktivniji."
"Jedan zadatak," nastavio je Gregor, "moe se potpuno razlikovati od svih ostalih. To je nepredvidivo. Plivaj ili potoni."
"Nee ba biti bez ikakve podrke", pobunio se Vorhovis. "Mi ostali emo biti pripravni tu i tamo dobaciti neki savjet s obale."
Nije znao zato, ali Milesu se pred oima pojavio prizor svih njih zajedno kako sjede u stolicama za plau, u rukama drei pia ukraena voem na malim tapiima, i kako mu nakon pomne rasprave dodjeljuju bodove za stil dok se on utapa, panino hvatajui zrak i prskajui na sve strane, s nosom punim vode.
"Ovo... nije nagrada koju sam kanio zatraiti kad sam dolazio", priznao je Miles, osjeajui se strahovito smeteno. Ljudi nikada ne slijede tvoj scenarij, ali nikada.
"O kakvoj se to nagradi radi?" strpljivo ga je upitao Gregor.
"Htio sam... znam da e ovo zvuati idiotski. Htio bih retroaktivno u mirovinu iz Carske slube otii kao satnik, ne kao porunik. Znam da se ta promaknua po zavretku karijere ponekad dodjeljuju kao posebna nagrada, obino s namjerom da se podigne mirovinska stopa nekog lojalnog asnika. Ja ne elim novac. Samo elim in." Eto, rekao je svoje. Stvarno je zvualo idiotski. Ali sve je bilo istina. "To mije bila glad koju nisam mogao utaiti." Uvijek je elio da mu satniki in bude ponuen i nedvojbeno zasluen, a ne neto to moljaka kao uslugu. Izgradio je karijeru na preziranju usluga. Ali nije elio ni proivjeti
ostatak svog ivota u vojnikim memoarima predstavljan kao porunik.
Milesu je sa zakanjenjem sinulo da ova Gregorova ponuda za posao nije spadala u kategoriju ponuda iz ljubaznosti. Gregor i ovi ozbiljni ljudi vijeali su o tome gotovo itav tjedan. Ovaj put se nije radilo o iznenadnoj odluci, ve o neemu oko ega su se vodile rasprave, vagali argumenti i prouavali dokumenti. Stvarno me ele. Svi oni, ne samo Gregor. Kako je to udno. No to je ujedno znailo da je u rukama imao adut za pregovaranje.
"Drugi revizori su veinom pu" u zadnji tren je uspio pregristi jezik da mu ne izleti uobiajeni pridjev pu-naki" umirovljeni vii asnici, admirali ili generali."
"Ti i jesi umirovljeni admiral, Miles", veselo je istaknuo Gregor. "Admiral Naismith."
"Oh." Toga se uope nije sjetio; na trenutak nije znao kako dalje. "Ali... ne javno, ne na Barravaru. Dostojanstvo revizorskog poloaja... zbilja zahtijeva barem satniki in, ne ini li ti se tako?"
"Uporan je," promrmljao je Vorhovis, "zar ne?"
"Nepopustljiv", sloio se Gregor. "Kao to smo i istakli u oglasu za posao. U redu, Miles. Dopusti da te izlijeim te muke." Njegov arobni carski prst  kaiprst, ne srednjak, hvala ti Gregore  upravio se nadolje prema Milesu. "estitam. Sad si satnik. Moj tajnik e se pobrinuti da se promjena unese u sve dokumente. Jesi li sada sretan?"
"U potpunosti, gospodaru." Miles je zatomio zadovoljno cerekanje. U usporedbi s tisuama verzija tog promaknua koje je godinama zamiljao, ovo je bio lagani antikli-maks. Nije se zbog toga namjeravao aliti. "To je sve to sam elio."
"Alija elim vie", odluno mu je uzvratio Gregor. "Zadaci mojih revizora, ve su po svojoj definiciji malo kada
rutinski. Njih angairam kada rutinska rjeenja nisu dovoljna, kada pravila ne funkcioniraju ili kada ih jo uope nema. Oni se bave sluajevima koje je nemogue predvidjeti."
"Kompleksnim sluajevima", dodao je Vorthvs.
"Neugodnim sluajevima koje se nitko drugi ne usudi taknuti", nadovezao se Vorhovis.
"Stvarno bizarnim sluajevima", uzdahnuo je Vorgus-tafson.
"A ponekad," rekao je Gregor, "kao u sluaju revizora koji je dokazao neobinu izdaju generala Harochea, rjeavaju krize od vitalne vanosti za budunost Carstva. Prihvaate li poloaj osmog revizora, barune Vorkosigan?"
Kasnije e doi sveane prisege u javnosti i ceremonije, ali trenutak istine, i za istinu, nastupio je sada.
Miles je duboko udahnuo. "Da", rekao je on.
Operacija kojom su mu ugradili unutarnji dio ureaja za kontrolu napada nije bila ni onoliko dugotrajna niti onoliko zastraujua kao to je Miles oekivao; kao prvo, Chenko, koji se polako navikavao na blagu paranoju s kojom je njegov omiljeni pacijent promatrao svijet, dopustio mu je da ostane budan i prati proceduru preko monitora, paljivo namjetenog iznad njegove glave. Uz to mu je dopustio da ve sljedeeg jutra ustane i ode kui.
Nakon dva popodneva, nali su se u Chenkovu neurolokom laboratoriju u CarVojnoj da obave probnu vonju.
"Hoete li sami poeti, barune?" upitao je doktor Chenko Milesa.
"Da, molim vas. Ionako u to morati i sam."
"Ne preporuujem vam da se naviknete to raditi sami. Posebno na poetku, kad biste doista trebali uz sebe imati nekog tko e paziti na vas."
Doktor Chenko je Milesu predao njegov novi titnik za usta, kao i upravlja; spravica je savreno pristajala u dlan njegove ruke. Miles je legao na leaj, jo jednom na upravljau provjerio je li sve namjeteno kako treba, pritisnuo ga uz desnu sljepoonicu i ukljuio.
Raznobojni konfeti. Tama.
Miles je iskolaio oi. "Pfeg", rekao je on. Promrdao je vilicom i ispljunuo titnik za usta.
Doktor Chenko, koji se prezadovoljan motao unaokolo, pokupio je titnik i prislonivi dlan na Milesova prsa sprijeio ga je da sjedne. Upravlja je leao na monitoru kraj njega; Milesa je ba zanimalo je li ga Chenko ulovio u letu. "Ne jo, molim vas, barune Vorkosigan. Moramo obaviti jo neka mjerenja." Chenko i njegovi tehniari udubili su se u svoju opremu. Chenko je pjevuckao bez rijei, i bez sluha. Miles je zakljuio da je to dobar znak.
"Sad... jeste li kodirali signale za ukljuenje kao to sam zatraio, Chenko? Ne elim da se ta prokleta sprava sluajno ukljui kad budem prolazio kroz neki sigurnosni detektor ili neto slino."
"Da, barune. Nita osim tog upravljaa ne moe ukljuiti va stimulator napadaja", obeao mu je Chenko, opet. "To je jedini nain da se zatvori strujni krug."
"A ako iz nekog razloga udarim glavom, ne znam, na primjer, ako u letjelici doivim sudar ili neto slino, ne postoji nikakva mogunost da e se ta stvar ukljuiti i da se nee dati iskljuiti?"
"Ne, gospodaru", strpljivo je odvratio Chenko. "Ako ikad doivite dovoljno jaku traumu da interni dio ureaja bude oteen, to e ionako znaiti da ste izgubili toliko mozga da nemate zato brinuti. Ili ime."
"Oh. Fino."
"Hm, hm", pjevuckao je Chenko, zavravajui s monitorima. "Da. Da. Vai konvulzivni simptomi ovaj su put trajali gotovo upola krae od nekontroliranih napadaja. Vai su tjelesni pokreti takoer bili slabiji. Trebao bi se umanjiti i osjeaj mamurnosti koji ste opisivali; obratite panju na to tijekom sljedeeg dana, pa mi recite svoja subjektivna opaanja. Da. Ovo bi trebao postati dio vae svakodnevne rutine, poput pranja zubiju. Svakog dana u isto vrijeme provjeravajte razinu nervnih prijenosnika na ekraniu upravljaa, na primjer, naveer prije spavanja. Kad preu polovicu, ali prije nego to se popnu na tri etvrtine, aktivirajte ureaj."
"Da, doktore. Smijem li letjeti?" "Sutra", rekao je Chenko. "Zato ne danas?"
"Sutra", ponovio je Chenko, ovaj put odlunije. "Nakon to vas jo jednom pregledam. Moda. Budite dobri, molim vas, barune."
"Izgleda... da u morati."
"Ja se ne bih kladio u svoje betanske dolare na takav ishod", promrmljao je Chenko sebi u bradu. Miles se pravio da ga ne uje.
Pod Gregorovim pritiskom, gospa Alys je zakazala, sveanost carevih zaruka kao prvi drutveni dogaaj grozniave zimoslavne sezone. Miles nije bio siguran je li to bio znak carske odlunosti, mladoenjine nestrpljivosti ili razumljivog uasa zbog mogunosti da se Laisa svaki tren moe probuditi iz svoje zaljubljene izmaglice, shvatiti kakve je opasnosti oekuju i pobjei glavom bez obzira to dalje i bre bude mogla. Moda sve troje pomalo.
Dan prije sveanosti, Vorbarr Sultanu, i sva tri okruga koja su je okruivala, pogodila je najgora zimoslavna
meava u zadnjih etrdeset godina. Sva komercijalna uz-letita bila su zatvorena, dok je aktivnost vojnog uzletita bila drastino smanjena, pa je tako carski namjesnik na Sergvaru ostao nasukan u orbiti. Vjetrom tjerani snijeg fi-jukao je mimo prozora kue Vorkosigan padajui u vodoravnim prugama, a nanosi su se stvarali brzinom morske pjene i u nekim etvrtima prijestolnice visinom sezali do drugog kata. Razborito su odluili da se carski namjesnik grof Vorkosigan nee spustiti do sljedeeg jutra te da e, kad sleti, otii ravno u Carsku rezidenciju.
Milesova nakana da se sam u svojoj letjelici odveze u Rezidenciju bila je odbaena u korist pridruivanja grofici i njezinoj pratnji u cestovnim vozilima. Njegov lukavi plan da svi zajedno krenu ranije propao je im je otvorio vrata svog ormara i otkrio da je Pafulja prodrla u kuu Vorkosigan uz pomo kuharice-kvislinga i na dnu njegova ormara savila gnijezdo meu njegovim izmama i odjeom, gdje se omacila. est maia.
Pafulja je ignorirala sve njegove prijetnje o jezivim posljedicama napada na Carskog revizora te je prela i reala iz tame u svom uobiajenom shizofreninom stilu. Miles je prikupio hrabrost i spasio svoje najbolje izme i obiteljsku odoru, plativi danak s neto plemenite vorske krvi, te ih potom poslao u prizemlje da ih oisti prezaposleni oru-nik Pym. Grofica, kao i obino oduevljena to se njezino bioloko carstvo povealo, dola je obzirno nosei pladanj s majim delikatesama koje je pripremila mama Kosti i koje bi Miles bez ustruavanja pojeo za svoj doruak. U opem jutarnjem kaosu je meutim morao sam sii do kuhinje da se dokopa obroka. Grofica je sjedila na podu i tepala njegovu ormaru dobrih pola sata i ne samo daje izbjegla ranjavanje, nego je uspjela pomaziti, odredit spol i dati ime itavom leglu migoljavih malih krznenih loptica prije negoli se napokon otrgnula od njih da se uurbano odjene.
Konvoj sastavljen od tri cestovna vozila iz kue Vorko-sigan krenuo je naposljetku u uzburkanim oblacima snijega koji se uskomeao od propelera. Nakon nekoliko zaustavljanja u zametenim ulicama, s mukom su preli zadnje nanose snijega i vijugavo proli kroz vratnice od kovanog eljeza to su vodile u Rezidenciju, gdje je eskadron vojnika i slugu iz rezidencije izbezumljeno nastojao odravati putove prohodnima. Vjetar, premda je i dalje smetao, prestao je puhati onom vratolomnom brzinom kao prethodne noi, a nebo je, barem se Miles tako nadao, postalo malo svjetlije.
Nisu samo oni kasnili; ministri iz vlade i njihove supruge, visoko rangirani vojni asnici i njihove supruge te grofovi i grofice, jo su uvijek kapali u Rezidenciju. One sretnije pratili su izglancani i izribani orunici u raznobojnim odorama razliitih kua, a manje sretni su doli s pratnjom orunika koji su bili izmueni, blatnjavi i napola smrznuti nakon osposobljavanja ledom okovanih usisnih ventila ili izvlaenja vozila iz pandi grabeljivih snjenih zameta, no ipak oduevljeni saznanjem da nisu stigli posljednji. Kako su neki orunici bili jednake dobi ili ak stariji od grofova kojima su sluili, Miles je potaknut savjeu pomno promatrao zbivanja strahujui od moguih sranih udara, no u ambulantu Rezidencije je morao otii samo jedan, koji je osjetio bolove u prsima. Na sreu, veina vanijih Komarrana, ukljuujui i Laisine roditelje, sigurno su sletjeli na planet ranije tog tjedna, a smjetaj su dobili u velikom dijelu Rezidencije namijenjenom gostima.
Gospa Alys je, ili prola stanje panike i zaustavila se u stanju neprestanog osmjehivanja, ili je imala toliko iskustva s organiziranjem Gregorovih drutvenih obveza da njezin spokoj nije moglo poremetiti nita, a moda se radilo i o nekom udnom spoju oba ta stanja. Kretala se bez hitnje, ali i bez zaustavljanja, pozdravljajui i razvrstavajui goste. Njezina je napetost izgubila otricu kada je ugle-
dala kako stiu grofica i Miles, pa joj je tako sada nedostajao samo jedan meu najvanijim sudionicima predstojee sveanosti. Kada je nekoliko minuta poslije njih kroz vrata to su vodila s istonog trijema uao i carski namjesnik grof Aral Vorkosigan, otresajui sa sebe snijeg, a s njim i zabrinute orunike, nije skrivala olakanje. Sudei po dotjeranim i blistavim pojavama njegove pratnje, uspjeli su izbjei blisko osobno poznanstvo sa snijegom zametenim jarcima izmeu uzletita i Rezidencije.
Grof je izmijenio vrst zagrljaj s groficom, a od siline zagrljaja gotovo je ostala bez cvijea u kosi, kao da je od njihova rastanka na Sergvaru prola godina dana, a ne tek nekoliko tjedana. U prsima mu je zatutnjao jedan mali, zadovoljni: "Ah", kao da mu je s lea spao kakav teret. "Nadam se," rekao je on svojoj eni, drei je na dohvat ruke i gutajui je oima, "da su Gregorova meteorologa poslali na otok Kyril, da tamo vjeba zanat dok se ne naui poslu."
"Pa rekao je da e pasti snijeg." Miles se nacerio, promatrajui ih sa strane. "Samo je propustio napomenuti da e padati bono. Nagaam da je osjeao stanoviti pritisak da za dananji dan napie optimistinu prognozu."
"Zdravo, sine!" Na ovako javnom mjestu su izmijenili samo stisak ruke, ali grof je taj stisak uspio uiniti vrlo rjeitim. "Dobro izgleda. Moramo razgovarati."
"Mislim da gospa Alys ima pravo prvenstva, gospodine..."
Gospa Alys je koraala niz stepenice, a njezina teka plava suknja za poslijepodne lelujala joj je oko nogu u skladu s njezinim koracima. "O, Aral, ba dobro, napokon si stigao. Gregor eka u Staklenoj dvorani. Doite, doite..."
Rastresena poput bilo kojeg umjetnika u jeku stvaralakog zanosa, okupila je troje Vorkosigana gonei ih is-
pred sebe na sastanak s tradicijom. Kasnili su tek triavih sat vremena.
Zbog golemog broja svjedoka  zaruke su bili ne samo najistaknutiji, nego i prvi drutveni dogaaj Zimoslave  sveanost se odravala u najveoj plesnoj dvorani. Budua nevjesta i njezina pratnja bili su poredani nasuprot budueg mladoenje i njegove pratnje, poput dviju sueljenih malih armija. Laisa je bila elegantna u jakni i hlaama komarrskog kroja, i barravarske crvene boje u nijansi primjerenoj zimoslavnoj sezoni Taj je kompromis bio plod paljive kalkulacije gospe Alys.
Na elu skupina, Laisi su slijeva i zdesna stajali njezini roditelj, i prijateljica s Komarra koja je bila Laisin Se-kundantica; Gregor je uz sebe imao pooima i pomajku, grofa i groficu Vorkosigan, te Milesa kao Sekundanta. Laisa je stas oito naslijedila od oca, omalena, okruglasta mukarca iji je fiksirani izraz lica pokazivao opreznu uljudnost, a svoju mlijenobijelu kou od majke, ene budna pogleda i zabrinuta osmijeha. Gospa Alys je, dakako, igrala ulogu posrednice. Odavno su proli dani kada su dunosti Sekundanta zakonski ukljuivale i obvezu stupanja u brak s preivjelim zarunikom ili zarunicom, u sluaju neke kobne nesree u razdoblju izmeu zaruka i vjenanja. Njihov posao se danas sastojao od toga da nosaju zbirku ceremonijalnih poklona tamo-amo izmeu dvije strane.
Simbolika nekih poklona bila je oita  novac u elegantnim omotima koji su davali roditelji mladenke, povea koliina raznovrsnih ivenih namirnica koju je osiguravao mladoenja, ukljuujui i vreu obojene prekrupe svezane srebrenim vrpcama te boce medovine od javora i vina. Simbolika posrebrenih uzda na postolju bila je pomalo nejasna, jer uz njih nije iao i konj. Milesu je bilo drago vidjeti daje darovanje malog noa nalik na skalpel, ali otupljene otrice, koji je majka nevjeste morala predo-
iti kao dokaz genetike istoe svoje keri bilo diskretno izbaeno.
Zatim je na red dolo tradicionalno itanje Upozorenja nevjesti, a ta je zadaa zapela Milesa, kao Gregorova Sekundanta. Nisu postojala reciprona Upozorenja mladoenji, to je bio jaz na koji bi Elli Quinn promptno ukazala. Prilagoujui se okolnostima, Miles je koraknuo naprijed, odmotao pergament i poeo itati jakim, jasnim glasom i s pokerakim izrazom lica, kao da daje upute Dendariima.
Miles je primijetio da su i Upozorenja, iako tradicionalna po formi i sadraju, ipak pretrpjela suptilne preinake. Napomene o Dunosti raanja nasljednika bile su tako preformulirane da nisu u sebi podrazumijevale ikakvu posebnu dunost noenja ploda u vlastitom tijelu i maternici, sa svim priroenim opasnostima koje je to ukljuivalo. Nije bilo dvojbe tko je u tome imao udjela. A to se ostalih upozorenja ticalo... Miles je u mati vidio Quinnovu kako predlae upozoritelju kako da zamota pergament, u koji dio svoje anatomije da ga zabije za kasnije uvanje, te kojom estinom. Doktorica Toscane je imala manje ivahan rjenik, pa je umjesto toga samo jednom ili dvaput bacila preklinjui pogled prema grofici Vorkosigan, koja ju je umirila s nekoliko skrivenih gesta dlanom koje su govorile da to ne treba odvie ozbiljno shvaati. Ostalo je vrijeme, na sreu, bila toliko zauzeta uzvraanjem osmijeha Gregoru, da su Upozorenja proklizila kraj nje bez ikakvih prigovora.
Miles je odstupio te su zarunici spojili ruke u posljednjoj gesti sveanosti, tonije, svakome od njih je bilo doputeno da uhvati jednu ruku gospe Alys, i da pod takvom kreposnom paskom razmijene svoja sveana obeanja. A ako vam je ovo izgledalo kao cirkus, ekajte samo da dou Ivanje i vjenanje. Potom je sveanost zavrila, a poela je zabava. A kako su se svi manje ili vie osjeali zametenima snijegom, zabava je trajala i trajala...
Gregor je imao pravo prvi razgovarati s njegovim ocem, pa se Miles otputio do jednog od stolova s hranom. Tamo je naiao na Ivana, visokog i prezgodnog u njegovoj paradnoj crveno-plavoj odori, kako puni samo jedan tanjur.
"Bok, roae revizoru", ree Ivan. "Gdje ti je zlatna uzica?"
"Vraaju mi sljedeeg tjedna. Prisegu u poloiti na posljednjoj zajednikoj sjednici grofova i ministara prije zimoslavnih praznika."
"Ve se proulo, zna. Svakakvi su me ljudi ve pitali za tvoje imenovanje."
"Ako glasine postanu prejake, uputi ih na Vorhovisa ili Vorkallonera. Ali mislim, ne na Vorparadijsa. Jesi li doveo kakvu partnericu za ples koju bih mogao posuditi?"
Ivan je napravio grimasu, osvrnuo se i snizio glas. "Probao sam ispasti jo pametniji. Zaprosio sam Deliju Koudelku."
Milesu se inilo da ve moe pogoditi kako je to zavrilo, ali na koncu konca, ipak je to bio Ivan. "I mislio sam da e to prerasti u zarazu. estitam!" rekao je s patvorenom srdanou. "Majka e ti biti van sebe od sree!"
"Ne."
"Ne? Ali njoj se sviaju Koudelkine keri."
"Ma ne to. Delija me odbila. Prvi put u ivotu sam nekoj djevojci ponudio brak i  krc!" Ivan je izgledao stvarno ogoren.
"Nije te uzela, Ivane! Kakvog li iznenaenja." Ivan je napokon poeo primjeivati njegov ton, pa gaje sumnjiavo odmjerio. "Majka mije samo rekla: 'teta, duo. Rekla sam ti da ne eka predugo'. A onda je odlutala da nae Illvana. Vidio sam ih prije nekoliko minuta kako se skrivaju u alkovenu. Illyan joj je masirao vrat. Ta ena je totalno omamljena."
"Pa, stvarno ti je to i rekla. Stotinama puta. Znala je ona kakve su demografske anse."
"Mislio sam da e se na vrhu uvijek nai mjesta. Delia kae da se udaje za Duva Galenija! Prokleta komarrska... ovaj..."
"Konkurencija?" predloio je Miles dok je Ivan tragao za prikladnom imenicom.
"Znao si!"
"Nasluivao sam. Ma siguran sam da e uivati u svom mirnom samakom ivotu. Tvoje sljedee desetljee bit e isto kao i proteklo, jel'da? I ono nakon njega, i ono nakon toga... sretno i bezbrino."
"Ne ide ni tebi nita bolje", odbrusio mu je Ivan.
"Ja... to nisam ni oekivao." Miles se sumorno osmjehne. Moda je bilo dosta bockanja Ivana ovom temom. "Morati e naprosto pokuati ponovno. Moda s Martvjom?"
Ivan je zareao.
"to, zar dva odbijanja u  nisi valjda obje sestre zaprosio u istom danu, Ivane?"
"Uspaniio sam se."
"Onda... za koga se Martva udaje?"
"Za svakoga osim mene, ini se."
"Ma hajde. Onda, ovaj... jesi li vidio kamo su otili Kou-delkinovi?"
"Komodor je maloprije bio ovdje. Do sada je vjerojatno ve negdje nestao s tvojim tatom. Cure e vjerojatno biti u plesnoj dvorani im krene glazba."
"Ah." Miles se poeo okretati, ali onda je odsutno dodao: "eli li moda maia?"
Ivan je zapiljio u njega. "Zato bih za ime boje elio maia?"
"Da unese vedrinu u tvoju samaku jazbinu, zna. Malo ivota i kretanja da ti ispuni duge, usamljene noi."
"Nosi se, revizorski roae."
Miles se nacerio, ubacio u usta zalogaj predjela i udaljio se, zamiljeno vaui.
Klan Koudelkovih ugledao je u plesnoj dvorani, u gru-pici na drugoj strani. Trima sestrama nedostajala je etvrta, Kareen, koja je jo bila na Koloniji Beta, ali koja e se, tako su mu rekli, vratiti za carsko vjenanje na Ivanje. A s njom vjerojatno i barun Mark. Satnik Galeni bio je udubljen u ozbiljan razgovor sa buduim svekrom, komodo-rom, a kraj njega je stajala Delia u svojoj omiljenoj plavoj boji. Nakon razmiljanja, i diskretnog nagovora svoje zarunice, Galeni je na Milesovo golemo olakanje odluio da nee dati ostavku. Miles se ovog tjedna nije petljao u CarSigove unutranje poslove, ali preko Gregora je dobio nagovjetaj koliko su ozbiljno razmiljali o tome da Galenija postave za efa Odjela komarrskih poslova. Nadao se da e mu uskoro moi estitati.
Madame Koudelka je sve to dobroudno promatrala. Prizor je u svakom sluaju bio lijep i zacijelo e pridonijeti popravljanju preostale tete koju je Galenijevoj reputaciji nanijelo Harocheovo namjerno nespretno uhienje na ovom istom mjestu prije nekoliko tjedana. Sa ukupno tri ogori-ce, Galeni je bio na putu da svojim brakom stekne itav niz vanih veza s razliitim barravarskim klanovima... Miles se pitao je li Galenija itko upozorio na opasnost da za budueg urjaka dobije Milesova klona, Marka. Ako nije, Miles je elio biti prisutan kada to bude uo, samo da moe uivati u izrazu njegova lica. Osim toga, jo gaje zanimalo smatraju li se maii dobrim vjenanim poklonima...
Bogat, promukao bariton iznad njegova ramena rekao je: "estitam vam na promaknuu, gospodine."
Miles se suho nacerio i okrenuo da pozdravi oca. "Na kojem, gospodine?"
"Priznajem," rekao je carski namjesnik grof Aral Vor-kosigan, "da sam mislio na poloaj Carskog revizora, ali ako sam dobro shvatio Gregora, uspio si uiariti i sat-niki in. Nisi nita spomenuo. estitam ti i na tomu, iako... to je valjda najzaobilazniji put do plavih satnikih oznaka za koji sam ikada uo."
"Ako ne moe uiniti ono to eli, uini ono to moe. Ili kako god moe. Satniki in... mije bio svojevrsna toka na i."
"Drago mije da si preivio dovoljno dugo da izraste u samoga sebe. Nisi dakle s godinama izgubio zalet, zar ne sine?" Grof je ovaj put zatomio alopojke o svojim uzna-predovalim godinama, to je ionako uglavnom sluilo tome da natjera sluatelja na laskanje.
"Mislim da ne." Miles je suzio oi, na trenutak se izgubivi u introspekciji. Njegova novosteena smirenost jo je bila dio njegove nutrine, i nije se inilo da e biti iscrpljena. Ba naprotiv. "Samo sam krenuo novim smjerom. Vorhovis mi je rekao da sam najmlai Carski revizor od Vremena izolacije. Ako sam dobro shvatio, ti nikad nisi zauzimao taj poloaj."
"Ne, to mi je nekako promaklo. Nije ni tvoj djed. Niti tvoj pradjed. U stvari... morat u provjeriti, ali mislim da nijedan grof ili barun Vorkosigan nikad nije bio revizor."
"Ve sam ja provjerio. Nijedan. Ja sam prvi u obitelji", Miles ga je samozadovoljno obavijestio. "Ja sam bez presedana."
Grof se nasmijeio. "To mi nije neka velika novost, Miles."
DVADESET DEVETO POGLAVLJE
U gomili koja se protezala neposredno do carinskog dijela jedne od veih prilaznih postaja u komarrskoj orbiti, amio je i Miles. Mirie na svemirsku postaju, oh, da. Nije se radilo o slatkom parfemu, ve o neobinoj i trpkoj aromi ije su sastojke inili mirisi mainerije, elektronike, ljudi i svih njihovih isparina. ak ni ledeni zrak, strujei lagano kroz filtre, nikad ne uspijeva u potpunosti smanjiti svu kompleksnost ovog mirisa. No za njega je taj vonj bio poznat, univerzalan i beskrajno nostalgian; atmosfera admirala Naismitha  i dalje podsvjesno uzbudljiva.
Ova je postaja bila samo jedna od desetak koje su kruile u orbiti jedinog djelomino naseljivog planeta u sustavu. Oko Komarrove slabane zvijezde kruile su jo i tri postaje za duboki svemir, a svaki crvotoni izlaz koji su opsluivale imao je i vojnu i komercijalnu postaju. U toj rasprostranjenoj/razbacanoj mrei ukrcavali su se, iskrcavali i premjetali teret i putnici, na putu ne samo za Bar-rayar, nego i za Pol, Hegensku Os, Sergvar, Escobar iza nJega, i jo tucet drugih spojnih ruta. Nanovo otvorena trgovaka ruta prema Rho eti i ostatku Cetagandskog carstva, makar se radilo o neugodnim susjedima, imala je sve jai promet. Pristojbe i porezi koji su se ovdje naplaivali predstavljali su ogroman izvor prihoda za Barravar-
sko carstvo, neusporedivo vei od iega to su uspijevali iscijediti iz siromanih uzgajivaa jema u ruralnim podrujima matinog planeta. I ovo je bio dio Barravara. Morat e to zapamtiti kao argument za Elli Quinn, odraslu u drukijem svemiru.
Na Komarru bi pak Quinnova mogla biti gotovo sretna. Njegovi gradovi pod kupolama podsjeali su na svemirsku postaju na kojoj se rodila. Istina, vei dio obveza baruna Vorkosigana zadravao bi ga u skuenom krugu oko Vorbarr Sultane. Prijestolnica je privlaila sve ambiciozne ljude poput gravitacijskog vrela. Ali ovjek bi mogao imati jo jedno boravite na nekoj od ovdanjih postaja, udobnu malu dau u dubokom svemiru... Daleko je to od planina.
Miles je uspio prijevoz do Komarra uicati na vladinom kurirskom brodu koji je grofa i groficu Vorkosigan vozio natrag na Sergvar. S njima se ovdje oprostio juer, nakon to su ga iskrcali. Pet dana u relativno neprekinutom okruenju skonog broda ak im je  za promjenu  pruilo priliku da razgovaraju. Iskoristio je tada i priliku da od oca izmoli jednog orunika, izabravi smirenog Pym& Grofica je gunala kako su trebali insistirati da im za uzvrat prepusti mamu Kosti, ali ipak se zbog njega odrekla svog omiljenog orunika; grof mu je obeao poslati jo dvojicu u dogledno vrijeme, nakon to odabere one ije su supruge i obitelji bile najnesretnije zbog prisilne transplantacije iz svog grada u divljinu Kaotine kolonije.
Mnotvo oko izlaza iz carinske zone je postajalo sve gue, jer su se u unutranjost sustava poeli prelijevati putnici i uriti prema sljedeim odreditima ili pak pozdravljati one koji su ih ekali, ili s poslovnom uljudnou ili s obiteljskim oduevljenjem. Miles se bezuspjeno propi-njao na prste. Tek nakon to se mnotvo gotovo u potpunosti rasprilo, Quinnova je uetala kroz vrata, u incognito
izdanju, konzervativno odjevena u komarrsku civilnu odjeu, bijelu podstavljenu svilenu jaknu i hlae. Taje kombinacija isticala njezine tamne kovre i blistave smee oi. S druge strane, na Quinnovoj je sve izgledalo sjajno, ukljuujui tu i razderanu maskirku i blato.
I ona je izvijala vrat u pokuaju da ga ugleda, promrm-ljala je jedno zadovoljno: "Heh" kad je primijetila kako joj mae iza nekoliko tuih pari ramena, i vijugavo krenula kroz gomilu. Dok mu se pribliavala korak joj je postajao sve dui  ispustila je na pod sivu putnu vreu kojom je lamatala, a onda su se zagrlili silinom koja je Milesa prak-tiko oborila s nogu. Njezin je miris nadoknadio sve defektne zrane filtre na postaji. Quinn, moja Quinn. Nakon desetine poljubaca, razdvojili su se samo onoliko koliko je bilo potrebno da progovore.
"Dobro zato si me pitao da donesem sve tvoje stvari?" sumnjiavo je zahtijevala odgovor. "Nije mi se svidjelo kako to zvui."                                            :
"Jesi li ih donijela?"
"Jesam. Zapelo je na carini. Udavili su se kad su vidjeli sadraj, posebno sva oruja. Brzo sam odustala od prepucavanja s njima  ti si Barravarac, ti se natei s njima."
"Ah, Pym." Miles je rukom pozvao svog orunika, koji je kao i Miles bio odjeven u diskretnu sportsku odjeu. "Uzmite potvrde od komodore Quinn, i molim vas spasite moju imovinu od nae birokracije. Adresirajte sve na kuu Vorkosigan, i poaljite komercijalnim otpremnikom. Onda se moete vratiti u hostel."
"Da, gospodine." Pym je preuzeo kodove za podatke i ponovno zaronio u vrata to su vodila prema carini. "To ti je sva prtljaga?" pitao je Miles Quinnovu. "Kao i uvijek."
"Poimo onda u svratiste. Prilino je kvalitetno." U stvari, bilo je najbolje na postaji, luksuzna kategorija. "Ja, ah, uzeo sam nam apartman za noas."
"I bolje ti je da jesi." "Jesi li veerala?" "Nisam jo." "Fino. Nisam ni ja."
Kratka etnja ih je dovela do najblieg terminala s letnim vozilima,, a kratka vonja ih je dovela do prenoita. Prostor je bio elegantno namjeten, hodnici iroki i prekriveni debelim tepisima, a osoblje krajnje susretljivo. Apartman je bio velik za pojmove svemirske postaje, stoje znailo daje imao pravu mjeru udobnosti za Milesove trenutne namjere.
"Taj tvoj general Allegre je velikoduan", primijetila je Quinnova, istovarujui svoju torbu nakon brzog pregleda orgijastiki namjetene kupaonice. "Moda mi se ipak svidi raditi za njega."
"Mislim da hoe, ali ovo veeras ide na moj raun, ne na CarSigov. Htio sam neko tiho mjesto gdje emo moi razgovarati prije nego to se sutra slubeno sastane s Al-legreom i efom Galaktikih poslova."
"Tako... nije mi ova situacija ba posve jasna. Prvo dobijem jednu bijednu poruku od tebe u kojoj izgleda kao nekakav prokleti zombi, i jo mi u njoj javlja da te Illyan uhvatio u lai oko jadnog Vorberga, a rekla sam ti lijepo da hoe. Onda tjednima traje zagluujua tiina, bez ijed-nog odgovora na moje poruke tebi, mrcino jedna. Onda dobijem novu poruku, u kojoj si opet sav ivahan, i sve je u redu, a ja stvarno ne shvaam vezu. Onda dobijem zapovijed da se smjesta javim u CarSig na Komarru, bez objanjenja, bez ikakva nagovjetaja o tome stoje novi zada-
tak, osim to si dodao u post scriptumu da ti donesem sve tvoje stvari kad doem i da trokove prijevoza stavim na CarSigov raun. Jesi li ti opet u CarSigu ili nisi?"
"Ne. Ja sam ovdje kao savjetnik, da te pripremim za upoznavanje i suradnju s novim efovima, i obrnuto. Ja, ah... sada imam novi posao."
"Zbilja nita ne razumijem. Mislim, tvoje poruke su i inae kriptine"
"Teko je slati prava ljubavna pisma kada zna da sve to izgovara nadgledaju CarSigovi cenzori."
"Ali ovaj put je sve bilo prokleto neshvatljivo. Sto se s tobom zbiva?" Glas joj je bio proet istim potisnutim strahom koji je osjeao i Miles. Da li te gubim1? Ne, ne strahom. Saznanjem.
"Pokuao sam nekoliko puta sastaviti poruku, ali bilo je... previe komplicirano, a najvanije su bile one stvari koje nisam htio slati uskofokusirani signalom. Cenzurirana verzija je pak zvuala totalno besmisleno. Ionako sam te morao vidjeti licem u lice, iz mnogih razloga. Pria je duga i uglavnom strogo povjerljiva, to u u potpunosti zanemariti. Smijem to, zna. Da li bi eljela da odemo jesti u restoran ili da naruimo u sobu?"
"Miles", rekla je ona iznervirano. "U sobu. Objanjenja, molim."
Privremeno joj je skrenuo panju uz pomo opsenog jelovnika prenoita, da prikupi jo malo vremena za sreivanje misli. To mu nije pomoglo nita vie od prethodnih tjedana, koje je proveo sreujui te iste misli u svim njihovim beskrajnim permutacijama. Miles je naruio veeru, nakon ega su se smjestili jedno do drugoga, gledajui se u oi, na manjem kauu u apartmanu.
"Kako bih ti mogao objasniti svoj novi posao, prvo ti moram poneto ispriati o tome kako sam ga dobio i zato Illyan vie nije ef CarSiga..." Ispriao joj je zbivanja proteklih mjeseci, poevi s Illvanovim slomom, vraajui se potom unatrag da objasni vezu izmeu Laise i Duva Ga-lenija, postajui sve uzbueniji i skoivi na noge da gestikulira i koraa sobom dok je opisivao kako je napokon epao Harochea. Pa onda lijeenje njegovih napada. Gre-gorova ponuda za posao. Sve to je bilo lako, dogaaje, injenice. Nije znao kako joj doarati svoje unutarnje putovanje; Elli ipak nije bila Barrayarka. Dola je njihova hrana onemoguujui Ellinu trenutanu reakciju. Njezino je lice bilo napeto i introspektivno. Da. Oboje bismo noas trebali razmisliti prije negoli progovorimo, ljubavi moja.
utjela je sve dok ljudski posluitelj prenoita nije zavrio s posluivanjem jela na njihovu stolu i urno se udaljio.
Progovorila je nakon tri zalogaja; Miles bi volio znati je li i njoj juha bila onoliko bezukusna koliko i njemu njegova. Kada je progovorila, poela je zaobilazno, pomno zadravajui neutralan ton. "Carski revizor... zvui kako nekakav knjigovoa. To nisi ti, Miles."
"Sada jesam. Prisegnuo sam. To ti je jedan od onih barravarskih termina koji ne znae ono to misli da znae. Ne znam... Carski agent? Posebni tuitelj? Posebni izaslanik? Generalni inspektor? On ukljuuje sve to i nijednog od njih. To je sve to god je... togod je Gregoru u tom trenutku potrebno. Radi se o nevjerojatno elastinom pojmu. Nema rijei da izrazim koliko mi to odgovara."
"Niti jednom te nisam ula da to spominje kao svoju ambiciju."
"Nije mi ta mogunost nikad pala na pamet. Ali to ni nije vrst posla koju bi ikada trebalo dati ovjeku koji ga
previe eli. Koji ga je pripravan obavljati, to da, ali ne onomu koji ga ba eli. On... zahtijeva nepristranost, ne strast, ak i u odnosu na samog revizora."
Punu minutu je sjedila namrteno razmiljajui. Potom je, uz vidljivo prikupljanje hrabrosti, krenula izravni-jim putem. "A gdje sam tu ja, gdje smo mi? Da li to znai da se vie nee vratiti Dendariima? Miles, moda te vie nikad neu vidjeti." Tek je najsitniji drhtaj naruavao njezin kontrolirani glas.
"To... to je jedan od razlog zbog kojih sam htio s tobom razgovarati veeras, osobno, prije nego sutranja zbivanja nadvladaju sve ostalo." Sad je na njemu bio red da zastane skupljajui hrabrost, da odri glas jednolinim. "Vidi, da si... kad bi ostala ovdje... kad bi postala barunica Vor-kosigan, mogla bi uvijek biti sa mnom."
"Ne..." Njezina zaboravljena juha ve bi se bila ohladila da u dno tanjura nije bio ugraen strujni krug za odravanje topline. "Uvijek bih bila s barunom Vorkosiga-nom. A ne s tobom, Miles, ne s admiralom Naismithom."
"Admiral Naismith je neto to sam izmislio, Elli", rekao je on njeno. "On je bio moja izmiljotina. Imam valjda umjetniku tatinu, pa mi godi to ti se svialo moje djelo. Na koncu konca, izmislio sam ga sluei se sobom kao uzorom. Ali ne itavim svojim biem."
Odmahnula je glavom i pokuala drukiji pristup. "Zadnji put si rekao da me nee vie pitati to za barunicu Vor-kosigan. U stvar, to si rekao zadnja tri puta kada si me zaprosio za baruna Vorkosigana."
"Ovo je jo jedna posljednja ansa, Elli. Osim to ovaj put to doista i jest. Ja... u ime potenja, moram ti rei i onu drugu polovicu, ili tonije, drugu stranu, protuponu-du. Ono to te eka sutra, zajedno s novim ugovorom za Dendariije."
"Ma vraga ugovor. Mijenja temu, Miles. to je s nama?"
"Ne mogu doi do nas, osim ovako. Potpuno razotkrivanje. Sutra ti nas troje, to jest, Allegre i CarSig i ja, Bar-rayar, ako tako hoe, mi ti nudimo in admiralice. Admi-ralica Quinn iz Dendariijske flote slobodnih plaenika. Nastaviti e raditi za Allegrea s identinim ovlatenjima kao ja za Illvana."
Oi Quinnove su se rairile, zasjale, izgubile sjaj. "Miles... ne mogu obavljati tvoj posao. Nisam za to ni izbliza spremna."
"Ti ve obavlja moj posao. Odavno si ti spremna, Quinn. To tvrdim Ja."
Osmjehnula se zauvi taj poletni zalet u njegovu glasu, koji ih je tako esto natjerao na postizanje rezultata van svake pameti. "Priznat u... da sam htjela dio zapovjedne uloge. Ali ne tako brzo, ne na ovaj nain."
"Sada je pravo vrijeme. Tvoje vrijeme. Moje vrijeme. To je to."
Napeto je zurila u njega, zbunjena tonom njegova glasa. "Miles... ne elim ostatak svog ivota zaglaviti na samo jednom planetu."
"Planet je jedno prokleto veliko mjesto, Elli, kad se jednom posveti pojedinostima. Osim toga, Barravarsko carstvo se sastoji od tri planeta."
"To je onda triput gore." Nagnula se preko stola i vrsto uhvatila njegovu ruku izmeu svojih. "Recimo da ti ja dam protuprijedlog. Zajebi Barravarsko carstvo. Denda-riijska flota ne treba ugovore s Carstvom da bi preivjela, iako priznajem da su isti, zahvaljujui tebi, bili vrlo ugodni i povoljni. Flota je postojala prije nego to se Barravar tr       ikad pojavio na naem umjetnom horizontu i moe prei-
vjeti i nakon to svi oni potonu nazad u svoje prokleto gravitacijsko vrelo. Mi svemirci, mi ne trebamo planete da nas vuku k sebi. Poi sa mnom. Budi admiral Naismith, otresi zemlju sa izama. Za admirala Naismitha bih se udala istog trenutka, ako je to ono to eli. Kakav bismo mi tim bili, nas dvoje, uli bismo u legende. Ti i ja, Miles, tamo vani!" Zamahnula je rukom ocrtavajui nasumce krug, iako njezina druga ruka nije popustila svoj stisak.
"Pokuao sam, Elli. Pokuavao sam tjednima. Nema pojma koliko sam oajniki pokuao otii. Nikada nisam bio plaenik, nikada. Niti jednu jedinu minutu."
U njezinim smeim oima na trenutak se zaiskrio bijes. "Misli da si zato moralno superioran nama ostalima?"
"Ne", uzdahne on. "Ali zato sam Miles Vorkosigan. Ne Miles Naismith."
Odmahnula je glavom. Ah, poricanje. Prepoznao je njegov jalovi odjek. "Uvijek je postojao taj jedan dio tebe koji nisam mogla dotaknuti." Glas joj je bio naet bolom.
"Znam. Godinama sam nastojao dokrajiti baruna Vor-kosigana. Nisam mogao, ak ni za tebe. Ne moe probi-rati po meni, Elli, uzimajui samo one dijelove koji ti se sviaju, ostavljajui sve drugo na stolu." Frustrirano je mahnuo prema njihovoj sasuenoj veeri. "Nisam ja d la carte jelovnik. Ja sam sve ili nita."
"Mogao bi biti to god zaeli, Miles, bilo gdje! Zato ustraje na ovom mjestu?"
Mrko se osmjehnuo. "Ne. Otkrio sam da me sputavaju neke druge granice." Ovaj put su njegove ruke prekrile njezinu. "Ali moda ti moe birati. Doi na Barravar, Elli i budi... strahovito nesretna sa mnom?"
Izdahnula je uz smijeh. "to je to, jo potpunog razotkrivanja?"
"Na duge staze je drukije nemogue. A ja priam o jako dugim stazama."
"Miles, ne mogu. Mislim, tvoj je dom vrlo lijep, za jedan planet, ali dolje je grozno."
"Ti bi mogla postii da bude manje grozno."
"Ne mogu... ne mogu biti to to ti eli, ne mogu biti tvoja barunica Vorkosigan."
Skrenuo je pogled, potom je opet pogledao u nju, ras-tvorivi dlanove prema njoj. "Mogu ti dati sve to imam. Ne mogu ti dati manje."
"Ali zauzvrat eli sve to ini mene. Admiralica Quinn unitena, gospa Vorkosigan... kako ustaje iz pepela. Uskrsnua mi ne lee, Miles. To je tvoja specijalnost." Bespomono je zatresla glavom. "Poi sa mnom."
"Ostani ovdje sa mnom."
Ljubav ne pobjeuje ba sve. Promatrajui borbu na njezinu licu, poeo se, uasno, osjeati kao da je admiral Haroche. Iako moda ni Haroche nije uivao u svom trenutku moralnog muenja. Jedino to ne smije prodati da udovolji svom srcu... Snanije je stisnuo njezinu ruku, elei ne ljubav, nego istinu, svim svojim srcem. "Tada biraj, Elli. Tkogod Elli bila."
"Elli je... admiralica Quinn."
"Tako sam i mislio."
"Onda zato mi ovo radi?"
"Jer mora odluiti sada, Elli, jednom i zauvijek."
"Ti namee biranje, ne ja!"
"Da. Tono tako. Mogu nastaviti s tobom. Mogu nastaviti bez tebe, ako budem morao. Ali zamrznuti se ne mogu, Elli, ak ni za tebe. Savrena ouvanost nije ivot, nego smrt. Ja to znam."
Polako je kimnula glavom. "Taj dio je i meni jasan." Poela je grabiti juhu licom, gledajui ga dok je on gledao kako ga ona gleda...
Vodili su ljubav jo jedan, posljednji put, za dobra stara vremena, za zbogom i, to je Milesu postalo jasno negdje na pola puta, zato to su jo jedan oajniki put pokuavali pruiti jedno drugome maksimalan uitak u nadi da e se predomisliti. Morali bismo uiniti vie nego predomisliti se. Morali bismo promijeniti to to jesmo.
S uzdahom je sjeo na golemom krevetu apartmana, raspleui njihove udove. "Ovo ne ide, Elli."
"Pobr'nut u se da krene", promrmljala je ona. Uhvatio je njezinu ruku i poljubio unutranjost njezina zapea. Duboko je udahnula i sjela kraj njega. Oboje su dugo utjeli.
"Bilo ti je sueno da bude vojnik", rekla je ona naposljetku. "A ne nekakav, nekakav superiorni birokrat."
Odustao je od svojih nastojanja da rastumai drevni i plemenit posao Carskog revizora nekomu tko nije poticao s Barrayara. "Da bi ovjek bio veliki vojnik, treba veliki rat. Takvog trenutano nema, barem ne ovdje. Cetagan-danci su se primirili po prvi put u ovom desetljeu. Pol nije agresivan, a osim toga, ovih dana dobro kotiramo u itavoj Hegenskoj Osi. Jacksonovo Skrovite jest gadno, ali oni su previe razjedinjeni da bi nam na ovakvoj razdaljini predstavljali prijetnju. Najvea opasnost u susjedstvu smo mi, a Sergvar nam uzima svu nau energiju. Io-
nako nisam siguran da bih se bio spreman angairati u napadakom ratu."
"Tvoj otac jest. Sa iznimnim uspjehom."
"S djelominim uspjehom. Trebala bi malo paljivije prouiti nau povijest, ljubavi. Uostalom, ja nisam moj otac. Ne moram ponavljati njegove pogreke; mogu izmisliti nove novcate."
"Ti si se u zadnje vrijeme pretvorio u pravu politiku ivotinju."
"Sve u roku slube. Moda je Milton bio u pravu kad je napisao da Bogu slue i oni koji ekaju, ali ivot je ve dovoljno kratak. Ako me Carstvo ikad poeli u nekom vojnom svojstvu, neka mi to lijepo jave preko komkonzole."
Podigla je obrve; naslonila se i namjestila jastuke oko njih. Povukao je njezinu glavu nadolje, daje poloi na svoja razrovana prsa i stao joj gladiti kosu, obavijajui uvojke oko prstiju; njezina slobodna ruka lijeno je prelazila njegovim tijelom. Mogao je tono osjetiti kako se oputaju, dok su se napetost i strah polako gubili a svaki otkucaj njihove krvi postajao sporiji. Ne bol, ili barem, ne toliko strano puno boli, koliko opravdane tuge, prikladne mjerice melankolije, tihe i primjerene.
"E, sad..." napokon je progovorio, "to ne znai da se nee tu i tamo pokazati potreba za pokojom spasilakom misijom ili neim slinim. Dodue, tebi i tvojoj slatkoj guzi je kao admiralici Quinn mjesto u finoj, mekoj stolici u taktikoj sobi. Da nisi sluajno ila na teren s odredima. To je neprimjereno tvom statusu visokog asnika, a i previe je opasno."
Noktima je slijedila na pauinu nalik obrise njegovih najspektakularnijih oiljaka, od ega mu se jeila koa na rukama. "Ti si nevieni licemjer, ljubavi moja."
Pametno je odluio da se oko toga nee nadmudrivati. Proistio je grlo. "To... me dovodi do jo jedne stvari koju sam te htio zamoliti. Rije je o usluzi. Za narednicu Tauru."
Malo se ukoila. "to?"
"Kada sam je zadnji put vidio, primijetio sam da su joj se u kosi poele pojavljivati sjedine. Zna to to znai. Nedavno sam o tome priao sa starim Canabeom, sjea ga se. On joj ne daje vie od dva mjeseca izmeu vremena kada ponu ozbiljne metabolike smetnje do potpunog kraha. elim da mi obea da e mi javiti na vrijeme, tako da u moi na vrijeme stii do flote, ili gdje ve bude bila, prije nego to umre. Ja... ne elim da bude sama, u tom trenutku. Svojevremeno sam to obeao sam sebi i to u obeanje odrati."
Opet se opustila. "U redu", rekla je ozbiljno. Nakon trenutka je dodala: "Onda... jesi li spavao s njom?"
"Ovaj..." Progutao je knedlu. "To je bilo prije tebe, Elli." Kada je prola jo jedna minuta, osjetio se ponukanim da doda: "I poslije, s vremena na vrijeme. Vrlo rijetko."
"Hah. To sam i mislila."
Kad smo ve morbidni... "A to je... s tobom? Jesi li bila s nekim drugim, kad mene ne bi bilo?"
"Ne. Ja sam bila dobra. Pah!" No zatim je dodala, "Sad, prije tebe, to je bila jedna druga Quinn."
Imala je potpuno pravo spustiti mu na taj nain, zakljuio je on. Nije komentirao. "Ne bih to trebao ni govoriti, ali za svaki sluaj... ti zna da nakon ovoga vie nema nikakvu osobnu obvezu prema meni?"
"A to vrijedi i za tebe? Je li u tome stvar?" Dotaknula mu je lice i osmjehnula se. "Ne mora mi ti davati slobodu, ljubavi. Mogu se i sama osloboditi, kad god budem htjela."
"Mislim da je to dio onoga to sam oduvijek volio kod tebe." Zastao je. "No, moe li svaki put odabrati biranje?"
"Pa. To je ono drugo pitanje, zar ne", odvratila je ona tiho. Dugo su se gledali, kao da pokuavaju lik onog drugoga pohraniti u neko unutarnje tajno skrovite. Nakon nekog vremena, ona je dodala, s nepogreivim zapaanjem i pomalo ironinom dobronamjernou: "Nadam se da e pronai svoju barunicu Vorkosigan, Miles. Ma tko ona bila."
"I ja se tomu nadam, Elli", uzdahnuo je on. "Iako se potrage smrtno bojim."
"Lijenino", promrmljala je ona.
"I to. Ti si bila san svakog pijanca, Quinn. Prilino si me razmazila, zna." "Da se ispriam?" "Nikada."
Kada je ponovno uhvatila dah nakon dugog poljupca koji je slijedio njihove posljednje rijei, zapitala je: "Dok tvoja potraga ne urodi plodom, hoemo li imati pokoju avanturu? S vremena na vrijeme?"
"Moda... ne znam. Ako se ikada naemo na istom planetu u isto vrijeme. Velik je ovaj svemir."
"Zastoja onda stalno nalijeem na iste ljude?"
Potom su se prepustili neuurbanim milovanjima, bez skrivenih ciljeva; bez budunosti, bez prolosti, samo jedan mali mjehuri u vremenu, to je sadravao Milesa i Elli. Tada su stvari krenule znatno bolje.
U ugodi koja je kasnije nastupila, Elli je promrmljala u njegovu kosu: "Misli da e ti se tvoj novi posao svidjeti onoliko koliko e se meni svidjeti moj?"
"Poinjem imati takav osjeaj. A ti si spremna, zna. Dobio sam u posljednje vrijeme nekoliko neugodnih lekcija o tome koliko je loe kompetentne podreene suradnike predugo ostavljati bez promaknua. Pripazi na to i u" skoro je rekao, mom "svom stoeru."
"Onda, postoji li, ono, nekakva najvia pozicija na koju moe ciljati? Moe li se na primjer uspeti od osmog do prvog revizora?"
"Samo dugovjenou. to bi se, kad malo bolje razmislim, i moglo dogoditi; najmlai sam za trideset godina. Revizori meutim imaju brojeve zbog praktinosti. To nije oznaka ranga. Svi su oni manje vie jednaki. Kada se sastaju, sjede u krugu. Sto je zapravo vrlo neobino za Barrayar, gdje je hijerarhija tako vana."
"Kao vitezovi okruglog stola", pripomenula je Elli.
Miles se zagrcnuo od smijeha. "Da ih vidi, ne bi to rekla..." Oklijevao je. "Pa, ne znam. Izvorni vitezovi okruglog stola su se opsesivno natjecali za poasti. Mislim, zato je stari Arthur i morao napraviti okrugli stol, da ublai situaciju. No veina revizora je... ne mogu rei, neambiciozna, inae ne bi postigli to to su postigli. Post-ambiciozna? Ti stari barrayarski paladini su zapanjujue nepristrano drutvo. Zapravo jedva ekam da ih bolje upoznam." Uspio ju je nekoliko puta navesti na hihotanje ivo sroenim opisima neobinijih muica novih kolega.
Provukla je ruku kroz svoje tamne kovre, smijui se iako to nije namjeravala. "Bogova mu malenih, Miles. Poinjem misliti da e se ipak savreno uklopiti."
"Jesi li ikad, stigavi na mjesto gdje nikad prije nisi bila, pomislila kako si kod kue? Takav je to osjeaj. Jako je... udan. Ali uope nije neugodan."
Poljubila je njegovo elo, kao blagoslov; on je poljubio njezin dlan, za sreu.
"Pa, kad ve inzistira na tome da bude civil, budi onda dobar birokrat-paladin", ree mu ona odrjeito. "Da se mogu ponositi tobom."
"Hou, Elli."
Milesov povratak s Komarra na Barrayar proao je bez uzbuenja. U kuu Vorkosigan vratio se u tiini kasne zimske veeri, naavi je toplu i osvijetljenu i spremnu za dolazak. Sutra e formalno na veeru pozvati drutvo, odluio je on, Duva i Deliju i ostale Koudelke, jer mu se tako hoe. No veeras je svoju veeru pojeo u kuhinji u drutvu orunika i mame Kosti; njegova je kuharica bila pomalo zgranuta  ne zna se da li vie Milesovim iskorakom iz zadane uloge ili time stoje zaposjeo njezin teritorij. Zato joj je priao vic za vicem dok se nije poela smijati i dok nije zamahnula na njega runikom kao da je jedan od njezinih sinova, to je Pyma beskrajno zabavljalo. Na kraju svoje smjene svratio je i desetnik Kosti, da dobije malo prave hrane i da se poigra s maiima koji su sada ivjeli, ili bolje reeno, koji su sada opsesivno bjeali iz krpama obloene kutije blizu tednjaka. Desetnik i mama Kosti upoznali su Milesa sa svim novostima o Martinu, a Martin je trenutano patio na temeljnoj obuci (sa svim hvali-savim alopojkama koje je to ukljuivalo).
Nakon svoje kasne veere, otputio se u vinski podrum. Sveano je odabrao bocu najstarijeg i najrjeeg djedovog vina. Kada ga je otvorio, otkrio je da se ukiselilo. Pomiljao je na to da ga ipak ispije, u ime simbolike. Onda gaje, donijevi odluku, izlio niz umivaonik u novom apartmanu i vratio se po bocu iz daleko svjeije berbe za koju je znao daje vrlo dobra.
Ovaj put je uzeo au izraenu od najboljeg kristala i sjeo u nevjerojatno udoban naslonja kraj prozora kako bi mogao promatrati rijetke i krupne pahuljice u lelujanju mimo vrtnih svjetiljki. Usput je kanio odrati i svoje privatne karmine. Nazdravio je sablasnom nonom dvojniku u prozoru. Ovo je bila, koja ono, trea smrt admirala Nai-smitha? Jednom na Jacksonovu Skrovitu, jednom u Illya-novu uredu, a trei, posljednji i zapanjujue bolan put kada gaje uskrsnuo i potom opet dokrajio Lucas Haroche. Prilikom svoje prve smrti nije bio u mogunosti da uiva u pravom bdijenju  bijae sveden na smrznutu, izgubljenu prtljagu. Drugi put ga je bode njegova djeda, namijenjen otvaranju nekog valjda crvenijeg vina, privlaio vie od brendija koji je ispijao. Ovaj se put udobno zavalio i dodijelio si itavih sat vremena samosaaljenja uz vino, da ve jednom svri s tim.
No prevagnuo je drukiji scenarij: naslonjen u toplom naslonjau, tiho se smijao. Zatim je odluno progutao smijeh, pitajui se nije li konano uspio izgubiti vlast nad samim sobom.
Ba naprotiv.
Haroche nije bio nikakav udotvorac. Nije bio ak ni bogzna kakav iluzionist. Nije on nikada imao mo da mu pokloni ili uskrati Naismitha, iako je Miles osjetio krio-gensku studen razmiljajui koliko je bio blizu da se sam preda u Harocheove ruke.
Nije bilo udo to se smijao. Nije mu bilo do oplakivanja smrti. Slavio je uspjean bijeg.
"Nisam mrtav. Ovdje sam." U udu je dodirnuo svoja oiljcima prekrivena prsa.
Osjeao se neobino, kao daje jedan, jedinstven. Osjeaj raskomadanosti je nestao. Ne kao da je prevladao barun Vorkosigan, a Naismith nestao, nego kao daje bio sve
to, odjednom, itavo vrijeme. Je li vam tamo unutra pretrpano ?
Ne osobito.
Harra Csurik je gotovo u potpunosti imala pravo. Kad si nastavljao ivjeti, nisi opet pronalazio stari ivot. ivio si iznova. A uope nije bio onakav kao stoje oekivao Njegov se irom razvueni osmijeh jo malo produbio. Najednom ga je budunost jako zanimala.
MILES VORKOSIGAN/NAISMITH NJEGOV SVIJET I VRIJEME
Kronologija       Dogaaji
Kronika
Tijekom Betansko--Barrayarskog rata
Vordariansko pretendentsvo
Milesu je 17 godina
Cordelia Naismith susree baruna Arala Vorkosigana dok se bore na suprotnim stranama u ratu. Usprkos potekoama, zaljubljuju se jedno u drugo i vjenaju se.
Dok je Cordelia trudna, pokuaj ubojstva Arala otrovnim plinom ne uspijeva, ali Cordelia je pogoena; Miles Vorkosigan raa se s kostima koje e uvijek biti krhke i s drugim zdravstvenim problemima. Rast e mu biti krljav.
Miles ne uspijeva proi lijeniki pregled za upis u Carsku vojnu akademiju. Na putu, iz nude mora improvizirati Slobodne dendariijske plaenike; tijekom etiri mjeseca sudjeluje u nenamjernim, ali neizbjenim pustolovinama. Ostavlja Dendariije u sposobnim rukama Kya Tunga i vodi Elli Quinn na Betu da bi obnovila svoje oteeno lice; vraa se na Barravar da sprijei urotu protiv svoga oca. Car potee veze i ubacuje Milesa na Akademiju.
Krhotine asti
Barravar
Pripravnik za ratnika
Milesu je 20 godina
"alobne planine" u Granicama vjenosti
Zastavnik Miles
diplomira i smjesta mora
preuzeti jednu od dunosti
barravarskog plemstva i
postati detektiv i sudac u
jednom sluaju umorstva.
Ubrzo poslije toga, njegova    Vorska igra
prva vojna dunost zavrava
njegovim uhienjem. Miles
se mora ponovno pridruiti
Dendariima kako bi spasio
mladog barravarskog cara.
Car prihvaa Dendariije kao
svoje osobne snage u tajnoj
slubi.
Milesu su 22 godine   Miles i njegov roak Ivan        Cetaganda odlaze na jedan cetagandski dravni pogreb i zapliu se u cetagandsku unutarnju politiku.
Milesu su 23 godine
Miles alje zapovjednicu Elli Quinn, koja je na Beti dobila novo lice, u usamljenu misiju na postaju Kline.
Sad ve porunik, Miles odlazi s Dendariima prokrijumariti jednog znanstvenika s Jacksonova Skrovita. Milesove osjetljive kosti na nogama zamijenjene su sintetikom.
Milesu su 24 godine   Miles u cetagandskom zarobljenikom logoru na Dagooli IV pokuava osloboditi zarobljenike. Cetagandanci progone dendariijsku flotu koja konano dolazi do Zemlje radi popravaka. Miles mora odjednom onglirati s oba
Ethan od Athosa
"Labirint" u Granicama vjenosti
"Granice vjenosti" u Granicama vjenosti
Braa po oruju
Milesu je 25 godina
Milesu je 28 godina
Milesu je 29 godina
Milesu je 31 godina
Milesu su 32 godine
svoja identiteta, skupiti novac za popravke i raskrinkati pokuaj da ga se zamijeni dvojnikom. Ky Tung ostaje na Zemlji. Zapovjednica Quinn je sad Milesova desna ruka i ' glavna asnica. Miles i Dendarii odlaze u Sektor IV na misiju spaavanja.
Nakon prethodne misije, kosti Milesovih slomljenih ruku zamijenjene su u bolnici sintetikim kostima. S lllvanom, Miles iz kreveta gui jo jednu zavjeru protiv svoga oca.
Miles ponovno susree svoga klona-brata Marka, ovog puta na Jacksonovu Skrovitu.
Miles je na pragu treeg desetljea; tridesete uzvraaju udarac.
Miles u ulozi specijalnog istraitelja slube Carske sigurnosti upoznaje enu svog ivota.
Miles se zaljubljuje u prekrasnu udovicu, no ona je na alost alergina na brak. Stoga Miles kuje lukavi plan.
Granice vjenosti
Ples zrcala
Pamenje
Komarr
Graanska dunost
Nakladnik ALGORITAM d.o.o. Zagreb, Gajeva 12
Za nakladnika Mladen Kokolj
Grafiki urednik Davor Horvat
Priprema naslovne stranice BAKAL d.o.o.
Korektura Vesna Strievi
Obrada i prijelom ALGORITAM DTP-Studio
Tisak: Zagraf ZT
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb
UDK 821.111(73)-31-163.42
BUJOLD, Lois McMaster
Pamenje / Lois McMaster Bujold ; [s engleskoga prevela Dubravka Petrovi]. -1. izd. - Zagreb : Algoritam, 2000.
Prijevod djela: Memorv. ISBN 953-6450-56-9 400906012
Lois McMaster Bujold,
roena 1949., svoju prvu znanstveno fantastinu pripovijetku "Trampa" ("Barter") napisala je
1985.  g. za "Twilight Zone", a
1986.  zapoinje njena spisateljska karijera romanom "Krhotine asti" koji sa svojim nastavkom "Barravar", nastalim pet godina kasnije (Hugo, Locus i nominacija
za Nebulu za najbolji roman 1991.) ini uvertiru u pustolovine Milesa Vorkosigana - seriju s najvie nagrada u povijesti znanstvene fantastike. Novela "alobne planine" (Futura 41) nagraena je Hugom, Nebulom i Locusovom nagradom za 1989., roman "Vorska igra" osvojio je Huga kao najbolji roman 1990., ve spomenuti "Barravar" donio je dva odlija za 1991., a roman "Ples zrcala" poluio je isti uspjeh 1994. godine. Roman "U slobodnom padu", koji nije dio serije iako se odvija u istom okruju ali dva stoljea ranije, nagraen je Nebulom za najbolji roman 1988. godine. Svi romani Lois McMaster Bujold odlikuju se napetom fabulom, duhovitim dijalozima i dubokom humanou svojih glavnih protagonista, a u usporedbi s drugim romanima vojne tematike, zbog uoljivog izostanka grafikog nasilja, doimaju se gotovo pacifistiki.